Drzava Politika I Drusto U Bosni I Hercegovini - FINAL

Projekat pomogli
ISBN 978-9958-673-03-0
EUPM
9 789958 673030
DRAVA, POLITIKA I DRUTVO

U BOSNI I HERCEGOVINI Priredili: Damir Banovi, Saa Gavri
bosna i
hercegovina
i bosna
hercegovina
bosna i
hercegovina
Priredili:
Damir Banovi
Saa Gavri
Analiza postdejtonskog politikog sistema
Editio Politikon
University Press Magistrat izdanja, sarajevo
Editio Politikon
Knjiga 2
ediciju ureuje saa Gavri
Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

ZBorniK radova
priredili damir Banovi i saa Gavri
recenzenti:
Prof. dr. slavia orlovi, Fakultet politikih nauka, Beograd
Prof. dr. Zdravko Grebo, Pravni fakultet, sarajevo
izdavai:
iKd University Press
Magistrat izdanja, sarajevo
Glavni urednik
dragan s. Markovi
Lektura i korektura tekstova:
ivana teroni
Mirela roajac-Zuli
autori/ice tekstova koristili su se razliitim jezikim normama koje se koriste u Bosni i Hercegovini.
Zbog potivanja autorske nezavisnosti, jezike razlike su zadrane u finalnim verzijama tekstova.
ova publikacija je nastala uz podrku Policijske misije Evropske unije (EUPM) u Bosni i Hercegovini i
Fondacije konrad Adenauer. izdava samostalno snosi odgovornost za sadraj u ovoj publikaciji.
sadraj ne predstavlja ni ukom sluaju poglede evropske unije i/ili Fondacije Konrad adenauer.
EUPM
Zbornik radova je rezultat dvogodinjeg projekta

Sarajevskog otvorenog centra (www.soc.ba)
isBn 978-9958-973-03-0
drava, politika i drutvo

u Bosni i Hercegovini
analiza postdejtonskog politikog sistema
priredili
Damir Banovi i Saa Gavri
University Press Magistrat izdanja

sarajevo 2011.
CIP Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
341.382:342](497.6)(082)
DRAVA, politika i drutvo u Bosni i
Hercegovini : analiza postdejtonskog politikog
sistema / priredili Damir Banovi, Saa Gavri.
Sarajevo : University Press : Magistrat, 2011.
639 str. ; 23 cm. (Editio Politikon /
University Press ; knj. 2)
Bibliografija: str. 591-620 ; bibliografske i
druge biljeke uz tekst
ISBN 978-9958-673-03-0 (University Press)
1. Banovi, Damir 2. Gavri, Saa 3. Bosna i
Hercegovina
COBISS.BH-ID 19178758
Sadraj
sabina Wlkner:
PredGovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
tobias Flessenkemper:
PredGovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
damir Banovi/saa Gavri

Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
11
Dio I OSNOVE
Maja sahadi:
Priroda PoLitiKoG sisteMa U Bosni i HerCeGovini . . . . . . . . . . . . . . . .
15
thorsten Gromes:
deJtonsKi sPoraZUM Za BosnU i HerCeGovinU . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
38
Goran Markovi:
Ustav Bosne i HerCeGovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
51
Goran Markovi:
Ustavne ProMJene U Bosni i HerCeGovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
71
andrea Zubovi:
LJUdsKa Prava U KonteKstU PoLitiKoG sisteMa . . . . . . . . . . . . . . . . . .
105
enis omerovi:
Ured visoKoG PredstavniKa MeUnarodne ZaJedniCe
U Bosni i HerCeGovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
136
Katarina Crnjanski-vlaji:
PoLoaJ naCionaLniH ManJina U PoLitiKoM sisteMU . . . . . . . . . . . .
163
amila dralovi:
drUtveni asPeKti PoLitiKoG sisteMa Bosne i HerCeGovine . . . . .
179
aida Zaimovi:
eKonoMiJa Bosne i HerCeGovine stanJe i PersPeKtive . . . . . . . . . . .
201
Dio II INSTITUCIONALNI SISTEM

nermina saraevi:
ParLaMentarna sKUPtina Bosne i HerCeGovine . . . . . . . . . . . . . . . . . .
223
Goran Markovi:
PredsJednitvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
253
ines Krtali:
savJet/viJee Ministara Bosne i HerCeGovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
279
nedad smailagi, nermin Keranovi:

PravosUdni sisteM Bosne i HerCeGovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
300
vlade simovi:
PoLitiKe PartiJe U Bosni i HerCeGovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
330
amer dihana:
MediJi U Bosni i HerCeGovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
359
Mirza smaji:
siGUrnosna PoLitiKa Bosne i HerCeGovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
379
Maja sahadi:
iZBori i iZBorni sisteM Bosne i HerCeGovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
397
Dio III TERITORIJALNA ORGANIZACIJA

Lejla Lili:
BrKo distriKt . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
417
sanja Golijanin:
rePUBLiKa srPsKa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
437
enis omerovi:
FederaCiJa Bosne i HerCeGovine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
459
Mladen ain:
LoKaLna saMoUPrava U Bosni i HerCeGovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
492
Dio IV MEUNARODNI KONTEKST

dina Bajraktarevi:
Bosna i HerCeGovina i ProCes evroPsKiH inteGraCiJa . . . . . . . . . . . .
526
nedad smailagi:
MeUnarodne orGaniZaCiJe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
546
Maja sahadi:
vanJsKa PoLitiKa i MeUnarodni odnosi Bosne i HerCeGovine . .
572
BiBLioGraFiJa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
591
indeKs PoJMova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
623
BioGraFiJe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
631
Predgovor
U meunarodnoj literaturi postoji saglasnost da je Bosna i Hercegovina sloena drava.

neki idu dalje: eksperti esto pripisuju dravnim institucijama manjak funkcionalnosti. ovaj
zakljuak ne djeluje udno. Mnogostruki checks and balances, etnika proporcionalnost
u skoro svim oblastima slabe dravne institucije, a ekstremna decentraliziranost takoer
oteava efikasno upravljanje. Pored toga, ve mali broj politikih aktera je u stanju da
dugorono blokira odluke institucija. Kratko reeno: ustav je za politiku svakodnevnicu
nepraktian.
ali ta znai sloenost? Koji su to kriteriji pri ocjenjivanju? nije dovoljno ukazati na
komplikovanost strukture odreene drave kako bi se donio takav sud. Postoje mnoge
drave s vieslojnim ustrojem. i njemaka se ubraja u iste. ali donoenje odluka u tom
sistemu je ipak mogue.
Kako bi se dolo do jasnoe, potrebno je sagledati ustavnopravnu strukturu. tako Ustav
Bosne i Hercegovine predstavlja poseban sluaj. sastavni je dio dejtonskog mirovnog
sporazuma. taj sporazum je osnova za zaustavljanje rata u Bosni i Hercegovini. Ujedno je
trebao omoguiti suivot takozvanih konstitutivnih naroda u zajednikoj dravi.
nadgledanje implementacije sporazuma povjereno je visokom predstavniku za Bosnu i
Hercegovinu, kojeg imenu meunarodna zajednica. Koje posljedice nosi sa sobom takva
jedna struktura? Koje su posljedice za demokratski razvoj jedne drave?
tom pitanju posveena je ova analiza. neophodno je ukljuiti ustavnopravne strukture i
institucije, kako bi se ocijenio politiki sistem Bosne i Hercegovine.
ali autori se ne zaustavljaju samo na ustavnopravnim osnovama. oni gledaju dalje od
institucionalnog ustroja, te sagledaju partijski i medijski, kao i ekonomski i pravni sistem.
ove oblasti su od znaaja za politiki, ekonomski i socijalni transformacijski proces, kroz
koji zemlja ve nekoliko godina prolazi. U tom procesu unutarpolitiki faktori igraju glavnu
ulogu, ali se vanjskopolitiki uslovi ne smiju zanemariti. Kao i mnoge bive socijalistike
drave srednje i istone evrope, i Bosna i Hercegovina stoji pred zadatkom, da pored
promjene ka jednoj funkcionalnoj demokratiji i trinoj ekonomiji, radi i na integraciji u
evropsku uniju i nato. integracije samim time donose nove zahtjeve za dravu, ekonomiju
i drutvo, koji politiki sistem drave propituju. i ti aspekti su sastavni dio ove analize.
Fondacija Konrad adenauer podrala je ovu publikaciju, jer je njen cilj poveati znanje o
politikom sistemu Bosne i Hercegovine. duboko znanje o nainu funkcionisanja drave,
njezine privrede i drutva su kljuna pitanja, kako bi se podrao transformacijski i
integracijski proces drave, te kako bi se otklonile prepreke za strukturalne reforme.
Fondacija Konrad adenauer aktivna je od 1997. u Bosni i Hercegovini. Ured Fondacije u

sarajevu koordinira, u saradnji sa domaim i meunarodnim partnerima, projektne
aktivnosti irom drave. Kljuni ciljevi Fondacije Konrad adenauer su demokratski razvoj i
sposobnost koalicija politikih stranaka u Bosni i Hercegovini; politiko, pravno, ekonomsko
i civilno-drutveno pribliavanje Bosne i Hercegovine prema evropskoj uniji; pomirenje i
razumijevanje meu etnikim skupinama i religijskim zajednicama u Bosni i Hercegovini
kao i podrka mladih u polju politike, ekonomije, nauke i sa razliitih teolokih fakulteta u
Bosni i Hercegovini.
Sabina Wlkner
direktorica ureda Fondacije
Konrad adenauer u Bosni i Hercegovini
Predgovor
Godine 2003., evropsko vijee je dogovorilo solunski plan za zemlje zapadnog Balkana.
od tada se za lanstvo Bosne i Hercegovine u eU vie ne postavlja pitanje ako, ve kad.
deset godina ranije, 1993. godine, definisani su temeljni kriteriji za lanstvo, koji se esto
nazivaju kopenhagenski kriteriji. ti kriteriji za lanstvo zahtijevaju da drava kandidat
mora ostvariti slijedee:
stabilnost institucija koje jame demokratiju, vladavinu prava, ljudska prava i

potivanje i zatitu manjina;
postojanje funkcionalne trine ekonomije, kao i sposobnost da se nosi s

konkurentskim pritiskom i trinim snagama unutar Unije;
sposobnost preuzimanja obveza iz lanstva, ukljuujui potivanje ciljeva politike,

ekonomske i monetarne unije.
Kriteriji za lanstvo takoer zahtijevaju da drava kandidat mora stvoriti uslove za svoju
integraciju kroz prilagoavanje svojih upravnih struktura, kao to je naglaeno na
evropskom vijeu u Madridu 1995. godine. iako je vano da se zakonodavstvo evropske
unije prenese na dravno zakonodavstvo, jo je vanije da se zakonodavstvo provodi na
uinkovit nain, putem odgovarajuih administrativnih i pravosudnih struktura. to je
preduslov za meusobno povjerenje koje zahtijeva lanstvo u eU.
Politiki sistem i institucije uspostavljene dejtonskim ustavom su naroito sloene.
opeprihvaeno je da e Bosna i Hercegovina trebati ustavni i institucionalni razvoj, kako
bi se ispunili uslovi potrebni za uspjenu prijavu za lanstvo u evropskoj uniji. evropska
komisija i zemlje lanice eU su u vie navrata naglasile potrebu za reformom.
evropska komisija svake godine predstavlja izvjetaj o napretku u odnosu na temeljne
kriterije za lanstvo. Zadnjih godina, izvjetaji o napretku su utvrdili da je uinjeno premalo
napora na rjeavanju ozbiljnih nedostataka po pitanju kopenhagenskih kriterija i provedbe
sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju. Bosna i Hercegovina mora uskladiti Ustav s
evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda. drave lanice eU
oekuju vjerodostojne napore u tom pogledu, kako bi sporazum o stabilizaciji i pridruivanju stupio na snagu.
istodobno, politike debate o evropskoj uniji i potrebna prilagoavanja ustava, institucija
i administrativnih struktura na mnogim nivoima vlasti, esto ostaju povrne.
Policijska misija evropske unije u Bosni i Hercegovini (eUPM) stoga podrava i pozdravlja
ovu publikaciju. Znanje, analiza i promiljanje o politikom sistemu neke zemlje su vitalno
vani za smislenu raspravu o reformi. ova publikacija ima potencijal da unaprijedi kako
akademsko istraivanje, tako i rad javnih slubenika, i to ne samo onih u policiji i pravosuu,
Za njih je naroito vana zbog kljune uloge koju imaju u funkcionalnoj demokratiji.
U ljeto 2011. godine, Bosna i Hercegovina jo nije podnijela zahtjev za lanstvo u eU. BiH
jo uvijek nije drava kandidat. Meutim, iskustvo iz prethodnih ciklusa proirenja, pokazuje
da se potencijalne lanice suoavaju s posebnim tekoama u postizanju standarda u oblasti
pravosua i temeljnih prava, kao i vladavine zakona i unutranjih poslova. to su oblasti
obuhvaene poglavljima 23 i 24 pravne steevine (pravo koje se primjenjuje u eU). ak i
prije poetka slubenih pregovora o lanstvu, potrebni su znatni napori u tim oblastima.
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je 2003. godine pozvalo eUPM da pomae u tim
oblastima, u kontekstu Zajednike sigurnosne i odbrambene politike eU. evropska komisija
podupire reformu ve dugi niz godina, a intenzivirala je podrku kroz dijalog o viznom
reimu od 2008. godine, dok je strukturirani dijalog za oblast pravosua pokrenut u junu
2011. godine.
nadati se da e dalji reformski koraci biti sve vie potpomognuti i predvoeni od strane
informisane strune i ire javnosti, medija i, naravno, izabranih dunosnika. ova publikacija
e zasigurno biti podrka ovome, podstiui svjee razmiljanje o tome kako Bosna i
Hercegovina moe bre nastaviti na putu ka lanstvu u evropskoj uniji i naprednijim
drutvima.
Tobias Flessenkemper
vii politiki savjetnik
Policijske misije evropske unije (eUPM)
10
Uvod
dravna struktura Bosne i Hercegovine u meunarodnoj strunoj literaturi smatra se

kompleksnom i nefunkcionalnom. nerijetko, ova drava se zbog administrativne podjele
naziva monstrumom ili haotinom demokratijom. a unutar Bosne i Hercegovine i samo
stanovnitvo je skeptino u odnosu na dravu i njene strukture. stoga politiari zahtijevaju
radikalne reforme, kojima bi drava bila ureena kao centralistika, federalna ili
decentralizovana drava. veina tih zahtjeva je nerealna, budui da ih je nemogue
usuglasiti, tako da nema konsenzusa o budunosti Bosne i Hercegovine i njenoj unutranjoj
strukturi.
Kritiari politikog sistema Bosne i Hercegovine naprosto seciraju sistem, kako bi dodatno
istakli znaaj reformi za koje se zalau. Meutim, do sada nije objavljen znaajan broj
publikacija koje sveobuhvatno i objektivno analiziraju postojee stanje. Upravo ova knjiga
i nastaje kao nadgradnja takvog jednog projekta, koji je rezultirao zbornikom Uvod u politiki
sistem Bosne i Hercegovine: izabrani aspekti (priredili saa Gavri, damir Banovi i Christine
Krause, a objavljena 2009. u sarajevu, u izdanju sarajevskog otvorenog centra i Fondacije
Konrad adenauer). taj zbornik objavljen je 2009. i nakon toga postao je nezamjenjiva
literatura na Fakultetu politikih nauka u Banjoj Luci, Filozofskom fakultetu na Palama i
Pravnom fakultetu u sarajevu. veliki broj naunika iz Bosne i Hercegovine, njemake, Poljske,
austrije i drugih drava ovaj zbornik je konsultovao i citirao u svojim radovima.
Knjiga koja je u vaim rukama, drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini predstavlja
pokuaj tenje mladih autora/ki za afirmacijom naunoistraivakog rada u oblasti
drutvenih nauka u Bosni i Hercegovini, te personalnog i institucionalnog povezivanja
istraivaa/ica. smatramo da je trenutno stanje podijeljenosti po etnikim i religijskim
kriterijima suprotno odreenju nauke kao takve, te je jedan sistemski problem koji se treba
rijeiti kroz ovakve i sline projekte.
ova knjiga ima za cilj ispunjavanje odreenih pretpostavki koje su odredile i njen oblik i
sadraj. Jedan od ciljeva je stvaranje prostora mladim istraivaima/cama za objavljivanje
naunoistraivakog rada jer takvog prostora nema dovoljno u Bosni i Hercegovini, a i ako
ga ima, on je rezerviran za odreeni krug osoba. takoe, neformalna mrea stvorena kroz
gore spomenuti projekat Uvod u politiki sistem Bosne i Hercegovine pokazala je da postoji
potencijal u drutvenim naukama, a koji bi se trebao sistemski jaati i nadograivati.
istraivai/ice koji/e su pisali/e lanke razliitih su profila: sociolozi/ginje, ekonomisti/kinje,
politolozi/ginje, pravnici/e, filozofi/kinje, kriminolozi/ginje i djelatinci/e u drugim oblastima
drutvenih i humanistikih nauka, to dokazuje nau drugu opredijeljenost i uvjerenost da
se prirodu jednog drutvenog sistema najbolje moe interdisciplinarno i multidisciplinarno
opisati.
11
Cilj knjige sigurno nije kroz odreeni/e metodoloki/e pristup/e pokazati koliko je dobar
ili lo politiki sistem Bosne i Hercegovine, ve ga primarno prikazati kao takvog, dati
njegovu sliku, te to detaljnije u opisivanju osvijetliti njegove dijelove. takva jedna
sveobuhvatna publikacija upravo i nedostaje kao literatura potrebna za istraivanje ove
oblasti.
Knjiga se sastoji iz 4 cjeline (osnove, institucionalni sistem, teritorijalna organizacija i
Meunarodni kontekst) u okviru kojih su obraeni pojedini elementi politikog sistema
Bosne i Hercegovine sa sveukupno 24 lanaka i 19 autora/ki. s obzirom na to da se radi o
velikom broju autora/ki, urednici su, utvrujui strukturu knjige, odreivali i okvirni sadraj
svakog pojedinanog lanka. takoe, u pisanju lanaka primijenjena su i jedinstvena
tehnika uputstva. sve ovo imalo je za cilj stvaranje jedne, u ogranienim okvirima,
koherentne cjeline. Mada smo svjesni da je taj cilj nemogue u potpunosti realizirati zbog
razliitog profila i stila autora/ki. no, to je upravo i bogatstvo ovakvog naina stvaranja i
pisanja.
Prvi dio nazvan osnove pokuava dati odgovore na pitanje kako je nastao dananji politiki
sistem Bosne i Hercegovine, kakva je njegova priroda, osnove ustavno-politikog sistema,
te njegovu evoluciju do danas. Poto se radi o sistemu koji je nastao pod specifinim
uslovima, posebno mjesto je dato i ulozi instituciji visokog predstavnika, s njegovim
zakonodavnim, izvrnim i sudskim ovlatenjima. drugi lanci u ovom dijelu bave se pitanjem
ustavne i zakonske zatite ljudskih prava, te institucija nadlenih za procesuiranje njihovog
krenja s posebnim osvrtom na evropski sistem zatite ljudskih prava. Pitanje manjina:
njihovog broja, poloaja i prava jeste neto to je nalo svoje mjesto u zborniku, a posebno
iz razloga to predstavlja naredni korak evolucije politikog sistema Bosne i Hercegovine
na dravnom nivou i nunog ukidanja diskriminatorskog postupanja prema ovoj socijalnoj
grupi. na kraju, jedna socioloka analiza drutvenih aspekata politikog sistema daje prikaz
stanja bh. drutva kreui se kroz okvire analize graanskog drutva, dok nas ekonomska
analiza upoznaje s makroekonomskim obiljejima bh. ekonomije i njene trenutane pozicije
u regionalnom i meunarodnom okruenju. svi ovi lanci time daju pravu osnovu za daljnju
analizu pojedinanih institucija, nivoa ili meunarodnih pitanja.
drugi dio institucionalni sistem polazi od pretpostavke o trodijelnoj podjeli vlasti dajui
prikaz nosilaca zakonodavne i izvrne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, te nain njihovog
izbora, kao i pravosudne vlasti na svim nivoima; naina rada, formiranja i nadlenosti, te
njihovog meusobnog odnosa. drugi dio ovog skupa lanaka bavi se pitanjem elektronskih
i tampanih medija, zakonske regulacije, slobode medija i njezine praktine realizacije kao
sastavnog dijela institucionalnog sistema. nijedan demokratski politiki sistem ne moe
se prouavati bez politikih partija. stoga, dat je pregled razvoja politikih partija, nain
njihovog djelovanja, finansiranje i njihova ideoloka usmjerenost ka desnici, centru ili ljevici.
na kraju ovog dijela, osvrt je dat i na pitanje sigurnosne politike u Bosni i Hercegovini,
nosioce kreiranja sigurnosne politike, te organe nadlene za njezino provoenje, i aktualne
reforme i sistem sigurnosti u skladu s evro-atlantskim integracijama.
12
trei dio teritorijalna organizacija daje prikaz srednjeg i lokalnog nivoa vlasti: entiteta
Federacije BiH i republike srpske s njihovom organizacijom vlasti; kantona u Federaciji
BiH, te lokalne samouprave u oba entiteta i principa njihovog organiziranja, problema i
finansiranja. na kraju, opisana je posebna teritorijalna jedinica koja ima elemente lokalne
samouprave i federalne jedinice: Brko distrikt BiH. imajui na umu kompleksnost politikog
sistema Bosne i Hercegovine i federalnog ureenja s 4 nivoa, ova grupa lanaka je od
velikog znaaja za bolje razumijevanje meusobnih odnosa i naina upravljanja jednog
od najsloenijih dravnih ureenja u svijetu.
i na kraju, etvrta cjelina Meunarodni kontekst daje osvrt na proces evropskih integracija,
trenutno stanje nakon potpisivanja sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, te potencijalni
kandidatski status. dat je prikaz i meunarodnih organizacija koje rade u Bosni i Hercegovini,
te pozicije Bosne i Hercegovine u meunarodnom kontekstu: diplomatsko-konzularnoj
mrei u svijetu, te lanstvu u regionalnim i univerzalnim meunarodnim tijelima.
Prireivai su svjesni injenice da su odreeni lanci mogli biti dijelovi drugih novih cjelina.
takoer, svjesni smo potrebe da se obrauju i drugi elementi politikog sistema. no, opisati
sve je praktiki neizvodivo i uvijek se u odreenoj fazi moraju donositi teke odluke u izboru
oblasti koje e biti predmetom analiza. Kao to smo naveli na poetku, jedan od ciljeva
jeste dati to zaokrueniju cjelinu i opisati detalje politikog sistema primjenjujui
prvenstveno deskriptivni metod, dok je kritika bila sekundarna i ostavljena za zakljuak.
tekstovi ukazuju na metodoloku i teorijsku neusklaenost, to po nama nije mana nego
bogatstvo ove publikacije, imajui na umu da se ne radi o autorskoj monografiji nego o
zborniku radova. smatramo da ova knjiga daje osnovu i neophodnu grau naunoj i
strunoj kritici politikog sistema Bosne i Hercegovine. U tom smislu, nadamo se da e nai
put ka studentima/cama, saradnicima/ama i nastavnicim/ama na fakultetima, strunjacima/kinjama, politiarima/kama i drugima koje zanima kako funkcionira politiki sistem
BiH.
i za kraj, ostaje nam samo da se zahvalimo prvenstveno autorima/kama bez kojih ovaj
zbornik ne bi bio mogu. oni su omoguili jedan nevjerovatan poduhvat. Pored toga, hvala
korektoricama teksta i saradnicima/cama za dizajn i prelom, izdavakoj kui University
Press i naim partnerima Fondaciji Konrad adenauer i Policijskoj misiji evropske unije
(eUPM).

Prireivai
13
OsnOve
PRIRODA POLITIKOG SISTEMA

U BOSNI I HERCEGOVINI
Maja Sahadi
Saetak od unutranje transformacije koju je pretrpjela Bosna i Hercegovina potpisivanjem
dejtonskog mirovnog sporazuma i danas postoje razliita shvaanja unutranjeg/
dravnog ureenja i politikog sistema. ta shvaanja se kreu od onih prema kojima je
Bosna i Hercegovina jednostavna/unitarna decentralizirana drava do onih prema kojima
je rije o nekoj vrsti realne unije s vrlo izraenim konfederalnim elementima itd., a Bosna
i Hercegovina nije niti klasina federacija jer entiteti nemaju status drave.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, politiki sistem, nosilac suvereniteta, priroda entiteta
1. ELEMENTI DRAVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

1.1. KONCEPT POLITIKOG SISTEMA
Politiki sistemi obuhvaaju mehanizme vladavine i institucije drave, te strukture i procese
preko kojih oni uzajamno djeluju sa irim drutvom (Heywood, 2002: 39), odnosno pod
politikim sistemom podrazumijevamo ukupnost odnosa politike vlasti i razliitih struktura
moi (Hattich, 1980: 79). autor Fuad Muhi navodi definiciju najdana Paia prema kojem
se pod politikim sistemom podrazumijeva, s jedne strane, sistem institucionaliziranih
nosilaca politike vlasti u jednoj drutvenoj zajednici, nain njihovog konstituiranja,
organizacije i djelovanja, i s druge strane, skup onih institucija i odnosa preko kojih se
uspostavlja organizirana veza izmeu nosilaca politike vlasti i drutvenih snaga u ije ime
oni vladaju (Muhi, 1999: 111). Pod politikim sistemom misli se na to da li i u kojoj mjeri
narod utjee na postavljanje, rad i odgovornost nosilaca dravne vlasti (viskovi, 1996: 69).
U teoriji, pa i u politikom argonu, esto se pored termina politiki sistem upotrebljavaju
termini politiki reim, organizacija drutva ili politiki poredak to nerijetko dovodi do
konfuzije u odreivanju ove politike kategorije. termin politiki reim u praksi se najee
izjednaava s politikom strukturom koja je na vlasti u odreenoj dravi, s ime se ovaj
termin u praktinom znaenju ne izjednaava s politikim poretkom koji se najee
definira i odreuje u odnosu na politiku klasu koja je na vlasti (Bai, 2004: 130).
Politiki sistem, dakle, predstavlja sistem koji se sastoji od institucija i interesnih grupa
(moi) te odnosa izmeu njih i politikih pravila koja upravljaju njihovim funkcijama. stoga
se postavlja pitanje koji su uzroci koji utiu da u jednoj dravi bude usvojen ovakav ili
Analiza postdejtonskog politikog sistema Osnove
15
Maja Sahadi
onakav oblik. radi tanog odgovora na to pitanje treba imati u vidu da jedna ista drava,
ne mijenjajui svoj klasni tip, moe veoma esto mijenjati svoje oblike (Luki, 1975: 133).
oblik politikog sistema se odreuje prema odnosu izmeu dravnog aparata i veine
naroda, odn. stanovnitva. to se moe izraziti i na taj nain to e se rei da se ovaj oblik
odreuje prema tome ko je politiki nosilac suverene dravne vlasti: narod ili neko drugi,
odn. veina ili manjina naroda (Luki, 1975: 142). autor Bilii navodi da politike sisteme
moemo podijeliti na sisteme jedinstveno usredotoene moi (despotski, diktatorski ili
totalitarni) i sisteme s kontroliranom i podijeljenom moi (konstitucionalni, demokratski i
pluralistiki) (Bilii, 2007: 83-84).
Prema lanu i taka 2. Ustava Bosne i Hercegovine, Bosna i Hercegovina je demokratska
drava koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Konstitutivni akt Bosne i Hercegovine je Ustav Bosne i Hercegovine. stoga i postoji
supremacija Ustava Bosne i Hercegovine nad zakonima na nivou drave te ustavima i
zakonima na nivou entiteta odnosno kantona. Jedino je drava Bosna i Hercegovina subjekt
meunarodnog prava. Pritom, kada se radi o meunarodnim odnosima, a u skladu s lanom
iii taka 2.d. entiteti mogu da zakljuuju meunarodne sporazume, ali samo uz suglasnost
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri naelan stav ni o prihvaanju principa podjele ni o
principu jedinstva vlasti. analiza ustavnih odredbi ne ostavlja nikakvu sumnju da je u pitanju
jedan specifian, do sada u komparativnoj suvremenoj ustavnosti nepoznat model podjele
vlasti. Uz ozbiljno uzimanje u obzir navedenih napomena, ipak se moe zakljuiti da u Bosni
i Hercegovini postoji princip podjele vlasti (dmii, 2007b: 150151). tako se primjenjuje
princip podjele vlasti na izvrnu, sudsku i zakonodavnu. izvrnu vlast na dravnom nivou
vri Predsjednitvo Bosne i Hercegovine i vijee ministara, zakonodavnu vlast vri
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, sudsku vlast vri sud Bosne i Hercegovine
i tuilatvo Bosne i Hercegovine. izvrnu vlast na nivou Federacije Bosne i Hercegovine
vre predsjednik i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i vlada Federacije
Bosne i Hercegovine, zakonodavnu vlast vri Parlament Federacije Bosne i Hercegovine,
sudsku vlast vri vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine. izvrnu vlast na nivou kantona
vri premijer kantona i vlada kantona, zakonodavnu vlast skuptina kantona, sudsku vlast
vre kantonalni i opinski sudovi. izvrnu vlast na nivou republike srpske vri predsjednik
i dva potpredsjednika republike srpske i vlada republike srpske, zakonodavnu vlast vri
narodna skuptina republike srpske i vijee naroda republike srpske, sudsku vlast vri
vrhovni sud republike srpske, okruni sudovi i osnovni sudovi.
U pogledu raspodjele nadlenosti, primjenjuje se pretpostavka nadlenosti u korist entiteta.
U lanu iii taka 1. Ustava Bosne i Hercegovine nabrojane su nadlenosti koje pripadaju
institucijama Bosne i Hercegovine, dok se lanom iii taka 3.a. istog odreuje da sve
nadlenosti koje po Ustavu Bosne i Hercegovine nisu izriito dodijeljene institucijama Bosne
i Hercegovine pripadaju entitetima. osim ovog, institucije Bosne i Hercegovine preuzimaju
i dodatne nadlenosti po sili Ustava Bosne i Hercegovine a to su one koje su propisane
16
Priroda politikog sistema u Bosni i Hercegovini
lanom iii taka 5. Ustava Bosne i Hercegovine, a koje su potrebne za ouvanje suvereniteta,
teritorijalnog integriteta, politike nezavisnosti i meunarodnog subjektiviteta Bosne i
Hercegovine i one za koje entiteti sporazumno prenesu na institucije Bosne i Hercegovine
a koji su predvieni aneksima 5, 6, 7, i 8 opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i
Hercegovini.1
specifinost Bosne i Hercegovine i njenog politikog sistema, ustavnog poretka i pravnog
poretka jeste da se prema lanu ii taka 2. Ustava Bosne i Hercegovine evropska konvencija
za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, zajedno s dodatnim protokolima, neposredno
primjenjuje u Bosni i Hercegovini te da ima prednost u odnosu na druge zakone. s obzirom
na to da nema slubenog prijevoda Ustava Bosne i Hercegovine na bosanski, hrvatski i
srpski jezik ostaje nejasno ta znai odredba da evropska konvencija ima prednost nad
drugim zakonima i da li ista ima i nadustavni karakter.2 ipak neki autori smatraju da: Ustav
ne ostavlja dilemu. Prema izriitoj odredbi, ova konvencija ima prioritet u odnosu na zakone,
ali ne i na Ustav (trnka, 2006b: 252). osim ovoga, prema lanu iii taka 3.b. Ustava Bosne
i Hercegovine opa naela meunarodnog prava predstavljaju sastavni dio pravnog poretka
drave Bosne i Hercegovine, a samim tim i entiteta. U meunarodnom pravu ne postoji
sveobuhvatna usvojena lista opeprihvaenih naela meunarodnog prava to stvara
problem u interpretaciji ove odredbe Ustava, a kada bi i postojala, postavlja se pitanje
kakav bi bio odnos tih naela prema evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i temeljnih
sloboda, s dodatnim protokolima.3
Jo jedna od specifinosti u Bosni i Hercegovini jeste postojanje entitetskog dravljanstva
koje nema nikakav znaaj u meunarodnim odnosima za razliku od dravljanstva Bosne i
Hercegovine koje je jedino vano u meunarodnim odnosima. ali, specifino je i to da
Ustav Bosne i Hercegovine dravljanima Bosne i Hercegovine dozvoljava dvojno dravljanstvo ukoliko postoji dvostrani (meunarodni) ugovor s odreenom dravom.
1
2
opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini u uobiajenom govoru se jo naziva dejtonski
mirovni sporazum ili dejtonski sporazum.
s obzirom na to da veina autora referira na verziju Ustava Bosne i Hercegovine na engleskom jeziku,
eng. law se odnosi i na pravo i na zakon. Meutim, valja uzeti u obzir i autentini tekst Ustava Bosne i
Hercegovine na francuskom jeziku gdje fr. droit se odnosi na pravo a fr. loi na zakon. time bi zacijelo,
barem jeziki bilo jasnije na ta se odnose odredbe Ustava Bosne i Hercegovine.
tako primjerice autor Malcolm n. shaw navodi da postoje razliita miljenja o tome na ta bi se opa
pravila meunarodnog prava trebala odnositi te se osvre na autore koji cijene da se radi o potvrivanju
koncepata prirodnog prava te autore koji ih posmatraju kao podnaslov u okviru poglavlja o ugovornom
i obiajnom pravu. Pritom, zakljuuje da se veina autora slae da opa naela meunarodnog prava
ine poseban izvor prava ali prilino ogranienog opsega (navedeno prema: shaw, 2008: 99). on sam
ih ne nabraja. autor anthony aust smatra da je meunarodno pravo razmjerno nerazvijeno i nepovezano, ali da se meunarodni sudovi slue posuenim konceptima iz nacionalnog prava koji se mogu
primijeniti u odnosima izmeu drava, pa su se razvili naini popunjavanja praznina i jaanja slabih
taaka u meunarodnom pravu u okviru ega nabraja dobru vjeru, estoppel i standarde/norme
meunarodnog prava (aust, 2005: 8-9).
17
Maja Sahadi
Bosna i Hercegovina predstavlja jedinstven ekonomski prostor to se jasno vidi iz lana i

taka 4. Ustava Bosne i Hercegovine gdje stoji da Bosna i Hercegovina i entiteti nee ometati
punu slobodu kretanja osoba, robe, usluga i kapitala irom Bosne i Hercegovine te da
nijedan entitet nee provoditi bilo kakvu kontrolu na liniji entitetskog razgranienja.
stoga, kada govorimo o dravnosti Bosne i Hercegovine, pozivamo se na lan i Ustava
Bosne i Hercegovine kojim se ista garantira kako u meunarodnim, tako i unutarnjim
odnosima. Zatim se garantira nepromjenjivost njenih meunarodno priznatih granica,
potovanje meunarodnog i unutranjeg pravnog kontinuiteta, uvaavanjem injenice da
je drava svojim Ustavom izvrila promjenu svog unutranjeg ureenja, opredijeljenost da
je Bosna i Hercegovina demokratska drava zasnovana na slobodnim demokratskim
izborima i vladavini prava, postojanje dva entiteta, jedinstven ekonomski prostor,
dravljanstva Bosne i Hercegovine, postojanje dravnih simbola drave Bosne i Hercegovine
i sarajeva kao glavnog grada.
1.2. ELEMENTI POLITIKOG SISTEMA
Prema autoru Jovanu oreviu osnovno mjerilo kada je u pitanju klasifikacija politikih
sistema je i preuzimanje oblika organizacije vlasti. Jedni teoretiari postavljaju ove
klasifikacije prividno socioloki i politoloki i dijele politike sisteme na one u kojima
preovlauje politiko-funkcionalni pluralizam, ili politiko-funkcionalni monizam; pojedini
izjednaavaju ovu emu sa sistemima zasnovanim na podjeli vlasti na jedinstvu odnosno
konfuziji vlasti. drugi pisci, bez obzira na drutveno i politiko ureenje u kome rade i misle,
istiu kao oblik drave ili oblike politikog sistema parlamentarizam, predsjedniki sistem
ili mjeovite oblike ova dva reima; neki jo dodaju i skuptinski ili konventski reim, koji
se esto u zapadnoj politikoj i pravnoj nauci izjednaava sa sistemom mjeovite ili ak
konfuzne vlasti (orevi, 1985: 578).
dva su osnovna elementa politikog sistema: dravna organizacija i njene institucije
(zakonodavni, izvrni i sudski organi tj. parlament/skuptina, ef drave, vlada, sudovi);
politike snage koje se bore za osvajanje dravne vlasti ili za utjecaj na nju, i koje su takoer
organizirane (politike snage i pokreti, grupe za pritisak, masovne organizacije i sl.) (Muhi,
1999: 111). isti autor navodi i da trei element politikog sistema moe biti i javno mnijenje.
Upravo na osnovu prethodnog pokuaemo odrediti politiki sistem Bosne i Hercegovine
u daljem tekstu.
2. BOSNA I HERCEGOVINA JEDNOSTAVNA ILI SLOENA DRAVA

Bosna i Hercegovina ima veoma sloenu unutranju/dravnu strukturu i dravnu
organizaciju (vlasti) to je nastalo na osnovu utjecaja velikog broja imbenika. Prije svega
radi se o raspadu pravnog, politikog, i ekonomskog sistema bive socijalistike Federativne
republike Jugoslavije, a zatim i o otpoinjanju rata na podruju iste. osim toga, rat koji je
18
trajao od 1992. do 1995. godine okonan je opim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i
Hercegovini. ipak, Bosna i Hercegovina je ouvala svoj suverenitet i teritorijalni integritet,
kao i meunarodno-pravni kontinuitet (trnka, 2006b: 23). analiza Ustava Bosne i
Hercegovine jasno pokazuje da bitni principi na kojima se zasniva njeno cjelokupno dravno
i drutveno ureenje nisu taksativno ureeni u bilo kojem poglavlju, odnosno lanu Ustava,
ve su sistematski direktno ili indirektno ugraeni u cijeli Ustav (dmii, 2007b: 162).
Ustavom Bosne i Hercegovine nije utvren oblik vladavine. istina, u svijetu ima jo drava
koje ustavom ne odreuju oblik vladavine niti se on vidi iz naziva drave. o obliku vladavine
takvih drava moe se zakljuiti iz cjelovitog drutvenog ureenja. iako je u Bosni i Hercegovini
kolektivni ef drave, moe se zakljuiti da Bosna i Hercegovina ipak ima republikanski oblik
vladavine (dmii, 2007b: 163).
Meutim, kada je u pitanju pravna priroda Bosne i Hercegovine, razliiti autori je na razliite
naine percipiraju jer je pravnu prirodu dravnog ureenja Bosne i Hercegovine gotovo
nemogue odrediti primjenom kriterija razlikovanja federacije i konfederacije, ali i
usporediti s kojim opisanim drugim oblikom udruivanja drava (sokol i smerdel, 1998:
299). s druge strane, s obzirom na sastav Bosne i Hercegovine od dva entiteta Bosna i
Hercegovina moe biti federacija, konfederacija, konfederalno-federalni savez, asimetrina
federacija konfederacija ili unija. sve zavisi od raspodjele nadlenosti Bosne i Hercegovine
i entiteta (Kuzmanovi, 2004c: 397398).
neki autori nazivaju Bosnu i Hercegovinu asimetrinom federacijom, unijom ili ak
federacijom sui generis. autor Milo olaja (2006) navodi da je dravno ureenje Bosne i
Hercegovine: unija dva entiteta jedne republike (republika srpska) i jedne federacije
unutranjih regija (kantona ili upanija) Federacija Bonjaka i Hrvata (FBiH) (208). neki
autori poput sokola i smerdela dre da Bosna i Hercegovina funkcionira kao protektorat,
pod zatitom i vrhovnim nadzorom meunarodne zajednice. donoenjem Ustava Bosne
i Hercegovine, de facto je izvren transfer njenog suvereniteta, te su na taj nain, takoe
de facto u Bosni i Hercegovini instalirani elementi protektorata (dautbai, 1997: 58). Bosna
i Hercegovina, pravno-politiki i et(n)iki pocijepana, podvrgnuta je artificijelnoj dravnopravnoj i politikoj reanimaciji pod patronatom meunarodne zajednice, ime je, samo
prividno, ponovo integrirana, ali ovoga puta u oblik neobine dravne tvorevine jedna
drava, dva entiteta, tri naroda, koju ine jedna republika i jedna federacija (seizovi,
2008a: 8). autor Mile dmii smatra da se i normativno i stvarno, radi o asimetrinom
ureenju, koje se sastoji od po jedne federacije, republike i distrikta (dmii, 2007b: 145).
sistem vlasti u Bosni i Hercegovini neki autori objanjavaju tek u opim naznakama
usporeujui ga sa opepoznatim modelima sistema vlasti. Ustavom Bosne i Hercegovine
instaliran je tzv. mjeoviti sistem vlasti s elementima predsjednikog sistema (polupredsjedniki sistem vlasti) (Pobri, 2000: 167).
Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno aneksom 4. dejtonskog mirovnog sporazuma,
dolo je do pretvaranja, odnosno preoblikovanja unutarnjeg ureenja drave. danas je
Bosna i Hercegovina sloena drava koja u svom sastavu ima dva entiteta: Federaciju BiH
i republiku srpsku. U njoj se osigurava ravnopravnost tri konstitutivna naroda: Bonjaka,
19
Maja Sahadi
Hrvata i srba, kao i pripadnika drugih naroda i svih graana koji ive u BiH (trnka, 2006b:
23). ovo je odreeno prema lanu i taka 3. Ustava Bosne i Hercegovine u kojem je utvreno
da se Bosna i Hercegovina sastoji od dva entiteta i to Federacije Bosne i Hercegovine i
republike srpske. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u lanu i taka 2. navodi da se
Federacija Bosne i Hercegovine sastoji od federalnih jedinica (kantona) dok se iz Ustava
republike srpske jasno vidi da je republika srpska ustrojena po unitarnom principu. Bosna
i Hercegovina je sloena drava koju ine dva entiteta: Federacija Bosne i Hercegovine i
republika srpska. Polazna pretpostavka je da je Bosna i Hercegovina sloena drava sui
generis tj. da ne ispunjava ni sve federalne ni konfederalne standarde, to najbolje potvruje
ustavni poloaj njenih entiteta (dmii, 2003a: par 2).
Bosna i Hercegovina je dravna zajednica sui generis, entiteti imaju daleko jai poloaj nego
drave lanice u federaciji, a i sama Bosna i Hercegovina ne ispunjava ope federalne
standarde. slian prigovor bi se mogao uputiti i na upotrebu termina konfederacija, jer i tu
nema kod Bosne i Hercegovine ispunjenih svih konfederalnih opih standarda, iako je njihov
broj ipak vei. neki od utjecajnih autora koji pomno prate ustavnopravnu situaciju Bosne i
Hercegovine nazivaju ovu dravu unijom. ovaj termin moe se uzeti samo uvjetno. Unije,
koje su se razlikovale na personalne i realne, karakterizirale su stanje koje je prethodilo
suvremenim dravama. sadanje transdravne i transnacionalne integracije imaju sasvim
drugi karakter i meusobno se znatno razlikuju. Zbog svega toga ni termin unija, sam po
sebi, ne doprinosi mnogo tanom oznaavanju dravnog ureenja Bosne i Hercegovine kao
dravne zajednice sui generis (dmii, 2003a: par 8).
openito gledajui, moemo zakljuiti da je Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavljena

sloena dravna struktura, to se moe objasniti na nain da su i entiteti odnosno kantoni
i graani Bosne i Hercegovine predstavljeni u zakonodavnim organima vlasti. injenica je
da su u domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine predstavljeni konstitutivni narodi, ali radi se o delegatima koje dele giraju entiteti, odnosno kada se radi o Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, dele giraju kantoni. s druge strane, lanove Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine, Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalne skuptine i
narodne skuptine republike srpske neposredno biraju graani Bosne i Hercegovine. na
dravnom nivou, na nivou entiteta, odnosno kantona postoji odvojena struktura dravnih
organa vlasti. Postoji dravljanstvo entiteta ali ono ne igra nikakvu ulogu u meunarodnim
odnosima jer se u obzir uzima samo dravljanstvo Bosne i Hercegovine. Postoji supremacija
drave u odnosu na entitete, ostvaren je visok stepen autonomije entiteta i entiteti
participiraju u ostvarivanju nadlenosti drave (trnka, 2006b: 254). autor rajko Kuzmanovi
zakljuuje da sloena struktura Bosne i Hercegovine nije njena mana, ve naprotiv sloena
struktura je njena prednost i sigurnost (Kuzmanovi, 2005a: 50).
20
2.1. PRIRODA ENTITETA

Pitanje dravnosti odnosno meunarodno-pravnog subjektiviteta bh. entiteta interesantno
je najmanje iz dva razloga: prvi je pravno-teorijske prirode dok je drugi praktino-politiki.
naime, u teoriji meunarodnog javnog prava nije esta pojava da se entiteti (dijelovi drave)
koji vre faktiki (fiziku) kontrolu odreenog teritorija smatraju subjektima meunarodnog
prava. drugi razlog moe imati (i ima) nesagledive konzekvence po opstojnost, suverenitet
(pa) i teritorijalni integritet dejtonske tvorevine koja se zove drava Bosna i Hercegovine, jer
bi priznavanje meunarodnog subjektiviteta entitetima nesporno bilo pogubno po opstojnost
te drave i in suprotan meunarodnom pravu (seizovi, 2008b: 22).
U odreivanju prirode entiteta prvo je potrebno ukazati na znaenje rijei entitet. entitet
(lat. ens bie, um jesam, esse biti) fil. bitnost, sutina (vujaklija, 1980: 286).4 osim toga,
potrebno je ukazati na nastanak istih. nakon vie neuspjelih mirovnih planova za BiH, u
Washingtonu je 24. marta 1994. godine zakljuen meunarodni sporazum koji je, pored
ostalog, sadravao i nacrt Ustava Federacije BiH. skuptina republike BiH, izabrana na
prvim viestranakim izborima 1990. godine, transformirala se u Ustavotvornu skuptinu
Federacije BiH i 30. marta 1994. godine, prema proceduri predvienoj Ustavom, usvojila
Ustav Federacije BiH kako je bio predloen vaingtonskim sporazumom (trnka, 2006b:
26). trnka (2006b) dalje navodi kako je za razliku od kasnijeg Ustava BiH, koji je stupio na
snagu danom potpisivanja Mirovnog sporazuma za BiH, Ustav Federacije BiH stupio na
snagu kada ga je usvojila i proglasila Ustavotvorna skuptina Federacije BiH (48). iz ovoga
moemo zakljuiti da je Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine jedan dio teritorije Bosne
i Hercegovine, a na kojem se nalazilo veinsko bonjako5 i hrvatsko stanovnitvo ureen
tako da ga ini deset kantona (po uzoru na vicarsko kantonalno ureenje) koji imaju veoma
veliki obim regionalne autonomije jer imaju pravo na samoorganiziranje u skladu s ovlatenjima iz Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. U januaru 1992. godine, nastala je srpska
republika Bosna i Hercegovina, a koja je kasnije promijenila ime u republika srpska. dejtonskim mirovnim sporazumom, odnosno Ustavom Bosne i Hercegovine je odreeno da se
drava sastoji od dva entiteta, republike srpske i Federacije Bosne i Hercegovine, sa
razgranienim nadlenostima izmeu entiteta i institucija Bosne i Hercegovine (Kuzmanovi,
2002b: 306307). tako je izvrena unutarnja transformacija drave to je vidljivo iz odredbi
Ustava Bosne i Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine pojam drava koristi samo za Bosnu
4
Prema dictonary of legal terms, A Simplified Guide to the language of law navodi se da entitet predstavlja
bie ili bit te postoji u svrhu poreza, knjigovodstva ili druge naroite svrhe, kao to je pravna osoba,
vladino tijelo ili imovina. Pravovaljan entitet je onaj koji, iako nije osoba, moe tuiti i biti tuen i donositi
odluke kao i pojedinac. takoer, prema the Essential law dictionary navodi se da je entitet bie ili
apstrakcija, kao to je pravna osoba ili imovina koja moe imati pravna ovlatenja i obveze, dugovati,
plaati porez, tuiti i biti tuena. U dictionary of law potpuno neodreeno se navodi da je entitet neto
to postoji u pravu. Prema ovakvom objanjenju termina entitet, a u skladu s ustavnim obiljejima
entiteta u Bosni i Hercegovini veoma je teko, ako ne i nemogue, postaviti paralelu s drugim dravama.
termin/nacionalni naziv Bonjak priznat je vaingtonskim sporazumom iz 1994. godine u domaem
pravu, ali i meunarodnom pravu.
21
Maja Sahadi
i Hercegovinu, dok za Federaciju Bosne i Hercegovine i republiku srpsku koristi pojam

entitet a ne federalna jedinica. osim toga, pojam granica upotrebljava se samo za cjelokupnu
Bosnu i Hercegovinu, odnosno dravu Bosnu i Hercegovinu, dok se pojam entitetska linija
razgranienja koristi da bi se odredilo razgranienje izmeu Federacije Bosne i Hercegovine
i republike srpske.
lan iii taka 3.b. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje da e se entiteti i sve njihove
administrativne jedinice u potpunosti pridravati ovog Ustava, kojim se stavljaju van snage
zakonske odredbe Bosne i Hercegovine i ustavne i zakonske odredbe entiteta koje mu nisu
suglasne, kao i odluke institucija Bosne i Hercegovine. U lanu iii taka 5. Ustava Bosne i
Hercegovine propisana je podjela nadlenosti izmeu institucija na dravnom nivou i
institucija na nivou entiteta i to tako da sve one nadlenosti koje su potrebne za ouvanje
suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike nezavisnosti i meunarodnog subjektiviteta
Bosne i Hercegovine preuzimaju institucije na dravnom nivou.
2.2. VIESTEPENA STRUKTURA VLASTI U BOSNI I HERCEGOVINI
sloena i viestepena struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dolazi do izraaja na svim nivoima
vlasti. najrazvijenija struktura vlasti prisutna je na entitetskom i kantonalnom nivou dok je
na dravnom i lokalnom nivou struktura vlasti slabije razvijena. Uspostavljena je nedovoljno
definirana i nefunkcionalna distribucija moi izmeu struktura drave, asimetrinih struktura
entiteta, vlasti kantona, te lokalne samouprave na opinskom i gradskom nivou. tome
treba dodati specifina rjeenja za Brko distrikt BiH, za Grad Mostar i nedovrena rjeenja
za glavni grad sarajevo (trnka, 2006b: 105). tako je Bosna i Hercegovina sainjena od
nekoliko nivoa politike strukture vlasti: dravni nivo, entitetski nivo (Federacija Bosne i
Hercegovine i republika srpska), kantoni (Federacija Bosne i Hercegovine sastoji se od 10
kantona), opine, Brko predstavlja zasebnu administrativnu jedinicu distrikt, gradovi
(sarajevo, istono sarajevo, Banja Luka i Mostar).
Federacija Bosne i Hercegovine je, dakle, entitet u Bosni i Hercegovini, i sama ima sloenu
strukturu jer se sastoji od deset kantona od kojih svaki kanton ima jednaka prava.
suverenitet graana je osnova legitimiteta dravnih organa vlasti u Federaciji Bosne i
Hercegovine. Utvrena je konstitutivnost bonjakog, hrvatskog i srpskog naroda kao i
ravnopravnost pripadnika ostalih.
Kanton (ital. cantone, fr. canton) srez, okrug, oblast; u Francuskoj: jedan dio arondismana;
u vicarskoj: savezna dravica (25 saveznih republika) (vujaklija, 1980: 395). Kantoni u
Federaciji Bosne i Hercegovine samostalno donose svoje ustave koji moraju biti u
suglasnosti s Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Ustavom Bosne i
Hercegovine. U pogledu nadlenosti primjenjuje se pretpostavka nadlenosti u korist
entiteta, odnosno Federacije Bosne i Hercegovine. Postoje iskljuive nadlenosti Federacije
Bosne i Hercegovine, zajednike/konkurentne nadlenosti Federacije Bosne i Hercegovine
i kantona (koje mogu obavljati odvojeno, zajedniki ili da te nadlenosti obavljaju kantoni
22
uz koordinaciju Federacije Bosne i Hercegovine) i nadlenosti kantona. Meutim, ovo otvara

probleme u pogledu zajednikih nadlenosti kada se i Federaciji Bosne i Hercegovine i
kantonima daje pravo donoenja zakona i utvrivanja vlastite politike. U sluaju da doe
do nesuglasica, Ustav Federacije Bosne i Hercegovine ne predvia nain rjeavanja ovakvih
nesuglasnosti. Uz ovo, nacionalni sastav u organima vlasti u kantonu mora da odraava
nacionalnu strukturu stanovnitva u tom odreenom kantonu. Kantoni su ovlateni i da
neke nadlenosti prenose na opine, odnosno gradove, ili da izvre prijenos nadlenosti
na Federaciju Bosne i Hercegovine. i kantoni mogu zakljuivati sporazume sa subjektima
meunarodnog prava, ali je za njih neophodna suglasnost Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine odnosno Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
republika srpska predstavlja pored Federacije Bosne i Hercegovine drugi entitet u okviru
Bosne i Hercegovine. Za razliku od Federacije Bosne i Hercegovine, republika srpska je
ureena na unitarnom principu. U okviru republike srpske ne postoji regionalna samouprava, ali postoje opine i gradovi koji su oblici lokalne samouprave. i ovdje vrijedi
pretpostavka nadlenosti u korist entiteta kao i pravo uspostavljanja paralelnih odnosa sa
susjednim dravama kao i u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ustavom je uspostavljena
konstitutivnost srba, Bonjaka i Hrvata kao i ravnopravnost i nediskriminacija pripadnika
ostalih naroda i graana republike srpske.
tako je vidljivo da se odnosi izmeu institucija BiH i entiteta zasnivaju na principima
kooperativnog federalizma (trnka, 2006b: 271). to znai da su Ustav Federacije Bosne i
Hercegovine, ustavi kantona i Ustav republike srpske podreeni Ustavu Bosne i Hercegovine te drugim propisima na navedenim nivoima vlasti. s druge strane, entiteti igraju
veoma bitnu ulogu u formiranju ali i funkcioniranju institucija na dravnom nivou upravo
stoga to se izbor organa vlasti vri na osnovu nacionalne i entitetske pripadnosti.
2.3. NEKOMPLETNOST DRAVNOG I LOKALNOG NIVOA VLASTI
Kada govorimo o nekompletnosti dravnog nivoa vlasti veoma je bitno poeti sa sudskom
vlasti na dravnom nivou s obzirom na to da dugo poslije potpisivanja dejtonskog mirovnog
sporazuma nisu postojale institucije pravosua, a praznine su poele da se popunjavaju
uspostavljanjem suda Bosne i Hercegovine i tuilatva Bosne i Hercegovine. Meutim i
dalje nedostaje vrhovni sud na dravnom nivou. ovo stoga to sud Bosne i Hercegovine
ima veoma usko propisane nadlenosti i ne nalazi se ni u hijerarhijskom odnosu prema
ostalim sudovima u Bosni i Hercegovini i samim tim ne moe predstavljati zamjenu za
vrhovni sud. ne treba zaboraviti ni to da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine prevazilazio
propisane nadlenosti koje se odnose na ispitivanje povrede/a ustavom zagarantiranih
prava i ispitivao injenino stanje utvreno od strane redovnih sudova, te je samim tim
vrio ulogu vrhovnog suda. tako bi uspostavljanje vrhovnog suda Bosne i Hercegovine
omoguilo ujednaavanje sudske prakse na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine, a samim
tim i pravnu sigurnost graanima dok bi pitanje eventualne drugostepene i/li treestepene
23
Maja Sahadi
nadlenosti trebalo posebno razraditi u odnosu na ostale redovne sudove. 6 Pritom je

injenica da je i u drugim federacijama (poput sjedinjenih amerikih drava) upravo vrhovni
sud jamstvo pravne sigurnosti u smislu gore navedenog.
U pogledu nekompletnosti lokalnog nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini lako je zakljuiti da
Ustav Bosne i Hercegovine ne spominje lokalnu samoupravu, pa je samim time i ne regulira.
Bilo kako bilo, evropska povelja o lokalnoj samoupravi je jo od 1994. godine sastavni dio
pravnog sistema Bosne i Hercegovine. trenutno u Bosni i Hercegovini postoje dva odvojena
i razliita sistema lokalne samouprave koji se vezuju za Federaciju Bosne i Hercegovine i
republiku srpsku, to znai da ni primjena evropske povelje o lokalnoj samoupravi nije
primijenjena jednako na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine. tako Ustav Federacije i Ustav
republike srpske na razliit nain definiraju pitanja djelovanja lokalne samouprave, a osim
toga u istim aktima, organiziranje i djelovanje lokalne samouprave nije dovoljno sistematski
odreeno. Prema tome, osnovni, najtei i najhitniji zadatak koji je pred nama u ovom
pogledu jeste ustavna ili zakonska regulacija lokalne samouprave na nivou drave Bosne i
Hercegovine, koja bi prema evropskoj demokratskoj doktrini o tri nivoa vlasti moderne
demokratske drave poslije posluila kao osnova ureenja lokalne samouprave (sadikovi,
2003: par. 69). tek kada bi se lokalna samouprava utvrdila na pravi nain zapoelo bi
reduciranje trenutnog partikularizma u pravnom i politikom sistemu Bosne i Hercegovine.
2.4. ELEMENTI PREDSJEDNIKOG SISTEMA,
ELEMENTI PARLAMENTARIZMA, POLUPREDSJEDNIKI TIP?
BOSNA I HERCEGOVINA KAO SPOSOBNOST KOMPROMISA
ini se da sistem vlasti u Bosni i Hercegovini moemo nazvati mjeovitim jer sadri elemente
razliitih sistema vlasti. Kao jedan od izraenih elemenata predsjednikog sistema javlja se
injenica da se Predsjednitvo u Bosni i Hercegovini bira na neposrednim izborima od
strane graana Bosne i Hercegovine. osim navedenog, u skladu s obiljejima predsjednikog sistema vlasti uspostavljena je dioba vlasti na dravnom nivou, dodue ne izriito
Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno razdioba nadlenosti izmeu zakonodavne, izvrne
i sudske vlasti u Bosni i Hercegovini. izvrnu vlast na dravnom nivou vre Predsjednitvo
Bosne i Hercegovine i vijee ministara Bosne i Hercegovine, to je obiljeje polupredsjed nikog sistema vlasti, koji za svoje djelovanje odgovaraju Parlamentarnoj skuptini Bosne
i Hercegovine, s tim da Predsjednitvo Bosne i Hercegovine ima pravo da raspusti dom
naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine ime je uspostavljena mogunost
djelovanja jedne vlasti na drugu dok u isto vrijeme obje vlasti surauju, to odgovara
parlamentarnom sistemu vlasti.
trenutni problemi uzrokovani nepostojanjem i razlozi uspostavljanja vrhovnog suda Bosne i

Hercegovine opisani su u Zavrnom dokumentu radne grupe mladih pravnika/ca s prijedlozima novih
ustavnih rjeenja Bosne i Hercegovine, amandmani na Ustav Bosne i Hercegovine od 28. februara 2010.
godine objavljeni na web stranici www.boljiustav.ba (stranice 28 i 29).
24
U skladu s obiljejima predsjednikog sistema vlasti uspostavljena je dioba vlasti, odnosno

razdioba nadlenosti izmeu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti u Federaciji Bosne i
Hercegovine. na nivou Federacije Bosne i Hercegovine moemo primijetiti elemente
polupredsjednikog sistema vlasti, gdje takoer postoji dvoglava izvrna vlast u smislu
postojanja predsjednika i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine uz koje
djeluje i vlada Federacije Bosne i Hercegovine. U odnosu na Parlament Federacije Bosne i
Hercegovine, predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine ima pravo da raspusti oba doma
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a u isto vrijeme je posredno izabran upravo
od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine to predstavlja mogunost djelovanja
jedne vlasti na drugu koje istovremeno i surauju, a sve to su obiljeja parlamentarnog
sistema vlasti. slino vrijedi i za kantone u Federaciji Bosne i Hercegovine.
U republici srpskoj primjetni su elementi predsjednikog sistema s obzirom na ustavni
poloaj predsjednika republike srpske koji se bira izravno od strane graana republike
srpske, a uspostavljena je i dioba vlasti, odnosno razdioba nadlenosti izmeu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti u republici srpskoj. izvrna vlast kao i na dravnom nivou i u
Federaciji Bosne i Hercegovine je dvoglava jer se sastoji od predsjednika i dva potpredsjednika republike srpske i vlade republike srpske, to su obiljeja polupredsjednikog sistema
vlasti. takoer su zastupljeni elementi parlamentarnog sistema vlasti koji se oituju kroz
odnos predsjednika republike srpske, vlade republike srpske i narodne skuptine
republike srpske.
3. NOSIOCI SUVERENOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

suverenitet (fr. souverainete) vrhovna vlast, neograniena vlast; potpuna dravna
nezavisnost; neprikosnovenost (vujaklija, 1980: 880). suverenost je vrhovna pravna vlast
drave da donosi i provodi zakone unutar odreenog podruja i, kao posljedica toga,
nezavisnost od vlasti bilo koje druge drave i jednakost s njom na osnovi meunarodnog
prava (Morgentan, 1971: 214). suverenitet kao politiki odnos lebdi iznad legalne i
legitimne dravne vlasti i faktike egzistentne moi koja po definiciji izmie svakom pravu
(rodin, 1990: 5). suverenitet je sposobnost da se odreena volja predstavi kao ozakonjeno
pravo i da se izgledima na prisilu lojalnih i za to opunomoenih nosilaca dravne moi u
potpunosti provede (arevi, 1995: 61). rije suverenitet ili suverenost potjee od latinske
rijei supremus koja znai najvii, vrhovni. U najoptijem smislu, ovaj pojam se upotrebljava
za oznaavanje subjekta koji na odreenoj teritoriji ima najviu i nedjeljivu vlast (trnka, 2006b:
171). odreivanje nosioca suvereniteta u jednoj dravi je zapravo osnova za uspostavljanje
politikih, pravnih, ekonomskih, drutvenih odnosa i institucija u toj istoj dravi. i upravo
odreivanje nosioca suverenosti odreuje i demokratinost tog istog sistema odnosa i
ureenja.
25
Maja Sahadi
3.1. NOSIOCI SUVERENOSTI PRIJE DONOENJA DEJTONSKOG USTAVA

Ukoliko se vratimo na i zasjedanje Zemaljskog antifaistikog vijea narodnog osloboenja
Bosne i Hercegovine (ZavnoBiH) koje je odrano 25. i 26. novembra 1943. godine u
Mrkonji Gradu i rezoluciju ZavnoBiH-a kao osnovni dokument tog zasjedanja i Proglas
narodima Bosne i Hercegovine primijetiemo da se istie odlunost naroda Bosne i
Hercegovine da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska ni muslimanska, nego i
srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj e biti osigurana
ravnopravnost i jednakost svih srba, Muslimana i Hrvata. narodi Bosne i Hercegovine
uestvovae ravnopravno s ostalim naim narodima u izgradnji narodne demokratske
federativne Jugoslavije (v. imamovi, 2006: 170). ZavnoBiH je, dakle, proklamirao princip
narodnog suvereniteta i istakao da narodnooslobodilaki odbori i ZavnoBiH dravnu vlast
vre u ime naroda (trnka, 2006b: 83).
nakon oslobodilake i antifaistike borbe, dravnost Bosne i Hercegovine nastavljena je
u okviru Federativne narodne republike Jugoslavije. Godine 1946. Ustavotvorna skuptina
Bosne i Hercegovine usvojila je Ustav narodne republike Bosne i Hercegovine gdje je u
lanu prvom Ustava ureeno da je narodna republika Bosne i Hercegovine narodna drava
republikanskog oblika (ibrahimagi, 1998: 36). ovim ustavom potvren je gore navedeni
princip narodnog suvereniteta dok su u odreivanju dravne suverenosti izmeu republika
i savezne drave primijenjena klasina rjeenja amerikog i sovjetskog federalizma. Prema
tim rjeenjima, dravna suverenost izvorno pripada federalnim jedinicama. one odreene
nadlenosti od zajednikog interesa prenose na saveznu dravu pri emu ostaje pretpostavka
nadlenosti u korist federalnih jedinica (trnka, 2006b: 85).
iz odredbi Ustava nekadanje socijalistike Federativne republike Jugoslavije iz 1974.
godine u pogledu utvrivanja nosioca suverenosti evidentno je da se radi o kombinaciji
dva principa, i to nacionalnom i klasnom. a s obzirom na to da su odredbe Ustava sFrJ u
pogledu nosioca suverenosti preuzimale republike u sastavu sFrJ situacija je analogna i u
republikim ustavima. Ustav srBiH iz 1974. godine zaokruio je reforme zapoete
amandmanima iz 1972. godine. Posebno je razradio garancije nacionalne ravnopravnosti
uvodei princip razmjerne zastupljenosti naroda i narodnosti u skuptinama, regulirajui
pitanja jezika i pisma, precizirajui individualne slobode i prava na punu nacionalnu
ravnopravnost i sl. (trnka, 2006b: 88).
Godine 1990. skuptina socijalistike republike Bosne i Hercegovine usvojila je amandmane
na Ustav socijalistike republike Bosne i Hercegovine iz 1974. godine. amandmanom LX
lan 1. republika Bosna i Hercegovina je definirana kao suverena i nezavisna drava
ravnopravnih graana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, srba i Hrvata i pripadnika
drugih naroda koji u njoj ive to je mala razlika u odnosu na Ustav iz 1972. godine. Prema
ovome tvrdi autor Kasim trnka, dravna suverenost koja se izvodi iz graanske i nacionalne
ravnopravnosti tri konstitutivna naroda i drugih naroda i narodnosti ostaje temeljno
odreenje ustavnog sistema i daljeg razvoja Bosne i Hercegovine (trnka, 2006b: 89). autor
nurko Pobri, pak, navodi da je ustavom zasnovan koncept narodnog suvereniteta prema
26
kojem cjelokupna dravna vlast polazi od apstraktnog graanina dravljanina republike

Bosne i Hercegovine (Pobri, 2000: 62).
Proces raspada Jugoslavije koji je otpoeo poetkom 90-ih godina prolog stoljea u smislu
da su etiri republike ve proglasile nezavisnost, uvjetovao je otpoinjanje rata (u Bosni i
Hercegovini 1992. godine) te nije bilo mogue usvojiti novi Ustav republike Bosne i
Hercegovine. stoga je Predsjednitvo 1993. godine usvojilo samo preieni tekst Ustava
republike Bosne i Hercegovine koji je ostao na snazi sve do stupanja na snagu aneksa 4
dejtonskog mirovnog sporazuma Ustava Bosne i Hercegovine.
3.2. NOSIOCI SUVERENOSTI PREMA USTAVU BOSNE I HERCEGOVINE
IZ 1995. GODINE
Bosna i Hercegovina je jedna od est federalnih jedinica bive Jugoslavije koja se posljednja
konstituirala kao drava. Bilo je pokuaja da se zavri njeno konstituiranje jo 1992. godine,
ali to nije uspjelo iz mnogo razloga. na tragu zanemarivanja bitnih injenica, a posebno
jednakopravnosti sva tri naroda, dolo je do formiranja separatnih dravnih tvorevina, a
na drugoj strani proglaena je republika Bosna i Hercegovina kao samostalna i nezavisna
drava. U takvoj pravnoj i politiki konfuznoj ustavnoj situaciji umijeala se meunarodna
zajednica koja je nastojala da nae odgovarajue rjeenje dravnog ureenja koje bi
zadovoljilo sva tri konstitutivna naroda. Konano je rezultate dao dejtonski mirovni
sporazum kojim je okonan rat, uspostavljen novi model dravnog ureenja i konstituirana
dananja drava Bosna i Hercegovina (simovi, 2003: par. 24). U Zajednikoj izjavi
Kontaktne grupe i ministara vanjskih poslova BiH, Hrvatske i srJ utvreni su tzv. enevski
principi [od 1994. godine]. njima se potvruje dravni suverenitet i teritorijalni integritet,
te meunarodni-pravni kontinuitet BiH. Konstatira se da e se ona sastojati od dva entiteta
Federacije BiH i republike srpske (ovo je prvi meunarodni dokument u kojem se
konstatira postojanje ovog entiteta) (trnka, 2006b: 103). najvaniji aneks dejtonskog
mirovnog sporazuma je aneks 4 u kojem je sadran Ustav Bosne i Hercegovine. on
predstavlja izraz kompromisa izmeu faktikog stanja ratom podijeljene Bosne i
Hercegovine i volje nacionalnih lidera s polovine protekle decenije (ukanovi, 2004: 14).
Upravo je u ovom aneksu sadrana bit politikih reformi dejtonskog mirovnog sporazuma.
U skladu s novim Ustavom republika Bosna i Hercegovina nastavila je svoje pravno
postojanje pod imenom Bosna i Hercegovina.
lan i taka 3. temeljno i korjenito je promijenio politiko ureenje zemlje koja se sada sastoji
od dva entiteta, Federacije Bosne i Hercegovine i republike srpske. ovakva teritorijalna
(re)organizacija drave na Bonjako-Hrvatsku Federaciju i srpsku republiku de facto
predstavlja radikalno odstupanje od odreenog dijela suvereniteta i teritorijalnog integriteta
Bosne i Hercegovine. de jure, odravanjem ovakvog oblika drave, dejtonski mirovni sporazum
ini entitete odgovornim za vrenje veine politike moi u dravi. Gore navedeni lan
ograniava ovlatenja institucija Bosne i Hercegovine na vanjsku politiku, vanjsku trgovinu,
carine, monetarnu politiku, kontrolu zranog prometa. Paragrafi 2, 3 i 5 istog lana garantiraju
obimna politika ovlatenja entitetima koji su odgovorni za primjenu zakona i obrambene
poslove (raidagi, 2002: 151).
27
Maja Sahadi
stoga se logino i postavlja pitanje kako odrediti ko je nosilac suverenosti u Bosni i

Hercegovini? Miljenja su razliita, ili djelomice slina. openito, zakljuuje se da postoji
utemeljenost drave iskljuivo na principu suvereniteta konstitutivnih naroda, koji su
nezaobilazan faktor u donoenju svih odluka (Proces ustavnih promjena u BiH, 2006: 58).
treba napomenuti da su rijetki ustavi u kojima su sadrane odredbe o tome da je drava
iju unutranju organizaciju ureuje taj ustav zapravo suverena drava jer se svojstvo suvereniteta podrazumijeva samim tim to drava donosi ustav, odnosno provodi ustavotvornu
vlast. ipak, odredbe o suverenitetu sadrane su u Ustavu Bosne i Hercegovine gdje u
preambuli izriito stoji da su upravo na osnovu gore spomenutih enevskih principa
Bonjaci, Hrvati i srbi kao konstitutivni narodi (u zajednici sa ostalima), i graani Bosne i
Hercegovine opredijeljeni za suverenitet, teritorijalni integritet i politiku nezavisnost
Bosne i Hercegovine u skladu sa meunarodnim pravom. s druge strane, veoma su rijetki
ustavi koji ne naglaavaju nosioca suvereniteta u dravi.
Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri izriitu odredbu o izvoru i nosiocu suverene vlasti.
Meutim, iz zavrne odredbe preambule i iz cjelokupne strukture Ustava, moe se sasvim
pouzdano zakljuivati o tome. ta odredba preambule glasi: Bonjaci, Hrvati i srbi, kao
konstitutivni narodi, zajedno sa ostalim, i graani Bosne i Hercegovine ovim utvruju Ustav
Bosne i Hercegovine. Prema svemu ovome, dravna vlast izvorno proizlazi iz:
1. suverenosti graana;
2. konstitutivnosti Bonjaka, Hrvata i srba;
3. poloaja pripadnika ostalih naroda kao i onih koji se ne ele nacionalno izjanjavati.
(trnka, 2006b: 177)
vidimo da je definicija nosioca suverenosti modificirana u Ustavu BiH iz 1995. godine,

prvenstveno time to je na prvom mjestu istaknut nacionalni, a tek zatim graanski princip
(trnka, 2006b: 175). Ustavom Bosne i Hercegovine pojam apstraktnog graanina sveden
je na beznaajnu mjeru i skoro je u potpunosti zamijenjen etnikumom, odnosno etniki
odreenim ovjekom kao osnovom legitimacije dravne vlasti. Ustav Bosne i Hercegovine
uope ne konstituira bosansko-hercegovaku politiku zajednicu (Pobri, 2000: 63). naime,
u postojeem Ustavu bosanskohercegovako drutvo, kao pretpostavljeni nosilac
suvereniteta, nije koncipirano kao cjelina nego kao mehaniki zbir tri konstitutivna naroda
koji su, opet, na neki nain projektirani kao nosioci suvereniteta. dakle, konstitutivni narodi
su koncipirani kao tri zasebne etnonacionalne cjeline koje, po logici ugraenoj u Ustavu,
u perspektivi funkcioniraju kao odvojeno drutvo s vlastitim suverenitetom (Primjer BiH
odrivi koncepti ili stranputice meunarodne zajednice?, 2006: 26 i 51).
U Bosni i Hercegovini dominantan je ustavni princip koji se jasno iskazuje u preambuli Ustava
Bosne i Hercegovine Bonjaci, Hrvati i srbi kao konstitutivni narodi (zajedno sa drugima) i
graani Bosne i Hercegovine ovdje odreuju da je Ustav Bosne i Hercegovine kako slijedi,
ali i u njegovom normativnom dijelu kojim se regulira organizacija dravne vlasti, jer je princip
uspostave te organizacije, u osnovi etniki. Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, nosioci
suvereniteta su konstitutivni narodi, kao etnike zajednice (Pobri, 2000: 111).
treba napomenuti i to da u pojedinim vienacionalnim dravama pri odreivanju nosioca

suvereniteta kombinira se princip suverenosti graana sa principom ravnopravnosti i
28
posebnih kolektivnih prava (trnka, 2006b: 174). neki autori smatraju da u Bosni i
Hercegovini narodu, kojeg ine svi dravljani bez obzira na navedene razlike, kao nosiocu
suvereniteta pripada pravo na politiko samoopredjeljenje, na slobodni izraz politike
volje (Baki-Mufti, 2003: 26). U ovom kontekstu, veoma je interesantan Ustav Bosne i
Hercegovine koji je uveo kategoriju konstitutivnih naroda. i ne samo to. vidimo da raspadom socijalistike Federativne republike Jugoslavije nacionalni interes nije izgubio na
vanosti u Bosni i Hercegovini. U ostalim dravama, poput slovenije, Hrvatske, srbije,
Makedonije suverenitet je ustavom svake navedene drave odreen tako da dominira
interes dravotvorne nacije ali i demokratski fundamenti drave. U Bosni i Hercegovini
situacija je drugaija obzirom da nijedna nacija ne ini natpolovinu veinu u strukturi
stanovnitva i na njen tradicionalni vienacionalni sastav, u odreivanju titulara suvereniteta kombiniran je graanski i nacionalni princip (trnka, 2006b: 175). stanovnitvo Bosne
i Hercegovine nije ni na koji nain bilo ukljueno u donoenje Ustava, ak ni na posredan
nain, zbog ega mu je i Ustav iz daytona kao oktroiran duboko stran i takav mora biti.
stoga graani u Bosni i Hercegovini moraju zaista prvo stvoriti elementarne preduvjete za
uvelike prizivani ownership, dakle stjecanje suvereniteta u i nad svojom dravom: preuzeti
ustavotvornu vlast, svoj pouvoir constituant, postati je svjestan, moraju sami useliti ustavni
prostor svoje drave (Ustavna rasprava, pregled dosadanjih ustavnih rasprava i izazovi za
Bosnu i Hercegovinu, 2006: 1213).
3.3. PRINCIP NARODNE SUVERENOSTI I KONSTITUTIVNOSTI
IZ ANEKSA 4 DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA
injenica je da je Bosna i Hercegovina tokom svoje historijske geneze predstavljala sjecite
razliitih kultura, tradicija, religija, ali je isto tako vidljivo da se unutranja struktura Bosne
i Hercegovine, prvenstveno politika organizacija vlasti i teritorijalna podjela nikada nisu
zasnivale na nacionalnom, religijskom, etnikom kriteriju. ipak je jo za vrijeme i zasjedanja
ZavnoBiH-a naglaena nacionalna ravnopravnost i istaknuta vrijednost iste. Jo su vijenici
ZavnoBiH-a znali da Bosna i Hercegovina moe postojati samo ukoliko u okviru njenih
granica postoji nacionalna ravnopravnost koja podrazumijeva toleranciju i uvaavanje, a
to je ujedno i osnova za stabilnost postojanja i opstanka Bosne i Hercegovine. Upravo
nam taka 5. rezolucije ZavnoBiH-a govori da narodi Bosne i Hercegovine kroz svoje jedino
politiko predstavnitvo, ZavnoBiH, ele da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska,
ni muslimanska, nego i srpska, i muslimanska, i hrvatska bude slobodna i zbratimljena BiH,
u kojoj e biti osigurana puna ravnopravnost i jednakost svih njenih naroda odnosno
ravnopravnost srba, Muslimana i Hrvata Bosne i Hercegovine koja je njihova zajednika i
nedjeljiva domovina.
veoma je bitno da shvatimo da ustavno ureenje Bosne i Hercegovine poiva na narodnoj
suverenosti odnosno suverenosti graana, konstitutivnosti tri naroda i ravnopravnosti
ostalih, to je uostalom i vidljivo iz prethodno navedene preambule Ustava Bosne i
Hercegovine. Ustav Bosne i Hercegovine osim toga, u svom aneksu sadri i 15 meunarodnih dokumenata od kojih neki garantiraju svim graanima Bosne i Hercegovine
29
Maja Sahadi
ostvarivanje prava u pogledu vrenja dravne vlasti to je osnova za osiguravanje graanske

suverenosti. s druge strane, princip konstitutivnosti iz aneksa 4 dejtonskog mirovnog
sporazuma poiva na potrebi da se uspostavi nacionalna ravnopravnost te stoga Ustav
Bosne i Hercegovine propisuje da konstitutivni narodi suverenost ostvaruju zajedno s
graanima i pripadnicima ostalih naroda.
tako se narodna suverenost u Bosni i Hercegovini ostvaruje, primjera radi, na nain da
graani Bosne i Hercegovine neposredno biraju poslanike u Predstavniki dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, Predstavniki dom Parlamenta Federacije Bosne
i Hercegovine, kantonalne skuptine i opinska vijea u Federaciji Bosne i Hercegovine,
narodnu skuptinu republike srpske, skuptine opina u republici srpskoj. s druge strane,
principi konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini ostvaruju se na osnovu: (1) paritetnog
predstavljanja u Predsjednitvu Bosne i Hercegovine, domu naroda Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine, domu naroda Federacije Bosne i Hercegovine, vijeu naroda
republike srpske; (2) zatite vitalnog nacionalnog interesa u Parlamentarnoj skuptini
Bosne i Hercegovine, Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine, kantonalnim
skuptinama, narodnoj skuptini republike srpske, te kada se radi o predsjedniku i
potpredsjednicima Federacije Bosne i Hercegovine i republike srpske; (3) proporcionalne
zastupljenosti konstitutivnih naroda u institucijama javne vlasti prema popisu stanovnitva
iz 1991. godine a sve dok se u potpunosti ne provede aneks 7 dejtonskog mirovnog
sporazuma (povratak izbjeglih i raseljenih osoba).
Kada se govori o pripadnicima ostalih (naroda), odnosno nacionalnim manjinama i
nacionalno neopredijeljenima7, potrebno je vratiti se opet na preambulu Ustava Bosne i
Hercegovine gdje je kategorija ostalih navedena u smislu da su ravnopravni konstitutivnim
narodima, iako u ostvarivanju principa konstitutivnosti u Bosni i Hercegovini nisu
predstavljeni jer ne mogu biti birani za lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine, za
delegata doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, predsjednika i
potpredsjednike Federacije Bosne i Hercegovine, delegate doma naroda Parlamenta
Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednika i potpredsjednike republike srpske, lanove
vijea naroda republike srpske itd. iako je visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini
intervenirao u pogledu ovog pitanja, te je nakon toga osigurano uee ostalih u vijeima
naroda u oba entiteta, ustavnim sudovima entiteta i sl. ipak su ostali u neravnopravnom
poloaju koji im je kao ravnopravnima zagarantiran u Ustavu Bosne i Hercegovine.
termini nacionalne manjine i nacionalno neopredijeljeni su termini koji su usvojeni i kojima se

opisuje kategorija ostalih u Bosni i Hercegovini u okviru Zavrnog dokumenta radne grupe mladih
pravnika/ca s prijedlozima novih ustavnih rjeenja Bosne i Hercegovine, amandmani na Ustav Bosne i
Hercegovine od 28. februara 2010. godine objavljeni na web stranici www.boljiustav.ba (stranice 6-10).
30
3.4. OSTVARIVANJE PRINCIPA NARODNOG SUVERENITETA I

KONSTITUTIVNOSTI NARODA
Uglavnom se ostvarivanje principa narodnog suvereniteta i konstitutivnosti naroda vri ili
putem neposredne demokracije (neposrednim vrenjem dravne vlasti i neposrednim
odluivanjem) ili putem predstavnike demokracije (izborom predstavnika koji e ostvarivati
dravnu vlast). Uglavnom se vri kombiniranje ova dva oblika ostvarivanja narodnog
suvereniteta. neposredna demokracija znai da je cijeli narod sam neposredno dravni
organ i da sam donosi odluke, odnosno vri dravnu vlast (Luki, 1975: 147). ona se provodi
putem referenduma, narodne inicijative i peticije. Predstavnika (posredna) demokracija
sastoji se u tome to se slubena lica koja ine dravne organe shvaaju kao predstavnici
naroda, te prema tome dolaze na vlast prema izrazu narodne volje, putem izbora od strane
naroda, tako da je izabrano ono lice koje je dobilo veinu glasova na izborima (Luki, 1975:
149). ona se provodi putem predstavnikih i imperativnih mandata.
sa stanovita politikog sistema, nalazimo se u neto lakoj i jednostavnijoj situaciji, jer su
tu ustavne odredbe i potpunije i izriitije. i nekoliko relevantnih stavova u preambuli Ustava
Bosne i Hercegovine ukazuje na odluujue, izrazito opredjeljivanje za demokratske
institucije vlasti i pluralistiko drutvo. to se potvruje i stavom 2. lana i Ustava Bosne i
Hercegovine koji glasi: Bosna i Hercegovina je demokratska drava koja funkcionira na
principu vladavine prava i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. ova ustavna
odredba pokazuje da se radi o posrednoj i predstavnikoj demokratiji klasinog tipa (dmii,
2003a: par. 3).
4. KONSOCIJACIJSKA ILI VEINSKA VLADAVINA DUBOKA

PODIJELJENOST ILI DALJE POVEZIVANJE
Pluralistike zajednice se odreuju kao podijeljene etnikim, religijskim, nacionalnim,
jezinim barijerama koje su popraene i politikim podjelama. Ukoliko poblie pogledamo
zajednice koje su pluralistike vidimo da se u takvim zajednicama veoma esto pribjegava
politikom konsenzusu ili kompromisu odnosno institucionalizaciji nesuglasica, u okviru
ega dolazi do izraaja vladavina naroda koji djeluje u zasebnim interesnim grupama, a
koje su u suparnikom ili ak takmiarskom odnosu jedna prema drugoj, a opet stabiliziraju
odnose u takvoj zajednici. U pluralistikim zajednicama dolazi esto do toga da se veina
ograniava na nain da se podrava decentralizacija dravne vlasti, veina se ograniava a
interesi manjina dolaze do izraaja. ovakav model moe se nazvati pluralistika demokracija.
s druge strane, konsocijacijska demokracija vodi prema suradnikom odnosu zasebnih
interesnih grupa, a decentralizacija gubi na znaaju. stoga lako moemo zakljuiti da su
kod konsocijacijske vladavine prisutni odreeni sastavni dijelovi iste poput podjele vlasti,
paritet, kvalificirana veina to podrazumijeva suradnju meu predstavnicima zasebnih
interesnih grupa u pogledu usklaivanja sloene dravne strukture, podjele nadlenosti,
31
Maja Sahadi
naina donoenja odluka i sl. a da bi konsocijacija mogla da funkcionira prvenstveno mora

postojati jednak odnos snaga meu zasebnim interesnim grupama, elja da se ouva
cjelovitost drave i tradicija konsocijativizma (kakva je primjera radi prisutna u Kraljevini
Belgiji). Jer, ukoliko dolazi do neusklaivanja interesa u politikim odnosima ili monopolizacije politikog odnosa, tada ovi prethodno nabrojani elementi ne dolaze do izraaja.
U tom sluaju je konsocijacija pojam kojim se obiljeavaju dravne zajednice koje su duboko
homogene i podijeljene, interesne grupe koje se vie bave svojim pitanjima i nemaju
interesa vezanih za druge interesne grupe te se putem tenje za konsocijacijom, ini se,
tei daljoj podjeli, a ne povezivanju. s druge strane, veinski model vladavine u pluralistikim
drutvima dovodi do sputavanja manjinskih grupa, a time dovodi i do destabiliziranja
politikih odnosa.
U posljednje vrijeme dosta se govori o konsocijaciji u Bosni i Hercegovini kao modelu kojim
bi se drava obrazovala u smislu regija kao nacionalnih podruja pojedinih zajednica u BiH,
odnosno metodu upravljanja razlikama. U skladu s tim odzvanja da bi Bosna i Hercegovina
trebala da bude ustrojena kao Kraljevina Belgija i/ili da se proces donoenja odluka u Bosni
i Hercegovini uskladi s nainom donoenja odluka u vicarskoj Konfederaciji, a spominju
se jo i modeli primijenjeni u nizozemskoj i austriji. Belgija je razliitost nacionalnih i
kulturnih zajednica rijeila odnosno jo uvijek rjeava uvoenjem autonomije za pripadnike
razliitih zajednica i taj proces traje dugi niz godina. s druge strane, direktna demokracija
uistinu jeste temeljni element vicarske politike kulture. ali ova kultura nije nastala preko
noi. ona je rezultat dugotrajnog procesa, koji je zapoet 1866. godine, kada je odran prvi
dravni referendum (stojanovi, 2009: par. 29). a pritom vicarska nije etniki duboko
pocijepana. U Bosni i Hercegovini konsocijacija kao model ili mogunost i ne predstavlja
problem koliko dvostruki standardi i dvostruka shvaanja modela koje pripadnici pojedinih
naroda ele tumaiti svako na svoj nain. dok jedni smatraju da je to demokratski okvir za
autonomiju religijske, kulturoloke i etnike pripadnosti drugi su na tragu agresivnog
stajalita kojim trae podjelu Bosne i Hercegovine na regije koja bi onda dalje ila prema
procesu disolucije. tako asim Mujki smatra da iza gotovo svakog poziva na zatitu
takozvanih vitalnih nacionalnih interesa u BiH (kolektivnih prava konstitutivnih naroda)
stoji osionost i bahatost etnopolitike oligarhije koja u proizvodnji i odravanju diskursa
ugroenosti kolektiva vidi klju svoje politike agende koja joj omoguuje dalju prevlast.
U tom smislu, ostvarenje svojega legitimiteta etnopolitika oligarhija stjee etnoteritorijalnim preustrojem B[osne] i H[ercegovine], bilo kao konsocijacije, bilo kao etnoteritorijalne federacije ili konfederacije (Mujki, 2007: 12).
ipak, razlike u miljenjima o uspostavljanju i/ili postojanju konsocijacije u Bosni i Hercegovini
izmeu pojedinih autora postoje. autorica Mirjana Kasapovi smatra da e se glavni politiki
i drutveni inioci u Bosni i Hercegovini morati nositi s injenicom ivljenja u podijeljenom
drutvu. U namjeri da njihov suivot bude mogu, drava bi trebala da se uspostavi kao
konsocijativna demokracija. a da bi ova konsocijativna demokracija bila odriva, svaka elita
mora poeti primjenjivati politiku prilagoavanja (Kasapovi, 2005: 20). na tragu ovoga,
autor Ugo vlaisavljevi tvrdi da se ini da malo ljudi, ak i meu politiarima, ima danas
32
svijest o Bosni i Hercegovini kao konsocijaciji. ini se, takoer, da je za veinu svijest o
stvarnosti pluralizma neprihvatljiva. tu nema velike razlike u glavnim opcijama vladajueg
politikog polja: i separatizam i integralizam nacionalnih partija su vidovi bilo osporavanja
bilo ukidanja pluralizma; zajedniko graanstvo nenacionalnih partija takoer usvaja istu
vrijednost reduciranog pluralizma (najee kroz privatizaciju razlika). Kao da je postalo
nepodnoljivo suoiti se sa stanjem podijeljenog drutva (vlaisavljevi, 2005: 122). naspram
ovoga, neki se autori, poput gore spomenutog nenada stojanovia, zalau za alternative
konsocijaciji, dok autor asim Mujki smatra da bi namjesto uvrene demokratije konsocijacijski politiki aranman u B[osni] i H[ercegovini] nastavio s odravanjem svojevrsnog
politikog aparthaida (Mujki, 2006: par. 14).
Bez obzira na to da li smo stanovita da konsocijacija postoji ili ne, odnosno ukoliko bi i
dolo do konsocijacije u Bosni i Hercegovini ona bi se trebala temeljiti na praktinosti,
efektivnosti, etinosti, prije svega meuzavisnosti i privrenosti. ipak, Bosna i Hercegovina
je oduvijek bila sjecite kultura, religija, oduvijek je Bosna i Hercegovina most izmeu istoka
i Zapada. i upravo injenica da Bosna i Hercegovina nema tri razliita jezika kao Belgija, da
su pripadnici konstitutivnih i ostalih naroda snano disperzirani na podruju Bosne i
Hercegovine i nisu homogeni kao pripadnici pojedinih zajednica u Belgiji, ne ini moguim
primjenu ovakvog modela odnosno metoda sporazumne podjele. o ovome nam svjedoi
i autor azim sadikovi:
objanjenje za relativno jedinstveno ureenje drave tokom stoljea, moe se uz ostalo
objasniti injenicom da su u Bosni i Hercegovini uvijek postojali ne grupirani etniciteti, kao
to je to sluaj sa panjolskom, vicarskom, Belgijom, i drugim slinim dravama nego
etniciteti koji su bili disperzirani na cijeloj teritoriji drave. do velikih promjena u ovom pogledu
dolo je tokom rata koji je voen protiv Bosne i Hercegovine 1992-1995. godine (sadikovi,
2003: par. 60).
stoga je upravo nedostatak konsenzusa o politikom sistemu drave Bosne i Hercegovine

rezultat nesuglasnosti elita/voa konstitutivnih naroda, kao i nedostatak uvjerenja tih istih
elita/voa da je ouvanje postojeeg ustavnog, politikog, pravnog sistema neophodno i
poeljno.
5. KONSTITUTIVNOST/KONSTITUENTNOST
HOMOGENOST I HETEROGENOST
Ukoliko pogledamo vienacionalnost evropskih ali i drava izvan evrope primijetiemo da
je u velikom broju sluajeva dominantna bila uvijek jedna nacija/narod. tako su u njemakoj
uvijek dominirali nijemci, u Francuskoj Francuzi itd. Pitanje konstitutivnosti naroda je
upravo iz tog razloga uvijek stajalo po strani i veoma mali broj naunih i strunih radova
je napisan upravo na tu temu. sintagma konstitutivnost naroda nije toliko poznata u
komparativnom pravu. Konstitutivnost kao politiko-pravni pojam i kao kontinuirani proces
u funkcioniranju politikog sistema je izvedena kategorija narodne suverenosti i jedino na
33
Maja Sahadi
takav nain ima demokratski karakter (nekovi, 2006: 165). U dosadanjem ustavnom
razvoju Bosne i Hercegovine i Federativne Jugoslavije ovaj termin je upotrebljavan u
politikoj nauci i praksi, ali nije koriten kao ustavna kategorija (trnka, 2006b: 177).
termin konstitucija derivira od latinske rijei constitutio, to znai uredba, ustroj, ustrojstvo.
rije constitutus znai sazdan. termin konstitutivan bi se, u duhu naeg (B/H/s) jezika,
mogao prevesti sa tvoran ili tvoriteljski ili deskriptivno onaj koji neto tvori, ini. tako bi
konstitutivni narodi jedne dravne zajednice bili oni koji je tvore, odnosno od kojih je socijalna
supstanca te drave sazdana (seizovi, 2008a: 9).
neki autori prave razliku izmeu termina konstitutivni8 i konstituentni9 u smislu da se u

prvom sluaju radi o ustavotvornom, dravotvornom narodu, odnosno onom bez kojeg
se ne moe donijeti ili promijeniti ustav, dok se u drugom sluaju, prvenstveno socijalnopolitikom smislu, radi o narodu koji je osnovni sastavni dio nekog drutva ili drave (trnka,
2000a: 50).
Pojam konstitutivnosti pojavljuje se u Miljenju 2 arbitrane komisije evropske zajednice,
a isti pojam koristio se i u mirovnim planovima za Bosnu i Hercegovinu (Cutillerov plan,
vance-owenov plan, owen-stoltenbergov plan, Plan Kontakt-grupe), te u okviru vaingtonskog sporazuma kada se prvi put odreuje kao ustavna kategorija, odnosno u Ustavu
Federacije Bosne i Hercegovine iz 1994. godine, a onda i u okviru opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini odnosno u okviru Ustava Bosne i Hercegovine iz 1995.
godine.
Konstitutivnost naroda je kolektivno pravo ue od suverenosti, ali ire od individualnog prava
na nacionalni identitet. Konstitutivnost nema kao konzekvencu pravo na samoopredjeljenje
niti pravo na odcjepljenje. nijedan narod svoju konstitutivnost ne ostvaruje nezavisno od
ostalih naroda koji imaju ista prava. Konstitutivnost podrazumijeva uzajamno pravo sva tri
naroda da odreuju ustavno ureenje (zajedno sa graanima i ostalim) i da koriste sve
mehanizme za ostvarivanje i zatitu nacionalne ravnopravnosti (trnka, 2006b: 178).
Konstitutivnost ili dravotvornost jednog naroda proistie iz injenice da taj narod, sam ili
s nekim drugim narodom formira (konstituira) dravu. (Kuzmanovi, 2005a: 53). Prema
dejtonskom sporazumu sva tri naroda u BiH su konstitutivna. Pritom, u isto vrijeme niti
jedan narod nije konstitutivan, odnosno dravotvoran na cijeloj teritoriji BiH (kao to je to
bio sluaj sa ranijim ustavima). narodi su konstitutivni na polovini zemlje, a na drugoj su
polovini graani drugog reda, ak mnogo ispod statusa nacionalnih manjina (duvnjak,
2004: 7). Meutim, ukupna politika struktura u Bosni i Hercegovini zasnovana je na
dijametralno suprotnom principu principu ekskluzivnog etnikog predstavljanja samo
tri konstitutivna naroda na tetu prava pojedinca (seizovi, 2008a: 11). tako trenutna
ustavna struktura predstavlja poseban pravni okvir za diskriminaciju: sistem vlasti u dravi
konstruiran je tako da osigura politiku participaciju konstitutivnih naroda, margina-
8
9
eng. constitutive (osnovni, bitan); (english-Croatian or serbian dictionary, 1986).

Fr. constituent (sastavni dio, u sastavnom dijelu); (Francusko-hrvatski, hrvatsko-francuski rjenik, 2004).
34
lizirajui ostale graane BiH (one nekonstitutivne) (seizovi, 2008a: 7). U tom smislu
konstitutivni narodi su zatieni na osnovu njihove pripadnosti, dok kada se radi o onima
koji ne pripadaju niti Bonjacima, niti srbima, niti Hrvatima (kao konstitutivnima) ili ak
onima ne koriste pravo da se poistovjete s jednim od konstitutivnih naroda, vidimo da
nemaju nikakvu ustavnu zatitu. Pritom, konstitutivnost u Bosni i Hercegovini izravno predstavlja diskriminaciju ostalih i graana u odnosu na konstitutivne.
etniki kriterij onemoguava diobu politike, socijalne i ekonomske moi pod jednakim
uslovima unutar graanskog (civilnog) drutva, favorizirajui u politikoj participaciji domenu
zatite ljudskih prava etnike grupe na tetu graana kao pojedinca. ovaj koncept omoguava
da konstitutivni narodi meu sobom rasporeuju i dijele gotovo svu vlast i mo u dravi,
spreavajui primjenu jednakog tretmana za sve graane (seizovi, 2008a: 7).
treba shvatiti da ak i pripadnost jednom od konstitutivnih naroda (Bonjaka, Hrvata ili

srba) ne treba shvatiti kao pripadnost odreenom dijelu teritorija Bosne i Hercegovine i
to Bonjaka i Hrvata Federaciji Bosne i Hercegovine i srba republici srpskoj kako se esto
zna initi, jer je ustavna pretpostavka da se pripadnost jednom od konstitutivnih naroda
ne povezuje samo s odreenim dijelom teritorija nego se odreuje u odnosu na cjelovitu
teritoriju Bosne i Hercegovine. no ini se da u Bosni i Hercegovini postoji paradoks jer
teritorijalna povezanost s jednim konstitutivnom narodom moe postojati samo onda kada
tu teritoriju naseljava samo jedan konstitutivni narod.
istina je da se u Ustavu BiH, koji je najkrai ustav na svijetu, konstitutivnost naroda propisuje
kao princip i norma samo u preambuli, ali je istina i to da su konzekvence ovog principa
razvijene i u drugim ustavnim odredbama Ustava (trnka, 2000a: 45). te ustavne odredbe
su sljedee: lan i taka 2. (odnosi se na obavezu primjene demokratskih principa u izgradnji
i funkcioniranju svih organa u zemlji); lan i taka 4. (odnosi se na ustavne garancije
individualnih sloboda i prava, ukljuujui i ona koja proizlaze iz nacionalne i vjerske
pripadnosti kao to su sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti, sloboda izraavanja, pravo
na imovinu, pravo na slobodu kretanja i prebivalita); lan ii taka 4. (odnosi se na zabranu
diskriminacije po osnovu nacionalne, vjerske i druge pripadnosti ili linog svojstva); lan ii
taka 5. (odnosi se na prava izbjeglica i raseljenih lica na povratak i imovinu); lan ii taka
6. (odnosi se na obavezu svih organa i institucija u Bosni i Hercegovini, ukljuujui i entitete,
da provode zagarantirana ljudska prava); lan iii taka 2.c. (odnosi se na to da su entiteti
duni da osiguraju pravnu sigurnost i punu zatitu lica na svojoj teritoriji) i lan iii taka
3.b. (odnosi se na nadreenost Ustava Bosne i Hercegovine ustavima entiteta i svim drugim
propisima u zemlji). naravno da se radi samo o glavnoj sadrini navedenih odredbi, ali ak
i ovako primjetno je da postoji manjkavost njihove primjene.
i na kraju, treba imati na umu da je pitanje konstitutivnosti naroda neodvojivo od pitanja
nacionalnog interesa u Bosni i Hercegovini iako se esto i vrlo pogreno shvaa kako je
smisao postojanja konstitutivnosti zapravo u cilju zatite nacionalnog interesa konstitutivnih
naroda ili ak zatite nacionalnih interesa jednog konstitutivnog naroda naspram drugih.
35
Maja Sahadi
6. VANOST ODREIVANJA PRIRODE POLITIKOG SISTEMA

Historijska geneza srednjeg nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini pokazuje da kroz itavu
historiju u Bosni i Hercegovini nije postojala struktura vlasti koja se konstituirala na
nacionalnom ili etnikom principu te povezana s nacionalnim teritorijima. Meutim, tokom
rata, kroz mirovni proces nastao je kompromis izmeu relevantnih subjekata ovog perioda
(republika Bosna i Hercegovina, republika Hrvatska i sr Jugoslavija), a uz to je i amerika
administracija igrala odluujuu ulogu za vrijeme dejtonskih mirovnih pregovora. nastao
je novi model dravnog ureenja kojim je uspostavljena dananja Bosna i Hercegovina, ali
je taj novonastali pravni i politiki sistem rezultat neprincipijelnih kompromisa u kojem su
odluujui bili nacionalni interesi. Formirana je demokratska, sloena i decentralizirana
drava Bosna i Hercegovina, sastavljena od dva entiteta (Federacije Bosne i Hercegovine i
republike srpske) i tri konstitutivna naroda. republika Bosna i Hercegovina je nastavila
svoj kontinuitet pod imenom Bosna i Hercegovina. time je Bosna i Hercegovina nastavila
svoj ivot kao cjelovita suverena i nezavisna drava, sa ouvanim meunarodnopravnim
subjektivitetom u odnosima sa drugim dravama i lanstvom u meunarodnim organizacijama (ibrahimagi, 1998: 53). naziv republika u prijanjem imenu oznaava oblik
vladavine. taj oblik nije se promijenio, i dalje je ostao republikanski (trnka, 2006b: 248).
ali je oigledno je da je Bosna i Hercegovina od unitarne drave postala drava sa sloenim
dravnim ureenjem, s nekim federalnim ali i konfederalnim obiljejima. a stoji i tvrdnja
da je Ustav Federacije zapravo doprinio tome da je u potpunosti naputen princip
graanskog i utvren princip etnikog ureenja Bosne i Hercegovine (Pobri, 2000: 60).
Bosna i Hercegovina je od jednostavne postala drava s veoma sloenim dravnim
ureenjem, s dominantnim federalnim karakteristikama, ali i s nekoliko njih koje su
svojstvene konfederacijama (npr. u periodu nakon rata postojale su tri vojske koje su
reformom postale jedna, mogunost veta kod odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne
i Hercegovine). Bosna i Hercegovina nije mogla da izbjegne opu tendenciju jaanja savezne
drave nautrb nadlenosti drava lanica, u sluaju Bosne i Hercegovine entiteta. ovo
posebno zbog injenice da liberalna drava insistira na kretanju roba, kapitala te da
jedinstven ekonomski sistem ne trpi partikularizam. Upravo iskustvo u vicarskoj pokazuje
da su kantoni shvatili da je isplatnije da se odreene funkcije povjere saveznoj dravi jer je
tako jeftinije. od unutranje transformacije Bosne i Hercegovine putem dejtonskog
mirovnog sporazuma do danas postoje razliita shvaanja njenog dravnog ureenja i
politikog sistema, koja se kreu od onih prema kojima je Bosna i Hercegovina jednostavna/unitarna decentralizirana drava do onih prema kojima je rije o nekoj vrsti realne
unije s vrlo izraenim konfederalnim elementima itd. Bosna i Hercegovina nije niti klasina
federacija jer entiteti nemaju status drave, a pojam granice vezuje se za pojam drave dok
se za entitete vezuje meuentitetska linija razgranienja. Ustav Bosne i Hercegovine naelno
ne izraava stav o prihvaanju principa podjele ili principa jedinstva vlasti. Upravo
analiziranjem ustavnih odredaba dolazimo do zakljuka da se radi o jednoj posebnoj vrsti
modela podjele vlasti koja nije poznata u komparativnoj ustavnosti. U osnovi je prihvaena
36
podjela vlasti na izvrnu, sudsku i zakonodavnu iako je teko zakljuiti o kojem se modelu
organizacije vlasti radi u Bosni i Hercegovini. stoga je veoma bitno da se osvrnemo na
ustavnoteorijska i komparativna rjeenja u pluralistikim drutvima i predstavnikim
demokracijama pri emu treba posebno izdvojiti model Belgije i vicarske. veina kritika
dejtonskog mirovnog sporazuma odnosi se na destruktivne posljedice insistiranja na
etnikim kvalifikacijama pripadnosti kljunim institucijama i etniciziranom procesu donoenja odluka u istim (Burg i shoup, 1999: 371). Jer, prvo, ustav treba da bude pravedna
procedura koja zadovoljava zahtjeve jednake slobode; i drugo, on treba da bude oblikovan
tako da e od svih izvedivih pravednih ureenja, on vjerojatnije od bilo kog drugog imati
za rezultat pravedan i djelotvoran sistem zakonodavstva (rols, 1998: 209). Moe se rei da
se stepen razvoja i vrijednosti principa ustavnosti mjeri upravo po stupnju priznavanja,
garantiranja, i oivotvoravanja osnovnih demokratskih prava i sloboda ovjeka i graanina
(Mijanovi, 2000: 2-3). tako bi legitimitet javne vlasti u Bosni i Hercegovini trebao bi da
proizlazi iz: efikasnog sistema ostvarivanja i zatite standarda ljudskih prava; principa
ostvarivanja narodnog suvereniteta kao mjesta ishodita i opravdanja javne vlasti u Bosni
i Hercegovini; vertikalne strukture dravne vlasti s dravnim nivoom koji bi imao uobiajeni
kapacitet za demokratske zemlje; organizacije dravne vlasti na svim nivoima (zakonodavna,
izvrna i sudska vlast sa Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine ija bi pozicija bila usklaena
sa evropskom praksom) dok bi legalitet javne vlasti u Bosni i Hercegovini trebao bi da
proizlazi iz: ustavnosti i zakonitosti; parlamentarne kontrole izvrne vlasti, sudske kontrole
javne uprave itd.; uloge civilnog drutva u kontroli javne vlasti i ostvarivanju i zatiti ljudskih
sloboda i prava.
37
DEJTONSKI SPORAZUM ZA BOSNU I HERCEGOVINU
Thorsten Gromes1
Saetak Prilog skicira rat voen za Republiku Bosnu i Hercegovinu i prikazuje sklapanje mirovnog
sporazuma u daytonu. Analizira najznaajnije sadraje odredbi dejtonskog sporazuma
i pokazuje da njegove odredbe po pitanju demokratizacije, povratka izbjeglica i
prognanika i procesuiranja ratnih zloina nadmauju tadanje odnose moi. Prilog opisuje
implementaciju centralnih sadraja mirovnog sporazuma koji e i sljedeih godina
odreivati politiki diskurs u Bosni i Hercegovini.
Kljune rijei: dejtonski sporazum, meunarodna zajednica, rat, izgradnja demokracije, implementacija
1. UVOD
Mjerodavni politiari pristaju na pregovorom isposlovan kraj rata samo onda kada oekuju
da oni sami i njihova strana u sukobu nee loije proi nego u sluaju nastavka rata.
sklapanjem mira zaraene strane priznaju da neprijatelju nisu mogli nametnuti svoje
centralne vizije. Mirovnim sporazumom zaraene strane ne kapituliraju, ve sklapaju
kompromis. iz tog razloga u mirovnim sporazumima, kojima se ratovi uistinu okonavaju,
uvijek se ogleda data podjela moi izmeu sukobljenih strana. nadalje, takva sklapanja
mira reflektiraju odnose moi unutar razliitih zaraenih strana. Potpis politiara na
sporazumu samo onda oznaava kraj borbama kada on zaista ima kontrolu nad naoruanim
snagama svoje strane u sukobu. stoga iskljuivo oni koji imaju vojnu mo mogu zakljuiti
mir, a ne predstavnici opozicije. U mnogim sluajevima upravo oni politiari, koji su bili
odgovorni za eskalaciju rata, pa ak i za ratne zloine, dogovaraju mirovni sporazum. stoga
se zakljuenja mira esto kritikuju kao nepravedna. Mo, kalkulacije i vlastiti interes roditelji
su mirovnog sporazuma, a ne ljubav prema blinjem i pravednost. ako to uzmemo u obzir,
poneko zgraavanje nad odredbama dejtonskog sporazuma ustupa mjesto iznenaenju
da on u nekim aspektima nadilazi odnose moi koji su postojali u trenutku zakljuenja mira.
ovaj prilog najprije skicira sukob za republiku Bosnu i Hercegovinu, potom analizira
postizanje zakljuenja mira i prezentira najbitnije odredbe dejtonskog sporazuma. Prilog
razmatra odabrane aspekte implementacije i prognozira da e dejtonski sporazum i
narednih godina obiljeiti politiku u Bosni i Hercegovini.
1
Prevod rada s njemakog jezika: Lea taji/damir Banovi/saa Gavri.
38
2. RAT ZA REPUBLIKU BOSNU I HERCEGOVINU

od ratova koji su se desili kao posljedica raspada Jugoslavije, rat za republiku Bosnu i
Hercegovinu bio je s trajanjem od tri i pol godine najdui rat i rat s najveim brojem rtava,
s otprilike 100.000 mrtvih.2 radilo se o tripolarnom sukobu u kojem su pojednostavljeno
reeno Bonjaci, srbi i Hrvati bili suprotstavljene strane. Prilikom posljednjeg popisa
stanovnitva 1991. godine 44 procenta graana izjasnilo se kao Muslimani, dok su poslije
preferirali naziv Bonjaci; 31 procenat izjasnilo se kao srbi i 17 procenata kao Hrvati. ostatak
se smatrao Jugoslavenima, pripadao je malim manjinama ili se nije htio definisati na etnikoj
osnovi (tomi/Herceg, 1998: 410-416). Predmet konflikta prije rata bilo je pitanje da li se
socijalistika republika Bosna i Hercegovina treba odcijepiti od Jugoslavije. velika veina
Bonjaka i Hrvata forsirala je nezavisnost od Jugoslavije, dok je veina srba glasala protiv
secesije. ovo pitanje je dolo pored ostalog do izraaja u referendumu o nezavisnosti 1.
marta 1992. godine. nakon to su Bonjaci i Hrvati odvojili federalnu jedinicu pod imenom
republika Bosna i Hercegovina od Jugoslavije, dolo je do promjene predmeta konflikta.
U ratu se radilo prije svega o tome da li e nova drava ostati u svojim meunarodno
priznatim granicama (Burg/shoup, 1999; Calic, 1996; Woodward, 1995).
veina Bonjaka se borila za ouvanje republike Bosne i Hercegovine na njenoj meunarodno priznatoj teritoriji, priajui o multietnikoj dravi, koja bi njima kao brojano
najveoj grupi obezbijedila dominantnu poziciju.
veina srba podravala je namjeru da se odvoje podruja koja su bila pod kontrolom srpskih
trupa, da bi se ona u datom sluaju spojila sa srbijom i podrujima u Hrvatskoj koja su tada
bila pod srpskom kontrolom. savezna republika Jugoslavija, kojom je tada vladao slobodan
Miloevi, veinu vremena otvoreno je podravala bosanskohercegovake srbe vojnim i
diplomatskim sredstvima.
Hrvati su na poetku imali vodstvo koje se zalagalo za nepodijeljenu republiku Bosnu i
Hercegovinu, no koje se opiralo bonjakoj dominaciji. Kasnije se radikalni blok probio na
vrh i pokuao da odvoji podruja republike Bosne i Hercegovine koja su bila pod kontrolom
hrvatskih trupa da bi ih pripojio Hrvatskoj. ta politika dovela je do bonjako-hrvatskog
rata od proljea 1993. godine do poetka 1994. godine. Hrvatska je slala novac, oruje i
trupe.
Bosna i Hercegovina se raspala u vie zona vladavine: institucije republike Bosne i
Hercegovine mogle su si osigurati djelovanje i autoritet samo u dijelovima teritorije drave.
na teritoriji koja je bila pod kontrolom srpskih trupa postojala je meunarodno nepriznata
paradravna tvorevina republika srpska, dok je njen hrvatski pandan egzistirao pod
nazivom republika Herceg-Bosna.
vidi studije istraivako-dokumentacionog centra sarajevo:

http://www.idc.org.ba/presentation/index.htm
39
Thorsten Gromes
Pitanje da li se u ovom ratu radilo o graanskom ili meudravnom ratu polarizovalo je

miljenja i dugo nakon rata. U jednoj anketi deset godina nakon zavretka rata, 95 procenata
ispitanih Bonjaka i 73 procenata Hrvata okarakterisalo je rat kao agresiju na republiku
Bosnu i Hercegovinu, dok je skoro 84 procenata srba govorilo o graanskom ratu (Kosti,
2007: 320). injenino se radilo s jedne strane o meudravnom ratu, s obzirom na to da
su ostatak Jugoslavije i dio vremena i Hrvatska vodile rat protiv republike Bosne i
Hercegovine. s druge strane vladao je rat izmeu bonjakih, srpskih i hrvatskih graana
republike Bosne i Hercegovine.
3. POSTIZANJE DEJTONSKOG SPORAZUMA

vie mirovnih planova je propalo zbog toga to oni najmanje jednoj od sukobljenih strana
predvieni mir nisu inili bar u istoj mjeri atraktivnim kao nastavak rata. na poetku rata
prijedlozi Josa Cutilheiroa su promaili svoj cilj; isto se desilo 1993. godine s mirovnim
planom Cyrusa vancea i davida owena, i kasnije s owenovim i thorvald stoltenbergovim
modelom. Godine 1994. plan Kontakt grupe nije mogao okonati rat (Giersch, 1998; owen,
1996).
U prvim mjesecima rata, srpske trupe, opremljene orujem iz inventara Jugoslovenske
narodne armije, stavile su vie od dvije treine teritorije republike Bosne i Hercegovine
pod svoju kontrolu. Mirovni planovi su predviali da srbi vrate dosta tih podruja, meutim,
u njima je nedovoljno bila odraena raspodjela moi meu sukobljenim stranama. Ponueni
politiki ustupci pokazali su se premalim da bi kalkulacije srpskog rukovodstva prevagnule
u pravcu zakljuenja mira. istovremeno je internacionalni pritisak na srbe i dalje bio preslab,
da bi se kompenzirala diskrepancija izmeu date vojne situacije i eljenog teritorijalnog
rjeenja. slab pritisak bio je rezultat neslonosti izmeu najbitnijih eksternih aktera: sada, rusije, njemake, Francuske i velike Britanije.
ipak je uspjelo svima zajedno na elu sa sad-om da posreduju sklapanje posebnog mira
izmeu Bonjaka i Hrvata 1. marta 1994. godine. vaingtonskim sporazumom (1994.) ove
dvije sukobljene strane dogovorile su osnivanje Federacije Bosne i Hercegovine, koja bi se
sastojala od kantona. s obzirom na to da je Federacija bila ograniena na podruja s
bonjakom ili hrvatskom veinom, za kasnije mirovne razgovore ostalo je otvoreno u
kojem odnosu bi ona stajala naspram podruja koja su pod kontrolom srpskih trupa.
Mirovni sporazum iz daytona uslijedio je nakon zranih napada nato-vih snaga na srpske
poloaje krajem 1995. godine. Meutim, greka bi bila pomisliti da je sklapanje mira
iskljuivo posljedica tog bombardovanja. Zrani napadi nato-vih snaga igrali su ulogu
utoliko to su bonjakim i hrvatskim trupama olakali preuzimanje podruja koja je srpska
vojska drala pod kontrolom. olakavajuu okolnost za tu ofenzivu predstavljala je i
injenica da je vlada Hrvatske u maju i augustu 1995. godine zapadnu slavoniju i Krajinu
oslobodila kontrole srpskih separatista. takoer i osvajanje zatienih zona srebrenice i
40
Dejtonski sporazum za Bosnu i Hercegovinu
epe od strane srpskih trupa pokazalo se znaajnim. Masakr u srebrenici, koji je Meunarodni
sud okarakterisao kao genocid (international Court of Justice 2007), izazvao je veu odlunost
eksternih aktera. Ma koliko cinino zvualo, pad zatienih zona iao je u prilog mirovnom
planu koji je u konanici doveo do dejtonskog sporazuma, jer je njime pojednostavljena
etnika i vojna zemljina karta i time i pregovori o teritorijalnoj podjeli zemlje na dva dijela
(Un secretary-General, 1999: 108). Za postizanje mirovnog sporazuma su najzad i njegove
odredbe igrale znaajnu ulogu. sporazum nije u potpunosti ostvario centralne ciljeve niti
jedne strane, on je sadravao dalekosene ustupke svim sukobljenim stranama.
nedvojbeno je do zakljuenja mirovnog sporazuma dolo uz veliko uee eksternih aktera,
koji nisu samo koristili snagu oruja i politiki pritisak, ve su i sukobljenim stranama obeali
pomo za obnovu i dali im druge poticaje. s obzirom na to da su vanjske sile masivno
utjecale na procjenu gubitaka i koristi sukobljenih strana, inilo se u najmanju ruku
neizvjesnim u kojoj mjeri e zavaene strane ispuniti postignute dogovore sporazuma,
ako bi eksterni akteri okrenuli glavu od Bosne i Hercegovine.
Generalno gledajui, izgledi za primjenu zakljuenog mira u znaajnoj mjeri ovise o tome
ko je bio ukljuen u njegovo pregovaranje. dupli karakter sukoba za republiku Bosnu i
Hercegovinu kao unutardravni i meudravni rat ogleda se i u injenici da su u daytonu
bile zastupljene republika Bosna i Hercegovina, republika Hrvatska i savezna republika
Jugoslavija. Bosanskohercegovaka delegacija obuhvatala je pored bonjakih politiara
alije izetbegovia, Harisa silajdia i Muhameda airbegovia i preteno umjerene
bosanskohercegovake Hrvate Kreimira Zubaka i Jadranka Prlia. radikalniji Hrvati nisu
bili zastupljeni u bosanskohercegovakoj delegaciji. Bosanskohercegovaki srbi u daytonu
nisu imali vlastitu delegaciju, ve su s Momilom Krajinikom, nikolom Koljeviem i aleksom
Buhom imali tri od ukupno est lanova zajednike delegacije s Jugoslavijom. Kao
optuenici Meunarodnog tribunala za ratne zloine u bivoj Jugoslaviji, radovan Karadi
i ratko Mladi nisu mogli putovati u sad. Bosanskohercegovaki srbi su gotovo bili
iskljueni iz stvarnih pregovora. Miloevi ih nije obavjetavao o razgovorima, i samovoljno
je napravio ustupke kao to su predaja dijelova sarajeva Federaciji. Prilikom konanog
glasanja o mirovnom sporazumu njegov glas je presudio (Bildt, 1998: 159; Holbrooke, 1998:
170-171 i 445-449; ischinger, 1998: 33). Moda je tek marginalizacija bosanskohercegovakih
srba i jednog znaajnog dijela bosanskohercegovakih Hrvata uinila sklapanje mira
moguim. Cijena toga je vjerovatnija pojava takozvanih (stedman, 1997), protivnika
mirovnog procesa, u poslijeratnom periodu.
41
Thorsten Gromes
4. NAJZNAAJNIJE ODREDBE DEJTONSKOG SPORAZUMA

opi okvirni mirovni sporazum u Bosni i Hercegovini (General Framework agreement for
Peace in Bosnia and Herzegovina) (1995), kako zvui njegovo puno ime, dogovoren je 21.
novembra 1995. godine u daytonu u sad-u, a potpisan je 14. decembra iste godine u
Parizu. on se sastojao od okvirnog sporazuma koji je obuhvatao mali broj stranica i
jedanaest djelomino veoma detaljnih aneksa. republika Bosna i Hercegovina, republika
Hrvatska i savezna republika Jugoslavija bile su stranke ugovornog okvira. niz mirovnih
misija je u aneksima dobio mandat da osigura implementaciju sporazuma. U preambuli
okvirnog sporazuma ne govori se ni o agresiji, ni o meunarodnom ili graanskom ratu,
ve o traginom sukobu koji se treba okonati. U lanu i ugovorne stranke dogovorile su
da e sporove rjeavati mirnim putem i da e se meusobno priznavati u svojoj suverenoj
jednakosti. lan iX predvidio je saradnju ugovornih stranaka sa svim akterima koji dobiju
nalog za implementaciju sporazuma. on je zahtijevao od ugovornih stranaka da sudjeluju
u procesuiranju ratnih zloina. time je dejtonski sporazum zahtijevao da se bitnim politiarima oduzme mo. veina ostalih lanova okvirnog ugovora potvrivala je jedanaest
aneksa.
Ugovorne stranke svih aneksa bile su Federacija Bosne i Hercegovine i republika srpska,
koje je mirovni sporazum definisao kao entitete Bosne i Hercegovine. U devet aneksa
republika Bosna i Hercegovina takoer se pojavljuje kao stranka. Hrvatska i Jugoslavija su
bile daljnje stranke u aneksima 1b (regionalna stabilizacija) i 10 (civilna implementacija).
U aneksima 1a (vojni aspekti) i 2 (granina linija izmeu entiteta) ove dvije drave su odobrile
postignute dogovore.
ovaj lanak ne moe detaljno prikazati sve anekse dejtonskog sporazuma. Umjesto toga,
lanak skicira sigurnosno-politike odredbe sporazuma (4.1), koji bi trebali stvoriti temelj
za primjenu drugih odredbi. osim toga, postojala su dva projekta iji je cilj bio promijeniti
odnose koji su postojali na kraju rata: izgradnja konkordacijske demokracije (4.2) i povratak
izbjeglica i raseljenih, kao i progon ratnih zloinaca (4.3). Kako bi se ova dva cilja i ostvarila,
internacionalna uprava je energino irila svoju mo.
4.1. SIGURNOSNO-POLITIKE ODREDBE
slino kao i drugi mirovni sporazumi, dejtonski sporazum je obavezao ugovorne stranke
da povuku svoje trupe s ranijeg fronta. one su morale svoje vojne sile postaviti izvan etiri
kilometra duge separacione linije izmeu entiteta. (aneks 1a, lan iv.4a). ak i kada neka
strana u sukobu iskreno eli mir, ona e demobilizirati svoje trupe samo ako oekuje da joj
protivnik ne moe zadati unitavajui vojni udarac. stoga su sukobljenim stranama potrebne
garancije sigurnosti koje im mogu dati eksterni akteri u vidu mirovnih trupa (Walter, 2002).
Upravo njih je dejtonski sporazum predvidio: potpisnici su pozdravili slanje implementation
Forcea (iFor-a) (aneks 1a, lan ii.1). Meunarodne mirovne trupe su smjele primjenjivati
silu u samoodbrani ili da bi ispunile svoj zadatak. one su bile ovlatene da kontroliu svaku
42
jedinicu ili ustanovu s potencijalnim vojnim znaajem i da narede i iznude povlaenje trupa
koje smatraju moguom vojnom prijetnjom po sebe same, svoj zadatak ili neku od
sukobljenih strana. Pored toga, vojne trupe koje su obuhvatale otprilike 60.000 vojnika iz
drava lanica nato-a i drugih drava, smjele su se slobodno kretati po cijeloj zemlji (aneks
1a, lan ivvi).
U aneksu 1b ugovorne stranke su dogovorile da e pregovarati o regionalnoj kontroli
naoruavanja. ako ovi razgovori ne bi urodili plodom, savezna republika Jugoslavija bi
svoj inventar tekog oruja morala reducirati za jednu etvrtinu. Hrvatska kao i Bosna i
Hercegovina bi u tom sluaju bile obavezne da svoje inventare smanje tako, da zajedno
imaju etiri petine arsenala oruja savezne republike Jugoslavije. Unutar Bosne i
Hercegovine Federacija bi trebala smjeti posjedovati duplo vie tekog naoruanja od
republike srpske (lan iv).
aneks 11 je poslao international Police task Force Ujedinjenih nacija. ona je trebala pomoi
sukobljenim stranama da stvore sigurnu sredinu i uspostave institucije koje sprovode pravo
i rade u skladu s internacionalnim standardima (lan i). Policija Un-a je nadgledala,
kontrolisala, savjetovala, trenirala i podravala ustanove za sprovedbu prava (lan iii), bez
preuzimanja izvrnih zadataka.
4.2. IZGRADNJA KONKORDANCIJSKE DEMOKRATIJE
od kraja konflikta izmeu istoka i Zapada demokratizacija se ubraja u standardne zahtjeve
sporazuma koji imaju za cilj okonanje unutardravnih ratova (Paris, 2004: 5). i dejtonski ustav
Bosne i Hercegovine (aneks 4) u svojoj preambuli postavlja demokratiju za cilj i time upuuje
na vie od samih odnosa moi koji su postojali pri zakljuenju mira, jer demokratija ni u kom
sluaju nije postojala u trenutku okonanja rata. aneks 3 je regulisao poslijeratne izbore.
Mirovni sporazum predstavlja srednji put izmeu unitaristiki ustrojene zemlje koja
funkcionie po principu veine, a koju je puno Bonjaka zahtijevalo, i otcjepljenja podruja
koja su bila pod kontrolom srpskih ili hrvatskih trupa. Bosna i Hercegovina je ostala u
meunarodno priznatim granicama, te je dobila federalnu strukturu (elazar, 1987) s
institucijama konsocijacijske demokratije (Lijphart, 1977). Bosna i Hercegovina se od tada
sastoji od dva entiteta. Federacija Bosne i Hercegovine obuhvata 51 procenat teritorije,
dok se republika srpska prostire na 49 procenata teritorije Bosne i Hercegovine. Kao to
je u aneksu 2 utvreno, arbitar e razjasniti status strateki bitnog podruja oko Brkog.
Kompromis iz daytona sve strane u sukobu doivljavale su kao nepravedan. Mnogo
Bonjaka smatralo je republiku srpsku proizvodom genocida i protjerivanja i bili su uasnuti
injenicom da je ona priznata kao federalna jedinica Bosne i Hercegovine. Pored toga su
kritikovali to to institucije Bosne i Hercegovine, kako je dejtonski sporazum nazvao
strukture saveznog nivoa, trebaju da djeluju samo u malom broju oblasti politike. Mnogo
srba je smatralo da je nepravedno postupljeno s republikom srpskom jer nije dobila
meunarodno priznanje kao vlastita drava, a koje je Bosna i Hercegovina dobila na poetku
43
Thorsten Gromes
rata. Mnogo Hrvata smatralo je da nije fer da su oni priznati kao i Bonjaci i srbi kao
konstitutivni narod, a da im nije dodijeljen vlastiti entitet. Federaciju su doivljavali kao
entitet dominiran od strane Bonjaka.
Mnogo graana Bosne i Hercegovine komplikovani novi politiki sistem smatralo je
Frankentajnom ili monstrumom. njegova kompleksnost proizlazi iz principa podjele
moi izmeu Bonjaka, srba i Hrvata, kao i oblikovanja federalizma. Princip suodluivanja
u zajednikoj vladi nije, pak, neto neobino za mirovne ugovore, koji trebaju da okonaju
graanske ratove izmeu etnikih ili nacionalnih strana. Za Makedoniju, sjevernu irsku,
obalu slonovae i sudan u okviru trenutnih mirovnih ugovora predviena je takoe podjela
moi. takoe, podjela moi u konkordacijskoj demokraciji nije izostavljena. U Libanu su se
sukobljene strane nakon 15 godina graanskog rata vratile konkordacijskom modelu i nije
sluajno da mirovni plan za Kipar slijed ovaj model. Kao i drugi mirovni ugovori, dejtonski
mirovni ugovor odlikuje se uvoenjem teritorijalne podjele vlasti (Lake/rothchild, 2005:
109). navodno veliki broj, odnosno trinaest federalnih jedinica (dva entiteta, deset kantona
u Federaciji, Brko) relativizira se u uporedbi s 20 kantona i est polukantona u vajcarskoj.
nita manje ne ini se jedinstvenim asimetrini federalizam i razliita unutranja struktura
entiteta u Bosni i Hercegovini. Mirovna rjeenja za aceh u indoneziji i za jug sudana dala
su sline konstrukcije. ono to svakako Bosnu i Hercegovinu razlikuje od ostalih sluajeva
jeste kombinacija jednog asimetrinog federalizma s veoma dosljednim i rigidnim
uvrenjem konkordacijske demokracije u Ustavu.
4.3. POVRATAK IZBJEGLICA I PROGNANIKA I ZATITA LJUDSKIH PRAVA
Pod pojmom etnikog ienja, degradirana protjerivanja, pustoenja i ubistva
karakterisala su sliku rata voenog za republiku Bosnu i Hercegovinu. Pored procesuiranja
ratnih zloinaca i demokratizacije, predvieni povratak izbjeglica i prognanika trea je taka
pri kojoj se u dejtonskom sporazumu ne odraava stanje dato u trenutku okonanja rata.
Ustav (aneks 4, lan ii.5) kao i aneks 7 (lan i.1-2) naglaavali su pravo izbjeglica i prognanika
da se vrate u svoja mjesta stanovanja i da im se vrati imovina oduzeta u ratu. U sluaju da
se povratak pokae nemoguim, oni trebaju dobiti kompenzaciju. strane u sukobu moraju
u svojom podrujima stvoriti politike, ekonomske i socijalne uslove za dobrovoljni povratak
i harmoninu reintegraciju povratnika (aneks 7, lan i.1-2 i lan ii.1).
novi Ustav je odredio da se evropska konvencija o ljudskim pravima u Bosni i Hercegovini
direktno primjenjuje i da treba da ima prvenstvo pred svim drugim zakonima (aneks 4,
lan ii.2). aneks 6 je etablirao Komisiju za ljudska prava. U sluaju da ona utvrdi povredu
ljudskih prava, ona treba donijeti odluku o posljedicama koje bi okonale povredu i
nadoknadile tetu. Komisija za ljudska prava sastojala se od Ureda ombudsmana i doma
za ljudska prava. osam od etrnaest lanova ne smiju biti iz Bosne i Hercegovine niti iz
neke od susjednih zemalja. Za ombudsmane se u prvih pet godina nakon zakljuenja mira
primjenjivalo isto pravilo.
44
4.4. INTERNACIONALNA UPRAVA

dejtonski sporazum je predvidio da strani akteri preuzmu vane pozicije u institucijama
Bosne i Hercegovine. organizacija za sigurnost i saradnju u evropi (osCe) dobila je zadatak
da osnuje Privremenu izbornu komisiju i odri izbore (aneks 3, lan ii). tri od devet sudaca
Ustavnog suda ne smiju biti graani Bosne i Hercegovine niti neke od susjednih drava
(aneks 4, lan vi.1). Prvog guvernera Centralne banke trebao je imenovati Meunarodni
monetarni fond uz konsultacije Predsjednitva Bosne i Hercegovine (aneks 4, lan vii.2).
dejtonski sporazum je visokom predstavniku, koji je kasnije postao jako moan, dodijelio
jako ograniene ovlasti (aneks 10). on je trebao podrati napore strana u sukobu, te
mobilisati i koordinirati angaman i aktere koji implementiraju civilne odredbe sporazuma.
visoki predstavnik bio je u kontaktu sa stranama u sukobu kako bi podrao njihovo potpuno
potivanje mirovnog sporazuma u civilnoj oblasti i saradnju s organizacijama koje uestvuju
u njoj. visoki predstavnik je podravao regulisanje potekoa koje su se javljale pri primjeni
civilnih odredbi mirovnog sporazuma. on je bio u bliskom kontaktu s mirovnim trupama,
meutim, nije imao autoritet nad njima. smio je formirati komisije koje su mu pomagale da
izvri svoj mandat (aneks 10, lan iii). iako je visoki predstavnik pisao izvjetaje generalnom
sekretaru Ujedinjenih nacija, odgovornost nije morao podnositi vijeu sigurnosti Un-a, ve
dravama zainteresovanim za Bosnu i Hercegovinu i internacionalnim organizacijama. one
su formirale vijee za implementaciju mira, iji je Upravljaki odbor davao politike upute
visokom predstavniku. dejtonski sporazum je visokog predstavnika proglasio posljednjom
instancom na terenu za interpretaciju aneksa 10 (lan v). Uz pozivanje na ovu odredbu,
vijee za implementaciju mira je u decembru 1997. godine na konferenciji u Bonnu drastino
proirilo mandat visokog predstavnika (Peace implementation Council, 1997). od tada je
on smio sankcionirati zvaninike ili ih razrijeiti dunosti. Pored toga mogao je odluke
parlamenata ili vlada proglasiti nevaeim, izmijeniti ih, ili sam nametnuti zakone. do augusta
2010. godine razrijeio je dunosti preko 200 zvaninika, te je ukupno koristio bonske ovlasti
u otprilike 900 sluajeva.3
4.5. DALJNJE ODREDBE
U kratkom aneksu 5 oba entiteta su se obavezala da e sporove rjeavati putem obave zujueg arbitranog postupka.
esto previenim aneksom 8 formirana je petolana Komisija za ouvanje nacionalnih
spomenika.
sukladno aneksu 9 Komisija je trebala ispitati osnivanje bosanskohercegovakih korporacija
u oblasti energije i komunikacija. Pored toga, potpisnici su dogovorili osnivanje bosanskohercegovakog transportnog preduzea.
3
Brojani pregled pripremljen na osnovu podataka s: http://www.ohr.int/decisions/archive.asp. dodue,

vie od 70 odluka stavljale su van snage smjenjivanja i druge sankcije.
45
Thorsten Gromes
5. O IMPLEMENTACIJI DEJTONSKOG SPORAZUMA

Bosna i Hercegovina je ostala poteena totalne propasti mirovnog sporazuma, i do augusta
2010. godine nije se desio novi rat, niti protiv Hrvatske ili srbije, niti izmeu sukobljenih
strana unutar zemlje. Uzimajui u obzir visoku stopu recidiva u poslijeratnim drutvima
ovaj uspjeh se ne treba podcijeniti. vie nego svaki trei ispregovarani mir propadne u roku
od pet godina (Hartzell i.a., 2001: 195). Prema drugim studijama ak svaki drugi ispregovarani mir zavri novim ratom (Licklider, 1995: 684685). U Bosni i Hercegovini ouvanje
mira je uspijevalo u toku godina sa sve manje sredstava. dok se na poetku 60.000 vojnika
iFor-a staralo za sigurnost, u augustu 2010. godine european Union Force in Bosnia and
Herzegovina (eUFor) smatrao je trupu od otprilike 2.000 vojnika dovoljnom.4 ovo
smanjenje trupa nikako ne reflektira nove prioritete sudjelujuih drava, nego i poboljanu
sigurnosnu situaciju. U dravama koje alju trupe, kao i u samoj Bosni i Hercegovini, postojao
je 2010. godine konsenzus da mirovne trupe za sada trebaju ostati u zemlji. s jedne strane
postojao je strah od prelaska krize u sluaju eskalacije na Kosovu, a s druge strane razvoj
politike situacije u Bosni i Hercegovini nije davao povoda za dovoljno povjerenja da vlada
stabilan i samoodriv mir.
i petnaest godina nakon potpisivanja dejtonskog sporazuma dominirao je spor o opstanku
i strukturi zajednike drave. ovaj spor odravao je etniku polarizaciju izmeu Bonjaka,
srba i Hrvata, i prouzroio je kod svih strana u sukobu znaajnu koliinu neizvjesnosti i
straha. Bonjake stranke su zahtijevale dravu koja bi se sastojala od funkcionalno
definisanih regija. daljnje postojanje republike srpske odbijali su kao proizvod genocida.
srpske stranke su entitet postavljale kao minimalni zahtjev za njihovo prihvaanje
zajednike drave, te su smatrale da im bonjaka strana prebacuje da ele otcijepiti
republiku srpsku. Hrvatske stranke su odbijale dravu s dva entiteta, elei vlastiti hrvatski
entitet ili regionalizaciju zemlje. iako su se pozicije pojedinih politikih stranaka u odreenoj
mjeri promijenile, u oko upada kontinuitet kojim su se etniki definisane strane u sukobu
i dalje svaale o postojanju zajednike drave i njenoj strukturi. ipak, postojala je bitna
razlika: kratko nakon zavretka rata rivali su ovaj spor vodili prije svega van institucija u
skladu s dejtonskim sporazumom. tako su tada vladajue politike stranke u ivotu odrale
ustavu protivne, etniki iskljuujue i autokratske strukture moi. nasuprot tome, 2010.
godine, strane u sukobu su vodile svau o strukturi zajednike drave prije svega unutar
njenih politikih institucija.
Prema dejtonskom sporazumu politiki sistem je trebao slijediti demokratske principe i
uistinu se pokazalo da je Bosna i Hercegovina znatno demokratskija nego 1996. ili 1998.
godine. vlade i parlamenti bili su rezultat redovnih izbora koji se u sutini smatraju
slobodnim i fer. te institucije su znatno poveale broj svojih odluka. ve vie puta su se
smijenile vlade na razliitim politikim nivoima. Uopteno gledano, smatra se da su osnovne
slobode date i da je postojala pluralistika medijska scena. U oblasti pravne drave i
4
vidi: http://www.euforbih.org/eufor/index.php?option=com_content&task=view&id=145&itemid=62.
46
unutarstranake demokratije postojali su deficiti. razlog tome to je Bosna i Hercegovina

2010. godine pokazivala demokratske karakteristike, ali se jo uvijek nije mogla okvalifikovati
kao demokratija, su u prvom redu bonske ovlasti visokog predstavnika. one su potkopavale
samoodreenje graana, ponitavale njihovo aktivno i pasivno pravo glasa, krile principe
pravne drave kao i podjelu vlasti, i stavljale se iznad odluka izabranih vlada i parlamenata.5
Povratak izbjeglica i prognanika i procesuiranje ratnih zloina ubrajaju se u oblasti u kojima
se implementacija dejtonskog sporazuma pokazala kao veoma usko povezana s
potencijalom za konflikt. to se ogleda i u injenici da je u tim oblastima visoki predstavnik
morao esto intervenirati. U oblasti povratka i povrata imovine, Ured visokog predstavnika
je poetkom augusta 2010. godine izlistao skoro 120, a oblasti ratnih zloina skoro 110
odluka.6 Pogotovo prvih godina nakon zavretka rata deavali su se brojni napadi na
povratnike i one koji su imali elju da se vrate. njihov povratak kuama je sprjeavan i time
to su u njihove kue bile smjetene izbjeglice i prognanici vlastite strane u sukobu. Kasnije
su se izuzetno loa socijalna i ekonomska perspektiva, nerijetko na osnovu diskriminacije,
pokazale kao glavna prepreka povratku. Krajem 2003. godine Ured visokog predstavnika
zatvorio je svoju refugee and return task Force. tada je stopa vraene ili nadoknaene
imovine iznosila preko 90 procenata (High representative, 2004: P. 5354). do kraja 2009.
godine Komesarijat za izbjeglice Ujedinjenih nacija (UnHCr representation in Bosnia and
Herzegovina, 2010: 1) zabiljeio je neto vie od milion povratnika, od toga skoro 470.000
takozvanih manjinskih povratnika, dakle ljudi koji su se vratili u podruja u kojima nisu
veinska nacija. Usprkos tome Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini
puno podruja smatra skoro etniki homogenima. visoka stopa povrata imovine zasjenila
je injenicu da prema procjenama samo 20 procenata vraene stambene imovine povratnici
zaista trajno koriste (Helsinki komitet, 2007).
dugo godina Meunarodni tribunal za ratne zloine nije mogao suditi mnogim prominentnim optuenicima. Meutim, krajem augusta 2010. godine slobodna su samo jo dva
optuenika: ratko Mladi i Goran Hadi. tribunal je i pored toga ve prije prominentnim
optuenicima onemoguio direktan utjecaj na politiki razvoj. radovan Karadi, Momilo
Krajinik i Biljana Plavi su u toku rata vodili srpsku demokratsku stranku (sds). Meutim,
Karadi je zbog optunice u ljeto 1996. godine morao napustiti mjesto predsjednika
republike srpske i odgovarati pred tribunalom od jula 2008. godine. Krajinik i Plavieva
su u tom trenutku bili ve osueni. Meunarodni tribunal nije imao kapacitet da vodi proces
protiv svakog od vie hiljada osumnjienih ratnih zloinaca. njegova egzistencija je barem
dala poticaje da su kasnije i tuitelji i suci u Bosni i Hercegovini poeli s krivinim gonjenjem
ratnih zloinaca.
5
6
Za detaljan bilans demokratizacije i konsolidacije mira do 2006. vidi Gromes 2007.

Podaci sa: http://www.ohr.int/decisions/archive.asp.
47
Thorsten Gromes
6. DEJTONSKI SPORAZUM PETNAEST GODINA

NAKON NJEGOVOG POTPISIVANJA
Kratku bilansu mirovnog ugovora treba slijediti du etiri teita ovog rada: osiguranje
mira, demokratizacija zajednike drave, povratak izbjeglica i raseljenih, kao i odnos s ratnim
zloincima, te na kraju uloga visokog predstavnika.
Koliko kontroverzno su politike partije diskutovale oko budunosti zajednike drave,
odredbi Ustava i uloge visokog predstavnika, ipak su u jednom cilju sloni, a to je odrati
mir. nijedna bitna politika partija u posljednjim godinama nije prijetila direktno s novim
ratom. ali oni upozoravaju jedni druge da sa svojom politikom destabiliziraju zemlju i
ugroavaju sigurnost graana. od 2006. godine Milorad dodik, premijer republike srpske
slovio je za jednog od najistaknutijih odailjatelja i primatelja takvih upozorenja. svako
malo je povlaio opciju secesije entiteta republike srpske. Bitno je spomenuti da je mnogo
puta spomenuo da to odvajanje ne eli izvesti primjenom nasilja (nezavisne novine, 24. 3.
2010, 6. 7. 2010 i 2. 9. 2010). Jedan od najveih uspjeha osiguranja mira jeste i injenica da
15 godina nakon potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma nije mogue izbijanje rata
razmjera onog od 1992. do 1995. Za jedan takav rat nedostajali bi vojnici i oruje jer je vojna
sila u Bosni i Hercegovini s dobrih 400. 000 smanjena na 10. 000 (Gromes, 2010: 32-33). U
oblasti vojne sigurnosti dolo je do jedne od najznaajnijih revizija dejtonskog ugovora.
naime, entiteti su prenijeli odgovornost za odbrambenu politiku na institucije Bosne i
Hercegovine (Bliesemann de Guevara, 2009: 206-208).
institucije Bosne i Hercegovine stekle su daljnje nadlenosti u pravosuu, unutranjoj
sigurnosti i tajnim slubama, kao i zatiti ljudskih prava. Preko toga jaala je reforma u
oblasti carina i uvoenje poreza na dodatnu vrijednost na zajednikom dravnom nivou
(vidjeti lanak Gorana Markovia u ovom zborniku). ova tendencija centralizacije pokazuje
se prije svega od 1999. godine i otvorene mogunosti da Bosna i Hercegovina jednog dana
ue u evropsku uniju. Po okonanju rata data je perspektiva pristupanja u eU i nato.
dejtonski mirovni sporazum nije predviao ova dva integraciona procesa. Bosna i
Hercegovina je jo uvijek veoma decentralizirana drava, koja dalje, barem na papiru, veoma
jako dokazuje postojanje institucija konkordacijske demokracije. Petnaest godina nakon
rata preovladava jedan opti konsenzus da Bosna i Hercegovina treba biti demokratska
zemlja. nijedna od vladajuih politikih partija u svoj program nije unijela da je javno protiv
demokratskog poretka. dodue, deficit unutarpartijske demokracije ukazuje na razlike
izmeu deklarativnog zalaganja za demokraciju, s jedne strane, te demokratinog
ophoenja, s druge strane. Jedan dalji problem za demokraciju u Bosni i Hercegovini postoji
u ve dugom sukobu oko toga da li Bonjaci, srbi i Hrvati trebaju ivjeti u jednom
zajednikom demokratinom sistemu. dokle konsocijacijska demokratija zajedno s
federalizmom ima u izgledu pristup eU mogu se prevazii ovi bazini problemi. dotle ne
izaziva nijedna odredba dejtonskog ugovora vie kontroverzi nego ona koja kae da se
treba izgraditi drava s dva entiteta za tri naroda.
48
skoro da se nijedan politiar u 15 godina poslije rata nije otvoreno zalagao protiv
mogunosti povratka izbjeglica i povratnika. ali to nije znailo da se veina politiara
posebno angairala za jedan takav povratak kao to je povratak pripadnika druge grupe.
Jedan iri konsenzus u BiH postoji da se ratni zloinci trebaju procesuirati. od poetka rada
Meunarodnog krivinog tribunala i bosanskohercegovakog pravosua sukobljene strane
zauzele su paralelne i upravo suprotstavljene pozicije. svaka strana je mislila da se zloinci
druge strane nisu dovoljno gonili niti kaznili, dok se za pripadnike vlastite grupe esto
mislilo da su nepravedno optuivani i osuivani. Ukoliko je jedna strana prihvatala ratne
zloine na svojoj strani, za to su osuivani samo pojedinci. nasuprot tome, ratni zloinci
druge strane nisu bili u istoj mjeri individualizirani, ve su vie pripisivani cjelokupnoj
suprotnoj grupi.
i kod uloge visokog predstavnika miljenja su suprotstavljena. Mnogi srpski politiari traili
su ukidanje institucije visokog predstavnika. ili najmanje, njegovih ovlatenja za
interveniranje. Prebacivali su visokom predstavniku da je sa svojim naredbama, sankcijama
i prijetnjama protiv njihove volje izmijenio dejtonski sporazum i smanjio nadlenosti
republike srpske, da su njegove intervencije antidemokratske i prije svega bile usmjerene
protiv srpskih funkcionera. suprotno, brojni bonjaki politiari smatrali su da je visoki
predstavnik oklijevao i nedovoljno reagirao na napade protiv dejtonskog sporazuma.
napadi, kao npr. pozivi na secesiju republike srpske nisu dovoljno bili sankcionisani.
Bonjaki politiari traili su stalan ili barem jak angaman visokog predstavnika ili neke
druge vanjske faktore, jer su se nadali da e se s njihovom pomoi prisiliti na konsenzus u
okviru bh. institucija. Hrvatski politiari kritizirali su visokog predstavnika da je postupao
disproporcionalno protiv hrvatskih predstavnika i slubenika. U isto vrijeme, zalagali su se
za jednu znaajniju ulogu vanjskih faktora prilikom pregovora oko izmjene Ustava jer su
vjerovali da eljeno federalistiko preustrojstvo nee moi sami postii.
sloboda i demokracija: oko ova dva cilja dejtonskog sporazuma postojao je konsenzus
izmeu sukobljenih strana. Jo uvijek postoje sukobi 15 godina nakon rata i to prije svega
sukobi oko zajednike drave, njenih institucija, odnosa sa ratnim zloincima kao i uloge
visokog predstavnika. odatle stoji dejtonski mirovni sporazum stalno direktno ili indirektno
u centru poslijeratne politike. dok su neki akteri inzistirali na potivanju utvrenih obaveza,
drugi su blokirali njegovu implementaciju ili zahtijevali da se izae iz okvira sporazuma.
dokaz napretka u implementaciji je i injenica da su se tokom godina mijenjale uloge. Prvih
godina su upravo bonjake stranke inzistirale na striktnoj primjeni dejtonskog sporazuma,
dok je tada na srpskoj strani dominirala srpska demokratska stranka koja je pokuavala
blokirati implementaciju. nekoliko posljednjih godina meutim, srpske stranke u pogledu
Ustava zahtijevaju potivanje odredbi dejtonskog sporazuma, dok bonjake stranke
forsiraju prevazilaenje Ustava. Kontinuitet vlada u redovima Hrvata koji su u cijelom
periodu zahtijevali izmjene Ustava u svoju korist.
na dosadanjem putu od daytona do Brssela (Hadikaduni, 2005) poneke odredbe
mirovnog sporazuma postale su prevaziene. U toku pribliavanja evropskoj uniji Bosna i
49
Thorsten Gromes
Hercegovina e izmijeniti ili napustiti daljnje odredbe mirovnog sporazuma. dejtonski ustav
e usprkos tome u mnogim aspektima dokazati vei kontinuitet nego to to neki akteri
ele. Zbog velikih prepreka za njegovu izmjenu ini se veoma vjerovatnim da e politiki
sistem i dalje biti federalan i konkordancijsko-demokratski. i to jeste pravi nain, jer
utjelovljuje srednji put izmeu maksimalnih interesa strana u sukobu.
50
USTAV BOSNE I HERCEGOVINE
Goran Markovi
Saetak Ustav Bosne i Hercegovine ima karakter oktroisanog ustava, poto ga nije donijela
domaa institucija, nego je stupio na snagu kao aneks (dodatak) jednog meunarodnog
sporazuma. Pripada kategoriji pisanih, kodifikovanih, vrstih i kratkih ustava. Sastoji se
od malog broja dugih lanova, koji obrauju ustavnu materiju nepotpuno, donekle
neprecizno, prozno i esejistiki. Strukturu Ustava ine preambula, normativni dio i dva
aneksa. Preambula je kratka i sadri osnovne principe na kojima poiva ustavno ureenje
Bosne i Hercegovine. normativni dio se sastoji od dvanaest lanova, kojima se manjevie cjelovito ureuju pojedini segmenti ustavne materije. Prvi aneks Ustava sadri spisak
meunarodnih akata o ljudskim pravima i slobodama koji se primjenjuju u Bosni i
Hercegovini, a drugi sadri tematski razliite odredbe.
Kljune rijei: Ustav, Bosna i Hercegovina, struktura Ustava, preambula, ustavne norme, aneksi, mirovni
sporazum, oktroisani ustav, ljudska prava i slobode, ustavne konvencije
Ustav Bosne i Hercegovine je najvii pravni akt u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine
kojim se ureuju neka osnovna pitanja njenog dravnog i drutvenog ureenja. analiza
politikog sistema svake drave zahtijeva temeljan osvrt na njen ustav. to vai i za politiki
sistem Bosne i Hercegovine, tim prije to je njen ustav specifian kako u pogledu naina
donoenja, tako i sadrine. da bi se te specifinosti razumjele, mora se krenuti od drutvenopolitikih uslova u kojima je Ustav donesen. ne samo da ustav jedne drave treba da uredi
organizaciju i funkcionisanje drave, ogranienje dravne vlasti ljudskim pravima i osnove
drutvenog ureenja, nego je on i odraz konkretnih okolnosti koje zahtijevaju njegovo
donoenje i istovremeno utiu na njegov sadraj i formu.
1. DRUTVENO-POLITIKI OKVIR DONOENJA USTAVA

1.1. PRIJEDLOZI USTAVNIH DOKUMENATA U MIROVNIM PREGOVORIMA
PRIJE DEJTONA
ratujue strane u Bosni i Hercegovini su imale suprotna miljenja o njenom dravnopravnom statusu. dominirala su dva stanovita. Po jednom, Bosna i Hercegovina treba da
postoji kao unitarna drava, prema ustavu koji je u njoj vaio prije poetka ratnih sukoba.
Po drugom, na teritoriji Bosne i Hercegovine su stvorene tri nacionalne drave i takvo stanje
treba da bude meunarodno verifikovano. okonanje rata je podrazumijevalo napore da
se pokua nai kompromisno rjeenje dravno-pravnog statusa Bosne i Hercegovine.
51
Goran Markovi
Prvi mirovni plan je tzv. Kutiljerov ili Lisabonski plan, kojeg su u martu 1992. godine
predstavili Piter Karington (Peter Carrington), predsjedavajui Mirovne konferencije o bivoj
Jugoslaviji, i oze Kutiljero (Jose Cutileiro), predsjedavajui mirovnih pregovora o Bosni i
Hercegovini. ovaj plan je predviao da Bosna i Hercegovina bude organizovana kao unija
tri etnika kantona, odnosno kao savez drava formiranih na etnikom principu (Kasapovi,
2005). Po drugom miljenju, plan je predviao federalno ureenje Bosne i Hercegovine
(Miljko, 2006: 37-38). Plan je predviao i dvodomnu strukturu skuptine Bosne i Hercegovine
(trnka, 2006: 98), koja bi bila sastavljena od Predstavnikog doma i doma naroda, u kome
bi tri jedinice imale jednak broj predstavnika (Miljko, 2006: 38). Federalne jedinice ne bi
morale imati teritorijalni kontinuitet. nijedna strana nije bila zadovoljna ovim planom
srbi su eljeli nezavisnu nacionalnu dravu, Muslimani unitarnu dravu, a Hrvati nisu bili
zadovoljni teritorijalnim ureenjem drave.
drugi mirovni plan je vens-ovenov plan iz 1993. godine, nazvan po dejvidu ovenu (david
owen), predstavniku evropske zajednice u mirovnim pregovorima, i sajrusu vensu (Cyrus
vance), kopredsjedavajuem Upravnog odbora Mirovne konferencije o bivoj Jugoslaviji
u ime Un-a. Plan je predviao uspostavu federalne bosanskohercegovake drave sastavljene od deset federalnih jedinica, u ijim organima vlasti bi tri naroda bila proporcionalno
zastupljena. Federalna vlada bi bila sastavljena na naelu pariteta, a odluke bi se donosile
konsenzusom. skuptina bi bila dvodomna, s gornjim domom imenovanim od strane
provincijskih vlada, a postojao bi kolektivni ef drave. sporazum je predvidio podjelu
nadlenosti izmeu centralnih organa i provincija, uz relativno male nadlenosti centralne
vlasti (trnka, 2006: 99; Miljko, 2006: 40). Provincije bi vrile zakonodavnu, izvrnu i sudsku
vlast. Plan je odbacila srpska politika elita, a protivila mu se i administracija sad-a.
trei mirovni plan, oven-stoltenbergov, naslovljen kao Ustavni sporazum o savezu
republika Bosne i Hercegovine, takoe iz 1993. godine, je predviao da e Bosna i
Hercegovina postojati kao konfederacija tri nacionalne drave. na elu saveza bi se nalazilo
trolano predsjednitvo, koje bi odluivalo konsenzusom. ono bi imenovalo lanove savjeta
ministara. svaka republika-lanica saveza bi birala po 40 lanova u sabor bosanskoherce govake unije. Predvieno je i postojanje vrhovnog suda, ustavnog suda i suda za ljudska
prava. Bosna i Hercegovina bi, kao demilitarizovana zajednica, zadrala lanstvo u Ujedinjenim nacijama. svaka drava-lanica bi imala pravo secesije pod uslovom da se s tim
saglase druge dvije republike. ovaj plan je takoe ukljuivao ustavni sporazum i mapu
razgranienja. nije stupio na snagu jer ga nije prihvatila bonjaka politika elita.
vaingtonski sporazum iz 1994. godine je prvi uspjean mirovni plan, koji je postavio temelje
za okonanje rata. njime su okonani ratni sukobi dviju ratujuih strana bonjake i
hrvatske i stvorena je Federacija Bosne i Hercegovine. Ustav Federacije Bosne i Hercego vine je predvidio da e se na dijelu teritorije Bosne i Hercegovine koji kontroliu bonjaka
i hrvatska politika elita formirati federalna drava sastavljena od deset federalnih jedinica
nazvanih kantoni. Ustavom su utvreni: ljudska prava i slobode; nadlenosti Federacije i
kantona, i to iskljuive i zajednike, kao i pretpostavka nadlenosti u korist kantona; struktura
52
Ustav Bosne i Hercegovine
federalne vlasti (zakonodavne, izvrne i sudske); kantonalne vlasti; lokalna samouprava;

meunarodni odnosi; i promjena Ustava.
Plan Kontakt-grupe iz 1994. godine je ukljuivao mapu razgranienja i elemente za konstituisanje Unije Bosne i Hercegovine (trnka, 2006: 102). njime je predvieno razgranienje
po formuli 51-49%, pri emu bi 51% teritorije obuhvatala Federacija Bosne i Hercegovine.
nadlenosti Unije bi bile vrlo ograniene. ona bi imala meunarodnopravni subjektivitet, ali
bi svaka lanica mogla uspostaviti konfederalne veze s drugim dravama. Plan je predviao
obrazovanje jednodomnog parlamenta, trolanog predsjednitva, vijea ministara i suda.
1.2. USTAVNA RJEENJA U DEJTONSKOM MIROVNOM SPORAZUMU
Kao i prethodni mirovni sporazumi, i opti okvirni sporazum o miru (s aneksima), postignut
u dejtonu, sad, u novembru 1995. godine, a potpisan u Parizu, 14. decembra 1995. godine,
sadri ustavna rjeenja za Bosnu i Hercegovinu kao svoj sastavni dio. da bi sporazum o
miru mogao biti postignut, moralo je biti precizirano kako e Bosna i Hercegovina biti
organizovana i kako e funkcionisati. Kompromisno rjeenje je moralo biti cjelovito i
ukljuivati sve aspekte postizanja i odravanja mira, a ustavno ureenje je jedan od njih.
Prethodna, neuspjela rjeenja su predstavljala dragocjeno iskustvo.
Poseban aneks opteg okvirnog sporazuma o miru, uveni aneks iv, je posveen ustavnom
ureenju Bosne i Hercegovine. on nosi naslov Ustav Bosne i Hercegovine. Kao i u prethodnim mirovnim sporazumima o Bosni i Hercegovini, i u ovom su ustavna rjeenja dio
cjeline mirovnog rjeenja, to je i logino, poto je, zajedno sa uspostavljanjem mira, bilo
potrebno rijeiti i osnovna ustavnopravna pitanja, kako bi drava mogla funkcionisati.
Ustavna rjeenja iz dejtona su na tragu kompromis postignutih tokom pregovora voenih
1995. godine, ali i izraz stanja na terenu. ratujue strane su prvo postigle enevski
sporazum, 8. septembra 1995. godine, koji je predvidio: da e Bosna i Hercegovina nastaviti
postojanje kao drava u meunarodno priznatim granicama; da e je sainjavati Federacija
Bosne i Hercegovine i republika srpska; da e ovim entitetima pripadati 51 odnosno 49
posto dravne teritorije; da e se entiteti obavezati na sprovoenje izbora, usvajanje
meunarodnih akata o ljudskim pravima, mirno rjeavanje sporova i povratak izbjeglih i
raseljenih lica ili naknadu njihove imovine. Zatim je 26. septembra 1995. godine potpisan
njujorki sporazum, kojim se detaljnije odreuje struktura politikih institucija Bosne i
Hercegovine. Predvia se da e entiteti potovati meunarodne obaveze Bosne i
Hercegovine; da e dvije treine poslanika budueg parlamenta biti birano na teritoriji
Federacije Bosne i Hercegovine, a jedna treina u republici srpskoj; da e postojati
Predsjednitvo, iji sastav e odraavati isto naelo; da e postojati vlada i Ustavni sud
Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine, donesen kao dio mirovnog sporazuma u dejtonu, razrauje
ova opta naela o kojima su se uesnici pregovora saglasili u enevi i njujorku.
53
Goran Markovi
2. SVOJSTVA USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

2.1. PRAVNA PRIRODA USTAVA PREMA NAINU DONOENJA
Ustav Bosne i Hercegovine je specifian po nainu svog donoenja. teorija ustavnog prava
je saglasna o tome koji subjekti mogu donijeti ustav. Budui da je on najvii pravni akt u
jednoj dravi i osnovni akt domaeg, unutranjeg, prava, moe ga donijeti neki domai
politiki subjekt redovno zakonodavno tijelo, posebno ustavotvorno tijelo (ustavotvorna
skuptina ili konstituanta), ili narod na referendumu.
Za razliku od drugih ustava, koji su nastali kao akti domaeg prava, Ustav Bosne i Hercegovine je nastao kao dio jednog meunarodnopravnog akta mirovnog sporazuma. on
je jedan od aneksa (dodataka) tog sporazuma, koji su, potpisivanjem odgovarajue deklaracije, odobrile republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i republika
srpska. Posebni razlozi opravdavaju ili dozvoljavaju ovakav nain donoenja ustava:
internacionalno ugovaranje ustava je, mjereno prema spomenutom optem ustavnodoktrinalnom dobru, doputeno samo u izvanrednim okolnostima. ono se smije pretvoriti
u postupak donoenja ustavnog teksta samo u ekstremnim situacijama. U pravilu se misli na
rat ili na ratne okolnosti u kojima jedan dravni narod ne moe fungirati kao ustavotvorna
vlast. (arevi, 2010: 340)
Budui da je Ustav Bosne i Hercegovine donesen u okviru mirovnog sporazuma, neki autori
smatraju da je to akt meunarodnog prava (Kuzmanovi, 2002: 304; Popovi, 2005: 9091;
arevi, 2009: 57; Pobri, 2000: 18), dok drugi iz te injenice izvode zakljuak da je Bosna
i Hercegovina konfederacija po nainu nastanka (savi, 1999: 17; Blagojevi, 2002: 94):
naime, u malobrojnim radovima koji obrauju ovu problematiku, istie se da bi, s obzirom
na nain nastanka Bosne i Hercegovine, tj. nain donoenja njenog ustava, moglo da se radi
o jednom specifinom ugovoru, tj. savezu drava konfederaciji ili uniji (...). (savi, 2000: 19)
dejtonski mirovni sporazum je jo uvijek na snazi. Budui da vai mirovni sporazum kao
akt meunarodnog prava, vae i njegovi sastavni dijelovi (aneksi). Ustav Bosne i Hercegovine se jo uvijek moe smatrati dijelom jednog akta meunarodnog prava. njegova
pravna sudbina je, meutim, specifina, zbog toga to on po nainu donoenja jeste dio
akta meunarodnog prava, ali je po vaenju i primjeni postao akt domaeg, odnosno
ustavnog, prava. subjekti meunarodnog prava koji su postigli sporazum i oktroisali ustav
kao njegov dio su podarili pravo institucijama novostvorene drave da samostalno mijenjaju
taj ustav. da je Ustav Bosne i Hercegovine ostao tipian akt meunarodnog prava, to ne bi
bilo mogue, jer ne postoji meunarodnopravni akt kojeg jednostrano moe mijenjati
zakonodavni organ drave koja nije ni uestvovala u njegovom donoenju.
Po jednom miljenju, ustavni model ustanovljen mirovnim sporazumom se mora smatrati
privremenim, jer se predmet dejtonskog mirovnog sporazuma iscrpljuje uspostavljanjem
ugovorene dravnosti (arevi, 2009: 62). Mirovni sporazum, smatra isti autor, postaje
bespredmetan onog trenutka kad bude postignut trajni mir. Budui da je on jo uvijek na
54
snazi, moe se zakljuiti da trajni mir jo nije postignut ili da se Bosna i Hercegovina jo
uvijek nalazi u stanju ustavnog provizorija. Po ovom miljenju, nije mogue tvrditi suprotno
da je ustavno ureenje uspostavljeno dejtonskim mirovnim sporazumom trajno poto
se njime ne obezbjeuju stabilizacija drave i funkcionisanje pravnog i politikog sistema
na principima pravde i vladavine prava. na drugom mjestu, autor smatra da je ustavna
privremenost pravna reakcija na stanje nude i potrebe da se uspostavi mir (arevi, 2010:
312). na ovom mjestu u analizi nedostaje istraivanje vanog problema da li je dejtonski
ustavni model ustanovljen samo zato to je bilo potrebno postii mir bez daljeg odlaganja,
ili je on takoe izraz prirode bosanskohercegovakog drutva, iz ega proistie njegova
dosadanja postojanost.
Prema istom autoru, ustavni karakter je priznat Ustavu Bosne i Hercegovine autoritetom
teksta mirovnog sporazuma, odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i od strane
nauke ustavnog prava u Bosni i Hercegovini, mada on nema ustavni karakter niti
zadovoljava osnovne ustavne funkcije (arevi, 2009: 61; arevi, 2010: 309).
Bosna i Hercegovina se ne moe smatrati konfederacijom po nainu svog nastanka iz dva
razloga. Prvo, konfederaciju svojim sporazumom stvaraju (suverene) drave koje su priznate
kao subjekti meunarodnog prava, dok je Ustav Bosne i Hercegovine donesen od strane
subjekata meunarodnog prava koji ne ulaze u njen sastav i koje u tom smislu nisu
neposredno zainteresovane za njeno funkcionisanje. deklaraciju o prihvatanju Ustava su
potpisala tri dravno-pravna subjekta, od kojih je jedan meunarodno priznat, ali bez realne
egzistencije i efektivne vlasti, dok su dva realno vrila suverenu vlast, ali nisu imala
meunarodno priznanje. drugo, da bi jedna politika zajednica imala karakter konfederacije,
nije bitan samo nain donoenja akta o njenom uspostavljanju, ve i njegov sadraj i pravno
dejstvo. Bosna i Hercegovina ne moe biti konfederacija ako se njenim ustavom predvia
uspostavljanje sloenog dravnog ureenja i suprematija tog ustava nad ustavima njenih
entiteta.
2.2. FORMALNOPRAVNA SVOJSTVA USTAVA
Ustav Bosne i Hercegovine pripada vrstim (krutim), pisanim i kodifikovanim ustavima.
vrst je zato to se mijenja po postupku sloenijem od postupka za donoenje i promjenu
zakona. treba, ipak, primijetiti jednu injenicu. Ustav moe biti krut po vie osnova po
tome ko je ovlaten da pokrene postupak njegove revizije, koliko faza sadri revizioni
postupak, i kakva veina je potrebna za donoenje odluke o reviziji (Markovi, 2001: 4344). obino se zahtijeva da odreen broj lanova zakonodavnog tijela ili, rjee, odreen
broj biraa pokrene inicijativu za reviziju ustava, nakon ega slijedi odluivanje o njoj, a
postupak revizije prolazi kroz vie faza. Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri detaljne
odredbe o svojoj reviziji, sa izuzetkom opte odredbe, sadrane u lanu X, da o reviziji
odluuje Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, ukljuujui dvotreinsku veinu
prisutnih i glasalih u Predstavnikom domu. Zato je revizioni postupak detaljnije regulisan
poslovnicima skuptinskih domova. on je sloeniji od postupka predlaganja i usvajanja
55
Goran Markovi
zakona (obavezna javna rasprava i kvalifikovana veina za odluivanje o amandmanu u

Predstavnikom domu), s tim izuzetkom to svaki poslanik moe predloiti amandmane,
kao to moe predloiti i zakon.
Ustav Bosne i Hercegovine je pisan zato to su ustavne norme sadrane u pisanom pravnom
aktu. iako se to njegovo svojstvo ne moe dovesti u pitanje, ne treba zanemariti znaaj
pojedinih ustavnih konvencija, kojima su popunjene odreene ustavne praznine. na
primjer, iz reda svakog konstitutivnog naroda se bira po dvoje domaih sudija Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine. Predsjedavajui savjeta ministara u novom mandatu ne moe
pripadati konstitutivnom narodu kome je pripadao njegov prethodnik iako ni Ustav ni
Zakon o savjetu ministara ne predviaju to ogranienje. entitetske vlade treba da obavijeste
savjet ministara o namjeri da zakljue sporazum o specijalnim i paralelnim vezama sa
susjednim dravama.
Poto je ustavna materija izloena u jednom aktu, Ustav Bosne i Hercegovine je kodifikovan
ustav. ovaj stav ipak ne moemo prihvatiti bez izvjesne rezerve, budui da su pojedini dijelovi ustavne materije regulisani van samog ustavnog teksta, u drugim aneksima dejtonskog
mirovnog sporazuma, kao to je sluaj s aneksom ii (sporazum o meuentitetskoj liniji
razgranienja), aneksom iii (sporazum o izborima), aneksom vi (sporazum o ljudskim
pravima) i aneksom vii (sporazum o izbjeglim i raseljenim licima). Ustav Bosne i
Hercegovine pripada kategoriji kratkih ustava (trnka, 2006: 46). injenica da je sastavljen
od samo dvanaest lanova nije jedini, pa ni dovoljan, razlog ovakve njegove kvalifikacije
zbog toga to su lanovi Ustava dugi i u sebe ukljuuju vie pravnih normi nego lanovi
ustava nastalih u evropsko-kontinentalnim pravnim sistemima. stoga se osim broja lanova
mora uzeti u obzir i obim i sadraj ustavne materije koju oni reguliu, odnosno broj pravnih
normi koje obuhvataju. Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri krupnije jedinice sistematizacije
ustavne materije kao to su glave, odjeljci ili dijelovi, zbog toga to su njegovi lanovi,
budui da reguliu itave oblasti drutvenog i dravnog ureenja, zapravo glave ili odjeljci,
po kontinentalno-evropskoj pravno-tehnikoj sistematizaciji ustavne materije. Po
suprotnom miljenju, Ustav Bosne i Hercegovine je jedan od najopsenijih ustava na svijetu,
jer njegovu sadrinu ine i meunarodni akti o ljudskim pravima i slobodama sadrani u
aneksu i (Miljko, 2006: 70).
nisu rijetka miljenja da Ustav Bosne i Hercegovine, kako zbog naina donoenja tako i
zbog materije koju ureuje, nije ustav u pravom smislu (Miljko, 2006: 51; dmii, 2005: 159;
savi, 2000: 19), ve da sadri samo elemente za ustav koji mogu posluiti kao osnov za
cjelovito ureenje ustavne materije (Kuzmanovi, 2002: 305). Pojedini autori negiraju Ustavu
Bosne i Hercegovine svojstvo ustava u pravom smislu zato to ne obezbjeuje ekonomsku,
kulturnu i konvencionalnu integraciju, politiko jedinstvo zajednice, funkcije ureenja,
stabilizacije, integrativnog uinka, racionalizacije i zatite (arevi, 2009: 61).
nema sumnje da Ustav Bosne i Hercegovine pripada kategoriji oktroisanih ustava. U tome
se domai autori slau (trnka, 2006: 37; Kurtehaji ibrahimagi, 2007: 223; savi, 2005: 117;
Kuzmanovi, 2002: 304; Miljko, 2006: 59; Pobri, 2000: 62). njegova specifinost je u tome
56
to ga nije oktroisao ef drave, nego drave koje su imale odluujuu ulogu u postizanju
mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu. Ustav se moe porediti sa ustavima njemake
ili Japana usvojenim poslije drugog svjetskog rata, koje pojedini autori zovu importirani
ustavi (Miljko, 2006: 59), uz jednu razliku. dok se u sluaju njemake i Japana vodilo rauna
da domae institucije formalno usvoje ustave, uprkos odluujuem uticaju stranog faktora
na njihovu sadrinu, u sluaju Bosne i Hercegovine ustav ni formalno nije donijela domaa
institucija.
2.3. SOCIOLOKO-PRAVNA I POLITIKOLOKA SVOJSTVA USTAVA
Prema tome da li se primjenjuje ili samo formalno vai, Ustav pripada kategoriji realnih, a
ne nominalnih ustava. njegove odredbe se uglavnom primjenjuju. izuzetak djelimino
predstavlja lan ii, kojim se ureuje oblast ljudskih prava i sloboda, jer je mogunost
ostvarivanja priznatih ljudskih prava i sloboda, pogotovo ekonomskih i socijalnih, vrlo
upitna. ostale ustavne norme se ne samo mogu, nego i moraju primjenjivati, jer se odnose
na konstituisanje i funkcionisanje dravnih institucija.
Uprkos svojoj formalnoj krutosti, Ustav pripada kategoriji gipkih ustava. U podijeljenom
drutvu, kakvo je bosanskohercegovako, postoje snani zahtjevi za revizijom Ustava, iako
se politiki predstavnici drutvenih segmenata (konstitutivnih naroda) nacionalne politike
elite ne slau o sadraju i obimu revizije. dosad su u vie navrata vrene izmjene Ustava,
uglavnom odlukama visokog predstavnika ili sporazumom entiteta, a prvi amandman je
u skladu s lanom X usvojen tek marta 2009. godine i njime je ureen ustavnopravni poloaj
Brko distrikta BiH.
Ustavotvorac je prilikom pisanja ustavnog teksta vodio rauna o nunosti njegovih kasnijih
dopuna i izmjena, pa je predvidio posebne mehanizme preureenja ustavne materije,
prvenstveno u oblasti podjele nadlenosti i obrazovanja novih dravnih institucija.
Ustav Bosne i Hercegovine pripada kategorijama federalnih i republikanskih ustava. da je
republikanski ustav, to je oigledno, jer se injenica postojanja republikanskog oblika
vladavine ogleda u postojanju izbornog efa drave. Jeste neobino to to Ustav ne definie
Bosnu i Hercegovinu kao republiku, to moe proisticati iz nesaglasnosti nacionalnih
politikih elita o tome da li je Bosna i Hercegovina drava ili ne. ako je ona konfederacija,
ne moe se odrediti kao republika, jer konfederacija, budui da nije drava, nema svoj oblik
vladavine. iz lana v Ustava je, meutim, jasno da je Bosna i Hercegovina republika, a ustav
koji proklamuje republikanski oblik vladavine se naziva republikanski ustav.
vei su sporovi o tome da li je Ustav Bosne i Hercegovine federalistiki. razlog je isti kao u
prethodnom sluaju nema saglasnosti o tome da li je Bosna i Hercegovina drava, a ako
se o tome u teoriji postigne konsenzus, njen oblik dravnog ureenja se u teoriji razliito
odreuje kao unitarni, federalni ili federalno-konfederalni. Problem je otean time to
oblik dravnog ureenja Bosne i Hercegovine nije naznaen u njenom nazivu ili ustavnim
odredbama. Pouzdan zakljuak o tome se moe izvesti tek analizom niza ustavnih odredaba,
57
Goran Markovi
na prvom mjestu onih kojima se ureuje pitanje nadlenosti drave i entiteta, odnosa
njihovih pravnih poredaka i naina funkcionisanja institucija Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine preuzima ameriku pravnu tehniku ureivanja ustavne materije,
ali je u pogledu svojih rjeenja samosvojan. Budui da ne preuzima nekritiki strana ustavna
rjeenja, nastojei ih primijeniti u Bosni i Hercegovini, moe se rei da pripada kategoriji domaih ustava. to se vidi najprije iz naina podjele nadlenosti izmeu Bosne i Hercegovine
i entiteta (dodatne nadlenosti, koordinirajua uloga Predsjednitva), te iz sastava, naina
izbora i odluivanja najvanijih politikih institucija. U sutini, specifinost Ustava se,
materijalno-pravno posmatrano, najvie ogleda u osobenosti federalistikih rjeenja.
3. STRUKTURA USTAVA
Uobiajeno je da se ustavi sastoje od dva dijela preambule i normativnog dijela. Ustav
Bosne i Hercegovine je specifian u tom pogledu to njegovu strukturu ine preambula,
normativni dio i dva aneksa.
3.1. PREAMBULA USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE
a) Sadrina preambule
Preambule ustava imaju razliitu sadrinu. ona moe sadrati osnovne principe na kojima
poivaju drutveno i dravno ureenje, istoriju i tradiciju nacije i/ili drave ili razloge i ciljeve
donoenja ustava (trnka, 2006: 43; Markovi, 2001: 36-37). sadrina preambule je vana za
razumijevanje normativnog dijela ustava, kojeg ine opte, i ponekad nejasne, norme, tako
da preambula moe olakati njegovo tumaenje i primjenu. ovo je naroito vano za Ustav
Bosne i Hercegovine, to je dolo do izraaja prilikom donoenja odluke Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji drave.
Preambula Ustava Bosne i Hercegovine spada u red srednje dugih preambula (Kuzmanovi,
2002: 305). U njoj se navode principi koji su vodili ustavotvorca prilikom donoenja ustavnog
teksta i na kojima poiva ustavno ureenje Bosne i Hercegovine: potovanje ljudskog
dostojanstva, slobode i jednakosti; mir, pravda, tolerancija i pomirenje; postojanje demo kratskih organa i pravine procedure u pluralistikom drutvu; opte blagostanje, ekonomski razvoj, zatita privatne svojine i trina ekonomija; ciljevi i naela Povelje Ujedinjenih
nacija; suverenitet, teritorijalni integritet i politika nezavisnost Bosne i Hercegovine; puno
potovanje meunarodnog humanitarnog prava; potovanje ljudskih prava u skladu s
meunarodnim aktima. Preambula u posljednjem stavu odreuje nosioce suvereniteta u
Bosni i Hercegovini, a to su konstitutivni narodi (Bonjaci, Hrvati i srbi), zajedno sa ostalima,
i graani Bosne i Hercegovine.
58
Kako vidimo, preambula Ustava Bosne i Hercegovine sadri neke osnovne principe na
kojima treba da poiva drutveno ureenje Bosne i Hercegovine. to se prije svega odnosi
na ekonomski (privatna svojina i trina ekonomija) i politiki sistem (pluralizam, demokratski organi vlasti, ljudska prava i slobode). vrlo vano je to ona odreuje nosioce suvereniteta, a to su konstitutivni narodi (zajedno sa ostalima, to je nedovoljno jasno, budui
da ostali samo sporadino uestvuju u vrenju dravne vlasti) i graani, jer time ukazuje
na nain na koji dravna vlast treba da se konstituie i vri (ko treba da uestvuje u izboru
nosilaca javnih funkcija i kako institucije treba da rade i odluuju).
o tome ko je stvarni ili preteni nosilac suverene vlasti u Bosni i Hercegovini se moe
prosuivati sa stanovita ustavnopravne norme i politikih procesa. sa ustavnopravnog
aspekta, nosioci suverene vlasti su konstitutivni narodi i graani. suverena vlast im pripada
zato to posredstvom svojih predstavnika u institucijama Bosne i Hercegovine uestvuju
u formiranju i vrenju dravne vlasti. oni odluuju o promjeni Ustava Bosne i Hercegovine,
stvaranju i primjeni pravnog poretka i dominiraju procesima politikog odluivanja.
osim naeg miljenja, u ustavnopravnoj teoriji postoje i druga miljenja o nosiocu suvereniteta u Bosni i Hercegovini. Po jednom miljenju, nosilac suvereniteta su konstitutivni
narodi kao etnike zajednice (Pobri, 2000: 111; Miljko, 2006: 227). Jo se istie da je
bosanskohercegovaki dravni narod uklonjen kao ustavotvorna vlast a da je nadomjeten
etno-nomenklaturama (arevi, 2010: 311). Po drugom miljenju, nosilac suvereniteta su
graani odnosno narod, dok je konstitutivnost narod kolektivno pravo ue od suverenosti
a ire od individualnog prava na nacionalni identitet (trnka, 2006: 177-178).
ako se problem posmatra sa stanovita nadlenosti pojedinih institucija za odreivanje
politike i donoenje pravnih akata, graani i konstitutivni narodi su ravnopravni u vrenju
suverene vlasti. to se ogleda u injenici da o ustavu, posredstvom svojih predstavnika,
odluuju i graani i konstitutivni narodi, jer njegove izmjene moraju odobriti oba doma
Parlamentarne skuptine. Kako su domovi Parlamentarne skuptine ravnopravni u vrenju
zakonodavne, budetske, meunarodne i kontrolne funkcije, zakljuujemo da su graani i
konstitutivni narodi, kao nosioci suvereniteta, u osnovi ravnopravni u vrenju dravne vlasti.
do suprotnog zakljuka dolazimo ako posmatramo nain odluivanja Predsjednitva Bosne
i Hercegovine, savjeta ministara i Parlamentarne skuptine i ponaanje njihovih lanova u
tom procesu, koji ukazuju na primat etnikog nad graanskim (isto u: Pobri, 2000: 111).
lanovima Predsjednitva pripada pravo veta. oni ga, prema tekstu Ustava, koriste radi
zatite vitalnih interesa entiteta, ali se iz postupka povodom korienja ovog prava ipak
vidi da se njime tite vitalni nacionalni interesi, poto, kad je rije o Federaciji Bosne i Hercegovine, o spornoj odluci Predsjednitva konano odluuju samo bonjaki ili samo hrvatski
delegati u domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, dok u republici
srpskoj o njoj odluuje narodna skuptina republike srpske u kojoj dominiraju poslanici
iz reda srpskog naroda. iako Ustav ne propisuje izriito nain odluivanja savjeta ministara
Bosne i Hercegovine, Zakon o savjetu ministara iz 2003. godine je, do izmjena koje je
nametnuo visoki predstavnik u oktobru 2007. godine, predviao da ova institucija donosi
59
Goran Markovi
konane odluke iz svoje nadlenosti veinom glasova svojih lanova koja ukljuuje glasove
dva lana iz reda svakog konstitutivnog naroda. to je, s obzirom na paritetan sastav ove
institucije koju ini deset lanova, znailo da ove odluke moraju biti donesene konsenzusom
nacionalnih politikih elita.
Moe izgledati da esto korienje instituta entitetskog glasanja u Predstavnikom domu
omoguava prevagu graanskog nad etnikim, budui da je ovaj dom predstavnitvo
graana a ne konstitutivnih naroda. Poto su iz svakog entiteta u Predstavniki dom birani
poslanici iz reda razliitih konstitutivnih naroda, koji treba da tite interese graana koji su
ih birali, bilo bi logino da o korienju instituta entitetskog glasanja odluuju poslanici iz
jednog ili drugog entiteta bez obzira na njihovu etniku pripadnost. U praksi najee nije
tako, zbog izrazite nesrazmjere izmeu broja poslanika iz reda pojedinih konstitutivnih
naroda biranih u Predstavniki dom u jednom, odnosno drugom entitetu (na izborima
2006. godine u republici srpskoj je izabrano 12 poslanika srpske nacionalnosti i dva
poslanika bonjake nacionalnosti, a u Federaciji Bosne i Hercegovine je, od 28 poslanika,
samo est pripadnika hrvatskog naroda i jedan pripadnik srpskog naroda), tako da postoji
mogunost da poslanici iz reda srpskog ili bonjakog naroda samostalno koriste institut
entitetskog glasanja. istraivanje procesa odluivanja Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine (trnka i drugi, 2009: 89-90) je pokazalo da su institut entitetskog glasanja u
Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine najee koristili poslanici iz republike
srpske koji su srpske nacionalnosti, to znai da poslanici iz istog entiteta koji pripadaju
razliitim konstitutivnim narodima obino nisu u stanju da se saglase o tome da li je
predloena odluka u interesu graana entiteta koji su ih birali i ije interese, po tekstu
Ustava, zastupaju. Pojedini autori smatraju da je sistem odluivanja u Parlamentarnoj
skuptini pod apsolutnom kontrolom, na jednoj strani, doma naroda, a na drugoj, entiteta
(arevi, 2010: 310), dok drugi smatraju da proces odluivanja u Predstavnikom domu
ukazuje da se on u praksi pretvara u dom entiteta, umjesto da vri funkciju doma graana
(Kurtehaji i ibrahimagi, 2007: 194-195).
b) Pravna priroda preambule
analiza pravne prirode preambule ustava obuhvata dva pitanja da li je preambula sastavni
dio ustava i da li je ona pravna norma. smatra se da preambula ne mora biti dio ustava. Po
nekim autorima, sve zavisi od toga da li je preambula ukljuena u ustav tako to je navedena
ispod njegovog naslova ili mu prethodi (Markovi, 2001: 36; Kuzmanovi, 2002: 306; Miljko,
2006: 66), dok drugi autori istiu i njene druge karakteristike sadrinu i stil kojim je izloena
(trnka, 2006: 44). Postoji i miljenje da je preambula uopte dio ustava, mada nema klasian
normativan karakter (Fira, 2002: 63). Bez obzira koje miljenje prihvatili, preambula Ustava
Bosne i Hercegovine se moe smatrati njegovim sastavnim dijelom, jer je izloena ispod
naslova Ustava, a sadri osnovne principe na kojima poiva ustavnopravni poredak Bosne
i Hercegovine, iako oni nisu izloeni u obliku pravne norme. takvo je i miljenje Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine.
60
drugo pitanje je sloenije i ima krupnije pravne i politike implikacije. ako preambula nije
pravna norma nego ima samo istorijske i programske sadraje, nee biti pravno obavezujua
(trnka, 2006: 44).1 ona tada ne propisuje neko pravilo ponaanja, ali moe pomoi u
tumaenju ustavnih normi i popunjavanju ustavnih praznina (Markovi, 2001: 36). ako jeste
pravna norma, ima pravnu snagu kao i norme sadrane u normativnom dijelu ustava. ovo
pitanje je imalo veliki znaaj u pravnoj i politikoj praksi Bosne i Hercegovine kada je Ustavni
sud Bosne i Hercegovine odluivao o tome da li su narodi konstitutivni na cijeloj teritoriji
Bosne i Hercegovine ili samo u jednom od entiteta.2 Kako vidimo, iako preambula nije
izriito obavezala entitete na primjenu ovog principa u utvrivanju sastava njihovih institucija, iz njene odredbe o trima narodima kao konstitutivnim, kao optem principu, je
proistekao takav njihov sastav. opti principi sadrani u preambuli, ak i kad su pisani
sveanim i deklarativnim stilom, predstavljaju temelje ustavnog ureenja jedne drave i
ustavotvorac ih mora potovati u normativnom dijelu ustava, koji predstavljaju njihovu
razradu.
3.2. NORMATIVNI DIO USTAVA
a) Pravno-tehniki aspekt i struktura normativnog dijela Ustava
iako Bosna i Hercegovina pripada evropsko-kontinentalnoj ustavnopravnoj tradiciji, njen
vaei ustav je pisan po uzoru na ameriki ustav. to se naroito ogleda u sistematizaciji
ustavne materije i nainu na koji je ona izloena. na prvi pogled se uoava da Ustav Bosne
i Hercegovine, s dvanaest lanova koji ine njegov normativni dio, dolazi u red najkraih
ustava na svijetu. lanovi Ustava Bosne i Hercegovine, meutim, se u pogledu svoje duine,
obuhvata i sadrine materije koju ureuju bitno razlikuju od lanova ustava drava koje
njeguju kontinentalno-evropsku pravnu tradiciju. U ovim ustavima se lanovima najee
ureuje jedno konkretno pitanje, a ako se reguliu pojedini njegovi aspekti, oni obuhvataju
stavove (Markovi, 2001: 34). lanovi se grupiu u ire jedinice sistematizacije ustavne
materije, kakvi su odjeljci ili glave, a one u jo ire dijelove.3
isti autor na drugom mjestu kae: U teoriji postoji saglasnost da je jasno da je preambula sastavni dio
ustava i da ima obavezujuu snagu ako to sam ustav izriito propisuje, ako je preambula donesena od
istog organa i po istom postupku kao i normativni dio i ako ona slijedi ispod naslova Ustav. (trnka,
2000: 87)
Ustavni sud se tom prilikom pozvao na princip konstitutivnosti naroda, koji jami njihova jednaka
kolektivna prava, to iskljuuje mogunost dominacije jednog ili dva naroda u strukturama vlasti
(http://www.ccbh.ba/bos/odluke/index.php?src=2). ovaj sud je zauzeo stav da preambula nema
normativni karakter (suprotno: trnka, 2006: 47), to ne znai da principi sadrani u njoj ne mogu posluiti
za tumaenje odredaba sadranih u normativnom dijelu Ustava, koji mora biti u skladu s tim principima.
tako, na primjer, Ustav vajcarske sadri dijelove, odjeljke i lanove. opet primjera radi, dio drugi ureuje
savezne organe, a pojedini njegovi odjeljci se odnose na saveznu skuptinu, savezno vijee, saveznu
kancelariju, savezni sud i dr. svaki odjeljak se sastoji od vie lanova. nasuprot tome, Ustav sad-a u
svom lanu i ureuje zakonodavnu vlast, lan ii je posveen izvrnoj, lan iii sudskoj vlasti, itd.
61
Goran Markovi
svaki lan Ustava, sa izuzetkom lanova i i iX, ureuje konkretnu oblast ustavne materije.
sva pitanja koja se odnose na pojedinu oblast su sadrana u jednom lanu Ustava. lanovi
su numerisani rimskim brojevima, kao u Ustavu sad-a, i kao to su numerisane ire jedinice
sistematizacije ustavne materije u ustavima kontinentalno-evropske tradicije. Ue jedinice
sistematizacije ustavne materije u Ustavu Bosne i Hercegovine su take, numerisane
arapskim brojevima, koje ponekad obuhvataju vie podtaaka oznaenih slovima abecede.
neki autori uvode sljedeu sistematizaciju ustavne materije: lanovi (oznaeni rimskim
brojevima) stavovi (oznaeni arapskim brojevima) take (u okviru stavova), pri emu bi
izraz taka odgovarao tradicionalnom pojmu stava (Fira, 2002: 62). shodno tome, za
razliku od prihvaene terminologije, lanovi Ustava Bosne i Hercegovine bi, slijedei
kontinentalno-evropsku pravnu tradiciju, predstavljali odjeljke, take bi predstavljale
lanove, a podtake stavove kao jedinice sistematizacije ustavne materije.
Jezik i stil Ustava odstupaju od preciznog normativistikog naina izlaganja ustavne
materije. Ustavne odredbe su pisane esejistiki i prozno (Kuzmanovi, 2002: 306), opisno i
neprecizno, pa postoje brojne ustavne praznine. Pojedine ustavne odredbe su u sebi protivrjene, ne iz jezikih ve pravno-politikih razloga. na primjer, ustavotvorac je u dvije pravne
norme implicitno razliito odredio subjekta kojeg predstavljaju lanovi Predsjednitva
normativni dio Ustava Bosne i Hercegovine obuhvata sljedee oblasti ustavne materije:
odreenje Bosne i Hercegovine, ljudska prava i slobode, nadlenosti institucija Bosne i
Hercegovine i entiteta, Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine, Predsjednitvo,
Ustavni sud, Centralnu banku, finansije, opte odredbe, izmjene i dopune, prelazne odredbe,
stupanje na snagu. Ustav ne regulie tako vana pitanja kakva su ekonomsko-socijalno
ureenje i teritorijalna organizacija Bosne i Hercegovine. Prema sistematizaciji ustavne
materije u kontinentalno-evropskom pravu, lan i Ustava obuhvata raznovrsne ustavne
norme koje se oznaavaju kao osnovne odredbe ili opte odredbe. lan iX sadri tri
tematski razliite odredbe. Prva se odnosi na nemogunost kandidovanja odreenih lica,
druga na naknadu za lica koja obavljaju funkcije u institucijama Bosne i Hercegovine, a
trea na sastav institucija Bosne i Hercegovine, iji funkcioneri odraavaju sastav naroda
Bosne i Hercegovine. Znaajno je da Ustav ne sadri nijednu odredbu o organizaciji vlasti
u entitetima. to je krajnje neuobiajeno za savezne drave, iji ustavi sadre barem nekoliko
osnovnih odredaba o organizaciji dravne vlasti u federalnim jedinicama ili osnovnih
principa na kojima treba da poiva ustavno ureenje federalnih jedinica:
to se razlikuje bitno od odnosa koji su postojali u sFrJ, a postoje, razume se sa znaajnim
meusobnim razlikama, i u veini savremenih sloenih drava. (Fira, 2002: 65)
b) Odreenje Bosne i Hercegovine u Ustavu

Ustav ne sadri definiciju Bosne i Hercegovine. U njemu se ne kae da li je ona prosta ili
sloena drava, monarhija ili republika, socijalna ili liberalna drava. to je znatno odstupanje
od uobiajene ustavne prakse, jer ustavi obino definiu drave ije drutveno i dravno
62
ureenje propisuju. Jedino je u taki 2 pomenutog lana reeno da je Bosna i Hercegovina

demokratska drava koja funkcionie u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
iako Ustav ne definie izriito Bosnu i Hercegovinu, odredbe sadrane u njegovom
normativnom dijelu pruaju dovoljno osnova za izvoenje zakljuaka o njenoj pravnoj
prirodi. ve taka 1 lana i utvruje meunarodnopravni kontinuitet Bosne i Hercegovine,
jer kae da ona nastavlja svoje pravno postojanje po meunarodnom pravu kao drava.
Ustav sadri normu i o dravno-pravnom kontinuitetu Bosne i Hercegovine, jer kae da je
njena unutranja struktura modifikovana, a ne da je originerno ustavnopravno ureena.
neki autori smatraju da je sporan ne samo unutranji kontinuitet, budui da novi ustav nije
donesen po postupku propisanom u dotad vaeem ustavu i od strane nadlenog organa
kojeg taj ustav predvia, ve i meunarodnopravni kontinuitet, budui da republika Bosna
i Hercegovina nije postojala kao ukupni bosanskohercegovaki realitet (Kuzmanovi,
2002: 307-308).
taka 2 lana i je znaajna jer se u njoj Bosna i Hercegovina odreuje kao pravna drava,
mada prevodi teksta Ustava na jezik narod Bosne i Hercegovine ne navode nedvosmisleno
na takav zakljuak. odreenje Bosne i Hercegovine kao demokratske drave koja
funkcionie u skladu sa zakonom samo je neprecizan prevod vrlo jasnog pojma rule of
law (vladavina prava), koji se pojavljuje u tekstu Ustava na engleskom jeziku i koji ukazuje
da je Bosna i Hercegovina ureena na osnovu principa pravne drave.
taka 3 lana i ima veliki praktino-politiki znaaj, jer odreuje sastav Bosne i Hercegovine.
ona je, naime, sastavljena od dva entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i republike
srpske. Ustav ne predvia druge politiko-teritorijalne jedinice, to je naroito vano za
egzistenciju i ocjenu pravne prirode Brko distrikta BiH. ova ustavna norma, meutim, ne
odreuje ustavnopravni poloaj entiteta, o emu se moe zakljuivati tek tumaenjem
docnijih ustavnih normi, prvenstveno onih sadranih u lanovima iiivi.
da je Bosna i Hercegovina drava, pokazuje i taka 7 lana i, koja sadri osnovne odredbe
o dravljanstvu. Postoje dravljanstvo Bosne i Hercegovine i dravljanstva entiteta, ali je
svaki dravljanin jednog od entiteta istovremeno i dravljanin Bosne i Hercegovine. Zakoni
o dravljanstvu koje donose entiteti moraju biti u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine
i Zakonom o dravljanstvu Bosne i Hercegovine (Zakon o dravljanstvu Bosne i Hercegovine,
slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 13/99).
imajui u vidu principe sadrane u preambuli i ustavnopravna rjeenja iz normativnog
dijela Ustava, Bosna i Hercegovina moe biti odreena kao savezna, demokratska, pravna
i socijalna drava s republikanskim oblikom vladavine. Zakljuak o Bosni i Hercegovini kao
saveznoj dravi se izvodi iz ustavnih normi o podjeli nadlenosti izmeu drave i entiteta,
suprematiji Ustava Bosne i Hercegovine nad ustavima entiteta, neposrednoj primjeni
zakona Bosne i Hercegovine na cjelokupnoj dravnoj teritoriji, vrenju funkcija dravne
vlasti od strane dva sistema organa zakonodavne, izvrne i sudske vlasti na nivou drave i
63
Goran Markovi
entiteta, kao i posrednoj ili neposrednoj predstavljenosti entiteta u pojedinim institucijama

Bosne i Hercegovine. nae miljenje o Bosni i Hercegovini kao saveznoj dravi dijeli odreen
broj domaih i stranih pisaca (Miljko, 2006: 205; Begi, 2001: 29; Pobri, 2000: 320; Bieber,
2008: 50). Bosna i Hercegovina je demokratska drava zato to priznaje politika prava i
slobode graana i funkcionie na osnovu slobodnih i demokratskih izbora (lan i 2 Ustava).
ona je istim lanom izriito odreena kao pravna drava. da je Bosna i Hercegovina socijalna
drava, proistie iz pretposljednjeg stava preambule, u kojem se ustavotvorac, izmeu
ostalog, poziva na Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, te iz
lana ii i aneksa i Ustava, kojima se njenim graanima jame i ekonomska i socijalna prava.
republikanski oblik vladavine proistie iz lana v Ustava, kojim se predvia da e graani
neposredno birati lanove Predsjednitva Bosne i Hercegovine kao kolektivnog efa drave.
c) Podjela nadlenosti izmeu drave i entiteta
lan iii Ustava Bosne i Hercegovine je posveen nadlenostima institucija Bosne i
Hercegovine i entiteta.4 Ustavna materija je grupisana u pet taaka: nadlenosti institucija
Bosne i Hercegovine, nadlenosti entiteta, pravni poredak i nadlenosti institucija,
koordinacija i dodatne nadlenosti. nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine su utvrene
sistemom pozitivne enumeracije, to znai da je taksativno nabrojano deset oblasti koje
one ureuju. iz toga bi slijedilo da su ostale oblasti drutvenog ivota u nadlenosti entiteta,
to Ustav izriito utvruje u taki 2 ovog lana. ovaj zakljuak treba korigovati, jer su
institucijama Bosne i Hercegovine priznate pojedine nadlenosti drugim aneksima opteg
okvirnog sporazuma o miru (sporazumi o izborima, ljudskim pravima i slobodama i
osnivanju komisije za ouvanje nacionalnih spomenika) i drugim lanovima samog Ustava.
Pretpostavka nadlenosti je ustanovljena u korist entiteta. to znai da se u sluaju sumnje
pretpostavlja da je ureenje neke materije u njihovoj nadlenosti. Ustav ne navodi izriito
pitanja u podijeljenoj nadlenosti drave i entiteta, to ne znai da ih nema. one su rasute
po drugim ustavnim normama (npr. dravljanstvo, zakljuivanje meunarodnih ugovora i
sporazuma, izborni sistem i dr.).
Budui da pravni poredak stvaraju i Bosna i Hercegovina i entiteti, ustavotvorac je morao
urediti odnos pravnih akata koje oni donose. to je uinio tako to je odredio suprematiju
pravnog poretka Bosne i Hercegovine nad pravnim porecima entiteta. tanije, on je pravne
poretke entiteta inkorporirao u pravni sistem Bosne i Hercegovine, uinivi ih njegovim
sastavnim dijelom. stoga su entiteti duni uskladiti svoje ustave i zakone sa Ustavom i
zakonima Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine sadri norme koje na specifian nain ureuju materiju podjele
nadlenosti izmeu drave i entiteta. one su sadrane u takama 4 i 5 lana iii. takom 4
se daje pravo Predsjednitvu da podstakne meuentitetsku koordinaciju u stvarima koje
4
i na ovom mjestu treba zapaziti da ustavotvorac koristi zvanian naziv drave, izbjegavajui termine
drava, federacija ili sloena drava.
64
su u nadlenosti entiteta. time se ne vri prenos nadlenosti na dravu nego se entitetima

ograniava samostalnost u ureivanju pitanja koja im je Ustav dao u nadlenost. takva
koordinacija je mogua samo ako joj se entiteti ne protive.
specifinost ustavnog sistema Bosne i Hercegovine, koja je znaajna za odreivanje oblika
njenog dravnog ureenja, ine dodatne nadlenosti. Ustavotvorac je ovim institutom
elio omoguiti reviziju ustavnih normi o podjeli nadlenosti primjenom jednostavnijeg
postupka od postupka za reviziju Ustava predvienog u lanu X. Kako je izvorni tekst Ustava,
iz politikih razloga, morao sadrati vrlo oskudne i uske nadlenosti institucija Bosne i
Hercegovine, institutom dodatnih nadlenosti je omogueno da one vremenom budu
proirivane na razliite naine dogovorom entiteta; preuzimanjem od entiteta nadlenosti
koje su nune za ouvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, meunarodnog subjektiviteta i politike nezavisnosti Bosne i Hercegovine; preuzimanjem nadlenosti u stvarima
predvienim u aneksima v-viii opteg okvirnog sporazuma o miru. dakle, za prenos
nadlenosti se ne trai uvijek saglasnost entiteta. U odreenim sluajevima do prenosa
nadlenosti mora doi na osnovu izriite ustavne norme, ukoliko se radi o pitanjima iz
naprijed navedenih aneksa ili ako se radi o pitanjima bitnim za ouvanje suvereniteta,
Hercegovine. Ustav, meutim, nije propisao postupak po kojem e se vriti prenos
nadlenosti, odnosno po kojem e Bosna i Hercegovina dobiti dodatne nadlenosti, to
stvara pravnu nesigurnost i uzrokuje politike sukobe.
iako se entiteti mogu dogovoriti da dio svojih nadlenosti prenesu na institucije Bosne i
Hercegovine, ona se zbog toga ne moe nazvati konfederacijom, budui da su nadlenosti
drave i entiteta utvrene ustavom, na nain koji je tipian za federacije i entiteti ne mogu
mijenjati te odredbe svojim dogovorom. osim toga, entiteti ne mogu ponovo preuzeti
nadlenosti koje su prethodno dogovorno prenijeli na institucije Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine sadri vrlo kratku listu nadlenosti institucija Bosne i Herce govine. ak i neke nadlenosti koje su uvijek u iskljuivoj ili podijeljenoj nadlenosti drave
(npr. odbrana ili poreska politika) nisu uvrtene u listu nadlenosti drave, to je navelo
pojedine autore na zakljuak o konfederalnom karakteru Bosne i Hercegovine (Kuzmanovi,
2000: 28; Mijanovi, 2000: 11; Morait, 2000: 60). docnijim izmjenama ustavne materije u
ovoj oblasti, Ustav Bosne i Hercegovine se pribliio federalnim standardima, jer su nadlenosti Bosne i Hercegovine znatno proirene (pravosudni sistem, odbrana, bezbjednost,
poreska politika i dr.).
d) Organizacija dravne vlasti u Ustavu
nije sluajno to Ustav Bosne i Hercegovine posveuje posebnu panju organizaciji dravne
vlasti. Budui da u trenutku donoenja Ustava nije postojala saglasnost nacionalnih
politikih elita o egzistenciji Bosne i Hercegovine, niti o njenoj pravnoj prirodi i unutranjoj
organizaciji, ustavotvorac je morao posvetiti posebnu panju organizaciji dravne vlasti,
kako bi Bosna i Hercegovina mogla funkcionisati. ak treina lanova Ustava (etiri od
65
Goran Markovi
dvanaest) je posveena dravnim institucijama (Parlamentarnoj skuptini, Predsjednitvu,

savjetu ministara, Ustavnom sudu i Centralnoj banci). Uprkos tome to su u njima relativno
cjelovito definisana pitanja izbora, sastava i funkcionisanja ovih institucija, ustavne norme
pate od izvjesnih protivrjenosti i praznina. Ustavotvorac izbjegava da jasno definie pojedine politike institucije. tako, na primjer, Predsjednitvo nije definisano kao ef drave, a
savjet ministara kao organ koji vri vladine funkcije. nadlenosti ovog drugog uopte nisu
navedene u Ustavu, ve je njegova ustavna uloga odreena optom definicijom, to je
jedan od osnova neslaganja o tome da li Bosna i Hercegovina ima vladu. Pojedina pitanja
ustavotvorac preputa zakonskom regulisanju, kao to su zamjena lana Predsjednitva
koji vie nije u stanju da vri svoju funkciju i smjenjivanje lanova Predsjednitva na mjestu
predsjedavajueg.
lan iv je u cijelosti posveen Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine. Ustavne
norme su sistematizovane u etiri take: dom naroda, Predstavniki dom, Procedura i
ovlatenja. njima se ureuju struktura Parlamentarne skuptine, sastav njenih domova,
nain njihovog izbora, nain odluivanja domova, imunitet poslanika i delegata, stupanje
na snagu odluka, te nadlenosti Parlamentarne skuptine.
lan v nosi naslov Predsjednitvo, iako se njime ureuje izvrna vlast u cjelini. Podijeljen
je na pet taaka, od kojih se prve tri odnose na Predsjednitvo, etvrta na savjet ministara,
a peta na stalni komitet za vojna pitanja. Ustavne norme o Predsjednitvu ureuju njegov
sastav, nain izbora lanova, duinu mandata i mogunost ponovnog izbora, nain donoenja odluka i nadlenosti. Ustav ne sadri odredbe o odgovornosti lanova Predsjednitva
(politikoj, krivinoj ili graanskoj). U drugim lanovima Ustava su sadrane norme kojima
se ureuje odnos Predsjednitva i Parlamentarne skuptine, kao i njegova ovlaenja u
postupku pred Ustavnim sudom. Ustav ne predvia pravo zakonodavne inicijative i pravo
uea u radu Parlamentarne skuptine, na ta je Predsjednitvo ovlaeno poslovnicima
skuptinskih domova.
taka 4 ovog lana je posveena savjetu ministara. Ustav utvruje njegovu ustavnu i
politiku ulogu kroz est pravnih normi, koje ne sadre njegovu definiciju i nadlenosti.
Ustav Bosne i Hercegovine ne predvia postojanje sudske vlasti na dravnom nivou.
odsustvo jedne grane dravne vlasti ini organizaciju dravne vlasti nepotpunom, jer u
svojoj strukturi ne poznaje sudove i druge pravosudne institucije. Postoji samo Ustavni
sud Bosne i Hercegovine, kome je posveen lan vi Ustava. on ne vri sudsku vlast nego
ustavno-sudsku funkciju, mada neki autori smatraju da se svojom apelacionom nadlenou
svrstava u redovne sudove opte nadlenosti (Kuzmanovi, 2002: 509). lan vi se sastoji
od etiri take, kojima se ureuju: sastav, nain izbora i mandat lanova; procedure;
nadlenost, i pravno dejstvo odluka. nema izriite odredbe o nadlenosti Ustavnog suda
da odluuje o saglasnosti zakona Bosne i Hercegovine sa Ustavom Bosne i Hercegovine,
iako ona logino slijedi iz prvog stava ovog lana, koji kae da e Ustavni sud (e) podravati
ovaj Ustav. Ustav odreuje subjekte kojima pripada pravo pokretanja spora pred Ustavnim
sudom.
66
Znaajno je da Ustav ne sadri odredbe o organizaciji dravne vlasti u entitetima, to znai

da su oni potpuno slobodni da urede tu materiju. ni druge federacije ne sadre brojne
odredbe o tom pitanju, ali uvijek definiu nekoliko osnovnih principa kojih se federalne
jedinice moraju pridravati. ovdje to nije sluaj.
e) Ljudska prava i slobode
lan ii Ustava je u cijelosti posveen ljudskim pravima i slobodama. Ustavna materija je
ureena u osam taaka, kojima se: utvruje da e Bosna i Hercegovina i entiteti obezbijediti
najvii nivo zatite ljudskih prava i sloboda; predvia neposredna primjena i nadzakonska
snaga evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda; utvruje katalog
ljudskih prava i sloboda; zabranjuje diskriminacija lica u Bosni i Hercegovini po bilo kom
osnovu, od kojih se neki izriito navode; garantuju posebna prava izbjeglih i raseljenih lica;
predvia primjena ljudskih prava i sloboda od strane svih institucija u Bosni i Hercegovini;
obavezuje Bosna i Hercegovina da ostane ili postane potpisnica meunarodnih sporazuma
o ljudskim pravima i slobodama iz aneksa i Ustava; obavezuju nadleni organi u Bosni i
Hercegovini da sarauju s meunarodnim posmatrakim misijama, nadzornim tijelima,
institucijama i organizacijama koje se bave zatitom ljudskih prava i sloboda.
odredbe o ljudskim pravima su klasifikovane na poetku Ustava, prije odredaba o organizaciji dravne vlasti, iz ega neki autori izvode zakljuak o velikom znaaju koji im ustavotvorac pridaje (Miljko, 2006: 117; Kuzmanovi, 2002: 246). Ustavno regulisanje ljudskih
prava i sloboda, meutim, ne slijedi evropsku ustavnu tradiciju u dovoljnoj mjeri. ove
odredbe nisu dovoljno razraene. Ljudska prava i slobode su samo navedeni, a nisu
definisani, niti su predvieni sluajevi u kojima oni mogu biti ogranieni. Postojanje niza
ljudskih prava (npr. ekonomskih, socijalnih i kulturnih) ne proistie iz kataloga ljudskih
prava i sloboda sadranog u lanu ii, ve iz aneksa i Ustava. Budui da su meunarodni
akti o ljudskim pravima i slobodama sastavni dio Ustava, dravni organi su duni da usklade
zakone i druge akte s njihovom sadrinom, a oni se i neposredno primjenjuju. Mali broj
ustava ureuje oblast ljudskih prava na takav nain (u literaturi se kao primjer navodi Ustav
panije Miljko, 2006; 123).
Ustav Bosne i Hercegovine poznaje vie mehanizama za zatitu ljudskih prava i sloboda.
Prvi je predvien lanom vi 3b, po kojem Ustavni sud Bosne i Hercegovine ima apelacionu
nadlenost u pitanjima koja su sadrana u Ustavu, a to su, po pravilu, povrede ljudskih
prava i sloboda. drugo, prema lanu vi 3c, bilo koji sud u Bosni i Hercegovini, koji treba da
primijeni zakon u konkretnom sporu, moe traiti od Ustavnog suda da ocijeni da li je
zakon, izmeu ostalog, u skladu sa Ustavom ili evropskom konvencijom o zatiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda. tree, pozivajui se na aneks vi opteg okvirnog sporazuma o
miru, Ustav predvia obrazovanje Komisije za ljudska prava.
Ustav Bosne i Hercegovine sadri nekoliko normi kojima se diskriminiu pojedine kategorije
graana. rije je o normama kojima se ostali u itavoj dravi, srbi u Federaciji Bosne i
Hercegovine, a Bonjaci i Hrvati u republici srpskoj liavaju pasivnog birakog prava na
67
Goran Markovi
izborima za dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i Predsjednitvo

Bosne i Hercegovine. ove norme su sadrane u lanovima iv 1 i v stav 1 Ustava, kojima se
propisuje da samo srbi iz republike srpske, odnosno Bonjaci i Hrvati iz Federacije Bosne
i Hercegovine mogu biti birani u dom naroda Parlamentarne skuptine i Predsjednitvo
ove norme su u suprotnosti s lanom 1 stav 1 Protokola 12 uz evropsku konvenciju o zatiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda, koji sadri optu zabranu diskriminacije, predviajui
da e se svako pravo ostvarivati bez diskriminacije po bilo kom osnovu. one su suprotne i
lanu 14 Konvencije, koji predvia zabranu diskriminacije u uivanju prava i sloboda koji
su njome garantovani. lan 3 Protokola 1 uz Konvenciju propisuje obavezu drava potpisnica da u primjerenim vremenskim razmacima odravaju slobodne izbore s tajnim
glasanjem, pod uslovima koji obezbjeuju slobodno izraavanje miljenja naroda pri izboru
zakonodavnih tijela.
Ukoliko se uzme u obzir da evropska konvencija ima nadzakonsku snagu i da je sastavni
dio ustavnopravnog poretka Bosne i Hercegovine, moe se tvrditi da ustavne norme iz
lanova iv i v o liavanju pasivnog birakog prava pojedinih kategorija graana ine tekst
Ustava protivrjenim, jer se njime na jednom mjestu (priznavanjem ustavne snage
Konvenciji) graanima daju prava koja im se na drugom mjestu (u lanovima iv i v Ustava)
oduzimaju. Meutim, ako se uzme u obzir da je Bosna i Hercegovina, kao lanica savjeta
evrope, duna da potuje Konvenciju ne kao dio svog ustavnopravnog poretka ve kao
meunarodnopravni izvor ljudskih prava i sloboda, moe se rei da ona, zadravanjem
postojeih normi u lanovima iv i v, kri svoju meunarodnu obavezu i ini te ustavne
norme ne samo neprihvatljivim, ve i neodrivim.
norme iz lanova iv i v Ustava su u suprotnosti i s normama sadranim u pojedinim
meunarodnim sporazumima navedenim u aneksu i Ustava, koje imaju ustavnu snagu.
to se prije svega odnosi na prava priznata Meunarodnim paktom o graanskim i politikim
pravima, koji u lanu 25 b) priznaje pravo svakom graaninu da bez ikakve diskriminacije
bira i da bude biran na povremenim istinskim, optim, jednakim i tajnim izborima, koji
obezbjeuju slobodno izraavanje volje biraa. Ustav Bosne i Hercegovine je u suprotnosti
i s lanom 2 stav 1 ovog pakta, koji propisuje: drave lanice ovog pakta obavezuju se da
potuju i garantuju svim licima koja se nalaze na njihovoj teritoriji i koja potpadaju pod
njihovu nadlenost, prava priznata ovim paktom bez obzira naroito na rasu, boju, pol,
jezik, veru, politiko ili drugo miljenje, nacionalno ili socijalno poreklo, imovno stanje,
roenje ili svaku drugu okolnost.
Ustav Bosne i Hercegovine je u suprotnosti i s optom konvencijom o zatiti nacionalnih
manjina, iji lan 4 u stavu 1 predvia: Ugovornice se obavezuju da zajame pripadnicima
nacionalnih manjina ravnopravnost pred zakonom i jednaku zakonsku zatitu. U tom smislu
zabranjena je bilo kakva diskriminacija na osnovu pripadnosti nacionalnoj manjini. Budui
da su pripadnici nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, kao jedan segment ustavne
kategorije ostalih, lieni pasivnog birakog prava na izborima za dom naroda
68
Parlamentarne skuptine i Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, oigledno je da Bosna i

Hercegovina nije ispunila obavezu obezbjeivanja ravnopravnosti nacionalnih manjina s
graanima koji pripadaju konstitutivnim narodima. Bosna i Hercegovina nije ispunila
obavezu ni iz sljedeeg stava istog lana ove konvencije, prema kojem su drave potpisnice
obavezne da usvoje, gdje je to potrebno, odgovarajue mjere za unapreenje, u svim
oblastima ekonomskog, socijalnog, politikog i kulturnog ivota, pune i efektivne
ravnopravnosti izmeu pripadnika nacionalnih manjina i onih koji pripadaju veini. ne
samo da je Ustav Bosne i Hercegovine u trenutku stupanja na snagu onemoguavao punu
i efektivnu ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina u politikom ivotu, nego drava
naknadno nije preduzela potrebne mjere, odnosno izmijenila ustav, kako bi ta
ravnopravnost bila omoguena.
na koncu, Ustav Bosne i Hercegovine je u suprotnosti i s Meunarodnom konvencijom o
uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965. godine. lan 1 ove konvencije predvia
da rasna diskriminacija obuhvata i diskriminaciju po osnovu nacionalnog ili etnikog
porijekla. lan 5 Konvencije obavezuje drave potpisnice da zabrane i otklone sve oblike
rasne diskriminacije i da svakome, bez obzira na rasu, boju koe, nacionalno ili etniko
porijeklo, garantuju jednakost pred zakonom, pogotovo u uivanju ljudskih prava i sloboda,
meu koje spadaju i politika prava, ukljuujui pravo uea u izborima.
3.3. ANEKSI USTAVA
Ustav Bosne i Hercegovine ima dva aneksa (dodatka). Prvi sadri spisak meunarodnih
sporazuma o ljudskim pravima i slobodama koji e se primjenjivati u Bosni i Hercegovini.
aneks navodi petnaest sporazuma: Konvenciju o spreavanju i kanjavanju zloina genocida,
enevske konvencije iiv o zatiti rtava rata i dopunske protokole iii, Konvenciju koja se
odnosi na status izbjeglica i Protokol, Konvenciju o dravljanstvu udatih ena, Konvenciju
o smanjenju broja lica bez dravljanstva, Meunarodnu konvenciju o uklanjanju svih oblika
rasne diskriminacije, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i opcione
protokole, Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvenciju o
uklanjanju svih oblika diskriminacije u odnosu na ene, Konvenciju protiv muenja i drugih
surovih, nehumanih ili poniavajuih tretmana ili kanjavanja, evropsku konvenciju o
spreavanju muenja, nehumanog ili poniavajueg tretmana ili kanjavanja, Konvenciju o
pravima djeteta, Meunarodnu konvenciju o zatiti prava svih radnika-migranata i lanova
njihovih porodica, evropsku povelju za regionalne jezike i jezike manjina, okvirnu Konvenciju
za zatitu nacionalnih manjina. svi pravni propisi u Bosni i Hercegovini moraju biti usklaeni
s ovim meunarodnim aktima po dva osnova: kao aktima meunarodnog prava, na ije
potovanje se Bosna i Hercegovina obavezala i kao sastavnom dijelu Ustava kao najvieg
pravnog akta, koji se, stoga, mogu primjenjivati na isti nain kao i druge ustavne norme, u
skladu sa svojom specifinom prirodom i sadrinom.
aneks ii nosi naslov Prelazne odredbe i obuhvata raznorodnu materiju: uspostavljanje
zajednike prelazne komisije; ostanak na snazi svih zakona i drugih pravnih propisa koji
69
Goran Markovi
nisu u suprotnosti sa Ustavom, a koji vae u trenutku njegovog stupanja na snagu;

kontinuitet svih postupaka pred sudovima ili organima uprave koji su u toku u trenutku
stupanja na snagu Ustava, ukoliko ne budu preneseni u nadlenost drugih sudova ili
institucija; kontinuitet funkcionisanja organa i institucija Bosne i Hercegovine u skladu sa
vaeim propisima, dok ne budu doneseni novi; preispitivanje od strane Predsjednitva
svih ugovora koje je republika Bosna i Hercegovina ratifikovala od 1. januara 1992. godine
do stupanja na snagu Ustava.
4. ZAKLJUAK
Ustav Bosne i Hercegovine je oktroisan, formalno vrst, kodifikovan i pisan ustav, koji
predvia federalni oblik dravnog ureenja, republikanski oblik vladavine i politiki reim
konsocijativne demokratije. njega nije usvojila neka domaa politika institucija (ustavotvorna ili redovna zakonodavna skuptina), niti je potvren od strane naroda na referendumu. Ustavna materija je najveim dijelom izloena u aneksu iv dejtonskog mirovnog
sporazuma, iako su pojedina rjeenja ustavnog karaktera sadrana i u drugim aneksima.
Ustav ne ureuje ustavnu materiju u cjelini, jer ne sadri norme o lokalnoj samoupravi i
osnovama drutvenog ureenja Bosne i Hercegovine. Ustavne norme o organizaciji i funkcionisanju politikih institucija su izraz kompromisa nacionalnih politikih elita, zbog ega
zanemaruju postojanje drugih drutvenih grupa (osim etnikih) i raznovrsnih, pa i suprotstavljenih, grupnih interesa. Pravnotehniki posmatrano, struktura i jezik ustavnog teksta
odstupaju od evropsko-kontinentalne ustavne tradicije, kojoj i Bosna i Hercegovina pripada,
jer su ustavne norme pisane prozno i neprecizno, to bitno oteava njihovu primjenu.
Ustavni tekst je protivrjean, pogotovo u normiranju ljudskih prava i sloboda, jer graanima
Bosne i Hercegovine garantuje potovanje najvieg nivoa meunarodno priznatih ljudskih
prava i sloboda, dok istovremeno diskriminie pojedine kategorije graana kojima ne
priznaje pasivno birako pravo na izborima za dom naroda Parlamentarne skuptine i
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine. Protivrjenost se ogleda i u definisanju ustavne uloge
pojedinih institucija, odnosno njihovih lanova, na prvom mjestu Predsjednitva Bosne i
Hercegovine, dok nadlenosti savjeta ministara Bosne i Hercegovine, suprotno rjeenjima
koja poznaje uporedno ustavno pravo, nisu precizno odreene.
Ustav ne odreuje izriito nosioca suvereniteta u svom normativnom dijelu, nego se o
tome mora zakljuivati analizom posljednjeg stava preambule i ustavnih normi kojima se
ureuju sastav i nain funkcionisanja politikih institucija. teorija ustavnog prava nije
saglasna o tome kome pripada vrhovna vlast u Bosni i Hercegovini, pa se, u osnovi, daju
tri razliita odgovora: suverenu vlast vre graani i konstitutivni narodi, samo graani ili
samo konstitutivni narodi kao etnike zajednice.
70
USTAVNE PROMJENE U BOSNI I HERCEGOVINI
Goran Markovi
Saetak Bosna i Hercegovina ima jedan od najdinaminijih ustavnih sistema u svijetu. Uprkos
tome to se njene politike elite ne mogu saglasiti o potrebi i sadraju ustavnih promjena,
a ustavi se formalno vrlo teko mijenjaju, ustavni sistem je u poslijedejtonskom periodu
znaajno revidiran. to je bilo mogue zbog uloge visokog predstavnika u procesu ustavnih
reformi i specifinih mehanizama revizije Ustava Bosne i Hercegovine, u prvom redu
prenosa nadlenosti s entiteta na dravu. nekoliko inicijativa za reviziju Ustava Bosne i
Hercegovine nije prihvaeno jer nacionalne politike elite imaju suprotne stavove o ustavnom
ureenju Bosne i Hercegovine, a zarad ouvanja legitimiteta svoje vlasti, esto se u
pregovorima o ustavnim reformama rukovode maksimalistikim politikim programima.
Kljune rijei: Ustav Bosne i Hercegovine, promjena Ustava, dodatne nadlenosti, Aprilski paket,
Butmirski paket, nacionalne politike elite, Ustav Republike Srpske, Ustav Federacije Bosne
i Hercegovine
Politiki sistem Bosne i Hercegovine je uslovljen prirodom njenog drutva, ciljevima dominantnih politikih elita i drutvenih grupa (konstitutivnih naroda) koje one predstavljaju
(ili tvrde da ih predstavljaju) i posljedicama posljednjeg ratnog sukoba. stoga je on nedovren, u procesu stalnog pronalaenja ustavnopravnih i politikih oblika koji e omoguiti
funkcionisanje drave, kompromis i optimalnu mjeru izmeu poeljnog i mogueg.
razumijevanje procesa ustavnih promjena u Bosni i Hercegovini zahtijeva analizu nekoliko
problema: ustavnopravnog osnova revizije (promjene) Ustava Bosne i Hercegovine, sadraja
dosad izvrenih ustavnih promjena, naina na koji su one izvrene, revizije ustavnih sistema
entiteta i kantona i drutveno-politikih uslova ustavnih promjena, pod kojima se u prvom
redu podrazumijevaju interesi i stavovi nacionalnih politikih elita i meunarodnih inilaca.
1. USTAVNOPRAVNI OSNOV REVIZIJE USTAVA

BOSNE I HERCEGOVINE
Ustav Bosne i Hercegovine se mijenja amandmanskom tehnikom. Prema lanu X 1 Ustava,
on moe biti mijenjan i dopunjavan odlukom Parlamentarne skuptine, koja ukljuuje
dvotreinsku veinu lanova Predstavnikog doma koji su prisutni i glasaju. osim ove, Ustav
sadri samo jo jednu normu o svojoj reviziji, prema kojoj se nijednim amandmanom ne
mogu oduzeti ili umanjiti prava i slobode predvieni njegovim lanom ii, niti se moe
izmijeniti ova norma.
71
Goran Markovi
odredbe o reviziji Ustava su nepotpune i pruaju osnov za razliita tumaenja. sama norma
govori jedino o mijenjanju i dopunjavanju Ustava. stoga se moe postaviti pitanje da li
Ustav doputa samo djeliminu reviziju ili je mogua i njegova zamjena potpuno novim i
cjelovitim ustavnim tekstom. Pojedini autori istiu kako je dozvoljena samo parcijalna
revizija Ustava:
dodue, u tekstu prevoda Ustava na srpski jezik kae se da se Ustav moe menjati i dopunjavati, to bi moglo da znai i generalnu reviziju Ustava. Meutim, originalan tekst Ustava
na engleskom jeziku ne ostavlja sumnju da je namera ustavotvorca da dopusti samo
deliminu, a ne i potpunu reviziju Ustava. (Fira, 2002: 111)
U teoriji nema saglasnosti ni o tome ko uestvuje u postupku djelimine revizije Ustava. Po

jednom miljenju, to pravo pripada samo Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine
(dmii, 1999: 142), po drugom o reviziji odluuju oba doma, s tim to u Predstavnikom
domu za amandmane mora glasati dvotreinska veina ukupnog broja poslanika (trnka,
2006: 41-42; ibrahimagi u: Kurtehaji i ibrahimagi, 2007: 394), a u domu naroda mora
biti postignut konsenzus delegata iz reda sva tri konstitutivna naroda (trnka, 2006: 41-42),
dok po treem miljenju u Predstavnikom domu mora biti postignuta dvotreinska veina
prisutnih poslanika (Kurtehaji u: Kurtehaji i ibrahimagi, 2007: 202). ini se, ipak, da,
prema izriitoj odredbi lana X 1 Ustava, moemo zakljuiti kako o amandmanima odluuju
oba doma (jer Ustav spominje Parlamentarnu skuptinu), s tim to odluka mora biti
prihvaena propisanom dvotreinskom veinom u Predstavnikom domu, dok bi dom
naroda o njoj odluivao u redovnom postupku, kako je predvieno lanom iv Ustava, jer
lan X 1 ne predvia posebnu veinu za donoenje ove odluke u domu naroda.
Ustavno regulisanje revizionog postupka je turo zato to u lanu X nisu sadrane norme
o subjektima koji mogu predloiti amandmane, niti o toku postupka koji slijedi. to je
ureeno tek poslovnicima skuptinskih domova. Poslovnik Predstavnikog doma posveuje
lanove 132-135 reviziji Ustava. Prema lanu 132, amandmane na Ustav mogu predloiti
Predsjednitvo, savjet ministara, svaki poslanik i dom naroda Parlamentarne skuptine.
amandmani se podnose pod istim uslovima kao i zakoni i prate osnovni zakonodavni
postupak, osim ako poslovnikom nije propisano drugaije (lan 133). Za razliku od
prijedloga zakona, o kome se moe voditi javna rasprava, o predloenim amandmanima
se obavezno vodi javna rasprava. lan 127 Poslovnika doma naroda predvia i da svaki
delegat ovog doma, odnosno Predstavniki dom mogu predloiti amandmane na Ustav.
osnovni postupak promjene Ustava Bosne i Hercegovine je amandmanski, ali je njegovu
reviziju mogue vriti i bez intervencije u ustavni tekst. specifinost Ustava Bosne i
Hercegovine je u tome to se moe revidirati primjenom instituta dodatnih nadlenosti.
lanom iii 5 Ustava je predvieno da e institucije Bosne i Hercegovine dobiti nove
nadlenosti ako se entiteti sporazumiju o prenosu nadlenosti na dravu, da e im biti
prenesene nadlenosti u pitanjima ureenim aneksima vviii opteg okvirnog sporazuma
o miru i ukoliko je to potrebno za ouvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike
nezavisnosti i meunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Prenos nadlenosti s
entiteta na Bosnu i Hercegovinu, odnosno ustanovljenje dodatnih nadlenosti Bosne i
72
Ustavne promjene u Bosni i Hercegovini
Hercegovine ne dovodi do promjene normativnog dijela Ustava u smislu intervencije u

njegov tekst, jer se ne mijenja lan iii 1 u kojem su taksativno navedene nadlenosti dravnih
institucija, ali ipak predstavlja promjenu Ustava jer se mijenja jedan dio ustavne materije.
osim toga, prenos nadlenosti moe voditi obrazovanju novih institucija Bosne i Hercegovine, to znai reviziju Ustava, kao to pokazuju primjeri obrazovanja pravosudnih institucija
na dravnom nivou.
entiteti su ak obavezni da podstiu proces ustavnih promjena, jer lan iii 5b Ustava Bosne
i Hercegovine predvia da e oni u periodu od est mjeseci od njegovog stupanja na snagu
poeti pregovore s ciljem proirivanja liste nadlenosti institucija drave. Ustav, dakle, ne
daje pravo entitetima da odlue o tome da li e i kad zapoeti ove pregovore, ve samo
ne definie, niti moe definisati, precizne rokove u kojima oni treba da postignu sporazum
i sadraj nadlenosti koje treba da budu prenesene.
2. DRUTVENO-POLITIKI OKVIR USTAVNIH PROMJENA

2.1. POLITIKA USLOVLJENOST USTAVNIH PROMJENA
drutveno-politiki inioci bitno odreuju mogunost i potrebu ustavnih promjena u Bosni
i Hercegovini. Pod njima se u prvom redu misli na stavove i interese nacionalnih politikih
elita, koje su najvaniji domai politiki subjekti i nosioci politike moi, i interese meunarodnih inilaca, koji znaajno utiu na dinamiku i sadraj ustavnih promjena. Ustav Bosne
i Hercegovine je kompromis nacionalnih politikih elita koje imaju suprotstavljene stavove
o potrebi i mogunosti samog postojanja drave Bosne i Hercegovine, a u najboljem sluaju
o osnovnim elementima njenog politikog sistema. stoga je ovaj ustav predstavljao mogu
i nuan kompromis nacionalnih politikih elita kako bi se okonao rat i omoguilo normalno
funkcionisanje drave.
sadraj Ustava je bio uslovljen ne samo suprotnim stavovima nacionalnih politikih elita
o potrebi postojanja drave Bosne i Hercegovine, ve i o obliku njenog dravnog ureenja
(federacija ili unitarna drava) ili funkcionisanju na konfederalnim principima i o obliku
politikog reima (konsocijativna ili veinska demokratija). otud nedoreenosti i
protivrjenosti u normativnom dijelu Ustava, kao i nepotpuno ureenje ustavne materije.
Ustavotvorac je bio svjestan ovih nedostataka i nemogunosti potpunog i neprotivrjenog
ureenja ustavne materije, pa je u samom Ustavu predvidio mehanizme njegove revizije
koji bi bili jednostavniji od postupka revizije amandmanskim putem, za ta je vrlo teko
postii potrebnu dvotreinsku veinu u Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine
U prvim poslijedejtonskim godinama nije bilo mogue vriti obimnije ustavne promjene,
jer su u politikom ivotu dominirale politike elite koje su vodile rat, a meunarodnim
iniocima je bilo stalo da, prije nego to zaponu proces ustavnih promjena, omogue
73
Goran Markovi
uspostavu i funkcionisanje dravnih institucija. osim toga, pojedinim nacionalnim politikim

elitama (u prvom redu srpskoj) nije odgovaralo da se vre promjene Ustava, jer bi time bio
ugroen njihov legitimitet, koji su stekle manipulisanjem nacionalnim interesima. Ustavne
promjene nisu bile mogue i zato to nacionalne politike elite, koje su dominirale u svim
institucijama Bosne i Hercegovine, nisu mogle postii konsenzus o sadraju i dinamici
ustavnih promjena. dok je bonjaka politika elita eljela to bre ustavne promjene u
pravcu jaanja drave, s krajnjim ciljem ukidanja entiteta, srpska politika elita je nastojala
da odri ustavni status quo, a hrvatska da ojaa vlastite pozicije, istiui neravnopravnost
hrvatskog naroda na dravnom nivou i u Federaciji Bosne i Hercegovine.
revizija Ustava Bosne i Hercegovine je u ustavnopravnom smislu mogla obuhvatiti dva
segmenta ustavne materije: preraspodjelu nadlenosti izmeu drave i entiteta i izmjene
u organizaciji dravne vlasti. U oba sluaja bi dolo do preraspodjele moi izmeu
nacionalnih politikih elita. Prenos nadlenosti s entiteta na dravu i osnivanje novih insti tucija Bosne i Hercegovine nuno znae manju politiku mo politikih elita na entitetskom
nivou i potrebu novog kompromisa istih o vrenju dravne vlasti na nivou Bosne i Hercegovine. stoga ustavne promjene uvijek postavljaju pitanje ouvanja statusa quo u pogledu
raspodjele politike moi, pa su se ustavnim promjenama najvie protivile politike elite
koje su eljele ouvati to vie politike moi na entitetskom nivou, jer svaki prenos
nadlenosti s entiteta na dravu znai obavezu podjele politike moi s druge dvije nacionalne politike elite na dravnom nivou. dobar primjer je poreska politika. nadlenost u
oblasti poreske politike omoguava politikim elitama ne samo da kontroliu znaajna
finansijska sredstva, ve i da koriste instrumente ekonomske i socijalne politike. stoga nije
svejedno da li e ova nadlenost pripadati jednoj (odnosno dvjema) nacionalnim politikim
elitama na nivou entiteta, ili e sve tri nacionalne politike elite voditi zajedniku poresku
politiku na nivou drave.
o drugim segmentima ustavne materije nema spora izmeu nacionalnih politikih elita,
pogotovo kad je rije o drutveno-ekonomskom ureenju (privatna svojina, trina privreda)
i osnovnim principima politikog sistema (viepartijski sistem, politiki pluralizam), poto
prihvatanje ovih ustavnih principa ne umanjuje mo politikih elita.
2.2. STAVOVI NACIONALNIH POLITIKIH ELITA O USTAVNIM PROMJENAMA
nacionalne politike elite u Bosni i Hercegovini imaju razliite stavove o tri kljuna pitanja
njenog politikog sistema: potrebi samog opstanka drave, njenom obliku dravnog
ureenja i obliku politikog reima. Pod ovim drugim pitanjem podrazumijevamo razlike
o problemima podjele nadlenosti izmeu drave i entiteta i dogradnje institucionalnog
sistema Bosne i Hercegovine. Uprkos tome to ustavne promjene mogu obuhvatiti i pitanja
kao to su lokalna samouprava i principi ekonomsko-socijalnog ureenja, rasprava se uvijek
svodi samo na dva pitanja: kako e institucije Bosne i Hercegovine donositi odluke (obinom
veinom, kvalifikovanom veinom ili konsenzusom, uz pravo veta ili bez njega) i o kojim
pitanjima (ue ili ire nadlenosti).
74
iako su nacionalne politike elite unutar sebe podijeljene po ideoloko-politikom i stranakom osnovu, pojedine partijske elite imaju vrlo sline stavove o ustavnim promjenama.
srpska politika elita se moe nazvati ustavobraniteljskom, poto se zalae za ouvanje
ustavnog statusa quo. Bonjaka i hrvatska politika elita su ustavoreformatorske, jer
smatraju da treba mijenjati postojei ili donijeti novi ustav. njihovo ustavoreformatorstvo
je, meutim, bitno razliito, poto bonjaka politika elita zagovara transformaciju Bosne
i Hercegovine u regionalnu dravu, sastavljenu od multietnikih regija, dok hrvatska
politika elita zagovara federalni oblik dravnog ureenja, pri emu bi federalne jedinice
bile organizovane, u prvom redu, na etnikom principu.
a) Bonjaka politika elita
Politike stranke sa iskljuivo ili dominantno bonjakim lanstvom i birakim tijelom
zagovaraju korjenite ustavne reforme, koje bi za posljedicu imale, s jedne strane, prenos
nadlenosti s entiteta na dravu i obrazovanje novih dravnih institucija, a, s druge strane,
promjenu oblika dravnog ureenja i politikog reima Bosne i Hercegovine. to znai da
bi konsocijativna demokratija bila zamijenjena veinskom (zasnovanom na principu jedan
ovjek jedan glas), dok bi entiteti bili ukinuti i zamijenjeni regijama, iji bi ustavnopravni
poloaj bio drugaiji od onog koji prema vaeem ustavu imaju entiteti, s manje nadlenosti
i samostalnosti.
razlike izmeu bonjakih politikih stranaka su manje znaajne i tiu se njihovog odnosa
prema politiko-teritorijalnoj organizaciji Bosne i Hercegovine (manji ili vei broj regiona),
stepenu decentralizacije i primjeni principa konstitutivnosti naroda. Za nau analizu su
znaajni stavovi triju politikih stranaka za koje glasa veina bonjakog birakog tijela
stranke demokratske akcije (sda), stranke za Bosnu i Hercegovinu (sBiH) i socijaldemokratske partije (sdP).
stranka demokratske akcije definie svoj stav o ustavnim promjenama i ustavnom ureenju
Bosne i Hercegovine u tri politika dokumenta: Programskoj deklaraciji, deklaraciji o
potpunom provoenju dejtonskog sporazuma, koju je Glavni odbor usvojio septembra 2008.
godine i Platformi SdA za ustavnu reformu. U Programskoj deklaraciji stranka se zalae za
republiku Bosnu i Hercegovinu kao graansku decentralizovanu dravu s tri nivoa vlasti
lokalnim, regionalnim i dravnim. Pod srednjim (regionalnim) nivoom vlasti podrazumijevaju se ekonomske regije, koje su multietnike i osnivaju se prema geografskim,
ekonomskim, saobraajnim i drugim kriterijima. Bosna i Hercegovina bi imala dvodomni
parlament, ali domovi ne bi bili ravnopravni u procesu odluivanja, poto bi jedan dom
mogao odluivati samo o taksativno navedenim pitanjima od vitalnog nacionalnog interesa.
drugi dokument, Platforma SdA za ustavnu reformu, prua vie informacija o stavovima ove
stranke. U njemu se stranka zalae za: ponitavanje diskriminatorskih odredaba o izboru
lanova Predsjednitva; izbor delegata u dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine iz reda svih konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina iz oba entiteta; osnivanje
vrhovnog suda Bosne i Hercegovine; zamjenu institucije Predsjednitva institucijom
75
Goran Markovi
predsjednika i dva potpredsjednika, bez preciznijeg odreenja naina njihovog izbora;

transformaciju savjeta ministara u vladu Bosne i Hercegovine, koja bi imala znatno vie resora
nego dosad, a odluivala bi primjenom veinskog principa; promjenu odnosa domova
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, tako da dom naroda odluuje samo o pitanjima
od vitalnog nacionalnog interesa, kao to su jezik, kultura, etniki simboli i obiljeja, te
promjene Ustava. stranka smatra da Bosna i Hercegovina treba da bude podijeljena na pet
regija, mada se naelno njihov broj moe kretati od etiri do devet. Promjena politikoteritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine, koja bi znaila ukidanje entiteta i obrazovanje
regija, moe biti izvrena u drugoj fazi ustavnih promjena.
stranka za Bosnu i Hercegovinu je izrazila svoj stav o ustavnim promjenama u cjelovitom
nacrtu Ustava Bosne i Hercegovine. U njemu je Bosna i Hercegovina odreena kao regionalno
ureena drava u kojoj je narod nosilac suvereniteta (lan 2 stav 1). stranka smatra da
drava treba da bude organizovana na tri nivoa centralnom, regionalnom i optinskom,
pri emu pretpostavka nadlenosti treba da bude u korist regija i optina. regije bi bile
organizovane prema geografskim, ekonomskim, saobraajnim i kulturnim kriterijima. vrile
bi zakonodavnu i izvrnu vlast, a njihov najvii pravni akt bi bio statut. Parlament Bosne i
Hercegovine bi imao predstavniki dom i senat, u kojem bi bile predstavljene regije. Posebni
mehanizmi odluivanja kojima bi se titili vitalni nacionalni interesi ne bi postojali.
socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine je aprila 2008. godine predstavila svoj nacrt
Ustava Republike Bosne i Hercegovine, u kojem se zalae za Bosnu i Hercegovinu kao
parlamentarnu republiku u kojoj suverenitet pripada graanima, sastavljenu od est regija.
U Prijedlogu Ustava Republike Bosne i Hercegovine iz marta 2009. godine, koji je skoro identian
dokumentu iz 2008. godine, stranka vie ne precizira broj regija, smatrajui da to pitanje
treba da bude ureeno ustavnim zakonom. socijaldemokrati se zalau za znatno proirenje
nadlenosti drave, koje bi, izmeu ostalog, obuhvatale finansijski sistem, makroekonomsku
politiku, radnopravne odnose, penzioni sistem, socijalnu politiku, kulturnu politiku i dr.
dravnu vlast bi vrili parlament Bosne i Hercegovine, sastavljen od predstavnikog doma
i doma regija, predsjednik republike, kojeg bi birao predstavniki dom, i vlada, iji sastav ne
bi morao biti paritetan. Za razliku od stranke za Bosnu i Hercegovinu, socijaldemokratska
partija vodi rauna o zatiti vitalnih interesa konstitutivnih naroda, pa predlae da se u domu
regija formiraju klubovi delegata konstitutivnih naroda, koji bi imali pravo veta na zakone
koje smatraju tetnim po vitalni nacionalni interes. stranka smatra da Bosna i Hercegovina
treba da ima jedinstven i cjelovit sudski sistem, koji bi inili vrhovni sud, regionalni i osnovni
sudovi. ravnopravnost konstitutivnih naroda bi bila ouvana u postupku ustavne revizije,
jer bi amandmani na Ustav republike Bosne i Hercegovine morali biti prihvaeni i od strane
veine delegata svakog konstitutivnog naroda u domu regija.
b) Srpska politika scena
Postojee ustavno stanje, kao i Bosna i Hercegovina u cjelini, je za srpsku politiku elitu
proizvod dejtonskog sporazuma (Program sds-a, 2010: 74) i ne predstavlja trajnu politiku
76
vrijednost, ve treba da postoji dok se i ukoliko se entiteti sporazumiju o mirnom

razdruivanju:
Ukoliko se stvore uslovi srpska demokratska stranka je spremna da u procesu politikog
dogovaranja ostvari sporazum sa politikim predstavnicima iz Federacije BiH o mirnom
razdruivanju i osamostaljenju oba entiteta. (Program sds-a, 2010: 10)
Bosna i Hercegovina sastavljena od dva entiteta, koji na osnovu Ustava oktroisanog u

dejtonu imaju izrazito visok stepen autonomije, za srpsku politiku elitu predstavlja
optimalno rjeenje srpskog nacionalnog pitanja u Bosni i Hercegovini u ovom trenutku:
Za PdP republika srpska je u ovom istorijskom trenutku i s obzirom na kontekst aktuelnih
meunarodnih politikih odnosa i potencijalnih kretanja u regionu i evropi, jedno od
optimalnih rjeenja srpskog nacionalnog pitanja u BiH. (Program PdP-a iz 2009. godine,
elektronska verzija)
dejtonsko ureenje BiH, kao dvoentitetske drave, srpska demokratska stranka smatra
garancijom opstanka republike srpske i neprihvatljivo je svako drugaije teritorijalno
preureenje BiH. (Program sds-a, 2010: 10)
U toj i takvoj (federalno ureenoj prim. G. M.) Bosni i Hercegovini republika srpska je jedna
federalna jedinica, sa snanim nadlenostima, prepoznatljiva i dobro organizovana. (osnove
programske platforme snsd-a za period 20062010. godina, 2006: 5-6)
srpske politike stranke su u posljednje vrijeme nainile korak naprijed ka preciznijem

odreenju postojeeg i poeljnog oblika dravnog ureenja Bosne i Hercegovine. tako se
ona odreuje kao decentralizovana drava sui generis federalno/konfederalnog tipa
(Partija demokratskog progresa, 2009) ili kao federalna drava sastavljena od dvije federalne
jedinice Federacije Bosne i Hercegovine i republike srpske (osnove programske platforme
snsd-a za period 20062010, 2006: 5-6). dejtonska Bosna i Hercegovina se smatra
federacijom, ali je njen federalizam nametnut, zbog ega je potreban novi federalizam,
proizaao iz ugovora narod i ustava donesenog u Bosni i Hercegovini (vasi, 2007: 15).
taj federalizam se jo naziva i plivajui, jer treba da se zasniva na fleksibilnim odnosima
federacije i federalnih jedinica.
vodee politike stranke u republici srpskoj su jedinstvene u nastojanjima da sprijee
daljnji prenos nadlenosti s entiteta na dravu, koji smatraju korakom ka unitarizaciji Bosne
i Hercegovine (Program sds-a, 2010: 74), istiui da o tome treba da se izjanjavaju graani
na referendumu (Program sds-a, 2010: 75), a u krajnjoj liniji zagovaraju referendum o
dravnopravnom statusu republike srpske u sluaju nametanja ustavnih promjena
(Programska orijentacija PdP-a za period 2007-2010, elektronska verzija; osnove programske platforme snsd-a za period 2006-2010. godina, 2006: 5). Budui da je u poslijedejtonskom periodu ve dolo do znaajnog prenosa nadlenosti s entiteta na dravu,
pojedine srpske politike stranke se u svojim programskim dokumentima izriito zalau za
vraanje nadlenosti entitetima (Program sds-a, 2010: 75; Program PdP-a), dok druge
(snsd) o tome ne govore izriito u svojim politikim dokumentima ve samo u politikim
istupima svojih voa. Zalaganje za ustavni status quo ili ak vraanje nadlenosti entitetima
77
Goran Markovi
je suprotno prihvatanju mogunosti prenosa nadlenosti s entiteta na dravu. ova

mogunost se ipak prihvata pod uslovom da se o prenosu nadlenosti izjasni narodna
skuptina republike srpske dvotreinskom veinom (osnove programske platforme snsda za period 2006-2010. godina, 2006: 6), to znatno oteava ili onemoguava prenos
nadlenosti na dravu.
srpska politika elita se protivi promjeni postojeeg oblika politikog reima. ona, poput
hrvatske politike elite, istrajava na politikom reimu konsocijativne demokratije, uz to
iru primjenu principa konsenzusa, prava veta i mehanizma zatite vitalnih nacionalnih
interesa. Posebno insistira na ouvanju instituta entitetskog glasanja, koje je po njenom
miljenju garancija ravnopravnosti entiteta (Program PdP-a, elektronska verzija). stav o
obliku politikog reima je ipak protivrjean. dok se na nivou Bosne i Hercegovine insistira
na mehanizmima i institutima konsocijativne demokratije, bez ukazivanja na potrebu
otklanjanja blokada u procesu odluivanju, za politiki sistem republike srpske se istie
da poiva na graaninu kao nosiocu suvereniteta (Program sds-a, 2010: 9), bez izriitog
naglaavanja konstitutivnih naroda, ili se ak priznaje multietniki karakter republike srpske,
uz isticanje potrebe prevazilaenja blokada u procesu odluivanja, pogotovo kad je rije o
nadlenostima vijea naroda republike srpske (osnove programske platforme snsd-a za
period 2006-2010. godina, 2006: 6).
srpska politika elita se ne izjanjava naelno protiv ustavnih promjena. ona samo smatra
da rezultat tih promjena ne treba da bude slabljenje ustavnopravnog poloaja republike
srpske i da ih treba vriti na temelju konsenzusa (Program snsd-a, elektronska verzija;
Program sds-a, 2010: 75; Program PdP, 2009: elektronska verzija). srpske politike stranke
se u svojim programskim dokumentima ne izjanjavaju o sadraju moguih i poeljnih
ustavnih promjena. analiza ponaanja srpske politike elite u dosadanjim razgovorima o
ustavnim pregovorima e nam omoguiti da bolje razumijemo njene stavove i interese u
ovim procesima.
c) Hrvatska politika elita
stavovi hrvatske politike elite o ustavnim promjenama u Bosni i Hercegovini su uslovljeni
injenicom da ne postoji federalna jedinica (entitet) s veinskim hrvatskim stanovnitvom
i tvrdnjom da hrvatski narod nije ravnopravan u procesima odluivanja na entitetskom i
dravnom nivou. Hrvatska politika elita ne zahtijeva disoluciju Bosne i Hercegovine, jer
nema svog entiteta koji bi mogao formirati hrvatsku nacionalnu dravu na njenoj teritoriji.
Protivi se asimetrinom federalizmu zasnovanom na principu dva entiteta i tri konstitutivna
naroda, koji smatra jednim od uzroka nefunkcionalnosti drave i njenih institucija (Program
HdZBiH, 2007: 8). to je istovremeno razlog zbog kojeg smatra da je hrvatski narod u
neravnopravnom poloaju u Bosni i Hercegovini. druga dva konstitutivna naroda imaju
svoje entitete, jer srbi dominiraju u republici srpskoj, a Bonjaci u Federaciji Bosne i
Hercegovine (Platforma HdZ 1990 za novi ustav, elektronska verzija). Zagovaranje pune
ustavne i stvarne jednakosti sva tri konstitutivna naroda (Program HdZBiH, 2007: 7)
78
podrazumijeva administrativno-teritorijalno i ustavno preureenje Bosne i Hercegovine

dogovorom tri naroda. U perspektivi, to preureenje treba da dovede do novog ustava,
poto je vaei oktroisan, nastao kao izraz volje meunarodne zajednice i tadanjeg odnosa
politikih snaga (Platforma HdZ 1990 za novi ustav, elektronska verzija). sadanje ustavno
ureenje se smatra neracionalnim, neefikasnim i suprotnim principu ravnopravnosti tri
konstitutivna naroda.
Hrvatska politika elita se zalae za federalno ureenje Bosne i Hercegovine. ono bi se u
nekim vanim elementima razlikovalo od postojeeg federalnog ureenja. Prvo, najvanije
hrvatske politike stranke smatraju da Bosna i Hercegovina treba da bude sastavljena od
najmanje tri federalne jedinice. Po jednom miljenju, koje zastupa HdZBiH, srednji nivo
vlasti treba da bude organizovan u najmanje tri regije, dok sarajevo treba da bude poseban
distrikt. te regije ne bi morale imati teritorijalni kontinuitet, a bile bi organizovane na
etnikim, privrednim i kulturnim kriterijima. iako nije izriito reeno, izgleda da zagovaranje
mogunosti teritorijalnog diskontinuiteta regija i davanje prvenstva nacionalnom kriteriju
u njihovom formiranju implicira tenju da te regije budu federalne jedinice u kojima e po
jedan konstitutivan narod imati veinu. Po drugom miljenju, koje iznosi HdZ 1990, Bosna
i Hercegovina bi imala najmanje tri federalne jedinice, koje bi bile formirane primarno
prema etnikom kriteriju, jer je Bosna i Hercegovina multietnika drava:
Zbog toga se zalaemo da se BiH organizira kao federalna drava unutar koje bi se federalne
jedinice formirale temeljem etnikog ali i ostalih vanih kriterija kao to su zemljopisni,
gospodarski, prometni povijesni itd. (Platforma HdZ 1990 za novi ustav, elektronska verzija)
drava treba da bude organizovana na tri nivoa centralnom, sredinjem i lokalnom. Pod
sredinjim nivoom se podrazumijeva dravna vlast na nivou federalnih jedinica. one bi
vrile zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast, imale svoje ustave, uz pretpostavku nadlenosti
u njihovu korist. Zakonodavna vlast na federalnom nivou bi pripadala dvodomnom
parlamentu, sastavljenom od zastupnikog doma i doma naroda, izvrna vlast bi pripadala
trolanom predsjednitvu i vladi, a sudska vrhovnom sudu. Federalne jedinice bi imale
dvostepene sudske sisteme. Postojao bi ustavni sud sastavljen od deset sudija po tri iz
reda svakog konstitutivnog naroda i jedan iz reda nacionalnih manjina. dom naroda
federalnog parlamenta bi imao efektivno pravo veta i bio bi ravnopravan sa zastupnikim
domom u vrenju zakonodavne vlasti. Predsjednitvo bi bilo birano u federalnom parla mentu, na nain koji bi obezbijedio legitimnost predstavnika konstitutivnih naroda. vlada
bi bila sastavljena na paritetnom naelu, a njen predsjednik ne bi mogao pripadati istom
narodu kojem pripada predsjednik predsjednitva ili parlamenta.
stavovi hrvatskih politikih stranaka o ustavnim promjenama su izraeni i u tzv. Kreevskoj
deklaraciji, koju je 21. septembra 2007. godine potpisalo est politikih stranaka (HdZ, HdZ
1990, Hss, HsP, HKdU i narodna stranka radom za boljitak). U njoj je hrvatska politika
elita formulisala nekoliko stavova o ustavnim promjenama. Prvo, prije kraja mandata
visokog predstavnika treba da bude izvrena cjelovita ustavna reforma, koja bi znaila
donoenje novog ustava. drugo, ustavno ureenje Bosne i Hercegovine kao drave u kojoj
79
Goran Markovi
su narodi konstitutivni i ravnopravni na cijeloj teritoriji treba da poiva na principima

srazmjere, korigovane minimalnim i maksimalnim kvotama pri izboru zakonodavnih tijela,
pariteta u sastavu organa izvrne i sudske vlasti, konsenzusa u odluivanju i efikasne zatite
vitalnih nacionalnih interesa. tree, potrebno je napustiti dvoentitetsko ureenje i Bosnu
i Hercegovinu organizovati kao dravu s tri nivoa vlasti: centralnim, sredinjim i lokalnim.
U deklaraciji se ne govori izriito o nainu teritorijalnog preureenja Bosne i Hercegovine,
pa nije jasno da li bi on bio izvren tako to bi obrazovanju tri ili vie federalnih jedinica
prethodilo ukidanje entiteta, ili bi se hrvatska politika elita zadovoljila promjenom politikoteritorijalne strukture Federacije Bosne i Hercegovine. Kreevska deklaracija kao politiki
akt ne ulazi u detalje ustavnog preureenja Bosne i Hercegovine. naroito su znaajna tri
pitanja o kojima se njeni potpisnici ne izjanjavaju izriito: kako bi bilo rijeeno pitanje
podjele nadlenosti izmeu centralnog i sredinjeg nivoa vlasti; koliko bi bilo politikoteritorijalnih jedinica; kakav bi bio njihov ustavnopravni poloaj.
2.3. STAV MEUNARODNIH INILACA O USTAVNIM PROMJENAMA
Meunarodni inioci, koji imaju odluujuu ulogu u Bosni i Hercegovini, nikad nisu
precizirali svoje vienje njenog ustavnog ureenja. svoje stavove su izraavali optim
formulacijama, donoenjem pojedinih odluka kojima su intervenisali u ustavni sistem Bosne
i Hercegovine ili izjavama o pojedinim inicijativama za promjene Ustava Bosne i
Hercegovine (aprilski paket, prudski proces, Butmirski paket). stavovi meunarodnih
inilaca se mogu pratiti i analizirati uvidom u izjave, odluke i inicijative visokog predstavnika
i Upravnog odbora savjeta za implementaciju mira (PiC).
oni su u prvom periodu po stupanju na snagu Ustava insistirali na stvaranju uslova za
njegovu primjenu. na primjer, na sastanku savjeta za implementaciju mira, odranom u
Firenci u junu 1996. godine, meunarodni inioci su se zadovoljili injenicom da su ustavi
entiteta usklaeni s dravnim ustavom, kako je to njime i predvieno. tada se jo uvijek
insistiralo na ispunjavanju osnovnih uslova za funkcionisanje institucija Bosne i Hercegovine
nakon sprovoenja prvih poslijeratnih izbora zakazanih za septembar 1996. godine. U
zakljucima sa sastanka savjeta za implementaciju mira, odranog u Londonu decembra
1996. godine, istie se potreba neodlonog uspostavljanja efikasnih institucija, izmjene
normi entitetskih ustava koje nisu u saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine i stvaranja
uslova za uspostavljanje demokratskog civilnog drutva.
ve je sastanak savjeta za implementaciju mira odran u Bonu 9. i 10. decembra 1997.
godine znaio prekretnicu u angaovanju meunarodnih inilaca u Bosni i Hercegovini.
savjet je istakao vie nedostataka u provoenju dejtonskog mirovnog sporazuma:
neadekvatno funkcionisanje veine dravnih institucija; postojanje ilegalnih struktura vlasti
u Federaciji Bosne i Hercegovine; ozbiljne probleme u funkcionisanju lokalne vlasti,
pogotovo u Mostaru; odsustvo snanih multietnikih partija i civilnog drutva; odsustvo
usklaenosti entitetskih zakona s evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i
osnovnih sloboda, i dr. Posebno je ukazano na tekoe u funkcionisanju Predsjednitva
80
Bosne i Hercegovine uslijed estog odsustva pojedinih njegovih lanova sa sjednica. savjet
za implementaciju mira je, izmeu ostalog, ukazao na sljedee propuste: nije usvojen Zakon
o savjetu ministara Bosne i Hercegovine; u meunarodnim predstavnitvima Bosne i
Hercegovine nije bilo predstavnika svih naroda; ustavi i zakoni entiteta nisu u cijelosti
usklaeni sa Ustavom i zakonima drave, pogotovo u segmentu diskriminacije pojedinih
etnikih grupa; nisu usvojeni zakoni o dravljanstvu i putnim ispravama. stoga je savjet za
implementaciju mira zauzeo stav da visoki predstavnik ima pravo da preduzima sve potrebne
mjere za osiguranje primjene dejtonskog mirovnog sporazuma. ovlaenja data visokom
predstavniku u Bonu su kasnije tumaena tako da on ima pravo da mijenja ustavnopravni
poredak Bosne i Hercegovine, pogotovo entiteta, tako to e donositi zakone na dravnom
i entitetskom nivou i mijenjati ustave entiteta (ali ne i Ustav Bosne i Hercegovine).
savjet za implementaciju mira se u Madridskoj deklaraciji iz decembra 1998. godine zaloio
za uspostavljanje sudskih institucija na dravnom nivou, u skladu s miljenjem venecijanske
komisije, jaanje Ustavnog suda i jaanje institucija za zatitu ljudskih prava. U aneksu
deklaracije istie se zalaganje za reformu rada savjeta ministara Bosne i Hercegovine
produavanjem perioda predsjedavanja ovom institucijom i obrazovanjem novih
ministarstava, kako bi se smanjile preiroke nadlenosti Ministarstva civilnih poslova. svi
zakoni koje je visoki predstavnik donosio na privremenoj osnovi treba da budu usvojeni u
Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine.
savjet za implementaciju mira je u Briselskoj deklaraciji iz maja 2000. godine ukazao na
potrebu usvajanja izbornog zakona, zakona o dravnoj slubi, zakona o sudu na dravnom
nivou i zakona o ombudsmanu. Ukazano je na potrebu obrazovanja vie sudske komisije
(visokog sudskog i tuilakog savjeta), ija uloga e biti sprovoenje procesa imenovanja
nosilaca pravosudnih funkcija.
ambasadori drava lanica Upravnog odbora savjeta za implementaciju mira su septembra
2003. godine apelovali na politike stranke u Bosni i Hercegovini da usvoje nacrt zakona
koji je izradila Komisija za indirektno oporezivanje, ime su neposredno pozvali na vanu
intervenciju u ustavnopravni poredak Bosne i Hercegovine, budui da poreska politika do
tog trenutka uopte nije bila u nadlenosti dravnih institucija. Politiki direktori savjeta
za implementaciju mira su septembra 2003. godine podrali aktivnosti u cilju reforme
odbrane i obavjetajnih slubi, objedinjavanja carinskih slubi entiteta, usvajanja krivinog
zakona i zakona o krivinom postupku na dravnom nivou i osnivanja tuilatva Bosne i
Hercegovine, ime su izrazili svoju podrku proirenju nadlenosti institucija Bosne i
Hercegovine i time podrali ustavne reforme. Politiki direktori savjeta za implementaciju
mira su decembra 2003. godine apelovali na vlasti Bosne i Hercegovine da usvoje Zakon o
sistemu indirektnog oporezivanja, Zakon o obavjetajno-bezbjednosnoj agenciji, propise
u oblasti odbrane, da imenuju ministra odbrane i dva njegova zamjenika. odlueno je da
obavjetajno-bezbjednosna agencija mora poeti s radom do 1. marta 2004. godine. data
je podrka obrazovanju visokog sudskog i tuilakog savjeta Bosne i Hercegovine. Upravni
odbor je utvrdio i konkretan rok do kojeg treba izvriti sve pripreme za uvoenje Pdv-a
81
Goran Markovi
1. januar 2006. godine. ambasadori drava lanica savjeta za implementaciju mira su u

septembru 2005. godine pozvali na reformu policije na osnovu tri principa evropske
komisije. ocijenili su nunim uspostavljanje efikasne koordinacije na dravnom nivou u
cilju provoenja obrazovne reforme, kako bi Bosna i Hercegovina ispunila svoje
meunarodne obaveze. Upravni odbor savjeta za implementaciju mira je pozvao nadlene
institucije Bosne i Hercegovine da usvoje Zakon o visokom obrazovanju.
Upravni odbor savjeta za implementaciju mira je zauzeo eksplicitan stav o ustavnoj reformi
u aprilu 2006. godine, kada je izrazio aljenje zbog neprihvatanja aprilskog paketa u
Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. U martu 2009. godine
Upravni odbor je podrao usvajanje prvog amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine,
istiui da je ovo znak da ova zemlja moe postii napredak kada politiki lideri izaberu
dogovor i kompromis.
opti zakljuak je da su najvanije meunarodne institucije zaduene za provoenje
mirovnog sporazuma u Bosni i Hercegovini kontinuirano podravale proces ustavnih
reformi. U prvim poslijeratnim godinama nastojanja da se vre ustavne reforme nisu mogla
biti izraena zbog potrebe da se omogui normalan i efikasan rad dravnih institucija.
nakon Bonske konferencije i procjena da se mirovni sporazum sprovodi sporo i s dosta
otpora, meunarodni inioci su odluili da se neposredno angauju u procesu ustavnih
reformi. taj angaman se vrio na dva naina: neposrednom intervencijom u ustave entiteta,
budui da je visoki predstavnik samostalno vrio njihovu izmjenu primjenom amandmanske
tehnike, i donoenjem niza zakona kojima nije neposredno mijenjao tekst Ustava Bosne i
Hercegovine, ali je na drugaiji nain ureivao ustavnu materiju. Upravni odbor savjeta za
implementaciju mira je svojim politikim stavovima odobravao ili inicirao mjere koje je
visoki predstavnik donosio.
3. USTAVNE PROMJENE NA DRAVNOM NIVOU

3.1. NAINI PROVOENJA USTAVNIH PROMJENA
ve smo rekli da je Ustav Bosne i Hercegovine specifian po tome to je mogue vriti
njegovu reviziju bez intervencija u ustavni tekst. ovo je mogue iz dva razloga. Prvi se tie
samog ustavnog teksta i instituta dodatnih nadlenosti, koji omoguava da se vri prenos
nadlenosti s entiteta na dravu i osnivaju nove institucije Bosne i Hercegovine, a da se
pritom ne moraju usvajati amandmani na Ustav Bosne i Hercegovine. drugi razlog je
vanustavne prirode i proistie iz uloge visokog predstavnika, kome je savjet za
implementaciju mira dao pravo da intervenie u ustavnopravni sistem tako to e donositi
zakone kojima se ureuju pojedini segmenti ustavne materije.
stoga se moe zakljuiti da je Ustav Bosne i Hercegovine mijenjan na tri naina: usvajanjem
amandmana, odlukama visokog predstavnika i korienjem instituta dodatnih nadlenosti.
82
Primjena amandmanske tehnike nije dolazila u obzir zbog toga to se nacionalne politike
elite nisu mogle saglasiti o sadraju ustavnih reformi, za ta je bilo potrebno obezbijediti
dvotreinsku veinu u Predstavnikom domu i izbjei koritenje veta u domu naroda.
Ustavotvorac je bio svjestan potrebe da se Ustav mijenja u poslijedejtonskom periodu, ali
i tekoa prilikom postizanja konsenzusa o sadraju ustavne reforme. stoga je u Ustavu
predvidio mehanizme za njegove lake izmjene. Kad se pokazalo da se nacionalne politike
elite ne mogu sporazumjeti o prenosu nadlenosti na dravu i osnivanju novih institucija
koje su neophodne barem za minimalno ostvarivanje vladavine prava, uslijedile su este
intervencije visokog predstavnika.
Preuzimanje uloge ustavotvorca od strane visokog predstavnika je pokrenulo rasprave o
suverenosti Bosne i Hercegovine. Po jednom miljenju, uloga visokog predstavnika ne
ograniava suverenitet Bosne i Hercegovine, jer su se strane potpisnice dejtonskog
mirovnog sporazuma saglasile da ova institucija bude obrazovana, ime se ne uskrauje
pravo Bosni i Hercegovini da ostvaruje prava koja pripadaju svakoj suverenoj dravi:
osporavati suverenitet Bosne i Hercegovine u pravnom smislu, zbog prisustva meunarodne
zajednice posredstvom institucije visokog predstavnika, nije mogue, jer Bosni i Hercegovini
nije uskraeno nijedno pravo koje pripada drugim nezavisnim dravama. (Kurtehaji
ibrahimagi, 2007: 225)
visoki predstavnik vri dravnu vlast samo onda kad institucije Bosne i Hercegovine nisu u
stanju da to ine, pa se moe smatrati supsidijarnim suverenom. Po drugom miljenju,
Bosna i Hercegovina je drava sui generis ili poluprotektorat, jer je funkcionalno znatno
ograniena u spoljnopolitikom i unutranjem smislu (steiner ademovi, 2010: 815). ne
moe se smatrati opravdanim u javnosti esto isticano miljenje da je Bosna i Hercegovina
protektorat. ona je, prvo, meunarodnopravni subjekt koji neposredno stupa u meunarodne odnose, a drugo, upravljake funkcije od njenih institucija ne preuzima pojedina
drava ve meunarodna zajednica. da suverenost Bosne i Hercegovine nije dovedena u
pitanje u mjeri u kojoj to istiu zagovornici teze da je ona protektorat, govori i miljenje
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine da mu pripada pravo ocjene ustavnosti zakona koje
donosi visoki predstavnik (v. odluku Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu U
9/00). Ustavni sud tom prilikom, meutim, ne moe preispitivati ciljeve i sadrinu
zakonodavne politike visokog predstavnika. Po treem miljenju, centar suverene vlasti u
Bosni i Hercegovini se pomjera od Parlamentarne skuptine ka visokom predstavniku, zbog
ega drava ima samo fiktivni ili oslabljeni suverenitet (Pobri, 2000: 111112).
Ustav Bosne i Hercegovine je najee mijenjan odlukama visokog predstavnika ili pre nosom nadlenosti sa entiteta na dravu. time su visoki predstavnik, s jedne, i institucije
entiteta, s druge strane, preuzeli znaajnu ulogu ustavotvorca, koju im Ustav ne daje (kad
je rije o visokom predstavniku), ili je predvia kao jednu od mogunosti (kad je rije o
sporazumijevanju entiteta o prenosu nadlenosti). Parlamentarna skuptina Bosne i
Hercegovine je, donosei zakone po obinom zakonodavnom postupku, takoe uestvo vala u postupku ustavne revizije. treba razumjeti da ona to nije inila tako to je u obinom
83
Goran Markovi
zakonodavnom postupku usvajala ustavne amandmane, ve tako to je donosila zakone

kojima je intervenisala u ustavnu materiju. ona je, na primjer, usvajanjem Zakona o sudu
Bosne i Hercegovine ili Zakona o tuilatvu Bosne i Hercegovine mijenjala Ustav jer je
ustanovljavala institucije pravosudnog sistema ije osnivanje i funkcionisanje u uporednom
ustavnom pravu poivaju na ustavnim normama, poto nije uobiajeno da se institucije
pravosudnog sistema ustanovljavaju obinim zakonima.
U ustavnopravnoj teoriji i javnosti je esto postavljano pitanje ustavnosti pojedinih reformi,
odnosno donoenja zakona kojima se ureuje ustavna materija. razlog za to je to
ustavotvorac nije precizno uredio postupak ustavne revizije koja se vri prenosom nadlenosti, ve su ustavne norme vrlo uoptene i nejasne. naroito je osporavana ustavna revizija
vrena prenosom nadlenosti na osnovu sporazuma entiteta, jer Ustavom Bosne i
Hercegovine nije ureeno u kojoj pravnoj formi e biti postignut sporazum. Prenos
nadlenosti u oblastima koje se tiu suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike
nezavisnosti i meunarodnopravnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, koji je mogu
bez saglasnosti entiteta, je takoe predmet rasprava, budui da je ustavotvorac, ini se
opravdano, nedovoljno preciznom normom predvidio mogunost prenosa nadlenosti
ako je to potrebno radi zatite neke od naprijed navedenih vrijednosti.
nedoumice izaziva i vrenje ustavotvorne funkcije od strane visokog predstavnika. Uloga
visokog predstavnika u provoenju mirovnog sporazuma je ureena aneksom X opteg
okvirnog mirovnog sporazuma za Bosnu i Hercegovinu. lanom ii ovog aneksa je predvieno da visoki predstavnik prati implementaciju mirovnog sporazuma i pomae kada
to smatra neophodnim, u rjeavanju tekoa koje se jave u vezi sa implementacijom civilnog
dijela mirovnog sporazuma. on, dakle, pomae domaim institucijama, nadgleda, savjetuje,
ali ne stvara pravni poredak i ne odreuje politiku. odredbe aneksa X u kojima se utvruju
nadlenosti visokog predstavnika nisu precizne, pa nije jasno do kojih granica on moe ii
u pruanju pomoi domaim institucijama i u emu se mogu ogledati njegove intervencije.
nedoumice naroito poveava lan v pomenutog aneksa, kojim se predvia da e visoki
predstavnik biti konani autoritet u njegovom tumaenju.
Bonska konferencija savjeta za implementaciju mira (PiC),1 odrana 9. i 10. decembra 1997.
godine, je pozdravila namjeru visokog predstavnika da iskoristi svoja krajnja ovlaenja u
cilju razrjeenja tekoa, putem donoenja obavezujuih odluka, kad on smatra za
neophodno, o odreenim pitanjima vezanim za odravanje sastanaka zajednikih institucija
ili o privremenim mjerama koje ostaju na snazi dok Predsjednitvo ili savjet ministara ne
donesu odgovarajuu odluku. visoki predstavnik je na ovoj konferenciji dobio ovlaenje
za donoenje privremenih zakona, mada ono nikad nije izriito formulisano. 2 njemu je
pripalo i ovlaenje da smjenjuje izabrane funkcionere.
1
2
ovo vijee je osnovano u decembru 1995. godine na londonskoj konferenciji za primjenu mira. organ
ovog vijea je Upravni odbor (steering Board).
U zakljucima Bonske konferencije se kae: U sluaju nepotivanja ovih obaveza (misli se na donoenje
zakona o dravljanstvu i putnim ispravama prim. G. M.), visoki predstavnik e preduzeti odgovarajue
84
3.2. SADRAJ USTAVNIH PROMJENA

a) Sadraj intervencija visokog predstavnika
visoki predstavnik je intervenisao u ustavnopravni sistem Bosne i Hercegovine tako to je
donosio zakone na privremenoj osnovi kojima je ureivao pojedine dijelove ustavne materije
vrio prenos nadlenosti s entiteta na dravu i osnivao dravne institucije. Parlamentarna
skuptina Bosne i Hercegovine je kasnije usvajala te zakone s identinim sadrajem.
donosei zakone na privremenoj osnovi, visoki predstavnik je dopunjavao ustavnu materiju,
ureivao ju je izvorno ili drugaije nego dotad. tako je 16. decembra 1997. godine donio
odluku o proglaenju Zakona o dravljanstvu, kojom je razradio ustavnu materiju iz lana
i 7 Ustava Bosne i Hercegovine. Budui da Predsjednitvo i Parlamentarna skuptina Bosne
i Hercegovine nisu izvrili svoje nadlenosti iz lana i 6 Ustava, 3 visoki predstavnik je 3.
februara 1998. godine proglasio Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine, a 25. juna 1999.
godine Zakon o himni Bosne i Hercegovine.
na osnovu aneksa X dejtonskog mirovnog sporazuma i lana Xi Bonske deklaracije, visoki
predstavnik je 13. januara 2000. godine donio odluku o proglaenju Zakona o dravnoj
graninoj slubi, ime je osnovao novu instituciju Bosne i Hercegovine.
od velikog znaaja je Zakon o sudu Bosne i Hercegovine, koji je visoki predstavnik donio
2000. godine, a Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine usvojila 2002. godine.
donosei ovaj zakon, visoki predstavnik je ustanovio trei stub dravne vlasti sudsku
vlast, ije postojanje nije izriito predvieno Ustavom Bosne i Hercegovine, to je
predstavljalo znaajnu ustavnu anomaliju. donosei odluku o proglaenju Zakona o sudu
Bosne i Hercegovine, visoki predstavnik se pozvao na lan v aneksa X opteg okvirnog
sporazuma o miru i na lan ii stav 1 taka d) istog aneksa, kojim se predvia da e visoki
predstavnik omoguavati, na nain na koji smatra da je potrebno, rjeavanje bilo kakvih
problema koji se pojave u vezi sa sprovoenjem civilnih aspekata. donoenjem ove odluke
ustavna materija je zaokruena i dovedena do krajnjih loginih konsekvenci u dijelu koji
se odnosi na pravo Bosne i Hercegovine da, kao i svaka drava, vri sve funkcije dravne
vlasti (kako zakonodavnu i izvrnu, tako i sudsku).
U ustavnopravnoj teoriji, a pogotovo u politikim krugovima, se postavilo pitanje da li je
visoki predstavnik povrijedio Ustav donosei Zakon o sudu Bosne i Hercegovine. oponenti
ove odluke su isticali da Ustav Bosne i Hercegovine nije predvidio postojanje institucija
mjere. (v. sajt oHr-a, http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=29660#2, preuzeto 14. jula 2008.

godine). nije jasno u emu bi se mogle sastojati odgovarajue mjere osim u donoenju privremenih
zakona od strane visokog predstavnika. isto vai za zakljuak o Zakonu o savjetu ministara: vijee
izraava aljenje zbog injenice da vlasti Bosne i Hercegovine nisu uspjele usvojiti Zakon o vijeu
ministara. vijee trai da nacrt zakona bude usvojen do 15. decembra 1997. godine. U sluaju da ovaj
rok ne bude ispotovan, visoki predstavnik e preduzeti odgovarajue mjere.
Bosna i Hercegovina imae simbole koje usvoji njena skuptina i odobri Predsjednitvo.
85
Goran Markovi
pravosudnog sistema, niti je vrenje sudske vlasti jedna od funkcija institucija Bosne i
Hercegovine. ini se da ovo shvatanje nije opravdano iz vie razloga. Prvo, Ustav Bosne i
Hercegovine je samo dio ire cjeline mirovnog sporazuma, pa se zakljuci o ustavnopravnom sistemu Bosne i Hercegovine i ovlaenjima visokog predstavnika mogu izvoditi
samo analizom cjeline ovog dokumenta. visokom predstavniku je lanom v aneksa X dato
pravo da bude konani autoritet u tumaenju ovog aneksa, to znai i svojih ovlaenja.
on se pozvao na to pravo prilikom donoenja odluke o proglaenju Zakona o sudu Bosne
i Hercegovine. drugo, Bosna i Hercegovina je u svom ustavu (lan i 2) izriito definisana
kao drava koja poiva na vladavini prava. tree, ona stvara vlastiti pravni poredak koji
obavezuje sve subjekte na njenoj teritoriji. Bosna i Hercegovina ne bi mogla ostvariti
vladavinu prava, zatititi vlastiti pravni poredak i omoguiti njegovu efikasnu primjenu
ukoliko ne bi imala pravo da vri sudsku vlast i druge pravosudne funkcije.
slijedei istu logiku, visoki predstavnik je 2002. godine donio Zakon o tuilatvu Bosne i
Hercegovine, koji je Parlamentarna skuptina usvojila 2003. godine. Za funkcionisanje
pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine znaajan je i Zakon o visokom sudskom i
tuilakom savjetu Bosne i Hercegovine, koji je visoki predstavnik donio u maju 2002.
godine. nakon to su ukinuti ovakvi savjeti na nivou entiteta, ovlaenje za imenovanje
svih sudija i tuilaca u Bosni i Hercegovini, osim sudija ustavnih sudova, organizaciju
njihovog strunog usavravanja, izricanje disciplinskih sankcija i obezbjeenje njihove
nezavisnosti je u cijelosti pripalo ovoj instituciji.
visoki predstavnik je u decembru 2000. godine donio Zakon o ombudsmanu za ljudska
prava Bosne i Hercegovine. time on, meutim, nije izvrio prenos nadlenosti s entiteta na
dravu, poto je Bosna i Hercegovina, po aneksu vi opteg okvirnog sporazuma o miru,
preuzela obavezu ostvarivanja i zatite ljudskih prava i sloboda. ovim aneksom je osnovana
Komisija za ljudska prava, iji dio je bila i institucija ombudsmana. aneksom je predvieno
da e pet godina nakon stupanja na snagu ovog aneksa odgovornost za djelovanje Komisije
biti prenesena na institucije Bosne i Hercegovine, ako se strane potpisnice ne dogovore
drugaije. Kako Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine nije usvojila zakon o instituciji
ombudsmana u potrebnom roku, nametnuo ga je visoki predstavnik.
visoki predstavnik je 2003. godine donio odluku o obrazovanju Komisije za indirektnu
poresku politiku, iji zadatak je bio da pripremi nacrte zakon o jedinstvenoj carinskoj
upravi i Upravi za indirektno oporezivanje, kao i o jedinstvenom porezu na dodatu
vrijednost. nakon usvajanja zakon u oblasti indirektnog oporezivanja, Bosna i Hercegovina
je dobila dio nadlenosti u oblasti poreske politike.
Jo 1998. godine visoki predstavnik je donio dva zakona kojima intervenie u ekonomski
sistem Zakon o politici direktnih stranih ulaganja i okvirni zakon o privatizaciji preduzea
i banaka u Bosni i Hercegovini. ovim zakonima nisu postavljeni vri temelji jedinstvene
ekonomske politike ili ekonomskog sistema na nivou Bosne i Hercegovine, nego su samo
regulisana dva bitna pitanja za funkcionisanje ekonomskog sistema u skladu s ciljevima i
interesima domaih politikih elita i meunarodnih inilaca privatizacija i strana ulaganja.
86
visoki predstavnik je u decembru 2002. godine donio Zakon o savjetu ministara Bosne i
Hercegovine, a oktobra 2007. godine odluku o donoenju Zakona o izmjenama i dopunama
Zakona o savjetu ministara Bosne i Hercegovine. visoki predstavnik nije ovim zakonima
neposredno intervenisao u Ustav Bosne i Hercegovine, koji ne sadri dovoljno jasne norme
kojima bi bila definisana ustavna pozicija ove institucije. ipak je tim aktima stvarao ustavno
pravo Bosne i Hercegovine, jer se njegovim zakonima ureuje poloaj savjeta ministara u
ustavnom sistemu. Zakonom iz 2002. godine savjet ministara je definisan kao organ izvrne
vlasti koji svoja prava i dunosti vri kao vladine funkcije, ime je odreen kao dravna
vlada. ovim zakonom su ureeni sastav, politika odgovornost i nain odluivanja savjeta
ministara, to predstavlja pravni osnov njegovog efikasnog djelovanja. Posebno znaajna
je odluka visokog predstavnika iz oktobra 2007. godine, kojom je promijenio nain odluivanja savjeta ministara Bosne i Hercegovine, utiui time na slabljenje elemenata
konsocijativne demokratije u njenom politikom reimu.
U decembru 2003. godine visoki predstavnik je donio odluku kojom predlae donoenje
Zakona o obavjetajno-bezbjednosnoj agenciji Bosne i Hercegovine. time je takoe uticao
na proirenje nadlenosti drave i osnivanje nove dravne institucije, po uzoru na druge
drave i u skladu s obavezom i potrebom drave da zatiti odreene vrijednosti i dobra
koje smatra nunim za funkcionisanje svog drutvenog i dravnog ureenja.
visoki predstavnik je donio i odluke o proglaenju Zakona o krivinom postupku Bosne i
Hercegovine i Krivinog zakona Bosne i Hercegovine (obje od 24. januara 2003. godine).
ovim odlukama je ustanovio nove nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine, koje, po
Ustavu, nisu bile nadlene za ureenje krivinopravne materije. to je bila jo jedna ustavna
anomalija, jer Bosna i Hercegovina ne moe funkcionisati kao pravna drava, kako je
definisana svojim ustavom, ukoliko nije u stanju da sankcionie protivpravna ponaanja
kojima se teti njenim interesima i dobrima, odnosno dobrima iju zatitu najefikasnije
moe ostvariti drava.
b) Sporazumi entiteta o prenosu nadlenosti
Ustav Bosne i Hercegovine u lanu iii 5 daje pravo entitetima da postignu sporazum o
prenosu nadlenosti na institucije drave. Postizanje takvog sporazuma je normirano kao
jedan od tri osnova prenosa nadlenosti, odnosno sticanja dodatnih nadlenosti institucija
Bosne i Hercegovine. Ustav, meutim, ne sadri norme o nainu postizanja sporazuma
entiteta o prenosu nadlenosti, tako da su oni zakljuivani na razliite naine, najee
zakljucima entitetskih parlamenata ili sporazumom izmeu vlada entitet i savjeta
ministara Bosne i Hercegovine (dmii, 2007: 75).
nije sluajno to ustavotvorac nije precizirao pravne oblike u kojima se postie sporazum
entiteta o prenosu nadlenosti. nacionalne politike elite o tome nisu postigle i ne mogu
postii saglasnost. Ustavotvorac je oigledno elio da ostavi ovo pitanje nerijeenim, ime
je stvorio mogunost da se prenos nadlenosti sporazumom entiteta vri po relativno
jednostavnom postupku. imajui u vidu neureenost ove materije, a elei da zatiti svoje
87
Goran Markovi
interese u procesu ustavnih reformi, srpska politika elita je 2008. godine predloila
amandman CXXii na Ustav republike srpske, kojim se predvia da do prenosa nadlenosti
s entiteta na dravu moe doi samo odlukom dvotreinske veine poslanika u narodnoj
skuptini republike srpske (Prenos nadlenosti sa republike na institucije Bosne i Hercegovine se vri po postupku i na nain propisan za promjenu Ustava republike srpske.).
Kako se nacionalne politike elite u vijeu naroda republike srpske nisu saglasile o
amandmanima, ovo rjeenje nije prihvaeno. venecijanska komisija je miljenja da ovakav
postupak znatno oteava prenos nadlenosti (opinion on the draft amendments to the
Constitution of republika srpska, 2008). teorija ustavnog prava u republici srpskoj je
saglasna s opravdanou rjeenja predloenog pomenutim amandmanom:
to (delegacija prava i dunosti republike srpske institucijama Bosne i Hercegovine prim.
G. M.) je ujedno i jedini, de iure gledano, mogui, ispravan i dozvoljen put delegacije
nadlenosti sa republike srpske na zajednike institucije Bosne i Hercegovine. Prof. Petar
Kuni smatra da je za preuzimanje nadlenosti entiteta potrebno pribaviti validnu volju
entiteta koja se izraava odlukom narodne skuptine i to kvalifikovanom 2/3 veinom s
obzirom na to da je u pitanju ustavna materija, (...) (dmii, 2007: 75)
Ustav ne odreuje izriito pitanja o kojima entiteti mogu postii sporazum o prenosu
nadlenosti. oni mogu odluiti da prenesu nadlenost u bilo kojoj oblasti. entiteti su se
sporazumjeli o prenosu nadlenosti u vanim oblastima, kao to su indirektno oporezivanje,
pravosudni sistem, odbrana i policija. radi se o pitanjima koja nisu inila dio ustavne
materije, jer uopte nisu bila u nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine, a nuna su za
funkcionisanje drave. Prenos nadlenosti je vodio usvajanju novih zakona i osnivanju
institucija:
tavie, sporazumi o prenosu nadlenosti su esto popraeni usvajanjem zakonodavstva i
utvrivanjem sloene upravne strukture, koja uspostavlja sasvim konkretne slube i usluge
za graane. (steiner ademovi, 2010: 550)
Prenosom nadlenosti u oblasti indirektnog oporezivanja ustanovljena je podijeljena

nadlenost Bosne i Hercegovine i entiteta u poreskom sistemu, odnosno fiskalnoj politici.
U sporazumu entiteta o prenosu nadlenosti, izmeu ostalog, pie:
spomenuti prenos nadlenosti e, izmeu ostalog, ukljuivati nadlenosti za utvrivanje i
implementaciju politike indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini, kao i ubiranja i
dodjeljivanja prihoda od indirektnih poreza. (v. steiner ademovi, 2010: 885)
sporazumom entiteta su stvoreni uslovi za donoenje Zakona o sistemu indirektnog

oporezivanja u Bosni i Hercegovini 2003. godine, pri emu se pod indirektnim porezima
misli na uvozne i izvozne dabine, akcize, porez na dodatnu vrijednost i sve druge poreze
zaraunate na robe i usluge, ukljuujui i poreze na promet i putarine (lan 1 stav 2 Zakona).
Prenos ove nadlenosti omoguava da drava samostalnim sredstvima finansira svoje
institucije i da ne zavisi od doprinosa entiteta dravnom budetu. U perspektivi, nadlenost
drave u oblasti poreske politike prua mogunosti za voenje ekonomske i socijalne
politike na dravnom nivou. Prihodi prikupljeni indirektnim oporezivanjem se dijele izmeu
88
drave, entiteta i Brko distrikta BiH. Politiku indirektnog oporezivanja utvruje savjet
ministara Bosne i Hercegovine, na prijedlog Uprave za indirektno oporezivanje i njenog
upravnog odbora, kao nove institucije osnovane s ciljem provoenja zakonskih propisa o
indirektnom oporezivanju.
entiteti su postigli sporazum o prenosu nadlenosti u oblasti pravosudnog sistema davanjem saglasnosti za osnivanje visokog sudskog i tuilakog savjeta Bosne i Hercegovine.
narodna skuptina republike srpske je, razmatrajui sporazum, preporuila vladi republike
srpske njegovo potpisivanje, istiui potrebu obrazovanja podsavjeta putem kojih bi entiteti
sauvali uticaj u funkcionisanju ovog savjeta. Jedno vrijeme su postojali i entitetski visoki
sudski i tuilaki savjeti, ali su nakon njihovog ukidanja sve nadlenosti prele na jedinstveni
savjet na nivou drave. visoki sudski i tuilaki savjet Bosne i Hercegovine je tako dobio pravo
imenovanja i disciplinskog kanjavanja sudija i tuilaca na dravnom i entitetskom nivou.
nakon to su entiteti postigli sporazum o prenosu nadlenosti u oblasti odbrane, dolo je
do obrazovanja jedinstvenih oruanih snaga Bosne i Hercegovine (osBiH), Ministarstva
odbrane Bosne i Hercegovine i usvajanja Zakona o odbrani Bosne i Hercegovine (2005.
godine). time je nadlenost u oblasti odbrane u cjelini prenesena s entiteta na dravu.
nakon usvajanja ovog zakona i formiranja Ministarstva odbrane, bitno je promijenjena
uloga stalnog komiteta za vojna pitanja. ona je svedena na isto savjetodavnu, poto je
njegova ranija funkcija koordinacije aktivnosti oruanih snaga entiteta postala bespredmetna. nakon formiranja osBiH, institucije Bosne i Hercegovine su dobile iskljuivu nadlenost u oblasti odbrambene politike, stvoren je jedinstven odbrambeni sistem, a oruane
snage su multietnikog karaktera, s tim to tri pjeadijska puka, koji nemaju operativna i
administrativna ovlaenja, odraavaju tradiciju bivih nacionalnih oruanih snaga u Bosni
i Hercegovini. vrhovni komandant oruanih snaga je Predsjednitvo Bosne i Hercegovine.
ono, izmeu ostalog, imenuje generale, postavlja i smjenjuje naelnika i zamjenika
naelnika Zajednikog taba, usvaja bezbjednosnu i odbrambenu politiku.
reforma policije je izvrena na osnovu sporazuma o restrukturiranju policijskih snaga iz
oktobra 2005. godine. Prema ovom sporazumu, drava je nadlena za regulisanje svih
zakonodavnih i budetskih pitanja vezanih za policiju, a funkcionalna lokalna policijska
podruja moraju biti utvrena na temelju tehnikih kriterijuma relevantnih za rad policije
gdje bi operativna komanda ostala na lokalnom nivou. obrazovana je direkcija za
provoenje restrukturiranja policije, sa zadatkom da izradi prijedlog plana implementacije
reforme policije po fazama, poto je reformu trebalo sprovesti u roku od pet godina. Upravni
odbor ove direkcije je u maju 2006. godine predloio da drava bude nadlena za
finansiranje i odreivanje zakonodavnog okvira za funkcionisanje policije, a krajem 2006.
godine je predloio kriterije za obrazovanje policijskih regija, u okviru kojih bi se obavljali
operativni policijski poslovi, uz mogunost da podruja ovih regija potuju postojee
administrativne granice u Bosni i Hercegovini. Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine
je aprila 2008. godine usvojila dva prijedloga zakona o reformi policije: prijedlog Zakona o
nezavisnim i nadzornim tijelima policijske strukture i prijedlog Zakona o direkciji za
koordinaciju policijskih tijela i agencija za podrku policijskoj strukturi Bosne i Hercegovine.
89
Goran Markovi
U procesu reforme policije najvie razlika je bilo izmeu srpske i bonjake politike elite.
razlike su proisticale iz tumaenja tzv. tri principa reforme policije. sutina spora je bila u
tome da li treba ukinuti entitetska ministarstva unutranjih poslova i da li podruja lokalnih
policijskih regija mogu prelaziti meuentitetsku liniju razgranienja. dok je srpska politika
elita insistirala na ouvanju entitetskih ministarstava i obrazovanju lokalnih policijskih regija
unutar teritorija entiteta, bonjaka politika elita je o oba pitanja imala suprotne stavove.
Zamjenik visokog predstavnika je poetkom 2007. godine predloio reformu policije koja
bi poivala na formiranju deset policijskih regija, od kojih bi pet bilo formirano u republici
srpskoj, analogno postojanju pet centara javne bezbjednosti, a pet u Federaciji Bosne i
Hercegovine, nakon transformacije kantonalnih policijskih snaga. visoki predstavnik
Miroslav Lajak je u septembru 2007. godine predloio da se lokalne policijske regije
formiraju unutar teritorija entiteta. na koncu, vladajue politike stranke su 28. oktobra
2007. godine usvojile tzv. Mostarsku deklaraciju, kojom se predvia da e reforma policije
biti izvrena u skladu sa ustavnim ureenjem zemlje.
ako bi entiteti odluili da raskinu sporazum o prenosu nadlenosti na dravu, izvrili bi
ustavnu reviziju, jer bi ponovo promijenili obim i sadraj nadlenosti institucija Bosne i
Hercegovine. stoga se postavlja pitanje da li je to doputeno. na prvi pogled izgleda da
jeste, jer se entiteti, kao strane koje su postigle sporazum, iz njega mogu i povui. takav
zakljuak nam se, meutim, ne ini osnovanim. Ustav Bosne i Hercegovine izriito govori
o mogunosti prenosa nadlenosti na dravu sporazumom entiteta, ali ne spominje
mogunost raskidanja tog sporazuma. tumaenjem norme iz lana iii 5 Ustava dolazimo
do zakljuka da je ustavotvorac imao namjeru da omogui prenos nadlenosti i time osnai
dravu. doputanje raskidanja sporazuma o prenosu nadlenosti bi vodilo pravnoj
nesigurnosti, pogotovo to prenos nadlenosti s entiteta na dravu, po pravilu, vodi
osnivanju novih dravnih institucija. neki autori smatraju da bi Ustav Bosne i Hercegovine
mogao biti mijenjan i tako to bi nadlenosti bile prenoene s drave na entitete, jer ta
mogunost nije izriito zabranjena:
naime, Ustavom Bosne i Hercegovine nita nije reeno o mogunosti ili zabrani delegacije
iskljuivih ovlaenja zajednikih institucija entitetima. Postupak takve delegacije nije ni
izriito omoguen, kao to nije izriito ni zabranjen, pa od ustavne prakse i obiaja zavisi u
kom pravcu e krenuti ovaj aspekt primjene odredaba o nadlenostima zajednikih institucija.
(radomir v. Luki, 1999: 44)
smatramo da ovo miljenje nije osnovano. iako Ustav Bosne i Hercegovine ne zabranjuje
izriito prenos nadlenosti s drave na entitete, on ga i ne predvia. Poto je ustav najvii
pravni akt koji, izmeu ostalog, ureuje organizaciju i nadlenosti dravne vlasti, ne moe
dopustiti da nie dravnopravne jedinice, koje se moraju kretati u pravnim okvirima
postavljenim ustavom, odreuju koliki e biti obim nadlenosti institucija Bosne i
Hercegovine. drava ne moe dopustiti dravnopravnim entitetima da svojim sporazumom
odreuju u kojim oblastima i u kojoj mjeri e ona moi ureivati drutveni ivot, osim ako
sama ne pristane na takvu mogunost. Bosna i Hercegovina je svojim ustavom pristala na
mogunost proirenja vlastitih nadlenosti, ali ne i na mogunost njihovog suavanja, zbog
90
toga to je ustavotvorac bio svjestan vrlo ogranienih nadlenosti drave u trenutku

donoenja njenog ustava.
c) Zakoni usvojeni u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine je donijela niz zakona kojima je vrila ustavnu
reviziju. ti zakoni, kojima je ureivana ustavna materija, su donoeni po istom postupku
kao i ostali zakoni. skuptina je svojim zakonima ustanovljavala nove nadlenosti drave i
osnivala nove institucije. ona je, na primjer, na prijedlog visokog predstavnika usvojila
Zakon o obavjetajno-bezbjednosnoj agenciji Bosne i Hercegovine, kojim je Bosna i
Hercegovina dobila nadlenosti u oblasti bezbjednosti, odnosno unutranjih poslova. U
sastav ove agencije su ule agencije koje su dotad djelovale u entitetima, a zakonom je
zabranjeno osnivanje drugih civilnih obavjetajno-bezbjednosnih agencija, pa je prenos
nadlenosti u ovoj oblasti potpun.
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine je donoenjem Zakona o dravnoj agenciji
za istrage i zatitu (siPa) 2004. godine prenijela dio nadlenosti iz oblasti unutranjih poslova
s entiteta na dravu. naime, siPa je lanom 1 pomenutog zakona definisana kao policijski
organ Bosne i Hercegovine. Prije njenog osnivanja, policijske poslove na teritoriji entiteta
su u cijelosti obavljala ministarstva unutranjih poslova entiteta.
odreeni upravni poslovi koji su bili u nadlenosti entitetskih ministarstava unutranjih
poslova su preneseni u nadlenost Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine
donoenjem: Zakona o dravljanstvu, Zakona o prebivalitu i boravitu dravljana Bosne i
Hercegovine, Zakona o putnim ispravama Bosne i Hercegovine, Zakona o linoj karti
dravljana Bosne i Hercegovine, i drugih. slino vai za politiku useljavanja i azila i poslove
vezane za kretanje i boravak stranaca, koji su iz nadlenosti entitetskih ministarstava
unutranjih poslova preneseni u nadlenost Ministarstva bezbjednosti Bosne i Hercegovine.
osim ovih, Parlamentarna skuptina je usvojila i niz drugih zakona: Zakon o pravosudnom
ispitu, Zakon o potama, Zakon o zatiti zdravlja, Zakon o mineralnim ubrivima, Zakon o
otrovima, Zakon o meunarodnom i meuentitetskom prevozu i drumskom saobraaju,
Zakon o vazduhoplovstvu, i druge.
d) Amandman I na Ustav Bosne i Hercegovine
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine je na sjednici Predstavnikog doma, odranoj
25. marta i doma naroda, odranoj 26. marta 2009. godine usvojila amandman i na Ustav
Bosne i Hercegovine. njegov znaaj je u tome to je predstavljao prvi uspjean pokuaj
politikih elita u Bosni i Hercegovini da izvre promjenu Ustava po postupku koji je
predvien njegovim lanom X usvajanjem u Parlamentarnoj skuptini po amandmanskoj
proceduri, koja je sloenija od postupka za donoenje i promjenu zakona.
amandmanom se dopunjava lan vi Ustava Bosne i Hercegovine, tako to se dodaje nova
taka 4 kojom se ureuje ustavnopravni poloaj Brko distrikta, dok dotadanja taka 4
91
Goran Markovi
postaje taka 5. amandman sadri definiciju Brko distrikta Bosne i Hercegovine, koji je
odreen kao jedinica lokalne samouprave pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, s
vlastitim zakonima i institucijama, teritorijom u zajednikoj svojini (kondominijumu) oba
entiteta i statusom odreenim odlukama arbitranog tribunala za spor u vezi s meuentitetskom linijom razgranienja u oblasti Brkog.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je nadlean da odluuje o bilo kom sporu koji se povodom
statusa i ovlaenja distrikta pojavi izmeu jednog ili oba entiteta i distrikta ili izmeu
Bosne i Hercegovine i distrikta. takav spor moe pokrenuti i veina poslanika u skuptini
distrikta, pod uslovom da ukljuuje najmanje po jednu petinu poslanika iz reda svakog
konstitutivnog naroda.
vano je uoiti nekoliko karakteristika ovog amandmana. Prvo, njime se ne mijenja status
Brko distrikta BiH koji je ve utvren Konanom arbitranom odlukom i njegovim statutom.
samo se ustavna materija sadrana u ovim aktima formalnopravno smjeta u Ustav Bosne
i Hercegovine, to je i opravdano, budui da je distrikt posebna politiko-teritorijalna
jedinica u Bosni i Hercegovini. drugo, Parlamentarna skuptina nije detaljno uredila
ustavnopravni poloaj distrikta, ve se samo pozvala na vaee pravne akte kojima se to
ini, to znai da je ustavno regulisanje njegovog poloaja uinjeno donoenjem najoptijih
ustavnih normi kojima se moe urediti poloaj jedne politiko-teritorijalne jedinice, bez
problematizovanja onoga to ve predstavlja stvarnost funkcionisanja distrikta i njegovog
odnosa s dravom i entitetima. tree, stie se utisak da ustavotvorac nije bio siguran koji
lan Ustava mijenjati ovim amandmanom, jer se ne ini loginim da ovim amandmanom
mijenja lan vi Ustava, kojim se ureuje ustavni poloaj Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.
iako se stavovi 2 i 3 nove take 4, predviene amandmanom, u cijelosti odnose na
nadlenost Ustavnog suda, amandman se po svom osnovnom sadraju odnosi na sastav
Bosne i Hercegovine, a ne na poloaj i nadlenosti Ustavnog suda, pa bi bilo opravdanije
da je njime mijenjan lan i 3 Ustava. Parlamentarna skuptina, meutim, nije tako postupila,
jer je Konanom arbitranom odlukom ve predvieno da e se teritorija distrikta nalaziti
u zajednikom vlasnitvu entiteta.
4. USTAVNE PROMJENE U ENTITETIMA

4.1. NAIN PROMJENE USTAVA ENTITETA
entiteti su u vie navrata mijenjali svoje ustave u poslijedejtonskom periodu. iako su ustavi
entiteta predvidjeli proceduru za svoju promjenu koja ih svrstava u kategoriju vrstih ustava,
oni su u praksi mijenjani i po drugim postupcima. dvije injenice su uticale na to: snana
uloga visokog predstavnika kao vanustavnog inioca koji se nije ustruavao da donosi
amandmane na ustave entiteta, te podreenost ustavnopravnih poredaka entiteta Ustavu
Bosne i Hercegovine, koji doputa mogunost prenosa nadlenosti s entiteta na dravu,
ime se mijenjaju i ustavi entiteta, ak i ako ne doe do formalne intervencije u njihov tekst.
92
Prijedlog da se pristupi promjeni Ustava republike srpske mogu dati predsjednik republike,
vlada i najmanje 30 narodnih poslanika. o prijedlogu da se pristupi promjeni Ustava
odluuje narodna skuptina republike srpske veinom glasova narodnih poslanika. odluku
o usvajanju prijedloga amandmana donosi narodna skuptina republike srpske dvotreinskom veinom glasova narodnih poslanika, nakon ega s njom treba da se saglasi
veina delegata iz reda svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih u vijeu naroda
republike srpske.
amandmane na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine mogu predlagati predsjednik
Federacije u saglasnosti s potpredsjednicima, vlada, veina poslanika Predstavnikog doma
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i veina delegata iz reda bilo kog konstitutivnog
naroda u domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Predloeni amandmani
e biti usvojeni ukoliko ih prihvati dvije treine poslanika u Predstavnikom domu i veina
delegata iz reda svakog konstitutivnog naroda u domu naroda Parlamenta Federacije
Ustavi entiteta su temeljito revidirani u proteklih petnaest godina. Ustav republike srpske
ima 140 lanova i 121 amandman, a Ustav Federacije Bosne i Hercegovine 115 lanova
(iako je numeracija drugaija) i 109 amandmana.
4.2. RAZLOZI ZA REVIZIJU USTAVA ENTITETA
a) Promjena dravnopravne prirode entiteta
U vrijeme donoenja, ustavi entiteta su, sadrinski i sa stanovita svoje pravne snage, imali
karakter najviih pravnih akata (suverenih) drava, bez obzira da li su dravnopravne jedinice
ije su drutveno i dravno ureenje normirali imale meunarodnopravni subjektivitet.
nakon stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, suverenitet, teritorijalni integritet,
politika nezavisnost i meunarodni subjektivitet su postali atributi Bosne i Hercegovine.
stoga je bilo nuno usklaivanje ustava entiteta sa Ustavom Bosne i Hercegovine, kako bi
injenica da entiteti nisu drave ve federalne jedinice dobila ustavnopravni izraz.
republika srpska je u svom ustavu najprije bila definisana kao drava srpskog naroda, zatim
kao drava srpskog naroda i svih njenih graana (amandman XLiv), da bi amandmanom
LXvii bila odreena kao ustavnopravni entitet u kome su srbi, Hrvati i Bonjaci konstitutivni
narodi. Federacija Bosne i Hercegovine u lanu i 1 nije izriito definisana kao drava, ve je
propisano da se njenim osnivanjem modifikuje unutranja struktura onog dijela republike
Bosne i Hercegovine u kojem su Hrvati i Bonjaci veinsko stanovnitvo, pa, prema tome,
imaju status konstitutivnih naroda. normiranje nadlenosti Federacije Bosne i Hercegovine,
odnosno prava i dunosti republike srpske ukazuje da su ustavotvorci imali na umu
dravnopravne jedinice koje vre suverenu vlast. Ustav Federacije Bosne i Hercegovine u
lanu iii 1 navodi sljedee poslove u iskljuivoj nadlenosti Federacije: spoljni poslovi, zatita
granica Federacije, dravljanstvo, carine, spoljna trgovina, uspostavljanje monete i
93
Goran Markovi
monetarna politika, osnivanje centralne banke, i druge. oigledno je da se radi o

nadlenostima koje ostvaruje dravna vlast koja ima obiljeja suverenosti, to je bilo
prihvatljivo do stupanja na snagu Ustava Bosne i Hercegovine, poto je Federacija Bosne i
Hercegovine funkcionisala kao suverena drava. na slian nain su bili ureeni prava i
dunosti republike u lanu 68 Ustava republike srpske. U njemu je prvobitno bilo predvieno da republika ureuje i obezbjeuje suverenitet i nezavisnost, ekonomske odnose
s inostranstvom, meunarodnu saradnju, odbranu, mjere za sluaj ratnog stanja, neposredne ratne opasnosti i vanrednog stanja. narodna skuptina republike srpske je do 1996.
godine samostalno ratifikovala sporazume zakljuene s dravama i meunarodnim
organizacijama, a od tada, u skladu s principom suvereniteta i meunarodnog subjektiviteta
Bosne i Hercegovine, je mogla to initi samo uz saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne
i Hercegovine. lanom 98 Ustava je bilo predvieno da republika ima narodnu banku, to
je kasnije izmijenjeno, jer u Bosni i Hercegovini postoji samo Centralna banka Bosne i
Hercegovine. lanom 104 Ustava je prvobitno predvieno da vojska republike srpske titi
suverenitet i nezavisnost republike, to je ve 1996. godine izmijenjeno, poto republika
srpska, kao dio Bosne i Hercegovine, nije suverena i nezavisna. amandman Lv precizira da
republici srpskoj pripadaju dravne funkcije i nadlenosti koje nisu prenesene na institucije
amandmanom iii na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine je izriito propisano da je ona
jedan od dva entiteta u sastavu Bosne i Hercegovine i da joj pripadaju sve nadlenosti koje
nisu prenesene institucijama drave. ona je izgubila nadlenosti u oblasti spoljne politike,
monetarne i carinske politike, nije imala pravo na vlastitu monetu niti na obrazovanje
centralne banke. amandman Xvii je propisao da meunarodni odnosi Federacije Bosne i
Hercegovine moraju biti u skladu s meunarodnim subjektivitetom, teritorijalnim
integritetom i kontinuitetom Bosne i Hercegovine. amandmanom XiX je propisano da
Federacija Bosne i Hercegovine ima pravo da zakljuuje meunarodne sporazume pod
uslovom da ih odobri Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine.
nakon to su 1996. godine usvojeni prvi paketi amandmana na ustave entiteta, kojima su
entiteti i formalno izgubili svojstvo suverenih dravnopravnih jedinica, bilo je neophodno
njihovo daljnje usklaivanje sa Ustavom Bosne i Hercegovine, posebno u cilju stvaranja
jedinstvenog politikog reima konsocijativne demokratije, zasnovanog na ravnopravnosti
konstitutivnih naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
b) Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 2000. godine donio etiri djelimine odluke kojima,
izmeu ostalog, jami konstitutivnost bonjakog, srpskog i hrvatskog naroda na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine. tim odlukama su stvoreni uslovi za ravnopravnije uee
predstavnika tri konstitutivna naroda u vrenju vlasti na nivou entiteta, kantona i jedinica
lokalne samouprave. odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, zasnovana na
posljednjem stavu preambule Ustava Bosne i Hercegovine, stvorila je potrebu za revizijom
94
ustava entiteta, kako bi oni bili usklaeni s tumaenjem Ustavnog suda o sadraju i sutini
principa konstitutivnosti naroda.
sutina principa konstitutivnosti naroda je u tome da oni budu ravnopravni u procesu
odluivanja u svim institucijama vlasti na teritoriji Bosne i Hercegovine. ako su Bonjaci,
Hrvati i srbi, barem formalno, proglaeni ustavotvorcima u posljednjem stavu preambule
Ustava Bosne i Hercegovine, to znai da najvia vlast proizlazi (i) iz njih i pripada (i) njima,
oni ne mogu biti diskriminisani u entitetima tako to nee imati jednaka prava u procesu
stvaranja njihovih pravnih poredaka i politik. dravotvornost tri naroda na nivou Bosne i
Hercegovine i odsustvo dravotvornosti srba u Federaciji Bosne i Hercegovine, odnosno
Bonjaka i Hrvata u republici srpskoj se meusobno iskljuuju.
Ustavi entiteta su pisani na temelju principa konstitutivnosti srba u republici srpskoj,
odnosno Bonjaka i Hrvata u Federaciji Bosne i Hercegovine. republika srpska je prvo bila
definisana kao drava srpskog naroda, a zatim kao drava srpskog naroda i svih njenih
graana, dok je Federacija Bosne i Hercegovine definisana kao drava odnosno entitet u
kojem su Bonjaci i Hrvati konstitutivni. iz ovih temeljnih odrednica su proistekli politiki
reimi dva entiteta, struktura, nain izbora i odluivanja institucija, kojima nije garantovana
ravnopravnost tri naroda. republika srpska je bila ureena kao tipina graanska republika
u kojoj, formalno-pravno, politika prava i slobode jednako pripadaju svima. ta formalna
jednakost, meutim, u uslovima podijeljenog drutva i dominacije nacionalnih ideologija
je dovela do razliite stvarne politike pozicije graana prema njihovoj nacionalnoj
pripadnosti, jer u podijeljenim drutvima znaajnu ulogu igraju i graani kao apstraktne
individue (nezavisno od svoje nacionalne ili druge pripadnosti) i, u veoj mjeri, odreene
drutvene grupe kao kolektiviteti (u ovom sluaju te grupe su nacije). stoga nije dovoljno
garantovati jednaka politika prava i slobode graanima kao pojedincima da bi bila ostvarena
ravnopravnost konstitutivnih naroda kao grupa. Budui da je Federacija Bosne i Hercegovine
bila definisana kao dvonacionalna dravnopravna jedinica, pojedina rjeenja njenog ustava
su i formalno uvodila diskriminaciju. tako su, na primjer, samo Bonjaci i Hrvati mogli formirati
svoje klubove delegata u domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine (lan
iv a 6 Ustava), postojala je ustavna garancija da e najmanje 30% lanova federalne vlade
pripadati hrvatskom narodu (lan iv B 5), dok srbima, nacionalnim manjinama i nacionalno
neopredijeljenima nisu pruene ovakve garancije, dok su funkciju predsjednika i
potpredsjednika Federacije naizmjenino vrili samo Bonjaci i Hrvati (lan iv B 2).
stoga su ustavi entiteta morali biti temeljito revidirani i usklaeni sa Ustavom Bosne i
Hercegovine, na nain na koji je posljednji stav njegove preambule tumaio Ustavni sud
Bosne i Hercegovine. visoki predstavnik je 19. aprila 2002. godine donio odluku o
izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine i odluku o izmjenama i
dopunama Ustava republike srpske. donosei ove odluke, visoki predstavnik se pozvao
na lanove ii 1d i v aneksa X opteg okvirnog sporazuma o miru, stav Xi 2 Zakljuka savjeta
za implementaciju mira iz Bona i etiri djelimine odluke Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine u predmetu U 5/98 iz 2000. godine. on je takoe poao od injenice da entiteti
95
Goran Markovi
nisu preduzeli potrebne mjere kako bi izmijenili svoje ustave u skladu s odlukama Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine, uprkos tome to je visoki predstavnik 11. januara 2001. godine
donio odluku o obrazovanju ustavnih komisija u entitetima kako bi se obezbijedila primjena
tree djelimine odluke Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda.
ovim amandmanima se mijenjaju odredbe entitetskih ustava koje se odnose na organizaciju
i funkcionisanje najviih ustavnih organa, a u Federaciji Bosne i Hercegovine i organa
kantonalne vlasti, poto se predvia da e u roku od devet mjeseci od stupanja na snagu
ovih amandmana principi sadrani u njima poeti da se primjenjuju i u kantonima. Mijenja
se i ustavna definicija entiteta. republika srpska se vie ne odreuje kao drava ve kao
ustavnopravni entitet, a Federacija Bosne i Hercegovine kao jedan od dva entiteta drave
Bosne i Hercegovine. U preambulama oba entitetska ustava se istie konstitutivnost sva
tri naroda, tako da entiteti postaju multietnike federalne jedinice. amandmanom XXviii
na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine se ureuje da Bonjaci, Hrvati i srbi kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i graani Federacije Bosne i Hercegovine, ravnopravno
ureuju ovaj entitet, dok amandman LXvii na Ustav republike srpske utvruje da srbi,
Bonjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, ostali i graani, ravnopravno i bez diskriminacije
uestvuju u vrenju vlasti.
odluka o konstitutivnosti naroda je morala voditi promjenama u odreenju slubenog
jezika u entitetima. U Federaciji Bosne i Hercegovine su slubeni jezici bosanski, hrvatski i
srpski, a u republici srpskoj jezik srpskog naroda, jezik bonjakog naroda i jezik hrvatskog
naroda. U oba entiteta u slubenoj upotrebi su oba pisma latinica i irilica.
rije granica u Ustavu republike srpske je zamijenjena rijeju meuentitetska linija
razgranienja, to nije samo terminoloka promjena, jer se njome eljelo istai da republika
srpska nije drava.
najvanije izmjene entitetskih ustava su izvrene u materiji organizacije dravne vlasti,
primjenom principa proporcionalnog sastava najvanijih institucija i mogunou primjene
prava veta u odluivanju u odreenim sluajevima. amandmanima se najprije predvia
da e najmanje po etiri poslanika Predstavnikog doma Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine i narodne skuptine republike srpske pripadati svakom konstitutivnom
narodu. U domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine e paritetno biti
predstavljeni Bonjaci, Hrvati i srbi, s po 17 delegata, dok e ostali imati sedam delegata.
U republici srpskoj se osniva nova institucija vijee naroda republike srpske, u kome su
konstitutivni narodi predstavljeni paritetno, s po osam delegata, a ostali s etiri delegata.
vijee naroda vri ustavotvornu i zakonodavnu vlast s narodnom skuptinom, s tim to u
donoenju zakona i drugih akata iz nadlenosti narodne skuptine uestvuje samo ukoliko
postoji sumnja o ugroenosti vitalnih nacionalnih interesa.
amandmanima na ustave entiteta je na identian nain definisan vitalni nacionalni interes.
taksativno su navedena pitanja koja se uvijek smatraju pitanjima od vitalnog nacionalnog
interesa, mada i bilo koje drugo pitanje moe biti proglaeno takvim ukoliko to zakljui
96
dvotreinska veina delegata iz reda jednog konstitutivnog naroda. vijea za zatitu vitalnih
nacionalnih interesa u sastavu ustavnih sudova entiteta brinu o adekvatnoj zatiti ovih
interesa konstitutivnih naroda. ova vijea se sastoje od po sedam sudija po dva iz reda
svakog konstitutivnog naroda i po jednog iz reda ostalih. amandmanima se ureuje nain
donoenja odluke u sluaju da delegati iz reda jednog konstitutivnog naroda smatraju da
je njome ugroen vitalni nacionalni interes.
institucija predsjednika republike srpske odnosno predsjednika Federacije je takoe
ureena drugaije nego dotad. U Federaciji Bosne i Hercegovine su prije donoenja odluke
Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda funkciju efa drave vrili predsjednik i
potpredsjednik iz reda bonjakog i hrvatskog naroda, a ovim amandmanima je predvieno
da e biti birani predsjednik i dva potpredsjednika, koji moraju pripadati bonjakom,
hrvatskom i srpskom narodu. Klub delegata srpskog naroda u domu naroda Parlamenta
Federacije Bosne i Hercegovine takoe uestvuje u izboru predsjednika, odnosno
potpredsjednika. U republici srpskoj se na neposrednim izborima biraju predsjednik i dva
potpredsjednika, koji pripadaju trima konstitutivnim narodima, tako to je za predsjednika
izabran kandidat koji osvoji najvie glasova, a za potpredsjednike kandidati iz reda druga
dva konstitutivna naroda koji osvoje najvie glasova meu kandidatima iz reda tih naroda.
amandmani predviaju proporcionalnu predstavljenost konstitutivnih naroda u sastavu
entitetskih vlada. vladu Federacije Bosne i Hercegovine e initi osam ministara iz reda
bonjakog, pet iz reda hrvatskog i tri iz reda srpskog naroda. Jedan ministar iz reda ostalih
moe biti imenovan iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. isti princip vai za sastav
vlade republike srpske, s tim to e nju initi osam ministara iz reda srpskog, pet iz reda
bonjakog i tri iz reda hrvatskog naroda. nakon potpunog provoenja aneksa vii opteg
okvirnog sporazuma o miru, najmanje 15% lanova vlade entiteta mora biti iz reda jednog
konstitutivnog naroda, a najmanje 35% iz reda dva konstitutivna naroda. Jedan lan vlade
mora biti iz reda ostalih. U Federaciji Bosne i Hercegovine, vladu imenuje predsjednik
Federacije uz saglasnost oba potpredsjednika.
nekoliko kljunih funkcija moraju biti podijeljene tako da bude iskljuena dominacija jednog
konstitutivnog naroda. od est izriito navedenih funkcija (predsjednik vlade republike
srpske/predsjednik vlade Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik narodne skuptine
republike srpske/predsjedavajui Predstavnikog doma Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine, predsjedavajui vijea naroda republike srpske/predsjedavajui doma
naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik vrhovnog suda republike
srpske/predsjednik vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, predsjednik Ustavnog
suda republike srpske/predsjednik Ustavnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, glavni
republiki tuilac/federalni tuilac), najvie dvije mogu pripadati jednom konstitutivnom
narodu ili ostalima.
Konstitutivni narodi i ostali e biti proporcionalno predstavljeni u institucijama entiteta,
na osnovu rezultata popisa stanovnitva iz 1991. godine, do potpunog provoenja aneksa
vii. Pod institucijama entiteta se podrazumijevaju: vlada Federacije Bosne i Hercegovine i
97
Goran Markovi
vlade kantona, optinski organi vlasti, kantonalni i optinski sudovi, odnosno ministarstva
u vladi republike srpske, optinski organi vlasti, okruni i osnovni sudovi.
visoki predstavnik je u oktobru 2002. godine donio odluku o izmjenama i dopunama Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine, kojom se princip konstitutivnosti naroda detaljno normira
u strukturi kantonalne vlasti. Predvia se proporcionalna zastupljenost konstitutivnih naroda
i ostalih u ministarstvima kantona, na osnovu popisa stanovnitva iz 1991. godine, do
potpunog provoenja aneksa vii. iako skuptine kantona ostaju jednodomne, predvia se
obrazovanje klubova delegata konstitutivnih naroda ukoliko skuptina kantona ima najmanje
jednog poslanika iz reda odreenog konstitutivnog naroda. ovi klubovi tite vitalne
nacionalne interese ukoliko poslanici iz reda jednog konstitutivnog naroda ocijene da su
oni ugroeni odlukom skuptine kantona. radom skuptine kantona rukovode predsjednik
i zamjenici predsjednika, koji pripadaju razliitim konstitutivnim narodima, pod uslovom
da je u skuptinu biran najmanje jedan poslanik iz reda svakog konstitutivnog naroda.
5. NAJVANIJE INICIJATIVE ZA REVIZIJU USTAVA

BOSNE I HERCEGOVINE
Za ustavnopravni i politiki razvoj Bosne i Hercegovine su znaajne tri inicijative za reviziju
njenog ustava koje nisu prihvaene od dijelova nacionalnih politikih elita. ove inicijative
su poznate pod nazivima aprilski paket, Prudski sporazum i Butmirski paket. radi se o
inicijativama za djeliminu reviziju Ustava, odnosno za usvajanje amandmana kojima se
mijenjaju pojedine ustavne norme, uglavnom one koje se odnose na podjelu nadlenosti
izmeu Bosne i Hercegovine i entiteta i organizaciju vlasti na dravnom nivou.
Znaaj ovih inicijativa je u tome to su nacionalne politike elite neposredno pregovarale
o sadraju i usvajanju ustavnih amandmana, ime bi Ustav Bosne i Hercegovine bio revidiran
po postupku predvienom u njegovom lanu X, umjesto dosadanjih izmjena vrenih
odlukama visokog predstavnika o osnivanju novih institucija Bosne i Hercegovine i potpunom ili djeliminom prenosu nadlenosti ili sporazumima entiteta o prenosu nadlenosti
na dravu. Politike elite evropske unije i sad su imale znaajnu ulogu u procesu oblikovanja
i u pregovorima o usvajanju ovih prijedloga amandmana.
5.1. APRILSKI PAKET
Pod aprilskim paketom se podrazumijeva prijedlog amandmana na Ustav Bosne i
Hercegovine o kojem su nacionalne politike elite postigle znatan stepen saglasnosti, ali
ne i potrebnu dvotreinsku veinu za njegovo usvajanje u Predstavnikom domu Parla mentarne skuptine Bosne i Hercegovine u aprilu 2006. godine. Za prijedlog amandmana
su glasali poslanici sedam vodeih parlamentarnih politikih stranaka koje su uestvovale
u pregovorima, a protiv su glasali poslanici stranke za Bosnu i Hercegovinu (sBiH) i dio
poslanika Hrvatske demokratske zajednice (HdZ), koji su docnije osnovali novu politiku
98
stranku Hrvatsku demokratsku zajednicu 1990 (HdZ 1990). Proces pregovaranja o

ustavnim promjenama, u kojem su uestvovali predsjednici osam parlamentarnih stranaka,
je zapoeo na desetu godinjicu potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma, pod
pokroviteljstvom amerikog instituta za mir (UsiP) i donalda Hejza (donald Hayes), biveg
zamjenika visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini.
aprilski paket nije predviao totalnu reviziju Ustava Bosne i Hercegovine, jer nije postojala
namjera donoenja novog ustava kojim bi ustavna materija bila ureena na bitno drugaiji
nain. Prijedlogom amandmana su se eljele izvriti promjene u nekoliko segmenata
ustavne materije o kojima dotad nije bilo saglasnosti nacionalnih politikih elita podjeli
nadlenosti i organizaciji institucija Bosne i Hercegovine. Predloena su etiri amandmana:
jedan kojim bi bila ureena materija podjele nadlenosti i po jedan kojim bi bile izmijenjene
ustavne norme o Parlamentarnoj skuptini, Predsjednitvu i savjetu ministara. Prijedlogom
amandmana i se predviaju iskljuive nadlenosti Bosne i Hercegovine, zajednike
(podijeljene) nadlenosti Bosne i Hercegovine i entiteta i iskljuive nadlenosti entiteta.
iskljuive nadlenosti Bosne i Hercegovine su proirene u odnosu na rjeenja sadrana u
izvornom tekstu Ustava Bosne i Hercegovine, ali ne u odnosu na njegove revizije vrene u
poslijedejtonskom periodu. drugim rijeima, pored ve predvienih iskljuivih nadlenosti,
dodaju se samo dvije, koje je drava ve dobila u prethodnom periodu, a to su odbrana i
bezbjednost i uspostavljanje i funkcionisanje suda Bosne i Hercegovine i tuilatva Bosne
i Hercegovine. Prijedlogom amandmana se predvia mogunost da i druga pitanja budu
u iskljuivoj nadlenosti drave. Zajednike nadlenosti su navedene u sedam taaka:
poreski sistem, izborni proces, pravosue, poljoprivreda, nauka i tehnologija, ekologija i
lokalna samouprava. najvei dio ovih oblasti se ve nalazi u zajednikoj nadlenosti drave
i entiteta. novinu je predstavljao prijedlog da nadlenosti koje su prenesene na dravu
mogu biti vraene entitetima, pod uslovom da se s tim saglase drava i oba entiteta.
amandman ii je posveen Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine. Predloena
rjeenja djelimino mijenjaju sutinu ustavnog poloaja i meusobnog odnosa njenih
domova. Prijedlogom amandmana se ne mijenja struktura Parlamentarne skuptine. nju i
dalje ine Predstavniki dom i dom naroda, s tim to je ustavna i politika pozicija
Predstavnikog doma snanija. Predstavniki dom bi imao 87 poslanika, od kojih bi tri
mjesta bila garantovana ostalima. U sastav doma naroda bi ulazio 21 delegat, od kojih bi
po sedam pripadalo svakom konstitutivnom narodu. Prijedlogom amandmana se ne
precizira da bi srpski delegati morali dolaziti iz republike srpske, a bonjaki i hrvatski iz
Federacije Bosne i Hercegovine. svaki punoljetni graanin Bosne i Hercegovine bi mogao
biti lan Parlamentarne skuptine, ime bi bila izmijenjena vaea diskriminatorska norma
o sastavu doma naroda. neobian je prijedlog da delegate doma naroda biraju poslanici
u Predstavnikom domu. svaki dom bi imao predsjednika i dva zamjenika predsjednika,
koji bi pripadali razliitim konstitutivnim narodima. Primat Predstavnikog doma bi se
ogledao i u prijedlogu da njegov predsjednik predstavlja Parlamentarnu skuptinu.
Predsjednici domova Parlamentarne skuptine i predsjednik savjeta ministara ne bi mogli
biti iz istog konstitutivnog naroda.
99
Goran Markovi
nadlenosti Predstavnikog doma bi bile znatno ire od nadlenosti doma naroda, budui
da bi ovaj drugi dom uestvovao samo u razmatranju zakona koji se odnose na vitalni
nacionalni interes, usvajanju amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine i izboru predsjednika i potpredsjednika Bosne i Hercegovine. U iskljuivoj nadlenosti Predstavnikog doma
bi se, izmeu ostalog, nala tako vana pitanja poput usvajanja zakona koji se ne odnose
na vitalni nacionalni interes, usvajanja budeta, ratifikacije meunarodnih sporazuma,
utvrivanja izvora i iznosa sredstava za finansiranje institucija Bosne i Hercegovine, potvrde
imenovanja i politike kontrole savjeta ministara.
entitetsko glasanje bi bilo zadrano u Predstavnikom domu, to je bio jedan od osnovnih
razloga zbog kojih stranka za Bosnu i Hercegovinu nije prihvatila aprilski paket. Pitanja
od vitalnog nacionalnog interesa, povodom kojih klubovi delegata konstitutivnih naroda
mogu koristiti pravo veta, su taksativno navedena i u osnovi su identina listi pitanja od
vitalnog nacionalnog interesa koju sadre amandmani na ustave entiteta od 2002. godine:
pravo konstitutivnih naroda da budu zastupljeni u organima zakonodavne, izvrne i sudske
vlasti i da imaju jednaka prava u procesu odluivanja; identitet konstitutivnog naroda;
teritorijalna organizacija; organizacija organa javne vlasti; obrazovanje; jezik i pismo;
nacionalni simboli i zastave; duhovno naslijee, pogotovo vjerski i kulturni identitet i
tradicija; ouvanje integriteta Bosne i Hercegovine; sistem javnog informisanja; amandmani
na Ustav Bosne i Hercegovine. osim ovih, i bilo koje drugo pitanje moe biti proglaeno
pitanjem od vitalnog nacionalnog interesa ako tako odlui dvotreinska veina jednog od
klubova delegata konstitutivnih naroda. Prijedlog amandmana predvia da e u sluaju
neslaganja klubova delegata dva konstitutivna naroda o tome da li se spornim aktom
Predstavnikog doma ugroava vitalni nacionalni interes konanu odluku donijeti Ustavni
sud Bosne i Hercegovine.
Prijedlog amandmana iii je posveen Predsjednitvu Bosne i Hercegovine. ine ga predsjednik i dva potpredsjednika. Predsjednik Predsjednitva je istovremeno predsjednik Bosne i
Hercegovine. Predsjednik i potpredsjednici ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda.
ovim prijedlogom se mijenja vaea ustavna norma, koja izriito utvruje da e lanovi
Predsjednitva biti birani tako da jednog lana (obavezno srbina) biraju birai u republici
srpskoj, a dvojicu (obavezno Bonjaka i Hrvata) birai u Federaciji Bosne i Hercegovine.
Predsjednika i potpredsjednike biraju domovi Parlamentarne skuptine. Kandidate moe
predlagati odreen broj poslanika u Predstavnikom domu i delegata u domu naroda.
Klubovi delegata konstitutivnih naroda biraju po jednog kandidata, nakon ega se formira
zajednika kandidatska lista tri kandidata. da bi ovi kandidati bili izabrani, listu mora
potvrditi Predstavniki dom. Prijedlogom amandmana se ne predvia postupak za sluaj
da Predstavniki dom ne potvrdi listu prihvaenu u domu naroda. izriito se predvia da
najmanje jedan lan Predsjednitva mora dolaziti iz svakog entiteta, a najvie po jedan iz
svakog konstitutivnog naroda.
Prijedlogom amandmana se pravi razlika izmeu nadlenosti predsjednika i Predsjednitva.
Predsjednik i potpredsjednici bi, kao Predsjednitvo, zajedno odluivali o tri pitanja: iz
100
oblasti odbrane, o imenovanju sudija Ustavnog suda Bosne i Hercegovine i o imenovanju

lanova Upravnog odbora Centralne banke Bosne i Hercegovine. Predsjedniku bi pripadalo
i pravo suspenzivnog veta. on bi imao pravo da zahtijeva od Parlamentarne skuptine da
ponovo razmatra zakon koji je ve usvojila. ona, meutim, ne bi morala usvojiti isti prijedlog
zakona kvalifikovanom veinom, ve bi za njegovo konano usvajanje bila dovoljna obina
veina. Prijedlogom amandmana je predvieno i razrjeenje predsjednika. on bi mogao
biti smijenjen zbog nekompetentnosti, krenja Ustava, zakona ili obavezujue norme
meunarodnog prava. Predsjednik bi mogao biti smijenjen ako bi tako odluilo dvije treine
lanova Predstavnikog doma, uz uslov da za smjenu glasa najmanje jedna polovina
poslanika iz reda konstitutivnog naroda kojem i on pripada.
Prijedlog amandmana iv je posveen savjetu ministara Bosne i Hercegovine, koji se izriito
definie kao institucija izvrne vlasti. na elu savjeta ministara bi se nalazio predsjednik
savjeta ministara (premijer), koji bi imao dva zamjenika. Premijer i njegovi zamjenici ne bi
mogli pripadati istom konstitutivnom narodu. savjet ministara osim premijera inili bi i
ministri, a izbor bi vrio Predstavniki dom Parlamentarne skuptine. Kandidata za
predsjednika savjeta ministara bi predlagao predsjednik Bosne i Hercegovine. Prijedlog
amandmana sadri i nadlenosti savjeta ministara, koje su uobiajene nadlenosti vlade:
predlae zakone i budet, donosi uredbe i druge propise potrebne za provoenje zakona,
izvrava akte Parlamentarne skuptine, vodi spoljnu politiku, i dr. amandmanom se ne
ureuju blie sastav i nain odluivanja savjeta ministara, nego je predvieno da ta pitanja
budu ureena zakonom.
5.2. PRUDSKI SPORAZUM
Predsjednici tri politike stranke (saveza nezavisnih socijaldemokrata, stranke demokratske
akcije i Hrvatske demokratske zajednice) su u malom mjestu Prudu, u sjevernoj Bosni, u
novembru 2008. godine postigli sporazum o rjeavanju nekoliko pitanja, to su obznanili
javnosti u zajednikoj izjavi. sporazum tri lidera postignut u Prudu ima daleko manji znaaj
od aprilskog paketa, kako po svojoj sadrini, tako i po dalekosenosti rezultata. iz
zajednike izjave tri lidera je uoljivo da nisu postigli jasan dogovor o vanim pitanjima
ustavne reforme, ve su se samo sporazumjeli o nekoliko principa koji bi predstavljali temelj
daljih razgovora.
U pogledu ustavne reforme, postignut je sporazum da e se Ustav mijenjati amandman skom tehnikom, ime su iznijeli svoj stav da ne treba donositi novi ustav Bosne i Hercegovine. Predmet razgovora o ustavnoj reformi treba da budu: usklaivanje Ustava s
evropskom konvencijom o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, teritorijalna organizacija
odnosno srednji nivo vlasti, nadlenosti drave i funkcionisanje institucija Bosne i
Hercegovine.
101
Goran Markovi
5.3. BUTMIRSKI PAKET

U oktobru 2009. godine je zapoeo proces upoznavanja najvanijih politikih stranaka u
Bosni i Hercegovini s novim prijedlogom ustavnih amandmana i pregovori o njihovom
usvajanju. inicijator pregovora je bio vedski ministar inostranih poslova Karl Bilt (Carl Bildt),
budui da je vedska predsjedavala evropskom unijom. Predloeni amandmani su relativno
brzo odbaeni od strane svih parlamentarnih stranaka, sa izuzetkom stranke demokratske
akcije, koja ih je ocijenila prihvatljivim kao umjerenim pomakom u oblasti ustavne reforme.
srpske politike stranke su odbacile prijedlog u cjelini, dok su hrvatske ocijenile da se njime
ne obezbjeuje ravnopravnost hrvatskog naroda.
analiza sadraja predloenih amandmana pokazuje da nije postojala namjera da se izvri
radikalna ustavna revizija, ve da se ogranieno reformie organizacija dravne vlasti. tok
pregovora, koji su bili vrlo kratki i neuspjeni, pokazuje da su nacionalne politike elite, kao
i tzv. meunarodna zajednica, zadrale interes za kljuna pitanja podjelu nadlenosti
izmeu drave i entiteta i institucionalni sistem na dravnom nivou (sastav, nain izbora i
odluivanja institucija Bosne i Hercegovine). osim toga, predloenim amandmanima se
predvia ustavnopravna verifikacija promjena koje su ve izvrene zakonima koje je donijela
Parlamentarna skuptina i nametnuo visoki predstavnik.
Predloenim amandmanima se ne predviaju nove iskljuive nadlenosti drave. dakako,
verifikuje se injenica da je drava u poslijedejtonskom periodu dobila nadlenosti u oblasti
odbrane, bezbjednosti i sistema indirektnog oporezivanja. odreena pitanja bi bila u
zajednikoj nadlenosti drave i entiteta: unutranja bezbjednost, oporezivanje, izborni
proces, pravosue, poljoprivreda, nauka i tehnologija, ivotna sredina, lokalna samouprava.
neka od ovih pitanja su i dosad bila u podijeljenoj nadlenosti drave i entiteta (izborni
proces i pravosue, na primjer), dok neka, poput lokalne samouprave, dosad nisu ureivana
od strane drave. Kao i u aprilskom paketu, i ovim amandmanima se predvia mogunost
povrata prenesenih nadlenosti, pod uslovom da se s tim saglase drava i entiteti.
Prema prijedlogu amandmana, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine bi i dalje imala
dvodomnu strukturu. delegate doma naroda bi birali delegati doma naroda Parlamenta
Federacije Bosne i Hercegovine i poslanici u narodnoj skuptini republike srpske. dom
naroda bi imao dvadeset jednog lana, od kojih bi se dvije treine birale u Federaciji Bosne
i Hercegovine, a jedna treina u republici srpskoj. Kako se ne precizira nacionalna pripadnost
delegata, naelno bi bilo mogue da u oba entiteta budu birani delegati iz reda sva tri
konstitutivna naroda i iz reda ostalih. ne jami se da e ostali imati svoje delegate u domu
naroda, ve je to samo mogunost, pogotovo to prijedlog amandmana sadri odredbu da
e svaki konstitutivni narod imati najmanje est delegata. Predlae se da Predstavniki dom
ima 87 lanova, od kojih bi najmanje tri pripadali ostalima, od kojih bi dva bila birana u
Federaciji Bosne i Hercegovine, a jedan u republici srpskoj.
samo poslanici u Predstavnikom domu bi imali pravo zakonodavne inicijative. dom naroda
bi imao pravo da se izjanjava o zakonskim prijedlozima tek nakon to budu usvojeni u
102
Predstavnikom domu. Prijedlog amandmana ne sadri listu vitalnih nacionalnih interesa.

osim toga, predvia se zadravanje instituta entitetskog glasanja.
Predstavniki dom bi imao ire nadlenosti od doma naroda. on bi birao lanove
Predsjednitva Bosne i Hercegovine, predsjednika savjeta ministara i potvrivao listu
ministara, vrio politiku kontrolu rada savjeta ministara, usvajao budet i vrio imenovanja
u skladu sa Ustavom i zakonom. Kao posebna nadlenost doma naroda predvia se
razmatranje usklaenosti zakona s vitalnim nacionalnim interesima.
Funkciju efa drave vrili bi predsjednik i potpredsjednici Bosne i Hercegovine, koji bi
zajedno inili Predsjednitvo i ne bi mogli pripadati istom konstitutivnom narodu. izbor
lanova Predsjednitva bi se vrio u Parlamentarnoj skuptini, tako to bi svaki poslanik u
Predstavnikom domu mogao uestvovati u postupku predlaganja kandidata, koji bi morali
biti lanovi ovog doma, a o predloenim kandidatima izjanjavali bi se klubovi delegata
konstitutivnih naroda u domu naroda. nakon to svaki klub delegata izabere po jednog
kandidata, lista s imenima tri kandidata prosljeuje se Predstavnikom domu na potvrdu.
ovakvim nainom izbora lanova Predsjednitva bilo bi postignuto nekoliko ciljeva. Prvo,
barem formalno bi se otklonila diskriminacija prilikom izbora lanova Predsjednitva, poto
nikome ne bi bilo oduzeto pasivno birako pravo. drugo, u postupku bi uestvovala oba
doma Parlamentarne skuptine, ime se eljela obezbijediti legitimnost izbora i osigurati
da izabrani lanovi budu predstavnici i graana i konstitutivnih naroda.
nadlenosti efa drave su ureene tako da ih djelimino vri predsjednik samostalno, a
djelimino pripadaju Predsjednitvu kao kolegijalnom organu. drugu grupu nadlenosti
ine politiki osjetljivija pitanja, kao to su odbrana, imenovanje kandidata za predsjednika
savjeta ministara, imenovanje lanova Upravnog odbora Centralne banke Bosne i Hercegovine, dodjeljivanje odlikovanja i priznanja i davanje pomilovanja. Predsjedniku Bosne i
Hercegovine bi pripalo i pravo suspenzivnog veta na zakone usvojene u Parlamentarnoj
skuptini.
Ustavna pozicija savjeta ministara bi bila ureena novim lanom v bis. Kao i u aprilskom
paketu, savjet ministara se definie kao organ izvrne vlasti, a ne kao vlada Bosne i
Hercegovine. inili bi ga predsjednik i ministri, koji bi za svoj rad odgovarali Predstavnikom
domu a ne, kao dosad, Parlamentarnoj skuptini u cjelini. Predsjednika savjeta ministara
bi imenovalo Predsjednitvo, a imenovanje bi potvrivao Predstavniki dom, to je
identino vaeem ustavnom rjeenju. Predstavniki dom bi, na prijedlog predsjednika
savjeta ministara, imenovao ministre. Prijedlogom amandmana se taksativno navode
nadlenosti savjeta ministara, ime se otklanja znaajan nedostatak vaeeg ustavnog
rjeenja, kojim se uopte ne preciziraju nadlenosti ove institucije. Prema predloenom
amandmanu, savjet ministara bi imao dvije nadlenosti koje prema vaeem ustavnom
rjeenju ne vri samostalno voenje spoljne politike i predlaganje budeta.
103
Goran Markovi
6. ZAKLJUAK
Ustavi u Bosni i Hercegovini pripadaju kategoriji krutih ustava, koji se formalno mijenjaju
po postupku sloenijem od zakonodavnog, ime se eli obezbijediti stabilnost i trajnost
ustavnog sistema. oni su istovremeno gipki ustavi, jer su se u petnaest poslijedejtonskih
godina temeljito mijenjali i prilagoavali promijenjenim politikim prilikama i, jo vie,
politikim ciljevima onih koji su ih mijenjali. Ustavi entiteta su toliko izmijenjeni da se broj
amandmana pribliio broju lanova sadranih u njihovim prvobitnim tekstovima. Ustav
Bosne i Hercegovine, iako je samo jednom mijenjan amandmanskom tehnikom, je takoe
znatno revidiran.
Ustavne reforme na entitetskom nivou su zapoele nedugo nakon stupanja na snagu Ustava
Bosne i Hercegovine, s ciljem da se ustavi entiteta usklade sa ustavom drave. izmjene
Ustava Bosne i Hercegovine nisu vrene formalnom intervencijom u njegov tekst, ve
koritenjem specifinih mehanizama koje je on predviao, ali i vanustavnim djelovanjem
visokog predstavnika. tri su osnovna postupka revizije Ustava Bosne i Hercegovine, ne
raunajui amandmansku tehniku: odluke visokog predstavnika, prenos nadlenosti na
dravu na osnovu sporazuma entiteta i zakoni koje je donosila Parlamentarna skuptina
Proces ustavnih promjena se kretao u dva pravca: prenos nadlenosti s entiteta na dravu,
ime je temeljito revidiran, u prvom redu, lan iii Ustava, te promjene institucionalnog
sistema, u smislu osnivanja novih institucija drave. najvanije u tom pogledu je osnivanje
institucija pravosudnog sistema.
Ustavne promjene u Bosni i Hercegovini su najveim dijelom bile iznuene, budui da
nacionalne politike elite imaju suprotne stavove o potrebi i sadraju revizije Ustava Bosne
i Hercegovine i ustava entiteta. nema saglasnosti o tome da li uopte treba pristupati
ustavnoj reformi, a ako treba, da li treba donositi novi ustav, to podrazumijeva temeljitu
ustavnu reviziju, ili samo mijenjati vaei. osim toga, nacionalne politike elite se ne mogu
saglasiti o tome kakvi treba da budu oblik dravnog ureenja i oblik politikog reima u
Bosni i Hercegovini, to je u neposrednoj vezi s obimom nadlenosti drave i entiteta
odnosno sastavom, nainom izbora i odluivanja institucija drave i entiteta.
ovi razlozi su doveli do neuspjeha nekoliko vanih inicijativa za ustavnu reformu koje su
pokrenute od 2005. do 2009. godine aprilskog paketa, Prudskog sporazuma i Butmirskog
paketa. nijedna od ovih inicijativa nije predviala radikalnu ustavnu reformu, ali nije uspjela
iz vie razloga: nacionalne politike elite, ili njihovi znaajni dijelovi, nastupali su s pozicija
svojih maksimalistikih programa; ekstremne nacionalne politike stranke su imale snane
pozicije u Parlamentarnoj skuptini; nije postignut prethodni konsenzus o tome kakav treba
da bude obim i sadraj ustavnih reformi; nijedna nacionalna politika elita nije eljela da
izgubi steene pozicije moi ili da na dravnom nivou uestvuje u vrenju vlasti s pozicija
statusa quo u pogledu koliine politike moi kojom raspolae.
104
LJUDSKA PRAVA
U KONTEKSTU POLITIKOG SISTEMA
Andrea Zubovi
Saetak ljudska prava se temelje na pojmu uroenog dostojanstva svih ljudskih bia. Univerzalna
su, neotuiva, nedjeljiva i meuovisna. U Bosni i Hercegovini ljudska prava se tite na
nivou drave, kao i na nivou entiteta. Ustav Bosne i Hercegovine, te ustavi entiteta, na
specifian nain tite ljudska prava, kroz direktnu primjenu Evropske konvencije o zatiti
ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Kljune rijei: osnovne slobode; Evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda;
Evropski sud za ljudska prava; ombudsman; konstitutivni narodi; manjine; kolektivna
prava; individualna prava; ekonomska i socijalna prava.
1. POJAM LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNI

MEUNARODNI INSTRUMENTI ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA
Ljudska prava su prava i slobode svih ivih bia. Konceptualno, sva ljudska bia imaju
ljudska prava na osnovu same injenice da su iva bia, stoga se ljudska prava zasnivaju
na koncepciji univerzalizma i egaliteta. Ljudska prava su uobliena kroz zajednike norme
stvarnih ljudskih morala, opravdana moralnim normama ili prirodnim pravima koja se
oslanjanju na najznaajnije ljudske vrijednosti, ali ujedno i kroz prava posmatrana kroz
pravni sistem na nacionalnom nivou ili u okviru meunarodnog prava. (nickel, 2009). Bitno
je istai da ne postoji univerzalni konsenzus o precizno odreenoj prirodi ljudskih prava,
zbog ega je konceptualno odreenje ljudskih prava predmet intenzivne filozofske i pravne
debate.
Moderni koncept ljudskih prava razvijen je u svjetlu prilika koje su uslijedile nakon drugog
svjetskog rata, djelimino kao reakcija na holokaust, to je kulminiralo usvajanjem
Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima od strane Ujedinjenih naroda 1948. godine.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, iako isprva pravno neobavezujui dokument,
vremenom je stekla status meunarodnog obiajnog prava na koje se drave mogu pozivati
u okviru meunarodne zatite ljudskih prava. Pozivom svim dravama da promoviu niz
ljudskih, graanskih, ekonomskih i socijalnih prava smatrajui ista osnovima slobode,
pravde i mira u svijetu, Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima predstavlja prvo
nastojanje na meunarodnoj razini da se uspostavi model prava-obaveze u odnosima
izmeu drava i njihovih graana.
105
Andrea Zubovi
osnovna premisa ljudskih prava je uroeno dostojanstvo svih ljudskih bia, njihova
univerzalnost i neodvojivost, neotuivost i meusobna ovisnost. U preambuli Povelje
Ujedinjenih naroda jasno su istaknute ove vrijednosti. radi se o pravima koja ljudsko bie
ne stie, ve ih ima na osnovu samog postojanja, bez obzira da li je dravljanin neke drave
ili ne [...] (sali i terzi, 1996: 19). stoga, ljudska prava nisu kategorija koja je ograniena
suverenitetom jedne drave, no pritom zamka simplifikacije o apsolutizmu ljudskih prava
se mora zaobii na nain da se prizna da ljudska prava mogu biti podvrgnuta odreenom
stepenu legitimnih ogranienja. Upravo iz tog razloga prisutno je i konstantno balansiranje
izmeu suverenih prava drava i univerzalnih ljudskih prava graana kao pojedinaca.
Koncept ljudskih prava nije statina kategorija. Konstantno unapreenje i regulacija u ovom
polju inspirisana je kako historijskim i politikim razvojima na globalnoj sceni, tako i regionalnim specifinostima. danas je opeprihvaena podjela prava na graanska, politika,
ekonomska, socijalna i kulturna prava, kao i diferencijacija izmeu individualnih i kolektivnih
prava. Posebno znaajnu ulogu u odnosu na razvoj tree generacije ljudskih prava, odnosno
kolektivnih prava ima Afrika povelja o pravima ovjeka i naroda, usvojena na 18. skuptini
efova drava, i vlada organizacije afrikog jedinstva u najrobiju, Kenija, 27. juna 1981., a koja
predstavlja pravni, politiki i ideoloki izraz i osnovu za koncept kolektivnih ljudskih prava
(african Charter on Human and Peoples rights) (http://www.hrcr.org/docs/Banjul/afrhr.html).
danas se moe govoriti o meunarodnom sistemu ljudskih prava. iako je postojanje
koncepta univerzalno priznatog sistema ljudskih prava i dalje predmet brojnih debata,
imajui u vidu posveenost Ujedinjenih naroda izreenu u preambuli Povelje Ujedinjenih
naroda i Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima, ali i brojnim drugim meunarodnim
dokumentima za zatitu ljudskih prava, s pravom se moe rei da je sistem ljudskih prava
najblii univerzalno priznatom sistemu neovisno od politikog sistema, ideologije ili
kulturolokih predispozicija.
2. LJUDSKA PRAVA U USTAVNO-PRAVNOM SISTEMU BIH

Ljudska prava i slobode najvaniji su element pravne drave i principa vladavine prava
kojim se oblikuje demokratski poredak. shodno tome, ljudska prava i osnovne slobode
predstavljaju principijelno vrijednosnu premisu na kojoj se gradi demokratski ustav.
Formalnopravno, u strukturi pravnog sistema, ljudska prava i slobode uivaju privilegovano
mjesto na nain da su uvrtena u tekst najvieg pravnog akta nacionalnog pravnog sistema.
Ustavna regulacija ljudskih prava i sloboda predstavlja znaajnu javnu funkciju vlasti koja
ima za cilj osiguravanje ukupnog razvoja i unutranje stabilnosti drutva, a koja je istovremeno u bliskoj vezi s prirodom odnosa i primarnih principa na kojima se zasniva ustav.
stoga, gotovo sve drave su nastojale obezbijediti ustavnu formulaciju drutvenih odnosa
postavljajui ih u okvire vladavine prava i demokratskog ureenja koji se zasnivaju na
garanciji ljudskih prava i sloboda. U tom smislu, ustavni tekstovi u Bosni i Hercegovini ne
predstavljaju izuzetak.
106
Ljudska prava u kontekstu politikog sistema
2.1. USTAV BOSNE I HERCEGOVINE

Ustav Bosne i Hercegovine, pored niza drugih specifinosti, zatitu ljudskih prava takoe
regulira na specifian nain. Zatita ljudskih prava nije samo ustavna obveza, ve i preduvjet i instrument za dugotrajnu stabilnost. Uspostava odrivih, funkcionalno djelotvornih
i neovisnih institucija ljudskih prava predstavlja obvezu propisanu dejtonskim sporazumom, kao i glavni uvjet za integraciju Bosne i Hercegovine u euroatlantske institucije.
(http://www.oscebih.org/human_rights/cro/institutions.asp) U preambuli Ustava Bosne i
Hercegovine, kao polazna premisa uzima se potovanje ljudskog dostojanstva, slobode i
jednakosti, te je utvrena odlunost da se u Bosni i Hercegovini osigurava puno potivanje
meunarodnog humanitarnog prava. dalje je prisutna opredijeljenost da se polazi od
Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, meunarodnih ugovora o graanskim i politikim te ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i deklaracije o pravima osoba
koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezikim manjinama, te drugih instrumenata o ljudskim pravima. (Ustav Bosne i Hercegovine, preambula, paragraf 7). lanom
ii Ustava Bosne i Hercegovine se proklamira da Bosna i Hercegovina zajedno s njenim
entitetima osigurava najvii nivo meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Poseban status u ustavnopravnom poretku Bosne i Hercegovine ima evropska konvencija
za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda s protokolima (u daljem tekstu: evropska
konvencija), na nain da lan ii/2 predvia da se evropska konvencija direktno primjenjuje
u Bosni i Hercegovini te da ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. U ovom
smislu, pojavila se problematika u odnosu na injenicu da je autentina verzija Ustava
Bosne i Hercegovine kao aneks 4 dejtonskog mirovnog sporazuma sainjena na engleskom
jeziku, s obzirom na to da jezike verzije na jezicima Bosne i Hercegovine nikada nisu
objavljene u slubenim glasilima. Problematika se ogleda u injenici da engleska verzija
ovog lana glasi da evropska konvencija ima priority over other law. naime rije law, uslijed
svog dvostrukog znaenja, zakon i pravo, moe stvoriti konfuziju pri prevodu ove odredbe.
iz toga proizlazi mogunost prevoda i tumaenja ove odredbe na dva naina, i to da
evropska konvencija ima primat nad svim zakonima u Bosni i Hercegovini ili, alternativno,
da ima nadustavnu snagu. Meutim, uzimajui u obzir ciljno tumaenje ove odredbe, kao
i opeprihvaenu prirodu ustava kao najvieg pravnog akta u dravi, zauzet je stav da
evropska konvencija ima prioritet nad svim zakonima u Bosni i Hercegovini, ali ne i
nadustavnu snagu. U prilog ovakvom tumaenju ide i injenica da je u lanu 3. taka 3/b
Ustava BiH navedeno: the general principles o international law shall be an integral part
of the law of Bosnia and Herzegovina and the entities, to se prevodi tako da glasi opta
naela meunarodnog prava su sastavni dio pravnog poretka Bosne i Hercegovine i
entiteta. ovdje se dakle rije law prevodi kao pravni poredak, a radi se o slinom kontekstu
kao to je to u lanu ii/2. Ustava BiH. U lanu i/2. Ustava BiH se takoer navodi: Bosnia and
Herzegovina shall be a democratic state, which shall operate under the rule of law and
with free and democratic elections gdje pojam rule of law sasvim izvjesno oznaava
dobro poznati pojam vladavine prava koji se esto potpuno pogreno prevodi i kao
vladavina zakona (vehabovi, 2006: 91-92). U prilog ovom shvatanju ide i praksa Ustavnog
107
Andrea Zubovi
suda Bosne i Hercegovine, posebno izraena u predmetu broj U 26/01 od 28. septembra
2001. godine koji se ticao konflikta izmeu Ustava Bosne i Hercegovine i evropske
konvencije, u kojem Ustavni sud zauzima slijedei stav:
Bosna i Hercegovina, funkcioniui kao demokratska drava, ovlatena je da u oblastima iz
njene nadlenosti, osim Ustavom predvienih, uspostavi i druge mehanizme i dodatne
institucije koje su joj potrebne za izvrenje njenih nadlenosti, ukljuujui i uspostavljanje
suda za jaanje pravne zatite njenih graana i osiguranje potovanja principa evropske
konvencije o ljudskim pravima. (predmet broj U 26/01 od 28. septembra 2001. godine)
Pored injenice da evropska konvencija i njeni protokoli zauzimaju veoma visoku poziciju
u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, njen znaaj i implikacija u odnosu na zatitu
ljudskih prava u Bosni i Hercegovine lei i u injenici da ima direktnu primjenu u Bosni i
Hercegovini. direktna primjena odnosi se na obavezu svih organa vlasti na svim nivoima
u Bosni i Hercegovini i entitetima da istu primjenjuju u okviru vrenja svojih ovlatenja.
Ujedno, znaajna je mogunost graana da se oslanjaju na evropsku konvenciju u okviru
zatite svojih prava. navedeno je posebno vidljivo kroz sistematsko tumaenje odredbe
lana ii/6 Ustava BiH koji propisuje da su Bosna i Hercegovina i svi sudovi, ustanove, organi
vlasti, te organi kojima zasebno rukovode entiteti ili koji djeluju unutar entiteta podvrgnuti,
odnosno, primjenjuju ljudska prava i osnovne slobode koji su sadrani u ovoj konvenciji i
njenim protokolima (lan ii/6.).
iz svega navedenog proizlazi da evropska konvencija i njeni protokoli imaju ustavnu snagu,
to predstavlja raritet u pogledu primjene meunarodnih dokumenata za zatitu ljudskih
prava u okviru nacionalnih pravnih sistema. Posebno se treba imati u vidu injenicu da se
evropska konvencija primjenjuje u Bosni i Hercegovini i prije nego to je Bosna i Hercegovina postala lanicom vijea evrope (12. jula 2002. godine), a s obzirom na to da je Ustav
Bosne i Hercegovine, kao aneks 4 dejtonskog mirovnog sporazuma potpisan 14. decembra
1995. godine. Prilikom diskusije na temu Primjena Evropske konvencije o ljudskim pravima
i osnovnim slobodama u Bosni i Hercegovini (okrugli sto Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
sarajevo, 15. i 16. novembar 2001. godine), Mato tadi, u to vrijeme sudija doma za ljudska
prava za Bosnu i Hercegovinu, naglasio je da postoji vie razloga za direktnu inkorporaciju
evropske konvencije u Ustav Bosne i Hercegovine i to: nevjerovatno visok stepen krenja
ljudskih prava na cijelom podruju Bosne i Hercegovine za vrijeme rata, zatim, injenica
da je prilikom izrade opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini bilo sasvim
izvjesno da Bosna i Hercegovina nee tako skoro postati lanica vijea evrope, te da je
jedino na ovakav nain bilo mogue obezbijediti efektnu zatitu ljudskih prava i sloboda
po evropskim standardima, kao i injenica da nema uspjenog demokratskog razvitka
drutva bez efikasne zatite ljudskih prava i sloboda. U tom smislu, ustavnopravni poredak
Bosne i Hercegovine u odnosu na pitanje garancija ljudskih prava i osnovnih sloboda
deklaratorno prua visok stepen zatite.
108
lan ii/3 Ustava Bosne i Hercegovine sadri katalog prava kojim je propisano da sva lica
na teritoriji Bosne i Hercegovine uivaju ljudska prava i slobode iz evropske konvencije,
to ukljuuje:
pravo na ivot;
pravo lica da ne bude podvrgnuto muenju niti neovjenom ili poniavajuem
tretmanu ili kazni;
pravo lica da ne bude drano u ropstvu ili potinjenosti, ili na prisilnom ili obaveznom
radu;
pravo na linu slobodu i sigurnost;
pravo na sasluanje u graanskim i krivinim stvarima i druga prava u vezi s krivinim
postupkom;
pravo na privatni i porodini ivot, dom i prepisku;
slobodu misli, savjesti i vjere;
slobodu izraavanja;
slobodu mirnog okupljanja i slobodu udruivanja s drugima;
pravo na brak i zasnivanje porodice;
pravo na imovinu;
pravo na obrazovanje;
pravo na slobodu kretanja i prebivalita.
iz navedenog se moe zakljuiti da postoji svojevrsna repeticija u pogledu kataloga ljudskih
prava sadranih u Ustavu Bosne i Hercegovine, imajui u vidu da su nabrojana prava
obuhvaena evropskom konvencijom. Meutim, navedeno ni u kom sluaju ne donosi
negativne implikacije s obzirom na to da na nedvosmislen nain predstavlja potvrivanje
znaaja ovih prava. Ujedno, navedena repeticija moe se smatrati kao posljedica iroko
prihvaene ustavnopravne nomotehnike u vidu uvrtavanja kataloga prava u tekst ustava.
stav 4 lana ii Ustava Bosne i Hercegovine proklamira zabranu diskriminacije na nain da
je svim osobama na podruju Bosne i Hercegovine osigurano da uivaju ljudska prava i
temeljne slobode bez diskriminacije prema spolu, rasi, boji koe, jeziku, vjeroispovijesti,
politikom i drugom opredjeljenju, nacionalnom ili drutvenom porijeklu, pripadnosti
nacionalnoj manjini, vlasnitvu, roenju ili drugom statusu. Znaaj ove odredbe ogleda se,
izmeu ostalog, i kroz injenicu da se ista pojavljuje kao pravni osnov za zabranu diskriminacije kroz niz drugih zakona koji su doneseni na dravnom nivou poput Zakona o
ravnopravnosti spolova i Zakon o zabrani diskriminacije. Pri tome je bitno istai da ova dva
zakona imaju neto iri osnov zabrane diskriminacije s obzirom na to da je regulisan vei
broj osnova po kojima diskriminacija nije dozvoljena. U tom smislu, zakonskom razradom,
normativno je pruen vii stepen zatite od diskriminacije.
sa aspekta implementacije prava, lan ii/8 Ustava Bosne i Hercegovine prua osnov i na
svojevrstan nain konstituie obavezu organa vlasti da omogue implementaciju i
ostvarivanje ljudskih prava i sloboda kroz meunarodne mehanizme zatite, na nain da
109
Andrea Zubovi
je propisano: svi nadleni organi vlasti u Bosni i Hercegovini e saraivati sa, i obezbijediti
neogranien pristup: svim meunarodnim posmatrakim mehanizmima ljudskih prava koji
se uspostave za Bosnu i Hercegovinu; nadzornim tijelima koja se uspostave bilo kojim
meunarodnim sporazumom navedenim u aneksu i ovog Ustava; Meunarodnom tribunalu za bivu Jugoslaviju (a naroito e se pridravati naredbi koje su izdate po lanu
29. statuta tribunala); i bilo kojoj drugoj organizaciji ovlatenoj od strane vijea sigurnosti
Ujedinjenih naroda sa mandatom koji se tie ljudskih prava ili humanitarnog prava. (lan
ii/8 Ustava BiH)
iz svega navedenog proizlazi da Ustav Bosne i Hercegovine, posmatrajui s normativnog i
deklaratornog aspekta, prua visok stepen zatite i garancija ljudskih prava i sloboda svim
licima na teritoriji Bosne i Hercegovine, bez obzira na njihovu etniku pripadnost i konstitutivno odreenje ili drugi vid samoodreenja. stoga, moe se zakljuiti da je normativni
nivo zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda na izuzetno visokom nivou.
2.2. USTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Ustavotvorna skuptina Federacije Bosne i Hercegovine usvojila je Ustav Federacije Bosne
i Hercegovine 30. marta 1994. godine, kada je i stupio na snagu. Kasnijim donoenjem
Ustava Bosne i Hercegovine pretrpio je izvjesne promjene. U dijelu koji se odnosi na ljudska
prava i slobode, ove promjene se uglavnom tiu pozivanja na naela ustanovljena Ustavom
U preambuli Ustava Federacije Bosne i Hercegovine izraeno je uvjerenje da demokratske
institucije utemeljene na potovanju ljudskih prava i sloboda najbolje stvaraju sklad izmeu
sebe i svojih zajednica, kao i opredjeljenje ka naelima Povelje Ujedinjenih naroda,
Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, i opim okvirnim sporazumom o miru u Bosni
i Hercegovini. nadalje se proklamira nacionalna ravnopravnost, demokratski odnosi i
najvii standardi ljudskih prava i sloboda narodima i graanima Federacije Bosne i
Hercegovine.
inicijalni tekst Ustava Federacije Bosne i Hercegovine priznavao je konstitutivnost samo
Bonjacima i Hrvatima. Kasnijom odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 5/98
iz 2000. godine ove odredbe su proglaene neustavnim, te je Ustav Federacije Bosne i
Hercegovine izmijenjen na nain da priznaje konstitutivnost sva tri naroda, Bonjaka, Hrvata
i srba, a garantuje zatitu ljudskih prava svim licima na teritoriji Federacije Bosne i
Hercegovine.
Karakteristika Ustava Federacije u odnosu na Ustav BiH, jeste u tome to Ustav Federacije
ima proiren katalog prava nabrojanih u samom tekstu ustava, pri emu svakako treba
naglasiti da ovo ne vodi zakljuku da Ustav Federacije BiH garantira vie prava od same
BiH jer se oba ustava pozivaju na itav niz meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima
(dodatak Ustavu FBiH instrumenti za zatitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu
ustavnih odredaba).
110
odjeljak ii Ustava Federacije Bosne i Hercegovine bavi se osnovnim ljudskim pravima i

osnovnim slobodama, dok je lanom 1. propisano da se meunarodni instrumenti navedeni
u aneksu primjenjuju na teritoriji cijele BiH, odnosno poziva na naelo ustanovljeno u lanu
ii Ustava Bosne i Hercegovine. nadalje, lanom 2. izdvajaju se najznaajnija prava iz
spomenutih instrumenata i garantira njihova primjena na teritoriji Federacije BiH, odnosno
utvruje obavezu Federacije Bosne i Hercegovine da osigura primjenu najvieg nivoa
meunarodno priznatih prava i sloboda utvrenih u dokumentima navedenim u aneksu
Ustava, te se dalje vri normativno nabrajanje nekih prava i sloboda i to:
pravo na ivot;
pravo na slobodu time da su uhienje i pritvor dopustivi samo u skladu sa zakonom;
pravo na jednakost pred zakonom;
sloboda glede diskriminacije temeljem rase, boje koe, spola, jezika, vjere ili
uvjerenja, politikih ili drugih stavova, nacionalnog ili socijalnog podrijetla;
pravo na pravian krivini postupak;
zabrana muenja, te okrutnog ili nehumanog postupka ili kanjavanja;
pravo na privatnost;
sloboda kretanja;
pravo na azil;
pravo na zatitu obitelji i djece;
pravo na imovinu;
temeljne slobode: slobodu govora i tiska; slobodu miljenja, savjesti i uvjerenja;
slobodu vjere, ukljuujui privatni i javni vjerski obred; slobodu okupljanja; slobodu
udruivanja, ukljuujui slobodu osnivanja i pripadanja sindikatima, te slobodu
neudruivanja; slobodu na rad;
na izobrazbu;
pravo na socijalnu zatitu;
na zdravstvenu zatitu;
pravo na prehranu;
pravo na utoite; i
pravo na zatitu manjina i potencijalno ugroenih skupina.
nadalje, proklamirano je da svi graani uivaju pravo na osnivanje i pripadanje politikim
strankama te na politika prava, sudjelovanje u javnim poslovima, jednakopravnog
pristupa javnim slubama te da biraju i da budu birani. Meutim, bez obzira na
proklamaciju ovih politikih prava, imajui u vidu injenicu da Ustav Federacije Bosne i
Hercegovine takoe priznaje princip konstitutivnih naroda, te sadri odredbe o nainu
formiranja organa vlasti (naroito dom naroda Parlamenta, izbor Predsjednika Federacije
Bosne i Hercegovine, itd.), moe se zakljuiti da je pasivno politiko pravo ogranieno.
naime, shodno ustavnim odredbama, dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i
Hercegovine ini 58 delegata, i to 17 Hrvata, 17 srba, 17 Bonjaka i 7 ostalih. iz navedenog
111
Andrea Zubovi
proizlazi da su etniki neidentificirani pojedinci koji se ne deklariu kao pripadnici nijedne

od navedenih grupa, ogranieni u svom pasivnom birakom pravu.
aneks Ustava Federacije Bosne i Hercegovine sadri sve meunarodne pravne sporazume
iz oblasti ljudskih prava i sloboda koje sadri aneks i Ustava Bosne i Hercegovine, s tim to
je u njemu sadrano jo est, dodatnih, meunarodnih akata1 koje ne sadri aneks i Ustava
Bosne i Hercegovine. naime, aneks Ustava Federacije Bosne i Hercegovine sadri 22
meunarodna pravna akta koji se nazivaju instrumentima za zatitu ljudskih prava uz
izriito konstatiranje da imaju pravnu snagu ustavnih odredbi. s obzirom na to da je
nabrojanim instrumentima data pravna snaga ustavnih odredbi, isti se direktno primjenjuju
na teritoriji Federacije BiH bez obzira da li je takav akt ratificiran, to bi u protivnom
predstavljalo preduvjet za primjenu meunarodnih akata. ovdje se s pravom moe povui
paralela s ulogom evropske konvencije o ljudskim pravima u Ustavu BiH, gdje je evropskoj
konvenciji dat prioritet nad zakonom, to je stvaralo nedoumice i zabune sve do zauzimanja
stava, kako je ranije spomenuto, kojim je evropskoj konvenciji dat prioritet nad zakonom,
ali ne i nad ustavom. U sluaju Ustava Federacije, meunarodni instrumenti o ljudskim
pravima po samom Ustavu imaju pravnu snagu ustavnih odredbi pa kao takvi imaju prioritet
nad zakonima, odnosno imaju najviu pravnu snagu.
ima osnova za pravno-teorijsko pitanje trebaju li takvu pravnu snagu imati svi ovi akti, pa
meu njima i preporuka, s tim to kod njihovog tumaenja i primjene treba u prvom planu
imati njihov znaaj, kao i injenicu da se meunarodna zajednica u momentu donoenja oba
ova ustava [Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine] suelila sa zastraujuim
krenjem ljudskih prava i temeljnih sloboda u Bosni i Hercegovini, sve do masovnog genocidnog postupanja i nemilosrdnog atakiranja na najvie ovjekove vrijednosti njegov ivot,
zdravlje, slobodu i dostojanstvo. (trnka et. al., 2004: 36)
specifinost ovih ustava lei u injenici da su ljudska prava i temeljne slobode izraene na
jedan novi, ustavnopravno specifian nain u vidu proklamiranja bez posebne normativne
razrade pojedinanih prava. naime, uz eksplicitno navoenje ljudskih prava i sloboda u
normativnom dijelu Ustava Bosne i Hercegovine (lan ii/3) i Ustava Federacije Bosne i
Hercegovine (ii a. lan 2), u tim aktima je istovremeno naveden i veliki broj meunarodnih
pravnih akata, de facto svi najznaajniji meunarodni pravni akti o ljudskim pravima i
temeljnim slobodama, za koje je utvreno da se ukljuuju u pravni sistem Federacije Bosne
i Hercegovine. sva ljudska prava koja su pobrojana u Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine
detaljno su opisana i razraena u ovim meunarodnim pravnim aktima, tako da, pored
izriitog ustavnog opredjeljenja o njihovoj pravnoj snazi i obaveznoj primjeni, nije ni bilo
potrebe posebno vriti njihovu razradu i opis u samom tekstu Ustava. nadalje, katalog
1
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima (1948).; evropska socijalna povelja (1961) i dopunski protokol
broj 1; deklaracija Ujedinjenih naroda o eliminiranju svih vrsta netolerancije i diskriminacije na osnovu
vjere ili vjeroispovijesti (1981); dokument sastanka u Kopenhagenu Konferencije o ljudskoj dimenziji
Kess-a, Poglavlje iv (1990); Preporuke Parlamentarne skuptine vijea evrope o pravima manjina,
paragrafi 10-13 (1990); i deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili
etnikim,vjerskim ili jezikim manjinama (1990).
112
ljudskih prava iz lana ii a.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine samo je kratak pregled
najznaajnijih zatienih ljudskih prava i sloboda, on ni u kom sluaju nije konaan. neka
prava iz meunarodnih ugovora iz aneksa nisu uope spomenuta, ali se primjenjuju na
osnovu ve citirane odredbe iz lana ii a.2. tako npr. u lanu ii a.2 Ustava Federacije Bosne
i Hercegovine navedeno je samo pravo na pravian krivini postupak, koje, kao takvo,
obuhvata i pravo na (besplatnog) branioca, pravo na osiguranje vremena i uvjeta
neophodnih za pripremu odbrane, pravo na besplatnu pomo tumaa itd., koja se nalaze
u odgovarajuim meunarodnim dokumentima navedenim u aneksu (lan 6. evropske
konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i lan 14. Meunarodnog pakta o
graanskim i politikim pravima), ali su dalje razraena u relevantnim zakonskim tekstovima.
lanom 6. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine utvrena je obaveza svih dravnih i drugih
organa koji vre javna ovlatenja da primjenjuju i potuju prava i slobode predviene u
meunarodnima aktima koja sadrava aneks Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. Kao
to je ve navedeno, Ustav ove akte tretira kao instrumente za zatitu ljudskih prava,
proklamirajui da oni imaju pravnu snagu ustavnih odredbi, to sve upuuje na zakljuak
o primarnom ustavnom opredjeljenju na to potpunije ostvarivanje i zatitu ljudskih prava
i osnovnih sloboda, u svjetlu injenice da su ona u ratu bila drastino krena [...] (trnka et
al., 2004: 95).
lanom 7. Ustava Bosne i Hercegovine ustanovljena je obaveza svih organa vlasti da
surauju sa svim meunarodnim organima koji se u Bosni i Hercegovini brinu o ostvarivanju
i zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, kao i s takvim organima koji su predvieni u
samim meunarodnim aktima iz aneksa Ustava Federacije Bosne i Hercegovine.
2.3. USTAV REPUBLIKE SRPSKE
Ustav republike srpske usvojen je 28. februara 1992. godine, tokom mandata prvog saziva
narodne skuptine (od 24. oktobra do 14. septembra 1996.). Usvojeni tekst je nakon
donoenja pretrpio brojne izmjene (odluka Ustavnog suda BiH, U 5/98) u vidu amandmana,
a radi usaglaavanja istog sa Ustavom Bosne i Hercegovine. inicijalno, Ustav republike
srpske je proklamirao srpski narod kao jedini konstitutivni narod. Meutim, temeljem
kasnijih amandmana, status konstitutivnih naroda stiu i Bonjaci i Hrvati.2 lanom 5. Ustava
republike srpske ureeno je da se ustavno ureenje republike srpske temelji na
garantovanju i zatiti ljudskih prava i sloboda u skladu s meunarodnim standardima.
odjeljak ii Ustava republike srpske bavi se ljudskim pravima i osnovnim slobodama, na
malo drugaiji nain u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine i Ustav Federacije Bosne i
Hercegovine. naime, osnovna karakteristika ogleda se u injenici da se na samom poetku
2
oba entitetska ustava su prije Ustava Bosne i Hercegovine te odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
predviale parcijalnu konstitutivnost. Kasnije su ove diskrepancije usaglaene s tekstom Ustava Bosne
i Hercegovine.
113
Andrea Zubovi
odjeljka ii, u lanu 10. navodi naelo zabrane diskriminacije, odnosno naelo ravnopravnosti
i jednakosti graana pred zakonom i jednaka pravna zatita bez obzira na rasu, spol, jezik,
nacionalnu pripadnost, vjeroispovijest, socijalno porijeklo, roenje, obrazovanje, imovno
stanje, politiko i drugo uvjerenje, drutveni poloaj ili drugo lino svojstvo.
dalje, karakteristika Ustava republike srpske je i u tome to prava i slobode u katalogu nisu
samo nabrojana kao to je to sluaj sa ustavima Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i
Hercegovine, nego su normativno razraenija, pa u tom smislu ovaj ustav obrauje pitanje
ljudskih prava i sloboda na nain koji je u velikoj mjeri zastupljen u ustavima drugih drava,
kao npr. Ustav republike italije, Ustav ruske Federacije i sl. takoer, u Ustavu rs ne postoji
redoslijed odnosno grupiranost prava i sloboda po njihovoj meusobnoj srodnosti ili nekom
drugom kriteriju, to meutim ne uspostavlja bilo kakvu hijerarhiju.
treba istai da je odjeljak ii mijenjan i dopunjavan amandmanima, a najznaajniji je
amandman Lvii, ta. 1.-3. spomenutim amandmanom je izvrena dopuna odjeljka na nain
da je propisano da ukoliko postoji razlika u odredbama u pravima i slobodama koje
garantira Ustav republike srpske i Ustava Bosne i Hercegovine, primjenjuju odredbe Ustava
Bosne i Hercegovine, te je istim amandmanom ureeno da se prava i slobode ovog odjeljka
primjenjuju na sve osobe na teritoriju republike srpske, a ne kako je to prvobitno bilo
predvieno, samo na graane republike srpske. navedene izmjene su u cijelosti u skladu
sa osnovnim naelima prava, imajui u vidu jau pravnu snagu hijerarhijski vieg pravnog
akta, odnosno Ustava Bosne i Hercegovine. takoer, proklamiranje jednake garancije prava
i sloboda za sve osobe na teritoriji republike srpske u odnosu na raniji fokus prema
graanima republike srpske, zapravo je ispotovao proklamiranje zabrane diskriminacije
i uklonio ranije postojei konflikt izmeu ovih odredbi.
nadalje, izmjenama je povezana primjena odredaba Ustava o ljudskim pravima i slobodama
iz osam lanova s evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
naime, ureeno je da e se odredbe lana 13. zatita ljudskog dostojanstva, tjelesnog i
duevnog integriteta, privatnosti, linog i porodinog ivota; lana 22. sloboda i tajnost
dopisivanja i drugog oblika optenja; lana 23. zatita tajnosti podataka o linosti; lana
24. nepovredivost stana; lana 25. sloboda misli i opredjeljenja, savjesti i uvjerenja, i
javnog izraavanja miljenja; lana 26. sloboda tampe i drugih sredstava javnog infor miranja; lana 28. sloboda vjeroispovijesti; i lana 30. sloboda mirnog okupljanja i javnog
protesta primjenjivati u skladu s odgovarajuim odredbama iz l. 8. do 11. evropske
konvencije. navedeno znai da su i nadleni organi republike srpske u neposrednoj obavezi
da primjenjuju evropsku konvenciju. Meutim, ovakva regulacija, koja ranije nije decidno
bila sadrana u normativnoj regulaciji Ustava republike srpske, je ipak bila na snazi, imajui
u vidu odredbe Ustava Bosne i Hercegovine kao pravnog akta koji se primjenjuje na cijeloj
teritoriji Bosne i Hercegovine, ukljuujui oba entiteta. ipak, decidna jezika normiranost
u ovom pravcu svakako otklanja prostor za bilo kakve dileme u ovom pogledu, te sa aspekta
garancije ljudskih prava uspostavlja nedvosmislen mehanizam njihove zatite.
114
2.4. STATUT BRKO DISTRIKTA BOSNE I HERCEGOVINE

Brko distrikt BiH uspostavljen je 8. marta 2000. godine, odlukom Meunarodnog arbitranog
tribunala. statut, kojeg je proglasio robert W. Farrand prvi supervizor za Brko, uspostavlja
Brko distrikt BiH kao jedinstvenu administrativnu jedinicu lokalne samouprave pod
suverenitetom Bosne i Hercegovine. ima vlastitu multietniku administraciju, policiju i pravosue. revidirani statut Brko distrikta Bosne i Hercegovine je stupio na snagu 6. maja
2008. godine, izmjene i dopune statuta Brko distrikta Bosne i Hercegovine donesene su
nalogom supervizora od 21. prosinca 2009. godine.
amandmanom i na Ustav Bosne i Hercegovine od 26. marta 2009. godine, Brko distrikt
BiH postaje ustavna kategorija, kao jedinica lokalne samouprave koja postoji pod suverenitetom Bosne i Hercegovine u okviru njenih nadlenosti, dok je teritorija Brko distrikta
BiH kondomonij (zajedniko vlasnitvo) entiteta.
lan 1. stav 4. statuta propisuje da su: Ustav Bosne i Hercegovine kao i vaei zakoni i
odluke institucija Bosne i Hercegovine direktno primjenjivi na cijeloj teritoriji distrikta.
Glava ii statuta, koja nosi naziv Prebivalite, dravljanstvo i graanska prava sadri nekoliko
odredaba koje se odnose na ljudska prava i osnovne slobode. lan 13. taka 1. (osnovna
prava i obaveze) proklamira zabranu diskriminacije po bilo kojem osnovu u uivanju svih
prava i sloboda zagarantovanih Ustavom i zakonima Bosne i Hercegovine, ovim statutom
i zakonima distrikta. nadalje, stav 1. i 2. navedenog lana garantira pravo pristupa svim
javnim institucijama Brko distrikta BiH; slobodu kretanja i odreivanja mjesta prebivalita,
poslovanja ili rada na cijeloj teritoriji Brko distrikta BiH; pravo na kupovinu i prodaju
pokretne i nepokretne imovine u skladu sa zakonom; pravo na ravnopravno uestvovanje
u vrenju javnih poslova Brko distrikta BiH u skladu sa zakonom; zabranu diskriminacije
pri zapoljavanju u javnom sektoru na osnovu prebivalita; pravo na mirno i neometano
uivanje privatne imovine; pravo na obavljanje poslovne djelatnosti u trinoj ekonomiji;
pravo na linu slobodu i sigurnost; pravo na potovanje privatnog i porodinog ivota,
doma i prepiske. Meutim, najznaajnija odredba koja je prisutna u svim drugim ustavima
na teritoriju BiH, jeste odredba lana 13. stav 4. koja glasi: sva lica na teritoriji distrikta
uivaju prava i slobode koje su im date evropskom konvencijom o ljudskim pravima i
osnovnim slobodama. ta prava i slobode e imati veu pravnu snagu u odnosu na svaki
zakon koji je u suprotnosti s Konvencijom. sve institucije distrikta e potovati ta prava i
slobode. sudovi distrikta e sprovoditi ta prava i slobode u skladu s postupcima koji su
predvieni zakonima distrikta. Kada se bave predmetima koji se odnose na optube u vezi
s krenjem tih prava i sloboda, sudovi distrikta uzimaju u obzir precedentno pravo
evropskog suda za ljudska prava.
lan 14. statuta garantira slobodu udruivanja, odredba lana 15. sadri pravo na obrazovanje, dok lan 16. statuta osigurava pravo na odbranu i pravo na besplatnu pravnu
pomo za lica koja nemaju dovoljno sredstava da angairaju pravnog zastupnika, odnosno,
pravo na besplatnu ili subvencioniranu pravnu pomo u graanskim postupcima za lica
115
Andrea Zubovi
koja nemaju dovoljno sredstava za pokrivanje sveukupnih trokova ili dijela trokova
pravne pomoi.
stoga, statut Brko distrikta BiH, sadri katalog ljudskih prava i garantira njihovu zatitu, s
tim da je ova garancija pojaana pozivanjem na primjenu Ustava Bosne i Hercegovine.
imajui u vidu politiku specifinost Brko distrikta BiH, kao i relativno malu teritoriju, katalog
prava sadran u statutu moe se smatrati zadovoljavajuim s aspekta normativne regulacije.
3. KONSTITUTIVNI NARODI I OSTALI

U KONCEPTU USTAVNIH PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE
ODNOS KOLEKTIVNIH I INDIVIDUALNIH PRAVA
Univerzalnost ljudskih prava kao osnovna karakteristika proizlazi, izmeu ostalog, iz
injenice da su nosioci ovih prava sva ljudska bia. Meutim, u ovom smislu se u ustavnopravnom poretku Bosne i Hercegovine pojavljuje svojevrsna specifinost uvoenjem
razgranienja izmeu konstitutivnih naroda i ostalih.
U preambuli Ustava Bosne i Hercegovine utvreno je da su konstitutivni narodi u Bosni i
Hercegovini Bonjaci, Hrvati i srbi. ak i prije nastanka Ustava Bosne i Hercegovine kao
aneksa 4 dejtonskog sporazuma, pojam konstitutivnih naroda pojavljuje se u Ustavu
Federacije Bosne i Hercegovine koji je usvojen 1994. godine, a u kojem se prvobitno navodi
da su konstitutivni narodi Bonjaci i Hrvati (Bonjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi
zajedno sa ostalima, i graani Bosne i Hercegovine), dok se u Ustavu republike srpske
prvobitno navodilo da je republika srpska drava srpskog naroda i svih njenih graana.
Meutim, odlukom Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 5/98, ove odredbe su
proglaene neustavnima, pa su ustavi entiteta priznali konstitutivnost u smislu konstitutivnih naroda prema Ustavu Bosne i Hercegovine. dakle, Ustav Bosne i Hercegovine u
preambuli diferencira izmeu kolektivnog identiteta konstitutivnih naroda u zajednici sa
ostalima i individualnog identiteta svih graana Bosne i Hercegovine. Posljedica je svoje vrsno razgranienje izmeu kolektivnih i individualnih prava.
naime, kolektivna prava se odnose na grupu ljudi, dok individualna prava u fokusu imaju
pojedinca. na ovaj nain, uspostavljen je osnov za svojevrsni animozitet izmeu kolektivnih
i individualnih prava koji je neminovno doveo do pitanja koja prava imaju prioritet. iako je
na svjetskoj konferenciji o ljudskim pravima u Beu 1993. godine rasprava izmeu toga
koja generacija ljudskih prava ima veu vanost prekinuta zakljukom da sva prava imaju
jednaku vanost, praksa, naroito u bosanskohercegovakom ustavnopravnom sistemu,
ukazuje na prioritetnu afirmaciju bilo kolektivnih bilo individualnih prava u ovisnosti o
konkretnim politiko-kulturolokim predispozicijama.
U tom smislu, Ustav Bosne i Hercegovine naelno garantira jednakost svih ljudi i zatitu
ljudskih prava za sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine, ali u domenu politikih prava
116
pravi diferencijaciju izmeu konstitutivnih naroda i ostalih graana. tri konstitutivna naroda
u Bosni i Hercegovini, Bonjaci, Hrvati i srbi primarno podrazumijevaju religijsko poistovjeivanje u smislu da veinu Bonjaka ine muslimani, veinu Hrvata ine katolici, a veinu
srba pripadnici pravoslavne vjeroispovijesti. iako se ne radi o pravilu, opeprihvaenost
ovakve podjele dovodi u pitanje razliku izmeu religijske i nacionalne pripadnosti. s druge
strane, ostali ukljuuju sve ljude koji se ne identifikuju s jednom od tri etnike grupe,3
zajedno sa svim ljudima mijeane etnike pripadnosti, manjinama i osobama koje se
deklariu kao bosanskohercegovaki dravljani i graani, iz ega proizlazi da su ostali
negativno definisani. Pojam ostali je problematian s obzirom na to da implicira izdvaja nje. Posebno znaajna politika prava, kao to su aktivno i pasivno birako pravo u odnosu
na pojedine institucije vlasti kao to su dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine ili Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, zasnivaju se na etnikoj pripadnosti,
a ne principu graanske pripadnosti (Minority rights Group international, World directory
of Minorities and indigenous Peoples Bosnia and Hercegovina : overview, Juli 2008)
(http://www.unhcr.org/refworld/docid/4954ce17c.html). naime, Ustavom Bosne i Hercegovine
predvieno je da delegati u domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine
ini po 5 predstavnika iz tri konstitutivna naroda delegiranih iz entitetskih parlamenata
(doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i narodne skuptine republike
srpske). ostali nemaju zastupljenost u domu naroda Bosne i Hercegovine i ne mogu biti
delegirani. nadalje, Predsjednitvo Bosne i Hercegovine ine tri lana i to Bonjak i Hrvat
birani s teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, i srbin biran s teritorije republike srpske.
ostali nemaju opciju da se kandiduju za ovu poziciju. iz navedenog proizlazi da je prisutna
diskriminacija ne samo po osnovu pripadnosti konstitutivnim narodima, nego i po
teritorijalnoj pripadnosti.
Koncept konstitutivnih naroda je nadalje podran principom nacionalnog veta koji daje
neogranienu mo delegatima dravnog parlamenta koji s konstitutivnim nacionalnim
porijeklom (ali i lanovima Predsjednitva po posebnoj proceduri) da blokiraju legislativu
i sprijee usvajanje bilo kojeg zakonskog akta koji se smatra protivnim vitalnom
nacionalnom interesu odreenog konstitutivnog naroda. Jasno je da u komparativnoj
sociologiji postoji jasno razgranienje izmeu nacionalne grupe i etnike grupe, na nain
da u zemljama Zapada nacionalni interes podrazumijeva interes nacije kao cjeline. Meutim,
u bosanskohercegovakom politikom kontekstu, nacionalni interes se odnosi na interes
jednog od tri konstitutivna naroda to bi se zapravo izjednailo za interesom etnike grupe.
stoga, prema vaeim ustavnim rjeenjima, kolektivna prava parcijalno imaju primat nad
individualnim pravima, s obzirom na to da kolektiviteti nisu meusobno izjednaeni, pa
tako kolektiviteti konstitutivnih naroda imaju prioritet nad ostalim kolektivitetima manjina.
stoga, individualna prava trpe krenje na nain da postoji direktna diskriminacija nekonstitutivnih naroda, tako to graani koji se ne identifikuju s jednim konstitutivnim
3
s teorijskog aspekta etnike grupe i konstitutivni narodi nisu izjednaeni. Meutim, u bosanskohercegovakom politikom kontekstu dolazi do izjednaavanja ova dva pojma.
117
Andrea Zubovi
narodom nemaju birako pravo u svojoj cjelini (Helsinki Committee for Human rights in
Bosnia and Herzegovina, nGo progress report on the follow-up of the concluding
observations (CCPr/C/BiH/Co/1) october 2008). stoga, iako je u Ustavu Bosne i Hercegovine
potvreno naelo o meusobnoj uvjetovanosti demokracije i ljudskih prava odnos u kojem
se demokracija pojavljuje kao jedno od ljudskih prava, a istovremeno samo demokratska
drava moe osigurati potovanje ljudskih prava (Baki-Mufti, 2002: 321) jednakost u
politikim pravima nije osigurana. narodu kojeg ine svi dravljani kao nosiocu suvereniteta
pripada pravo na politiko samoopredjeljenje. Politika volja veine graana koja bi se
trebala ostvarivati u parlamentu kojem pripada zakonodavna vlast, pod uvjetima ope
jednakosti, bez obzira na etniku, religijsku, spolnu pripadnost, na politiko ili drugo
opredjeljenje, odreenje ili status, u bosanskohercegovakoj stvarnosti trpi visok nivo
segregacije.
U tom smislu, posebno je znaajna odluka evropskog suda za ljudska prava u predmetu
Sejdic and Finci v. Bosnia and Herzegovina. naime, aplikanti g. sejdi i g. Finci kao pripadnici
roma, odnosno Jevreja, u apelaciji istiu da su onemogueni da se kandiduju za mjesta u
domu naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i Predsjednitvo Bosne i
Hercegovine imajui u vidu postojea ustavna rjeenja u Bosni i Hercegovini, te da su u
tom smislu diskriminirani u odnosu na pripadnike konstitutivnih naroda. sud je odluku
donio s 14 glasova u korist aplikanata i 3 glasa protiv. razmatrajui ovo pitanje, evropski
sud za ljudska prava se osvrnuo na potencijalni legitiman cilj koji bi mogao ii na tetu
aplikanata, odnosno ouvanje mira uspostavljenog opim okvirnim sporazumom za mir
u Bosni i Hercegovini iji je Ustav sastavni dio, koji je sa svojim rjeenjima uspostavio
diskriminatorna pravila. U tom smislu sud je istakao da iako ouvanje mira predstavlja
legitiman cilj, nedostaje element proporcionalnosti, posebno imajui u vidu vremensku
distancu, te injenicu da problematika ratnih deavanja treba da se posmatra kao historijska
kategorija koja ne moe nastaviti ouvanje diskriminatorskog poretka u okviru bosanskohercegovakog izbornog sistema. stoga je sud zakljuio da su postojee odredbe u ovom
kontekstu diskriminatorske i kao takve moraju biti usklaene s evropskom konvencijom.
navedena odluka nije implementirana u Bosni i Hercegovini do danas, iako je Bosna i
Hercegovina preduzela prve korake u cilju implementacije kroz formiranje radne grupe
koja ima za cilj postavljanje osnova na kojima se moe ostvariti puna implementacija ove
historijske odluke za Bosnu i Hercegovinu i istovremeno zadovoljiti politika oekivanja
vladajuih struktura.
118
4. SISTEM LJUDSKIH PRAVA VIJEA EVROPE

Paralelno s univerzalnim sistemom zatite ljudskih prava koji egzistira u okviru Ujedinjenih
naroda, danas postoje i regionalni sistemi garancije ljudskih prava i sloboda. vijee evrope
predstavlja jedan od regionalnih sistema u evropi koji meu svojim ciljevima ima promovisanje i zatitu ljudskih prava (preostala dva sistema su organizacija za evropsku
sigurnost i saradnju i sistem evropske unije4).
vijee evrope osnovano je 5. maja 1949. godine, potpisivanjem statuta vijea evrope (treaty
of London) od strane vlada 10 evropskih zemalja (Belgija, danska, Francuska, irska, italija,
Luksemburg, Holandija, norveka, vedska i velika Britanija). vijee evrope danas ima 47
drava lanica, i jednu dravu sa statusom kandidata za lanstvo Bjelorusija (applicant
country). Pet drava ima status posmatraa u okviru vijea evrope: vatikan, sad, Kanada,
Meksiko i Japan. Bosna i Hercegovina je postala lanica vijea evrope 24. aprila 2002. godine.
osnovni cilj vijea evrope sadran u lanu 1. statuta vijea evrope jeste da ostvari vee
jedinstvo izmeu drava lanica. stoga, vijee evrope djeluje kao svojevrsni zatitnik
parlamentarne demokratije i vladavine prava, zbog ega su brojne aktivnosti preduzete
na standardizaciji socijalne i zakonodavne prakse vodei rauna o kulturolokim i
tradicionalnim specifinostima u svjetlu jedinstvenog evropskog identiteta.
najvaniji dokumenti vijea evrope na polju zatite ljudskih prava su:
evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (1950.)
evropska socijalna povelja (1961.)
evropska konvencija za spreavanje muenja i neovjenog ili poniavajueg
postupka ili kazne (1987.) i
evropska okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina (1994.)
4.1. EVROPSKA KONVENCIJA ZA ZATITU
LJUDSKIH PRAVA I OSNOVNIH SLOBODA
evropska konvencija predstavlja prekretnicu u savremenom meunarodnom sistemu zatite
ljudskih prava zbog injenice da se pored proklamiranja osnovnih ljudskih prava i sloboda
ujedno definiu i mehanizmi njihove zatite stavljajui u prvi plan pojedinca kao nosioca
aktivne legitimacije.
imajui u vidu stupanje na snagu Lisabonskog sporazuma na osnovu kojeg je evropska unija stekla
jedinstveni pravni subjektivitet, kao i injenicu da kao takva moe pristupiti razliitim organizacijama i
konvencijama, u budunosti se moe opravdano oekivati potencijalno pristupanje evropske unije
evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i sloboda, posebno imajui u vidu da se ovo pitanje ve
ranije pojavljuje u okviru djelovanja evropske unije.
119
Andrea Zubovi
evropska konvencija je usvojena 4. novembra 1950. godine, a stupila je na snagu 3.

septembra 1953. godine (Bosna i Hercegovina je potpisala evropsku konvenciju 24. aprila
2002. godine, a ratifikovala je 12. jula 2002. godine kada je i stupila na snagu u odnosu na
Bosnu i Hercegovinu). Pored osnovnog teksta koji je podijeljen na tri dijela (prava i slobode;
osnivanje evropskog suda za ljudska prava u strasbourgu ukljuujui pitanja nadlenosti i
obaveza; i ostale odredbe koje se odnose na teritorijalnu primjenu, potpisivanje i ratifikaciju
i druge odredbe tehnikog karaktera), uz Konvenciju je potpisano i 14 protokola kojima je
proiren ili preciziran katalog prava kao i promijenjene procedure zatite pred evropskim
sudom za ljudska prava.
osnovna ljudska prava i slobode koje garantuje Konvencija, su:
lan 2. pravo na ivot
lan 3. zabrana muenja
lan 4. zabrana ropstva i prinudnog rada
lan 5. pravo na slobodu i sigurnost
lan 6. pravo na pravino suenje
lan 7. kanjavanje samo na osnovu zakona
lan 8. pravo na potovanje privatnog i porodinog ivota
lan 9. sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti
lan 10. sloboda izraavanja
lan 11. sloboda okupljanja i udruivanja
lan 12. pravo na sklapanje braka
lan 13. pravo na djelotvoran pravni lijek
lan 14. zabrana diskriminacije
navedena prava sadrana u odredbama evropske konvencije predmet su debate u odnosu
na njihov karakter. naime, istie se da se radi o deklaratornim odredbama koje same po
sebi ne stvaraju obavezu za drave potpisnice, jer je za obavezujui karakter neophodno
sistematsko itanje teksta evropske konvencije, pa tako odredba lana 1. evropske
konvencije transformie deklaratorni karakter prava u obavezu za drave potpisnice
Konvencije (Jacobs i White, 2002: 14). na osnovu lana 1. evropske konvencije, drave,
strane ugovornice, se obavezuju da svim licima pod svojom jurisdikcijom garantuju prava
i slobode utvrene u evropskoj konvenciji. Meutim, upravo zbog neophodnosti
sistematskog pristupa tekstu evropske konvencije, i injenice da se pojedine odredbe ne
mogu posmatrati izolirano od cjelokupnog teksta, moe se zakljuiti da se radi o odredbama
obvezujueg karaktera koje se primjenjuju u skladu s kriterijima uspostavljenim samom
evropskom konvencijom uzimajui u obzir mogua odstupanja kroz test srazmjernosti,
pitanje direktnih prava, te pitanje slobodne procjene u okvirima koji drava moe regulirati
interna pitanja.
120
Protokoli evropske konvencije predstavljaju materijalnu i proceduralnu dopunu evropske

konvencije. tako Protokoli br. 2, 3, 5, 8, 9, 10, 11 i 14 mijenjaju proceduru sistema zatite
koji je uspostavljen evropskom konvencijom, dok ostali protokoli, kao i prava i slobode
koje garantuju, su:
Protokol broj 1, stupio na snagu 18. maja 1954. godine: pravo na imovinu, pravo na
obrazovanje i pravo na slobodne izbore;
Protokol broj 4, stupio na snagu 2. maja 1968. godine: zabrana dunikog ropstva,
sloboda kretanja, zabrana protjerivanja vlastitih dravljana, zabrana grupnog
protjerivanja stranaca;
Protokol broj 6, stupio na snagu 1. marta 1985. godine: ukidanje smrtne kazne, ali
sadri odredbu koja omoguava dravama da u svom zakonodavstvu predvide
smrtnu kaznu za djela izvrena u doba rata ili neposredne ratne opasnosti;
Protokol broj 7, stupio na snagu 1. novembra 1988. godine: proceduralna zatita u
vezi s protjerivanjem stranaca, pravo na albu u krivinim stvarima, pravo na naknadu
za pogrenu presudu, pravo da se ne bude suen ili kanjen dva puta po istom
predmetu, jednakost suprunika;
Protokol broj 12, stupio na snagu 1. aprila 2005. godine: opa zabrana diskriminacije.
Za razliku od Protokola broj 14 koji zabranjuje diskriminaciju u uivanju prava i
sloboda predvienih Konvencijom, Protokol broj 12 zabranjuje diskriminaciju u
uivanju bilo kojeg prava utvrenog zakonom, a ne samo onih prava koja se
garantuju Konvencijom.
Protokol broj 13, stupio na snagu 1. jula 2003. godine: ukidanje smrtne kazne u svim
okolnostima.
Potrebno je istai da navedeni protokoli nisu ratifikovani od strane svih drava ugovornica.
Bosna i Hercegovina je ratifikovala sve protokole uz evropsku konvenciju.
4.2. EVROPSKI SUD ZA LJUDSKA PRAVA
evropski sud za ljudska prava u strasbourgu je primarni forum za zatitu ljudskih prava i
sloboda u evropi.5 Presude evropskog suda obavezujue su za zemlje lanice vijea evrope,
te nepotivanje istih moe rezultirati znaajnim politikim posljedicama ukljuujui
suspenziju ili prestanak lanstva u vijeu evrope. evropski sistem zatite ljudskih prava
proao je kroz nekoliko faza razvoja prije nego je uspostavljen postojei sistem u vidu
jednog sudskog tijela sa sjeditem u strasbourgu (sjeverno-istona Francuska).
naime, pored sudova u okviru nacionalnih pravnih sistema, u obzir treba uzeti i sud pravde evropske
unije, posebno u svjetlu Lisabonskog sporazuma, na osnovu kojeg je Povelja o osnovnim ljudskim
pravima evropske unije postala obavezujui dokument.
121
Andrea Zubovi
Pojedinci se isprva nisu mogli direktno obraati evropskom sudu za ljudska prava, meutim
Protokolom 11 koji je stupio na snagu 1. novembra 1998. godine, sistem je izmijenjen s
ciljem da pojednostavi strukturu evropskog suda za ljudska prava i da utie na efikasnost
ovog tijela. Protokolom 11 ukinuta je Komisija, kao tijelo koje je imalo znaajne ovlasti u
ranijoj proceduri, te je uspostavljen jedan stalni sud za ljudska prava, u skladu s lanom 19
Konvencije, kojem pojedinci direktno mogu podnositi predstavke. Kao posljedica navedenih
strukturalnih reformi, u prve tri godine samostalnog postojanja evropskog suda za ljudska
prava, broj predmeta je povean za oko 130%, te je tokom 1998. godine bilo je evidentirano
5.979 predmeta, a 2001. godine 13.858 predmeta. Zbog izuzetnog rasta broja predmeta i
velike preoptereenosti suda, Protokolom 14 predvien je prijenos nadlenosti s vijea na
suce pojedince, smanjen je broj lanova vijea, te pootreni uvjeti za pokretanje sporova.
Protokol broj 14 je otvoren za potpisivanje 13. maja 2004. godine i potpisale su ga sve
drave lanice vijea evrope (ukljuujui Bosnu i Hercegovinu koja je isti potpisala 10.
novembra 2004. godine, a ratificirala 19. maja 2006. godine), a ratificiralo ga je 46 drava,
odnosno sve drave osim rusije.
sud se sastoji od sekretarijata i sudija. Broj sudija evropskog suda jednak je broju drava
lanica vijea evrope i imenuje ih Parlamentarna skuptina vijea evrope na mandat od 6
godina uz mogunost reizbora (nakon stupanja na snagu Protokola 14, mandat sudija e
trajati 9 godina bez mogunosti reizbora). imenovani suci vre svoju funkciju samo u svoje
lino ime, i ne predstavljaju dravu iji su dravljani, kao ni bilo koju drugu dravu. evropski
sud djeluje u tri formacije: u komitetima od tri sudije (Committee), u vijeu od sedam
sudija (Chamber) i u velikom vijeu (Grand chamber) od 17 sudija (lan 27. evropske
konvencije). sekretarijat suda (the registry), na ijem elu se nalazi arhivar/registrar suda
koji ima dva zamjenika, ine pravnici, administrativno i tehniko osoblje i prevodioci.
osnovni zadatak sekretarijata je da obezbijedi pravnu i administrativnu podrku radu suda
u vrenju njegove funkcije. U okviru sekretarijata nalazi se 20 pravnih odjela (legal
divisions) koji su podijeljeni u okviru pet tzv. pravnih sekcija (section).
U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, prema podacima iz izvjetaja evropskog suda za ljudska
prava za 2009., objavljenog u maju 2010. godine, do 31. decembra 2009. podneseno je ukupno
2.951 aplikacija; 861 aplikacija je proglaena nedopustivom ili odbaena; 78 predstavki je
komunicirano, odnosno dostavljeno na odgovor vladi Bosne i Hercegovine; 33 aplikacije su
proglaene dopustivim, i doneseno je ukupno 13 presuda, od ega je jedna ponitena na
osnovu kasnije odluke suda ili temeljem prijateljske nagodbe (european Court of Human
rights, Annual Report 2009, preuzeto 15. oktobra 2009., s http://www.echr.coe.int/eCHr/en/
Header/reports+and+statistics/reports/annual+reports). U svih 13 presuda, odlueno je
da je dolo do krenja prava iz evropske konvencije. na osnovu statistikih podataka
evropskog suda za ljudska prava za pojedinane drave (european Court for Human rights,
Country statistics) (http://www.echr.coe.int/nr/rdonlyres/B21d260B-3559-4FB2-a629881C66dC3B2F/0/Countrystatistics01012009.pdf) do 1. januara 2009. godine, utvreno je
da se 37% meritornih presuda odnosi na krenje lana 6. evropske konvencije (pravo na
pravino suenje), 27% se odnosi na krenje Protokola 1 i pravo na imovinu, a po 9% se
122
odnosi na lan 3. (nehumano i neovjeno ponaanje), lan 5. (pravo na slobodu i sigurnost),

lan 8. (pravo na potivanje privatnosti i porodinog ivota) i lan 13. (pravo na djelotvoran
pravni lijek). Prva presuda evropskog suda za ljudska prava u odnosu na Bosnu i Hercegovinu, Jelii v. Bosnia and Herzegovina usvojena je 31. oktobra 2006. godine i odnosila se
na krenje lana 6. (pravo na pravino suenje) i lan 1 Protokola 1 (pravo na imovinu).
Posljednja od usvojenih presuda je sluaj Sejdi and Finci v. Bosnia and Herzegovina, po
osnovu krenja lana 3, Protokola 1, zabrana diskriminacije, zbog nemogunosti roma i
Jevreja da se kandiduju na parlamentarnim izborima. trenutno, funkciju sudije pri evropskom
sudu za ljudska prava ispred Bosne i Hercegovine obnaa ga. Ljiljana Mijovi (european
Court for Human rights, Country Fact sheet 1959-2009) (http://www.echr.coe.int/nr/
rdonlyres/C2e5dFa6-B53C-42d28512034Bd3C889B0/0/FiCHeParPays_enG_Mai2010.pdf).
Uslovi za razmatranje apelacije od strane evropskog suda za ljudska prava su slijedei:
apelacija se mora podnijeti u roku od est mjeseci od dana kada je donijeta
pravosnana odluka, to se odnosi na konanu odluku;
moraju biti iscrpljeni svi domai pravni lijekovi;
prekreno pravo koje je zatieno evropskom konvencijom ili njenim protokolima
(ratione materiae kompatibilnost); i
podnosilac apelacije je rtva krenja prava (ratione personae kompatibilnost).
Zahtjev koji se odnosi na iscrpljivanje svih domaih pravnih lijekova, u kontekstu Bosne i
Hercegovine, odnosi se na pitanje utvrivanja da li postoje djelotvorni domai pravni
lijekovi i da li je aplikant dokazao da su svi takvi lijekovi iscrpljeni. djelotvornost domaih
pravnih lijekova posmatra se kroz prizmu praktine djelotvornosti, a ne samo teorijske,
zbog ega je neophodno posmatrati opi pravni i politiki kontekst u kojem se formalno
ustanovljeni pravni lijekovi primjenjuju, kao i individualne okolnosti svakog aplikanta. U
tom smislu, kao generalno pravilo, aplikant mora dokazati da je iscrpio sva redovna pravna
sredstva pred domaim sudskim instancama, prije nego to podnese aplikaciju evropskom
sudu za ljudska prava. o kojim instancama je rije svakako e ovisiti od vrste spora i
teritorijalnoj odreenosti, uzimajui u obzir kompleksnost pravosudnog sistema u Bosni i
Hercegovini (sudove u entitetima i nadlenosti kako je to utvreno ustavnim i zakonskim
propisima na nivou drave i entiteta).
sud e nadalje proglasiti neprihvatljivom aplikaciju koja je anonimna, te koja je sutinski
istovjetna s pitanjem koje je sud ve razmatrao, ili koja je ve podnijeta nekoj drugoj
meunarodnoj instanci radi ispitivanja, odnosno rjeavanja, a ne sadri nove relevantne
injenice, kao i sluaju da predstavlja zloupotrebu prava na podnoenje apelacije.
U skladu s lanom 28. evropske konvencije, Komitet jednoglasnom odlukom proglaava
apelaciju neprihvatljivom, pod uslovom da se takva odluka moe donijeti bez daljnjeg
ispitivanja, te je u tom sluaju je odluka konana. U protivnom, o prihvatljivosti i osnovanosti
123
Andrea Zubovi
(meritumu) apelacije odluuje vijee, osim ukoliko se spor smatra izuzetno vanim ili ako
predstavlja novu vrstu spora za koji nema presedana. ako se povodom predmeta pokrene
neko ozbiljno pitanje od znaaja za tumaenje Konvencije, vijee moe, sve dok ne donese
presudu, ustupiti nadlenost velikom vijeu, osim ukoliko se tome protivi neka od strana
u sporu (lan 30. evropske konvencije). U ostalim sluajevima, u roku od tri mjeseca od
dana donoenja presude vijea, svaka stranka moe, u posebnim sluajevima, da zahtijeva
da se predmet iznese pred veliko vijee. o zahtjevu odluuje odbor od pet sudija velikog
vijea, koji e prihvatiti zahtjev ako se predmet tie nekog ozbiljnog pitanja u vezi s
tumaenjem Konvencije ili ozbiljnog pitanja od ope vanosti. ako odbor prihvati zahtjev,
veliko vijee odluuje o predmetu presudom (lan 43. evropske konvencije).
U svim ostalim sluajevima, presude vijea su konane i to kada stranke izjave da nee
podnositi zahtjev da se predmet iznese pred veliko vijee ili tri mjeseca poslije donoenja
presude, ako se ne zatrai da se predmet iznese pred veliko vijee ili ukoliko odbor velikog
vijea odbije zahtjev za razmatranje na osnovu lana 43. (lan 44. evropske konvencije).
veliko vijee odluuje o tzv. predstavkama u meudravnim sporovima (lan 33. evropske
konvencije), ili o pojedinanim predstavkama kada mu neko vijee, na osnovu lana 30.
evropske konvencije, ustupi nadlenost, ili kada mu je predmet upuen na osnovu lana
43. osim toga, veliko vijee razmatra zahtjeve za savjetodavna miljenja o pravnim pitanjima
koja se tiu tumaenja Konvencije i protokola uz nju (po zahtjevu Komiteta ministara na
osnovu lana 47. evropske konvencije).
Pravila evropskog suda (the rules of the Court) reguliu detaljnije organizaciju i nain
rada i proceduru pred evropski sudom. nadzor nad provedbom presuda evropskog suda
vri Komitet ministara.
Posebno je bitno istai da evropski sud nije apelacioni sud, u smislu da isti ne moe ukinuti
ili preinaiti odluke ili presude domaih, nacionalnih sudova, ve iskljuivo razmatrati pitanje
zatite prava iz evropske konvencije.
4.3. EVROPSKA KOMISIJA ZA DEMOKRACIJU KROZ PRAVA
(VENECIJANSKA KOMISIJA)
evropska komisija za demokraciju kroz pravo, poznatija kao venecijanska komisija, savjetodavno je tijelo vijea evrope za pitanja iz oblasti ustavnog prava. osnovana je 1990. godine,
nakon pada Berlinskog zida, u vrijeme kada je postojala izrazita potreba za asistencijom u
ustavnim pitanjima u istonoj i Centralnoj evropi. sastoji se od nezavisnih eksperata na
podruju ustavnosti. sjedite komisije je u veneciji i sastaje se etiri puta godinje. osnovni
zadatak Komisije je izrada nacrta ustava i ustavnih amandmana, ali se takoer bavi i pitanjima
kao to su prava manjina, izborno pravo itd. (tzv. para-constitutional law).
Bosna i Hercegovina je lanica venecijanske komisije od 24. aprila 2002. godine. aktivnosti
venecijanske komisije u kontekstu Bosne i Hercegovine poinju 1994. godine u vezi s
124
vaingtonskim sporazumom (Ustav Federacije Bosne i Hercegovine) i tokom godina se

nastavljaju kroz rad na velikom broju ustavnih pitanja. tako je venecijanska komisija izdala
znaajan broj miljenja u odnosu na Ustav Bosne i Hercegovine i entitetske ustave, te se
aktivirala u polju pravosudnog ustrojstva u Bosni i Hercegovini (dokumenti i nacrti zakona
u vezi sa Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine).
Godine 1996. venecijanska komisija u Miljenju o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini s
posebnom panjom na mehanizme zatite ljudskih prava (CdL-inF(1996)009 opinion on
the constitutional situation in Bosnia and Herzegovina with particular regard to Human rights
protection mechanisms) (http://www.venice.coe.int/docs/1996/CdL(1996)047rev-e.asp)
zakljuuje da mehanizme zatite ljudskih prava u okviru pravnog sistema Bosne i Herce govine karakterie neobian stepen kompleksnosti. Koegzistencija nadlenih tijela kojima
su povjereni posebni zadaci zatite ljudskih prava kao i sudovi od kojih se oekuje da se
bave navodnim krenjem ljudskih prava u kontekstu predmeta koji se pojavljuju pred tim
sudovima, neminovno stvara odreeni stepen duplikacije.
tokom godina koje slijede, venecijanska komisija se znaajno aktivirala u domenu ustavnopravnih rjeenja koja se odnose na institucije ombudsmana na entiteskom i dravnom
nivou, razmatrala rad doma za ljudska prava, naroito u pogledu kriterija za prihvatljivost
aplikacija, te analizirala pitanje izbornog zakona i openito izbornog sistema u Bosni i
Hercegovini. U tom smislu, venecijanska komisija je uestvovala u sluaju Sejdi and Finci
v. Bosnia and Herzegovina, nos. 27996/06 and 34836/06, no. 125 kao amicus curiae (tzv. prijatelj
suda, uesnik u postupku koji nije strana u postupku), u kojem zakljuuje da je iskljuenje
ostalih iz doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i Predsjednitva
Bosne i Hercegovine suprotno evropskoj konvenciji.
U svom izvjetaju za 2009. godinu (CdL-ra(2009)001 annual activity report 2009)
(http://www.venice.coe.int/docs/2009/CdL-ra(2009)001-e.pdf), navodi se da je venecijanska
komisija neformalno uestvovala u sainjavanju nacrta prijedloga ustavnih reformi koji su
podneseni liderima politikih partija evropske unije i sad u Butmiru u oktobru 2009. godine.
navedeni prijedlozi, meutim, nisu prihvaeni od strane veine politikih lidera, te je proces
reformi ostao blokiran. venecijanska komisija je izrazila nadu da e ostati mogunost
napretka nakon usvajanja odluke evropskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi and Finci
v. Bosnia and Herzegovina, koje je mogue implementirati samo uz reviziju Ustava Bosne i
Hercegovine.
U oktobru 2010. godine u Bosni i Hercegovini su odrani opi izbori u skladu s postojeim
Ustavom Bosne i Hercegovine i vaeim izbornim zakonom, koji nisu revidirani u smislu
presude evropskog suda za ljudska prava u sluaju Sejdi and Finci v. Bosnia and Herzegovina.
125
Andrea Zubovi
5. INSTITUCIJE ZA ZATITU LJUDSKIH PRAVA

Zatita ljudskih prava i sloboda u demokratskom drutvu je efikasna u onoj mjeri u kojoj
su efikasni institucionalni mehanizmi njihove zatite. stoga, bez obzira na visok nivo normativne zatite ljudskih prava u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine, stvarna efikasnost
moe se analizirati tek kada se posmatraju i postojei mehanizmi zatite koji e osigurati
punu implementaciju proklamiranih prava.
osnovne institucije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u Bosni i Hercegovini su
Ustavni sud Bosne i Hercegovine i institucija ombudsmana na dravnom nivou. Bivi dom
za zatitu ljudskih prava za Bosnu i Hercegovinu, odnosno, Komisija za ljudska prava pri
Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine se takoe smatra izuzetno znaajnom institucijom u
domenu zatite ljudskih prava, imajui u vidu veliki doprinos razvoju i potovanju ljudskih
prava u Bosni i Hercegovini, kao i prihvatanju i shvatanju odredaba evropske konvencije,
kroz praksu evropskog suda za ljudska prava. Posebno je bitno istai da i redovni sudovi u
Bosni i Hercegovini u svojoj praksi primjenjuju evropsku konvenciju, s obzirom na direktnu
primjenjivost iste u pravnom poretku Bosne i Hercegovine. Primjena odredaba o ljudskim
pravima i osnovnim slobodama na niim nivoima pravnog sistema, trebala bi dovesti do
smanjenja broja predmeta pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine, odnosno, pred
evropskim sudom za ljudska prava.
5.1. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
Ustavni sud Bosne i Hercegovine predstavlja ustavnu kategoriju s obzirom na to da je
predvien Ustavom Bosne i Hercegovine kao sui generis sudsko tijelo. osnovan je u maju
1997. godine, na osnovu odredbe lana vi Ustava Bosne i Hercegovine. Mandat prvog saziva
bio je pet godina. nakon isteka prvog mandata, imenovan je novi saziv koji je konstituiran
30. maja 2003. godine.
Znaaj Ustavnog suda Bosne i Hercegovine kao institucije lei u injenici da se u smislu
svojih nadlenosti, Ustavni sud pojavljuje kao zatitnik Ustava Bosne i Hercegovine i istovremeno institucionalni garant ljudskih prava i sloboda zatienih Ustavom i meunarodnim
instrumentima za zatitu ljudskih prava koji ine njegov sastavni dio.
nadlenost, sastav i nain rada Ustavnog suda Bosne i Hercegovine regulisani su lanom
vi Ustava Bosne i Hercegovine, kao i Poslovnikom o radu. Ustavni sud se sastoji od devet
lanova, pri emu etiri lana bira Predstavniki dom Federacije Bosne i Hercegovine, a dva
lana narodna skuptina republike srpske. Preostala tri lana su stranci koje bira predsjednik
evropskog suda za ljudska prava nakon konsultacija s Predsjednitvom BiH. sud postupa
na osnovu Pravila Ustavnog suda, koji se usvaja veinom glasova sudija, a na osnovu lana
vi/2.b) Ustava (trenutno vaea Pravila Ustavnog suda donesena su na plenarnoj sjednici
Ustavnog suda odranoj 23. jula 2005. godine). stoga, Ustavni sud moe postupati u
126
plenarnim sjednicama, velikom vijeu (5 sudija) i Malom vijeu (troje sudija), s tim to svako
od formacija rada imaju i odgovarajua ovlatenja u smislu donoenja odluka.
nadlenost Ustavnog suda (lan vi/3.) obuhvata:
sporove koji se odnose na sukob nadlenosti u okviru ega Ustavni sud ima iskljuivu
nadlenost odluivanja o svim sporovima koji proisteknu izmeu dva entiteta, ili
izmeu Bosne i Hercegovine i jednog ili oba entiteta, ili izmeu institucija Bosne i
Hercegovine;
ocjenu ustavnosti zakona tj. ovlatenje da odlui da li je bilo koja odredba ustava ili
zakona jednog od entiteta u skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine;
apelacionu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u Ustavu kada ona postanu
predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. dakle, apelanti,
odnosno, subjekti prava koji smatraju da su im presudom ili drugom odlukom bilo
kojeg suda povrijeena prava iz Ustava (to znai, inter alia, i prava garantovana
evropskom konvencijom), imaju pravo podnoenja apelacije Ustavnom sudu;
pitanja koja mu je proslijedio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini u pogledu toga da
li je zakon, od ijeg vaenja zavisi njegova odluka, saglasan sa Ustavom Bosne i
Hercegovine, evropskom konvencijom ili sa zakonima Bosne i Hercegovine, ili u
pogledu postojanja ili domaaja nekog opteg pravila meunarodnog prava.
odluke Ustavnog suda su konane i obavezujue, te se objavljuju u slubenom glasniku
Bosne i Hercegovine i u slubenim glasilima entiteta i Brko distrikta BiH. Kriteriji za
prihvatljivost apelacija pred Ustavnim sudom jasno su definisani. Ustavni sud moe
razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke, koja se pobija apelacijom
iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogui prema zakonu. apelacija mora biti podnesena u roku od 60 dana od dana prijema odluke o posljednjem djelotvornom pravnom
lijeku koji je podnosilac apelacije iscrpio. nadalje, apelacija nee biti dopustiva u slijedeim
sluajevima predvienim u lanu 16. stav 4. Pravila suda i to: Ustavni sud nije nadlean za
odluivanje jer se apelacija ne tie zatite ljudskih prava iz Ustava Bosne i Hercegovine;
apelacija je anonimna; podnosilac apelacije je odustao od apelacije; apelaciju je podnijelo
neovlateno lice; radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud ve odluivao, a iz navoda ili
dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odluivanje; apelant
je zloupotrijebio pravo na podnoenje apelacije; ako su nastupile izmijenjene pravne
okolnosti; apelacija je ratione materia (apelacija se ne odnosi na zatitu ljudskih prava iz
Ustava Bosne i Hercegovine), ratione personae (apelant nije ovlaten na podnoenje
apelacije) ili ratione temporis (nisu ispotovani rokovi) inkompatibilna sa Ustavom; apelant
je pokrenuo istovjetan postupak pred domom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu
(od ukidanja doma za ljudska prava ovaj kriterij nije relevantan); apelant je propustio da
dopuni/precizira apelaciju; i apelacija je preuranjena. osim toga, Ustavni sud e odbaciti
apelaciju kao prima facie (oigledno neosnovanu) kada utvrdi da zahtjev postavljen u
apelaciji nije opravdan, odnosno, da predoene injenice ne ukazuju na povredu zatienih
prava (lan 16. stav 2. Pravila suda). najvei broj apelacija pred Ustavnim sudom se odnosio
127
Andrea Zubovi
na povredu prava na imovinu, na dom te na pravino suenje, to je odraz proteklih ratnih

deavanja, kao i veliku optereenost sudova u zemlji to je znaajno uticalo na blagovremen
i efikasan pristup pravosuu.
5.2. DOM ZA LJUDSKA PRAVA BOSNE I HERCEGOVINE/KOMISIJA ZA
LJUDSKA PRAVA PRI USTAVNOM SUDU BOSNE I HERCEGOVINE
dom za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu je sudsko tijelo uspostavljeno po aneksu 6
opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. sastojao se od 14 lanova etiri lana
je imenovala Federacija, a dva republika srpska. ostalih osam lanova je imenovao Komitet
ministara vijea evrope. egzistirao je do 31. decembra 2003., kada je ovo tijelo ugaeno.
dom za ljudska prava je imao mandat da razmatra navodna i oigledna krenja ljudskih
prava kako je to predvieno evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i osnovnih
sloboda i njenim protokolima, i navodnu i oiglednu diskriminaciju u uivanju prava i
sloboda predvienih u evropskoj konvenciji za zatitu ljudskih prava i osnovnih i 15 drugih
meunarodnih sporazuma navedenih u dodatku uz aneks 6. Posebnu prednost imali su
navodi o naroito ozbiljnim ili sistematskim krenjima, kao i onima koja su zasnovana na
navodnoj diskriminaciji po zabranjenim osnovama.
dom je mogao primati samo prijave koje se tiu povreda ljudskih prava direktno od svake
strane6 potpisnice aneksa 6 ili od svake osobe, nevladine organizacije ili grupe osoba koji
tvrde da su rtva povrede koju je poinila neka od strana ili koji nastupaju u ime navodnih
rtava koje su preminule ili nestale, a koje se postojale ili nastavile nakon stupanja na snagu
opeg okvirnog sporazuma, 14. decembra 1995. godine.
dom za ljudska prava kao kvazimeunarodno sudsko tijelo, primjenjivalo je veoma stroge
kriterije prihvatljivosti predmeta prije ulaska u sutinu bilo kojeg predmeta. Pravila
procedure doma za ljudska prava sainjena su po ugledu na proceduru pred evropskim
sudom za ljudska prava. Kriteriji za prihvatljivost prijava utvreni su u lanu 8. sporazuma
o ljudskim pravima i to: (a) da li postoje djelotvorni pravni lijekovi i da li je podnosilac
prijave pokazao da ih je iscrpio, i da je prijava Komisiji podnesena u roku od est mjeseci
od datuma donoenja konane odluke; (b) da li je prijava u sutini ista kao stvar koju je
dom ve ispitivao; (c) da li je prijava nespojiva sa sporazumom o ljudskim pravima potpuno
neosnovana, ili predstavlja zlouporabu prava na albu; i (d) da li se prijava tie stvari koja
je trenutno pred nekim drugim meunarodnim tijelom za ljudska prava ili drugom Komi sijom uspostavljenom opim okvirnim sporazumom. odluke doma su imale obavezujui
karakter za sve strane potpisnice sporazuma o ljudskim pravima, te su iste prosljeivane
organizaciji za sigurnost i saradnju u evropi (osCe) i Uredu visokog predstavnika radi
supervizije njihovog sprovoenja.
6
aneks 6, sporazum o ljudskim pravima, opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini kao
strane potpisale su republika Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i republika srpska.
128
Bitno je naglasiti da dom za ljudska prava nije prihvatao albe protiv odluka Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine, to je potvreno kako od strane doma u odluci o prihvatljivosti u
predmetu broj CH/00/4441, Sijari protiv Federacije Bosne i Hercegovine od 6. juna 2000.
godine, tako i u odlukama Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetima U7/98 do
U11/98. Uprkos razliitoj argumentaciji koju ove dvije institucije navode u gore navedenim
odlukama, njihov zakljuak je sutinski isti tvorci daytonskog mirovnog sporazuma nisu
predvidjeli hijerarhijski odnos izmeu njih (Harland, roche i strauss, 2003, komentar
Evropske konvencije o ljudskim pravima prema praksi u Bosni i Hercegovini i Strasbourgu,
Grafiar promet, sarajevo). Meutim, dom za ljudska prava nije razmatrao odnos s
entitetskim ustavnim sudovima, kao ni pitanje da li obraanje entitetskim ustavnim
sudovima predstavlja domai pravni lijek koji treba biti iscrpljen kako bi se zadovoljili kriteriji
za postupanje doma za ljudska prava.
dom za ljudska prava tokom svog djelovanja razvio je veoma znaajnu i dosljednu praksu
u primjeni evropske konvencije. dom se bavio gotovo svim pravima zatienim evropskom
konvencijom. veina predmeta koje je dom razmatrao odnosila se na imovinska prava i
povratak, te je i pravna praksa u ovom smislu veoma detaljna. Meutim, dom se takoe
bavio i drugom problematikom u vezi s kojom je utemeljio pravnu praksu za najvanije
odredbe evropske konvencije i njene protokole. Uprkos neminovnim prazninama u pravnoj
praksi doma za ljudska prava, djelovanje doma otvorilo je put razvoju koherentne sudske
prakse u odnosu na pitanja koja se odnose na zatitu ljudskih prava zagarantovanih
evropskom konvencijom. Zakljuno s 31. decembrom 2002. godine, dom je zaprimio ukupno
12.659 prijava, a usvojio je ukupno 1.590 odluka, s tim to je bitno istai da je jednom
odlukom bilo mogue rijeiti vie prijava istovremeno. Prva odluka doma donesena je u
predmetu br. CH/96/1 Josip, Boana i tomislav Matanovi protiv Republike Srpske a predstavljala je odluku o prihvatljivosti prijave podnesene od strane ombudsmana u korist
aplikanata zbog navodnog nezakonitog pritvora koji je u suprotnosti s lanom 5. evropske
konvencije (pravo na slobodu i linu sigurnost).
dom je prestao s radom 31. decembra 2003. godine, a kao njegov pravni sljednik formirana
je Komisija za ljudska prava pri Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine. Komisija je
uspostavljena na osnovu sporazuma u skladu s lanom Xiv aneksa 6., potpisanog 22. i 25.
septembra 2003. godine i u januaru 2005. godine, s mandatom da odlui o prijavama
podnesenim domu do 31. decembra 2003. godine, bez nadlenosti da prima nove prijave.
Komisija se sastojala od pet lanova (tri lana su inila domai lanovi, bive sudije doma
za ljudska prava, koje je imenovao predsjednik Ustavnog suda, a dva preostala lana inile
su sudije iz reda sudija Ustavnog suda). Komisija je primjenjivala iste kriterije prihvatljivosti
i istu pravnu osnovu kao i dom za ljudska prava. Meutim, za razliku od doma za ljudska
prava, Pravila procedure Komisije za ljudska prava nisu predviala mogunost preispitivanja
odluka Komisije. neizvrenje odluka Komisije, u skladu s lanom 239. Krivinog zakona
Bosne i Hercegovine, predstavlja krivino djelo. Komisija je prestala s radom 31. decembra
2006. godine.
129
Andrea Zubovi
5.3. URED OMBUDSMANA

institucija ombudsmana kao posebnog oblika kontrole uprave neposredno je povezana
sa idejom ostvarivanja i zatite ljudskih prava (ili, Milenkovi, Kovaevi-vuo, 2002: 17).
izvorno, ombudsman je institucija vedskog porijekla uvedena ustavom iz 1809. godine.
sutina ukupne nadlenosti ombudsmana jeste zatita ljudskog dostojanstva i prava i
sloboda utvrenih ustavima i meunarodnim aktima koji su njihov sastavni dio (trnka et
alia, 2004: 100).
institucija ombudsmana Bosne i Hercegovine uspostavljena je aneksom 6. opeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini sporazum o ljudskim pravima (lan 4.), kao sastavni
dio Komisije za ljudska prava. U skladu s lanom 2, stav 2. aneksa 6, Ured ombudsmana (i
bivi dom za ljudska prava) razmatra navodna ili oigledna krenja ljudskih prava predviena
evropskom konvencijom i njenim protokolima, te navodnu ili oiglednu diskriminaciju po
bilo kojem osnovu, u situacijama kada utvrdi ili je oigledno da su ta krenja poinile strane
potpisnice sporazuma (Bosna i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i republika
srpska), ukljuujui bilo kojeg dunosnika ili organ strana, kanton, opinu ili bilo kojeg
pojedinca koji djeluje po ovlatenju takvog dunosnika ili organa (lan 2, stav 2. aneksa 6).
Godine 2002. usvojen je Zakon o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine kojim
je institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine definisana kao nezavisna
institucija uspostavljena u cilju promoviranja dobre uprave i vladavina prava, zatite i
sloboda fizikih i pravnih lica, kako je garantirano posebno Ustavom Bosne i Hercegovine
i meunarodnim sporazumima koji su sastavni dio Ustava, te da s tim u vezi nadgleda
aktivnosti institucija Bosne i Hercegovine, njenih entiteta i Brko distrikta BiH (lan 1. Zakona
o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine).
Bitno je napomenuti da su ranije postojale i institucije ombudsmana na entitetskom nivou.
Meutim, nakon usvajanja Zakona o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine,
obje institucije su vremenom prestale s radom. naime, lanom 19, stav 3. Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o ombudsmanu za ljudska prava BiH, krajnji rok za objedinjavanje entitetskih ombudsmana bio je 31. decembar 2006. godine. Meutim, Zakon o
ombudsmanu republike srpske, koji je bio uvjet za ukidanje institucije ombudsmana FBiH,
prestao je vaiti tek krajem 2009, tako da su stvoreni uvjeti za objedinjavanje entitetskih
ombudsmana u instituciju ombudsmana za ljudska prava BiH, to je bio jedan od uvjeta za
liberalizaciju viznog reima graanima BiH. institucija ombudsmana republike srpske
zatitnika ljudskih prava prestala je zvanino s radom proglaenjem Zakona o prestanku
vaenja zakona o ombudsmanu republike srpske zatitniku ljudskih prava. U odnosu na
instituciju ombudsmana FBiH, Parlament FBiH je 2007. godine usvojio Zakon kojim je de
facto predvieno da e ista prestati s radom nakon to i ombudsman u rs prestane s radom.
stoga, obje institucije su prestale s radom 2009. godine.
Ured ombudsmana BiH ine tri ombudsmana, pri emu za ombudsmana moe biti izabran
svaki punoljetan graanin Bosne i Hercegovine, koji ima dokazano iskustvo u oblasti ljudskih
130
prava, te priznat visok moralni status. stoga, uprkos opeprihvaenom principu nacionalnog
kljua (adekvatne zastupljenosti konstitutivnih naroda u organima vlasti), normativno,
institucija ombudsmana se ogradila od privilegovanog poloaja konstitutivnih naroda i
prihvatila graanski koncept zastupljenosti. Meutim, u praksi nacionalni klju je
nezvanino esto prihvaen.
osnovna nadlenost Ureda ombudsmana jeste razmatranje predmeta koji se odnose na
slabo funkcioniranje ili na povredu ljudskih prava poinjenu od strane bilo kojeg organa
Bosne i Hercegovine, ukljuujui entitete i Brko distrikt BiH. Predmeti se formiraju na
osnovu pojedinanih albi pravnih ili fizikih lica ili ex ocio (po slubenoj dunosti).
albu Uredu ombudsmana mogu podnijeti bilo koji pojedinac, nevladine organizacije ili
grupa pojedinaca koje tvrde da su rtve krenja ljudskih prava, ili koji podnose albu u ime
navodnih rtava koje su umrle ili nestale. ombudsman je nadlean da provodi istragu, na
osnovu podnesene albe ili samoinicijativno, o navodnim ili oiglednim povredama ljudskih
prava. Poseban prioritet u razmatranju imaju prijave koje se odnose na naroito grube ili
sistematske povrede i one koje se zasnivaju na navodnoj diskriminaciji po zabranjenim
osnovama (lan 5, stav 3. aneksa 6). osnovni princip djelovanja podrazumijeva provoenje
istrage o prijavljenom krenju ljudskih prava, nakon koje Ured ombudsmana objavljuje
izvjetaj u kojem su sadrani nalazi i zakljuci. organ vlasti za koji se u istrazi utvrdi da je
povrijedio ljudska prava, mora u odreenom roku pisanim putem objasniti na koji nain
e se povinovati usvojenim zakljucima. U sluaju da neka osoba ili subjekat ne postupe
prema izvjetaju ombudsmana, izvjetaj se prosljeuje Uredu visokog predstavnika u Bosni
i Hercegovini, kao i lanu Predsjednitva strane za koju se utvrdi da je poinila krenje
ljudskih prava. ombudsman, osim toga, ima pravo da podnosi poseban izvjetaj u bilo
kojem trenutku bilo kojem nadlenom dravnom organu ili slubeniku, koji su obavezni
da u ostavljenom roku odgovore na izvjetaj. ombudsman je, takoe, imao pravo
pokretanja postupka pred domom za ljudska prava, kao i pravo da intervenie u bilo kojem
postupku pred domom. ombudsmeni takoe mogu da interveniu ili pokrenu upravni
spor pred nadlenim organom radi ocjene zakonitosti pojedinanih upravnih akata.
Meutim, osnovna slabost Ureda ombudsmana lei u injenici da ombudsman nema ovlasti
da mijenja odluke javnih organa vlasti, niti preuzima ulogu organa koji postupaju po albi.
institucija se ne moe mijeati u proces odluivanja sudova. takoe, ombudsmani ne
zastupaju podnosioce albi pred javnim organima, niti pruaju asistenciju u sainjavanju
podnesaka ili albi u ime podnosioca. institucija ombudsmana za ljudska prava BiH ne
moe dodijeliti nadoknadu za utvrene povrede ljudskih prava. stoga, imajui u vidu
injenicu da ombudsman za ljudska prava moe donositi samo izvjetaje i preporuke, koji
kao takvi nemaju pravno obavezujui karakter, rezultati rada u velikoj mjeri ovise o politikoj
spremnosti postupajuih organa da reaguju na aktivnosti ombudsmana. ipak, Ured
ombudsmana svojim djelovanjem moe izvriti dovoljan pritisak na postupajue organe
kako bi isti otklonili uinjene povrede ljudskih prava.
131
Andrea Zubovi
6. EKONOMSKA I SOCIJALNA PRAVA

ekonomska, socijalna i kulturna prava su prava tzv. druge generacije. najznaajniji
dokument za zatitu ovih prava jeste Meunarodni ugovor o ekonomskim, socijalnim i
kulturnim pravima iz 1966. godine (iCesCr), kao i evropska socijalna povelja iz 1961. i
dopunski protokol broj 1. (jedan od meunarodnih dokumenata naveden u aneksu Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine) koja, ipak, nikada nije stekla jednaku vanost kao evropska
konvencija za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. naime, ekonomska i socijalna prava
su tradicionalno smatrana pravom istonoevropskih, socijalistikih drava. Meutim, zbog
injenice da su ekonomska i socijalna prava u sve veem fokusu od kraja 80-ih godina,
evropska socijalna povelja uiva veu panju. dva puta je izmijenjena, 1988. i 1995. godine,
pa sada ukljuuje sistem kolektivnih tubi prema dodatnom protokolu.
ekonomska i socijalna prava posebno su znaajna za ocjenu demokratije iz vie razloga.
Posmatrano iz perspektive obinog graanina, esto se demokratija posmatra kroz prizmu
mogunosti drave da osigura ekonomsku i socijalnu sigurnost. Bez linog i ekonomskog
osnaivanja, posmatranog kao pristup obrazovanju, zdravstvu i ostvarenju ekonomske
jednakosti, mnoga graanska i politika prava ne mogu doivjeti punu implementaciju.
svaka ekonomska i socijalna izolacija tetno djeluje ne samo na percepciju graanstva, ali
istovremeno utie na standard ivota.
ekonomska, socijalna i kulturna prava koja su sadrana u katalogu prava Ustava Bosne i
Hercegovine, ukljuujui i meunarodne dokumente koje ine sastavni dio Ustava, prije
svega Meunarodna povelja o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima (MPesKP), su
izmeu ostalog: pravo na rad, pravo na pravinu zaradu i jednaku nagradu za rad jednake
vrijednosti, pravo na pristojan ivot u skladu s odredbama MPesKP-a, pravo na sigurne i
zdrave uvjete rada, pravo na odmor, slobodno vrijeme, razumno ogranienje radnog vremena i povremene plaene dopuste, pravo na socijalnu sigurnost, pravo na obrazovanje
itd.
U katalog ljudskih prava iz lana iia.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine ukljuena su
slijedea ekonomska i socijalna prava: pravo na obrazovanje, pravo na socijalnu i
zdravstvenu zatitu, pravo na utoite, pravo na prehranu, zatita porodice i djece, te prava
iz MPesKP-a i evropske socijalne povelje.
Ustav republike srpske u l. 36. do 43. garantuje ekonomska i socijalna prava. neka od tih
prava su: pravo na zatitu majke i djeteta, pravo na zatitu zdravlja, pravo na kolovanje
pod jednakim uvjetima, pravo na rad i slobodu rada, zabrana prinudnog rada, sloboda
sindikalnog organizovanja i djelovanja, pravo na trajk, pravo zaposlenih i lanova njihovih
porodica na socijalnu sigurnost i socijalno osiguranje.
Prema Ustavu, ekonomska i socijalna prava u velikoj mjeri su razraena kroz zakonodavstvo
na dravnom i entitetskom nivou. Meutim, u smislu sistemske primjene ovih ustavnih
naela do problema dolazi zbog injenice da se veliki broj pitanja iz oblasti ekonomskih i
132
socijalnih pitanja nalaze u nadlenosti entiteta, a u Federaciji Bosne i Hercegovine i u

nadlenosti kantona. stoga, znaajan segment kada se govori o ekonomskim, socijalnim i
kulturnim pravima, predstavlja i injenica da osiguranje ovih prava nije centralizirano niti
konsolidovano. tako se deava da se odreena socijalna prava propisuju zakonima FBiH,
a izvrenje, odnosno osiguranje uivanja tih prava se prebacuje na kantone, koji esto nisu
u mogunosti da ispotuju obaveze iz zakona FBiH. Posljedica je da graani iz ovih kantona
trpe i bivaju diskriminirani u odnosu na graane s teritorija kantona koji su donijeli zakone,
iako je za sve pravo utvreno zakonom FBiH. (Godinji izvjetaj o rezultatima aktivnosti
institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine, Banja Luka, februar 2010,
str. 37). ovakva situacija je posebno prisutna u domenu socijalnih prava, ali je vidljiva i u
domenu prava na obrazovanje i radnopravne zatite.
nadalje, dok postoje znatni napori na nivou BiH, entiteta, kantona i opina da se unapreuje ekonomski i socijalni razvoj, te da se on prati s aspekta ljudskih prava, ne postoji
nijedna organizacija koja bi imala sveobuhvatan program, kroz koji bi pratila da li se u tom
ekonomskom i socijalnom razvoju potuju ljudska prava na cijelom prostoru BiH.
(http://www.oscebih.org/human_rights/bos/social_rights.asp)
stoga, uprkos relativno kvalitetnoj normiranosti ekonomskih i socijalnih prava u Bosni i
Hercegovini, problem se pojavljuje na razini implementacije i izostanku konsolidacije uslijed
podijeljenih nadlenosti, to moe dovesti do diskriminacije.
7. RELIGIJSKE I OSTALE MANJINE U USTAVU

BOSNE I HERCEGOVINE I USTAVIMA ENTITETA
Prava manjina obuhvataju dva odvojena koncepta i to s jedne strane individualna prava,
koja se odnose na pripadnike rasnih, etnikih, klasnih, religijskih, lingvistikih i seksualnih
manjina, a s druge strane kolektivna prava koja pripadaju ovim grupama (Barzilai, 2003).
stoga, kada se govori o pravu manjina, pored univerzalno prihvaenih ljudskih prava, u
ovom kontekstu ista treba posmatrati kao integralni dio meunarodnog sistema ljudskih
prava uz odreene specifinosti njihovog odreenja. Primarno, u ovom smislu, potrebno
je posmatrati odreenje manjine i specifinosti zbog kojih su odreeni pojedinci kategorisani kao manjina. osobe koje pripadaju manjini, pojedinano ili u zajednici s ostalim
pripadnicima, te manjine imaju pravo njegovati vlastitu kulturu, propovijedati ili prakticirati
vlastitu religiju, te koristiti svoj maternji jezik (lan 27. Meunarodnog pakta o graanskim
i politikim pravima).
sutina manjinske zatite svodi se na obezbjeenje manjinama i njihovim pripadnicima
takvih uslova u kojima mogu nesmetano, u miru i bez ikakvih pritisaka, opstati, ivjeti i razvijati
se kao jedinke i odgovarajui kolektiviteti, sa svim svojim posebnostima. [...] da bi se postigao
taj cilj manjinama se na raspolaganje stavljaju odreena prava koja su jedna materijalne a
druga procesne prirode. [s] obzirom na svoju sadrinu, tj, na krug drutvenih odnosa na koje
se odnose, sva prava koja se priznaju pripadnicima manjina mogla [bi se] podijeliti na: (1)
133
Andrea Zubovi
opta ljudska prava i slobode (prava priznata svima); (2) opta ljudska prava i slobode priznate
domaim dravljanima; (3) zatitu od diskriminacije; (4) posebna manjinska prava; (5) pravo
na efikasno ostvarivanje zajamenih prava (Krivokapi, 2004: 261).
Preambula Ustava Bosne i Hercegovine, izmeu ostalog, oslanja se na deklaraciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim, vjerskim i jezikim
manjinama. lan ii.4. Ustava Bosne i Hercegovine propisuje da je uivanje prava i sloboda
predvienih ovim lanom ili u meunarodnim sporazumima navedenim u aneksu i ovog
Ustava, osigurano je za sve osobe u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojoj
osnovi, kao to je spol, rasa, boja, jezik, vjera, politiko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili
drutveno podrijetlo, vezivanje za neku nacionalnu manjinu, imovinu, roenje ili drugi
status. nadalje, u aneksu i Ustava Bosne i Hercegovine, takoe je navedena evropska
povelja o regionalnim jezicima i jezicima manjina iz 1992. godine i okvirna konvencija za
zatitu nacionalnih manjina iz 1994. godine.
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine sadri nekoliko odredbi koje se odnose na zatitu
manjina. lan ii.a.2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine proklamira garanciju zatite
manjina i potencijalno ugroenih grupa na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, te
garantuje slobodu religije zajedno s privatnim i javnim vjeroispovijedanjem. spomenuti
lan, takoer, zabranjuje svaku diskriminaciju u uivanju prava i sloboda zasnovanu, izmeu
ostalog, na nacionalnom porijeklu. Meutim, problematika proizlazi iz injenice da manjine
nisu definisane, te navedeni lanovi samo pruaju osnov za neophodnu daljnju regulaciju.
nadalje, u aneksu Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, pored ostalih meunarodnih
instrumenata za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, nalaze se Preporuke parlamentarne skuptine evropskog savjeta o pravima manjina, paragrafi 1013, iz 1999. godine,
deklaracija Ujedinjenih naroda o pravima osoba koje pripadaju nacionalnim ili etnikim,
vjerskim ili jezikim manjinama iz 1990. godine, evropska povelja o regionalnim jezicima i
jezicima manjina iz 1992. godine, te okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina iz
1994. godine.
Ustav republike srpske, takoer, sadri odredbe koje se odnose na prava manjina i njihovu
zatitu. lanom 5. Ustava republike srpske propisano je da se ustavno ureenje republike
temelji, izmeu ostalog, na zatiti prava etnikih i drugih manjina. lan 28. odnosi se na
slobodu vjeroispovijesti i vjerske zajednice. Pomenutim lanom, garantuje se sloboda
vjeroispovijesti, te se navodi da su vjerske zajednice jednake pred zakonom, slobodne u
vrenju vjerskih poslova i vjerskih obreda, mogu osnivati vjerske kole i izvoditi vjersku
nastavu u svim kolama svih stepena obrazovanja, baviti se privrednim i drugim djelat nostima, primati poklone, stvarati zadubine i njima upravljati u skladu sa zakonom. nadalje,
lanom 34. Ustava republike srpske garantuje se sloboda izraavanja nacionalne
pripadnosti i kulture i pravo upotrebe svog jezika i pisma. U tom smislu, moe se zakljuiti
da je Ustav republike srpske pruio osnov za blie odreenje manjina i olakao daljnju
implementaciju u odnosu na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav Bosne i Herce govine. navedeno se moe posmatrati s dva aspekta. injenica da ustavi Bosne i
134
Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine vrlo iroko proklamiraju zatitu prava manjina,
zapravo prua vie fleksibilnosti u regulaciji ove materije. istovremeno ta fleksibilnost
ostavlja prostor za potencijalnu zloupotrebu, ali i pasivnost institucija vlasti u smislu detaljne
pokrivenosti ove materije adekvatnim propisima koji e omoguiti praktine garancije
prava manjina.
stoga, moe se zakljuiti da ustavnopravno normiranje zatite prava manjina prua visok
stepen garancije istih. Meutim, njihova implementacija u velikoj mjeri ovisi od provedbenih
propisa, primarno zakona, kako na dravnom, tako i na entitetskom nivou. U tom smislu,
posebno su znaajni Zakon o zabrani diskriminacije usvojen na dravnom nivou, kao i
Zakon o ravnopravnosti spolova, takoer usvojen na dravnom nivou. U odnosu na druge
manjinske grupe, parcijalna i fragmentativna regulacija moe se nai u razliitim zakonskim
tekstovima iz razliitih grana prava.
8. ZAKLJUAK
Ljudska prava se u svojim osnovama oslanjaju na apsolutnost individue koja mora biti
bezuslovno priznata i kao takva predstavljaju centralnu vrijednost demokratskog drutva.
efikasnost zatite ljudskih prava, kako normativna tako i institucionalna, neophodna je na
cijeloj teritoriji jedne suverene drave u odnosu na sve pojedince. veliki problem u zatiti
ljudskih prava predstavlja tranzicija izmeu etikih problema i rjeenja s jedne strane, i
ekonomskih, politikih, upravnih i tehnikih pitanja, s druge strane.
Prethodno izlaganje upuuje na zakljuak da je instrumentarij ljudskih prava prisutan u
Ustavu Bosne i Hercegovine, kao i entitetskim ustavima, u velikoj mjeri sveobuhvatan,
posebno imajui u vidu meunarodne dokumente iz aneksa 1 Ustava Bosne i Hercegovine
i aneksa Ustava Federacije Bosne i Hercegovine. istovremeno, direktna primjena evropske
konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda s protokolima u Bosni i Hercegovini,
te njen primat nad svim drugim zakonima, predstavlja vjerovatno najznaajniji segment u
zatiti ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini. na taj nain, osobama na teritoriji
Bosne i Hercegovine omoguena je efikasna zatita ljudskih prava pred svim sudskim
instancama u Bosni i Hercegovini.
Meutim, uprkos veoma kvalitetnom normativnom ureenju ljudskih prava i sloboda u
Bosni i Hercegovini, praktina primjena istih ipak nije na zadovoljavajuem nivou. navedeno
se posebno odnosi na efikasnost u radu tijela u ijoj nadlenosti je zatita ljudskih prava
naroito u pogledu trajanja postupaka, te implementacije odluka. Upravo u domenu
implementacije lei osnovni faktor uspjene zatite ljudskih prava, te ukoliko ovaj aspekt
zakae, kvalitet normativne regulacije ostaje mrtvo slovo na papiru. Upravo iz ovog proizlazi
zakljuak da dravna tijela moraju uspostaviti vii stepen saradnje i koordinacije u domenu
efikasne zatite ljudskih prava kako bi se postigla puna implementacija normativnog okvira
za zatitu ljudskih prava u politikom sistemu Bosne i Hercegovine.
135
URED VISOKOG PREDSTAVNIKA

MEUNARODNE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI
Enis Omerovi
Saetak Ured visokoga predstavnika meunarodne zajednice i Specijalnog predstavnika Europske
unije u Bosni i Hercegovini (u tekstu: visoki predstavnik, Ured visokog predstavnika) je ad
hoc meunarodna institucija/tijelo/organ predviena opim okvirnim sporazumom za
mir u Bosni i Hercegovini (u tekstu: dejtonskim mirovnim sporazumom, Sporazumom)
1995, a formalnopravno potvrena rezolucijom Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. Radi
se o vrlo specifinoj instituciji koja ima status diplomatske misije meunarodne zajednice
drava, koja na osnovu ovlasti i odluka Upravnog odbora Vijea za implementaciju mira,
meunarodnoga tijela koje upravlja mirovnim procesom u Bosni i Hercegovini, predstavlja
konani autoritet u tumaenju i provedbi Sporazuma. Rad deskriptivno prikazuje
osnivanje, status, ovlasti, rad i djelovanje ove institucije u Bosni i Hercegovini u svjetlu
tranzicijskog procesa kada e, u konanici, iza specijalnog predstavnika stajati Europska
unija sa svojim organima, a ne, jo uvijek nejasno definirana i oznaavana, meunarodna
zajednica drava.
Kljune rijei: visoki predstavnik, specijalni predstavnik Evropske unije, meunarodna zajednica, bonske
ovlasti, Vijee za implementaciju mira.
1. UVOD
na osnovu rezolucije vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 1022 (1995) od 22. novembra
1995. pozdravljaju se napori meunarodne zajednice drava da pomogne stranama u
sporu da postignu rjeenje glede oruanoga sukoba. vijee sigurnosti je pohvalilo odluke
vlada republike Bosne i Hercegovine, republike Hrvatske i savezne republike Jugoslavije
da konstruktivno uestvuju u neposrednim pregovorima u sjedinjenim amerikim
dravama, kako bi se postigao trajni mir u Bosni i Hercegovini. vijee sigurnosti je ovom
rezolucijom pozdravilo iniciranje dejtonskog mirovnog sporazuma s pripadajuim
aneksima, koji su navedene drave parafirale dan ranije u amerikoj vojnoj bazi Wright
Patterson kod daytona, u saveznoj dravi ohio (sad). dejtonski mirovni sporazum je
zvanino potpisan 14. decembra 1995. u Parizu, to je dan kasnije, 15. decembra 1995.
pozdravilo i podralo vijee sigurnosti rezolucijom 1031 (1995).
nadalje, rezolucijom 1035 (1995) od 21. decembra 1995. vijee sigurnosti izraava
spremnost Ujedinjenih nacija da i dalje ostanu u Bosni i Hercegovini s ciljem ostvarivanja
trajnoga mira na ovom podruju. U tom smislu, vijee sigurnosti, na osnovu lana i (2)
136
aneksa 11 dejtonskoga mirovnoga sporazuma (sporazum o Meunarodnim policijskim

snagama), odluuje formirati, odnosno samo provesti u djelo ono to je ve predvieno u
dejtonskome mirovnome sporazumu, civilne policijske snage Ujedinjenih nacija, koje e
biti poznate po svojoj skraenici na engleskome jeziku: iPtF (international Police task Force
iPtF), i kojima e biti povjereni zadaci iz navedenoga aneksa (taka 2. rezolucije 1035
(1995)). ovom rezolucijom takoer se utvruje da e Meunarodne policijske snage zajedno
s civilnim uredom Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini djelovati po ovlatenjima generalnog sekretara Ujedinjenih nacija. U lanu iii aneksa 11 dejtonskoga mirovnoga sporazuma, utvrene su ovlasti Meunarodnih policijskih snaga. na elu misije iPtF-a u Bosni
i Hercegovini bio je komesar, imenovan od strane generalnoga sekretara Ujedinjenih nacija,
koji je podnosio periodine izvjetaje o radu misije visokom predstavniku meunarodne
zajednice u Bosni i Hercegovini, generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija, a usko je
saraivao i s komandantom Meunarodnih snaga (iFor) u Bosni i Hercegovini, na razvijanju
i odravanju trajnoga mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini.
Ujedinjene nacije, nadalje, rezolucijom 1074 (1996) od 1. oktobra 1996. pozivaju sve drave
sljednice socijalistike Federativne republike Jugoslavije na meusobno priznavanje meunarodnoga suvereniteta i teritorijalnoga integriteta drava u meunarodnim openjima,
kao i da u periodu nakon zavretka meunarodnoga oruanoga sukoba, uspostave potpune
diplomatske odnose, ponovno potvrujui svoju obavezanost politikom rjeavanju
konflikata u bivoj Jugoslaviji, istovremeno uvajui suverenitet i teritorijalni integritet svih
drava unutar njihovih meunarodno priznatih granica. vijee sigurnosti ovom rezolucijom
pozdravlja postignuti progres u implementaciji dejtonskoga mirovnoga sporazuma u Bosni
i Hercegovini, odravanje prvih poslijeratnih izbora, te je podcrtalo potrebu pune saradnje
drava i entiteta s Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju (dalje u tekstu:
iCty), to predstavlja osnovni aspekt u implementiranju navedenoga mirovnoga sporazuma. Podsjeajui na preuzete meunarodne obaveze koje su proistekle potpisivanjem
ovoga sporazuma, ukoliko predmetne drave budu krile njegove odredbe, vijee sigurnosti
ima/zadrava ovlasti da poduzme odreene represivne mjere protiv drava prekriteljica
(taka 5. rezolucije 1074 (1996)).
analizom rezolucije 1088 (1996) od 12. decembra 1996. dolazi se do zakljuka da vijee
sigurnosti, i pored toga to i dalje nastavlja djelovati na osnovu glave vii Povelje Ujedinjenih
nacija, jo uvijek smatrajui da situacija u Bosni i Hercegovini ugroava meunarodni mir
i sigurnost, zahtijeva od potpisnica dejtonskoga mirovnoga sporazuma potpunu provedbu
svih njegovih konstitutivnih elemenata. Pozivaju se svi ukljueni da osiguraju blisku
koordinaciju izmeu visokoga predstavnika meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini,
stabilizacijskih snaga (Stabilisation Force sFor)1 koje su djelovale u Bosni i Hercegovini
pod pokroviteljstvom i zapovjednitvom nato-a, Misije Ujedinjenih nacija u Bosni i
1
sFor su zamijenjene od strane snaga eUFor-a (european Forces europskih snaga) zvanino dana 2.
decembra 2004. europske snage u Bosni i Hercegovini bile su pod vrhovnim zapovjednitvom europske
unije i predstavljale su prvu udruenu mirovnu misiju europske unije u cijelome svijetu.
137
Enis Omerovi
Hercegovini (United nations Mission in Bosnia and Herzegovina UnMiBH) i relevantnih

civilnih organizacija i agencija kako bi se osigurala uspjena implementacija dejtonskog
mirovnog sporazuma.2
ovim sporazumom Bosna i Hercegovina je uspostavljena kao drava koja se sastoji od dva
entiteta, republike srpske (rs) i Federacije (Federacije BiH)3, s visokim stepenom
autonomije, koji nerijetko u praksi predstavljaju i dvije zasebne cjeline, pa se u konanici
stjee dojam da je Bosna i Hercegovina samo puki, mehaniki zbir dvije teritorijalnopolitike organizacije, a ne moderna demokratska, pravna i socijalna drava, sa sloenom
politikom i ekonomskom funkcijom. sporazum obuhvata i Ustav Bosne i Hercegovine
(aneks 4) i deset ostalih aneksa,4 koji je nastao kao rezultat meunarodne mirovne inicijative
u specifinim i sudbonosnim okolnostima za osamostaljenu nezavisnu dravu Bosnu i
Hercegovinu (ovi, 2001: 29). Ustav Bosne i Hercegovine temelji se na dva cilja politike
prirode: da Ustav Bosne i Hercegovine bude u funkciji realizacije sporazuma, i drugi
predstavlja, zapravo, reintegraciju Bosne i Hercegovine u njenim postojeim meunarodno
priznatim granicama (ovi, 2001: 30). Bosna i Hercegovina je Ustavom konstituirana kao
sloena dravna zajednica, koja se sastoji iz jedne republike i jedne federacije, te ju je, s
obzirom na unutranju strukturu, jako teko ustavnopravno definirati. Ustavno ureenje
Bosne i Hercegovine je samo po sebi antinomino jer ga, u svakom trenutku, proizvoljno
moe suspendirati visoki predstavnik (Pobri, 2006: 92). U pogledu Ustava per se, radi se o
dokumentu koji nije produkt drutvene stvarnosti, ve se radi o artificijelnoj tvorevini jedne
meunarodne konferencije, nastao kao plod meunarodnog kompromisa i rjeenja, koje
je po miljenju meunarodnih tvoraca bilo adekvatno tadanjoj drutvenoj situaciji (ajvaz,
2006: 85).
nakon sklapanja navedenog sporazuma, u Londonu je 8. i 9. decembra 1995. odrana
Konferencija o implementaciji/provedbi mira u Bosni i Hercegovini, iji je cilj bio mobilizirati
meunarodnu podrku za provedbu sporazuma. sastanak je rezultirao uspostavom vijea
za implementaciju mira (Peace implementation Council PiC), koji se sastoji od 55 drava i
organizacija5, koje na razliite naine pruaju ili su pruale podrku mirovnome procesu
2
3
taka 32. rezolucije 1088 (1996).

ovakvo rjeenje je netipino te ga pravna teorija i praksa teko mogu opravdati, jer nije uobiajeno da
Federacija bude dijelom neke drave. Federacija predstavlja savez drava, tj. takav vid
administrativno-teritorijalno-politikog organiziranja sloene drave koji obuhvata dvije ili vie
drava. (seizovi, 2008: 24).
lan iv aneksa 10 govori o suradnji, u kojem se predvia da e stranke u potpunosti saraivati s visokim
predstavnikom, te njegovim osobljem, kao i s meunarodnim organizacijama i agencijama, kao to je
predvieno u lanu iX sporazuma.
lanice i uesnici vijea za implementaciju mira su: albanija, austrija, Belgija, Biva Jugoslavenska repu blika Makedonija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, eka republika, danska, egipat, Finska, Francuska,
Grka, Hrvatska, irska, italija, Japan, Jordan, Kanada, Kina (povukla se u maju 2000), Luksemburg,
Maarska, Malezija, Maroko, nizozemska, norveka, njemaka, oman, Pakistan, Poljska, Portugal,
rumunija, ruska Federacija, saudijska arabija, savezna republika Jugoslavija, sjedinjene amerike
drave, slovaka republika, slovenija, panija, vedska, vicarska, turska, Ukrajina, i Ujedinjeno
138
Ured visokog predstavnika meunarodne zajednice ...
osiguravajui finansijska sredstva, dajui trupe u sastav sFor-a, ili direktno provodei
operacije u Bosni i Hercegovini. Londonska konferencija o implementaciji mira takoer je
dovela do uspostavljanja Upravnog odbora6 vijea za implementaciju mira koji, pod
predsjedanjem visokog predstavnika, funkcionira kao izvrno tijelo vijea, koji daje politike
smjernice visokom predstavniku i koji se sastaje svaka tri mjeseca na razini politikih
direktora (Pojmovnik europskih integracija, 2010: 250). vijee za implementaciju mira nije
meunarodni organ stricto sensu, odnosno organ u meunarodnom pravu, jer ono nema
izvornu nadlenost i njegove odluke nemaju obligatoran uinak (vijee za implementaciju
mira donosi komunikee i zakljuke, te usvaja deklaracije) kakve, naprimjer, imaju odluke i
nalozi visokog predstavnika za institucije u Bosni i Hercegovini.
2. PRAVNI KARAKTER VISOKOG PREDSTAVNIKA MEUNARODNE

ZAJEDNICE / SPECIJALNOG PREDSTAVNIKA EUROPSKE UNIJE
Glede pravnoga karaktera ili prirode Ureda visokog predstavnika meunarodne zajednice,
odnosno specijalnog predstavnika europske unije u Bosni i Hercegovini, vrijedi istaknuti
odreena miljenja, odnosno iznijeti odreene stavove.
dejtonski mirovni sporazum je stavio Bosnu i Hercegovinu pod protektorat meunarodne
zajednice. radi se o vrlo kontroverznom terminu, no mnogo prihvatljivijem od izraza
starateljstvo (Paji, 2001: 49). izvrivi analizu de facto situacije, veliki broj odluka u periodu
19962010. donesen je od strane visokoga predstavnika/specijalnoga predstavnika.
Konzekvenca toga jeste da je i danas Bosna i Hercegovina u poziciji (polu)protektorata, da
se njezin Ustav u bitnim segmentima ne provodi, odnosno kri i devalvira (durakovi, 2006:
34). institucija visokog predstavnika je demokratski nelegitimirana institucija, koja svoj
titulus vladanja opravdava ovlatenjima iz aneksa 10 sporazuma, kao i iz politikih
deklaracija (posebno tzv. bonskih ovlasti/ovlatenja) (Pobri, 2006: 92). ne deava se tako
esto da visoki/specijalni predstavnik u sebi sadri i ulogu ustavotvorca (s obzirom na to
da je svojim odlukama donosio amandmane na Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i
Kraljevstvo velike Britanije i sjeverne irske; visoki predstavnik, arbitrano vijee za Brko (rasformirano
1999. nakon objavljivanja konane odluke o statusu Brkog), europska banka za obnovu i razvoj (eBrd),
europska komisija, Meunarodni komitet Crvenog kria (iCrC), Meunarodni krivini tribunal za zloine
poinjene na prostoru bive Jugoslavije (iCty), Meunarodni monetarni fond (iMF), organizacija za
sigurnost i saradnju u europi (osCe), Prijelazna uprava Ujedinjenih nacija u istonoj slavoniji (Untaes;
ukinuta u januaru 1998.), sjevernoatlantski savez (nato), svjetska banka, Ujedinjene nacije (Un), vijee
europe, visoki komesar Ujedinjenih nacija za ljudska prava (UnHCHr) i visoki komesar Ujedinjenih nacija
za izbjeglice (UnHCr). (http://www.ohr.int/ohr-info/gen-info/#6, 19. oktobar 2010).
lanice Upravnog odbora su: Francuska, italija, Japan, Kanada, njemaka, rusija, sjedinjene amerike
drave, velika Britanija, te Predsjednitvo europske unije, europska komisija i organizacija islamske
konferencije (oiC), koju predstavlja turska.
139
Enis Omerovi
republike srpske)7 i zakonodavca (budui da je svojim odlukama donosio/nametao cijele

zakone), kao i da nerijetko predstavlja utjelovljenje izvrne vlasti (egzekutive) i sudske vlasti
(judikature). na tom tragu, izvodi se zakljuak da je Ustavom Bosne i Hercegovine proklamirani dravni suverenitet supstituiran stvarnim suverenitetom visokog predstavnika,
(Pobri, 2006: 92) te se tako stjee dojam da (je) ova institucija (djeluje) izvan okvira Ustava
Bosne i Hercegovine, jer iz ustavne pozicije konstitutivnih naroda, pozicije (realne) visokog
predstavnika i dravne cjeline, proizlazi da na jedinstvenom teritoriju konkurira vie nosilaca
suvereniteta (Pobri, 2006: 92). Jer, ako suverenitet obuhvata nezavisnost dravne vlasti
(ajvaz, 2008: 52) (ne radi se o apsolutnoj nezavisnosti nego o relativnoj, kako postoji
ogranienje dravnog suvereniteta u odnosu na meunarodni pravni poredak), suprematiju
dravne vlasti (dravna vlast je najvia vlast u odnosu na druge vlasti unutar drave) i pravnu
neogranienost dravne vlasti (nije apsolutna nego relativna, s obzirom na meunarodnu
zajednicu), tada s pravom konstatiramo da Ured visokog/specijalnog predstavnika pravno
remeti ili ugroava potpunu suverenost Bosne i Hercegovine.
tako u preambuli naloga visokog predstavnika o provedbi odluke Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine u apelaciji Milorada Bilbije i ostalih, br. aP-953/05 od 23. marta 2007. stoji da
visoki predstavnik nije ni na koji nain odgovoran bilo kojoj dravi, jer ne predstavlja organ
Bosne i Hercegovine niti bilo koje druge drave, te da njegova postupanja ne mogu povlaiti
odgovornost bilo koje drave, ukljuujui i Bosnu i Hercegovinu, prema meunarodnom
pravu. U istom smislu se nadalje navodi da, prema lanu v aneksa 10 [sporazuma], na
osnovu navedenog sporazuma, akti, odluke i nalozi visokog predstavnika, bez obzira da li
za sobom povlae interveniranje u domai pravni sistem Bosne i Hercegovine, njenih entiteta,
kantona ili distrikta ili inae, ne izvode svoju pravnu snagu ni iz kakvog prijenosa nadlenosti
sa Bosne i Hercegovine, njenih entiteta, kantona ili distrikta na visokog predstavnika, te da
postupanja visokog predstavnika ne ukljuuju odgovornost bilo koje drave, ukljuujui
Bosnu i Hercegovinu, prema meunarodnom pravu (preambula odluke).
U taki 13. rezolucije 1384 Parlamentarne skuptine vijea europe, Parlamentarna skuptina
utvruje da Ured visokog predstavnika konstituira najviu instituciju koja ima vlast u Bosni
i Hercegovini. s tim u vezi, Parlamentarna skuptina takoer konstatira da je nepomirljivo
demokratskim naelima da visoki predstavnik donosi obavezujue odluke bez ikakve
odgovornosti ili bez obaveze da opravda zakonitost takvih odluka. U Miljenju o ustavnoj
situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima visokog predstavnika od 11. marta 2005.
europska komisija za demokraciju kroz pravo (u daljem tekstu: venecijanska komisija)
utvruje da se zasigurno radi o situaciji koja nije imanentna ovlatenjima dravnih institucija
u dravama lanicama vijea europe. ovlatenja, pripisiva visokom predstavniku, odgovaraju ovlatenjima u hitnim situacijama, koja se, prema teoriji, koriste sve dok traje hitna
situacija, koja je, izvorno, opravdavala njihovo koritenje (venecijanska komisija, 2005: 20).
7
odluke ovakve sadrine donoene su u vie navrata. Za potrebe rada navest emo posljednje odluke:
odluka o izmjenama i dopunama Ustava republike srpske od 12. decembra 2005. i odluka o izmjenama
i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine od 12. decembra 2005.
140
venecijanska komisija, inter alia, navodi da ovakva praksa [koritenja bonskih ovlatenja]
ne odgovara demokratskim principima kada se koristi bez zakonskog postupka i
mogunosti pravosudne kontrole (venecijanska komisija, 2005: para 100).8
analizirajui cjelovit tekst dejtonskog mirovnog sporazuma, a time i Ustav Bosne i
Hercegovine, moe se naznaiti da je ovim sporazumom u Bosni i Hercegovini uspostavljen
neki oblik modernog (polu)protektorata, s obzirom na to da je sadanji Ustav izvanjski,
oktroirani ustav, da je Bosna i Hercegovina de constitutione lata izvan poznatih dravnopravnih oblika, i da je, u konanici, Ustav Bosne i Hercegovine inkompatibilan europskim
standardima (Pobri, 2002: 70). Zavisnom dravom, odnosno statusu (polu)protektorata
Bosne i Hercegovine doprinosi i injenica da je u komparativnoj ustavnopravnoj teoriji i
praksi supstancijalno svojstvo ustava ogranienje dravne vlasti, gdje Ustav Bosne i
Hercegovine, u odnosu na institucije meunarodne zajednice koje djeluju u Bosni i
Hercegovini, nema spomenuto svojstvo (Pobri, 2002: 76). U istom smislu, niti jedan sudski
organ u Bosni i Hercegovini nema pravo/ovlatenje da preispituje (revidira, preinauje,
ukida) bilo koju odluku visokog predstavnika.9
U tom smislu, od historijski poznatih oblika pojedinih entiteta, ija je pravna, poslovna i/ili
procesna sposobnost u razliitim stepenima ograniena, danas se zadrao iskljuivo
protektorat, no u vie ili manje izmijenjenom ili modificiranom obliku (dimitrijevi et al,
2007: 86). naime, u savremenom meunarodnom pravu, pojedina podruja, odnosno
drave stavljaju se pod jedan oblik meunarodnoga nadzora koji je privremenoga karaktera,
jer traje do konanoga rjeenja spora/sukoba koji je i doveo do uspostavljanja meunarodnoga nadzora, odnosno koji je i doveo do djelovanja nadlenoga organa Ujedinjenih
nacija, jer se danas pravno-politiki entiteti stavljaju pod nadzor nadlenoga organa
Ujedinjenih nacija. Moemo zakonito i legitimno tvrditi da se Bosna i Hercegovina od
8
9
Pogledati ire: Biaki, e. (2007), Ustavni sud i Bonske ovlasti. drava u procjepu izmeu ljudskih prava i
meunarodnih obaveza, sarajevo: Puls demokratije.
taka 8. naloga visokog predstavnika od 30. maja 2008. o oduzimanju putnih isprava osobama koje
opstruiraju ili prijete da opstruiraju proces provedbe mira glasi: ...ovim se izriito izjavljuje i ukazuje da
je ovdje sadrane odredbe naloga, svaku pojedinano i sve zajedno, utvrdio visoki predstavnik prema
svom meunarodnom mandatu i da stoga ne podlijeu iznoenju pred niti odluivanje od strane sudova
Bosne i Hercegovine ni sudova njenih entiteta ili bilo gdje drugdje, te da se ni pred kojim sudom, nikada,
ne moe pokrenuti postupak u vezi s obavezama ije izvrenje iz njih proistie. U istom duhu nadalje
moemo navesti i svaku radnju koju poduzme bilo koja institucija ili organ u Bosni i Hercegovini u cilju
uspostave domaeg mehanizma kontrole odluka visokog predstavnika donesenih prema njegovom
meunarodnom mandatu [aneks 10 sporazuma], visoki predstavnik e smatrati pokuajem da se ugrozi
provedba civilnih aspekata [sporazuma], i sama po sebi e se smatrati ponaanjem kojim se ugroava
takva provedba. U narednom lanu stoji: Bez obzira na bilo koju suprotnu odredbu u bilo kojem zakonu
ili drugom pravnom aktu u Bosni i Hercegovini, bilo koji postupak pokrenut pred bilo kojim sudom u
Bosni i Hercegovini, kojim se osporava ili dovodi bilo kako u pitanje jedna ili vie odluka visokog
predstavnika, proglasit e se nedopustivim osim ako visoki predstavnik izriito ne da svoju prethodnu
saglasnost. (lan 2. i lan 3. stav 1. naloga visokog predstavnika o provedbi odluke Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine u apelaciji Milorada Bilbije i ostalih, br. aP-953/05 od 23. marta 2007).
141
Enis Omerovi
potpisivanja dejtonskoga mirovnoga sporazuma nalazi pod jednim oblikom meunarodnoga nadzora (kvaziprotektorat) u kojoj je titular izvorne nadlenosti organizacija
Ujedinjenih nacija, koja ostvaruje nadzor nad politiko-pravnim aktivnostima u Bosni i
Hercegovini preko vijea za provedbu/implementaciju mira, odnosno Ureda visokog
predstavnika u Bosni i Hercegovini.10
Meutim, postoje stavovi da prisustvo dunosnika meunarodne zajednice i posebno
visokog predstavnika ne znai uvoenje protektorata nad Bosnom i Hercegovinom. Ured
visokog predstavnika ima prevashodno legalan i legitiman karakter, odnosno institucije
meunarodne zajednice imaju supsidijarni karakter u odnosu na ulogu domaih ustavnih
i politikih institucija (sadikovi, 2001: 71). ovo znai da se institucija visokog predstavnika
pokree tek onda kada domae institucije vlasti ne mogu ili ne ele obaviti osnovne
zadatke, odnosno ciljeve koji su dati u sporazumu.
Prema obliku uprave, odnosno vladavine u Bosni i Hercegovini, kada analiziramo djelovanje
Ureda visokog/specijalnog predstavnika kroz prizmu koritenja bonskih ovlatenja, iznosi
se tvrdnja da se radi o liberalnom imperijalizmu,11 s obzirom na to da meunarodna
zajednica kroz Ured visokog/specijalnog predstavnika donosi konanu odluku, u formi
savjetodavnog miljenja ili konstitutivnoga akta, o sutinskim pitanjima glede pravnog i
politikog sistema u Bosni i Hercegovini.12 s ustavnopravnog aspekta, postavlja se pitanje
da li postupno dolazi do odstupanja od prvobitne zamisli bonskih ovlasti, imajui u vidu
da su ove ovlasti prvenstveno osmiljene za hitne situacije. s ovim u korelaciji je i pitanje
jesu li bonske ovlasti postale regularni instrument bezgraninog pokuaja unutranjeg
oblikovanja drave Bosne i Hercegovine.
U konanici, moe se iznijeti i stav da Ured visokog/specijalnog predstavnika predstavlja
meunarodnu instituciju, odnosno tijelo/organ, jer je utemeljeno meunarodnim sporazumom/ugovorom, koji je potvren rezolucijom vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. iz
svega ovoga logino proizlazi da visoki predstavnik nije ni na koji nain odgovoran ijednoj
dravi, da on ne predstavlja dravni organ Bosne i Hercegovine ni bilo koje druge drave,
te da njegova postupanja ne mogu povlaiti odgovornost bilo koje drave (bilo drave
lanice vijea za implementaciju mira bilo drave lanice Ujedinjenih nacija), ukljuujui i
Bosnu i Hercegovinu, a prema meunarodnom pravu. iz ovoga nadalje proizlazi da Ured
10
11
12
nailazimo na miljenje da e europska unija razmatrati zahtjev Bosne i Hercegovine za prijem u ovu
supranacionalnu organizaciju jedino onda kada se u potpunosti ukine Ured visokog predstavnika u
Bosni i Hercegovini, jer drava koja je u statusu kvaziprotektorata ne moe postati punopravna lanica
europske unije. U tom smislu pogledati stav ollia rehna, biveg povjerenika europske unije za proirenje,
na http://dalje.com/hr-svijet/kvazi-protektorat-ne-moze-uci-u-europsku-uniju/278151 [26. oktobar
2010].
U tom smislu ire pogledati: Martin, F. & Knaus, G. lekcije iz Bosne i Hercegovine. Mukotrpni posao
europskog rade. http://www.esiweb.org/pdf/esi_europeanraj_article_id_1.pdf [22. februar 2011].
Britanski politiki filozof, John stuart Mill, zagovarao je tezu da neki ljudi (stanovnitvo) u poetku nisu
u stanju uspostaviti ili odrati demokraciju, te im je stoga potrebna vlast stranaca kako bi se vremenom
postigla samoodriva dravna samouprava.
142
visokog predstavnika ima status diplomatske misije u Bosni i Hercegovini, to nadalje znai
da visoki predstavnik ima potpuni diplomatski imunitet u Bosni i Hercegovini, iji obim i
osnovne znaajke prvenstveno regulira Beka konvencija o diplomatskim odnosima iz
1961. Meutim, iako Ured visokog predstavnika ima status diplomatske misije u Bosni i
Hercegovini, nejasno je, i pored svih znanstvenih napora koji se ulau, odgovoriti na pitanje
predstavlja li Ured visokog predstavnika stalnu diplomatsku misiju, odnosno predstavnitvo
jedne meunarodne meuvladine organizacije, kakva je, naprimjer, organizacija Ujedinjenih nacija, ili, pak, predstavlja specijalnu diplomatsku misiju vijea za implementaciju
mira (ukoliko uzmemo da je vijee za implementaciju mira nestalno meunarodno tijelo),
to ima znaiti da se radi o ad hoc diplomatskoj misiji u Bosni i Hercegovini, imajui u vidu
stalnu i nepromjenjivu injenicu da u punome nazivu Ured visokog predstavnika ima i izraz:
meunarodna zajednica.13 otuda je njegov status s pozicije meunarodnog prava
ambivalentan, ako ne i polivalentan, s obzirom na to da izraz ili sintagma meunarodna
zajednica jo uvijek nije unificirana u smislu njezina definiranja, odnosno pojmovnoga
odreenja.
s druge strane, promatramo li Ured visokog predstavnika kao Ured specijalnog predstavnika
europske unije u Bosni i Hercegovini, tada je njegov status pravno odreeniji, odnosno
jednoznaan u smislu da se radi o specijalnoj misiji europske unije u Bosni i Hercegovini
koja, uz sve pokuaje da se pronae komparativna slinost, ima obiljeje diplomatske misije
sui generis.
3. UTEMELJENJE I OVLASTI VISOKOG PREDSTAVNIKA

Ured visokog predstavnika predvien je i uspostavljen dejtonskim mirovnim sporazumom,
koji je parafiran u jednoj od najveih amerikih zranih baza Wright Patterson, kod grada
dayton, u saveznoj amerikoj dravi ohio, sjedinjene amerike drave, dana 21. novembra
1995, dok je zvanino potpisan, odnosno zakljuen dana 14. decembra 1995. u Parizu.
vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je rezolucijom 1031 (1995) od 15. decembra 1995.
odobrilo/potvrdilo osnivanje Ureda visokog predstavnika, prema zahtjevu strana, koji e,
u skladu s aneksom 10 o civilnoj implementaciji sporazuma, nadgledati i koordinirati
njegovom implementacijom. ovom rezolucijom vijee sigurnosti je izrazilo saglasnost za
imenovanje Carla Bildta za prvog visokog predstavnika (taka 26. rezolucije). vijee
sigurnosti je, takoer, potvrdilo da je visoki predstavnik konana vlast glede interpretacije
aneksa 10 sporazuma (taka 27. rezolucije).
visokog predstavnika predlae Upravni odbor vijea za implementaciju mira, a imenovanje
potvruje vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, koje je odobrilo i dejtonski mirovni sporazum,
13
Ured visokog predstavnika nalazi se na listi meunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini. Listu je
sainilo Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine.
143
Enis Omerovi
kao i rasporeivanje meunarodnih trupa u Bosni i Hercegovini 1995. Kako je potvrdilo i

vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, visoki predstavnik, a prema lanu v aneksa 10
dejtonskog mirovnog sporazuma, ima konanu nadlenost interpretacije ovog sporazuma
o civilnoj provedbi mirovnoga rjeenja, odnosno visoki predstavnik proglaava se konanim
autoritetom u Bosni i Hercegovini za tumaenje sporazuma o implementaciji civilnog dijela
sporazuma. visoki predstavnik, takoer, jednom godinje redovno ili vanredno/periodino
na zahtjev podnosi izvjetaj o radu i implementaciji civilnog dijela sporazuma generalnom
sekretaru Ujedinjenih nacija.14
stranke potpisnice sporazuma su se, prema lanu i aneksa 10 (sporazum o civilnoj
implementaciji dejtonskog mirovnog sporazuma) sporazumjele:
da provedba civilnih aspekata mirovnog rjeenja obuhvata veliki raspon aktivnosti ukljuujui
nastavak pruanja humanitarne pomoi dok je god to potrebno, obnovu infrastrukture i
privrednu obnovu, uspostavljanje politikih i ustavnih institucija u Bosni i Hercegovini,
promoviranje potivanja ljudskih prava i povratak prognanika i izbjeglica te odravanje
slobodnih i potenih izbora prema rokovima u aneksu 3 [sporazuma]. vei broj meunarodnih
organizacija i agencija bit e pozvan kako bi pomogao tom procesu.
radi kompleksnosti s kojima su suoene, stranke trae postavljanje visokog predstavnika,
koji e biti imenovan u skladu s relevantnim rezolucijama vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda,
kako bi strankama olakao napore, pokrenuo i, ako je prikladno, koordinirao aktivnosti
organizacija i agencija koje su angairane u civilnom aspektu mirovnog rjeenja na taj nain
da e provoditi zadatke povjerene rezolucijom vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda, kako su
navedene u daljnjem tekstu.
Glede ovlatenja, vijee za implementaciju mira, koje sponzorira i vodi proces implementacije mira, u godinama koje su uslijedile nakon usvajanja sporazuma, razradilo je podrobnije mandat visokog predstavnika. visoki predstavnik koji sublimira u sebi ovlatenja
zakonodavne, izvrne i arbitrane vlasti, na supsidijarnoj i privremenoj osnovi, kreira propise
sa snagom zakona, ponitava, mijenja ili dopunjava postojee zakone donesene od strane
zakonodavstva na svim nivoima, posreduje meu stranama za sluaj spora, osigurava
izvravanje propisa, smjenjuje izabrane zvaninike koji su se ogrijeili o propise vijea za
implementaciju mira ili opstruiraju provedbu sporazuma (Maslo, 2001: 99). visoki predstavnik, dakle, ima vrlo veliki spektar ovlatenja koja lee, ne toliko u pravnome, koliko u politikome osnovu. svoje pravo, odnosno ovlasti na suvereno odluivanje crpi iz politike,
ekonomske i vojne moi organizacije drava ili drava lanica koje ine Upravni odbor
vijea za implementaciju mira. Za provoenje odluka visokoga predstavnika, a glede
represivnoga aparata, mogu se angairati, ranije Meunarodne snage (international Forces
iFor), stabilizacijske snage (stabilisation Forces sFor), odnosno Meunarodne policijske
14
svi redovni i vanredni izvjetaji visokog predstavnika generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija mogu
se pronai na zvaninoj stranici Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini: http://www.ohr.int/
other-doc/hr-reports/archive.asp?sa=on [26. oktobar 2010]. Posljednji izvjetaj, u vrijeme pisanja rada,
kojega je visoki predstavnik predoio generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija je izvjetaj broj 37 od
19. maja 2010.
144
snage (international Police task Forces iPtF), a sada europske snage (european Forces
eUFor), Policijska misija europske unije (european Union Police Mission eUPM) i, nadasve,
Misija Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini (United nation Mission in Bosnia and
Herzegovina UnMBiH).
osnovni zadatak visokog predstavnika je osiguranje izvrenja civilnog dijela sporazuma, s
ciljem dovretka izgradnje politikog sistema Bosne i Hercegovine i osiguranja njene
politike budunosti kao drave (Maslo, 2001: 99). Pozivajui se, prilikom donoenja svojih
odluka, na ovlatenja iz aneksa 10 sporazuma, koji doputa ekstenzivno tumaenje obima
i sadrine ovlatenja visokog predstavnika, kada napravimo presjek svih do sada donijetih
odluka u svim segmentima njegovog rada i odluivanja, uviamo da problem Ureda
visokog predstavnika jeste da se u metodu svog rada u Bosni i Hercegovini slui politikim
pragmatizmom, umjesto da i za njega bude obavezan Ustav Bosne i Hercegovine kao
sastavni dio dejtonskog mirovnog sporazuma i da, slijedei ustavne norme, pomogne da
se izgrauje novi pravni poredak drave (ibrahimagi, 1998: 11). naime, glede unutranjeg
politiko-pravnog ustrojstva drave i sve glasnijih zahtjeva o mijenjanju ustavnoga ureenja
drave, a samim time i Ustava Bosne i Hercegovine per se, uvia se ab initio, uzimajui
sadanje stanje stvari, da se, de facto radi o reviziji aneksa 4 sporazuma. U ovom smislu,
istiemo da visoki predstavnik i dalje treba nastaviti raditi na harmonizaciji Ustava Bosne i
Hercegovine s meunarodnim pravom, to se formalnopravno moe initi prema proceduri
propisanoj lanom X aneksa 4 sporazuma, te izgraivanju efikasnog i funkcionalnog
pravnog sistema drave Bosne i Hercegovine (duvnjak, 2003: 28). ilustracije radi, poto
Bosna i Hercegovina jo uvijek nema potrebne mehanizme za osiguranje primjene odluka
Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, niti pak zakona i drugih odluka, oito je da rjeenje
valja, naalost, traiti na adresi visokog predstavnika, kako bi se prvenstveno odluke
dravnoga Ustavnoga suda dosljedno primijenile u praksi (sadikovi, 2001: 93). nadalje,
visoki predstavnik moe pritiscima i smjenjivanjem dunosnika s funkcija vlasti ishoditi
preko entitetskih organa izvrenje zakona i drugih propisa organa Bosne i Hercegovine,
jer trenutano, ne postoji ustavna mogunost da se dravni zakoni izvravaju preko organa
federalnih jedinica, odnosno entiteta i kantona, poto ne postoje Ustavom Bosne i
Hercegovine uspostavljena autoritativna sredstva utjecaja egzekutive Bosne i Hercegovine
na egzekutivu federalnih jedinica (duvnjak, 2004: 77).
Postoji i jedno drugaije objanjenje opravdanosti prisustva Ureda visokoga predstavnika
u Bosni i Hercegovini. rije je o shvaanju da je dejtonski ustavotvorac bio svjestan da
drava Bosna i Hercegovina, uslijed velikih nedoreenosti i nekoherentnosti Ustava u
pogledu uloge drave u ostvarivanju ciljeva koji se nalaze u preambuli Ustava, nee biti
sposobna ostvarivati one ciljeve koji se zapravo pretpostavljaju u funkciji moderne
demokratske i pravne drave. Upravo zato, u aneksu 10 sporazuma, predvieno je da
institucije meunarodne zajednice pomognu Bosni i Hercegovini. radi ovoga, bilo je
potrebno predvidjeti instituciju visokog predstavnika, koji bi stricto sensu nadzirao
ostvarivanje sporazuma, no angairao bi se, promatrajui ulogu ove institucije lato sensu,
i na ustanovljavanje pravnih institucija, unapreenju potivanja ljudskih prava, obnovi
145
Enis Omerovi
privredne infrastrukture, povratka izbjeglih i raseljenih osoba, odravanje slobodnih i

demokratskih izbora (sadikovi, 2001: 69). Zapravo, visoki predstavnik bi osigurao sve
institucijske i ine pretpostavke za potpuno i sigurno provoenje europske konvencije o
zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda iz 1950. naime, nakon potpisivanja dejtonskog
mirovnog sporazuma, Bosna i Hercegovina je bila nekompletna drava, u smislu institucionalne izgraenosti i nepostojanja neophodnog aparata legalne prinude, a glede zatite
i potivanja osnovnih ljudskih prava i sloboda, te je visoki predstavnik zapravo trebao
premostiti jaz koji je bio prisutan u prvim godinama nakon oruanoga sukoba u Bosni i
Hercegovini, izmeu ustavnih odredaba i odredaba spomenute europske konvencije
(sadikovi, 2001: 70). U tom smislu, u skupini organizacija za implementaciju ljudskih prava
u Bosni i Hercegovini se na prvome mjestu navodi Ured visokog predstavnika, koji se
nerijetko pojavljuje kao adresa posljednjeg utoita za ostale organizacije i institucije kada
njihovi napori doive neuspjeh (Hicks, 1997: 187). s tim u vezi, aneks 6 sporazuma jasno
naznaava da e implementacija odredaba ljudskih prava sporazuma sutinski zahtijevati
meunarodni angaman u Bosni i Hercegovini, to je zapravo i bio sluaj uspostavom
Komisije o ljudskim pravima, koja se sastojala iz Ureda ombudsmana i doma za ljudska
prava (lan ii aneksa 6 sporazuma). sve navedene institucije imale su u svojoj kadrovskoj
strukturi meunarodne suce, odnosno predstavnike, a birala su ih ovlatena tijela
meunarodne zajednice drava. nadalje, strane potpisnice sporazuma o ljudskim pravima
(aneksa 6 sporazuma) e, prema lanu Xiii, stavu 1, unaprijediti i podsticati aktivnosti
nevladinih i meunarodnih organizacija za zatitu i unapreenje ljudskih prava.
iako je Ured visokog predstavnika prvenstveno zamiljen da nadgleda i koordinira mirovnu
implementaciju, a ne da se izravno ukljui u provedbe, iroke ovlasti visokog predstavnika
osiguravaju da on prati provedbu cjelokupnog mirovnog procesa u Bosni i Hercegovini
(Hicks, 1997: 178). Meutim, a glede provedbe ljudskih prava, uloga visokog predstavnika
u smislu praenja i reagiranja na povrede ljudskih prava je, promatrajui ovo pitanje s
formalnopravnog aspekta, ograniena. dejtonski mirovni sporazum uistinu predvia da
nekoliko meunarodnih organizacija imaju iroke odgovornosti po pitanju ljudskih prava,
ukljuujui iPtF, visoki komesarijat Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UnHCr) i organizaciju
za sigurnost i suradnju u europi (osCe), no ne predvia kako e se njihovi napori uklopiti
da bi zajedniki osigurali jednoobrazan i efikasan pokuaj provedbe ljudskih prava u Bosni
i Hercegovini (Hicks, 1997: 182), posebno glede odnosa svih meunarodnih organizacija s
Uredom visokog predstavnika u ovom podruju. U tom smislu, uesnici Konferencije za
implementaciju mira odrane u Londonu 8. i 9. decembra 1995, reafirmirali su privrenost
fundamentalnim ljudskim pravima iz sporazuma i poduzeli prvi korak glede uloge visokog
predstavnika. vijee za implementaciju mira se slae da e visoki predstavnik predsjedavati
specijalnim snagama za ljudska prava u sarajevu, usaglaavajui organizacije i agencije
angairane u implementaciji sporazuma (Hicks, 1997: 185).
Kako je ve ranije navedeno u radu, visoki predstavnik ima zadatak da, na osnovu lana ii
(mandat i metode koordiniranja i veze) aneksa 10: prati provedbu dejtonskog mirovnog
sporazuma; ostvaruje bliske kontakte sa stranama potpisnicama sporazuma u cilju
146
afirmiranja punog potivanja svih civilnih aspekata sporazuma; vri koordinaciju aktivnosti
meunarodnih civilnih organizacija i agencija u Bosni i Hercegovini s ciljem osiguranja
djelotvorne provedbe civilnih aspekata sporazuma. visoki predstavnik e potivati njihovu
samostalnost u okviru njihovog djelokruga, te po potrebi davati ope smjernice u vezi
utjecaja njihovih aktivnosti na provedbi sporazuma; pomogne, kada to smatra nunim, u
rjeavanju svih potekoa koje se jave u vezi provedbe civilnog dijela sporazuma; sudjeluje
na sastancima organizacija donatora; podnosi periodina izvjea o postignutom napretku
Ujedinjenim nacijama, europskoj uniji, sjedinjenim amerikim dravama, ruskoj Federaciji
i drugim zainteresiranim vladama, stranama i organizacijama.
Mandat i angaman openito Ureda visokog predstavnika politikom ivotu Bosne i
Hercegovine se mijenjao i razvijao u skladu s mandatom i teitem interesovanja shodno
zahtjevima vijea za implementaciju mira. visoki predstavnik je na poetku mirovnog
procesa predsjedavao odreenim brojem zajednikih tijela koja su okupljala predstavnike
strana koje su uestvovale u oruanom sukobu i osiguravale poetne uslove za mirovni
proces. dravne i entitetske institucije koje su predviene Ustavom uspostavljene su nakon
prvih postdejtonskih izbora u septembru 1996, ali trebalo je da proe neko vrijeme prije
nego to su one poele odravati redovne sastanke. sada je jedan od kljunih zadataka
visokog predstavnika da osigura da uspostavljene dravne institucije (poglavito na razini
Bosne i Hercegovine: Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, vijee ministara Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, sud i tuilatvo Bosne i Hercegovine,
Ured registrara, visoko sudsko i tuilako vijee, dravna ministarstva, zavodi, agencije,
direkcije, Uprava za indirektno oporezivanje, agencija za dravnu slubu Bosne i Hercegovine, Centralna banka Bosne i Hercegovine, oruane snage Bosne i Hercegovine, agencija
za istrage i zatitu Bosne i Hercegovine, obavjetajno-sigurnosna agencija Bosne i Hercegovine, Granina policija Bosne i Hercegovine, radio i televizija Bosne i Hercegovine)
funkcioniraju efikasno, profesionalno i odgovorno. Ured visokog predstavnika, u saradnji
s drugim meunarodnim civilnim agencijama i organizacijama, odnosno institucijama
Bosne i Hercegovine, provodio je cijeli niz reformi u oblasti sigurnosti, uprave, pravosua,
ekonomskih, odnosno finansijskih tokova.
Meutim, postoji miljenje da visoki predstavnik, umjesto da u svojim aktivnostima polazi
od Ustava Bosne i Hercegovine u kome su ureene nadlenosti Bosne i Hercegovine, visoki
predstavnik se, umjesto na ovaj najvii pravno-politiki dokument, poziva na politike
odluke pojedinih europskih institucija i zakljuke Upravnog odbora vijea za implemen taciju mira, odnosno upravljakog komiteta zaduenog za provoenje dejtonskog
mirovnog sporazuma. otuda proizlazi njegova arbitrarnost, jer ako je Ustav Bosne i
Hercegovine sastavni dio sporazuma, onda taj ustav obavezuje i visokog predstavnika,
poglavito u pogledu dosljedne primjene lanova i, ii i iii 5 a) Ustava Bosne i Hercegovine
(ibrahimagi, 2003: 73). stjee se tako dojam da visoki predstavnik ne koristi pravnu osnovu
svoga djelovanja, nego politiku osnovu, koja ima svoje utemeljenje u politikoj i vojnoj
moi Zapada. Ustav Bosne i Hercegovine, tanije lan iii 5 a) predvia, dakako, da e Bosna
i Hercegovina preuzeti nadlenost za takva pitanja o kojima se entiteti sloe; koje su u
147
Enis Omerovi
skladu sa aneksima 5-8 sporazuma; ili koje su potrebne da se ouva suverenitet, teritorijalni
integritet, politika nezavisnost i meunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine. [...]
dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi kako bi vrile ove nadlenosti.
Upravo se u ovoj ustavnoj odredbi moe traiti pravni osnov uspostavljanja dravnih
institucija koje su pobrojane u prethodnom paragrafu.15 Javljaju se stavovi o preispitivanju
poloaja i uloge meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, posebno visokog predstavnika, u smislu njihove racionalizacije, efikasnosti i europske usmjerenosti njihove misije,
jer je meunarodna zajednica, u dosta prilika, djelovala po liniji oportuniteta, manjeg
otpora, nezamjeranja, a ne po liniji europeizacije Bosne i Hercegovine (duvnjak, 2004: 38).
sve ove reforme odvijaju se prema unaprijed utvrenom Planu implementacije mandata
(MiP) putem kojeg se utvruju kljuni zadaci koji se nalaze pred rjeavanjem visokog
predstavnika. odluka da se svake godine donosi Plan implementacije mandata donesena
je 2003.
3.1. BONSKE OVLASTI/OVLATENJA
vrlo neprecizna i iroko uspostavljena ovlatenja visokog predstavnika koja proizlaze iz
aneksa X dejtonskoga mirovnoga sporazuma detaljno su tumaena na Bonskoj konferenciji
vijea za implementaciju mira odranoj 10. decembra 1997. U periodu odmah po
potpisivanju dejtonskog mirovnog sporazuma, visoki predstavnik nije koristio pravno
obavezujua ovlatenja, to e se vrlo brzo pokazati nedovoljnim u pogledu potpune
implementacije ovog sporazuma. na Bonskoj konferenciji vijee za implementaciju mira
je, shodno tome, pozdravilo namjeru visokog predstavnika da po zavretku Konferencije
donosi pravno obavezujue odluke koritenjem bonskih ovlatenja.
U zakljucima Bonske konferencije utvreno je inter alia:
vijee pozdravlja namjeru visokog predstavnika da svoj konani autoritet na tom podruju
u pogledu tumaenja sporazuma o civilnoj provedbi mirovnog rjeenja koristi da bi
omoguavao rjeenje problema donoenjem obavezujuih odluka, kako on smatra potrebnim,
u sljedeim pitanjima: a) vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajednikih institucija;
b) privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u stanju da dou do sporazuma,
koje e vaiti dok Predsjednitvo ili vijee ministara ne usvoje odluku u vezi sa datim pitanjem
u skladu sa Mirovnim sporazumom; c) druge mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog
sporazuma u cijeloj Bosni i Hercegovini i njenim entitetima, kao i nesmetan rad zajednikih
institucija. takve mjere mogu ukljuivati djelovanje protiv osoba koje su na javnim funkcijama
ili zvaninika koji ne prisustvuju sastancima bez valjanog razloga, ili koji kre zakonske obaveze
preuzete Mirovnim sporazumom u vezi sa uslovima njegove provedbe.
15
ovo je suprotan stav od miljenja da se u Bosni i Hercegovini izvrava tiha revizija dejtonskog mirovnog
sporazuma. Formalnopravno, Ustav Bosne i Hercegovine je samo jedanput pretrpio izmjene, usvajanjem
amandmana i na Ustav Bosne i Hercegovine (unoenjem novog lana vi.4 u Ustav) od strane
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, kojim je legaliziran ustavnopravni poloaj Brko
distrikta Bosne i Hercegovine.
148
Kako navodi venecijanska komisija u Miljenju o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i

ovlatenjima visokog predstavnika od 11. marta 2005, osnovne aktivnosti koje je visoki
predstavnik poduzimao po osnovu tzv. bonskih ovlatenja bile su, s jedne strane, nametanje
zakona na dravnom i na entitetskom nivou, ukljuujui amandmane na entitetske ustave
i, s druge strane, uklanjanje s funkcije dravnih slubenika ili izabranih javnih zvaninika
(ukljuujui najvie dunosnike) koji nisu saraivali u provedbi dejtonskog mirovnog
sporazuma, s posebnim naglaskom na nedostatku saradnje s iCty-om (venecijanska
komisija, 2005: 20).
venecijanska komisija u tom smislu utvruje da su ovakve aktivnosti visokog predstavnika
bile korisne, jer bez njih Bosna i Hercegovina, kao drava, ne bi mogla ostvariti napredak. odjek
upotrebe bonskih ovlasti u Bosni i Hercegovini razlikuje se na osnovu teritorijalnoga kriterija.
Prema Miljenju venecijanske komisije, u Federaciji BiH se generalno potvruje da je koritenje
ovlatenja visokog predstavnika bilo neophodno da drava krene naprijed. veina napretka
u dravi ostvarena je zahvaljujui odlukama visokog predstavnika. shodno tome, prema
istraivanju venecijanske komisije, u Federaciji BiH postojali su stavovi da se bonska ovlatenja
visokog predstavnika zadre u potpunosti dok ne doe do reforme bosanskohercegovakog
ustavnog sistema. Unutar republike srpske, stav prema bonskim ovlatenjima bio je generalno
kritiki, ak i jasno neprijateljski. (venecijanska komisija, 2005: 5).
Meutim, ukoliko napravimo vremensku usporedbu, moemo ustvrditi da su bonske ovlasti
imale drukije znaenje, odnosno drukiju formu, pa i drukije ciljeve i svrhu od vremena
u kome nastaje ovaj tekst.
4. UTEMELJENJE I OVLASTI SPECIJALNOG PREDSTAVNIKA

EUROPSKE UNIJE U BOSNI I HERCEGOVINI
od 2002, visoki predstavnik obavlja svoj mandat i kao specijalni predstavnik europske unije
u Bosni i Hercegovini16 i predstavlja okosnicu prisustva europske unije u Bosni i Hercegovini,
koji ima osnovni zadatak da pomae i, zajedno s dravnim vlastima, radi na stvaranju uvjeta
Bosni i Hercegovini za prelazak puta od implementacije mira ka integraciji s europskom
unijom.
sadanji visoki predstavnik, austrijanac valentin inzko je sedmi visoki predstavnik meu narodne zajednice u Bosni i Hercegovini i etvrti specijalni predstavnik europske unije u
Bosni i Hercegovini. na dunost je stupio dana 26. marta 2009. Prvi visoki predstavnik
16
Uloga specijalnog predstavnika europske unije ni na koji nain ne utjee na mandat visokog
predstavnika u Bosni i Hercegovini, ukljuujui njegovu ulogu za koordiniranje u pogledu cjelokupnih
aktivnosti svih civilnih organizacija i agencija navedenih u opem okvirnom sporazumu za mir i
naknadnim zakljucima i deklaracijama vijea za implementaciju mira. (lan 5. odluke vijea europske
unije o imenovanju specijalnog predstavnika europske unije u Bosni i Hercegovini, broj: 2009/181/zvsP
od 11. marta 2009).
149
Enis Omerovi
meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini bio je Carl Bildt (decembar, 1995. jun,
1997.), bivi premijer vedske i specijalni pregovara europske unije u pregovorima o
okonanju oruanoga sukoba u Bosni i Hercegovini. njega je naslijedio Carlos Westendorp
(jun 1997. juli 1999), bivi dravni sekretar za europske poslove i ministar vanjskih poslova
panije. Carlosa Westendorpa je naslijedio Wolfgang Petritsch (august 1999. godine maj
2002), bivi glavni pregovara europske unije u mirovnim pregovorima o Kosovu u
rambouillet-u. Wolfganga Petritscha je zamijenio Paddy ashdown (27. maj 2002. 31.
januar 2006) bivi lider Liberal-demokratske stranke velike Britanije. Paddy ashdown je bio
prvi specijalni predstavnik europske unije u Bosni i Hercegovini. njega je naslijedio nijemac
Chistian schwarz-schilling (1. februar 2006. 30. juni 2007). nakon njega je doao slovak
Miroslav Lajk (2. juli 2007. 26. mart 2009). izvrivi analizu duine vremenskog trajanja
mandata visokih predstavnika, Britanac Paddy ashdown je ostao najdue na poziciji visokog
predstavnika (neto manje od etiri godine), dok je nijemac Chistian schwarz-schilling bio
najmanje na ovoj funkciji neto manje od godinu i pol). do vremena pisanja ovoga rada,
bilo je ukupno sedam visokih predstavnika meunarodne zajednice i etiri specijalna
predstavnika europske unije u Bosni i Hercegovini.
Mandat specijalnog predstavnika europske unije17 proistjee prvenstveno iz politikih
ciljeva europske unije u Bosni i Hercegovini. oni, konkretno, podrazumijevaju pomaganje
postizanja napretka u provoenju dejtonskog mirovnog sporazuma, kao i u procesu
stabilizacije i pridruivanja kroz koji se Bosna i Hercegovina pribliava lanstvu u europskoj
uniji18 (http://www.eusrbih.org/gen-info/?cid=2000,2,1, 19. oktobar 2010).
U konanici je odreeno da Ured visokog predstavnika prijee, odnosno da se izvri
tranzicija u Ured specijalnog predstavnika europske unije iza kojega e svojim autoritetom
stajati europska unija i drave lanice ove organizacije ponaosob. Meutim, politiki
direktori Upravnog odbora vijea za implementaciju mira izrazili su 30. juna 2009, a glede
procesa tranzicije, svoje razoarenje u vezi sa stepenom napretka koji su postigle vlasti
Bosne i Hercegovine u pravcu postizanja ciljeva potrebnih za tranziciju Ureda visokog
predstavnika u Ured specijalnog predstavnika europske unije.
Kako bi se postigli navedeni ciljevi, specijalni predstavnik europske unije19: prua savjete
europske unije i podrku politikim procesima, ukljuujui proces ustavne reforme;
17
18
19
europska unija, u vrijeme pisanja rada, ima ukupno 11 specijalnih predstavnika irom svijeta, u dravama:
Kosovo, republika Makedonija (FyroM), Bosna i Hercegovina, sudan, Moldova, sredinja azija/Gruzija,
Bliski istok (Middle east), Juni Kavkaz, afganistan, regija velikih jezera (afrika) i afrika unija. svi oni
promoviraju politike interese europske unije, te imaju aktivnu ulogu u promoviranju mira, stabilnosti
i vladavine prava u regijama i dravama koje imaju sigurnosne i stabilizacijske potekoe, odnosno ija
situacija moe predstavljati ili ve predstavlja prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti. (U tom smislu:
http://www.consilium.europa.eu/showPage.aspx?id=263&lang=en 19. oktobar 2010).
U tom smislu pogledati lan 2. odluke vijea europske unije o imenovanju specijalnog predstavnika
europske unije u Bosni i Hercegovini, broj: 2009/181/zvsP od 11. marta 2009.
odluka o sadanjem specijalnom predstavniku europske unije u Bosni i Hercegovini donesena je 11.
marta 2009. Prema odluci, valentin inzko stupa na dunost retroaktivno od 1. marta 2009. i mandat mu
150
promovira sveukupnu politiku koordinaciju europske unije, pospjeuje unutarnju

koordiniranost i povezanost, te osigurava da djelovanje europske unije bude dosljedno i
usklaeno; europskim snagama (eUFor-u) i Policijskoj misiji europske unije daje politike
smjernice o Bosni i Hercegovini; nadgleda aktivnosti u oblasti vladavine prava i u tom
kontekstu savjetuje institucije europske unije; podrava pripremu i implementaciju
restrukturiranja policije i prua podrku za ojaan i djelotvorniji sistem krivinog pravosua;
uestvuje, zajedno s relevantnim organima vlasti u Bosni i Hercegovini, u njihovoj potpunoj
saradnji s Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju (iCty); i doprinosi
razvoju i konsolidaciji potivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda graana u Bosni i
Hercegovini (http://www.eusrbih.org/gen-info/?cid=2000,2,1, 19. oktobar 2010). Znaajno
je navesti da specijalni predstavnik europske unije provodi svoj mandat pod nadlenou
i u skladu s operativnim uputstvima visokog predstavnika za zajedniku vanjsku i sigurnosnu
politiku europske unije i generalnog sekretara vijea europske unije.
sadanjem specijalnom predstavniku europske unije u Bosni i Hercegovini prvenstveno je
produen mandat odlukom vijea europske unije o produenju mandata specijalnom
predstavniku europske unije u Bosni i Hercegovini, broj: 2010/111/CFsP od 22. februara
2010, kojom mu je produen mandat zakljuno s 31. augustom 2010. Meutim, kako jo
uvijek u Bosni i Hercegovini nisu ispunjeni uvjeti za samostalno funkcioniranje dravnih
institucija, odnosno kako jo uvijek dravna suverenost i suverenitet nisu upotpunjeni i
ostvareni u cijelosti, time je vijee europske unije donijelo novu odluku o produenju
mandata specijalnom predstavniku europske unije u Bosni i Hercegovini, broj:
2010/442/CFsP od 11. augusta 2010.20 Prema ovoj odluci, sadanji specijalni predstavnik
ostat e na dunosti do 31. augusta 2011.
U pogledu sadrine mandata specijalnog predstavnika, radilo se o viekratnim izmjenama
i dopunama, poevi od 24. novembra 2005. sve do 19. novembra 2007. kada je vijee
europske unije usvojilo posljednju odluku o izmjenama i dopunama mandata specijalnog
predstavnika. Prema odluci od 19. novembra 2007, mandat specijalnog predstavnika, kako
20
traje sve do 28. februara 2010. (odluka vijea europske unije o imenovanju specijalnog predstavnika
europske unije u Bosni i Hercegovini, broj: 2009/181/zvsP od 11. marta 2009).
Mandati visokih predstavnika su u vie navrata produavani. navedimo kao primjere odluku vijea
europske unije o produavanju mandata specijalnom predstavniku europske unije, broj: 2005/97/zvsP
od 2. februara 2005, kojom je visokom/specijalnom predstavniku Paddyju ashdownu produen mandat
do 31. augusta 2005. slijedi odluka vijea europske unije o produavanju mandata specijalnom
predstavniku europske unije, broj: 2005/853/CFsP od 28. jula 2005, kojom je ponovno visokom/
specijalnom predstavniku Paddyju ashdownu produen mandat, ovoga puta do 28. februara 2006.
Zatim slijede odluka vijea europske unije kojom se dopunjava i produava mandat specijalnog
predstavnika europske unije u Bosni i Hercegovini, broj: 2007/87/ZvsP od 07. februara 2007, kojom se
mandat Christiana schwarz-schilllinga produava do 30. juna 2007. naredna odluka vijea europske
unije kojom se dopunjava i produava mandat Miroslava Lajaka kao specijalnog predstavnika europske
unije u Bosni i Hercegovini, broj: 2007/748/zvsP, donesena je 19. novembra 2007. nova odluka vijea
europske unije identinoga naziva donesena je 18. februara 2008, kojom je mandat Miroslava Lajaka
produen do 28. februara 2009.
151
Enis Omerovi
bi se postigli strateki ciljevi europske unije u Bosni i Hercegovini, sastoji se inter alia u tome
da: specijalni predstavnik prua savjete europske unije i koordinira njenim posredovanjem
u politikom procesu; promovira sveukupnu politiku koordinaciju europske unije u Bosni
i Hercegovini; doprinosi jaanju interne koordinacije i usklaenosti europske unije u Bosni
i Hercegovini, podnoenjem izvjetaja efovima misije europske unije; odraava pregled
cijelog niza aktivnosti u oblasti vladavine zakona i u tom kontekstu osigurava po potrebi
savjet generalnom sekretaru/visokom predstavniku (sG/Hr) i Komisiji; prua efu misije
eUPM-a politike smjernice o Bosni i Hercegovini.
specijalni predstavnik europske unije i komandant civilnih operacija u Bosni i Hercegovini
e se po potrebi uzajamno konsultirati. specijalni predstavnik europske unije, nadalje,
prua podrku planiranju ureda eUsr-a, koji e imati ojaane kapacitete u kontekstu
zatvaranja Ureda visokog predstavnika (oHr), ukljuujui i savjetodavnu potporu glede
aspekta informiranja javnosti o tranziciji, u bliskoj saradnji s Komisijom; doprinosi razvoju
i konsolidaciji potivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda u Bosni i Hercegovini, u skladu
s politikom europske unije u pogledu ljudskih prava, te Uputa europske unije o ljudskim
pravima; uestvuje s relevantnim organima u Bosni i Hercegovini u njihovoj potpunoj
saradnji s iCty; prua politike savjete i pomae u procesu ustavne reforme; bez dovoenja
u pitanje lanac komandovanja, osigurava da svi prisutni instrumenti europske unije djeluju
dosljedno i postignu politike ciljeve koje je postavilo vijee (lan 1. odluke o izmjenama
i dopunama mandata specijalnog predstavnika europske unije u Bosni i Hercegovini, broj:
2007/748/zvsP od 19. novembra 2007).
Glede odnosa visokog/specijalnog predstavnika, moe se initi da se radi o dvije odvojene
institucije koje reprezentiraju meunarodnu vlast u Bosni i Hercegovini. Meutim, radi se o
jednoj instituciji, ijeg elnog dunosnika formalnopravno imenuje vijee za implementaciju
mira u Bosni i Hercegovini, nakon to, u vrijeme pisanja rada, izbor prethodno potvrdi svih
27 drava lanica europske unije. imenovanje visokog predstavnika u konanici potvruje
vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija.21 no, sutina je zapravo da visokog predstavnika svojim
odlukama potvrde sve drave garanti dejtonskog mirovnog sporazuma. slijedom navedenoga, specijalni predstavnik europske unije djeluje i kao visoki predstavnik meunarodne
zajednice u Bosni i Hercegovini, te se ova institucija zvanino zove: Ured visokog
predstavnika i specijalnog predstavnika europske unije u Bosni i Hercegovini, koja predstavlja ad hoc diplomatsku misiju, koja je odgovorna za nadgledanje implementacije civilnih
aspekata dejtonskoga mirovnoga sporazuma, kojim je okonan meunarodni oruani
sukob u Bosni i Hercegovini. naime, paralelno s pripremama za zatvaranje Ureda visokoga
predstavnika meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, europska unija uvelike poja ava svoj angaman u ovoj dravi, to svjedoi i fakat da se, u vrijeme pisanja rada, ova
21
U tom smislu vijee sigurnosti je usvojilo rezoluciju 1112 (1997) o situaciji u Bosni i Hercegovini u kojoj
je pozdravilo zakljuke Upravnog odbora vijea za implementaciju mira koji je odran u sintri, Portugal,
30. maja 1997, i u kojoj je odobrilo postavljanje Carlosa Westendorpa za visokog predstavnika koji je
naslijedio Carla Bildta.
152
diplomatska misija nalazi u procesu tranzicije iz Ureda visokog predstavnika meunarodne

zajednice u Ured specijalnog predstavnika europske unije u Bosni i Hercegovini. Budui
specijalni predstavnik europske unije, koji e, inter alia, imati mandat da razvija cjelokupnu
politiku koordinaciju drava lanica europske unije prema Bosni i Hercegovini, te koji e
raditi na unutranjoj koordinaciji institucija vlasti radi njihovog to prodornijeg djelovanja
i zastupanja Bosne i Hercegovine u institucijama europske unije, i koji e biti sastavni dio
politikog i pravnog nasljea u Bosni i Hercegovini onoliko koliko to ope unutranje prilike
u Bosni i Hercegovini budu zahtijevale, s obzirom na to da specijalni predstavnik europske
unije ima vanu ulogu u promoviranju sveukupne unijske politike koordinacije u Bosni i
Hercegovini.
Kao dio ireg pristupa vladavini prava u Bosni i Hercegovini, Policijska misija europske unije
je ustanovljena u januaru 2003. da bi se zamijenile meunarodne policijske snage Ujedinjenih
nacija (iPtF). Policijska misija europske unije ima zadatak da ustanovi odrivu, profesionalnu
i multietniku policijsku slubu u dravi, operirajui u skladu s usvojenim standardima
europske unije kao to je ve i naznaeno u osnovnim ciljevima Misije europske unije u
Bosni i Hercegovini. Proces reforme organizacije policije ima primarnu ulogu da radi na
izgradnji i promociji demokracije. (omerovi, 2009: 55)
najvaniji zadatak u ovome procesu lei na Monitoring misiji europske unije koja ima za cilj
da doprinosi, kroz prikupljanje informacija i vrenje analize, efektivnoj formulaciji politike
europske unije prema dravama zapadnoga Balkana. odreeniji fokus Monitoring misije
europske unije je da prati politiki i sigurnosni razvoj kao i vrenje kontrole granica,
meuetnikih problema, te da vri nadgledanje povratka izbjeglica. ova misija, takoer, radi
na izdavanju ranih upozorenja (Early Warning System), te na mjerama izgradnje povjerenja.
(omerovi, 2009: 55)
5. ODLUKE I NALOZI UREDA VISOKOG PREDSTAVNIKA

odluke visokog predstavnika mogu se podijeliti u vie kategorija na osnovu dva razliita
kriterija. Prvi kriterij predstavlja sadraj, odnosno oblast u kojem visoki predstavnik djeluje
(sadrajni kriterij). drugi kriterij jesu bonska ovlatenja, odnosno da li visoki predstavnik u
svome djelovanju i radu koristi bonske ovlasti.
slijedom prvog kriterija odluke se dijele na: odluke o dravnim simbolima i pitanjima na
dravnom nivou; odluke o ekonomiji; odluke o pravnoj reformi; odluke za podruje
Federacije Bosne i Hercegovine, Mostara i Hercegovako-neretvanskog kantona; odluke o
smjenama i suspenzijama; odluke o medijima; odluke o imovinskim zakonima, povratku
raseljenih osoba i izbjeglica; odluke o pojedincima koji su osumnjieni za ratne zloine
poinjene na podruju bive Jugoslavije. slijedom drugog kriterija odluke se dijele na
odluke donesene na osnovu bonskih ovlasti i na odluke u kojima se ne koriste bonske
ovlasti. odluke donesene na osnovu bonskih ovlasti se prema svojoj sadrini dijele na: a)
donoenje/nametanje zakona i b) smjenjivanje s dravne funkcije.
153
Enis Omerovi
Prilikom analize svake odluke visokog predstavnika ponaosob, trebamo ponajprije

istraiti/naelno uvidjeti koji je pravni osnov donoenja odluke, dakle, da li visoki predstavnik, in concreto, crpi svoje ovlasti na temelju meunarodnog prava (dejtonski mirovni
sporazum, odluke vijea za implementaciju mira, rezolucije vijea sigurnosti Ujedinjenih
nacija, Povelja Ujedinjenih nacija, statut iCty-a) ili on to ini supstituirajui domae vlasti
i pozivajui se na unutranje pravne propise Bosne i Hercegovine.
Kod grupe odluka o pravnoj reformi, visoki predstavnik je nametnuo vie zakona u Bosni i
Hercegovini, ukljuujui i reformu pravosua u Bosni i Hercegovina koja je zapoeta 2002.
donoenjem Krivinog zakona Bosne i Hercegovine, Zakona o krivinom postupku Bosne
i Hercegovine, Zakona o sudu Bosne i Hercegovine, Zakona o tuilatvu Bosne i
Hercegovine, kao potpunog normativnog okvira za uspostavljanje dravnoga suda i
tuilatva, koji e imati izvornu stvarnu nadlenost za najtea krivina djela. Uspostavljaju
se dravne institucije poput suda i tuilatva Bosne i Hercegovine, Ureda registrara, te
visokog sudskog i tuilakog vijea Bosne i Hercegovine. to je period kada su u
bosanskohercegovaki pravni sistem i nasljee kontinentalnog prava inkorporirani elementi
anglosaksonske pravne tradicije. U cjelokupnu reformu Ured visokog predstavnika je bio
ukljuen, donoenjem odluka (preambula)22 u kojima se koristio ovlatenjima koja su data
ovoj meunarodnoj instituciji lanom v aneksa 10 sporazuma, te lanom ii 1 d) sporazuma,
koji od visokog predstavnika zahtijeva da olaka rjeavanje bilo kojih potekoa koje se
pojave u vezi sa civilnom provedbom (preambula, odluka visokog predstavnika kojom se
donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivinom postupku Brko distrikta Bosne
i Hercegovine od 13. aprila 2007) sporazuma. U velikoj veini odluka o pravnoj reformi,
visoki predstavnik se pozivao na Zakljuke Konferencije za implementaciju mira odrane
u Bonnu 9. i 10. decembra 1997. koji zapravo dozvoljavaju visokom predstavniku donoenje
obavezujuih odluka kakogod on ocijeni da je neophodno. Glede pravne reforme u Bosni
i Hercegovine i uloge Ureda visokog predstavnika neophodno je navesti taku 12.1.
deklaracije vijea za implementaciju mira iz Madrida (15. i 16. decembar 1998) u kojoj je
jasno navedeno da uspostavljanje vladavine prava, u koju svi graani imaju povjerenje,
predstavlja preduvjet za dugotrajni mir i samoodrivu ekonomiju (Preambula, ibid), dok
glede procesa reforme pravosua u Bosni i Hercegovini valja spomenuti i strategiju koja
je odobrena od strane vijea za implementaciju mira 28. februara 2002. U konanici, navest
emo i dvije komunikee Upravnog odbora vijea za implementaciju mira, jednu od 26.
septembra 2003, kada je uzeta u obzir rezolucija vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija broj
1503 (2003) kojom se, inter alia, poziva meunarodna zajednica drava da podri visokog
predstavnika u uspostavljanju vijea za ratne zloine, odnosno posebnoga odjela za ratne
zloine unutar suda [i tuilatva] Bosne i Hercegovine (taka 5. rezolucije vijea sigurnosti
Ujedinjenih nacija 1503 (2003) od 28. augusta 2003). druga komunikea Upravnog odbora
vijea za implementaciju mira je usvojena 15. marta 2006 u Beu u kojoj je izraena stalna
podrka dravnom sudu, a sve s ciljem potivanja jednog od osnovnih pravnih naela u
demokratskim dravama: vladavine prava.
22
U preambulama svih odluka visokog predstavnika vidi se pravni / politiki osnov za pojedine odluke.
154
visoki predstavnik je u ovom duhu donosio odluke kojima je donosio/proglaavao cjelovite

zakone, koji bi odmah stupili na pravnu snagu i bili objavljeni u slubenim glasilima u Bosni
i Hercegovini, u ovisnosti od razine vlasti za koju se zakoni odnose. Zakoni, koji su na ovaj
nain predstavljani, predstavljaju sastavni dio odluke visokog predstavnika. nadalje, visoki
predstavnik je u ovom smislu donio, naprimjer, odluku o imenovanju davida schwendimana
za meunarodnog tuioca u Posebnom odjelu za ratne zloine tuilatva Bosne i Hercegovine, jer ova institucija pripada institucijama u kojima se na dunosti, pored dravljana
Bosne i Hercegovine postavljaju strani dravljani (osim dravljana republike Hrvatske,
republike srbije i republike Crne Gore koji ne mogu biti imenovani po ovom osnovu).
U pogledu odluka visokog predstavnika za podruje Federacije Bosne i Hercegovine,
Mostara i Hercegovako-neretvanskog kantona, bitno je istaknuti pozivanje visokog
predstavnika na zakljuke Upravnog odbora vijea za implementaciju mira od 26.
septembra 2003, u kojima se vidi da je rjeenje pitanja Grada Mostara od kljunog znaaja
za odriv i miran razvoj Bosne i Hercegovine, kada su novembra 1995. utvreni principi za
Privremeni statut Grada Mostara (preambula, odluka visokog predstavnika o sprovoenju
reorganizacije Grada Mostara od 28. januara 2004). narednom odlukom Upravnog odbora
vijea za implementaciju mira od 11. decembra 2003. iz Brisela, preuzeta je obaveza da se
prui puna podrka realizaciji spornoga pitanja o statusu grada Mostara koje mora biti
zasnovano na jedinstvenoj i cjelovitoj gradskoj upravi s efikasnim garantiranim mehanizmima podjele vlasti (isto), a sve u cilju spreavanja da bilo koji narod (Bonjaci ili Hrvati)
ima veinsku kontrolu nad Gradskim vijeem.
visoki predstavnik je, takoer, djelovao i izvravao svoj mandat u podruju bankovnog
sistema i finansija u Bosni i Hercegovini, jer je ova institucija zapazila vanost koju je
meunarodna zajednica pridala pravilnom upravljanju bankovnim sistemom u Bosni i
Hercegovini, kao sastavnom dijelu procesa implementacije mira. Kao pravni osnov
donoenja odluka visokog predstavnika u ovom domenu esto su navoeni dokumenti
vijea za implementaciju mira. Prije svega, radi se o Konferenciji vijea za implementaciju
mira iz Londona (4. i 5. decembar 1996) kada je pozdravljena rijeenost vlasti u Bosni i
Hercegovini da usvoji zakone u oblasti ekonomije (bankarstvo). visoki predstavnik se u
preambuli svojih odluka pozivao i na deklaraciju sa sastanka na nivou ministara Upravnog
odbora vijea za implementaciju mira, koji je odran u Luksemburgu 9. juna 1998, a na
kojem je odbor napomenuo da bi oba entiteta trebala usvojiti nove zakonske propise u
oblasti bankarstva. razlozi donoenja novih zakonskih propisa u oblasti ekonomije traili
su se i zbog duboke zabrinutosti meunarodne zajednice, poglavito glede korupcije koja
je uvelike ukorijenjena u Bosni i Hercegovini, koja, osim to ometa razvoj trine ekonomije,
ugroava demokratsku vlast i pustoi javne resurse (preambula, odluka visokog predstavnika o imenovanju privremene upravnice /toby robinson/ za Privrednu banku a.d. srpsko
sarajevo od 8. juna 2004).
odluka kojom se proglaava Zakon o zemljinim knjigama republike srpske pripada
odlukama visokog predstavnika donijetim u oblasti imovinskih zakona. U preambuli odluke
155
Enis Omerovi
visoki predstavnik navodi da ne postoji sistem uknjibe u zemljine knjige koji bi garantirao
u dovoljnoj mjeri prava osoba, te da je reforma sistema zemljinih knjiga nuan preduvjet
za ekonomski razvoj i investiranje u Bosnu i Hercegovinu, te da e se ovim zakonom
uspostaviti pravni okvir kojim e se osigurati pravo vlasnitva, te, generalno, unijeti sigurnost
u oblast imovinskih prava. Kao pravni osnov u ovom podruju, osim odredaba dejtonskog
mirovnog sporazuma i bonskih ovlatenja,23 navodi se i deklaracija vijea za implementaciju
mira iz maja 2000, u kojoj je traeno da entiteti donesu usklaene zakone o upisu u
zemljine knjige.
na ovom tragu je i osnivanje tima Ureda visokog predstavnika za popis imovine u Bosni i
Hercegovini od 12. septembra 2009. U preambuli odluke visoki predstavnik se poziva na
deklaraciju vijea za implementaciju mira od 24. septembra 2004, kojom se zahtijevalo
iznalaenje trajnog rjeenja u vezi s pitanjem dravne imovine. takoer je konstatirano
da je Upravni odbor vijea za implementaciju mira 27. februara 2008. definirao prihvatljivo
i odrivo rjeenje pitanja raspodjele imovine izmeu dravnog i drugih nivoa vlasti kao
prvi od pet ciljeva koje organi Bosne i Hercegovine trebaju realizirati prije tranzicije Ureda
visokog predstavnika u Ured specijalnog predstavnika europske unije (preambula, odluka
visokog predstavnika o osnivanju tima za popis imovine od 12. septembra 2009).
Glede grupe odluka o medijima, visoki predstavnik je, naprimjer, dana 23. maja 2002. donio
odluku kojom se proglaava Zakon o radio-televiziji republike srpske na privremenoj
osnovi, sve dok narodna skuptina republike srpske ne usvoji isti zakon u odgovarajuem
obliku, bez izmjena i dopuna i bez postavljanja bilo kakvih uvjeta (Preambula odluke). U
ovom duhu je i odluka o restrukturiranju Javnog radio-televizijskog sistema u Bosni i
Hercegovini od 30. jula 1999, kojom se uspostavlja javni radio-televizijski sistem Bosne i
Hercegovine. ovakve odluke visokog predstavnika su proizile na osnovu Madridske
deklaracije vijea za implementaciju mira, donesene 16. decembra 1998, u kojoj je izriito
zatraeno usvajanje zakona u oba entiteta koji utjelovljuju principe urednike nezavisnosti,
vjerske tolerancije i finansijske transparentnosti u svim medijima [u Bosni i Hercegovini]
koji se finansiraju javnim sredstvima (Preambula odluke). naime, ista institucija je 9. juna
1998. u Luksemburgu usvojila deklaraciju kojom se upozorava na znaaj javnog radiotelevizijskog sistema u Bosni i Hercegovini, a sve sa osnovnom namjerom usklaivanja
unutranjih pravnih propisa s meunarodnim sporazumima i osnovnim profesionalnim i
strunim standardima. vijee za implementaciju mira je deklaracijom iz Brisela (23. i 24.
maj 2000) naglasilo potrebu da graani budu dobro informirani kako bi se podstakla javna
debata i jaanje kulture da javno mnijenje mora biti u slubi kontrole i balansiranja institucija
(Preambula odluke).
Jo jedna grupa odluka visokog predstavnika ima vrlo specifian pravni karakter. to su
odluke o arbitrai u Bosni i Hercegovini. U tom smislu navest emo odluku visokog
predstavnika od 5. februara 2001. kojom je diarmuid P. sheridan imenovan za meunarod23
U velikom broju odluka i naloga, visoki predstavnik se u preambuli poziva na aneks 10 dejtonskog
mirovnog sporazuma i bonske ovlasti vijea za implementaciju mira iz decembra 1997.
156
nog arbitra za donoenje konane arbitrane odluke za dobrinju i i iv.24 imajui u vidu
znaenje instituta arbitraa u meunarodnom pravu i nain na koji je ovaj institut
primijenjen u gore navedenim odlukama visokog predstavnika, naznaujemo da su
primijenjena odreena odstupanja, kako u pogledu pravnog ovlatenja za izbor i imenovanje arbitra (visoki predstavnik), tako i u pogledu samoga arbitranoga postupka. radilo
se, dakle, o arbitranim odlukama sui generis pravne prirode, koje su, ipak, zadrale u svom
obujmu element konanosti i nemogunosti sudske revizije in eadem res.
U jednom drugom sporu oko teritorija, visoki predstavnik je takoer bio ukljuen, ali na
neizravan nain, s obzirom na to da je voenje arbitranoga postupka i donoenje konane
i obavezujue odluke povjereno ad hoc meunarodnome tijelu. naime, u sporazumu je
teritorij grada Brko ostao pravno nerijeen. Privremeno je bio dodijeljen republici srpskoj,
no postojala je obaveza strana potpisnica sporazuma da se ustavnopravni status Brkog
u konanici pravno rijei. U tu svrhu konstituiran je meunarodni arbitrani tribunal za
spor oko meuentitetske granice u oblasti Brko (Federacija Bosne i Hercegovine vs. Republika
Srpska u predmetu arbitrae za oblast Brko), na osnovu aneksa 2 sporazuma, koji 5. marta
1999. donosi svoju konanu odluku, kojom se, u duhu sporazuma, teritorij Brkog izuzima
iz iskljuive kontrole ijednog entiteta i stavlja pod upravu nezavisne vlade distrikta pod
ekskluzivnim suverenitetom Bosne i Hercegovine. Kako je konana arbitrana odluka za
Brko zahtijevala uspostavu posebnog reima uprave za Brko, kao jedinice lokalne
samouprave pod suverenitetom Bosne i Hercegovine, visoki predstavnik je 8. marta 2000.
donio odluku o uspostavi Brko distrikta Bosne i Hercegovine.
Pored odluka, kao vrste pravnoga dokumenta koji se moe donijeti od strane Ureda visokog
predstavnika, visoki predstavnik donosi i naloge. s tim u vezi je i nalog od 30. maja 2008. o
oduzimanju putnih isprava osobama koje opstruiraju ili prijete da opstruiraju proces
provedbe mira u Bosni i Hercegovini. nalogom se na odreeno postupanje obavezuju
policijski organi, te Granina policija Bosne i Hercegovine na potivanje svih odredaba
konkretnog dokumenta. U tom duhu su i odluke visokog predstavnika o smjenjivanju
odreenih osoba s njihovih pozicija, te zabranjivanje da takve osobe obavljaju svaku
slubenu, izbornu ili imenovanu javnu funkciju, da se kandidiraju na izborima i obavljaju
bilo koju funkciju u politikoj stranci. ove su se mjere veinom donosile po prethodno
iznesenim i prikupljenim informacijama, te provedenim konsultacijama s Meunarodnim
krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju (iCty), a iz razloga to su takve osobe odgovorne
za pruanje bilo kakve pomoi osumnjienim/optuenim osobama za zloine protiv
ovjenosti i meunarodnog prava ili su aktivno radile na njihovome skrivanju od represivnih organa Bosne i Hercegovine. ako su takve osobe bile na rukovodeim pozicijama ili
funkcijama, otuda su one smjenjivanje po osnovu toga to su one morale znati, na osnovu
svoga poloaja, za odreene protupravne aktivnosti, koje su imale biti usmjerene prema
24
arbitrana odluka je donesena 17. aprila 2001. i pravno je rijeila pitanje povlaenja demarkacione linije
izmeu Federacije Bosne i Hercegovine i republike srpske u podruju gdje je ona bila neprirodno i
nekoherentno povuena izmeu dva entiteta u sarajevskom gradskom naselju dobrinja i i iv.
157
Enis Omerovi
nadlenim pravosudnim organima Bosne i Hercegovine, odnosno iCty-u. Kod ovih odluka,
kao pravni osnov navodio se lan ii, stav 8. Ustava Bosne i Hercegovine prema kojemu organi
Bosne i Hercegovine imaju zakonsku obavezu da sarauju s i da dozvole neogranien pristup
iCty-u, te da imaju obavezu postupanja u skladu s nalozima izdanim prema lanu 29. statuta
iCty-a. nadalje, vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija je u vie navrata apeliralo/ podsjealo
Bosnu i Hercegovinu i njoj susjedne drave da imaju obavezu potpune saradnje s iCty-em.
naprimjer, dana 21. novembra 2006. vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija usvaja rezoluciju
1722 (2006), u kojoj ono apelira na sve drave, a posebno na srbiju i Crnu Goru, Hrvatsku i
Bosnu i Hercegovinu, odnosno republiku srpsku u Bosni i Hercegovini da intenziviraju
saradnju i prue svu neophodnu pomo iCty-u u procesuiranju najodgovornijih za krenje
meunarodnog humanitarnog i meunarodnog krivinog prava. takoer je Upravni odbor
vijea za implementaciju mira dana 19. juna 2007. u sarajevu pozvao organe Bosne i
Hercegovine, a posebno organe republike srpske, da ispotuju svoje obaveze koje imaju
po meunarodnom pravu a glede potpune i bezuvjetne saradnje s tribunalom u den Haagu.
Potonje odluke i nalozi visokog predstavnika nauavaju da visoki predstavnik ima i sudsku
vlast, kako bezuvjetno donosi/namee mjere koje samo sudski organ u jednoj demokratsko
ureenoj dravi, sa istananom podjelom vlasti, moe donijeti. ove mjere, prema pravnoj
prirodi unutranjih pravnih propisa u Bosni i Hercegovini, mogu biti dvojake. Mogu pripadati
mjerama zabrane iz lana 126. Zakona o krivinom postupku Bosne i Hercegovine (grupa
mjera za osiguranje prisustva osumnjienog, odnosno optuenog i uspjeno voenje
krivinog postupka), a mogu predstavljati i mjere sigurnosti iz Glave iX Krivinog zakona
Bosne i Hercegovine, poglavito iz lana 73. (zabrana vrenja poziva, djelatnosti ili dunosti).
Mjere osiguranja se imaju primijeniti, odnosno izrei samo nakon provedenog krivinog
postupka protiv optuene osobe pred nezavisnim sudom. Kako visoki predstavnik pri
izricanju ovih mjera ne provodi niti jedan pravni postupak, to se postavlja pitanje da li se
izricanjem gore navedenih mjera kre osnovna ljudska prava i slobode osoba prema kojima
su ovakve mjere i usmjerene, a izriu se od strane visokog predstavnika kao posljedica krenja
odredaba dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno njegove opstrukcije u implementaciji.
Prema deklaraciji vijea za implementaciju mira sainjenoj u Madridu 16. decembra 1998,
odnosno prema lanu X 4. aneksa, vijee za implementaciju mira potvruje kako se
elnicima kojima visoki predstavnik zabrani obavljanje javnih funkcija moe takoer
zabraniti da se, do daljnjeg, kandidiraju na izborima i da obavljaju bilo koju drugu izbornu
ili imenovanu javnu funkciju te da zauzimaju funkciju u politikoj stranci (preambula, nalog
visokog predstavnika od 23. marta 2007. o provedbi odluke Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine u apelaciji Milorada Bilbije i ostalih, br. aP-953/05). dana 8. jula 2006. Ustavni
sud Bosne i Hercegovine, u svojoj odluci o dopustivosti i meritumu br. aP-953/05 na
apelaciju Milorada Bilbije i dragana kalinia, proglasio je pomenutu apelaciju dopustivom
i zakljuio da je dolo do povrede prava apelanata na djelotvoran pravni lijek iz lana 13.
europske konvencije te naloio Bosni i Hercegovini da poduzme odreene mjere u okviru
svoje pozitivne obaveze (...) s ciljem da osigura djelotvoran pravni lijek (isto).
158
Meutim, Ustavni sud Bosne i Hercegovine u svojoj odluci U-9/00 od 3. novembra 2000.
izrazio je miljenje da akti visokog predstavnika, kada visoki predstavnik djeluje
supstituirajui domae vlasti, mogu biti predmetom kontrole Ustavnog suda utoliko ukoliko
bi ovi akti inae bili podloni kontroli po domaem pravu, dok ovlasti koje se vre iskljuivo
prema aneksu 10 sporazuma ne mogu biti podlone takvoj kontroli. Kako se odluke kojima
se sa funkcija smjenjuju zvaninici u cilju napredovanja civilne provedbe sporazuma ne
temelje, ako se promatraju u odnosu na prethodno pomenutu domau teoriju funkcionalne
dualnosti, koju je razvio Ustavni sud, na poziciji visokog predstavnika izjednaenoj sa
pozicijom domaih institucija, nego proizlaze posebno iz njegovog meunarodnog
mandata prema lanu v aneksa 10, (isto) i kako visoki predstavnik, u ovome sluaju, svoje
ovlasti crpi iz meunarodnoga prava, ukljuujui i pravno obavezujue odluke vijea
sigurnosti Ujedinjenih nacija, to njegove odluke, kako je i ranije u radu naznaeno, ne mogu
biti predmetom revizije sudskih organa u Bosni i Hercegovini. ovo je pitanje od krucijalne
vanosti kada analiziramo sve gore navedene oblasti u kojima visoki predstavnik djeluje,
odnosno u kojima donosi odluke i naloge, koji su pravno obavezujui za sve organe u Bosni
i Hercegovini na koje se one odnose, a sve s ciljem konanog i potpunog realiziranja pet
ciljeva i dva uvjeta koje Bosna i Hercegovina mora realizirati da bi se izvrio proces tranzicije
Ureda visokog predstavnika meunarodne zajednice u Ured specijalnog predstavnika
europske unije u Bosni i Hercegovini (deklaracija Upravnog odbora vijea za implementaciju
mira od 27. februara 2008). Ciljevi, koje organi Bosne i Hercegovine trebaju realizirati prije
navedene tranzicije jesu: prihvatljivo i odrivo rjeenje pitanja raspodjele imovine izmeu
dravnog i drugih nivoa vlasti; prihvatljivo i odrivo rjeenje vojne imovine; potpuna
implementacija Finalne arbitrane odluke za Brko; fiskalna odrivost (unaprijeena putem
sporazuma o metodologiji utvrivanja stalnog koeficijenta za raspodjelu sredstava od
indirektnog oporezivanja i osnivanjem nacionalnog fiskalnog vijea); uvrivanje vladavine
prava (koju treba pokazati putem usvajanja nacionalne strategije za pitanje ratnih zloina,
donoenjem Zakona o strancima i azilu, te usvajanjem nacionalne strategije za reformu
sektora pravosua). Pored naprijed navedenih ciljeva, Upravni odbor vijea za implementaciju mira je saglasan da se prije tranzicije moraju ispuniti dva uvjeta: potpisivanje
sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju i povoljna ocjena situacije u Bosni i Hercegovini
od strane Upravnog odbora vijea za implementaciju mira, koja e se zasnivati na punom
potivanju dejtonskog mirovnog sporazuma (deklaracija, ibid).
5.1. ODLUKE DONESENE NA OSNOVU BONSKIH OVLASTI
Kako smo prethodno u tekstu naveli, odluke visokog predstavnika donesene na osnovu
bonskih ovlasti se prema svojoj sadrini dijele na: a) donoenje/nametanje25 zakona i b)
smjenjivanje s dravne funkcije. U pogledu donoenja/nametanja zakona, kao opih pravnih
25
vrlo esto se koristi termin nametati s obzirom na to da se od strane visokog predstavnika zakoni donose
uglavnom u situacijama kada dravni i entitetski parlamenti ne mogu postii saglasnost oko teksta
pravnoga akta, odnosno amandmana na ustave. smatramo da je upotreba termina prisilno donoenje
prikladnija i vie odgovora stvarnome stanju.
159
Enis Omerovi
akata u dravi, vrijedi kazati da se radilo o donoenju potpuno novih zakona, izmjena i
dopuna postojeih, odnosno o amandmanima na entitetske ustave. no, slijedom demokratskih naela, prisilno donoenje zakona/amandmana zasigurno ne predstavlja nain
rjeavanja krize u dugoronijem periodu, jer postoji jasna bojazan da e se u tom sluaju
nacionalni zastupnici i zvaninici previe osloniti na meunarodnu zajednicu drava.
visoki predstavnici su tokom godina donijeli veliki broj pojedinanih odluka o smjenjivanju
s dravne funkcije (venecijanska komisija, 2005: 21). U poetku su se odluke o smjenjivanju
donosile zbog opstrukcije implementacije dejtonskog mirovnog sporazuma to je bilo
izraeno kroz nepotivanje institucija koje su uspostavljene ovim sporazumom (npr.
uspostava paralelnih institucija). Kasnije su se odluke o smjenjivanju donosile prvenstveno
zbog nesaradnje sa iCty-om, zbog korupcije, mijeanja u pravosue ili neizvravanja sudskih
odluka (venecijanska komisija, 2005: 21).
Priroda odluka je takva da one u najveoj mjeri stupaju na pravnu/izvrnu snagu odmah
po donoenju. U svojoj sadrini ukljuuju i zabranu stupanja na javnu funkciju u budunosti.
U pogledu roka na koji se sankcija izrie, uglavnom se radi o vremenski neogranienim
sankcijama. Meutim, visoki predstavnik se u pojedinim sluajevima odluuje rehabilitirati
osobe koje su prethodno sankcionirane. U tom smislu je visoki predstavnik donio vie
odluka u kojima se navodi da su prestali razlozi koji su bili prisutni kada su odluke o
smjenama bile donesene, odnosno da se sve zabrane u pogledu odreene osobe ukidaju.
U odlukama se inter alia navodi da ovakav ishod opravdavaju naela pravinosti, pravilnog
upravljanja i razboritog ispunjavanja meunarodnog mandata visokog predstavnika, kojima
se uzima u obzir ravnotea izmeu zatite dravne stabilnosti i prava pojedinaca (odluka
visokog predstavnika da ukine zabranu izreenu u odlukom visokog predstavnika od 26.
februara 2003-2010).
*
* *
ono to je vrijedno navesti na kraju ovoga teksta je injenica da odluke i nalozi visokoga
predstavnika ne prejudiciraju rjeenja u domaim pravnim postupcima. Meutim, ukoliko
su odredbe odluka i naloga visokoga predstavnika u suprotnosti s domaim zakonodavstvom, u tom sluaju e odluka/nalog visokoga predstavnika imati prednost u odnosu
na domae pravne akte. Prvenstveno odluke visokoga predstavnika imaju veu pravnu
snagu i svojevrsnu prednost u odnosu na bosanskohercegovako zakonodavstvo.
160
6. ZAKLJUAK
Meunarodno pravo jo uvijek nije razvilo sopstvena ili univerzalna pravila o nainu
inkorporiranja meunarodnopravnih normi u nacionalne pravne sisteme. normama
meunarodnoga prava jedino je odreena obaveza dravama da osiguraju njihovo
potivanje na svojoj teritoriji (vehabovi, 2006: 34). tako dolazimo do odnosa izmeu
meunarodnoga i nacionalnoga prava za ije se razumijevanje koriste dva shvatanja:
dualistiko i monistiko shvatanje. dualistiko shvatanje polazi od injenice da su meunarodno i nacionalno pravo dva odvojena, meusobno neovisna, ali ravnopravna pravna
poretka prema kojemu se meunarodne pravne norme moraju prethodno transformirati
u ope pravne akte drave u kojoj se imaju primjenjivati. Prema ovome shvatanju, norme
meunarodnoga prava ne mogu biti izravno aplicirane u nacionalnim pravnim sistemima,
nego iskljuivo na osnovu nacionalnih zakona.
Prema monistikome shvatanju, meunarodno i nacionalno pravo jesu dijelovi jednog i
jedinstvenog pravnog poretka u kojemu meunarodni propisi utjeu na nacionalne propise
na nain da se norme meunarodnoga prava izravno imaju primjenjivati u nacionalnim
pravnim sistemima kao takve. Ukoliko je, naprimjer, jedna drava ratificirala odreenu
meunarodnu konvenciju, odredbe konvencije se prema monistikome shvatanju izravno
primjenjuju u odnosnoj dravi.
no, bez obzira koje shvatanje primijenili, injenica je da meunarodni standardi nadasve
prodiru u nacionalna prava i da nacionalni sudovi ne mogu te standarde ignorirati, naroito
ako je drava strana ugovornica meunarodnih konvencija kojima se odreeni standardi
uspostavljaju (vehabovi, 2006: 35).
U teoriji postoji veinski stav da meunarodno pravo ima primat u odnosu na unutranje/
nacionalno pravo drave. U Bosni i Hercegovini, u dravnim i entitetskim ustavima, prihvaeno je monistiko shvatanje odnosa izmeu meunarodnoga i nacionalnoga prava, ie.
da se meunarodno pravo izravno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. da meunarodno
pravo ima primat u Bosni i Hercegovini pokazuje i status europske konvencije za zatitu
ljudskih prava i osnovnih sloboda u Ustavu Bosne i Hercegovine.26
neovisno od toga na koji nain shvatamo instituciju visokog/specijalnog predstavnika
meunarodne zajednice/europske unije u Bosni i Hercegovini, zakljuujemo da ova institucija
crpi svoje ovlasti iz multilateralnoga meunarodnoga ugovora (dejtonski mirovni sporazum)
te Bonske konferencije iz 1997. radi se o meunarodnim dokumentima koji pripadaju
meunarodnome pravu. ako se sloimo s injenicom da se meunarodno pravo izravno
26
lan ii. 2. Ustava Bosne i Hercegovine predvia: prava i slobode predvieni u europskoj konvenciji za
zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda i u njenim protokolima se direktno primjenjuju u Bosni i
Hercegovini. ovi akti imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. takoer, aneks i na Ustav Bosne i
Hercegovine sadri 15 dodatnih meunarodnih konvencija (radi se o meunarodnim sporazumima o
ljudskim pravima) koje se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
161
Enis Omerovi
primjenjuje u Bosni i Hercegovini, otuda visoki/specijalni predstavnik izvornu nadlenost

za svoje djelovanje dobiva izvan Bosne i Hercegovine, odnosno izvan nacionalnoga/
unutranjega prava. U tom smislu, postoji tvrdnja da visoki/specijalni predstavnik predstavlja
ad hoc diplomatsku misiju u Bosni i Hercegovini, odnosno stalnu diplomatsku misiju sui
generis europske unije.
no, ovo nisu legitimni razlozi da odluke visokoga/specijalnoga predstavnika ne podlijeu
albi nacionalnoga sudstva. U vrijeme pisanja rada, odluke i nalozi ove institucije izuzeti
su iz nacionalnoga pravnoga poretka, odnosno nisu podloni sudskoj ocjeni i kontroli. U
budunosti bi se trebali razviti unutranji mehanizmi nadzora, ie. pravne kontrole, osobito
u situacijama u kojima se odluuje o ljudskim pravima i osnovnim slobodama pojedinaca.
institucija visokog/specijalnog predstavnika ne predstavlja instituciju kakva je imanentna
demokratskim naelima i standardima, s obzirom na to da se radi o procesnim institutima
koji se provode bez zakonskoga postupka i pravosudne kontrole.
U konanici, kada doe do prestanka meunarodnoga nadzora Bosne i Hercegovine kroz
instituciju visokoga predstavnika, potrebno je osigurati da sve odluke ove institucije, koje
su nune za samoodrivost Bosne i Hercegovine, ostanu na pravnoj snazi, time to e se
opim pravnim aktom odrediti da se sve odluke ove institucije (posebno odluke kojim su
prisilno doneseni zakoni i amandmani na ustave), a koje nisu protivne ustavnopravnom
poretku Bosne i Hercegovine, demokratskim vrijednostima, naelima i meunarodnim
standardima, odnosno ljudskim pravima i osnovnim slobodama, imaju utkati u pravni
poredak Bosne i Hercegovine i kao takve izuavati kao nacionalno pravo.
162
POLOAJ NACIONALNIH MANJINA

U POLITIKOM SISTEMU
Katarina Crnjanski-Vlaji1
Saetak U radu su obraeni kljuni aspekti ostvarivanja prava pripadnika nacionalnih manjina
u Bosni i Hercegovini. Prikaz osnovnih prava nacionalnih manjina garantovanih
meunarodnim dokumentima dat je u oblasti drutveno-politike participacije i
ostvarivanja prava na kulturnu autonomiju (pravo na njegovanje sopstvene kulture,
pravo na obrazovanje, informisanje i slubenu upotrebu maternjeg jezika). iako u ovom
radu nisu posebno isticani problemi nacionalnih manjina na prostoru Bosne i
Hercegovine, jasno je da postojei sistem zatite njihovih prava ostavlja prostor za dalje
unapreenje.
Kljune rijei: nacionalne manjine, participacija, kulturna autonomija.
1. DEFINICIJA POJMA NACIONALNE MANJINE

1.1. DEFINICIJA POJMA NACIONALNE MANJINE U MEUNARODNOM PRAVU
U dosadanjoj meunarodnopravnoj praksi bilo je vie pokuaja da se odredi definicija
pojma nacionalnih manjina. sve do kraja Prvog svjetskog rata pod pojmom manjine
podrazumijevale su se prije svega vjerske manjine, a sa osnivanjem Ujedinjenih nacija i
razvojem univerzalnog sistema zatite ljudskih prava i pojam nacionalnih manjina dobija
na znaaju, te dolazi do pokuaja njegovog definisanja.
U ovom procesu je do danas ostala najznaajnija i najcitiranija definicija nacionalne manjine
koju je dao Franesko Kapotorti. Kapotorti je nacionalne manjine definisao kao:
(...) u odnosu na ostalo stanovnitvo drave brojno manju grupu ljudi koja se nalazi u
nedominantnom poloaju, iji pripadnici dravljani te drave imaju s etnikog, vjerskog ili
jezikog gledita karakteristike po kojima se razlikuju od ostalog dijela stanovnitva i koji
pokazuju osjeaj solidarnosti, u svrhu ouvanja svoje kulture, tradicije, vjere i jezika (Komitet
za sprjeavanje svih oblika rasne diskriminacije, (Un doc. e/Cn.4/sub.2/1977/385).
Kapotortijeva definicija obuhvata objektivni i subjektivni element. objektivni element

predstavlja injenica da je nacionalna manjina grupa stanovnika dravljana jedne drave
1
s obzirom na to da autorica nije bila dostupna da rad dopuni za ovo izdanje, prireivai su izvrili dopunu
i izmjenu originalnog teksta koji je iz 2008. godine.
163
Katarina Crnjanski-Vlaji
koja je brojano manja od ostalog stanovnitva te drave, koja je u nedominantnom

poloaju, a iji lanovi imaju etnike, vjerske ili jezike karakteristike razliite od ostalog
stanovnitva. subjektivni element svodi se na izraavanje osjeaja solidarnosti lanova
grupe koji su usmjereni ka ouvanju njihovog identiteta.
Pored ove definicije, neophodno je navesti i miljenja dva eksperta Ujedinjenih nacija.
definicija koju je dao il deen nacionalne manjine odreuje kao:
Grupa graana drave, koja je brojano manja i u nedominirajuem poloaju u toj dravi i
ima etnike, vjerske ili jezike karakteristike razliite od karakteristika veine stanovnitva,
koji su meusobno solidarni i poticani kolektivnom voljom za preivljavanjem, smjerajui da
de facto i de iure imaju ista prava kao i veina (Komitet za sprjeavanje svih oblika rasne
diskriminacije, (Un doc. e/Cn.4/sub.2/1993/34)
i ova definicija sadri objektivni i subjektivni element, ali se od Kapotortijeve razlikuje po

tome to subjektivni element nije definisan kao osjeaj solidarnosti lanova grupe u cilju
ouvanja identiteta, ve u cilju postizanja stvarne i pravne jednakosti s veinom.
specijalni izvjestilac Un-a asbjorn eide nalazi da su manjine:
(...) svaka grupa ljudi nastanjena u suverenoj dravi u kojoj ini manje od 50% stanovnitva
nacionalnog drutva i iji lanovi dijele zajednike karakteristike etnike, vjerske i jezike
prirode razliite od ostatka stanovnitva (Podkomisija za sprjeavanje diskriminacije i zatitu
manjina (Un e/Cn.4/sub.2/1993/34).
eideova definicija prevazilazi domaaje ostalih, jer ne pravi razliku u pogledu dravljanstva,
tradicionalnih manjina, etnikih grupa i stranaca ili u pogledu podjele na stare i nove
manjine, a uvodi i brojani kriterij.
iz ovoga slijedi da do danas nije usvojena pravno priznata definicija pojma nacionalne
manjine. iako je u sistemu zatite univerzalnih ljudskih prava utvrivanje prava nacionalnih
manjina dobilo svoje mjesto ve sredinom sedamdesetih godina prolog vijeka, moe se
zakljuiti da se pojaani interes za ovom problematikom javlja tek sa zavretkom Hladnog
rata, a jo vie sa izbijanjem etnikih (i vjerskih) sukoba irom planete. U ovom periodu u
evropi je donesen vei broj dokumenata koji se odnose na pitanje zatite prava (pripadnika)
nacionalnih manjina. najznaajnija meunarodna institucija u ovoj oblasti svakako je vijee
evrope, pod ijim su okriljem usvojeni dokumenti koji danas predstavljaju osnovu zatite
manjina u evropi, a to su evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima iz 1992.
godine i okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina, otvorena za potpis i ratifikaciju
od strane drava lanica vijea evrope 1995. godine. ovi meunarodni instrumenti zatite
prava nacionalnih manjina su obavezujui za sve drave potpisnice i u svojoj implementaciji
podrazumijevaju odgovarajue mehanizme praenja zatite prava manjina u dravama
koje su ih prihvatile.
okvirna konvencija za zatitu prava nacionalnih manjina temelji se na utvrivanju standarda
i unaprjeenju uslova za razvoj i ouvanje etnikog, kulturnog, vjerskog i jezikog identiteta
164
Poloaj nacionalnih manjina u politikom sistemu
manjina i utvrivanju minimalne granice zatite prava nacionalnih manjina koji bi drave
potpisnice trebalo da obezbijede. Meutim, potrebno je naglasiti i injenicu da sama
okvirna konvencija ne daje definiciju pojma nacionalne manjine, ve je i ovo, kao i ostali
principi koje sadri, preputeno pravnoj definiciji pojma od strane drava potpisnica.
evropska povelja o regionalnim ili manjinskim jezicima nastala je uslijed injenice da u
svakoj evropskoj dravi dijelovi stanovnitva govore jezicima razliitim od jezika koji je u
slubenoj upotrebi i kojim najee govore pripadnici najbrojnije jezike (etnike) grupe.
Kada je u pitanju zatita prava manjina, vano je napomenuti da ovaj dokument regulie
samo specifina prava manjina koja se odnose iskljuivo na jezik koji oni govore.
1.2. DEFINICIJA POJMA NACIONALNE MANJINE U BOSNI I HERCEGOVINI
slijedei navedene principe zatite manjinskih prava Bosna i Hercegovina je 2003. godine
usvojila Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina koji u lanu 3. sadri i definiciju
pojma nacionalne manjine. U skladu sa Zakonom, nacionalne manjine predstavljaju:
dio stanovnitva dravljana BiH koji ne pripadaju ni jednom od tri konstitutivna naroda,
a sainjavaju je ljudi istog ili slinog etnikog porijekla, iste ili sline tradicije, obiaja,
vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesti i drugih obiljeja.
ista definicija pojma nacionalne manjine nalazi se i u izbornom zakonu Bosne i Hercegovine
(lan 1.1a Zakona o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine).
stav 2. lana 3. Zakona o zatiti nacionalnih manjina utvruje da BiH titi poloaj i
ravnopravnost pripadnika nacionalnih manjina i taksativno navodi pripadnike 17
nacionalnih manjina (albance, Crnogorce, ehe, italijane, Jevreje, Maare, Makedonce,
nijemce, Poljake, rome, rumune, ruse, rusine, slovake, slovence, turke, Ukrajince) ali i
druge pripadnike koji ispunjavaju uslove iz stava 1.
2. STATISTIKI PODACI O NACIONALNIM MANJINAMA

Podaci o broju nacionalnih manjina i njihovoj disperziji na teritoriji Bosne i Hercegovine su
zastarjeli, s obzirom na to da za sada sa sigurnou moemo govoriti samo o njihovoj brojnosti na osnovu Popisa stanovnitva iz 1991. godine. ovi podaci prikazani su u tabeli 1.
Prema posljednjem popisu stanovnitva iz 1991. godine oito je da (pored 5,5%
Jugoslovena koji nakon raspada sFrJ prestaju biti pravna kategorija) samo 2,4% populacije
pripada narodima koji nisu Bonjaci (kojih je bilo 43,5%), srbi (31,2%) ili Hrvati (17,4%).
Pored pripadnika nacionalnih manjina, u ovaj procenat ukljuene su i osobe koje se nisu
izjasnile na osnovu etnikog kriterija.
165
tabela 1. Broj pripadnika nacionalnih

manjina prema Popisu iz 1991. godine
izvor: Federalni zavod za statistiku,
http://www.fzs.ba/dem/Popis/nacstanB.htm
Nacionalna manjina Broj pripadnika
albanci
Crnogorci
4.922
10.048
esi
590
italijani
732
Jevreji
426
Maari
Makedonci
893
1.596
nijemci
470
Poljaci
526
romi
8.864
rumuni
162
rusi
297
rusini
133
slovaci
297
slovenci
turci
2.190
267
Ukrajinci
3.929
iz tabele 1. mogue je uoiti da su pripadnici

pojedinih nacionalnih manjina bili izuzetno
malobrojni, te da je 1991. godine samo est
manjinskih naroda imalo vie od 1.000 pripadnika. Mogue je uoiti i to da su pojedini narodi
koji su u vrijeme postojanja sFrJ bili konstitutivni, sada postali nacionalna manjina, to je sluaj
s Crnogorcima, Makedoncima i slovencima, koji
ujedno danas predstavljaju i najbrojnije manjine
u BiH. Kao posljedica raspada sFrJ, ovi nekada
konstitutivni narodi postali su nove nacionalne
manjine.
U prilog injenici da je teko sa sigurnou
govoriti o broju pripadnika nacionalnih manjina
govori i to da, prema procjenama istraivanja
novijeg datuma, broj roma na prostoru BiH
viestruko prelazi onaj koji je zvanino zabiljeen
na popisu 1991. rezultati istraivanja koje su
zajedniki realizovali visoki komesar za nacionalne manjine Misije oeBs-a i vijee evrope, a
mogu se nai na web stranici Misije oeBs-a u
Bosni i Hercegovini, govore da u BiH trenutno
ivi izmeu 30.000 i 60.000 roma.
veoma je teko s preciznou govoriti o prostorima koje naseljavaju pripadnici nacionalnih

manjina u Bosni i Hercegovini, kao i o njihovom tanom broju na pojedinim teritorijama
danas. razlog ovome je nepostojanje svjeih podataka, odnosno zasnivanje procjene
trenutne situacije na podacima iz 1991. godine, to bitno oteava i injenica da su tokom
ratnih sukoba u BiH i mnogi pripadnici nacionalnih manjina napustili teritoriju drave. o
ovome govori i profesor neo Milievi u zborniku radova Perspektive multikulturalizma u
dravama Zapadnog Balkana:
iako ne postoje zvanini podaci o broju pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini,
koji su u ratu 1992-1995. postali izbjeglice ili raseljena lica, ipak sve procjene ukazuju da je taj
procenat znatno vei nego u sluaju tri konstitutivna naroda. Procjenjuje se, naime, da je oko
70-75% pripadnika nacionalnih manjina u ratu napustilo svoje dotadanje prebivalite (ili kao
izbjeglice odlaskom u inostranstvo, ili kao raseljena lica nastanjenjem u nekom drugom
mjestu u Bosni i Hercegovini). nema sigurnijih podataka ni o broju pripadnika nacionalnih
manjina koji su se kao izbjeglice ili raseljena lica vratili u mjesto svog predratnog prebivalita.
(Milievi, 2004: 101)
166
iz navedenih injenica moemo zakljuiti da je dalja analiza brojnosti i teritorija koje

pripadnici nacionalnih manjina naseljavaju skoro nemogua, te da emo o ovome sa
sigurnou moi da govorimo tek kada se provede dugo planirani popis stanovnitva. 2
Jedini indikator na osnovu kojeg se moe zakljuivati o trenutnom broju pripadnika
nacionalnih manjina jesu prostori na kojima postoje manjinska udruenja.
3. MEUNARODNI, USTAVNOPRAVNI I ZAKONSKI POLOAJ

I ZATITA NACIONALNIH MANJINA
3.1. MEUNARODNI DOKUMENTI O ZATITI
NACIONALNIH MANJINA U BOSNI I HERCEGOVINI
Poloaj pripadnika nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini definisan je veim brojem
meunarodno pravnih dokumenata koje je drava potpisala, ali i domaim zakonodavstvom. na samom poetku vano je spomenuti da je u okviru aneksa 1 opteg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini predvien set meunarodnopravnih dokumenata
koji se imaju smatrati dijelom nacionalnog zakonodavstva, to jest, koji predstavljaju sastavni
dio pravnog sistema drave. od znaaja za zatitu nacionalnih manjina od navedenih
dokumenata vani su okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina, evropska povelja
o regionalnim ili manjinskim jezicima, Meunarodna konvencija o ukidanju svih oblika
rasne diskriminacije, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima i Meunarodni
pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
Meutim, potrebno je naglasiti, da i pored toga to su ovi meunarodni dokumenti
proglaeni dijelom pravnog sistema jo 1995. godine, neki od njih do danas nisu ratifikovani,
te zbog toga jo uvijek se ne mogu koristiti mehanizmi predvieni tim konvencijama. ovo
je sluaj i s evropskom poveljom o regionalnim ili manjinskim jezicima koja je potpisana u
septembru 2005. godine, ali jo uvijek nije ratifikovana.
okvirna konvencija predvia podnoenje periodinih izvjetaja vijeu evrope (svake etiri
godine), te u cilju unapreenja poloaja nacionalnih manjina na svojoj teritoriji drava je
obavezna provesti i mjere koje e vijee evrope donijeti u vidu preporuka. do sada je Bosna
i Hercegovina podnijela dva izvjetaja o ostvarivanju prava nacionalnih manjina, a paralelno
s ovim izvjetajima vijeu evrope su dostavljeni i izvjetaji nevladinih organizacija o zatiti
manjina u BiH takozvani shadow reports (za prvi ciklus izvjetavanja shadow reports je
radila nvo Helsinki odbor za ljudska prava; za drugi ciklus nvo independent iz Zenice).
Pored meunarodnih dokumenata koji su u cjelini posveeni zatiti prava nacionalnih
manjina, Bosna i Hercegovina je u okviru unutranjeg pravnog sistema prihvatila i druge
2
iako je bilo predvieno da se popis stanovnitva provede 2011. godine, zbog nepostojanja potrebne
veine u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine (saziv od 2006-2010. godine) Zakon o popisu
stanovnitva do sada jo nije usvojen.
167
meunarodne dokumente kojima se svim graanima (to znai i pripadnicima nacionalnih

manjina) garantuju univerzalna ljudska prava, od kojih je za pripadnike nacionalnih manjina
od izuzetnog znaaja pravo na nediskriminaciju, pravo na slobodu izraavanja i pravo
jednakih mogunosti. ova prava ukljuena su i u nacionalno zakonodavstvo, poevi od
ustavnih dokumenata, tanije Ustava Bosne i Hercegovine i entitetskih ustava.
4. USTAVNOPRAVNI I ZAKONSKI POLOAJ

NACIONALNIH MANJINA
ve u preambuli Ustava Bosne i Hercegovine vidljiv je prioritet etnikog principa u
organizaciji zemlje. U preambuli se navode Bonjaci, Hrvati i srbi kao konstitutivni narodi,
a pored kategorije konstitutivnih naroda uvodi se i kategorija ostali. najee se pod
kategorijom ostali definiu pripadnici nacionalnih manjina ili pojedinci koji se ne
izjanjavaju na osnovu etnike pripadnosti.
lan 2. Ustava BiH garantuje ljudska prava i osnovne slobode. stav 1. garantuje da e BiH i
oba entiteta osigurati najvii nivo meunarodno priznatih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ustavi oba entiteta sadre istu odrednicu. lan 3. Ustava BiH, kao i entitetski ustavi, precizira
i koja su to prava, ali ni jedno od navedenih prava ne odnosi se eksplicitno na pripadnike
nacionalnih manjina ili nacionalnu manjinu kao kolektivitet (to jest, ne garantuje kolektivna
prava iz oblasti kulturne autonomije), ve se ova prava odnose i na pripadnike nacionalnih
manjina, ali u svojstvu graana BiH. lan 4. Ustava BiH, kao i entitetski ustavi, garantuje da
je uivanje navedenih prava i sloboda osigurano:
(...) svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao to je pol,
rasa, boja, jezik, vjera, politiko i drugo miljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost
sa nacionalnom manjinom, imovina, roenje ili drugi status.
najvaniji zakon kojim su u Bosni i Hercegovini regulisana prava i poloaj nacionalnih

manjina svakako je Zakon o zatiti pripadnika nacionalnih manjina usvojen 2003. godine.
Pored prava pripadnika nacionalnih manjina na kulturnu autonomiju u koju se ubrajaju
pravo na udruivanje, informisanje, obrazovanje, kulturu i pravo na upotrebu maternjeg
jezika, ovaj zakon sadri i dio koji se odnosi na sudjelovanje nacionalnih manjina u organima
vlasti.
Meutim, postoji nekoliko stvari koje se mogu zamjeriti ovako ustanovljenom sistemu
zatite prava nacionalnih manjina. U pojedinim lanovima kojima se reguliu prava
(pripadnika) nacionalnih manjina istie se mogunost ostvarivanja navedenih prava samo
u onim teritorijalnim jedinicama u kojima manjine ine apsolutnu ili relativnu veinu,
odnosno jednu treinu stanovnitva, a takvih teritorijalnih jedinica (gradova ili optina) u
Bosni i Hercegovini nema. Zbog nedostatka relevantnih informacija o broju pripadnika
nacionalnih manjina teko je utvrditi da li postoje mjesne zajednice u kojima bi pripadnici
manjina inili apsolutnu veinu, te na ovaj nain bili u stanju ostvariti garantovana prava.
168
Moe se kritikovati i deklarativni karakter odreenih zakonskih normi, jer u nekim

sluajevima je prisutna i nepreciznost do te mjere da se pojedine odredbe svode na
politiku proklamaciju koja pravno znai vrlo malo. (Milievi, 2004: 106). i pored
nedostataka u Zakonu mora se istai napredak u odnosu na prethodnu situaciju, ali i potreba
da se pojedini dijelovi Zakona izmijene u skladu s potrebama pripadnika nacionalnih
manjina.
U Prelaznim odredbama Zakona (u lanu 26) predvieno je da e i entiteti usvojiti sline
zakone koji e regulisati pitanja zatite prava pripadnika nacionalnih manjina na svojoj
teritoriji. republika srpska je usvojila Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina
u decembru 2004. godine. odredbe ovog zakona usklaene su s odredbama dravnog
zakona. Federacija BiH je usvojila Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina u
Federaciji BiH 2008. godine. od svih kantona u Federaciji BiH, jedino je tuzlanski kanton
2009. godine usvojio Zakon o zatiti pripadnika nacionalnih manjina tuzlanskog kantona.
Zakon koji je od izuzetnog znaaja za ostvarivanje prava nacionalnih manjina je i izborni
zakon BiH, ali o njegovim odredbama bie vie rijei u dijelu koji slijedi, a koji se odnosi na
participaciju nacionalnih manjina u politikom ivotu zemlje.
5. ZASTUPLJENOST U INSTITUCIJAMA SISTEMA

(NORMATIVNA I STVARNA)
djelotvorno uee pripadnika nacionalnih manjina u javnom ivotu pokreta je promjena
njihovog drutvenog i politikog poloaja. neposredan uticaj njihovih zastupnika u
predstavnikim tijelima i izvrnoj vlasti, na centralnom i lokalnom nivou trebalo bi
prevashodno da omogui ostvarivanje specifinih prava i potreba u vezi sa zatitom
njihovog etno-kulturnog identiteta, ali i da doprinese boljoj drutvenoj koheziji (Bai i
Crnjanski, 2006: 42). Meutim, imajui u vidu specifinosti Bosne i Hercegovine, uee
pripadnika nacionalnih manjina u javnom ivotu je oteano iz vie razloga.
Zahvaljujui podjeli graana BiH na konstitutivne narode i ostale, kao i zakonskim
rjeenjima koja ureuju mogunost svake od navedenih kategorija na participaciju u
politikom ivotu drave (ali i entiteta i lokalnih zajednica) mogue je zakljuiti da pripadnici
nacionalnih manjina i osobe koje se nisu izjasnile na osnovu etnike pripadnosti, to jest
ostali, imaju manje politikih prava od konstitutivnih naroda. diskriminativne odredbe
koje su utvrene pravnim normama razmatrala je i evropska komisija za demokratiju kroz
pravo (venecijanska komisija) 2004. godine kada je utvreno da ovakve odredbe Ustava
moraju biti izmijenjene, to predstavlja i jedan od preduslova pristupanja evropskoj uniji.
iako je venecijanska komisija primijetila da Ustav Bosne i Hercegovine sadri veliki broj
meunarodnih instrumenata za zatitu ljudskih prava, da evropskoj konvenciji o ljudskim
pravima daje prednost nad svim drugim zakonima, te potcrtava demokratski karakter
drave i stavlja jak naglasak na zabranu diskriminacije, primijeeno je takoe da su dravne
169
institucije strukturirane tako da ne predstavljaju graane direktno, ve da osiguraju

zastupljenost konstitutivnih naroda. Prema miljenju venecijanske komisije, ovakav pristup
otvara i neka opta pitanja, pri emu posebno istiu interese osoba koje ne pripadaju
konstitutivnim narodima zbog ega su izloeni riziku od zanemarivanja ili su prisiljeni da
se vjetaki identificiraju s jednim od tri naroda (venecijanska komisija; Miljenje o
ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima visokog predstavnika, paragraf 44;
http://www.venice.coe.int/docs/2005/CdL-ad(2005)004-bos.asp).
U praksi se ovi principi etnike podjele i razvrstavanja graana na konstitutivne narode i
ostale izuzetno negativno reflektuju na zastupljenost pripadnika nacionalnih manjina u
institucijama na svim nivoima vlasti. Pripadnici nacionalnih manjina iz ovog razloga nemaju
jednaka politika prava kao to je to sluaj kod onih koji su svoje etniko porijeklo vezali
za pripadnost jednom od tri konstitutivna naroda. s obzirom na to da Predsjednitvo Bosne
i Hercegovine sainjavaju predstavnici konstitutivnih naroda, pripadnici nacionalnih
manjina, ali i drugi koji spadaju u grupu ostalih ne mogu biti lanovi Predsjednitva. na
ovaj nain ugroeno im je pasivno birako pravo na jednu od najznaajnijih pozicija u
dravi, ime su dovedeni u pitanje osnovni principi demokratije, nediskriminacije i jednakosti, koji su vrsto garantovani u samom Ustavu.
slina je situacija prilikom izbora za dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine. na osnovu lana 4. stav 1. dom naroda sastoji se iskljuivo od delegata biranih
iz konstitutivnih naroda, od kojih su pet Hrvata i pet Bonjaka iz Federacije Bosne i
Hercegovine i petoro srba iz republike srpske. Ustav i u ovom dijelu diskriminie pripadnike
nacionalnih manjina i ostale. Pripadnicima nacionalnih manjina najvii pravni akt drave
onemoguava da se aktivno ukljue u politiki ivot Bosne i Hercegovine na najviim
nivoima vlasti. Meutim, potrebno je naglasiti da je lanom 1. stav 4. izbornog zakona
utvreno da svaki punoljetan dravljanin BiH ima aktivno i pasivno pravo glasa, a ovako
odreeno pravo pripada i predstavnicima nacionalnih manjina, koji na osnovu toga imaju
pravo da budu birani u sve zakonodavne i izvrne organe na svim nivoima vlasti. ipak,
imajui u vidu prava konstitutivnih naroda i ostalih, jedini nain koji omoguava pripadnicima nacionalnih manjina da zauzmu navedene pozicije u institucijama BiH jeste da
se opredijele kao pripadnici jednog od konstitutivnih naroda, to je u apsolutnoj koliziji s
meunarodno garantovanim pravom na nacionalnu (etniku) opredijeljenost, ali i s lanom
3. okvirne konvencije za zatitu nacionalnih manjina koja pripadnicima nacionalnih manjina
garantuje da nee biti dovedeni u nepovoljan poloaj zbog svog opredjeljenja.
ove diskriminativne odredbe donekle su ublaene izmjenama izbornog zakona u maju
2004. godine, kada je pripadnicima nacionalnih manjina omogueno da na lokalnim
izborima biraju svoje predstavnike u lokalne organe vlasti skuptine optina/optinska
vijea. Zakon garantuje pripadnicima svih nacionalnih manjina koji u ukupnom broju
stanovnitva optine uestvuju ukupno do 3% stanovnitva, najmanje jedno mjesto u
optinskom vijeu/skuptini optine, a u optinama u kojim ine vie od 3% garantuje se
najmanje dva mjesta. Meutim, i ovaj lan zakona je izmijenjen u aprilu 2008. godine i
170
prema ovim izmjenama uee predstavnika nacionalnih manjina u optinskom vijeu/

skuptini optine je mogue samo u optinama u kojima nacionalne manjine ine vie od
3% stanovnitva, koje su ovo regulisale svojim statutom. U ovim optinama garantovana
su mjesta za pripadnike nacionalnih manjina koje predloi politika stranka, koalicija
politikih stranaka, udruenje nacionalnih manjina i drugi registrirani organizirani oblici
nacionalnih manjina, te grupa od najmanje 40 graana koji imaju birako pravo i koji mogu
predloiti najvie onoliko kandidata koliko se pripadnika nacionalnih manjina bira u toj
izbornoj jedinici, a to se utvruje statutom optine. Birai koji glasaju za kandidata s
posebne liste kandidata pripadnika nacionalnih manjina ne mogu glasati za drugog
kandidata s opte liste koji se takmii za redovne mandate. U sluaju da se mandat ne
dodijeli pripadniku nacionalne manjine, ovaj mandat ostaje upranjen.
Presuda evropskog suda za ljudska prava u sluaju sejdi i Finci upravo oglaava krivom
dravu Bosnu i Hercegovinu zbog diskriminacije dravljana u pogledu uivanja birakog
prava na itavom teritoriju. Jakob Finci (pripadnik jevrejske manjine) i dervo sejdi
(pripadnik romske manjine) tuili su Bosnu i Hercegovinu pred evropskim sudom za ljudska
prava zbog diskriminacije u pogledu uivanja politikih prava, ali do sada presuda nije
implementirana (a ista podrazumijeva promjenu ustava i zakona Bosne i Hercegovine)
(saznaj vie kod Banovi i Gavri 2010: 159-182).
U oktobru 2008. godine odrani su prvi lokalni izbori na kojima je ovaj princip implementiran
u praksi. U tabeli 2 dat je pregled optina u kojima su pripadnici nacionalnih manjina osvojili
garantovana mjesta.
tabela 2. optine u kojima pripadnici nacionalnih manjina uestvuju u lokalnoj vlasti nakon 2008.
izvor: Centralna izborna komisija BiH; http://www.izbori.ba/Mandati27102008/index.asp
Ukupno glasova
za nacionalne
manjine
Broj glasova
izabranog
predstavnika
Banovii
Banja Luka
Bosanska dubica/
Kozarska dubica
Bosanska Gradika
/Gradika
Bosanska Krupa
132
695
101
130
74
33
264
176
33
25
Bosanski novi/
novi Grad
246
171
nezavisni kandidat
158
sdP
Brko distrikt BiH
445
71
doboj
188
89
donji vakuf
7
2
Optina
1
2
3
4
5
Predlaga
nezavisni kandidat
srpska stranka republike srpske
nezavisni kandidat
savez nezavisnih socijaldemokrata
snsd Milorad dodik
a-sda
Udruenje roma Romski san

nezavisni kandidat
nezavisni kandidat
sdP
sdP
171
tabela 2. (nastavak)
Optina
Ukupno glasova
za nacionalne
manjine
Broj glasova
izabranog
predstavnika
10
11
12
13
14
Gradaac
Jablanica
Kakanj
Kalesija
Laktai
45
16
304
136
60
15
Lukavac
217
16
17
18
19
20
Ljubinje
Modria
novo sarajevo
Pale, FBiH
Prijedor
9
62
136
12
350
28
14
173
56
30
68
51
9
41
64
12
155
21
Prnjavor
141
58
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
32
sokolac
srebrenica
srebrenik
teoak
tesli
trebinje
trnovo, FBiH
tuzla
vare
velika Kladua
Zenica
42
53
91
4
111
119
53
794
12
11
226
22
18
30
4
57
51
41
289
8
11
137
Predlaga
Bosansko demokratska stranka

nezavisni kandidat
nezavisni kandidat
sda
socijalistika partija republike srpske
sdP
sda
sds
nezavisni kandidat
BPs sefer Halilovi
sda
sdP
Udruenje porodice tihor
nezavisni kandidat
snsd Milorad dodik
sdU 2002-ssP
sda
sda
srs dr. vojislav eelj
sds
sBiH
sdP
sdP
Bosansko demokratska stranka
nezavisni kandidat
iz priloene tabele vidi se da su pripadnici nacionalnih manjina izabrani u 32 optine, od

ega je samo u dvije izabrano po dva kandidata. Predlagai su najee bile politike stranke,
a u pojedinim sluajevima nezavisni kandidati (9). najmanje kandidata predloila su
udruenja nacionalnih manjina. Zahvaljujui preferencijalnom tretmanu i principu garan tovanih mjesta pojedini kandidati uspjeli su da uu u optinska vijea/skuptine optina i
s manje od 10 glasova.
Meutim, najsporniji dio ovako regulisanog principa garantovanih mjesta za pripadnike
nacionalnih manjina upravo je zakonska odredba koja se poziva na posljednji popis. s
obzirom na to da je problematika u vezi s popisom ve pominjana, na ovom mjestu je
potrebno osvrnuti se na u pojedinim optinama visok procenat osoba koje su se izjasnile
kao Jugosloveni ili Bosanci, a koji prema definiciji nacionalne manjine u bh. sistemu ne
spadaju u kategoriju nacionalne manjine. Kako podaci s popisa iz 1991. godine ne mogu
172
biti uzeti kao relevantni, jedini nain na koji je ovo mogue izvesti jeste ponovni popis
kojim bi se utvrdilo u kojim optinama i u kom broju ive pripadnici nacionalnih manjina,
te bi u skladu s tim bilo mogue vriti izmjene optinskih statuta i potpuna implementacija
odredbe izbornog zakona.
6. VIJEA NACIONALNIH MANJINA U BIH I ENTITETIMA

Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina predvidio je u lanu 21. formiranje
vijea nacionalnih manjina kao posebnog savjetodavnog tijela Parlamentarne skuptine,
a lanom 22. odreene su njegove nadlenosti: vijee nacionalnih manjina BiH davat e
miljenja, savjete i prijedloge Parlamentarnoj skuptini BiH o svim pitanjima koja se tiu
prava, poloaja i interesa nacionalnih manjina u BiH. odreeno je i da vijee nacionalnih
manjina BiH moe delegirati strunjaka u radu Ustavnopravne komisije i Komisije za ljudska
prava oba doma Parlamentarne skuptine BiH.
iako je Zakon usvojen 2003. godine prolo je nekoliko godina do implementacije ove
odredbe, te je ovo savjetodavno tijelo osnovano tek 2007. godine. lanovi vijea izabrani
su na osnovu javnog poziva Zajednike komisije za ljudska prava, prava djeteta, mlade,
imigraciju, izbjeglice, azil i etiku Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. Mandati
pripadnika 10 (od 17) nacionalnih manjina su potvreni u oktobru 2007. godine.
Predstavnici slijedeih manjina zastupljeni su u vijeu: albanci, esi, italijani, Jevreji,
Makedonci, romi, Ukrajinci, Poljaci i slovenci. Predstavnici Crnogoraca, nijemaca, slovaka,
rumuna, rusina i turaka nemaju svoje predstavnike.
isto tijelo osnovano je i u republici srpskoj poetkom 2007. godine, a sainjeno je od 15
lanova koji predstavljaju 11 nacionalnih manjina. Pripadnici brojnijih nacionalnih manjina,
kao to su esi, Ukrajinci, romi i slovenci imaju po dva predstavnika. ovo tijelo je operativno
i do sada je uestvovalo u kapacitetu savjetodavnog tijela prilikom odluivanja o
preraspodjeli budeta kada je u pitanju podrka udruenjima nacionalnih manjina i njihovih
aktivnosti. U cilju zatite prava nacionalnih manjina kao savjetodavno tijelo Parlamenta
Federacije BiH 2010. godine konstituisano je vijee nacionalnih manjina. U lanu 17. Zakona
o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina Federacije BiH stoji da se vijee sastoji od
17 predstavnika nacionalnih manjina pobrojanih u Zakonu koje delegiraju njihova
udruenja.
imajui u vidu da je romska nacionalna manjina u Bosni i Hercegovini najbrojnija, ali i
socijalno-ekonomske probleme s kojima se pripadnici ove populacije suoavaju, vijee
ministara Bosne i Hercegovine ustanovilo je vijee roma BiH. ovo tijelo okuplja
predstavnike veine romskih nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini. najvei domet
ovog tijela bila je izrada strategije Bosne i Hercegovine za rjeavanje problema roma koja
sadri mjere i aktivnosti potrebne za rjeavanje problema s kojima se romska populacija
suoava. strategija je pripremljena u saradnji s Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice
173
BiH, a ukljuene su i druge strukture vlasti u izradu akcionih planova u oblasti zapoljavanja,
stambenog zbrinjavanja i zdravstvene zatite, dok je u oblasti obrazovanja usvojen Plan
akcije o obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih nacionalnih manjina u BiH. akcioni
plan za rjeavanje problema roma u oblastima zapoljavanja, stambenog zbrinjavanja i
zdravstvene zatite usvojen je tek u julu 2008. godine.
7. KULTURNA AUTONOMIJA NACIONALNIH MANJINA

PRAVO NA UPOTREBU JEZIKA, OBRAZOVANJE,
INFORMISANJE I KULTURU
Pravo na kulturnu autonomiju nacionalnih manjina odnosi se na zatitu njihovog kolektivnog identiteta, a institucionalizuje se priznavanjem prava na ouvanje kulture, slubenu
upotrebu jezika, obrazovanje i javno informisanje na maternjem jeziku. U pravnu praksu
Bosne i Hercegovine institut kulturne autonomije je uveden 2003. godine donoenjem
Zakona o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina kojim su preuzeti standardi koje je
u ovoj oblasti ustanovila okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina vijea evrope.
U ovom dijelu bie rijei o pravu na upotrebu jezika, obrazovanje i informisanje.
7.1. PRAVO NA UPOTREBU JEZIKA
Zakonom o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina utvruje da se u Bosni i
Hercegovini priznaje i titi pravo svakog pripadnika nacionalne manjine da koristi svoj jezik
slobodno i bez ometanja, privatno i javno, usmeno i pismeno (lan 11. stav 1). ovo pravo
podrazumijeva i pravo ovih lica da koriste svoje ime i prezime na jeziku manjine kojoj
pripadaju i da zahtijevaju da kao takvo bude u javnoj upotrebi (lan 11. stav 2).
Pored ovoga, Zakon predvia da su u gradovima, optinama, mjesnim zajednicama (ili
naseljenim mjestima), u kojima pripadnici nacionalne manjine ine apsolutnu ili relativnu
veinu stanovnitva organi vlasti duni obezbijediti da se jezik te manjine koristi izmeu
tih pripadnika i organa vlasti, te da natpisi institucija budu ispisani na jeziku manjine i da
lokalni nazivi, imena ulica i drugih topografskih oznaka namijenjenih javnosti budu ispisani
i istaknuti i na jeziku manjine koja to zahtijeva.
Zakon ide jo dalje, te definie da i gradovi i opine mogu svojim statutima utvrditi da
prava iz prethodnog stava mogu upotrebljavati pripadnici nacionalne manjine i kada ne
ine apsolutnu ili relativnu veinu stanovnitva, ve kada ine u gradu, opini ili naseljenom
mjestu vie od jedne treine stanovnitva (lan 12).
iako se ini da su ove odredbe usaglaene s principima ustanovljenim u meunarodnim
dokumentima koji tite prava nacionalnih manjina, samo povrnom analizom etnike
strukture optina u Bosni i Hercegovini mogue je utvrditi da ovakve optine ne postoje,
te da je nemogue ovo pravo provesti u praksi. olakavajua okolnost za realizaciju ovog
174
prava moe biti odredba koja omoguava gradovima i optinama da svojim statutom ovo
pravo odrede, no do sada nije bilo takvih sluajeva.
Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine, zahtjevi za
upotrebu jezika nacionalnih manjina do sada su se odnosili samo na organizovanje
dopunske nastave u sistemu kolskog obrazovanja. takvih zahtjeva pripadnika ovih
nacionalnih kolektiviteta do sada nije bilo u vezi s natpisima institucija, lokalnim nazivima,
imenima ulica i drugih topografskih oznaka, te za upotrebu njihovog jezika u slubama
javnog sektora, u socijalnim i zdravstvenim ustanovama i u drugim institucijama.3
7.2. PRAVO NA OBRAZOVANJE NA MATERNJEM JEZIKU
i kada je obrazovanje na jeziku nacionalne manjine u pitanju, Zakon o zatiti prava nacionalnih manjina predvia da je za njegovu upotrebu potrebna apsolutna ili relativna veina:
entiteti i kantoni u Federaciji BiH obavezni su u okviru svog obrazovnog programa (predkolskog, osnovnog, srednjeg) osigurati da se u gradovima, opinama i naseljenim mjestima u
kojima pripadnici nacionalnih manjina ine apsolutnu ili relativnu veinu omogui obrazovanje na jeziku manjine (lan 12. stav 1).
Zakon takoe predvia da su entitet, kantoni, gradovi i optine duni da omogue

pripadnicima nacionalnih manjina, neovisno o njihovom broju, da ue svoj jezik, knjievnost, povijest i kulturu na maternjem jeziku, ali u vidu dodatne nastave (lan 12. stav 2).
radi ostvarivanja ovih prava vlasti entiteta, kantona, gradova i optina obavezne su osigurati
finansijska sredstva, sredstva za osposobljavanje nastavnika koji e izvoditi nastavu na
jeziku nacionalne manjine, osigurati prostor i druge uvjete za izvoenje dopunske nastave
i tampanje udbenika na jezicima nacionalnih manjina.
Meutim, sadanje pravno stanje u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini je takvo da
je u republici srpskoj to u nadlenosti entiteta, a u Federaciji Bosne i Hercegovine u
nadlenosti kantona. U nekim kantonima, u njihovim zakonima o osnovnom i srednjem
obrazovanju, nema uopte odredbi o pravima pripadnika nacionalnih manjina, a u onim
kantonima u kojima takve zakonske odredbe postoje, kao i u republici srpskoj, one su
daleko ispod minimalnih zahtjeva meunarodnog prava. sve se svodi na to da uenici iz
sastava nacionalnih manjina imaju pravo na minimalni obim nastave iz maternjeg jezika u
toku jedne sedmice, ali pod uslovom da u koli, odnosno u razredu, postoji odreeni broj
tih uenika, broj koji u Bosni i Hercegovini u najveem broju sluajeva objektivno nije ni
postojao, niti sada postoji (Milievi, 2004: 112). entitetski zakoni u najveem broju sluajeva
navedeno prema: izvjetaj Bosne i Hercegovine o zakonodavnim i drugim mjerama na provoenju

naela utvrenih u okvirnoj konvenciji za zatitu nacionalnih manjina, koji je vijee ministara Bosne i
Hercegovine polovinom 2004. godine dostavilo generalnom sekretaru vijea evrope, na osnovu lana
25, stav 1 okvirne konvencije za zatitu nacionalnih manjina (komentar uz lanove 10 i 11 okvirne
konvencije).
175
predviaju da je nastavu na jeziku nacionalne manjine mogue izvoditi u kolama u kojima

u razredu ima najmanje 15 uenika pripadnika nacionalne manjine. imajui u vidu da su
pripadnici nacionalnih manjina u veini optina malobrojni, te izuzetno disperzirani na
itavoj teritoriji Bosne i Hercegovine, ovo pravo je teko ostvarivo.
U elji da se situacija u oblasti obrazovanja pripadnika nacionalnih manjina, a pogotovo romske populacije unaprijedi, drava je usvojila znaajan dokument Plan akcije o
obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih nacionalnih manjina u BiH. ovaj dokument
usvojen u februaru 2004. godine kao dio strategije reforme obrazovanja. Cilj Plana akcije
je obezbjeivanje potovanja prava na obrazovanje na maternjem jeziku kod pripadnika
nacionalnih manjina. osnovne aktivnosti koje bi trebalo realizirati su ukljuivanje istorije,
kulture i knjievnosti nacionalnih manjina u kolski kurikulum (plan i program), kao i ouvanje njihovog identiteta, kulture i jezika. iako je prolo dovoljno vremena za implementaciju Plana, rezultati jo uvijek nisu vidljivi.
7.3. PRAVO NA JAVNO INFORMISANJE NA MATERNJEM JEZIKU
lanovi 15. i 16. Zakona o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina reguliu oblast prava
na informisanje na jeziku manjine. Pripadnicima nacionalnih manjina Zakon garantuje
pravo na osnivanje radio i televizijskih stanica, izdavanje novina i drugih tampanih
informacija na jezicima manjine kojoj pripadaju (lan 15). lan 16. predvia obavezu radio
i televizijskih stanica iji su osnivai drava, entiteti, kantoni, gradovi i optine, a koji
ostvaruju ulogu javne slube da u svojim programskim emama predvide posebne emisije
za pripadnike nacionalnih manjina, kao i to da mogu osigurati i druge sadraje na jezicima
manjina. isti lan Zakona predvia da su radio i televizijske stanice kao javni servisi BiH
duni najmanje jednom nedjeljno osigurati posebnu informativnu emisiju za pripadnike
nacionalnih manjina, na njihovom jeziku, dok se obaveze entiteta u ovoj oblasti utvruju
na osnovu procenta zastupljenosti nacionalnih manjina u entitetu, kantonu, gradu i optini.
Meutim, ova prava nisu usklaena s pravima koja proistiu iz Zakona o dravnom radiotelevizijskom servisu Bosne i Hercegovine (BHrt). lan 8. stav 2. ovog zakona predvia da
e programi biti prilagoeni potrebama konstitutivnih naroda i graana BiH, ureivani i
emitirani ravnopravno na tri slubena jezika i dva pisma, a pravo na informisanje pripadnika
nacionalnih manjina na njihovom jeziku se i ne spominje.
U izvjetaju o ostvarivanju prava nacionalnih manjina koje je vijeu evrope dostavila
nevladina organizacija independent iz Zenice (strana 19) navedeno je da pripadnici
nacionalnih manjina, uprkos neureenom legislativnom okviru, ipak ostvaruju pravo na
informisanje. Pozivajui se na publikaciju Udruenja nacionalnih manjina republike srpske
iz maja 2007. u ovom izvjetaju navedeni su sljedei programi:
176
tabela 3. Programi za nacionalne manjine
Emiter
Naziv programa
Dan emitovanja
Trajanje
rtrs televizija
Jutarnji program
srijedom
10-15 minuta
rtrs televizija
Bona homo
svakog drugog etvrtka
45 minuta
BH radio 1
o nacionalnim manjinama
svakog prvog ponedjeljka
55 minuta
BH televizija
Bona homo
svake druge subote
45 minuta
Udruenja eha, Ukrajinaca, Maara i slovenaca izdaju glasila na svom jeziku, a distribucija
se vri po udruenjima irom zemlje. organizacija Budi moj prijatelj iz sarajeva, koja se
bavi problemima romske populacije izdaje bilten proMjene na kvartalnoj bazi, ali na
zvaninim jezicima u Bosni i Hercegovini.
U svom radu Stanje i problemi nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, iz 2004. godine
neo Milievi je situaciju opisao na slijedei nain:
sadanje stanje manjinskih medija i medija koji piu/emituju informacije o nacionalnim
manjinama u Bosni i Hercegovini nije zadovoljavajue i slabije je od stanja koje je postojalo
prije rata 19921995. godine. U 1989. godini u Bosni i Hercegovini je izlazilo (periodino) 5
publikacija listova pripadnika nacionalnih manjina. od 56 lokalnih radio stanica, u
programskim emama osam ovih stanica bile su emisije na jezicima nacionalnih manjina
(ukrajinskom, slovakom, rusinskom, ekom i romskom). Postojala je i sedmina emisija na
romskom jeziku na radio sarajevu, a jedno vrijeme i na tv sarajevo, koji su tada imali tretman
centralnih medija Bosne i Hercegovine
U poslijeratnom periodu, do sada, samo Ukrajinci u Prnjavoru i romi u tuzli pokuavaju da
imaju svoje radio-stanice. od pisanih medija, samo Udruenje eha u Bosni i Hercegovini
povremeno izdaje publikaciju eka beseda, Udruenje Ukrajinaca dvomjesenu publikaciju vjesniki slovenako kulturno drutvo Cankar takvu publikaciju pod naslovom Zora.
takoe, u 2003. godini poela je sa izlaenjem i publikacija Hodaj pored mene, koja tretira
pitanja i probleme romske populacije u Bosni i Hercegovini, ali ona izlazi dosta neredovno i
u malom tirau (500 primjeraka). Pored ovoga, svega nekoliko lokalnih radio-stanica ima
sedmine emisije (u tano odreenom terminu) o nacionalnim manjinama, i to o romima.
Zvanina najava rtv BiH da e, u smislu zakonske obaveze, poeti sa emitovanjem posebnih
emisija za pripadnike romske nacionalne manjine, do sada nije poela da se realizuje.
(Milievi, 2004).
177
8. ZAKLJUAK
iako je iz postojee legislative mogue zakljuiti da u pojedinim oblastima zatite prava
nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini postoji volja da se ova prava provedu u skladu
s najviim meunarodnim standardima, evidentno je da implementacija veine
garantovanih prava u praksi nije zadovoljavajua. imajui u vidu malobrojnost pripadnika
nacionalnih manjina, njihovu disperziju, nepostojanje preciznih informacija s popisa
stanovnitva, visoke cenzuse koje zakoni odreuju, ali i ustavnopravnu diskriminaciju ovih
kolektiviteta u Bosni i Hercegovini, mogue je zakljuiti da je potrebno jo puno napora i
politike volje kako bi se poloaj pripadnika nacionalnih manjina unaprijedio.
U ovom smislu potrebno je provesti sljedee mjere:
Prilikom utvrivanja poloaja nacionalnih manjina i propisivanja razliitih mjera za

unapreenje njihovog poloaja, te ouvanja identiteta uvijek je potrebno imati u
vidu njihovu brojnost na datoj teritoriji. s obzirom na to da su procenti koje predvia
postojei zakonodavni okvir u Bosni i Hercegovini previsoki, imajui u vidu malobrojnost pripadnika veine priznatih nacionalnih manjina, potrebno je utvrditi
njihovu brojnost i teritorijalnu rasprostranjenost, kako bi se u skladu s ovim mogle
izvriti izmjene u nacionalnom i entitetskom zakonodavstvu. ovo je mogue provesti
putem popisa stanovnitva, to bi omoguilo pregled postojeeg stanja.
U ovom sluaju bi se utvrdilo da li su postojee mjere zatite nacionalnih manjina,

predviene kako Zakonom o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina Bosne i
Hercegovine, tako i izbornim zakonom realno ostvarive, ili je potrebno izvriti
izmjene zakonodavstva, bar u smislu smanjivanja predvienih procenata, odnosno
postojeih cenzusa, za ostvarivanje pojedinih prava.
Provesti u ivot odredbe Zakona o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina

Bosne i Hercegovine i entitetima, i usvojiti izmjene i dopune u onim oblastima u
kojima se zatita prava manjina ne provodi.
Uvrstiti odredbe o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina i u zakone koje

reguliu oblasti obrazovanja, informisanja i kulture, kako u referentne dravne, tako
i u entitetske i kantonalne zakone.
178
DRUTVENI ASPEKTI POLITIKOG SISTEMA

BOSNE I HERCEGOVINE
Amila dralovi
Saetak drutveni aspekti politikog sistema tiu se prije svega naina na koji se uspostavlja odnos
javne vlasti i drutva. Upravo iz tih razloga socioloka analiza drutvenih aspekata
politikog sistema BiH kree se u okviru analize graanskog drutva, problematizirajui
razliite aspekte drutvenog ivota politikog sistema BiH koji predstavljaju konicu
graanskom aktivizmu. U prvom dijelu rada analizirane su najvanije pretpostavke
graanskog drutva (pravna drava, zajamena osnovna graanska i politika prava i
slobode, zatita i ostvarenje socioekonomskih prava, te sociokulturoloke pretpostavke
demokratske politike kulture), dok su u drugom dijelu rada izdvojena tri mehanizma
koji poticajno mogu djelovati na izgradnju graanskog drutva (izgradnja organizacije
graanskog drutva, graanski aktivizam, smjena generacija).
Kljune rijei: graansko drutvo, obrazovanje, tranzicijsko drutvo, nevladine organizacije, graanski
aktivizam
Pojam graanskog/civilnog drutva nasljee je prosvjetiteljske tradicije. svoju reafirmaciju

doivljava 70-ih godina prolog stoljea prvenstveno u okviru zapadnih liberalnodemokratskih tradicija kada se uvia da graansko drutvo predstavlja izvor uticaja naroda
na razliite politike procese.1 Posmatrajui prosvjetiteljsku misao iz konteksta savremenih
pravnih, politikih i sociolokih teorija moemo izvui dvije preliminarne premise. Prvo,
politiki sistem konstruisan je unutar sociokulturolokih obrazaca odreenog drutvu, te
sve normativne elemente tog sistema treba podvri analizi sociologije prave. drugo, da bi
narod imao aktivnu ulogu u javnoj sferi, to je bio ideal kojeg je konstruisala prosvjetiteljska
tradicija, neophodno je stvaranje graanskog drutva.
iz mnotva razliitih definicija graanskog drutva, s obzirom na karakter ovog rada i pokuaj
da se iz sociolokog aspekta analizira politiki sistem BiH, izdvaja se Giddensovo odreenje
ovog fenomena. Graansko drutvo u njegovom djelu definisano je kao oblast aktivnosti
koja lei izmeu drave i trita, a u ukljuuje porodicu, kole, graanska udruenja i
neekonomske institucije. specifinost ove definicije je u tome to ne posmatra graansko
1
Hauard razlikuje dva osnovna pristupa u naunom prouavanju efekata civilnog drutva. Prvi pristup
naglaava pozitivne efekte koje uestvovanje u civilnom drutvu ima na pojedince, to sa svoje strane
doprinosi veem miru, harmoniji i demokratinosti u drutvu (Hauard, 2008: 62), dok drugi koji se vezuje
za rad istorijskih institucionalista, kao to je teda skokpol, akcentira da organizacije civilnog drutva
predstavljaju neposredan izvor narodnog uticaja na politike i ekonomske dogaaje i na taj nain koriste
i pojedincima i drutvu. (Hauard, 2008: 62)
179
Amila dralovi
drutvo iskljuivo kroz prizmu samoorganizovanja graana/ki na demokratskim principima

i neovisno o dravi, a s ciljem da zajedniki djeluju na rjeavanju odreenih problema.
naime, prema Giddensovom shvatanju graansko drutvo se nalazi na razmeu privatne
i javne sfere, dok e ga mnogi drugi autori/ce nedvojbeno smjestiti u javnu sferu. tako npr.
Hauard naglaava da postoji kvalitativna razlika izmeu okupljanja lanova porodice i
prijatelja bez obzira na to da li se radi o malim ili velikim, povremenim ili redovnim skupovima i aktivnosti u zvanino uspostavljenim grupama, kada se ljudi sastaju na osnovu
zajednikih ideja, interesa, talenta ili odreenog cilja (2008: 50). Pozicioniranje graanskog
drutva iskljuivo u sferu javnih i kruto formaliziranih obrazaca normativno regulisanog
udruenja, jeste i njegovo svoenje na nevladine organizacije.2 njihova uloga ne moe biti
zanemarena, ali pojam graanskog drutva podrazumijeva sveukupnost razliitih drutvenih procesa. Upravo iz tog razloga je za polaznu taku preuzeto Giddensovo odreenje
graanskog drutva prvenstveno kao sociolokog fenomena. Kao takvo, ono moe biti
indikator refleksije o drutvenim aspektima savremenih politikih sistema, pa tako i
bosanskohercegovakog. na koncu, i sam politiki sistem moemo posmatrati kao sveukupnost drutvenih procesa. Zajedniko razliitim odreenjima politike jeste insistiranje na
uskoj isprepletenosti politike sa svim drugim vidovima ovjekove drutvene djelatnosti
(Pai, 1976: 22). Upravo iz tih razloga graansko drutvo je i jedan od pokazatelja uspjenosti procesa demokratizacije u BiH koja se jo 90-ih godina nalazi u procesu prilagoavanja
novom politikom sistemu i izgradnji preduslova graanskog drutva.
1. PREDUSLOVI ZA RAZVOJ CIVILNOG DRUTVA

najvanije pretpostavke za postojanje civilnog drutva jesu: 1) pravna drava; 2) zajamena
osnovna graanska i politika prava i slobode; 3) zatita i ostvarenje socioekonomskih
prava; 4) sociokulturoloke pretpostavke demokratske politike kulture.
1.1. PRAVNA DRAVA
Posmatrano iz aspekta dihotomije privatna javna sfera, drava i graansko drutvo se
predstavljaju kao dvije suprotstavljene forme.3 Meutim, drava u velikoj mjeri moe da
2
U linu kartu pojma nevladina organizacija upisano je da se poinje upotrebljavati sa osnivanjem

Ujedinjenih nacija 1945. godine. sam pojam podrazumijeva vrstu organizacije graanskog drutva koja
je: a) neprofitna; b) formirana dobrovoljno od strane graana i graanki, c) nepolitika, d) izvan uticaja
i kontrole dravnog aparata, e) nije u potpunosti finansirana i kontrolisana od strane drave, f) slui
javnom interesu ili interesu specifine grupe, g) formalno je registrovana u skladu s pravnim sistemom
odreene drave, i h) ima pravno ustanovljen statut, jasno definisane ciljeve i vidljive aktivnosti. U duhu
bosanskohercegovakog zakonodavstva nevladine organizacije imaju status udruenja i fondacija.
Upravo iz tih razloga u tekstu e se pri razmatranju normativnog konteksta koristiti termin udruenje,
a ne termin nevladina organizacija.
U pojmovnom odreenju graanskog drutva polaznu taku predstavlja njegovo razlikovanje od
dravne vlasti. Meutim, upravo je ova polazna taka i glavno mjesto sporenja, a razlike se kreu od
180
Drutveni aspekti politikog sistema BiH
podstie ili sputava stvaranje i dalji razvoj prostora civilnog drutva. U sklopu svojih
zakonskih nadlenosti u BiH Ministarstvo pravde BiH, Ministarstvo pravde Federacije BiH i
Ministarstvo pravde republike srpske poduzimaju razliite mjere za razvoj graanskog
drutva u BiH. i na kantonalnom i na opinskom nivou takoer se formiraju tijela koja se
bave ovim pitanjima, te konkretne aktivnosti koje se od strane drave poduzimaju s ciljem
razvoja graanskog drutva treba posmatrati kroz prizmu sloene strukture drave BiH.
nizom dokumenata vijee ministara se obavezalo na uspostavljanje uslova za razvoj civilnog
drutva u BiH i uspostavu partnerstva vladinog i nevladinog sektora. U nastojanju da se
izgradi dijalog izmeu vladinog i nevladinog sektora, svakako treba izdvojiti injenicu da
je u aprilu 2007. godine vijee ministara Bosne i Hercegovine usvojilo sporazum o suradnji
izmeu vijea ministara i nevladinog sektora u Bosni i Hercegovini. ovaj dokument, iako
ima uglavnom deklarativni pristup i zakonski je neobvezujui, predstavlja bitan korak
naprijed u saradnji izmeu drave i graanskog drutva. ipak, moe se izdvojiti veliki broj
injenica na osnovu kojih se moe zakljuiti da je saradnja izmeu nevladinog i vladinog
sektora u BiH na svim razinama u povoju, to potvruje i niz empirijskih istraivanja.
Prvo, istraivanje analiza institucionalne suradnje izmeu vladinog i nevladinog sektora
u Bosni i Hercegovini pokazuje da veina anketiranih predstavnika/ca vladinog i nevladinog
sektora potpisani sporazum o saradnji s nevladinim sektorom posmatra iskljuivo kroz
prizmu reguliranja naina distribuiranja sredstava iz javnih fondova (eravi, 2009: 8).
drugo, postavlja se pitanje za koja udruenja i za koje projekte se izdvaja najvie sredstava,
te da li e njihovo finansiranje uistinu doprinijeti izgradnji graanskog drutva. istraivanja
pokazuju da se najvie sredstava izdvaja za sportska drutva, zatim za borake organizacije,
socijalne i kulturno-umjetnike organizacije (eravi, 2009: 8, 36-37), dok se najmanje
sredstava se izdvaja za ljudska prava 0,02% i zatitu okoline 0,28% (eravi, 2009: 9,
36). Glavni razlog tome je injenica da u sluaju opina ne postoje jasne procedure i kriteriji
za odabir projekata kojima e biti odobrena finansijska potpora iz opinskog, odnosno
kantonalnog prorauna, a u najboljem sluaju se kao pravna osnova uzima odluka o
utvrivanju kriterija sufinanciranja programa i projekata udruga graana/ki kojom se samo
naelno utvruju kriteriji i principi pri selekciji projekata koji e biti preporueni za
finansiranje (eravi, 2009: 48-49). istraivanja pokazuju da se isti problem javlja i na
entitetskom nivou (eravi, 2009: 49-50).
tree, analiza pokazuje da graansko drutvo u BiH dominantno odreuju udruenja koja
su osnovana da rade u interesu svoga lanstva, te da u ukupnom broju udruenja takva
udruenja uestvuju s 71,80% u odnosu na udruenja koja djeluju u opem drutvenom
shvatanja o nunoj kontroli drave nad civilnim drutvom (Hegel), shvaanja o ureivanju polja
autonomije drutva uz pomo ograniene vlasti (Locke), naglaavanja samoregulativne funkcije civilnog
drutva kao riznice individualnih ljudskih prava i sloboda (tocqueville, Mill), shvaanja o suprotstavljenosti civilnog drutva dravnoj vlasti [...], do shvaanja o partnerstvu drave i civilnog drutva u
kontekstu vladavine prava (vujadinovi, 2008: 21).
181
Amila dralovi
interesu, koja u ukupnom broju udruenja uestvuju sa svega 28,20% (eravi i Bievi,
2009: 81). Prilikom dodjele finansijskih potpora ne pravi se razlika izmeu organizacija koje
djeluju za ope (javno) dobro i organizacija koje su osnovane s ciljem zadovoljavanja
vlastitih potreba (eravi, 2009: 75). tavie, veliki broj udruenja koja su smjetena u
ustupljenim prostorijama za koje ne moraju plaati najam (39,40% od ukupnog broja
udruenja u BiH), smjetena su u opinskim prostorijama, a istraivanja pokazuju da drava
prilikom ustupanja prostorija za rad bez naknade ne pravi gotovo nikakvu razliku izmeu
organizacija koje djeluju u opem interesu i organizacija koje djeluju u interesu svojih
lanova/ica. s druge strane, analiza tehnike opremljenosti udruenja po tipu osnovne
djelatnosti pokazuje da su udruenja, koja su po svojoj misiji blia prioritetima meunarodne zajednice (humanitarne organizacije, civilne inicijative, zatita ljudskih prava),
tehniki bolje opremljena od udruga koje su po tipu djelatnosti blie lokalnim donatorima
(sportske, kulturne, udruenja proistekla iz posljednjeg rata), koje su znatno brojnije kada
je u pitanju ustupanje prostorija za rad bez naknade (eravi i Bievi, 2009: 87).
iz gore navedenog se moe povui jasna razlika izmeu udruenja koja se finansiraju iz
javnih fondova i udruenja koja se finansiraju iz meunarodnih fondova. U prvi tip spadaju
organizacije koje djeluju u interesu svojih lanova/ica, te se ostavlja dojam da bi javni
fondovi koji postoje i koji raspolau s nedovoljnim finansijskim sredstvima mogli biti bolje
iskoriteni. takoer se moe zakljuiti da se aktivnosti od strane drave koje bi trebale
doprinijeti kreiranju prostora graanskog drutva svode iskljuivo na podrku samoorganiziranju graana/ki. ove organizacije jesu bitan preduslov formiranja graanskog drutva,
ali ne i jedini. da bi se ovaj segment drutvene stvarnosti razvio u punom kapacitetu
neophodno je i stvaranje pozitivne politike klime od strane drave. naime, za razvoj
graanskog drutva znaajnu ulogu ima i razvijenost politikih institucija zemlje i njihova
sposobnost da osiguraju politika prava i graanske slobode svojim graanima/kama.
1.2. OSNOVNA GRAANSKA I POLITIKA PRAVA I SLOBODE
Kao to naglaava Hauard to je neki reim represivniji (ak i ako se u cjelini sagledava kao
demokratski) to je njegovim graanima/kama tee da uestvuju u nezavisnim dobrovoljnim
organizacijama, a ukoliko su politike institucije neke zemlje otvorene i podstiu participaciju, trebalo bi da vie ljudi pristupa dobrovoljnim organizacijama (Hauard, 2008: 96).
dakle, bitna pretpostavka razvijenosti graanskog drutva jesu politika prava i graanske
slobode.
U tom kontekstu, normativni bosanskohercegovaki diskurs na ijem poboljanju jo dosta
toga moe da se uradi posebno u okviru unapreenja zakonodavnog okvira u oblasti zatite
pojedinih ljudskih prava, kreira pozitivnu klimu stvarajui osnovne preduslove za ostvarenje
ljudskih prava. Meutim, veliki je raskorak izmeu onoga to je ustavima, zakonima i meunarodnim dokumentima proklamovano, i onoga to je u stvarnosti primijenjeno, te prema
tome razlikujemo de iure (pravno) i de facto (stvarno) ostvarenje ljudskih prava. najbolji
primjer ovakve situacije jeste problem enskih ljudskih prava.
182
evropska konvencija o ljudskim pravima je integralni dio Ustava BiH, te su shodno tome
ve u Ustav BiH inkorporirane odredbe o ljudskim pravima i garantiranje njihovog uivanja
bez ikakve diskriminacije, a naroito s obzirom na rasu, boju koe, etniku pripadnost i spol.
sastavni dio Ustava, pored ostalih, ini i Konvencija o zabrani svih oblika diskriminacije
ena. takoer, BiH je potpisnica Pekinke deklaracije i Platforme za akciju, u kojoj se
obavezala na donoenje svih politikih mjera, ukljuujui zakonske mjere, s ciljem uklanjanja
bilo kojih oblika diskriminacije ena i stvaranja pretpostavki za unapreenje statusa ena
u drutvu. U maju 2003. godine usvojen je i Zakon o jednakopravnosti polova BiH na
dravnom nivou,4 ime je zapoeta aktivnost na zaokruivanju zakonske regulative enskih
ljudskih prava u BiH. na svim nivoima vlasti osnovana su tijela koja se bave pitanjima
ravnopravnosti spolova. na lokalnim, entitetskim nivoima, kao i na dravnom nivou vlasti
osnovane su komisije/odbori za rodna pitanja. na entitetskim nivoima osnovani su gender
centri Federacije BiH i rs, a na dravnom nivou formirana je agencija za ravnopravnost
spolova BiH. ove institucije rade na praenju primjene Zakona o jednakopravnosti spolova
BiH, na nain na koji je to definirano ovim zakonom. tavie, ako se historijski vratimo
unatrag, ne moemo zaobii ni injenicu da su jo od 1945. godine ene bile zakonski
izjednaene s mukarcima i da nisu imale zakonskih barijera za angairanje u mjeri svih
interesovanja i ambicija u svim oblastima ivota. Prvi ustav nove Jugoslavije od 31. januara
1946. godine donosi radikalne promjene u odnosu na dotadanje stanje, popravljajui
status ene u svim oblastima politikog, ekonomskog i drutvenog ivota.
Meutim, ne smijemo zanemariti ni stvarne drutvene barijere nametnute i danas prisutnom patrijarhalnom tradicijom u kojoj su podijeljene drutvene uloge. ova tradicija je
nastavila da ivi i poslije drugog svjetskog rata i odrava se i danas. njeni ideali primarno
mjesto ene odreuju u porodici, dok mukarcu pripada javna i politika sfera ivota u
kojoj se dokazuje samostalnou i sposobnou donoenja odluka. stavovi o eni kao
drugom spolu duboko su ukorijenjeni u naoj kulturi i tradiciji, jer patrijarhat, ija je sutina
kulturalna, determinira sve drutvene pojave. sociokulturni obrasci, sa svojim sadrajima
koji ine vrijednosni sistem, kolektivna osjeanja kao i ideologija bosanskohercegovakog
drutva, determiniraju sve drutvene procese i odnose. U skladu s ovakvim kulturolokim
kontekstom i uee ena u javnom ivotu svedeno je na minimum (naroito nakon 1991.
godine i buenja nacionalne svijesti), dok politikom scenom dominiraju mukarci.
U Parlamentu BiH ene su 1986. godine uestvovale s 24,1%, a 1990. u skuptini BiH sa
svega 2,92 posto (vidovi 1996: 6). Prema popisu stanovnitva iz 1981. godine, ene su
inile 50% populacije.5 Prema podacima osCe-a, 1996. godine u Predstavnikom domu
4
5
Pored Zakona o jednakosti spolova BiH, enska ljudska prava su u izvjesnoj mjeri zatiena i kroz druge
zakone, kao to su izborni zakon i Porodini zakon.
opeprihvaen je stav da je rodna jednakost i jednakopravnost u BiH dobila na snazi tek u posljednjoj
deceniji. ovaj stav djelimino ima svoje uporite u injenici da je bh. drutvo prije 90-ih godina prolog
stoljea karakterisala patrijarhalna svijest, koja se veoma sporo dovodi u pitanje u posljednjoj deceniji.
no, taj proces razotkrivanja rodnih stereotipa potaknut je prvenstveno razvojem civilnog drutva i
aktivizmom ena unutar nevladinih organizacija. s druge strane, aktuelne institucionalne politike,
183
Amila dralovi
BiH od 42 mjesta samo jedno je zauzimala ena (2,38%). U Predstavnikom domu FBiH od
140 samo 7 mjesta (5%), a u narodnoj skuptini rs od 106 samo dva mjesta su zauzimale
ene (1,89%). opinski izbori 1997. godine nisu bitno promijenili sliku o postojeoj enskoj
(ne)participaciji. na lokalnom nivou u FBiH enska politika zastupljenost iznosila je 6,15%,
a u narodnoj skuptini rs 2,4%.
situacija se znatno promijenila donoenjem pravila Privremene izborne komisije i obavezivanjem politikih stranaka da izmeu deset vodeih kandidata na liste stave najmanje
tri ravnomjerno rasporeene ene. nakon izbora 1998. godine zastupljenost ena u
Predstavnikom domu BiH iznosila je 26%, u Predstavnikom domu FBiH 15%, a u narodnoj
skuptini rs 22,8%. spomenuta pravila prinudila su politike stranke da na izborne liste
stave ene, ali je politika njihovog politikog ignoriranja nastavljena. tako, recimo, vijee
ministara u svome sastavu nije imalo ni jednu enu.
U aprilu 2000. godine odrani su lokalni, a potom u novembru iste godine opi izbori. dolo
je do promjene izbornih pravila, pa se na ovim izborima primjenjivao proporcionalni izborni
model otvorenih listi. nakon ovih izbora zastupljenost ena u Predstavnikom domu
Parlamenta BiH je iznosila 7,14%, u Predstavnikom domu FBiH 17,14%, a u narodnoj
skuptini rs 16,86%.
iz gore navedenih podataka vidi se da je sistem kvota od 30% koji je obavezivao politike
stanke da uvrtavaju ene imao svoje pozitivne rezultate. Pod pritiskom meunarodne
zajednice izvjestan broj ena je time dobio svoju ulaznicu u sferu javnog. ene su dobile
mogunost da pokau svoje politike sposobnosti, da steknu vlastitu politiku fizionomiju.
Glasai su ponovo birali ve poznate ene, stranake poslanike, ukazujui im povjerenje
izborom na otvorenim listama. ovo je pokazatelj da za odreeni period kvote treba da
ostanu u primjeni i da se proire ne samo na zakonodavnu, ve i na izvrnu vlast (BakiMufti, 2000a: 157).
Konicu za aktivno sudjelovanje ena u politici predstavlja niz predrasuda. Meutim, kao
jednu od glavnih predrasuda moemo izdvojiti predrasudu da ene nisu zainteresovane
za politiku. Pod ovim izgovorom se veoma esto deava iskljuivanje ena iz javne sfere. s
druge strane, kada se ene zainteresuju za politiku moemo uoiti niz zanimljivih fenomena.
Kandidatkinje su znatno manje vidljive u stranakim kampanjama, a i sami mediji
potenciraju muke kandidate. svemu ovome treba dodati nacionalistike propagande,
koje su po svojoj sutini izrazito patrijarhalne.
posebno nacionalne, karakterizira visok stepen rodnog nesenzibiliteta, koji je posljedica instrumentaliziranja ena i insistiranja na tradicionalnim vrijednostima patrijarhata. openito, istraivanja su
pokazala da je za rodne reime drava u tranziciji karakteristino: porast nasilja nad enama, porast
straha, nesigurnosti i neizvjesnosti (to je uglavnom povezano s kolapsom institucija biveg reima),
naglo sniavanje ekonomske moi ena, iskljuenost iz institucionalne politike (v. Blagojevi, 2004: 17).
stoga je logian slijed aktiviranje ena u nevladinim organizacijama i briga upravo o ovim problemima.
time se civilno drutvo pokazalo kao veoma znaajno polje na kojem su nevladine organizacije odigrale
znaajnu ulogu utiui na promjenu rodnih reima.
184
Kako je nacionalizam u svojoj osnovi retrogradan, ovdje usko spregnut s vjerskim zajednicama, koje se po trijumfalnom povratku u javnu sferu i te kako paaju u dravne i druge
profane poslove, enu se nastoji gurnuti stoljee unatrag nacionalistika propaganda i
medijska manipulacija vidi je i promovira kao odmor ratniku, uvaricu ognjita, virtuoza u
rukovanju oklagijom, umjetnicu u pripravljanju zdekane pogae i etenija, roditeljicu ne
vlastite djece, nego boraca za nacionalnu stvar (troje sebi, dvoje Bosni), ponosnu majku
poginulih mladia (to je vie sinova prinijela kao rtvu na oltaru domovine, to ponosnijom
treba biti) (Popovi, 2005: 93).
ena se ovdje instrumentalizira i stavlja u slubu nacije. U patrijarhalnoj konstrukciji roda,

enina prvenstvena uloga je bioloka reprodukcija nacije (Kesi, 2003: 392). U funkciji
bioloke reprodukcije zagovornici nacije nalaze uporite za svoje rodno nesenzitivne i
diskriminirajue stavove.
na taj nain se gradi prostor za diskriminaciju ena, a adekvatne pravne norme gube svoju
snagu. anketa Gender barometar BiH 2002 pokazala je, izmeu ostalog i slijedee:
mukarci ee od ena imaju uposlenje (58,2 % mukaraca naspram 50,2 % ena), najee
uposlene na krae radno vrijeme su ene, ene imaju veu ansu da budu uposlene kod
poslodavca, a mnogo manje da obavljaju samostalnu djelatnost (v. Blagojevi, 2004: 34),
mukarci su ee od ena u stalnom radnom odnosu (v. Blagojevi, 2004: 35), mukarci i
ene, priblinog obrazovanja i starosti, pokazuju upadljive razlike kada je rije o poloaju
u hijerarhiji, mukarci imaju vee anse od ena da dobiju posao neovisno od branog
stanja ili djece. dakle, ene su potisnute iz javne sfere u privatnu sferu, a zakonom zagarantirana enska ljudska prava su dovedena u pitanje, zbog toga to se radi o simbolikom
nasilju.6 Problemu simbolikog nasilja treba dodati i predrasudu o rodnoj jednakosti i
jednakopravnosti. U okviru istraivanja Gender barometar BiH 2002, veina ispitanica i
ispitanika smatra da su na poslu jednakopravno tretirani, to je u potpunoj suprotnosti s
podacima koji su dobiveni iz tog istraivanja.
istraivanje Gender barometar BiH 2002, pokazalo je da se rodna nejednakost i nejednakopravnost najvie oituje u segmentu privatne sfere. tako je, na primjer, analiza pojedinih
poslova u kui pokazala da je zadrana tradicionalna podjela poslova (ene su uglavnom
odgovorne za kuhanje, pranje posua, peglanje, spremanje kue, brigu o djeci, dok mukarci najee obavljaju sitne popravke u domainstvu i vode brigu o automobilu Blagojevi,
2004: 54). Mukarci iz uzorka u 97% sluajeva su se izjasnili da mogu izai kad poele sami i
zabaviti se, a ak je tri puta vie ena nego mukaraca koje su se izjasnile da nikada nemaju
takvu mogunost (v. Blagojevi, 2004: 55). i ostali podaci navedeni u istraivanju Gender
barometar BiH 2002., kao i druga istraivanja iz oblasti rodne problematike, pokazuju da je
vrijednosni sistem bosanskohercegovakog drutva obojen tradicionalnim, patrijarhalnim
stavovima koji impliciraju potiskivanje ena iz javne u privatnu sferu.
6
simboliko nasilje je asimilirano u uobiajene i svakidanje oblike ponaanja i kao takvo ne podlijee
niti drutvenoj niti pravnoj sankciji. Burdier simboliko nasilje opisuje kao nasilje blago, neosjetno,
nevidljivo ak i za njegove rtve, kojemu je svojstveno da se vri jedino simbolikim putevima komu nikacije i znanja, ili tanije, neznanja, zahvalnosti, ili na kraju ljubavi (Burdije, 2001: 6).
185
Amila dralovi
sve ovo pokazuje da za ocjenu stanja u BiH kada je rije o rodnoj jednakopravnosti, kao i
ljudskim pravima uope, nije dovoljno analizirati samo zakonodavni aparat. naprotiv, treba
sagledati sve aspekte pozicioniranja graana i graanki u drutvu kako bi se razumjele
dublje dinamike sociokulturnih obrazaca drutva i diskriminatorskih praksi.
1.3. SOCIOEKONOMSKE PRETPOSTAVKE
Gore navedenim preduslovima za razvoj graanskog drutva takoer treba dodati i
ekonomsko stanje odreene drave. Hauard uoava da je stabilan i funkcionalan privredni
sistem, koji poveava materijalno blagostanje graana i graanki, neophodan za trajniji
razvoj graanskog drutva u zemlji (Hauard, 2008: 32). U skladu sa jednim od centralnih
naela teorije modernizacije to je ivotni standard neke zemlje vii njena demokratija bie
ivlja, a broj njenih graana koji uestvuju u organizacijama civilnog drutva vei (Hauard,
2008: 93).
Kada govorimo o bosanskohercegovakom drutvu posebno u vidu trebamo imati da ono
prolazi kroz tranzicijske procese. tranzicija predstavlja prelazno razdoblje izmeu propasti
komunistikog sistema i uvrenja demokratskog sistema ispunjena transformacijskim
procesima, s tim da, drutvenu stvarnost tranzicijskih drutava moe obiljeivati i stanje,
ne nuno kretanje, a u stanovitom stupnju i regresija, a ne samo drutveni napredak
(Maldini, 2006: 91). Uvaavajui injenicu da tranzicijski procesi imaju svoje osobnosti u
razliitim prostornim kontekstima, ipak se mogu izdvojiti njihove osnovne karakteristike,
a to su: uticaji patrijarhalnog i komunistikog sociokulturnog nasljea, ekonomska tranzicija
od planske ka trinoj privredi, politike promjene koje prate put od totalitarnog ka
demokratskom sistemu, vraanje potisnutih nacionalnih, kulturnih i religijskih identiteta i
koncept tranzicijske pravde. tranzicija u podruju ekonomije podrazumijeva prelaz iz
planske, centralizirane dravno-vlasnike u trinu, pluralistiko-vlasniku privredu. Kao
to primjeuje vojni, u veini zemalja u tranziciji umjesto oekivanoga drutva blagostanja,
na osnovi nekritine primjene ekonomskog neoliberalizma, razvio se takav gospodarski,
socijalni i politiki sistem koji nema nieg zajednikoga sa eljama i oekivanjima (vojni,
2003: 647). Umjesto drutva blagostanja, prema miljenju ovog autora, u tim se zemljama
razvio takav sustav koji podsjea na prvobitnu akumulaciju, kada su ovce pojele ljude i
koji su mnogi savremeni kritiari pojave ekonomskog neoliberalizma u zemljama u tranziciji
nazvali divljim kapitalizmom i trinim fundamentalizmom (vojni, 2003: 647).
socioekonomska situacija u BiH moe se analizirati iz vie aspekata. U ovom odjeljku rada
ona e biti ilustrirana kroz etiri segmenta: problem nezaposlenosti, zatita radnih prava,
prosjene plate u BiH i problematiku zdravstvene zatite.
Prema podacima agencije za statistiku BiH, u martu 2009. godine, broj zaposlenih osoba
u pravnim licima u BiH iznosio je 723.5752, dok je su registrovana 493.338 nezaposlena
lica (statistiki informator, 2009: 2). Kada posmatramo kvalifikacionu strukturu nezaposlenih
lica u BiH, zakljuno s 31. 3. 2009. godine, najvei broj evidentiranih nezaposlenih su lica s
186
treim stepenom obrazovanja (173.758 ili 35,22%), te nKv radnika (164.605 ili 33,37%), dok
od ukupnog broja registrovanih nezaposlenih, lica s fakultetskim obrazovanjem (vss i vs)
ine 19.858 ili 4,03% (statistiki informator, 2009: 23).
Prema podacima agencije za statistiku BiH prosjena plata u BiH za juni 2010. iznosila je
798 KM. Prema podacima Federalnog zavoda za mirovinsko i invalidsko osiguranje (http:
//www.fzmiopio.ba/) prosjena penzija za avgust 2010. godine iznosila je 339,78 KM, dok je
prema podacima Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje rs (http: //www.fondpiors.org/)
prosjena penzija u istom periodu iznosila 319,88 KM. s druge strane, prema podacima
saveza sindikata rs (http: //www.savezsindikatars.org/), sindikalna potroaka korpa7 za
juli 2010. godine iznosila je 1.608,40 KM i plata je pokriva s 49%.
oteanom pristupu radu treba dodati i loe stanje kada je rije o radnim pravima. U izvjetaj
o napretku Bosne i Hercegovine u potivanju i razvoju ekonomskih i socijalnih prava za
2007. godinu navode se neka od osnovnih obiljeja trita rada u BiH, a to su: u formalnom
sektoru je zaposlena radna snaga s dugogodinjim radnim iskustvom, dok je mlaim
radnicima otean pristup poslovima u istom sektoru; stvarna nezaposlenost je mnogo
manja od evidentirane nezaposlenosti; crno trite rada je prisutno u znaajnom obimu;
otvaranje radnih mjesta i preraspodjela poslova je mala, kao i mobilnost i fleksibilnost radne
snage; evidentni su veliki porezi i otean pristup kreditima, to uz administrativne barijere,
usporava razvoj poduzetnitva; veina firmi ne prijavljuje puni iznos plata zaposlenih zbog
visokih stopa doprinosa na plate; privatni sektor je puno dinaminiji u pogledu otvaranja
novih radnih mjesta (2007: 112).
Gore navedenu konstataciju potvruje i publikacija anketa o potronji domainstava

za 2007. godinu za Bosnu i Hercegovinu koja je implementirana u partnerstvu agencije
za statistiku Bosne i Hercegovine, Federalnog zavoda za statistiku i republikog zavoda
za statistiku republike srpske. ovo istraivanje je pokazalo da se gotovo petina ukupne
populacije u dravi moe se smatrati siromanom8 s tim da se siromatvo znatno razlikuje
po geografskom podruju: Federacija BiH ima niu stopu siromatva 17,4% od republike
srpske 20,2% i Brko distrikta BiH 27,2% (2007: 55). takoer, ovom treba dodati i
injenicu koja se takoer navodi u pomenutom istraivanju, a to je da je ukupna stopa
siromanih i onih koji su blizu siromatva oko 41,5% ili 18,6% siromanih i 22,9% onih
koji su veoma blizu siromatvu, tj. ugroeni rizikom od siromatva9 (2007: 56). treba, takoer, imati na umu da su siromatvo i socijalna iskljuenost usko povezani to potvruju
7
8
9
sindikalna potroaka korpa, osim trokova prehrane, sadri izdatke za stanovanje, komunalne usluge,
odravanje domainstva, obuu, odjeu, trokove higijene, njege zdravlja, prevoza, obrazovanja
i kulture.
siromatvo je u ovom istraivanju definisano kao nivo izdataka za potronju koji je nii od odreenog
praga, generalne linije siromatva (2007: 56).
Ugroenost u smislu rizika od siromatva u ovom istraivanju definisana je kao procenat domainstava
iji je nivo izdataka za potronju veoma blizu liniji siromatva, 50% kao to sugerira dokument svjetske
banke (2007: 56).
187
Amila dralovi
i podaci navedeni u publikaciji socijalna iskljuenost u BiH iz pogleda zaposlenih i sindikata iz kojih autor zakljuuje da se meu najveim postocima siromatva nalaze stari,
ene, neuposleni, neobrazovani, dugo neuposleni (Brozek, 2009: 2).
Lou situaciju u podruju socijalnih prava portretira i situacija u bosanskohercegovakom
zakonodavstvu. iako Ustav BiH direktno ne sadri odredbe koje se direktno tiu zdravstvene
zatite, ova problematika je normativizirana entitetskim ustavima. BiH je potpisnica i evropske
socijalne povelje, deklaracije o pravima pacijenata u evropi, rezolucije Un-a Zdravlje za
sve u 21. vijeku, standardnih pravila za izjednaavanje mogunosti za osobe s invaliditetom,
Konvencije o pravima djeteta, kao i evropske konvencije o zatiti osnovnih ljudskih prava i
sloboda ime se obavezala da e osigurati univerzalni pristup zdravstvenoj zatiti.
shodno domaem zakonodavstvu, pravo na zdravstvenu zatitu uivaju osigurane osobe
i lanovi/ice njihovih porodica, kao i posebne kategorije stanovnitva. ipak, odreene
socijalne grupe nisu pokrivene zdravstvenim osiguranjem. Prema izvjetaju pod nazivom
do univerzalne zdravstvene zatite, meu njima su najbrojniji nezaposleni koji nisu
registrovani kao takvi ili koji su propustili rok za prijavu na zavode za zapoljavanje, kao i
oni koji su zaposleni, ali im se doprinosi ne uplauju redovno od strane njihovih poslodavaca, kao to su radnici na ekanju, radnici u privatizovanim preduzeima ili preduzeima
u steaju (2009: 1). izvjetaj je skrenuo panju i na radnike samozaposlene u tzv. sivoj
ekonomiji (radnici na pijaci, ulini prodavai i sl.) koji sebi ne uplauju doprinose na
dobrovoljnoj osnovi, a nisu prijavljeni na birou za zapoljavanje (2009: 14). iz sistema zdravstvene zatite, kako se navodi u izvjetaju, iskljueni su i romi, dijelom zbog neposjedovanja
linih dokumenata (rodni listovi, line karte) i dijelom zbog velikog procenta nezaposlenosti
(2009: 1). U izvjetaju se navodi da je nepokriven i veliki broj graana, ukljuujui i djecu,
zbog neinformisanosti roditelja i djece o pravima koja imaju u okviru zdravstvene zatite i
o nainu na koji mogu ostvariti svoja prava (2009: 1).
izvjetaj o napretku Bosne i Hercegovine u potivanju i razvoju ekonomskih i socijalnih
prava Ko kri naa prava?, kao i prethodno spomenuti izvjetaj, problemu nedostupnosti
zdravstvenog osiguranja, dodaje i nejednakosti i u zdravstvu koje su evidentne izmeu
entiteta i kantona u Federaciji BiH (2008: 24), kao i postojanju ogromne razlike izmeu
broja osiguranika/ca koji/e plaaju obavezno zdravstveno osiguranje, a koji spadaju u
kategorije formalno zaposlenih lica i ostalih kategorija zdravstveno osiguranih lica koja
imaju posebno odreene stope plaanja zdravstvenog osiguranja (2008: 148). Kako se
dalje objanjava u izvjetaju Ko kri naa prava?, na lica koja plaaju obavezno osiguranje
zajedno s njihovim lanovima/icama porodice otpada 44,1% ukupnog broja zdravstveno
osiguranih lica u BiH, dok veina osiguranih lica spada u kategoriju koja ima zdravstveno
osiguranje po razliitim osnovama i za koje plaaju razliite stope doprinosa u zavisnosti
od entiteta, odnosno kantona u kojem ive (penzioneri, nezaposleni prijavljeni na
zdravstveno osiguranje, osobe s onesposobljenjima, inostrani osiguranici, ostali osiguranici
i lica koja sama plaaju doprinos) odnosno 55,8% ukupnog broja osiguranika zdravstvenog
osiguranja (2008: 148).
188
izneseni podaci pokazuju da veliki broj graana/ki ne uiva u potpunosti ekonomska i

socijalna prava koji se definiraju kao pitanja koja predstavljaju najosnovnije, konkretne i
znaajne prepreke ostvarenju graanskog drutva. Potreban je odreeni nivo ekonomskog
blagostanja da bi ljudi mogli da svoje vreme i energiju posvete aktivnostima u organizacijama, pa bi zemlje sa veim ekonomskim sredstvima trebalo da imaju i vie nivoe lanstva
u organizacijama (Hauard, 2008: 93). imajui u vidu ovu konstataciju moe se zakljuiti da
je socioekonomska situacija u BiH jedan od kljunih faktora demotivacije graanskog
aktivizma.
1.4. SOCIOKULTUROLOKE PRETPOSTAVKE
Uvaavajui znaaj opisanih preduslova za kreiranje graanskog drutva, ne moe se
zanemariti ni znaaj historijskog i kulturnog nasljea koji nedvojbeno ukljuuju i elemente
socijalizacije, a zajedno ine pretpostavku ostvarenja demokratskog drutva. Kao to uoava
Maldini, iskustva tranzicijskih drutava upuuju na to da normativno-institucionalna
demokratska konstitucija nije dovoljna da bi politiki sustav bio demokratski, budui da u
brojnim formalno demokratskim sustavima egzistiraju doista nedemokratski politiki
odnosi, to upuuje na to da tranzicija nije jednoznaan i predvidljiv proces drutvenog
razvoja koji nuno vodi demokratskom poretku (Maldini, 2006: 88). ovaj autor zakljuuje
da su sociokulturni initelji, kao to su drutvene vrijednosti i obrasci dominantne politike
kulture, kljune determinante pojave, razvoja i opstojnosti demokratskoga politikog
sistema (Maldini, 2006: 88).
U prouavanju drutvenih aspekata novog politikog sistema BiH posebno znaajnu ulogu
odigrao je prethodni diskurs komunizma. ovakav strateki pristup u pouavanju graanskog drutva u dravama koje su doivjele transformaciju iz komunistikog u
demokratski reim, implicira i Hauard koji razlikuje dva nauna pristupa u prouavanju
postkomunistikih drutva, naglaavajui i demonstrirajui nunosti njihove kombinacije.
Prvi pristup postojei razvoj dogaaja u postkomunistikim zemljama objanjava tako to
naglaava nove mogunosti postkomunistike sadanjosti (Hauard, 2008: 15), a drugi
fokusira varijable koje predstavljaju specifino nasljee komunistikog iskustva (Hauard,
2008: 15). na stranicama svog djela slabosti civilnog drutva u postkomunistikoj evropi,
autor, oslanjajui se na empirijske analize, potvruje nizak stepen lanstva u dobrovoljnim
organizacijama u postkomunistikoj evropi.
Prema Hauardovoj analizi, na individualnom nivou se mogu identificirati tri uzroka ovakve
situacije. Prvo, najvei broj graana postkomunistikih drava jo uvek pokazuje snano
nepovjerenje u organizacije i izbjegava ih, ak i sada kada je uee u njima dobrovoljno
(Hauard, 2008: 23). drugo, mnoge privatne i neformalne mree formirane za vreme
komunizma zbog politizacije i dravne kontrole javne sfere, kao i ekonomije nestaice
odrale su se do danas u potpuno novom institucionalnom okruenju i, praktino, desti muliu veliki broj ljudi da pristupi zvaninim organizacijama (Hauard, 2008: 23). i tree,
189
Amila dralovi
mnogi graani postkomunistikih zemalja izuzetno su nezadovoljni novim politikim i

ekonomskim sistemom koji nije opravdao njihove nade i ideale, pa ih to razoaranje navodi
da se jo vie povuku iz javnog djelovanja (Hauard, 2008: 23).
Hauardove analize razliitih uzroka slabog uea graana/ki u dobrovoljnim organizacijama u postkomunistikim zemljama, saimaju se u fenomenu socijalizacije. socijalizacija
predstavlja sveukupnost procesa u ijem toku odreena osoba postaje lan/ica drutva,
te je kao takva veoma znaajan faktor za formiranje linosti i njeno prilagoavanje razliitim
formama drutvenog ivota kroz usvajanje znanja i stavova, kao i oblike ponaanja koje
odreeno drutvo smatra adekvatnim. Pojam socijalizacije se veoma esto izjednaava s
pojmom akulturacije, ime se akcent stavlja na usvajanje sadraja odreene kulture.
socijalizacija je, kao temeljni faktor drutvene reprodukcije, izuzetno znaajan, sloen i
dugotrajan proces za koji drutvo angauje sloen splet institucionalnih nosilaca iji je
osnovni zadatak da proces usmjeravaju ka drutvenim ciljevima i da pruaju uslove i
sredstva za njegovo odvijanje (Mili, 2001: 233).
ipak, osoba nije pasivni primalac razliitih uticaja iz okoline, odnosno linost nije samo
proizvod uticaja razliitih posrednika socijalizacije, zbog toga to postoji mogunost
kritikog odnosa prema postojeem stanju, a uklapanje u vladajui drutveni sistem nije
imperativ koji se mora bez pogovora slijediti. Meutim, zahtjevi tog sistema, pod uticajem
kulturom nametnutih aspiracija i drutvenih normi koje su utkane u strukturu drutva, veoma
lako se pretvaraju u osobne zahtjeve i determiniraju ponaanje linosti. drutvene norme,
u izvjesnoj mjeri, obavezuju pojedinca/ku, odnosno ispoljavaju se u svijesti subjekta osjeanjem obaveze, ili normativne nunosti, a njenom i njegovom ponaanju pokoravanjem
pravilima (Pijae, 1979: 229). time se socijalizacija namee kao veoma znaajan faktor, a u
mnogim sluajevima i odluujui za formiranje linosti.
Gore iznesenom treba dodati i injenicu da se graansko drutvo zasniva na principu
autonomije, a ovaj princip se tie autonomnog, dobrovoljnog, spontanog isticanja
graanskog identiteta (vujadinovi, 2008: 22). Unato modernoj legislativi unutar etno politike matrice koja preferira nacionalni, a ne graanski identitet, nemogue je provoditi
antidiskriminatorske odredbe. Jedna od pretpostavki za izgradnju graanskog identiteta
jeste usvajanje adekvatne legislative. U bosanskohercegovakom kontekstu kulturna prava
etnopolitikih zajednica koja su utemeljena u samoj strukturi dejtonskoga ustavnopravnog
poretka, javljaju se kao konica izgradnji graanskog drutva. Kao to uoava ivo tomi,
BiH je umjesto istinske demokratije, dospjela u stanje real-politike naciokracije u kome
nacionalno-politike elite i voe, poput klasine oligokracije, odluuju o sudbini ne samo
svojih naroda nego i o sudbini BiH u cjelini, a narodi najveim dijelom sluaju i jezde ve
dobro utabanim nacionalno-ideolokim stazama (tomi, 1999: 59). ovako skrojen bosanskohercegovaki etnopolitiki diskurs se protivi graanstvu, zbog toga to je izuzetno vana
funkcija graanskog drutva u prevazilaenju grupnih identiteta (rasa, pol, nacija, religija)
(Mirovi, 2002: 139). Glavna ideja graanskog drutva je inspirisana politikim liberalizmom,
te se u njenom sreditu nalazi slobodan pojedinac/ka, i zbog toga je graansko drutvo
190
bitna pretpostavka ostvarenja enskih ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, i za kreiranje

kulture ljudskih prava uope.10
dominacija etnopolitikog diskursa koji je izgraen u simbiozi s vjerskim identitetima, u
velikoj mjeri sputava i ostvarenje enskih ljudskih prava, zbog toga to se temelji na
konkretnim religijskim naracijama o mjestu ene u obitelji. Unutar ovih diskursa ene imaju
stoernu ulogu kao simbolike uvarice granica i kao otjelovateljice kolektiviteta, a u isto
vrijeme vre kulturnu reprodukciju [...] Kao simbolike nositeljke kolektivnog identiteta
ene, svojim primjerenim ponaanjem i oblaenjem, otjelovljuju liniju koja oznaava
granice kolektivnog identiteta i njegovu ast. (Babi-avdispahi, 2005: 147). time etno politike zajednice instrumentaliziraju enu koei realizaciju individualnih prava.
2. KAKO INSTITUCIJE CIVILNOG DRUTVA

UINITI UINKOVITIM?
Prema Hauardovom miljenju, da bi se trajna socijetalna promjena dogodila, potrebno je
vrijeme da se nove institucije uvrste, i to vrijeme koje se mjeri decenijama i generacijama,
a ne mjesecima ili godinama (Hauard, 2008: 35). Meutim, da bi vrijeme donijelo promjene
potrebno je poduzeti i neke konkretne mjere, te e u ovom odjeljku rada biti izdvojena tri
mehanizma uz pomo kojih bi se u BiH mogao podstai razvoj graanskog drutva. Prvo,
trebalo bi izgraditi organizacije graanskog drutva. drugo, podizanje svijesti veeg broja
graana/ki kako bi u organizacijama graanskog drutva prepoznali podruje za svoj
angaman u zajednici i efikasan mehanizam za promociju, ostvarenje i zatitu individualnih
i zajednikih interesa. tree, mehanizam promjene takoer je mogue potraiti, posebno
imajui u vidu uticaj socijalizacije i kulturno-historijskog nasljea u razvoju graanskog
drutva, i u smjeni generacija.
2.1. ORGANIZACIJE GRAANSKOG DRUTVA
Mnoga istraivanja pokazuju da su bitne pretpostavke za efikasne organizacije graanskog
drutva ve izgraene. Pravo na slobodu udruivanja ustavno je pravo svih graana/ki BiH.
Proces registracije, unutranje ustrojstvo, rad i prestanak rada udruenja i fondacija defi nirani su Zakonom o udruenjima i fondacijama BiH, Zakonom o udruenjima i fondacijama
Federacije BiH, Zakonom o udruenjima i fondacijama rs, Zakon o udruenjima i fondacijama Brko distrikta BiH. navedeni zakoni su u velikoj mjeri meusobno usklaeni i
predviaju dva oblika osnivanja i djelovanja neprofitnih organizacija udruenja i fondacije.
Udruenja predstavljaju oblik dobrovoljnog udruivanja svojih lanova radi ostvarivanja
nekog zajednikog interesa, bez primarne namjere sticanja profita, dok su fondacije pravna
10
Prema definiciji eidHr programa kultura ljudskih prava nije samo kultura u kojoj svako poznaje svoja
prava zato to znanje ne znai nuno i potivanje, a bez potivanja uvijek e biti krenja. Kultura ljudskih
prava je mrea isprepletenih stavova, vjerovanja, ponaanja, normi i pravila (Baki-Mufti, 2006: 31).
191
Amila dralovi
lica koja nemaju svoje lanstvo, a iji je cilj upravljanje odreenom imovinom u javnom
interesu ili u dobrotvorne svrhe (u rs fondacija se moe osnovati radi ostvarivanja javne
ili zajednike svrhe). dijelom opih odredbi navedenih zakona ureuje se pravni status
udruenja i fondacija. Posebnim odredbama tih zakona se, za svaki od tih oblika, ureuju
i neke njihove specifinosti.
Udruenje na nivou Bosne i Hercegovine mogu osnovati najmanje tri fizika lica koja su
dravljani/ke BiH ili imaju boravite u BiH, odnosno tri pravna lica registrovana u BiH. isto
vrijedi i za udruenja na nivou entiteta, s tim da je propisom Federacije BiH za strana lica
dodatno propisan i uslov da su stalno nastanjeni ili da borave u Federaciji BiH due od
jedne godine ili da udruenje mogu osnovati zajedno s graanima/kama Federacije.
Fondaciju moe osnovati jedno ili vie fizikih ili pravnih lica, s tim da osnivai ne mogu
biti drava BiH, entiteti, kantoni, gradovi, opine, mjesne zajednice, dravni organi, dravna
preduzea i fondovi, kada nastupaju kao nosioci javne vlasti.
Postojanje etiri zakona o udruenjima i fondacijama dalje implicira postojanje velikog
broja nadlenih ministarstava zaduenih za provoenje zakona i voenje registara. Broj
registriranih nevladinih organizacija moe biti jedan od indikatora razvijenosti civilnog
drutva i mjerenja njegove razvijenosti. U BiH ukupan broj registracija koje se nalaze u svim
javnim registrima iznosi 12.18911 (eravi i Bievi, 2009: 74). ovaj broj bi trebao potvrditi
visok stepen razvijenosti graanskog drutva. Meutim, graansko drutvo se ne moe,
kao to je ve naglaeno, svesti iskljuivo na dobrovoljna graanska udruenja (nevladine
organizacije). takoer se postavlja i pitanje da li sve ove organizacije koje su upisane u
registre doista i obavljaju svoju djelatnost, te da li i u kojoj mjeri njihove aktivnosti utiu
na razvoj graanskog drutva.12
s druge strane, Zakonom o udruenjima i fondacijama BiH (lan 51), Zakonom o udruenjima i fondacijama Federacije BiH (lan 43), Zakonom o udruenjima i fondacijama
republike srpske (lan 40) i Zakonom o udruenjima i fondacijama Brko distrikta (lan 36)
predvia se brisanje organizacije ukoliko ne obavlja svoju djelatnost. tako se u 51. lanu
Zakona o udruenjima i fondacijama BiH striktno navodi da registrovano udruenje ili
fondacija prestaje s radom po sili zakona ako bez opravdanih razloga ne obavlja djelatnost
radi ostvarivanja svojih ciljeva u periodu od najmanje dvije pune kalendarske godine.
11
12
to jo uvijek ne znai da postoji 12.189 udruenja u BiH, jer zbog postojanja etiri zakona o udrugama
i fondacijama, te nepostojanja jedinstvenog registra udruga za cijelu BiH, postoji realna mogunost da
jedan broj udruenja ima dvostruku registraciju, ali procjena je da taj broj ne prelazi 1% od utvrenog
ukupnog broja registracija (eravi i Bievi, 2009: 74).
vei dio udruenja registriran je nakon 1991. godine, dok je tek 9,40% udruenja u Bosni i Hercegovini
registrirano prije 1991. godine, s tim da meu prijeratnim udruenjima dominiraju lovaka i planinarska
drutva, dobrovoljna vatrogasna drutva, kulturno-umjetnika drutva i organizacije Crvenog kria
(eravi i Bievi, 2009: 82). U periodu izmeu 1992.1995. godine razliite nevladine organizacije
poinju djelovati u BiH, a pojava lokalnih udruenja dala je prvi podstrek formiranju koncepta graanskog drutva.
192
Meutim, niti jedno nadleno ministarstvo nije pokrenulo postupak prestanka rada nekog
udruenja shodno lanu 51 (eravi i Bievi, 2009: 79). s druge strane, prema rezultatima
istraivanja analiza civilnog sektora u BiH, koje je provedeno na uzorku od 988 nevladinih
organizacija, pretpostavlja se da u BiH postoji 6620 aktivnih nevladinih udruenja (eravi
i Bievi, 2009: 74). opet se moe postaviti pitanje koliko su projekti aktivnih nevladinih
udruenja kvalitetni i koliko doprinose razvoju graanskog drutva.
analiza po osnovu djelatnosti pokazuje da civilnim sektorom u BiH dominiraju sportska
udruenja, zatim udruenja bazirana na odreenom zajednikom interesu svojih lanova/ica
(udruenja penzionera, poslodavaca, izviaa, invalida itd.), dok je najmanje udruenja
koja se bave pravima radnika (sindikalna udruenja), lokalnim ekonomskim razvojem, te
pravima i zatitom ivotinja (eravi i Bievi, 2009: 81, 90). s druge strane, analiza
civilnog sektora u BiH pokazala je, u prvoj fazi koja je obuhvatila 1000 udruenja odabranih
metodom sluajnog uzorka, kao i u drugoj fazi kada su se institucije dobrovoljno javljale
da uestvuju u istraivanju, da nije registrirana ni jedna udruga koja za svoje primarno
podruje djelovanje definira borbu protiv korupcije ili tranzicijsku pravdu (eravi i Bievi,
2009: 90, 93). anketiranjem nevladinih organizacija istraivanja pokazuju da su najee
aktivnosti udruenja u BiH edukacija, akcije u lokalnoj zajednici, savjetovanje i lobiranje,
dok se najmanje bave nadgledanjem javnih politika i rada dravnih institucija i medijacijom
(eravi i Bievi, 2009: 93). Upravo nadgledanje javnih politika i rada dravnih institucija
bi trebao biti njihov kljuni zadatak s obzirom na to da graansko drutvo jeste segment
u kojem se kreiraju mogunosti za graane/ke da utiu na vlast.
analiza tehnike opremljenosti udruenja po tipu osnovne djelatnosti pokazuje da su
udruenja koja su po svojoj misiji blie prioritetima meunarodne zajednice (humanitarne
organizacije, civilne inicijative, zatita ljudskih prava), tehniki bolje opremljene od udruga
koje su po tipu djelatnosti blie lokalnim donatorima (sportske, kulturne, udruenja
proistekla iz posljednjeg rata) koje su znatno brojnije kada je u pitanju ustupanje prostorija
za rad bez naknade (eravi i Bievi, 2009: 90). Prema nekim miljenjima, graansko
drutvo u BiH je donatorski orijentirano. ovakva pretpostavka je opravdana zbog toga to
je gotovo polovina udruenja u BiH koja je uestvovala u analizi civilnog sektora u BiH, bila
spremna priznati da je njihovo glavno usmjerenje i podruje djelovanja prilino ili potpuno
ovisno o eljama i interesima donatora (eravi i Bievi, 2009: 92).
i u publikaciji Prijedlog praktine politike jaanja uloge civilnog drutva u procesu kreiranja
javnih politika u BiH kao kljuni problem se identificira ovisnost nevladinih organizacija o
stranim donatorima, prije svega ovisnost po pitanju osnovnih trokova, te da su strani
donatori uglavnom zainteresirani za provedbu odreenih projekata (u skladu sa svojim
ciljevima i planovima), dok je samo dugorono funkcioniranje nevladinih organizacija na
drugom mjestu (2009: 7). iz toga se dalje izvodi zakljuak da je trei sektor sveden na
provoenje aktivnosti vezanih za kratkorone ciljeve, kroz specifine projekte koje
podravaju donatori, a koji ne doprinose nezavisnoj i odrivoj budunosti domaeg treeg
sektora (2009: 7).
193
Amila dralovi
istraivanje je takoer pokazalo da civilnim drutvom u BiH dominiraju male udruge (do
10 uposlenika ili do 100 aktivnih lanova/volontera) koje ine 85,4% udruenja u BiH
(eravi i Bievi, 2009: 83). analiza projektnih aktivnosti pokazuje da veoma veliki broj
udruenja koja su anketirana u okviru istraivanja (16,51%) tokom 2008. donatorima nisu
podnijela prijedlog niti jednog projekta, njih 53,21% podnijelo je prijedlog za manje od tri
projekta, dok je tek 30,28% anketiranih udruenja tokom 2008 . godine podnijelo prijedlog
za vie od tri prijedloga. (eravi i Bievi, 2009: 96). od podnesenih projekata donatorima
tek je 16,51% odobrenih, dok je 30,28% za vrijeme provoenja istraivanja bilo jo u
proceduri (eravi i Bievi, 2009: 97). svi ovi podaci pokazuju da postojanje 12.189
registriranih ne svjedoi da su u BiH organizacije graanskog drutva razvijene.
2.2. GRAANSKI AKTIVIZAM
istraivanja pokazuju da u BiH prevladavaju udruenja ope prakse, jer kao krajnje korisnike
49,4% udruenja identificiralo je sve graane/ke BiH (eravi i Bievi, 2009: 93, 94). Meu
udruenjima koja kao svoje krajnje korisnike/ce navode sve graane/ke najvei je broj onih
koje se odnose na lokalna sportska drutva, udruenja okupljena radi odreenih hobija
(udruenja lovaca, ribara, pelara i sl.), strukovne asocijacije itd., a ak i 8,33% udruenja
proisteklih iz rata 1992.1995. kao svoje krajnje korisnike/ce, odnosno primarne korisnike/ce
vidi sve graane/ke BiH, odnosno iru javnost. (eravi i Bievi, 2009: 94).
U izvjetaju o stepenu razvijenosti civilnog drutva u BiH koji se odnosi na 2007. godinu
naglaava se da nedovoljan stepen otvorenosti nvo-a prema graanima i zajednici u kojoj
djeluju bitno ograniava ukljuivanje veeg broja ljudi u njihove akcije posebno mladih,
ena i drugih marginalizovanih skupina to sve aktivnosti svodi na manju grupu posveenih
aktivista iz upravljakih struktura nevladinih organizacija (2007: 88). U izvjetaju se takoer
navodi da graani/ke iskazuju sve manji interes za ukljuivanje i djelovanja kroz neke oblike
organizacijskog povezivanja (politike stranke, sindikate, nevladine organizacije, itd.), te da
je dominantan udio lanova/ica i volontera/ki ukljuen u rad politikih stranaka i sindikata
u odnosu na organizacije graanskog drutva (2007: 88). takoer se navodi da graani/ke
u prosjeku veoma malo znaju o organizacijama graanskog drutva, njihovoj ulozi,
problemima, nainu prikupljanja sredstava ili regrutovanju ljudi (2007: 88-89). istraivanja
stavova graana/ki pokazuju da jako mali broj graana/ki prepoznaje opedrutvenu korist
od rada nevladinih organizacija (eravi, 2009: 66). Moe se pretpostaviti da razloge za
skeptine stavove graana/ki prema nevladinim organizacijama treba traiti, ne samo u
neinformisanosti graana/ki o mogunostima graanskog aktivizma, nego i u injenici da
postoji veliki broj nevladinih organizacija ije su aktivnosti svedene na minimum ili ih uope
nema, razoarenju zbog oekivanih demokratskih promjena, looj ekonomskoj situaciji i
ope looj situaciji u svim aspektima drutvenog ivota.
ipak, razvijanje svijesti i jaanje graanskog aktivizma koji podrazumijeva odgovornost za
zajednicu, izraavanje individualnih i zajednikih interesa i stavova, te uticaj na vlast u
procesu donoenja odluka, jeste bitan element koji znaajno moe ojaati graansko drutvo.
194
U tom kontekstu ohrabruje podatak koji se navodi u izvjetaju o stepenu razvijenosti civilnog
drutva u BiH da, iako je prisutan trend smanjenja interesa za organizacijsko ukljuivanje i
djelovanje, graani/ke ipak nisu pasivni, te da poduzimaju samoinicijativne akcije kroz neke
oblike izvan organizovanog angamana.
Meutim, imajui u vidu kulturno i historijsko nasljee, Hauard primjeuje da bi graani/ke
postkomunistikih drava kakva je i BiH promijenili/e navike u pogledu svog (ne)uea
podrazumijeva i to da se dobro upoznaju s dobrovoljnim organizacijama, da im one postanu
prihvatljive i da stvore novu pozitivnu asocijaciju u odnosu na njih, do ega ne moe doi
ni lako ni automatski, bez obzira na protok vremena (Hauard, 2008: 182). Pri ovoj konstataciji,
autor u obzir uzima i injenicu da mnoge od postojeih organizacija, iji broj od pada
komunizma neprekidno raste, osnovale su zapadne organizacije i one u razliitoj mjeri zavise
od zapadnih sredstava i uslova (2008: 182), te da zbog toga inicijativa velikim dijelom
dolazi odozgo, odnosno spolja ili od stranih izvora koji malo znaju o komunizmu i
postkomunizmu (2008: 182). stoga ne bi trebalo da nas iznenauje to u nastojanju da
ubijede ljude da pristupe organizacijama, mnogi njihovi pozivi, u najboljem sluaju, djeluju
prazno ili strano ili, u najgorem, glupo i neumjesno. osim toga, u situaciji kada finansijska
sredstva prikupljaju u uslovima ekonomske neizvjesnosti, lokalni lideri i aktivisti u
organizacijama esto su vie okrenuti svojim finansijerima nego ljudima koje nastoje da
angauju i inspiriu (Hauard, 2008: 182).
U objanjenju pasivnosti graana/ki nikako se ne moe pretpostaviti zadovoljstvo trenutnim
stanjem u dravi. naime, istraivanje insights and Perceptions: voices of the Balkans iz
2008. godine pokazuje da je veina Bosanaca i Hercegovaca nezadovoljna ekonomskim
stanjem (2008: 8, 11, 12), veina je zabrinuta glede budunosti svoje zemlje, te 67%
ispitanika/ica smatra kako njihova zemlja ide u pogrenom smjeru (2008: 12). ispitanici/e
iz BiH, prema rezultatima ovog istraivanja, nisu pokazali povjerenje u politike institucije
svoje drave i politike stranke, dok su se meu tri institucije u koje imaju najvie povjerenja
nale: vjerske institucije, vojska i sudovi (2008: 18, 19, 20).
osim nepovjerenja u politike institucije i stranke, ovi rezultati potvruju i izrazito jak uticaj
vjerskih institucija u BiH. imajui u vidu simbiozu nacionalnog i religijskog identiteta u BiH,
kao i uticaj vjerskih institucija na sve drutvene procese, pa i politike, ovakvi stavovi
graana/ki ostavljaju mogunost za razliite oblike politike manipulacije graanima/kama
od strane vjerskih lidera.
2.3. SMJENA GENERACIJA KAO MEHANIZAM PROMJENE
Kao prvi i najoigledniji potencijalni mehanizam promjene veoma esto se istie smjena
generacija stasavanjem novih generacija graana postkomunistikih zemalja, koje su pod
manjim uticajem ivotnih iskustava steenih u komunistikom sistemu (Hauard, 2008:
179).
195
Amila dralovi
Meutim, mnogobrojna istraivanja pokazuju trend starenja stanovnitva u BiH. tako je

prema podacima navedenim u publikaciji analiza poloaja mladih i omladinskog sektora
u BiH, trend starenja stanovnitva u BiH dvostruko bri nego u zemljama evropske unije
(2008: 9). Prema istom izvjetaju, u BiH danas ivi 607.100 osoba u dobi do 15 godina, to
je za oko 420.000 manje u odnosu na 1991. godinu, dok je prema nekim procjenama broj
osoba u dobi od 15 do 29 godina opao u istom periodu za oko 315.000 (2008: 9). ova analiza
poloaja mladih, takoer, pokazuje da je omjer mlae populacije (od 15 do 30 godina) i
starije populacije u BiH vei u poreenju sa zemljama eU, ali je omjer populacije od 30 do
39 godina s populacijom koja je radno najaktivnija, u BiH znatno manji nego u zemljama
eU (2008: 10). takoer se navodi i da je broj radno sposobnog stanovnitva manji za oko
500.000 nego 1991. godine (2008: 9).
U izvjetaju nevladinih organizacija evropska BiH istie se problem odlaska mladih iz BiH,
a navode se sljedei razlozi: bliska ratna prolost, pomjeranja stanovnitva velikih razmjera,
komplicirana politika situacija, relativno ekonomsko zaostajanje za drugim evropskim
zemljama, geografska blizina znatno razvijenijih zemalja i visoka stopa nezaposlenosti
mladih (2009: 99). U ovom izvjetaju na osnovu podataka UndP iznosi grubu pretpostavku
da je BiH u periodu od 1996. do 2001. godine napustilo oko 92.000 mladih od 15 do 30
godina.
Kao jedan od glavnih razloga odlaska mladih iz BiH u istraivanjima se pokazala socioekonomska nesigurnost, a prije svega nezaposlenost. i mladi koji uspiju nai posao u BiH
susreu se s brojnim problemima. rezultati istraivanja ukazuju na sljedee: veliki udio
mladih zaposlen je u neformalnom sektoru, i to na nekvalitetnim poslovima bez osnovnih
prava iz oblasti zapoljavanja, a poslovi u formalnom sektoru ostaju im dugorono
nedostupni (analiza poloaja mladih u BiH, 2008: 216). takoer se navodi da svaka peta
zaposlena mlada osoba nema potpisan ugovor s poslodavcem (2008: 216). U analizi se
navodi i da su iroko rasprostranjena korupcija, nepotizam, etnika, politika, socijalna i
druga pripadnost kao kriteriji kod zapoljavanja, te nedostatak transparentnosti u
procedurama zapoljavanja glavne prepreke mladima u pronalasku posla (2008: 216), i
da su odredbe zakona koje se tiu odreivanja minimalne plae i traenog radnog iskustva
nepovoljne po mlade (2008: 216).
Bez pretenciozne politike demagogije moe se zakljuiti da bi mladi trebali biti prioritet
u BiH. U tom kontekstu, kao prvi imperativ se namee kvalitetno obrazovanje koje e biti
dostupno svima. iako je u BiH osnovno obrazovanje obavezno i besplatno, prema izvjetaju
o stanju ljudskih u Bosni i Hercegovini (analiza za period januar decembar 2004.)
Helsinkog komiteta za ljudska prava, u Bosni i Hercegovini 94 % djece je obuhvaeno
obrazovanjem, a 99 % svih koji upiu prvi razred stignu do petog razreda osnovne kole.
Prema ovom izvjetaju, djeci iz ruralnih dijelova Bosne i Hercegovine, kojoj gotovo da nije
obezbijeen nikakav prevoz do kolskih objekata, sve ee biva uskraeno potpuno
kolovanje, jer su roditelji spremni i platiti novane kazne ili eventualno otii zatvor, ali
196
zbog svojih linih uvjerenja stereotipa ne ele da obrazuju posebno ensku ili invalidnu
djecu.
Prema statistikim informacijama koje se navode u izvjetaju evropska Bosna i Hercegovina,
u BiH je samo 73 procenta mladih u dobi od 15 do 18 godina upisano u srednje obrazovanje (od ega je 40 procenata upisano u usmjerena zanimanja), dok veina evropskih
zemalja ima neto stope upisa u srednje kole izmeu 85 i 95 procenata (2006: 100).
Pored ove kvantitativne strane, potrebno je razmotriti i kvalitativnu stranu bosanskohercegovakog obrazovnog sistema. na nju negativno utie i pojava segregacije u nekim
kolama u BiH koja se popularno naziva dvije kole pod jednim krovom. ovaj za BiH
specifian problem podrazumijeva da se uenici/e iz dvije etnike grupe obrazuju u istom
kolskom objektu, ali su fiziki odvojeni jedni od drugih, najee i s posebnim ulazom u
zgradu, te pohaaju nastavu po razliitom nastavnom planu i programu. nastavni planovi
i programi su u centru mnogobrojnih rasprava, ali kada je rije o nacionalnoj grupi
predmeta, to govori u da i u diskusiji oko obrazovanja prevladavaju nacionalni interesi, a
ne interesi graana/ki.
ovakav zakljuak potvruje i analiza sadraja nacionalne grupe predmeta pod nazivom
obrazovanje u BiH: emu uimo djecu? koja je pokazala da su udbenici nacionalne grupe
predmeta jako usmjereni na isticanje jednog naroda, jednog dijela drave, jedne religije,
jedne kulturne tradicije i to one koja pripada veinskom stanovnitvu na teritoriji na kojoj
se upotrebljavaju udbenici (2007: 178-179). takoer se istie da ovi udbenici ne
doprinose znaajno razvijanju osjeaja pripadnosti dravi Bosni i Hercegovini i njenom
cjelokupnom nasljeu kao zajednikom za sve graane (2007: 179), te da aktivno razvijaju
i stabiliziraju vaee auto- i hetero-stereotipe prema vlastitom narodu i prema drugim
narodima (2007: 180), dok su u udbenicima vjeronauke prisutni i stereotipi prema
pripadnicima drugih vjera kao i ljudima koji ne vjeruju u Boga (2007: 180). Kako se navodi
u publikaciji obrazovanje u BiH: emu uimo djecu?, interpretacije politikih procesa i
situacija kroz istoriju su u skladu s dnevnom politikom naroda koji je veinski na teritoriji
na kojem se koristi udbenik (2007: 181), a pri tome se uenicima/ama ne nude alternativna objanjenja tako da ovi primjeri ukazuju i na injenicu da udbenici ne potiu kritiko
miljenje kod uenika (2007: 181), te ako bismo poticanje razvoja kritikog miljenja sudili
po udbenicima za nacionalnu grupu predmeta, mogli bismo rei da na obrazovni sistem
uope nema definisan cilj da razvija kritiko razmiljanje kod uenika (2007: 181).
Postojanje tri paralelna obrazovna sistema zasnovana na etnikoj podjeli ukazuju na
alarmantno stanje u segmentu obrazovanja u BiH, kao i na nunost reforme obrazovnog
sistema, koja se ve skoro deceniju odvija u BiH. U okviru reforme uvodi se devetogodinje
osnovno obrazovanje, te novi nastavni planovi i programi koji se od kolske 2009/10. godine
primjenjuju na prostoru cijele BiH.
U republici srpskoj je devetogodinje obavezno obrazovanje uvedeno kolske 2003/2004.
godine, dok se u Federaciji BiH postepeno uvodi od kolske 2004/2005. godine. Godine
197
Amila dralovi
2005. je predstavljen i okvirni nastavni plan i program za BiH koji ima za cilj da odredi
osnovna naela organizacije nastavnog plana i programa u BiH, te da ponudi smjernice za
razvoj i poboljanje Zajednikog jezgra nastavnog plana i programa.13
U BiH je u toku i reforma srednjokolskog i visokokolskog obrazovnog sistema. Konkretne
aktivnosti na poboljanju obrazovnog sistema mogu imati dalekosene pozitivne refleksije
na graansko drutvo u cjelini. Kvalitetnije obrazovanje kao intelektualni kapital odreene
drave, moglo bi implicirati prije svega manju stopu nezaposlenosti, manju stopu mladih
koji naputaju BiH, podizanje kvalitete ivota i ivotnog standarda, kao i izgradnju
graanskog drutva. Meutim, postavlja se pitanje da li procesi reforme obrazovnog sistema
vode BiH u dobrom smjeru?
Kompleksna organizaciona struktura BiH u velikoj mjeri predstavlja prepreku za to
kvalitetnije i bre provoenje procesa reforme u segmentu obrazovanja. na entitetskom
nivou, u republici srpskoj za oblast obrazovanja nadleno je Ministarstvo prosvjete i kulture
rs, a u Federaciji BiH Federalno ministarstvo obrazovanja i nauke, dok je pri vladi Brko
distrikta BiH formiran odjel za obrazovanje. U skladu s organizacionom strukturom,
nadlenosti u okviru obrazovanja u Federaciji BiH dalje su fragmentirane na deset kantonalnih ministarstava. Ulogu koordinatora na dravnom nivou u oblasti obrazovanja preuzelo
je Ministarstvo civilnih poslova BiH.
ovakva organizaciona ema rezultira razliitim zakonskim rjeenjima u segmentu
obrazovanja. Upravo zbog toga, bitan korak u harmonizaciji visokokolskog obrazovanja
u BiH predstavljalo je donoenje dugo oekivanog okvirnog zakona o visokom obrazovanju
u BiH (slubeni glasnik BiH, broj 59/07). ovim zakonom osnovane su, izmeu ostalog, i
agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta, kao i Centar za informisanje
i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja. iz djelokruga nadlenosti i
aktivnosti agencije treba izdvojiti utvrivanje jasnih, transparentnih i pristupanih kriterija
za akreditaciju visokokolskih ustanova i donoenje normi kojima se odreuju minimalni
standardi u podruju visokog obrazovanja (okvirni zakon o visokom obrazovanju BiH,
lan 48.). Prema odluci o kriterijima za akreditaciju visokokolskih ustanova BiH koju je
donio upravni odbor agencije, definirani su sljedei kriteriji: a) razvoj i strategija
visokokolske ustanove, b) upravljanje, unutranje osiguranje kvaliteta i kultura kvaliteta,
c) procedure za osiguranje kvaliteta studijskih programa, d) procedure za ocjenjivanje
studenata, e) ljudski resursi, f) kvalitet fizikih resursa, g) informacijski sistemi, h) prezentacija
informacija za javnost, i) meunarodna saradnja. Proces akreditacije visokokolskih ustanova
pokazat e gdje se nalazi i kakav je kvalitet osam dravnih univerziteta, te preko dvadeset
privatnih univerziteta (ukljuujui samostalne fakultete i kolede).
13
Postojee Zajedniko jezgro nastavnih planova i programa za osnovnu kolu u BiH utvreno je 2003.
godine, na temelju tada vaeih planova i programa za osmogodinju, odnosno devetogodinju
osnovnu kolu. Zajednikim jezgrom se utvruje skup predmeta, predmetnih sadraja i tema bitnih i
obaveznih za sve uenike i uenice u BiH.
198
no, akreditacija predstavlja dug i zahtjevan put ka ukljuivanju BiH u evropski prostor
visokog obrazovanja. na ovaj put ka stvaranju drutva znanja, BiH je krenula 2003. godine
potpisivanjem Bolonjske deklaracije i Lisabonske konvencije. time je u BiH otpoela
provedba Bolonjskog procesa. o negativnim i pozitivnim posljedicama raspravlja se, ne
samo u BiH, ve i u ostalim zemljama uesnicama. Jedni u tzv. Bolonji vide mobilnost na
evropskom tritu znanja i rada, modernizaciju fakulteta, sistem studiranja u kojem je
student u centru zbivanja, sistem zasnovan na kvaliteti obrazovanja i sl. drugi u Bolonji
vide tetne posljedice, kao to su poveanje birokratizacije, opadanje kvaliteta studija,
pretvaranje fakulteta u srednje kole i insistiranje na trinim vrijednostima znanja. itav
niz problema i zabluda koje se tiu euforije oko Bolonjskog procesa izlae i Liessmann u
svome djelu teorija neobrazovanosti: zablude drutva znanja.
Meutim, osim ovih dilema o Bolonjskom procesu koje dijeli sa ostalim zemljama uesnicama, BiH ima i neke svoje specifine probleme. Pored spomenute sloene strukture drave
BiH, specifinost bh. diskursa ogleda se i u looj socioekonomskoj situaciji i nepostojanju
svijesti o obrazovanju kao intelektualnom kapitalu drave. Jedna od injenica koja potvruje
ovu konstataciju jeste da iznosi koji se trenutno usmjeravaju u naunoistraivaki rad ine
0,05% bruto domaeg proizvoda.
Meu problemima specifinim za BiH, treba izdvojiti i nedostatak kategorizacije zanimanja.
naime, studenti/ce koji/e zavre trogodinji studij s 180 eCts kredita i steknu zvanje
bakalauerat struke teko mogu nai posao. nedostatak klasifikacije zanimanja koja bi bila
usklaena sa zvanjima koja studenti/ce stiu nakon prvog, odnosno drugog ciklusa studija,
otvaraju prostor za paualna tumaenja razliitih poslodavaca. reforma obrazovnog procesa
u BiH, bar do sada, nije rezultirala smanjenjem stope nezaposlenosti, a samim tim ne daje
ni podstrek mladima da ostanu u BiH, niti utie na podizanje kvalitete ivota i ivotnog
standarda, kao i izgradnjom graanskog drutva. ne moe se porei da je dosta toga
uraeno na procesu reforme visokokolskog obrazovanja u BiH, no ostaju otvorena pitanja:
da li je uraeno dovoljno? da li se BiH zajedno sa ostalim dravama uesnicama reforme
obrazovnog sistema nalazi na dobrom putu? da li je naruena autonomija univerziteta?
da li nas Bolonjski proces zaista vodi kvalitetnijem obrazovanju?
3. ZAKLJUAK
drutveni aspekti politikog sistema tiu se prije svega naina na koji se unutar njega
uspostavlja odnos javne vlasti i drutva. iz tog razloga u radu se fokus stavlja na graansko
drutvo u BiH gdje se graansko drutvo ne moe svesti na samoorganizovanja graana/ki.
U prvom dijelu rada kao najvanije pretpostavke za postojanje graanskog drutva izdvojeni
su i analizirani sljedei elementi: 1) pravna drava; 2) zajamena osnovna graanska i
politika prava i slobode; 3) zatita i ostvarenje socioekonomskih prava; 4) sociokulturoloke
pretpostavke demokratske politike kulture. Kroz razmatranje provedeno u prvom dijelu
rada dolo se do zakljuka da su na zakonodavnom nivou, iako i u ovom segmentu ostaje
199
Amila dralovi
da se uradi dosta toga posebno imajui u vidu sloenu strukturu BiH, navedene osnovne
pretpostavke u BiH ispunjene. Meutim, iz analiza podataka do kojih se dolo kroz razliita
empirijska istraivanja u radu se izveo zakljuak da postoji veliki raskorak izmeu onoga
to je ustavima, zakonima i meunarodnim dokumentima proklamovano, i onoga to je u
stvarnosti primijenjeno, te prema tome razlikujemo de iure (pravno) i de facto (stvarno)
stanje. socioloka analiza politikog sistema problem je locirala u sociokulturnim obrascima
bosanskohercegovakog drutva. sociokulturni obrasci, sa svojim sadrajima koji ine
vrijednosni sistem, kolektivna osjeanja kao i ideologiju drutva, dalje determiniraju sve
drutvene procese i odnose.
U prvom dijelu rada identificirani su brojni kljuni faktori demotivacije graanskog aktivizma. Meutim, kroz analizu sociokulturnih obrazaca problem je smjeten u etnopolitike
matrice koje preferiraju nacionalni, a ne graanski identitet. etnopolitike zajednice su
utemeljene u ustavnopravnom poretku, te ne ostavljaju prostor za prevazilaenje grupnih
identiteta i ostvarenje individualnih prava. specifinost bosanskohercegovakog etnopolitikog diskursa je u tome da je izgraen u simbiozi s vjerskim identitetima.
U drugom dijelu rada izdvojena su tri mehanizma dalje izgradnje graanskog drutva. Kao
prvi mehanizam je identificirana izgradnja organizacije graanskog drutva. U analizi ovog
mehanizma pokazano je da postoji normativni okvir unutar kojeg institucije graanskog
drutva mogu postojati. istraivanja pokazuju da postoji jedan broj organizacija koje uistinu
moemo nazvati organizacijama graanskog drutva. Meutim, za veliki broj organizacija
pokazalo se sljedee: a) da postoji veliki broj neaktivnih udruenja, b) da aktivnosti velikog broja
udruenja bitno ne utiu na razvoj graanskog drutva, c) da se udruenja najmanje bave
nadgledanjem javnih politika i rada dravnih institucija d) da dominiraju udruenja zasnovana
na odreenom zajednikom interesu svojih lanova/ica, te e) da su udruenja uglavnom
donatorski orijentirana. ovi rezultati pokazuju da unato postojanju velikog broja registriranih
udruenja (12.189), mali broj njih moemo nazvati organizacijama graanskog drutva.
da bi se broj ovakvih organizacija poveao i da bi se one dalje razvijale, neophodno je i
vee ukljuivanje graana/ki, a posebno marginaliziranih grupa. naime, razvijanje svijesti
i jaanje graanskog aktivizma koji podrazumijeva odgovornost za zajednicu, izraavanje
individualnih i zajednikih interesa i stavova, te uticaj na vlast u procesu donoenja odluka,
jeste bitan element koji znaajno moe ojaati graansko drutvo. Upravo zbog toga
graanski aktivizam je identificiran kao drugi mehanizam izgradnje graanskog drutva.
analizirajui drugi mehanizam postavilo se pitanje ko e mijenjati svijest graana/ki, i da
li je mogue promijeniti njihove navike u pogledu (ne)uestvovanja u organizacijama
graanskog drutva, te kako razviti njihov interes za organizacijsko ukljuivanje i djelovanje.
U pokuaju da se odgovori na ovo pitanje, smjena generacija se iskristalisala kao najoigledniji mehanizam primjene. U analizi ovog mehanizma, analiziran je trenutni poloaj
mladih u BiH. ispostavilo se da najvie zabrinjavaju statistiki podaci koji pokazuju da sve
vie mladih naputa BiH. Kako bi se zaustavio trend starenja stanovnitva u BiH primarno
je rjeavanje problema nezaposlenosti mladih, kao i poboljanje kvaliteta obrazovanja.
200
EKONOMIJA BOSNE I HERCEGOVINE

STANJE I PERSPEKTIVE
Aida Zaimovi
Saetak Prvi i osnovni preduslov koji se namee zemljama koje ele pristupiti Evropskoj uniji jeste
postojanje funkcionalne trine ekonomije sposobne da se nosi s konkurentskim
pritiscima i trinim silama unutar Unije. Bosna i Hercegovina je potpisivanjem
Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju koncem juna 2008. godine izrazila vrsto
opredjeljenje za evropski put. Meutim, to za sobom povlai i ispunjavanje niza kriterija
ekonomske prirode koji imaju za cilj pripremanje bh. ekonomije za funkcionisanje unutar
veeg trita.
Ekonomija Bosne i Hercegovine ima neke sistemske slabosti koje su, ponajvie, rezultat
mukotrpnog tranzicijskog procesa kroz koji prolazi naa zemlja. injenica je da je znatan
dio bh. privrede devastiran tokom ratnih deavanja 1990-ih godina, a posljedice se osjete
i danas 18 godina poslije. Vrijednost bruto domaeg proizvoda dostigla je tek 80%
vrijednosti prijeratnog, stopa nezaposlenosti je jedna od najveih u regionu, poslovni
ambijent je nepovoljan i ocijenjen kao najloiji u regionu, konkurentnost bh. ekonomije
je najslabija u regionu i jedna od najslabijih u cijeloj Evropi. Sve naprijed reeno treba da
zabrinjava kreatore ekonomskih politika ija odgovornost za trenutno stanje bh.
ekonomije prednjai.
U ovom radu, upoznaemo se sa osnovnim makroekonomskim obiljejima bh. ekonomije
i njene trenutane pozicije u regionalnom i meunarodnom okruenju.
Kljune rijei: ekonomija BiH, konkurentnost, evropske integracije
1. EKONOMSKA SLIKA BOSNE I HERCEGOVINE

1.1. PROIZVODNJA
Kada se analizira ekonomija neke zemlje onda se kao prvi i najvaniji indikator istie bruto
domai proizvod te zemlje. Bruto domai proizvod (oznaava se kao BdP) predstavlja
ukupnu vrijednost finalne proizvodnje/potronje u okviru jedne zemlje u posmatranom
periodu. Za bruto domai proizvod se kae da je sveobuhvatna mjera ekonomske aktivnosti
jedne zemlje.
vrijednost bruto domaeg proizvoda Bosne i Hercegovine je, od sticanja nezavisnosti pa
do danas, u stalnom porastu, to ukazuje na stalni napredak nae ekonomije. ipak, treba
201
Aida Zaimovi
imati na umu injenicu da je, nakon ratnih deavanja 1990-ih godina, bh. ekonomija imala
znatno niu osnovu te je sa zavretkom 2009. godine, prema procjenama evropske banke
za obnovu i razvoj (eBrd), vrijednost BdP-a dostigla tek oko 80% vrijednosti prijeratnog
BdP-a (eBrd, 2009: 159).
tabela 1: kretanje nominalnog bruto domaeg proizvoda BiH (u hiljadama kM)
izvor: agencija za statistiku BiH
Nominalni BDP
2005
2006
2007
2008
2009
18.338.226
21.366.116
24.689.144
28.106.094
27.427.471
vrijednost bruto domaeg proizvoda moe biti mjerena na vie naina, a najkoriteniji su
proizvodni i rashodovni (potroni) pristup. Prema proizvodnom pristupu uzima se u obzir
doprinos pojedinih sektora ukupnoj novostvorenoj (dodanoj) vrijednosti u zemlji. Posmatrajui BdP nae zemlje prema proizvodnom pristupu, uoavamo da najvee uee u bruto
domaem proizvodu imaju preraivaka industrija (10,98%), trgovina na veliko i malo
(12,88%) i dravna uprava i odbrana (9,3%). s druge strane, pristup potronje izraava
vrijednost bruto domae proizvodnje kroz vrijednost potronje svih sektora u ekonomiji
domainstva, drave, preduzea i neto izvoza. Gledajui s tog aspekta, u strukturi bruto
domaeg proizvoda dominiraju izdaci na krajnju potronju domainstava (79,49%), a slijede
izdaci na krajnju potronju vlade (20,96%), bruto investicije (20,14%) i ostatak na neto izvoz.
Meutim, sma nominalna vrijednost BdP-a nam ne daje potpunu sliku proizvodne
aktivnosti u zemlji, budui da je nominalni BdP izraen u tekuim cijenama koje mogu biti
pod uticajem inflacije. Zbog toga se ee kao mjerilo proizvodne aktivnosti u zemlji uzima
promjena realnog BdP-a koji podrazumijeva stalne cijene (iz kojih su uklonjeni efekti
inflacije) i izraava se putem stope ekonomskog rasta. U naoj zemlji, stopa ekonomskog
rasta je, ako izuzmemo prethodnu godinu, bila prilino stabilna i kretala se 5-7%. Meutim,
Zdravstveni i socijalni rad

dravna uprava i odbrana
Finansijsko poslovanje
trgovina na veliko i malo
Proizvodnja, snabdjevanje el. en., gasom...
vaenje rude i kamena
Poljoprivreda, lov i umarstvo
10
12
14
Grafikon 1: doprinos pojedinih sektora ukupnom BdP-u BiH u 2009. godini (uee u %)
202
Ekonomija Bosne i Hercegovine stanje i perspektive
injenica da se BiH ubraja u tranzicijske ekonomije, te da jo uvijek nije dostigla prijeratni

nivo bruto domaeg proizvoda, ukazuje nam da je svaka stopa ekonomskog rasta nia od
10% nedovoljna da bismo sustigli nivo razvijenosti kako zemalja iz okruenja, tako i
najmanje razvijenih zemalja lanica evropske unije.
ako posmatramo bruto domai proizvod s aspekta geografske pripadnosti, onda podaci
govore da se oko 63,5% ukupnog BdP-a stvara na teritoriji Federacije BiH, oko 34% na
teritoriji republike srpske, a na teritoriji Brko distrikta BiH oko 2,5% BdP-a.
Kretanja proizvodnog sektora u BiH odreena su unutranjim i vanjskim faktorima. U tom
smislu, industrijska proizvodnja je znaajno ovisna o deavanjima na izvoznim tritima,
posebno one djelatnosti koje su izvozno usmjerene (metalopreraivaka, drvna, i dr). tako,
svaka promjena u meunarodnom okruenju ima znaajnog uticaja na proizvodnju u naoj
zemlji. to se naroito pokazalo tokom aktuelne globalne ekonomske krize kada je dolo
do znaajnog usporavanja rasta industrijske proizvodnje i smanjenja izvoza. Pad tranje
za naim proizvodima na izvoznim tritima izazvao je lanane reakcije u naoj ekonomiji
smanjenje proizvodnje u datim sektorima, smanjenje investicione potronje, smanjenje
tranje za radnom snagom, manja ulaganja itd. sve to, rezultovalo je negativnom stopom
ekonomskog rasta u 2009. godini, koja je prema procjenama direkcije za ekonomsko
planiranje iznosila 3%. negativan rast ostvaren u protekloj godini rezultat je pada sveukupne
ekonomske aktivnosti u zemlji uslijed prelijevanja globalne ekonomske krize, to e rei
da i oporavak bh. ekonomije uveliko zavisi od oporavka svjetske ekonomije, odnosno
evropske ekonomije, a naroito onih zemalja s kojima imamo intenzivnu meunarodnu
razmjenu i koje generiraju domau izvoznu tranju.
osim bruto domaeg proizvoda, esto se kao indikator dostignutog nivoa razvijenosti
zemlje navodi i bruto domai proizvod po glavi stanovnika (BdP pc).
6244
4969
4108
4404
3785
2833
2000
3054
2001
3351
2002
2003
2004
2005
2006
2009
Grafikon 2. kretanje bruto domaeg proizvoda per capita u BiH, u kM

203
Aida Zaimovi
U Bosni i Hercegovini, BdP po glavi stanovnika se poveavao iz godine u godinu, te je na

kraju 2009. godine, prema podacima agencije za statistiku BiH, iznosio 6.244 KM. Meutim,
ovdje vrijedi istai dvije vane injenice. Prva, da ne postoji jedinstven stav glede trenutnog
broja stanovnika u Bosni i Hercegovini, s obzirom na to da je posljednji popis izvren prije
19 godina, te da je tokom rata dolo do izrazitog demografskog pomjeranja. tako se u
literaturi susreu procjene od 3,5 do 4 miliona stanovnika, zavisno od izvora. druga vana
injenica jeste postojanje neformalne ekonomije ije veliko uee u ekonomiji onemoguava jasnu predstavu ostvarenog dohotka.
Premda postoji trend poveanja bruto domaeg proizvoda po stanovniku, Bosna i
Hercegovina u tom pogledu jo uvijek zaostaje za zemljama regiona i, zajedno s albanijom,
dijeli poziciju zemlje s najniim nivoom BdP po glavi stanovnika u regiji. tako bruto domai
proizvod po stanovniku u Bosni i Hercegovini iznosi svega 36,5% nivoa u Hrvatskoj, ili, pak,
svega 23% nivoa u sloveniji (Cia World Factbook, 2010 database). oito je da je dostignuti
nivo razvoja jo uvijek nedovoljan da bi se naa zemlja mogla usporediti s najmanje
razvijenim zemljama lanicama evropske unije, te da nam na tom polju predstoji provoenje
niza reformi kojima bismo podstakli ekonomski rast zemlje i doprinijeli dugoronom razvoju,
a samim tim i rastu ivotnog standarda graana.
1.2. TRITE RADA
trite rada je mjesto na kojem se susreu ponuda i potranja za radnom snagom. Kao i
veina drugih tranzicijskih zemalja, i Bosna i Hercegovina se suoava s problemima na
tritu rada i visokim ueem neformalne (sive) ekonomije. Upravo zbog postojanja
neformalne ekonomije, podaci o zvaninim stopama zaposlenosti, odnosno nezaposlenosti
mogu zvuati podcijenjeni, odnosno precijenjeni.
iz tog razloga, od 2005.godine agencija za statistiku BiH, u koordinaciji s entitetskim zavodima za statistiku, provodi godinju anketu o radnoj snazi. ova anketa provodi se prema
procedurama i metodologiji Meunarodne organizacije rada (iLo) na uzorku od vie od
10.000 domainstava, po principu sluajnog odabira, a anketa ukljuuje i stanovnitvo
zaposleno u neformalnom sektoru.
Prema posljednjoj provedenoj anketi o radnoj snazi, iz jula 2010. godine, ukupno radno sposobno stanovnitvo u BiH iznosi oko 2,6 miliona stanovnika. radnosposobno
stanovnitvo ukljuuje stanovnitvo od 15 i vie godina starosti, a u ovoj skupini postoje
dvije kategorije:
radnoaktivno stanovnitvo (ili radna snaga) ukljuuje sve one koji su zaposleni i
one nezaposlene koji aktivno trae zaposlenje to ukljuuje oko 1,1 milion stanovnika
u BiH;
neaktivno stanovnitvo ukljuuje sve one koji su mlai od 15 godina kao i one
radnosposobne (tj. starije od 15 godina) koji se nisu izjasnili ni kao zaposleni ni kao
204
nezaposleni. neaktivnog stanovnitva u BiH, prema podacima ove ankete, ima oko
1,5 miliona.
Zaposleni su svi oni koji tokom radne sedmice obavljaju plaen posao, a takvih je u BiH
859.000, odnosno oko 33,1%. nezaposleni su svi oni koji nemaju plaen posao, ali ga aktivno
trae i u naoj zemlji ih, prema ovoj anketi, ima 272.339 ili oko 24,1%. to bi znailo da
radnoaktivno stanovnitvo u BiH ini oko 57% radnosposobnog stanovnitva.
ako, pak, pogledamo podatke o zvaninoj, odnosno, registrovanoj zaposlenosti i nezapo slenosti, uvidjeemo da postoji znaajan nesrazmjer u odnosu na podatke iz ankete. tako,
prema podacima agencije za statistiku BiH, entitetskih zavoda za zapoljavanje, ukupan
broj prijavljenih zaposlenih u BiH u proloj godini je iznosio 694.410 radnika (ili oko 165.000
manje nego prema anketi o radnoj snazi), a ukupan broj prijavljenih nezaposlenih je iznosio
510.534 ili oko 41,8%, to je skoro dvostruko vie nego stopa nezaposlenosti prema anketi.
ovi podaci nam ukazuju da na tritu rada u BiH postoji znaajan broj radnika koji su
zaposleni u neformalnom sektoru, a prema zvaninim evidencijama registruju se kao
nezaposleni. Usporedbe radi, jedino Makedonija od zemalja u okruenju ima viu anketnu
stopu nezaposlenosti od BiH (32,1%), dok je u Hrvatskoj i srbiji stopa nezaposlenosti prema
anketi o radnoj snazi znatno nia nego u BiH, 8% i 16,6% (Podaci statistikih ureda
Makedonije, republikog zavoda za statistiku srbije i Hrvatske narodne banke).
vana karakteristika trita rada u Bosni i Hercegovini je visoko uee zaposlenih u primarnom
sektoru, odnosno u poljoprivrednim djelatnostima (vie od 1/5 zaposlene populacije), dok
je udio zaposlenih u uslunom sektoru najmanji u regionu Jugoistone evrope.
Poljoprivreda
21,2%
Usluge
47,3%
31,5%
nepoljoprivredne djelatnosti
Grafikon 3. Struktura zaposlenih u BiH po djelatnostima u 2009. godini
205
Aida Zaimovi
na kraju, smatramo bitnim istaknuti neke od najznaajnijih problema trita rada u Bosni
Hercegovini. najprije, jedan od problema je komplicirano ustavno ureenje koje uzrokuje
podijeljenost trita rada na entitete i Brko distrikt BiH i nepostojanje centralne baze
podataka o potrebama trita rada. takoer, postoji nepovoljna starosna struktura radne
snage, odnosno, trend starenja stanovnitva koji se odraava u sve veem broju
penzionera i sve manjem broju osiguranika (onih koji su zaposleni i plaaju doprinose za
penziono osiguranje), a istovremeno je otean ulazak mladih na trite rada uslijed
neusklaenosti obrazovne strukture i potreba na tritu rada. Zatim, relativno niska
mobilnost radne snage zbog ega se istiu gradovi i regioni s bitno razliitim stopama
nezaposlenosti. Konano, jedno od najizraenijih obiljeja bh. trita rada je znaajno uee
neformalne (sive) ekonomije koja apsorbuje znatan dio nezaposlenih koji ne mogu nai
zaposlenje u formalnom sektoru.
1.3. BANKARSTVO I TRITE KAPITALA U BIH
Monetarno ureenje u Bosni i Hercegovini temelji se na postojanju valutnog odbora
(currency board). valutni odbor je specifian monetarni reim kojeg karakterie vezanost
nacionalne valute za odabranu rezervnu valutu. Postoje dvije vrste valutnog odbora:
fleksibilni, u kojem centralna monetarna vlast u zemlji ima na raspolaganju instrumentarij
za voenje aktivne monetarne politike, i ortodoksni, u kojem centralna monetarna vlast
nema mogunost voenja aktivne monetarne politike. valutni odbor u BiH ima obiljeja
ortodoksnog tipa valutnog odbora i karakterie ga, izmeu ostalog, slijedee (Hanke, 2002:
87-105):
ne moe biti insolventan
ne moe biti kreditor u krajnjoj nudi tj. ne moe kreditirati dravu ni poslovne
subjekte
Monetarna politika bazirana je na striktnim pravilima valutnog odbora
ne regulira komercijalne banke
Zatien od politikih pritisaka
ne moe finansirati potronju domaih vlada i sl.
Centralnu monetarnu vlast u Bosni i Hercegovini vri Centralna banka BiH koja je formirana
aneksom iv dejtonskog mirovnog sporazuma (Ustav) i zvanino poela s radom u avgustu
1997. godine. U vrijeme kada je osnovana Centralna banka BiH, na naem tritu su bile u
opticaju 4 valute: bh. dinar, srbijanski dinar, hrvatska kuna i njemaka marka, a od 1998.
godine pa sve do danas, nacionalna valuta u Bosni i Hercegovini je konvertibilna marka
(meunarodna oznaka je BaM). odlukom Centralne banke BiH, konvertibilna marka je
vezana za euro, a odnos KM i eura je odreen u fiksnom omjeru 1 KM = 0,51129 eura ili 1
euro = 1,95583 KM. Prema striktnim pravilima valutnog odbora, svaka konvertibilna marka
koja se nalazi u opticaju mora imati 100% pokrie u rezervnoj valuti.
206
osnovna funkcija Centralne banke BiH je da odrava stabilnost domae valute i provodi
monetarnu politiku na podruju cijele BiH. Zbog postojanja valutnog odbora, instrumentarij
Centralne banke je ogranien samo na upravljanje stopom obavezne rezerve. stopa
obavezne rezerve je jedan od instrumenata monetarne politike koji obavezuje komercijalne
banke da na svaki primljeni depozit izdvoje utvreni procenat na raun Centralne banke.
trenutno u naoj zemlji postoji tzv. diferencirana stopa obaveznih rezervi i to: 14% na
depozite oroene do godine dana i 7% na depozite oroene due od godine dana.
takoer, jedna od funkcija Centralne banke je i upravljanje deviznim rezervama koje u
svakom trenutku treba da pokriju ukupnu novanu masu na tritu. devizne rezerve su
bitan indikator stabilnosti i odrivosti valutnog odbora. vrijednost bruto deviznih rezervi
Centralne banke na kraju 2009. godine je iznosila 6,2 milijarde KM to iznosi oko 110%
ukupne novane mase, a u najveoj mjeri su plasirane u vidu oroenih depozita kod stranih
banaka (53,1%), zatim u investicioni portfolio (vrijednosni papiri stranih zemalja) u iznosu
oko 44%, i u zlato oko 1% (CBBH, 2009: 62).
Bankarski sektor u Bosni i Hercegovini vai za najureeniji i najstabilniji sektor bh. ekonomije.
trenutno u naoj zemlji posluje 29 banaka, od ega 19 na podruju Federacije BiH, a 10 na
podruju republike srpske. Ukupna aktiva bankarskog sektora na kraju 2009. godine
iznosila je 20,71 milijardi KM uz neto profit od 24,73 miliona KM (CBBH, 2009: 4955). najvei
dio prihoda bankarskog sektora (oko 67%) odnosi se na prihod od kamata i poslova lizinga.
Karakteristino je da tri najvee banke u Bosni i Hercegovini kontroliu oko 60% bankarskog
trita, a to su raieisen banka, Unicredit grupacija i Hypo alpe adria grupacija, dok je
najvei profit u 2009. godini zabiljeila Unicredit grupacija.
tabela 2: najvee banke u BiH u 2009.
Banka
Aktiva u 2009.
Trini udio (u %)
raiffeisen Bank
4,2
milijardi KM
20,3
Unicredit Group
4,08
milijardi KM
19,7
Hypo alpe adria Group
3,925 milijardi KM
19,2
nLB Grupa
2,04
milijarde KM
intesa sao Paolo
1,16
milijardi KM
5,61
volksbank
1,17
milijardi KM
5,6
9,8
izvor: rangiranje banaka po iznosu kapitala (pristupljeno: 12. 10. 2010. godine)
http://www.beta.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=435:rangiranje-banaka-po-iznosukapitala &catid=44:finansije&itemid=113
drugi segment finansijskog sistema BiH ini trite kapitala. trite kapitala predstavlja
mjesto na kojem se trguje novcem koji se koristi u investicijske svrhe (sase, 2006: 3). U
Bosni i Hercegovini djeluju dvije berze: sarajevska berza (sase) i Banjaluka berza (BLse),
obje formirane 2001. godine. Ukupna trina kapitalizacija na kraju 2009. godine na bh.
berzama je iznosila 10,9 milijardi KM, a ukupni ostvareni promet je iznosio 397,7 miliona
207
Aida Zaimovi
KM. obje berze imaju indekse na osnovu kojih se prati kretanje cijena dionica koje kotiraju
na berzama, a najznaajniji indeksi su:
BIFX (Indeks bosanskog investicionog fonda) je referentni indeks sarajevske
berze koji prati promjene cijena investicionih fondova koji ine sase trite
SASX-10 je indeks sarajevske berze koji prati kretanja dionica vodeih deset
kompanija na tritu mjereno trinom kapitalizacijom i obimom trgovanja
FIRS je indeks Banjaluke berze i prati kretanja dionica investicionih fondova
republike srpske
BIRS je berzanski indeks Banjaluke berze, ukljuuje 12 najveih kompanija koje
kotiraju na BLse
26,59
11,52
8,64
5,26
4,28
2,82
0,922
Zagrebaka
berza
Beogradska
berza
Bugarska
berza
sarajevska
berza
Crna Gora
se
Banjaluka
berza
Makedonija
se
Grafikon 4. trina kapitalizacija na berzama Jugoistone Evrope u decembru 2009. (u mld $)

izvor: Federation of euro-asia stock exchanges
1.4. VANJSKA TRGOVINA I FDI

Bosna i Hercegovina spada u red malih otvorenih ekonomija i jedna je od najotvorenijih
ekonomija u regiji. o tome dovoljno govori podatak da otvorenost ekonomije, mjerena
koeficijentom otvorenosti (udio meunarodne razmjene u bruto domaem proizvodu)
posljednjih nekoliko godina iznosi 95%. veliko uee meunarodne razmjene u bruto
domaem proizvodu ukazuje na znaajnu ovisnost bh. ekonomije o deavanjima u
meunarodnom okruenju, a posebno u onim zemljama s kojima imamo najintenzivnije
trgovinske odnose.
208
Posljednjih pet godina, meunarodna razmjena Bosne i Hercegovine se kontinuirano

poveavala. ako izuzmemo prethodnu godinu, zbog efekata globalne ekonomske krize,
ukupna meunarodna trgovina je u 2008. godini bila za oko 85% vea nego u 2004. godini.
U istom periodu, izvoz se poveao znatno vie, oko 120%, dok je uvoz povean za oko 73%,
to je rezultovalo smanjenjem trgovinskog debalansa. trgovinski deficit, kao suviak uvoza
nad izvozom roba, je imao trend poveanja do 2009. godine, kada se znatno smanjio zbog
djelovanja globalne ekonomske krize. U 2008. godini je dostigao rekordan nivo od oko 9,5
milijardi KM ili oko 40% bruto domaeg proizvoda, da bi u 2009. godini bio smanjen na 6,8
milijardi KM. ipak, saldo tekueg rauna platnog bilansa u koji je ukljuen trgovinski bilans
je znatno povoljniji. to, ponajvie, moemo zahvaliti jo uvijek visokom prilivu novanih
doznaka i transfera iz inostranstva, tako da, prema podacima Centralne banke BiH, 98,2%
deficita tekueg rauna u 2009. godini je finansirano putem 1,78 milijardi KM ostvarenog
suficita u kapitalnom i finansijskom raunu platnog bilansa Bosne i Hercegovine.
Uslijed prelijevanja globalne ekonomske krize i na trite u BiH, ponajvie kroz smanjenje
tranje na izvoznim tritima, meunarodna razmjena u 2009. godini je smanjena za oko
25% u odnosu na 2008. godinu i iznosila oko 17,8 milijardi KM. Znaajno je istaknuti da je
pad uvoza bio izraeniji (oko 24%) od pada izvoza (oko 17%), to je rezultovalo poveanjem
pokrivenosti uvoza izvozom na 44,7%.
20 000 000
15 000 000
10 000 000
5 000 000
0
5 000 000
2004
2005
2006
2007
2008
2009
10 000 000
15 000 000
izvoz roba
Uvoz roba
trgovinski bilans
Grafikon 5. Robna razmjena BiH s inostranstvom 2004-2009.

izvor: direkcija za ekonomsko planiranje BiH
ako pogledamo u strukturu meunarodne razmjene, uvidjeemo da je najvei obim

meunarodnog trgovanja, kako uvoza tako i izvoza, u oblasti preraivake industrije i to
oko 86% ukupne meunarodne razmjene (uvoz + izvoz).
209
Aida Zaimovi
to se tie uvoza, najznaajnija stavka su nafta i naftni derivati s ukupnom vrijednou

uvoza od 1,81 milijardi KM, to ini neto vie od 15% ukupnog uvoza. na drugom mjestu
su maine, aparati i mehaniki ureaji ija vrijednost uvoza u 2009. godini je iznosila oko
1,8 milijardi KM ili priblino 15% ukupne vrijednosti uvoza. nadalje, znaajne stavke uvoza
su bazni metali (8,7% vrijednosti ukupnog uvoza), prehrambene preraevine (oko 11%
vrijednosti uvoza) i proizvodi hemijske industrije (10,2% vrijednosti uvoza). treba naglasiti
da, navedene stavke uvoza, uestvuju u vrijednosti ukupnog uvoza s blizu 60%.
s druge strane, najznaajnije izvozne stavke u meunarodnom trgovanju BiH su bazni
metali, posebno aluminij i proizvodi od aluminija, eljezo i elik, koji uestvuju s 25% u
vrijednosti ukupnog izvoza. Zatim, izvoz elektrine energije (13,7% ukupne vrijednosti
izvoza), maina i aparata (11,2% vrijednosti izvoza) i drveta i proizvoda od drveta (7,1%
vrijednosti izvoza).
Bitno je istaknuti da, prema podacima agencije za statistiku za 2009. godinu, od spomenutih
stavki, jedino u trgovini elektrinom energijom i trgovini drvetom i proizvodima od drveta
ostvarujemo pozitivan saldo (suficit), dok u ostalim stavkama imamo znaajan deficit u
trgovini. naroito se istie deficit u trgovini proizvodima mineralnog porijekla (posebno
nafta i naftni derivati) koji uestvuju u ukupnom deficitu s oko 16,7%, zatim deficit u trgovini
mainama i aparatima (17,9% ukupnog deficita), deficit u trgovini prehrambenim
preraevinama (16,8% ukupnog deficita) i deficit u trgovini proizvodima hemijske industrije
(13,6% ukupnog deficita). na osnovu izloenog vidimo da spomenute etiri stavke uestvuju
u stvaranju vie od 65% ukupnog trgovinskog deficita Bosne i Hercegovine.
to se tie porijekla uvoza i izvoza, najveu trgovinsku razmjenu bh. ekonomija ostvaruje
sa zemljama evropske unije (oko 50% ukupne trgovine) i zemljama iz okruenja. od zemalja
evropske unije, najintenzivnija razmjena se obavlja s njemakom, italijom i slovenijom
tabela 3: najznaajniji trgovinski partneri BiH u 2009.
Zemlja
austrija
Francuska
italija
njemaka
slovenija
Crna Gora
Hrvatska
srbija
Makedonija
IZVOZ
(u 000 KM)
352.370
109.439
702.353
813.392
463.123
229.425
944.137
741.435
61.541
Uee u
ukupnom izvozu (u %)
6,37
1,97
12,69
14,70
8,37
4,14
17,07
13,40
1,11
UVOZ
(u 000 KM)
454.419
252.277
1.241.970
1.395.300
758.845
38.773
1.853.561
1.282.378
128.956
Uee u
ukupnom uvozu (u %)
3,67
2,04
10,05
11,29
6,14
0,31
15,01
10,38
1,04
210
(35,7% ukupnog izvoza i oko 27,5% ukupnog uvoza), dok od zemalja u okruenju najveu
trgovinsku razmjenu ostvarujemo s Hrvatskom i srbijom.
Kada je rije o direktnim stranim investicijama, prema podacima Ministarstva vanjske
trgovine i ekonomskih odnosa, od maja 1994. godine pa do kraja 2007. godine u nau
zemlju je pristigao kapital iz 89 zemalja u ukupnoj vrijednosti od 6,48 milijardi KM, od ega
vie od 90% ine ulaganja iz evropskih zemalja, a najvie iz srbije (23,8%), austrije (12,5%)
i Hrvatske (12,1%). Znaajno je istaknuti da je vie od 80% stranih ulaganja u spomenutom
periodu dolo u vidu gotovog novca, oko 18% u vidu opreme i graevinskih objekata i
manje od 1% u vidu prava.
dostupni podaci Centralne banke za 2009. godinu pokazuju da su prole godine u Bosni i
Hercegovini registrovana strana ulaganja u ukupnoj vrijednosti od oko 700 miliona KM
(CBBH, 2009: 45), to je skoro 50% manje nego u 2008. godini. od ukupne vrijednosti
ulaganja, oko 33,6% se odnosi na osnivanje novih drutava, dok se oko 66,4% odnosi na
dokapitalizaciju (poveanja kapitala u postojeim privrednim drutvima).
najvei strani investitori u Bosni Hercegovini u 2009. godini bili su turska (185,7 miliona
KM; 31% ukupnih stranih investicija), austrija (90,2 miliona KM; 15,1%), Hrvatska (74,4
miliona KM; 12,4%), srbija (62,3 miliona KM; 10,4%) i slovenija (60 miliona KM; 10%).
turizam 1%
ostalo
7%
Usluge
4%
trgovina
10%
Bankarstvo
12%
Proizvodnja
45%
saobraaj i
telekomunikacije
21%
Grafikon 6: direktne strane investicije u BiH prema djelatnostima u 2009.

izvor: direkcija za ekonomsko planiranje
Prema podruju investiranja, najvei je procenat stranih ulaganja u proizvodnju,

saobraaj i telekomunikacije, bankarstvo i trgovinu. Posebno treba naglasiti da strana
ulaganja u proizvodnju proizvoda od nemetalnih minerala i trgovinu na malo ine
oko 41% stranih ulaganja tokom prvih devet mjeseci prole godine (CBBH, 2009:
45).
najvei priliv direktnih stranih ulaganja u BiH registrovan je 2007. godine kada je
ukupna vrijednost stranih ulaganja iznosila 13,5% vrijednosti bruto domaeg
proizvoda. Poreenja radi, u 2008. godini priliv stranih ulaganja je iznosio 5,7% bruto
211
Aida Zaimovi
domaeg proizvoda da bi u 2009. godini ukupna vrijednost stranih ulaganja smanjena na

2,9% bruto domaeg proizvoda, to je do sada najnii zabiljeen nivo stranih ulaganja.
2. KONKURENTNOST BH. EKONOMIJE U

MEUNARODNOM OKRUENJU
Konkurentnost je relativno novo podruje istraivanja u ekonomskoj nauci. Javlja se 1980ih godina, kada profesor Michael Porter s amerikog Univerziteta Harvard provodi opirna
istraivanja u svijetu kako bi identifikovao determinante za unapreenje konkurentnosti
zemalja. smatra se pionirom u istraivanju konkurentnosti, a njegovo djelo Konkurentnost
nacija postaje temeljem za dalja istraivanja u ovom polju.
Postoji bezbroj definicija konkurentnosti. U sri, ona podrazumijeva sposobnost ekonomija
da racionalno upoljavaju fizike, ljudske, finansijske, prirodne, tehnoloke i druge resurse u
cilju postizanja vieg ivotnog standarda i odrivog rasta i razvoja. Koriste se razliite metodologije i indikatori za mjerenje konkurentnosti pojedinih nacionalnih ekonomija, od kojih
je, zasigurno, najrespektabilnija i najrazraenija metodologija svjetskog ekonomskog foruma.
svjetski ekonomski forum (WeF) je neprofitna fondacija sa sjeditem u enevi koja godinje
okuplja najbolje biznis menadere, meunarodne politike lidere i najbolje strunjake iz
svih oblasti kako bi raspravljali o aktuelnim pitanjima s kojima se svijet suoava. takoer,
tim strunjaka iz WeF-a godinje izdaje niz izvjetaja iz oblasti konkurentnosti ekonomije,
konkurentnosti tehnologije, turizma i dr., a najpoznatiji od njih je svakako izvjetaj o globalnoj konkurentnosti. ovaj izvjetaj analizira 12 stubova konkurentnosti koji daju
sveukupnu sliku konkurentnosti jedne ekonomije, a to su: institucije, infrastruktura, makroekonomska stabilnost, zdravlje i osnovno obrazovanje, visoko obrazovanje i obuka,
efikasnost trita roba, efikasnost trita rada, sofisticiranost finansijskog trita, tehnoloka
spremnost, veliina trita, poslovna sofisticiranost i inovacije.
Grafikon 7. Faze rasta prema Svjetskom ekonomskom forumu
FAKTORSKI VOEN
RAST
institucije
infrastruktura
Makroekonomska
stabilnost
Zdravlje i osnovno
obrazovanje
EFIKASNOU VOEN
RAST
visoko obrazovanje
i obuka
efikasnost trita
roba
efikasnost trita
rada
sofisticiranost
finansijskog trita
tehnoloka
spremnost
veliina trita
INOVACIJAMA VOEN
RAST
Poslovna
sofisticiranost
inovacije
212
navedeni stubovi konkurentnosti kompilirani su u globalnom indeksu kompetitivnosti

GCi indeks (engl. GCi Global competitiveness index) koji odraava konkurentnu poziciju
zemlje po posmatranim parametrima.
U 2010. godini izvjetaj o globalnoj konkurentnosti obuhvatio je 139 zemalja. Zavisno od
vrijednosti analiziranih parametara, zemlje se rasporeuju u jednu od tri faze rasta. Bosna
i Hercegovina, kao i veina zemalja iz okruenja, smjetena je u drugu fazu efikasnou
voen rast. izdvaja se Hrvatska koja se nalazi u tranzicijskoj fazi izmeu efikasnou (druga
faza) i inovacijama voenog rasta (trea faza).
tabela 4: Rangiranje zemalja Jugoistone Evrope prema izvjetajima o konkurentnosti
izvor: Global Competitiveness report 2010-2011; doing Business 2010; iMd yearbook 2010.
WEF (GCI) 2010-11
WB (Doing Business) 2010
IMD 2010
139 zemalja
183 zemlje
58 zemalja
Crna Gora
Hrvatska
Makedonija
srbija
albanija
Bosna i Hercegovina
Prosjek regiona
49
77
79
96
88
102
81,8
Crna Gora
Hrvatska
Makedonija
srbija
albanija
Bosna i Hercegovina
Prosjek regiona
71
103
32
88
82
116
82
Crna Gora
Hrvatska
Makedonija
srbija
albanija
Bosna i Hercegovina
Prosjek regiona
56
56
Prema posljednjem izvjetaju svjetskog ekonomskog foruma za 2010-2011. godinu, Bosna

i Hercegovina se nalazi u samom zaelju rang liste konkurentnosti svjetskih ekonomije. od
ukupno analiziranih 139 svjetskih ekonomija, naa zemlja zauzima 102. mjesto, a uz to
treba istaknuti da su bolje rangirane zemlje trinidad i tobago (84), ruanda (80), Mongolija
(99), Moldavija (94), Bocvana (76) i druge. ako pokuamo usporediti rang sa zemljama u
okruenju, vidjeemo da su sve zemlje ispred nas, pa i albanija koja je dugo vremena uvala
posljednju poziciju u regionu. najbolje rangirana zemlja u regiji je Crna Gora koja iz godine
u godinu poboljava svoju poziciju, a u 2010. godini rangirana je ak 13 mjesta navie nego
u prethodnoj godini (49. mjesto).
najmanju konkurentnost, sa aspekta posmatranih stubova konkurentnosti, Bosna i
Hercegovina ima u oblasti institucija (posebno efikasnosti i transparentnosti djelovanja
zakonskog okvira, etiko ponaanje firmi, zatita vlasnikih prava), infrastrukture (kvalitet
infrastrukture cestovne, luke, avio), tehnoloka spremnost (apsorpcija novih tehnologija
od strane kompanija, dostupnost najnovijih tehnologija) te visokog obrazovanja i obuke
(lokalna dostupnost istraivakih usluga, odljev mozgova, opseg dodatne obuke i sl.).
rjeavanje problema nekonkurentnosti bh. ekonomije je, prema studiji ekonomskog instituta, jedan od najveih izazova za nau zemlju. Posebno imajui u vidu da se Bosna i
Hercegovina kvalifikuje kao najmanje konkurentna zemlja najmanje konkurentnog regiona
evrope. dovoljno govori podatak da smo u prethodnoj godini bili pretposljednji po rang
213
Aida Zaimovi
listi konkurentnosti u regionu samo albanija je bila loija, da bi nas u ovoj godini prestigla
i albanija. takoer, navodi se da je potrebno najmanje 8 do 10 godina da BiH dostigne
nivo konkurentnosti najmanje konkurentnih zemalja lanica evropske unije, to e
zahtijevati opsene reforme u svim sektorima bh. ekonomije i koncipiranje politike
konkurentnosti i njeno inkorporiranje u razvojnu politiku Bosne i Hercegovine.
Za razliku od svjetskog ekonomskog foruma, iMd ima znatno manji uzorak zemalja 58.
iMd (eng. international Management development institute) je meunarodni institut koji
objavljuje napredak zemalja na polju konkurentnosti analizirajui etiri podruja:
ekonomske performanse, efikasnost vlade, poslovnu efikasnost i infrastrukturu. od zemalja
u regiji, jedino Hrvatska zadovoljava kriterije i rangirana je u iMd izvjetajima, a u
posljednjem izvjetaju za 2010. godinu zauzima 56. od ukupno 58 mjesta.
tabela 5: komparativni prikaz promjene GCi indeksa globalne kompetitivnosti odabranih zemalja u
periodu 2004-2010. izvor: Global Competitiveness report
GCI Global Competitiveness Index
2004 -2005 2005 -2006 2006 -2007 2007 -2008 2008 -2009 2009 -2010 2010 - 2011
(104)
(117)
(122)
(131)
(134 )
(133)
(139)
rang
Crna Gora
n/a (96)
n/a (85)
n/a (87)
82
65
62
49
Hrvatska
79
64
56
57
61
72
77
Makedonija
82
75
84
94
89
84
79
n/a (96)
n/a (85)
n/a (87)
91
85
93
96
98
100
88
98
82
109
106
108
107
96
109
88
102
srbija
albanija
Bosna i
Hercegovina
Pored svjetskog ekonomskog foruma i iMd-a, koji se prvenstveno bave globalnom kon kurentnou posmatrajui sveukupni ekonomski kontekst, postoje i druge organizacije
koje analiziraju konkurentnost u specifinim podrujima. ovdje se izdvaja svjetska banka
koja analizira konkurentnost ekonomija s aspekta lahkoe obavljanja biznisa i evropska
banka za obnovu i razvoj koja stavlja u fokus napredak tranzicijskih ekonomija.
Jednom godinje svjetska banka objavljuje izvjetaj doing Business report u kojem se
analizira poslovno okruenje i uvjete za obavljanje biznisa. doing Business objedinjuje
set indikatora koji se odnose na regulaciju i administrativne procese vezane za djelovanje
preduzea u zemlji kao naprimjer: pokretanje biznisa, dobivanje graevinskih dozvola,
zapoljavanje radnika, uslovi za dobijanje kredita, registriranje imovine, zatita investitora,
zatvaranje biznisa, izvravanje ugovora, i dr.
Prema posljednjem izvjetaju svjetske banke za 2010. godinu, Bosna i Hercegovina je
rangirana kao 116. od ukupno 183 analizirane zemlje (za 3. mjesta bolja pozicija nego u
2009. godini). takoer, i prema ovom rangiranju bh. ekonomija je ocijenjena kao najloije
214
pozicionirana zemlja u regionu (Kosovo je rangirano kao 113.), dok je najbolje rangirana
Makedonija na visokom 32. mjestu.
Gledajui pojedinane parametre, BiH je
(ako izuzmemo 164. mjesto na kojem se
nalazi Kosovo) ubjedljivo najloije rangirana zemlja u regionu prema indikatoru
pokretanje biznisa, na 160. mjestu. najbolje
rangirana zemlja regiona je Makedonija (6.
mjesto), slijede albanija (46. mjesto) i srbija
(73. mjesto), a od ostalih zemalja istiu se
Bjelorusija (7. mjesto), ruanda (11. mjesto),
Madagaskar (12. mjesto), armenija (21.
mjesto), Gruzija (5. mjesto). takoer, u poreenju sa zemljama regiona, najloije smo
pozicionirani po indikatorima registriranje
imovine, dobijanje kredita i izvravanje
ugovora, dok najbolji rang u regionu imamo prema indikatoru zatvaranje biznisa.
Rang u 2010.
(od 183)
Indikatori
Lahkoa obavljanja biznisa
116
Pokretanje biznisa
160
dobijanje dozvola
136
Zapoljavanje
111
registriranje imovine
139
dobijanje kredita
61
Zatita investitora
93
Plaanje taksi
128
Prekogranina trgovina
izvravanje ugovora
Zatvaranje biznisa
63
124
63
tabela 6: indikatori poslovnog ambijenta u BiH

prema doing Business Report 2010.
izvor: svjetska banka
na kraju, predstaviemo poloaj bh. ekonomije prema izvjetaju o tranzicijskom napretku

koji godinje objavljuje evropska banka za obnovu i razvoj.
Grafikon 8: tranzicijski indikatori za Bosnu i Hercegovinu u 2009. godini
izvor: eBrd
velika privatizacija
Mala privatizacija
restruktuiranje preduzea
Liberalizacija cijena
Liberalizacija trgovine
Politika konkurencije
reforma bankarskog sistema
nebankarske finansijske institucije
reforma infra strukture
215
Aida Zaimovi
Za procjenu uspjenosti zemlje u provoenju tranzicijskih reformi mogu se koristiti

tranzicijski indikatori definisani od strane evropske banke za obnovu i razvoj. navedeni
tranzicijski indikatori obuhvataju devet oblasti: veliku i malu privatizaciju, restrukturiranje
preduzea, liberalizaciju cijena i trgovine, politiku konkurencije, reformu bankarskog sistema
i infrastrukture te pokazatelje vezane za nebankarske finansijske institucije. indeks se kree
u rasponu od 1, to ukazuje na malo ili nimalo napretka do 4+ (4,33), to ukazuje na
standarde koji su slini naprednim industrijskim ekonomijama.
Prikazani tranzicijski indikatori pokazuju da je Bosna i Hercegovina postigla najvei napredak
u reformama poetne faze kao to su liberalizacija cijena i trgovine gdje se postie i najvea
vrijednost indeksa (4), dok se najvei zaostatak primjeuje u podruju politike konkurencije
(2), restrukturiranju preduzea (2,3) i nedovoljnoj razvijenosti nebankarskih finansijskih
institucija (1,7).
tabela 7: Usporedba tranzicijskih indikatora BiH i zemalja regiona za 2009. godinu.
izvor: eBrd
BiH
Hrvatska Crna Gora srbija
Albanija
1
Makedonija BiH/see5
Trite
Liberalizacija cijena
4,3
4,3
97,09
Liberalizacija trgovine
4,3
4,3
4,3
95,69
Politika konkurencije
2,3
88,50
Mala privatizacija
4,3
3,7
3,7
76,14
velika privatizacija
3,3
2,7
3,7
3,3
93,75
restrukturiranje
preduzea
Finansijski sistem
2,3
2,3
2,7
81,30
reforma bankarskog
sistema
93,75
nebankarske
finansijske institucije
Reforma infrastrukture
1,7
1,7
1,7
2,7
76,58
2,3
2,3
2,3
2,3
2,7
91,27
Ukupno
2,78
3,55
2,85
2,89
3,07
3,26
88,99
Preduzea
Usporedimo li tranzicijske indikatore za Bosnu i Hercegovinu sa istim indeksima za zemlje

regiona, moemo zakljuiti da prema ukupnom indeksu naa zemlja zaostaje za prosjekom
pet posmatranih zemalja regiona za oko 12%, te da je u tom kontekstu najblia poloaju
Crne Gore. najmanji zaostatak za zemljama regiona javlja se u oblasti liberalizacije cijena
(svega 3%) i liberalizacije trgovine (oko 4,5%), dok je najvei zaostatak primijeen u oblasti
1
indeks za Bosnu i Hercegovinu podijeljen sa prosjekom indeksa za ostalih pet zemalja u postocima.
216
razvoja nebankarskih finansijskih institucija, odnosno male privatizacije i restrukturiranja

preduzea (zaostatak oko 20% u odnosu na zemlje regiona).
neki autori smatraju da je nizak nivo tranzicijskih indikatora, odnosno tranzicijske slabosti2,
usko vezan s udjelom privatnog sektora u stvaranju bruto domaeg proizvoda. U tom
smislu, slab tranzicijski rejting nae zemlje mogli bismo objasniti relativno niskim udjelom
privatnog sektora u bruto domaem proizvodu od oko 60%, to je ujedno i najnii udio u
poreenju s drugim zemljama regiona.
Postavlja se pitanje razloga tako loeg rangiranja Bosne i Hercegovine u sektoru preduzetnitva na koje ukazuje ne samo nizak udio privatnog sektora u stvaranju bruto domaeg
proizvoda, nego i prethodno analizirani indikatori konkurentnosti (WeF, svjetska banka)
koji u najveoj mjeri oslikavaju nepovoljan i nestimulativan poslovni ambijent u BiH. Postoji
niz razloga, meutim, mi emo ovdje pokuati ukazati samo neke od njih.
najprije, visoki trokovi pokretanja preduzea i isuvie komplicirana registracija uveava ukupne
trokove poslovanja, zbog ega se veliki dio poslovne aktivnosti premjeta u neformalnu
ekonomiju. osnovni uzrok visokih trokova poslovanja jeste spor i dugotrajan proces osnivanja
preduzea, koji u naoj zemlji traje i do 60 dana u prosjeku, za razliku od regiona gdje je prosjek
11,4 dana. Zatim, broj procedura potrebnih za pokretanje biznisa (12 za BiH u odnosu na 7 u
regionu, a 5,7 u zemljama oeCd-a) te dvostruko vei trokovi pokretanja preduzea nego u
zemljama regiona, a etiri puta vei nego je prosjek zemalja oeCd-a.
osim toga, postoje visoki trokovi inspekcija, licenci, dozvola (posebno graevinskih),
razliite takse i naknade, zahtjevi za velikim brojem dokumenata, neujednaena poreska
politika na teritoriji BiH, kao i obeshrabrujua zakonska regulativa u vezi zapoljavanja, to
sveukupno predstavlja visoke barijere novim investicionim poduhvatima.
60
50
40
BiH
30
region
20
oeCd
10
0
vrijeme
(dani)
Procedura
(broj)
trokovi pokretanja
biznisa (%prihodi pc)
Grafikon 9: trokovi poslovanja u Bosni i Hercegovini za 2010. godinu.

izvor: svjetska banka
vie pogledati u: eBrd: Life in transition: a survey, 2005.
217
Aida Zaimovi
Jedan od moguih razloga nepovoljnog poslovnog i investicionog okruenja u naoj zemlji

jeste i postojei institucionalni okvir.3 naime, institucionalno okruenje je vaan preduslov
uspjene tranzicije prema punopravnom lanstvu u evropskoj uniji. Pojedini autori
navedene indikatore tranzicije nadopunjuju sa tzv. kriterijima uspjeha obuhvatajui njima,
izmeu ostalog, politike uslove, stabilnost zakona, nivo obrazovanosti radne snage,
poreske stimulacije, kao i funkcionalnost dravne administracije. Heritage Fondacija je u
svom izvjetaju o ekonomskim slobodama u 2009. godini, nau zemlju rangirala kao 134.
od 183 uvrtene zemlje svijeta (bili smo 121. u 2008. godini), i u spomenutom izvjetaju
naa zemlja je okarakterisana kao uglavnom neslobodna, odnosno ocijenjeno je da ne
postoji kvalitetno institucionalno okruenje za poslovanje (Federalni zavod za programiranje
razvoja, 2009: 4). Posebno se istiu loe ocjene za slobodu vlasnitva (10%), slobodu od
korupcije (33%), slobodu investiranja (50%) i dr. institucionalno ureenje u naoj zemlji
karakterie suvie glomazan administrativni aparat, podijeljene i nekada isprepletene
nadlenosti drave i entiteta, nedovoljno struan kadar, veliki otpor prema promjenama,
institucionalne slabosti, neefikasno rukovoenje i neslaganja, te odvie marginalizirana
uloga drave u zakonodavnim procesima, kao i u procesima evropskih integracija, to ini
da sveukupni poslovni ambijent bude izrazito nestimulativan, rizian i nepredvidiv
(vanjskopolitika inicijativa BH, 2007: 49-79).
izloeni izvjetaji meunarodnih institucija i organizacija o konkurentnosti zemalja pokazuju
da je BiH jo uvijek daleko iza najmanje razvijenih zemalja evropske unije, ali i da prilino
zaostaje za zemljama Jugoistone evrope. Kao zemlja koja se nalazi u drugoj fazi rasta (tzv.
efikasnou voen rast), BiH e morati vie ulagati u unapreenje onih stubova konkurentnosti koji su krucijalni u ovoj fazi razvoja, a to su: visoko obrazovanje i dodatna obuka,
vea efikasnost trita roba i trita rada, unapreenje sofisticiranosti finansijskog trita
(posebno nebankarskih finansijskih institucija) i podizanje nivoa tehnoloke spremnosti.
na kraju, moemo zakljuiti da se Bosna i Hercegovina suoava s nizom tekih tranzicijskih
izazova, te da joj predstoji dug i mukotrpan period u kojem e morati uloiti jo mnogo
napora kako bi napredovala u postojeim i pokrenula nove reformske procese. da bi
napredovala u tranzicijskim reformama, naa zemlja e morati ubrzati tempo privatizacije
i reorganizacije preduzea, smanjiti veliinu javnog sektora te ukloniti nepotrebnu
birokratiju i administraciju na niim nivoima vlasti koja ograniava razvoj preduzetnitva.
takoer, u budunosti bi se trebalo djelovati u pravcu jaanja dravnih institucija i
objedinjavanju esto nekoherentnih ekonomskih politika to bi, u krajnjoj instanci, vodilo
stvaranju jedinstvenog ekonomskog prostora na teritoriji Bosne i Hercegovine.
Prema istraivanju koje provodi svjetska banka (BeePs), poslovni subjekti kao najvee institucionalne
prepreke navode izraenu korupciju, neizvjesnost u vezi sa regulacijom, poreske stope i funkcionisanje
sudstva. izvor: BeePs, svjetska banka.
218
3. EVROPSKA PERSPEKTIVA BOSNE I HERCEGOVINE

saradnja izmeu Bosne i Hercegovine i evropske unije poela se razvijati jo 1992. godine
meunarodnim priznanjem Bosne i Hercegovine kao nezavisne i suverene drave. narednih
godina, evropska unija je odigrala znaajnu ulogu u okonanju ratnih deavanja na prostoru
Bosne i Hercegovine, te nakon potpisivanja mirovnog sporazuma u dejtonu, 1995. godine,
pruila izuzetnu finansijsku pomo u obnavljanju ratom razruene ekonomije, potpomogla
izgradnju institucija i podrala obnovu razjedinjenog bosanskohercegovakog drutva.
nedugo potom Unija objavljuje svoju namjeru da se otvori prema zemljama Zapadnog
Balkana, te promovirajui regionalni pristup inicira ideju pokretanja Pakta stabilnosti za
Jugoistonu evropu. ovaj strateki politiki dokument imao je za cilj stabilizaciju u Jugoistonoj evropi putem pribliavanja zemalja regije evroatlantskim integracijama i jaanjem
regionalne saradnje.
Znaajan moment u odnosima prema Uniji, a ujedno i kljuni segment Pakta stabilnosti,
bio je uspostavljanje Procesa stabilizacije i pridruivanja 1999. godine. Proces stabilizacije
i pridruivanja, kao doprinos procesu stabilizacije zemalja jugoistone evrope, unaprijedio
je do tada postojei regionalni pristup Unije prema zemljama regije obuhvatajui nekoliko
instrumenata. to su, prije svega, sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (ssP), program
finansijske pomoi zemljama obuhvaenim ovim procesom, te autonomne trgovinske
olakice koje su imale za cilj da doprinesu razvoju postojeih privrednih i trgovinskih odnosa.
treba spomenuti da je tokom cijelog procesa Unija pruala znatnu finansijsku pomo kako
bi se ispunili potrebni uslovi. U tu svrhu formiran je i Cards program pomoi Unije za
obnovu, razvoj i stabilizaciju namijenjen albaniji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Crnoj Gori,
Makedoniji i srbiji, posredstvom kojeg je dosada u regiju plasirano skoro pet milijardi eura,
dok je prema procjenama evropske komisije u periodu od 1991. godine pa do kraja 2006.
godine u nau zemlju evropska unija donijela vie od 10 milijardi KM putem niza programa
pomoi (PHare, oBnova, eCHo, Cards, teMPUs, i drugi).
Zemlje Jugoistone evrope se nalaze na razliitim nivoima odnosa s evropskom unijom.
stoga se i ekonomski izazovi, s kojima se suoavaju zemlje regiona, znatno razlikuju u
zavisnosti od njihovog poloaja na evropskoj mapi i njihovoj ekonomskoj situaciji. Preduga
politika previranja, nedovoljni napori u ekonomskim reformama, institucionalnom
preureivanju i usklaivanju naeg zakonodavstva s evropskim standardima, doveli su
Bosnu i Hercegovinu u nezavidnu poziciju u odnosu na zemlje regiona, tako da je BiH kao
posljednja zemlja u regionu potpisala ssP. trenutno, najblie lanstvu su Hrvatska i
Makedonija koje imaju status zemlje kandidata za lanstvo, dok preostale zemlje BiH,
srbija, albanija, Crna Gora imaju status zemlje potencijalnog kandidata za lanstvo u
evropskoj uniji.
219
Aida Zaimovi
tabela 8: Status zemalja regiona u pogledu pristupanja Evropskoj uniji

izvor: evropska komisija
Studija
izvodljivosti
Zemlja
Bosna i Hercegovina
srbija
albanija
Crna Gora
Makedonija
Hrvatska
2003.
2005.
2005.
Sporazum o stabilizaciji
i pridruivanju
Pregovori
Zakljuivanje
2005.
2005.
2003.
2005.
Juni 2008.
april 2008.
2006.
2007.
2004.
2005.
Aplikacija
za lanstvo
aplikacija Pregovori
2008.
2004.
2003.
Pristupanje
2005.
2005.
3.1. EKONOMSKI ASPEKTI SPORAZUMA O STABILIZACIJI I PRIDRUIVANJU

najznaajniji momenat u odnosima s evropskom unijom za BiH je, svakako, potpisivanje
sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju koncem juna 2008. godine. neposredno po
potpisivanju, u julu 2008. godine stupio je na snagu i Privremeni sporazum koji je ureivao
trgovinske aspekte sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju.
ve i prije potpisivanja ssP, evropska unija je 2000. godine jednostrano liberalizirala trite
za vei dio roba porijeklom iz nae zemlje dajui im preferencijalni status prilikom uvoza na
jedinstveno trite eU. stupanjem na snagu Privremenog sporazuma, liberalizacija trgovinskih
odnosa s Unijom je znatno ubrzana. U tom smislu, definisan je tempo liberalizacije, pa su za
neke proizvode trenutano otklonjene sve barijere, dok je za vei dio proizvoda definisan
prijelazni period, a pojedini proizvodi (oko 2,63% proizvodnih linija) su zadrali punu carinsku
zatitu (Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, 2010: 6).
Liberalizacija trgovine s evropskom unijom za nau zemlju ima posebnu vanost zbog
injenice da je evropska unija najznaajniji trgovinski partner nae zemlje. Ukupna razmjena
s eU u 2009. godini je iznosila oko 9 milijardi KM to ini 50,5% ukupne trgovinske razmjene
nae zemlje. osim toga, pokrivenost uvoza izvozom u trgovini s eU se poveava iz godine
u godinu i u 2009. godini je iznosila 50,72%. sve to dovoljno govori o vanosti jedinstvenog
trita eU za izvozni sektor nae zemlje, budui da ono predstavlja najvanije izvozno trite
za BiH. ipak, veliki dio bh. kompanija se suoava s preprekama u pristupu jedinstvenom
tritu eU uslijed injenice da proizvodi iz nae zemlje ne ispunjavaju zahtjeve kvaliteta i
sigurnosti za uvoz. Zbog toga, povlastice koje su date od strane eU u velikoj mjeri nisu
iskoritene. vei problemi bi se mogli oekivati kada se okona liberalizacija trgovinskog
reima, s obzirom na to da veliki broj domaih preduzea nije spreman za poslovanje u
uslovima poveane konkurencije uslijed manje efikasnosti i slabije tehnoloke opremljenosti. nekonkurentnost domae proizvodnje bi, u srednjem roku, mogla izazvati poveanu
nezaposlenost u naoj zemlji. takoer, lo poloaj nae zemlje moe pojaati injenica da
su nai proizvoai neorganizirani, fragmentirani u nastupima na eU tritu, te da znaajan
220
dio bh. kompanija proizvodi ne potivajui evropske standarde ili, pak, koriste relativno
zastarjele standarde proizvodnje.
Potpuna liberalizacija trgovine s evropskom unijom e, u dugom roku, donijeti niz koristi
naoj ekonomiji. nae kompanije e lake dolaziti do najnovijih proizvodnih tehnologija,
jeftinije e moi nabavljati potrebne sirovine, a uz to e imati bolji pristup tako velikom
tritu kakvo je jedinstveno trite eU koje broji vie od 500 miliona potroaa.
4. ZAKLJUAK:
NUNOST UBRZAVANJA REFORMSKIH PROCESA
da bi pristupile evropskoj uniji, zemlje moraju da ispune niz kriterija ekonomske, politike
i pravne prirode. svrha uvoenja ekonomskih kriterija jeste da osigura da zemlje, kada ve
pristupe evropskoj uniji, dostignu nivo ekonomskog razvoja koji im omoguava da funkcioniu u panevropskom konkurentskom okruenju.
Premda je Bosna i Hercegovina tek u prvoj fazi ugovornog odnosa s evropskom unijom,
obaveze ispunjavanja zadatih ekonomskih ciljeva i dostizanja evropskih standarda su svakim
danom zahtjevnije, a rokovi za njihovo okonanje sve krai.
Prikazani makroekonomski pokazatelji, kao i pozicioniranje nae zemlje prema izvjetajima
vodeih meunarodnih organizacija i institucija, pokazuju da je pred nama jo uvijek mnogo
posla i truda kako bismo doli ukorak sa zemljama okruenja, a potom i zemljama
lanicama evropske unije. Postavlja se kao imperativ sprovoenje temeljitih reformi politike
podsticanja preduzetnitva, a naroito podsticanje malog i srednjeg biznisa u pravcu
olakavanja uslova poslovanja, smanjenja procedura i vremena potrebnog za pokretanje
biznisa, dobijanje dozvola, registriranje imovine i sl. nuno je intenzivirati obim ekonomskih
aktivnosti u pravcu produktivnije mobilizacije ekonomskih resursa nae zemlje. Jedan od
naina je i podizanje sveukupne ekonomske efikasnosti u Bosni i Hercegovini, to se moe
postii reformisanjem javnog sektora u cilju smanjenja njegovog uea u ekonomskoj
aktivnosti, otklanjanjem nepotrebne birokratije i administracije koja ograniava i usporava
razvoj preduzetnitva.
na koncu, potrebno je raditi na ujedinjavanju ekonomskog prostora u Bosni i Hercegovini,
posebno imajui u vidu da se radi o maloj otvorenoj ekonomiji s tritem od oko 4 miliona
stanovnika, i jaanju konkurentnosti bh. kompanija kako na domaem, tako i regionalnom
i meunarodnom tritu.
221
InsTITUCIOnALnI sIsTeM
222
PARLAMENTARNA SKUPTINA
BOSNE I HERCEGOVINE
Nermina Saraevi
Saetak lanak opisuje Parlamentarnu skuptinu BiH kao najvii legislativni organ vlasti u Bosni
i Hercegovini putem sistemske analize i sa aspekta konsocijativne politike paradigme.
izostanak politikog konsenzusa kod formiranja koalicionog programa vodeih
parlamentarnih stranki kontinuirano ugroava legitimnost zakonodavne vlasti i umanjuje
njenu funkcionalnost u institucionalnom poretku. ovakav model je sa stanovita funkcionalnosti ovisan o vanjskom, supra-nacionalnom autoritetu u vrenju vlasti (Ured visokog
predstavnika u Bosni i Hercegovini), od ijeg angamana e i dalje ovisiti donoenje
kljunih odluka i reformi potrebnih za jaanje centralnog dravnog aparata i time
zastupanja optih interesa svih graana (demosa) Bosne i Hercegovine. tranzicija ka
samostalnom modelu e biti uslovljena postizanjem politikog dogovora o optem
(zajednikom) dobru uz etos kooperacije izmeu parlamentarnih stranaka.
Kljune rijei: etno-teritorijalna zastupljenost, politiki legitimitet, partnerski odnos
1. O PRIRODI DRAVNOG PARLAMENTARIZMA

1.1. HISTORIJSKI KONTEKST: TRANZICIJA KA MULTIPARTIJSKOM SISTEMU
Politiki pluralizam na teritoriji Bosne i Hercegovine se poinje razvijati za vrijeme austrougarske vlasti u periodu 1878-1918. (arnautovi, 2009). intenzivniji razvoj se nastavlja u
periodu Kraljevine Jugoslavije (1918-1941) kada se politike partije formiraju oko dva
dominantna regionalna bloka (srpskog i hrvatskog). narodi Bosne i Hercegovine se u novoj
zajednici junoslovenskih naroda (Kraljevini srba, Hrvata i slovenaca) politiki organizuju
prema historijskim i teritorijalnim preferensama. iako je teritorijalno predstavljala integralnu
cjelinu sve do 2. svjetskog rata, Bosna i Hercegovina nije imala zvanini predstavniki dom ili
skuptinu naroda, pa su se poslanici iz Bosne i Hercegovine birali u narodnu skuptinu koja
je zasjedala u Beogradu, prijestolnici Kraljevine Jugoslavije. Politiko djelovanje na teritoriji
tadanje Bosne i Hercegovine je bilo organizovano kroz rad nekolicine politikih partija,
podrunica hrvatskih, odnosno srpskih stranaka u Bosni i Hercegovini, Komunistike partije
Jugoslavije (KPJ), demokratske stranke Jugoslavije i Jugoslovenske muslimanske organizacije
(JMo). JMo je na izborima 1920. g. za Ustavotvornu skuptinu Kraljevine Jugoslavije dobila
najvei broj glasova i 24 mandata iz Bosne i Hercegovine. najvei uspjeh ove politike stranke
je da se uspjela izboriti za lan 135 u Ustavu Kraljevine srba Hrvata i slovenaca, odnosno, tzv.
turski paragraf po kojem Bosna i Hercegovina ostaje u postojeim granicama.
Analiza postdejtonskog politikog sistema Institucionalni sistem
223
Nermina Saraevi
Za vrijeme 2. svjetskog rata, politiki rad se organizovao kroz djelovanje KPJ u narodnooslobodilakom ratu protiv nacistike okupacije. U tim uslovima 25. 11. 1943. godine na 2.
zasjedanju antifaistikog vijea narodnog osloboenja Jugoslavije (avnoJ) formirana je
Bosna i Hercegovina u svojim dananjim teritorijalnim granicama, kao ravnopravna
zajednica srpskog, hrvatskog i muslimanskog naroda unutar jugoslovenske socijalistike
federacije, u kojoj je egzistirala kao federalna jedinica sa samostalnim organima vlasti.
njeno zakonodavno tijelo u novonastaloj zajednici bila je narodna skuptina BiH, koja je
osnovana na treem zasjedanju Zemaljskog antifaistikog vijea Bosne i Hercegovine
(ZavnoBiH) u sarajevu od 26-28. aprila 1945. godine. U novoj federativnoj zajednici se
uvodi jednopartijski sistem na elu s KPJ.1 Ustav narodne republike Bosne i Hercegovine
(nrBiH) je donesen 31. decembra 1946. g. definira Bosnu i Hercegovinu kao narodnu
dravu republikanskog oblika koja se na osnovu prava na samoopredjeljenje, ukljuujui
pravo i na otcjepljenje, ujedinjenje sa ostalim republikama (Hrvatskom, srbijom, slovenijom,
Makedonijom i Crnom Gorom) u Federativnu narodnu republiku Jugoslaviju. Kasnijim
Ustavom iz februara 1974. godine dolazi do promjene naziva iz narodne u socijalistiku
republiku Bosnu i Hercegovine (srBiH),2 kojim se potvruju principi ravnopravnosti njenih
naroda i narodnosti, pravo na otcjepljenje od federativne zajednice, te naglaen princip
srazmjerne reprezentativnosti u svim oblicima drutveno-politikih organizacija i zajednica.
ovim ustavom je propisan rad skuptine srBiH, kao najvieg zakonodavnog organa srBiH,
koji je odluivao o pitanjima unutranje i vanjske politike, a koja su morala biti usaglaena
s centralnom politikom i zakonodavstvom sFrJ.
U toku 1990. godine skuptina srBiH je donijela izmjene na Ustav sr BiH, kojim se
omoguilo uvoenje viestranakog sistema i odredio nain formiranja politikih partija
za predstojee izbore koji su zakazani za 18. 11. 1990. godine. iako je zbog specifinog
multietnikog konteksta u Bosni i Hercegovini, skuptina srBiH prvobitno zabranila
udruivanje graana po osnovu vjerske i nacionalne pripadnosti, Ustavni sud srBiH je
naknadno odobrio formiranje stranaka na etnikoj osnovi, uz obrazloenje da bi svaka
zabrana takvog udruivanja graana predstavljala krenje osnovnih ljudskih prava i sloboda.
nakon toga je donesen Zakon o izborima odbornika i poslanika u skuptine drutvenopolitikih zajednica prema kojem su provedeni prvi viestranaki izbori u novembru 1990.
godine (arnautovi, 1996: 11).
ovo je formalno oznailo poetak razvoja postkomunistikog pluralizma u Bosni i
Hercegovini, kada dolazi do formiranja veeg broja politikih stranaka. Jedan broj njih je
nastao reformom ranijih politikih organizacija iz jednopartijskog sistema (socijalistika
1
Godine 1952. mijenja naziv u savez komunista Jugoslavije (vii Kongres Komunistike partije Jugoslavije,
2-7. novembar 1952. godine, Zagreb). KPJ je predstavljala interese i opredijeljenost naroda za uspostavljanje socijalnog samoupravnog drutvenog ureenja, i bila simbol narodnog otpora i pobjede nad
terorom nacizma u 2. svjetskom ratu.
reformom Ustava socijalistike Federativne republike Jugoslavije iz 1974., federativne republike su
dobile pravo na otcjepljenje kao nositelji suverenosti, te vei stepen nezavisnosti u odnosu na centralnu
vladu u Beogradu. (Ustav sFrJ, Uvodni dio; osnovna naela i, Prvi dio: sFrJ, lan 5).
224
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine
partija se razvila iz saveza komunista, socijalistiki demokratski savez iz socijalistikog

saveza radnog naroda Bosne i Hercegovine, a Liberalna stranka iz saveza socijalistike
omladine BiH). drugi blok stranaka je predstavljao politike programe koncipirane na
etnikom principu koje su zagovarale interese iskljuivo tri najvee etnike grupacije u
Bosni i Hercegovini: sda (stranka demokratske akcije Muslimani, kasnije, Bonjaci), sds
(srpska demokratska stranka srbi) i HdZ BiH (Hrvatska demokratska zajednica Hrvati)
(Pejanovi, 2006: 49). takoer, dolazi do formiranja i drugih stranaka s tzv. graanskim
opredjeljenjem (koje zagovaraju interese svih graana Bosne i Hercegovine bez etnike
ekskluzivnosti) kao sto su stranka Jugoslovena, demokratska stranka, savez reformskih
snaga za Bosnu i Hercegovinu (srs za BiH), i dr. (Pejanovi, 2006: 47).
na prvim viestranakim izborima odranim 1990. godine uestvovalo je 15 politikih
stranaka, a pobjedu su odnijele 3 glavne etnike stranke sda, sds i HdZ BiH, koje su osvojile
ukupno 84% poslanikih mandata u skuptini sr BiH (Pejanovi, 2006: 52). Meutim, ove
tri vodee stranke nisu mogle usaglasiti politiki program niti se sloiti oko vizije budueg
razvoja srBiH, nego su vlast formirale na partnerskoj osnovi.3
Glavna linija podjele izmeu parlamentarnih stranaka 1990. g. se ticala budueg modela
teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine, pri emu se formiraju dva oprena stajalita:
i) Prva opcija je bila za suvereni i neovisni razvoj Bosne i Hercegovine i istupanje iz
federalne jugoslovenske zajednice, slijedei primjer Hrvatske i slovenije (za ovu
opciju su bile sda, HdZ BiH i pet opozicionih stranaka: socijaldemokratska partija
sdP, srs za BiH, demokratska socijalistika stranka dss, Liberalna stranka Ls i
Muslimanska bonjaka organizacija MBo)
ii) druga suprotstavljena opcija je bila za ostanak Bosne i Hercegovine u ve naetoj
zajednici sr Jugoslavije (s bivim republikama srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom
i pokrajinama vojvodinom i Kosovom), a koju su podravali sds i srpski pokret
obnove (sPo) (Pejanovi, 2006: 54-55).
shodno tome, skuptina srBiH 24. i 25. januara 1992. godine donosi odluku o raspisivanju
referenduma za utvrivanje budueg statusa Bosne i Hercegovine, na koji je izalo 64% ili
2/3 registriranih biraa. od ukupnog broja graana koji su izali na referendum, 99% ih je
glasalo za neovisni razvoj Bosne i Hercegovine i istupanje iz jugoslovenske zajednice.
Meutim, nepriznavanje legitimnosti referenduma4 za neovisnost Bosne i Hercegovine od
strane srpskog politikog vodstva je oznaio parlamentarnu krizu u Bosni i Hercegovini i
poetak krvavih ratnih sukoba. U toku ratnih dejstava, paralelno su postojale skuptina
3
Partnerski odnos izmeu vodeih parlamentarnih stranaka se zasniva iskljuivo na saglasnosti oko
zajednike raspodjele vlasti, dok za glavna politika pitanja razvoja drave izostaje konsenzus, a u bh.
model ga uvode politike stranke nakon pobjede na izborima 1990. godine (Pejanovi, 2006: 54).
Za osporavanje legitimiteta referenduma za otcjepljenje srBiH od federativne zajednice vidi:
(Kuzmanovi, 1999) i (Kuzmanovi, 2004).
225
Nermina Saraevi
rBiH i skuptina rs5 te od 28. 8. 1993. g. i Zastupniki dom (sabor) Hrvatske republike
Herceg Bosne koje su vrile ulogu zakonodavnih organa za svoje pripadajue teritorije nad
kojima su imale vojnu kontrolu6 do okonanja ratnih dejstava i konsolidacije dravnih
organa vlasti prema dejtonskom mirovnom sporazumu.
1.2. LEGITIMITET I FUNKCIONALNOST UNUTAR POLITIKOG SISTEMA
Pristajanje graana na drutveni ugovor u normativnom smislu podrazumijeva usvajanje
ili priznanje drutveno-pravnog poretka koji je uspostavljen kroz ustavne i druge formalnopravne akte. to je istovremeno priznanje legitimiteta politikih elita da organizuju, vode i
upravljaju drutvenim dobrima i cjelokupnim drutvenim ivotom zajednice nad kojom imaju
suverenu vlast u svojim teritorijalnim granicama. izvor politikog legitimiteta u demokratskim
ureenjima je zasnovan na principima zastupljenosti interesa graana i podloan je volji
naroda. Politiki legitimitet u tom kontekstu podrazumijeva potivanje uspostavljenih
procedura koje su dio zakona jedne drave. Legitimnost je osnovni uslov za odranje vlasti:
bez minimuma legitimnosti vlada e nailaziti na este blokade u svom radu (dahl, 1997).
Karakter dravnog parlamentarizma u Bosni i Hercegovini ili dravne zakonodavne vlasti
se mora posmatrati u smislu tzv. konsocijativnog7 drutvenog ugovora kojim se
uspostavila aktuelna politika paradigma po potpisivanju dejtonskog mirovnog sporazuma.
U drutvenim zajednicama podijeljenim po religijskom, lingvistikom, tradicijskom ili
etnikom osnovu kao to je bosanskohercegovaka zajednica, konsocijativni model
demokracije ukazuje na potrebu da se drutveni fragmenti usaglase i organizuju vlast bez
naruavanja stabilnosti poretka i oznaava tranzitni model demokracije, jer je cilj prevazii
ili zaustaviti fragmentaciju drutvenih interesa u cilju izgradnje jednog stabilnog drutva.
U tom smislu, dejtonski ugovor bi predstavljao ugovor nametnut izvana (koji nije izraz
autonomne volje bh. graana, odnosno naroda), a koji postaje izvor legitimiteta za
novonastalu dravnu tvorevinu po okonanju rata 1992-1995. njime je meunarodno
priznata republika Bosna i Hercegovina interno podijeljena na tri subteritorijalne jedinice
(dva entiteta i Brko distrikt BiH) s razliitim politikim ureenjima, a dravna (supraentitetska vlast) se ustrojila po principu triparitetne zastupljenosti i jednakosti konstitutivnih
naroda Bonjaka, srba i Hrvata. etnika fragmentacija je tako uslovila nastanak etnike
pluralizacije, i konstaliranje politikih partija oko etnikog principa tri glavne nacionalne
zajednice u Bosni i Hercegovini.
5
6
odluku o formiranju skuptine srpskog naroda u Bosni i Hercegovini su donijeli poslanici kluba srpske
demokratske stranke i kluba srpskog pokreta obnove iz skuptine sr BiH dana 24. 10. 1991.
Politika vlast se u periodu ratnih sukoba reducirala na stranaka vodstva sds u republici srpskoj, HdZ
BiH u Hr Herceg Bosni, a sporazumom od 13. 4. 1992. g. izmeu sda, HdZ BiH i pet opozicionih stranaka
(sdP, srs, Ls, MBo, dss) na organe vlasti rBiH (Pejanovi, 2006: 55).
Pojam konsocijativne demokratije oznaava oblik vlasti koji podrazumijeva zagarantovanu zastuplje nost razliitih grupa u raspodjeli vlasti unutar drutvenih zajednica i sistema koji su podijeljeni po
etnikim, lingvistikim, religijskim i drugim linijama (Lijphart, 2004: 96-109).
226
ak su i oevi amerikog Ustava bili suoeni s problemom fragmentacije unutar drutvene

zajednice, kada obina veina nije dovoljna da legitimira vlast u situaciji kada postoji
nekoliko rivalskih interesa koji se moraju istovremeno uskladiti. Problem fragmentacije
sistema koji se atomiziranjem politikih partija pretvara u koncept poliarhije (dahl, 1997:
133) direktno utie na stabilnost politike vlasti, a time i njene sposobnosti da se legitimno
nametne za suverena. Kao posljedica toga, dahl navodi da visoko fragmentirani viepartijski
sistemi mogu unutar parlamenta dovesti do stvaranja nestabilnih ili slabih koalicija. one
su nesposobne da se nose sa osnovnim problemima i zato u oima javnosti, pa ak i politikih
elita, preuveliavaju one aspekte politikog ivota koji se odnose na frakcionatvo. to
zauzvrat moe da dovede do nepovjerenja u predstavniku demokraciju i nespremnosti da
se toleriu politiki sukobi. Jako male su anse za ovakve sisteme da se ne vrate u hegemonijsko ureenje, osim ukoliko ne uspiju izbalansirati koaliciju koja e imati vladajuu veinu.
Polazei od gornjeg argumenta, pitanje legitimiteta dravnih struktura proisteklih iz
daytona jedna je od najkontroverznijih tema na bh. politikoj sceni, koja ukazuje na paradoksalnost ovakvog drutvenog ugovora u praksi i na njegova mnogostruka teoretska
ogranienja koja onemoguavaju uspostavu balansiranog dravnog mehanizama
potrebnog za neovisno funkcionisanje dravne vlasti. naime, sui generis priroda politikog
sistema u Bosni i Hercegovini, koji ima obiljeja federalnog, semiparlamentarnog i
polupredsjednikog ureenja, implicira, shodno tome, i jednu specifinu korelaciju i
strukturu formalnih dravnih nositelja zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. Kako je izmjena
Ustava Bosne i Hercegovine8 u iskljuivoj nadlenosti Parlamentarne skuptine BiH, ona je
direktno uslovljena politikim dogovorom vodeih parlamentarnih stranaka. U izostanku
ovog dogovora, institucija Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini osigurava
funkcionalnost politikog sistema. visoki predstavnik je, na osnovu lana ii i lana v aneksa
10. sporazuma o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora, ovlaten da prati
implementaciju mirovnog sporazuma, to u praksi znai da moe donositi odluke i
nametati zakone na osnovu ovlasti povjerenih mu u tumaenju i implementaciji dejtonskog
mirovnog sporazuma. Kapacitet dravnog parlamenta da funkcionie kao zakonodavni
organ u pogledu pitanja koja su bila od sutinskog interesa za razvoj drave Bosne i
Hercegovine, se u dosadanjem radu pokazao slabim, jer je veliki broj takvih odluka i zakona
morao nametnuti visoki predstavnik, kako bi se prevazile parlamentarne blokade do
kojih dolazi zbog nemogunosti postizanja konsenzusa o osnovnim pitanjima unutranje
i vanjske politike. na ovaj nain se kroz instituciju visokog predstavnika9 osigurava
kontinuitet bh. politikog sistema i ostvaruje minimum reformi potrebnih za izgradnju
institucija i voenje dravne politike, ali je s druge strane, sm proces upitan s aspekta legitimiteta predstavnike demokracije, jer se za donoenje odluka zaobilaze legalno izabrani
predstavnici naroda, a visoki predstavnik nije po Ustavu ovlateni predlaga zakona.
8
9
inicijative za izmjenu Ustava Bosne i Hercegovine u mandatu 20062010: aprilski paket iz 2006,
sporazum iz Pruda iz 2009. i Butmirski proces iz oktobra 2009. (Banovi i Gavri, 2010: 13-15).
Funkcija visokog predstavnika ujedinjuje Ured visokog predstavnika i specijalnog predstavnika eU u
BiH.
227
Nermina Saraevi
U bh. modelu, potrebno je da politike elite koje predstavljaju fragmentirane interese (i

ovdje ne mislimo iskljuivo na etnike interese, nego je fragmentacija kompleksan problem
i obuhvata itav niz socijalnih i ekonomskih potkategorija) uu u meusobni dijalog uz
etos kooperacije. Uz ovaj uslov bi bilo mogue uspostaviti funkcioniranje sistema tako to
bi interesi glavnih drutvenih segmenata (ili njegovog velikog broja) bili inkorporirani u
tranziciji ka horizontalnom modelu (dehijerarhizaciji) (Papadopolys, 2000: 218) u voenju
politike. svaki drugi proces sa aspekta bh. pluralizma bi znaio vjetaku demokratizaciju
gdje zvanina vlast nee imati legitimno uporite niti saglasnost od strane svojih graana.
1.3. PRINCIP SELEKTIVNE REPREZENTATIVNOSTI
druga vrsta fenomena koji se eli ovdje ispitati jeste koji princip reprezentativnosti se manifestuje kroz funkciju i djelovanje zastupnika i delegata dvodomne Parlamentarne skuptine
BiH (Ps BiH). naime, zastupnici Predstavnikog doma Ps BiH, koji su direktno izabrani nosioci
zakonodavne vlasti, zastupaju interese graana iz svojih entiteta. s druge strane, delegati
doma naroda Ps BiH su delegirani od strane zastupnika entitetskih parlamenata, dakle,
posrednim putem zastupaju iskljuivo interese tri konstitutivna naroda (Hrvate, srbe i
Bonjake) iako u Bosni i Hercegovini ive i drugi narodi i narodnosti (prema preambuli
Ustava Bosne i Hercegovine definisani kao kategorija ostalih).
Kod izbora zastupnika i delegata primjenjuje se dejtonski princip etno-teritorijalne podjele
Bosne i Hercegovine. dejtonski ustav pretpostavlja teritorijalno ustrojstvo Bosne i Herce govine kao zajednice u kojoj postoje tri konstitutivna naroda: Bonjaci, srbi i Hrvati i ostali
graani, gdje se indirektno podrazumijeva da srbi treba da iskljuivo ive (imaju prebivalite) na teritoriji republike srpske, a Bonjaci i Hrvati da prebivaju na teritoriji Federacije
BiH kako bi ostvarili svoja politika prava.
Broj mandata poslanika iz dva entiteta je raspodijeljen prema prebivalitu kandidata, tako
da kandidatima politikih partija i nezavisnim kandidatima iz republike srpske pripada
1/3, a kandidatima iz Federacije BiH pripada 2/3 ukupnih mandata u Predstavnikom domu
Ps BiH. Prema ovako koncipiranom obliku ustroja predstavnike demokratije, proizlazi da
interese graana iz Federacije BiH jedino mogu zastupati politiari iz Federacije BiH,
odnosno interese graana iz republike srpske iskljuivo politiari koji prebivaju na teritoriji
republike srpske. time se ograniila daljnja drutvena integracija izmeu politikih stranki
i graana i nametnuo princip selektivne zastupljenosti koji uzrokuje diskriminaciju interesa
onih grupacija koje nisu po ustavnoj definiciji dominantne na odreenoj teritoriji drave.
U domu naroda se primjenjuje slian princip teritorijalne raspodjele mandata: 1/3 delegata
srpskog naroda se iskljuivo bira s teritorije republike srpske, a preostale 2/3 (1/3 delegata
iz bonjakog naroda i 1/3 delegata iz hrvatskog naroda) s teritorije Federacije BiH (Ustav
Bosne i Hercegovine, lan iv, taka 1. i taka 2.). Kategorija ostalih graana, tj. drugih, ne konstitutivnih naroda kao nacionalnih manjina, nije uopte predstavljena u domu naroda
228
i time su njihova politika prava ozbiljno povrijeena.10 U izboru delegata doma naroda
se ponavlja princip selektivne zastupljenosti i time namee pitanje legitimnosti ovakvog
parlamentarnog sistema, jer u odluivanju o dravnim interesima jednog naroda od strane
predstavnika s jedne treine teritorije drave ne moe se nikako ogledati princip pred stavljanja tog konstitutivnog naroda na cjelokupnoj teritoriji Bosne i Hercegovine. Princip
ovako definisane selektivne zastupljenosti uslovljava politiku fragmentaciju i segregaciju
graana, te uzrokuje prisilnu migraciju jednog dijela stanovnitva, koje u cilju ostvarivanja
svojih politikih i graanskih prava bira ivjeti u dijelu Bosne i Hercegovine gdje su mu
Ustavom garantovana i u cijelosti dozvoljena ta prava.
U zakonskom pogledu, izbor predstavnika i delegata u oba doma Ps BiH je i dalje u
suprotnosti s Protokolom 12. evropske konvencije o ljudskim pravima, koji propisuje optu
zabranu diskriminacije na bilo kojoj osnovi kod uea u javnim institucijama i upravnim
tijelima. svi poslijeratni izbori u Bosni i Hercegovini su tako provedeni na diskriminirajuoj
osnovi, direktno krei odredbe evropske konvencije o ljudskim pravima,11 ija je potpisnica
i Bosna i Hercegovina. Principi ove konvencije su inkorporirani u Ustavu Bosne i Hercegovine, lan ii: Ljudska prava i slobode, i imaju prioritet nad svim ostalim zakonima. Pravo
na nediskriminaciju po bilo kojem osnovu kao to je pol, rasa, boja, jezik, vjera, politiko i
drugo miljenje je propisano takom 4. u istom lanu, pa je zaista upitno kako je mogue
najviim zakonskim aktom kao to je Ustav istovremeno ograniiti politika prava nekonstitutivnim narodima s jedne strane, a s druge strane ih u liberalno-egalitarijanskom
duhu evropskih naela ravnopravnosti velikoduno garantirati?
Mandat zastupnika Ps BiH se odnosi na predstavljanje ili zastupanje interesa graana iz
jednog ili drugog entiteta u pogledu voenja dravne politike. Meutim, kako odvojiti
dravnu od lokalnih ili entitetskih politika? Zastupnici u Ps BiH pripadaju istim strankama
koje uestvuju na lokalnim izborima i najee su te politike stranke nosioci vlasti u istim
lokalnim jedinicama.12 dakle, sutinsko pitanje je da li entitetska (regionalna, lokalna)
politika i interesi uslovljavaju voenje dravne politike koja bi trebala da donosi mjere od
interesa za cjelokupnu dravu i sve njene graane (tj. narod, demos) podjednako, a ne
zastupati interese iskljuivo jedne grupe naroda?
10
11
12
s obzirom na multietniki karakter Bosne i Hercegovine, pitanje reprezentativnosti se u bivoj federalnoj

jedinici (srBiH) rijeilo kroz ustavne odredbe (amandmani LX i LXi Ustava sr BiH iz 1974. g.) koji propisuju
srazmjernu zastupljenost svih naroda i narodnosti na ravnopravnoj osnovi u samoupravnim politikim
organizacijama i organima vlasti.
izvjetaj evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine za 2010. godinu, seC (2010) 1331 od 9. 11.
2010, str. 8.
Za uporedbu izbornih mandata vidi web stranicu Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine:
www.izbori.ba.
229
Nermina Saraevi
2. NADLENOSTI I FUNKCIJE PARLAMENTA

2.1. OPTE NADLENOSTI PARLAMENTARNE SKUPTINE BIH
opta struktura i nadlenosti dravnog parlamenta su propisani lanom iv Ustava Bosne i
Hercegovine. osnovne nadlenosti Ps BiH su odreene lanom iv, taka 4. one su dale
ogranienu ulogu dravnom parlamentu u smislu donoenja dravnog zakonodavstva, i
kao da je namjera tvoraca Ustava bila da se uloga dravnih institucija u to veoj mjeri
ogranii na iskljuivo one funkcije koje su neophodne za minimalno odranje dravnog
suvereniteta. to su sljedee ovlasti:
a) donoenje zakona koji su potrebni za provoenje odluka Predsjednitva ili za vrenje
funkcije skuptine prema Ustavu
b) odluivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za
meunarodne obaveze BiH
c) odobravanje budeta za institucije Bosne i Hercegovine
d) odluivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora
c) ostala pitanja koja su potrebna da se provedu dunosti Ps BiH, ili koja su joj
dodijeljena zajednikim sporazumom entiteta (Ustav Bosne i Hercegovine, lan iv,
taka 4.)
Zanimljivo je da taka a) podrazumijeva donoenje zakona koji su potrebni za provoenje
odluka Predsjednitva, to implicira ulogu dravnog parlamenta kao servisa Predsjednitva
BiH koje ne kreira politiku per se, nego slui tehniki da legalizuje politike odluke i mjere
od jednog dijela dravne egzekutive (ovdje: trolano Predsjednitvo BiH). take b) i c)
definiu finansijsku nadlenost u pogledu odobravanja budeta za rad institucija Bosne i
Hercegovine, a taka d) nadlenost za ratifikaciju meunarodnih ugovora.
Meutim, u taki e) se paljivo ostavlja mogunost da se zakonodavna uloga parlamenta
proiri, tj. da ona evoluira u zavisnosti od zajednikog sporazuma entiteta u pogledu
prijenosa nadlenosti iz odreenih oblasti. i ove odredbe reflektiraju ponavljajui princip
tranzitivne legitimnosti na kojem je koncipiran Ustav i koji je rezultirao, takoer, tranzitivnim
dravnim institucijama iji kontinuitet i funkcionalnost ovise o volji entitetskih politikih
elita. shodno tome, postavlja se pitanje uloge dravnog parlamenta koja, ako je uporedimo
s drugim federalnim politikim sistemima, nema potrebnu legitimnost i snagu zbog odnosa
drava vs. entiteti, jer su manje strukturne jedinice stvarni nosioci dravnih nadlenosti, i
one ih prenose prema svojoj slobodnoj procjeni na dravu, uz mogunost da ih mogu
ponovno vratiti nazad. U klasinom ustavnom federalizmu je ustav taj koji dodjeljuje
kompetencije, drava stoga ne zavisi od dobre volje svojih manjih strukturnih jedinica. to
znai da se nadlenosti drave ne odreuju po volji ili na osnovu dogovora manjih
strukturalnih jedinica. Jer svoj legitimitet drava ne crpi iz volje manjih strukturalnih jedinica,
ve iz samog ustava. (Hartwig, 2007: odjeljak 3.3)
230
U odnosu drava vs. entiteti, dolo je do ogranienog prijenosa odreenih nadlenosti s

entitetskog na dravni nivo. ove nadlenosti ukljuuju zajedniku odbrambenu i sigurnosnu
politiku osnivanje oruanih snaga BiH, uspostava obavjetajno-sigurnosne agencije BiH
te dravne agencije za istrage i zatitu (siPa), osnivanje visokog sudskog i tuilakog vijea,
koje predstavlja dravnu instituciju nadlenu za izbor, opoziv i kontrolu rada sudija i tuilaca
u cijeloj Bosni i Hercegovini (Banovi i Gavri, 2010: 10), osnivanje dravne kompanije za
prijenos elektrine energije u Bosni i Hercegovini elektroprijenosa BiH, uspostavu Brko
distrikta BiH i uspostavu indirektne poreske politike na dravnom nivou. takoer je dolo
do uvoenja principa paralelne nadlenosti kada se radi o odluivanju o okvirnim i optim
zakonima, koji je uobiajen u sloenim dravama i prema kojem drava zakonom utvruje
politiku i principe ureivanja odreenih oblasti, a nie jedinice (u naem sluaju entiteti,
kantoni i Brko distrikt BiH) u okviru svoje nadlenosti detaljnije ureuju te odnose. Ustav
Bosne i Hercegovine takoer daje mogunost uspostavljanja konkurentne nadlenosti
drave i entiteta u pitanjima koja su u nadlenosti oba nivoa vlasti kao to su ostvarivanje
i zatita ljudskih sloboda i prava (trnka, 2008: 30). Proces izgradnje i jaanja dravnih
institucija, koje su neophodne za adekvatno voenje pregovora u okviru procesa evropskih
integracija, i dalje e biti uslovljavan entitetskim pristajanjem na prijenos nadlenosti na
dravne organe ukoliko ne doe do znaajnih promjena Ustava Bosne i Hercegovine.
2.1.1. Funkcije i uloga dravnog Parlamenta
opte nadlenosti Ps BiH su dalje razvijene u poslovnicima o radu oba doma i predstavljaju
rezultat evolucije dravnog institucionalnog aparata (Poslovnik o radu Predstavnikog
doma (poglavlje v-iX) i Poslovnik o radu doma naroda (poglavlje viX)). Ps BiH u sklopu
svoje institucionalne uloge vri sljedee funkcije i aktivnosti:
Zakonodavna uloga: osnovna uloga Ps BiH je donoenje zakona iz oblasti koje su

ustavnim odredbama u iskljuivoj nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine kao i
za druge oblasti u nadlenosti entiteta koje oni prenesu na dravni nivo;
izmjena Ustava: iako Parlamentarna skuptina nije uestvovala u kreiranju i

donoenju bh. Ustava, ona ima jedina ovlatenje da vri izmjene i dopune Ustava
(lan X, taka 1. Ustava Bosne i Hercegovine), i iz tog razloga je njena politika uloga
i odgovornost od izuzetnog znaaja. amandmane na Ustav Bosne i Hercegovine
mogu podnijeti Predsjednitvo BiH, vijee ministara BiH, dom naroda, te svaki
poslanik Ps BiH. amandmani se alju na miljenje vijeu ministara BiH i Predsjednitvu BiH ukoliko oni nisu predlagai, i moraju biti razmotreni na javnim raspravama.
Ustavni amandmani se usvajaju redovnim zakonodavnim postupkom u oba doma,
s tim da u Predstavnikom domu za izmjene mora glasati najmanje 2/3 poslanika
(Ustav Bosne i Hercegovine, lan X);
izborne funkcije: davanje saglasnosti na izbor kljunih funkcionera izvrne vlasti. ovu
funkciju iskljuivo vri Predstavniki dom Ps BiH koji odobrava imenovanje
predsjedavajueg vijea ministara BiH na prijedlog Predsjednitva BiH, te druge
lanove vijea ministara BiH na prijedlog predsjedavajueg vijea ministara BiH. U
231
Nermina Saraevi
tom cilju se formira Komisija za pripremu izbora vijea ministara BiH koja potvruje
imenovanje predsjedavajueg i lanova vijea ministara BiH;
Finansijske funkcije: odluivanje o izvoru finansiranja institucija Bosne i Hercegovine

i finansiranju meunarodnih obaveza. Predsjednitvo BiH na preporuku vijea
ministara BiH podnosi prijedlog Zakona o budetu institucija Bosne i Hercegovine
za narednu godinu do 15. 10. tekue godine, te dostavlja parlamentu godinji
izvjetaj o izvrenju budeta (rashodima i prihodima) za prethodnu godinu;
Funkcije izvrne vlasti: ko-odluivanje o pitanjima vanjske politike davanjem saglasnosti

za ratifikaciju ili otkazivanje meunarodnih ugovora, sporazuma i konvencija.
Parlament dijeli ovu aktivnost s nosiocima izvrne vlasti, a koja je u primarnoj nadlenosti Predsjednitva BiH. takoer se u konsultaciji s Predstavnikim domom
sprovodi imenovanje predstavnika Bosne i Hercegovine u meunarodnim
institucijama;
Sudske aktivnosti: parlament je nadlean za autentino tumaenje zakona, propisa

i optih akata. na ovaj nain parlament vri funkciju organa pravosua, s obzirom
na to da kao primarno legislativno tijelo moe tumaiti i utvrivati istinitost, autentinost i pravilan smisao zakonskih odredbi i propisa;
kontrolna uloga: parlament vri kontrolu rada vijea ministara BiH i moe izglasati
nepovjerenje ili traiti rekonstrukciju vijea ministara BiH. vijee ministara BiH je
obavezno da podnosi izvjetaje o svom radu, obrazlae mjere politike koje provodi,
odgovorno je za primjenu zakona, propisa i drugih akata, te obavezno da prua
informacije iz oblasti svog djelokruga rada. odgovornost vlade se zasniva na podjeli
vlasti u predstavnikoj demokraciji i ogleda se kroz interpelaciju i mogunost
izglasavanja nepovjerenja vladi.
informativne aktivnosti i interpelacija: u okviru svojih informativnih aktivnosti, parlament ima pravo zahtijevati informacije od lanova vijea ministara BiH, drugih
dravnih institucija i tijela, od drugih subjekata kojih se tie odreena situacija kao
i od Ureda visokog predstavnika i drugih meunarodnih organizacija koje djeluju u
Bosni i Hercegovini. Jednom u 6 mjeseci organizuje se zajednika sjednica oba doma
Poslanici (delegati) pitaju vijee ministara BiH odgovara koja je dostupna i za
javnost. istrane aktivnosti parlament obavlja kroz rad svojih komisija, posebno
prema lanovima vijea ministara BiH.
donoenje rezolucija i drugih akata: ovo je jedna od aktivnosti politikog karaktera.

donoenjem rezolucija, deklaracija, odluka, preporuka, zakljuaka i drugih akata,
parlament izraava svoj stav o relevantnim politikim pitanjima, socijalnim
problemima i potrebama, i daje politike smjernice koje e provoditi Predsjednitvo,
vijee ministara ili druge institucije Bosne i Hercegovine.
Regulisanje unutarnje organizacije i rada: domovi parlamenta reguliu svoju unutarnju

organizaciju kroz poslovnike o radu kao i zakljucima, ukoliko odreena pitanja nisu
rijeena Poslovnikom o radu.
232
Meunarodne aktivnosti: aktivnosti Ps BiH na polju meunarodnih odnosa se

intenzivno razvijaju u skladu s prioritetima vanjske politike Bosne i Hercegovine,
kroz djelovanje stalnih parlamentarnih delegacija, meuparlamentarnih grupa
prijateljstva i razvojem bilateralnih i multilateralnih odnosa s parlamentima drugih
zemalja i meunarodnih organizacija. s obzirom na to da je Proces stabilizacije i
pridruivanja evropskoj uniji jedan od kljunih prioriteta vanjske politike Bosne i
Hercegovine, Ps BiH intenzivnije sarauje s institucijama evropske unije, te se u tom
cilju odravaju redovni sastanci s delegacijom Parlamenta evropske unije za saradnju
sa zemljama Jugoistone evrope.
2.1.2. Odnosi s dravnom egzekutivom
2.1.2.1. odnosi sa Vijeem ministara BiH

Bh. semiparlamentarni sistem specifian je u odnosu na klasine parlamentarne modele u
kojima parlamentarna veina formira vladu, odnosno postavlja premijera i veinu kabineta,
a to se ne moe primijeniti na odnos izmeu zakonodavne vlasti, tj. Parlamentarne
skuptine BiH (Ps BiH) i vijea ministara BiH, koje je nosilac izvrne vlasti zajedno s
Predsjednitvom BiH. vijee ministara se konstituira na osnovu principa teritorijalne zastupljenosti i jednakosti konstitutivnih naroda, prema kojem najvie 2/3 ministara moe biti s
teritorije Federacije BiH, a 1/3 s teritorije republike srpske.
U odnosu prema parlamentu, vijee ministara BiH moe podnositi prijedloge zakona na
usvajanje Ps BiH, dostavljati miljenje o prijedlozima zakona za koje nije bilo predlaga;
traiti sazivanje sjednice domova radi razmatranja odreenog pitanja i traiti miljenja od
strane domova. vijee ministara BiH preko svojih predstavnika uestvuje na sjednicama
domova, kolegija i komisija; moe se ukljuiti u rasprave na sjednicama, a predstavnici
vijea ministara BiH imaju pravo i dunost da uestvuju u radu Predstavnikog doma
(Poslovnik o radu vijea ministara BiH (odjeljak viii)).
izmeu Ps BiH i vijea ministara BiH naglaena je kontrolna uloga koju vri Ps BiH (kroz
interpelaciju i mogunost izglasavanja nepovjerenja vladi), (Poslovnik o radu Predstavnikog doma (l. 167-169) i Poslovnik o radu doma naroda (l. 164-166)). s druge strane,
uloga vijea ministara BiH kao inicijatora i predlagaa zakona sve vie jaa u odnosu na
ulogu samih poslanika i delegata. Princip ravnotee izmeu zakonodavne i izvrne vlasti
se ne moe pravilno uspostaviti i odrati u bh. modelu, zbog institucionalnih mehanizama
koji vjetaki odravaju kontinuitet politikog sistema. naime, u politiki razvijenim demokratskim drutvima kada nastupi parlamentarna kriza trai se disolucija (rasputanje)
parlamenta ili parlamentarna veina izglasa nepovjerenje aktuelnoj vladi, nakon ega dolazi
do smjene struktura vlasti i do uspostave nove politike paradigme. iako bh. parlament
moe izglasati nepovjerenje vladi, od 1996. g. do danas nije bilo takvih sluajeva. s druge
strane, ne postoji formalna odredba kojom se moe raspustiti Predstavniki dom Ps BiH,
to ukazuje na elju tvoraca dejtonskog ustava da sprijee politiku nestabilnost i blokadu
233
Nermina Saraevi
u radu dravne vlasti i osiguraju kontinuitet politikog sistema. Problem uspostave odgovarajuih korelacija izmeu parlamentarne veine i lanova kabineta (koji se biraju
prevashodno prema etnikim kriterijumima) predstavlja ogranienje u funkcionisanju
dravne vlasti, jer se za donoenje najvanijih politikih odluka i reformi teko ostvaruje
meusobni konsenzus.
2.1.2.2. odnosi s Predsjednitvom BiH

Funkciju efa drave u BiH vri trolano Predsjednitvo BiH, koje imenuje predsjedavajueg
vijea ministara BiH (vlade) za iju investituru je potrebno odobrenje Predstavnikog doma
Ps BiH. U okviru svojih formalnih ovlatenja, Predsjednitvo BiH moe da podnosi
parlamentu prijedloge zakona na usvajanje (Poslovnik o radu Predstavnikog doma (l.
170-171) i Poslovnik o radu doma naroda (l. 167-168)). takoer, predstavnici Predsjednitva
BiH mogu uestvovati na sjednicama domova i ukljuiti se u raspravu u svakom momentu.
na zahtjev nekog od domova, Predsjednitvo BiH je duno pruiti obavjetenje o pitanjima
iz svoje nadlenosti, te podnijeti izvjetaj o svojim rashodima najmanje jednom godinje.
Predsjednitvo BiH moe raspustiti dom naroda (Poslovnik o radu Predsjednitva BiH (lan
44)), to je u odreenom smislu odlika polupredsjednikih sistema (savremeni dualistiki
parlamentarizam) (sadikovi, 2004: 143) u kojima predsjednik drave ima pravo raspustiti
parlament. lan 44. Poslovnika o radu Predsjednitva BiH, propisuje mogunost rasputanja
doma naroda Ps BiH ukljuujui sluajeve promjene parlamentarne veine. Proceduru za
rasputanje doma naroda moe pokrenuti lan Predsjednitva BiH iz reda srpskog naroda
u narodnoj skuptini republike srpske, u bonjakom klubu doma naroda Parlamenta
Federacije BiH (bonjaki lan) i u hrvatskom klubu doma naroda Parlamenta Federacije
BiH (hrvatski lan). Meutim, kontrolna uloga Predsjednitva BiH prema parlamentu je u
bh. modelu ograniena, jer Predsjednitvo BiH moe raspustiti samo dom naroda, ali se
nigdje ne spominje rasputanje Predstavnikog doma, tj. ne postoji zakonom predvien
mehanizam za njegovo rasputanje.13 odredbe o rasputanju su u pravnom smislu ostale
nedoreene, jer se ni u jednom pravnom aktu ne spominje da e rasputanje doma naroda
automatski voditi ka rasputanju i Predstavnikog doma, i objavljivanju novih izbora. dakle,
rasputanje doma naroda koje moe izvriti svaki lan Predsjednitva BiH u svom
pripadajuem entitetskom domu naroda, odnosno njegovom klubu, pretpostavlja promjenu parlamentarne veine u entitetskim parlamentima, koji delegiraju poslanike u dom
naroda, pa se shodno tome, kod svake promjene parlamentarnih veina u entitetima mora
promijeniti i stranaka struktura delegata u domu naroda. s obzirom na to da od 1996. g.
13
Prijedlog ustavnih amandmana iz tzv. aprilskog paketa iz 2006. g. je u poglavlju Parlamentarna

skuptina BiH predloio odredbu kojom se propisuje rasputanje Ps BiH, koja moe samu sebe raspustiti
u sluaju kada Predstavniki dom ne uspije izabrati predsjedavajueg vijea ministara BiH ni nakon tri
kruga glasanja. Prijedlog paketa Ustavnih amandmana je usaglaen izmeu 6 vodeih parlamentarnih
stranki (sda, snsd, sBiH, HdZ BiH, HdZ 1990 i PdP) uz posredovanje visokog predstavnika i drugih
meunarodnih medijatora u Bosni i Hercegovini, ali ga je Predstavniki dom Ps BiH odbio na svojoj
sjednici od 26. 4. 2006.
234
do danas nije dolo niti jednom do rasputanja doma naroda, teko je izvriti detaljniju
analizu ovog institucionalnog mehanizma, ili tumaiti njegovu funkcionalnost. Pri tome
moemo primijetiti da ovakva vrsta institucionalnog odnosa izmeu struktura vlasti oznaava jo jednu od pogodnosti kojom se zacementirala izabrana parlamentarna struktura,
ime je zagarantovano funkcionisanje sistema zbog straha od nepremostivih podjela ili
mogunosti ponovnog pribjegavanja agresivnim metodama rjeavanja politike krize.
3. STRUKTURA PARLAMENTARNE SKUPTINE BIH

3.1. ORGANIZACIJA PARLAMENTA
Parlamentarna skuptina BiH je dvodomno tijelo koje se sastoji iz Predstavnikog doma i
doma naroda. s obzirom na to da se poslanici Predstavnikog doma biraju direktno, iako
s teritorije 2 entiteta, ovaj dom bi trebao odraavati tj. predstavljati interese svih graana
i naroda na teritoriji Bosne i Hercegovine. Princip teritorijalne tj. entitetske supremacije
(koja se bazira na etnikom) nad dravnom je imanentan u radu dravnog parlamenta kroz
organizaciju Predstavnikog doma kao i kroz strukturu doma naroda, gdje se ogleda zatita
etnikih interesa tri konstitutivna naroda. Predstavniki dom bi formalno predstavljao jedan
direktni forum za zastupanje interesa graana, gdje moemo analizirati aktivnost stranaka
i njihovu parlamentarnu praksu i disciplinu. dom naroda s druge strane, oznaava indirektni
forum za zatitu etnikih interesa (zastupnici su delegirani od strane entitetskih parlamenata) i gdje je skoro nerelevantno iz kojih politikih opcija dolaze poslanici, jer su njihova
politika opredjeljenja pretpostavljena etnikoj lojalnosti.
U periodu 1996-2002. mandat Ps BiH je trajao dvije godine, a od 2002. g. duina mandata
se poveava na etiri godine. nain organizacije rada oba doma parlamenta je propisan
Poslovnikom o radu Predstavnikog doma i Poslovnikom o radu doma naroda. ako uporedimo ova dva poslovnika, dolazimo do zakljuka da ne postoji neki ekskluzivni primat u
pogledu rada jednog doma nad drugim, pa se tako Predstavniki dom ne moe striktno
definisati kao donji dom niti se dom naroda moe posmatrati kao gornji dom parlamenta.
oba doma imaju skoro identine organizacione strukture, poput kolegija, komisija, naina na
koji se vodi zakonodavni postupak, te drugih aktivnosti koje su svojstvene zakonodavnom
organu. U zakonodavnoj funkciji, Predstavniki dom je uvar entitetskih interesa, jer se
predstavljanje tj. zastupanje zasniva na entitetskim parametrima, dok dom naroda garantira
zatitu vitalnih nacionalnih interesa tri konstitutivna naroda. Meutim, to ne implicira da je
uloga doma naroda ograniena iskljuivo na provjeru usklaenosti prijedloga zakona s
nacionalnim interesima konstitutivnih naroda. naprotiv, zakonodavna procedura u domu
naroda se odvija u identinim fazama neovisno od zakonodavne procedure u Predstavnikom
domu. i o prijedlozima zakona se zasebno raspravlja, vre dorade ili izmjene, pri emu se pored
provjere da li je neki prijedlog zakona u suprotnosti s vitalnim nacionalnim interesom nekog
od naroda, vre i druge vrste izmjena u skladu s aktuelnim socioekonomskim potrebama.
235
Nermina Saraevi
ako se zakonodavne procedure neovisno odvijaju u oba doma, postavlja se pitanje dolazi
li moda do dupliciranja posla, to se direktno odraava na duinu trajanja postupka za
usvajanje nekog zakona? s obzirom da se zakonodavni postupci odvijaju paralelno i
neovisno jedan od drugog, rezultirajui tekstovi prijedloga zakona moraju biti istovjetni
da bi neki zakon bio usvojen. (Poslovnik o radu Predstavnikog doma (l. 124) i Poslovnik
o radu doma naroda (l. 115)). Pri tome se mora ispuniti uslov usaglaenosti teksta izmeu
oba doma, koji se ostvaruje radom Zajednike komisije za postizanje sporazuma o identinom tekstu zakona. iz tog razloga je i u prijedlozima ustavnih amandmana iz 2006. g.
izvrena rekonstrukcija procedure, prema kojoj bi se osnovna procedura donoenja zakona
provodila u Predstavnikom domu, a dom naroda bi iskljuivo razmatrao usvojene zakone
sa aspekta zatite vitalnog nacionalnog interesa.
rad parlamenta poiva na dva principa:
Etno-teritorijalna zastupljenost (kod glasanja, odnosno lanstva u radnim tijelima

primjenjuje se princip zastupljenosti naroda prema kojem 1/3 poslanika/delegata
mora biti s teritorije republike srpske, odnosno iz reda srpskog naroda, a najvie
2/3 s teritorije Federacije BiH odnosno iz reda hrvatskog i bonjakog naroda)
Ravnopravnost domova (kod predsjedavanja zajednikim kolegijem, komisijama i

sjednicama naizmjenino se smjenjuju predstavnici oba doma; takoer, prijedlog
zakona mora proi odvojene procedure u oba doma da bi bio usvojen, osim ako
nije u nadlenosti zajednike komisije oba doma)
domovi se konstituiraju na poetku svakog mandata odravanjem prve konstituirajue

sjednice, koju saziva Kolegij doma iz prethodnog saziva, kada se biraju klubovi poslanika/
delegata, predsjedavajui domova i njihovi zamjenici (predsjedavajui i njegova dva
zamjenika moraju biti iz razliitih konstitutivnih naroda).
rad oba doma Ps BiH je organizovan kroz sljedea radna tijela:
Kolegij doma,
Klubovi poslanika/delegata,
Komisije doma,
sjednice doma.
3.1.1. Kolegij doma
na poetku mandata, konstitutivnu sjednicu doma saziva Kolegij doma iz prethodnog saziva.
tada se izmeu poslanika bira Kolegij doma, koji se sastoji od predsjedavajueg i njegovog
prvog i drugog zamjenika, a svi moraju biti iz razliitih konstitutivnih naroda. takoer, pri
tome se mora voditi rauna da predsjedavajui Predstavnikog doma nije iz istog konstitutivnog naroda kao aktuelni predsjedavajui Predsjednitva BiH i predsjedavajui vijea
ministara BiH. Predsjedavajui se rotira svakih osam mjeseci poevi od dana izbora na
dunost. sjednicama Kolegija i Proirenog kolegija mogu prisustvovati predstavnici vijea
236
ministara BiH, predstavnici komisija domova, i druga lica koja pozove predsjedavajui, ali
bez prava odluivanja. Kolegij doma je zaduen za koordinaciju i rjeavanje poslova koji
se odnose na poslanike doma, saradnju s drugim domom, saradnju doma s Predsjednitvom
BiH i vijeem ministara BiH, saradnju s politikim strankama, organizacijama i udruenjima
graana, odluivanje kod zakonodavne procedure o nadlenosti odreene komisije za neki
prijedlog zakona, kao i za razmatranje inicijativa i prijedloga koji se podnose domu u vezi
s njihovom usklaenou s Poslovnikom doma (Poslovnik o radu Predstavnikog doma
(poglavlje iii, odjeljak a) i Poslovnik o radu doma naroda (poglavlje iii, odjeljak a)).
U Predstavnikom domu, Kolegij moe da radi i u proirenom sastavu (Proireni kolegij
koji ukljuuje predstavnika svakog od klubova poslanika doma) kada je potrebno obaviti
konsultacije i odluiti o pripremi plenarnih sjednica, radnog plana, trajanju rasprave o
nezakonodavnim pitanjima i o drugim pitanjima koja se tiu funkcioniranja doma. odluke
Kolegija i Proirenog kolegija se donose konsenzusom, a ako to nije mogue, odluke Kolegija
donosi dom u Predstavnikom domu, odnosno predsjedavajui u domu naroda o emu
obavjetava dom naroda, a Proirenog kolegija donose domovi.
3.1.2. Klubovi poslanika/delegata
Klubovi predstavljaju oblik djelovanja poslanika/delegata unutar doma, a svaki klub
samostalno organizuje svoj nain rada. Klub mogu osnovati najmanje tri poslanika. Unutar
Predstavnikog doma osnivaju se klubovi poslanika parlamentarnih stranaka, koalicija, kao
i mjeoviti klubovi koje ine poslanici koji nisu lanovi nijednog homogenog kluba
(Poslovnik o radu Predstavnikog doma (poglavlje iii, odjeljak a)).
U domu naroda se mogu osnovati samo 3 kluba poslanika iz reda 3 konstitutivna naroda
(Poslovnik o radu doma naroda (poglavlje i, odjeljak B)):
Klub delegata hrvatskog naroda,
Klub delegata bonjakog naroda,
Klub delegata srpskog naroda.
3.1.3. Komisije Doma
Komisije domova su zaduene za davanje miljenja, podnoenje prijedloga i izvjetaja
domu kao i za druge funkcije kako je propisano Poslovnikom o radu Predstavnikog doma
(Poglavlje iii, odjeljak C-F) i Poslovnikom doma naroda (Poglavlje iii, odjeljak C-e). Komisija
jednom godinje podnosi izvjetaj o radu svom pripadajuem domu. odluke u komisijama
se donose prostom veinom. Komisija meu svojim lanovima bira predsjedavajueg, kao
i prvog i drugog zamjenika predsjedavajueg, koji moraju biti iz razliitih konstitutivnih
naroda. U radu komisije naglaena je istrana funkcija, koja se sastoji od niza informativnih
aktivnosti prema funkcionerima i zaposlenicima u dravnim tijelima i institucijama. U
domovima se osnivaju stalne i privremene komisije za svaki dom pojedinano, kao i
zajednike stalne i privremene komisije oba doma. stalne komisije su nadlene za specifine
237
Nermina Saraevi
oblasti iz domena opte dravne politike (nadlenosti drave) dok se privremene komisije
osnivaju radi razmatranja odreenog pitanja ili vrenja istrane funkcije. Podrku u radu
komisija pruaju potkomisije ili radne grupe koje se osnivaju za odreene oblasti.
3.1.4. Sjednice Doma
Proireni kolegij u Predstavnikom domu, odnosno Kolegij u domu naroda, priprema i
usvaja orijentacioni jednogodinji radni plan za odravanje sjednica doma na osnovu
konsultacija s Predsjednitvom BiH, vijeem ministara BiH, komisijama i klubovima
poslanika. Kvorum potreban za odravanje sjednica u Predstavnikom domu ine veina
svih poslanika, pri emu je potrebno osigurati da je prisutna najmanje jedna treina poslanika iz svakog entiteta. Kvorum u domu naroda ini devet delegata uz uslov da su prisutna
najmanje po 3 lana iz reda bonjakog, srpskog i hrvatskog naroda. Ukoliko se utvrdi da
nema kvoruma, odreuje se pauza od 60 minuta radi pronalaenja rjeenja. ako se i dalje
ne moe ostvariti kvorum, razmatrano pitanje, odnosno taka dnevnog reda, odgaa se
za iduu sjednicu.
sjednicama doma mogu prisustvovati lanovi Predsjednitva BiH, lanovi vijea ministara
BiH, predlagai i zvanini gosti, s pravom uea u raspravi, ali bez prava odluivanja. Prije
donoenja odluke, vodi se rasprava o svakoj taki dnevnog reda, osim u sluajevima
propisanim Poslovnikom. Pri glasanju primjenjuje se princip neprenosivosti glasova, a
odluke se donose veinom glasova poslanika/delegata koji su prisutni i glasaju. Glasanje
se obavlja elektronski, dizanjem glasakog kartona ili prozivanjem (Poslovnik o radu
Predstavnikog doma (poglavlje iv) i Poslovnik o radu doma naroda (poglavlje iv)).
3.2. PREDSTAVNIKI DOM
Predstavniki dom Ps BiH ima 42 poslanika. Graani s teritorije Federacije BiH direktno
biraju 28 poslanika (2/3), dok preostalih 14 (ili 1/3) poslanika biraju graani s teritorije
republike srpske (Ustav Bosne i Hercegovine, lan iv, taka 2). Prema izbornom zakonu
Bosne i Hercegovine (Poglavlje 4. lan 4.4), da bi stekle status akreditovanog kandidata na
izborima za Predstavniki dom, politike stranke i koalicije moraju prikupiti najmanje 3.000
potpisa registriranih biraa s teritorije entiteta za koji se natjeu, dok nezavisni kandidati
moraju prikupiti 1.500 potpisa registriranih biraa (izborni zakon Bosne i Hercegovine
(poglavlje 4, l. 4.8)). od 28 mjesta iz Federacije BiH, 21 poslanik se bira iz vielanih izbornih
jedinica prema formuli proporcionalne zastupljenosti, a sedam su kompenzacijski mandati.
takoer, od 14 mandata s teritorije republike srpske devet se bira iz vielanih izbornih
jedinica, a pet su kompenzacijski mandati. na raspodjelu kompenzacijskih mandata imaju
pravo samo politike stranke i koalicije. da bi uestvovala u raspodjeli mandata, politika
stranka, koalicija ili nezavisni kandidat mora osvojiti minimum 3% od ukupnog broja vaeih
glasakih listia u izbornoj jedinici (izborni zakon Bosne i Hercegovine (poglavlje 9, l. 9.6)).
238
3.2.1. Komisije Predstavnikog doma

U Predstavnikom domu postoji 7 stalnih komisija, koje se sastoje od po 9 lanova, i biraju
se proporcionalno veliini klubova poslanika u domu, potujui princip teritorijalne
zastupljenosti (2/3 s teritorije Federacije BiH, a 1/3 s teritorije republike srpske). odluke se
donose prostom veinom uz uslov da je prisutna veina lanova (Poslovnik o radu
Predstavnikog doma (l. 35)).
stalne komisije u Predstavnikom domu su:
1. Ustavnopravna komisija,
2. Komisija za vanjske poslove,
3. Komisija za vanjsku trgovinu i carine,
4. Komisija za finansije i budet,
5. Komisija za saobraaj i komunikacije,
6. Komisija za ostvarivanje ravnopravnosti spolova,
7. Komisija za pripremu izbora vijea ministara BiH.
3.3. DOM NARODA
dom naroda se sastoji od 15 zastupnika koji se delegiraju iz entitetskih parlamenata (Ustav
Bosne i Hercegovine, lan iv, taka 1). 1/3 delegata iz reda srpskog naroda bira narodna
skuptina rs, a 2/3 delagata (5 bonjakih i 5 hrvatskih) biraju bonjaki, odnosno hrvatski
delegati u domu naroda parlamenta FBiH. Za kvorum je potrebno prisustvo 9 delegata,
po tri iz reda svakog konstitutivnog naroda.
dom naroda moe biti rasputen od strane lanova Predsjednitva BiH ili se moe sam
raspustiti (Poslovnik o radu doma naroda (l. 163)).
rasputanje od strane Predsjednitva je ukratko opisano u odjeljku 2.1.3. ovog lanka
(odnos sa Predsjednitvom BiH). Za samorasputanje doma naroda potrebno je da
najmanje tri delegata podnesu prijedlog odluke za rasputanje doma, nakon ega se saziva
sjednica doma na kojoj se odluuje o ovom pitanju. Ukoliko ovaj prijedlog odobri veina
delegata, to ukljuuje veinu predstavnika iz najmanje dva naroda, dom naroda se
rasputa. Meutim, daljnje odredbe ne govore nita o sudbini Predstavnikog doma, ukoliko
doe do rasputanja doma naroda, kao ni o nainu izbora novih delegata u dom naroda.
daljnja analiza politikih reperkusija koje bi proizale iz takvog stanja bi predstavljala
odvojeno istraivanje.
3.3.1. Komisije Doma naroda
U domu naroda su uspostavljene 3 stalne komisije koje se bave pitanjima usklaenosti
zakonodavstva sa Ustavom Bosne i Hercegovine, razmatraju dravni budet i finansiranje
dravnih institucija, te pitanja iz oblasti vanjske i trgovinske politike, carina, saobraaja i
239
Nermina Saraevi
komunikacija (Poslovnik o radu doma naroda (l. 25)). nadlenosti i funkcije komisija doma
naroda su uglavnom identine s onima koje imaju komisije Predstavnikog doma, izuzev
u dvije oblasti, a to su ravnopravnost spolova i izbori za vijee ministara BiH. Komisija za
vanjsku i trgovinsku politiku, carine, saobraaj i komunikacije se bavi pitanjima vanjske
politike, vanjskotrgovinske i carinske politike, saobraaja i komunikacija (Poslovnik o radu
doma naroda (l. 42, 43 i 45)) to je u Predstavnikom domu pokriveno radom tri zasebne
komisije.
stalne komisije doma naroda su:
1. Ustavnopravna komisija,
2. Komisija za vanjsku i trgovinsku politiku, carine, saobraaj i komunikacije,
3. Komisija za budet i finansije.
Komisije doma naroda imaju najvie do 6 lanova, proporcionalno klubovima naroda, gdje
je 2/3 lanova s teritorije Federacije BiH, a 1/3 s teritorije republike srpske. odluke se donose
prostom veinom, uz kvorum gdje moraju biti zastupljena sva tri naroda (Poslovnik o radu
doma naroda (poglavlje iii, odjeljak d, l. 40)).
3.4. ZAJEDNIKA RADNA TIJELA
Zajednika radna tijela oba doma Ps BiH se formiraju radi usaglaavanja oko pitanja koja
su od zajednikog interesa i znaaja za rad oba doma. sa aspekta funkcionalnosti, skrauje
se zakonodavna procedura jer se komisijska faza provodi u jednom tijelu (komisiji), za
razliku od redovne procedure kada se prijedlog zakona razmatra odvojeno u dvije komisije
oba doma.
3.4.1. Zajedniki kolegij
osnovna uloga Zajednikog kolegija jeste koordiniranje saradnje izmeu domova,
imenovanje lanova privremenih delegacija koji uestvuju na meuparlamentarnim
skupovima, odluivanje o pitanjima vezanim za odluke koje zahtijevaju saglasnost oba
doma, utvrivanje kriterija za izbor lanova stalnih delegacija, sazivanje zajednike sjednice
oba doma, sazivanje zajednikih sastanaka s vijeem ministara BiH, imenovanje sekretara
zajednike slube sekretarijata i zajednikih komisija oba doma. sjednice Zajednikog
kolegija odravaju se najmanje jednom mjeseno i njima naizmjenino predsjedavaju
predsjedavajui oba doma. odluke se donose konsenzusom. U radu mogu uestvovati i
predstavnici klubova delegata i klubova poslanika (Poslovnik o radu Predstavnikog doma
(l. 25) i Poslovnik o radu doma naroda (l. 21)).
3.4.2. Zajednike komisije
stalne komisije imaju u nadlenosti sva pitanja koja nisu regulisana kroz rad pojedinanih
stalnih komisija oba doma, a spadaju u Ustavom propisane dravne nadlenosti. to su
240
pitanja odbrane i sigurnosno-obavjetajne politike, ekonomske reforme i razvoja, evropskih

integracija, administrativnih poslova, te pitanja iz oblasti civilnih poslova. Zajednika
komisija broji 12 lanova, od kojih se est bira iz svakog doma, pri emu 1/3 s teritorije
republike srpske, a 2/3 lanova mora biti s teritorije Federacije BiH. Za kvorum je potrebno
sedam lanova, od ega treba biti najmanje pola lanova iz svakog doma, a veina mora
obuhvatiti najmanje po jednog predstavnika iz reda svakog konstitutivnog naroda. odluke
se donose prostom veinom, koja mora ukljuivati najmanje jednu treinu lanova iz svakog
doma i po jednog predstavnika iz svakog naroda (osim u Komisiji za administrativne poslove
gdje se primjenjuje princip glasanja entitetske veine). Predsjedavajui i njegova dva
zamjenika moraju biti iz tri razliita konstitutivna naroda (Poslovnik o radu Predstavnikog
doma (l. 53-59) i Poslovnik o radu doma naroda (l. 41-53)).
stalne zajednike komisije oba doma Ps BiH su:
1. Zajednika komisija za odbranu i sigurnost BiH,
2. Zajednika sigurnosno-obavjetajna komisija za nadzor nad radom obavjetajnosigurnosne agencije,
3. Zajednika komisija za ekonomske reforme i razvoj,
4. Zajednika komisija za evropske integracije,
5. Zajednika komisija za administrativne poslove,
6. Zajednika komisija za ljudska prava, prava djeteta, mlade, imigraciju, izbjeglice, azil
i etiku.
3.4.3. Zajednike sjednice
Zajednike sjednice oba doma Ps BiH se odravaju u izuzetnim okolnostima, u sveanim
prilikama i u svim prilikama prema ocjeni Zajednikog kolegija. sjednice oba doma sazivaju
predsjedavajui domova naizmjenino. Zajedniki kolegij utvruje dnevni red sjednica.
odluivanje se obavlja u svakom domu pojedinano prema odredbama Poslovnika domova
(Poslovnik o radu Predstavnikog doma (l. 94-96) i Poslovnik o radu doma naroda (l. 87-89)).
4. ZAKONODAVNI PROCES
4.1. PARLAMENTARNA PROCEDURA DONOENJA ZAKONODAVNIH AKATA
osnovni zakonodavni postupak u Ps BiH odreuje da svaki zakon mora biti usvojen u odvojenim parlamentarnim procedurama u oba doma da bi stupio na snagu kao dravni zakon.
Uporedbom Poslovnika o radu oba doma, moemo zakljuiti da su procedure u oba doma
skoro istovjetne, a razlike se uglavnom odnose na rokove potrebne za provoenje odreenih faza u procesu. Prijedlog zakona moe podnijeti svaki poslanik Predstavnikog doma,
241
Nermina Saraevi
svaki delegat doma naroda, komisija svakog od domova, zajednika komisija oba doma,
Predsjednitvo BiH i vijee ministara BiH (Poslovnik o radu Predstavnikog doma (l. 99) i
Poslovnik o radu doma naroda (l. 92)). Prema duini trajanja, primjenjuju se tri vrste zakonodavnog postupka: osnovni, skraeni i hitni. najvei broj prijedloga zakona se razmatra
prema osnovnom postupku. skraeni i hitni postupak se koristi kada priroda zakona iziskuje
skraenje rokova, odnosno pojednostavljenje procedure kod donoenja zakona. Postoji
razlika u duini trajanja procedure izmeu zakona gdje su predlagai parlamentarni domovi
i kada je predlaga druga institucija. Kod usvajanja amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine prije provoenja zakonodavne procedure, amandmani se stavljaju na javnu raspravu,
a zatim se provodi zakonodavna procedura kako je utvreno pravilnikom oba doma.
amandmani na Ustav Bosne i Hercegovine se podnose na isti nain kao i zakoni, i prate
osnovni zakonodavni postupak (Poslovnik o radu Predstavnikog doma (l. 132-135) i
Poslovnik o radu doma naroda (l. 127-129)).
Zakonodavna procedura u svakom od domova se sastoji iz pet faza. Prijedlozi zakona se
obino prvo razmatraju u Predstavnikom domu, iako na prijedlog Kolegija dom naroda
moe razmatrati akte prije Predstavnikog doma.
Procedura za usvajanje zakona tee u oba doma paralelno (Poslovnik o radu Predstavnikog
doma (odjeljak B-i) i Poslovnik o radu doma naroda (odjeljak B-H)):
1. Preliminarna faza: usaglaenost prijedloga zakona sa Ustavom,
2. Komisijska faza i: miljenje nadlene komisije,
3. Plenarna faza 1. itanje: opta rasprava, principi, i usaglaenost sa Ustavom,
4. Komisijska faza ii: podnoenje amandmana, javna rasprava,
5. Plenarna faza 2. itanje: amandmani, neusklaenost i pravno-tehnike greke,
6. Usaglaavanje teksta: prijedlog zakona usvojen ili odbijen.
da bi se neki prijedlog zakona smatrao legitimnim mora biti usvojen u identinom tekstu
u oba doma. ako usvojeni tekst u jednom domu nije istovjetan s onim kojeg je usvojio
drugi dom, osniva se Zajednika komisija koja radi na usklaivanju oba teksta, a koja se
sastoji od 6 lanova, po 3 iz svakog doma. Zajednika komisija izrauje izvjetaj o usaglaenosti teksta, koji se potom usvaja u oba doma. Ukoliko izvjetaj ne bude usvojen u jednom
od domova, to znai da je prijedlog zakona odbijen. Ukoliko se prijedlog zakona usvoji u
identinom tekstu u oba doma, smatra se usvojenim.
Ukoliko uporedimo predlagae zakona kroz mandate Ps BiH u periodu izmeu 1996-2010.,
vidimo da je za najvei broj usvojenih zakona predlaga bilo vijee ministara BiH (ukupno
70,2%). Poslanici, delegati, komisije i domovi Ps BiH su bili predlagai kod 14,2% od ukupno
usvojenih zakona u ovom periodu. iz toga proizlazi da je zakonodavna uloga Ps BiH
oslabljena u korist izvrne vlasti (vlade), koja se bavi konkretnim mjerama politike, i iz tog
razloga je i broj predloenih zakona od strane vijea ministara najvei (Grafikon 1). U ostale
242
slika 1: Prikaz osnovne zakonodavne procedure

izvor: Parlamentarna skuptina BiH, 2010.
Preliminarno
itanje
Komisijska
faza I
1. itanje
Komisijska
faza II
DOM NARODA
2. itanje
(usvajanje)
Objava zakona u
Slubenom listu
Usaglaavanje
teksta zakona
DA
(usvojen)
NE
(odbijen)
predlagae spadaju Predsjednitvo BiH (7,2%), te obavezujui zakoni Ureda visokog

predstavnika.
U periodu 1997-2007. provedena su 852 zakonodavna postupka. od toga je usvojeno
ukupno 560 zakona, od kojih je u normalnoj proceduri Ps BiH usvojila 424, a 136 je
nametnuo visoki predstavnik.14 nametanje zakona u praksi znai da visoki predstavnik
donese zakone na privremenoj osnovi koje zatim Ps BiH usvoji u redovnoj proceduri. tako
je visoki predstavnik u periodu 1997-2007. proglasio 112 zakona (trnka, 2008: 23), a u sazivu
2006-2010. 24 zakona, koji su usvajanjem u redovnoj parlamentarnoj proceduri dobili
dravni legitimitet. najvei broj zakona do 2010. godine (47) je nametnut u mandatu
14
Kombinovani podaci iz istraivake studije (trnka, 2008) koja obuhvata period 19972007. i podataka
Ps BiH za saziv 20062010.
243
Nermina Saraevi
Grafikon 1: Kumulativni prikaz usvojenih zakona prema predlagaima (1996-2010)

izvor: Parlamentarna skuptina BiH (2010)
Zakoni prema predlagaima
100%
90%
80%
70%
60%
ostali
50%
Predsjednitvo BiH
40%
Ps BiH
30%
20%
vM BiH
10%
0%
1996-1998
1998-2000
2000-2002
2002-2006
2006-2010
predstavnika P. ashdowna (16. 8. 1999. 27. 5. 2002.), koji se okvirno podudara s mandatom
Ps BiH u kojem je takoer bilo odbijeno najvie reformskih zakona u redovnoj
parlamentarnoj proceduri, pa je iz tog razloga dolo do intervencije Ureda visokog
predstavnika. Pored spomenutih zakona, visoki predstavnik se koristio svojim ovlastima
da bi intervenisao i u drugim oblastima unutarnje politike i ureenja Bosne i Hercegovine
(izmjene entitetskih i kantonalnih ustava, entitetskih zakona, smjena nosioca politikih
funkcija, i sl.) (trnka, 2008: 45). na dravnom nivou je intervencijom visokog predstavnika
dolo do uspostave institucija sudske vlasti (suda i tuilatva BiH), uspostave Brko distrikta
BiH kao samostalne politiko-teritorijalne jedinice, te uspostave indirektne poreske politike
(Banovi i Gavri: 2010: 8, 9).
tek je mali broj zakona koji se odnose na ispunjavanje zahtjeva za prijem u euroatlantske
integracije koje je Ps BiH usvojila bez intervencije meunarodne zajednice u BiH. to su
zakoni koji se odnose na reformu obrazovanja, prava nacionalnih manjina, finansiranje
politikih stranaka, sport, te set zakona iz ekonomske oblasti (trnka, 2008: 29).
Broj predloenih zakona koji su odbijeni od strane Ps BiH u periodu 1997-2007.15 iznosi
260. od ovog broja, njih 52,3% je odbijeno jer nije postojala entitetska saglasnost iz
republike srpske, te 7,6% zato to nije bilo entitetske saglasnosti iz Federacije BiH; zatim,
27,6% jer nije bilo proste veine u Predstavnikom domu i 6,9% jer nije bilo proste veine
u domu naroda, iako bi ovaj broj mogao biti i vei. najvei broj zakona je odbijen u
mandatnom periodu 2000-2002. za vladavine alijanse za promjene. od ukupno 83 neusvo15
Podaci o strukturi odbijenih zakona za saziv Ps BiH 20062010. nisu bili dostupni u momentu izrade
lanka.
244
jena zakona u ovom periodu, 52 je bilo odbijeno uskraivanjem entitetske saglasnosti iz

republike srpske. takoer, nije sluajno da je u periodu 2000-2002. (Grafikon 1) zabiljeen
najvei broj intervencija visokog predstavnika, koji je nametnuo 52 zakona. najvei broj
zakona koji nisu usvojeni u redovnoj parlamentarnoj proceduri su bili sistemske ili reformske
prirode: provoenje reforme pravosua, dravni simboli, izborni zakon i dravljanstvo,
poreski sistem, javne nabavke, dio policijske reforme, i sl. (trnka, 2008: 36).16
4.2. KONTROLNI MEHANIZMI KOD GLASANJA
Zakoni se donose veinskim glasanjem poslanika/delegata koji su prisutni i glasaju, a ta
veina mora oslikavati teritorijalnu i etniku zastupljenost (mora ukljuiti najmanje jednu
treinu delegata ili poslanika s teritorije svakog od entiteta). odluivanje prostom veinom
se koristi rijetko, u sluajevima odabira predsjedavajueg i dvojice dopredsjedavajuih
domova, za usvajanje poslovnika oba doma i kao jedan od naina za usvajanje rezolucija,
odluka, zakljuaka, preporuka i drugih akata (trnka, 2008: 12-13).
U procesu odluivanja koriste se 2 instrumenta kontrole koja utiu na proces donoenja
odluka, i to: entitetsko glasanje i zatita vitalnog nacionalnog interesa.
4.2.1. Entitetsko glasanje (kvalifikovana veina)
entitetsko glasanje ili odluivanje kvalifikovanom veinom istovremeno predstavlja i
redovan oblik glasanja i instrument kontrole. U oba doma Ps BiH potrebno je osigurati
dovoljnu veinu glasova iz svakog entiteta da bi se odluka smatrala valjanom. Kada veina
glasova ne ukljuuje 1/3 glasova iz jednog od entiteta, nastupa tzv. entitetska blokada u
odluivanju. U tom sluaju, pokuae se kroz rad Kolegija doma postignuti dogovor, a
ukoliko ne doe do njega, onda se zakon donosi veinskim glasanjem, pod uslovom da
glasovi protiv ne ukljuuju glasove 2/3 izabranih delegata iz svakog entiteta (tzv.
kvalifikovana veina). U suprotnom, smatra se da ne postoji politika saglasnost jednog
od entiteta u vezi donoenja odreenog zakona, i prijedlog zakona se odbacuje, kao tetan
za interese graana tog entiteta (lan iv, taka 3.9. Ustava Bosne i Hercegovine).
4.2.2. Zatita vitalnog nacionalnog interesa u Domu naroda
(etniko glasanje)
Kako je dom naroda uvarvitalnog nacionalnog interesa, odreeni prijedlog zakona moe
biti proglaen tetnim po vitalni nacionalni interes jednog od konstitutivnih naroda, za to
je potrebna veina glasova17 delegata onog naroda iji je vitalni interes proglaen
ugroenim. nakon to se prijedlog zakona proglasi tetnim po nacionalni interes jednog
16
17
Prema objanjenjima iz istraivake studije (trnka, 2008) za 16,5% odbijenih zakona nije mogue utvrditi
pravi razlog radi loe voenih zapisnika sa sjednica doma naroda.
ovdje veina glasova podrazumijeva glasove najmanje 1/3 delegata ili lanova s teritorije svakog od
245
Nermina Saraevi
od naroda, osniva se Zajednika komisija sastavljena od 3 delegata iz reda svakog od naroda

koja nastoji postii rjeenje problema. Ukoliko to ne uspije u roku od pet dana, predmet
se dostavlja na rjeavanje Ustavnom sudu BiH, u namjeri da se izvri deblokada procesa
(Poslovnik o radu doma naroda (l. 161-162)). ako Ustavni sud BiH proglasi predloeni
zakon/odluku destruktivnom za vitalni interes jednog od naroda, predloeni akt se vraa
predlagau koji mora dati novo rjeenje koje nee naruavati vitalni nacionalni interes.
takoer, da bi novi prijedlog bio usvojen mora dobiti saglasnost veine lanova sva tri
nacionalna kluba koji su prisutni i glasaju. Ukoliko Ustavni sud BiH odlui da odreeni
predloeni akt nije destruktivan po nacionalni interes jednog od konstitutivnih naroda,
njegovo usvajanje se provodi kvalifikovanim glasanjem (Ustav Bosne i Hercegovine, lan
iv, take e. i f.). Meutim, sama definicija vitalnog interesa nije tano propisana aktuelnim
Ustavom Bosne i Hercegovine, za razliku od entitetskih ustava,18 to, prema miljenju
venecijanske komisije (2005) podrazumijeva ozbiljan rizik blokade u donoenju odluka.
U periodu 1997-2007. ovaj instrument je koriten samo u etiri navrata u domu naroda Ps
BiH. dva puta je bio pokrenut od strane delegata bonjakog naroda (Prijedlog Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o izbjeglicama i raseljenim licima, Ugovor izmeu Bosne i
Hercegovine i republike Hrvatske o saradnji u oblasti prava rtava rata u Bosni i Hercegovini
koji su bili pripadnici Hrvatskog vijea obrane i lanova njihovih porodica), a druga dva
puta od strane delegata hrvatskog naroda (prijedlog okvirnog zakona o visokom
obrazovanju i prijedlog Zakona o javnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine)
(trnka, 2008: 38-39).
ako uporedimo ova dva kontrolna mehanizma, evidentno je da se najvei broj blokada u
donoenju zakona odvijao kroz mehanizam entitetskog glasanja (52,3% iz republike srpske
i 7,2% iz Federacije BiH), to predstavlja direktan veto kojim se odreeni zakonski akt
zaustavlja u parlamentarnoj proceduri. nasuprot tome, instrument zatite vitalnog
nacionalnog interesa podrazumijeva intervenciju Ustavnog suda kao medijatora u
deblokiranju procesa parlamentarnog odluivanja. na osnovu toga, moe se zakljuiti da
je entitetsko glasanje koriteno kao supstitut zatite vitalnog nacionalnog interesa (trnka,
2008: 40). U entitetskim zakonodavnim sistemima, instrument zatite vitalnog nacionalnog
interesa je koriten mnogo vie, zato to oni ne poznaju drugi mehanizam kontrole: u
Federaciji BiH se o ovom pitanju odluivalo u 30 predmeta u periodu 2002-2007., dok je u
istom periodu u republici srpskoj odluivano o 24 predmeta koja su zahtijevala utvrivanje
povrede vitalnog nacionalnog interesa (trnka, 2008: 41).
18
entiteta, odnosno neprotivljenje 2/3 delegata ili lanova s teritorije svakog od entiteta (Ustav Bosne i
Hercegovine, lan iv: 3. Procedura, d.).
Prijedlog amandmana na Ustav iz aprila 2006. kao vitalni nacionalni interes spominje sljedee kategorije:
pravo zastupljenosti u institucijama vlasti i donoenju odluka, teritorijalnu organizaciju, identitet,
obrazovanje, jezik i pismo, donoenje amandmana na Ustav, zatitu duhovnog nasljea i sl.
246
5. PARLAMENTARNE STRANKE I ZASTUPNICI

5.1. PARLAMENTARNE STRANKE U PREDSTAVNIKOM DOMU
iako je broj politikih stranaka koje se formalno natjeu za mandate u Predstavnikom
domu na direktnim izborima relativno visok u odnosu na broj glasaa,19 tek mali broj njih
se mogu klasificirati kao parlamentarne stranke. to su prije svega 3 prijeratne etnike
stranke: sda, sds i HdZ BiH, koje su uestvovale u svim mandatima Predstavnikog doma
Ps BiH od 1996. do danas. iz Grafikona 2 vidimo da su ove tri stranke osvajale najvei broj
mandata na izborima u periodu od 1996-2006., sa izuzetkom u 2000. godini kada je
parlamentarnu veinu formirala alijansa za demokratske promjene predvoena sdP BiH.
Meutim ovaj trend se mijenja s optim izborima 2006., a na posljednjim izborima za
mandat 2010-2014. ove tri stranke osvajaju ukupno 33% poslanikih mandata, to dosad
predstavlja najslabiji rezultat njihove popularnosti i ukazuje na promjenu tradicionalnog
birakog raspoloenja.
Grafikon 2: Popularnost SdA-SdS-HdZ BiH bloka u % (1996-2010)
% osvojenih mandata
100
90
80
70
60
50
40
30
20
10
0
19961998
19982000
20002002
20022006
20062010
20102014
sda-sds-HdZ
86
64
45
47
36
33
ostale stranke
14
36
55
53
64
67
Meutim, bez obzira na pad popularnosti partnerskih stranki, rezultati posljednjih izbora
nisu dali oekivane promjene u smislu izbora novih politikih partija koje e moi formirati
zajedniku koaliciju i donijeti neophodne reforme i progres u Bosni i Hercegovini. opti
izbori 2010. godine su potvrdili trend zapoet na prethodnim izborima za mandat 20062010. naime, na prethodnim izborima 2006. godine dolazi do raslojavanja unutar tri etnika
19
na izborima 2006. g. natjecalo se 47 politikih stranaka za sve nivoe vlasti, a broj registriranih biraa je
iznosio 2.736.886, od ega je glasalo 52.74% birakog tijela.
247
Nermina Saraevi
korpusa tako to jaaju politike stranke koje se javljaju kao rivali dosadanjim tradicionalnim
nositeljima popularnosti unutar tri etnike grupacije. tako se unutar bonjakog korpusa
javljaju stranka za Bosnu i Hercegovinu (sBiH) i stranka za bolju budunost BiH (sBB BiH),
unutar srpskog korpusa javlja se savez nezavisnih socijaldemokrata (snsd), a unutar hrvatskog
korpusa Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HdZ 1990). ovaj blok rivalskih, unutar-etnikih
politikih partija osvaja na izborima 2006. godine ukupno 40% (17) poslanikih mandata, a
na izborima 2010. godine 38%, odnosno 16 poslanikih mandata, to predstavlja vei postotak
u odnosu na tradicionalno popularne stranke sda-sds-HdZ BiH.
Pored prethodno spomenutih politikih stranaka koje iskljuivo zagovaraju etnopolitiku
svog konstitutivnog tijela, djeluje nekoliko politikih partija koje zagovaraju supremaciju
ne-etnikog, odnosno graanskog koncepta u ureenju drave. tu je najvanija opoziciona
stranka sdP BiH, koja je u mandatu 2000-2002. uspjela osvojiti najvei broj poslanikih
mjesta i formirati parlamentarnu koaliciju Alijansa za demokratske promjene. sdP BiH je
ponovo osvojila najvei broj mandata na podruju Federacije BiH na izborima 2010. dok
je u republici srpskoj uvjerljivu veinu u odnosu na ostale stranke osvojio snsd. Moglo bi
se pretpostaviti da bi ove dvije stranke, koje su po nazivu sestrinske partije (socijaldemokrati), kao pobjednike stranke na izborima 2010. godine formirale koaliciju, no
duboka razmimoilaenja u njihovim politikim programima i naelima20 dovode u sumnju
mogunost formiranja funkcionalne koalicije, koja bi osigurala politiki konsenzus na nivou
drave u cilju daljih reformi, koje je neophodno provesti u okviru procesa euroatlantskih
integracija u Bosni i Hercegovini.21
Zbog principa etnike supremacije koji predstavlja polaznu osnovu za najvei broj
intraparlamentarnih dogovora, i istovremeno onemoguava jasno grupisanje politikih
tabela 1: Politike stranke prema broju osvojenih mandata u periodu 1996-2014.
Politika stranka
1. sda
2. sds
3. HdZ BiH
4. sdP
5. sBiH
6. snsd
7. PdP
8. dnZ
1996-1998
1998-2000
2000-2002
2002-2006
2006-2010
2010-2014
Ukupno
19
9
8
2*
-
17*
4
6
4
1
8
6
5
8
4
1*
2
1
10
5
5*
4
5
3
2
1
9
3
3
5
8
7
1
1
7
4
3
8
2
8
1
1
70
31
30
31
19
20
6
5
* izborne koalicije
20
21
snsd je u praksi stranka koja djeluje u okviru srpskog politikog korpusa i zagovara supremaciju
etnikog i entitetskog iznad opteg, graanskog.
sve vodee parlamentarne stranke u Bosni i Hercegovini su izrazile svoju opredijeljenost za euroatlantske integracije.
248
partija na ljevicu odnosno desnicu, teko je definisati karakter i stajalita pozicije, odnosno
opozicije (Pejanovi, 2006: 67-69). s druge strane, takoer je teko govoriti o bilo kakvoj
ozbiljnoj opoziciji etnikim strankama ukoliko opoziciona stranka ne djeluje na cjelokupnoj
teritoriji Bosne i Hercegovine, nego samo u jednom njenom entitetu. npr. sdP BiH se smatra
opozicijom sda i HdZ BiH, ali na teritoriji Federacije BiH, dok na teritoriji drugog entiteta
ova stranka nema tu vanost. takoer, prije pobjede na izborima 2006., snsd je bio
opoziciona stranka sds, djelujui na teritoriji republike srpske, bez ikakvog uticaja ili
popularnosti u Federaciji BiH. dakle, i djelovanje opozicionih stranaka je svedeno na
pojedinane teritorije entiteta, kao to je i jaina stranaka pozicije ograniena na
pojedinane entitete.
Partnerski odnos izmeu vodeih parlamentarnih stranaka predstavlja dominantan model
parlamentarne saradnje. na izborima 1996. g. i 1998. g. veinu glasova dobija etniki blok
stranaka: sda, sds i HdZ BiH, koje formiraju veinu na partnerskoj osnovi, ali ne postiu
usaglaenost oko zajednikog politikog koalicionog programa potrebnog za donoenje
kljunih dravnih zakona (ovu funkciju nadomjeta institucija visokog predstavnika kao
to je prethodno pojanjeno). ovakav trend se nastavlja ponovo nakon kratkog prekida
vladavine alijanse za demokratske promjene (2000-2002). U toku svog kratkog mandata,
alijansa je ispunila sve uslove za prijem Bosne i Hercegovine u vijee evrope (Pejanovi,
2006: 63). Znaaj vladavine Alijanse za demokratske promjene je u tome to predstavlja
izuzetak u obliku koalicione vladavine koja za osnov ima usaglaeni politiki program za
rjeavanje drutvenih problema, za razliku od partnerskog odnosa na kojem se zasnivala
vladavina vodeih etnikih parlamentarnih stranaka u drugim mandatima. Povratak na
partnersku vladavinu nastupa odmah nakon toga u dva naredna 4-godinja mandata (izbori
2002. i 2006.). U toku mandata 2002-2006. propadaju pregovori oko promjene Ustava Bosne
i Hercegovine, kao i pregovori o reformskim zakonima, ali kako ne postoji program koalicione vladavine ne dolazi do raspada parlamentarne veine i prijevremenih izbora. U
mandatu 2006-2010. takoer nije dolo do formiranja stabilne veine; nastavlja se partnerski
odnos izmeu parlamentarnih stranaka. s obzirom na to da nijedna stranka/stranaki blok
na izborima 2010. godine nije uspio da ostvari nadmo, pretpostavljamo da e se vlast
formirati ponovo na partnerskoj osnovi kao i prethodnih godina.22
5.2. POSLANICI I DELEGATI
Ukupan broj poslanika i delegata u Ps BiH je 57, to je jako malo s obzirom na ukupan broj
stanovnika u Bosni i Hercegovini (3.842.942) (agencija za statistiku BiH: 2010) kao i na ranije
sazive skuptine sr BiH.23 disproporcija dravnog predstavnikog tijela je jo izraajnija u
22
23
U vrijeme auriranja lanka pobjednike stranke na optim izborima 2010. nisu bile postigle dogovor
oko formiranja vlasti, te ovi podaci nisu obraeni u tekstu lanka.
skuptina srBiH je u sazivu 1990. g. brojila 240 poslanikih mjesta (130 u vijeu graana i 110 u vijeu
optina) (arnautovi, 1996: 108).
249
Nermina Saraevi
odnosu na nia entitetska tijela: Parlament Federacije BiH broji ukupno 156 lanova, a u
republici srpskoj narodna skuptina ima 112 lanova.24
Prava i dunosti poslanika i delegata oba doma Ps BiH su propisana odredbama poslovnika
domova. lanovi parlamenta u obavljanju svojih delegiranih dunosti imaju obavezu uea
u radu sjednica i komisija, pravo na iniciranje postupka za usvajanje, izmjene ili dopune
Ustava Bosne i Hercegovine, zakona i drugih akata, obavezu uvanja tajne od dravnog
interesa; pravo na imunitet od krivine i graanske odgovornosti za vrijeme vrenja
poslanike dunosti, a svoju predstavniku aktivnost poslanik vri kroz javno istupanje u
parlamentu kao i van njega, i obavezan je baviti se pitanjima od javnog i politikog interesa
(Poslovnik o radu Predstavnikog doma (Poglavlje i, odjeljak a) i Poslovnik o radu doma
naroda (Poglavlje ii)).
5.2.1. Spolna struktura
U radu dravnog parlamenta uestvuje jako mali broj ena, i tu su primjetne znaajne
oscilacije od mandata do mandata. tako, npr., u prvom mandatu 1996-1998. nije bilo niti
jedne ene lanice parlamenta, to se eventualno moe tumaiti u smislu postratne politike
klime usljed koje se nametnula dominacija tradicionalnih opredjeljenja za muke kandidate.
U narednom mandatu, broj ena poslanika u Predstavnikom domu se poveava na 11
(25%), to je izmeu ostalog i posljedica zahtjeva meunarodne zajednice da se omogue
uvjeti za ravnopravno uee ena u politikoj vlasti, u skladu s kriterijima politike
demokratizacije (prema kojima je potrebno da politike stranke osiguraju odreeni
procenat ena koje se takmie na njihovima listama za parlamentarne izbore). U mandatu
2000-2002., broj ena u Predstavnikom domu drastino opada na 2 mjesta (5%), u
narednom mandatu (2002-2004) se ponovo penje na 12 mjesta (28%), da bi ovaj broj u
mandatu 2006-2010. pao na 5 mjesta ili 12%, a u mandati 2010-2014. na 8 mjesta, odnosno
19%. U domu naroda je jo tea situacija u pogledu spolne strukture. naime, samo u
mandatu 2006-2010. uestvovale su dvije ene zastupnice od ukupno 15 delegata, dok su
u svim ostalim mandatima birani mukarci kao delegati.25 Problem (ne)zastupljenosti ena
u dravnom parlamentu moe se usko vezati i za problem (ne)zastupljenosti nacionalnih
manjina koje su marginalizirane u ime ravnopravnosti 3 konstitutivna naroda.
24
25
Mali broj zastupnika je prepoznat kao jedan od ograniavajuih faktora za rad parlamenta, te je u
pregovorima oko ustavnih amandmana iz aprilskog paketa iz 2006. predloeno da se ovaj broj povea
na 87 za poslanike u Predstavnikom domu i 21 za delegate u dom naroda, to bi ukupno iznosilo 109
zastupnika.
struktura doma naroda za mandat 2010-2014. u momentu izrade lanka nije bila poznata, te podaci
koji se odnose na spolnu strukturu u ovom domu za dati period nisu obraeni.
250
5.3. ODNOS IZMEU GLASAKOG TIJELA I ZASTUPNIKA

U reprezentativnoj demokraciji je pitanje uspostave odgovarajueg odnosa izmeu
birakog tijela i poslanika jedan od najstarijih i najee preispitivanih koncepata. Polazei
od mandatne teorije ranih demokratskih teoretiara kao to su J. Lilburne i J. J. rousseau
(ranney, 1996: 249) prema kojoj poslanici iskljuivo trebaju registrovati elje i interese
irokih masa u ije ime su izabrani i koje bi trebalo da zastupaju, te shodno tome i oblikovati
politiku, suprotstavlja se teorija neovisnosti (Burke, 1854: 446-448), prema kojoj je stvar
politikog odluivanja vezana za mjesto i okolnosti, pa zastupnici prema tome trebaju biti
neovisni u odlukama radei u najboljem interesu za svoje birako tijelo (ranney, 1996: 250).
obje teorije su relevantne u dananjim sistemima, pa se time namee pitanje prirode
odnosa izmeu biraa i njihovih legalnih predstavnika.
Uzimajui u obzir modalitet organizovanja i rada dvodomnog parlamenta Bosne i
Hercegovine, pitanje je da li su razvijeni obiajni/konvencionalni ili institucionalni mehanizmi za kontrolu rada parlamentaraca od strane graana koji su ih izabrali na te funkcije?
Po pitanju djelotvornosti poliarhije, dahl (1997) navodi da je u tom cilju neophodno provesti
ispitivanja (mjerenja) koliko su institucije legitimne (odnos prema autoritetu, inkluzija,
socijalni dijalog), te preporuuje uravnoteenost nezavisnog djelovanja izmeu izvrne i
zakonodavne vlasti, ime bi se osigurala meusobna kontrola, i prema tome, bolja
odgovornost prema graanima, odnosno biraima.
U bh. modelu, najakutniji je problem korupcije koji se javlja u odnosu izmeu biraa i
zastupnika, jer je uvrijeeno miljenje kod velikog broja graana da su politike stranke
korumpirane, a preko njih i njihovi predstavnici u zakonodavnoj i izvrnoj vlasti. takoer,
nepovjerenje glasaa u ostvarivanje interesa preko politikih partija i zastupnika u
parlamentu u svakom mandatu dodatno raste zbog nemoi politikih partija da ispune
predizborna obeanja i ostvare ekonomski i socijalni napredak koji graani oekuju, to se
moe objasniti partnerskim odnosom u dijeljenju vlasti, jer nijedna stranka nema nadmo,
te time ni politiku jainu da osigura provoenje svog politikog programa. Kao rezultat
toga, uinak politikih partija u provoenju predizbornih obeanja i programa je nedovoljan
i poraavajui. Prema istraivanju Centra za humanu politiku iz doboja, politike stranke u
entitetima i na nivou Bosne i Hercegovine koje su dole na vlast u mandatu 20022006.,
su na kraju mandata ispunile tek 7% predizbornih obeanja u cijelosti, dok 53% ciljeva iz
predizborne kampanje nije nikako ispunjeno.
6. ZAKLJUAK
Graani Bosne i Hercegovine su i nakon zavretka rata nastavili glasati po etnikim linijama
za stranke koje su predstavljale legitimne branitelje njihovih etnikih interesa u ratnom
i poslijeratnom periodu. iz tog razloga, moemo govoriti o evoluciji etnikog pluralizma
(Pejanovi, 2006: 50) u Bosni i Hercegovini, a ne politikog pluralizma, jer se stranke
251
Nermina Saraevi
uglavnom konstaliraju oko etnikog i teritorijalnog, a ne ideolokog, odnosno politikog

osnova. etniki model pluralizma je dijelom bio direktna posljedica politikog nasljea
jednopartijskog sistema, s obzirom na to da se proces liberalizacije predstavnike
demokracije zaustavio u momentu izbijanja rata, dakle, prije nego to su se mogle
identifikovati socioekonomske grupacije iji bi korpus interesa i potreba bio adekvatno i
ravnomjerno zastupan kroz djelovanje politikih partija.
drugi razlog koji je doveo do evolucije ovakvog modela jeste specifina arhitektura politike
ravnotee konstruisane dejtonskim ustavom. Ukoliko se paljivo analiziraju odredbe Ustava
namee se zakljuak da su tvorci ovakvog jednog ureenja oekivali postepenu evoluciju
pluralistikog sistema u uslovima demokratske tranzicije. Miljenje venecijanske komisije
potvruje ovaj stav da ustavna pravila o funkcioniranju dravnih organa nisu zamiljena
da proizvedu jaku dravnu vlast, ve da sprijee da veina donosi odluke koje mogu imati
negativne posljedice po druge grupe. (http://www.venice.coe.int/docs/2005/CdLad(2005)004-bos.pdf ). dakle, institucionalno su se uspostavili okviri za razvoj etnopluralizma izvana i time formalizirali uslovi za evoluciju partnerskog odnosa izmeu
parlamentarnih stranaka. i ovdje moemo primijetiti da se stvara politiki paradoks u odnosu
izmeu meunarodne zajednice i Bosne i Hercegovine: s jedne strane se legalizira etnopolitika arhitektura kroz Ustav Bosne i Hercegovine, a s druge strane se od institucija Bosne
i Hercegovine oekuje brza tranzicija ka jednom istinski kooperativnom fundamentu
(politikom korpusu) koji bi dalje evoluirao u stabilno i inkluzivnije graansko ureenje.
dakle, u bh. parlamentarnom modelu, ne dolazi do primjene univerzalnog principa kod
formiranja parlamentarne veine putem koalicija vodeih politikih stranaka, koja podrazumijeva zajedniki politiki program u upravljanju dravom. nesposobnost etno-politikih
partija da postignu drutveni sporazum oko politikog razvoja Bosne i Hercegovine
umanjuje njihov politiki legitimitet kao nosioca vlasti odgovornog za povjereni mandat
u zastupanju interesa svih graana Bosne i Hercegovine i time onemoguava napredak u
evoluciji politikog pluralizma.
Moe se zakljuiti da dejtonski strukturirana dravna politika, koja poiva na principu etnike
iskljuivosti, ne ostavlja previe prostora za demokratsku inkluziju najveeg broja interesa
najveeg broja graana, koje trebaju zastupati dravni parlamentarci uvaavajui i
harmonizirajui entitetske sub-politike interese. Pozitivne demokratske transformacije i
politiki razvoj u okvirima aktuelnog ureenja e i dalje biti uslovljeni sposobnou sistema
da adekvatno kanalie i usaglaava potrebe irokog broja graana kako bi se osigurala
njegova odrivost. sve dok se ne dese takve promjene, graani Bosne i Hercegovine e biti
taoci etno-politiki strukturiranog Ustava.
252
PREDSJEDNITVO
Goran Markovi
Saetak Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je kolektivni ef drave i nosilac izvrne vlasti. Princip
pariteta u njegovom sastavu i iroka primjena principa konsenzusa u odluivanju
obezbjeuju zastupljenost i ravnopravnost konstitutivnih naroda. Svakom lanu
Predsjednitva pripada i pravo veta ukoliko smatra da je odluka tetna po vitalni interes
entiteta, iako se time u stvarnosti tite vitalni nacionalni interesi. ovakva struktura i nain
odluivanja Predsjednitva su naveli pojedine autore na zakljuak da je ono konfederalni
organ, a Bosna i Hercegovina konfederacija, to se moe osporiti argumentom da u
Predsjednitvu nisu neposredno zastupljeni entiteti, ve konstitutivni narodi. Predsjednitvo raspolae znaajnim nadlenostima, koje ga ine potencijalno najmonijom
politikom institucijom, pa ono predstavlja jakog efa drave u mjeovitom sistemu vlasti.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, Ustav Bosne i Hercegovine, Predsjednitvo, izvrna vlast, kolektivni
ef drave, konstitutivni narodi, entiteti, mjeoviti sistem vlasti, oblik dravnog ureenja,
konsenzus, paritet
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je jedna od kljunih politikih institucija, ija nadlenost,

organizacija, nain odluivanja i odnos s drugim politikim institucijama bitno odreuju
prirodu politikog sistema Bosne i Hercegovine. Postoji nekoliko specifinosti u izboru i
nainu odluivanja Predsjednitva koje utiu na razliita teorijska shvatanja o njegovoj
ulozi u politikom sistemu i o prirodi oblika dravnog ureenja Bosne i Hercegovine. sloeno
dravno ureenje i multietninost drutva su doveli do sasvim osobenog ureenja politikih
institucija. to se odrazilo i na Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, koje je ef drave i vaan
segment izvrne vlasti. stoga analiza ove institucije zahtijeva osvrt na svaki aspekt njene
egzistencije i funkcionisanja.
1. PREDSJEDNITVO BOSNE I HERCEGOVINE U PRIJEDEJTONSKIM

USTAVNIM RJEENJIMA
Bosna i Hercegovina je imala kolektivnog efa drave i u prijedejtonskom periodu, uprkos
tome to su drutveno-politiki uslovi i ustavnopravni okviri njegovog obrazovanja i
djelovanja bili vrlo razliiti. Predsjednitvo se prvi put uvodi u ustavni sistem Bosne i
Hercegovine 1974. godine, donoenjem treeg ustava socijalistike republike Bosne i
Hercegovine. ono je brojalo devet lanova, od kojih je osam birala skuptina srBiH na
period od etiri godine, a deveti je bio predsjednik Centralnog komiteta saveza komunista
253
Goran Markovi
Bosne i Hercegovine. Predsjednitvo je za svoj rad odgovaralo skuptini socijalistike

republike Bosne i Hercegovine. njegove nadlenosti nisu bile velike. ono je, izmeu ostalog,
predstavljalo republiku, razmatralo pitanja od opteg znaaja za republiku, predlagalo
kandidate za funkcije predsjednika izvrnog vijea, predsjednika i sudije Ustavnog suda,
razmatralo opta pitanja sprovoenja utvrene politike u odreenim oblastima.
nakon krupnih drutveno-politikih i ustavnopravnih promjena izvrenih 1990. godine,
mijenjaju se uloga i sastav Predsjednitva. Broj njegovih lanova se smanjuje na sedam i
precizira nacionalni sastav, tako da ga ine po dvoje srba, Muslimana i Hrvata i jedan lan
iz reda drugih naroda i narodnosti. do tada ustavom nije bilo precizirano koliko e lanova
Predsjednitva pripadati pojedinim narodima. ovakav sastav Predsjednitva predstavlja
modifikaciju prvobitnog rjeenja, po kojem su Predsjednitvo inila tri lana iz reda
muslimanskog naroda, dva lana iz reda srpskog naroda i po jedan lan iz reda hrvatskog
naroda i drugih naroda i narodnosti, odnosno graana koji se nisu nacionalno opredijelili
ili su se opredijelili prema regionalnoj ili drugoj pripadnosti.
amandmanom LXXiii na Ustav socijalistike republike Bosne i Hercegovine usvojenim
1990. godine je predvien neposredan izbor sedmolanog Predsjednitva na period od
etiri godine. nain izbora Predsjednitva je detaljnije ureen Zakonom o izboru i opozivu
lanova Predsjednitva sr Bosne i Hercegovine iz 1990. godine, koji je vie puta mijenjan
i dopunjavan.
Preieni tekst Ustava republike Bosne i Hercegovine iz 1993. godine je predviao
neposredan izbor lanova Predsjednitva republike Bosne i Hercegovine na period od
etiri godine. ono je imalo sedam lanova koji su izmeu sebe i na period od godinu dana
birali predsjednika Predsjednitva. Mandat lanova Predsjednitva za vrijeme ratnog ili
vanrednog stanja traje dok ne budu stvoreni uslovi za izbor novih lanova Predsjednitva.
sastav Predsjednitva izabranog 1990. godine je vie puta mijenjan tokom rata u Bosni i
Hercegovini, to je dovelo u pitanje njegov legalitet i legitimitet. Predsjednitvo su prvo
napustili lanovi iz reda srpskog naroda (Biljana Plavi i nikola Koljevi), na ije mjesto su
imenovani kandidati za lanove Predsjednitva iz reda srpskog naroda koji na izborima
1990. godine nisu birani u ovu instituciju (Mirko Pejanovi i nenad Kecmanovi, dok i ovaj
drugi nije napustio Bosnu i Hercegovinu u ljeto 1992. godine). stjepan Kljui je podnio
ostavku na funkciju lana Predsjednitva u novembru 1992. godine, a na njegovo mjesto
je u decembru 1992. godine izabran Miro Lasi. U decembru 1992. godine je na funkciju
lana Predsjednitva iz reda srpskog naroda izabrana tatjana Ljuji-Mijatovi. oktobra 1993.
godine su s dunosti lana Predsjednitva opozvani hrvatski predstavnici Franjo Boras i
Miro Lasi, a izabrani stjepan Kljui i ivo Komi. istom odlukom je za lana Predsjednitva
iz reda muslimanskog naroda izabran nijaz durakovi. izbor novih lanova Predsjednitva
je vren od strane skuptine republike Bosne i Hercegovine, na osnovu Uredbe sa zakon skom snagom o izmjenama i dopunama Zakona o izboru i opozivu lanova Predsjednitva
republike Bosne i Hercegovine.
254
Predsjednitvo
ovakav nain popunjavanja Predsjednitva je bio i ostao predmet spora. Po jednom

miljenju, on je prihvatljiv, jer su u Predsjednitvo, umjesto lanova koji su ga dobrovoljno
napustili, imenovana lica koja su uestvovala na izborima 1990. godine i dobila odreen
broj glasova biraa iz reda srpskog, ali i drugih naroda, odnosno lica koja je skuptina
republike Bosne i Hercegovine izabrala na osnovu naprijed spomenute uredbe. Po drugom
miljenju, ovakav nain promjene sastava Predsjednitva nije legalan i legitiman, budui
da se lanovi Predsjednitva biraju neposredno, a graani Bosne i Hercegovine nisu bili u
mogunosti da neposredno odluuju o popunjavanju upranjenih mjesta u Predsjednitvu.
Budui da je uredbu sa zakonskom snagom donijelo Predsjednitvo koje nije predstavljalo
sve graane i narode Bosne i Hercegovine, ona se ne moe smatrati legalnom i legitimnom.
dodatni problem je to velika veina srpskih biraa od 1992. godine, a hrvatskih od 1993.
godine, nije smatrala Predsjednitvo republike Bosne i Hercegovine legitimnim efom
drave, jer nije prihvatala republiku Bosnu i Hercegovinu kao svoju dravu, smatrajui da
ona vie ne postoji u predratnim granicama.
tabela 1. Sastav Predsjednitva Socijalistike Republike Bosne i Hercegovine izabranog 1990. godine
izvor: arnautovi, 1996: 104
Ime i prezime
Fikret abdi
alija izetbegovi
ejup Gani
Biljana Plavi
nikola Koljevi
stjepan Kljui
Franjo Boras
Politika stranka
stranka demokratske akcije
srpska demokratska stranka
srpska demokratska stranka
Hrvatska demokratska zajednica
Hrvatska demokratska zajednica
Osvojeni glasovi
1.045.539 (33,25%)
879.266 (27,96%)
709.691 (22,57%)
573.812 (18,24%)
556.218 (17,68%)
473.002 (15,04%)
416.629 (13,25%)
2. NORMATIVNI OKVIR FUNKCIONISANJA PREDSJEDNITVA

BOSNE I HERCEGOVINE
2.1. USTAVNA RJEENJA
lan v Ustava Bosne i Hercegovine je najveim dijelom posveen Predsjednitvu Bosne i
Hercegovine. U njemu su definisani: sastav Predsjednitva, nain izbora, duina mandata i
nadlenosti. Pojedine odredbe o Predsjednitvu su sadrane u drugim lanovima Ustava:
njegovo pravo da raspusti dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine (lan
iv 3g), ovlaenje da podstakne koordinaciju entiteta o pitanjima koja nisu u nadlenosti
institucija Bosne i Hercegovine (lan iii 4), uee u imenovanju sudija Ustavnog suda Bosne
i Hercegovine (lan vi 1a), pravo na pokretanje ustavnog spora (lan vi 3a), te imenovanje
lanova Upravnog odbora Centralne banke Bosne i Hercegovine (lan vii 2 i 3). Zato se o
ulozi Predsjednitva Bosne i Hercegovine u politikom sistemu moe zakljuivati tek
255
Goran Markovi
iscrpnom analizom svih navedenih odredaba Ustava, to je naroito vano za razumijevanje

njegovog odnosa s drugim institucijama Bosne i Hercegovine.
Ustav Bosne i Hercegovine ne daje definiciju Predsjednitva kao politike institucije. U
njemu ne pie da je Predsjednitvo ef drave koji vri odreene funkcije izvrne vlasti i
predstavlja dravu. drugim rijeima, Ustav izbjegava sutinsko odreenje ove institucije,
to je vjerovatno uslovljeno injenicom da se nacionalne politike elite u vrijeme donoenja
Ustava nisu mogle sporazumjeti o dravno-pravnoj prirodi Bosne i Hercegovine (drava ili
konfederacija), pa samim tim ni o ustavnoj ulozi Predsjednitva (kolektivni ef drave ili
zajedniki organ konfederalne prirode u kojem se okupljaju predstavnici narod i entitet).
Umjesto da ue u ta sporna, a sutinska, teorijska i praktino-politika pitanja uloge
Predsjednitva, ustavotvorac se zadovoljio definisanjem principa koji su nuni za njegov
izbor i funkcionisanje. slijedei lapidarni i opisni stil izlaganja ustavne materije, te nastojei
da pravilno odredi subjekte koje Predsjednitvo zaista zastupa (narodi ili entiteti, ili i jedni
i drugi), ustavotvorac nije regulisao sva pitanja ili je to uinio na protivrjean nain.
2.2. ZAKONSKI I PODZAKONSKI AKTI O PREDSJEDNITVU
najvaniji zakoni koji se odnose na Predsjednitvo su izborni zakon Bosne i Hercegovine,
Zakon o popunjavanju upranjenog mjesta lana Predsjednitva BiH u toku trajanja
mandata i Zakon o savjetu ministara Bosne i Hercegovine.
izborni zakon Bosne i Hercegovine posveuje poglavlje 8 (lanovi 8.1-8.8) Predsjednitvu
Bosne i Hercegovine. njime su utvreni: veina glasova potrebna za izbor kandidata na
funkciju lana Predsjednitva (lan 8.1 st. 1 i 2), vremenski rok u kojem svaki lan
Predsjednitva vri funkciju predsjedavajueg (lan 8.3), zamjena lana Predsjednitva koji
je trajno ili privremeno nesposoban da vri funkciju ili kojem prestane funkcija (lan 8.4),
te odreena institucija koja konstatuje da je lan Predsjednitva trajno ili privremeno
sprijeen da vri funkciju (l. 8.7 i 8.8).
Zakon o popunjavanju upranjenog mjesta lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine u
toku trajanja mandata (slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 21/00) je vrlo kratak i,
kako mu i naziv kae, regulie postupak popunjavanja upranjenog mjesta u Predsjednitvu,
u sluaju kad jednom od izabranih lanova prestane funkcija iz bilo kog razloga, odnosno
kad je trajno ili privremeno sprijeen da obavlja funkciju. ovim zakonom se odreuje ko
moe biti biran za lana Predsjednitva u naprijed navedenim sluajevima, po kom
postupku, od kog organa, kako tee postupak izbora, te kolika je duina mandata tako
izabranog lana Predsjednitva.
Zakon o savjetu ministara Bosne i Hercegovine (slubeni glasnik Bosne i Hercegovine,
br. 30/03, s kasnijim izmjenama i dopunama) je vaan za razumijevanje odnosa Predsjed nitva i savjeta ministara kao dva organa izvrne vlasti. ovim zakonom se, izmeu ostalog,
256
Predsjednitvo
ureuju uloga Predsjednitva u imenovanju lanova savjeta ministara, te politika

odgovornost potonjeg kao kolektivnog organa i odgovornost njegovih pojedinih lanova.
stoga ovaj zakon daje pouzdana saznanja o mjestu Predsjednitva u sistemu dravne vlasti.
Poslovnik o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine (slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 25/01) iz 2001. godine, sa izmjenama i dopunama iz novembra 2002. godine,
detaljno razrauje ustavne i zakonske norme o nadlenostima, organizaciji i nainu rada
ove institucije. Poslovnikom se odreuje unutranja organizacija Predsjednitva i
pojanjavaju naini na koje ono postupa u vrenju svoje ustavne uloge. tako se, na primjer,
detaljno ureuje nain imenovanja predsjedavajueg savjeta ministara Bosne i
Hercegovine, koji je Ustavom i zakonom regulisan samo u osnovnim naelima. Poslovnikom
su taksativno nabrojana ovlaenja predsjedavajueg i ostalih lanova Predsjednitva o
radu, na osnovu opte ustavne norme da e se lanovi smjenjivati na funkciji predsjedavajueg. Poslovnik takoe utvruje tekst sveane zakletve koju lanovi Predsjednitva
polau prilikom stupanja na dunost. Poslovnik se sastoji od 62 lana, koja su podijeljena
u pet sistematskih cjelina zaglavlja.
3. IZBOR I ORGANIZACIJA PREDSJEDNITVA

3.1. NAIN IZBORA I DUINA MANDATA
Bosna i Hercegovina ima kolektivnog efa drave, budui da je Predsjednitvo sastavljeno
od tri lana po jednog Bonjaka, Hrvata i srbina. ovakav sastav Predsjednitva je za
pojedine autore dokaz konfederalnog karaktera Bosne i Hercegovine:
smatra se da je ovakav nain izbora dravnog poglavara, pogotovo s obzirom na paritet
naroda, pored pariteta entiteta, karakteristian upravo za konfederalni oblik dravnog
ureenja. (savi, 1999: 30)
da bi se moglo govoriti o konfederalnom karakteru jedne sloene zajednice, nije dovoljno

da u nekom njenom organu budu paritetno zastupljene lanice te zajednice. Kad je u
pitanju Bosna i Hercegovina, entiteti, kao lanice sloene zajednice (da za trenutak
upotrijebimo taj neutralni i neodreeni termin) uopte nisu zastupljeni u Predsjednitvu,
iako se njegovi lanovi biraju u entitetima. da bi zajednica imala karakter konfederacije,
morala bi, izmeu ostalog, postojati formalnopravna veza izmeu izabranih lanova i
entiteta u kojima su birani, a nje nema, poto lanovi Predsjednitva nisu duni da slijede
politiku entiteta u kojima su birani ili da ispunjavaju naloge institucija entiteta. ak i da su
entiteti zastupljeni u Predsjednitvu, ne bi postojala njihova paritetna zastupljenost, poto
se u jednom entitetu bira dva puta vie lanova te institucije nego u drugom. U
Predsjednitvu su predstavljeni konstitutivni narodi, i to ne u svojoj cjelini, ve samo srbi
iz republike srpske, odnosno Bonjaci i Hrvati iz Federacije Bosne i Hercegovine. Kako su
oni drutvene grupe koje su politiki predstavljene, izmeu ostalog, i u Predsjednitvu, a
257
Goran Markovi
nisu dravno-pravni subjekti, paritetan sastav Predsjednitva neposredno ukazuje na

prirodu politikog reima u Bosni i Hercegovini (konsocijativna demokratija).1
iako ustavna odredba jami ravnopravnost tri naroda u njihovom ueu u vrenju
nadlenosti efa drave, ona ne jami svim pojedincima jednako birako pravo u izboru
lanova Predsjednitva. dok se lanovi Predsjednitva iz reda bonjakog i hrvatskog naroda
biraju iskljuivo u Federaciji Bosne i Hercegovine, lan Predsjednitva iz reda srpskog naroda
se bira u republici srpskoj (lan v st. 1). time su itave kategorije graana u entitetima,
zavisno od svoje etnike pripadnosti, neposredno ili posredno iskljuene iz procesa izbora
lanova Predsjednitva. neposredno su iskljuene u tom smislu to nijedan Hrvat ili Bonjak
iz republike srpske, odnosno srbin iz Federacije Bosne i Hercegovine, ne moe biti izabran
za lana Predsjednitva, ak i kad bi potencijalno mogao dobiti najvie glasova. Posredno
su iskljuene zato to je birako tijelo u Bosni i Hercegovini nacionalno podijeljeno, pa su
male anse da e malobrojniji konstitutivni narodi (Bonjaci i Hrvati u republici srpskoj, a
srbi u Federaciji Bosne i Hercegovine) glasati za kandidata koji ne pripada njihovom narodu
ili e to uiniti samo zato to nisu mogli glasati za kandidata iz reda svoje nacije.
neodrivost ovakvog ustavnog rjeenja je utvrena i u presudi evropskog suda za ljudska
prava u sporu sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine od 22. decembra 2009. godine. sud
je utvrdio da su ustavne norme o sastavu i izboru lanova Predsjednitva u suprotnosti s
lanom 14 evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, u vezi s lanom
3 njenog Protokola 1, kojim se drave potpisnice obavezuju da odravaju slobodne izbore
pod uslovima koji obezbjeuju slobodno izraavanje miljenja naroda pri izboru zakonodavnih organa, i s lanom 1 Protokola 12, koji svim graanima drava-potpisnica Konvencije
jami jednaka prava utvrena zakonom, a u irem smislu pravnim poretkom drave. U
presudi se, izmeu ostalog, kae:
neizjanjavanje sadanjih aplikanata (sejdia i Fincija prim. G. M.) kao pripadnika jednog
od konstitutivnih naroda uinilo ih je nepodobnim za kandidovanje na izborima za Predsjednitvo. (...) slijedi da ustavne odredbe koje ine aplikante nepodobnim za kandidovanje na
izborima za Predsjednitvo takoe moraju biti smatrane diskriminatorskim i suprotnim lanu
1 Protokola 12, pri emu sud smatra da se u ovom pogledu ne moe povui nijedna umjesna
razlika izmeu doma naroda i Predsjednitva Bosne i Hercegovine ( 56 of Case of Sejdi and
Finci vs. Bosnia and Herzegovina, applications nos. 27996/06 and 34836/06).
evropski sud za ljudska prava u svojoj presudi iznosi miljenje da diskriminacija ostalih
ne znai njihovo svoenje na status graana drugog reda, poto uskraivanje pasivnog
birakog prava nije izvreno s ciljem njihovog poniavanja i stavljanja u neravnopravan
poloaj, nego je izraz potrebe da se postigne politiki kompromis i okonaju oruani sukobi
u Bosni i Hercegovini.
1
ne treba zaboraviti da je Predsjednitvo Bosne i Hercegovine i u predratnom periodu bilo vienacionalno iako je Bosna i Hercegovina bila unitarno ureena federalna jedinica, to je jo jedan
dokaz da politiko predstavljanje konstitutivnih naroda u kolektivnom efu drave nema neposredne veze s dravnim ureenjem.
258
Predsjednitvo
osim evropskog suda za ljudska prava, i prije donoenja naprijed navedene presude, druge
institucije su ukazivale na diskriminatorske odredbe sadrane u lanu v Ustava Bosne i
Hercegovine. Komitet za eliminaciju rasne diskriminacije je 2006. godine ocijenio da su
norme sadrane u lanovima iv i v Ustava Bosne i Hercegovine u suprotnosti s Meunarodnom konvencijom o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije. isto miljenje su
iznijeli Komitet za ljudska prava, nezavisna institucija osnovana s ciljem nadgledanja
primjene Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, Parlamentarna skuptina
savjeta evrope (u rezolucijama 1383 (2004) od 23. juna 2004, 1513 (2006) od 29. juna 2006.
i 1626 (2008) od 30. septembra 2008), venecijanska komisija (Miljenje o ustavnoj situaciji u
Bosni i Hercegovini i ovlaenjima visokog predstavnika od 11. marta 2005. godine i Miljenje
o razliitim prijedlozima za izbor Predsjednitva Bosne i Hercegovine od 20. marta 2006.
godine), i Kancelarija osCe-a za demokratske institucije i ljudska prava.
Utvrujui ovakav nain izbora lanova Predsjednitva, Ustav Bosne i Hercegovine protivrjei samom sebi. njegov sastavni dio su i odreene meunarodne konvencije o ljudskim
pravima. Jedna od njih je Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, koji u svom
lanu 25 predvia da svaki graanin ima pravo i mogunost da bira i da bude biran na
povremenim istinskim, optim, jednakim i tajnim izborima, koji obezbeuju slobodno
izraavanje volje biraa. Kako meunarodne konvencije, nabrojane u aneksu i, nemaju
nadustavnu snagu, jer su sastavni dio Ustava, ne mogu staviti van snage ustavnu odredbu
kojom se ureuje pasivno birako pravo pri izboru lanova Predsjednitva.
izbori za lanove Predsjednitva su neposredni i tajni. Pasivno birako pravo, kako smo
vidjeli, nije opte, dok je aktivno birako pravo formalno opte. Predsjednitvo se bira na
period od etiri godine. izuzetak su predstavljali samo lanovi Predsjednitva birani na
prvim izborima, iji je mandat trajao dvije godine. lanovi Predsjednitva koji su dva puta
uzastopno birani na funkciju nemaju pravo ponovnog izbora prije isteka perioda od etiri
godine po prestanku drugog mandata (lan v 1b Ustava). ovom odredbom se onemoguava monopolisanje funkcije lana Predsjednitva, jer nijedan kandidat ne moe raunati
da e tu funkciju vriti stalno.
U svrhu izbora lanova Predsjednitva formira se kandidatska lista, na kojoj se nalaze imena
kandidata za ovu funkciju. U republici srpskoj birai glasaju za jednog kandidata, a izabran
je kandidat koji dobije najvei broj glasova. to znai da je za izbor dovoljna relativna veina,
odnosno da kandidat dobije vie glasova od drugih kandidata. ne zahtijeva se da na izbore
izae natpolovina veina od ukupnog broja upisanih biraa ili da kandidat osvoji
natpolovinu veinu glasova izalih biraa ili biraa upisanih u biraki spisak. stoga se, u
sluaju visoke izborne apstinencije i relativno male razlike u broju glasova izmeu prvoplasiranog kandidata i njegovih glavnih protivnika, moe postaviti pitanje legitimnosti
mandata tako izabranog kandidata. U Federaciji Bosne i Hercegovine se svaki bira moe
opredijeliti za jednog kandidata Hrvata ili Bonjaka, a izabrani su oni kandidati koji dobiju
najvie glasova meu kandidatima iz reda svojih konstitutivnih naroda.
259
Goran Markovi
iako su na svim dosadanjim izborima do 2006. godine birai glasali za kandidate iz reda
svojih konstitutivnih naroda, pa se moglo rei da je, uslijed snane nacionalne polarizacije
birakog tijela, svaki lan Predsjednitva zaista predstavljao narod kojem je pripadao, nain
izbora ne iskljuuje mogunost da lan Predsjednitva iz reda jednog konstitutivnog naroda
bude izabran glasovima biraa iz reda drugog konstitutivnog naroda. U tom sluaju jedan
konstitutivni narod ne bi imao svog legitimnog predstavnika u Predsjednitvu, to se ve
dogodilo na izborima 2006. godine. ovakav nain izbora lanova Predsjednitva oteava
ideoloko-politiku diferencijaciju birakog tijela unutar pojedinih konstitutivnih naroda,
poto vodee politike stranke, u konkretnom sluaju hrvatske, pozivaju na jedinstvo i
homogenizaciju birakog tijela, nezavisno od ideoloko-politikih i klasno-socijalnih razlika,
kako bi se sprijeio izbor kandidata za lana Predsjednitva kojeg podrava politika stranka
ije birako tijelo predominantno pripada drugom konstitutivnom narodu.
Kandidate za lanove Predsjednitva najee predlau politike stranke ili njihove koalicije.
one moraju prikupiti potpise podrke najmanje tri hiljade biraa upisanih u Centralni biraki
spisak i ispuniti druge uslove koje propisuje izborni zakon Bosne i Hercegovine. Meutim,
na izborima se za funkciju lana Predsjednitva mogu kandidovati i nezavisni kandidati,
pod uslovom da, uz ostale uslove, prikupe potpise podrke najmanje hiljadu petsto biraa
upisanih u Centralni biraki spisak (lan 4.8 izbornog zakona Bosne i Hercegovine). ovom
zakonskom odredbom se jami formalna ravnopravnost svih politikih subjekata (politikih
stranaka, koalicija ili nestranakih kandidata) u izbornom procesu, iako je jasno da dominacija partijsko-politikog organizovanja u politikom sistemu praktino iskljuuje nezavisne kandidate iz izborne utakmice. oni nemaju potrebna finansijska sredstva, politiku
organizaciju i kadrovski potencijal neophodan za ravnopravno uee u izbornoj kampanji,
a i meu graanima preovladava miljenje da su kandidati politikih stranaka relevantniji
i legitimniji. to potvruju rezultati izbora 2006. godine, kada su nezavisni kandidati za lana
Predsjednitva iz reda bonjakog naroda dobili ukupno 0,70% glasova, iz reda hrvatskog
naroda 0,73% glasova, a iz reda srpskog naroda 1,44% glasova.
3.2. ODGOVORNOST I ZAMJENA LANOVA PREDSJEDNITVA
Budui da je Predsjednitvo neposredno birana institucija sa znaajnim ovlaenjima,
postavlja se pitanje njegove politike odgovornosti, odnosno odgovornosti njegovih la nova. Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri odredbe o politikoj odgovornosti Predsjednitva
nekoj drugoj politikoj instituciji, to ukazuje na izuzetnu snagu njegovog ustavnog
poloaja. takvo rjeenje, koje sa stanovita demokratske teorije moe biti osporavano,
snagom logike slijedi iz naina njegovog izbora. neposredno birana institucija ne moe
odgovarati drugoj, takoe neposredno biranoj instituciji (na primjer, zakonodavnom
organu), jer obje imaju jednak demokratski legitimitet. stoga se moe rei da postoji samo
posredna politika odgovornost Predsjednitva Bosne i Hercegovine biraima, po isteku
etvorogodinjeg mandata, prilikom novih izbora.
260
Predsjednitvo
Mandat Predsjednitva Bosne i Hercegovine je slobodan, jer ono samostalno formulie i

sprovodi svoju politiku. ne postoji formalnopravna veza izmeu Predsjednitva i neke
druge institucije, odnosno njegovih lanova i njihovih biraa, koja bi ograniavala njihovu
punu nezavisnost i nevezanost tuim miljenjem u odluivanju i djelovanju.
Ustav Bosne i Hercegovine ne sadri odredbe o krivinopravnoj ili graanskopravnoj
odgovornosti lanova Predsjednitva Bosne i Hercegovine. one su sadrane u Zakonu o
imunitetu, koji je visoki predstavnik nametnuo 2002. godine, a Parlamentarna skuptina
Bosne i Hercegovine usvojila u nepromijenjenom obliku sljedee godine (slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine, br. 37/03). Zakon u lanu 3 stav 2 predvia da lanovi Predsjednitva
nee biti graanskopravno odgovorni za bilo koji postupak izvren u okviru svoje nadlenosti, ali ne spominje imunitet od krivinopravne odgovornosti.
slobodan mandat lanova Predsjednitva iskljuuje mogunost njihovog opoziva. to znai
da nijedna institucija ili odreen broj biraa ne mogu pokrenuti postupak smjene lana
Predsjednitva zbog politike koju vodi. on ostaje na funkciji do isteka mandata ili dok mu
iz nekog razloga funkcija ne prestane prije isteka mandata na koji je biran (u skladu s lanom
1.10 izbornog zakona Bosne i Hercegovine i drugim zakonskim normama).
ve spomenuti Zakon o popunjavanju upranjenog mjesta lana Predsjednitva Bosne i
Hercegovine u toku trajanja mandata regulie nain izbora novog lana Predsjednitva
ukoliko jednom od lanova biranih na neposrednim izborima prestane funkcija u toku
etvorogodinjeg mandata. izbor e izvriti lanovi Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine na sjednicama svojih domova (lan 1 Zakona). na upranjeno mjesto lana
Predsjednitva moe biti izabran samo poslanik Predstavnikog doma Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine koji pripada istom konstitutivnom narodu i koji je izabran
u istom entitetu iz kojeg je lan Predsjednitva ije je mjesto upranjeno (lan 2 Zakona).
nain izbora kandidata na upranjeno mjesto je regulisan lanovima 4-7 pomenutog
zakona. tako lan 4 predvia:
Ukoliko je upranjeno mjesto lana Predsjednitva izabranog s teritorije republike srpske ili
jednog lana Predsjednitva izabranog s teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, svaki lan
Predstavnikog doma, izabran iz istog entiteta kao i lan Predsjednitva ije je mjesto
upranjeno, moe dati samo jedan glas.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine donosi odluku o tome da li je lan Predsjednitva privremeno ili trajno nesposoban za obavljanje funkcije. nakon to izbor bude izvren u
Predstavnikom domu, kandidata treba da izabere veina delegata doma naroda koji
pripadaju istom konstitutivnom narodu (lan 6 stav 1 Zakona). novoizabrani lan Predsjednitva preuzima prava i dunosti lana kojeg je zamijenio, a mandat mu prestaje kada bi
istekao mandat lanu kojeg mijenja.
Moe se postaviti pitanje zato se na upranjeno mjesto lana Predsjednitva bira lan
Predstavnikog doma, a ne doma naroda, budui da lanovi Predsjednitva predstavljaju
261
Goran Markovi
konstitutivne narode, a ne graane Bosne i Hercegovine. razlog je to se i lanovi

Predstavnikog doma, kao i lanovi Predsjednitva, biraju neposredno, pa upranjeno
mjesto u Predsjednitvu moe zauzeti samo onaj ko, s obzirom na nain svog izbora na
javnu funkciju, ima isti demokratski legitimitet, steen neposredno od naroda, kao i lan
Predsjednitva kojeg treba zamijeniti. osim toga, budui da lanovi Predsjednitva, barem
po slovu Ustava, predstavljaju graane, na upranjeno mjesto e biti izabrano lice koje je
ve dobilo legitimitet graana da ih predstavlja, a to moe biti samo poslanik u Predstavnikom domu.
Zamjena neposredno biranog lana Predsjednitva se prvi put dogodila u oktobru 2000.
godine, kada se alija izetbegovi povukao s funkcije. na njegovo mjesto je izabran Halid
Genjac, kandidat izetbegovieve stranke demokratske akcije. Zamjena lanova Predsjednitva je vrena i zbog odluka visokog predstavnika o njihovoj smjeni. nakon to je visoki
predstavnik u martu 2001. godine smijenio s funkcije lana Predsjednitva i predsjednika
Hrvatske demokratske zajednice antu Jelavia, zbog uloge u obrazovanju tzv. Hrvatske
samouprave, na njegovo mjesto je izabran Jozo Krianovi, kandidat socijaldemokratske
partije, koja je u to vrijeme bila nosilac koalicione vlasti alijanse za promjene. Umjesto
Halida Genjca, za bonjakog lana Predsjednitva je izabran Beriz Belki, kandidat stranke
za Bosnu i Hercegovinu, koja je sa socijaldemokratskom partijom formirala tadanju
parlamentarnu veinu u Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine. od tri neposredno
izabrana lana Predsjednitva na izborima 2000. godine, nakon marta 2001. godine samo
je ivko radii, kandidat koalicije sloga i predsjednik socijalistike partije republike srpske,
ostao na funkciji. ni trei saziv Predsjednitva, izabran 2002. godine, nije doekao kraj
mandata u neizmijenjenom sastavu. Mirko arovi, lan Predsjednitva iz reda srpskog
naroda i kandidat srpske demokratske stranke, je, nakon to je aprila 2003. godine podnio
ostavku na funkciju, zamijenjen Borislavom Paravcem iz iste politike stranke. nakon to
je visoki predstavnik u martu 2005. godine smijenio s funkcije dragana ovia, hrvatskog
lana Predsjednitva, Parlamentarna skuptina je na njegovo mjesto izabrala njegovog
stranakog kolegu iz Hrvatske demokratske zajednice ivu Miru Jovia.
Kako vidimo, Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine je pet puta mijenjala sastav
Predsjednitva neposredno biranog na izborima, pri emu su odluke visokog predstavnika
bile znaajan uzrok pokretanja postupka zamjene neposredno biranih lanova ove
institucije. osim toga, u dva sluaja, u martu 2001. godine, postupak zamjene neposredno
biranog lana Predsjednitva je iskoriten za izbor lanova iz reda politikih stranaka iji
kandidati nisu izabrani neposredno na izborima za Predsjednitvo.
vano pitanje je koga predstavljaju lanovi Predsjednitva konstitutivne narode, entitete
u kojima su birani ili graane. Pojedini autori smatraju da Predsjednitvo istovremeno
zastupa interese entiteta i konstitutivnih naroda:
Prema sastavu i nainu odluivanja, Predsjednitvo, prvenstveno, izraava i osigurava interese
i ravnopravnost triju konstitutivnih naroda i dvaju entiteta (trnka, 2006: 311).
262
Predsjednitvo
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je u treoj djeliminoj odluci u predmetu U 5/98 iz 2000.
godine izrazio miljenje da lanovi Predsjednitva predstavljaju graane entiteta, a ne
konstitutivne narode ili entitete, poto u njihovom izboru uestvuju svi graani entiteta,
bez obzira na svoju nacionalnu pripadnost. Po drugom miljenju, lanovi Predsjednitva
predstavljaju svoje narode s cijelog podruja Bosne i Hercegovine (Kurtehaji i ibrahimagi,
2007: 280).
Ustav o tome sadri protivrjene odredbe. U lanu v 2d Ustava pie da lan Predsjednitva
koji je prilikom donoenja odluke ostao u manjini moe tu odluku proglasiti tetnom po
vitalni interes entiteta u kojem je izabran. time svaki lan Predsjednitva stie pravo veta
na odluke ove institucije. to veto je suspenzivno, jer e konaan stav o tetnosti odluke
zauzeti entitetsko zakonodavno tijelo. na prvi pogled izgleda da lanovi Predsjednitva
zastupaju entitete, jer vode rauna o tome da li se nekom odlukom institucije iji su lanovi
nanosi teta njihovim entitetima. Ustavna odredba o tome koja entitetska institucija
konano utvruje da li je odluka Predsjednitva tetna po vitalni interes entiteta daje jasniju
predstavu o tome iji su zastupnici lanovi Predsjednitva. Ustav, naime, u istom lanu
predvia da e se o spornoj odluci Predsjednitva izjanjavati narodna skuptina republike
srpske, ako je veto uloio lan Predsjednitva iz republike srpske, odnosno hrvatski ili
bonjaki delegati u domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, ako je veto
uloio hrvatski ili bonjaki lan Predsjednitva. dakle, o odluci Predsjednitva se nee
izjanjavati Parlament Federacije Bosne i Hercegovine u cjelini, pa ak ni dom naroda, kao
jedan od njegovih domova, nego samo delegati jednog konstitutivnog naroda. Kako ne
mogu politiki predstavnici samo jednog konstitutivnog naroda rei ta je vitalni interes
entiteta, jasno je da se ovom odredbom eljela obezbijediti zatita vitalnih interesa
konstitutivnih naroda.
4. UNUTRANJA ORGANIZACIJA PREDSJEDNITVA

BOSNE I HERCEGOVINE
Ustav predvia da e lanovi Predsjednitva izmeu sebe izabrati jednog kao predsjeda vajueg. samo je u prvom mandatu funkciju predsjedavajueg vrio lan koji je na izborima
dobio najvie glasova. Za sve kasnije sazive Predsjednitva Ustav predvia da e nain
vrenja funkcije predsjedavajueg odrediti Parlamentarna skuptina. Ustav navodi rotaciju
kao moguu tehniku periodinog smjenjivanja lanova Predsjednitva na funkciji
predsjedavajueg, ali je ne namee kao obavezu (lan v 2b). izbornim zakonom Bosne i
Hercegovine (lan 8.3) je predvieno da se lanovi Predsjednitva svakih osam mjeseci
smjenjuju na mjestu predsjedavajueg po naelu rotacije. Poslovnik o radu Predsjednitva
Bosne i Hercegovine ne sadri detaljnije odredbe o ovom pitanju.
Predsjedavajui Predsjednitva je samo primus inter pares. on nema znaajna ustavna
ovlaenja koja bi ga u pogledu politike moi i mogunosti uticaja na rad Predsjednitva
odvajala od njegovih kolega. Prema lanu 6 Poslovnika, on planira rad Predsjednitva,
263
Goran Markovi
priprema sjednice, usmjerava raspravu, potpisuje i proglaava akte proistekle iz odluka

Predsjednitva, predstavlja i zastupa Predsjednitvo i prima akreditivna pisma od
diplomatsko-konzularnih predstavnika drugih drava. ovo su uglavnom ovlaenja tehnike
ili ceremonijalne prirode, koja mora obavljati pojedinac da bi kolegijalni organ mogao
funkcionisati. Meutim, s obzirom na nain odluivanja Predsjednitva i injenicu da ono
ostvaruje svoje ustavne nadlenosti kao kolegijalni organ, predsjedavajui ne moe raunati
na mogunost odluujueg uticaja.
lanovi Predsjednitva uestvuju u vrenju ovlaenja predsjedavajueg. oni to ine tako
to daju doprinos pri utvrivanju plana rada Predsjednitva, predlau take dnevnog reda,
kandiduju diplomatsko-konzularne predstavnike Bosne i Hercegovine, uestvuju u
zajednikom predstavljanju Predsjednitva u zemlji (prema javnosti i drugim institucijama)
i inostranstvu (lan 9 Poslovnika). sutinska ravnopravnost lanova Predsjednitva se ogleda
u postupku donoenja odluka iz njegove nadlenosti i u injenici da predsjedavajui ne
moe samostalno ili s vie ovlaenja donositi vane politike odluke (imenovanje
predsjedavajueg savjeta ministara, rasputanje doma naroda, kandidovanje Bosne i
Hercegovine za prijem u lanstvo meunarodnih organizacija i institucija, potpisivanje
sporazuma s drugim dravama ili meunarodnim organizacijama).
drugi dio Poslovnika o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine je posveen strukturama
za podrku njegovog rada. Pod tim se misli na sekretarijat Predsjednitva i kabinete lanova
Predsjednitva. sekretarijat Predsjednitva, kako se vidi i iz njegovog naziva, ne obavlja
politike, ve strune, administrativne i tehnike poslove kojima pomae lanovima
Predsjednitva u vrenju njihove funkcije. sastoji se iz tri kabineta: Kabineta generalnog
sekretara, Kabineta sekretara za odnose s javnou i Kabineta sekretara za normativne
poslove (lan 14 Poslovnika). tu su i etiri odjela, od kojih svaki ukljuuje po dva odsjeka.
sekretarijatom rukovodi generalni sekretar, koji za svoj rad odgovara Predsjednitvu.
osoblje sekretarijata obavlja radne zadatke po osnovu ugovora o radu, odnosno dodjeljivanjem statusa dravnih slubenika. Prilikom popunjavanja radnih mjesta u sekretarijatu
vodi se rauna o nacionalnoj strukturi osoblja, a u ukupnom broju zaposlenih e biti
zastupljeno najmanje 25% pripadnika jednog od konstitutivnih naroda. sekretare u
sekretarijatu postavlja Predsjednitvo.
svaki lan Predsjednitva organizuje svoj kabinet, koji ga politiki, struno i tehniki
podrava u radu. na elu kabineta se nalazi njegov ef, a osoblje kabineta se angauje po
osnovu ugovora o radu, ugovora o djelu ili dobrovoljnog angamana.2
ilustrativan je podatak da su dva lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine izabrana na optim

izborima 2006. godine imenovala u svoj kabinet po sedam savjetnika, dok je trei imenovao est.
(internet prezentacija Predsjednitva Bosne i Hercegovine,
http://www.predsjednistvobih.ba/kab/?cid=12,2,1, preuzeto 7. 9. 2008)
264
Predsjednitvo
5. NADLENOSTI PREDSJEDNITVA BOSNE I HERCEGOVINE

5.1. USTAVNO ODREENJE NADLENOSTI PREDSJEDNITVA
lan v Ustava Bosne i Hercegovine u taki 3 ureuje nadlenosti Predsjednitva. to su:
voenje spoljne politike; imenovanje ambasadora i drugih meunarodnih predstavnika
Bosne i Hercegovine, pri emu najvie dvije treine mogu dolaziti s teritorije Federacije
Bosne i Hercegovine; predstavljanje Bosne i Hercegovine u meunarodnim i evropskim
institucijama i organizacijama i traenje lanstva u onim organizacijama i institucijama iji
Bosna i Hercegovina nije lan; voenje pregovora za zakljuenje meunarodnih ugovora,
otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skuptine, njihovo ratifikovanje; izvravanje
odluka Parlamentarne skuptine; predlaganje budeta institucija Bosne i Hercegovine, uz
preporuku savjeta ministara; podnoenje izvjetaja o rashodima Parlamentarnoj skuptini
na njen zahtjev, a najmanje jednom godinje; koordinacija, prema potrebi, s meunarodnim
i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini. Pored ovih, taksativno nabrojanih
nadlenosti, Ustav ostavlja mogunost da u nadlenosti Predsjednitva budu i drugi poslovi,
ukoliko je to potrebno za obavljanje dunosti koje mu dodijeli Parlamentarna skuptina ili
na koje pristanu entiteti.
Pojedini autori govore o dogovornoj nadlenosti Predsjednitva (Fira, 2002: 94), imajui
na umu da Predsjednitvu mogu biti povjereni i poslovi koji su van spiska njegovih
nadlenosti, dok drugi autori samo konstatuju mogunost prenosa ovlaenja od strane
Parlamentarne skuptine, bez uputanja u analizu te ustavne odredbe (trnka, 2006: 312;
Miljko, 2006: 269). Ukoliko se koristi termin prenos, ostaje nejasno koja ovlaenja
Parlamentarna skuptina moe prenijeti na Predsjednitvo, jer se to u Ustavu nigdje ne
regulie izriito. U principu, ona bi mu mogla povjeriti vrenje poslova koji su iz nadlenosti
entiteta preli u nadlenost Bosne i Hercegovine, ili neke druge poslove kojima se ne zadire
u sutinu nadlenosti same Parlamentarne skuptine. Povjeravanje neke nadlenosti
Parlamentarne skuptine (zakonodavne ili budetske, na primjer) Predsjednitvu bi
predstavljalo krenje naela podjele vlasti i istovremeno bi bilo suprotno intenciji ustavotvorca u pogledu funkcija zakonodavnog organa Bosne i Hercegovine. Budui da nadlenosti savjeta ministara nisu utvrene Ustavom, Parlamentarna skuptina bi mogla
odluiti da dio poslova koji su bili u nadlenosti savjeta ministara pripadnu Predsjednitvu.
spisak nadlenosti Predsjednitva ukazuje da je to institucija sa znaajnom politikom moi,
koja obavlja odreene poslove koji tradicionalno nisu u nadlenosti efa drave. neki autori
smatraju suprotno:
nadlenosti Predsjednitva Bosne i Hercegovine obuhvaaju uobiajene ovlasti i dunosti
koje pripadaju efu drave u sustavima diobe vlasti (Miljko, 2006: 269).
neuobiajeno je, meutim, da Predsjednitvo vodi spoljnu politiku drave, mada je

normalno da ima odreene nadlenosti u toj oblasti. Povjeravanje skoro cjelokupne oblasti
265
Goran Markovi
meunarodnih odnosa u nadlenost Predsjednitva odstupa od poznatih ustavnih rjeenja

i ini njegovu poziciju u sistemu dravne vlasti izrazito jakom:
neke od tih nadlenosti (u oblasti meunarodnih odnosa prim. G. M.) su tradicionalne
kompetencije efa drave imenovanje predstavnika Bosne i Hercegovine u meunarodnim
odnosima, predstavljanje Bosne i Hercegovine, pa i uee u ratifikaciji meunarodnih
ugovora. ali je vrlo retko u nadlenosti efa drave voenje spoljne politike u celini. ovde ta
nadlenost odlikuje institucionalni sklop vlasti u Bosni i Hercegovini dajui mu jednu bitnu
karakteristiku prezidencijalnog modela podele vlasti (Fira, 2002: 92).
isto tako, u teoriji se smatra da je, zbog uloge meunarodnog faktora u Bosni i Hercegovini,
znaajna nadlenost Predsjednitva u oblasti koordinacije s meunarodnim organizacijama.
ovlaenje Predsjednitva Bosne i Hercegovine da Parlamentarnoj skuptini predlae
budet institucija Bosne i Hercegovine ga takoe ini monom politikom institucijom,
poto ono nije isto formalno. iako savjet ministara Bosne i Hercegovine izrauje nacrt
budeta i preporuuje ga Predsjednitvu, ono ipak ne igra ulogu transmisije ili potara u
odnosu izmeu Parlamentarne skuptine i savjeta ministara. Prije nego to Predsjednitvo
predloi budet Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, ono moe zapoeti
konsultacije sa premijerima entiteta i njihovim resornim ministrima, te sa predsjedavajuim
savjeta ministara i ministrom za finansije i trezor institucija Bosne i Hercegovine. odluka o
prijedlogu budeta se donosi nakon tih konsultacija na vanrednoj sjednici Predsjednitva.
itav postupak ukazuje na obavezu savjeta ministara da vodi rauna o stavu koji bi
Predsjednitvo moglo zauzeti u pogledu njegove preporuke.
Politiki sastav Predsjednitva umnogome odreuje da li e ono samo formalno potvrivati
nacrt budeta potekao od savjeta ministara ili e unositi vanije izmjene u njega. Ukoliko
dva lana Predsjednitva pripadaju politikim strankama koje nisu dio veine u
Predstavnikom domu i nemaju svoje predstavnike u savjetu ministara ili strankama koje
nemaju mogunost da sprijee donoenje odluke o usvajanju budeta, vjerovatnije je da
ga Predsjednitvo nee prihvatiti bez izmjena ili ga uopte nee prihvatiti. Primjer je budet
za 2008. godinu, koji je Predsjednitvo u dva navrata vraalo savjetu ministara na doradu.
na koncu je smo Predsjednitvo dopunilo nacrt budeta i u formi prijedloga ga uputilo u
skuptinsku proceduru.
o nadlenostima Predsjednitva Bosne i Hercegovine se moe zakljuivati i analizom drugih
ustavnih odredaba. tako je lan v taka 5 Ustava posveen stalnom vojnom komitetu, u iji
sastav, po slubenoj dunosti, ulaze lanovi Predsjednitva i koji imenuju ostale lanove
ovog komiteta. Ustav sadri odredbu po kojoj e svaki lan Predsjednitva (e), po slubenoj
dunosti, vriti funkciju civilnog zapovjednika oruanih snaga (lan v 5a). ova ustavna
odredba je kompromisnog karaktera, jer treba da pomiri injenicu postojanja entitetskih
oruanih snaga s potrebom da ef drave bude barem njihov nominalni zapovjednik.
nakon to je odbrana postala iskljuiva nadlenost institucija Bosne i Hercegovine, Pred sjednitvo je dobilo vrhovnu komandu i kontrolu nad oruanim snagama, to je ureeno
266
Predsjednitvo
Zakonom o odbrani Bosne i Hercegovine (slubeni glasnik Bosne i Hercegovine, br. 88/05).
time je ustavna pozicija Predsjednitva, kao kolektivnog efa drave, u pogledu nadlenosti
prema oruanim snagama izjednaena sa ustavnom pozicijom efa drave u drugim
dravama. Prema lanu 12 Zakona, Predsjednitvo je nadleno da: zatrai od Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine proglaenje ratnog i vanrednog stanja; uputi oruane snage
u operacije tokom rata, vanrednog stanja ili mirovnih operacija van zemlje, u skladu sa
zakonom; odreuje i mijenja veliinu i strukturu oruanih snaga, u skladu sa zakonom; utvrdi
nacionalnu zastupljenost u oruanim snagama, prema posljednjem popisu stanovnitva;
postavlja naelnika i zamjenike naelnika Zajednikog taba oruanih snaga, komandanta
i zamjenike komandanta operativne komande; postavlja i smjenjuje generale; imenuje i
smjenjuje vojno-diplomatske predstavnike; usvaja sigurnosnu politiku i odbrambenu
politiku Bosne i Hercegovine; te obavlja i druge zakonom utvrene poslove.
U nadlenosti Predsjednitva Bosne i Hercegovine je i donoenje nekih drugih odluka,
odnosno pokretanje odreenih postupaka. tako je ono nadleno za potvrivanje dravnih
simbola koje usvoji Parlamentarna skuptina (lan i 6 Ustava), podsticanje meuentitetske
koordinacije u stvarima koje nisu u nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine (lan iv 3),3
rasputanje doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine (lan iv 3g),
imenovanje predsjedavajueg savjeta ministara Bosne i Hercegovine (lan v 4), pokretanje
spora pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine (ovo pravo pripada svakom lanu
Predsjednitva u sporovima iz lana vi 3a Ustava), imenuje lanove Upravnog odbora
Centralne banke Bosne i Hercegovine (lan vii 3), i imenuje lanove Komisije za zatitu
nacionalnih spomenika. Predsjednitvo ne samo da ima znaajna ovlaenja u ureenju
pojedinih oblasti drutvenog, odnosno dravnog ivota, nego u znatnoj mjeri utie na
funkcionisanje pojedinih institucija Bosne i Hercegovine i zatitu njenog ustavnog poretka.
Budui da je Predsjednitvo stvarni nosilac izvrne vlasti, sa znatnim uticajem na vrenje
zakonodavne vlasti (pravo zakonodavne inicijative i rasputanja doma naroda), ono, barem
potencijalno, predstavlja najmoniju politiku instituciju:
U celokupnoj strukturi vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, mada se Parlamentarna skuptina,
uz sva ogranienja, pojavljuje kao nosilac zakonodavne vlasti, Predsednitvo, iako po
pretpostavci deo izvrne vlasti, jeste organ sa najozbiljnijom politikom moi (Fira, 2002: 92).
5.2. OSTVARIVANJE NADLENOSTI PREDSJEDNITVA

a) Nain odluivanja Predsjednitva Bosne i Hercegovine
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine ostvaruje svoje nadlenosti donosei odluke i vrei
druge radnje u okviru svojih ustavnih prava i dunosti. Kako je rije o kolegijalnom organu,
postavlja se pitanje naina njegovog odluivanja. Prema lanu v 2c Ustava, Predsjednitvo
3
ova ustavna odredba je razraena Poslovnikom o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine, iji
lan 55 predvia da Predsjednitvo moe pozvati entitete da prisustvuju konferenciji na kojoj bi
bio postignut memorandum o razumijevanju.
267
Goran Markovi
e nastojati da odluke usvoji konsenzusom. Ukoliko pokuaji da se postigne konsenzus ne

uspiju, odluku mogu donijeti dva lana Predsjednitva. lanu Predsjednitva koji je ostao
u manjini prilikom glasanja pripada pravo veta ukoliko smatra da je usvojena odluka tetna
po vitalni interes entiteta u kojem je izabran. veto je suspenzivni, poto o sudbini te odluke
konanu rije daje narodna skuptina republike srpske ili klub hrvatskih odnosno
bonjakih delegata u domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, to zavisi
od toga koji je lan Predsjednitva osporio odluku Predsjednitva. entitetska zakonodavna
institucija odluuje o spornoj odluci dvotreinskom veinom glasova (lan v 2d). Ukoliko
veto lana Predsjednitva bude potvren u entitetskom zakonodavnom tijelu (ili, u sluaju
Federacije BiH, jednom njegovom dijelu) osporavana odluka Predsjednitva nee stupiti
na snagu.
redovne sjednice Predsjednitva saziva predsjedavajui i one se po pravilu odravaju
jednom sedmino (lan 23 stav 1 Poslovnika). on predlae dnevni red sjednice, u koji ostali
lanovi mogu unositi svoje prijedloge. Kvorum za odravanje sjednice Predsjednitva je
fiziko prisustvo najmanje dva lana (lan 33 Poslovnika). lana Predsjednitva moe na
sjednici mijenjati lan njegovog kabineta, ali se njegovo prisustvo ne uzima u obzir pri
utvrivanju kvoruma.
U vrenju svojih nadlenosti Predsjednitvo Bosne i Hercegovine usvaja normativne i
deklarativne akte, koji su nabrojani u lanu 37 Poslovnika. normativni akti su: odluke iz
oblasti spoljne politike, prijedlozi zakona upueni Parlamentarnoj skuptini Bosne i
Hercegovine, potvrde odluka Parlamentarne skuptine o dravnim simbolima, imenovanja
dravnih funkcionera, postavljenja dravnih funkcionera, i drugi akti. deklarativni akti su:
miljenja vezana za svoju aktivnost, deklaracije donesene u svrhu jaanja pozicije
Predsjednitva u odnosu na druge organe ili javnost, ostali akti koje Predsjednitvo ocijeni
odgovarajuim. Pravo zakonodavne inicijative Predsjednitvu priznaje i Poslovnik
Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, koji u lanu 99 navodi
Predsjednitvo kao jednog od ovlatenih predlagaa zakona, u okviru svojih nadlenosti.
b) Specifinosti naina odluivanja Predsjednitva Bosne i Hercegovine
osnovni nain odluivanja Predsjednitva Bosne i Hercegovine je konsenzusom. Ustav ne
zahtijeva konsenzus za donoenje svih odluka iz nadlenosti Predsjednitva. Prema
eksplicitnoj ustavnoj odredbi, Predsjednitvo ne mora nastojati da postigne konsenzus
kad odluuje o predlaganju budeta institucija Bosne i Hercegovine, podnoenju izvjetaja
o rashodima Parlamentarnoj skuptini i koordinaciji s meunarodnim i nevladinim organizacijama u Bosni i Hercegovini.
odluivanje konsenzusom nije uobiajeno za institucije drave. U teoriji se istie da je
princip jednoglasnosti tipian nain odluivanja konfederalnih organa (nikoli, 1997: 416).
osim toga, elementom konfederalizma se smatra i pravo veta lanova Predsjednitva na
odluke te institucije. Pravo veta lanova Predsjednitva vodi specifinom nainu odluivanja
o konanoj sudbini sporne odluke ove institucije. ako lan Predsjednitva uloi veto na
268
Predsjednitvo
odluku, o njoj e konano odluivati nosioci zakonodavne vlasti u entitetima, iz ega se

izvodi zakljuak da entitetima pripada pravo nulifikacije. Zbog toga su neki autori ocijenili
da je Bosna i Hercegovina konfederacija:
i ova odredba Ustava Bosne i Hercegovine govori o tome da se radi o konfederalnom obliku
dravnog ureenja, s obzirom da je klauzula vitalnog interesa naroda, tj. pravo nulifikacije
karakteristino za njega (savi, 1999: 31).
Prava veta i nulifikacije su zaista karakteristina za pravni poloaj drava lanica konfederacije, jer one mogu ne samo da sprijee donoenje neke odluke (pravo veta), ve i da
ne pristanu na njeno sprovoenje nakon usvajanja (pravo nulifikacije). Kad bi entiteti imali
ta prava, ureenje Bosne i Hercegovine bi sadravalo jedno tipino konfederalno obiljeje.
ta prava, meutim, ne pripadaju entitetima ve politikim predstavnicima konstitutivnih
naroda. Kad bi ona pripadala entitetima, lanovi Predsjednitva birani u Federaciji Bosne i
Hercegovine ne bi mogli samostalno, odnosno odvojeno jedan od drugog, proglasiti odluku
te institucije tetnom po vitalni interes svog entiteta. Pravo veta, dakle, ne pripada
entitetima ve konstitutivnim narodima, odnosno njihovim politikim predstavnicima. to
je sluaj i s pravom nulifikacije. o tetnosti odluke Predsjednitva ne odluuje Parlament
Federacije Bosne i Hercegovine u cjelini, pa ak ni njegov dom naroda, nego to ine samo
bonjaki ili hrvatski delegati. oni sami ne mogu pretendovati da predstavljaju interese
Federacije Bosne i Hercegovine, jer je ona zajednica graana, konstitutivnih naroda i
kantona.
U sluaju republike srpske na prvi pogled izgleda da pravo nulifikacije pripada entitetu,
jer se o spornoj odluci Predsjednitva izjanjava zakonodavno tijelo u cjelini. Formalnopravno to moe izgledati tako, jer Ustav Bosne i Hercegovine ovlauje lanove Predsjednitva da tite vitalne interese entiteta u kojima su izabrani i daje pravo narodnoj skuptini
republike srpske da odlui o tome da li je lan Predsjednitva biran u republici srpskoj
bio u pravu kada je odluku institucije iji je lan proglasio tetnom po svoj entitet. Kako je
narodna skuptina republike srpske, meutim, jednodomna i odluuje veinom glasova
svojih lanova, nema sumnje da e veina poslanika, koji uvijek dolaze iz najmnogobrojnijeg
naroda, poistovijetiti nacionalni i entitetski interes, dok poslanici malobrojnijih
konstitutivnih naroda ne mogu djelotvorno uestvovati u definisanju vitalnog interesa
entiteta. tako se vitalni nacionalni interes podvodi pod vitalni interes entiteta i titi u
odgovarajuoj proceduri odluivanja.
Po ocjeni pojedinih meunarodnih institucija (Komisija evropskih zajednica, 2008: 9), lanovi
Predsjednitva su esto koristili pravo veta, to je znatno uticalo na politiku stabilnost u
zemlji i oteavalo donoenje odluka iz nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine. nadlena
institucija entiteta nije uvijek davala podrku lanu Predsjednitva koji je smatrao da je
odluka ove institucije tetna po vitalni interes entiteta u kome je biran. davanje podrke
je zavisilo od odluke na koju se ulae veto i/ili od toga da li lan Predsjednitva koji osporava
odluku pripada politikoj stranci ili koaliciji koja ima veinu u nadlenoj entitetskoj instituciji.
tako je klub delegata bonjakog naroda u domu naroda Parlamenta Federacije Bosne i
269
Goran Markovi
Hercegovine 2008. godine odbio da osnai veto bonjakog lana Predsjednitva Harisa
silajdia na odluku o ratifikaciji ugovora izmeu Bosne i Hercegovine i srpske pravoslavne
crkve, ali je 2009. godine potvrdio silajdievo miljenje da je odluka Predsjednitva o
pokretanju postupka za voenje pregovora radi zakljuivanja ugovora izmeu Bosne i
Hercegovine i Crne Gore o dvojnom dravljanstvu tetna po vitalni interes Federacije Bosne
i Hercegovine. isti klub delegata je u februaru 2008. godine potvrdio izjavu lana
Predsjednitva Bosne i Hercegovine Harisa silajdia da je odluka o ratifikaciji Ugovora o
dvojnom dravljanstvu izmeu Bosne i Hercegovine i republike Hrvatske tetna po vitalni
interes Federacije Bosne i Hercegovine. narodna skuptina republike srpske je u martu
2008. godine potvrdila veto lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine na odluku o
upuivanju zahtjeva republici srbiji da ispotuje obaveze prema Bosni i Hercegovini po
Konvenciji o spreavanju i kanjavanju zloina genocida od 11. aprila 2007. godine. Za
ocjenu prirode prava veta je znaajno da su ga podrale samo srpske politike stranke u
narodnoj skuptini republike srpske.
6. ODNOS PREDSJEDNITVA BiH I DRUGIH POLITIKIH INSTITUCIJA

6.1. ODNOS PREDSJEDNITVA I PARLAMENTARNE SKUPTINE
BOSNE I HERCEGOVINE
sistem dravne vlasti u Bosni i Hercegovini je organizovan na naelu podjele vlasti. ono
nije izriito proglaeno u tekstu Ustava, ve proistie iz analize ustavnih i drugih4 odredaba
o odnosu Predsjednitva, Parlamentarne skuptine i savjeta ministara.
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine, zakonodavna vlast pripada Parlamentarnoj skuptini
Bosne i Hercegovine, a izvrna Predsjednitvu Bosne i Hercegovine i savjetu ministara.
odnos Parlamentarne skuptine i Predsjednitva, prema tome, predstavlja odnos zakonodavne vlasti i jedne institucije izvrne vlasti. naelno, taj odnos bi mogao biti dvojak
dravna vlast bi bila koncentrisana u rukama jedne od ove dvije institucije ili bi svaka od
njih bila samostalna u vrenju svojih funkcija.5 U Bosni i Hercegovini ne postoji podreenost
zakonodavne vlasti izvrnoj ili obratno, ve svaka od njih vri po jednu funkciju dravne
vlasti kao osnovnu, pri emu mogu uticati na funkcionisanje one druge. Predsjednitvo
vri izvrnu vlast, ali moe u odreenoj mjeri sudjelovati u radu zakonodavnog organa.
4
Za razumijevanje prirode sistema dravne vlasti u Bosni i Hercegovini su, pored ustavnih, od
naroitog znaaja zakonske i poslovnike odredbe (Zakon o savjetu ministara Bosne i Hercegovine,
poslovnici Predsjednitva, savjeta ministara i domova Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine).
dravna vlast bi, dalje, mogla biti koncentrisana u rukama zakonodavnog tijela ili efa drave
(skuptinski ili autoritarni sistem), a u sluaju njihove samostalnosti, zakonodavno tijelo i ef drave
bi mogli biti strogo odvojeni u vrenju svojih funkcija ili bi njihova samostalnost bila relativna
(predsjedniki, mjeoviti ili parlamentarni sistem).
270
Predsjednitvo
njemu pripada pravo zakonodavne inicijative, to znai da moe podnositi prijedloge

zakona Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine. osim toga, Predsjednitvo ima pravo
da daje miljenje o orijentacionom radnom planu Predstavnikog doma (lan 60 Poslovnika
Predstavnikog doma) i doma naroda (lan 54 Poslovnika doma naroda).
Predsjednitvu pripada i pravo ulaska u parlament, budui da njegovi lanovi mogu
prisustvovati sjednicama domova Parlamentarne skuptine i uestvovati u njihovom radu
(l. 68 st. 1 i l. 69 Poslovnika Predstavnikog doma i l. 62 i 63 Poslovnika doma naroda).
Pravo zakonodavne inicijative daje pravo Predsjednitvu da uestvuje u utvrivanju
dnevnog reda sjednica domova. Prema lanu 94 st. 1 taka c) Poslovnika Predstavnikog
doma, predsjedavajui domova e biti duni da u izuzetnim okolnostima na zahtjev
Predsjednitva sazovu njihovu zajedniku sjednicu.
Predsjednitvo sarauje s Parlamentarnom skuptinom Bosne i Hercegovine u jo nekoliko
sluajeva. ono na prijedlog savjeta ministara Bosne i Hercegovine podnosi izvjetaj o
izvrenju budeta, te podnosi zahtjev za davanje saglasnosti za ratifikaciju ili otkazivanje
ratifikovanih meunarodnih ugovora, sporazuma i konvencija. Parlamentarna skuptina
moe utvrditi politike smjernice o politikim pitanjima i socijalnim problemima koje
Predsjednitvo mora sprovoditi (l. 148 Poslovnika Predstavnikog doma i l. 141 Poslovnika
doma naroda).
vano ovlaenje Predsjednitva je njegovo pravo rasputanja doma naroda Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine. lan iv 3g Ustava Bosne i Hercegovine predvia da dom
naroda moe biti rasputen odlukom Predsjednitva, ne navodei sluajeve i okolnosti u
kojima je to mogue. Poslovnik o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine u lanu 44
regulie rasputanje doma naroda i u svom stavu 1 predvia da Predsjednitvo moe
raspustiti dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, ukljuujui sluajeve
promjene parlamentarne veine u narodnoj skuptini republike srpske, bonjakom ili
hrvatskom klubu doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. odluka o
rasputanju doma naroda Parlamentarne skuptine moe biti donesena od strane dva
lana Predsjednitva.
Ustav Bosne i Hercegovine nije precizirao u kojim sluajevima Predsjednitvo moe koristiti
ovo ovlaenje, zbog ega se moe tumaiti da je ono opteg karaktera i da ga Predsjednitvo moe iskoristiti u bilo kom trenutku. Poslovnikom o radu Predsjednitva Bosne i
Hercegovine se ovo ovlaenje ne bi moglo ograniiti na sluajeve promjene parlamentarne
veine u entitetskim zakonodavnim tijelima, poto jedan podzakonski akt ne moe
ograniiti pravo koje je instituciji dato ustavom kao najviim pravnim aktom. Poslovnik
koristi nedovoljno jasnu formulaciju, kad kae da rasputanje ukljuuje (ukljuujui)
sluajeve parlamentarne veine. Jezikim tumaenjem se moe zakljuiti da je ovo jedna
vrsta sluajeva u kojima dolazi do rasputanja doma naroda, mada je ono mogue kad god
to Predsjednitvo smatra oportunim. U suprotnom, u Poslovniku bi pisalo da Predsjednitvo
moe raspustiti dom naroda u sluaju promjene parlamentarne veine u narodnoj
271
Goran Markovi
skuptini republike srpske, bonjakom ili hrvatskom klubu doma naroda Parlamenta
Federacije BiH.
Pravo rasputanja doma naroda Parlamentarne skuptine ukazuje na jak poloaj Predsjednitva Bosne i Hercegovine u sistemu dravne vlasti, jer ono time moe uticati na vrenje
zakonodavne vlasti. ovo ovlaenje moe biti iskoriteno ukoliko se Predsjednitvo ne slae
sa zakonodavnom ili drugom politikom Parlamentarne skuptine BiH, u nastojanju da se
sprijei donoenje odluka koje su u nadlenosti Parlamentarne skuptine odnosno da bude
izabran sastav doma naroda koji e voditi politiku komplementarnu politici Predsjednitva.
Uestalost korienja ovog ovlaenja Predsjednitva zavisi od toga da li veina lanova
Predsjednitva pripada politikoj stranci ili koaliciji koja ima veinu u narodnoj skuptini
republike srpske odnosno klubu delegata bonjakog ili hrvatskog naroda u domu naroda
Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, kao i od toga da li postoji saglasnost izmeu
Predsjednitva i doma naroda Parlamentarne skuptine o dravnoj politici.
6.2. ODNOS PREDSJEDNITVA I SAVJETA MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE
izvrna vlast u Bosni i Hercegovini je bicefalna, jer je vre Predsjednitvo i savjet ministara.
lan v Ustava Bosne i Hercegovine je u cijelosti posveen izvrnoj vlasti. Uprkos tome,
njegov naslov glasi Predsjednitvo, to je prvi, mada nedovoljan, pokazatelj odnosa dviju
institucija koje vre izvrnu vlast. tavie, savjetu ministara je posveena samo taka 4 ovog
lana, u kojoj je njegov ustavnopravni poloaj nedovoljno jasno odreen.
osim obima i sadraja nadlenosti ovih institucija, odnos Predsjednitva i savjeta ministara
Bosne i Hercegovine odreuje nain izbora, smjenjivanja i politike odgovornosti ovog
drugog, kao i mogunost uzajamnog uticaja u vrenju nadlenosti. najznaajniji poslovi u
okviru izvrne funkcije su povjereni Predsjednitvu, a ne savjetu ministara.6 Predsjednitvo
imenuje predsjedavajueg savjeta ministara (l. 9 st. 1 Zakona o savjetu ministara Bosne i
Hercegovine), to treba da potvrdi Predstavniki dom Parlamentarne skuptine (l. 9 st. 3).
Prilikom imenovanja predsjedavajueg, Predsjednitvo se moe konsultovati s dotadanjim
predsjedavajuim savjeta ministara i njegovim ministrima, predsjedavajuim Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine i njegovim zamjenicima, predsjednicima
poslanikih klubova u Predstavnikom domu, predsjedavajuim doma naroda
Parlamentarne skuptine i njegovim zamjenicima, premijerima entiteta i gradonaelnikom
Brko distrikta BiH, voama demokratskih misija i misija meunarodnih organizacija u
Bosni i Hercegovini (lan 43 st. 2 Poslovnika o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine).
6
najupeatljiviji primjer je spoljna politika, koju definie i vodi Predsjednitvo, u emu mu savjet
ministara pomae. Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine u lanu
8 odreuje da e Ministarstvo spoljnih poslova, izmeu ostalog, biti nadleno za: sprovoenje
utvrene spoljne politike u skladu sa stavovima i smjernicama Predsjednitva, predlaganje Predsjednitvu uspostavljanja ili prekidanja diplomatskih ili konzularnih odnosa s drugim dravama,
predlaganje Predsjednitvu ulanjenja Bosne i Hercegovine u meunarodne organizacije i dr.
272
Predsjednitvo
svaki lan Predsjednitva moe predloiti najvie tri kandidata za funkciju predsjedavajueg
savjeta ministara. Ukoliko ima vie kandidata, lanovi Predsjednitva ih ocjenjuju (glasaju
za njih) i onaj s najviom ocjenom e biti imenovan za predsjedavajueg.
Predstavniki dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine nije duan da odobri to
imenovanje. U tom sluaju, Predsjednitvo e imenovati druge kandidate, sve dok jedan
od njih ne dobije povjerenje Predstavnikog doma. to znai da Predsjednitvo i Predstavniki dom Parlamentarne skuptine ograniavaju jedan drugog u postupku imenovanja
predsjedavajueg savjeta ministara, jer moe biti imenovan samo onaj kandidat koji je
njihov zajedniki izbor. imenovanje predsjedavajueg savjeta ministara Bosne i Hercegovine
e bez odlaganja biti potvreno u Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine Bosne
i Hercegovine kada veina lanova Predsjednitva pripada politikim strankama koje ine
parlamentarnu veinu u ovom domu. Ukoliko veina lanova Predsjednitva pripada
politikim strankama koje nisu dio parlamentarne veine (to se zove kohabitacija), vei
su izgledi da predsjedavajui savjeta ministara ne bude imenovan u duem vremenskom
periodu. lanovi Predsjednitva su se dosad uspijevali saglasiti o linosti predsjedavajueg
savjeta ministara Bosne i Hercegovine. izuzetak predstavlja odluka o imenovanju nikole
piria za predsjedavajueg savjeta ministara 2006. godine, koja je donesena veinom
glasova lanova Predsjednitva.
Predsjednitvo ne moe uticati na sastav savjeta ministara Bosne i Hercegovine, poto
njegove lanove imenuje predsjedavajui savjeta ministara, to treba da potvrdi Predstavniki dom Parlamentarne skuptine.
Predsjednitvo moe samo posredno uticati na politiku sudbinu savjeta ministara.
Predsjedavajui savjeta ministara podnosi ostavku Predsjednitvu (l. 12 st. 2 Zakona), to
nuno slijedi iz injenice da ga je ono imenovalo, ali ga ono ne moe smijeniti.
Predsjednitvo samo moe predloiti smjenu predsjedavajueg savjeta ministara, o emu
odluuje Parlamentarna skuptina (l. 13 Zakona).
6.3. POLOAJ PREDSJEDNITVA BOSNE I HERCEGOVINE
U SISTEMU DRAVNE VLASTI
Prema meusobnom odnosu institucija zakonodavne i izvrne vlasti, pri emu se imaju u
vidu i nadlenosti Predsjednitva i njegov odnos prema Parlamentarnoj skuptini i savjetu
ministara, u Bosni i Hercegovini postoji mjeoviti (polupredsjedniki) sistem vlasti. njegova
obiljeja u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine su: neposredan izbor Predsjednitva,
znaajne nadlenosti,7 odsustvo politike odgovornosti drugim institucijama Bosne i Hercegovine, pravo rasputanja doma naroda Parlamentarne skuptine i pravo zakonodavne
7
Posebno znaajna nadlenost je voenje spoljne politike. U tom pogledu je sistem dravne vlasti
Bosne i Hercegovine slian polupredsjednikom sistemu Finske, iji ustav daje pravo predsjedniku
republike da, u saradnji s vladom, vodi spoljnu politiku.
273
Goran Markovi
inicijative. da li e i u kojoj mjeri Predsjednitvo koristiti pojedine nadlenosti, i time

predstavljati snanog efa drave, zavisi i od politikih prilika u zemlji i partijskog sastava
ove institucije, odnosno od toga da li e postojati tzv. kohabitacija situacija u kojoj e
veinu u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine imati politike stranke kojima ne
pripadaju svi ili veina lanova Predsjednitva. Predsjednitvo moe odluiti da rijetko
koristi neko od svojih ovlaenja, kao to je pravo zakonodavne inicijative, ime slabi svoju
poziciju u odnosu na ostale kljune politike institucije.8 Predsjednitvo Bosne i
Hercegovine, kao ef drave, ima vea ovlaenja nego ef drave u parlamentarnoj republici. njegove nadlenosti su daleko iznad ceremonijalnih, jer ono znatno utie na pojedine
aspekte dravne politike. dok Predsjednitvo ne igra odluujuu ulogu u voenju
unutranje politike, njegova uloga u oblikovanju spoljne politike Bosne i Hercegovine je
odluujua.
Predsjednitvo imenuje predsjedavajueg savjeta ministara, ali to ne ini samostalno, dok
savjet ministara ne snosi politiku odgovornost pred Predsjednitvom ve pred Parlamentarnom skuptinom, to je element parlamentarnog sistema vlasti. savjet ministara,
stoga, nije servis Predsjednitva.
snana ustavna i politika pozicija Predsjednitva, koja prevazilazi ovlaenja efa drave
u parlamentarnom sistemu, je njegovo pravo rasputanja doma naroda. i dok ef drave
u parlamentarnom sistemu rasputa parlament, ili njegov donji dom, na prijedlog vlade,
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine samostalno donosi tu odluku.
osim toga to je ef drave i to predstavlja dravu u zemlji i inostranstvu, Predsjednitvu
je, njegovim poslovnikom, dato i ovlaenje da koordinira odnosno usklauje rad institucija
Bosne i Hercegovine. iako ovo ovlaenje ne proizlazi neposredno iz Ustava, ono ipak ukazuje i na politiku svijest o ustavnoj i politikoj ulozi Predsjednitva u sistemu dravne vlasti.
Polupredsjedniki sistem u Bosni i Hercegovini ima dvije znaajne specifinosti. Prva je da
Predsjednitvu ne pripada pravo zakonodavnog veta, koje inae pripada efu drave u
polupredsjednikom sistemu, to znai da Predsjednitvo nema pravo traiti od
Parlamentarne skuptine da ponovo raspravlja i glasa o usvojenom zakonu koji jo nije
stupio na snagu. druga specifinost je da Predsjednitvu ne pripada pravo rasputanja
Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine kao doma koji je neposredno biran i, barem
formalno, predstavlja graane.
tako je u mandatu 2002-2006. godina, od ukupno 229 usvojenih zakona u Parlamentarnoj skuptini
Bosne i Hercegovine samo 12 predloilo Predsjednitvo, i to su najveim dijelom bili zakoni koji se
odnose na budet institucija i meunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine. U mandatnom periodu
2000-2002. godina, Predsjednitvo je predloilo sedam od 63 usvojena zakona u Parlamentarnoj
skuptini.
274
Predsjednitvo
7. POLITIKI SASTAV PREDSJEDNITVA BOSNE I HERCEGOVINE

Prvi izbori za Predsjednitvo Bosne i Hercegovine su odrani septembra 1996. godine. na
njima je uestvovalo ukupno esnaest kandidata osam kandidata za mjesto lana Predsjednitva iz reda bonjakog naroda i po etiri kandidata za mjesto lana Predsjednitva iz
hrvatskog odnosno srpskog naroda. Ubjedljivu pobjedu su odnijeli kandidati vodeih
nacionalnih stranaka. Kandidat sda je dobio 730.592 glasa od ukupno 913.277 glasalih.
Kandidat HdZ-a BiH je osvojio 330.477 glasova od ukupno 372.566 izalih na biralita, dok
je kandidat sds-a dobio povjerenje 690.646 biraa od ukupno 1.026.157 glasalih.
ve su izbori 1998. godine bili specifini po tome to pojedine vodee nacionalne stranke
ulaze u koalicije kako bi zadrale ili osvojile mjesta u Predsjednitvu, to je bilo uslovljeno
politikom diferencijacijom unutar dotad neprikosnovenih nacionalnih stranaka, koje se
poinju dijeliti prema razliitim taktikim pravcima koje ele slijediti u svojoj praktinoj
politici. nakon rascjepa u srpskoj demokratskoj stranci (sds), na izborima 1998. godine
nastupa mona koalicija tri stranke dviju socijaldemokratskih (socijalistika partija
republike srpske i stranka nezavisnih socijaldemokrata) i jedne koja je nastala izdvajanjem
dijela lanstva i vostva sds-a srpskog narodnog saveza. ta koalicija, nazvana sloga,
dobija na izborima za Predsjednitvo 359.937 glasova, dok koalicija sds-a i srpske radikalne
stranke republike srpske (srs rs) osvaja 314.236 glasova, od ukupno 701.561 glasalih.
time po prvi put jedna od nacionalnih stranaka koja je vodila rat gubi na izborima, to su
pojedini analitiari suvie vrednovali u pogledu politikih posljedica po budunost Bosne
i Hercegovine.
dotad neprikosnovena stranka meu bosanskohercegovakim Hrvatima HdZ BiH na
ovim izborima osvaja samo 189.438 glasova od ukupno 358.006 glasalih. Uzrok takvom
padu popularnosti treba traiti kako u 40.880 glasova koje je, dodue u koaliciji, osvojila
nova hrvatska inicijativa (nHi), stranka nastala rascjepom u HdZ-u, tako i u injenici da je
kandidat socijaldemokratske partije BiH (sdPBiH) osvojio 113.961 glas. to je dijelom rezultat
injenice da je dio biraa ove stranke iz reda bonjakog naroda glasao za kandidata svoje
stranke iz reda hrvatskog naroda, budui da ova stranka nije isticala kandidata za lana
Predsjednitva iz bonjakog naroda.
na koncu, bonjake politike stranke stvaraju novu koaliciju Koaliciju za cjelovitu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu, iju okosnicu ine sda i stranka za Bosnu i Hercegovinu (sBiH),
iji kandidat osvaja predominantnu veinu glasova, 511.541 glas od ukupno 589.360 glasalih.
na optim izborima 2002. godine za lana Predsjednitva se takmiilo ak 35 kandidata
osam iz reda hrvatskog, esnaest iz reda srpskog i jedanaest iz reda bonjakog naroda.
Pobjedu su ponovo odnijeli kandidati sds-a, sda i HdZ-a, iako je procenat glasova koji su
osvojili daleko manji u odnosu na prve poslijeratne izbore kandidat sds-a je osvojio
35,52%, kandidat HdZ-a 61,52%, a kandidat sda 37,29% glasova. ovim glasovima treba
dodati i glasove drugih, izrazito nacionalno orijentisanih, stranaka, da bi se razumjelo kako,
275
Goran Markovi
u ideoloko-politikom smislu, ni ovi izbori nisu doveli do bitnih promjena, uprkos samo
relativnoj pobjedi vodeih nacionalnih stranaka, uz izuzetak HdZ-a (naime, stranka za BiH
je osvojila 34,79% glasova, srs 8,72%, itd.).
na izborima 2006. godine je dolo do smjene politikih stranaka iji kandidati su pobijedili
na izborima za Predsjednitvo Bosne i Hercegovine. tako je kandidat stranke za BiH ovaj
put osvojio 62,80% glasova, dok je kandidat sda dobio povjerenje 27,53% biraa. Za
srpskog lana Predsjednitva je izabran kandidat snsd-a sa osvojenih 53,26% glasova, dok
je kandidat sds-a ovaj put dobio 24,22%. najvee iznenaenje je predstavljao izbor
kandidata sdP-a za hrvatskog lana Predsjednitva, koji je osvojio 39,56% glasova, dok su
kandidati HdZ-a i HdZ-a 1990 osvojili 26,14 odnosno 18,18% glasova.
rezultati izbora su pokazali ne samo da su se birai opredijelili za kandidate s najsnanijom
retorikom nacionalne iskljuivosti, nego i da sam sistem ima jednu konstrukcijsku greku
prvi put se dogodilo da je izabran kandidat za koga nije glasala veina biraa iz reda one
nacije koju on treba da predstavlja. naime, kandidat sdP-a za lana Predsjednitva iz reda
hrvatskog naroda je izabran dominantno glasovima biraa iz reda bonjakog naroda. ova
politika stranka je, budui da nije imala izgleda da bude izabran njen kandidat iz reda
bonjakog naroda, kandidovala svog predstavnika iz reda hrvatskog naroda, znajui da
e dio njenog birakog tijela glasati za tog kandidata. Pogodovala joj je injenica da se
hrvatsko birako tijelo podijelilo na vie politikih stranaka, kao i injenica da se od dotad
dominantne hrvatske politike stranke HdZ-a BiH odvojio znatan dio lanova i vostva,
povukavi za sobom znatan dio birakog tijela. Poreenje rezultata socijaldemokratske
partije u izbornim jedinicama s dominantno hrvatskim birakim tijelom i rezultata njenog
kandidata za lana Predsjednitva na nivou Federacije Bosne i Hercegovine nedvosmisleno
ukazuje da su za ovu politiku stranku i njenog kandidata najveim dijelom glasali birai
iz reda brojnijeg naroda u ovom entitetu, ime je obesmiljena sutina i svrha ovakve
strukture i funkcije Predsjednitva Bosne i Hercegovine (to najbolje potvruju rezultati po
izbornim jedinicama za Predstavniki dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, jer
se u veini njih birai iz reda bonjakog ili hrvatskog naroda nalaze u izrazitoj veini, pa je
lako pratiti uticaj pojedinih politikih stranaka u njima).
nakon izbora 2010. godine mandat su obnovila dva lana Predsjednitva neboja
radmanovi iz snsd-a i eljko Komi iz sdP-a. Upadljiv je znaajan gubitak glasova treeg
dotadanjeg lana Predsjednitva Harisa silajdia, za koga je glasalo samo 25% biraa, to
je dva i po puta manje u odnosu na izbore 2006. godine. ovi izbori su istakli nekoliko pitanja
koja su politiki analitiari i pravni teoretiari postavljali i ranije. Prvo je pitanje legitimnosti
izabranih lanova Predsjednitva, poto su dva lana dobila samo relativnu veinu glasova,
uz visoku izbornu apstinenciju. drugo pitanje je legitimnost lana Predsjednitva iz reda
hrvatskog naroda. ovaj problem se javlja drugi put, poto je isti kandidat, eljko Komi, i
2006. godine biran za lana Predsjednitva, a hrvatska politika elita je dovela u pitanje
legitimnost izbora. Poto hrvatska politika elita insistira na stavu da hrvatski narod nije
ravnopravan u procesu odluivanja s druga dva konstitutivna naroda, ovakav nain izbora
lanova Predsjednitva s ovakvim ishodom doprinosi jaanju uvjerenja Hrvata da su zaista
276
Predsjednitvo
ugroeni u Bosni i Hercegovini i olakava hrvatskoj politikoj eliti da ostvari homogenizaciju

hrvatskog birakog tijela oko parola o ugroenosti hrvatskih nacionalnih interesa, ime se
oteava izraavanje miljenja hrvatskog naroda o politici hrvatske politike elite.
nain izbora i sastav Predsjednitva Bosne i Hercegovine ohrabruju etniko fragmentiranje
birakog tijela, uvruju podijeljenost drutva i omoguavaju nacionalnim politikim
elitama da, samoidentifikacijom s nacionalnim interesima, zanemare znatno izraeniju
heterogenost i sloenost drutva, svodei sve drutvene interese na nacionalne (ili dravne)
a sve drutvene grupe na etnike. stoga ne iznenauje to su politike stranke i koalicije,
kandidujui svoje predstavnike za lanove Predsjednitva, isticale u prvi plan potrebu
politike borbe za odbranu jednostrano definisanih nacionalnih ili dravnih interesa, ime
je politiki pluralizam osiromaio u sadrini i sveo se na specifian model elitistike
demokratije s etnikim predznakom.
tabela 2: Sastav saziv Predsjednitva Bosne i Hercegovine u periodu 1996-2010.
Mandatni period
1996-1998.
1998-2002.
2002-2006.
2006-2010.
2010-2014.
lanovi Predsjednitva
Osvojeni glasovi
alija izetbegovi (sda)
730.592 (79,99%)
Momilo Krajinik (sds)
690.646 (67,30%)
Kreimir Zubak (HdZ)
330.477 (88,70%)
alija izetbegovi (Koalicija za CdBiH)
511.541 (86,79%)
ivko radii (sloga)
359.937 (51,30%)
ante Jelavi (HdZ)
189.438 (52,91%)
sulejman tihi (sda)
192.661 (37,29%)
dragan ovi (HdZ i demokrani)
114.606 (61,52%)
Mirko arovi (sds)
180.212 (35,52%)
Haris silajdi (stranka za BiH)
350.520 (62,80%)
neboja radmanovi (snsd)
287.675 (53,26%)
eljko Komi (sdP)
116.062 (39,56%)
Bakir izetbegovi (sda)
162.831 (34,86%)
neboja radmanovi (snsd)
295.629 (48,92%)
eljko Komi (sdP)
337.065 (60,61%)
8. ZAKLJUAK
iako je izvrna vlast u Bosni i Hercegovini bicefalna, Predsjednitvo je, imajui u vidu njegove
nadlenosti, njen preteniji inilac. njegove nadlenosti su neuobiajeno iroke i znaajne
za instituciju efa drave u sistemu vlasti koji nema obiljeja istog predsjednikog sistema.
Znaaj tih nadlenosti bi naroito doao do izraaja ukoliko barem jedan lan Predsjednitva
ne bi pripadao politikoj stranci ili koaliciji iz reda njegovog naroda koja je dio veine u
277
Goran Markovi
Parlamentarnoj skuptini. odnos Predsjednitva s jedne i savjeta ministara i Parlamentarne

skuptine s druge strane navodi na zakljuak da u Bosni i Hercegovini postoji mjeoviti
sistem dravne vlasti.
Politiku mo Predsjednitva pojaava neposredan izbor njegovih lanova, koji time dobijaju
demokratski legitimitet direktno od naroda. Prenos dijela nadlenosti Predsjednitva, koje
bi, po uzoru na nadlenosti efa drave u parlamentarnoj republici, bile manje-vie
ceremonijalne, na Parlamentarnu skuptinu odnosno savjet ministara bi, barem formalnopravno, omoguio da ove dvije institucije neprekidno kontroliu i ograniavaju jedna drugu,
a sistem odluivanja na dravnom nivou bi bio pojednostavljen. to je naroito vano ako
se zna da Predsjednitvo u naelu nastoji odluivati konsenzusom, to uslonjava proces
odluivanja i funkcionisanja drave.
neposredan izbor lanova Predsjednitva stvara teak problem mogunost da jednog
od njih izaberu birai koji ne pripadaju njegovom konstitutivnom narodu. tako se moe
desiti da jedan konstitutivni narod nema svog legitimnog lana Predsjednitva, dok drugi
narod faktiki moe izabrati dva svoja predstavnika. osim toga, postojei nain izbora
lanova Predsjednitva treba uskladiti s evropskom konvencijom o ljudskim pravima i
slobodama. rjeenje bi mogao biti posredan izbor efa drave, koga bi birali poslanici i
delegati u oba doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. time bi ef drave bio
istovremeno predstavnik svih graana i svih naroda, izabran konsenzusom nacionalnih
politikih elita, bez ograniavanja pasivnog birakog prava.
Kolektivni ef drave u Bosni i Hercegovini odraava sloenost dravnog ureenja i
segmentiranost njenog drutva, a na prvom mjestu injenicu njegove podijeljenosti na tri
podsistema. trolano Predsjednitvo je odraz injenice da se sve diferencijacije u
bosanskohercegovakom drutvu svode na jednu etniku, ime se zanemaruje postojanje
mnogobrojnih drutvenih grupa i raznovrsnih i suprotstavljenih drutvenih interesa.
278
SAVJET/VIJEE MINISTARA BOSNE I HERCEGOVINE
Ines Krtali
Saetak Vijee ministara Bosne i Hercegovine kao organ izvrne vlasti uspostavljeno je Ustavom
BiH, koji je svoj dananji oblik dobio donoenjem niza zakona kojima se imala za cilj
uspostava efikasnog politikog sistema, pa samim tim i efikasnog Vijea ministara BiH.
Kljune rijei: Vijee ministara Bosne i Hercegovine; ministarstva; ministri; izbor; rasputanje; stalna
tijela Vijea ministara; podzakonski akti.
1. PRAVNA PRIRODA VIJEA MINISTARA

Za sve oblike demokratskih drutava karakteristina je vlada kao organ izvrne vlasti. U
ovisnosti od oblika organizacije politikog drutva, uloga i sastav same vlade se mijenjaju.
Za parlamentarni sistem karakteristino je da vladu ini premijer i njegov kabinet koji je
sainjen od odreenog broja ministara. U veini zemalja ustrojenih po parlamentarnom
sistemu premijera vlade bira parlament, a sam premijer bira i razrjeava ministre, pri emu
je uloga predsjednika, odnosno efa drave samo ceremonijalna. U parlamentarnim
sistemima premijer je obino lan pobjednike politike partije ili koalicije i za svoj rad u
potpunosti odgovara parlamentu. odgovornost premijera prema parlamentu, kao, i
kontrola parlamenta se ogleda kroz dunost podnoenja izvjetaja, odgovaranje na pitanja
parlamenta kao i na mogunost parlamenta da ne usvoji neki prijedlog zakona ili budeta
vlade. Mogue je da u sistemima kao to su republike i ustavne monarhije, gdje ef drave
ima izvorna ovlatenja postoji i funkcija premijera kao efa vlade, to je u suprotnosti sa
ustrojstvom predsjednikih sistema. naime, u predsjednikim sistemima ef drave je
ujedno i ef vlade. od ovoga postoji izuzetak u nekim dravama predsjednikog sistema
gdje se pored predsjednika pojavljuje i premijer, kojeg imenuje predsjednik i koji je izvrilac
njegovih odluka, npr. Francuska. U takvim situacijama imenovanje obino mora potvrditi
parlament koji ujedno ima i pravo razrijeiti premijera dunosti. Polupredsjedniki sistem
je model ustrojstva vlasti, koji predstavlja oblik parlamentarizma poremeene ravnotee
u korist izvrne vlasti. oblikovao se unutar parlamentarnog sistema kao sistema gdje vlada
i njezin predsjednik temeljno, funkcionalno i jedino tijelo izvrne vlasti, pa je ona stvarno
monistika, a formalno dualistika. U polupredsjednikom sistemu oba tijela izvrne vlasti
(ef drave i vlada) imaju i pravno i stvarno ustavne ovlasti, pri emu su ovlasti predsjednika
republike vee i odluujue, uz injenicu da ga neposredno bira narod, to ga ini i ustavno
i politiki monijim od vlade, pa on de facto postaje ef izvrne vlasti. U polupredsjednikom
279
Ines Krtali
sistemu predsjednik republike imenuje vladu, kao i predsjednika vlade, te mu je ona politiki
odgovorna, no istovremeno, vlada je odgovorna i zakonodavnom tijelu. Posredstvom
politike odgovornosti vlade i predsjednik je odgovoran zakonodavnom tijelu.
Ustav BiH propisuje da predsjedavajui i ministri sainjavaju vijee ministara koje je
nadleno za provoenje politike i odluka Bosne i Hercegovine. Kao polazna taka u analizi
pravne prirode i poloaja vijea ministara BiH potrebno je definisati prirodu ustrojstva BiH.
BiH se danas smatra parlamentarnom predstavnikom demokratskom republikom s
viepartijskim sistemom i podjelom vlasti na izvrnu, zakonodavnu i sudsku vlast. Politiki
sistem BiH ima nekoliko obiljeja, federalno dravno ureenje, konsocijativna elitistika
demokratija, polupredsjedniki sistem vlasti i podijeljeno drutvo. ova obiljeja dominantno
odreuju ne samo trenutno stanje ustavnog i politikog sistema ve perspektive njihove
reforme. sistem konsocijativne demokratije u naelu poiva na irokim koalicionim vladama
politikih elita, paritetnom sastavu najvanijih politikih institucija, pravu veta, te iroko
postavljenom konsenzusu. smatra se da su principi konsocijativne demokratije naroito
zastupljeni i u vijeu ministara. (Knaus i Martin, 2003)
vijee ministara je, dakle, dio izvrne vlasti. Postoje razliiti stavovi u odnosu na pravnu prirodu
vijea ministara (da li je vlada u teoretskom smislu ili ne) to ne predstavlja iznenaenje kada
se u obzir uzmu kompleksni politiki uticaji koji su bili prisutni prilikom stvaranja postojeeg
politikog sistema. s jedne strane postoji stav da je vijea ministara vlada, dok je predsjedavajui ef vlade, a ministri lanovi kabineta (www.state.gov/r/pa/ei/bgn/2868.htm). ako
se uzmu osnovne teorijske postavke o poloaju i funkciji efa vlade potrebno je imati na
umu sljedee; ef vlade u razliitim sistemima najee nosi titulu prime minister, predsjednik
vlade, premijer i sl. U Bosni i Hercegovini predsjedavajui vijea ministara upravo nosi titulu
predsjedavajui Vijea ministara bez dodatnog oznaavanja poput predsjednika vlade ili
premijera. Meutim, puka jezika sintagma ne bi trebala odrediti pravnu prirodu njegovog
poloaja, te je u tom smislu neophodno razmotriti stvarnost njegove funkcije kroz prizmu
ustavnog poloaja, ovlatenja, stepena moi i uticaja koji moe vriti tokom mandata. iz
navedenog proizlazi da pravnu prirodu vijea ministara u cjelini uveliko odreuje
karakterizacija predsjedavajueg vijea ministara.
Ustavi razliito postavljaju opseg ovlatenja povjerenih efu vlade. neki stariji ustavi, kao
npr. ustav australije i Belgije, uopte ne spominju poziciju premijer, ali ista de facto postoji
bez formalnog ustavnog statusa. neki ustavi tretiraju premijera kao primus inter pares, to
predstavlja praktinu realnost kao npr. u ustavima Finske ili Belgije. Predsjedavajui vijea
ministara u BiH nije primus inter pares s obzirom na to da ima drugaiju funkciju ne dri
ministarstvo, nema pravo veta, nema mogunost preglasavanja ostalih lanova budui da
je za odluke potreban konsenzus. U drugim sistemima, pak, premijeri imaju centralni
dominantan poloaj unutar svojih kabineta, poput irske ili Ujedinjenog Kraljevstva. Ustav
Bosne i Hercegovine u tom smislu ne sadri detaljan opis ovlatenja povjerenih
predsjedavajuem vijea ministara niti vijeu ministara. ova materija je detaljno regulisana
posebnim Zakonom o vijeu ministara o kojem e vie biti rijei u nastavku. Meutim,
280
Savjet/Vijee ministara Bosne i Hercegovine
lanom v.4. Ustava funkcija predsjedavajueg vijea ministara jeste predviena, pa za

razliku od na primjer Belgije ista postoji i formalnopravno. stoga, kada se u obzir uzmu
funkcije koje ef vlade uobiajeno obavlja, moglo bi se zakljuiti da je opravdano poimanje
predsjedavajueg vijea ministara kao efa vlade. s druge strane u tipinim parlamentarnim
sistemima ef vlade je obino lider veinske stranke ili koalicije koji formira vladu i koji
odgovara parlamentu. Posmatrajui bosanskohercegovaku politiku realnost jasno
proizlazi da to nije sluaj. Problematika se ogleda u vie nivoa. Primarno, jedinstvena
veinska partija gotovo da ne postoji imajui u vidu sloen sistem i izbornu strukturu BiH.
Potom, predsjedavajui vijea ministara nema potpunu slobodu izbora ministara kada se
isto posmatra kroz dinamiku politikih odnosa. iako je formalnopravno predsjedavajui
vijea ministara ovlaten u skladu s lanom 10. Zakona o vijeu ministara da samostalno
imenuje ministre koje poslije toga potvruje Predstavniki dom Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine, u politikoj realnosti takva imenovanja su rezultat dugotrajnih
pregovora politikih stranaka o raspodjeli ministarskih pozicija. druga tipina karakteristika
parlamentarnih sistema jeste mo parlamenta koji je ovlaten da izglasa nepovjerenje vladi,
obori prijedloge legislative, fiskalnih mjera i budeta, te na taj nain direktno utie na ulogu
i operativnost vlade i efa vlade. Posmatrajui s ovog aspekta moe se zakljuiti da je vijee
ministara BiH zajedno s predsjedavajuim pod direktnim nadzorom parlamenta, s obzirom
na to da sva ovlatenja postoje i na strani Parlamentarne skuptine BiH kao zakonodavnog
organa, upravo kao u tipinim parlamentarnim sistemima.
Pozicija efa vlade se neminovno mora posmatrati i kroz meusobni odnos sa efom drave.
s obzirom na to da obje ove funkcije postoje u Bosni i Hercegovini jasno je da iz ove
karakteristike proizlazi karakter parlamentarne demokratije. Uprkos injenici da je ef drave
u BiH kolektivni organ djelovanja, odnos efa drave i efa vlade se odvija kroz veoma
dinamian, ali ne i direktno korelacijski uslovljen odnos. ef drave nije ovlaten direktno
uticati na operativne funkcije efa vlade, odnosno predsjedavajueg vijea ministara s
obzirom na to da su njihova ovlatenja decidno regulisana, kako Ustavom, tako i Zakonom
o vijeu ministara i Zakonom o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i
Hercegovine. stoga se moe zakljuiti da se dinamika meusobnih odnosa ove dvije
funkcije vie razvija kroz politike vrijednosti, nego kroz formalnopravno uspostavljena
mjerila. Meutim, u ovom smislu je neophodno uzeti u obzir politiku stvarnost BiH
uspostavljenu opim okvirnim sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini u kojoj postoji
Ured visokog predstavnika. definiranje pravne prirode vijea ministara dodatno se
komplicira uzimajui u obzir ulogu visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. naime,
visoki predstavnik je uspostavljen aneksom 10. opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni
i Hercegovini s ciljem civilne implementacije dejtonskog mirovnog sporazuma u kojem su
decidno navedene njegove ovlasti. napredak meunarodne zajednice u poslijeratnoj BiH
je uvijek bila nadgledana od strane dravnih slubenika ministarstava vanjskih poslova
zainteresiranih strana, tzv. vijee za implementaciju mira (PiC). U decembru 1997. godine
PiC se sastao u njemakom gradu Bonnu, gdje je odluio tumaiti aneks 10. sporazuma.
nakon toga je iznenada visoki predstavnik prerastao iz facilitatora i medijatora u osobu
281
Ines Krtali
koja moe izdavati obvezujue odluke, tzv. bonske ovlasti, to je iznenaujue ako se uzme
u obzir duh i sam tekst aneksa 10. sporazuma. naime, zbog kompleksnosti provedbe
sporazuma, potrebe osnivanja niza novih politikih i ustavnih institucija u BiH, provedbe
izbora, unaprjeenja potivanja ljudskih prava, obnove infrastrukture i privrednog razvoja,
strane su se dogovorile da Ujedinjeni narodi imenuju posebnog visokog predstavnika
(Mato tadi, Prirunik za pravosudni ispit, Ustavni sustav i ustroj pravosua u Bosni i
Hercegovini, sarajevo 2009) Mandat visokog predstavnika prvenstveno predvien aneksom
10. bio je nadziranje implementacije sporazuma, odravanje kontakata sa stranama
potpisnicama sporazuma, koordinacija civilnih organizacija i agencija, osnivanje novih,
izvjetavanje Ujedinjenih naroda i europske unije o provedbi sporazuma i slino. iz ovako
postavljenih ovlatenja visokog predstavnika moe se zakljuiti da je isti uspostavljen s
ciljem omoguavanja lake provedbe sporazuma, kao i kontrola provedbe istog. sve do
donoenja bonskih ovlasti visoki predstavnik je imao ulogu posmatraa, a ne aktivnog
sudionika u unutranjoj politici BiH sa snagom nametanja odluka i odluivanja u ime
legitimno izabranih predstavnika naroda u BiH. Bonske ovlasti zapravo znae da visoki
predstavnik ima pravo uplitanja u izvrnu i zakonodavnu vlast na nain da, izmeu ostalog,
moe smijeniti ministre kao i nametati zakonske i podzakonske akte.
s obzirom na navedeno, iako postoje teorijska neslaganja o decidno odreenoj pravnoj
prirodi vijea ministara, te pitanje da li se radi o vladi u pravom smislu te rijei, a kako smo
vidjeli ova debata uvelike poiva na diskusiji o pravnoj prirodi pozicije predsjedavajueg
vijea ministara, u politikoj realnosti i svakodnevnici de facto predsjedavajui vijea
ministara vri funkciju efa vlade na najsliniji nain kao u ostalim parlamentarnim
demokratijama. U kolikoj mjeri su pojedine funkcije predsjedavajueg vijea ministara
izraene, uslovljeno je politikim okolnostima koje definiu njegov mandat, kao i
individualnim karakteristikama. U tom smislu i u BiH postoji prostor za raspravu o rastuoj
personalizaciji vodstva, kao i u velikom broju drugih drava, koja je rezultirala u injenici
da efovi vlade postaju semipredsjednikog karaktera djelimino zahvaljujui medijima
koji se koncentriu na vou i pripadajui mandat vie nego na parlament, a djelimino
zahvaljujui rastuoj centralizaciji moi u rukama efa vlade. Kao primjeri navedenom esto
se istiu mandati Margaret tatcher i tonyja Blaira u velikoj Britaniji, zatim kanadskog
premijera Pierrea trudeaua i kancelara Zapadne njemake (kasnije jedinstvene njemake)
Helmuta Kohla (Jean Blondel & Ferdinand Muller rommel Kabinets in Western europe
new york MacMilan 1998). U BiH navedeno je ojaano injenicom da je ef drave
ustavnopravno ogranien u politikoj moi pa de facto, bar kada je dravni nivo u pitanju,
ista lei u instituciji vijea ministara s predsjedavajuim na elu.
Gledajui teorijski koncept iznijetog u odnosu na stvarno ustrojstvo vijea ministara Bosne
i Hercegovine, odnosno ustrojstvo Bosne i Hercegovine, moglo bi se zakljuiti da vijee
ministara predstavlja ekvivalent vladi u demokratskim drutvima, a predsjedavajui vijea
ministara ekvivalent efu vlade.
282
2. USTAVNI I ZAKONSKI POLOAJ VIJEA MINISTARA
vijee ministara BiH je regulisano lanom v. stav 4. aneksa 4 opeg okvirnog sporazuma
za mir u Bosni i Hercegovini kao organ izvrne vlasti u BiH. Ustav je definirao vijee ministara
BiH koncipirajui odredbu na nain da predsjedavajui i ministri zajedno sainjavaju vijee
ministara i odgovorni su za provoenje politike i odluka BiH u oblastima iskljuive
nadlenosti BiH, meuentitetske koordinacije i dodatne nadlenosti koje BiH moe preuzeti
ukoliko se entiteti sporazume o prenosu poslova iz iskljuive nadlenosti entiteta na BiH
ili preuzeti od entiteta one nadlenosti koje su potrebne za ouvanje suvereniteta,
Hercegovine. iz navedenog se moe zakljuiti da je Ustav samo okvirno definirao ustroj i
ovlasti vijea ministara BiH dok je detaljnija regulacija izvrena Zakonom.
Zakon o vijeu ministara BiH, koji je temeljem aneksa 4 sporazuma, odnosno Ustava BiH
donijela Parlamentarna skuptina BiH, regulira sastav i nadlenost vijea ministara. do
2003. godine, donesena su dva zakona o vijeu ministara. Prvi Zakon o vijeu ministara je
donesen 1995. godine, koji je stavljen van snage 2000. godine novim Zakonom o vijeu
ministara, kojim su izvrene znaajnije promjene u strukturi vijea ministara. Zakonom o
vijeu ministara iz 2003. godine, koji je i danas na snazi, svi raniji zakoni su stavljeni van
snage i ovaj zakon regulie ustroj vijea ministara BiH kakvo je danas. struktura vijea
ministara se mijenjala od njegovog uspostavljanja 1995. godine, pa je 1997. godine vijee
ministara inilo 3 ministra i predsjedavajui, to znai da je vijee ministara imalo ukupno
4 lana. sa izmjenama Zakona o vijeu ministara, odnosno pored proirivanja nadlenosti
ve postojeih ministarstava dolo je do osnivanja novih ministarstava na dravnom nivou.
imajui u vidu da je rastao broj ministarstava, tako je 2000. godine vijee ministara inilo
5 ministara, odnosno 6 lanova jer predsjedavajui vijea ministara nije ministar, dok od
2002. vijee ministara ini 9 ministara. imajui u vidu navedeno moe se zakljuiti da je
vijee ministara evoluiralo s razvojem drutva i politikih prilika u Bosni i Hercegovini.
naime, dok su prvobitno vijee ministara inila ministarstva u ijoj nadlenosti su bili samo
pojedini poslovi iz iskljuive nadlenosti Bosne i Hercegovine sukladno Ustavu BiH, danas
su u nadlenosti ministarstava na dravnom nivou svi poslovi koji su Ustavom stavljeni u
iskljuivu nadlenost BiH. Zakonom iz 2003. godine ureena je struktura vijea ministara
na nain da vijee ministara ine predsjedavajui i ministri, i to:
ministar vanjskih poslova,
ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa,
ministar finansija i trezora,
ministar komunikacija i prometa,
ministar civilnih poslova,
ministar za ljudska prava i izbjeglice,
ministar pravde,
283
Ines Krtali
ministar sigurnosti,
ministar odbrane.
Ministri imaju po jednog zamjenika, osim ministra odbrane koji ima dva zamjenika, pri
emu zamjenici ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda kao i ministar. takoer, sastav
i broj zamjenika ministara se mijenjao kako se mijenjalo i samo vijee ministara. naime,
1995. godine svaki ministar je imao dva zamjenika koja nisu smjela biti iz istog
konstitutivnog naroda kao i ministar, to je odraz ustavne formulacije da se BiH sastoji od
konstitutivnih naroda Bonjaka, srba i Hrvata. na ovaj nain omogueno je da svi
konstitutivni narodi na jednak nain budu zastupljeni u izvrnoj vlasti i da imaju jednako
pravo odluivanja o pitanjima koja se tiu drave. ovakvo ureenje je ostalo i nakon
donoenja novog Zakona 2000. godine. svoj dananji oblik, gdje svaki ministar ima jednog
zamjenika, osim ministra odbrane koji ima dva zamjenika, koji ne mogu biti iz istog
konstitutivnog naroda, ministarstva su dobila Zakonom iz 2003. godine.
Mandat vijea ministara je isti kao mandat Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine,
odnosno etiri godine. Predsjedavajui vijea ministara, radi boljeg i efikasnijeg izvravanja
vladinih funkcija, ima ovlatenje da imenuje dva ministra za zamjenike predsjedavajueg
vijea ministara, koji stupaju na dunost nakon to njihovo imenovanje odobri Predstavniki
dom Parlamentarne skuptine, i koji ne smiju biti iz istog konstitutivnog naroda kao i
predsjedavajui. Zakonom je predvieno da zamjenici predsjedavajueg upravljaju i
sjednicama odbora za unutranju politiku i odbora za ekonomiju.
3. POSTUPAK I NAIN IZBORA PREDSJEDAVAJUEG I

LANOVA VIJEA MINISTARA
Postupak imenovanja lanova vijea ministara BiH je ureen Ustavom BiH i Zakonom o
vijeu ministara BiH, odnosno predsjedatelja imenuje Predsjednitvo BiH uz potvrdu
Zastupnikog doma Parlamentarne skuptine BiH. Bitno je naglasiti da postoji problematika
u odnosu na samu proceduru imenovanja s obzirom na to da su Zakon o vijeu ministara
i Poslovnik o radu Predsjednitva u koliziji. naime, Ustav BiH u lanu v.4. propisuje da e
Predsjednitvo BiH imenovati predsjedavajueg vijea ministara BiH koji e preuzeti dunost
po odobrenju od strane Predstavnikog doma. lan 43. Poslovnika o radu Predsjednitva
BiH propisuje postupak imenovanja predsjedavajueg vijea ministra BiH i dostavljanje na
potvrivanje Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine BiH, na nain da svaki lan
Predsjednitva BiH moe predloiti najvie tri imena. nakon toga generalni sekretar sastavlja
glasaki listi s njihovim imenima navedenim abecednim redom, a svaki lan Predsjednitva
dodjeljuje svakom kandidatu ocjenu koja se kree od broja tri na listiu (onaj koji najvie
odgovara) do jedan (onaj koji najmanje odgovara). ime s najveom ocjenom (koja se dobija
zbrajanjem ocjena od svakog lana predsjednitva) postaje imenovani predsjedavajui
vijea ministara, a ostali kandidati ine rezervnu listu u skladu s rasporedom ocjena. Ukoliko
dva kandidata dobiju istu ocjenu, po godinama stariji kandidat ima prednost. Generalni
284
sekretar alje imenovanje i spisak rezervnih imena Predstavnikom domu Parlamentarne

skuptine BiH. tri lana Predsjednitva prisustvuju sjednici Parlamenta BiH na kojoj se
razmatra imenovanje. ako Predstavniki dom ne prihvati ime predsjedatelja odmah se
predstavlja prva rezerva kao novoimenovani i tako redom sa svim rezervnim imenima sve
dok jedno ne bude prihvaeno.
U lanu 9. Zakona o vijeu ministara propisano je da predsjedavajueg vijea ministara
imenuje Predsjednitvo BiH kod svakog novog mandata Parlamentarne skuptine BiH
sukladno postupku utvrenom ovim zakonom, vodei pri tome rauna o nacionalnoj
zastupljenosti iz lana iX.3. Ustava BiH.1 odluka o imenovanju donosi se najkasnije u roku
od 15 dana nakon odravanja konstituirajui sjednice Predstavnikog doma Parlamentarne
skuptine BiH. Predsjedavajui vijea ministara stupa na dunost nakon to njegovo
imenovanje odobri Predstavniki dom. Potvrda imenovanju predsjedavajueg vijea
ministara mora biti zavrena u roku od 30 dana imenovanja. lanom 11. Zakona o vijeu
ministara propisano je da, ukoliko Predstavniki dom ne potvrdi imenovanje predsjedavajueg vijea ministara, Predsjednitvo BiH duno je u roku od 8 dana imenovati drugog
predsjedatelja vijea ministara i takvu odluku dostaviti na potvrdu Predstavnikom domu.
Moe se zakljuiti da su odredbe Poslovnika o radu Predsjednitva BiH neusaglaene s
odredbama Zakona o vijeu ministara u kojem je ova problematika normirana na drugaiji
i precizniji nain. Prilikom davanja prioriteta jednom od ova dva propisa, prije svega treba
imati u vidu da je Zakon o vijeu ministara donesen od strane Parlamentarne skuptine
BiH, dok je Poslovnik o radu Predsjednitva BiH podzakonski akt, donesen od strane
Predsjednitva. nadalje, pored injenice da podzakonski akti moraju biti usaglaeni sa
zakonom, to znai da se u sluajevima neusaglaenosti primjenjuje zakon, ovdje je
specifian sluaj jer je Zakon o vijeu ministara lex specialis u odnosu na Poslovnik o radu
Predsjednitva. Poslovnik o radu Predsjednitva, izmeu ostalog, propisuje proceduru
imenovanja predsjedavajueg vijea ministara, dok je Zakonom o vijeu ministara ova
procedura ureena detaljno i koncizno.
nakon odobrenja Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine BiH predsjedavajui
preuzima dunost i imenuje ministre koje, takoer, mora odobriti Predstavniki dom
Parlamentarne skuptine BiH. naime, za odobrenje imenovanja potrebna je prosta veina
u Predstavnikom domu nakon to imena s liste prou provjeru Komisije za pripremu izbora
vijea ministara. Komisija za pripremu izbora vijea ministara BiH ispituje i analizira sve
dostupne informacije radi ocjene i utvrivanja podobnosti osoba za obnaanje dunosti
predsjedavajueg i lanova vijea ministara BiH na koje su imenovane, te svojim miljenjem
daje preporuku Predstavnikom domu za potvrdu kandidata imenovanih na poloaj
predsjedavajueg i lanova vijea ministara BiH. Broj lanova Komisije nije stalan i utvruje
se zasebno za svaki saziv Predstavnikog doma na konstituirajuoj sjednici ovisno o
izbornim rezultatima, jer lanove Komisije ini po jedan predstavnik iz svake politike
1
dunosnici imenovani na poloaje u institucijama Bosne i Hercegovine e predstavljati narode

285
Ines Krtali
stranke, koalicije, liste neovisnih kandidata, te svi neovisni kandidati koji su nositelji
predstavnikih mandata u Predstavnikom domu.
s obzirom na to da je predsjedavajuem za imenovanje potrebna veina u Predstavnikom
domu, nuno je da stranke koje imaju parlamentarnu veinu postignu dogovor oko osobe
predsjedavajueg koji e kasnije biti imenovan od strane Predsjednitva BiH, na isti nain
neophodan je i dogovor oko imenovanja ministara koje kasnije sukladno njihovom
dogovoru imenuje predsjedavajui .
4. POLOAJ de IURe I de FACTO PREDSJEDAVAJUEG

SAVJETA MINISTARA
sukladno Zakonu predsjedavajui predstavlja vijee ministara i odgovoran je za usklaivanje
rada vijea ministara, odnosno staranje da vijee ministara radi efikasno te da obavlja sve
zakonom predviene dunosti, kroz osiguravanje saradnje izmeu vijea ministara i vlada
entiteta i niih nivoa vlasti, kroz sazivanje i odravanje redovitih sjednica vijea ministara
te kroz provedbu odluka vijea ministara. nadalje, predsjedatelj je odgovoran za
usklaivanje ustavnih odnosa vijea ministara s radom Predsjednitva BiH, Parlamentarne
skuptine BiH, kao i s entitetima i Brko distriktom BiH, s obzirom na to da Predsjednitvo
BiH imenuje predsjedatelja kao i da je vijee ministara kao organ izvrne vlasti za svoj rad
odgovorno Parlamentarnoj skuptini BiH.
nadalje, u saradnji sa svojim zamjenicima, predsjedavajui utvruje politiku rada vijea
ministara, a posebno prioritete i dinamiku u radu vijea ministara. Predsjedavajui vijea
ministara posebno usklauje i prati aktivnosti institucija vlasti u Bosni i Hercegovini vezane
za integriranje Bosne i Hercegovine u eU. najvaniji nain usklaivanja i praenja aktivnosti
vlasti u Bosni i Hercegovini vezanih za integriranje u eU predsjedavajui vri kroz praenje
i nadziranje rada direkcije za evropske integracije. naime, predsjedavajui vijea ministara
je odgovoran za rad ove direkcije.
s obzirom na nain glasanja na sjednicama vijea ministara BiH, koji je kasnije opisan,
predsjedavajui nema mnogo mogunosti uticanja na akte koje donosi vijee ministara,
jedini nain uticanja jeste neuvrtavanje odreenog pitanja na sjednicu vijea i na taj nain
onemoguavanje odluivanja o odreenom pitanju. Jedna od znaajnih funkcija predsjedavajueg jeste njegovo nastupanje na meunarodnom planu, pa stoga je bitna njegova
politika orijentacija. Mnogi smatraju da iz ovoga proizlazi njegova politika mo, s obzirom
na to da samostalno nastupa u inostranim odnosima, postoji mogunost da predsjedavajui
iznosi stavove svoje politike stranke i politike orijentacije bez prethodnog konsultiranja
s lanovima vijea ministara kao i protivno njihovim stavovima. naravno, ovdje prije svega
dolazi do izraaja individualni karakter osobe koja je predsjedavajui vijea ministara pa
e, shodno tome, i initi ono to je vijee ministara kao organ odluilo ili e samoinicijativno
donositi odluke i iznositi stavove na meunarodnom planu.
286
5. RAZVOJ VIJEA MINISTARA OD 1995.

nakon potpisivanja dejtonskog sporazuma, a sukladno odredbama istog, Parlamentarna
skuptina je 1997. godine donijela Zakon o vijeu ministara Bosne i Hercegovine i
ministarstvima Bosne i Hercegovine. Zakonom je ureeno da su lanovi vijea ministara
dva kopredsjedavajua, potpredsjedavajui, ministar vanjskih poslova, ministar civilnih
poslova i komunikacija, te ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa. iz navedenog
se zakljuuje da je sukladno ovom zakonu vijee ministara imalo samo tri ministarstva, pri
emu je ureeno da svaki ministar ima dva zamjenika koja ne smiju biti iz istog konstitutivnog naroda, te da je prvi mandat dvije, a svaki sljedei etiri godine. ovim zakonom
vijee ministara je ustrojeno na nain da se kopredsjedavajui, kojeg imenuje
Predsjednitvo BiH uz odobrenje Zastupnikog doma Parlamentarne skuptine BiH,
smjenjuju na mjestu predsjedavajueg. Potpredsjedavajueg i ostale lanove imenuju
kopredsjedavajui uz pribavljeno miljenje Predsjednitva i uz odobrenje Zastupnikog
doma Parlamentarne skuptine BiH.
Parlamentarna skuptina BiH je 13. aprila 2000. godine donijela novi Zakon o vijeu ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine kojim je vijee ministara
BiH ustrojeno na potpuno suprotan nain u odnosu na prvi zakon. naime, ovim zakonom
je ureeno da su lanovi vijea ministara BiH predsjedavajui, koji je ujedno i ministar
jednog ministarstva i pet ministara: ministar za ljudska prava i izbjeglice, ministar za trezor
institucija BiH, ministar za europske integracije, ministar za vanjske poslove, ministar za
civilne poslove i komunikacije i ministar za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose.
razlika u odnosu na prvobitno ustrojstvo vijea ministara je da je mandat predsjedavajueg
osam mjeseci nakon ega e Predsjednitvo BiH imenovati drugog predsjedavajueg iz
drugog konstitutivnog naroda. dosljednost u odnosu na prethodni Zakon se ogleda u
tome to je ostavljeno i dalje da svaki ministar ima dva zamjenika koji ne smiju biti iz istog
konstitutivnog naroda kao i da je kvorum za odluivanje etiri lana, to podrazumijeva
najmanje jednog lana iz svakog konstitutivnog naroda, s tim da se odluke donose
konsenzusom.
Parlamentarna skuptina BiH 2002. godine donosi Zakon o vijeu ministara koji je i sada
na snazi.
U sklopu pregovora oko ustavnih promjena, poznatih javnosti pod nazivom aprilski paket
koje su vodile najjae politike partije BiH, obuhvatale su i promjene koje su se odnosile
na vijee ministara. nain na koji je vijee ministara prema aprilskom paketu ustavnih
promjena trebalo biti ustrojeno, uslovljeno je i idejom o slabljenju funkcije Predsjednitva
BiH, odnosno jaanju funkcije samog vijea ministara. vijee ministara bi bilo organ izvrne
vlasti koji bi bio ustrojen na relativno isti nain kako je i danas, s tim da bi se u njegovom
sastavu nala jo dva nova ministarstva, to ustvari predstavlja irenje nadlenosti dravnih
institucija. sve ostale odredbe ustavnih promjena koje se odnose na vijee ministara,
287
Ines Krtali
ureivale su, od procesa izbora lanova vijea ministara do naina rada, na slian nain
kako je to ureeno i danas. s obzirom na to da dogovor oko ovog paketa ustavnih promjena
nije postignut, za sada ne postoje indikacije o uspostavljanju novih ministarstava na
dravnom nivou niti da e u skorije vrijeme biti razgovora o promjenama u ustroju vijea
ministara.
6. RASPUTANJE PREDSJEDAVAJUEG, SAVJETA

MINISTARA, POJEDINIH MINISTARA:
POSTUPAK, USLOVI, POSLJEDICE
Predsjednitvo BiH moe predloiti smjenu predsjedavajueg vijea ministara, te u tom
sluaju odluuje Parlamentarna skuptina BiH. Ukoliko Parlamentarna skuptina BiH izglasa
nepovjerenje predsjedavajuem, vijee ministara daje ostavku u cjelini, ali dunost obavlja
do potvrde novog predsjedavajueg i lanova vijea ministara. Parlamentarna skuptina
takoer moe, na svoju inicijativu, izglasati nepovjerenje vijeu ministara.
lanovi vijea ministara mogu podnijeti ostavku, s tim da su posljedice razliite u ovisnosti
da li se radi o predsjedavajuem ili ministru. Predsjedavajui vijea ministara moe podnijeti
ostavku Predsjednitvu BiH bez obrazloenja. ako predsjedavajui vijea ministara podnese
ostavku ili ako je trajno sprijeen da vri svoju dunost, vijee ministara daje ostavku u
cjelini a dunost obavlja do potvrde novog predsjedavajueg i lanova vijea ministara.
Ministri i zamjenici ministra ostavku podnose predsjedavajuem vijea ministara. ako
ministar ili zamjenik ministra podnese ostavku ili ako je trajno sprijeen da vri svoju
dunost, predsjedavajui vijea ministara imenuje njegovog nasljednika. nasljednik ministra
ili zamjenika ministra preuzima dunost nakon to ga potvrdi Predstavniki dom.
Predsjedavajui vijea ministara moe pokrenuti postupak za smjenu ministra i zamjenika
ministra. ako Parlamentarna skuptina donese odluku o potvrdi smjene ministra ili
zamjenika ministra, predsjedavajui vijea ministara duan je imenovati novog ministra,
odnosno zamjenika ministra. novoimenovani ministar odnosno zamjenik ministra preuzima
dunost nakon potvrde Predstavnikog doma.
7. PARTIJSKE KONSTELACIJE DOSADANJIH SAZIVA

SAVJETA MINISTARA
s obzirom na karakteristiku ustrojstva vijea ministara kao i injenicu da je od 1997. godine
pa do 2003. godine bilo vie zakona koji su uspostavljali vijee ministara na potpuno
suprotstavljene naine, kao i razlike u trajanju mandata osoba koje su bile na elu vijea,
teko je utvrditi partijske konstelacije dosadanjih saziva vijea ministara. s obzirom ne to
da je u BiH zastupljen viepartijski sistem ija je osnovna karakteristika velika brojnost
stranaka pa se u tom smislu moe zakljuiti da su najvee stranke, odnosno socijal-
288
demokratska stranka, Hrvatska demokratska zajednica i srpska demokratska stranka a

kasnije savez nezavisnih socijaldemokrata, uglavnom bile zastupljene u vijeu ministara,
osim u periodu 2001. kada su bili u opoziciji. Uz ove najvee stranke u vlasti je u svim
periodima uestvovala i stranka za Bosnu i Hercegovinu ukoliko i sama nije bila u opoziciji.
tematika je dodatno komplikovana jer su odreene partije ulazile u vlast kao koalicije, dok
su se i tokom samog trajanja mandata dijelile na vie partija, to se dogodilo nakon izbora
2001. godine kada je vijee ministara BiH inila alijansa u ijem sastavu su bile
socijaldemokratska partija, stranka za Bosnu i Hercegovinu, Bosansko-podrinjska stranka,
radom za boljitak, nazavisna hrvatska inicijativa, Hrvatska seljaka stranka i Liberali, s tim
da su sljedei izbori odrani u oktobru 2002. godine.
na elu vijea ministara Bosne i Hercegovine od 30. 01. 1996. pa do izbora 01. 10. 2010.
godine izmijenjalo se 11 elnika. retrospektivno gledajui, to su bili
predsjedavajui i kopredsjedavajui Vijea ministara
03. 01. 1997. 03. 02. 1999.
Haris silajdi (stranka za BiH) i

Boro Bosi (sds)
03. 02. 1999. 06. 06. 2000.
Haris silajdi (stranka za BiH) i

svetozar Mihajlovi (socijalistika partija rs)
predsjedavajui Vijea ministara

06. 06. 2000. 18. 10. 2000.
spasoje tuevljak (nezavisni kandidat)
18. 10. 2000. 22. 02. 2001.
Martin ragu (HdZ BiH)
22. 02. 2001. 18. 05. 2001.
Boidar Mati (sdP)
18. 05. 2001. 15. 03. 2002.
Zlatko Lagumdija (sdP)
15. 03. 2002. 23. 12. 2002.
dragan Mikerevi (PdP)
23. 12. 2002. 11. 01. 2007.
adnan terzi (sda)
11. 01. 2007. 03. 10. 2010.
nikola piri (snsd)
8. MINISTARSTVA: BROJ, RAZVOJ, ULOGA, NADLENOSTI

(Tabelarni pregled)
Ministarstva su prvobitno bila ureena Zakonom o vijeu ministara Bosne i Hercegovine i
ministarstvima Bosne u Hercegovine, kako njihovo uspostavljanje, tako i njihove
nadlenosti. tek 2003. godine usvajaju se paralelno dva zakona Zakon o vijeu ministara
BiH i Zakon o ministarstvima Bosne i Hercegovine pri emu je Zakonom o vijeu ministara
odreen broj ministarstava dok je Zakonom o ministarstvima utvrena nadlenost
ministarstava na dravnom nivou. s ciljem boljeg pregleda aktivnosti ministarstava, prilikom
opisivanja nadlenosti ministarstava pojedinano, bie naznaena i realizacija programskih
zadataka vijea ministara za razdoblje januar-septembar 2010. godine. naime, svako
ministarstvo ima svoj godinji program rada, koji se preklapa s programom rada vijea
ministara u onom dijelu u kojem vijee ministara usvaja ili odluuje o pojedinim pitanjima
289
Ines Krtali
tabela 1. Prikaz broja ministarstava, godina uspostavljanja i njihove nadlenosti.
1. Ministarstvo
vanjskih poslova
osnovano 1997.
Ustavom utvrena iskljuiva nadlenost

Bosne i Hercegovine vanjska politika BiH
2. Ministarstvo vanjske
trgovine i ekonomskih
odnosa
osnovano 1997.

Bosne i Hercegovine vanjskotrgovinska
politika
3. Ministarstvo finansija i
trezora
osnovano 2000. kao

Ministarstvo trezora
institucija BiH,
2003. uspostavljeno
kao Ministarstvo
finansija i trezora

Bosne i Hercegovine finansiranje institucija
i meunarodnih obaveza BiH
4. Ministarstvo komunikacija osnovano 1997. kao

i prometa
Ministarstvo civilnih
poslova i komunikacija, svoj dananji oblik
dobilo 2003.

Bosne i Hercegovine uspostavljanje i
funkcionisanje zajednikih i meunarodnih
komunikacijskih sredstava
5. Ministarstvo civilnih
poslova
osnovna nadlenost je pitanje dravljanstva,

boravita i prebivalita dravljana, pitanja
penzija na dravnom nivou, zdravstvenog i
socijalnog osiguranja, obrazovanja i nauke i
deminiranja u Bosni i Hercegovini
6. Ministarstvo za ljudska
prava i izbjeglice
osnovano 2000.

Bosne i Hercegovine politika i regulisanje
pitanja imigracije, izbjeglica i azila
7. Ministarstvo pravde
osnovano 2003.
osnovna nadlenost je pitanje meunarodne

pravne pomoi i saradnje, donoenje zakona
i uskaivanje meuentitetskog zakonodavstva, zakljuivanje bilateralnih sporazuma. najzanimljivija je tzv. negativna
nadlenost koju Ministarstvo pravde ima,
odnosno nadleno je za sva pitanja za koja
druga ministarstva nisu.
8. Ministarstvo sigurnosti
osnovano 2003.
osnovne nadlenosti su zatita dravnih granica kao i teritorija unutar granica BiH, zatita
lica i objekata, otkrivanje uinilaca najteih
krivinih djela, saradnja s meunarodnim
organizacijama iz svoje nadlenosti
9. Ministarstvo odbrane
osnovano 2003.
Uspostavom ovog ministarstva ureeno je

pitanje odbrane na dravnom nivou na
jedinstven nain, te su ukinuta entitetska
ministarstva
290
iz djelokruga rada samog ministarstva, to znai da kada se govori o programu rada vijea
ministara, ministarstva su nositelji aktivnosti za vijee ministara. s obzirom na to da jo
uvijek nisu usvojeni izvjetaji o radu ministarstava pojedinano, za sada ne postoje jasni
pokazatelji koliko su programskih zadataka predvienih vlastitim programom rada
ministarstva izvrila.
Ministarstvu vanjskih poslova su osnovne nadlenosti, kako je to napisano u samoj tabeli
iznad, vanjskopolitike aktivnosti i meunarodni poloaj BiH. naime, u sklopu Ministarstva
vanjskih poslova su ambasade i diplomatsko-konzularna predstavnitva Bosne i Hercegovine u svijetu, putem kojih se zastupaju interesi BiH u diplomatskim odnosima i poboljavaju meunarodni odnosi BiH. takoer, putem ambasada i diplomatsko-konzularnih
predstavnitva Ministarstvo vanjskih poslova titi prava i interese dravljana BiH. Jedan od
znaajnijih poslova koji su u okviru nadlenosti Ministarstva vanjskih poslova jeste
pripremanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma. Ministarstvo vanjskih poslova je u
razdoblju januar-septembar 2010. godine, od 11 planiranih programskih zadataka realiziralo
10, to u procentima iznosi 91% (izvjee o realizaciji Programa rada vijea ministara Bosne
i Hercegovine za razdoblje januar-septembar 2010. godine). naime, ovdje se radi o programskim zadacima koje je Ministarstvo vanjskih poslova izvrilo u okviru Programa rada
vijea ministara Bosne i Hercegovine. Pokazatelji o realizaciji zadataka predvienih u okviru
Ministarstva vanjskih poslova bit e poznati tek poto vijee ministara BiH usvoji izvjetaj
o radu Ministarstva vanjskih poslova.
najvanija aktivnost ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa jeste uspostavljanje
i kontrola vanjskotrgovinske politike i carinsko-tarifne politike BiH. naime, ovu aktivnost
Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa vri kroz pripremanje ugovora,
sporazuma i drugih akata iz oblasti ekonomskih odnosa i trgovine s drugim dravama, kao
i kroz odravanje i uspostavljanje odnosa s meunarodnim organizacijama i institucijama
iz te oblasti. nadalje, s ciljem poboljanja ekonomskih odnosa u BiH, te samim tim i
poboljanje vanjske trgovine, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa se brine
za poslovno okruenje, jedinstven ekonomski prostor, razvoj preduzetnitva, kontrolu
prometa roba i usluga koji imaju poseban reim, zatitu potroaa, konkurenciju i
veterinarstvo. s ciljem stvaranja jedinstvenog ekonomskog prostora Ministarstvo vanjske
trgovine i ekonomskih odnosa koordinira djelatnosti i usklauje planove entitetskih tijela
vlasti i institucija na meunarodnom planu u podrujima poljoprivrede, energetike, zatite
okoline i turizma. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa je u razdoblju januarseptembar 2010. godine od 77 planiranih programskih zadataka realiziralo 45, to u
procentima iznosi 58%.
Ministarstvo komunikacija i prometa, kao ustavnu nadlenost ima politiku i regulisanje
zajednikih i meunarodnih komunikacionih ureaja, meunarodni i meuentitetski
promet i infrastrukturu kao i civilno vazduhoplovstvo i nadzor vazdunog prometa. naime,
kada je rije o nadzoru vazdunog prometa, ova nadlenost je Ustavom dodijeljena
dravnim institucijama i jedna je od nadlenosti ovog ministarstva, bez obzira to jo uvijek
291
Ines Krtali
nije dolo do preuzimanja ovih poslova od strane BiH. Pored ovih ustavom predvienih
nadlenosti, Ministarstvo komunikacija i prometa je nadleno i za pripremanje ugovora i
sporazuma iz oblasti meunarodnih i meuentitetskih komunikacija i prometa kao i za
odnose s meunarodnim organizacijama. Ministarstvo komunikacija i prometa je u
razdoblju januar-septembar 2010. godine od 11 planiranih programskih zadataka realiziralo
4, to u procentima iznosi 36%.
Ministarstvo finansija i trezora, nadleno je za, prije svega, principe poreske politike, taksi
i propisa, kao i za odnose s meunarodnim i domaim finansijskim institucijama kroz,
izmeu ostalog, pripremanje ugovora, sporazuma i drugih akata kojim BiH preuzima
kreditne i druge finansijske obaveze s drugim zemljama i meunarodnim organizacijama.
Jedna od znaajnijih nadlenosti Ministarstva finansija i trezora jeste planiranje i upravljanje
dugom BiH, izvravanje meunarodnih finansijskih obaveza, politika novog zaduivanja u
zemlji i inostranstvu. Pored finansijskih obaveza Bosne i Hercegovine, Ministarstvo finansija
i trezora je nadleno i za pripremu budeta BiH, koordiniranje aktivnosti za obezbjeenje
budetskih sredstava BiH, izvravanje budeta BiH i staranje o finansiranju institucija BiH.
nadalje, Ministarstvo finansija i trezora je nadleno i za bankarske propise koji se odnose
na funkcionisanje Centralne banke BiH. Ministarstvo finansija i trezora je u razdoblju januarseptembar 2010. godine od 63 planiranih programskih zadataka realiziralo 43, to u
procentima iznosi 68%.
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice kao osnovnu nadlenost ima praenje i provoenje
meunarodnih konvencija i drugih dokumenata iz oblasti ljudskih prava i osnovnih sloboda
kao i izvjetavanje o stanju, s obzirom na to da Ustav BiH garantira najvei stepen zatite
ljudskih prava i sloboda. imajui u vidu injenicu da je europska konvencija o ljudskim
pravima i osnovnim slobodama sastavni dio Ustava BiH, Ministarstvo za ljudska prava i
izbjeglice kreira i provodi aktivnosti u vezi s primjenom evropske konvencije i njenim
protokolima. U okviru Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice je Ured zastupnika/agenta
vijea ministara BiH pred evropskim sudom za ljudska prava kao i agencije za ravnopravnost
spolova u BiH i staranje o ravnopravnosti spolova. osim pitanja koja se odnose na zatitu
i unaprjeenje ljudskih prava u BiH, Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice sarauje s
vjerskim zajednicama, nacionalnim manjinama, institucijama i organizacijama zaduenim
za traenje nestalih lica u BiH kao i humanitarnim organizacijama, te se bavi pitanjima
izbjeglica u BiH nakon utvrivanja njihovog statusa. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice
je u razdoblju januar-septembar 2010. godine od 29 planiranih programskih zadataka
realiziralo 20, to u procentima iznosi 69%.
najvanija nadlenost Ministarstva pravde jeste meunarodna i meuentitetska saradnja,
kako je to i napisano u tabeli naprijed. Pored ove nadlenosti, jedna od znaajnijih
nadlenosti Ministarstva pravde jeste izrada odgovarajuih zakona i propisa, kao i poslovi
upravne inspekcije u organima uprave. nadalje, Ministarstvo pravde je nadleno za pitanja
udruenja graana, voenje registara udruenja graana i nevladinih organizacija koje
djeluju na teritoriji BiH, kao i za saradnju nevladinog sektora s vijeem ministara.
292
Ministarstvo pravde je u razdoblju januar-septembar 2010. godine od 17 planiranih

programskih zadataka realiziralo 11, to u procentima iznosi 65%.
Ministarstvo sigurnosti kao najznaajniju nadlenost ima zatitu meunarodnih granica,
unutranjih graninih prijelaza i regulisanje prometa na graninim prijelazima BiH, zatitu
lica i objekata. Pored pitanja bezbjednosti BiH, Ministarstvo sigurnosti je nadleno i za
sprjeavanje i otkrivanje uinilaca najteih krivinih djela protiv BiH, zbog ega je u okviru
Ministarstva sigurnosti osnovana dravna agencija za istrage i zatitu (siPa), Granina
policija, Biro za saradnju s interpolom i sluba za poslove sa strancima. Ministarstvo
sigurnosti je u razdoblju januar-septembar 2010. godine, od 53 planiranih programskih
zadataka realiziralo 33, to u procentima iznosi 62%.
Ministarstvo civilnih poslova kao najvanije poslove obavlja poslove dravljanstva, upis i
evidenciju graana, line i putne isprave, te poslove deminiranja. Pored nabrojanih poslova,
Ministarstvo civilnih poslova je nadleno i za usklaivanja planova entitetskih tijela vlasti i
definisanje strategije na meunarodnom planu u podrujima zdravstva i socijalne zatite,
penzija, nauke i obrazovanja, rada i zapoljavanja, kulture i sporta i geodetskih poslova.
Ministarstvo civilnih poslova je u razdoblju januar-septembar 2010. godine od 40 planiranih
programskih zadataka realiziralo 26, to u procentima iznosi 65%.
Ministarstvo odbrane kao najvaniju nadlenost ima stvaranje i odravanje odbrambenog
kapaciteta kako bi se osigurala zatita suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike
nezavisnosti i meunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Ministarstvo odbrane je
u razdoblju januar-septembar 2010. godine od 14 planiranih programskih zadataka
realiziralo 7, to u procentima iznosi 50%.
Prema Programu rada vijea ministara za 2010. godinu, vijee ministara BiH je u razdoblju
januar-septembar imalo obavezu realizirati 431 programski zadatak. Uvidom u izjanjenja
nositelja aktivnosti programskih zadataka za navedeno razdoblje utvreno je da je
realizirano 273 programska zadatka, to u procentima iznosi 63%. vijee ministara je u
sklopu usvajanja izvjetaja o realizaciji programa rada za navedeno razdoblje, donijelo
zakljuak kojim ocjenjuje da procent realizacije programskih zadataka nije zadovoljavajui
zbog ega zahtijeva od svih nositelja aktivnosti da uloe dodatne napore kako bi
programske obaveze bile to prije izvrene.
9. ODNOS VIJEA MINISTARA I DRUGIH DRAVNIH ORGANA

najvaniji odnos vijea ministara jeste odnos s Parlamentarnom skuptinom BiH, s obzirom
na to da vijee ministara odgovara za svoj rad Parlamentarnoj skuptini. Jedan od naina
kontrole rada vijea ministara od strane Parlamentarne skuptine BiH jeste u tome to je
vijee ministara duno najmanje jednom godinje podnosi izvjetaj Parlamentarnoj
skuptini, ukljuujui i izvjetaj o budetu. takoer, Parlamentarna skuptina moe zatraiti
293
Ines Krtali
da joj vijee ministara podnese i vanredni izvjetaj o odreenom pitanju. nadalje, vijee
ministara Parlamentarnoj skuptini predlae zakone i druge akte u okviru svoga djelokruga,
odnosno vijee ministara priprema prijedloge zakona, drugih akata i potrebnih materijala
na zahtjev Parlamentarne skuptine. Pored navedenog vijee ministara BiH kao organ
izvrne vlasti provodi zakone i odluke Parlamentarne skuptine kao zakonodavnog organa.
vijee ministara moe predloiti sazivanje sjednice bilo kojeg doma ili radne komisije
domova Parlamentarne skuptine, koje e na takav prijedlog postupati u skladu s
poslovnikom odgovarajueg doma. lanovi vijea ministara imaju pravo i dunost
sudjelovati na sjednicama domova i radnih komisija Parlamentarne skuptine BiH. na pitanja
lanova Parlamentarne skuptine postavljena vijeu ministara, vijee ministara daje
odgovore. naime, jedna od osnovnih obaveza vijea ministara jeste davanje odgovora na
tzv. poslanika pitanja vezano za provoenje zakona iz svoje nadlenosti, kao i pripremanje
informacija po zahtjevu poslanika ili delegata iz Parlamentarne skuptine BiH. iz navedenog
se moe zakljuiti da je odnos vijea ministara i Parlamentarne skuptine dvosmjeran, pri
emu jedan organ vlasti bez drugog ne mogu funkcionisati. U prilog svemu navedenom
stoji i pokazatelj: samo 13% zakona koje je vijee ministara utvrdilo u 2010. godini usvojeno
u Ps BiH (Centar civilnih inicijativa Monitoring rada vijea ministara BiH za period 1. 1.
31. 8. 2010. godine), to nedvojbeno pokazuje da bez politike volje u oba organa isti ne
mogu funkcionirati ispravno, odnosno mogu oteavati rad jedan drugog.
odnos vijea ministara i Predsjednitva BiH je utoliko drugaiji jer se ovdje radi o dva organa
izvrne vlasti. naime, iako Predsjednitvo BiH imenuje predsjedavajueg vijea ministara,
samo nema velik utjecaj na rad vijea ministara kao samostalnog organa u obavljanju
povjerenih dunosti. Za razliku od predsjednikih sistema vlasti u kojima je ef drave
ujedno i ef vlade u parlamentarnim republikama kao to je sluaj Bosne i Hercegovine,
vijee ministara ima predsjedatelja koji je odgovoran za rad samog vijea Parlamentarnoj
skuptini BiH. vijee ministara redovno informira Predsjednitvo BiH o odlukama i drugim
aktivnostima vijea ministara, te moe predloiti take za dnevni red Predsjednitva i
Predsjednitvo moe predloiti take za dnevni red vijea ministara. Predsjednitvo, s druge
strane, moe predloiti sazivanje sjednice vijea ministara na kojoj bi se raspravljalo o
pitanju od posebne vanosti za Predsjednitvo. iz navedenog je vidljivo da i vijee ministara
i Predsjednitvo BiH mogu funkcionisati jedno bez drugog, odnosno njihovo obavljanje
Ustavom i zakonom povjerenih nadlenosti nije uslovljeno meusobnim odnosom kao to
je to sluaj s Parlamentarnom skuptinom BiH. Jedna od relativno novih institucija u Bosni
i Hercegovini je visoko sudsko i tuilako vijee koje je nadleno za osiguranje neovisnog
pravosua kroz nadlenost za smjenjivanje i postavljanje sudaca u Bosni i Hercegovini, kao
i voenje disciplinskih postupaka protiv istih. vijee ministara, kada je u pitanju vstv, ima
ograniene ovlasti, prije svega to se vstv u jednu ruku posmatra kao pravosudni organ,
a u Bosni i Hercegovini je, kako je to ranije naznaeno, izvrna vlast odvojena od sudske.
Meutim, vijee ministara je nadleno za predlaganje zakona i propisa kojima se regulie
rad vstv-a, te je duno u sam sastav vstv-a imenovati jednog lana ispred vijea ministara,
pa samim tim ima odreenog utjecaja na sam rad vstv-a.
294
vijee ministara BiH sarauje sa svim agencijama, direkcijama i zavodima koji su osnovani
na dravnom nivou s ciljem to efikasnijeg obavljanja povjerenih poslova i zadataka. naime,
zakonska obaveza svakog organa uprave u Bosni i Hercegovini, pa samim tim i vijea
ministara, jeste zakonito obavljanje povjerenih poslova i saradnja sa svim institucijama.
dalje, vijee ministara sarauje u okviru svoje nadlenosti sa izvrnim i zakonodavnim
tijelima Federacije Bosne i Hercegovine, republike srpske i Brko distrikta Bosne i
Hercegovine, u onoj mjeru u kojoj je to neophodno kako bi se provodili zakoni i propisi
koje je donijela Parlamentarna skuptina BiH i kako bi se potovali meunarodni ugovori
i konvencije. na primjer, ukoliko drava BiH eli zakljuiti meunarodni sporazum koji se
tie interesa entiteta onda se svakako trai suglasnost entitetskih vlada na predloeni nacrt
sporazuma prije pristupanja zakljuivanju istog.
Kao to je ranije napisano, a s obzirom na bonske ovlasti visokog predstavnika, odnosno
mogunost nametanja odluka i zakona od strane visokog predstavnika, vijee ministara
sarauje s Kancelarijom visokog predstavnika s ciljem iznalaenja prihvatljivih rjeenja za
sve zainteresirane strane i izbjegavanja nametanja bilo kakvih odluka.
10. NAIN RADA VIJEA MINISTARA

vijee ministara radi i odluuje u sjednicama, pri emu je kvorum za odluivanje vie od
polovine lanova vijea ministara, najmanje po dva lana iz svakog konstitutivnog naroda.
vijee ministara donosi akte iz svoje nadlenosti veinom glasova od ukupnog broja svojih
lanova o svim pitanjima i temama o kojima u daljoj proceduri konano odluuje
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine. o ostalim pitanjima vijee ministara u pravilu
odluuje konsenzusom a osobito o propisima, imenovanjima i postavljenjima iz djelokruga
vijea ministara, Poslovniku i njegovom tumaenju. sjednice vijea ministara mogu biti
redovne i vanredne. vanrednu sjednicu zakazuje predsjedatelj najmanje 24 sata unaprijed.
redovna sjednica se zakazuje u pravilu sedam dana ranije. Pitanje blokade rada vijea
ministara je esto postavljano pitanje, mada je u praksi teko blokirati rad vijea ministara.
naime, kako je ve reeno o pitanjima o kojima nakon potvrde na vijeu ministara raspravlja
Parlamentarna skuptina BiH, odluuje se prostom veinom prisutnih lanova, pa sam
nedolazak odreenih ministara nee sprijeiti da odreeni prijedlog bude usvojen na
sjednici vijea, osim ukoliko se radi o odsutnosti svih lanova istog konstitutivnog naroda
to dovodi do nedostatka kvoruma, pa se na taj nain blokira rad vijea ministara. Kada je
rije o blokadi rada vijea ministara i nainu na koji se ista moe postii, moe se zakljuiti
da se ovdje radi politikoj blokadi rada vijea ministara. nadalje, a imajui u vidu
karakteristinu strukturu Bosne i Hercegovine, kao i slojevitost sastava samog vijea
ministara, teko bi se, u praksi, moglo dogoditi da ne dou bar dva predstavnika jednog
konstitutivnog naroda, s obzirom na to da je rijetko da svi predstavnici jednog
konstitutivnog naroda budu iz iste politike partije. Kako je ranije naznaeno, a kada se
radi o redovnim sjednicama dosadanja praksa je da se u pravilu sjednice vijea ministara
295
Ines Krtali
zakazuju do 7 dana unaprijed na nain da se svim ministarstvima dostavlja dnevni red za

zakazanu sjednicu. Ukoliko neki od ministara nije u mogunosti prisustvovati zakazanoj
sjednici duan je o tome obavijestiti predsjedatelja vijea ministara i pismeno ovlastiti
zamjenika da umjesto njega prisustvuje sjednici. slijedom navedenog, sva ministarstva su
zastupljena na sjednicama vijea ministara, bilo putem ministra, bilo putem zamjenika, a
zamjenik ima pravo da glasa o svim pitanjima o kojima bi ministar raspravljao a sukladno
prenesenim ovlatenjima.
U sluaju da je zakonom propisan konsenzus za odluivanje o odreenom pitanju a isti se
ne postigne, predsjedavajui vijea ministara saziva lana odnosno lanove vijea ministara
koji su protiv kako bi se postiglo rjeenje. U sluaju da konsenzus ne bude postignut u roku
od sedam dana ni na taj nain, odluku donosi vijee ministara veinom glasova koja
podrazumijeva i po najmanje dva lana iz svakog konstitutivnog naroda.
11. DRAVNE AGENCIJE/SLUBE/TIJELA U SASTAVU

VIJEA MINISTARA
stalna tijela u okviru vijea ministara su prema redoslijedu sljedea: direkcija za evropske
integracije, Generalni sekretarijat, Ured za zakonodavstvo, odbor za unutranju politiku i
odbor za ekonomiju i Ured koordinatora Brko distrikta Bosne i Hercegovine. svako od
navedenih tijela je samostalno tijelo s vlastitom strukturom i rukovodiocem, koji za svoj
rad odgovaraju vijeu ministara BiH. tijela vijea ministara se mogu posmatrati kao slube
vijea ministara koje imaju za cilj omoguavanje rada vijea ministara kao velikog
mehanizma, koji bi bez administrativnih slubi bio trom i spor, te stoga ne bi efikasno
odgovorio na postavljene izazove. Bitno je napomenuti, a kako se moe zakljuiti iz teksta
koji slijedi, da odbor za unutranju politiku i odbor za ekonomiju nisu de facto tijela, ve
bi se mogla posmatrati kao podvijea vijea ministara, na kojima zakonom odreeni ministri
razmatraju materijale iz oblasti koje se razmatraju na odboru za unutranju politiku i odboru
za ekonomiju, koje, ukoliko budu usvojeni, poslije toga razmatra vijee ministara.
direkcija za evropske integracije vri naroito poslove koji se odnose na usklaivanje
aktivnosti tijela vlasti u Bosni i Hercegovini, a koji se odnose na sve odgovarajue aktivnosti
koje je Bosna i Hercegovina duna poduzimati kako bi se ukljuila u procese evropske
integracije. direkcija za europske integracije uestvuje u aktivnostima ili izrauje nacrte i
prijedloge politika, zakona, drugih propisa i smjernica koje se odnose na izvrenje poslova
koje je Bosna i Hercegovina duna poduzimati na putu prema europskim integracijama,
kao i druge poslove koji se odnose na pokretanje inicijativa i savjetovanje o pitanjima
usklaivanja ukupnih procesa i aktivnosti tijela vlasti u Bosni i Hercegovini na ispunjenju
obaveza prema evropskim integracijama.
Generalni sekretarijat obavlja naroito poslove koji se odnose na obavljanje materijalnofinansijskih, administrativnih i tehnikih poslova za vijee ministara u izvravanju njegovih
296
zadataka. naime, Generalni sekretarijat je zaduen za pripremu sjednica i sastanaka, voenje

zapisnika i evidencija, uvanja stenograma sa sjednica vijea ministara, informiranje javnosti,
praenje provedbe odluka vijea ministara, kao i protokolarne poslove vijea ministara. s
obzirom na to da bez Generalnog sekretarijata ni samo vijee ministara ne bi funkcionisalo,
s pravom se moe zakljuiti da je Generalni sekretarijat sluba vijea ministara.
Ured za zakonodavstvo je mjerodavan za davanje pravnog miljenja o materijalima koji se
upuuju vijeu ministara u pogledu njihove usuglaenosti sa Ustavom BiH i zakonima BiH.
odbor za unutranju politiku je koordinirajue tijelo za oblast iz djelokruga rada slijedeih
ministarstava: Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo civilnih poslova,
Ministarstvo pravde i Ministarstvo sigurnosti. sva pitanja iz nadlenosti ministarstava, koja
ine odbor za unutranju politiku, prije rasprave na sjednici vijea ministara obavezno se
prethodno raspravljaju na sjednici odbora za unutranju politiku.
odbor za ekonomiju je koordinirajue tijelo za oblasti iz djelokruga rada slijedeih
ministarstava: Ministarstvo za vanjsku trgovinu i ekonomske odnose, Ministarstvo finansija
i trezora i Ministarstvo komunikacija i prometa. sva pitanja iz nadlenosti ministarstava
koja ine odbor za ekonomiju, prije rasprave na sjednici vijea ministara obvezno se
prethodno raspravljaju na sjednici odbora za ekonomiju.
Ured koordinatora Brko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ured koordinatora) nadlean je da vri sve aktivnosti s ciljem koordinacije rada vijea ministara i Brko
distrikta Bosne i Hercegovine, a u svrhu primjene konane arbitrane odluke za Brko.
s obzirom na to da je svako od tijela samostalno u svom radu u smislu Zakona o upravi,
koji propisuje da organi uprave obavljaju poslove iz svoje nadlenosti samostalno, u skladu
sa zakonom i drugim propisima, njihova meusobna veza se ne moe prikazati niti
posmatrati drugaije od meusobne veze svake od institucija na dravnom nivou, odnosno
sve institucije su dune saraivati s ciljem efikasnog obavljanja povjerenih poslova.
12. AKTI VIJEA MINISTARA

vijee ministara u ostvarivanju svojih prava i dunosti donosi slijedee akte:
a) odluke,
b) zakljuke,
c) rjeenja,
d) uputstva.
odlukom se ureuju odreena pitanja za izvravanje zakona, drugih propisa i opih akata,
osnivaju radna tijela vijea ministara, ureuju odreena pitanja i odreuju mjere iz okvira
prava i dunosti vijea ministara i vre izmjene i dopune Poslovnika o radu vijea ministara.
297
Ines Krtali
Zakljuci sadre, po pravilu, prijedloge konkretnih mjera, kao i radne zadatke ministarstava
i drugih organa dravne vlasti s rokovima za njihovo izvrenje. Prijedlozi zakljuaka, odnosno
stavova datih u materijalima izlau se u obliku u kojem vijee ministara treba da ih usvoji.
vijee ministara donosi akte u obliku rjeenja kada odluuje o imenovanjima, postavljenjima
i razrjeenjima, o osnivanju privremenih radnih tijela, o pojedinanim pitanjima, o davanju
saglasnosti na ope i druge akte ministarstava i drugih institucija i organa Bosne i
Hercegovine, ako je takva saglasnost predviena zakonom, kao i u drugim sluajevima
predvienim zakonom.
Uputstvom se propisuje nain rada ministarstava i drugih organa i institucija Bosne i
Hercegovine u izvravanju pojedinih odredaba zakona, drugih propisa i opih akata.
vijee ministara iz okvira svoje nadlenosti podnosi prijedloge zakona Parlamentu radi
njihovog razmatranja i usvajanja. Zakon se podnosi u obliku kakav treba da se usvoji u
formi prijedloga, s obrazloenjem.
Pored navedenih akata, vijee ministara u svom radu takoe usvaja:
a) nacrte i prijedloge zakona koji se upuuju Parlamentarnoj skuptini,
b) analize,
c) informacije,
d) izvjetaje.
analizom se, na osnovu detaljnog praenja i izuavanja pojava i problema u pojedinim
oblastima ili o pojedinim pitanjima iz odreene oblasti za odreeni vremenski period,
potpunije ocjenjuje postojee stanje i ukazuje na uzroke i posljedice takvog stanja.
informacijom se vijee ministara informie o odreenim pitanjima, odnosno problemima.
U izvjetaju se prikazuje rad, problemi u radu i rezultati postignuti u pojedinim oblastima
u odreenom vremenskom periodu, a naroito u pogledu sprovoenja utvrene politike
i izvravanja zakona, drugih propisa i opih akata Parlamenta i propisa vijea ministara, kao
i provoenja smjernica i naelnih stavova ovih organa i daje ocjena postignutih rezultata.
izvjetaj se podnosi i radi obavjetavanja vijea ministara o izvrenju odreenog zadatka.
svaki od navedenih akata vijee ministara donosi na nain da ministarstva u okviru oblasti
za koju su uspostavljena, a s ciljem obavljanja povjerenih poslova sainjavaju odluke,
rjeenja, upustva i izvjetaje, koje dostavljaju vijeu ministara. Prilikom sainjavanja dnevnog
reda vijea ministara naznaavaju se akti koji vijee ministara treba razmatrati na zakazanoj
sjednici. na samoj sjednici vijea ministara, ministri raspravljaju, i na gore opisan nain,
usvajaju ili ne usvajaju odreeni prijedlog akta. Ukoliko je akt usvojen, vijee ministara
donosi zakljuak da je odreeni akt usvojen, odnosno donosi zakljuak kojim se nalae
ministarstvima poduzimanje odreenih mjera u ovisnosti o kojoj vrsti usvojenog akta se
radi. Ukoliko vijee ministara ne usvoji akt, isti se vraa obraivau akta na dalju doradu i
298
usaglaavanje s uputama vijea ministara. razlika u navedenim aktima jeste to odluke,

rjeenja, zakljuke i uputstva donosi vijee ministara na nain da ih potpisuje predsjedatelj
i time dobijaju pravnu snagu, dok analize, nacrte i prijedloge zakona, informacije i izvjetaje
vijee ministara kao organ usvaja, na prijedlog obraivaa akta, ali i dalje ostaje akt onog
ministarstva ili upravne organizacije koja je predloila isti, primjena mu je ograniena na
to ministarstvo te nema onu pravnu snagu koju imaju akti koje donosi vijee ministara.
13. ZAKLJUAK
osvrt na instituciju vijea ministara BiH kroz vrijeme i prostor uz konzultiranje legislative
koja se vremenski transformirala i prilagoavala drutvenim potrebama i procesima
predstavlja pokuaj prikaza evolucije ove institucije od potpisivanja dejtonskog mirovnog
sporazuma do danas. Usporednim sistemom analize s drugim sustavima eljelo se ukazati
na neke specifinosti, ali i nedostatke vijea ministara BiH u odnosu na vlade drugih zemalja.
slobodno se moe konstatirati da ovaj evolutivni proces u funkcioniranju vijea ministara
BiH ima uzlaznu putanju kako u funkcionalnom tako i u legislativnom smislu. takoer se
moe konstatirati da je ovaj proces nedovren, kao i mnogi drugi drutveni procesi u BiH,
te da se u narednom periodu oekuju daljnje transformacije, a pogotovo u smislu primjene
europskih standarda. Meunarodna zajednica je u ovim procesima dala poseban doprinos
a pogotovo u dijelu uspostavljanja demokratskih standarda i primjene pozitivnog modela
razvijenih drava svijeta a to je bilo i oekivano s obzirom na to da karakter i provedbu
dejtonskog mirovnog sporazuma. i u narednom periodu e, imajui u vidu predvianja i
oekivanja u razvitku bosanskohercegovakog drutva, pa samim tim i vijea ministara,
uloga i znaaj meunarodne zajednice biti potrebna.
299
PRAVOSUDNI SISTEM BOSNE I HERCEGOVINE
Nedad Smailagi, Nermin Keranovi

Saetak U ovom poglavlju se razmatra pravosudni sistem Bosne i Hercegovine kao sistem sudova
i drugih pravosudnih organa koji imaju ustavnu i zakonsku nadlenost da tumae i
primjenjuju pozitivno pravo Bosne i Hercegovine, kao i relevantno meunarodno pravo.
taj sistem je sloen i direktno je ovisan o ustavnom poretku Bosne i Hercegovine. na taj
nain pravosudni sistem se u funkcionalnom smislu moe posmatrati (i) na dravnom
nivou i (ii) na entitetskom nivou. Pravosudne institucije na dravnom nivou, pored
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koji je uspostavljen Aneksom iV opeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, rezultat su opsenih reformi preduzetih u sektoru
pravosua u periodu od 2000. do 2006. godine. osnivanjem Suda i tuilatva Bosne i
Hercegovine, uveden je sistem imenovanja nosilaca pravosudnih institucija u cijeloj zemlji.
takoer, analizirani su i pravosudni sistemi u entitetima Federacija Bosne i Hercegovine
i Republika Srpska, koji se sastoje od ustavnih sudova, vrhovnih sudova, kantonalnih
(okrunih) sudova i opinskih sudova. Uzimajui u obzir poseban status Brko distrikta
Bosne i Hercegovine obraene su i pravosudne institucije te administrativno-teritorijalne
jedinice Bosne i Hercegovine. na kraju, izlau se izazovi pravosua Bosne i Hercegovine.
Kljune rijei: pravna drava, nezavisnost i nepristrasnost suda, pravosudni sistemi, sud, tuilatvo
1. UVOD
U sistemu trodiobe vlasti na zakonodavnu, izvrnu i sudsku, sudska vlast predstavlja
samostalnu cjelinu iji je zadatak rjeavanje sporova koji nastanu u primjeni prava. ipak,
sudstvo treba razlikovati od pravosua kao ireg pojma. U najirem smislu, pravosudni
sistem BiH je termin koji oznaava ukupnost institucija u BiH koje u najirem smislu imaju
veze s funkcijom rjeavanja pravnih sporova na odreenom podruju. takve institucije ne
moraju eksplicitno samo rjeavati sporove, ali obavljaju vane zadatke u svojoj nadlenosti
koji omoguavaju sudovima da na pravu ustanovljen nain rjeavaju pravne sporove. to
znai da se u pravosudni sistem ubrajaju i ministarstva pravde kao upravna tijela u izvrnoj
vlasti na svim nivoima u BiH, tuilatva, pravobranilatva, advokatura i, s obzirom na to da
je BiH od 2002. godine lanica vijea evrope, evropski sud za ljudska prava sa sjeditem u
strasbourgu. openito govorei, funkcija koju sudovi obavljaju (sudska funkcija) ogleda
se u primjeni odreenog sistema pravnih propisa na konkretne drutvene odnose.
Primjenjujui odreeni sistem pravnih propisa na konkretne drutvene odnose, sud
raspravlja protivrjenosti u drutvu i rjeava sukob interesa kroz prizmu sudskih rjeenja.
(sijeri-oli, 2008: 165).
300
reforma pravosua u Bosni i Hercegovini koja je nedavno zavrena, uz sve svoje manjkavosti,1 moe se smatrati jednim, ako ne i najuspjenijim reformskim projektom. od
originalnog ustavnopravnog rjeenja u kojem je pravosue, izuzev Ustavnog suda BiH, bilo
u potpunosti u nadlenosti entiteta, do danas kada su uspostavljene i zaivjele nove
institucije i reformisane postojee, predstavlja znaajan pomak u realizaciji nunih koraka
za uspjene euroatlantske integrativne procese BiH. Uspostava dravnih pravosudnih
institucija, te nain izbora nosilaca pravosudnih funkcija predstavljaju najznaajnije uspjehe
reforme pravosua u BiH. stoga je cilj ovog poglavlja da predstavi pravosudni sistem BiH
u svjetlu sadanjih ustavnih i zakonskih rjeenja.
ovo poglavlje strukturirano je u sedam dijelova. U prvom dijelu razmatraju se pitanja pravne
drave i nezavisnosti pravosua kao temelja pravosudnih sistema modernih zemalja
zasnovanih na potivanju ljudskih prava i sloboda. drugi dio daje strukturalni prikaz
pravosua BiH. Predmet treeg dijela je Ministarstvo pravde BiH. Predmet etvrtog dijela
ovog poglavlja je pravosue na dravnom nivou: Ustavni sud BiH, vstv BiH, sud BiH,
tuilatvo BiH i Ured registrara. Peti dio daje pregled pravosua u entitetima BiH. advokatura
i notarijat (kao nova institucija u BiH) predstavljeni su u estom dijelu. aktuelni izazovi i
problemi u smislu nepovezanosti pravosua BiH, neprimjerenog uticaja politikih struktura
na pravosue, procesuiranja predmeta ratnih zloina te veliki broj nerijeenih predmeta
analiziraju se u posljednjem, sedmom, dijelu rada. na kraju se prezentiraju zakljuci.
2. PRAVNA DRAVA I NEZAVISNOST PRAVOSUA

1. Pojam pravna drava moe se iroko tumaiti i u tom smislu predstavlja sloen pravnofilozofski pojam koji se moe razliito shvatiti. ipak, u najopenitijem smislu, pravna drava
je koncept prema kojem su dravna vlast i ponaanje pojedinca ogranieni pravom, tj.
koncept u kojem su i vlast i pojedinci obavezni pokoravati se pravu. Prema modernoj
pravnoj teoriji, elementi pravne drave su: vladavina opih, racionalnih i neretroaktivnih
normi, podjela vlasti sa primatom zakonodavstva i nezavisnim sudstvom, politiki
pluralizam, nepovredivost ljudskih prava, pretpostavka slobode na strani individue,
funkcioniranje dravnog sistema kroz mehanizam ustanova, odgovornost i kontrola
dravnog djelovanja vlasti i doziranje svakog oblika dravne moi, primarno, instrumentima
prava. (arevi, 1989: 444). Prema tome, u pravnoj dravi se svaka vlast mora obnaati
prema pravnim procedurama, naelima i ogranienjima i u kojoj svaki graanin u sluaju
krenja njegovih prava ima na raspolaganju pravna sredstva obrane protiv svih drugih
subjekata prava bez obzira na njihov drutveni poloaj i mo. (Pravni leksikon, 2007: 1190)
dakle, (i) podjela vlasti (zakonodavna, izvrna i sudska vlast), (ii) pravna sigurnost i (iii)
potovanje osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda kao i jednakost pred zakonom (tj.
1
Misli se na propust oko osnivanja vrhovnog suda BiH to posljedino rezultira nepovezanim pravosudnim
sistemom (v. 7.1.).
301
pravna zatita, nezavisnost sudstva i zakonom ustanovljen sud) predstavljaju bitne elemente
pravne drave. U ustavnom pravu, sadrina pojma pravna drava odreuje se sintagmom
ustavnost i zakonitost (Pobri, 1999: 451).
U pravnoj teoriji, postoje razliita shvatanja pravne drave, koja u osnovi ovise o drugaijim
percepcijama pravne drave na pojedinim prostorima. tu se u prvom redu misli na
razlikovanje angloamerikog shvatanja the rule of law, francuskog ltat de droit i njemakog
Rechtsstaatlichkeit. razlika je posebno uoljiva izmeu angloamerikog pojma the rule of
law i njemakog pojma Rechtsstaat. angloameriki pojam se moe sagledati u tri shvatanja:
(i) pozitivistiko, (ii) procesno i (iii) materijalno. ipak, sva tri shvatanja polaze od drutva u
kojem u idealnom smislu vlada pravo, a ne ljudi (Pravni leksikon, 2007: 1192). njemaka
pravna teorija ima razvijeno shvatanje ideje pravne drave. Prve rasprave susreu se u
djelima i. Kanta i a. von Humboldta tokom Xviii stoljea. U svojim zakljucima smatraju da
se pravna drava treba temeljiti na ljudskim pravima i slobodama putem prava kao sredstva
njihove zatite. U tom sistemu drava je podvrgnuta pravu. a pravna drava je vladavina
kralja Bogom i pravom (Bracton, Xviii stoljee). to je tzv. materijalna pravna drava
sadrajno jednaka naelu vladavine prava. U drugoj polovini XiX stoljea smatra se da je
pravna drava metod ostvarivanja dravne vlasti. takvo miljenje je kasnije prevladalo, i u
tom smislu se govori o tzv. formalnoj pravnoj dravi, koje polazi od toga da ako u dravi
postoji utuivo i objektivno pravo, postoji i legitiman zahtjev da se takva drava smatra
pravnom dravom. (Pravni leksikon, 2007: 1192-3). ovom konceptu se s pravom prigovara
zbog historijskih injenica, koje upuuju da se formalna pravna drava pretvorila u ilegalu
i tiraniju. stoga, treba posebno razlikovati pojmove formalne i materijalne pravne drave.
Materijalnom shvatanju pravne drave Ustav Bosne i Hercegovine daje ustavni karakter.
lan i/2 (demokratska naela) propisuje da: Bosna i Hercegovina je demokratska drava
koja funkcionie u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora, dok
je Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine, u l. vi/3/C (Jurisdikcija), stavljeno u nadlenost
da ispituje da li je zakon, o ijem vaenju njegova odluka ovisi, kompatibilan sa Ustavom,
s evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama i njenim protokolima,
ili sa zakonima Bosne i Hercegovine; ili u pogledu postojanja ili domaaja nekog opteg
pravila meunarodnog javnog prava koje je bitno za odluku suda.
2. naelom nezavisnog i nepristrasnog suda se afirmira (...) princip pravne drave koji je
zapravo bitno svojstvo drave koja je lan savjeta evrope (...) (sadikovi, 2003: 90), i kao
takvo je osnovna pretpostavka pravinog suenja, potovanja zakonitosti i ostvarenja
ostalih meunarodnih pravnih standarda (...) (Beljanski, 2001: 36). ideal suda koji je
nezavisan, nepristran i ustanovljen zakonom predstavlja cilj historijske borbe ovjeka za
ostvarenje njegovih osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda. izmeu ostalog, ono
predstavlja osnov pravne sigurnosti ovjeka u cjelokupnom nacionalnom i meunarodnom
pravnom poretku. iako je predmet rasprave ovog rada pravosudni sistem u Bosni i
Hercegovini, ova rasprava e biti opa rasprava o nezavisnosti i nepristrasnosti sudstva iz
vie razloga: (i) ovo naelo je ustavna kategorija u Bosni i Hercegovini; (ii) takoer je i
opeprihvaeno naelo meunarodnog prava ljudskih prava proklamovano u svim
302
Pravosudni sistem Bosne i Hercegovine
pozitivnim meunarodnopravnim dokumentima koji se odnose na ljudska prava i temeljne

slobode i (iii) predstavlja civilizacijski nivo ovjeanstva. nezavisan i nepristrasan sud je
bitan element prava na pravino suenje prema lanu 6. st. 1. eKLJP. da bi postojao
nezavisan i nepristrasan sud kao uvjet pravinog suenja, potrebno je da se ispune sljedei
uslovi: (i) sud ustanovljen zakonom, (ii) zahtjev da sud bude nezavisan i (iii) zahtjev da sud
bude nepristrasan. (sadikovi, 2003: 91).
nezavisnost i nepristrasnost sudstva predstavlja mehanizam kojim sudije osiguravaju
supremaciju prava prilikom obavljanja njihovih dunosti. s tim u vezi, danas postoji cijeli
niz jus cogens i pravila tzv. mehkog meunarodnog prava koji se slobodno moe nazvati
meunarodnim sudskim Corpus Jurisom. treba svakako poi od Univerzalne deklaracije o
ljudskim pravima, te Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima, regionalnih
dokumenata o zatiti ljudskih prava (npr. eKLJP i dr.), kao i regulativa meunarodnih
strukovnih udruenja koji razrauju naelo nezavisnosti i nepristrasnosti sudstva. ova
naela su razraena i u pravu Bosne i Hercegovine, mada sam Ustav Bosne i Hercegovine,
kao temeljni pravni akt, ne propisuje expressis verbis zahtjev nezavisnog i nepristrasnog
sudstva. ipak, ako se uzme u obzir odredba l. ii/2 Ustava koja se odnosi na direktnu
primjenu i ustavni karakter eKLJP u Bosni i Hercegovini, vidi se da odredbe l. 6. eKLJP koje,
inter alia, propisuju nezavisan i nepristrasan sud, nalaze svoje pravno utemeljenje u pravu
BiH. stoga, treba smatrati da Ustav, i to kroz predvianje ustavnog karaktera eKLJP u BiH,
propisuje standard nezavisnog i nepristrasnog sudstva. eKLJP u lanu 6/1 (Pravo na pravino
suenje), predvia da: svako ima pravo da zakonom ustanovljeni nezavisni i nepristrasni
sud (...) ispita njegov sluaj. ovo pravo, prema sadikoviu, predstavlja jedno od najvanijih
prava koja su u vezi sa karakterom i namjenom same konvencije (sadikovi, 2003: 91).
nezavisnost sudstva ne treba posmatrati kao privilegiju pojedinaca koji obavljaju dunost
sudija, nego kao privilegiju javnosti (dumbrava, et. al., 2007: 31). Javnost suda je znaajan
kriterij koji odreuje njegovu nezavisnost i nepristrasnost. Kriteriji kojima se odreuje
nezavisnost sudija mogu biti, izmeu ostalih, i nain imenovanja, 2 trajanje i stabilnost
mandata, mogunost udaljenja s dunosti, finansijska sigurnost, zatita sudija, odgovornost
sudija, sloboda izraavanja i udruivanja, pravo i dunost da omogui pravian postupak,
utemeljenost i dunost obrazlaganja presude. kodeks sudijske etike u Bosni i Hercegovini
propisuje da nezavisnost pravosua predstavlja uslov za vladavinu prava i da sudija obavlja
sudijsku funkciju nezavisno, na osnovu zakona i vlastite procjene injenica, podravajui
nezavisnost pravosua s individualnog i institucionalnog aspekta. taj kodeks istovremeno
propisuje i obaveze koje izabrani sudija, u toku svog mandata, mora potovati.
2
U okviru reforme pravosua ustanovljeno je Visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i Hercegovine (vstv
BiH) kao centralno tijelo na dravnom nivou koje se bavi imenovanjem sudija i tuilaca u sve sudske i
tuilake institucije u BiH sa izuzetkom Ustavnog suda BiH. o ovoj instituciji, njenim nadlenostima i
postupcima posebno se raspravlja u dijelu 4.1. ovog poglavlja. ipak, ovdje treba napomenuti da Zakon
o vstv BiH u l. 21., pored optih uslova za obavljanje sudijske i tuilake funkcije, predviaju i posebni
uslovi kao to su struno znanje, sposobnost da nepristrasno, savjesno, marljivo, odluno i odgovorno
obavlja dunost u okviru funkcije za koju se prijavljuje, radno iskustvo i rezultati.
303
3. STRUKTURA PRAVOSUDNOG SISTEMA BOSNE I HERCEGOVINE

okonanjem sukoba u Bosni i Hercegovini 1995. godine ostvaren je osnovni preduvjet
izgradnje demokratskog drutva i pravne drave koja svojim institucijama jami, izmeu
ostalih, pravo na pravino sasluanje u graanskim i krivinim predmetima. sve postojee
institucije zajedno ma koliko da je njihov broj danas jako veliki ne mogu nadomjestiti
ulogu pravne drave u zatiti ljudskih prava (sadikovi, 2003: 185). ostvarenje pravne drave
i vrijednosti kojima je protkana ovisi od postojanja neovisnog i nepristrasnog suda
ustanovljenog zakonom i lienog arbitrarnosti u svom djelovanju.
Proces tranzicije BiH ka drutvu utemeljenom na vladavini prava u oblasti pravosua poeo
je formiranjem posebnog tijela Ujedinjenih nacija u julu 1998. godine poznatog kao Projekt
procjene pravosudnog sistema, da bi 2000. godine vijee za implementaciju mira i visoki
predstavnik u BiH dogovorili uspostavljanje neovisne pravosudne komisije. od marta 2001.
godine do 2004. godine postojale su entitetske komisije i komisija na nivou drave BiH sa
zadatkom izrade strategije pravosudne reforme, restrukturiranja pravosudnog sistema i
procesa ponovnog imenovanja sudaca i tuilaca. Komisije su okonale svoj rad 2004. godine
kad je uspostavljeno jedinstveno visoko sudsko i tuilako vijee BiH. Znaajni pomaci
uinjeni su u periodu 2001.2006. godine pribliavanjem pravosua BiH evropskim
standardima reduciranjem broja tuilatava i sudova te kvalitativnim iskoracima u samom
radu pravosudnih organa u smislu neovisnosti od lokalnih politikih monika i politikih
subjekata. BiH je smanjenjem broja prvostepenih sudova na broj od 1.7 na 100.000
stanovnika prva u regiji u ostvarenju ovog europskog standarda funkcionalnog pravosudnog sistema (vstv, 2007: 24).
Polazei od razlikovanja primarne pravosudne institucije suda i ostalih pravosudnih
institucija, modeliranih prema ustavnim naelima koji su izraz opecivilizacijskih shvatanja
o vladavini prava, pravosudni sistem BiH ine pravosudne institucije na nivou BiH i entiteta.
Unutranje ureenje Bosne i Hercegovine uslovilo je, u jednakoj mjeri, kako prethodne
reformske korake tako i utemeljenje pravosudnog sistema BiH na dejtonskoj logici
administrativne podjele BiH. entitetski pravosudni sistemi, iako uokvireni sui generis sistemi,
nuno su komplementarni i meuuslovljeni, inei vie zajedniki nego jedinstven
pravosudni sistem BiH u kojem znaajnu ulogu pored pravosudnih institucija imaju i
odgovarajua ministarstva pravde.
na nivou drave pravosudni sistem ine sud BiH s krivinim i upravnim odjeljenjem kao i
neovisno vstv BiH nadleno za izbor, imenovanje, kontrolu rada i sankcionisanje sudija i
tuilaca u BiH. Pravosudna struktura na nivou BiH unaprijeena je uspostavljanjem
Pravobranilatva BiH, iako nije upotpunjena jedinstvenom advokatskom komorom, niti
vrhovnim sudom BiH. Ministarstvo pravde BiH osnovano je 2003. godine, Zakonom o
ministarstvima i drugim organima uprave BiH, ono je nadleno za administrativne funkcije
vezano za pravosudne organe na dravnom nivou.
304
shema 1 Struktura sudskog sistema BiH (vstv, 2007: 2).
305
Ured ombudsmana za ljudska prava BiH, kao kvazipravosudna institucija, utemeljen je

2002. godine uz stvarno kasnije preuzimanje svoje uloge, nakon prelaznog perioda u kojem
su postojali entitetski uredi ombudsmana. Uredu je povjeren zadatak razmatranja predmeta
koji se odnose na slabo funkcioniranje ili na povredu ljudskih prava poinjenu od strane
bilo kojeg organa BiH, njenih entiteta i Brko distrikta BiH, te po utvrenim povredama
sainjava neobavezujue preporuke, po kojima nepostupanje za krajnju posljedicu ima
uvrtavanje date institucije u godinji izvjetaj Ureda o stanju ljudskih prava u BiH.
nepostojanje odnosa subordinacije entitetskih pravosudnih tijela onim dravnim, brojna
ogranienost nadlenosti dravnih pravosudnih institucija, kao i supsidijarnost u odnosu
na entitetske pravosudne sisteme, upuuju na zakljuak kako na dravnom nivou danas,
za razliku od entitetskih, ne postoji zaokruen pravosudni sistem. ovo je prepoznao
sadikovi (2003: 185): Potrebno je da se kompletira sistem dravnog sudstva, na nain na
koji se to ini u svakoj savremenoj demokratskoj dravi.
Pravosudni sistem entiteta republike srpske ini vrhovni sud, okruni sudovi i osnovni
sudovi. sistem okrunih sudova ine okruni sudovi u Banja Luci, Bijeljini, doboju, trebinju,
istonom sarajevu, s njima podreenih devetnaest osnovnih sudova u veim naseljenim
mjestima i njihovih devet odjeljenja.
entitet Federacija Bosne i Hercegovine ima sloeniji pravosudni sistem sainjen od
vrhovnog suda FBiH, kantonalnih i opinskih sudova. Pored deset kantonalnih sudova
ustrojeno je i dvadeset est opinskih sudova.
specifinost Brko distrikta BiH u unutranjem ureenju BiH dola je do izraaja u
pravosudnom sistemu osnivanjem osnovnog suda te apelacionog suda distrikta 2001.
godine, a nakon konane odluke arbitranog tribunala za oblast Brko s aneksom iz 1999.
godine, koji s Javnim tuilatvom Brko distrikta BiH, Pravosudnom komisijom Brko
distrikta BiH i Kancelarijom za pravnu pomo Brko distrikta BiH ine zaokruen pravosudni
sistem na nivou Brko distrikta BiH. Ustavni sudovi kao kontrolne institucije ustanovljeni
su i na entitetskom nivou.
sistem ostalih pravosudnih institucija, tuilatava, pravobranilatava i advokature u BiH
ustrojen je na istovjetnim osnovama. Pored tuilatva BiH postoje tuilatva entiteta koji
ine zaokruene pravne i funkcionalne cjeline obavezne na pruanje pravne pomoi
tuilatvu BiH, ali bez stvarne hijerarhijske podreenosti, te Javno tuilatvo Brko distrikta
BiH. U korist suda BiH ustanovljena je apelaciona nadlenost u odnosu na apelacioni sud
Brko distrikta, na taj nain integriui pravosudne institucije Brko distrikta BiH u
pravosudni sistem BiH.
Zakonsku regulativu kojom se ureuje pravosudni sistem BiH ini odgovarajui ustavni
tekst kad je rije o Ustavu BiH i entiteta, te posebni zakoni kojima se ureuje pitanje
uspostavljanja, funkcioniranja, unutranje organizacije, financiranja, te nadlenosti organa
na koji se odnosi.
306
na nivou Bosne i Hercegovine zakonski okvir organizacijskog ustrojstva pravosudnih

institucija, s pozivom na Ustav BiH, ine Zakon o sudu BiH, Zakon o tuilatvu BiH, te Zakon
o vstv BiH. njihovo djelovanje i ovlatenja dalje su odreena i zakonima BiH napose
Krivinim i Zakonom o krivinom postupku BiH kad je rije o sudu i tuilatvu BiH.
specifinost pravosudnog sistema BiH je i postojanje Ureda registara kao organa podrke
i upravljanja posebnim odjeljenjima suda i tuilatva s mandatom do kraja 2009. godine.
Ustavni sud BiH, pozivajui se na izvorni ustavni tekst, uredio je svoj rad usvajanjem
Poslovnika Ustavnog suda, te Pravila procedure za rjeavanje predmeta biveg doma za
ljudska prava BiH.
Zakonima o sudovima i Zakonom o vrhovnom sudu u entitetu republici srpskoj utvrena
je organizacijska struktura, nadlenost i postupanje sudskih tijela, dok je tuilaki sistem
pravno regulisan Zakonom u javnom tuilatvu rs-a. U entitetu Federaciji BiH poloaj
vrhovnog suda odreen je Zakonom o vrhovnom sudu, dok je djelovanje Ustavnog suda
uokvireno ustavnim tekstom, te autonomnim aktima Ustavnog suda. sistem redovnih
sudova regulisan je zakonima o sudovima koje usvajaju predstavnika tijela kantona.
Usvajanjem odgovarajuih zakona kojima se uspostavlja pravosudni sistem entiteta i BiH
ispunjen je, pored nune neovisnosti i nepristranosti pravosudnih institucija, trei preduvjet
ostvarenja prava na pravino suenje kao temeljnog zahtjeva vladavine prava.
BiH je lanica vijea evrope od 2002. godine, a evropsku konvenciju o osnovnim ljudskim
pravima ratifikovala je, iako ista ini sastavni dio Ustava BiH, 12. juna 2002. godine. Predviena mogunost obraanja konvencijskim tijelima, napose evropskom sudu za ljudska
prava radi zatite prava iz Konvencije, nakon iscrpljivanja dostupnih, redovnih pravnih
sredstava u pravnom poretku BiH, predstavlja konaan okvir pravosudnog sistema BiH.
4. MINISTARSTVO PRAVDE BOSNE I HERCEGOVINE

Ministarstvo pravde BiH, jedno od ukupno deset ministarstava u sastavu vijea ministara
BiH, prema Zakonu o ministarstvima i drugim organima uprave BiH, nadleno je za poslove
pravosudne uprave. Uzimajui u obzir njenu sloenu ustavnu strukturu, pored ministarstva
pravde na dravnom nivou, u BiH postoji jo dvanaest ministarstava pravde.3 nadlenosti
Ministarstva pravde BiH jasno su odreena prethodno spomenutim Zakonom o ministar stvima i drugim organima uprave BiH.
Prije svega, Ministarstvo je nadleno za pitanja administrativne funkcije prema pravosudnim
organima na dravnom nivou i izradom zakonskih rjeenja u vezi s tim. na pitanjima
meunarodne pravne pomoi i meuentitetske saradnje, Ministarstvo pravde BiH nadleno
je za meunarodnu i meuentitetsku pravosudnu saradnju (meusobna pravna pomo u
3
dva entitetska i deset kantonalnih ministarstava. Pored toga, Pravosudna komisija Brko distrikta BiH
obavlja mnoge funkcije ministarstva pravde za teritorij Brko distrikta BiH.
307
svim oblicima i kontakti s meunarodnim tribunalima), te saradnja s Ministarstvom vanjskih

poslova BiH i entitetima na izradi meunarodnih bilateralnih i multilateralnih sporazuma.
Kada je u pitanju standardizacija, ovo ministarstvo djeluje kao centralni koordinirajui organ
za obezbjeivanje usklaenosti zakonodavstva i standarda pravosudnog sistema meu
entitetima, bilo obezbjeenjem uslova za raspravu ili koordiniranjem inicijativa, te daje
smjernice i prati sektor pravnog obrazovanja, kako bi se obezbijedila meuentitetska
harmonizacija u ovoj oblasti i postupanje u skladu s najboljim standardima. takoer,
ministarstvo je nadleno i za poslove upravne inspekcije nad izvravanjem zakona koji se
odnose na dravne slubenike i zaposlene organa uprave, upravni postupak i posebne
upravne postupke i kancelarijsko poslovanje u organima uprave. Kada je u pitanju civilno
drutvo, ministarstvo je nadleno za voenje registara udruenja graana i nevladinih
organizacija koje djeluju na teritoriji BiH.
na elu ministarstva nalazi se ministar koji za svoj rad i stanje u podrujima koja su u
nadlenosti rada ministarstva odgovara vijeu ministara BiH. Ministar ima jednog zamjenika
koji ne moe biti iz reda istog konstitutivnog naroda kao i ministar. shodno nadlenostima
Ministarstvo je organizirano po sektorima koji pokrivaju odreenu oblast.4
Prema Srednjoronom stratekom planu od 2009. do 2011. godine Ministarstvo pravde usmjereno je na ojaanje sektora pravde u BiH. Kao strateki ciljevi izdvajaju se: (i) jaanje neovisnog,
odgovornog, uinkovitog, profesionalnog i usklaenog sistema pravde u BiH kojim se ujedno
doprinosi stvaranju pretpostavki za ekonomski rast u BiH, (ii) osiguranje preduslova za
napredak sistema izvrenja krivinih sankcija u BiH u skladu s evropskim obavezama i
standardima, (iii) unaprjeenje sistema meunarodne pravne pomoi, (iv) stvaranje
pretpostavki za aktivniji angaman civilnog drutva, (v) jaanje kapaciteta nezavisnosti i
funkcionalnosti upravnog inspektorata za institucije BiH (vi) doprinos uspostavi koordiniranog,
efikasnog, funkcionalnog sektora pravde i javne uprave (strategija, 2008: 4-5).
5. PRAVOSUDNI SISTEM NA DRAVNOM NIVOU

struktura pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine pokazuje da se pravosudni sistem
ima posmatrati kako na dravnom tako i na entitetskom nivou. U ovom dijelu se analiziraju
pravosudne i druge srodne institucije na nivou drave Bosne i Hercegovine, i to: sud Bosne
i Hercegovine, tuilatvo Bosne i Hercegovine, Ured registrara Bosne i Hercegovine, visoko
sudsko i tuilako vijee i Pravobranilatvo Bosne i Hercegovine.
4
sektor za kadrovske, ope i finansijsko-materijalne poslove, sektor za pravosudna tijela na dravnom

nivou, sektor za izvrenje krivinih sankcija i rad zavoda, sektor za meunarodnu i meuentitetsku
pravnu pomo i saradnju, sektor za upravu na dravnom nivou, Upravni inspektorat na dravnom nivou,
sektor za strateka planiranja, koordinaciju pomoi i evropske integracije, Pritvorska jedinica i Zavod za
izvrenje krivinih sankcija na dravnom nivou u izgradnji, i sektor za saradnju sa nevladinim
organizacijama i razvitak civilnog drutva.
308
aneks iv opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Ustav Bosne i Hercegovine),
u lanu vi, predvidio je Ustavni sud BiH kao jedinu pravosudnu instituciju na nivou BiH.
Cjelokupni sistem sudova i drugih pravosudnih organa je ostao u nadlenosti entiteta. s
obzirom na to da postoje nadlenosti drave BiH koje su u tom sistemu ostale sudski
nezatiene, uvidjelo se da je potreban redovni sudski sistem na dravnom nivou, i u tom
pravcu od 2000. godine ustanovljen je niz pravosudnih institucija na dravnom nivou, i to:
sud BiH, tuilatvo BiH, vstv, te Ured registrara.
5.1. VISOKO SUDSKO I TUILAKO VIJEE BOSNE I HERCEGOVINE
visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i Hercegovine (vstv BiH) je organ koji imenuje
nosioce sudskih i tuilakih funkcija u BiH, s glavnim ciljem obezbjeenja nezavisnosti i
nepristrasnosti nosilaca pravosudnih funkcija. nadlenost, sastav, postupci i finansiranje
vstv BiH ureeni su Zakonom o visokom sudskom i tuilakom vijeu BiH.
svakako najznaajnija nadlenost vstv BiH je imenovanje sudija, predsjednika sudova,
tuilaca i glavnih tuilaca na svim nivoima BiH.5 iz nadlenosti imenovanja izostavljeni su
ustavni sudovi u BiH, jer u odnosu na njih vstv BiH jedino daje prijedloge nadlenim
organima u vezi s njihovim predlaganjem i izborom sudija Ustavnog suda rs i imenovanjem
sudija u Ustavni sud Federacije BiH, uz prethodno dobijeno pismeno miljenje
odgovarajueg ustavnog suda. U odnosu na Ustavni sud BiH, vstv BiH nema nikakve
nadlenosti u postupku imenovanja. od drugih nadlenosti vstv treba izdvojiti mogunosti
provoenja disciplinskih postupaka protiv nosilaca sudskih i tuilakih funkcija, nadzor
nad strunim usavravanjem sudija i tuilaca te odluivanje o pitanjima nespojivosti drugih
dunosti koje sudije i tuioci obavljaju s dunostima sudija i tuilaca, s ciljem uspostavljanja
pravosudnog sistema zasnovanog na evropskim i meunarodnopravnim standardima
nezavisnosti, odgovornosti, efikasnosti i kvaliteta, dostupnog svim graanima u svim
dijelovima BiH. U ostale nadlenosti spadaju uee vstv BiH u izradi budeta sudova i
tuilatava; pokretanje, nadzor i koordinacija projekata koji se odnose na poboljanje pitanja
vezanih za upravljanje sudovima i tuilatvima; davanje miljenja o nacrtima zakona,
propisa, i o vanim pitanjima koja mogu uticati na pravosue, pokretanje postupaka
usvajanja zakona i drugih propisa i davanje smjernica sudovima i tuilatvima iz nadlenosti
vstv BiH, te objavljivanje etikih kodeksa sudija i tuilaca.
vstv BiH ini 15 lanova, koji se imenuju iz reda predstavnika sudija, tuilaca i advokata sa
svih nivoa Bosne i Hercegovine, te predstavnika zakonodavne i izvrne vlasti BiH. takoer,
5
radi se o sljedeim sudovima i tuilatvima: (i) sud Bosne i Hercegovine; (ii) tuilatvo Bosne i Hercegovine; (iii) entitetski vrhovni sudovi; (iv) okrune i osnovne sudove u entitetu rs; (v) kantonalni i opinski
sudovi u entitetu FBiH; (vi) republiko tuilatvo rs i Federalno tuilatvo FBiH; (vii) okruna tuilatva
u entitetu rs i kantonalna tuilatva u entitetu FBiH; i (viii) apelacioni sud Brko distrikta Bosne i
Hercegovine, osnovni sud Brko distrikta Bosne i Hercegovine i tuilatvo Brko distrikta Bosne i
Hercegovine.
309
vstv ima i jednog meunarodnog lana. Mandat lanovima vstv traje etiri godine uz
mogunost izbora na jo jedan uzastopni mandat u istom trajanju. Zakonska je kategorija
da sastav vstv BiH mora odraavati odgovarajuu nacionalnu zastupljenost konstitutivnih
naroda Bosne i Hercegovine kao i spolnu strukturu.
Pored izbora domaih sudija, treba napomenuti da vstv vri izbor meunarodnih sudija i
tuilaca u sud i tuilatvo Bosne i Hercegovine. Postupak izbora meunarodnih sudija i
tuilaca propisan je sporazumom o uspostavi Ureda registrara iz 2006. godine i Zakonom
o vstv. njihov broj odreuju predsjednik suda BiH, odnosno glavni tuilac BiH i Ured
registrara, koji onda obavjetavaju vstv o upranjenim mjestima. vstv oglaava upranjeno
mjesto i ostvaruje kontakte s ambasadama i relevantnim stranim vlastima kako bi se
osigurala dostupnost odgovarajuih kandidata. Kandidati upuuju prijave vstv. Kriteriji
za imenovanje sudija i tuilaca su visoki i ukljuuju minimalno osam godina radnog iskustva
u pravosuu, specijalistiko znanje meunarodnog krivinog prava, dokazanu sposobnost
u radu, visoke moralne kvalitete i sl. Meunarodni sudija ili tuilac imenuje se na najvie
dvije godine i moe biti imenovan jo jednom na najvie dvije godine. nijedan mandat ne
moe trajati due od roka predvienog Zakonom o sudu Bosne i Hercegovine.
Konano, uzimajui u obzir cilj osnivanja vstv BiH imenovanje nosilaca pravosudnih
funkcija na cijeloj teritoriji BiH putem jedinstvenog postupka, nae je miljenje da vstv
BiH predstavlja jedan od najznaajnijih rezultata postignutih provoenjem cjelokupne
reforme pravosua u BiH. ovo, tim prije, ako se sagleda raniji izbor sudija i tuilaca, te
odluujua uloga politiko/etnikih struktura u imenovanju u vrijeme ranijeg sistema, nivo
profesionalnog integriteta pravosua i povjerenje javnosti u vladavinu prava nije bilo na
odgovarajuem nivou, a ozbiljnije reforme nisu mogle poluiti zadovoljavajuim rezultatima
bez radikalnijih reformskih zahvata u sistem imenovanja sudija i tuilaca (Popovi, 2009:
131).
5.2. USTAVNI SUD BOSNE I HERCEGOVINE
lanom iii Ustava Bosne i Hercegovine odreeno je da zakoni BiH, ustavi i zakoni entiteta
moraju biti u skladu sa Ustavom BiH. Kontrolni mehanizam, te usklaenosti sadran je u
lanu vi Ustava BiH kojim je predvieno postojanje Ustavnog suda BiH (dalje sud) svrstavi
time BiH u krug zemalja sa sudskom kontrolom ustavnosti zakona povjerenom posebnom
sudu. Pravna teorija o sudskoj kontroli ustavnosti prvi put je navedena u Ustavu austrije iz
1920. godine iji je glavni redaktor bio Hans Kelzen, da bi u bivoj sFrJ, a time i BiH, ustavni
sud prvi put postao dio pravnog sistema Ustavom iz 1963. godine (Pobri, 2000:462). Ustavni
sudovi su primarno dravni, i nadpravosudni organi koji po sudskom postupku rjeavaju
u ustavnim sporovima u cilju zatite Ustava.
normativni okvir djelovanja Ustavnog suda BiH ine odredbe Ustava BiH, te Poslovnika
Ustavnog suda. Ustavnim tekstom, u lanu vi, odreen je sastav, procedure, nadlenost i
nain donoenja odluka.
310
Ustavni sud BiH ini devet lanova, od kojih etiri iz entiteta Federacije BiH izabrana od
strane Parlamenta FBiH, dva lana iz entiteta republike srpske izabrana od strane narodne
skuptine rs-a i tri lana koje bira predsjednik europskog suda za ljudska prava uz
konsultacije s Predsjednitvom BiH. Meunarodne sudije ne mogu biti dravljani BiH, niti
susjednih zemalja.
izbor za lana suda formalno je uslovljen visokim pravnikim i moralnim svojstvima
kandidata o kojima se sudi promatranjem cjelokupnog profesionalnog rada. Upitno je da
li taj kriterij dolazi najbolje do izraaja u parlamentarnoj proceduri izbora kandidata gdje
je naglasak, ee, na drugim kriterijima izbora, kada su u nekoliko sluajeva izabrani
kandidati koji svojim profesionalnim radom nisu imali viegodinjeg praktinog doticaja
sa sudskim i tuilakim institucijama. Mandat sudija je do navrene 70. godine starosti,
izuzev ako podnesu ostavku ili budu s razlogom razrijeeni na osnovu konsenzusa ostalih
sudija.6
Jedini kriterij za izbor sudija Ustavnog suda BiH je da oni budu pravnici visokog moralnog
ugleda, pri emu je primjetno da nisu uvijek birani kandidati s najduim radnim iskustvom
ili najistaknutijim obrazovanjem. izbor bivih politiara, lanova parlamenta kao i bivih
lanova predsjednitva vladajuih stranaka, bez dana sudijskog iskustva, naspram pravnika
s viegodinjim iskustvom, ostavlja dovoljno povoda i prostora za diskusije i svakako
predstavlja nain osiguravanja dugotrajnog, nepoeljnog, politikog uticaja na Ustavni
sud, pa i pravosue u cjelini. opravdane su sve glasnije kritike da je tee postati struni
saradnik ili sudija na nekom od niih sudova nego napredovati do pozicije sudije najvieg
suda u dravi. Budui pravni savjetnici ili sudije niih sudova moraju imati poloen
pravosudni ispit, objavljene strune radove te dugogodinje radno iskustvo.
lanom vi(3) Ustava utvrene su nadlenosti Ustavnog suda BiH. specifinosti unutranjeg
ureenja BiH dole su do izraaja i u nadlenostima Ustavnog suda kojem je povjereno da
odluuje o ustavnosti odluka entiteta o uspostavljanju posebnih paralelnih odnosa sa
susjednim dravama (lan vi(3)(a)). odredbom iz take a) koja se odnosi na sporove
povodom sukoba nadlenosti nisu izrijekom obuhvaeni sporovi koji se mogu pojaviti
izmeu sudova koji nisu iz istog entiteta. Pitanju da li se pod sporovima entiteta
podrazumijevaju i sporovi izmeu organa entiteta, kao i druga pitanja, treba pristupiti u
duhu u kojem je Ustav BiH pisan, ne zanemarujui unesene elemente anglosaksonskog
prava. Upravo irim tumaenjem odredbi Ustava, koji je nastao kao kompromis razliitih i
suprotstavljenih politikih interesa pod meunarodnim nadzorom, moemo rei da je
Ustavni sud nadlean i za sukobe nadlenosti entiteta koji je ostvaruju djelovanjem svojih
organa.
Ustavnom sudu povjeren je zadatak klasinog ustavnog sudovanja kakav se ostvaruje u
sloenim, napose federalnim dravama, u vidu ispitivanja usklaenosti zakona drave i
6
Jedini sluaj razrjeenja sudije Ustavnog suda konsenzusom ostalih sudija je razrjeenje sudije Krstana
simia u prvoj polovini 2010. godine zbog njegovih neprimjerenih istupa u javnosti.
311
administrativnih jedinica, odnosno entiteta. izriitom odredbom nije predviena kontrola

ustavnosti zakona koje usvaja Parlamentarna skuptina BiH, te opih pravnih akata
institucija BiH. Moe se, ipak, iz lana iii(3)(b) i (c) zakljuiti o postojanju i utemeljenju takve
nadlenosti. Prijedlog za ispitivanje ustavnosti i zakonitosti entitetskih zakona iz lana
vi(3)(c), svojstveno naem ustavnom sudovanju, moe podnijeti bilo koji sud u Bosni i
Hercegovini povodom konkretnog spora.
U najveem broju predmeta koje je zaprimio Ustavni sud u dosadanjoj praksi radilo se o
povredi prava na pravino suenje u postupcima pred redovnim sudovima i pravu na
imovinu.
sud ima drugostepenu nadlenost u pitanjima koja su sadrana u ovom Ustavu, kada ona
postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini (lan vi(3)(b)
Ustava). Zatita ljudskih prava i osnovnih sloboda sadranih u Ustavu BiH i entitetskim
ustavima ovom odredbom podignuta je na razinu ustavne tube. Znaajno pitanje kod
apelacione nadlenosti suda je mogunost apelacije na odluke ustavnih sudova entiteta.
odredba se, jamano, odnosi na redovna pravna sredstva, jer na odluke ustavnih sudova
entiteta nije mogue podnositi bilo kakav pravni lijek, a time ni apelaciju Ustavnom sudu
BiH. Konano, odluke Ustavnog suda su, kako je to previeno lanom vi (4), konane i
obvezujue.
ovlateni predlagai ustavnih sporova o sukobu nadlenosti i usklaenosti entitetskih
ustava i zakona sa Ustavom Bosne i Hercegovine su: lanovi Predsjednitva Bosne i
Hercegovine, predsjedavajui vijea ministara, predsjedavajui ili zamjenik bilo kojeg doma
Parlamentarne skuptine, jedna etvrtina zastupnika u bilo kojem domu Parlamentarne
skuptine, te jedna etvrtina bilo kojeg doma zakonodavnog tijela entiteta.
Poslovnik Ustavnog suda, kao oivotvorenje ustavnog teksta o Ustavnom sudu, usvojen
je 2001. godine reguliui detaljnije organizaciju, postupak i pravna dejstva odluka koje
sud donosi, te je kao takav primjenjivan do 2005. godine, kada su usvojena Pravila Ustavnog
suda BiH (u daljem tekstu Pravila), sveobuhvatno ureujui pitanja organizacije suda i
postupka pred istim.
Pravila postupka pred Ustavnim sudom predviaju odluivanje u vijeu od pet sudija i
Malom vijeu od troje sudija (lan 7. Pravila). sud odluuje u plenarnoj sjednici veinom
glasova svih lanova kada odluuje o predmetima iz nadlenosti suda iz lana vi(3)(a),
odnosno sporu izmeu entiteta, entiteta i BiH te izmeu institucija BiH, zatim vi(3)(c)
postupajui po sporu proslijeenom od bilo kojeg suda u BiH, te iv(3)(f) kada je sud pozvan
da preispita proceduralnu ispravnost pitanja vitalnog nacionalnog interesa, kao i u
predmetima iz apelacione nadlenosti suda iz lana vi(3)(b) koja se stave na dnevni red
sjednice, kao i drugim pitanjima utvrenim Ustavom Pravilima (lan 8. Pravila).
rad suda je, naelno, javan, izuzev na radnim sjednicama pri vijeanju i odluivanju kao i
pitanjima koja imaju karakter tajnosti po zakonu, odnosno kada to zahtijevaju razlozi zatite
morala, javnog reda, sigurnosti drave, prava privatnosti ili linih prava. Predviena je
312
ravnopravnost jezika konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine, te latininog i irilinog

pisma.
lanom 15. Pravila odreeni su uesnici u postupku: (i) pokretai sporova iz lana vi(3)(a)
Ustava i donosioci akata koji su predmet spora; (ii) stranke u postupku u kojem je donesena
odluka koja se pobija apelacijom i sud, odnosno organ ija je presuda, odnosno odluka,
predmet apelacije (lan vi(3)(b) Ustava); (iii) predsjedavajui doma naroda, kad je pokrenut
spor iz lana iv(3)(f) Ustava; i (iv) sud koji je proslijedio pitanje sudu i donosilac zakona o
ijem vaenju ovisi odluka suda (lan vi(3)(c) Ustava).
Malo vijee suda ispituje dopustivost svih zahtjeva i apelacije utvrujui prijedlog odluke
o dopustivosti koju dostavlja vijeu. razlozi nedoputenosti zahtjeva ili apelacije odreeni
su u lanu 16. Poslovnika. Poslovnikom ureena pravila postupka predviaju dostavljanje
zahtjeva sudu neposredno ili potom, kao i nune elemente individualizacije zahtjeva, te
dalji tok postupka preko imenovanja sudije izvjestioca do prava uesnika u postupku, te
odluivanja suda i odravanja javnih rasprava.
Postupak pred Ustavnim sudom okonava se meritornom, nuno obrazloenom odlukom.
Prema lanu 59. Pravila odluke suda su: (i) o dopustivosti zahtjeva, odnosno apelacije; (ii)
o meritumu zahtjeva, odnosno apelacije (potpuna ili djelimina); (iii) o prestanku vaenja
odredbe nesaglasne sa Ustavom; (iv) o obustavi postupka; (v) o privremenoj mjeri.
odluke suda su konane i obvezujue za sva fizika i pravna lica, a pitanje izvrenja odluka
detaljno je regulisano Poslovnikom kojim se konstituie obaveza svih organa vlasti u BiH
na provoenju odluka suda. svako lice s pravnim interesom moe zahtijevati izvrenje
odluke, a sam sud moe detaljnije odrediti naine i rok izvrenja odluke, kao i privremene
mjere ukoliko su neophodne.
organizacijska struktura suda, posebno regulisana Pravilima detaljnije odreuje nain
izbora, prava i obaveze sudija kao i pravila o razrjeenju sudija prije isteka mandata. iznimno
su znaajne odredbe o popunjavanju upranjenih sudakih mjesta u kojima do izraaja
dolazi sva kompleksnost unutranjeg ustrojstva BiH. izbor lanova Ustavnog suda od strane
zakonodavnih tijela entiteta podloan je kritici u smislu dosadanjeg iskustva, u odnosu
na nespojivosti politike funkcije i lanstva u sudu. Primjetno je, u oba entiteta, imenovanje
sudija u Ustavni sud BiH osoba koje su do samog imenovanja obnaali najvie stranake
dunosti. smatramo nunim usklaivanje naina izbora s reformskim pomacima u bh.
pravosuu, prevashodno davanje savjetodavne uloge visokom sudskom i tuilakom vijeu
pri izboru lanova Ustavnog suda.
neophodno je rasteretiti Ustavni sud BiH koji, shodno apelacionoj nadlenosti, zaprima
veliki broj predmeta na odluke niih sudova, osnivanjem vrhovnog suda Bosne i
Hercegovine.
U praksi Ustavnog suda deavalo se da izvrenje odreene presude suda, koja ima ire
politike implikacije postane predmet politikih nagodbi i pregovora. to je bio sluaj s
313
odlukom o konstitutivnosti naroda u BiH koja je donijeta u julu 2000. godine i jo uvijek
nije u cijelosti implementirana. odlukom je bilo naloeno entitetima da izmijene svoje
ustave kako bi se obezbijedila ravnopravnost sva tri konstitutivna naroda na itavoj teritoriji
BiH. tek dvije godine nakon donoenja odluke, uz pritisak meunarodne zajednice, entiteti
su unijeli amandmane u svoje ustave. Meutim, dosljedna primjena ove odluke je jo uvijek
nepotpuna i izaziva politike kontroverze (Popovi, 2009: 130).
Upravo je u oblasti zatite jednakopravnosti svih dravljana Bosne i Hercegovine uloga
suda posebno izraena, najprije preko doma za ljudska prava uspostavljenog aneksom 6.
opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH, te kroz Komisiju za ljudska prava Ustavnog suda
BiH kao pravnu sljednicu spomenutog doma, i konano samog suda.
5.3. SUD BOSNE I HERCEGOVINE
sud Bosne i Hercegovine (sud BiH) osnovan je s ciljem efikasnog ostvarivanja nadlenosti
drave Bosne i Hercegovine, te potivanja ljudskih prava i vladavine zakona. nadlenost,
organizacija, finansiranje i druga bitna pitanja ureena su Zakonom o sudu Bosne i
Hercegovine kojeg je 2000. godine nametnuo visoki predstavnik u BiH u okviru reforme
pravosua, a Parlamentarna skuptina BiH je naknadno usvojila tekst zakona.
Kada je u pitanju nadlenost suda BiH, govori se u krivinoj i upravnoj nadlenosti,
apelacionoj nadlenosti u odnosu na prvostepene nadlenosti suda BiH, te prigovore koji
se odnose na krenje izbornog zakona i dodatnih propisa i uputstava koje donosi Centralna
izborna komisija BiH. U okviru krivine nadlenosti, sud BiH je prije svega nadlean za
voenje postupaka za krivina djela utvrena Krivinim zakonom BiH i drugim zakonima
BiH, te zakonima entiteta i Brko distrikta BiH kada ta krivina djela ugroavaju suverenitet,
teritorijalni integritet, politiku nezavisnost, nacionalnu sigurnost i meunarodni
subjektivitet BiH ili mogu imati ozbiljne reperkusije ili tetne posljedice na privredu, druge
tetne posljedice, ekonomske i sline tete po BiH, unutar ili izvan njene teritorije. U odnosu
na upravnu nadlenost, sud BiH u prvom stepenu odluuje po tubama protiv konanih
upravnih akata, odnosno kada se radi o upravnoj utnji institucija BiH i njenih tijela, javnih
agencija, javnih korporacija, institucija Brko distrikta BiH i drugih organizacija utvrenih
zakonima BiH donesenih u vrenju javnih ovlatenja. Kada je u pitanju apelaciona
nadlenost, sud BiH odluuje o albama protiv presuda ili odluka donesenih u okviru svoje
prvostepene nadlenosti, zatim za odluivanje o vanrednim pravnim lijekovima protiv
pravosnanih odluka suda (izuzev zahtjeva za ponavljanje postupka), te za rjeavanje
prigovora koji se odnose na krenje izbornog zakona i dodatnih propisa koje donosi
Centralna izborna komisija BiH. Za takve prigovore aktivno su legitimisani pojedinci,
politike stranke i politike koalicije.
takoer, sud BiH u okviru krivine nadlenosti zauzima konaan i pravno obavezujui stav
u vezi s provoenjem zakona BiH i meunarodnih ugovora na zahtjev bilo kojeg nieg
suda kojem je povjereno provoenje zakona BiH. Kada su u pitanju krivina djela genocid,
314
zloin protiv ovjenosti, ratni zloini i krenje zakona i obiaja ratovanja, te oblici krivine
odgovornosti za ova krivina djela, sud BiH je nadlean za donoenje praktinih uputstava.
isto tako, sud odluuje o pitanjima koja se tiu provoenja meunarodnih i meuentitetskih
krivinih propisa, ukljuujui saradnju s interpolom i drugim meunarodnim policijskim
organima. ovaj sud takoer rjeava eventualne sukobe nadlenosti izmeu sudova entiteta,
izmeu sudova entiteta i distriktnog suda, te izmeu suda BiH i bilo kojeg drugog suda.
Konano, sud BiH odluuje o ponavljanju krivinog postupka za krivina djela predviena
zakonima BiH. U okviru upravne nadlenosti, sud BiH ocjenjuje zakonitost pojedinanih i opih
izvrnih upravnih akata donesenih na osnovu dravnog zakona, pri vrenju javnih organa
vlasti BiH, za koje zakonom nije predvieno sudsko ispitivanje. sud takoer rjeava imovinske
sporove izmeu drave i drugih administrativno-teritorijalnih jedinica u BiH (entiteti i Brko
distrikt BiH), kao i izmeu administrativno-teritorijalnih jedinica BiH meusobno.
organi suda BiH su predsjednik, opa sjednica suda i sekretarijat. organizacija suda BiH
prati nadlenost suda, tako da se sud BiH sastoji od Krivinog, Upravnog i apelacionog
odjeljenja. apelaciono odjeljenje odluuje po albama na prvostepene odluke Krivinog i
Upravnog odjeljenja. Krivino odjeljenje se sastoji od tri odjela: odjel i za ratne zloine,
odjel ii za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju, te odjel ii za opi kriminal.
takoer i apelaciono odjeljenje se sastoji od tri odjela, istovjetna odjelima u Krivinom
odjeljenju, s tim to odjel iii apelacionog odjeljenja pored odluivanja o albama na
prvostepene odluke u krivinim stvarima, odluuje u drugom stepenu i na prvostepene
odluke Upravnog odjela.
5.3.1. Ustavnost osnivanja Suda Bosne i Hercegovine
Kako je napomenuto, sud BiH osnovan je donoenjem Zakona o sudu BiH od strane visokog
predstavnika u BiH temeljem tzv. bonskih ovlasti. time je osnovana sudska institucija koja
nije kao takva predviena Ustavom BiH, koji je, podsjetimo, predvidio samo Ustavni sud
BiH kao jedinu pravosudnu instituciju na dravnom nivou. ipak, Ustav BiH je u okviru
nadlenosti organa BiH (l. iii(1)(g) Ustava BiH) u nadlenost BiH stavio provoenje meu narodnih i meuentitetskih krivinopravnih propisa. o uspostavljanju i nadlenosti suda
BiH do sada bila dva predmeta pred Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine. U prvom
predmetu (U-21/01, Ustavni sud BiH, odluka od 28. 9. 2001. godine), pokrenutom od strane
zastupnika u narodnoj skuptini rs, osporena je ustavnost donoenja Zakona o sudu BiH
s tvrdnjom da se time kre odredbe o nadlenosti i odnosi izmeu BiH i entiteta na nain
da pravosue nije u nadlenosti drave BiH, ve entiteta i da, osim Ustavnog suda, nije
predviena nijedna druga sudska instanca na dravnom nivou (stav 2 odluke). Ustavni sud
BiH, u svojoj odluci od 28. 9. 2001., utvrdio je da je Zakon o sudu BiH u skladu sa Ustavom
BiH s obrazloenjem da e uspostavljanje suda BiH osigurati djelovanje dravnih institucija
u skladu za zahtjevima vladavine prava i ispunjavanja zahtjeva evropske konvencije o
ljudskim pravima u pogledu standarda pravinog suenja i zahtjeva za efektivnim pravnim
lijekom, te da izostavljanjem suda BiH nije postojala mogunost osporavanja odluka
institucija BiH pred organom koji ispunjava preduslove nezavisnog i nepristrasnog tribunala.
315
takoer, Ustavni sud je naglasio da BiH kao demokratska drava u okviru svojih nadlenosti
moe da uspostavi i druge mehanizme i dodatne institucije koje su joj potrebne, pa i
uspostavljanje suda za jaanje pravne zatite njenih graana (stavovi 24-26. odluke). U
svojim izdvojenim miljenjima, tadanje sudije Ustavnog suda BiH, sneana savi i Zvonko
Miljko, istiu da nema ustavnog osnova za donoenje Zakona o sudu BiH jer Ustav BiH ne
poznaje, ne predvia postojanje ovakve institucije, i da predmetni zakon nije u skladu sa
Ustavom BiH (izdvojeno miljenje prof. dr. sneane savi na odluku Ustavnog suda BiH
br. U-21/01 od 28. 9. 2001. godine), odnosno da ne moe postojati sud BiH, jer nije
predvien kao takav Ustavom BiH, a da ni Parlamentarna skuptina ne bi mogla donijeti
takav zakon bez ustavne revizije (izdvojeno miljenje doc. dr. Zvonka Miljka na odluku
Ustavnog suda BiH br. U-21/01 od 28. 9. 2001. godine).
drugi ustavni spor odnosio se na ustavnost odreenih krivinih nadlenosti suda BiH, i to
u dijelu u kojem je sud BiH nadlean za krivina djela predviena zakonima entiteta i Brko
distrikta BiH kada ta krivina djela ugroavaju suverenitet, teritorijalni integritet, politiku
nezavisnost, nacionalnu sigurnost i meunarodni subjektivitet BiH ili mogu imati ozbiljne
reperkusije ili tetne posljedice na privredu, druge tetne posljedice, ekonomske i sline
tete po BiH, unutar ili izvan njene teritorije. temeljni argument zahtjeva za ocjenu
ustavnosti podnesenog od strane Milorada ivkovia7 je da se osporenom odredbom
Zakona o sudu BiH (tadanja odredba l. 13(2)(b), a dananja odredba l. 7(2)(b)) uvodi
konkurentna nadlenost koja je protivna principima podjele nadlenosti sudova i da se
uvodi supremacija suda BiH koji uope nije ni predvien Ustavom BiH (st. 11. odluke).
takoer, podnosilac zahtjeva smatrao je da osporena odredba Zakona o sudu BiH stvara
veliki prostor za manipulaciju pa i politike procese na prostoru Bosne i Hercegovine, te
da ugroava pravnu sigurnost graana BiH (st. 12. odluke ). Podnosilac zahtjeva je tvrdio
da se ovdje radi o tihom prenosu nadlenosti sa entiteta na sud BiH (st. 12. odluke ).
Ustavni sud je, ocjenjujui da je osporena odredba Zakona o sudu BiH u skladu sa Ustavom
BiH (odluka od 28. 3. 2009. u predmetu U-16/08), zakljuio da odredba ispunjava zahtjeve
principa pravne sigurnosti kao elementa principa vladavine prava i da, s obzirom na to da
se nadlenost suda BiH temelji na odreenim pravnim standardima kojima nije unaprijed
odreen njihov sadraj, da se mora voditi rauna o objektivnim mjerilima i cilju norme da
bi se izbjegla arbitrarnost i samovolja, te da u tom smislu sud BiH ima ovlatenje da odredi
sadraj tih pravnih standarda, vodei rauna o tome da paljivo utvrdi da li su propisani
uslovi ispunjeni u svakom konkretnom sluaju, zavisno od datih okolnosti (st. 39, 42. i 43.
odluke od 28. 3. 2009. u predmetu U-16/08).
U konanici, moe se primijetiti da su pokrenuti ustavni sporovi dolazili uvijek od parlamentarnih predstavnika ili dunosnika iz entiteta republika srpska u kontekstu protivljenja
provedenim pravosudnim reformama. Pored toga, i proces imenovanja i produetak
mandata meunarodnim sudijama i tuiocima krajem 2009. bio je obiljeen znaajnim
politikim pritiscima na sud i tuilatvo BiH, pogotovo na rad meunarodnih sudija,
7
U vrijeme podnoenja zahtjeva predsjedavajui Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine BiH.
316
odnosno tuilaca u odjeljenjima za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju (v.

F. J., 16. decembar 2009).
5.4. TUILATVO BOSNE I HERCEGOVINE
tuilatvo Bosne i Hercegovine osnovano je s ciljem ostvarivanja nadlenosti drave Bosne
i Hercegovine i potivanja ljudskih prava i zakonitosti na njenoj teritoriji, kako stoji u lanu
1. Zakona o tuilatvu BiH koji je donio visoki predstavnik za BiH u augustu 2002. godine,
a Parlamentarna skuptina BiH usvojila u oktobru 2003. godine.
tuilatvo je poelo s radom 2003. godine imenovanjem prve etvorice domaih tuilaca
od strane visokog predstavnika te, neto kasnije, meunarodnih sudija. naknadno je, pored
postojeih odjela za opi kriminal i odjela za organizirani kriminal, uspostavljen i odjel za
procesuiranje ratnih zloina. visoko sudsko i tuilako vijee imenuje glavnog tuioca na
mandat od est godina koji rukovodi radom tuilatva, podnosi prijedlog budeta tuilatva
visokom sudskom i tuilakom vijeu, zastupa taj prijedlog na sjednicama Parlamentarne
skuptine BiH i odgovarajuih komisija, te je nadlean za pripremu i izvrenje budeta.
visoko sudsko i tuilako vijee imenuje i zamjenike glavnog tuioca. Posebnim odjelima
rukovode za to odreeni tuioci, dok svi tuioci zajedno s glavnim tuiocem i zamjenicima
ine Kolegij tuilaca tuilatva BiH.
Poseban odjel za ratne zloine je odgovoran za procesuiranje predmeta ratnih zloina koji
su poinjeni na teritoriji Bosne i Hercegovine u periodu agresije na BiH od 1992. do 1995.
godine. vano je istai ulogu tuilatva u procesu preuzimanja sluajeva s tribunala u Hagu
kojim se iskazuje povjerenje u pravosue Bosne i Hercegovine. odjel za ratne zloine ima
pet timova koji su rasporeeni u Bosni i Hercegovini i poseban tim za srebrenicu: tim 1 za
sjeverozapadnu Bosnu i dio Posavine, tim 2 za srednju Bosnu, tim 3 za istonu Bosnu i dio
Posavine, tim 4 za sarajevo, ukljuujui i istonu Hercegovinu i tim 5 za zapadnu Hercegovinu i dolinu neretve, i poseban tim za srebrenicu. U timu se nalaze tuioci dravljani
Bosne i Hercegovine, meunarodni tuioci i istraitelji, te pripravnici odjela za podrku
tuilatvu Ureda registrara, a na elu tima nalazi se tuilac iz Bosne i Hercegovine.
U nadlenosti Posebnog odjela tuilatva za organizirani kriminal spada procesuiranje
poinilaca organiziranog, privrednog kriminala i korupcije u skladu sa zakonima Bosne i
Hercegovine. ovdje spadaju krivina djela korupcije koja se odnose na predstavnike
institucija Bosne i Hercegovine, krivina djela privrednog i finansijskog kriminala ukljuujui
krivina djela poreske utaje, krijumarenja, carinskih prevara i pranja novca, te krivina
djela organiziranog kriminala ukljuujui, ali ne i ograniavajui se na djela meunarodne
trgovine drogama, trgovine ljudima i slino. odjel za opti kriminal je odgovoran za pro cesuiranje poinilaca krivinih djela koja spadaju u opti kriminal u skladu sa zakonom
Bosne i Hercegovine. tuilatvo BiH ini, zajedno s ostalim tuilatvima u BiH, tuilaki
sistem u kojem je naglaena podijeljenost nadlenosti shodno administrativnom ureenju
Bosne i Hercegovine. U entitetu FBiH najvei znaaj imaju kantonalna tuilatva, dok je
317
federalnom tuilatvu povjeren zadatak postupanja u albenim postupcima, kao i kontroli

rada kantonalnih tuilatava.
shema br. 2 tuilaki sistem BiH (vstv, 2007: 87).
U entitetu rs uspostavljen je zaokruen i jedinstven tuilaki sistem zajedno s republikim

entitetskim tuilatvom. tuilatvo BiH nema mogunost kontrole nad radom spomenutih
tuilatava, davanja obaveznih instrukcija u pogledu rada kao ni uputstava za preduzimanje
odreenih radnji mimo izvorne nadlenosti tuilatva.
tuilatvo BiH ima stvarnu potrebu kontinuiranog profesionalnog usavravanja zaposlenika
kao i dodatnih napora u predmetima ratnih zloina, u kojima se tuilatvo susree s
opstrukcijama, esto i od uposlenika drugih dravnih institucija upitne ratne prolosti.
tuilatvo BiH, ipak, predstavlja pokazni primjer dobrog funkcioniranja institucija Bosne i
Hercegovine, kako zbog zavidnog nivoa profesionalnosti iznad prosjeka Bosne i Hercegovine,
tako i zbog uspjenosti u radu, i viegodinjeg odolijevanja raznim politikim uticajima koji
kontinuirano vre pritisak na rad glavnog tuioca i tuilatva Bosne i Hercegovine.
318
5.5. URED REGISTRARA BOSNE I HERCEGOVINE

Ured registrara8 je organ koji je osnovan sporazumom izmeu visokog predstavnika u BiH
i Predsjednitva BiH9 s ciljem pruanja materijalno-tehnike podrke sudu i tuilatvu BiH
u procesuiranju predmeta ratnih zloina, organiziranog kriminala, privrednog kriminala i
korupcije. Uzimajui u obzir da Ured registrara prua podrku u radu dravnog suda i
tuilatva, potrebno je naglasiti da se iskljuivo radi o pomoi materijalno-tehnike prirode,
te da sud i tuilatvo uivaju potpunu nezavisnost u vrenju svojih nadlenosti. Prema
sporazumu o osnivanju Ureda registrara, mandat ovog organa je upravljanje i pruanje
usluga podrke odjelima i i ii suda te pruanje usluga podrke posebnim odjeljenjima
tuilatva (l. 2. sporazuma) koje, inter alia, mogu biti: organiziranje i koordiniranje
aktivnosti vezanih za pritvor, obranu i zatitu i podrku svjedocima i sl.
Materijalno-tehnika pomo Ureda registrara sastoji se u pruanju usluga administrativne
podrke relevantnim odjelima suda BiH i tuilatva BiH (kao npr. voenje sudnica,
postupanje sa spisima predmeta ili rukovanje tehnikom opremom u sudnicama), pruanje
pravne podrke, pruanje logistike i psiholoke podrke svjedocima prije, tokom i nakon
suenja, odravanje veze s Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju, i sl.
Uzimajui u obzir da se radi o tzv. hibridnom organu (sa znaajnim meunarodnim
elementom), u toku je proces tranzicije Ureda registrara u domau instituciju.
5.6. PRAVOBRANILATVO BOSNE I HERCEGOVINE
Pravobranilatvo BiH je organ na dravnom nivou koji ima zadatak pruanja pravnih savjeta
i zastupanja Bosne i Hercegovine (njenih institucija, javnih agencija, javnih korporacija i dr.
organizacija) pred svim tijelima u zemlji i meunarodnim sudovima i arbitraama, kao i
sudovima u inostranstvu i organima drugih drava. ova institucija takoer zastupa vijee
ministara BiH pred Ustavnim sudom BiH i evropskim sudom za ljudska prava u strasbourgu.
Pravobranilatvo BiH je osnovano s ciljem da drava BiH raspolae s efikasnom pravnom
zatitom i zastupanjem u pogledu zatite njenih Ustavom utvrenih nadlenosti, interesa
i prava. na elu ove institucije je pravobranilac koji ima dva zamjenika. njih imenuje vijee
ministara BiH na mandat od etiri godine s mogunou ponovnih imenovanja.
Puni naziv ovog organa je Ured registrara za odjel i za ratne zloine i odjel ii za organizovani kriminal,
privredni kriminal i korupciju krivinog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog
odjela za ratne zloine, te Posebnog odjela za organizovani kriminal, privredni kriminal i korupciju tuilatva
BiH.
Puni naziv sporazuma je Sporazum izmeu visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu i Bosne i Hercegovine o uspostavi Ureda registrara odsjeka i za ratne zloine i odsjeka ii za organizirani kriminal, privredni
kriminal i korupciju krivinog i Apelacionog odjeljenja Suda Bosne i Hercegovine, kao i Posebnog odjeljenja
za ratne zloine te Posebnog odjeljenja za organizirani kriminal, privredni kriminal i korupciju tuilatva
319
Zakon o Pravobranilatvu BiH regulie nadlenost ovog tijela, u koje izmeu ostalog spadaju:
vrenje poslova pravnog savjetovanja i zakonskog zastupanja BiH pred svim zakonskim
tijelima; vrenje poslova pravne zatite imovine i imovinskih interesa BiH, njenih institucija,
javnih agencija, javnih korporacija i drugih organizacija BiH utvrenih zakonom BiH;
zastupanje vijea ministara BiH pred Ustavnim sudom BiH; poslovi zastupanja BiH i njenih
institucija, javnih agencija, javnih korporacija i drugih organizacija BiH utvrenih zakonom
BiH, Pravobranilatvo naroito vri pred sudom BiH, i institucijama BiH u upravnom postupku,
pred sudovima i drugim organima u entitetima, kao i pred sudom Brko distrikta BiH i
organima uprave u Brko distriktu BiH u upravnim stvarima, u skladu sa zakonom BiH; i dr.
6. ENTITETSKO PRAVOSUE
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine predvia vrenje sudske funkcije na tri nivoa na
nivou Federacije, kantona i opina, u skladu sa Zakonom o sudovima FBiH.
osnovna naela funkcionisanja sudske vlasti proklamovana na nivou Bosne i Hercegovine,
neovisnosti i samostalnosti, ugraena su u entitetska pravosua. naelo javnosti, izvravanja
i pomaganja u izvravanju presuda i rjeenja drugih sudova, osiguravanja jednakog poloaja
stranaka u postupku podignuta su na nivo ustavnih naela i obaveza.
nadlenost za donoenje procesnih zakona je na nivou Federacije, a kantonalne skuptine
mogu propisati dopunska pravila o organizaciji i upravljanju kantonalnim i opinskim
sudovima. sudovi imaju, shodno tim pravilima, mogunost utvrivanja svoje unutranje
organizacije i usvajanja dopunskih pravila.
sudovi entiteta Federacije BiH su Ustavni sud i vrhovni sud u ije lanstvo se biraju ugledni
pravnici najviih moralnih kvaliteta kojima je odobren imunitet u obavljanju svojih redovnih
poslova. Ustavom Federacije prvotno je previena jednakopravnost sudija Hrvata i Bonjaka
uz odgovarajuu zastupljenost ostalih da bi izmjenama uslovljenim odlukom Ustavnog
suda BiH o konstitutivnosti naroda paritetom bili obuhvaeni i srbi, ime je otklonjena
izvorno diskriminatorska odredba kada su u pitanju konstitutivni narodi, dakako ostavljajui
i dalje otvorenim pitanje izbora shodno nacionalnom kljuu.
Zakonom o sudovima u Federaciji BiH iz 2005. godine uvaene su reforme bh. pravosudnog
sistema kojima sudije sudova Federacije imenuje visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i
Hercegovine. sudije se imenuju na mandat neogranienog trajanja, s tim da im mandat
moe prestati u sluaju da podnesu ostavku, navre starosnu dob propisanu za obavezan
odlazak u penziju ili budu razrijeeni dunosti iz razloga utvrenih zakonom. starosna dob
za obavezan odlazak u penziju za sudije i tuioce imenovane od strane visokog sudskog i
tuilakog vijea je navrenih sedamdeset (70) godina ivota. Za rukovoenje cjelokupnim
sudom i sudakom upravom odgovoran je predsjednik suda. Predsjednik vrhovnog suda
je jedan od sudija imenovanih u vrhovni sud, koji posjeduje dokazane rukovodne i
320
organizacione sposobnosti bitne za rad suda. Predsjednik se imenuje na mandat od est

(6) godina i moe biti ponovo imenovan.
Pravilnikom o unutranjoj organizaciji vrhovnog suda entiteta Federacije Bosne i Hercegovine i sistematizaciji radnih mjesta ureuje se unutranja organizacija, sistematizacija radnih
mjesta, rukovoenje vrhovnim sudom i organizacijskim jedinicama, planovi suda, radni
odnosi i disciplinska odgovornost, ostvarivanje nadlenosti i javnosti rada suda, te prelazne
i zavrne odredbe.
vrhovni sud Federacije BiH je najvii albeni sud Federacije koji odluuje o redovnim
pravnim lijekovima protiv odluka kantonalnih sudova, kada je to zakonom odreeno, te
odluuje o pravnim lijekovima o odlukama svojih vijea kada je to potrebno. vrhovni sud
rjeava sukob nadlenosti izmeu kantonalnih i opinskih sudova s podruja razliitih
kantona, ako zakonom nije drugaije odreeno, te odluuje o prenoenju mjesne nadlenosti s jednog suda na drugi sud. vrhovni sud obavlja i druge poslove utvrene zakonom,
osim onih iz nadlenosti Ustavnog suda entiteta Federacije Bosne i Hercegovine. vrhovni
sud ima izvorne nadlenosti utvrene federalnim zakonom postupajui u tim predmetima
kao prvostepeni sud.
Ustavni sud entiteta Federacije Bosne i Hercegovine potvrda je opredjeljenja entitetskog
pravosua o primjeni i zatiti naela ustavnosti i zakonitosti na kojima poiva, izmeu
ostalih, pravna drava. Ustavni sud Federacije ini devet sudija, od ega po dvoje sudija iz
reda konstitutivnih naroda i jedan iz reda ostalih. izbor sudija vri se javnim konkursom
kojeg raspisuje visoko sudsko i tuilako vijee. vstv, na osnovu utvrenih kriterija, vri
rangiranje prijavljenih kandidata na osnovu ega predsjednik Federacije, u saglasnosti s
oba potpredsjednika, predlae kandidate za sudije. Za imenovanje sudija potrebna je
potvrda veine delegata doma naroda Parlamenta Federacije koji su prisutni i koji glasaju.
izabrane sudije ostaju na dunosti do 70. godine ivota. Prije ovog roka njihov mandat
moe prestati samo ostavkom ili smjenom, pri emu odluku o smjeni donosi sam Ustavni
sud i to konsenzusom ostalih sudija toga suda.
osnovna funkcija Ustavnog suda, shodno Ustavu FBiH (C, iii, lan 10.), je rjeavanje sporova
izmeu kantona i federalne vlasti, grada i njegovog kantona ili federacije, opine i grada,
izmeu opine i kantona ili federalne vlasti, izmeu institucija federalne vlasti ili unutar
pojedinih institucija federalne vlasti.
Ustavni sud odluuje i o ustavnim pitanjima koja mu predoi vrhovni ili kantonalni sud,
kao i pitanjima koja proistiu iz zakona kojima se utvruje imunitet u Federaciji. odluke
suda su konane i obvezujue, a sud ostvaruje svoju djelatnost na osnovu ustavnih
ovlatenja, Zakona o postupku pred sudom, te Poslovnikom Ustavnog suda FBiH.
na nivou kantona djeluju kantonalni sudovi kao prvostepeni sudovi s izvornim nadlenostima u stvarima koje ne spadaju u nadlenost opinskih sudova, te kao drugostepeni
sudovi kada odluuju o albama na presude opinskih sudova. izbor sudija kantonalnih
sudija povjeren je visokom sudskom i tuilakom vijeu Bosne i Hercegovine. Kantonalni
321
sudovi u svom radu primjenjuju ustavna naela o sudovima Federacije. sudije kantonalnih
sudova, osim sudija u rezervi, imenuju se doivotno, a sastav sudova je proporcionalan
popisu stanovnitva iz 1991. godine.
opinski sudovi, koji se s ciljem funkcionalnije i ekonominije organizacije pravosua,
mogu osnovati za teritoriju dvije ili vie opina, imaju izvornu nadlenost za sve graanske
i krivine stvari osim ukoliko je neka od tih nadlenosti, Ustavom ili zakonom, prenesena
na neki drugi sud. imenovanje sudija je takoer povjereno visokom sudskom i tuilakom
vijeu BiH, a sudovi u svom radu primjenjuju ustavne principe koji se odnose na sudove u
Federaciji.
Ustav entiteta Federacije Bosne i Hercegovine nije predvidio kao ustavnu kategoriju
tuilatvo Federacije Bosne i Hercegovine. Poloaj i uloga tuilatva regulisana je Zakonom
o Federalnom tuilatvu i kantonalnim zakonima o tuilatvu. visoki predstavnik za Bosnu
i Hercegovinu 2002. godine odlukom je donio Zakon o tuilatvu, koji je kasnije usvojio
Parlament Federacije.
Federalno tuilatvo vri svoju funkciju u skladu sa Ustavnom Bosne i Hercegovine i
Ustavom entiteta Federacije BiH, a na osnovu zakona Bosne i Hercegovine. U okviru svojih
nadlenosti Federalno tuilatvo titi ostvarivanje ljudskih prava i graanskih sloboda
zajamenih Ustavom Bosne i Hercegovine i entiteta Federacije Bosne i Hercegovine, kao i
prava i interese pravnih lica u skladu sa zakonom osiguravajui ustavnost i zakonitost.
Federalno tuilatvo u ostvarivanju funkcije gonjenja za krivina djela je nadleno da
postupa pred vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine u skladu sa Zakonom o
sudovima u FBiH u redovnim pravnim lijekovima protiv odluka kantonalnih sudova, ako
je to zakonom odreeno; kod odluivanja o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravomonih odluka sudova kada je to zakonom odreeno; kod rjeavanja sukoba nadlenosti
izmeu kantonalnih i opinskih sudova s podruja razliitih kantona, ako zakonom nije
drugaije odreeno, postupa kod odluivanja radi prenoenja mjesne nadlenosti s jednog
suda na drugi sud kada je to odreeno zakonom; postupa kod odluivanja i o drugim
poslovima utvrenim zakonom, osim onih iz nadlenosti Ustavnog suda FBiH.
Federalno tuilatvo nadzire rad kantonalnih tuilatava u cilju garantiranja zakonitosti i
efikasnosti postupka, daje obavezna uputstva kantonalnim tuilatvima u pogledu rada,
uputstva za preduzimanje odreenih radnji zauzimaju zajednike stavove po pojedinim
predmetima, izvjetava predsjednika Federacije, zamjenika predsjednika Federacije,
Parlament Federacije i vladu Federacije o svom radu.
Ustav entiteta republike srpske sadri posebno poglavlje (X) posveeno sudovima i javnom
tuilatvu, uvodei ga time kao ustavnu kategoriju. Ustavom su odreena osnovna naela
djelovanja sudova opeprihvaena u bh. pravosudnom sistemu (odnosno pravosudnim
sistemima). reformom pravosudnog sistema izbor, kontrola rada i sankcionisanje sudija i
tuilaca povjeren je, kada je u pitanju izbor sudija osnovnih i okrunih sudova, visokom
sudskom i tuilakom vijeu BiH.
322
Pravosudni sistem republike srpske ine vrhovni i Ustavni sud, sistem redovnih sudova
ustrojen na okrunom i lokalnom nivou, javno tuilatvo rs-a i kvazisudske institucije
(advokatska komora i druga strukovna udruenja).
Ustavni sud republike srpske pravno je utemeljen na ustavnom tekstu sadranom u
poglavlju iX Ustava republike srpske, posebnom Zakonu o Ustavnom sudu rs-a, dok je
procedura i postupak pred sudom, kao i poloaj sudija detaljnije regulisan Poslovnikom
suda i odlukom o organizaciji Ustavnog suda rs-a. Ustavnom sudu rs-a povjeren je cilj
osiguranja zatite ustavnosti i zakonitosti (stav 7. lana 69. Ustava rs-a), dok je nadlenost
suda odreena lanom 115. Ustava rs-a obuhvativi prevashodno openadzornu,
usmjeravajuu i preventivnu nadlenost suda, te odluujuu i normativnu.
vrhovni sud republike srpske uspostavljen je na osnovu lana 135. Ustava entiteta
republike srpske odlukom narodne skuptine o osnivanju vrhovnog suda republike srpske
od 12. 8. 1992., a nadlenost mu je bila propisana Zakonom o redovnim sudovima koji je
stupio na pravnu snagu 28. 5. 1993. godine. Prema lanu 18. Zakona o sudovima republike
srpske, vrhovni sud republike srpske je najvii sud u entitetu republika srpska.
vrhovni sud je nadlean da odluuje o redovnim pravnim lijekovima protiv odluka okrunih
sudova, ako je to zakonom odreeno; o vanrednim pravnim lijekovima protiv pravosnanih
odluka sudova i sudova za prekraje, kada je to zakonom odreeno; o pravnim lijekovima
protiv odluka svojih vijea, ako zakonom nije drugaije odreeno; rjeava sukobe
nadlenosti izmeu sudova, ako zakonom nije drugaije odreeno; odluuje o prenoenju
mjesne nadlenosti s jednog suda na drugi sud, kada je to odreeno zakonom; obavlja
druge poslove odreene zakonom.
sistem redovnih sudova ine okruni sudovi u Banjoj Luci, Bijeljini, doboju, trebinju,
istonom sarajevu, u iji organizacijski sastav ulazi devetnaest osnovnih sudova sa, gdje
je potrebno, uspostavljenim odjeljenjima tih sudova.
osnovni sudovi sude u prvom stepenu u krivinim, graanskim, privrednim i drugim stvarima
dok su okruni sudovi stvarno nadleni da postupaju kao prvostepeni i apelacioni sudovi.
okruni sud je nadlean u prvom stepenu da sudi za krivina djela za koja je zakonom
propisana kazna zatvora preko 10 godina ili dugotrajni zatvor, ako zakonom nije odreena
nadlenost drugog suda, postupa u toku istrage i nakon podizanja optunice, sudi za
krivina djela za koja je sud Bosne i Hercegovine prenio nadlenost na okrune sudove,
odluuje u svim upravnim sporovima i to prema sjeditu prvostepenog upravnog organa,
kao i o zahtjevima za zatitu sloboda i prava utvrenih Ustavom, ako su takve slobode i
prava povrijeeni konanim pojedinanim aktom ili radnjom slubenog lica u organima
uprave, odnosno odgovornog lica u preduzeu, ustanovi ili drugom pravnom licu, kada za
zatitu tih prava nije osigurana druga sudska zatita.
nadlenost okrunih sudova u drugom stepenu sastoji se u odluivanju o albama protiv
odluka osnovnih sudova, odluivanju o albama protiv rjeenja sudova za prekraje,
323
odluivanju o drugim redovnim i vanrednim pravnim lijekovima, ako je to odreeno

zakonom.
djelokrug okrunih sudova protee se i na nadlenost da rjeava o sukobu mjesne
nadlenosti izmeu osnovnih sudova sa svog podruja u skladu sa zakonom, o prenosu
mjesne nadlenosti s jednog osnovnog suda na drugi osnovni sud na svom podruju,
odluuje o brisanju osude i prestanku mjera sigurnosti i pravnih posljedica osude, na osnovu
sudske odluke, da postupa po molbama za pomilovanje u skladu sa zakonom, rjeava
priznavanje odluka stranih sudova, stranih trgovakih sudova i stranih arbitraa, prua
meunarodnu pravnu pomo u krivinim predmetima, vri druge poslove odreene
zakonom.
entitet republika srpska 2008. godine uspostavila je okrune privredne sudove i vii
privredni sud republike srpske. Privredni sudovi, koji su s radom poeli 2010. godine,
nadleni su za rjeavanje privrednih sporova, steaj, likvidaciju i registraciju preduzea, a
imenovanje sudija vri visoko sudsko i tuilako vijee BiH. Privredni sudovi u pravnom
sistemu Bosne i Hercegovine ne predstavljaju novost kako su isti bili dio pravosudnog
sistema socijalistike republike BiH. vstv BiH ukljueno je u raspravu povodom
uspostavljanja privrednih sudova kada je nacrt predloenog zakona ve pripremljen i
upuen u parlamentarnu proceduru, a zakljuci doneseni, ime su prekrena naela
uspostavljena Zakonom o vstv-u, kao i osnovna naela efikasne saradnje izmeu dravnih
i entitetskih institucija.
sistem javnih tuilatava, kao i sudski sistem, zaokruena je cjelina koju ini republiko
tuilatvo i okruna tuilatva povezana s odgovarajuim okrunim sudovima. Pravna
osnova djelovanja tuilatava je ustavni tekst i poseban Zakon o javnom tuilatvu rs-a
kojeg je prvotno nametnuo visoki predstavnik za BiH 21. avgusta 2002. godine.
Ustanovljen je i sistem pravobranilatava entiteta, koji organizacijski slijedi logiku
administrativne podjele BiH, obavljajui poslove pravnog savjetovanja i zakonskog
zastupanja entiteta, kantona i organa lokalne samouprave. Federalno ministarstvo pravde,
kantonalna ministarstva pravde, te Ministarstvo pravde republike srpske vre upravne,
strune i druge poslove utvrene zakonom koji se odnose na ostvarivanje nadlenosti
entiteta Federacije BiH i republike srpske u oblasti pravosua. Ministarstvo pravde entiteta
FBiH obavlja poslove u oblasti pravosudnih institucija i uprave kao i upravnim nadzorom
nad radom pravosudne uprave i federalnih tijela uprave, zatim udruivanja u politike
organizacije i udruge graana, kao i uredsko poslovanje, pravni nadzor, te pitanja izvrenja
krivinih sankcija.
Pravosudni sistemi entiteta Bosne i Hercegovine, kao integralni dio pravosudnog sistema
Bosne i Hercegovine svojim ustrojstvom su u najveem dijelu podudarne, i konano
zakonskim rjeenjima na dravnom nivou uvezane u jedinstvenu cjelinu s pravosudnim
institucijama drave Bosne i Hercegovine. Primjetna kompleksnost pravosudnog sistema
uvjetovana je dejtonskom administrativnom podjelom Bosne i Hercegovine, nedostatkom
324
koherentnosti pravosudnog sistema Bosne i Hercegovine i odgovarajuih nadlenosti na

dravnom nivou kojima nuno raspolau centralni dravni organi, neophodnih za uspjeno
ostvarivanje pravosudne funkcije u Bosni i Hercegovini.
7. ADVOKATURA I NOTARIJAT U BOSNI I HERCEGOVINI

advokatura ili slobodna pravna profesija, smatra se dijelom pravosua. najjednostavnije
reeno, advokat je osoba koja prua pravnu pomo fizikim i pravnim licima s ciljem zatite
njihovih prava i interesa. advokat, izmeu ostalog, prua pravnu pomo, i to pruanjem
pravnih savjeta, sastavljanjem razliitih pismena (ugovora, tubi i ostalih podnesaka) i
zastupanjem stranaka pred sudom. ovo je dosta stara djelatnost u Bosni i Hercegovini. Prvi
zakon koji regulie slobodnu pravnu profesiju donesen je u okviru austro-Ugarske
monarhije 1883. godine (Advokaten ordnung), a poslije toga su se donosile izmjene i dopune
ili novi zakoni po potrebi sve do dananjeg dana. advokatura u savremenoj Bosni i
Hercegovini prati ustavnu strukturu, tako da je ova problematika u nadlenosti entiteta
advokatura je nezavisna profesionalna djelatnost koja je organizirana i funkcionira u skladu
sa zakonom i drugim aktima. nezavisnost i samostalnost ove profesije ogleda se u
sljedeem: (i) nezavisnim vrenjem usluga pravne pomoi; (ii) pravom stranke na slobodan
izbor advokata; (iii) organizovanjem advokata u advokatsku komoru kao nezavisnu i
samoupravnu organizaciju s obaveznim lanstvom; (iv) donoenjem statuta kojim se
regulie rad advokatske komore i njenih organa; (v) donoenjem Kodeksa advokatske etike
i (vi) odluivanjem o pravu na obavljanje advokatske djelatnosti, privremenoj zabrani i
prestanku obavljanja djelatnosti. lanom 5. Zakona o advokaturi Federacije BiH propisano
je da su advokati duni da pruaju pravnu pomo savjesno i struno, u skladu sa ustavom,
zakonom i drugim propisima, kao i statutom i drugim opim aktima Federalne advokatske
komore, te Kodeksom advokatske etike. U pravilu, advokat je obavezan uvati kao
advokatsku tajnu sve to mu je stranka povjerila, izuzev ako je advokat osloboen ove
obaveze na osnovu izriitog ili preutnog odobrenja stranke, pod kojim se, izmeu ostalog,
podrazumijevaju sluajevi i kad je stranka pokrenula disciplinski postupak protiv advokata,
kada je to nuno radi odbrane advokata u krivinom postupku koji je protiv njega pokrenut,
kada advokat posumnja da predstoji izvrenje teeg krivinog djela i kada advokat pokrene
parnicu radi namirenja trokova i izdataka koje mu stranka duguje.
institucija notara je novost u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. notar (notarius publicus)
je nosilac javnih ovlatenja u dijelu preventivne njege prava (taji, 2009: 2) vrei svoju
dunost samostalno, neovisno, i profesionalno u oblastima stvarnog, porodinog,
nasljednog i poslovnog prava. U nadlenosti notara spadaju notarske obrade isprava,
izdavanje potvrda, vrenje ovjere potpisa, rukoznaka, prepisa, sastavljanje privatnih
dokumenata, neslubena zastupanja, zastupanje pred upravnim sudovima, provoenje
nasljedstva i sl. (taji, 2009: 3-5). isprave koje sastavi i potvrdi notar su notarski obraene
325
isprave, koje mogu biti izvrne, tj. na osnovu kojih se mogu direktno preduzimati radnje
izvrenja.10 Broj notarskih mjesta u kojima notari obavljaju svoju dunost je ogranien za
svako naseljeno mjesto koje se odreuje prema broju stanovnika, dok stranke mogu birati
notara koji e im pruati usluge.
Kako je napomenuto, notar vri javna ovlatenja u oblastima stvarnog, porodinog,
nasljednog i poslovnog prava. sljedei pravni poslovi zahtijevaju za svoju punovanost da
se za njih saine notarski obraene isprave (taji, 2009: 4): (i) pravni poslovi o regulisanju
imovinskih odnosa izmeu branih drugova, kao i izmeu osoba koje ive u vanbranoj
zajednici; (ii) raspolaganje znaajnim dijelovima imovine maloljetnih i poslovno nesposobnih osoba; (iii) pravni poslovi kojima se obeava neka radnja kao poklon11; (iv) pravni poslovi
prenosa ili sticanja prava vlasnitva ili drugih stvarnih prava na nekretninama; i (v) osnivaki
akti privrednih drutava i utvrivanje njihovih statuta, kao i promjena njihovih statuta.
smatra se da postoje odreene prednosti u pravnom prometu kada su u pitanju notari.
Prvenstveno, aktivnost notara ima snanu preventivnu funkciju jer vodi spreavanju
buduih sporova, na nain to se u postupku obraivanja isprava otklanjaju pravni
nedostaci, to doprinosi formalnoj validnosti obraenih pravnih dokumenata. notar je
neutralan prema strankama, tj. duan je da pouava, objanjava i savjetuje sve stranke u
postupku, i ne zauzima stranu u tim postupcima. Upravo ta injenica pravi razliku izmeu
notara i advokata, koji je pravni zastupnik jedne strane u postupku. notar sastavlja pravni
posao u formi javne isprave, to osigurava njenu valjanost i pravnu sigurnost. takve notarski
obraene isprave imaju veu dokaznu snagu. te isprave su i efikasne, jer imaju snagu
sudske presude.
8. IZAZOVI I PERSPEKTIVE PRAVOSUA BOSNE I HERCEGOVINE

Prethodno je spomenuto da je provedena opsena reforma pravosua u Bosni i Hercegovini
u zadnjih 6 godina. ipak, nekoliko problema jo postoji. ovdje e se iznijeti etiri glavna
problema: (i) nepovezanost pravosudnog sistema, (ii) neprimjeren uticaj politikih struktura
na rad pravosua, (iii) problem procesuiranja ratnih zloina, i (iv) veliki broj nerijeenih
predmeta.
1. nepovezanost pravosudnog sistema. iako nema spora da su provedene reforme u oblasti
pravosua korisne i dobrodole, pravosudni sistem je i dalje nepovezan. Kako smo vidjeli
u pregledu pravosua u entitetima BiH, gledani sami za sebe, vidljivo je da se tu radi o
zaokruenim cjelinama od najnieg (osnovnog ili opinskog) suda pa do vrhovnih i ustavnih
sudova entiteta. s druge strane, osnivanjem pravosudnih institucija na dravnom nivou,
dakle, kao jednim potpuno novim i potrebnim pravosudnim institucionalnim okvirom,
10
11
to nije sluaj sa sudskim odlukama koje tek ispunjenjem odreenih uslova dobijaju izvrnu snagu.
Uz mogunost nadomjetanja nedostatka notarske forme izvrenjem obeanje radnje.
326
stvorila se teoretska i praktina mogunost osnivanja vrhovnog suda ope nadlenosti na

dravnom nivou. U vezi s tim pitanjem javila su se razliita stajalita. s jedne strane radi se
o zagovornicima te ideje s argumentacijom da bez obzira na konkretna rjeenja u sloenim
dravama, djelovanje jednog vrhovnog suda, kao suda opte nadlenosti, elementarna je
pretpostavka pravnodravnog ustrojstva (arevi, 2010: 396). time bi se omoguila
ujednaena i konzistentna primjena prava na teritoriji cijele BiH i istovremeno onemoguila
bi se pogrena primjena prava uspostavljanjem jedinstvenog standarda i (...) osigurao bi
se jednak pristup i jednak poloaj pred sudom. (arevi, 2010: 397). druga miljenja,
meutim, idu u pravcu da postojanje vrhovnih sudova u entitetima nije problem, jer su
oni dio pravnog sistema, koji je uspostavljen reformom. ali, upitna je apelaciona nadlenost
suda BiH u odnosu na vlastite odluke i tu se radi o povredama evropske konvencije o
ljudskim pravima i Meunarodnog pakta o graanskim i politikim pravima (Peri, 2007).
Prema istom miljenju, sud BiH nije najvii sud, nego jedna vrsta specijalnog suda, i da u
tom kontekstu treba osnovati apelacioni sud BiH koji bi preispitivao odluke suda BiH. Bez
obzira na gledita, svi se slau da rasprave o bilo kakvim reformama u oblasti pravosua
moraju biti u sklopu ire rasprave o ustavnim promjenama u BiH, odnosno u kontekstu
unutranje harmonizacije ustavnog prava (Peri, 2007; stanojlovi, 2009; arevi, 2010:
391). takoer, preporuke vijea evrope i evropske unije idu u pravcu ustanovljavanja
vrhovnog suda BiH. Upravo se u izvjetaju o napretku BiH za 2008. godinu u procesu
stabilizacije i pridruivanja evropskoj uniji, jasno naglaava kao glavni problem nedostatak
vrhovnog suda BiH koji bi harmonizirao primjenu prava u etiri zasebne jurisdikcije: dravni
nivo, nivo Federacije BiH, nivo rs i nivo Brko distrikta BiH (BH Progress report, 2008: 13).
Godinu prije, u kontekstu prenosa predmeta iz nadlenosti Hakog tribunala (ratni zloini)
na sudove u BiH, Parlamentarna skuptina vijea evrope vrlo je jasno u rezoluciji 1564(2007)
istakla da vlasti BiH osiguraju harmonizaciju primjene prava, razmotre uspostavljanje
nacionalnog vrhovnog suda, ili nadlenosti vrhovnog suda dodijele ve postojeem sudu
s ciljem obezbjeenja pravne sigurnosti (stav 21.2.1.). U tom kontekstu, smatramo da e
se morati preispitati cjelokupan pravosudni sistem u BiH, a uspostavljanje vrhovnog suda
BiH kao sljedei reformski korak kada je u pitanju pravosue BiH. da li e u tom kontekstu
opstati vrhovni sudovi entiteta, to prije svega predstavlja ire pitanje ustavnog ustrojstva
BiH i utvrivanja nadlenosti.
2. neprimjeren uticaj politikih struktura na rad pravosua. Kako smo vidjeli, osnovni temelji
rada pravosua su nezavisnost i nepristrasnost. sudska vlast, kao trea grana vlasti, je
samostalna i nezavisna u odnosu na zakonodavnu i izvrnu. Proces osnivanja pravosudnih
institucija na dravnom nivou, i to posebno kroz aktivnosti tadanjeg visokog predstavnika
u BiH, bili su predmetom estokih politikih pritisaka politike javnosti i nosilaca funkcija
iz entiteta republika srpska. s tim u vezi, neuspjeno je ustavno osporavano osnivanje kao
i krivina nadlenost suda BiH pred Ustavnim sudom BiH. takoer, pravna nesigurnost
graana pokuava se prikazati kroz prizmu negativne i nacionalno obojene pristrasnosti
dravnih pravosudnih organa spram srpskog nacionalnog korpusa iz entiteta republika
srpska tako to se prikazuje da se, npr., u predmetima ratnih zloina optuuju samo pripadnici srpskog naroda (ajinovi, 2009, 16. decembar), te se u tom kontekstu ele prikazati
327
kao instrumenti druga dva (ili pak samo jednog) naroda spram onog treeg (ivanovi,
2008: 373374).12 Kada su u pitanju predmeti organiziranog kriminala, privrednog kriminala
i korupcije, stanje je jo tee, pogotovo okonanjem mandata meunarodnih sudija i
tuilaca u tim predmetima u dravnom pravosuu. Karakteristika zemalja u tranziciji (kakva
je BiH) je u visokoj stopi organiziranog kriminala, a akteri tih predmeta su esto i nosioci
politikih dravnih funkcija. Pored toga, kritike naspram rada pravosudnih tijela odnose se
i na razliite politike pritiske u odnosu na pojedine krivine predmete. stoga ne udi ope
zadovoljstvo politikih struktura odlukom o okonanju mandata stranim sudijama i
tuiocima koji su nerijetko upravo protiv njih vodili krivine istrage. osCe Misija u BiH je u
svom tematskom izvjetaju o nezavisnosti pravosua preporuila uzdravanje od bilo
kakvog neprimjerenog uticaja ili pritisaka, te napada na ugled i integritet pravosua, i tu
podstakla vstv da utvrdi dosljednu praksu zatite nosilaca pravosudnih funkcija na svim
nivoima i na cijelom teritoriju BiH (osCe BiH, 2009: 5).
3. Problem procesuiranja ratnih zloina. strategija zavretka rada Meunarodnog krivinog
tribunala za bivu Jugoslaviju (rezolucije vijea sigurnosti Un br. 1503(2003) i 1534(2004))
podrazumijeva prijenos predmeta na pravosudne institucije zemalja bive Jugoslavije. s
tim u vezi na dravnom nivou je, kao to je prethodno spomenuto, osnovan sud BiH, koji,
inter alia, ima nadlenost da vodi takve postupke ili da ih prosljeuje ostalim sudovima u
BiH. ipak, u vezi s tim postoji dosta problema. Prvi od njih je potencijalno veliki broj
predmeta koji se trebaju istraiti i procesuirati. iako se ne zna taan broj moguih predmeta
ratnih zloina, ipak jasno je da se radi o velikom broju koje tek treba istraiti i procesuirati,
a pravosudni kapaciteti BiH u materijalno-tehnikom smislu su dosta oskudni. U vremenu
koje slijedi, morae se ozbiljnije pozabaviti ovim pitanjem. ipak, treba napomenuti da bi
rjeavanje ovog problema bilo dosta lake kada bi postojala usaglaena koordinacija
pravosudnih institucija u BiH; odnosno koordinisani prenos predmeta s dravnog suda na
druge sudove. treba napomenuti da je krajem 2008. godine usaglaena i usvojena strategija
procesuiranja ratnih zloina u vijeu ministara BiH, ali do sada se jo uvijek nije poelo s
njenom primjenom. takoer, jedan od problema je i neujednaena primjena materijalnog
prava na predmete ratnih zloina. tako, na primjer, sudovi u Federaciji BiH procesuiraju
predmete meunarodnih zloina koji su poinjeni u periodu od 1992. do 1995. godine po
tri krivina zakona: pravnim pravilima Krivinog zakona sFrJ, Krivinom zakonu Federacije
BiH iz 1998. godine te Krivinog zakona BiH iz 2003. godine. to pokazuje da, iako se radi o
jednostavnom pitanju primjene blaeg zakona na poinioca, ne postoji usaglaen stav koji
je materijalni zakon zbilja i blai za poinioca. U tom pravcu, a s ciljem ujednaavanja sudske
prakse, poziva se na primjenu Krivinog zakona BiH iz 2003. godine kao najblaeg za
poinioca. (osCe BiH, 2008: 13). i ovo je primjer u korist zagovornika uspostavljanja
vrhovnog suda BiH.
12
U kontekstu izvjetavanja medija o suenjima za ratne zloine v. izvjetaj o stanju ljudskih prava u BiH
za 2008. godinu.
328
4. Veliki broj nerijeenih predmeta. Jedan je od ciljeva provedene reforme pravosua bio i
da sudstvo Bosne i Hercegovine bude efikasno i brzo u procesuiranju predmeta, i u vezi s
tim poduzeti su odreeni koraci. Meutim, sudski postupci i dalje traju dosta dugo, to uz
postojanje ostalih formalnih problema onemoguuje sudove da rjeavaju po zaostalim
predmetima. veliki broj sudova pretrpan je nerijeenim predmetima, a kao glavni argument
u prilog tome navodi se nedostatak osoblja i sudija koji bi bili u mogunosti da se bave
samo tim predmetima.
9. ZAKLJUAK
U ovom radu predstavljen je pravosudni sistem BiH kao trea velika grana vlasti u okviru
tripartitne podjele na zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast. iz izlaganja se moe primijetiti
da se radi o veoma sloenom sistemu koji je opstao kao takav i pored provedene
pravosudne reforme. to je posljedica sloene ustavne strukture drave BiH. ipak, primjetno
je nekoliko pozitivnih koraka, a koji se prvenstveno ogledaju u osnovanim pravosudnim
institucijama na dravnom nivou (sud BiH, tuilatvo BiH), kao i unificiranom nainu
imenovanja nosilaca sudskih i tuilakih funkcija u Bosni i Hercegovini putem uspostavljanja
vstv BiH. Upravo ova potonja institucija predstavlja kamen mea nezavisnog pravosua
Bosne i Hercegovine. nadalje, sve do osnivanja ovih institucija, nije se ni moglo govoriti o
pravosudnom sistemu na dravnom nivou. ipak, potrebno je da ova institucija u budunosti
ima znaajniju ulogu i u postavljanju sudija ustavnih sudova u BiH. time bi se izbjegla
mogunost politikih imenovanja na pozicije sudija u tim sudovima. Kako je ve naglaeno,
osnivanje vrhovnog suda BiH bi trebalo biti neizostavan reformski zahvat u kontekstu
buduih ustavnih reformi. nadalje, treba pospjeiti efikasnost sudstva imenovanjem novih
sudija koji bi radili iskljuivo na zaostalim predmetima. U pogledu procesuiranja ratnih
zloina, i pored velikog napretka posljednjih godina, treba postii koordinaciju pravosudnih
institucija u cijeloj dravi. s druge strane, u pogledu predstojeih najavljenih ustavnih
promjena, ne bi trebalo bjeati ni od pojednostavljenja ustavne strukture BiH, pa samim
tim i pravosudnog sistema, s ciljem osiguranja efikasnog i u slubi graanima, na meu narodnim i evropskim standardima reformisanog pravosudnog sistema drave BiH.
329
POLITIKE PARTIJE U BOSNI I HERCEGOVINI
Vlade Simovi
Saetak namjera ovog rada je da objasni i pokae kako su nastajale i kako djeluju politike partije
u Bosni i Hercegovini. Poevi od perioda austrougarske vladavine, rad objanjava kako
je tekao istorijski razvoj partija, njihova unutranja i spoljanja dinamika, prije svega kako
je zaeto etnoreligijsko oblikovanje i meusobno diferenciranje najrelevantnijih partija,
kao jedna od glavnih karakteristika partijske scene, kako prijanje, tako i dananje Bosne
i Hercegovine. Period kraljevine SHS/Jugoslavije uspostavio je odreenu demokratsku
praksu i institucije (izuzev u vrijeme estojanuarske diktature) te potvrdio i produbio ve
zapoetu partijsku razdvojenost po osnovu nacionalnog i vjerskog. okupacijom prve
Jugoslavije i kasnijom pobjedom komunista, koji uspostavljaju totalitarni jednopartijski
reim, ukidaju se brojna demokratska prava i institucije. Poetkom devedesetih godina
20. vijeka obnavlja se viepartijski sistem Bosne i Hercegovine. Formiraju se partijenacionalni pokreti (SdA, SdS, HdZ) koji pobjeuju na izborima 1990. godine. kasnija
njihova neslaganja po pitanju nezavisnosti Bosne i Hercegovine i njenog politikog
ureenja dovode do rata koji se zavrava dejtonskim mirovnim sporazumom. Partije u
postdejtonskoj Bosni i Hercegovini oslikavaju svu sloenost ove drave kao i sve linije
rascjepa u njoj, prije svega po osnovu nacionalnog i vjerskog.
Kljune rijei: Bosna i Hercegovina, politike partije, izbori, dejtonski mirovni sporazum
1. UVOD
Poslije vie od etrdeset godina vladavine saveza komunista talas demokratizacije u
zemljama istone i Jugoistone evrope odrazio se na Jugoslaviju, a time i na Bosnu i
Hercegovinu. U svim republikama formiraju se politike partije i to uglavnom po dva
principa: jedne nastaju transformacijom bivih republikih ogranaka saveza komunista
Jugoslavije ili eventualno iz saveza socijalistikog radnog naroda ili saveza socijalistike
omladine, druge opet nastaju od bivih disidenata, privrednika, intelektualaca, politikih
avanturista i slinih manje ili vie uspjenih aktera politikog ivota tog vremena. najvanija
podjela meu posljednjima bila je na nacionalne ili nacionalno-demokratske opcije i na
partije liberalno-demokratske orijentacije.
Bosna i Hercegovina je takoe pratila ove linije rascjepa, pa je stoga u prve izbore ula s tri
dominantne nacionalne partije (stranka demokratske akcije, srpska demokratska stranka
i Hrvatska demokratska zajednica) koje su od velikog broja glasaa shvaene, ne samo kao
simboli nacionalnog, ve i demokratskog preporoda. nasuprot njima bili su ve oprobani
330
i vieni kadrovi iz prethodnog reima koji su uglavnom osnivali partije lijeve orijentacije
(stranka demokratskih promjena, demokratski socijalistiki savez i sl.). U takvoj atmosferi
nacionalno-demokratske partije (sda, sds i HdZ) bili su apsolutni pobjednici izbora koji
su formirali vladajuu koaliciju.
razlike izmeu koalicionih partnera u pogledu dravnosti Bosne i Hercegovine (sds se
protivio nezavisnosti, dok su sda i HdZ djelovali na otcjepljenju Bosne i Hercegovine od
Jugoslavije), a kasnije i u pogledu njenog unutranjeg ureenja dovele su do rata. Poslije
trogodinjih pregovora, pod uticajem sjedinjenih drava, evropske unije i rusije potpisan
je sporazum u dejtonu kojim je uspostavljen mir i sadanji politiki poredak. ovo je najturbulentniji period u istoriji Bosne i Hercegovine. stoga su partije iz ovog perioda izdvojene
i obraene (samo za taj vremenski period 1990-1995) u kontekstu politikog znaaja koji
su imale.
Partije u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini svojim djelovanjem ponajbolje oslikavaju
brojne linije rascjepa koje postoje u ovoj dravi. najdrastinije su po osnovu nacionalnovjerskog i regionalnog.
Pored ve nabrojanih sda, sds-a i HdZ-a koji su prije i tokom rata bili partije svojevrsni
nacionalni pokreti, u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini je osnovan (najveim djelom
otcjepljenjem iz tri pomenute partije) veliki broj stranaka koje u politikom ivotu djeluju
u interesu jedne nacionalno-vjerske grupe (stranka za Bosnu i Hercegovinu, demokratski
narodni savez, Hrvatska demokratska zajednica 1990). neke od partija, poput saveza
nezavisnih socijaldemokrata, su vremenom radikalizovale svoje nacionalne stavove u
odnosu na poetne, to moe da se objasni dvojako: s jedne strane to je esto proizvod
objektivnih okolnosti (politiki pritisci i sl.), dok je s druge strane to rezultat pragmatskog
ponaanja politikih partija i njihovih lidera.
najznaajnije podjele izmeu partija u Bosni i Hercegovini su po osnovu njenog ustavnog
ureenja. i dok je veina partija sa sjeditem u srpskoj za ouvanje izvornog dejtonskog
ustavnog ureenja koje daje ovom entitetu veliku autonomiju, najvei broj partija iz
Federacije Bosne i Hercegovine (bilo da dolaze iz veinski hrvatskih ili bonjakih podruja)
zagovaraju njegovu promjenu. ova su pitanja esto predmet politikih sukoba (meupartijskih i nerijetko unutarpartijskih) i uzrok nestabilnosti u politikom ivotu Bosne i
Hercegovine. ove su teme jedno od centralnih istraivakih pitanja kojima se bavi ovaj rad.
2. O POLITIKIM PARTIJAMA TEORIJSKO ODREENJE

Politike partije su nastale iz potrebe za postojanjem medijatora izmeu drutva i drave.
one su nastale u vrijeme ograniavanja apsolutistike vladavine i jaanja uticaja parlamenata. Moris divere pie da su politike partije stvorene istovremeno sa izbornim i
parlamentarnim procedurama. one su se razvijale uporedo. Prvo su se razvijale u obliku
izbornih komiteta, sa zaduenjem da kandidatu obezbijede patronat poznatih linosti i da
331
Vlade Simovi
ujedno prikupe sredstva potrebna za izbornu kampanju. U okviru skuptina razvile su se

parlamentarne grupe u kojima su se okupljali poslanici istog miljenja radi zajednike akcije.
ovo okupljanje poslanika na vrhu navelo je njihove izborne komitete na terenu da se
ujedine; tako su stvorene prve politike partije (divere, 1966: 90).
Prve moderne politike partije osniva graanska klasa. Prvobitno su nastajale liberalne
partije da bi se kasnije razvile i konzervativne. i dok su liberalne partije izraavale interese
trgovake i industrijske buroazije, uz poetnu podrku radnika, konzervativne partije su
titile interese aristokratije i imale su podrku seljatva. Prvim modernim partijama smatraju
se vigovci i torijevci nastali prije dva i po vijeka u velikoj Britaniji. Za nastanak i razvoj
politikih partija zasluan je razvoj sredstava za masovnu komunikaciju, opismenjavanje
stanovnitva i uvoenje opteg prava glasa. Brojni autori smatraju da su partije postojale
mnogo prije nego to su osnovane u engleskoj. dejms Brajs tvrdi su partije postojale u
svim drutvenim vremenima. Jo u staroj Grkoj postojale su borbe izmeu trgovake i
zemljoradnike struje. sukobljavale su se i grupa oko Filipa i aleksandra Makedonskog i
grupa koja je bila protiv njih. Blondel smatra brau Grah, moda, prvim partijskim liderima
s narodnom podrkom. iz vremena renesansne italije navode se protopartije gvelfi i
gibelini (stojiljkovi, 2006: 15-16).
Prema Zoranu stojiljkoviu, politike partije moemo da definiemo kao dobrovoljne,
relativno trajne organizacije politikih istomiljenika iji je cilj preuzimanje i vrenje vlasti,
odnosno stalni uticaj na nju, radi ostvarivanja odreenih grupnih (klasnih, nacionalnih)
interesa. Pri tome se ui ili iri grupni interes nastoji da odjene u ruho zajednikog interesa
drutva, po principu izdavanja dijela za cjelinu (pars pro toto), i realizuje u okviru jedne
politike/ideoloke koncepcije o (poeljnoj) optoj dravnoj politici (stojiljkovi, 2006: 19).
osnovni elementi svake politike partije su organizacija, program, interes i nastojanje da
se osvoji i zadri vlast.
osim osnovnih elemenata bitno je odrediti i najbitnije funkcije politikih partija. Postoji
pet kljunih manifestnih funkcija politikih partija i one su: izraavanje interesa i uobliavanje javnog mnijenja, nominacija i izbor nosilaca politikih i javnih funkcija, kontrola i
usmjeravanje rada dravnih organa, politika mobilizacija i participacija, kao i funkcija
politikog obrazovanja i socijalizacije (stojiljkovi, 2006: 33).
Politike partije se dijele po vie osnova, odnosno kriterijuma klasifikacije. Prema sigmundu
nojmanu, politike partije se dijele na partije integracije i partije reprezentacije (neumann,
1956: 46). i dok partije integracije nastoje da birae integriu i mobiliu oko odreenih
vrijednosti, partije reprezentacije u prvi plan stavljaju maksimalizovanje glasova.
U zemljama stabilne demokratije najea podjela partija je izmeu etiri tipa: kadrovskih,
masovnih, sveobuhvatnih narodnih (catch-all peoples parties) i kartelskih partija o emu
pie Goati (Goati, 2004: 149). osim ove etiri nabrojane grupe partija, teoretiari poznaju
jo i klijentistike i liderske partije.
332
Politike stranke u Bosni i Hercegovini
Zanimljiva je klasifikacija partija koju izvodi ovani sartori iz odnosa partija prema
maksimalizovanju glasova. na osnovu ovog kriterijuma sartori dijeli partije na: promatrake
stranke, potpuno nezainteresovane za maksimalizovanje glasova, ideoloke stranke,
zainteresovane za glasove prvenstveno putem indoktrinacije, odgovorne stranke, koje svoju
politiku ne podreuju maksimalizovanju stranaka, responzivne stranke, prioritet im je izborna
pobjeda i demagoke stranke, iskljuivo usmjerene na maksimalizovanje glasova (sartori,
2002: 281).
ovaj teorijski pregled politikih partija predstavlja uvod u raspravu o strankama i politikom
ivotu Bosne i Hercegovine koji su one, manje ili vie, kreirale u zavisnosti od datog
vremenskog perioda.
3. POLITIKE PARTIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

OD 1906. DO 1990. GODINE
3.1. AUSTROUGARSKI PERIOD
Period austrougarske okupacije obiljeili su tehnoloka modernizacija, razvoj graanstva,
obrazovnih, kulturnih, sportskih i politikih ustanova. Prema izbornom redu, koji je proizlazio
iz Zemaljskog ustava (tatuta), graani Bosne i Hercegovine su bili podijeljeni u tri nacionalne kurije. Prema ovom pravilu, svakoj od vjerskih skupina (pravoslavni, muslimani i
katolici) garantovan je odreen broj poslanikih mjesta u saboru. Kriterijum za odreivanje
broja poslanikih mjesta bio je broj stanovnika svake od vjeroispovijesti. U sabor su birana
72 poslanika. Pravoslavnima je pripadao 31, muslimanima 24, katolicima 16 i jevrejima 1
mandat (tomi, Herceg, 1999: 27-28). ovakav izborni sistem je otvorio prostor za stvaranje
snanih partija nacionalnih pokreta kao jedne od karakteristika partijskog sistema Bosne
i Hercegovine.
Meu prvim partijama nacionalnim pokretima formiranim u Bosni i Hercegovini bila je
Muslimanska narodna organizacija (Mno) kojom je upravljao egzekutivni odbor s alibegom
Firgusom na elu. ova je stranka u svome programu zahtijevala muslimansku vjersku i
vakufsko-mearifsku autonomiju, i politiku, tj. dravnopravnu autonomiju BiH pod sulta novim suverenitetom. Mno je uivala podrku svih slojeva muslimanskog stanovnitva,
premda su njeno rukovodstvo inili imuni zemljoposjednici koji su svoje line agrarne
interese postavljali kao opte-muslimanske interese (Juki, 2009: 267). na izborima za
Bosanski sabor Mno je osvojila svih 24 mandata predvienih za muslimanske predstavnike
(tomi, Herceg, 1999: 29).
Godinu dana po formiranju Mno-a, osnivaju se dvije srpske stranke. sarajevski ljekar Lazar
dimitrijevi osniva srpsku narodnu samostalnu stranku (snss) (tomi, Herceg, 1999: 27)
koja je prema pisanju Zvonimira Jukia, zastupala stav da Monarhija treba da bude trajno
prihvaena u Bosni i Hercegovini (Juki, 2009: 268). snss nije uspjela da osvoji mandate
za Bosanski sabor na izborima 1910. godine.
333
Vlade Simovi
srpska narodna organizacija (sno) nametnula se kao mnogobrojnija i znaajnija srpska

partija. ona je Bosnu i Hercegovinu smatrala sastavnim dijelom turske carevine pod upravom austrougarske. njeni stranaki prvaci, predstavnici srpskog graanstva, traili su
autonomiju za Bosnu i Hercegovinu ime se ostvarivao dio srpskih nacionalnih ciljeva. sno
je osvojila sve glasove predviene za pravoslavne u Bosanskom saboru iz 1910. godine
(tomi, Herceg, 1999: 29). time je s 31 glasom postala najbrojnija partija u tadanjem sazivu
sabora.
nasuprot Muslimanskoj narodnoj organizaciji, 1908. godine, formirana je Muslimanska
napredna organizacija. stranka je u poetku zastupala prohrvatski stav, od kojeg je ubrzo
odustala. U meuvremenu stranka mijenja naziv u Muslimanska samostalna stranka. na
izborima 1910. godine nije uspjela da osvoji nijedan mandat.
U vrijeme osnivanja srpskih partija 1908. godine javlja se i Hrvatska narodna zajednica
(HnZ). na elu stranke bio je nikola Mandi, ali je njen osniva i ideolog bio ivo Pilar iz
tuzle. ova je partija smatrala muslimane etnikim Hrvatima. na izborima 1910. godine HnZ
je osvojila 12 poslanikih mandata, to je vie od 75 posto glasova predvienih za katolike
(tomi, Herceg, 1999: 29).
dvije godine po osnivanju Hrvatske narodne zajednice sarajevski nadbiskup Josip tadler
osniva politiku stranku pod nazivom Hrvatska katolika udruga (HKU). rije je o klerikalnoj
politikoj partiji koja je okupljala preteno katoliko stanovnitvo, bilo da je rije o Hrvatima
ili katolikim doseljenicima. stranka je uivala podrku hrianskih socijalista iz austrije i
klerikalaca iz slovenije. HKU je traila trijalistiko ureenje Monarhije na austroslavskim
naelima. U tom kontekstu traeno je prikljuenje Bosne i Hercegovine Hrvatskoj (Juki,
2009: 268). HKU je na izborima za Bosanski sabor 1910. godine osvojila 4 poslanika
mandata ime je postala druga katolika partija u saboru s 25 posto katolikih glasova.
osim nabrojanih partija s nacionalnim i vjerskim predznacima 1909. godine formirana je i
socijaldemokratska stranka Bosne i Hercegovine (sds BiH) koja je po svome lanstvu i
programu bila multietnika partija. Partija je nastala od predstavnika sindikata i radnikih
skupina, a veinu lanstva su inili strani radnici doseljeni iz drugih dijelova austrougarske
(Juki, 2009: 268). slubena ideologija partije bio je austromarksizam. sds nije participirao
u Bosanskom saboru konstituisanom 1910. godine.
3.2. PERIOD KRALJEVINE JUGOSLAVIJE (SHS)
Zavretkom Prvog svjetskog rata formirana je Kraljevina srba, Hrvata i slovenaca koja e
vremenom da promijeni naziv u Kraljevina Jugoslavija. Politika i ekonomska mo bila je
koncentrisana uglavnom u Beogradu u kojem su djelovale vodee politike partije srpske
i projugoslovenske orijentacije, dok su opoziciju predstavljale hrvatske partije i politike
elite koncentrisane uglavnom u Zagrebu. ve su prvi izbori za Ustavotvornu skuptinu
Kraljevine sHs odrani 1920. godine pokazali duboku liniju rascjepa, po osnovu vjerskog i
334
nacionalnog, koja e da ostane glavna vododjelnica unutar ove drave sve do njenog
konanog raspada.
Postojalo je nekoliko, vrijeme e pokazati, nepomirljivih opcija. Prvu su inile srpske i
projugoslovenske politike partije koje su svoje programe vezivale za centralizovanu vlast
i snaenje Jugoslavije. nasuprot njima postojale su hrvatske partije umjerene ili radikalne
opcije (poput HsP-a koji je otvoreno propagirao srbofobiju). treu opciju predstavljali su
komunisti. Posljednju, etvrtu opciju predstavljale su partije ili pokreti izrasli meu
slovencima, muslimanskim stanovnitvom (tada jo uvijek nije bila konstituisana
muslimanska nacija), stanovnitvom Makedonije i Crne Gore (ovdje nije bio problem nacionalne ili vjerske, ve dinastijske identifikacije, jer su brojni stanovnici Crne Gore podravali
dinastiju Petrovi) koji su pragmatskom politikom (prije svega JMo) pokuavale da
maksimalizuju svoje interese koketirajui izmeu srpskih i hrvatskih centara moi.
najvanije partije iz ovog razdoblja, posmatrano iz ugla njihovog politikog i drutvenog
znaaja za Bosnu i Hercegovinu, su Jugoslovenska muslimanska organizacija, narodna
radikalna stranka, Hrvatska republikanska seljaka stranka, Jugoslovenska demokratska
stranka i Komunistika partija Jugoslavije. od 1927. godine Kraljevina Jugoslavija je
administrativno podijeljena na banovine. Prostor Bosne i Hercegovine je izdijeljen u etiri
banovine, od ega su dvije imale sjedite u Bosni i Hercegovini i to su bile drinska banovina
(sarajevo) i vrbaska banovina (Banja Luka). s druge strane, prostor Hercegovine je bio
uglavnom podijeljen izmeu Zetske i Primorske banovine.
Jugoslovenska muslimanska organizacija (JMo) je najznaajnija muslimanska partija izmeu
dva svjetska rata. njen lider bio je Mehmed spaho. stranka je bila privrena unitarnom
ureenju drave, iako se nerijetko kolebala izmeu federalnih i unitarnih programa.
analizirajui rezultate izbora odranih u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata,
moemo da zakljuimo da je najvie glasova uglavnom dobijala JMo (tomi, Herceg, 1999:
29-32). ova je partija uspjela da homogenizuje muslimansko birako tijelo i da se izbori za
njihovog legitimnog predstavnika u odnosima prema jugoslovenskoj kruni, ostalim
parlamentarnim i neparlamentarnim partijama i predstavnicima drugih vjeroispovijesti.
Poslije prvih izbora za Ustavotvornu skuptinu odranih 1920. godine, Mehmed spaho
postie sporazum s radikalsko-demokratskom vladom i dobija imenovanje na mjesto
ministra industrije i trgovine. Prema ovom sporazumu u Ustav Kraljevine sHs (kasnije
Jugoslavije) ugraen je lan 135. (u istoriji je poznat kao turski paragraf) kojim je odreeno
da Bosna i Hercegovina ostaje u postojeim granicama.
narodna radikalna stranka (nrs) (u javnosti i istoriografiji najee se koristio naziv radikalna
stranka) je istorijski posmatrano najznaajnija srpska partija. Formirana je 1881. godine i
zastupala je ideje liberalne demokratije i socijalizma. od osnivanja je bila populistika partija
i privlaila je mase. radikali su bili najznaajniji kritiari apsolutizma dinastije obrenovi
sve do timoke bune (1883. godine) u kojoj je veliki broj radikala ubijen, osuen ili protjeran.
Poslije ovog dogaaja radikalski lider nikola Pai uspijeva da uspostavi saradnju s
obrenoviima. Poslije ubistva i zbacivanja s prijestolja kralja aleksandra obrenovia i
335
Vlade Simovi
krunisanja Petra Prvog Karaorevia za srpskog kralja, radikali se stavljaju u funkciju interesa
srpskog dvora i ostvarivanja srpskih nacionalnih interesa. U Kraljevini Jugoslaviji radikali su
bili najvei branioci centralizma i najei pobjednici izbora. U vie navrata radikalima je
povjereno voenje vlade Kraljevine Jugoslavije. Poslije estojanuarske diktature zajedno s
Jugoslovenskom muslimanskom organizacijom i slovenskom ljudskom strankom formiraju
Jugoslovensku radikalnu zajednicu. vremenom se Glavni odbor nrs razilazi s Milanom
stojadinoviem, tadanjim predsjednikom vlade i prelazi u opoziciju. Uz JMo radikali su bili
partija s najveim brojem glasaa u Bosni i Hercegovini (Herceg, tomi, 1998;
http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/Hereticus/v_1/03/download_ser_lat).
Jugoslovenska demokratska stranka (Jds) (slino kao i s narodnom radikalnom strankom

u javnosti je manje koriten njen puni naziv, pa ak i u publicistici i u istoriji, gdje se najee
upotrebljavao naziv demokratska stranka) osnovana je u sarajevu 1919. godine. Kljuna
linost i inicijator osnivanja ove stranke bio je svetozar Pribievi, srbin iz Hrvatske
Kostajnice koji je vodio Hrvatsko-srpsku koaliciju. on je bio istinski predstavnik srba
preana (termin koji se koristio za srbe u vojvodini, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini,
sloveniji, dalmaciji). Upravo taj faktor presudio je da za predsjednika Jds bude izabran
Ljubo davidovi, lider samostalne radikalne stranke, jedne od tri (uz naprednu stranku i
Liberalnu stranku) partije iz srbije koje su s Hrvatsko-srpskom koalicijom i jo desetak manjih
partija iz preanskog prostora formirale Jds. U poetku Jds djeluje u pravcu integralnog
jugoslovenstva i veliki je protivnik separatista. Poslije estojanuarske diktature Jds odstupa
od ideologije integralnog jugoslovenstva. Bunei se protiv beogradskog centralizma (koji
je prije zagovarao) Pribievi naputa Jds i osniva samostalnu demokratsku stranku koja
e s Hrvatskom seljakom strankom stjepana radia uspostaviti seljako-demokratsku
koaliciju (1927. godine). Jds je bila dio vladajue koalicije s radikalima poslije prvih
parlamentarnih izbora 1920. godine na kojima su osvojili 92 poslanika mjesta. demokrate
u Bosni i Hercegovini nisu imale velikog uspjeha kod glasaa, pogotovo poslije raskola
izmeu davidovia i Pribievia to je dijelom shvaeno i kao unutarstranaka podjela na
srbe iz matice i srbe preane. na izborima odranim 1935. i 1938. godine demokrate
uestvuju u koaliciji Udruena opozicija koju predvodi vladko Maek, a ine je jo seljakodemokratska koalicija i Zemljoradnika stranka. ovim su demokrate prihvatile koncept
federalnog ureenja Kraljevine Jugoslavije. Ljubu davidovia na mjestu predsjednika
Jds-a nasljeuje Milan Grol (Herceg, tomi, 1998; Juki, 2009; http://www.ds.org.rs/
index.php?option=com_ content&view=article&id=124&itemid=490).
Hrvatska seljaka stranka (Hss) osnovana je 1904. godine pod nazivom Hrvatska puka
seljaka stranka, da bi 1920. godine promijenila ime u Hrvatska republikanska seljaka
stranka. naziv Hrvatska seljaka stranka dobija 1925. godine. stranka je bila najznaajnija
hrvatska nacionalna partija tog vremena. Bila je desno, konzervativno i klerikalno
orijentisana. Bila je protivnik vidovdanskog ustava koji je centralizovao Kraljevinu srba,
Hrvata i slovenaca (Jugoslaviju). njen lider stjepan radi radio je na rjeavanju hrvatskog
pitanja traei veu autonomiju za Hrvate. Hss je bila po mnogo emu lider opozicije i
predvodnik brojnih opozicionih akcija. Poslije obznane (po kojoj se Hrss-u zabranjuje rad)
336
Hrss izbacuje republikanska iz naziva partije, prihvataju monarhiju i odriu se

republikanizma. Hss-ovci ulaze u koalicionu vladu s radikalima i ubrzo izlaze iz nje. najtei
period za stranku i Kraljevinu Jugoslaviju bilo je u vrijeme ubistva Pavla radia, ure
Basarieka i smrtnog ranjavanja stjepana radia u narodnoj skuptini Kraljevine Jugoslavije
1928. godine. na poslanike Hss-a je pucao Punia rai, poslanik narodne radikalne stranke.
ovi su dogaaji pogorali meunacionalne odnose i dali povod kralju aleksandru Prvom
Karaoreviu da raspusti parlament i uvede diktaturu. Poslije estojanuarske diktature
partije obnavljaju aktivnost, a vladko Maek, koji poinje da preuzima radievu ulogu,
predvodi Udruenu opoziciju. U Bosni i Hercegovini Hss je meu Hrvatima imao veliki broj
pristalica i dobijao je znatan broj glasova (vidjeti: Herceg, tomi, 1998; http://www.hss.hr
/onama_pov.php?id=6).
Komunistika partija Jugoslavije osnovana je pod nazivom socijalistika radnika partija
Jugoslavije (komunista) 1919. godine u Beogradu. na kongresu u vukovaru dvije godine
kasnije dobija sadanje ime. Komunisti su ostvarili veliki uspjeh, kako na lokalnim, tako i
na parlamentarnim izborima na kojima su osvojili 58 poslanikih mjesta. ovako snana,
radikalna opcija (zagovarali su korjenitu promjenu politikog i ekonomskog sistema)
shvaena je kao prijetnja novouspostavljenoj dravi Jugoslaviji. Kralj je u borbu protiv
komunista uao donijevi obznanu kojom je zabranjen rad ove partije. ona je nastavila da
radi u ilegali sve do zavretka drugog svjetskog rata kada je kao pobjednika opcija
pokrenula cjelokupno preureenje Jugoslavije (tito, 1978).
3.3. DRUGA JUGOSLAVIJA SFRJ
Zavretkom drugog svjetskog rata i pobjedom oslobodilakog pokreta organizovanog od
strane jugoslovenskih komunista formirana je avnojevska Jugoslavija. ovo je podrazumijevalo ukidanje monarhije, politiku, ekonomsku i drutvenu reformu po ugledu na
sovjetski savez. Uspostavljen je jednopartijski sistem i planska privreda. stvoren je totalitarni
reim koji je uskratio brojna prava i demokratske institucije graanima Jugoslavije. Kada
je rije o Bosni i Hercegovini, savez komunista Bosne i Hercegovine je kreirao cjelokupan
politiki i javni ivot u ovoj republici ne ostavljajui prostora za bilo kakvo opoziciono
miljenje ili djelovanje. osim toga, savez komunista nije uspio da se otrgne od nacionalnih
podjela koje su ga dovele do propasti na njegovom etrnaestom vanrednom kongresu
odranom u Beogradu 1990. godine.
337
Vlade Simovi
4. POLITIKE PARTIJE U BOSNI I HERCEGOVINI

OD 1990. DO 1995. GODINE
4.1. PROMJENA USTAVA BOSNE I HERCEGOVINE

obnova viepartijskog sistema u Bosni i Hercegovini bio je dug i neizvjestan proces koji je
bio veliko iskuenje kako za one koji su ga zagovarali, tako i za one koji su iskreno vjerovali
u ovu zavnojevsko-avnojevsku tekovinu. U atmosferi buenja republikog (nacionalnog)
separatizma, ekonomske i drutvene krize, viepartizam je prihvaen kao logian, iako
iznuen potez. Usvajanjem Zakona o udruivanju graana, skuptina republike Bosne i
Hercegovine nakon gotovo pola vijeka, obnavlja viestranaki sistem. ovim su otvorena
vrata za sve oblike demokratskog pluralizma, kao i za specifini bosanskohercegovaki
politiki sistem koji esto izmie teorijskoj provjeri i politikom iskustvu.
4.2. STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE
stranka demokratske akcije (sda) osnovana je krajem marta 1990. godine (27. 3. 1990.). o
motivima osnivanja sda, alija izetbegovi pie: nama je trebala probosanska i promuslimanska politika organizacija koja bi okupila na narod to ivi na dugom pojasu od
novog Pazara do Cazina, izmijean sa srbima i Hrvatima. ako se Jugoslavija raspada, onda
e nama biti tee nego srbima i Hrvatima, a ako se o tim sudbonosnim pitanjima odluivalo
bez nas, onda e biti jo tee. (izetbegovi, 2005: 76).
najjednostavniji put za reprezentativno pozicioniranje partije vodio je preko islamske
zajednice. U Bosni i Hercegovini je bilo 106 optina, a svaka optina je imala po nekoliko
dematskih odbora. onaj ko je kontrolisao islamsku zajednicu ili ko je imao snaniji uticaj
na nju mogao je da kontrolie duhovni ivot Muslimana. Uspostavljanje dobrih odnosa sa
islamskom zajednicom izetbegovi je, prethodno utemeljivi sa Zulfikarpaiem, integra ciono-ideoloku ravan iskoristio za maksimalizovanje muslimanskih glasova, ime je sda
zavrila, kako svoju integrativnu, tako i svoju reprezentativnu funkciju.
U prvom od 16 programskih principa stranke demokratske akcije navodi se da je ona
politiki savez graana Jugoslavije koji pripadaju muslimanskom kulturno-povijesnom
krugu (izetbegovi, 2005: 79). time bi se, ako parafraziramo Zorana stojiljkovia i njegovu
principijelnost o brojnosti podjela, ova partija upisala u demokratsku politiku familiju na
konfesionalnim osnovama.
skup sda u velikoj Kladui ostae upamen po izetbegovievoj izjavi u kojoj najavljuje
realizaciju politikih ciljeva. izetbegovi je tada rekao da ako se ostvare prijetnje da
slovenija i Hrvatska izau iz Jugoslavije, Bosna nee ostati u krnjoj Jugoslaviji. Bosna ne
prihvata da ostane u 'velikoj Srbiji' i da bude njen dio. (...) ako zatreba, Muslimani e orujem
braniti Bosnu (izetbegovi, 2005: 93). ovim se praktino formulie jedan od kljunih ciljeva
338
sda, a to je samostalna drava Bosna i Hercegovina, i on je u osnovi ideja vodilja ove partije
(prije svega njenog lidera) tokom cijele izborne kampanje i sutinski izraz budueg
politikog djelovanja.
iako je u pozadini formiranja sda bilo stvaranje muslimanske organizacije, izetbegovi je
u javnosti esto pokuavao da se predstavi kao politiar koji pokuava da sauva graansku
Bosnu i Hercegovinu. srpska javnost i politiari nisu vjerovali izetbegoviu, a skup u velikoj
Kladui, na kojem je dominirao islamski vjerski dekor, je znaajno produbio ve stvoreno
nepovjerenje.
izetbegoviev vjerski radikalizam i njegov autoritarni odnos prema vlasti izazvao je brojne
sukobe, ne samo u Bosni i Hercegovini, ve i u sda. argumente za ovaj stav pronalazimo
u vie injenica, a meu najbitnijima su te da je izetbegovi pisac islamske deklaracije i da
je period njegove vladavine u sda obiljeen brojnim sukobima unutar stranke od kojih je
najradikalniji bio s Fikretom abdiem. izetbegoviu se u poetku najvie suprotstavljala
struja oko adila Zulfikarpaia tako to se njihovo poetno ideoloko pomirenje vrlo brzo
pretvorilo u raskol. ono se, gledano iz pozicije partijskih ciljeva, moe pojednostaviti na
sukob proislamske i probonjake identifikacije bosanskih muslimana gdje je ova druga,
na elu s liderom izetbegoviem, odnijela ne samo partijsku ve i izbornu pobjedu.
sda je tokom rata bila jedan od najsnanijih zagovornika cjelovite Bosne i Hercegovine
to je i izdejstvovala sporazumom u dejtonu u kojem je sauvana ova drava u njenim
meunarodno priznatim granicama.
4.3. SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA
osnivaka skuptina srpske demokratske stranke (sds) odrana je 12. jula 1990. godine u
domu mladih u sarajevu. Zapisano je da je sds formiran kao samostalna politika
organizacija srpskog naroda u Bosni i Hercegovini, ime je poslije pedeset godina obnovljen
politiki ivot srba u Bosni i Hercegovini, koji je nekad bio izuzetno iv, i ne samo politiki,
ve i duhovni, kulturni i poslovni (Javnost, 10. 11. 1990: 2). Za prvog predsjednika stranke
izabran je radovan Karadi, a osim njega izabrani su i lanovi Glavnog i izvrnog odbora
sds-a. Prije ovog dogaaja Jovan rakovi, lider istoimene partije iz Hrvatske, odrao je i
pored zabrane, osnivaki skup ogranka sds-a iz Hrvatske u titovom drvaru, poetkom jula
(Glas, 4. 7. 1990.).
Jedan od osnovnih pravaca djelovanja sds-a bio je usmjeren na rjeavanje srpskog pitanja
u BiH i to su pokuavali da urade na dva naina. Jedan je nain bio intelektualno-kultu roloki, putem osnivanja sPKd Prosvjeta, lista Javnost, pokretanjem naunih skupova,
tampanjem knjiga sa istorijskim temama (primjer: reklamni oglas u listu Javnost broj 5.,
ilustrovana istorija srba i sl.). a drugi je bio stranako-praktini, osnivanjem sds-a, srpske
partije nacionalnog pokreta. Postojanje i djelovanje ove partije predstavljao je sveobuhvatni konsenzus srpske duhovne, kulturne i intelektualne elite, a provoen je, ne na
339
Vlade Simovi
vjerskoj (kao u sluaju sda iZ), nego na nacionalnoj retorici prihvatljivoj za masovno
pozicioniranje partije. integrativnu funkciju partije uglavnom je zaokruio savjet za
meustranaku saradnju sds-a vezujui intelektualni i graanski sloj srpskog naroda za
sds.
Pozivajui se na tipologiju partija vladimira Goatija, koji politike partije dijeli na kadrovske,
masovne, sveobuhvatne narodne i kartelske, sds (prema njenom programu i nainu
djelovanja) moemo da svrstamo u red masovnih, sveobuhvatnih narodnih partija. sds
vremenom postaje centralna politika partija srba u Bosni i Hercegovini.
Korijene radikalizovanja politikih stavova sds-a mogue je potraiti u nainu na koji je
Bosna i Hercegovina dobila nezavisnost. Plebiscit (u organizaciji sds-a) o ostajanju Bosne
i Hercegovine u Jugoslaviji, referendum o nezavisnosti BiH, meunacionalni incidenti i
meupartijska retorika mrnje, pokazali su veliku podijeljenost ne samo meu politiarima
ve i meu obinim graanima. U atmosferi iekivanja rata nacionalna retorika sds-a
usmjerila se na programsku zatitu srpskih nacionalnih interesa i na taj nain okupila veliki
broj pristalica. vremenom rukovodstvo sds-a postaje sve radikalnije u svojim nastupima i
zahtjevima za ouvanjem i integracijom srpskog naroda u Bosnu i Hercegovini.
U poetku je teite te politike bilo na ouvanju krnje Jugoslavije da bi se postepeno, uz
posredstvo meunarodnih predstavnika, usmjerilo na mirno rjeenje krize u kojoj je sds
insistirao na federalizaciji Bosne i Hercegovine po nacionalnoj osnovi. Kad se nije uspjelo
pronai rjeenje ni po jednom pitanju, politika ove stranke okrenula se ka stvaranju srpske
republike Bosne i Hercegovine to je dodatno usloilo politiku krizu.
srpska republika Bosna i Hercegovina proglaena je u Banjoj Luci, 7. 4. 1992. godine. ovoj
odluci prethodilo je osnivanje srpskih autonomnih oblasti (sao) u Bosanskoj Krajini, na
romaniji, u istonoj Hercegovini, semberiji i Posavini, to se moe okvalifikovati i kao
svojevrsna priprema ili ispitivanje terena za budue politike poteze. Proglaenje srpske
republike Bosne i Hercegovine politiari iz sds-a pravdali su bojaznou da e srbi kao
narod biti potpuno marginalizovani unutar unitarne Bosne i Hercegovine.
Pratei interese srpskog naroda u BiH koji su bili usmjereni ka ostanku ove republike u
Jugoslaviji, sds je 1992. godine formirao srpsku republiku Bosnu i Hercegovinu (kasnije
preimenovana u republika srpska). stoga je i najznaajnija ratna aktivnost sds-a bila
usmjerena na ouvanje republike srpske. rezultat te politike bilo je meunarodno priznanje
republike srpske u dejtonu kao jednog od dva bosanskohercegovaka entiteta.
4.4. HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA
Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine stvorena je po ugledu i uz logistiku
istoimene partije u Hrvatskoj. Ubrzo po osnivanju HdZ uz snanu kampanju postaje
najznaajnija hrvatska partija nacionalni pokret u Bosni i Hercegovini.
340
osnivaka skuptina HdZ BiH odrana je 18. avgusta 1990. godine u dvorani skenderija
u sarajevu. Za prvog predsjednika HdZ BiH izabran je davor Perinovi. U okviru predizbornih
obraunavanja objelodanjeno je da je Perinovi iz nacionalno mjeovitog braka i da mu je
djed pravoslavni svetenik, a otac srbin. Poslije ovih informacija glasalo se o povjerenju
dotadanjem lideru HdZ-a. od 114 moguih glasova, 113 je bilo protiv njega. Za novog
predsjednika partije izabran je stjepan Kljui, sportski novinar iz sarajeva. Zbog neslaganja
s tumanovom politikom, Kljui je smijenjen. do imenovanja Mate Bobana, funkciju
predsjednika partije vrio je Miljenko Brki.
Politika HdZ-a bila je usmjerena ka politikoj homogenizaciji Hrvata u Bosni i Hercegovini
i njihovo pribliavanje matici Hrvatskoj. ivan Lovrenovi pie:
strukture i kadrovi Hrvatske demokratske zajednice, koji su od 1990. godine apsolutno
upravljali drutvenim ivotom bosanskih Hrvata, nametnuli su i institucionalni kulturnoobrazovni model u potpunosti usmjeren ka de-bosniziranju kulturne memorije i identiteta,
te ka svojevrsnom kolonijalnom podreivanju zamiljenoj integralnoj nacionalnoj kulturi.
dva kljuna toposa tog modela su Hrvatska kao matina domovina bosanskih Hrvata, te
Zagreb kao glavni grad svih Hrvata (Lovrenovi, 2002: 208).
stvaranje Herceg Bosne bila je potvrda ove teze. U poetku su HdZ i sda nastupali zajedno.
Meutim, kasniji dogaaji su pokazali da su namjere HdZ-a BiH bile usmjerene ka stvaranju
hrvatske republike na prostoru Bosne i Hercegovine.
U Kanadi je postignut usmeni sporazum izmeu tumana i emigranata iz Hercegovine o
tome kako e da bude izgraena budua Hrvatska. Prema sporazumu to je trebao da bude
proces koji bi se odvijao u vie faza: Prva faza podrazumijevala je stvaranje samostalne
drave, druga faza bilo je nacionalno homogenizovanje koje podrazumijeva svoenje
nehrvata na status nacionalnih manjina, u treoj fazi uslijedio bi obraun sa komunistima
i u etvrtoj pripajanje istih hrvatskih podruja iz BiH Hrvatskoj (delali i ai, 2007: 68).
Politika HdZ-a BiH bila je usklaena s politikom tumanovog HdZ-a u Hrvatskoj i interesima
hrvatske emigracije. Potpisivanjem dejtonskog mirovnog sporazuma nisu ostvareni ciljevi
HdZ-a koji su podrazumijevali prisajedinjenje veinski hrvatskih teritorija u Bosni i
Hercegovini s Hrvatskom. takoe nije sauvana ni Herceg Bosna, koja je vaingtonskim
sporazumom utopljena u Federaciju Bosne i Hercegovine.
4.5. SAVEZ REFORMSKIH SNAGA JUGOSLAVIJE ZA BOSNU I HERCEGOVINU
savez reformskih snaga Jugoslavije (srsJ) za Bosnu i Hercegovinu je osnovan po ideji
tadanjeg saveznog premijera ante Markovia. on je smatrao da je kljuni zadatak srsJ-a
rjeavanje jugoslovenske krize putem dijaloga. tvrdio je da bi partneri u sFrJ morali da
razgovaraju o programu na kojem emo izgraditi tu zemlju, da razgovaramo o novom
kvalitetu meurepublikih odnosa, da zajedniki doemo do miljenja o tome kako treba
da izgleda drava u kojoj e vladati mir i sigurnost, da izgradimo takve odnose u kojima e
341
Vlade Simovi
se lanovi suverenih drava dogovoriti kakvu dravu ele (osloboenje, 6. 9. 1990: 5). Za
predsjednika ove partije u Bosni i Hercegovini izabran je nenad Kecmanovi.
reformisti su pokuali da se nametnu kao novostvoreni input civilnog drutva. Meutim,
Bosna i Hercegovina u kojoj su se demokratska tranzicija i konsolidacija odvijale sporo i
ija je politika kultura bila prilino parohijalno-podaniki oblikovana, nije mogla da shvati
jednu ovakvu inicijativu. stoga je srsJ imala skoro pa nemoguu misiju da se nametne kao
jedna novonastala civilna misao u antagonistiki raslojenom i ve podijeljenom drutvu
staronovih antikomunista, nacionalista i neokomunista.
na izborima 1990. godine srsJ u Bosni i Hercegovini osvaja 12 poslanikih mandata.
4.6. SAVEZ KOMUNISTA BOSNE I HERCEGOVINE
STRANKA DEMOKRATSKIH PROMJENA
savez komunista Bosne i Hercegovine stranka demokratskih promjena (sK BiH sdP)
(kasnije e promijeniti ime u socijaldemokratska partija BiH) prva je politika partija
registrovana u sarajevu (osloboenje, 22. 3. 1990: 2). U skladu s tradicijom evropske
socijaldemokratije sK BiH sdP je definisana kao reprezentativna partija lanstva i
razgranate organizacije.
od njenog osnivanja novo rukovodstvo partije pokazalo je interes za rjeavanje politike
krize u Jugoslaviji. traili su da se zemlja uredi na demokratskim principima, a vrijeme e
pokazati da je pod tim novim principima sK BiH sdP podrazumijevao nezavisnost Bosne
i Hercegovine. ovakav stav dijela partije (uglavnom muslimanskih i hrvatskih lanova)
doveo je ovu stranku i do prvih, ozbiljnih, nesporazuma i razjedinjavanja. Unutarpartijski
sukobi intenzivirani su poslije izrade Povelje o suverenitetu i samostalnosti BiH. nju je
razradio potpredsjednik sK BiH sdP ivo Komi.
savez komunista Bosne i Hercegovine stranka demokratskih promjena je na izborima
1990. godine osvojila 14 mandata.
4.7. SAVEZ SOCIJALISTIKE OMLADINE
DEMOKRATSKI SAVEZ BOSNE I HERCEGOVINE
Poslije saveza komunista BiH i savez socijalistike omladine BiH se transformie u politiku
partiju (osloboenje, 21. 4. 1990: 4). Pod nazivom sso demokratski savez BiH, socijalistika
omladina uzima aktivno uee u politikom ivotu u BiH. Za predsjednika partije izabran
je rasim Kadi. Prilikom osnivake skuptine reeno je da e se: omladinci zalagati za
dvodomnu skuptinu, sa teritorijalnim vijeem i vijeem graana. naglaeno je i da e se
zalagati za promjenu strukture federalne skuptine, koja bi takoe trebala da ima jedno
teritorijalno i jedno graansko vijee (osloboenje, 21. 4. 1990: 4). tokom sjednice u sso
BiH dolo je do raskola. odmah su se podijelili na dvije struje: politiku i drutveno-interesnu,
a te e ih podjele pratiti i u kasnijim godinama.
342
4.8. DEMOKRATSKI SOCIJALISTIKI SAVEZ BOSNE I HERCEGOVINE

ova je partija formirana uglavnom od bivih lanova saveza socijalistikog radnog naroda
BiH. Partija je nastala kada su se ve definisali nacionalni sukobi i podjele unutar BiH. njena
osnovna programska orijentacija bila je usmjerena na sauvanje integriteta i suvereniteta
Bosne i Hercegovine kao ravnopravne federalne jedinice unutar Jugoslavije. Za predsjednika
stranke izabran je Mirko Pejanovi.
4.9. MUSLIMANSKA BONJAKA ORGANIZACIJA
Muslimanska bonjaka organizacija (MBo) je neodvojiva od svoga lidera i osnivaa adila
Zulfikarpaia. Partija nastaje 7. septembra 1990. godine, poslije raskola u stranci
demokratske akcije u kojoj grupa okupljena oko adila Zulfikarpaia i Muhameda Filipovia
biva iskljuena iz te partije. Poslije sda-ovog mitinga u velikoj Kladui, Zulfikarpai se
programski raziao sa izetbegovievom.
Zulfikarpai je bio politiar liberalnijeg shvatanja od izetbegovia i jo je od samog osnivanja s njim imao neslaganja oko programa i kadroviranja u partiji. osnivanjem MBo-a
Zulfikarpai je okupio veliki broj muslimanskih intelektualaca koji su bili skloniji dijalogu
i mirnijem prevazilaenju nesporazuma sa srbima i Hrvatima. Meutim, lanovi MBo-a,
ini se, nisu imali tu vrstu politike i partijske moi koju je imao krug okupljen oko
izetbegovia. to je, tvrdi Zulfikarpai, imalo pozitivnu (po MBo) i negativnu stranu (po
BiH): negativno je to to su strukture vlasti bile loe, to su kandidati sda u Parlamentu
imali jedan slab politiki i moralni nivo. ti razni predsjednici optina, optinski odbornici
po itavoj Bosni bili su esto vrlo problematini ljudi, nesposobni, pekulanti, verceri,
karijeristi. tako da je zbog toga trpjela struktura lokalnih i republikih ustanova, jer je
inteligencija ostala van sda i u veini sluajeva prila naoj stranci (ilas, Gae, 1994: 172).
MBo je na izborima 1990. godine osvojila dva poslanika mandata. Meutim, njegova uloga
u predratnom periodu u Bosni i Hercegovini nije zanemarljiva. Lideri MBo su s Miloeviem
postigli tzv. srpsko-muslimanski dogovor kojim se garantovao integritet BiH u zamjenu za
ostanak u Jugoslaviji. taj dogovor je zahvaljujui nikoli Koljeviu i adilu Zulfikarpaiu
pretoen i u sporazum, ali se, i pored saglasnosti vlasti u Beogradu, izetbegovi naglo
predomislio i odustao od ovog rjeenja.
4.10. SRPSKI POKRET OBNOVE
srpski pokret obnove (sPo) je nastao kao dio istoimene partije iz srbije. njen lider i osniva
vuk drakovi porijeklom je iz okoline Gacka. Upravo je u toj, veinski srpskoj sredini, imao
i najvie pristalica. Program sPo BiH je posluno slijedio politiku centrale iz Beograda. U
poetku je imao snaan uticaj na hercegovake i romanijske srbe i bio je bolje organizovan
od srpske demokratske stranke. najvee odbore imao je na Palama i u Ljubinju. na izborima
1990. godine sPo dobija jedan poslaniki mandat i to zahvaljujui upravo radu navedenih
343
Vlade Simovi
odbora. Zajedno sa sds-om i otcijepljenim srpskim poslanicima iz ostalih opozicionih

partija, sPo je uestvovao u formiranju i radu skuptine srpskog naroda u BiH.
4.11. POSTIZBORNA DINAMIKA
Poslije zavrenih izbora i zvanine potvrde izbornih rezultata pobjednici sda, sds i HdZ
formiraju koalicionu vlast. alija izetbegovi je izabran za predsjednika Predsjednitva (iako
je Fikret abdi osvojio vie glasova od njega), predsjednik vlade postao je Jure Pelivan iz
HdZ-a, dok je za predsjednika skuptine izabran Momilo Krajinik iz sds-a. Unutar koalicije
(sda, sds i HdZ) postojalo je veliko nepovjerenje i sukob koji je radikalizovan izglasavanjem
nezavisnosti BiH i ratom. ova koalicija nije imala program oko kojeg su se saglasili, ve je
funkcionisala na bazi partnerskog dogovora oko podjele mjesta u strukturama vlasti.
ideju o nezavisnosti BiH, koja je svoju zvaninu potvrdu dobila u vidu Memoranduma sda
(osloboenje, 15. 10. 1991), podrala je veina muslimanskih i hrvatskih poslanika (uglavnom
iz sda i HdZ). time je ovaj dokumenat podijelio koalicione partnere. Usvajanjem
Memoranduma sda (usvojen hrvatsko-muslimanskom veinom) izvrena je tiranija
veine, jer je dolo do preglasavanja veeg dijela predstavnika jednog od tri naroda. iako
su se odluke donosile veinom, jasno je da u visokopluralizovanim zemljama koje imaju
meunacionalne probleme preglasavanje veine predstavnika jednog od strane drugog
(u ovom sluaju druga dva) naroda nita drugo do tiranija veine kao jedan od osnovnih
problema veinskog modela demokratije u multinacionalnim dravama kakva je Bosna i
Hercegovina.
sds-ov odgovor na Memorandum bio je formiranje skuptine srpskog naroda u Bosni i
Hercegovini, u sarajevu 24. oktobra 1991. godine. Prije toga sds, iako nenadlean,
organizuje plebiscit (osloboenje, 6. 11. 1991: 5), iji rezultati su upitni, imajui na umu
nain organizovanja istog.
Cjelokupna atmosfera podjela i razmimoilaenja unutar koalicionih partnera vodila je u
sukob. svjesni politike krize, stranaki lideri su otili u Lisabon, gdje je portugalski diplomata
Horhe Kutiljero, predstavio plan za rjeavanje krize u BiH, poznatiji kao kutiljerov plan. Prema
ovom planu Bosna i Hercegovina je trebala da bude kantonizovana prema etnikom
principu. sve tri strane su potpisale ovaj dokumenat, da bi nakon svega tri dana izetbegovi
povukao svoj potpis. U meuvremenu, formiraju se srpske autonomne oblasti u Krajini,
istonoj Hercegovini, romaniji, ozrenu i Biru. Plebiscit odran 9. i 10. novembra 1991.
godine potvrdio je opredjeljenje srba za ostanak Bosne i Hercegovine u Jugoslaviji.
s druge strane, na referendumu organizovanom tri mjeseca kasnije, najvei broj Hrvata i
Muslimana izjasnio se za suverenu BiH (Glas, 3. 3. 1992).
Poslije vie od tri godine rata i nekoliko neuspjenih mirovnih pregovora 21. novembra
1995. godine potpisan je dejtonski mirovni sporazum koji je zaustavio rat, a Bosnu i Hercegovinu (aneksom 4.) oblikovao kao sloenu konsocijacijsku demokratsku dravu.
344
5. NAJZNAAJNIJE POLITIKE PARTIJE

U POSTDEJTONSKOJ BOSNI I HERCEGOVINI
Politiko ureenje Bosne i Hercegovine je rezultat rata, brojnih rjeenja ponuenih tokom
pregovora i napravljenih kompromisa. dejtonska Bosna i Hercegovina je uspostavljena kao
konsocijacijska demokratija, ali to nije bio rezultat unutranjih kompromisa, ve proizvod
meunarodnih pritisaka da se prihvati oktroisani Ustav nastao kao aneks 4. opteg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini. ovim se ne osporava konsocijacijsko ureenje kao
vid demokratskog dostignua u vienacionalnim dravama, ve injenica da niti poslanici
(na Ustavotvornoj skuptini), a niti graani (na referendumu ili sl.) nisu prihvatili ovakvo
ureenje ili dravu uopte. Postojanje visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, koji
ima ovlaenja s kojima moe da bitno utie na politiki ivot u zemlji, dodatno uslonjava
nekonsolidovanu, nacionalnu i vjerski podijeljenu Bosnu i Hercegovinu.
na tragu ovih linija rascjepa (njihovog produbljivanja ili pokuaja njihovog prevazilaenja)
pluralne Bosne i Hercegovine nastaju i opstaju politike partije. najvei broj politikih partija
u Bosni i Hercegovini nastao je erozijom sda, sds-a i HdZ-a koji su poslije 1996. godine
poeli da gube ulogu nacionalnih pokreta, a sve su vie postajali partije. rascjepima,
naputanjem, istjerivanjem i slinim obrascima od ove tri partije nastale su brojne stranke
od kojih su neke i same doivjele dalja dijeljenja i od kojih su pojedine imale znaajne
uspjehe preuzimajui vlast ili participirajui u njoj.
Za potrebe ovoga rada izdvojene su partije koje su svojim politikim djelovanjem ostvarile
znaajan uticaj na artikulisanje odreenih politikih diskursa, vrenje vlasti, oblikovanje
politikog ivota i sistema od 1996. godine do danas ili samo neto od nabrojanog i u tu
svrhu dajemo tabelarni pregled politikog sastava Predstavnikog doma Parlamentarne
skuptine i Predsjednitva Bosne i Hercegovine u periodu od 1996. do 2010. godine.
tabela 1: Predstavniki dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine (broj poslanikih mandata
prema strankama) (izvor: http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/64/29.html)
Politika partija
1. sdP
2. snsd
3. sda
4. HdZ
5. sds
6. sBB
7. HdZ 1990
8. PdP
9. dns
10. dnZ
11. nsrzB
12. sBiH
1996.
2
19
8
9
1998.
4
17
6
4
2000.
8
1
8
5
6
2002.
4
3
10
5
5
2006.
5
7
9
3
3
2
1
1
1
1
8
2010.
8
8
7
3
4
4
2
1
1
1
1
2
345
Vlade Simovi
tabela 1 (nastavak)
Politika partija
13. BPs
14. sPUBiH
15. sPrs
16. Boss
17. BsP
18. dsP
19. nHi
20. sns
21. srs
22. rs rs
23. Koalicija sLoGa
24. savez za mir i progres
1996.
1998.
2
1
4
2000.
1
1
1
1
1
2002.
1
1
1
2006.
1
2010.
tabela 2: Predsjednitvo Bosne i Hercegovine

(http://www.predsjednistvobih.ba/hron/?cid=74,2,1)
1996.
1998.
Hrvatski lan Predsjednitva BiH
Kreimir Zubak
ante Jelavi (HdZ) /
(HdZ)
Jozo Krianovi (sdP)
2002.
2006.
2010.
dragan ovi (HdZ) / eljko Komi

ivo Miro Jovi (HdZ)
(sdP)
eljko Komi
(sdP)
Mirko arovi (sds) /

neboja
Borislav Paravac
radmanovi
(sds)
(snsd)
neboja
radmanovi
(snsd)
Srpski lan Predsjednitva BiH
Momilo
Krajinik (sds)
ivko radii
(sPrs)
Bonjaki lan Predsjednitva BiH

alija izetbegovi
alija izetbegovi (sda) / sulejman tihi (sda) Haris silajdi
(sda)
Halid Genjac (sda) /
(szaBiH)
Beriz Belki (szaBiH)
Bakir
izetbegovi
(sda)
5.1. STRANKA DEMOKRATSKE AKCIJE

stranka demokratske akcije je najsnanija bonjaka politika partija i najautentiniji uvar
muslimanskog kulturno-povijesnog kruga. Poslije potpisivanja dejtonskog mirovnog
sporazuma sda je prvi veliki raskol doivjela istupanjem Harisa silajdia iz stranke i
njegovim formiranjem stranke za Bosnu i Hercegovinu. ova je partija osim kadrova sda
pokupila i veliki broj njihovih glasaa, meutim ovo i brojna druga unutarstranaka cijepanja
nisu ugrozile poziciju sda kao stranke lidera bonjakog naroda. ovu tezu potvruju
njeni konstantno dobri izborni rezultati od 1996. godine pa sve do danas.
346
stranka demokratske akcije je kroz istoriju bila uglavnom poziciona stranka. U predratnom
periodu moemo da je svrstamo u red antisistemskih partija (insistirali su na trinoj
ekonomiji i ruenju planske privrede, kao i na nezavisnosti Bosne i Hercegovine kao jedne
od est jugoslovenskih republika). ovu partiju moemo ideoloki da pozicioniramo u red
kleronacionalnih partija desnog centra. od poetnog izrazito centralistikog opredjeljenja
prema ureenju Bosne i Hercegovine, sda je vremenom postala partija koja, barem
deklarativno (u Programskoj deklaraciji s Petog kongresa sda), navodi da su ustavne
promjene neophodne i da se zalau za ureenje Bosne i Hercegovine kao republike
pravne, graanske, demokratske i regionalizirane drave sa tri nivoa vlasti lokalni,
regionalni i dravni i teritorijalnom organizacijom na temelju ekonomskih, geografskih i
historijskih kriterija (http://sda.ba/download/programska_deklaracija.pdf).
ovim sda pokuava da se nametne kao realizator graanskog koncepta koji najbrojnijem
bonjakom narodu u organizacionoj strukturi drave koja izbjegava nacionalne granice
izmeu drugog nivoa vlasti (regije) daje mogunost za ostvarivanje nacionalne prevlasti.
ova partija je po svojoj orijentaciji narodnjaka stranka koja insistira na ouvanju
tradicionalnih vrijednosti prije svega porodice i afirmisanju bosanskohercegovakog
identiteta. takoe je rije o partiji koja se zalae za ulazak Bosne i Hercegovine u evropsku
uniju i nato. U ekonomskom pogledu orijentisana je ka trinoj privredi, pokretanju
znaajnih javnih radova, zavretku procesa privatizacije i razvoju poljoprivrede.
stranka demokratske akcije je vladajua partija na svim nivoima vlasti: na dravnom,
entitetskim, u dijelu kantona, kao i u velikom broju optina, prije svega u Federaciji Bosne
i Hercegovine. na posljednjim izborima odranim u oktobru 2010. godine sda je osvojila
sedam mandata u Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine BiH, ime je postala
trea partija po broju poslanika u dravnom parlamentu. U narodnoj skuptini republike
srpske sda ima dva poslanika mandata, dok je u federalnom parlamentu zastupljena s
23 poslanika. Predsjednik sda je sulejman tihi.
5.2. SRPSKA DEMOKRATSKA STRANKA
srpska demokratska stranka je poput sda osnovana kao partija nacionalni pokret koja
je okupljala najvei broj srpske inteligencije, privrednika i graana u Bosni i Hercegovini s
ciljem da odgovori na izazove s kojima se suoavalo jugoslovensko, a time i
bosanskohercegovako drutvo. osim promjene politikog, ekonomskog i drutvenog
sistema koji je u manje od etiri decenije izgradio totalitarni reim saveza komunista Bosne
i Hercegovine, sds je imao za cilj zatitu srpskih nacionalnih interesa koji su se u pogledu
dravnosti usko vezivali za opstajanje Jugoslavije.
Po zavretku rata u Bosni i Hercegovini i priznavanju republike srpske kao njenog sastavnog
entiteta, sds se usmjerava ka zatiti interesa srpske kao tekovine njihovog politikog
djelovanja. Meutim, poslijeratni sds optereen unutarstranakim sukobima (sukobi
izmeu lidera i regionalnih odbora), optunicom za ratne zloine protiv radovana Karadia,
347
Vlade Simovi
predsjednika stranke i najznaajnije politike linosti tog perioda (kasnije i protiv ostatka
stranakog vrha Momila Krajinika i Biljane Plavi), pritisci meunarodne zajednice i
znatno manji priliv novca uticale su na stagnaciju sds-a. iako je sds pobijedio na izborima
odranim 1996. godine, pad njegove popularnosti bio je veliki i neminovan.
Biljana Plavi, prva i do sada jedina predsjednica republike srpske, bila je u sjeni Karadia
i Krajinika koji su drali poluge vlasti u prilino centralizovanoj (u pogledu stvarne moi)
liderskoj stranci. Povlaenje Karadia iz javnog ivota (pod pritiskom meunarodne
zajednice), sve vee ekonomsko nezadovoljstvo i regionalni sukob izmeu ratne
prijestolnice Pala i Banje Luke kao najveeg industrijskog centra bili su dovoljni preduslovi
za politiki zaokret Plavieve i njen pokuaj ruenja onog dijela sds-a kojim su i dalje
vladali Karadi i Krajinik. ovdje nije bio posrijedi ideoloki sukob (kako se to esto
pokuava da predstavi, jer je i Plavieva pripadala desno orijentisanoj narodnjakoj opciji),
ve sukob izmeu lidera koji su eljeli da maksimalizuju mo kako u stranci tako i na
entitetskim funkcijama.
Uz pomo opozicionih partija iz Banje Luke (socijalistika partija, stranka za Krajinu i
Posavinu, stranka nezavisnih socijaldemokrata i dr.) i dijela lanstva sds-a koji joj je izrazio
lojalnost, Biljana Plavi rasputa narodnu skuptinu republike srpske i raspisuje vanredne
parlamentarne izbore, te utie na izmjetanje institucija predsjednika, vlade i narodne
skuptine republike srpske u Banju Luku.
Kriza koja je nastala Plavikinim odlukama dovela je do uspostavljanja paralelnih institucija
(poput MUP-a, Javnog radio i televizijskog servisa i sl.). ovakvim razvojem situacije Biljana
Plavi i sds su, zarad linih sukoba i interesa, inili dravnike propuste ugroavajui
opstanak republike srpske i vodei je do mogue podjele. ovim je republika srpska (ne
toliko zbog rascjepa vladajue partije ili zbog prenoenja sjedita institucija, pogotovo ako
za to postoje opravdani razlozi, iz jednog u drugi grad, koliko nainom na koji je to uinjeno
otvorenim sukobom i obraunavanjem s neistomiljenicima) destabilizovana i raslojena
po regionalnom osnovu to i danas ima posljedice u vidu neravnomjernog razvoja i
regionalnih antagonizama. dio sds-a koji je slijedio Plavievu formirao je oko nje novu
partiju srpski narodni savez, po svome programu i opredjeljenju slinu sds-u.
Poslije ovih dogaanja sds je morao da se konsoliduje i da povrati povjerenje biraa. od
1998. do 2010. godine sds je bio i opoziciona i poziciona stranka. U tom periodu sds je
imao predsjednike republike srpske Mirka arovia i dragana avia, lana Predsjednitva
Bosne i Hercegovine Borislava Paravca, premijera Peru Bukeilovia, a sa snsd-om se
smjenjivao na mjestu najzastupljenije partije u narodnoj skuptini republike srpske.
najei koalicioni partneri sds-a u ovom periodu bili su Partija demokratskog progresa i
srpska radikalna stranka. Pored navedenog raskola iz kojeg je proizala sns, novijeg su
datuma unutarstranaki sukobi iz kojih su kao rezultat nastale nove partije pod vostvom
dva biva sds-ova predsjednika: dragana avia, koji je formirao demokratsku partiju i
dragana Kalinia, koji je formirao savez za demokratsku srpsku.
348
U programu srpske demokratske stranke pie: U pogledu nacionalnog programa, u

pogledu karaktera vlasnitva i svojine, u pogledu organizacije privrede, uloge pojedinca u
oblikovanju sopstvene sudbine, srpska demokratska stranka slijedi orijentaciju onih
evropskih i svjetskih partija koje bi se mogle oznaiti kao partije desnog centra, dok u
pogledu socijalne solidarnosti, brige za siromane i bespomone slijedi tradiciju stranaka
koje dre do socijalne pravde. socijalna komponenta stranke ne potie od sklonosti ka
ljevici, ve od solidarnosti proistekle iz pravoslavne tradicije i iz ideje i osjeanja dobrote i
brige za blinjega (http://www.sdsrs.com/sajt/dokumenti/Program_sds.pdf).
iz ovog moemo da zakljuimo da je rije o klasinoj narodnjakoj partiji kakve susreemo
u dravama regiona (demokratska stranka srbije, srpska napredna stranka ili nova srbija u
srbiji, Hrvatska demokratska zajednica u Hrvatskoj i sl.). rije je o strankama koje su veliki
protivnici i aktivni uesnici u ruenju i ienju zaostataka prethodnog komunistikog reima,
nosioci nacionalne politike i dravnosti, dok su u ekonomskom pogledu najblii trinoj
privredi s dravnim intervencijama gdje je to potrebno i otvaranjem velikih javnih radova.
srpska demokratska stranka zastupa tezu o demilitarizaciji Bosne i Hercegovine i smatra
da republika srpska ne treba da bude u nato savezu, te trai vojnu neutralnost Bosne i
Hercegovine. s druge strane sds prihvata ulazak Bosne i Hercegovine u evropsku uniju
samo ukoliko taj proces nee ugroziti republiku srpsku. ova stranka zagovara i povratak
dijela nadlenosti koje su entiteti prenijeli na nivo drave Bosne i Hercegovine.
srpska demokratska stranka je opoziciona parlamentarna stranka u narodnoj skuptini
republike srpske i Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, dok u pojedinim
optinama republike srpske vri vlast samostalno ili u koaliciji. na prethodnim parlamentarnim izborima odranim 2010. godine sds je osvojio etiri poslanika mjesta u
dravnom parlamentu, te osamnaest mandata u narodnoj skuptini republike srpske.
Predsjednik sds-a je Mladen Bosi.
5.3. HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA
Hrvatska demokratska zajednica (HdZ BiH) je jedna od tri velike nacionalne partije u Bosni
i Hercegovini koje su aktivno uestvovale u svim bitnijim procesima od parlamentarnih
izbora i koalicione vlade sda-sds-HdZ iz 1990. godine, preko formiranja Herceg Bosne,
voenja rata i pregovora o rjeavanju krize, pa sve do dananjeg politikog djelovanja.
Hrvatska demokratska zajednica svoj program temelji na naelima hrianske demokratije.
Hrvatska demokratska zajednica nastala je kao izraz viestoljetne tenje hrvatskog naroda
za ostvarenjem svoje nacionalne samobitnosti i opstojnosti u povijesnim okolnostima
ruenja totalitarne komunistike vlasti, te kao izraz povijesnih tenji hrvatskog naroda za
ostvarivanjem demokracije, nacionalne slobode, jednakopravnosti i konstitutivnosti
hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini (http://www.hdzbih.org/o-nama/povijeststranke.html).
349
Vlade Simovi
na poziciji desnog centra HdZ se izgradila kao jedna od vodeih narodnjakih partija u
dravi po ugledu na sline partije u evropi, a prije svega po ugledu na HdZ Hrvatske. Partija
je u funkciji ouvanja Hrvata u Bosni i Hercegovini kao najmalobrojnijeg od tri konstitutivna
naroda. ova stranka insistira na radikalnim ustavnim promjenama u okviru kojih se zalae
za tri nivoa vlasti gdje bi drava bila izdijeljena na odreen broj federalnih jedinica (najee
se pominju etiri) od kojih bi u barem jednoj od njih Hrvati inili veinski narod. ekonomsko
opredjeljenje HdZ-a je trina privreda. Zalau se za ulazak Bosne i Hercegovine u evropsku
uniju i nato.
Hrvatska demokratska zajednica doivjela je brojne unutarstranake sukobe i podjele iz
kojih su najee nicale nove politike stranke. neposredno po izboru ante Jelavia za
predsjednika HdZ-a, Kreimir Zubak naputa ovu stranku i sa istomiljenicima formira novu
partiju pod nazivom nova hrvatska inicijativa. Period velike krize u HdZ-u nastaje 2000.
godine kada visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu smjenjuje antu Jelavia s mjesta
predsjednika stranke zbog krenja dejtonskog mirovnog sporazuma. Jelavia je naslijedio
Baria olak, a njega dragan ovi. s ovim posljednjim izborom nisu se sloili pristalice
okupljene oko Boe Ljubia. oni, optuujui novoizabrano rukovodstvo HdZ-a za
odstupanje i nedosljedno provoenje politike za koju se zalagao izvorni HdZ, formiraju
partiju pod nazivom Hrvatska demokratska zajednica 1990.
Podjele i formiranje novih partija kao rezultat tih unutarstranakih sukoba nisu poljuljali
uticaj i glasako tijelo HdZ-a. iako je za razliku od predratne popularnosti HdZ (na izborima
odranim 1990. godine osvojio je skoro 80 posto hrvatskih glasova u Bosni i Hercegovini)
izgubio prilian broj glasova i povjerenje kod naroda, on je i dalje ostao najznaajnija
hrvatska partija u Bosni i Hercegovini.
HdZ je na prethodnim parlamentarnim izborima 2010. godine osvojio tri mandata u
dravnom parlamentu i dvanaest poslanikih mjesta u Parlamentu Federacije BiH.
Predsjednik HdZ-a je dragan ovi.
5.4. SOCIJALDEMOKRATSKA PARTIJA BOSNE I HERCEGOVINE
socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (sdP BiH), kao nasljednik saveza komunista,
predstavlja partiju lijeve orijentacije. Kako sami istiu, socijaldemokratska partija Bosne i
Hercegovine razvijala se na temelju evropske i bosanskohercegovake socijaldemokratije,
radnikog i seljakog pokreta, na poukama i porukama narodnooslobodilakog
antifaistikog rata (1941.-1945), pozitivnim vrednotama socijalnog razvitka nakon drugog
svjetskog rata, na osnovama reformistiko-demokratskog iskoraka saveza komunista i
saveza reformskih snaga Bosne i Hercegovine, potkraj osamdesetih i poetkom devedesetih
godina prolog stoljea, ka viestranaju politikoj i ekonomskoj demokratiji
(http://www.sdp.ba/dokumenti/dokumenti/ProGraM_sdP_BiH.pdf ). svoje korijene
socijaldemokrate veu za socijaldemokratsku stranku osnovanu 1909. godine u sarajevu
kao radniku partiju suprotstavljenu dominantnim nacionalnim partijama tog vremena.
350
socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine zagovornik je promjene Ustava nastalog

u dejtonu i davanja prednosti graanskom u odnosu na nacionalni koncept drave (u ovom
sluaju tronacionalni) kakav se primjenjuje u Bosni i Hercegovini.
socijaldemokrate se zalau za dravu s tri nivoa vlasti (lokalni, regionalni i dravni) od kojih
bi drugi nivo vlasti inile autonomne regije koje ne bi bile odreene po nacionalnim
granicama, ve bi pratile ekonomske, geografske i istorijske parametre za odreenje
buduih regija.
analizom moemo da utvrdimo da je ovaj koncept ureenja drave po regionalnom
principu slian konceptu koji nudi i sda, otuda nepovjerenje veeg dijela biraa u republici
srpskoj prema ovim partijama. ovim konceptom se uspostavlja graanska drava koja ne
priznaje nacionalne autonomije. Meutim, autonomija nacionalnih segmenata je
fundamentalno pitanje od znaaja prije svega za srbe i Hrvate kao konstitutivne narode i
stoga ovakva politika stremljenja ve godinama sdP ine partijom od veeg povjerenja
kod bonjakih negoli kod srpskih i hrvatskih glasaa.
najvaniji zadatak socijaldemokrata bio je da se kod sva tri konstitutivna naroda nametnu
kao graanska opoziciona alternativa nacionalno prenaglaenim narodnjakim partijama,
a u ekonomskom pogledu kao branilac socijalne drave. dosadanji rezultati govore u
prilog da sdP nije uspio da ostvari nijednu od ove dvije osnovne namjere.
socijaldemokratska partija je lanica socijalistike internacionale i najznaajniji je
predstavnik meu partijama lijeve orijentacije u Bosni i Hercegovini. ova je stranka osvojila
osam mandata u dravnom parlamentu, dvadeset i osam poslanikih mjesta u federalnom
parlamentu i tri u narodnoj skuptini republike srpske. Predsjednik sdP-a je Zlatko
Lagumdija.
5.5. STRANKA ZA BOSNU I HERCEGOVINU
stranka za Bosnu i Hercegovinu (sBiH) je nastala iz sda otcjepljenjem dijela lanova koje
je predvodio Haris silajdi, jedna od najznaajnijih linosti u ratnoj i kasnije postratnoj
Bosni i Hercegovini. silajdiev diplomatski angaman je umnogome doprinio prihvatanju
nezavisnosti Bosne i Hercegovine u svijetu, a kasnije i njenom ouvanju u meunarodno
priznatim granicama. Pozitivan imid meu Bonjacima i neslaganja sa ostatkom sda
dovele su 1996. godine do silajdievog formiranja stranke po svojim mjerilima. od poetka
je stranka liderska i vezana je ponajvie za silajdiev autoritet.
iako je stranka pokuala da se nametne kao bosanska, ona je po svojoj sutini, lanstvu i
djelovanju, bonjaka i muslimanska. Pripada partijama narodnjakog kursa koji zagovara
centralizovaniju dravu. stranka podrava koncept Bosne i Hercegovine kao federacije
kantona sa snanom centralnom vlau. takoe se, deklarativno, zalae i za ravnopravnost
konstitutivnih naroda bez njihove majorizacije na bilo kom dijelu dravne teritorije.
351
Vlade Simovi
svojim djelovanjem sBiH se, prije svega silajdi kao bonjaki lan Predsjednitva,
opredijelio ka politici oblikovanja Bosne i Hercegovine po mjeri Bonjaka. ovakav politiki
stav doveo je do otvorenog sukoba prije svega s Miloradom dodikom, premijerom
republike srpske (u mandatnom periodu 2006.2010.) i liderom snsd-a. ovakva politika
atmosfera raspirivanja nacionalnih strasti dovela je do destabilizacije Bosne i Hercegovine.
stranka za Bosnu i Hercegovinu je na prethodnim parlamentarnim izborima 2010. godine
osvojila dva mandata u dravnom parlamentu, te devet poslanikih mjesta u Predstavnikom domu Parlamenta Federacije BiH. Zanimljivo je da je sBiH od svoga osnivanja 1996.
godine bila uvijek na vlasti bilo da je koalirala s nacionalnim ili multietnikim partijama.
Predsjednik sBiH je Haris silajdi.
5.6. SAVEZ NEZAVISNIH SOCIJALDEMOKRATA
savez nezavisnih socijaldemokrata je jedna od rijetkih znaajnijih partija u republici srpskoj
koja nije nastala (barem njena osnivaka baza) iz sds-a. Prije nego to je formiran savez
nezavisnih socijaldemokrata (ujedinjenjem s demokratskom socijalistikom partijom 2002.
godine) osnovana je stranka nezavisnih socijaldemokrata 1996. godine. ova je stranka
nastala na temelju nezavisnog poslanikog kluba koji je djelovao tokom rata u narodnoj
skuptini republike srpske. Klub, koji je predvodio Milorad dodik, inili su srpski poslanici
koji su pripadali partijama lijeve orijentacije u sazivu skuptine Bosne i Hercegovine iz 1990.
godine, a koji su pristupili skuptini srpskog naroda u Bosni i Hercegovini pod vostvom
sds-a.
Po zavretku rata nezavisni poslanici formiraju stranku nezavisnih socijaldemokrata i
biraju Milorada dodika za predsjednika stranke. nezavisni socijaldemokrati fokusiraju se
na optine u dolini rijeke vrbas (Banju Luku, Laktae, Gradiku i srbac), a kasnije se proiruju
i na ostale optine u Krajini i Posavini. tek e poslije 1998. godine snsd poeti da iri svoj
uticaj i na ostatak republike srpske, to je potvreno kroz parlamentarne izbore 2006.
godine kada je snsd osvojio apsolutnu veinu glasova biraa iz svih krajeva republike
srpske.
U vrijeme politike krize 1997. godine nastale kao posljedica odluka predsjednice Biljane
Plavi, snsd postaje, uz tada dominantnu opozicionu socijalistiku partiju i stranku za
Krajinu i Posavinu, jedan od prelomnih aktera u ruenju sds-ovog reima.
Politika vlade republike srpske koju je 1998. godine sastavio Milorad dodik, iako nije dolazio
iz najbrojnije opozicione partije, podrana je u zapadnoevropskim i amerikim krugovima
kao zaokret u odnosu na srpski nacionalni diskurs koji je provodio sds.
Poslije dvije godine vlasti, stranka nezavisnih socijaldemokrata i njeni koalicioni partneri
gube na izborima, a premijersku poziciju preuzima Mladen ivani s novoformiranom
Partijom demokratskog progresa. Poslije raskola u socijalistikoj partiji, otcijepljena struja
formira demokratsku socijalistiku partiju koja se dvije godine kasnije ujedinjuje sa
352
strankom nezavisnih socijaldemokrata stvarajui savez nezavisnih socijaldemokrata.

Prethodno se u snsd utopila i socijalno-liberalna stranka. ovim je snsd postao jedna od
rijetkih velikih partija koja je doivjela vie fuzionisanja stranaka s njom negoli otcjepljenja
od nje.
savez nezavisnih socijaldemokrata 2002. godine dobija zvaninu verifikaciju pridruenog
lanstva u socijalistikoj internacionali ime stranka dobija legitimitet na meunarodnom
planu.
Poetkom 2004. godine snsd predvodi opozicione skupove koji su imali za cilj promjenu
koalicione vlasti sds-PdP. Kriza izmeu pozicionih partnera dovela je do ostavke vlade
republike srpske. nakon dvogodinjeg mandata vlada republike srpske se povlai, a
politike partije republike srpske postiu sporazum o usaglaenom politikom djelovanju,
s ciljem definisanja stratekog odnosa prema ustavnom ureenju i predstojeim reformama:
policije i odbrane.
Milorad dodik preuzima mjesto premijera, a snsd poslije izbora 2006. godine postaje
najsnanija politika partija u narodnoj skuptini republike srpske s natpolovinom
veinom poslanika.
U mandatu izmeu 2006. i 2010. godine snsd se profilisao kao najznaajnija srpska politika
opcija u Bosni i Hercegovini, preuzimajui ulogu partije nacionalnog pokreta od posrnulog
sds-a. U pogledu odnosa prema srpskim nacionalnim interesima snsd zastupa stav o
ouvanju republike srpske i njenoj neupitnosti, pozivajui ak na referendume o otcjepljenju ukoliko ona bude ugroena. radikalizacijom nacionalnih stavova snsd sve vie gubi
socijaldemokratsku, ljeviarsku ulogu i sve se vie pribliava partijama narodnjake
orijentacije.
najvee zamjerke opozicije (PdP, sds i srs) prema snsd-u se odnose na netransparentno
troenje novaca u neprofitabilne objekte poput administrativnog centra vlade republike
srpske izgraenog u Banjoj Luci i u pogledu inostranih zaduivanja, iako je republika srpska
putem prodaje telekoma srpske zaradila vie od milijardu maraka. veliki broj kritika snsd
dobija iz istonog dijela republike srpske po osnovu neravnomjernog razvoja ova dva
prostora.
stranka nezavisnih socijaldemokrata je na parlamentarnim izborima 2010. godine osvojila
osam mandata u dravnom parlamentu, trideset i sedam u narodnoj skuptini republike
srpske i jedan mandat u federalnom parlamentu. snsd je vladajua partija na dravnom i
entitetskom nivou u republici srpskoj. Predsjednik snsd-a je Milorad dodik.
5.7. HRVATSKA DEMOKRATSKA ZAJEDNICA 1990
Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HdZ 1990) nastala je poslije unutarstranakih izbora
2006. godine kada je na mjesto predsjednika HdZ-a izabran dragan ovi. njegov protivkandidat Boo Ljubi je s grupom istomiljenika napustio HdZ i formirao HdZ 1990, politiku
353
Vlade Simovi
partiju iste ideoloke orijentacije i politike kao i HdZ, samo s drugim liderom i lanstvom.
U zvaninom objanjenju ovog raskola HdZ 1990 se poziva na to da je HdZ s draganom
oviem na elu napustio svoj program, krio statut, vodio nedemokratsku politiku u
interesu odreenih skupina i pojedinaca, a ne hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini
(http://www.hdz1990.org/category/hdz1990/zastohdz/). Ljubieva partija HdZ-u zamjera
i to to su uestvovali u promjeni zakona i Ustava koji su bili tetni po hrvatski narod u
Bosni i Hercegovini.
Hrvatska demokratska zajednica 1990 pripada partijama desnog centra. Zalau se za blie
odnose Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a u stranakom pogledu bliski su evropskoj
narodnoj stranci i narodnjakim koncepcijama hriansko-demokratske orijentacije.
ova se, po snazi druga hrvatska stranka, zalae za ustavno preureenje Bosne i Hercegovine
u kojem bi Hrvati kao konstitutivni narod izborili ravnopravniji poloaj. ovo podrazumijeva
formiranje barem jedne federalne jedinice (drugi nivo vlasti) s hrvatskom veinom. ova se
partija zalae za ulazak Bosne i Hercegovine u evropsku uniju i nato.
HdZ 1990 je na prethodnim parlamentarnim izborima osvojio dva poslanika mjesta u
dravnom i pet poslanikih mjesta u federalnom parlamentu. Predsjednik HdZ 1990 je
Boo Ljubi.
5.8. PARTIJA DEMOKRATSKOG PROGRESA
Partija demokratskog progresa (PdP) formirana je 1999. godine. Partija od osnivanja meu
funkcionerima, lanovima i simpatizerima ima najvei broj obrazovanih stanovnika:
ekonomista, pravnika, ininjera, prosvjetnih, kulturnih i medicinskih radnika. ovakav imid
intelektualne stranke PdP moe da zahvali prije svega lideru Mladenu ivaniu koji gradi
vlastiti (a kao liderska stranka) i stranaki imid odmjerenog, jasnog, obrazovanog i
principijelnog politiara koji je uspio da okupi brojne intelektualce u republici srpskoj
snaei demokratsku opciju partije centra koja nekada, shodno istorijskim prilikama, ide i
u smjeru desnog centra.
Partija demokratskog progresa je bila i poziciona i opoziciona partija. Jedna je od najznaajnijih partija u Bosni i Hercegovini. njen znaaj se ogleda u prelomnom istorijskom
trenutku u kojem je kao nosilac zakonodavne i izvrne vlasti (nekada je dijelei sa sds-om,
a nekada i sa snsd-om) provela najznaajnije i najnepopularnije drutvene, demokratske,
a prije svega ekonomske i socijalne reforme.
U ideolokom pozicioniranju PdP se orijentisao ka evropskim partijama desnog centra, pa
je i primljen u evropsku narodnu stranku. Partija demokratskog progresa podrava dejtonski
mirovni sporazum kao izbalansiran dokument koji iskljuuje ratne pobjednike i gubitnike
i kojim je afirmisana dravotvornost srpskog naroda u Bosni Hercegovini kroz postojanje
republike srpske. Partija demokratskog progresa se zalae za Bosnu i Hercegovinu kao
354
decentralizovanu dravu sastavljenu od dva ravnopravna dravotvorna entiteta, od kojih

je jedan republika srpska teritorijalno i pravno-institucionalno nesporna sa zagarantovanim nacionalnim pravima konstitutivnih naroda i nacionalnih manjina koji u njoj ive, i
zatitom ljudskih prava i graanskih sloboda, u skladu s evropskom konvencijom o ljudskim
pravima i osnovnim slobodama (http://www.pdpinfo.net/sadrzaj.php?id=141). PdP se
zalae za gaenje Kancelarije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu.
PdP je opoziciona partija na dravnom i entitetskom nivou. vlast vri u dijelu optina
republike srpske uglavnom u koaliciji sa sds-om. PdP je osvojila jedno poslaniko mjesto
u dravnom i sedam poslanikih mjesta u narodnoj skuptini republike srpske. Predsjednik
PdP-a je Mladen ivani.
5.9. SOCIJALISTIKA PARTIJA REPUBLIKE SRPSKE
socijalistika partija republike srpske osnovana je 1993. godine. Birako tijelo socijalista
ine uglavnom penzioneri, dio inovnika, policajaca, boraca, ratnih vojnih invalida, kao i
dio jugonostalgiara. slobodan nagradi pie da je rije o partiji klasine ljevice, vrste
unutarstranake discipline (nagradi, 1998: 108). socijalistika partija republike srpske
blisko sarauje sa socijalistikom partijom srbije.
socijalisti su u prvim godinama poslije potpisivanja dejtonskog mirovnog sporazuma bili
najsnanija politiko-ideoloka alternativa srpskoj demokratskoj stranci i srpskoj radikalnoj
stranci. najvei broj pristalica socijalisti imaju u sjevernim i zapadnim dijelovima srpske.
socijalisti su kao i mnoge druge partije u Bosni i Hercegovini doivjeli brojne unutarstranake sukobe i podjele. najdrastinija podjela socijalista bila je u vrijeme istupanja
dijela lanstva koji osniva demokratsku socijalistiku partiju, kao i skoranja podjela iz koje
je proizala nova socijalistika partija.
socijalistika partija republike srpske je bila i poziciona i opoziciona stranka na svim nivoima
vlasti. odigrali su znaajnu ulogu u vrijeme politike krize 1997. godine kada su podrali
Biljanu Plavi i pomogli joj u ruenju reima sds-a. socijalisti se zalau za njegovanje
tekovina antifaistike borbe, za slabljenje nacionalizama i jaanje socijalne komponente.
Zalau se za veu intervenciju drave u privredi i za bolji standard penzionera. U pogledu
ouvanja republike srpske svrstavaju se u red branilaca dejtonskog ustavnog modela koji
garantuje postojanost srpske.
najblie sarauju sa savezom nezavisnih socijaldemokrata i demokratskim narodnim
savezom. na prethodnim parlamentarnim izborima odranim 2010. godine osvojila je tri
poslanika mjesta u narodnoj skuptini republike srpske. Predsjednik sPrs je Petar oki.
355
Vlade Simovi
5.10. DEMOKRATSKI NARODNI SAVEZ

demokratski narodni savez (dns) nastao je 2000. godine otcjepljenjem dijela rukovodstva
i lanstva sns-a. Za prvog stranakog predsjednika izabran je dragan Kosti. tri godine
kasnije savez narodnog preporoda se kolektivno ukljuuje u dns. novi predsjednik stranke
postaje Marko Pavi.
stranka se pozicionira kao narodnjaka partija desnog centra. Bila je i poziciona i opoziciona
stranka. najvie uspjeha dns je ostvario u Prijedoru, Banjoj Luci i Zvorniku. Partija se zalae
za ouvanje republike srpske i ostvarivanje bliih veza sa srbijom. ekonomski je trino
orijentisana stranka.
ova je stranka vladajua u velikom broju optina u republici srpskoj od kojih je najsnanija
u Prijedoru (treem gradu po veliini u srpskoj) gdje ima koalicionu veinu u skuptini i
mjesto naelnika optine. na parlamentarnim izborima 2010. godine osvojila je jedno
poslaniko mjesto u dravnom parlamentu i est poslanikih mjesta u narodnoj skuptini
republike srpske. Predsjednik dns-a je Marko Pavi.
5.11. SRPSKA RADIKALNA STRANKA
srpska radikalna stranka (srs) je partija desne orijentacije nastala poetkom devedesetih
kao refleksija istoimene stranke iz srbije iji je osniva i lider vojislav eelj. spada meu
politike opcije koje svoje desniarsko opredjeljenje nisu pokuavale da sakriju s
mimikrijskom dovitljivou i pritvornou elei da se tako provercuju kod inostranih
supervizora i donatora, ve su isticale svoje nacionalno ishodite kao najvaniju legitimacionu potku (nagradi, 1998: 104).
srpska radikalna stranka se zalae za ouvanje republike srpske, za ekonomsko, demografsko, kulturno i obrazovno jaanje ovog entiteta. tei ka jaanju veza izmeu srpske i
srbije, te, ukoliko to okolnosti dozvole, njihovom ujedinjenju.
srpska radikalna stranka je bila godinama na vlasti, ali i u opoziciji. najprirodniji saveznik
srs-a (iako su se esto mimoilazili i sukobljavali) jeste sds. radikalima su bliske sve srpske
nacionalne partije koje dijele njihova ideoloka stajalita. Period najvee krize, pritisaka i
zabrane rada radikali doivljavaju u vrijeme smjene njihovog partijskog efa nikole
Poplaena s mjesta predsjednika republike srpske.
Jedna je od najveih kritiara vlasti snsd-a. U vlasti je u pojedinim optinama srpske gdje
je najee u koaliciji sa sds-om i PdP-om. na parlamentarnim izborima 2010. godine
osvojila je jedno poslaniko mjesto u narodnoj skuptini republike srpske. Predsjednik
srs-a je Milanko Mihaljica.
356
5.13. DEMOKRATSKA NARODNA ZAJEDNICA

demokratska narodna zajednica (dnZ) je izrasla iz sukoba dva lidera, alije izetbegovia i
Fikreta abdia i dvije suprotstavljene koncepcije: izetbegovieve, koja je bila za nastavak
rata i abdieve, koja je traila mir bojei se za potpuni nestanak i poraz Bonjaka. Kao
odgovor na izetbegovievu politiku, abdi 1993. godine formira demokratsku narodnu
zajednicu, politiki i vojno poraavajui sda na prostoru velike Kladue i dijela okolnih
optina. radikalizacijom odnosa politiki sukob izmeu dva lidera prelazi u otvoreni vojni
sukob, te stvaranje paradravne tvorevine republike Zapadne Bosne pod vostvom Fikreta
abdia. ovakav abdiev potez izetbegovi smatra inom secesije.
republika Zapadna Bosna biva vojno poraena 1995. godine, a Fikret abdi optuen i
kasnije osuen za ratne zloine. Poslije ovih dogaanja dnZ nastavlja rad pokuavajui da
se nametne kao partija cjelokupnog prostora Bosne i Hercegovine. Meutim, dnZ ostaje
stranka sa snanim regionalnim uporitem u Unsko-sanskom kantonu, prije svega u velikoj
Kladui iz koje crpi najvei broj glasova. ova joj baza (prostor zapadne Bosne) obezbjeuje
uee u dravnom parlamentu. na parlamentarnim izborima 2010. godine osvojila je po
jedan mandat u dravnom i federalnom parlamentu. ova je partija opoziciona na dravnom
i entitetskom nivou. Predsjednik dnZ-a je rifat doli.
6. FINANSIRANJE POLITIKIH PARTIJA U BIH
Prema Zakonu o finansiranju politikih stranaka (http://www.izbori.ba/documents/ZaKoni/

ZFPs-precisceni_tekst.pdf) politika partija moe da obezbijedi sredstva na pet naina: a)
putem lanarina, b) putem priloga pravnih i fizikih lica, c) putem prihoda od imovine u
vlasnitvu politike stranke, d) putem izdvajanja iz budeta BiH za finansiranje
parlamentarnih grupa u skladu s lanom 10. ovog zakona (finansiranje parlamentarnih
grupa zastupljenih u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine rasporeuje se na nain
da se 30% sredstava rasporeuje jednako svim parlamentarnim grupama, dok 70% od
ukupnog iznosa se rasporeuje srazmjerno broju poslanikih mjesta koje svaka
parlamentarna grupa ima u trenutku raspodjele), kao i iz entitetskih budeta i svih njihovih
niih jedinica u skladu s entitetskim zakonima i e) putem dobiti od prihoda preduzea u
vlasnitvu politike stranke.
Politike partije najvei dio novca (oko 82%) ostvaruju iz budeta. specifinost bh. prostora
je u tome da partije dobijaju novac iz razliitih budeta od dravnog, preko entitetskih i
kantonalnih, pa sve do optinskih budeta. Zanimljivo je da se vri kontrola priliva sredstava
na nain to su partije dune da prijave Centralnoj izbornoj komisiji (CiK) dobijeni novac,
meutim, ne vri se kontrola troenja dobijenih sredstava. CiK nema mandate da provjerava
357
Vlade Simovi
potronju novca i time se bavi Kancelarija dravnog revizora (http://www.politika.

rs/rubrike/tema-nedelje/deset-uslova-za-eU-8-Finansiranje-stranaka/BiH-Zakon-krsen163-puta.lt.html).
7. ZAKLJUAK
Bosna i Hercegovina je mlada demokratija koja nije u potpunosti izgradila demokratske
institucije i uspostavila demokratsku praksu u onoj mjeri u kojoj to ostvaruju zemlje koje
nazivamo zapadnim poliarhijama. Bosna i Hercegovina ne moe da se pohvali s dugom
tradicijom parlamentarnog ivota, politikih partija, kao ni s kontrolnim mehanizmima
zatite biraa i njihovih demokratskih prava. istorija Bosne i Hercegovine je uglavnom
istorijska saga o vremenima protektorata ili totalitarizama, ugroavanja ljudskih prava i
davanja onoga malo ili skoro nita u pogledu autonomije odluivanja i slobode djelovanja.
U ovakvom istorijskom ambijentu stasale su prve politike partije u Bosni i Hercegovini.
Uslovi austrougarske okupacije prirodno su doveli do stvaranja partija nacionalnih pokreta
kao potrebe za osnivanjem politikog jezgra koje e da artikulie, predstavi i zatiti
nacionalne interese nacije koju predstavlja. Muslimanska, srpska i dvije dominantne
hrvatsko-katolike partije bile su na neki nain odgovor na nepostojanje drave-nacije
(naravno, sa tri razliita vienja iste). ispostavie se da je pitanje dravnosti i ostvarivanja
nacionalnih interesa centralna tema politikih partija od vremena austrougarske do danas.
tada, kao i danas partije lijeve orijentacije izgledaju odve udno i strano jer ne stavljaju u
prvi plan ono to je nukleus svih bosanskohercegovakih nesporazuma, a to je pitanje
odnosa izmeu nacija oblikovanih kroz tri snane vjeroispovijesti.
ovako pluralizovan prostor Bosne i Hercegovine izgubio je s dolaskom komunista minimum
demokratskog prava da se bira i da se bude izabran. Uspostavljanje totalitarnog reima
znaio je produbljivanje linija rascjepa, ve iscijepane Bosne i Hercegovine.
obnova viepartijskog sistema u Bosni i Hercegovini s komunistikim nasljeem bila je
izazov s kojim nije mogla da se nosi ni vladajua, ali ni opoziciona politika elita. ovu tezu
potvruje rat u Bosni i Hercegovini kao radikalni pokuaj raspleta nerijeenih pitanja koja
su ovim inom, a pogotovo dejtonskim ureenjem, dodatno zapletena i ostavljena kao
otvorena prijetnja po stabilnost drave i regiona. Uloga partija u ovom zaplitanju je
presudna.
sve do sada navedeno Bosnu i Hercegovinu i njenu politiku scenu definie nedovoljno
razvijenom (hibridnom) demokratijom koja kao takva ne moe da postane ravnopravan
lan i partner razvijenim demokratijama evrope.
358
MEDIJI U BOSNI I HERCEGOVINI
Amer Dihana
Saetak U poglavlju se opisuju osnovne karakteristike medijskog sistema Bosne i Hercegovine.
neprestano se ukazuje na jaz izmeu zakonskih odredbi, koje u pravilu sublimiraju
najnaprednija svjetska rjeenja, i stvarnosti u kojoj mediji djeluju, a koja je snano
odreena post-konfliktnom i tranzicijskom prirodom bosanskohercegovakog drutva.
U prvom dijelu razmatra se opi regulatorni okvir za elektronske i tampane medije, zatim
se, u drugoj sekciji, opisuje medijsko trite. U treem se dijelu portretiraju osnovne
karakteristike medijskih sloboda kao i odgovornosti novinara i medija u BiH. U zakljunom
razmatranju, snano se zagovara prevazilaenje postojee diskrepancije izmeu
idealnog zakonskog okvira i nezadovoljavajuih praksi implementacije.
Kljune rijei: medijski sistem, regulacija, medijsko trite, sloboda medija, odgovornost novinara
1. UVOD
Kraj rata Bosna i Hercegovina doekala je s tri odvojena, meusobno neprijateljski nastrojena, medijska sistema. Granice tih sistema uglavnom su se poklapale s vojnim granicama.
tako su postojali medijski sistemi na teritoriju pod kontrolom armije BiH, vojske republike
srpske i Hrvatskog vijea obrane. Jedan od prioriteta meunarodnih organizacija zaduenih
za implementaciju dejtonskog mirovnog sporazuma u postratnoj Bosni i Hercegovini, bio
je normalizacija medijskog sektora snano podijeljenog po etno-nacionalnim linijama.
Meutim, uklanjanje ove komunikacijske segregacije pokazat e se u narednim godinama
kao vrlo zahtjevan zadatak. Postignuti rezultati svjedoe o znaajnom napretku u razliitim
segmentima medijskog sistema BiH, no isto tako jo uvijek je prerano opisati taj sistem kao
samoodriv i stabilan.
Postratna medijska situacija najee se opisuje kao haotina. Prema izvjetaju Meuna rodne helsinke federacije za ljudska prava (1997) u julu 1996. godine djelovala su 272
medija u BiH, i to 140 tampanih medija, 92 radio stanice, 29 tv kua i est novinskih agencija
(defterdarevi, 2004: 107). U narednim godinama, broj elektronskih medija se ak i poveao,
tako su u 2000. godini u BiH djelovala 130 tampana medija, 210 radio-stanica i 71
televizijska stanica (Udovii et alia, 2001). iako su elektronski mediji doivjeli svoju
ekspanziju jo u toku rata, zahvaljujui, izmeu ostalog, i tome to su bili djelotvornija propagandna sredstva od tampe, njihov bum se nastavlja i u poslijeratnom periodu, jer nije
postojala regulacija frekventnog spektra, a zakonski, profesionalni i tehniki standardi tek
359
Amer Dihana
su trebali da se uspostave. Pored toga, i meunarodna zajednica poticala je pojavljivanje

novih medijskih kua potpomaui ih donatorskim sredstvima (Udovii et alia, 2001).
Gledano iz dananje perspektive, moe se pouzdano zakljuiti da toliki broj medija u BiH
nije predstavljao odraz istinskog pluralizma ideja u bh. drutvu, niti je odgovarao stvarnoj
veliini medijskog trita. Pogotovo imajui u vidu da je to trite ratom osiromaeno i
podijeljeno po etnikim linijama. Zapravo, naglo poveanje broja elektronskih medija moe
se shvatiti u kontekstu tranzicijskih procesa, jer je slina situacija zadesila i druge tranzicijske
zemlje, s tim to je, kao posljedica rata, nivo podijeljenosti i nesreenosti bh. drave i drutva
bio toliko velik da je situacija u medijskom sektoru u velikoj mjeri izmicala kontroli.
2. REGULACIJA MEDIJA
2.1. ZAKONSKA REGULATIVA O MEDIJIMA I INFORMIRANJU
sukladno dejtonskom mirovnom sporazumu po kojem su nadlenosti nad oblastima medija
i javnog informiranja podijeljene meu entitetima, odnosno kantonima u Federaciji BiH,
dugo nisu postojali zakoni koji bi definirali bilo koji segment iz ovih oblasti na nivou cijele
drave. tako je u republici srpskoj 1997. usvojen Zakon o javnom informiranju, a do 1998.
godine est od deset kantona u Federaciji donijelo je zakone o ovoj oblasti, s tim to su
razlike meu ovim zakonima nadmaivale njihove slinosti (defterdarevi, 2004: 98). no,
ta se situacija kasnije promijenila. tako su, s jedne strane, u 2003. i 2005. godini doneseni
zakoni o komunikacijama i javnom rtv sistemu u Parlamentarnoj skuptini BiH, kojima se
jedinstveno regulira ova oblast na dravnom nivou, a s druge strane, entitetske su skuptine
tokom 2001. i 2003. godine usvojile zakone o pristupu javnim informacijama i kleveti u
gotovo istovjetnom obliku, tako da su i ove oblasti u velikoj mjeri jedinstveno regulirane
u cijeloj BiH. Pored ovoga, bitno je napomenuti da su novinarske i medijske slobode garantirane Ustavom Bosne i Hercegovine, kao i ustavima oba entiteta. U Ustavu BiH, spominje
se sloboda izraavanja (lan ii, stav 3) i garantiraju fundamentalna ljudska prava u skladu s
meunarodnim standardima.
2.2. ELEKTRONSKI MEDIJI
A) Regulatorna agencija za komunikacije
regulatorna agencija za komunikacije je nezavisna dravna agencija, jedina nadlena na
cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine za reguliranje polja telekomunikacija i elektronskih
medija, te ureenje radiofrekventnog spektra. U lanu 3. Zakona o komunikacijama BiH
propisuje se nadlenost vijea ministara BiH za kreiranje komunikacijske politike, dok su
raK-u date nadlenosti regulacije. agencija je uspostavljena odlukom visokog predstavnika
iz 2001. godine (oHr odluke, 2001), kojom su spojene nadlenosti dotadanje nezavisne
360
Mediji u Bosni i Hercegovini
komisije za medije (iMC) i regulatorne agencije za telekomunikacije (tra). nadlenosti,

obaveze i odgovornosti raK-a definirane su u Zakonu o komunikacijama BiH iz 2003.
godine.
osnovi principi regulacije koji definiu opseg djelovanja raK-a i aktivnosti agencije u
sektoru regulacije emitiranja su (lan 4. Zakona o komunikacijama):
a) zatita slobode izraavanja i razliitosti miljenja, uz potovanje osnovnih standarda
pristojnosti, nediskriminacije, pravinosti, tanosti i nepristrasnosti;
b) razvoj profesionalnih i odrivih komercijalnih i javnih emitera s namjerom uspostavljanja balansa izmeu ove dvije vrste emitera;
c) princip prema kojem emiteri trebaju biti distancirani od politike kontrole i manipulacije, tako da se osnae demokratski principi i osnove trine ekonomije;
d) princip prema kojem se sve dozvole dodjeljuju na osnovu procesa u kojem su osigurani odgovarajui profesionalni standardi programskog sadraja, tehnike operacije
i finansiranja;
e) princip prema kojem se oglaavanje u emitovanju regulira u skladu s najboljim
evropskim praksama.
sektor emitiranja raK-a zaduen je za izdavanje dozvola za emitiranje kao i za sveukupnu
regulaciju sektora. osnovni pravci djelovanja u ovom pogledu ogledaju se u sljedeim
aktivnostima (Jusi, 2005: 218):
donoenju propisa za emitere;
izdavanju dozvola za emitiranje;
reguliranju pitanja oglaavanja, programskog sadraja i vlasnitva;
primjeni i izvrenju pravila i propisa;
djelovanju na prevenciji ilegalnog emitiranja;
zatiti autorskih prava.
tijela raK-a su vijee agencije i generalni direktor. vijee raK-a obavlja i albenu funkciju
na odluke koje donese generalni direktor. Protiv prvostepenih izvrnih mjera generalnog
direktora agencije korisnici raK dozvola imaju mogunost albe vijeu agencije, kao
drugostepenom organu u upravnom postupku. sudsko preispitivanje odluka moe se
pokrenuti pred sudom BiH (lan 47, Zakon o komunikacijama).
najznaajnija podruja medijske politike koja je raK kodificirao definirana su kroz pravila
o medijskoj koncentraciji i pluralizmu, te regulaciji sadraja i obaveza emitera u koje spada
(a) Kodeks oglaavanja i sponzoriranja, izmijenjen u junu 2004. i januaru 2007. i (b) Kodeks
o ureivanju radio i tv programa koji je regulatorna agencija za komunikacije usvojila 8.
marta 2004. godine, a izmijenila u januaru 2008.
361
Amer Dihana
Uspostavljanje raK-a kao konvergentnog regulatornog tijela slijedi sline prakse u ostalim
zemljama evrope i reflektuje tehnoloku konvergenciju izmeu telekomunikacija i
emitiranja, to je trenutano vodei pravac razvoja trita komunikacija irom svijeta (sadi,
2005). razliiti autori kao najvei doprinos raK-a normalizaciji medijskog prostora u BiH,
vide u otklanjanju otvorenog govora mrnje iz elektronskih medija, to je raK postigao
primjenom razliitih sankcija. intervencije raK-a u sektoru elektronskog emitiranja bile su
intenzivne, a agencija se nije libila ni od primjene najotrijih sankcija kao to su ukidanje
dozvole i suspenzija emitiranja.
tabela 1: Pregled sankcija koje je RAk izrekao u periodu 1998-2009.
(izvor: tabela napravljena prema izvjetajima raK-a)
Godina
19982001.
2002.
2003.
2004.
2005.
vrsta sankcije
suspenzija
Ukidanje dozvole
emitiranja
ili aneksa dozvole
30
5
1
0
1
4
0
10 (3 uslovno)
0
1
novana
56
12
6
34
39
Upozorenje
22
2
4
4
10
2006.
2007.
2008.
30
20
12
28
66
23
0
0
0
1
2
0
2009.
33
10
ostalo
2 naredbe
3 naredbe
5 privremenih mjera
1 obustava emitiranja sa
odreenog predajnika
U analizi raK-a (2001) navodi se da se u periodu od osnivanja agencije pa do sredine 2000.

godine veina prekraja odnosila na krenje Kodeksa o ureivanju radio i tv programa,
dok su nakon toga sankcije izricane za povrede kao to su krenja autorskih prava, pravila
o reklamiranju, itd. dunja Mijatovi, direktorica sektora emitiranja raK-a, navodi da su
prigovori zbog govora mrnje uglavnom nestali.
Proteklih godina smo imali puno pritubi zbog govora mrnje u medijima dok se sada veina
albi odnosi na pristojnost u programima i fer i nepristrasno izvjetavanje. veina ovih
prigovora uzrokovana je neprimjerenim citatima treih osoba, u sluajevima kada su mediji
prikazali samo jednu stranu prie (Msi, 2007).
ipak, u 2009. godini dolazi do promjene u pogledu vrste izreenih sankcija. Kako se navodi
u izvjetaju agencije (raK, 2010) dolazi do poveanog broja krenja Kodeksa o oglaavanju
i sponzorstvu kao i opih uslova dozvole za emitiranje rtv programa. Pored toga, pojavljuju
se i krenja Pravila o dozvolama za zemaljsku radiodifuziju rtv programa. Zanimljivo je da
se veliki broj suspenzija kao i oduzimanje dozvola u 2009. javlja jer rtv stanice ne izmiruju
svoje zakonske obaveze u pogledu plaanja naknada za dozvole, uplata doprinosa za
koritenje spektra kao i finansijskih obaveza prema agenciji. ovo, zapravo, indicira da na
362
tritu elektronskih medija u BiH jo uvijek postoji veliki broj emitera koji nisu sposobni
poslovati u skladu sa zahtjevima trine ekonomije, te da bismo u skoroj budunosti mogli
oekivati daljnje smanjenje broja elektronskih medija u BiH.
iako se rad agencije uglavnom percipira kao fer i apolitian, regulatorna agencija za komunikacije nije ostala poteena politizacije. sa slabljenjem utjecaja institucija meunarodne
zajednice u BiH dolazi do poveanih politikih pritisaka na raK. Prije svega, pritisci se
ogledaju u kreiranju zakonskih rjeenja kojima se obesmiljavaju odredbe Zakona o
komunikacijama u pogledu finansijske i politike nezavisnosti agencije. tako Zakon o
plaama i naknadama uposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine, unato dotadanjoj
praksi baziranoj na Zakonu o komunikacijama, tretira uposlenike raK-a kao i ostale
budetske korisnike, podrivajui finansijsku nezavisnost ove institucije (Halilovi, 2008). s
druge strane, Prijedlog izmjena i dopuna Zakona o ministarstvima i drugim organima
uprave BiH iz 2009, tretira regulatornu agencija za komunikacije kao upravnu organizaciju.
Posljedino, vijee ministara moe ostvariti vei utjecaj na proces donoenja odluka
agencije, ime bi izvrna vlast postala regulator. direktor raK-a ovaj potez vidi kao direktni
atak na politiku nezavisnost agencije (dnevnik, 2010).
druga vrsta pritiska odnosi se na opstrukcije u procesu imenovanja. Proces imenovanja
direktora agencije traje od 2007. godine, a imenovanja vijea agencije od 2009. i jo uvijek
nisu okonani.
trea vrsta pritiska ogleda se u direktnim prijetnjama upravi i osoblju agencije. tako su
agenti dravne agencije za istragu i zatite (siPa) poslani 2006. godine da istrae navodne
kriminalne radnje u agenciji, mada su svi dotadanji izvjetaji dravne revizije o poslovanju
raK-a bili pozitivni (revizor, 2008 i revizor 2009). agenti siPa-e proveli su tri mjeseca u
raK-u, te otili bez ikakvog pisanog traga o uraenom poslu.
Moe se zakljuiti da uspostava i funkcioniranje regulatorne agencije za komunikacije
predstavljaju uspjean projekt. s druge strane, kako primjeuje sadi, glavna pretpostavka
iza razvoja raK-a bila je uspostava uvjeta za pravedno i konkurentno medijsko trite, a
to je zahtijevalo izmicanje medijskog regulatornog tijela od politike kontrole, no, raK
nije mogao sam stvoriti konkurentno trite u jednom od najdepresivnijih ekonomskih
okruenja u evropi (2005: 118). isto tako, ako se pravovremeno ne zaustavi trend negativnih
politikih pritisaka na raK moe dovesti i do znaajnijeg podrivanja nezavisnosti ovog
regulatora, te ponovo regulaciju elektronskih medija dovesti u sferu politikih prepucavanja
i pregovaranja.
B) Sistem javnog RTV emitiranja
tRAnSFoRMACiJA dRAVniH U JAVnE EMitERE

tokom rata, u republici srpskoj uspostavljena je srpska radio-televizija, u dijelu Federacije
BiH, na teritoriju nekadanje Herceg-Bosne, program je emitirala Hrvatska rtv iz Zagreba,
363
Amer Dihana
a u drugom dijelu Federacije, pod kontrolom armije BiH, djelovala je rtv Bosne i Hercegovine, nekadanja rtv sarajevo.
tek tri godine nakon rata meunarodna zajednica u BiH fokusirala se na transformaciju
dravnih rtv stanica u javne rtv servise. Prve korake ka kreiranju javnih rtv servisa inicirao
je oHr u julu 1998. godine. U narednim godinama Ured visokog predstavnika donio je
nekoliko odluka (juli 1999, oktobar 2001, maj 2002) kojima su uspostavljena tri javna emitera
u Bosni i Hercegovini. U to vrijeme postojala su dva potpuno dijametralna stava da ne
ele nita zajedniko jer imaju svoje nacionalne televizije (srpske i hrvatske nacionalne
stranke) i da BiH ve ima radio-televiziju BiH u kojoj nita ne treba mijenjati (bonjake
stranke), a to je onemoguavalo bilo kakvu mogunost za osnivanje zajednike radiotelevizije koja bi bila u duhu dejtonskog sporazuma (Media Plan institut, 2000). stoga je
cjelokupan proces reforme javnog rtv emitiranja praen odsustvom politike volje kod
svih strana da se slijedi reformski put koji je zacrtala meunarodna zajednica. tako je,
praktino, sve odluke i zakone iz ove oblasti na koncu nametao Ured visokog predstavnika.
osnovni pravci reforme u pogledu srpske rtv ogledali su se u njenom preimenovanju u
radio-televiziju republike srpske (rtrs), ime se eljelo naglasiti da ta televizija pripada
svim graanima rs-a, a ne predstavlja nacionalni srpski tv-emiter, te u uvezivanju ove
televizije u zajedniki sistem emitiranja BiH zajedno s ostala dva emitera, to je opet znailo
delegiranje odreenih nadlenosti na nivo sistema kao i koordinaciju i zajedniki nastup s
ostalim emiterima koji sainjavaju taj sistem (dihana, 2008).
s druge strane, u pogledu reguliranja hrvatskih emitera koji su djelovali u BiH, Ured visokog
predstavnika u 1999. godini (oHr odluke, 1999) donosi odluku o ukidanju emitiranja Hrt
iz Zagreba putem zemaljske mree, kao i odluku o zatvaranju hrvatske tv-stanice erotel u
2000. godini, nakon to je ova kua odbila da se povinuje odluci nezavisne komisije za
medije o smanjenju opsega emitiranja s 41 na 11 televizijskih predajnika (dihana, 2008).
rtv Bosne i Hercegovine praktino je predstavljala polaznu osnovu za izgradnju novog
sistema javnog emitiranja. tokom procesa transformacije, ona je najprije ukinuta, a na
njenim temeljima je osnovana radio-televizija Federacije BiH (rtvFBiH). Potom je
uspostavljena nova radio-televizija Bosne i Hercegovine (BHrt) na nain da joj je pripala
gotovo sva imovina dotadanje rtvFBiH, dok istovremeno radio-televizija republike srpske
nije unijela nikakvu imovinu u novoformiranu televiziju na dravnom nivou. Pored toga,
Plan rekonstrukcije sistema javnog emitiranja u BiH, koji je izradio struni tim BBC-ja,
predviao je prodaju zgrade televizije u sarajevu, za koju je ocijenjeno da je suvie skupa
za odravanje, te gradnju novih zgrada za javne televizije u sarajevu, ali i u Banjoj Luci. sve
ovo je uzrokovalo buru negodovanja kod zaposlenika nekadanje rtv BiH, tako da su s
negodovanjem gledali na reformske procese meunarodne zajednice u sektoru javnog
rtv emitiranja.
364
ZAkoni o JAVnoM RtV SiStEMU i SERViSiMA

Kompletan zakonski okvir kojim se regulira javno rtv emitiranje ini set od etiri zakona:
Zakona o Javnom radio-televizijskom sistemu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu Zakon
o sistemu) i Zakona o Javnom radio-televizijskom servisu BiH (u daljem tekstu Zakon o
BHrt-u) na nivou Bosne i Hercegovine, te Zakona o Javnom radio-televizijskom servisu
FBiH (u daljem tekstu Zakon o rtvFBiH) i Zakona o Javnom radio-televizijskom servisu rs
(u daljem tekstu Zakon o rtrs-u) na entitetskom nivou. Uz velika protivljenja predstavnika
stranaka s hrvatskim predznakom, koji su traili uspostavu posebnog kanala koji bi emitirao
program na hrvatskom jeziku, zakoni u parlamentima BiH i rs FBiH doneseni su u 2005. i
2006. godini, dok je Zakon o rtvFBiH-u objavljen u slubenim novinama FBiH tek u
septembru 2008. godine.
Zakonom o Javnom rtv sistemu Bosne i Hercegovine iz 2005. godine, uspostavljen je Javni
radiotelevizijski sistem u BiH (u daljnjem tekstu: Jrts Bosne i Hercegovine), kao i odnosi
izmeu pravnih subjekata koji ga ine, a to su:
a) radio-televizija Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BHrt) kao Javni rtv servis
Bosne i Hercegovine;
b) radio-televizija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: rtFBiH) kao Javni
rtv servis Federacije Bosne i Hercegovine;
c) radio-televizija republike srpske (u daljnjem tekstu: rtrs) kao Javni rtv servis
republike srpske;
d) Korporacija javnih rtv servisa BiH (u daljnjem tekstu: Korporacija).
Javni rtv servisi samostalni su u svim bitnim aspektima ukljuujui ureivaku nezavisnost
i institucionalnu autonomiju. lanom 6. Zakona o sistemu stavlja se u obavezu postojeim
javnim emiterima da registriraju Korporaciju kao zajedniku upravljaku strukturu na
dravnom nivou, u iju nadlenost spadaju prodaja, razvoj pravne regulative, koordinacija
tehnikog razvoja, zajedniko koritenje resursa i arhive, komunikacije, nabavka stranih
programa i meunarodne veze, ispitivanje javnog mnijenja i trita, koordinacija resursima
za prikupljanje sadraja za informativne emisije, usluge prijenosa za javne rtv servise, itd.
osnovna upravljaka struktura Javnog rtv sistema, kao i pojedinih rtv servisa, sastavljena
je od upravnog i poslovodnog odbora. Upravni odbor rtv servisa ine etiri lana, po jedan
iz konstitutivnih naroda i jedan iz reda ostalih, dok se u sluaju BHrt-a mora voditi rauna
da po dva lana dolaze iz svakog od entiteta. svi lanovi upravnih odbora javnih rtv servisa,
njih 12, ine odbor javnog rtv sistema, i ujedno Upravni odbor Korporacije. Poslovodne
odbore emitera i Korporacije sainjavaju generalni direktori s rukovoditeljima pojedinih
sektora. dok se zadaa upravnih odbora ogleda u nadgledanju cjelokupnog rada emitera
i Korporacije, te u zastupanju javnog interesa, dotle poslovodni odbori imaju direktnu
ulogu u svakodnevnom poslovanju i upravljanju (Jusi i dihana, 2008).
365
Amer Dihana
redovno se poslovanje javnih rtv emitera prvenstveno finansira iz prihoda od rtv takse
i oglaavanja. rtv taksa se u oba entiteta ubire preko telekom-operatora, a svaki od
entitetskih emitera taksu ubire i preko vlastitih slubi. taksa se prikuplja na jedan centralni
raun i dijeli prema omjeru 50 posto u korist BHrt-a, a po 25 posto entitetskim emiterima.
Prihodi od oglaavanja tretiraju se na isti nain kao i rtv taksa, to jest, svi prihodi od
oglaavanja nezavisno od toga ko ih je zaradio, trebaju se slivati na jedno mjesto i dijeliti
prema naznaenom obrascu.
Programski principi definirani su lanom 26. Zakona o sistemu. U prvom stavku snano se
naglaava sluenje interesu javnosti, kao i visoki profesionalni standardi koji se oekuju od
javne radio-televizije.
Program javnih rtv servisa slui interesu javnosti i mora biti u skladu s profesionalnim
standardima, propisima i pravilima regulatorne agencije. Javni rtv servisi duni su osigurati
raznovrstan i izbalansiran radijski i televizijski program, koji ispunjava visoke etike standarde
i standarde kvaliteta, potivanja ljudskog ivota, dostojanstva i fizikog integriteta linosti,
te promoviranja demokratskih sloboda, drutvene pravde i meunarodnog razumijevanja i
mira.
Pored opih programskih obaveza i zabrana, propisane su i posebne obaveze u pogledu

etnikih, regionalnih, tradicijskih, vjerskih i jezikih prava bh. narod i etnikih manjina.
tako se od emitera zahtijeva jednako koritenje sva tri zvanina jezika kao i dva pisma, te
ravnopravna zastupljenost sadraja koji odgovaraju tradicijskoj batini Hrvata, srba,
Bonjaka i ostalih (lan 26). U pogledu zastupljenosti programa, emiteri su obavezni veinu
vremena u eteru posvetiti evropskim sadrajima, 40 posto vremena za domai program
svih anrova, osim vijesti i sporta, te najmanje 10 posto programa moraju naruiti od
nezavisnih producenata.
nEiZVJESnA BUdUnoSt JAVnoG RtV EMitiRAnJA U BiH

Unato desetogodinjim nastojanjima meunarodne zajednice, sistem javnog emitiranja
u BiH jo uvijek nije u potpunosti uspostavljen i jo su prisutne une debate na politikoj
pozornici kojima se dovodi u pitanje kompletno ustrojstvo sistema javnog emitiranja.
Posljedino, programe javnih televizija jo uvijek ne prihvata dobar dio stanovnitva Bosne
i Hercegovine, a to je naroito izraeno u sluaju hrvatskog naroda (dihana, 2008).
Korporacija javnog rtv sistema jo uvijek nije uspostavljena, a javni rtv servisi su u
nezavidnim finansijskim situacijama. Politike strukture svakako nose najvei dio
odgovornosti za teko stanje u kojem se nalazi cijeli sistem emitiranja, kao i pojedinani
emiteri. Moe se sumirati da se njihove opstrukcije prvenstveno ogledaju u:
a) taktikom odugovlaenju pri donoenju zakonodavnog okvira;
b) politikim pritiscima i otvorenim napadima na ureivaku politiku i ustrojstvo
sistema;
c) pozivanjima na bojkot plaanja takse;
366
s druge strane i rukovodstva emitera nisu uinila mnogo na popravljanju situacije. statistiki
podaci o zastupljenosti programa pokazuju da se niti jedan od javnih rtv emitera ne
pridrava postojeih zakona i pravila raK-a (Jusi i dihana, 2008), a nezadovoljavajua je
i praksa u pogledu ravnopravnog ostvarivanja jezikih i kulturnih prava konstitutivnih
naroda, to dodatno osnauje postojee tenzije (dihana, 2008).
otuda je danas jo uvijek teko govoriti o odrivosti zamiljenog sistema javnog rtv
emitiranja u BiH, pogotovo imajui u vidu da je on vie odraz tekih politikih kompromisa
negoli interesa javnosti i profesionalnih potreba. Pored toga, posebnu zabrinutost izaziva
kompleksnost i tromost cjelokupnog sistema, kao i nespremnost za promjene jer multikanalno, konvergentno, digitalno doba koje nastupa zahtijeva sposobnost brzog
prilagoavanja.
2.3. TAMPANI MEDIJI
dok se djelovanje elektronskih medija nalazi pod izravnom kontrolom regulatorne agencije
za komunikacije, dotle je rad tampanih medija preputen samoregulaciji putem vijea za
tampu i profesionalnog kodeksa novinarstva na osnovu kojeg vijee djeluje. BiH je prva
zemlja u regionu koja je formirala samoregulaciono tijelo za tampu. takva tijela ve postoje
u zemljama dugogodinje demokratske tradicije i u njima je koncept samoregulacije
tampanih medija etabliran kao princip i dobro funkcionira, to znai da se odluke tih tijela,
bez obzira na to kako se zovu, potuju i sprovode (Babi, 2004).
sistem samoregulacije poiva na pretpostavci da nametanje profesionalnih i etikih
standarda putem zakona rezultira u proizvoljnom ograniavanju legitimnih novinarskih
sloboda i zaprekama slobodnom protoku informacija u drutvu, te da standarde treba
kreirati novinarska zajednica, a da im se novinari trebaju povinovati na osnovu savjesti, a
ne po sili zakona. Postoji uvjerenje da sistem samoregulacije (a) doprinosi ouvanju
urednikih sloboda, (b) promovira kvalitetu i odgovornost medija, (c) minimizira dravno
mijeanje u poslove tampe i (d) olakava itateljski pristup medijima (osCe, 2008).
A) Vijee za tampu
vijee za tampu uspostavljeno je 22. septembra 2000. godine, a njegov osnovni zadatak
je razmatranje albi graana i javnosti na pisanja tampe. Jedna od pretpostavki ovog vijea
je pojednostavljenje naina na koji graani i mediji rjeavaju te sporove, odnosno od vijea
se oekuje da brzo i besplatno rjeava prigovore. vijee nema mandat da kanjava,
suspendira, zatvara novinare ili da oduzima dozvole novinama i publikacijama, ve sporove
izmeu javnosti i tampe rjeava koristei se iskljuivo novinarskim sredstvima, kao to su:
pravo na odgovor, objavljivanje ispravke, izvinjenje i demanti.
inicijatori osnivanja vijea bile su meunarodne agencije u BiH, kao i domae novinarske
organizacije i urednitva. Prvobitno je vijee za tampu bilo registrirano na nivou entiteta
367
Amer Dihana
Federacije BiH s pravom djelovanja u cijeloj zemlji, da bi tokom 2006. i 2007. godine bio
okonan proces registriranja novog vijea za tampu pri Ministarstvu pravde Bosne i
Hercegovine. osnivai ovog vijea su deset najveih novinskih izdavaa iz BiH i Udruenja
novinara u Bosni i Hercegovini.
vijee za tampu u Bosni i Hercegovini sastoji se od novinskih izdavaa, novinara i graana
Bosne i Hercegovine. njegovi osnovni organi su skuptina, upravni odbor, albena komisija
i izvrni direktor. rad vijea prije svega se temelji na jedinstvenom Kodeksu za tampu BiH,
koji su usvojila novinarska Udruenja u BiH u aprilu 1999. godine.
ovaj kodeks je izveden iz postojeih evropskih standarda novinarske prakse. osnovni mu
je cilj postavljanje osnova sistema samoregulacije u tampi, i predvieno je da bude
prihvaen kao moralno obavezujui za novinare, urednike, vlasnike i izdavae novina i
periodinih izdanja (Udovii et alia, 2001).
Kodeksom za tampu propisani su standardi (a) u pogledu potivanja istine i prava javnosti
da zna istinu, (b) obaveze medija da se ne ponaaju hukaki i ne podstiu diskriminaciju
i netoleranciju, (c) uspostavljena su osnovna etika naela tanog i fer izvjetavanja,
razlikovanja komentara i izvjetaja, te (d) zatita djece i maloljetnika, osoba optuenih za
krivina djela i prava graana na privatnost.
novinari i njihove publikacije imaju obavezu prema javnosti da odre visoke etike standarde
u bilo kojem trenutku i pod bilo kakvim okolnostima. dunost je novinara i izdavaa da potuju
potrebe graana za korisnim, blagovremenim i relevantnim informacijama, kao i da brane
naela slobode informisanja i pravo na pravedan komentar i kritiko novinarstvo.(lan 1)
U samoj implementaciji principa samoregulacije tampe u BiH nailo se na brojne prepreke.

Prije svega, novinari, urednici i vlasnici tampanih medija nisu pokazali naroito visoku
svijest o drutvenoj odgovornosti medija, te su u velikom broju sluajeva otvoreno krili
principe prihvaene u Kodeksu za tampu. naalost, monitoring tampe s ciljem utvrivanja
stepena potivanja Kodeksa za tampu ne vri se redovno u BiH. Prema izvjetaju vijea za
tampu iz 2004. godine (vZs, 2004) evidentno je da su krenja Kodeksa esta.
tabela 2: Pregled najee krenih lanova kodeksa za tampu
(izvor: izvjetaj br. 2 vZs iz 2004.)
lan
lan 1.
lan 4.
lan 5.
lan 6.
lan 9.
lan 10.
lan 13.
Opis
ope odredbe o standardima pristojnosti
diskriminacija
tanost i fer izvjetavanje
Mijeanje komentara, injenica i pretpostavki
Privatnost
osobe optuene za krivina djela
Koritenje anonimnih izvora
Dnevne
108
60
64
136
51
Sedmine Dvosedmine
24
16
30
52
5
9
15
55
368
s druge strane, u periodu od 2001. do 2009. godine podneseno je ukupno 229 prijava po
razliitim osnovama. takoer, podaci pokazuju da tri etvrtine albi otpada na razliite
vrste javnih osoba, dok obini graani jo uvijek u malom procentu koriste mehanizme
samoregulacije (dihana, 2010).
Pored toga, ni samo vijee nije postalo opeprihvaeno kod urednitva, tako da su nerijetko
odbijani zahtjevi vijea da se njegove odluke objave u tampanim medijima, a neki izdavai
su u 2009. napustili vZs. stoga je veoma upitno i povjerenje koje graani imaju u postojei
sistem samoregulacije tampanih medija. Kao to primjeuje Halilovi (2004), ne moe se
oekivati od javnosti da ona vie od samih novinara vjeruje u njihov sistem samoregulacije.
stoga i postoji nesrazmjer izmeu broja pritubi koje dobije vijee (oko tridesetak na
godinjem nivou) i broja tubi za klevetu koji zavre u redovnom parninom postupku
pred sudovima (blizu 200 tubi na godinjem nivou).
3. MEDIJSKO TRITE
3.1. TAMPA
trite tampanih medija nedovoljno je razvijeno. to je, s jedne strane, rezultat ope
osiromaenosti bh. graana, a s druge strane, i izuzetno ogranienih prihoda od oglaavanja.
Prema podacima iz 2002. godine, samo est posto ukupnog oglasnog investiranja u BiH
otpalo je na tampu (Jusi, 2003: 90). otprilike jedna treina graana BiH uope ne ita
novine (GfK BH, 2006).
Prema registru vijea za tampu BiH iz 2011. godine, u Bosni i Hercegovini se izdaje 11
dnevnih novina, 103 magazina, osam vjerskih asopisa, te 75 ostalih publikacija. takoer,
na tritu djeluje i est novinskih agencija. ipak, podaci vezani za broj magazina, vjerskih
asopisa i ostalih publikacija se moraju uzeti s rezervom jer vijee za tampu ne predstavlja
oficijelni registar publikacija. nije poznat nain prikupljanja informacija o ovim publikacijama, te je realno oekivati da je njihov broj i vei. Pored ovoga, u Bosni i Hercegovini u
znaajnoj mjeri itaju se i novine iz susjednih zemalja.
sve dnevne novine su u privatnom vlasnitvu. Podaci o broju prodanih primjeraka nisu
dostupni jer ne postoji ni zakonska obaveza, niti su sami vlasnici voljni izai u javnost s
tanim podacima. Upravo ovakva situacija spreava normalan razvoj tampanih medija.
naime, oglaivai prije investiranja u medije ele imati uvid u nezavisne podatke o itanosti
pojedinih novina, a koji sada ne postoje. U 2008. godini pokrenuta je inicijativa da se
organizira udruenje tampane industrije po uzoru na ve postojee Udruenje medijske
industrije BiH, no jo uvijek nije izvjesno da li e se to i desiti.
Prema istraivanju GfK BH iz 2006. godine, dnevni avaz ubjedljivo je naitanija dnevna
novina u BiH s udjelom od 36 posto. slijede EuroBlic s 10 posto, te Glas Srpske, Veernje
369
Amer Dihana
novosti (Beograd) i Veernji list s po etiri posto. nezavisne novine, osloboenje i Jutarnji list
(Zagreb) imaju udio od po 2 posto, a dnevni list udio od 1 posto. Potrebno je napomenuti
da Blic iz Beograda i Veernji list iz Zagreba imaju posebna izdanja za Bosnu i Hercegovinu.
3.2. RADIO
na bh. radijskom tritu postoje tri razliite vrste sudionika: Javni servis, javne stanice i
privatne stanice. trenutno u Bosni i Hercegovini djeluju 144 radio stanice: 3 javna servisa,
60 javnih stanica i 81 privatna stanica (raK, 2006: 113). Za razliku od javnih servisa koji su
ustanovljeni posebnim zakonima te se finansiraju prvenstveno putem rtv takse, javne
stanice djeluju na kantonalnim i opinskim nivoima i uglavnom se finansiraju iz pripadajuih
budeta.
radijsko trite od 2003. godine biljei trend rasta, s tim to se njegova stopa kree od 14,6
posto u 2006. do 2,8 posto u 2005. godini. Ukupni prihodi na radio tritu u 2006. godini
dostigli su gotovo 30 miliona KM (raK, 2006: 114).
Glavni izvor prihoda predstavlja prodaja prostora za oglaavanje i ostale marketinke
aktivnosti (sponzorstvo, teleoping i druge aktivnosti, kao to su emitovanje pozdravnih i
sMs poruka, te ema raspodjele prihoda), koje su 2006. godine inile 56 posto ukupne
trine vrijednosti. Javno finansiranje je drugi najrelevantniji prihodovni izvor, a trei po
veliini izvor prihoda ini programska prodaja (raK, 2006: 114).
Prihodi od oglaavanja i donacija pokazuju pozitivan trend rasta u periodu 2003-2006.
godine, dok je prihod od pretplate uglavnom stabilan (raK, 2006: 115). U ovom pogledu,
radijsko je trite fragmentirano, jer prvih 10 operatora ostvaruje manje od 40 posto ukupnih
trinih prihoda, dok je preostalih 60 posto raspodijeljeno izmeu vie od 130 radio stanica
s neznatnim udjelima na tritu. takoer, ne postoji ni jedan operator koji ostvaruje vie
od 15 posto udjela na tritu (raK, 2006: 118).
U pogledu oglaavanja, trend koji je evidentan u 2006. i 2007. pokazuje da su privatne
stanice dostigle vii trini nivo negoli druge dvije vrste stanica. to se moe objasniti
potpunom orijentiranou ovih stanica ka tritu, jer ne dobijaju novac od pretplate ili iz
budeta. U nastojanjima da steknu to vei dio marketinkog kolaa, privatne radio stanice
streme ka irenju radio signala na to vei dio populacije, jer im na taj nain raste broj
potencijalnih sluatelja, odnosno poveava im se vrijednost na oglaivakom tritu. s
druge strane, javni servisi i javne stanice donekle su uljuljkane u sigurnosti finansiranja
putem pretplate i budeta, te ne pokazuju prevelik interes za irenjem signala. Pored toga,
javne stanice ponekad na tritu djeluju kao faktor destabilizacije. naime, budetska
sredstva koja su im zagarantirana stavljaju ih u poziciju da obaraju cijene oglaavanja,
ugroavajui na taj nain pozicije privatnih stanica koje gotovo iskljuivo zavise od te vrste
prihoda. Zbog toga, regulatorna agencija za komunikacije predlae praenje ponaanja
javnih emitera i njihove prakse u prodaji prostora za oglaavanje (raK, 2006: 129).
370
Prema rezultatima istraivanja GfK BH (2006a) oko 22 posto graana BiH uope ne slua
radio. na nivou BiH, prema ovom istraivanju, najsluaniji je radio Bn iz Bijeljine s 15 posto
udjela u sluanosti, a zatim javni radijski servis BH radio 1 s 13 posto i radio Big iz Banjaluke
s 10 posto, dok je ak 48 posto graana izjavilo da slua neke druge stanice, to u principu
predstavlja male lokalne stanice.
3.3. ZEMALJSKA TELEVIZIJA
na zemaljskom televizijskom emitiranju djeluje relativno veliki broj stanica, imajui u vidu
veliinu trita. Kao i u radijskom sektoru, i ovdje se pojavljuju javni servisi, te javne i privatne
tv stanice. Ukupno program emitiraju 44 tv kue i to 3 javna emitera, 15 javnih i 29 privatnih
stanica. (raK, 2006)
Meutim, vie od dvije treine stanica imaju pokrivenost manju od 500.000 stanovnika.
najveu pokrivenost ima javni rtv servis BiH BHt koji pokriva oko 93 posto bh. teritorije.
druga dva javna emitera uglavnom pokrivaju entitetska podruja, tako da Ftv moe pratiti
do 92 posto stanovnitva Federacije, a rtrs do 78 posto stanovnitva rs-a (Jusi i dihana,
2008: 87). samo dvije privatne tv stanice (oBn i Pink BH) imaju pokrivenost u oko 100
gradova BiH, odnosno preko 2 miliona potencijalnih gledatelja (dtt, 2009).
Ukupni prihodi na ovom tritu u 2006. godini iznosili su 118 miliona KM, to je 40-postotni
porast u odnosu na 2003. godinu kada su prihodi bili oko 83 miliona KM. najznaajniju
vrstu prihoda predstavlja oglaavanje s udjelom od 45 posto, a zatim rtv taksa s jednom
treinom ukupnih prihoda. ostatak prihoda otpada na javna finansiranja, donacije i ostalo.
najvei udio u ukupnim prihodima imaju stanice sistema javnog rtv emitiranja kao cjelina
i na njih otpada dvije treine trinih prihoda iz 2006. godine. na tri glavna privatna emitera
(Hayat, Pink BH i oBn) otpalo je oko petine ukupnih prihoda, a ostalih 15 posto na preostale
lokalne tv stanice. Kako se primjeuje u izvjetaju raK-a iz 2006, indikatori koncentracije
potvruju fragmentirano stanje trita, bez prisustva jedne ili vie kompanija sa znatnom
trinom snagom kada je u pitanju trite zemaljskog emitovanja u BiH, a finansijski podaci
o zemaljskom tv emitovanju ukazuju na to da se njihova finansijska pozicija polako
popravlja u protekle etiri godine (raK, 2006:100). Pored javnih servisa koji se nalaze u
nekonsolidiranom stanju, na tritu je primjetan napredak kod tri vodee komercijalne
televizije, dok jo uvijek ostaje nepoznanica kako male komercijalne stanice uspijevaju
opstati na siromanom bh. tritu.
3.4. DIGITALNA ZEMALJSKA TELEVIZIJA
U Bosni i Hercegovini jo uvijek ne postoji digitalno zemaljsko emitiranje rtv programa.
najkrupniji korak ka zapoinjanju ovog procesa ostvaren je uspostavom Foruma za digitalnu
zemaljsku televiziju (dtt forum) te usvajanjem strategije za prelazak s analogne na digitalnu
371
Amer Dihana
zemaljsku radiodifuziju (2009). strategija definira datum prelaska s analognog na digitalno

emitiranje, te opisuje ostale karakteristike ovog procesa. Glavni zakljuci su:
U Bosni i Hercegovini e se najkasnije 1. 12. 2011. godine u potpunosti ugasiti

analogna radiodifuzija u UHF opsegu;
U uvoenju digitalne zemaljske televizije u BiH e se koristiti dvB-t standard s MPeG4 (H.265/avC) sistemom kompresije;
tranzicijski period prelaska na digitalnu zemaljsku radiodifuziju treba biti to krai;
sprovesti javnu informativnu kampanju informiranja i educiranja bh. javnosti o

procesu uvoenja digitalne zemaljske radiodifuzije;
sprovesti subvencioniranje stanovnitva prilikom kupovine dvB-t prijemnika.
Proces uvoenja digitalne zemaljske radiodifuzije treba se odvijati po fazama (koje

prate jedna drugu i koje meusobno zavise);
Proces izdavanja licenci za digitalno emitiranje jo uvijek nije otpoeo. trenutno se provodi
projekt koji ima za cilj digitalizaciju mikrotalasnih linkova javnih rtv emitera. ini se da u
procesu implementacije strategije ve postoje kanjenja, te da je nerealno oekivati da e
potpuni prelazak na digitalno emitiranje biti ostvaren poetkom 2011. godine.
3.5. SATELITSKA I KABLOVSKA TELEVIZIJA
Prema postojeim istraivanjima satelitskih operatera, u BiH ima neto oko 500 hiljada
domainstava s prijemom satelitskog programa (raK, 2006: 138). s druge strane, broj
pretplatnika kablovske televizije porastao je s oko 100 hiljada u 2005. na 151 hiljadu u 2006.
godini, to svjedoi o znaajnoj ekspanziji kablovske televizije posebno u urbanim
sredinama. Procjenjuje se da vie od 14 posto domainstava u zemlji koristi usluge
kablovskih operatera. Prema izvjetaju iz regulatorne agencije za komunikacije iz 2006, 51
kompanija ima dozvolu za distribuciju putem kablovske televizije.
3.6. INTERNET
online zajednica u Bosni i Hercegovini raste veoma brzo. Prema posljednjim podacima
regulatorne agencije za komunikacije BiH (2010), internet penetracija u BiH iznosi 37 posto,
a procjenjuje se da je u 2009. godini bilo 1.421.540 korisnika interneta. Porast broja korisnika
interneta u BiH je evidentan. tako je internet penetracija u 2002. godini procijenjena samo
na etiri posto.
Posebno vano jest da pretplatnici na irokopojasni internet ine veinu korisnika. Prema
izvjetaju raK-a (2010) 43 posto pretplatnika koristi kablovski irokopojasni internet, a njih
26,8 posto jo uvijek pristupa internet putem telefonske linije (dial-up).
U pogledu strukture internet korisnika, moe se primijetiti da je internet najpopularniji
372
Grafikon 2: dijagram penetracije internet korisnika. (izvor raK 2010.)
40
37
35
34
30
24,5
(%)
25
27,25
20,8
20
15
15,1
10
7
5
4
0
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
meu mlaom populacijom, ali isto tako veoma znaajan za radno sposobne grupe
stanovnitva. Prema istraivanju agencije GfK BH (2009), studenti i uenici najee koriste
internet u BiH (84 posto), zatim zaposlene osobe (oko 50 posto), i na kraju penzioneri/
umirovljenici (4 posto). takoer, gotovo polovina internet korisnika koristi internet na
dnevnoj osnovi.
4. MEDIJSKE SLOBODE I ODGOVORNOSTI

4.1. ZAKON O SLOBODI PRISTUPA INFORMACIJAMA
Zakon o slobodi pristupa informacijama (ZosPi), na inicijativu predstavnika meunarodne
zajednice, donesen je u skuptini BiH u novembru 2000. godine, a do sredine 2001. godine
i entitetska zakonodavna tijela su donijela veoma sline zakone.
definirajui osnovne ciljeve ZosPi-ja u BiH, zakonodavac polazi od prepoznavanja znaaja
informacija u posjedu javnih organa, te ih definira kao javno dobro ija je dostupnost
neophodna za demokratski proces. U prvom lanu precizira se da svako fiziko ili pravno
lice ima pravo pristupa ovim informacijama u najveoj moguoj mjeri, u skladu s javnim
interesom, te da javni organi imaju odgovarajuu obavezu da saope te informacije. osim
toga, Zakon ima za cilj omoguiti fizikim licima da trae izmjene i daju komentar na line
informacije kojima raspolau javni organi.
Prema postojeoj legislativi, u sluaju da javni organ ne odgovori na zahtjev ili da odgovori
ali da podnositelj zahtjeva nije zadovoljan ponuenim odgovorom, mogue je podnijeti
373
Amer Dihana
albu u upravnom postupku, i to rukovoditelju javnog organa koji je donio odluku. U sluaju
nezadovoljstva odlukom ovog organa, podnositelj zahtjeva ima mogunost obraanja
sudu. Pored toga, postoji i mogunost obraanja ombudsmanu za ljudska prava, koji ima
odreene nadlenosti u pogledu Zakona o slobodi pristupa informacijama, ali odluke ove
institucije nisu obavezujue za organe javne vlasti (dihana, 2007).
Kako to naglaava Halilovi (2005), ovaj zakon nije specijalni zakon za novinare, ve se
odnosi na sve graane. no, on ima izuzetnu vanost za sam novinarski rad, pogotovo ako
se radi o istraivakim priama koje nisu vezane za dnevni tempo novinarskog rada.
iako je Zakon napravljen po takozvanom skandinavskom modelu, to jest pri njegovom
pisanju koritena su najbolja svjetska rjeenja u domenu zakonodavstva koje regulira pristup
informacijama u posjedu javne vlasti, ZosPi u Bosni i Hercegovini i nije donio tako
spektakularne rezultate. to potvruju sva istraivanja koja su imala za cilj da odrede razinu
implementacije ovoga zakona (dihana, 2007). Prema nalazima istraivanja koje je sproveo
Mediacentar u 2005. godini, na uzorku od 240 javnih organa pokazalo se da ak njih 137
(57,1 posto) ni na koji nain nije odgovorilo podnositeljima zahtjeva (mute response), dok
je pristiglo 42,9 posto odgovora. nakon to je upit ponovljen, ukupni se broj odgovora
popeo na 68,7 posto (dihana, 2006: 7).
evidentno je, dakle, da bosanskohercegovaki model drutva zahtijeva preciznije definirane
mehanizme implementacije zakona, kako bi on poluio eljene rezultate. dihana (2007)
navodi da je potrebno u tom smislu izmijeniti postojeu legislativu te uvesti instituciju
Povjerenika za informacije umjesto dosadanjeg ombudsmana, koja bi bila drugostepeno
tijelo odluivanja o albama protiv rjeenja svih javnih organa o pristupu informacijama.
Povjerenik za informacije bi trebao imati i ingerencije da donosi odluke koje su obavezujue
za javne organe, kao i da vri nadzor nad implementacijom Zakona o slobodi pristupa
informacijama. Pored toga, dihana (2007) ukazuje i na neophodnost striktnog navoenja
kaznenih odredbi za javne organe koji onemoguavaju ili ograniavaju prava na pristup
informacijama.
4.2. ZAKON O ZATITI OD KLEVETE
oba entiteta Bosne i Hercegovine su 2002. godine usvojili odvojene, iako u sutini istovjetne,
zakone o zatiti od klevete koji su ovu oblast definitivno dekriminalizirali i zakonski je
izmjestili iz krivinog zakonodavstva u domen graanskog prava, a eventualna suenja iz
krivinog u parnini postupak. izmjenama Zakona o zatiti od klevete nadlenost prelazi
s kantonalnih/okrunih sudova na opinske/osnovne sudove u FBiH i rs-u. na ovaj nain
Bosna i Hercegovina postala je jedna od rijetkih zemalja u svijetu koje su u cjelini prihvatile
najvie meunarodne demokratske standarde u ovoj oblasti.
Zakonom se podstie sloboda izraavanja do te mjere, da su zatiena i izraavanja koja
mogu uvrijediti, ogoriti ili uznemiriti. s druge strane, zahtijeva se profesionalno ponaanje
374
novinara, usklaeno s novinarskim kodeksom i lieno zlih namjera. to podrazumijeva da

su novinari namjerno ili iz nepanje iznijeli ili pronijeli izraavanje neistinite injenice
(lan 6). takoer, novi zakon sprjeava dravne institucije da pokreu parnini postupak
protiv novinara, no lanovi tih institucija mogu pokrenuti postupke u vlastito ime.
Mehmed Halilovi (2005a), zamjenik ombudsmena za medije u Federaciji BiH, tvrdi da je
najvanija taka u zakonu da tueni vie ne dokazuje da nije kriv, nego tuitelj dokazuje
da li je tueni zaista kriv. dakle konano dolazimo u poziciju da primjerice novinar postaje
kriv tek onda kada se njegova krivica dokae, a ne ve samim tim to je doao na sud!
U samim poecima primjene Zakona postojali su odreeni nagovjetaji da bi Zakon mogao
biti koriten kao sredstvo spreavanja novinarskog izvjetavanja, a ne njegovog
promoviranja. naime, koristei se mogunou koju im daje Zakon, podnosioci tubi su
redovno traili na poetku suenja izricanje privremenih mjera zabrane pisanja (o sebi)
dok traje postupak. ta je mogunost u Zakonu zaista predviena, ali kao izuzetak. no, kako
je sud u sarajevu od est zahtjeva ve u startu prihvatio i donio etiri takve odluke, izgledalo
je da bi vrlo restriktivni izuzetak mogao postati opeprihvaeno pravilo, meutim, ta se
praksa nije nastavila u narednim godinama (Halilovi, 2005a).
veina odtetnih zahtjeva po osnovu ovog zakona kretala se izmeu 10.000 do 20.000 KM.
Meutim, postojali su i zahtjevi za odtetom u iznosu 2 miliona KM (Halilovi, 2005a). U
toku 2007. godine broj parninih postupaka pokrenutih pred opinskim i osnovnim
sudovima u Bosni i Hercegovini kretao se izmeu 170 i 190, a najviu novanu kaznu
punomonom presudom dosudio je osnovni sud iz sokoca na 5.000 KM (dihana, 2008a).
Zanimljivo je, takoer, da je uvoenjem novog zakonodavstva o kleveti nastao i novi
fenomen koji se ogleda u tome da se novinari esto meusobno tue, to u velikoj mjeri
svjedoi o nedovoljnoj primjeni sistema samoregulacije tampe u BiH.
4.3. SLOBODA GOVORA/MEDIJA U BIH
Prema godinjem izvjetaju Reportera bez granica za 2010. godinu, Bosna i Hercegovina se
nalazi na 47. mjestu na listi na kojoj se nalazi 178 zemalja u pogledu slobode tampe. BiH
je pozicionirana bolje od svih ostalih bivih jugoslovenskih republika, izuzev slovenije.
istovremeno, zabiljeen je i znaajan pad u odnosu na 2006. godinu, kada se BiH nalazila
na 19. mjestu (rWB, 2010). od 2006. godine BiH kontinuirano pada na ovoj listi, pa se ve
nazire i negativan trend u pogledu slobode tampe. takoer, Bosna i Hercegovina bolje je
pozicionirana od svih zemalja regiona u pogledu slobode govora, prema rezultatima
istraivanja prezentiranim u indeksu odrivosti medija koju sprovodi amerika organizacija
irex.
Unato relativno dobroj regionalnoj pozicioniranosti na rang listama organizacija koje
mjere slobodu medija, pritisci na novinare kao i otvoreni napadi na njih predstavljaju
znaajnu prijetnju razvoju slobodnog novinarstva u BiH. Prema izvjetaju Msi (2008), tokom
375
Amer Dihana
2006. i na poetku 2007. godine, desilo se nekoliko ozbiljnih ataka na slobodu govora, a
otvorena Linija za pomo novinarima zaprimila je veliki broj novinarskih albi. U periodu
od maja 2006. do maja 2007. godine, zaprimljene su 43 albe povezane s povredama
novinarskih prava i slobodom govora. tokom 2008. godine broj ovih albi dodatno je
porastao, a i u naredne dvije godine ostao je na visokom nivou.
iako Bosna i Hercegovina ima zakonske principe usklaene s visokim meunarodnim
standardima, ne treba zaboraviti da se veliki stepen sloboda koje su novinari osvojili u
poslijeratnom bosanskohercegovakom drutvu u velikoj mjeri oslanjao i jo uvijek oslanja
na prisustvo meunarodne zajednice u BiH koja ima instrumente da umanji ili u potpunosti
eliminira politike pritiske. Za oekivati je da bi pritisci, koji ni sada nisu beznaajni i rijetki,
mogli i porasti u budunosti ako sadanje prisustvo meunarodne zajednice u BiH ne bude
zamijenjeno adekvatnim procesima integracija u evropsku uniju, odnosno ako ne doe do
demokratizacije politikog okruenja unutar kojega djeluju mediji i novinari.
4.4. ODGOVORNOST MEDIJA I NOVINARA
Privrenost profesionalnim standardima zavisi od naina na koji je izvrena regulacija
medija. to je vea regulacija medija (kao u sluaju elektronskih medija) to je manje
otvorenih krenja profesionalnih kodeksa i pravila. nasuprot tome, izostanak dravne
regulacije u tampanim medijima zasada nije doveo do eliminiranja govora mrnje u
novinama. ovo, ustvari, znai da ne postoji dovoljno razvijena svijest kod samih novinara
o potrebi potivanja etikih normi profesionalnog novinarstva.
no, u poreenju s ratnim diskursom koji je vladao na prostorima BiH, dolo je do znaajnog
napretka u medijskim izvjetavanjima. tako se u svim novinama pojavljuju glasovi razliitih
naroda i razliitih politikih opcija, i u velikom broju sluajeva sami autori novinskih lanaka
dolaze iz razliitih etnikih skupina, a to nije bio sluaj u ratnom periodu (sladaek i
dihana, 2008). Pored toga, prisutna su i korektna oslovljavanja razliitih aktera politikog
ivota, bilo da oni dolaze iz druge nacije ili druge politike opcije. dakle, koriste se korektni
lubeni nazivi (predsjedavajui Predsjednitva BiH, predsjednik stranke, zamjenik premijera,
itd.), a to je u prolosti bilo podruje velike manipulacije. tako su, naprimjer, u pojedinim
medijima, bh. zvaninici iskljuivo oslovljavani kao predstavnici muslimanske Vlade iz
Sarajeva, a termin za naciju Musliman je pisan iskljuivo malim poetnim slovom. takoer,
bosanski srbi su nazivani karadievim Srbima. no, u novije vrijeme te meuetnike
trzavice dobile su sofisticiraniji oblik.
U listovima u periodu 2006. godine nema eksplicitnog diskursa ksenofobije i etnike
netolerancije, bez obzira na to da politiki diskurs zadrava jasnu polarizaciju na nas i njih.
druga strana se vie ne karakterie kao zloinaka, ali joj se pripisuje odgovornost za poinjene
zloine i politiku krizu, kao i opstrukcija promena i elja za dominacijom (sladaek i dihana,
2008: 187).
376
s druge strane, vrijeanje kao sastavni dio diskursa tampanih medija, nastavilo je da ivi
u drugoj formi. ozren Kebo, sarajevski novinar i pisac, u analizi situacije u sarajevskim
tampanim medijima iz 2005. godine, navodi da je najvei problem redovno koritenje
uvreda kao vrste govora mrnje. Kebo primjeuje da je ovdanjim novinarima najvanije
da njihovo vrijeanje ne dobije (meu)etniki karakter, te da se posebna panja posveuje
izbjegavanju pripadnika druge etnike skupine, dok se na ostale konotacije koje uvreda
sa sobom nosi, ne obraa panja. tako se uvreda ovdje etablirala kao dio personalnog,
stranakog, esnafskog, ak i estetskog obrauna i neslaganja.
i u izvjetaju o odrivosti medija u BiH iz 2008. (Msi, 2008) godine potvruju se, u manjoj
ili veoj mjeri, Kebine tvrdnje. U izvjetaju je naglaeno da se profesionalni standardi
novinarstva u velikoj mjeri zanemaruju. etiki standardi se svakodnevno kre, a naroito
esta je praksa koritenja selektivnih izvora informacija bez predstavljanja suprotstavljenih
miljenja u relevantnim sluajevima. U izvjetaju se navodi da izvjetavanje ne pati samo
od loih izvora, ve takoer, esto uzima formu personalne komunikacije izmeu novinara
i drugih protagonista, bez davanja informacija i pojanjenja koja su potrebna publici da
razumije pitanje o kojem se raspravlja.
U posljednje dvije godine, uporedo s porastima politikih tenzija u zemlji dolazi i do sve
vee polarizacije medija po etno-nacionalnim i politikim linijama. Mediji se sve vie okreu
politikim centrima moi koji im osiguravaju finansijsku potporu, dok odgovornost prema
itateljima, sluateljima i gledateljima biva potisnuta ustranu.
5. ZAKLJUAK
Bosanskohercegovaki medijski regulatorni okvir uglavnom je nastao inicijativom
predstavnika meunarodne zajednice u BiH, uz gotovo potpuno odsustvo domaih
nastojanja, i kao takav u najveem broju sluajeva donio je rjeenja istovjetna onima iz
zemalja dugogodinje demokratske tradicije. Meutim, nedostatak volje i kod domaih i
kod meunarodnih aktera za punom primjenom takvih rjeenja, rezultirao je dosta
paradoksalnom situacijom prema kojoj se Bosna i Hercegovina esto navodi kao primjer
ne samo zemljama u regionu ve i ire u pogledu kvalitetnog zakonskog okvira, a
istovremeno mediji koji djeluju unutar sistema jedva pronalaze naine da preive, a publika
se sve vie okree medijima iz regiona u potrazi za kvalitetnijim programskim sadrajima.
no, u posljednje vrijeme postaje oigledno da Bosni i Hercegovini prije svega treba efikasan
regulatorni okvir, primjenjiv u praksi, a ne zamiljeni idealni model za ijom implementacijom niko nee mariti. duga je lista prioritetnih pitanja koja bi trebalo rijeiti da bi
se osigurala odrivost dijelova medijskog sistema, te konano dolo u fazu u kojoj e se
razgovarati o razvoju, a ne o opstanku. Potrebno je ne samo u teoriji ve i u praksi (a)
osigurati punu potporu procesima digitalizacije; (b) postaviti javne i privatne emitere u
istu poziciju; (c) osigurati podrku domaim emiterima u borbi s nelojalnom konkurencijom
377
Amer Dihana
iz regiona; (d) potpomoi konsolidiranje javnih rtv servisa i konanu uspostavu zajednike
Korporacije; (e) osigurati redovnu naplatu rtv takse; (f) suzbiti rastue politike pritiske;
(g) otvoriti pitanje odgovornosti javnih organa koji ometaju ili onemoguavaju pristup
informacijama od javnog znaaja; (h) zatititi javnost od neodgovornih i zlonamjernih
medijskih sadraja; (i) ukloniti otvorene i prikrivene oblike govora mrnje iz javnog diskursa,
itd.
no, u postojeem zamrenom drutveno-politikom kontekstu teko je oekivati ovakav
zaokret u medijskoj politici. iroko rasprostranjeno uvjerenje o velikoj moi medija i njihovoj
vanosti za ostvarenje etno-nacionalnih projekata, svakoj od suprotstavljenih strana daje
za pravo da ustraje u svojim vizijama medija kao vlastitih propagandnih strojeva, kao i u
taktikim usporavanjima svih onih inicijativa koje bi dovele do vee ureenosti i efikasnosti
medijskog sistema.
378
SIGURNOSNA POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE
Mirza Smaji
Saetak Zapoeti procesi demokratske tranzicije Bosne i Hercegovine od postkonfliktne do
savremene dravne zajednice zahtijevaju znaajne unutranje i vanjskopolitike preokrete.
S tim u vezi tekst analizira sigurnosnu politiku Bosne i Hercegovine u postdejtonskom
periodu, pravei kratku povijesnu retrospektivu njegovog razvoja od 1995. godine.
Poseban fokus usmjeren je na kompleksnost organizacije i funkcioniranja komponenti
unutranjeg i vanjskog sistema sigurnosti. osim toga analizirani su savremeni sigurnosni
izazovi s kojima se Bosna i Hercegovina eventualno moe susresti ili se ve susree. takoer
je posebna panja posveena reformi sistema sigurnosti na putu u evroatlantske
organizacije te analizi sposobnosti Bosne i Hercegovine za borbu protiv terorizma, te
drugih aktuelnih sigurnosnih izazova.
Kljune rijei: sigurnosna politika, sistem sigurnosti, dejtonski mirovni sporazum, Bosna i Hercegovina,
oruane snage, policija, sigurnosni izazovi
1. UVODNA RAZMATRANJA
U irem kontekstu, sigurnosna politika predstavlja osnovni dokument, odnosno definira
dugoronu i koherentnu strategiju dravne politike u pogledu odbrane i sigurnosti. U
sutini, sigurnosna politika kao cjelina podrazumijeva ostale elemente koji se odnose na
sigurnosna pitanja (vojna, politika, unutranja, vanjska i obavjetajna). sigurnosna politika
takoer daje okvir i smjernice za izgradnju sistema, strukture i svih mehanizama neophodnih za efikasno djelovanje sektora sigurnosti (Cikoti, 2010: 186). tako da uvjetno, a zbog
specifinosti pojma sigurnosti, sigurnosnu politiku moemo posmatrati odvojeno od ostalih
aspekata politike. Meutim, u veini drava, zavisno od ustavno-politikog ureenja, sigurnosna politika je neodvojiva od drugih aspekata politike. Prema tome sigurnosna politika
u sebe inkorporira i druge aspekte dravne-politike: unutranja, ekonomska, odbrambena,
socijalna, finansijska, vanjska i obrazovna. na osnovu toga sigurnosnu politiku treba
promatrati i definirati na slijedei nain:
sigurnosna politika kao opi pojam podrazumijeva najee, u praksi elemente politike koji
se odnose na sva sigurnosna pitanja: od vojno-politikih (odbrambena politika) preko politike
u oblasti zatite javnog reda i mira, zatite ustavnog i ekonomskog poretka, zatite ljudi i
materijalnih dobara, zatita okolia (Beridan, 2008: 31).
379
Mirza Smaji
na osnovu prethodno iznesenih teorijskih razmiljanja, moe se konstatovati da sigurnosna

politika predstavlja dio ukupne dravne politike, koju karakteriu ostali vidovi politike kao
i angaovanje svih dravnih i drutvenih faktora u cilju izgradnje sistema sigurnosti. ipak,
a zbog ustavnopravne specifinosti Bosne i Hercegovine, neophodno je naglasiti i ope
faktore koji utjeu na formiranje ovog dokumenta. svaka drava, pa tako i Bosna i Hercegovina, svoju sigurnosnu politiku zasniva na historijsko-politikoj tradiciji, karakteru
unutranje i vanjske politike, meunarodnom poloaju, geopolitikom i geostratekom
poloaju, te ukupnom stepenu moi.1 nadalje, bitan segment koji obrauje ovaj dokument
se generalno odnosi na stavove o miru i ratu, pitanje saveznitva te veliinu, organizaciju
i upotrebu organa i institucija u ostvarivanju ciljeva ove politike. U nastavku teksta
prezentirat i analizirat emo osnovne odrednice sigurnosne politike Bosne i Hercegovine.
2. SIGURNOSNA POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE

(STANJE I INTEGRACIJE NAKON 1995. GODINE)
Prema dejtonskom mirovnom sporazumu Bosna i Hercegovina je definirana kao demokratska drava, a s obzirom na njezinu administrativnu podjelu i injenicu da su njezine
nadlenosti svedene na minimum (Hartwig, 2007: 4) moemo govoriti o sloenoj (trnka,
2000) i decentraliziranoj dravi. osnovne karakteristike dejtonskog mirovnog sporazuma
(1995) jesu prestanak ratnih dejstava i verifikacija Bosne i Hercegovine kao nezavisne,
samostalne, suverene i meunarodno priznate drave (abazovi, 2002: 7).
sigurnosni aspekti dejtonskog mirovnog sporazuma sadrani su u aneksu i-a (sporazum
o vojnim aspektima mirovnog rjeenja) i aneksu i-b (sporazum o regionalnoj stabilizaciji)
(dejtonski mirovni sporazum, 1996). no, svi ostali aneksi i svaki na svoj nain ticali su se i
tiu se sigurnosnih dimenzija unutarnje i vanjske sigurnosti Bosne i Hercegovine. na osnovu
rezolucije vijea sigurnosti Un-a od 15. 12. 1995. godine (http://www.nato.int/ifor/ifor.htm)
za implementaciju vojnog segmenta Ugovora zaduene su multinacionalne snage (iFor)
koje su brojale oko 62.000 vojnika, odnosno rezolucijom vijea sigurnosti Un-a 1088 od
12. 12. 1996. godine2 (Prirunik nato, 2006: 149) odobrava se poetak misija nato-a kao
stabilizacijske snage (sFor)3, ime zvanino prestaje misija iFor-a. ovdje treba naglasiti
da od 4. decembra 2004. godine u okviru operacije Althea sigurnosne odredbe dejtonskog
sporazuma od nato-a preuzima evropska unija (eU) kao eUFor (Bari, 2010: 39). aneksom
i-b, lan 3, propisane su mjere uspostave regionalnog povjerenja i sigurnosti, mjere za
1
2
ire o faktorima koji utjeu na sigurnosnu politiku vidjeti u Beridan (2008: 31-33).
nakon razmjetanja meunarodnih vojnih mirovnih snaga (iFor-implementation Force), njih oko 60
hiljada, broj ljudi pod orujem na prostoru Bosne i Hercegovine iznosio je preko 450 hiljada. osnovni
zadatak je bio vojne snage, koje su do tada uestvovale u borbama (njih oko 400 hiljada) s frontova
vratiti u kasarne, na mirnodopske lokacije (ire Beridan, smaji, turalo, 2010).
Mandat sFor-a zavrava 2. decembra 2004. godine preuzimanjem mirovne misije od strane europske
unije. snage sFor-a zamijenjene su snagama eUFor-a (nato prirunik, 2006: 150-151).
380
Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine
podregionalnu kontrolu naoruanja i sporazum o regionalnom naoruanju. na temelju

vaingtonskoga sporazuma, na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine je od armije
republike Bosne i Hercegovine i Hrvatskog vijea obrane formirana vojska Federacije, a na
teritoriji republike srpske nastavila je funkcionirati vojska republike srpske (entitetske
vojske). njihove ratne formacije su, nakon povlaenja na mirnodopske lokacije postepeno
svoene na dogovoreni mirnodopski nivo u pogledu broja pripadnika i naoruanja. U
meuvremenu je, pod patronatom meunarodnih organizacija provedeno postepeno
balansiranje vojnih snaga unutar Bosne i Hercegovine, ali i u odnosu na susjedne drave,
na ta su se i same obavezale prihvatajui dejtonski sporazum (ire Beridan, smaji, turalo,
2010: 70).
Pored vojnog segmenta dejtonskog mirovnog sporazuma, a prema aneksu 11 (sporazum
o meunarodnim operativnim policijskim snagama), formirane su Meunarodne policijske
snage (iPtF international Police task Force) s ciljem reorganizacije i certificiranja postojeih
policijskih snaga u BiH, u skladu s meunarodno priznatim standardima, uz potivanje
meunarodno priznatih ljudskih prava i temeljnih sloboda, te se iPtF obavezuje na
potivanje zakona i obiaja zemlje domaina. danas ovaj posao nadgledanja i funkcionisanja
policija u BiH sprovodi evropska unija kroz svoju misiju eUPM-a. Prema izvjetaju vijea
evrope (specijalna misija u Bosni i Hercegovini) Komesara za ljudska prava prezentovanog
17. januara 2006. godine u strazburu, a na osnovu provedenih sigurnosnih provjera u toku
mandata iPtF-a u BiH (smaji, 2010: 56-57):
16.764 policajca su dobila certifikat za rad
(95,9%)
Certifikat je odbijen u sluaju 687 policajaca
(3,9%)
U toku su bili sluajevi za 37 policajaca
(0,2%)
263 policajca je osporavalo rjeenja iPtF-a
(1,5%)
Civilna implementacija mirovnog ugovora (aneks 10) omoguila je meunarodnoj zajednici

institucionalizaciju u Bosni i Hercegovini putem Ureda visokog predstavnika u Bosni i
Hercegovini (oHr) (http://www.ohr.int 14. 9. 2010).
Meutim, jako bitan segment sporazuma za daljnja sigurnosna pitanja u Bosni i Hercegovini
predstavlja aneks 4 dejtonskog mirovnog sporazuma, odnosno Ustav Bosne i Hercegovine.
no, na osnovu ustava entiteta (FBiH i rs), te zakona od odbrani republike srpske i Federacije
BiH, Zakona o vojsci republike srpske i Zakona o slubi u vojsci Federacije BiH i
podzakonskih akata, uspostavljene su entitetske nadlenosti i institucije odbrambene
sigurnosti. dok Ustav BiH nije izriito definirao nadlenosti drave u sferi odbrane i
sigurnosti, osim to u lanu 3., stavu 5. stoji da e Bosna i Hercegovina preuzeti nadlenosti
za ostala pitanja o kojima se sporazumiju entiteti. Pored toga, u lanu 5, stavu 5. Ustava
stoji: svaki lan Predsjednitva imae, u okviru svoje funkcije, ovlaenje civilnog
komandovanja oruanim snagama. lanovi Predsjednitva izabrae stalnu komisiju za
vojna pitanja koja e koordinirati aktivnosti oruanih snaga, iji e lanovi biti i lanovi
Predsjednitva. na osnovu ovih ustavnih odredbi u toku 1997. godine je formiran stalni
381
Mirza Smaji
komitet za vojna pitanja, u iji sastav su pored lanova Predsjednitva, komandanata

entitetskih vojski i drugih odgovornih predstavnika organa iz Bosne i Hercegovine, u
svojstvu promatraa kooptirani: visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu, komandant
sFor-a (meunarodnih vojnih snaga) i ef misije osCe-a, odnosno njihovi predstavnici.
ovu injenicu o ueu predstavnika meunarodnih organizacija u radu stalnoga komiteta
za vojna pitanja valja naglasiti iz opeg, a izrazito znaajnoga razloga. rije je zapravo o
gotovo neprevazienom nesuglasju nacionalnih elita i njihovih politika u sferi dravnih
dimenzija odbrane i sigurnosti. Uz znaajno uee i angaman predstavnika meunarodne
zajednice (meunarodnih politika), njihov uticaj i politiki pritisak, postepeno su ostvarivani
pomaci u pogledu prevazilaenja prijetnji po sigurnost u Bosni i Hercegovini, prvenstveno
onih koje su proizlazile iz postojanja na njenom teritoriju dvije, odnosno tri vojne strukture,
bez jedinstvene komande. nadalje trebamo naglasiti da su i dalje sigurnosne i odbrambene
institucije ostale na entitetskom, a ne na nivou drave u cjelini.
Prevlast etnopolitika koje su izbjegavale graditi dravne dimenzije Bosne i Hercegovine su
postepeno i dijelom prevladane uz pomo meunarodnih organizacija i njihovih predstavnika.4 (turalo, 2009).
ipak, vidljivi nedostatke ovog mirovnog sporazuma treba promatrati kao realnost i okolnost
u kojima je on nastao a ne kao nedostatak tog sporazuma (Cikoti, 2010: 100).
nadalje, iako Ustavom BiH nisu jasno razraene odbrambene institucionalne strukture,
lan iii, stav 5 Ustava BiH-a predvia pravni osnov uspostave: dodatne institucije mogu
biti uspostavljene prema potrebi za vrenje ovih nadlenosti. na osnovu ovog lana,
savremenog sigurnosnog okruenja kao i tenje Bosne i Hercegovine da se integrira u
euroatlantske organizacije i procese, prvenstveno nato i evropsku uniju zapoet je proces
reformi u odbrambenom sektoru. slijedei taj pravac, u toku 2003. godine visoki predstavnik
meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini uspostavio je Komisiju za reformu odbrane
i Komisiju za reformu obavjetajnih slubi5 sainjenih od domaih i meunarodnih eksperata, koje su imale zadatak da izrade neophodnu legislativu kojom e se omoguiti integracija ovih struktura na dravnom nivou. Prema tome, Komisija za reformu odbrane je u
septembru 2003. godine podnijela izvjetaj na osnovu kojeg je parlament 1. decembra
2003. godine usvojio Zakon o odbrani, definirajui u njemu operativni i administrativni
lanac komandovanja i kontrole na ijem se elu nalazi trolano Predsjednitvo koje odluke
4
Primjera radi, u skladu sa svojim ovlastima, visoki predstavnik je u januaru 2000. godine donio Zakon o
graninoj slubi Bosne i Hercegovine. Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je prihvatilo podrku
meunarodne zajednice da se u okviru Pakta za stabilnost Jugoistone evrope promovira stabilnost
ovoga regiona, te je iniciralo rad na sigurnosnoj politici. Prvu odbrambenu politiku (kao elemenat
sigurnosne politike), Predsjednitvo je usvojilo u maju 2001. godine. to je bio znaajan napredak u
procesu usaglaavanja nacionalnih politika, iako je ova odbrambena politika faktiki samo verificirala
nacionalne armije, njihovu strukturu i rukovoenje (Beridan, smaji, turalo, 2010).
nakon to je vijee ministara odlagalo slanje prijedloga Zakona o obavjetajno-sigurnosnoj agenciji
BiH Parlamentu BiH, to je 17. 12. 2003. godine uinio visoki predstavnik. Zakon je usvojen 14. aprila
2004. godine.
382
o pitanjima odbrane donosi konsenzusom (vetschera, damian, 2006: 34) i parlament kojem
je povjereno pravo proglaenja ratnog stanja. na osnovu izvjetaja, Parlamentarna skuptina
BiH je u oktobru 2005. godine usvojila izmjene i dopune Zakona o odbrani BiH6 i uspostavila
jedinstveno dravno Ministarstvo odbrane Bosne i Hercegovine im su sa 1. januarom 2006.
ukinuta entitetska ministarstva odbrane i armije (vojska Federacije Bosne i Hercegovine i
vojska republike srpske). ovim zakonom je reguliran jedinstveni odbrambeni sistem
Bosne i Hercegovine (lan 1.) i jedna vojna sila koju organizira i kontrolira Bosna i
Hercegovina (lan 2.).
U februaru 2006. godine Predsjednitvo BiH je usvojilo sigurnosnu politiku BiH, a rezultati
reforme odbrambenog sektora nagraeni su na samitu nato-a u rigi 29. novembra 2006.
pozivom Bosne i Hercegovine u lanstvo Partnerstva za mir (PfP) i euroatlantsko partnersko
vijee (eaPC). daljnji uspjesi reforme odbrambenog sistema i integracije Bosne i
Hercegovine u evroatlantske organizacije i procese vidljivi su i zbog odluke nato saveza
na samitu u Bukuretu 2.4. aprila 2008. godine da sa Bosnom i Hercegovinom pone
intenzivirani dijalog (http://www.nato.int/docu/review/2007/issue2/german/art5.html)
o punopravnom lanstvu u nato (http://www.nato.int/docu/review/2007/issue2/
german/art5.html). Bosna i Hercegovina je u oktobru 2009. godine podnijela zahtjev za
akcijski plan za lanstvo (MaP) u nato-u i zvanino u maju 2010. godine primljena u MaP.
U meuvremenu su na dravnom nivou usvojeni i drugi zakoni, kojima su se osigurali uvjeti
za formiranje (pored odbrane) ostalih elemenata i komponenti sigurnosti (Beridan, smaji,
turalo, 2010):
a) Zakon o ministarstvima, kojim je proireno vijee ministara, pored ostalih i Ministarstvom sigurnosti Bosne i Hercegovine;
b) dravna agencija za istrage i zatitu (siPa state investigation and Protection
agency), koja je definirana upravnom organizacijom u okviru Ministarstva sigurnosti,
osnovana radi obavljanja policijskih poslova: sprjeavanja, otkrivanja i istrage
krivinih djela iz nadlenosti suda Bosne i Hercegovine, a posebno kriminala,
terorizma, ratnih zloina, trgovine ljudima i drugih krivinih dijela. (lan 1. i 3).
c) obavjetajno-sigurnosna agencija, koja je odgovorna za prikupljanje, analiziranje
i distribuciju obavjetajnih podataka u cilju zatite sigurnosti, ukljuujui suverenitet,
teritorijalni integritet i ustavni poredak Bosne i Hercegovine, u skladu sa Ustavom
Bosne i Hercegovine, ukljuujui odredbe evropske konvencije o zatiti ljudskih
prava i osnovnih sloboda. (lan 1.).
d) dravna granina sluba, a od 18. 4. 2007. godine Granina policija Bosne i Hercegovine, u ijoj je nadlenosti prvenstveno provoenje nadzora i kontrola prelaska
dravne granice, te kretanje i boravak stranaca i azil.
ovim inom Parlamentarna skuptina FBiH i narodna skuptina rs su usvojile izmjene ustava entiteta
i stavile van snage zakone o odbrani entiteta (dujovi, 2006: 198).
383
Mirza Smaji
e) osnovnu funkciju zatite i spaavanja, a u operativnom smislu i civilne zatite zadrali

su entiteti. na nivou Bosne i Hercegovine je pri Ministarstvu sigurnosti ustanovljen
sektor za civilnu zatitu, a osnovne ingerencije drave u ovoj oblasti sigurnosti
regulirane su okvirnim zakonom o zatiti i spaavanju ljudi i materijalnih dobara od
prirodnih ili drugih nesrea u Bosni i Hercegovini.
f ) dugotrajni pregovori nacionalnopolitikih elita o reformi policijskih snaga (za zatitu
javnoga reda i mira), koja je nalagala prihvaanje tri evropska principa o organizaciji
policije na dravnome nivou, djelimino je rezultirala donoenjem: (1) Zakona o
nezavisnim i nadzornim tijelima policijske strukture Bosne i Hercegovine koji je
naloio formiranje i strukturu: nezavisnog odbora, odbora za albe policijskih
slubenika i odbor za albe graana; (2) Zakona o direkciji za koordinaciju policijskih
tijela i o agencijama za podrku policijskoj strukturi Bosne i Hercegovine.
g) takoer je vidljiva politika i drutvena odlunost u borbi protiv svih oblika korupcije
kroz osnivanje dravne agencije za borbu protiv korupcije BiH (smaji, 2010).
3. KARAKTERISTIKE SIGURNOSNE POLITIKE BOSNE I HERCEGOVINE

ve je navedeno da je Predsjednitvo Bosne i Hercegovine na svojoj 85. sjednici Cikoti,
2010: 185f) usvojilo sigurnosnu politiku Bosne i Hercegovine (shema 1). taj dokument, radi
postizanja sigurnosnih ciljeva pored osnovnih vrijednosti, koje su zbog znaaja za ukupnu
sigurnost BiH posebno istaknute, dokument, takoer, procjenjuje sigurnosno okruenje,
rizike i prijetnje, te definira naela, interese i ciljeve koje BiH eli ostvariti u oblasti sigurnosti
(sigurnosna politika BiH, 2006: 1). Prema tom dokumentu:
Bosna i Hercegovina e nastaviti izgraivati povoljno stanje sigurnosti u kojem e biti
osigurane osnovne vrijednosti koje proistiu iz Ustava BiH, a to su: dravni kontinuitet, politika
nezavisnost, teritorijalni integritet i meunarodni subjektivitet, ljudska prava i osnovne
slobode njenih graana po meunarodnim standardima, razvoj parlamentarne demokratije
i slobodnih demokratskih izbora, vladavina prava. (ibid, 2006: 1).
U cilju to efikasnijeg sprovoenja sigurnosne politike Bosne i Hercegovine primjenjuju se

slijedei principi, koji su istovremeno i osnov djelovanja i drugih organa i institucija Bosne
i Hercegovine:
Princip pravne ureenosti podrazumijeva djelovanje i rad svih organa i institucija
Bosne i Hercegovine u skladu sa ustavnim i zakonskim odredbama, te normama
meunarodnog prava i drugih akata;
Princip nedjeljivosti sigurnosti se odnosi na sve nivoe i vrste nesigurnosti koji prijete
Bosni i Hercegovini, uz angairanje i interaktivni odnos domaih i stranih institucija
u suzbijanju istih;
Princip sveobuhvatnosti u zatiti vitalnih vrijednosti s ciljem jaanja sveukupnih
drutvenih i dravnih vrijednosti od savremenih sigurnosnih izazova;
384
shema 1: Sigurnosna politika Bosne i Hercegovine
SIGURNOSNA
POLITIKA
BOSNE I
HERCEGOVINE
PRINCIPI
SIGURNOSNE
POLITIKE
STANJE
SIGURNOSTI
ELEMENTI
SIGURNOSNE
POLITIKE
CILJEVI
SIGURNOSNE
POLITIKE
PROVOENJE
SIGURNOSNE
POLITIKE
Princip miroljubivosti i partnerstva. ovaj princip se odnosi na odlunost Bosne i

Hercegovine da politikim i pravnim sredstvima rjeava aktualna i budua otvorena
pitanja, kao i da nema teritorijalnih pretenzija prema susjednim i drugim dravama.
Poseban akcent stavljen je na stav da susjedne drave Bosnu i Hercegovinu ne
doivljavaju kao neprijateljsku niti kao moguu prijetnju teritorijalnom integritetu
i suverenitetu;
Princip transparentnosti osigurava demokratski nadzor i kontrolu rada sistema
sigurnosti i nadlenih agencija u skladu sa demokratskim naelima i standardima;
Princip otvorenosti za promjene osigurava mogunost promjene, dorade i prilagoavanja sigurnosne politike BiH savremenim trendovima i trenutnom stanju
sigurnosti.
U pogledu sadraja, sigurnosnu politiku Bosne i Hercegovine ine sljedei elementi:
1. vanjska politika
2. Unutranja politika
3. odbrambena politika
4. socijalna politika
5. Finansijska politika
6. demokratizacija i ljudska prava
7. Zatita ovjekove okoline
U okviru vanjske politike kao elementa sigurnosne politike Bosne i Hercegovine, izraeni
su opi pravci i prioriteti djelovanja drave u ovom segmentu. Kao glavne i prioritetne
smjernice vanjske u okviru sigurnosne politike moe se izdvojiti:
385
Mirza Smaji
potpuno politiko opredjeljenje Bosne i Hercegovine za integracije u evropsku uniju

i prihvatanje svih odredbi i pravnih mehanizama zajednike vanjske i sigurnosne
politike eU7 (http://www.delbih.ec.europa.eu/?jezik=1). ovakav stav potvren je i
zajednikom deklaracijom Solunski program za zapadni Balkan: kretanje prema
evropskoj integraciji na samitu eU i Zapadni Balkan u junu 2003. godine u solunu,
te redovan bilateralni politiki dijalog eU i BiH na ministarskom nivou (sigurnosna
politika BiH, 2006: 7);
doprinos miru i stabilnosti kao aktivni uesnik kolektivne sigurnosti i mirovnih misija
u svijetu, takoer kroz aktivno sudjelovanje u vijeu sigurnosti Un-a kao nestalna
lanica na osiguranju globalnog mira i stabilnosti. Poseban fokus dat je podrci
osnivanju Meunarodnog krivinog suda i ratifikaciji rimskog statuta iz 2001. godine,
kao i ulaganju maksimalnih napora u suzbijanje ilegalne trgovine lakim naoruanjem
u saradnji sa osCe-om.
elementi unutranje politike Bosne i Hercegovine imaju za cilj doprinijeti stabilnosti i
sigurnosti kroz zatitu ustavnog ureenja, razvitak demokratskog politikog sistema, jednakopravnosti naroda i graana, odravanje trajnog mira. U tom pravcu posebno je naglaena
odlunost subjekata sigurnosnog sistema BiH u borbi protiv terorizma, organizovanog
kriminala i korupcije8 (http://www.msb.gov.ba/dokumenti/strateski/?id=4338) i borba
protiv ilegalnih migracija i trgovine ljudima.
vaan segment sigurnosne politike Bosne i Hercegovine predstavlja odbrambena politika,
koja je izgraena na stratekim principima vanjske politike kao i razmatranja ireg
sigurnosnog okruenja. Prema tome, odbrambena politika se zasniva na slijedeim
principima (sigurnosna politika BiH, 2006: 10):
demokratskoj, civilnoj kontroli vojske, uz parlamentarni nadzor;
transparentnosti aktivnosti u oblasti odbrane, ukljuujui planiranje i budetiranje
odbrane;
uravnoteenosti snaga i mogunosti unutar Bosne i Hercegovine, podregija i
Jugoistone evrope;
modernizaciji snaga, ukljuujui razvoj interoperabilnosti oruanih snaga Bosne i
Hercegovine;
integraciji u euroatlantske kolektivne sigurnosne strukture;
saradnji u oblasti kontrole naoruanja i mjerama izgradnje sigurnosti i povjerenja,
ukljuujui uee u sigurnosnim strukturama i protokolima Jugoistone evrope.
7
U tom kontekstu Bosna i Hercegovina ve koristi pojedine mehanizme zajednike i vanjske politike eU
kroz Policijsku misiju eUPM-a, misiju vojnih snaga eU (eUFor) te visokog predstavnika za provoenje
mirovnog sporazuma u BiH koji je ujedno i specijalni predstavnik europske unije.
Bosna i Hercegovina je potpisnica i Un Konvencije za borbu protiv transnacionalnog organizovanog
kriminala (sl. glasnik BiH 3/02). U skladu sa tom konvencijom izraena je i dravna strategija za borbu
protiv organizovanog kriminala (2009-2012). osim toga izraena je i strategija za borbu protiv korupcije
u Bosni i Hercegovini (2009-2014).
386
oruane snage BiH su profesionalna, jedna vojna sila koju organizuje i kontrolie drava
Bosna i Hercegovina. oruane snage, kao institucija BiH, ine pripadnici iz reda sva tri konstitutivna naroda i reda ostalih u skladu sa Ustavom i zakonima BiH (ire http://www.mod.gov.ba,
20. 9. 2010.).
U okviru socijalne politike Bosne i Hercegovine svim graanima je garantovan jednak i
ravnopravan pristup socijalnim pravima. osim toga, na osnovu ratifikacije revidirane
evropske socijalne povelje i Povelje o socijalnoj zatiti, BiH jo uvijek nije usvojila strategiju
socijalne ukljuenosti BiH i trenutno se nalazi na razmatranju (www.dep.gov.ba/razvojni.../
socijalne.../archive.aspx). takoer, vaan segment socijalne politike predstavljaju i ugroene
kategorije kao to su: povratnici, raseljena lica, djeca, kao i intenzivna kontrola hrane i vode
u skladu sa evropskim standardima. Poseban fokus BiH usmjeren je na izradu konkretnijih
mjera za borbu protiv siromatva, te zatitu rtava nasilja i drugih krivinih stvari.
Finansijska politika predstavlja glavni strateki dokument razvoja ekonomije i ima direktne
posljedice na sigurnost. Meutim, tranzicijska pozicija Bosne i Hercegovine direktno utjee
na razvoje ekonomije kao i stvaranje jedinstvenog ekonomskog prostora u Bosni i
Hercegovini. Fiskalna politika je jedinstvena na prostoru Bosne i Hercegovine, to je
rezultiralo reformom i uvoenjem sistema poreza na dodanu vrijednost. dalje se navodi
da na provoenje ekonomskih reformi i stvaranje samoodrive ekonomije veliki znaaj ima
i implementacija:
strategije ekonomskog razvoja BiH,
strategije razvoja poljoprivrede,
strategije razvoja elektroenergetike,
strategije razvoja transporta,
strategije razvoja informaciono-komunikacijskih tehnologija itd.
Bosna i Hercegovina je prihvatila temeljne meunarodne instrumente koji reguliu zatitu
ljudskih prava i sloboda, od kojih je veina ukljuena u Ustav Bosne i Hercegovine. vaan
cilj u ostvarenju graanskih prava i sloboda proizlazi iz lanstva BiH u vijeu evrope, gdje
graani imaju pristup sudu za ljudska prava u strasbourgu. ova injenica obavezuje
institucije BiH za efikasnu primjenu ljudskih prava i sloboda na svojoj teritoriji. Znaajan
segment za obezbjeenje visokog nivoa sigurnosti graana jeste efikasan rad administra cije, sudova, policije i drugih agencija za sprovoenje zakona u skladu sa vaeim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine.
Princip zatite ovjekove okoline se odnosi na poslove zatite vodenih resursa, zraka,
zemljita i biljnog materijala. s tim u vezi Bosna i Hercegovina ima obavezu stvaranja
atmosfere i politike volje na lokalnom, regionalnom i globalnom nivou kako bi se zaustavilo
unitavanje prirode i zatita zdravlja ljudi i pojaala sigurnost (ibid, 16).
Za provoenje sigurnosne politike BiH zadueni su svi organi i institucije na svim nivoima
zakonodavne i izvrne vlasti.
387
Mirza Smaji
Krajnji ciljevi sigurnosne politike BiH proizlaze iz osnovnih drutvenih vrijednosti definisanih
Ustavom BiH kao preduslovom djelovanja sistema sigurnosti i ukupne stabilnosti Bosne i
Hercegovine. iz ovoga proizlazi da aktivna sigurnosna politika podrazumijeva ispunjenje
slijedeih pretpostavki (ibid, 2006: 17):
1. uspostavljanje i razvoj institucija sistema sigurnosti koje e biti sposobne da
odgovore na sve rizike i prijetnje osnovnim vrijednostima i interesima Bosne i
Hercegovine;
2. aktivno uee u izgradnji kolektivne sigurnosti na regionalnom i globalnom planu
putem pristupanja meunarodnim sigurnosnim konvencijama, evropskim i
evroatlantskim strukturama;
3. oporavak i razvoj privrednog potencijala, ime e se dugorono obezbijediti resursi
i sredstva za efikasno suprotstavljanje sigurnosnim rizicima i prijetnjama.
4. ORGANIZACIJA I KOMPONENTE SISTEMA SIGURNOSTI

BOSNE I HERCEGOVINE
organizacija sistema sigurnosti Bosne i Hercegovine kao i njegove komponente, sa
teorijskog aspekta rukovoenja i upravljanja u Bosni i Hercegovini, analizirana je u osnovi
u dvije zone (dujovi, 2006: 197):
zona spoljne sigurnosti i
zona unutranje sigurnosti sa dva nivoa, koja se realizira na
a) nivou drave BiH i
b) nivou entiteta.
4.1. ORUANE SNAGE BOSNE I HERCEGOVINE
oruane snage Bosne i Hercegovine trenutno imaju oko 10.000 profesionalnih vojnika.
sastoje se od tri pjeadijske brigade, jedne brigade zranih snaga i protivzrane odbrane,
te brigade taktike podrke. sve ove jedinice se nalaze pod kontrolom operativne komande.
Komande brigada su rasporeene u Banjoj Luci, tuzli i Mostaru, dok su bataljoni i druge
jedinice podrke koje su dodane brigadama razmjetene cijelom zonom odgovornosti
svake od brigada. oruane snage u svom sastavu imaju tri pjeadijska puka koja trebaju
da uvaju i njeguju vojno nasljee i identitet jedinica od kojih potiu, tj. armije Bosne i
Hercegovine, Hrvatskog vijea odbrane i vojske republike srpske. Pasivna rezerva oruanih
snaga ukinuta je 1. januara 2006. godine zajedno sa regrutnim sastavom, a aktivna rezerva
treba da broji 50% aktivnog sastava. oruane snage, ija reforma se smatra najuspjenijom
u Bosni i Hercegovini, pokazala je da BiH nije samo drava na ijoj teritoriji se jo uvijek
odvija mirovna misija, nego da moe i sama biti aktivan uesnik u mirovnim operacijama.
388
tako su pripadnici oruanih snaga Bosne i Hercegovine u mirovnoj misiji Ujedinjenih nacija
u demokratskoj republici Kongo, te u misiji snaga meunarodne sigurnosne pomoi (isaF)
u afganistanu. takoer, od juna 2006. godine do 15. decembra 2008. godine vie grupa
pripadnika oruanih snaga Bosne i Hercegovine je uestvovalo u operaciji koalicijskih snaga
iraka sloboda u iraku, u misiji unitavanja neeksplodiranih ubojitih sredstava (nUs) i
osiguranju dijela vojne baze victory u Bagdadu (Beridan, smaji, turalo, 2010). trenutno,
na osnovu odluke Predsjednitva BiH, oruane snage BiH e sudjelovati u okviru nato
misije isaF u afganistanu.
shema 2: organizacija odbrambenog sistema BiH9
PREDSJEDNITVO
BOSNE I HERCEGOVINE
PARLAMENTARNA
SKUPTINA BiH
Ministarstvo
odbrane BiH
ZAJEDNIKA KOMISIJA
ZA SIGURNOST
SKVP
VIJEE MINISTARA
ZAJEDNIKI TAB
ORUANIH SNAGA BiH
REZERVA
KOMANDA
ZA PODRKU
OPERATIVNA
KOMANDA
4. Pjeadijska
brigada (4.pbr)
ZS I PZO
Br TP
KUP
KOID
KL
5. Pjeadijska
brigada (5.pbr)
6. Pjeadijska
brigada (6.pbr)
od zadataka oruanih snaga BiH, mogu se izdvojiti sljedee: uee u operacijama

kolektivne sigurnosti, operacijama za podrku miru i samoodbrani, ukljuujui i borbu
protiv terorizma; pruanje vojne odbrane Bosni i Hercegovini i njenim dravljanima u sluaju
napada; pomo civilnim organima u reagiranju na prirodne i druge katastrofe i nesree;
protuminsko djelovanje u Bosni i Hercegovini ispunjenje meunarodnih obaveza Bosne i
Hercegovine (http://www.mod.gov.ba/bs/text.asp?id=75, 20. 9. 2010).
shema prezentirana na Prvom kursu iz oblasti sigurnosne politike BiH (sarajevo, 12.-22. maj 2008.
godine) od strane predstavnika Ministarstva odbrane Bosne i Hercegovine.
389
Mirza Smaji
4.2. POLICIJSKE SNAGE I OSTALI ELEMENTI UNUTRANJE SIGURNOSTI

sukladno ustavnom ureenju Federacije BiH i republike srpske ustanovljene su policijske
snage sa znatnim specifinostima. U Federaciji BiH policija je organizovana na
decentraliziranim osnovama sa blagim elementima koordinacije, dok se u republici srpskoj
radi o jedinstvenoj centraliziranoj policijskoj organizaciji. Pored navedenih entitetskih
ustrojstava, Brko distrikt BiH djeluje kao nezavisna policijska organizacija (smaji, 2010:
58).
Podruje nadlenosti unutranjih poslova Federacije BiH usklaeno je Ustavom FBiH,
odnosno sa organizacijom i ureenjem Federacije po kantonalnom i teritorijalnom
konceptu (ustavnopravna i teritorijalna). na osnovu Zakona o unutranjim poslovima FBiH
ustrojena je organizacija i nadlenosti Federalnog ministarstva unutranjih poslova: 10
spreavanje i otkrivanje krivinih djela meunarodnog kriminala i terorizma, neovlatene
trgovine drogom i organiziranog kriminala i drugih krivinih djela iz nadlenosti Federacije,
pronalaenje i hvatanje poinilaca tih djela te njihovo privoenje nadlenim organima,
vrenje kriminalistiko-tehnikih vjetaenja, raspisivanje i objavljivanje interPoL-ove
meunarodne, federalne i meukantonalne potrage, suradnja sa nadlenim tuilatvima
u vezi s obradom krivinih sluajeva, poslovi dravljanstva Federacije, osiguranje odreenih
linosti i zgrada Federacije, zatita ljudskih prava i graanskih sloboda u oblasti unutranjih
poslova, promet i prijevoz eksplozivnih materija, i drugi poslovi iz svoje nadlenosti utvreni
Zakonom o unutranjim poslovima i drugim propisima.
na osnovu odredbe Ustava FBiH o podijeljenim nadlenostima izmeu Federacije BiH i
kantona11 uspostavljena je organizacija policije u deset kantona. na osnovu toga svaki
kanton ima ministarstvo unutranjih poslova koje funkcionie na osnovu kantonalnih
zakona o unutranjim poslovima i dr. normativno-pravnih aktata iz oblasti unutranjih
poslova, ali sa izvjesnim specifinostima u pogledu pitanja unutranje organizacione
strukture. Kantonalna ministarstva unutranjih poslova vre svoje nadlenosti12 neposredno
preko svojih organizacionih jedinica.
Policija u republici srpskoj ustrojena je kao jedinstvena centralizirana policijska organizacija,
koja funkcionie u skladu sa Ustavom republike srpske, Zakonom o unutranjim poslovima
republike srpske i drugim normativno-pravnim aktima iz nadlenosti unutranjih poslova.
Policiju republike srpske karakteriziraju centralizovano ustrojstvo i autonomno djelovanje
u odnosu na dravu Bosnu i Hercegovinu (ire Jovii, 2008: 98).
10
11
12
U sastavu Ministarstva se nalazi Federalna uprava policije koja obavlja operativne poslove policije iz
nadlenosti MUP-a FBiH (http://www.fup.gov.ba ).
na osnovu Ustava FBiH i Zakona o kantonima FBiH (1996) Federacija BiH se sastoji od deset (10) kantona
i to: Unsko-sanski kanton; Posavski; tuzlanski; Zeniko-dobojski; Bosansko-podrinjski; srednjobosanski;
Hercegovako-neretvanski; Zapadno-hercegovaki; sarajevski i Kanton Livno
(http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/1996/zakoni/id%20o%20kantonima.htm 14. 4. 2008.).
vidjeti ire o nadlenostima kantonalnih ministarstva unutranjih poslova (Maslea, 2001: 645-647).
390
PoLiCiJsKa
aKadeMiJa
...
Ps
KMUP
1
1
2
...
3
4
5
6
7
8
9
PoLiCiJsKa
aKadeMiJa
adMinistraCiJa
ostaLi odJeLi
UPrava
PoLiCiJe
FMUP
Centar
Za oBUKU
siPa
10
sJB
1
UPrava Za oBUKU
visoKa
via KoLa
POLICIJA BRKO
DISTRIKT
adMinistraCiJa
...
Ps
CJB
UPrava PoLiCiJe
MUP RS
...
adMinistraCiJa
ostaLi odJeLi
entitetsKi / BrKo
distriKt nivo
PU
1
JoLiZ
adMinistraCiJa
D R AV N I N I V O
KriMinaLitet
sPeC.
JediniCe
terensKi
1 Uredi
Granina PoLiCiJa
interPoL
MINISTARSTVO
SIGURNOSTI
shema 3: organizacija policijskog sistema u BiH (izvor: spahi, 2008: 107)
Lo K a L n i n i v o
391
Mirza Smaji
Policija Brko distrikta BiH funkcionie, neovisno od drugih policijskih agencija (entiteta) u
Bosni i Hercegovini, na osnovu statuta Brko distrikta BiH (1999) i Zakona o policiji Brko
distrikta Bosne i Hercegovine. U svom sastavu policija Brko distikta ima: Jedinicu opte
policije, kriminalistiku policiju, Jedinicu za podrku, Jedinicu za administrativne poslove,
Jedinicu za profesionalne standarde i Jedinicu saobraajne policije. Policijom Brko distrikta
rukovodi ef policije Brko distikta BiH.
tokom 2003. godine uspostavljeno je dravno Ministarstvo sigurnosti te definisane njegove
nadlenosti i obaveze. U sastavu Ministarstva sigurnosti Bosne i Hercegovine kao upravne
organizacije djeluju Granina policija BiH, agencija za istrage i zatitu BiH (siPa)13, te
Kancelarija za saradnju sa interpolom i sluba za poslove sa strancima. Formiranjem
prvenstveno dravne agencije za istrage i zatitu i Granine policije BiH kao profesionalne
policijske agencije na dravnom nivou koje su samostalne u svom operativnom radu,
stvoreni su pravni uslovi za borbu protiv organizovanog kriminala, meunarodnog
terorizma, nezakonite imigracije, te za efikasniju i sigurniju kontrolu meunarodne granice
Bosne i Hercegovine,14 a u cilju spreavanja krijumarenja ljudi i roba, kao i svih drugih
savremenih globalnih rizika koji ugroavaju sigurnost i stabilnost Bosne i Hercegovine i
njenih graana (smaji, 2009: 199).
imajui u vidu da je Bosna i Hercegovina drava u tranziciji, usmjerena ka evroatlantskim
integracijama, a u kontekstu suoavanja sa savremenim globalnim sigurnosnim izazovima,
te cjelokupnom sigurnosnom okruenju, ona je spoznala nefunkcionalnost postojeeg
sistema unutranje sigurnosti. stoga je tokom 2003, 2004. i 2005. godine, na postavkama
dejtonskog mirovnog sporazuma, i uz znaajnu pomo meunarodne zajednice, dijelom
utvren jedinstven dravni sistem unutarnje sigurnosti (dujovi, 2006: 198). sistem
unutranje sigurnosti Bosne i Hercegovine, odnosno sadanji policijski sistem, je potpuno
razjedinjen i nefunkcionalan; policije u BiH su i dalje organizirane entitetski, kantonalno,
te dijelom na dravnom nivou i u potpunosti su neefikasne i neracionalne u rjeavanju
oblika suzbijanja organizovanog kriminala, odnosno BiH kao zemlja u tranziciji za razliku
od drugih tranzicijskih zemalja predstavlja paradigmu za svu sloenost pozicije drave
modernog doba (abazovi, 2002: 8) sa gledita dravne (nacionalne) sigurnosti. sistem
vanjske sigurnosti BiH, nakon dijelom zavrenih reformi odbrane u BiH unutar koje je
postignut prenos ovlasti po pitanjima odbrane na dravni nivo i uspostavljanjem dravnog
Ministarstva odbrane, predstavlja znaajan stub izgradnje sistema nacionalne sigurnosti i
garanciju stabilnosti Bosne i Hercegovine kao budue lanice euroatlantskih organizacija.
13
14
siPa = state investigation and Protection agency u okviru svojih zakonskih nadlenosti se bavi:
spreavanjem, otkrivanjem i istraivanjem organizovanog kriminala, terorizma i trgovine aBHo, ratnih
zloina i krivinih djela kanjivih po meunarodnom ratnom i humanitarnom pravu, trgovinom ljudima,
kao i svim drugim krivinim djelima iz nadlenosti suda BiH.
Uspostava Granine policije BiH i pootravanje viznog reima i uvjeta za ulazak u Bosnu i Hercegovinu,
rezultiralao je smanjenim brojem ilegalnih imigrantskih ulazaka u BiH tj. 2000. godine mjeseni priliv
je iznosio 1117 osoba, a 2004. godine 21 osobu (strategija integriranja BiH u eU, 2006).
392
sistem sigurnosti Bosne i Hercegovine upotpunjen je obavjetajno-sigurnosnom/

bezbjednosnom agencijom BiH, osnovanom 2004. godine kao civilne obavjetajnosigurnosne institucije sa ciljem prikupljanja, analiziranja, obrade i distribucije obavjetajnih
podataka u cilju zatite suvereniteta, teritorijalnog integriteta i ustavnog poretka BiH. Kao
samostalna upravna organizacija u podsistemu sistema sigurnosti Bosne i Hercegovine,
uspostavljena je poetkom 2004. godine Uprava za indirektno oporezivanje BiH, spajanjem
entitetskih carinskih uprava i Brko distrikta BiH. Uprava predstavlja dravni organ
odgovoran za sprovoenje zakonskih propisa i politike indirektnog oporezivanja, kao i
naplatu i raspodjelu indirektnih poreza dravi BiH. (http://www.uino.gov.ba/b/Porezi/, 22.
11. 2009.)
od januara 2003. godine, prestankom mandata iPtF-a, zapoela je policijska misija eU u
BiH u skladu sa optim ciljevima dejtonskog mirovnog sporazuma radi uspostave odrivog
rjeenja za rad policijskih agencija u BiH kroz tri osnovna principa:
1. podrka domaoj policiji u borbi protiv organizovanog kriminala;
2. odgovornost lokalne policije;
3. podrka restrukturiranju policijskih snaga u BiH
(http://www.eupm.org/ourobjectives.aspx 27. 4. 2008).
Zbog naznaenih specifinosti u organizaciji i funkcionisanju policije u BiH, potrebno je
uspostaviti jednu perspektivnu, organizovanu policiju u skladu sa tri evropska principa:
1. sve zakonodavne i budetske nadlenosti za sva pitanja policije moraju se nalaziti
na dravnom nivou;
2. nema politikog mijeanja u operativni rad policije;
3. funkcionalne lokalne policijske oblasti moraju se utvrditi na osnovu tehnikih kriterija
za rad policije, pri emu se operativna komanda sprovodi na lokalnom nivou
(http://www.ohr.int/ohr-dept/rule-of-law-pillar/prc/prc-key-doc/deklaracija.pdf 29.
4. 2008);
5. SIGURNOSNA POLITIKA BOSNE I HERCEGOVINE

I BUDUI IZAZOVI
sigurnosna politika Bosne i Hercegovine jasno definira da Bosna i Hercegovina i dalje
predstavlja faktor uticaja na stabilnost Jugoistone evrope i evrope u cjelini, zbog ega
e njena unutranja i vanjska dinamika razvoja biti predmet evropske i ire meunarodne
panje i u narednom periodu (sigurnosna politika BiH, 2006: 3).
Bosna i Hercegovina se danas susree kako sa globalnim, tako sa regionalnim izazovima
sigurnosti. s tim u vezi sigurnosna politika Bosne i Hercegovine definirala je globalne izazove
sistemu sigurnosti koji obuhvataju: meunarodni terorizam, ugroavanje ivotne sredine,
393
Mirza Smaji
nekontrolisana proizvodnja i prodaja naoruanja, intenziviranje prisilnih migracija, te svi

oblici organizovanog kriminala koji mogu ugroziti socijalnu i politiku stabilnost zemalja.
regionalni izazovi direktno proizlaze iz geografskog poloaja Bosne i Hercegovine kao i
procesa tranzicije zemalja bive Jugoslavije. Kao takva, ona predstavlja pogodno tlo za
ilegalnu trgovinu naoruanjem, narkoticima, bijelim robljem i drugim transnacionalnim
kriminalnim radnjama. ipak, Bosna i Hercegovina je optereena i odreenim unutranjim
problemima kao to su:
zaostali politiki i drutveni animoziteti,
nepotpuna implementacija dejtonskog mirovnog sporazuma,
problemi politike tranzicije,
veliki broj nagaznih mina,
slab razvoj ekonomije itd. (sigurnosna politika BiH, 2006: 5).
U sigurnosnoj politici Bosna i Hercegovina pokazuje jasno opredjeljenje prihvatanju
zajednike vanjske i sigurnosne politike evropske unije, te aktivnog angamana u
regionalnim i subregionalnim inicijativama. osim toga, Bosna i Hercegovina je uinila
primjetan napredak u oblasti zatite dravne granice, smanjenju broja ilegalnih prelazaka
dravne granice, borbe protiv organizovanog kriminala i korupcije, te ueem u mirovnim
misijama to znatno doprinosi svjetskom miru i sigurnosti.
Zbog aktuelnosti borbe protiv terorizma u svijetu, analizirat emo ovaj fenomen i u Bosni
i Hercegovini (ire azinovi, 2007: 139), sa normativno-pravnog i institucionalnog aspekta.
Bosna i Hercegovina nema specijaliziranu agenciju koja se iskljuivo bavi borbom protiv
terorizma. Meutim, na nivou drave i entiteta postoje razliite sigurnosne agencije koje
sudjeluju u prevenciji i odgovoru na mogue teroristike napade (entitetski, odnosno
kantonalni MUP-ovi). dravno ministarstvo sigurnosti shodno postojeim planovima i
strategijama (strategija za spreavanje pranja novca i finansiranje teroristikih aktivnosti
u Bosni i Hercegovini, Plan civilno-vojne saradnje u sluaju odgovora na teroristike napade
i sl.) predstavlja vodeu civilnu instituciju u odgovoru na mogue teroristike prijetnje i
napade, dok vijee ministara u sluaju teroristikih napada donosi obvezujue odluke za
sve civilne institucije na dravnom, entitetskom i nivou Brko distrikta BiH (Beridan, smaji,
turalo, 2010).
Prema Planu civilno-vojne suradnje u sluaju odgovora na teroristike napade koje je vijee
ministara usvojilo 3. juna 2008. godine razlikuju se pet faza odgovora, odnosno
suprotstavljanja terorizmu. to su: faza prevencije; faza pripreme prije odgovora na teroristiki
napad; faza spremnosti/pripravnosti na teroristiki napad; faza odgovora i saniranja
posljedica, i faza oporavka i rehabilitacije.
U fazu prevencije ukljuene su skoro sve institucije drave i entiteta. vodeu ulogu ima
tuilatvo Bosne i Hercegovine ostvarujui saradnju sa dravnim i entitetskim policijskim
agencijama, ostalim pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini, ministarstvima
394
finansija na svim nivoima, Ministarstvom vanjskih poslova, te u oblasti razmjene

obavjetajnih i kontraobavjetajnih podataka sa Ministarstvom odbrane (Plan civilno-vojne
suradnje u sluaju odgovora na teroristike napade, str.6). U ovoj fazi znaajnu ulogu
ostvaruje i obavjetajno sigurnosna/bezbjednosna agencija BiH koja je odgovorna za
prikupljanje obavjetajnih podataka u vezi s prijetnjama po sigurnost Bosne i Hercegovine
(lan 5, Zakon o obavjetajno-sigurnosnoj agenciji BiH, meu koje se ubraja i terorizam).
ove institucije imaju kljune uloge i u drugoj i treoj fazi suprotstavljanja teroristikim
prijetnjama i napadima. U fazi odgovora i saniranja posljedica kao i posljedinog
koordiniranja aktivnosti rehabilitacije i oporavka (Plan civilno-vojne suradnje u sluaju
odgovora na teroristike napade, str. 6) kljune institucije su Ministarstvo sigurnosti,
odnosno, dravna agencija za istrage i zatitu (siPa), Ministarstvo odbrane BiH, Udarna
grupa Bosne i Hercegovine za borbu protiv terorizma pri tuilatvu BiH, Koordinaciono
tijelo Bosne i Hercegovine za zatitu i spaavanje, te entitetski tabovi civilne zatite i
odgovarajue tijelo u Brko distriktu BiH.
6. ZAKLJUAK
vladajue politike na nivou Bosne i Hercegovine postigle su opi konsenzus o potrebi
ulaska ove drave u evropsku uniju i jo uvijek vaei konsenzus o njenom prikljuivanju
u nato. taj konsenzus ogleda se kroz usvajanje sigurnosne politike Bosne i Hercegovine,
kao znaajnog iskoraka izgradnje savremenog dravnog sistema sigurnosti, sa funkcionalnog i organizacijskog aspekta. Meutim, cjelokupni napredak Bosne i Hercegovine ka
punopravnom lanstvu u evropske sigurnosne strukture odvija se sporo, kao i dalje
postojanje razbijenosti sigurnosnog kompleksa u BiH koji direktno proizlazi iz nedefiniranog
politikog i drutvenog ureenja, te poluprotektoratskog meunarodnog i unutranjeg
politikog subjektiviteta (abazovi, 2008: 67) koji u znaajnoj mjeri predstavlja izvor
nesigurnosti na mikro i makro nivou. i pored toga, usvajanje sigurnosne politike Bosne i
Hercegovine predstavlja pozitivan korak, jer definie nove ustavne nadlenosti drave
Bosne i Hercegovine iz domena sigurnosti (Cikoti, 2010: 187), koje nisu bile predviene
opim okvirnim sporazumom iz daytona, odnosno aneksom iv sporazuma (Ustav BiH).
Prije svega tu mislimo na reformu odbrambenog sistema i uspostavu dravnog Ministarstva
odbrane i Ministarstva sigurnosti. stanje u procesu reforme policije je nepromijenjeno u
posljednje etiri godine, policije u BiH i dalje su organizovane entitetski, kantonalno, te
dijelom na dravnom nivou, odnosno na prostoru BiH i dalje djeluje petnaest agencija za
sprovoenje zakona.
sigurnosnu politiku Bosne i Hercegovine treba promatrati viedimenzionalno i to:
kao dokument koji ne nudi krajnje odgovore na sva sigurnosna pitanja, ve predstavlja polaznu osnovu;
sa strunog stanovita, mogu se konstatirati odreene slabosti i nedostaci ovog dokumenta, ali mora se shvatiti vrijeme i okolnosti u kojima je ovaj dokument donesen;
395
Mirza Smaji
sigurnosna politika kao strateki dokument, a uzimajui u obzir stalnu promjenu

drutveno-politikih, ekonomskih i sigurnosnih faktora ueg i ireg okruenja,
podloan je redefiniranju i doradi kako bi iao u korak s vremenom;
poseban segment koji e vjerovatno kontinuirano zahtijevati promjenu ili doradu
ovog dokumenta, diktirat e integrativni procesi pristupanju nato-u i europskoj
uniji kroz prilagoavanje cjelokupnog institucionalnog okvira i pravnog sistema
standardima i principima tih organizacija.
set razloga ulaska Bosne i Hercegovine u punopravno lanstvo nato saveza i eU, prema
vlastitom miljenju, a u cilju zaustavljanja njenog daljnjeg procesa propadanja, okarakte risanim: nedefiniranim politikim i drutvenim ureenjem, nedovrenim sistemom
sigurnosti, nacionalizmom, izbjeglicama i raseljenim licima, krenjem ljudskih prava i
sloboda na individualnom i kolektivnom nivou, organizovanim kriminalom, visokim
stupnjem korupcije, predstavlja vrstu garanciju njene dravne i teritorijalne opstojnosti. 15
nadalje je sigurno da idemo prema neizvjesnoj budunosti, ali sigurnosne perspektive
Bosne i Hercegovine uslovljene su, izmeu ostalih i stanjem unutarnjih politikih odnosa
(stepenom suglasija etno-nacionalnih politikih elita); stepenom izgradnje sistema
sigurnosti na dravnom nivo; meunarodnim utjecajem na unutarnje politike odnose u
BiH (institucije mirovne operacije i ostale meunarodne politike); odnosima susjednih
drava prema BiH i obratno i stepenom prilagodbi integracijskim procesima (eU i nato).
Pretpostavka izgradnje savremenog (dravnog) sistema sigurnosti u Bosni i Hercegovini
mogua je prevazilaenjem dejtonskog nacionalizma (urak, 2004: 181-184), odnosno
prelazak iz etnokratskog u demokratski ambijent (abazovi, 2008: 71) sveukupnog
drutveno-politikog establimenta u Bosni i Hercegovini.
15
U suprotnom, a pozivajui se na nerzuka urka onda ne preostaje nita drugo nego se pomiriti sa
sigurnosnom arhitekturom budunosti: nato e biti u Bosni i Hercegovini, ali Bosna i Hercegovina nee
biti u nato-u (urak, 2010: 14).
396
IZBORI I IZBORNI SISTEM BOSNE I HERCEGOVINE
Maja Sahadi
Saetak opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini postavio je osnove za uspostavljanje
mira u Bosni i Hercegovini. Meutim, neka od najvanijih pitanja koja su vana za
demokratsko funkcioniranje drave i dalje nisu u skladu s meunarodnim pravnim
standardima koji se odnose na izbore i izborni sistem u Bosni i Hercegovini. tako se efekti
Sporazuma ogledaju u razliitim aspektima problema koji se vezuju za izbore i izborni
sistem u Bosni i Hercegovini koje i tretira ovaj rad.
Kljune rijei: izbori, izborni sistem, kandidat, neposredna i posredna demokracija, izborni zakon BiH
UVODNE NAZNAKE
izborni sistem predstavlja skup izbornih naela i naina njihovog ostvarenja, a ujedno
predstavlja i sastavni dio cjelokupnog ustavnog i politikog sistema odreene drave
(pogledati: orevi, 1975: 697). s naunog aspekta, izborni sistem predstavlja veoma
vaan element cjelokupnog ustavnog i politikog sistema jedne drave s obzirom na to da
se na osnovu periodino provedenih izbora formira politika vlast koja tokom mandata na
koji je izabrana usmjerava politiki kurs date zemlje, te utjee na donoenje odluka koje
imaju dejstvo i prema unutra i prema vani. takoer, dobar dio autora se slae da na oblik
izbornog sistema utjeu historijski, politiki i drutveni faktori kao to izborni sistem utjee
na historijske, politike, drutvene, ekonomske aspekte jedne drave.
openito govorei, izborni sistem je zamiljen tako da je reguliran pravilima i propisima
koje odreuju domai i meunarodni inioci. Pri svemu tome, izborni sistem moe da
proizlazi iz razliitih izvora drutvenih i politikih promjena, pokretan sluajno, evolucijom
ili namjerno (Goodin: 1998: 24-30). s aspekta same znanosti, izbori su izrazito zanimljivi,
budui da je tu rije o vrlo vanoj odluci koja, jednom donesena, u sljedeih nekoliko godina,
ovisno o konkretnom izbornom zakonu u pojedinoj zemlji, odreuje nositelja politike
moi. U tom inu izbornog opredjeljenja prelama se cijela historija zemlje, pojedine regije,
politika tradicija porodice i referentnih grupa, aktualna politika situacija, utjecaji konkretnih uvjeta ivota, politika socijalizacija pojedinca, djelovanje same izborne kampanje
te zainteresiranih politikih stranaka i kandidata, uloga masovnih medija i jo mnogo
nepredvidivih utjecaja koji se svi saimlju u, na prvi pogled, jednostavnu odluku zaokru ivanja odreene liste, stranke ili kandidata. vjerojatno je da ne postoji ni jedno podruje
ljudske aktivnosti i odluivanja s tako dalekosenim znaenjem koje se dogaa u istome
397
Maja Sahadi
danu i time omoguuje sustavno praenje i analizu (iber, 2003: 88-89).1 Prijanja iskustva
pokazuju da su utjecaji izbornog sistema meusobno uvjetovani i da se mogu shvatiti
samo putem historijsko-empirijskog analitikog pristupa (Kasapovi, 2002: 3-19).
1. OSNOVNA NAELA I INSTITUTI IZBORNOG PRAVA2

da bi se moglo pristupiti izuavanju izbora i izbornog sistema Bosne i Hercegovine,
neophodno je definirati osnovna naela i institute izbornog prava:
1. izbori su, ustavom i/ili zakonom utvreni, postupak putem kojeg graani povjeravaju
obavljanje politike vlasti predstavnikom tijelu pa i nosiocima izvrne vlasti (npr.
predsjedniku);
2. izborni sistem predstavlja skup odnosa koji su ureeni pravnim propisima, a koji
nastaju prilikom izbora;
3. aktivno birako pravo je pravo graanina da bira na izborima dok je pasivno birako
pravo pravo da bude biran. aktivno birako pravo uvijek se vezuje za prebivalite
ili boravite u izbornoj jedinici u kojoj se bira, dok to nije sluaj kod pasivnog birakog
prava, koje se tek izuzetno vezuje uz prebivalite na podruju za koje se odreeno
tijelo bira i to najee na lokalnim izborima;
4. ope birako pravo je pravo graana da biraju i da budu birani. Meutim, to ne
znai da svi graani imaju ope birako pravo. Uobiajeno je da se kao uvjeti za
ostvarivanje ovog prava postavljaju starosna dob, odnosno punoljetstvo,
dravljanstvo i poslovna sposobnost;
5. Jednako birako pravo podrazumijeva da svaki bira ima jedan glas na izborima i
da njegov glas vrijedi kao i glas bilo kojeg drugog biraa, dok nejednako birako
pravo predstavlja situaciju u kojoj postoji jedna ili vie skupina graana/biraa koji
raspolau veim brojem glasova od ostalih;
6. neposredni izbori se primjenjuju ukoliko graani sami, neposredno biraju svoje
predstavnike, dok se posredni izbori primjenjuju onda kada graani biraju odreeno
tijelo koje e (posredno) izabrati predstavnike u ime graana;
7. tajnost glasanja predstavlja slobodno izraavanje volje biraa na izborima;
1
isti autor smatra da s aspekta prakse, analiza uzronosti izbornoga ponaanja daje elemente koji
omoguuju da se na izborno ponaanje, odnosno opredjeljenje, neposredno ili posredno utjee i time
usmjerava izborna odluka, odnosno izborni pobjednik. da bi se moglo djelovati na politiki izbor, nuno
je znati to sve dovodi do tog izbora, koje sve objektivne, ali i subjektivne varijable, utjeu na odluku.
analiza politikog ponaanja daje neke odgovore na ta pitanja, no takoer i upozorava na mogunosti
i pravce djelovanja u okviru izbornih kampanja, kao i neke metodoloke smjernice za prouavanje
problematike politikog marketinga (iber, 2003: 89).
Konsultirati poglavlja koja se odnose na naela i institute izbornog prava u: sokol, smiljko i smerdel,
Branko. (1998). Ustavno pravo. Zagreb: informator; Kuzmanovi, rajko. (2002). Ustavno pravo, Banja Luka:
Pravni fakultet u Banja Luci; trnka, Kasim. (2006). Ustavno pravo, sarajevo: Fakultet za javnu upravu; i
Pobri, nurko. (2000). Ustavno pravo, Mostar: slovo.
398
Izbori i izborni sistem Bosne i Hercegovine
2. IZBORNI POSTUPAK3
najvanije faze birakog postupka su voenje birakog spiska, formiranje izbornih jedinica,
kandidiranje, glasanje, te utvrivanje rezultata izbora i raspodjela mandata. Pritom je biraki
spisak evidencija svih graana/biraa koji imaju birako pravo, a ujedno slui i kao dokaz
birakog prava. izborne jedinice su mjesta na kojima birai ostvaruju svoje birako pravo
na osnovu mjesta prebivalita, odnosno boravita. izborne jedinice se dijele na male (one
u kojima se bira samo jedan predstavnik) i velike (one u kojima se bira vie predstavnika).
Kandidiranje na izborima predstavlja isticanje kandidata na kandidatske liste. ono se moe
vriti na nekoliko naina: putem stranakog rukovodstva, od strane lanova ili formiranjem
pretkandidatskih lista s kandidatima koje odredi rukovodstvo stranke, a koje e za konanu
kandidatsku listu odabrati birai. Kandidatske liste mogu biti zatvorene (kada bira ima
mogunost da se opredijeli za jednu od vie lista koje su ponudile politike stranke),
poluotvorene (kada birai prilikom glasanja mogu da mijenjaju redoslijed kandidata u
okviru jedne liste jedne politike stranke) i otvorene (kada birai prilikom izbora upisuju
imena kandidata za koje glasaju). Glasanje predstavlja ostvarivanje aktivnog birakog prava
graanina/biraa i pristupa mu se lino, prema unaprijed utvrenom datumu. na kraju se
pristupa utvrivanju rezultata i raspodjeli mandata. sistem veine se primjenjuje u smislu
relativne veine (kada je izabran onaj kandidat koji je dobio najvei broj glasova) ili
apsolutne veine (otriji sistem kada je izabran onaj kandidat koji je dobio polovicu plus
jedan glasova svih biraa ili blai sistem kada je izabran onaj kandidat koji je dobio
polovicu plus jedan glasova biraa koji su glasali). Kako se rijetko dogaa da jedan kandidat
u prvom krugu osvoji natpolovinu veinu glasova, primjenjuje se i balotaa, odnosno vri
se glasanje u drugom krugu za dva kandidata koji su osvojili najvei broj glasova.
Proporcionalni sistem se primjenjuje ukoliko svaka politika stranka ili koalicija dobiva
onoliko predstavnikih mjesta proporcionalno dobivenim glasovima. Mjeoviti sistem se
primjenjuje ukoliko se odreeni postotak predstavnika bira prema sistemu veine, a ostatak
prema proporcionalnom sistemu. tehnike raspodjele mandata su razliite, a mogu se
primijeniti: izborni kolinik (kada se ukupan broj glasova u jednoj izbornoj jedinici dijeli s
brojem predstavnika koji se biraju u istoj dobije se izborni kolinik kojim se dijeli broj glasova
za svaku listu); d'Hontov sistem (kada se ukupan broj glasova koje je osvojila jedna lista
dijeli brojevima 1, 2, 3, 4, 5 i dalje dok se ne doe do broja predstavnika koji se biraju u
izbornoj jedinici, a zatim se dobiveni rezultati poredaju prema veliini od najveeg prema
najmanjem za onoliko zastupnika koliko se bira u izbornoj jedinici, ime se dobiva zajedniki
djelitelj kojim onda treba podijeliti ukupan broj danih glasova sa svake liste, na osnovu
ega se utvruje koliko je mandata dobila svaka lista); Badenski sistem (kada postoje dva
nivoa izbornih jedinica i to one primarne i vie ili via koja obuhvaa cijelu dravu i gdje
3
Konsultirati poglavlja koja se odnose na izborni postupak u: sokol, smiljko i smerdel, Branko. (1998).
Ustavno pravo. Zagreb: informator; Kuzmanovi, rajko. (2002). Ustavno pravo, Banja Luka: Pravni fakultet
u Banja Luci; trnka, Kasim. (2006). Ustavno pravo, sarajevo: Fakultet za javnu upravu; i Pobri, nurko.
(2000). Ustavno pravo, Mostar: slovo.
399
Maja Sahadi
politike stranke mogu isticati dvije liste i to onu u primarnim izbornim jedinicama i onu u
teritorijalno viim ili vioj izbornoj jedinici, pri emu se neiskoriteni glasovi u primarnim
izbornim jedinicama koriste tako da se saberu s glasovima u teritorijalno viim ili vioj da
bi se iskoristili dani glasovi) ili Hareov sistem (kada birai s kandidatske liste biraju onoliko
kandidata koliko se bira predstavnika u izbornoj jedinici i sami odreuju redoslijed istih i
to ne samo izmeu onih koji su na listi, nego i izmeu onih koji nisu, odnosno onih koje
birai sami stavljaju na listu, a onda se nakon glasanja utvruje izborni kolinik, te se biljee
oni kandidati koji se nalaze na prvom mjestu glasakog listia, pa se tako izabranim
kandidatom smatra onaj koji je dobio broj glasova koji odgovara izbornom koliniku, a
zatim se isto ini za kandidate na drugom mjestu, pa na treem, odnosno sve dok se ne
izabere onoliko predstavnika koliko se bira u izbornoj jedinici).
3. NEPOSREDNA I POSREDNA DEMOKRACIJA

U teoriji postoje dva naina ostvarivanja narodnog suvereniteta i to: neposredno
odluivanje, kada narod neposredno obnaa vlast to se naziva neposredna ili direktna
demokracija i posredno odluivanje, kada narod bira svoje predstavnike u vlasti putem
kojih e posredno obnaati vlast to se naziva posredna ili predstavnika demokracija.
3.1. OBLICI NEPOSREDNE DEMOKRACIJE
oblici neposredne demokracije ukljuuju: referendum, narodnu inicijativu i pravo na
peticiju. referendum je oblik neposrednog odluivanja kojim se graani neposredno,
tajnim glasanjem izjanjavaju o nekom pitanju koje je najee tako oblikovano da se na
njega moe odgovoriti sa za ili protiv, odnosno sa da ili ne (sokol i smerdel, 1998: 135).
Pritom referendum moe biti: dravni referendum, lokalni referendum, plebiscit,
ustavotvorni referendum (koji opet moe biti apsolutno obvezujui, relativno obvezujui,
fakultativni, prikriveni, odluujui i savjetodavni ustavotvorni referendum), zakonodavni
referendum i narodni zakonodavni veto. narodna inicijativa je oblik neposredne
demokracije u kojem odreeni broj graana ili odreeni postotak birakog tijela ima pravo
predlagati nacrte zakona, drugih propisa ili politikih odluka (trnka, 2006: 181). Pravo na
peticiju je oblik neposredne demokracije koji obiljeava pravo graana kao pojedinca ili
skupine graana da se ali ili da neto predlae predstavnikom, odnosno zakonodavnom
tijelu (sokol i smerdel, 1998: 145). Pritom valja napomenuti da postoji peticija u uem i
peticija u irem smislu.
3.2. OBLICI POSREDNE DEMOKRACIJE
Posredna demokracija se ostvaruje putem predstavnikog mandata, imperativnog mandata
i politikih stranaka i politikog predstavljanja.
400
4. PRAVNI OKVIR O IZBORIMA I IZBORNOM SISTEMU

U BOSNI I HERCEGOVINI4
osnove za izbore i izborni sistem u Bosni i Hercegovini ureene su opim okvirnim
sporazumom za mir u Bosni i Hercegovini i izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.
4.1. OPI OKVIRNI SPORAZUM ZA MIR U BOSNI I HERCEGOVINI
O IZBORIMA I IZBORNOM SISTEMU
U okviru dejtonskog mirovnog sporazuma dosta panje je posveeno reguliranju izbornog
sistema u Bosni i Hercegovini koji se temelji na kombiniranju naela konstitutivnosti naroda
i naela narodnog suvereniteta, te meunarodnim demokratskim standardima koji se
odnose na izborni sistem (ope pravo glasa, jednako pravo glasa, tajnost glasanja etc.).
Meutim, iako je u dejtonskom mirovnom sporazumu predvieno je da se u prvo (poslijeratno) vrijeme (1996. i 1998. godine) izbori provode u kraim vremenskim intervalima,
odnosno intervalima od dvije godine, ovakva praksa provoenja izbora u Bosni i
Hercegovini nastavljena je sve do 2002. godine. U dejtonskom mirovnom sporazumu se
na nekoliko mjesta upuuje na reguliranje izbora i izbornog sistema u Bosni i Hercegovini.
aneks iii dejtonskog mirovnog sporazuma (izbori u Bosni i Hercegovini) izravno upuuje
na izbore i izborni sistem u Bosni i Hercegovini. Pritom je utvreno da su republika Bosna
i Hercegovina, Federacija Bosne i Hercegovine i republika srpska suglasne da se izbori
ustanove u skladu s odnosnim dokumentima organizacije za sigurnost i saradnju u evropi
(organization for Security and Cooperation in Europe osCe). ovim aneksom se izriito
upuuje i na potrebu podravanja slobodnih, fer i demokratskih izbora, te stvaranja osnova
za omoguavanje postupnog postizanja demokratskih ciljeva u Bosni i Hercegovini. ovo
su ujedno i pretpostavke za uspostavljanje djelotvornog izbornog sistema.
aneks iv dejtonskog mirovnog sporazuma (Ustav Bosne i Hercegovine) takoer sadri
odredbe o izborima i izbornom sistemu u Bosni i Hercegovini. U lanu i taka 2. navodi se
da je Bosna i Hercegovina demokratska drava koja funkcionira na osnovu vladavine prava
i slobodnih i demokratskih izbora. U lanu ii taka 1. Ustava Bosne i Hercegovine koji se
odnosi na ljudska prava i slobode se navodi da e Bosna i Hercegovina i oba entiteta
osigurati najvii nivo primjene meunarodno priznatih ljudskih prava i sloboda. dalje se u
lanu ii taka 2. navodi da e se prava i slobode predvieni evropskom konvencijom za
zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine s prateim protokolima (1950
European Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms and its
4
o ustavnopravnim osnovima koji se odnose na izbore u Bosni i Hercegovini vidjeti: dmii, Mile. (2003).
Ustavnopravni osnov funkcionisanja Bosne i Hercegovine na osnovu slobodnih i demokratskih izbora.
Preuzeto 30. februara 2010. godine sa http://www.soros.org.ba/docs_pravo/ustav_txt/dr_mile_dmicic.doc.
takoer pogledati: sahadi, Maja. (2009). electoral system of Bosnia & Herzegovina: short review of
Political Matter and/or technical Perplexion, Contemporary issues, vol. 2, no. 1, 6178.
401
Maja Sahadi
Protocols) izravno primjenjivati u Bosni i Hercegovini, te e imati prednost u odnosu na sve

ostale zakone. Posebno se izdvajaju prava koja se izravno ili neizravno odnose na izbore i
to u lanu ii taka 3.5 takoer u lanu ii taka 7. Ustava Bosne i Hercegovine koji se odnosi
na meunarodne dokumente navodi se da e Bosna i Hercegovina ostati ili postati strankom
meunarodnih dokumenata pobrojanih u aneksu i na Ustav Bosne i Hercegovine.6
Ukljuivanjem veeg broja meunarodnih dokumenata o ljudskim pravima i slobodama
u Ustav Bosne i Hercegovine, moe se zakljuiti da je Bosna i Hercegovina, izmeu ostalog,
prihvatila i meunarodne standarde koji se odnose na izbore i izborni sistem.
U aneksu vi dejtonskog mirovnog sporazuma (sporazum o ljudskim pravima) posveuje
se znaajna panja izborima i izbornom sistemu Bosne i Hercegovine. Uz ljudska prava i
slobode koja se garantiraju aneksom i na Ustav Bosne i Hercegovine (odnosno aneks iv
dejtonskog mirovnog sporazuma) i aneks vi se odnosi na zatitu ljudskih prava i sloboda
u kojima su obuhvaeni i izbori i izborni sistem.
4.2. IZBORNI ZAKON BOSNE I HERCEGOVINE O IZBORIMA
I IZBORNOM SISTEMU
izborni zakon Bosne i Hercegovine usvojen je u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine 2001. godine. njegovim usvajanjem ispunjeni su svi potrebni uvjeti za provoenje izbora u skladu s domaim i meunarodnim pravilima i propisima. Meutim, usvajanje
ovog zakona praeno je uvjerenjem da je on preduvjet za prijem u vijee evrope (Council
of Europe Coe), a pritom nije ponudio velike izmjene u odnosu na odredbe o privremenom izbornom sistemu sadrane u gore spomenutim odredbama dejtonskog mirovnog
sporazuma. ipak, da bi se uvidjele slinosti i razlike neophodno je napraviti pregled privremenog, ali i stalnog izbornog sistema u Bosni i Hercegovini.
5. PRIVREMENI IZBORNI SISTEM BOSNE I HERCEGOVINE

Privremeni izborni sistem Bosne i Hercegovine bio je zasnovan na aneksu iii dejtonskog
mirovnog sporazuma (izbori u Bosni i Hercegovini), te je u skladu s ovim aneksom definirana
uloga osCe-a u provedbi izbora, a koja se posebno odnosi na pomo strankama sporazuma
prilikom usvajanja izbornih naela, te nadgledanje pripreme i provoenja izbora za
zakonodavnu i izvrnu vlast u Bosni i Hercegovini na dravnom, entitetskom, kantonalnom
5
6
Misli se na pravo na slobodu i sigurnost osobe, slobodu misli, savjesti i vjeroispovijesti, slobodu izraavanja, slobodu mirnog okupljanja, slobodu udruivanja itd.
aneks i Ustava Bosne i Hercegovine odnosi se na 15 dodatnih sporazuma o ljudskim pravima koji e se
primjenjivati u Bosni i Hercegovini, a meu kojima su neki koji su izravno ili neizravno povezani sa
izborima i izbornim sistemom u Bosni i Hercegovini: Konvencija o uklanjanju svih oblika rasne
diskriminacije iz 1965. godine, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima iz 1966. godine sa
opcionim protokolima, Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.
godine, okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina iz 1994. godine itd.
402
i opinskom nivou. osim toga, osCe je uspostavio i Privremenu izbornu komisiju Bosne i
Hercegovine koja je imala iroka ovlatenja.7 Privremena izborna komisija se sastojala od
efa misije osCe-a (koji je bio predsjednik Privremene izborne komisije Bosne i
Hercegovine), visokog predstavnika ili njegovog zamjenika i predstavnika stranaka, te
drugih osoba koje bi ef misije osCe-a u dogovoru sa strankama postavio za lana/ove
Privremene izborne komisije Bosne i Hercegovine. U sluaju nesuglasica u okviru Komisije,
odluka predsjednika bila je konana. Privremena izborna komisija Bosne i Hercegovine je
u skladu s lanom iii taka 1. aneksa iii usvojila veliki broj pravila i propisa koje su se odnosile
na registraciju politikih stranaka i neovisnih kandidata, pravo kandidata da budu birani i
pravo glasaa da biraju, ulogu domaih i meunarodnih promatraa na izborima,
osiguravanje javne i fer izborne kampanje, uspostavljanje, objavljivanje i potvrivanje
konanih izbornih rezultata, pri emu su ova pravila i procedure imale prednost u odnosu
na domaa pravila i propise. tako je sukladno aneksu iii dejtonskog mirovnog sporazuma
Privremena izborna komisija usvojila izborna pravila i propise za izbore na lokalnom i viem
nivou u Bosni i Hercegovini 1996. godine (1996 Electoral Rules and Regulations for the Elections
on local and Higher level in Bosnia & Herzegovina) i izborna pravila i propise za opinske
izbore u Bosni i Hercegovini 1997. godine (1997 Electoral Rules and Regulations for Municipal
Elections in Bosnia & Herzegovina). ovim pravilima je definiran postupak registriranja i
glasovanja raseljenih osoba i izbjeglica. takoer, Privremena izborna komisija usvojila je i
izborna pravila i propise 2000. godine (2000 Electoral Rules and Regulations) koji su ostali na
snazi do usvajanja izbornog zakona Bosne i Hercegovine 2001. godine. osim toga, opa
izborna naela bila su sadrana u dodatku aneksa iii u smislu paragrafa 7. dokumenta drugog
sastanka konferencije o ljudskoj dimenziji konferencije o sigurnosti i saradnji u evropi iz
Kopenhagena 1990. godine8 (1990 document of the Second Meeting of the Conference on the
Human dimension of the Conference on Security and Cooperation in Europe).
aneks iii dejtonskog mirovnog sporazuma i Pravila i propisi Privremene izborne komisije
primjenjivana su prilikom izbora Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine, Predsjednitva Bosne i Hercegovine, Predstavnikog doma Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine, narodne skuptine republike srpske, predsjednika i potpredsjednika
republike srpske, kantonalnih skuptina i opinskih vijea (Pobri, 2000: 201).
nadgledanje izbornog postupka odvijalo se putem podnoenja albe izbornoj albenoj
potkomisiji koja je uspostavljena 1996. godine od strane Privremene izborne komisije, a
iji je zadatak bio tumaenje, ojaavanje i poboljavanje gore spomenutih pravila i propisa.
tako su prvi poslijeratni predsjedniki i parlamentarni izbori odrani 1996. godine, dok su
lokalni odgoeni za godinu dana. iako su se izbori pod pokroviteljstvom meunarodne
7
8
ova ovlatenja su se odnosila na nadgledanje izbornog postupka da bi se osiguralo provoenje

slobodnih i fer izbora, utvrivanje pravila za registraciju biraa itd.
U skladu s kopenhagenskim propisima izbori su odravaju u razumnim intervalima i u skladu sa
zakonskim odredbama, sva mjesta u barem jednom domu dravne zakonodavne vlasti moraju se moi
osporavati od strane naroda, garantira se ope i jednako pravo glasa punoljetnim graanima, tajnost
glasovanja, poteno prebrojavanje glasova sa javnim rezultatima itd.
403
Maja Sahadi
zajednice trebali odrati jo samo 1998. godine, s ovakvom praksom se nastavilo sve do
2002. godine, odnosno usvajanja izbornog zakona Bosne i Hercegovine 2001. godine s
obzirom na to da je meunarodna zajednica smatrala da jo uvijek ne postoje uvjeti za
samostalno provoenje izbora.
Prvi poslijeratni izbori (od 1996. do 1998. godine) pomogli su da se uvrsti etniki eksklu zivizam s malo utjecaja na izgradnju mira i demokratizaciju. Kao to su lokalni izbori 1996.
godine pokazali, u uvjetima grupne nesigurnosti i meusobnog nepovjerenja, bez
podsticaja politiara da djeluju izvan vlastitih etnikih birakih tijela, izbori su se predvidljivo
pretvorili u etniki cenzus (Belloni, 2004: 337).
Konano, 2002. godine Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine samostalno je
organizirala i provela ope izbore, a 2004. godine opinske izbore kada su se prvi put izravno
birali naelnici opina i gradonaelnici, te lanovi opinskih vijea.
6. STALNI IZBORNI SISTEM BOSNE I HERCEGOVINE9

Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine usvojila je izborni zakon Bosne i Hercegovine
2001. godine u kojem nisu predviene znaajnije promjene u odnosu na privremeni izborni
sistem Bosne i Hercegovine, te je isti ostao u okvirima Ustava Bosne i Hercegovine.
odreeni autori navode osnovne karakteristike stalnog izbornog sistema (trnka: 2006:
201-203) Bosne i Hercegovine:
a) izbornim zakonom Bosne i Hercegovine u cijelosti je ureen izbor Parlamentarne
skuptine Bosne i Hercegovine i lanova Predsjednitva Bosne i Hercegovine;
b) U skladu sa Ustavom Bosne i Hercegovine, dvije treine poslanika u Predstavniki
dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine i lanovi Predsjednitva Bosne
i Hercegovine iz reda bonjakog i hrvatskog naroda biraju se na teritoriji Federacije
Bosne i Hercegovine. Jedna treina poslanika ovog doma i lan Predsjednitva Bosne
i Hercegovine iz reda srpskog naroda biraju se s teritorije republike srpske;
c) Uslovi za stjecanje birakog prava su dravljanstvo Bosne i Hercegovine i navrenih
18 godina ivota;
d) Birai imaju pravo da glasaju lino ili u odsutnosti u opini u kojoj su imali prebivalite
za vrijeme popisa stanovnitva 1991. godine;
e) dravljanin Bosne i Hercegovine koji ima dvojno dravljanstvo ima pravo glasa samo
ako u Bosni i Hercegovini ima prebivalite;
f) Lice koje je, zbog ozbiljnih krenja meunarodnog humanitarnog prava, optuio ili
osudio Meunarodni tribunal za bivu Jugoslaviju nema pasivno birako pravo i ne
moe biti kandidat na izborima, niti moe biti imenovano na bilo koju funkciju na
teritoriji Bosne i Hercegovine;
9
nain izbora pojedinih zakonodavnih i izvrnih tijela naveden je prema Ustavu Bosne i Hercegovine i
izbornom zakonu Bosne i Hercegovine.
404
g) dosta iroko je primijenjen princip inkompatibilnosti;

h) onemoguena je kumulacija funkcija;
i) Mandat pripada izabranom kandidatu, a ne stranci ili koaliciji na ijoj je listi bio
kandidiran;
j) izborni zakon je utvrdio i stalni termin odravanja izbora.
Ukoliko poblie pogledamo ovu listu osnovnih karakteristika, moemo napraviti kratku
analizu stalnog izbornog sistema Bosne i Hercegovine:
taka a) odnosi se na lan 1.1 izbornog zakona Bosne i Hercegovine kojim se definira da
e taj zakon urediti izbor lanova i delegata Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine
i lanova Predsjednitva Bosne i Hercegovine, te utvrditi principe koji vae za izbore na
svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini. valja primijetiti da je u izbornom zakonu Bosne
i Hercegovine upotrijebljen opi pristup utvrivanju principa koji umanjuju opseg
entitetskog reguliranja istih.
taka b) se odnosi na lan iv taka 2. i lan v taka 1. Ustava Bosne i Hercegovine koji
reguliraju izbore poslanika u Predstavniki dom Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine i Predsjednitvo Bosne i Hercegovine. Prilikom izbora za navedene organe
vlasti graani Bosne i Hercegovine ne mogu birati poslanike i lanove Predsjednitva s
cijele teritorije nego samo iz onog entiteta gdje imaju prebivalite, pa je tako zbog
nesrazmjernog broja glasaa jednako pravo glasa nesigurno. U isto vrijeme nije niti u skladu
s evropskom konvencijom za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. godine i
prateim protokolima koja se izravno primjenjuje u Bosni i Hercegovini u skladu s lanom
ii taka 2. Ustava Bosne i Hercegovine i lana 1.3. izbornog zakona Bosne i Hercegovine
koji definira da se izbor svih organa vlasti vri na osnovu slobodnih izbora, opeg i jednakog
birakog prava direktno od biraa tajnim glasanjem.
taka c) se odnosi na lan 1.4. i 1.5. izbornog zakona Bosne i Hercegovine. tako svaki
dravljanin Bosne i Hercegovine s navrenih 18 godina ivota ima pravo da bira i da bude
biran, a da bi ostvario to pravo mora biti upisan u Centralni biraki spisak, ime su izbornim
zakonom utvreni uvjeti za stjecanje birakog prava. do 2006. godine vrijedio je model
aktivne registracije koji je podrazumijevao obavezu glasaa da se registrira. Meutim, 2006.
godine usvojen je model pasivne registracije koji podrazumijeva da dravna tijela vode
Centralni biraki spisak ex officio koritenjem slubene evidencije o prebivalitu graana
Bosne i Hercegovine. svaki graanin koji je do 17. aprila/travnja 2006. godine podnio zahtjev
za izdavanje line karte/osobne iskaznice registriran je u Centralnom birakom spisku. ipak,
ovo se nije odnosilo na pojedine kategorije biraa poput izbjeglica i biraa koji su
privremeno prebivali izvan granica Bosne i Hercegovine, a koji su da bi glasali morali da
podnesu zahtjev Centralnoj izbornoj komisiji prije 18. jula/srpnja 2006. godine.10
10
Za vie informacija pogledati: osCe (2007), General elections 1 october 2006, osCe/odiHr election
observation Mission Final report, Warsaw 6 February 2007.
405
Maja Sahadi
taka d) odnosi se na lan 1.5 izbornog zakona Bosne i Hercegovine kojim se definira da
svi dravljani Bosne i Hercegovine koji imaju birako pravo, imaju pravo da glasaju osobno
u opini u kojoj imaju prebivalite. dravljanin koji privremeno ivi u inozemstvu i ima
pravo da glasa, ima pravo da glasa osobno (dolaskom na odgovarajue birako mjesto u
Bosni i Hercegovini ili u diplomatsko-konzularnom predstavnitvu Bosne i Hercegovine u
inozemstvu) ili potom (slanjem glasakog listia potom) za opinu u kojoj je imao
prebivalite prije odlaska u inozemstvo, ako u toj opini ima prijavljeno prebivalite u
trenutku podnoenja prijave za glasanje van zemlje. U skladu s lanom iii dejtonskog
mirovnog sporazuma raseljene osobe mogu glasati u opini u kojoj se trenutno nalaze pod
uvjetom da tu imaju prebivalite najmanje est mjeseci.
taka e) takoer se odnosi na lan 1.5 izbornog zakona Bosne i Hercegovine, te lan i taka
7.d. Ustava Bosne i Hercegovine kojima je regulirano da osobe s dvojnim dravljanstvom
nemaju aktivno niti pasivno birako pravo ukoliko im je prebivalite u drugoj dravi.
taka f) se odnosi na lanove 1.6 i 1.7 izbornog zakona Bosne i Hercegovine. tako nijedno
lice koje je na izdravanju kazne izreene od strane Meunarodnog suda za ratne zloine
na podruju bive Jugoslavije, i nijedno lice pod optunicom suda, a koje se nije povinovalo
naredbi da se pojavi pred sudom, ne moe biti upisano u Centralni biraki spisak, niti moe
biti kandidat, niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni drugu javnu funkciju na teritoriji
Bosne i Hercegovine. nijedno lice koje je na izdravanju kazne koju je izrekao sud Bosne i
Hercegovine, sud republike srpske ili sud Federacije Bosne i Hercegovine i sud Brko
distrikta Bosne i Hercegovine ili koje se nije povinovalo naredbi da se pojavi pred sudom
Bosne i Hercegovine, sudom republike srpske ili sudom Federacije Bosne i Hercegovine i
sudom Brko distrikta Bosne i Hercegovine zbog ozbiljnih povreda humanitarnog prava,
a Meunarodni sud za ratne zloine za bivu Jugoslaviju razmatrao je njegov dosije prije
hapenja utvrdio da zadovoljava meunarodne pravne standarde, ne moe biti upisano u
Centralni biraki spisak, niti moe biti kandidat, niti imati bilo koju imenovanu, izbornu ni
drugu javnu funkciju na teritoriji Bosne i Hercegovine.
taka g) odnosi se na lan 1.8 izbornog zakona Bosne i Hercegovine kojim se definira princip
inkompatibilnosti. tako predstavnici zakonodavne, izvrne i sudske vlasti, pripadnici policije,
vojnih snaga i diplomatski i konzularni predstavnici ne mogu imati dvije javne funkcije.
taka h) se odnosi na lan 1.8. izbornog zakona Bosne i Hercegovine koji se odnosi na
nemogunost kumuliranja funkcija. tako jedna osoba ne moe imati vie od jedne izabrane
funkcije.
taka i) odnosi se na lan 1.9 izbornog zakona Bosne i Hercegovine. Mandat pripada
izabranom nosiocu mandata, a ne politikoj stranci, koaliciji ili listi nezavisnih kandidata
koja ga je predloila na kandidatsku listu. Mandat ne moe prestati osim u zakonom
predvienim sluajevima. Ukoliko izabrani nosilac mandata, u toku trajanja mandata, istupi
iz politike stranke, koalicije ili liste nezavisnih kandidata koja je uestvovala na izborima i
na ijoj je kandidatskoj listi bio izabrani nosilac mandata, postaje samostalni vijenik/
odbornik, odnosno poslanik/zastupnik.
406
taka j) odnosi se na lan 1.14 izbornog zakona Bosne i Hercegovine kojim se definira da
se izbori na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini odravaju prve nedjelje u oktobru,
osim ako se ovaj datum ne podudara s obiljeavanjem vjerskog praznika jednog od
konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine. izbore koje nije mogue odrati prve nedjelje
u oktobru, zbog podudaranja s vjerskim praznikom, Centralna izborna komisija BiH zakazuje
za nedjelju nakon prve nedjelje u oktobru koja se ne podudara s vjerskim praznikom.
6.1. ORGANI ZA SPROVOENJE IZBORA U
STALNOM IZBORNOM SISTEMU BOSNE I HERCEGOVINE
U skladu s izbornim zakonom Bosne i Hercegovine, organi nadleni za sporovoenje izbora
su Centralna izborna komisija, opinska izborna komisija i biraki odbori. sastav ovih organa
mora odraavati konstitutivnost naroda i ostalih u skladu sa zadnjim popisom stanovnitva.
1. Centralna izborna komisija sastoji se od sedam lanova: dva Hrvata, dva Bonjaka, dva
srbina i jednog iz reda ostalih koji se imenuju na period od sedam godina. Predsjednik se bira izmeu izabranih lanova, a po jedan lan svakog naroda i ostalih
obavlja funkciju predsjednika po principu rotacije i to jedanput u pet godina u trajanju od 15 mjeseci. Centralna izborna komisija je nezavisan organ koji podnosi izvjetaj
izravno Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine, odakle crpi svoje ovlasti;11
2. opinska izborna komisija sastoji se od tri, pet ili sedam lanova koji mogu biti
predsjednik ili sudija redovnog suda, sekretar opinskog vijea, odnosno skuptine
opine i gradskog vijea, lica profesionalno zaposlena u opinskim organima uprave
koja se imenuju na period od sedam godina;12
3. Biraki odbori se sastoje od tri ili pet lanova od kojih se jedan postavlja za predsjednika te imaju svoje zamjenike. njih imenuje opinska izborna komisija najkasnije u
roku od 30 dana od dana odravanja izbora;13
4. U distriktu Brko postoji izborna komisija distrikta i biraki odbori koji se uspostavljaju po uzoru na komisije i odbore utvrene izbornim zakonom Bosne i Hercegovine.
6.2. OVJERA I KANDIDIRANJE ZA IZBORE
da bi uestvovali na izborima politike stranke, nezavisni kandidati, koalicije i liste nezavisnih
kandidata moraju biti ovjerene pri Centralnoj izbornoj komisiji Bosne i Hercegovine. isto
tako, politike stranke moraju biti registrirane kod nadlenog organa.
11
12
13
detaljno propisano u lanovima 2.4, 2.5 i 2.6 izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
detaljno propisano u lanovima 2.4 i 2.12 izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
detaljno propisano lanom 2.19 izbornog zakona Bosne i Hercegovine.
407
Maja Sahadi
6.3. IZBORI ZA PREDSJEDNITVO BOSNE I HERCEGOVINE

I PARLAMENTARNU SKUPTINU BOSNE I HERCEGOVINE
6.3.1. Predsjednitvo Bosne i Hercegovine
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je kolektivni ef drave koji se sastoji od tri lana iz
reda svakog konstitutivnog naroda, odnosno jednog Hrvata, jednog Bonjaka i jednog
srbina koji se izravno biraju s teritorije Federacije Bosne i Hercegovine i republike srpske.
tako bonjakog i hrvatskog lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine biraju birai koji su
upisani u Centralni biraki spisak iz Federacije Bosne i Hercegovine, ali tako da mogu glasati
ili za bonjakog ili hrvatskog lana, ali ne za oba, a izabrana su ona dva kandidata koja
dobiju najvei broj glasova meu kandidatima iz istog konstitutivnog naroda. srpskog
lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine biraju birai koji su upisani u Centralni biraki
spisak iz republike srpske, a izabran je onaj koji dobije najvei broj glasova. Mandat lanova
Predsjednitva Bosne i Hercegovine traje etiri godine, a Predsjedavajui se mijenja svakih
osam mjeseci prema principu rotiranja.
6.3.2. Parlamentarna Skuptina Bosne i Hercegovine
6.3.2.1. Predstavniki dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine

Predstavniki dom Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine sastoji se od 42 poslanika
koji se biraju izravno od strane graana s teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno
republike srpske. tako 28 poslanika izravno biraju birai koji su upisani u Centralni biraki
spisak za glasanje na teritoriji Federacije Bosne i Hercegovine, a 14 poslanika izravno biraju
birai upisani u Centralni biraki spisak za glasanje za teritoriju republike srpske. Mandat
lanova Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine traje etiri
godine. Kod raspodjele mandata primjenjuje se formula proporcionalne zastupljenosti na
saint Lague nain, a kao korekcija se primjenjuje sistem kompenzacijskih mandata.
6.3.2.2. dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine

dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine sastoji je od 15 delegata od
kojih su pet Hrvata, pet Bonjaka i pet srba koji se biraju neizravno iz Federacije Bosne i
Hercegovine, odnosno republike srpske. delegate iz reda hrvatskog i bonjakog naroda
bira bonjaki, odnosno hrvatski klub delegata u domu naroda Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine iz reda svog konstitutivnog naroda, prilikom ega predstavnici srpskog
naroda ne uestvuju u odluivanju. delegate iz reda srpskog naroda biraju poslanici iz
narodne skuptine republike srpske i srpskog i hrvatskog i bonjakog naroda. delegati se
biraju odmah po sazivu doma naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno
narodne skuptine republike srpske, najkasnije u roku od 30 dana od dana ovjere izbora.
408
6.4. IZBORI ZA PREDSJEDNIKA I POTPREDSJEDNIKE FEDERACIJE BOSNE

I HERCEGOVINE I PARLAMENT FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
6.4.1. Predsjednik i potpredsjednici Federacije Bosne i Hercegovine
Predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine je ef izvrne vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, te ima dva potpredsjednika od kojih je svaki iz reda razliitih konstitutivnih naroda
i biraju se neizravno od strane Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Prilikom izbora
predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine, najmanje jedna treina
delegata klubova zastupnika konstitutivnih naroda u domu naroda Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine predlae kandidate za mjesta predsjednika i potpredsjednika
Federacije Bosne i Hercegovine. Zatim se iz reda kandidata formiraju zajednike liste
kandidata za mjesta predsjednika i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine.
Predstavniki dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine glasa o jednoj ili vie zajednikih lista koju sainjavaju tri kandidata, ukljuujui po jednog kandidata iz svakog
konstitutivnog naroda. Lista koja dobije veinu glasova u Predstavnikom domu Parlamenta
Federacije Bosne i Hercegovine bit e izabrana ukoliko dobije veinu glasova u domu
naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, ukljuujui i veinu glasova klubova
poslanika svakog konstitutivnog naroda. to znai da se mora postii nacionalni konsenzus.
Mandat im traje etiri godine.
6.4.2. Parlament Federacije Bosne i Hercegovine
6.4.2.1. Predstavniki dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine

Predstavniki dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine sastoji se od 98 poslanika
koji se biraju izravno na izborima od strane biraa koji su upisani u Centralni biraki spisak
za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine. Pritom, najmanje etiri lana iz reda svakog
konstitutivnog naroda moraju biti zastupljeni u Predstavnikom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Mandat im je etiri godine. raspodjela mandata vri se u skladu
s formulom proporcionalne zastupljenosti i korekcijom u smislu kompenzacijskih mandata.
6.4.2.2. dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine

dom naroda Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine sastoji se od 58 delegata od kojih
su 17 iz reda hrvatskog, 17 iz reda bonjakog i 17 iz reda srpskog naroda te sedam iz reda
ostalih a koji se biraju neizravnim putem iz kantonalnih skuptina. Biraju se tako da
predstavnici iz reda hrvatskog, bonjakog, srpskog i iz reda ostalih naroda u svakoj
kantonalnoj skuptini biraju delegate iz svog konstitutivnog naroda. Pritom, broj delegata
iz reda svakog konstitutivnog naroda i iz reda ostalih u domu naroda Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine mora odraavati nacionalni sastav stanovnitva prema zadnjem popisu
stanovnitva u Bosni i Hercegovini, to u konanici utvruje Centralna izborna komisija
nakon svakog popisa.
409
Maja Sahadi
Primjera radi, sukladno izbornim rezultatima od listopada 2010. godine Unsko-sanski kanton
imat e dva delegata Bonjaka, jednog Hrvata i dva srbina; Posavski kanton po jednog
Bonjaka, Hrvata i srbina; tuzlanski kanton tri Bonjaka, jednog Hrvata, dva srbina i jednog
ostalog; Zeniko-dobojski kanton tri Bonjaka, dva Hrvata, dva srbina i jednog ostalog;
Bosansko-podrinjski kanton po jednog Bonjaka, Hrvata i srbina; srednjobosanski kanton
jednog Bonjaka, tri Hrvata, jednog srbina i jednog ostalog; Hercegovako-neretvanski kanton
jednog Bonjaka, tri Hrvata, jednog srbina i jednog ostalog; Zapadnohercegovaki kanton
po jednog Bonjaka, Hrvata i srbina, Kanton sarajevo tri Bonjaka, dva Hrvata, pet srba i dva
ostala; i Kanton 10 (Livanjski) jednog Bonjaka, dva Hrvata i jednog ostalog.14 vidljivo je da
e (samo) pet kantona imati predstavnike ostalih, dok e u ostalim kantonima ostali biti
predstavljeni od strane onih koji su izabrani u drugim kantonima. takoer, u sazivu 20062010. godine doma naroda Federacije Bosne i Hercegovine od sedam ostalih, tek su tri
delegata iz reda ostalih (dva Jevreja i jedan rom), dok etiri vidljivo nisu bila ostala. oni
zacijelo imaju pravo da se izjasne onako kako oni ele, ali je notorna injenica da time
onemoguavaju ostale da dobiju zagarantirano mjesto u domu naroda Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine s obzirom na to da ih diskriminiraju u ostvarivanju njihovih prava.
6.5. IZBOR PREDSJEDNIKA I POTPREDSJEDNIKA REPUBLIKE SRPSKE, NARODNE
SKUPTINE REPUBLIKE SRPSKE I VIJEA NARODA REPUBLIKE SRPSKE
6.5.1. Predsjednik i potpredsjednici Republike Srpske
Predsjednik i potpredsjednici republike srpske biraju se izravno od strane biraa koji su
upisani u Centralni biraki spisak za republiku srpsku, ali tako da jedan bira moe glasovati
za samo jednog kandidata s obzirom na to da su sva tri iz reda razliitih konstitutivnih naroda.
onaj koji dobije najvei broj glasova postaje Predsjednik republike srpske, a preostala
dvojica s drugog i treeg mjesta postaju potpredsjednici. Mandat im je etiri godine.
6.5.2. Narodna skuptina Republike Srpske
narodna skuptina republike srpske sastoji se od 83 poslanika koji se biraju izravno od
strane biraa koji su upisani u Centralni biraki spisak za republiku srpsku. Biraju se po
formuli proporcionalne zastupljenosti, a kao korekcija se primjenjuju kompenzacijski
mandati. Mandat im traje etiri godine.
6.5.3. Vijee naroda Republike Srpske
vijee naroda republike srpske sastoji se od 28 delegata i to 8 iz reda hrvatskog, 8 iz reda
bonjakog, osam iz reda srpskog i etiri iz reda ostalih naroda koji se biraju neizravnim
putem od strane narodne skuptine republike srpske. Predlau ih klubovi poslanika iz
reda odgovarajuih konstitutivnih naroda iz narodne skuptine republike srpske. Mandat
im je etiri godine.
14
navedeno prema dnevnom listu osloboenje od 25. 10. 2010. godine.
410
6.6. IZBORI ZA KANTONALNE SKUPTINE, OPINSKOG NAELNIKA,

GRADONAELNIKA, OPINSKA VIJEA, SKUPTINE OPINA,
GRADSKA VIJEA I SKUPTINE GRADA
6.6.1. Kantonalna skuptina
Poslanici kantonalne skuptine biraju se izravnim putem od strane biraa koji su upisani u
Centralni biraki spisak za svaki pojedini kanton. Broj lanova kantonalne skuptine zavisi
od broja upisanih biraa u Centralni biraki spisak za svaki pojedini kanton, a kree se
izmeu 20 i 35 lanova. Mandat im je etiri godine.
6.6.2. Opinski naelnik i gradonaelnik
opinski naelnik, odnosno gradonaelnik bira se na neposrednim izborima od strane
biraa koji su upisani u Centralni biraki spisak za svaku pojedinu opinu, odnosno grad.
opinskim naelnikom, odnosno gradonaelnikom postaje onaj kandidat koji je ostvario
najvei broj glasova. Mandat im je etiri godine.
6.6.4. Opinsko vijee i skuptina opine
lanovi opinskog vijea, odnosno skuptine opine biraju se na neposrednim izborima
od strane biraa koji su upisani u Centralni biraki spisak za pojedinu opinu. Broj lanova
opinskog vijea, odnosno skuptine opine zavisi od broja upisanih biraa u Centralni
biraki spisak za pojedinu opinu, a kree se izmeu 11 i 31 lana. Mandat im je etiri godine.
6.6.3. Gradsko vijee i skuptina grada
lanove gradskog vijea, odnosno skuptine grada biraju neizravnim putem opinska
vijea, odnosno skuptine opina koje sainjavaju taj grad. Mandat im je etiri godine.
Prilikom imenovanja slubenika koji rukovode organima uprave u opinskim, kantonalnim
i gradskim izvrnim organima od opinskog naelnika ili predsjednika vlade kantona,
odnosno prilikom izbora opinskog ili izvrnog organa skuptine grada od skuptine opine
ili skuptine grada, vodi se rauna o sastavu stanovnitva opine, kantona, odnosno grada.
Mandati za kantonalne skuptine, opinska vijea odnosno, skuptine opina i gradska
vijea, odnosno skuptine grada dodjeljuju se prema sistemu proporcionalne zastupljenosti.
6.7. IZBORI ZA SKUPTINU DISTRIKTA I VLADU BRKO DISTRIKTA
skuptina distrikta sastoji se od 31 poslanika od kojih dva predstavljaju nacionalne manjine
u distriktu. Mandat im je etiri godine. raspodjela mandata vri se u skladu s formulom
proporcionalne zastupljenosti i korekcijom u smislu kompenzacijskih mandata.15
15
navedeno prema odredbama izbornog zakona Brko distrikta, sl. glasnik Brko distrikta br. 17/08 i 43/08.
411
Maja Sahadi
vladu Brko distrikta ine gradonaelnik kojeg bira skuptina distrikta, te zamjenik
gradonaelnika, glavni koordinator vlade i efovi odjeljenja koje bira gradonaelnik.16
7. DISKRIMINIRAJUI ELEMENTI U IZBORNOM SISTEMU

BOSNE I HERCEGOVINE
Kada su u pitanju izbori za Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, injenica je da se volja
graana Bosne i Hercegovine prilikom izbora njegovih lanova izraava putem entiteta.
tako odreeni broj graana nema priliku da bira lanove Predsjednitva Bosne i Hercegovine iz reda naroda kojem pripadaju, jer Hrvati i Bonjaci s prebivalitem u republici srpskoj
ne mogu glasati za hrvatskog i bonjakog lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine, a
srbi koji imaju prebivalite u Federaciji Bosne i Hercegovine ne mogu glasati za srpskog
lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine. Zbog toga neki autori smatraju da Ustav Bosne
i Hercegovine propisuje podjelu graana u smislu birakih prava (vidjeti: sholdan, 2000:
35).17 Kada se radi o izborima za Predstavniki dom Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine takoer se osjeti diskriminacijski element u okviru izbornog sistema s obzirom
na to da se dvije treine poslanika bira s teritorije Federacije Bosne i Hercegovine, a jedna
treina s teritorije republike srpske, ime se onemoguava izraavanje volje graana s
cijele teritorije Bosne i Hercegovine, iako bi ovaj dom trebao izraavati interese svih graana
s cijele teritorije Bosne i Hercegovine. iako su u gornjem domu uobiajeno predstavljeni
interesi teritorijalnih jedinica, u Bosni i Hercegovini su predstavljeni interesi konstitutivnih
naroda, pa i entiteta, s obzirom na to da se delegiraju iz entitetskih zakonodavnih tijela, pri
emu Hrvati i Bonjaci iz Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, a srbi iz narodne
skuptine republike srpske. tako vidimo da Hrvati i Bonjaci iz republike srpske i srbi iz
Federacije Bosne i Hercegovine ne mogu biti delegati u domu naroda, dok ostali uope
nisu zastupljeni u ovom domu. takoer, ostali ne mogu biti birani niti na mjesto predsjednika
i potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine. U pogledu doma naroda Parlamenta
Federacije Bosne i Hercegovine takoer postoji nedosljednost koja, dodue, nije uzrokovana
pravnim okvirom koji se odnosi na izbore i izborni sistem, ali koja je primjetna. Broj delegata
iz svakog kantona koji se delegiraju iz kantonalnih skuptina proporcionalno odgovaraju
nacionalnoj strukturi svakog kantona u skladu sa zadnjim popisom stanovnitva u Bosni i
Hercegovini iz 1991. godine. valja primijetiti da se demografska i nacionalna struktura Bosne
i Hercegovine veoma promijenila tokom rata 1992.-1995. godine te bi bilo poeljno uiniti
novi popis stanovnitva koji bi istinitije odredio nacionalnu strukturu, a time i utjecao na
navedena pravila o delegiranju iz kantonalnih skuptina u gornji dom Parlamenta Federacije
16
17
navedeno prema statutu Brko distrikta, slubeni glasnik Brko distrikta br. 17/08, 39/09 i 02/10.
Pritom, ne smiju se zaboraviti niti reperkusije u pogledu izbora hrvatskog lana Predsjednitva Bosne i
Hercegovine eljka Komia nakon opih izbora u Bosni i Hercegovini 2006. godine, a zatim i 2010.
godine pri emu je izborni sistem Bosne i Hercegovine ostavio prostora da Bonjaci ostvare znaajan
utjecaj prilikom njegovog izbora, dok Hrvati nemaju takav utjecaj pri izboru bonjakog lana
Predsjednitva Bosne i Hercegovine.
412
Bosne i Hercegovine. U pogledu izbora predsjednika i potpredsjednika republike srpske

ne dolazi do diskriminacijskih elemenata na osnovu pravnog okvira kada su u pitanju
konstitutivni narodi, nego kao i u pogledu delegiranja za dom naroda Parlamenta Federacije
Bosne i Hercegovine; zbog izmijenjene demografske i nacionalne strukture dolazi do situacije
da je predsjednik republike srpske uvijek srbin, dok ostali ne mogu biti birani na ove pozicije.
Zbog istog razloga u jednodomnoj narodnoj skuptini republike srpske tek manji broj
poslanika ine Hrvati i Bonjaci. stoga je i intervenirao visoki predstavnik za Bosnu i
Hercegovinu 2002. godine uspostavljanjem vijea naroda republike srpske kao
intervenirajueg doma koje paritetno ine delegati u jednakom omjeru iz svakog
konstitutivnog naroda (po osam) i etiri iz reda ostalih, a iji je cilj da stvori simetriju u odnosu
na gornji dom Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine.
ne treba zaboraviti da je evropski sud za ljudska prava u prosincu/decembru 2009. godine
presudio u korist roma derve sejdia i Jevreja Jakoba Fincija koji su podnijeli aplikaciju18
zbog uskraenog pasivnog birakog prava u pogledu kandidiranja za Predsjednitvo Bosne
i Hercegovine i dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine na osnovu
nepripadanja jednom od konstitutivnih naroda Bosne i Hercegovine.
itajui odluku o konstitutivnosti naroda (U 5/98 iii) Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
iz 2000. godine, dolazi se do zakljuka da termin konstitutivni narodi, sadran u Preambuli,
znai, takoe, kolektivnu jednakost, a ne samo jednakost graana pred zakonom. stoga,
njegovo znaenje ide u prilog i zatiti kolektivnih prava naroda, a u tom momentu ono se
ograniavalo samo na Bonjake, srbe i Hrvate. Logino, tzv. ostali bi, takoer, trebalo da
uivaju ista kolektivna prava, ali se Ustavni sud Bosne i Hercegovine nije bavio tim pitanjem.
Zato presuda europskog suda za ljudska prava u predmetu sejdi i Finci protiv Bosne i
Hercegovine donosi novi element u tom pogledu. od momenta njenog donoenja postavlja
se pitanje: treba li izvriti reviziju cijelog Ustava, u smislu eliminacije svih etnikih elemenata
i njihove zamjene samo graanskim principima, ili izbalansirati kolektivna i individualna prava,
odnosno graanske elemente sa etnikim? (Marko, 2010: 7).
isti autor navodi da se iz presuda evropskog suda za ljudska prava i odluka Ustavnog suda
Bosne i Hercegovine mogu izdvojiti dva minimalna standarda meunarodnopravnog
karaktera koje ustavi zemalja lanica vijea evrope moraju sadravati, a to su znaenje
koncepta demokracije i pravo na identitet. Gledano iz pravno-tehnikog ugla, kada se
pokuaju spojiti ova dva standarda, dolazi se do potrebe da oni budu pretoeni u institucionalni ininjering. U smislu ustavnog ininjeringa, to znai kombinovati, s jedne strane,
organizacionu strukturu drave i njene institucije u skladu sa navedenim standardima, te
prava i slobode pojedinca, sa druge strane. na kraju, to treba da ini jedinstven sveobuhvatan sistem (Marko, 2010: 8). Upravo u pogledu izvrenja presude, autor nedim ademovi
predlae akcioni plan kako osmisliti institucionalni okvir i unutar njega utvrditi postupak za
izvrenje presude, a da se pri tome potuju ustavni i zakonodavni standardi BiH; kako se sa
tehniko-pravne take gledita treba izvriti presuda, tj. ta je to formalnopravno nuno
18
Pogledati: europski sud za ljudska prava, Sejdi i Finci protiv Bosne i Hercegovine, aplikacije br. 27996/06
i 34836/06.
413
Maja Sahadi
mijenjati; te koji to materijalnopravni standardi moraju biti uvedeni ili izmijenjeni da bi se

sutinski zadovoljili kriteriji evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i osnovnih sloboda
(ademovi, 2010: 11). Meutim, injenica je da je prije raspisivanja izbora u Bosni i Hercegovini
za 2010. godinu izvren veliki i pritom neosnovan pritisak na Centralnu izbornu komisiju za
koju se tvrdilo da nije sprovela presudu evropskog suda za ljudska prava. oigledno se
zaboravlja da Centralna izborna komisija samo postupa sukladno Ustavu Bosne i Hercegovine
i zakonima koje usvaja Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine i da fokus optuivanja
zapravo treba usmjeriti na poslanike dravnog zakonodavnog organa, odnosno vijee
ministara Bosne i Hercegovine koji nisu iskoristili svoja ovlatenja da bi pokrenuli proceduru
za izmjenu istih, a da bi ih uskladili s meunarodnim standardima o ljudskim pravima i
slobodama. Pritom valja naglasiti i da Komitet ministara vijea evrope, Parlamentarna
skuptina vijea evrope kao i zastupnik pred evropskim sudom za ljudska prava igraju ulogu
u provoenju i nadzoru nad provoenjem presude evropskog suda za ljudska prava.
8. NIVO ODZIVA BIRAA NA OPIM IZBORIMA 2010. GODINE I

POSTIZBORNO FORMIRANJE VLASTI
Prema konanim podacima Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine odziv biraa
na izborima od 03. listopada/oktobra 2010. godine je bio 56,6 posto od registriranih 3 126
599 biraa, to je znatno vie u odnosu na ope izbore prethodnih izbornih godina.
najvanije to treba naglasiti je da je prema dosadanjim podacima Centralne izborne
komisije Bosne i Hercegovine socijaldemokratska partija (sdP) ostvarila dobar rezultat i
moe se rei da je u Federaciji Bosne i Hercegovine vodea politika stranka, dok je stranka
za Bosnu i Hercegovinu (sBiH) apsolutni gubitnik izbora. isto tako, po prvi put od 1996.
godine Hrvati i Bonjaci iz republike srpske nee imati svoje predstavnike u Parlamentarnoj
skuptini Bosne i Hercegovine.
Formiranje vlasti poslije izbora 03. listopada/oktobra 2010. godine ponovno je praeno
postizbornom borbom koja se zasniva na daljnjim etnikim podjelama koje spreavaju
formiranje vlasti. Problemi se javljaju zbog razliitih programskih osnova i pravaca stranaka
to je bila i to e ini se i ostati oteavajua okolnost prilikom formiranja vlasti. naravno,
to ne znai da se formiranje veine u predstavnikim tijelima nee uspostavljati na osnovu
matematikog sabiranja koje, naravno, nee biti zasnovano na usuglaenim programskim
osnovama i pravcima, nego na zbroju predstavnika sukladno izbornim rezultatima koji e
moi formirati vlast neovisno od stranakog usmjerenja.
9. OPI IZBORI U REPUBLICI HRVATSKOJ I BIRAKO TIJELO IZ BiH

na opim izborima u republici Hrvatskoj bosanskohercegovaki Hrvati koji imaju dvojno
dravljanstvo glasaju za predstavnike zakonodavne i izvrne vlasti u republici Hrvatskoj
iako nisu, kako tvrdi opozicija, u pravom smislu dijaspora. tako u posebnoj izbornoj jedinici
za dijasporu mogu glasati svi hrvatski dravljani koji nemaju prebivalite u republici
414
Hrvatskoj. do sada je to predstavljalo problem opoziciji koja istie kako su Hrvati u Bosni i
Hercegovini jedan od tri konstitutivna naroda, odnosno autohtoni narod i da ne predstavljaju iseljenike iz republike Hrvatske. tako njihovo pravo na glasanje proizlazi iz injenice
da su dravljani republike Hrvatske, neovisno u kojoj dravi imaju prebivalite. Meutim,
nisu Hrvati iz Bosne i Hercegovine jedini problem kada je u pitanju glasanje iz dijaspore,
stoga ne bi bilo loe da se o tom modelu oituje i hrvatska oporba, posebice onaj njen
dio koji rauna na glasove talijana u Hrvatskoj. takoer bi dobro dolo neko pojanjenje
u vezi s glasovanjem talijanskih dravljana koji su konstitutivni narod u vicarskoj i paralela
s Hrvatima u Bosni i Hercegovini, kojima bi zato jer su konstitutivni, odnosno nisu u pravom
smislu rijei iseljenitvo, kako se stalno prijeti, trebalo zaprijeiti glasanje. Po tom kriteriju
ni talijani u Hrvatskoj, a ne samo u vicarskoj, nisu dijaspora jer su autohtoni na podruju
istre i rijeke, te bi dakle, i njihovo glasovanje dolo u pitanje (Barii, 1999: par. 6).
10. ZAKLJUAK
osnove izbornog sistema Bosne i Hercegovine zasnovane su na Ustavu Bosne i Hercegovine
i izbornom zakonu Bosne i Hercegovine na osnovu ega je lako zakljuiti da postoje dva
normativna okvira kojima se reguliraju izbori i izborni sistem Bosne i Hercegovine. Pritom
su odredbe Ustava Bosne i Hercegovine o izborima i izbornom sistemu saete i kratke, pa
stoga prava dejstva o izborima i izbornom sistemu pronalazimo tek u izbornom zakonu
Kada su u pitanju potivanje ljudskih prava i sloboda koja se vezuju za izbore i izborni
sistem, tada valja primijetiti da nema dosljednosti u primjeni onih meunarodnih
dokumenata iz aneksa i Ustava Bosne i Hercegovine koji se odnose na izbore i izborni
sistem, s obzirom na to da postoje gore opisani diskriminirajui elementi u izbornom
sistemu Bosne i Hercegovine. takoer, u sadanjem izbornom sistemu Bosne i Hercegovine
koriste se razliiti naini raspodjele mandata gdje postoje elementi i neposrednih i
posrednih izbora, veinskog i proporcionalnog sistema itd. isto tako, izborni sistem Bosne
i Hercegovine nedovoljno i oskudno odraava politiku, nacionalnu, etniku strukturu
Bosne i Hercegovine, a cilj bi trebao da bude vrsta i potpuna jednakost graana,
osloboena diskriminacije u okvirima izbora i izbornog sistema Bosne i Hercegovine uz
potivanje razliitosti. stoga valja zakljuiti sa sljedeim:
Utvrivanje izbora u skladu s obeanjima o pristupanju europskoj uniji bit e izazov
dokazanom utjecaju etnikog straha i krajnjoj etnikoj polarizaciji u Bosni i Hercegovini.
drava e se i dalje suoavati sa znaajnim promjenama, ali e sljedeih 10 godina po svemu
vjerovatno biti naprednije i dinaminije zbog procesa pristupanja europskoj uniji (tuathail,
oLoughlin & djipa, 2006: 61-75).
415
TeRITORIJALnA ORGAnIZACIJA
416
BRKO DISTRIKT
Lejla Lili
Saetak Brko distrikt BiH je jo jedna u nizu posebnosti Bosne i Hercegovine, stoga e fokus ove
teme biti poloaj Brko distrikta u BiH, njegovo ustavno odreenje i uope analiza termina
teritorij sa posebnim statusom u sklopu BiH. Poseban osvrt se moe dati sada, osam
godina od nastanka distrikta, o ustrojstvu, funkcioniranju i budunosti ovog nimalo
obinog modela lokalne samouprave. ipak je Brko distrikt najbolja sredina u BiH jer
nijedna nacionalna ili politika grupacija nema prevlast, ve su upuene na zajedniki
rad i saradnju (dr. Raffi Gregorian, supervizor za Brko distrikt BiH).
Kljune rijei: Arbitrani tribunal za Brko, konana odluka, kondominij, meunarodna supervizija,
teritorijalna organizacija BiH, ustavni poloaj Brko distrikta BiH, Statut Brko distrikta
BiH, lokalna samouprava, Amandman i na Ustav BiH
1. NASTANAK BRKO DISTRIKTA

Brko distrikt BiH se prostire na povrini od 493 etvorna kilometra, u blizini tromea Bosne
i Hercegovine, srbije i Hrvatske. Prema lanu 2. statuta distrikta, sjedite Brko distrikta BiH
jeste grad Brko. Brko distrikt BiH poiva na principima multietninosti, multikulturalnosti
i multireligioznosti.
Posebnost nastanka Brko distrikta BiH je bila uvjetovana interesima obje strane u sporu
(Federacija Bosne i Hercegovine i republika srpska) da teritorij nekadanje (prijeratne)
opine Brko pripadne njihovom dijelu zemlje. Upravo zbog toga pitanje Brkog nije
moglo biti rijeeno dejtonskim sporazumom, ve se ugovara da e biti rijeeno arbitraom.
nastojei pronai najbolje rjeenje, tribunal odluuje uspostaviti i treu teritorijalnu
jedinicu koja nije ni entitet niti kanton, ali je svrstava i definira jedinicom lokalne samouprave
i naziva Brko distrikt BiH.
arbitranom odlukom tribunala uspostavlja se jedinica Brko distrikt BiH, kao nova jedinica
u dravnom ustrojstvu Bosne i Hercegovine. od niza specifinosti BiH moda je upravo
Brko distrikt BiH najupeatljivija. razlog tome je ne samo nain nastanka distrikta, ve i
njegovo definiranje u teritorijalnom ustrojstvu BiH, kao i kontradiktornosti u ovlastima i
praksi ovog dijela BiH. U martu 2009. godine Predstavniki dom Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine usvojio je amandman 1 na Ustav Bosne i Hercegovine kojim je Brko
distrikt BiH unesen u pravni sistem Bosne i Hercegovine. do tada su njegov poloaj regulisale
Analiza postdejtonskog politikog sistema Teritorijalna organizacija
417
Lejla Lili
samo arbitrane odluke. ovim amandmanom Brko distrikt BiH je definisan kao jedinica
lokalne samouprave pod direktnim suverenitetom Bosne i Hercegovine. Faktiki, Brko
distrikt BiH je postao trea teritorijalna jedinica s odlikama jedinice lokalne samouprave i
federalne jedinice. (Banovi i Gavri, 2009: 168169.)
1.1. ARBITRAA I KONANA ODLUKA TRIBUNALA ZA BRKO
izostanak sporazuma o pripadnosti oblasti Brko jednom od entiteta predstavljao je jedini
nerijeeni teritorijalni spor u vrijeme zakljuenja dejtonskog mirovnog sporazuma. nastojei
izbjei mogunost da do potpisivanja mirovnog sporazuma 1995. godine ne doe, strane
(republika BiH, Federacija BiH i republika srpska) su se ipak uspjele saglasiti oko jedne
stvari: odluku o buduem upravljanju oblasti Brko e donijeti Meunarodni arbitrani
tribunal. do donoenja ove odluke, Brko je privremeno stavljeno pod kontrolu republike
srpske (dalje: rs). lanom v aneksa 2. dejtonskog sporazuma je predviena arbitraa o
meuentitetskoj graninoj crti u podruju Brkog koja je predmet spora.
Kao to je i poznato u meunarodnom pravu, arbitrane odluke su konane i obvezujue.
isti princip je vrijedio i u sluaju arbitranog odluivanja o oblasti Brkog arbitrana odluka
e biti konana i obvezujua, te e je strane primijeniti bez odlaganja. stoga je aneksom
2. dejtonskog mirovnog sporazuma ovaj region stavljen pod meunarodnu superviziju,
te je ustanovljen arbitrani tribunal za Brko. sve ostalo je preputeno meunarodnoj
arbitrai koja je Konanom odlukom zapravo formirala Brko distrikt BiH. arbitri su trebali
biti imenovani na sljedei nain: Federacija BiH (dalje: FBiH) je trebala imenovati jednog
arbitra, rs drugog, a u roku od est mjeseci nakon stupanja na snagu sporazuma o arbitrai.
trei arbitar, ujedno i predsjedavajui arbitranog tribunala, trebao je biti odabran
sporazumom dva entitetski naimenovana arbitra. U sluaju izostanka dogovora o treem
arbitru, istog imenuje predsjednik Meunarodnog suda pravde, to se i desilo. lanovi
arbitrae za Brko bili su roberts B. owen, predsjedavajui arbitar, azim sadikovi
(imenovan od strane Federacije Bosne i Hercegovine) i vitomir Popovi (imenovan od
strane republike srpske).
rok za donoenje arbitrane odluke je bio godinu dana (14. 12. 1996. godine). Kako ovaj
rok nije ispotovan (u tadanjim okolnostima i politikoj klimi ispostavilo se da je nemogue ispotovati ovaj rok), produen je do 15. 2. 2008. godine, naravno sporazumom stranaka i uz pristanak tribunala. tribunal je u meuvremenu usvojio niz prijelaznih mjera.
Kada se govori o samom procesu arbitrae, nezaobilazno je spomenuti i mogunosti koje
su razmatrane kao potencijalna rjeenja za oblast Brkog. svaka od njih se prvenstveno
bavila razlozima zbog kojih bi ova oblast pripala jednom od entiteta, odnosno nudila
argumentaciju za prikljuenje. ope je stajalite da su postojale tri mogunosti (paraf 3.
Konane odluke):
dodjela Brkog Federaciji ova mogunost se zasnivala na nekoliko razloga: da je

istorijski opina Brko bila uglavnom naseljena Bonjacima i Hrvatima; da je bila
418
Brko distrikt
vitalni sjeverni prolaz iz centralne Bosne ka evropi; da bi bilo beskrupulozno da rs

zadri iskljuivu kontrolu nad gradom koji je bio predmet etnikog ienja od strane
srba tokom rata.
trajno upravljanje rs-a oblau Brko glavni argument ove mogunosti je bio da
koridor u oblasti Brko du rijeke save predstavlja vitalnu strateku vezu izmeu
dva dijela rs-a. Jo jedan od argumenata je bio princip pravinosti, odnosno
naglaeno je da bi odluka suprotna ovom prijedlogu zapravo predstavljala krenje
navodnog principa o teritorijalnom kontinuitetu, kao i dejtonskog cilja da rs ima
kontrolu nad 49% teritorije BiH.
izuzimanje Brkog iz iskljuive kontrole entiteta ovu su mogunost nagovijestile

prethodne odluke tribunala. Prema ovom konceptu, niti jedan entitet ne bi imao
iskljuivu kontrolu nad oblau Brko, ve bi oblast bila stavljena pod upravu
nezavisne vlade distrikta, ali pod ekskluzivnim suverenitetom BiH.
Pored suprotstavljenih razloga i interesa, arbitrau o Brko distriktu BiH je obiljeilo i

neslaganje strana o samom predmetu arbitrae. naime, FBiH je smatrala da predmetom
arbitrae treba biti pitanje da li e podruje opine Brko biti ukljueno u teritorij FBiH ili
rs-a. s druge strane, rs je podrazumijevao da tribunal treba donijeti odluku samo o
meuentitetskom razgranienju u oblasti Brkog.
arbitrane rasprave o statusu oblasti Brko su voene 1997. i 1998. godine. na njima se
dolo do zakljuka, koji je vjerovatno u velikoj mjeri i utjecao na krajnju odluku o Brkom,
da je rs za vrijeme svoje kontrole nad oblau Brko sistematski odbijala da sprovede
dejtonski sporazum u oblasti Brko (Konana odluka, stav 4.). Prva odluka koju je donio
tribunal (potpisao je samo predsjedavajui arbitar) dana 15. 2. 1997. godine, sadri namjeru
uvoenja meunarodnog prijelaznog nadzora nad implementacijom dejtonskog
sporazuma. rukovodstvo tog meunarodnog nadzora je utjelovljeno u zamjeniku visokog
predstavnika za BiH, nazvanog supervizor za Brko (u daljem tekstu supervizor) kojeg, pak,
imenuje Ured visokog predstavnika za BiH. supervizoru je odreen posebni mandat iji su
glavni ciljevi bili: olakati postepen i metodian povratak izbjeglica i raseljenih lica u
predratne domove i pomoi u obezbjeivanju smjetaja starim i novim stanovnicima;
ojaati demokratsku vladu i multietniku administraciju u gradu Brko; osigurati slobodu
kretanja i uspostavu uobiajenih demokratskih funkcija policije; saraivati s meunarodnim
ustanovama za kontrolu carina na uspostavi efikasnih carinskih postupaka i kontrola;
stimulisati ekonomski oporavak. Prvi supervizor za Brko je bio robert W. Farrand.
supervizori za Brko su bili: Gary L. Matthews (2000. godine), Henry L. Clarke (2001. godine),
susan r. Johnson (2004. godine), te sadanji supervizor dr. raffi Gregorian koji je dunost
preuzeo 16. septembra 2006. godine.
dopunska odluka je donesena 15. 3. 1998. godine i njom se rs izriito upozorava da e
morati dokazati (aktivnim djelovanjem) da potuje i provodi dejtonski sporazum (Konana
odluka paragraf 4.), posebice u pogledu povratka bivih stanovnika Brkog, te podrke
multietnikim vladinim ustanovama. Upravo je ovom odlukom potvren status supervizora
419
Lejla Lili
za Brko kao zamjenika visokog predstavnika. ovom potvrdom supervizor je dobio i sva
ovlatenja koja ima i visoki predstavnik za BiH (bonske ovlasti), te je na ovaj nain potvren
dalji kontinuitet meunarodnog nadzora u Brkom.
Meutim, 1999. godine ustanovljeno je da rs nije ispunila zahtjeve dopunske odluke, to je
i naglaeno u paragrafu 6. Konane odluke. Kao dokazi su iznesene injenice o opstrukciji ciljeva (od strane anti-dejtonski orijentisanih stranaka poput sds i srs) dejtonskog sporazuma i tribunala, posebice po pitanjima povratka raseljenih lica, razvoja demokratskih multietnikih ustanova i saradnji s meunarodnim reimom nadzora (Konana odluka, lan 6.).
Pod tako stvorenom atmosferom, uz inzistiranje oba entiteta, tribunal donosi Konanu
odluku o oblasti Brko. ovom odlukom od 5. 3. 1999. godine, s dvije i po godine zakanjenja,
rijeen je ustavni status oblasti Brko uspostavljen je Brko distrikt BiH pod meunarodnom supervizijom. Burne reakcije na odluku su dole od strane republike srpske. Kako je
Konana odluka zahtijevala uspostavu posebnog reima uprave, to je izraeno i u samom
tekstu odluke, visoki predstavnik za BiH donosi odluku o uspostavi Brko distrikta BiH
kojom se navodi da je Brko distrikt proglaen 8. 3. 2000. godine, donoenjem naloga o
uspostavljanju Brko distrikta Bosne i Hercegovine i naloga o imenovanju lanova
prelazne vlade Brko distrikta od strane visokog predstavnika i supervizora za Brko distrikt,
a koji su stupili na snagu odmah. Pozvavi se na lan 9. Konane arbitrane odluke,
supervizor je, u konsultaciji s visokim predstavnikom, proglasio i statut Brko distrikta BiH,
te se ovaj datum uzima kao zvanini datum kada je Brko distrikt BiH dobilo svoj temeljni
pravni akt i prvu vladu.
lanovima 13. i 67. Konane odluke je utvreno da arbitrani tribunal zadrava ovlatenje
da, u sluaju znaajnog nepridravanja od strane jednog od entiteta, izmijeni Konanu
odluku ako to bude potrebno.
arbitrana Konana odluka o Brkom predstavlja svojevrstan temelj ureenja ovog dijela
Bosne i Hercegovine. naime, njome Brko nije stavljeno iskljuivo jednom entitetu na
upravljanje, ve i FBiH i rs imaju izvjesno pravo na Brko distrikt BiH, dok je meunarodni
nadzor uspostavljen na neogranieni period, a to sve pod ekskluzivnim suverenitetom BiH.
iako je Konanom odlukom dosta detaljno i konkretno postavljen sistem vlasti u Brko
distriktu BiH, njegove ovlasti i poloaj, postavlja se neizbjeno pitanje o poloaju Brko
distrikta BiH u politiko-teritorijalnom ustrojstvu BiH i realnim mogunostima njegove
egzistencije onako kako je to odreeno samom odlukom tribunala. sada, nakon osam godina od proglaenja Brko distrikta BiH, teorija i praksa, analiza i rad institucija i supervizora,
bie sasvim relevantni izvori za odgovore na ova pitanja u poglavljima koja slijede.
1.2. POZICIJA BRKO DISTRIKTA U POLITIKO-TERITORIJALNOJ STRUKTURI BIH
dejtonski mirovni sporazum je formirao strukturu BiH ine je dva entiteta i naknadno
rijeeno pitanje Brko distrikta BiH definirano kao podruje s posebnim statusom (koje
zapravo predstavlja 1% ukupne povrine BiH). dakle, po Konanoj odluci i Ustavu BiH,
420
Brko distrikt
zemlja se sastoji od Federacije BiH, republike srpske i distrikta Brko koji je zajedniko
vlasnitvo (kondominij) oba entiteta (Konana odluka paragraf 11.). Pitanje federalizma u
BiH jeste uvijek aktuelno, posebice kada u strukturi postoji teritorij s posebnim statusom.
Brko distrikt BiH je definiran kao jedinstvena administrativna jedinica lokalne samouprave
koja je pod suverenitetom BiH (statut Brko distrikta BiH, lan 1.). na isti nain, amandman
i na Ustav Bosne i Hercegovine ureuje pitanje poloaja Brko distrikta BiH. Meutim,
upravo je ovakva definicija potakla brojna pitanja i sumnje o mogunosti ukljuenja Brko
distrikta BiH u federalna/ kvazifederalna poimanja BiH i njene ionako kontraverzne
strukturalne stvarnosti.
ako se krene od same ustavnosti odluke o distriktu, moe se vidjeti da je tribunal nastojao
potovati osnovne principe uspostavljene dejtonskim sporazumom. tako se u odluci navodi
da je plan o distriktu ispotovao ustavni zahtjev da se BiH sastoji od dva, a ne vie entiteta.
Kako sav teritorij BiH mora pripadati jednom od entiteta, ili i jednom i drugom, tako Brko
distrikt BiH kao zajedniko vlasnitvo oba entiteta ne naruava ustavnu strukturu BiH (koja
i dalje ima samo dva entiteta). Konanom odlukom je naglaeno da se nee dozvoliti nikakva
podjela distrikta po etnikoj osnovi.
iako je u samoj Konanoj odluci, u dijelu vii, Zakonitost plana o distriktu, istaknuto da je
plan za Brko iznesen u odluci u skladu sa Ustavom BiH iz dejtona, te da ne naruava
njegovu primjenu, postoje i suprotna miljenja. naime, postoje miljenja (Miljko, 2004: 200)
koja dovode u pitanje ustavnopravnu poziciju Brko distrikta BiH u postojeem ureenju
BiH. tako prof. Miljko istie da je arbitrani tribunal Konanom odlukom zapravo prekrio
sam dejtonski sporazum, a time i Ustav BiH. U korist ovom stavu navode se sljedei
argumenti: produavanje egzistencije meunarodnog tribunala u distriktu uvoenjem
supervizora kao visokog predstavnika za Brko (zamjenik visokog predstavnika za BiH) kao
najvie vlasti, uspostava Brko distrikta BiH mimo dejtonskog sporazuma i Ustava BiH,
kao i injenica da tribunal nije rijeio osnovni predmet arbitrae koji se ticao jedino
unutarnjih granica izmeu entiteta i meuentitetske crte u podruju Brkog. s druge strane,
tribunal je u lanu 12. zakljuio da e plan za Brko distrikt BiH (sadran u odluci) adekvatno
zatititi legitimne interese oba entiteta i meunarodne zajednice.
Jo je jedna injenica vana za poziciju Brko distrikta BiH: meunarodni nadzor. Konanom
odlukom je utvrena potreba (lan 8.) neogranienog ostanka meunarodnog nadzora
u distriktu. ta to zapravo znai? Znai da se nastavlja reim nadzora (supervizor) sve dok
ga ne obustavi Upravni odbor savjeta za implementaciju mira (PiC).
aktuelno pitanje ustavnih promjena nezaobilazno se tie i Brko distrikta BiH. ta e ustavne
promjene znaiti za distrikt? vijee za implementaciju mira ve je naloilo da Konana
arbitrana odluka za bransku oblast treba dobiti svoj konani epilog. Prema miljenju
zamjenika visokog predstavnika za BiH, raffija Gregoriana, prvi korak je usvajanje zakona
o Brko distriktu BiH u Parlamentarnoj skuptini BiH. taj zakon ne bi nita strukturalno
mijenjao ve samo omoguio pravni osnov za definiranje odnosa izmeu institucija drave
i distrikta. naime, osnovna potreba je uspostavljanje vrstog pravnog osnova izmeu
421
Lejla Lili
drave, entiteta i distrikta. Zakon o Brko distriktu BiH, stvaranje pravnog osnova izmeu
drave, entiteta i distrikta, kao i tehnike promjene u Ustavu bi zapravo mogli biti put ka
okonanju meunarodne supervizije u Brkom. svakako je krajnji cilj uspostavljanje vrstog
pravnog osnova u meusobnim odnosima drave, entiteta i distrikta, a da se pri tome ni
na koji nain ne ugroava i ne mijenja ustavna struktura entiteta i drave. stav je supervizora
da Predsjednitvo BiH bude predlaga ovih amandmana i zakona. Godine 2009. u
Predstavnikom domu Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine usvojen je
amandman i na Ustav Bosne i Hercegovine koji je samo potvrdio dosadanja rjeenja
sadrana u arbitranim odlukama za Brko. no, dosada nije donesen zakon koji bi preciznije
regulirao odnos izmeu drave, dravnih institucija u Brko distriktu BiH (osim dijela u
amandmanu i na Ustav BiH koji omoguava Brko distriktu BiH obraanje Ustavnom sudu
BiH u kontekstu zatite njegovih ovlatenja). takoer, nije dovrena ni supervizija.
dakle, Brko distrikt BiH e u politiko-teritorijalnoj strukturi BiH imati svoj kontinuitet kao
neutralno podruje, odnosno kao kondominij koji, pak, omoguuje teritorijalni kontinuitet
oba entiteta.
2. USTROJSTVO BRKO DISTRIKTA

Plan za Brko distrikt BiH u Konanoj odluci je ve nagovijestio kako treba da izgleda
ustrojstvo vlasti u distriktu. akcenat je ovdje stavljen na nekoliko stvari: ovlasti distrikta,
nadlenosti institucija, uspostavu multietnikih ustanova, te izradu statuta kao temeljnog
pravnog akta. nemogue je zanemariti i potekoe koje su se javile u sprovedbi Konane
odluke (dvosmjerni povratak raseljenih lica, uspostava multietnikih ustanova, na to je
posebice ukazala Konana odluka u paragrafima 18.-33.), kao i rezultate koji su ostvareni
u proteklih osam godina u distriktu.
Kako je Brko distrikt BiH uistinu specifina jedinica lokalne samouprave (gledano kako iz
teorijske perspektive, tako i iz komparativnih primjera lokalnih samouprava), tako i njegovo
ustrojstvo ima dosta specifinih elemenata. Upravo ti specifini elementi ine ustrojstvo
vlasti posebno zanimljivim za analiziranje, uz analizu odnosa sa Ustavom BiH. Postoji
miljenje, koje e biti obraeno kroz naredna poglavlja, po kojem statut ima obiljeja samog
Ustava, ime distrikt pretvara iz jedinice lokalne samouprave u federalnu jedinicu.
2.1. STATUT BRKO DISTRIKTA
Kako je ve ranije navedeno, stupanje na snagu statuta Brko distrikta BiH je proglaeno
na sam dan proglaenja distrikta, 8. 3. 2008. godine i predstavlja njegov temeljni pravni
akt. statut je do danas imao nekoliko promjena, veinom po nalozima supervizora.
Hronoloki slijed izmjena statuta je: ispravka teksta statuta 23. avgust 2000. godine, nalog
supervizora o izmjenama statuta 26. mart 2004. godine, odluka o izmjenama i dopunama
teksta statuta 7. juli 2005. godine, nalog supervizora o izmjenama statuta 12. septembar
422
Brko distrikt
2005. godine, nalog o izmjenama i dopunama statuta Brko distrikta BiH 2. februar 2007.
godine i nalog supervizora kojim se donose izmjene statuta Brko distrikta BiH, izborni
zakon, Poslovnik o radu skuptine Brko distrikta BiH i izmjene odgovarajuih propisa Brko
distrikta BiH 6. maj 2008. godine. izmijenjeni i proieni tekst statuta Brko distrikta BiH
je objavljen u slubenom glasniku Brko distrikta BiH br. 17/08.
sve izmjene izvrene putem naloga supervizora temeljile su se na potrebama za korekcijama
koje su se javile tokom implementacije Konane odluke, te svoj pravni temelj imaju upravo
u Konanoj odluci (stavovi 8, 10, 11, 13, 36, 37 i 38).
revidirani statut Brko distrikta BiH je stupio na snagu 6. 5. 2008. godine i sastoji se od est
Glava (i Zavrne glave). struktura statuta po glavama je slijedea:
Glava i ope odredbe

Glava ii Prebivalite, dravljanstvo i graanska prava
Glava iii organizacija i funkcije distrikta;
Glava iv Policija Brko distrikta;
Glava v sudovi, pravobranilatvo i tuilatvo;
Glava vi Prelazne odredbe
Zavrna glava
Glavom i reguliraju se osnovna obiljeja Brko distrikta BiH. tako lan 1. daje osnovne
principe, te u stavu 1. stoji definicija distrikta kao jedinstvene administrativne jedinice
lokalne samouprave koja je pod suverenitetom BiH. U istom lanu, u stavu 2. se odreuju
ovlatenja distrikta po pitanju lokalne samouprave ovlatenja proizlaze iz delegiranja
istih od oba entiteta vladi distrikta (o ovlatenjima distrikta u zasebnom podnaslovu).
nadalje se navodi i da Ustav Bosne i Hercegovine, kao i vaei zakoni i odluke institucija
BiH, direktno su primjenjivi na cijeloj teritoriji distrikta. Zakoni i odluke svih vlasti distrikta
moraju biti u skladu s vaeim zakonima i odlukama institucija BiH (lan 1. stav 4.). Pored
ovog principa, stoji i obveza institucija distrikta da se pridravaju svih odluka tribunala i
naloga supervizora, te je naglaeno da ovi dokumenti imaju veu pravnu snagu u odnosu
na sve druge pravne akte s kojima su u suprotnosti. stav 7. lana 1. utvruje da ovaj lan
nije podloan nikakvim izmjenama.
ostali lanovi prve glave se bave pitanjima naziva i sjedita, zastave i grba, peata i zakletve,
pravne sposobnosti, pisma, vojnih snaga, vrenja javne nadlenosti, saradnje s entitetima
i stranim diplomatskim i konzularnim predstavnitvima. Ukoliko rezimiramo navedenu
glavu i pitanja kojima se bavi, dobijemo sliku Brko distrikta BiH kao administrativne jedinice
BiH. dakle, naziv distrikta je Brko distrikt BiH sa sjeditem u gradu Brko. distrikt obuhvata
cjelokupnu teritoriju opine Brko u granicama od 1. januara 1991. godine, i nema drugu
zastavu ili grb osim zastave i grba BiH. Jedine vojne snage ije je prisustvo dozvoljeno na
teritoriji distrikta su oruane snage BiH, meunarodne i druge oruane snage koje su
prisutne shodno sporazumu s BiH. distrikt je pravno lice i ima pravnu sposobnost
423
Lejla Lili
neophodnu da obavlja svoje funkcije, a predstavlja ga gradonaelnik. Bosanski, hrvatski i

srpski jezik, kao i latinino i irilino pismo, su u ravnopravnoj upotrebi (pojedinane odluke
institucija distrikta se izdaju na jednom od navedenih jezika, prema zahtjevu zainteresirane
strane). Javne nadlenosti vre javni organi vlasti (institucije navedene u statutu) i u njihovoj
se nadlenosti nalaze sljedee oblasti: privreda, finansije, javna imovina, javne
usluge/infrastruktura, kultura, obrazovanje, zdravstvena zatita, zatita ivotne sredine,
socijalna zatita, pravosue i pravne usluge, policija, stambena pitanja, urbanizam i
prostorno planiranje, ostale nadlenosti neophodne za funkcioniranje distrikta kao jedinice
lokalne samouprave. distrikt moe zakljuiti sporazume o saradnji s entitetima u cilju
olakanja ostvarivanja svojih funkcija i ovlasti, pod uslovom da su takvi sporazumi od
jednake koristi svim stanovnicima distrikta. distrikt takoer moe pristupiti postojeim ili
zakljuiti nove sporazume s domaim ili meunarodnim udruenjima gradova i opina, a
u cilju zadovoljavanja zajednikih potreba i ciljeva. Prema statutu, strana diplomatska i
konzularna predstavnitva mogu biti uspostavljena na teritoriji distrikta u skladu s vaeim
zakonima i propisima BiH i vaeim meunarodnim konvencijama.
Glava ii se odnosi na stanovnitvo distrikta i u skladu s tim definira osnovne pojmove.
stanovnici distrikta su lica koja su dravljani BiH, lica koja zakonito borave u BiH i koja imaju
prebivalite na teritoriju distrikta (lan 11.), te kao stanovnici distrikta mogu biti dravljani
jednog od entiteta i BiH (lan 12.). nadalje se statut bavi pitanjima osnovnih sloboda
(zabrane diskriminacije, ravnopravnosti u vrenju javnih poslova distrikta, mirno i
neometano uivanje privatne imovine, lina sloboda i sigurnost, potivanje privatnog i
porodinog ivota, doma i prepiske), slobode udruivanja, obrazovanja, pravnog zastupanja,
javnog informiranja, zahtjeva graana. ovdje je vano istai da se u lanu 13. stav 4.
garantiraju sva prava i slobode iz evropske konvencije o ljudskim pravima i osnovnim
slobodama, koja imaju veu pravnu snagu u odnosu na svaki zakon koji je u suprotnosti s
Konvencijom (obaveza potivanja Konvencije se odnosi na sve institucije distrikta).
U glavi iii se regulira organizacija i funkcije Brko distrikta BiH. lanom 19. je propisano da
se distrikt zasniva na podjeli vlasti, odnosno vlast se obnaa kroz zakonodavnu, izvrnu i
sudsku vlast. Zakonodavnu vlast vri skuptina distrikta, izvrnu vlada distrikta, a sudsku
vre sudovi distrikta. nadlenosti i sastavi pojedinih institucija su u statutu regulisani kroz
Poglavlja (Poglavlje B skuptina distrikta, Poglavlje C vlada distrikta i javna uprava).
Kako e organizacija i podjela vlasti biti obraena u zasebnom naslovu, ovdje se navedene
institucije nee detaljnije obraivati.
Glava iv se bavi policijom distrikta, gdje u lanu 62. stoji da distrikt ima svoju policiju.
Policija distrikta ima efa Policije (kojeg imenuje gradonaelnik) i jednog zamjenika.
sudstvo, pravobranilatvo i tuilatvo distrikta su predmet regulacije glave v. ova je glava
podijeljena na poglavlja: Poglavlje a sudovi, Poglavlje B tuilatvo, Poglavlje C
Pravobranilatvo, Poglavlje d Kancelarija za pravnu pomo, Poglavlje e imenovanje i
nezavisnost. detaljnije o navedenim poglavljima govorit e se u naslovu organizacija i
podjela vlasti.
424
Brko distrikt
Prelazne odredbe su predzadnja (vi) glava statuta, i bave se kontinuitetom zakona i pravnim
sljedbenikom. tako u lanu 76. stoji da entitetski zakoni i propisi imaju pravno dejstvo na
teritoriji distrikta u skladu s nalogom supervizora kojim se ukidaju entitetski zakoni na
ovom podruju. to se pak tie pravnog sljedbenika (lan 77.), sve opinske uprave koje
su postojale na teritoriji distrikta na dan 6. 3. 2000. godine su prestale da postoje, i Brko
distrikt BiH je pravni sljedbenik dijela opine Brko u republici srpskoj, kao i
administrativnih aranmana Brka i ravne-Brko.
Zavrnom glavom se odreuje da statut stupa na snagu objavljivanjem u slubenom
glasniku Brko distrikta BiH, te ureuje njegovo sprovoenje (sudovi distrikta su nadleni
u sluaju krenja statuta, predviene su krivine i graanske sankcije u sluaju krenja, dok
je pravobranilac taj koji pokree adekvatne radnje ukoliko statut kre institucije ili javni
zvaninici distrikta).
ono to je potrebno ovdje naglasiti jeste injenica da se insistira (jo od Konane odluke)
na principu multietninosti u Brko distriktu BiH. Meutim, u samom statutu gotovo da
ne postoji nikakvo formalno ili eksplicitno pravilo o power-sharingu izmeu razliitih
etnikih grupa, ve se potie na stvaranje i odravanje konsenzusa (Mujki, 2008: par. 12).
Funkcioniranje ovakvog statuta (njegova primjena), koji ne institucionalizira etninost, u
stvarnosti Brko distrikta BiH zapravo predstavlja 1% bosanskohercegovake teritorije koji
uistinu jeste multietnika politika zajednica.
2.2. ODNOS USTAV BIH STATUT
osnovna stavka kod razmatranja odnosa Ustav BiH Brko distrikt BiH statut jeste upravo
sam odnos Ustav distrikt prije nego to bi se uope moglo govoriti o odnosu Ustav
statut. Pravna integracija distrikta u dravu BiH izvrena je donoenjem amandmana i na
Ustav Bosne i Hercegovine u martu 2009. godine. Pojedini autori su smatrali da e pitanje
poloaja Brko distrikta BiH biti rijeeno donoenjem dva amandmana i zakona o Brkom
distriktu BiH, ipak se odluilo za opciju jednog amandmana. do danas, zakon o Brko
distriktu BiH nije donesen.
to se pak tie odnosa Ustav BiH statut Brko distrikta BiH, ve se u prvoj glavi statuta
navodi da su Ustav BiH (kao i vaei zakoni i odluke institucija BiH) direktno primjenjivi na
teritoriji Brko distrikta BiH. lanom 40. stav 1. statuta, koji je naslovljen sa Ustavnost i
zakonitost, je propisano da: ovaj statut i zakoni distrikta moraju biti usklaeni s odlukama
arbitranog tribunala za spor oko meuentitetske linije razgranienja u oblasti Brkog i
nalozima supervizora koji su doneseni u skladu sa istim, Ustavom Bosne i Hercegovine i
zakonima Bosne i Hercegovine. ovim je naglaen princip ustavnosti i zakonitosti. U
nadlenosti je sudova Brko distrikta BiH da cijene da li je bilo koja odredba bilo kojeg zakona,
podzakonskog akta ili pravilnika distrikta u skladu sa Ustavom BiH. na taj nain sudovi
distrikta dobijaju ulogu ustavnog pravosua, to se pak smatra nepojmljivim i nedopustivim
presedanom teorijske i praktine naravi u bilo kojoj dravi u svijetu (Miljko, 2004: 203) zbog
definiranja distrikta kao jedinice lokalne samouprave.
425
Lejla Lili
izuzmemo li nadlenosti sudova Brko distrikta BiH, statut se sasvim korektno,

pravnoteorijski gledano, poziva na Ustav BiH. Jer, koliko god diskusija o statusu Brko
distrikta BiH postoji, njegova zvanina pozicija jeste jedinica lokalne samouprave i njegov
osnovni pravni akt (u ovom sluaju statut) mora biti u saglasnosti sa Ustavom zemlje. ipak,
postoje gledita (Miljko: 2004: 204 ) o tome da statut Brko distrikta poprima obiljeja
samog ustava (zbog de facto dodijeljene funkcije kontrole pravnih normi, tj. sudovi imaju
ulogu ustavnog pravosua), a distrikt obiljeja entiteta, a ne jedinice lokalne samouprave.
Pri tome ne smijemo zaboraviti specifinost nastanka Brko distrikta, gore navedenu
problematiku pravnog i ustavnog inkorporiranja u samu dravu, nadlenosti supervizora,
i druge nuspojave u primjeni modela Brko distrikta onakvog kakav je zamiljen Konanom
odlukom. stoga se moe oekivati rjeenje i ove kontradikcije u odnosu statut Ustav,
nadajmo se u svjetlu postojeih teorija i uspjenih praksi lokalne samouprave.
2.3. OVLASTI BRKO DISTRIKTA
ovlasti koje ima Brko distrikt BiH su prvenstveno odreene Konanom odlukom. naime,
u stavu 9. Konane odluke stoji da e se smatrati da su entiteti delegirali sva svoja ovlatenja
vezana za upravljanje u predratnoj opini Brko, novoj ustanovi multietnikoj
demokratskoj vladi poznatoj kao Brko distrikt Bosne i Hercegovine. to znai da su ovlasti
distrikta po pitanju lokalne samouprave rezultat delegiranja vladi distrikta od strane oba
entiteta i to svih onih ovlasti koje su prethodno vrili entiteti i tri prijanje opinske vlade.
statut ovlasti distrikta regulira na istovjetan nain u lanu 1. stav 2. te u sljedeem stavu
propisuje da entiteti u okviru distrikta izvravaju samo one funkcije i ovlatenja koji su im
povjereni tekstom statuta, i da ni jednom od entiteta vlasti distrikta nee dodijeliti ili
povjeriti bilo koju od funkcija upravljanja ili ovlatenja koje nije posebno dodijeljeno ili
povjereno odredbama statuta.
Konana odluka u stavu 34. izriito navodi da e distrikt postojati kao ustanova pod
suverenitetom BiH u onim oblastima koje spadaju u nadlenost zajednikih ustanova BiH,
dok u pogledu ostalih pitanja vlada distrikta e funkcionirati po principu samouprave.
Posebnu vanost ima ovdje i stav 11. Konane odluke kojom cjelokupan teritorij Brkog
postaje zajednika svojina entiteta kondominijum, i kao takav pripada i jednom i drugom
entitetu (i rs i FBiH obuhvataju cijelu teritoriju distrikta). Kako stoji u ovom stavu, to nikako
ne znai da entiteti imaju izvjesna ovlatenja na teritoriji distrikta naprotiv entiteti nee
imati nikakvih ovlaenja unutar granica distrikta, kojim e upravljati unitarna vlada. ovime
se nastojala ouvati ideja lokalne samouprave u distriktu bez mogunosti uplitanja entiteta.
a kako je pravo na lokalnu samoupravu zapravo pravo odluivanja o potrebama i interesima
graana lokalnog znaaja, neke od ovlasti dane distriktu u lanu 8. statuta (pravosue,
policija, obrazovanje) ustvari nisu lokalnog karaktera ve pripadaju sredinjim tijelima
dravne vlasti (Miljko, 2004: 203). Prvi tekst statuta iz 2000. godine je ubrajao u ovlasti
distrikta i carinske mjere, koje su naknadno izuzete iz njegove nadlenosti.
426
Brko distrikt
ovlasti koje ima distrikt, kao i nain na koji su odreene, daju jedno od osnovnih uporita
za raspravu o faktikom poloaju i statusu Brko distrikta u BiH (federalizam lokalna
samouprava), ime e se baviti 3. poglavlje.
2.4. ORGANIZACIJA I PODJELA VLASTI
Brko distrikt BiH je uspostavljen na principu podjele vlasti (lan 19. statuta). U dijelu iii
Konane odluke je predstavljena struktura distrikta osnovni koncept je bio uspostavljanje
jedinstvene, unitarne, multietnike, demokratske vlade koja e imati ovlasti koje su imali
entiteti. ta vlada se sastoji od zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. U skladu s principom
podjele vlasti i strukturom predstavljenom u Konanoj odluci, statutom su odreene
institucije vlasti:
Zakonodavnu vlast vri skuptina distrikta

izvrnu vlast vri vlada distrikta i
sudsku vlast vre sudovi distrikta
skuptina Brko distrikta BiH je zakonodavno tijelo distrikta. nadlenost i sastav, te

organizacija i funkcije skuptine regulirane su poglavljem B statuta.
Mandat skuptine je etiri godine i ona odreuje opu politiku distrikta. skuptina se sastoji
od 31 lana, od kojih su dva zastupnici nacionalnih manjina (lan 23. statuta). Zastupnici
se biraju na opim, slobodnim, otvorenim i neposrednim izborima, tajnim glasanjem.
skuptina se sastaje najmanje dva puta mjeseno, a skuptinu moe sazvati predsjednik
skuptine na vlastitu inicijativu ili na osnovu pismenog zahtjeva najmanje pet zastupnika.
U okviru skuptine Brko distrikta, slino kao i u drugim zakonodavnim tijelima, djeluje 13
stalnih komisija. na posljednjim lokalnim izborima odranim 2008. godine, najvie mandata
je osvojila socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine (7 mandata), potom slijedi
koalicija stranaka srpska demokratska stranka demokratski narodni savez Partija
demokratskog progresa srpska radikalna stranka republike srpske s 6 mandata, savez
nezavisnih socijaldemokrata s 4 mandata, stranka za Bosnu i Hercegovinu 3 mandata,
Hrvatska demokratska zajednica BiH 2 mandata, nezavisna demokratska stranka
demokratska srpska stranka 2 mandata, Hrvatska demokratska zajednica 1990 Hrvatska
stranka prava nova hrvatska inicijativa 2 mandata, stranka demokratske akcije 2 mandata
i koalicija socijalistika partija Penzionerska stranka republike srpske 1 mandat. U
skuptini Brko distrikta BiH za pripadnike nacionalnih manjina rezervisana su dva mjesta
na koja su izabrani azim daaj iz sdP-a BiH i avdo alji iz Udruenja roma romski san
nezavisni kandidat. (http://www.izbori.ba/Mandati27102008/showMunicipality.asp?
MunicipalityCode=200)
U nadlenosti skuptine (lan 22. stav 2.) se ubrajaju: usvajanje statuta distrikta i poslovnika
skuptine, te njihove izmjene i dopune; usvajanje budeta distrikta; usvajanje zakona
distrikta; usvajanje odluka i rezolucija u skladu sa statutom i Pravilnikom o radu skuptine;
427
Lejla Lili
odluivanje, na prijedlog gradonaelnika, o javnim zajmovima i zaduivanjima distrikta, a

u skladu s pravilima Centralne banke BiH; izbor i razrjeavanje predsjednika i potpredsjed nika skuptine, te davanje saglasnosti na imenovanje gradonaelnika; nadgledanje rada
vlade distrikta i cjelokupne uprave distrikta (naroito povodom upravljanja prihodima i
rashodima) i obrazovanje komisije od svojih lanova koja bi ispitala rad bilo koje javne
institucije distrikta; zvanina procjena rada (najmanje jednom godinje) gradonaelnika,
direktora direkcije za finansije distrikta, direktora trezora, direktora Porezne uprave, efa
Policije, direktora Kancelarije za upravljanje javnom imovinom, glavnog revizora Ureda za
reviziju i zvaninika koji se imenuju uz saglasnost skuptine; razmatranje godinjih
finansijskih izvjetaja institucija za finansijsku kontrolu; obavljanje drugih nadlenosti u
skladu sa statutom i zakonom.
statut propisuje (lanovi 25.-27.) uslove i kriterije o obavljanju funkcije zastupnika, te navodi
obavezu obavljanja dunosti savjesno i iskljuivo u korist distrikta, zabranu sukoba interesa
i odreuje imunitet za izraena miljenja i glasove date tokom vrenja slube.
Predsjednitvo skuptine se sastoji od predsjednika i potpredsjednika skuptine, koji se
biraju iz reda zastupnika na prvoj sjednici svakog novog mandata. svaki zastupnik moe
nominovati kandidata za predsjednika predsjednik postaje kandidat koji dobije tropetinsku veinu glasova od ukupnog broja izabranih zastupnika (ukoliko u prvom krugu
nijedan kandidat ne dobije potrebnu veinu, odrava se drugi krug u kojem kandidat s
prostom veinom glasova postaje predsjednik). Potpredsjednik je onaj kandidat koji, u bilo
kojem krugu, bude drugi po broju osvojenih glasova i njegova je funkcija da pomae
predsjedniku u vrenju njegovih dunosti i mijenja predsjednika u odsustvu. i predsjednik
i potpredsjednik mogu dati ostavku ili biti razrijeeni s dunosti prije isteka mandata
(prijedlog za razrjeenje mora podnijeti najmanje 5 zastupnika). statut regulira poziciju
predsjednitva skuptine kroz lanove 28.-31.
to se tie usvajanja odluka u skuptini (lanovi 32.-35. statuta), zahtijeva se prisustvo vie
od polovine ukupnog broja izabranih zastupnika, te se odluke usvajaju javnim glasanjem
i to prostom veinom. izuzetak od usvajanja odluka prostom veinom je u sluaju usvajanja
odluka za koje se trai tropetinska veina glasova zastupnika koji su prisutni i glasaju (odluke
koje se tiu Poslovnika o radu skuptine, budeta, usvajanja i izmjene zakona, izbora i
razrjeavanja osoba koje bira skuptina, saglasnosti koje daje skuptina na imenovanje ili
razrjeenje zvaninika, prava veta skuptine na imenovanja ili razrjeenja zvaninika, odluka
o razrjeenju lanova upravnih odbora javnih preduzea, odluka o formiranju posebnih
komisija) i odluka za koje se trai tropetinska veina glasova ukupnog broja izabranih
zastupnika (odluke koje se tiu razrjeenja s dunosti predsjednika ili potpredsjednika
skuptine, razrjeenja s dunosti gradonaelnika, prava veta skuptine na imenovanje i
razrjeenje gradonaelnika, glavnog koordinatora vlade, efova odjeljenja gradonaelnika,
pravo veta skuptine na imenovanje savjetnika gradonaelnika). supervizor za Brko raffi
Gregorian je nalogom od 6. 5. 2008. godine (nalog supervizora kojim se donose izmjene
statuta Brko distrikta BiH, izborni zakon Brko distrikta BiH, Poslovnik o radu skuptine
428
Brko distrikt
Brko distrikta i izmjene odgovarajuih propisa Brko distrikta http://www.ohr.int/ohroffices/brcko/bc-so/default.asp?content_id=41657) izvrio izmjene statuta distrikta u cilju
poboljanja i funkcionalnosti skuptine distrikta. navedenim nalogom je ustanovljen
mehanizam spreavanja preglasavanja (lan 33.a statuta) kojim se nastoji poticati princip
multietinosti. spreavanje preglasavanja nekog konstitutivnog naroda u skuptini zapravo
omoguuje efikasniji sistem glasovanja i zastupljenost nacionalnih manjina (uvedena su
jo dva zastupnika mjesta za predstavnike manjina). Mehanizam spreavanja preglasavanja
znai sljedee: afirmativni glas najmanje jedne treine poslanika svakog konstitutivnog
naroda koji su prisutni i glasaju bie neophodan za odluke o pojedinim konkretnim
pitanjima kako bi se sprijeilo preglasavanje konstitutivnog naroda u skuptini (pitanja
religije, kulture, obrazovanja, jezika, budeta, prostornog planiranja, nacionalnih praznika
i spomenika). Glasanje o mnogim pitanjima se odreuje na osnovu broja zastupnika koji
su prisutni i glasaju, npr. u lanu 33.a stav 4. statuta stoji da ukoliko na sjednici skuptine
nema vie od dva zastupnika iz reda jednog konstitutivnog naroda, a kada se odluuje o
jednom od pitanja iz stava 1., razmatranje i glasanje o predmetnim odlukama se odgaa
dok najmanje tri zastupnika dotinog konstitutivnog naroda ne budu prisutna na sjednici.
Kako je ranije spomenuto, statut je lanom 34. utvrdio da skuptina iz svog lanstva
(zastupnika) formira komisije ija je osnovna funkcija da pripremaju nacrte zakona za
skuptinu i obavljaju druge dunosti u skladu sa statutom. Uee u komisijama je
srazmjerno ueu politikih stranaka i nezavisnih zastupnika u skuptini, s tim da skuptina
moe imenovati i odreeni broj strunjaka koji bi pomogli u radu komisije (bez prava glasa).
statutom su zasebno predviene dvije komisije: zakonodavna komisija (daje miljenje o
nacrtima zakona ili izmjeni zakona) i komisija za budet (daje miljenje o predloenom
budetu).
statut u dijelu 5. (koji obuhvata lanove 36.-40.) regulira postupak usvajanja zakona u
distriktu. U postupku usvajanja zakona u Brko distriktu BiH, svaki zastupnik i gradonaelnik
(u ime vlade) imaju pravo da predlau zakone skuptini. nacrti zakona se prosljeuju
nadlenim komisijama, koje daju izvjetaj o nacrtu te isti ide na raspravu. Zakoni distrikta,
odluke i rezolucije skuptine se objavljuju u slubenom glasniku Brko distrikta BiH.
vlada Brko distrikta BiH i javna uprava sainjavaju izvrnu vlast Brko distrikta. osnovne
odrednice o izvrnoj vlasti su ureene Poglavljem C statuta. svi zvaninici i javni zaposlenici
bilo koje institucije distrikta moraju svoje funkcije obavljati profesionalno i u interesu svih
graana distrikta.
vlada Brko distrikta je sastavljena od gradonaelnika, zamjenika gradonaelnika, glavnog
koordinatora vlade i efova odjeljenja (l. 45. stav 1.) i sastaje se jedanput sedmino (na
redovnoj sjednici). Gradonaelnika (l. 46. statuta) bira skuptina i njegov je mandat isti
kao i mandat skuptine koja ga je izabrala. samo zastupnik moe nominirati kandidata za
gradonaelnika (koji mora biti iz reda lanova skuptine). Gradonaelnik je ef vlade,
predsjedava vladom i osigurava suradnju izmeu pojedinih odjela vlade distrikta, nadzire
pruanje usluga javnosti i osigurava efikasan rad vlade i drugih organa distrikta.
429
Lejla Lili
Gradonaelnik moe imati savjetnike (ne vie od est) u sklopu Kancelarije gradonaelnika
koji nemaju izvrna ovlatenja i koje sam bira (uz mogunost da skuptina stavi veto na
gradonaelnikov izbor). organizacioni dijelovi Kancelarije gradonaelnika su: Kabinet
gradonaelnika, sekretarijat vlade, sluba za albe i pritube graana, inspektorat,
apelaciona komisija, odbor za zapoljavanje, Upravna inspekcija i slubenik za etiku.
U odgovornosti gradonaelnika (l. 52. statuta) se ubrajaju predsjedavanje vladom distrikta,
zakazivanje i voenje sjednica vlade, sprovoenje zakona BiH i distrikta, odgovornosti
prema skuptini za pravilno rukovoenje i upravljanje distriktom, te imenovanja, unapreenja i razrjeenja svih uposlenika. Gradonaelnik u ime vlade podnosi nacrte zakona i
daje prijedloge skuptini, predlae budet distrikta i podnosi finansijske izvjetaje distrikta,
te obavlja ostale zakonom predviene dunosti. vano je istai da gradonaelnik moe
donijeti odreene odluke u okviru svoje odgovornosti samo ako je to predvieno
odreenim zakonom distrikta i samo nakon odobrenja koje izglasaju lanovi vlade distrikta.
Gradonaelnik ima i izvrna ovlatenja (povjerena zakonima distrikta).
Zamjenika gradonaelnika, glavnog koordinatora i efove odjeljenja bira ili smjenjuje
gradonaelnik u skladu sa sastavom stanovnitva, a na osnovu profesionalnih kriterija. Kao
i kod izbora savjetnika, skuptina ima pravo staviti veto na izbor ili smjenu navedenih lica.
Funkcija zamjenika gradonaelnika (ima izvrne ovlasti; pomae gradonaelniku u
obavljanju njegovih dunosti, predstavlja gradonaelnika u odsustvu, postupa umjesto
gradonaelnika ako je isti onemoguen) i glavnog koordinatora (moe imati izvrne ovlasti;
koordinira aktivnosti u okviru saradnje odjeljenja vlade, koordinira aktivnosti izmeu vlade,
javne uprave i drugih institucija distrikta) je inkompatibilna s funkcijom efa odjeljenja,
drugog radnog mjesta u upravi ili savjetnika gradonaelnika, dok dunost zamjenika i
koordinatora moe obavljati ista osoba ukoliko to gradonaelnik odlui. efova odjeljenja
ne moe biti vie od dvanaest i imaju izvrna ovlatenja predviena zakonima distrikta.
odredbe o zamjeniku gradonaelnika, glavnom koordinatoru i efovima odjeljenja su
sadrane u lanu 47. statuta.
Javna uprava Brko distrikta BiH se sastoji od odjeljenja vlade distrikta, Kancelarije
gradonaelnika, direkcije za finansije distrikta, Kancelarije za upravljanje javnom imovinom,
Kancelarije koordinatora za distrikt pri vijeu ministara BiH, te ostalih organa uprave kada
je to propisano zakonom. odjeljenja koja ine vladu distrikta su sljedea: odjeljenje za
strune i administrativne poslove, odjeljenje za javne poslove, odjeljenje za zdravstvo i
ostale usluge, odjeljenje za poljoprivredu, umarstvo i vodoprivredu, odjeljenje za prostorno
planiranje i imovinsko-pravne poslove, odjeljenje za privredni razvoj, sport i kulturu,
odjeljenje za javne poslove, odjeljenje za obrazovanje, odjeljenje za komunalne poslove,
odjeljenje za raseljena lica, izbjeglice i stambena pitanja, odjeljenje za javnu sigurnost. s
obzirom na to da je ve navedeno koje su ovlasti i sastav odjeljenja vlade i Kancelarije gradonaelnika, ukratko e biti rijei samo o ostalim institucijama javne uprave u distriktu.
direkcija za finansije distrikta (l. 48. statuta) je odgovorna za ubiranje svih prihoda distrikta,
investiranje finansijskih sredstava, pripremu prijedloga godinjeg budeta (u skladu s
430
Brko distrikt
instrukcijama gradonaelnika), podnoenje izvjetaja skuptini o raspoloivosti prihoda za

godinji budet, predvianje prihoda i finansijsko stanje distrikta. direkcija za finansije se
sastoji iz Porezne uprave (odgovorna za prikupljanje prihoda) i trezora (odgovoran za
budet i trokove).
Kancelarija za upravljanje javnom imovinom (l. 49. statuta) je iskljuivo odgovorna za
upravljanje javnom imovinom (sprovodi postupak raspolaganja javnom imovinom) te svoje
izvjetaje podnosi i odgovara gradonaelniku. njome rukovodi direktor koji ima izvrna
ovlatenja da upravlja javnom imovinom.
Kancelarija koordinatora za distrikt pri vijeu ministara BiH (l. 50. statuta) je odgovorna
za zastupanje interesa institucija distrikta pred institucijama BiH, a izvjetaje podnosi i
odgovorna je gradonaelniku. Koordinator je lice koje rukovodi uz pomo jednog ili vie
zamjenika.
odnosi vlade i skuptine distrikta su precizirani poglavljem 3. statuta (lanovi 55.-59.), i te
odnose karakterizira odgovornost vlade skuptini, koja se prvenstveno oituje kroz obavezu
vlade da izvjetava skuptinu o svim pitanjima od javnog interesa koja proizlaze iz rada
vlade, kao i o svim drugim pitanjima o kojima skuptina zatrai izvjetaj. vlada mora bez
odlaganja dati skuptini sve traene informacije o upravljanju distriktom. lanovi vlade
mogu prisustvovati sjednicama skuptine, ali nemaju pravo glasa. na kraju svake
kalendarske godine gradonaelnik podnosi skuptini izvjetaj o radu vlade distrikta i
program vlade distrikta za narednu godinu.
sudsku vlast u Brko distriktu obavljaju sudovi distrikta. Kako su sudovi, pravobranilatvo i
javno tuilatvo distrikta obraeni u glavi v statuta, tako e i ovdje biti predstavljeni na isti
nain.
sudstvo je nepristrasno i nezavisno, a ine ga osnovni sud i apelacioni sud (l. 66. statuta).
osnovni i apelacioni sud imaju sekretara suda, koji je odgovoran za administraciju i vrenje
poslova u osnovnom i apelacionom sudu, a radi pod upravom predsjednika apelacionog
suda. osnovni sud Brko distrikta BiH ima 15 sudija i predsjednika suda, uz napomenu da je
administrativno-tehniko osoblje zajedniko i za osnovni i apelacioni sud Brko distrikta BiH.
osnovni sud ima univerzalnu nadlenost, odnosno pored krivice, parnice, izvrenja, vanparnice, rjeava radne i upravne sporove, vodi prekrajne postupke, zatim vodi poslove
registra privrednih subjekata i samostalnih preduzetnika, te odluuje o steajnim i likvidacio nim postupcima (u sluaju krivinog postupka, uvaavajui univerzalnu nadlenost, procesuira
i najtea krivina djela u prvom stepenu). sud je u rangu kantonalnog ili okrunog suda.
apelacioni sud Brko distrikta BiH ima est sudija i predsjednika suda. ovaj sud je nadlean
da odluuje o redovnim pravnim lijekovima na odluke osnovnog suda Brko distrikta BiH
(u vijeu sastavljenom od trojice sudija) i vanrednim pravnim lijekovima izjavljenim na
pravosnane sudske odluke (l. 22. aneksa v naloga supervizora od 26. lipnja 2007. godine,
Zakon o sudovima Brko distrikta BiH). rad sudova je javan (l. 9. Zakona o sudovima Brko
distrikta BiH).
431
Lejla Lili
svako imenovanje sudija u distriktu je doivotno, odnosno do obaveznog penzionisanja

(s navrenih 70 godina ivota) ili ostavke/smjene s dunosti (l. 73. statuta). U nadlenosti
je visokog sudskog i tuilakog vijea BiH imenovanje i razrjeenje sudija i tuilaca distrikta,
a u skladu sa zakonima i statutom distrikta.
sudovi distrikta imaju opu nadlenost, i sude u skladu s odlukama arbitranog tribunala
i nalozima supervizora, Ustavom i zakonima BiH, te statutom i zakonima distrikta. vlada
distrikta je obavezna da pomae sudovima u njihovom radu, te bez odlaganja izvrava sve
odluke i naloge sudova (l. 66. stav 4. statuta).
tuilatvo Brko distrikta BiH (l. 67. statuta) je nezavisno od sudstva i policije distrikta, i
njegova funkcija je da goni poinioce krivinih djela (kao i ostale funkcije u skladu sa
Ustavom i zakonima BiH, statutom i zakonima distrikta). Javno tuilatvo Brko distrikta je
dio pravosudne vlasti Brko distrikta koju jo ine Pravosudna komisija Brko distrikta BiH,
apelacioni sud Brko distrikta, osnovni sud Brko distrikta i Kancelarija za pravnu pomo
Brko distrikta BiH. Kada je rije o nadlenostima, spomenuti Zakon o Javnom tuilatvu
propisuje da Javni tuilac goni poinioce krivinih djela, odreenih prekraja i privrednih
prestupa kao to je predvieno zakonom (lan 7.). takoer, Javni tuilac, u procesu istrage
krivinih djela i u postupku gonjenja poinilaca krivinih djela rukovodi, nadgleda i ako je
neophodno vri istragu krivinih djela (lan 8.). Javno tuilatvo je osnovano kako bi
postupalo na cjelokupnom teritoriju Brko distrikta BiH gdje ostvaruje potpunu i
nepodijeljenu nadlenost. to znai preduzimanje svih radnji iz djelokruga rada ove
institucije pred oba suda Brko distrikta BiH u prvostepenom i drugostepenom postupku,
kao i u postupku po vanrednim pravnim lijekovima.
Pravosudna komisija (l. 71. statuta) ima odgovornosti da obezbjeuje nezavisnost sudstva,
Kancelarije za pravnu pomo, Pravobranilatva i tuilatva; obezbjeuje struno usavra vanje lica zaposlenih u navedenim institucijama; donoenje i provoenje etikih kodeksa;
imenovanje i razrjeavanje pravobranioca i njegovih zamjenika; imenovanje notara i
regulisanje njihovog rada; itd.
Pravobranilatvo je uspostavljeno zakonom distrikta i nezavisno je od zakonodavnih,
izvrnih i sudskih vlasti i policije (l. 68. statuta). nadlenosti pravobranilatva su da osigura
da se imovina distrikta koristi u skladu sa zakonom, da radnje i poslovi koje distrikt
poduzima budu u skladu sa zakonom. U skladu s tim pravobranilatvo je nadleno da daje
savjetodavna miljenja u vezi sa usklaenou postupaka institucija distrikta, moe
pokrenuti parnicu i zastupati u parnici pred sudovima (distrikta i drugim sudovima),
pokrenuti postupke i zastupati u postupcima u ime distrikta, ili pokretati postupke protiv
distrikta i lica odgovornih za krenje zakonskih obaveza distrikta.
U Poglavlju d glave v statuta Brko distrikta se navodi jo jedna institucija Kancelarija za
pravnu pomo Brko distrikta (l. 69.). Kancelarija za pravnu pomo ini dio pravosua
Brko distrikta. osnovana je s ciljem pruanja pravne pomoi graanima Brko distrikta
loeg imovnog stanja, tako to ih zastupa pred sudovima i tuilatvom Brko distrikta i
432
Brko distrikt
prua usmene savjete. Kancelarija je nezavisna institucija koja preduzima radnje pred
osnovnim sudom distrikta i apelacionim sudom distrikta i uestvuje u svim fazama
postupka u skladu sa zakonom. Uposlenike Kancelarije imenuje Pravosudna komisija, a
ine ih direktor Kancelarije (upravlja Kancelarijom) i advokati.
3. FEDERALIZAM vs. LOKALNA SAMOUPRAVA U BRKO DISTRIKTU

nemogue je govoriti o Brko distriktu BiH, a ne spomenuti problem federalizma i lokalne
samouprave u BiH. nemogue je, jer se upravo Brko distrikt javlja kao svojevrsna prelomna
taka, ili pak izvrstan primjer sueljavanja bosanskohercegovakog kvazifederalizma i
sveprisutnog problema lokalne samouprave u BiH.
Konanom arbitranom odlukom i statutom Brko distrikta ova teritorijalna cjelina je
definirana kao jedinica lokalne samouprave. Meutim, u nizu posebnosti distrikta moda
se izgubila ideja o ureenju distrikta kao jedinice lokalne samouprave, te se nastojanje za
ispravnim i funkcionalnim rjeenjima odmaklo od teorijske i zbiljske slike lokalne samouprave. Zbog toga se nameu brojna pitanja o ureenju BiH, njenom federalizmu i poziciji
Brko distrikta u itavoj toj konstelaciji egzistencije koegzistencije centralizma.
Pravni poloaj Brko distrikta, jedinstvene administrativne jedinice lokalne samouprave
koja je pod suverenitetom BiH, faktiki ima vie elemenata federalizma nego lokalne
samouprave. nerijetko ga se naziva teritorijem s posebnim statusom, odnosno treim
entitetom (Miljko, 2004: 204). Mnogo je razloga za ovakva razmiljanja, a ovaj dio e se
baviti upravo njima.
U statutu Brko distrikta (lan 8.) se navode ovlasti distrikta, meu kojima su i one koje se
de facto ubrajaju u ovlasti sredinjih tijela dravne vlasti, a ne jedinice lokalne samouprave.
Zbunjujue je da isti lan odreuje i one ovlasti koje uistinu jesu karakteristine za lokalnu
samoupravu, istovremeno dajui javnim organima distrikta i ovlasti karakteristine za
federalnu jedinicu. Pored toga, izvrena podjela vlasti nosi obiljeja (tri temeljne funkcije
zakonodavna, izvrna i sudska) jedinstvene dravne vlasti potpuno nekarakteristine za
jedinicu lokalne samouprave. naime, jedinica lokalne samouprave ne moe donositi zakone
niti imati zakonodavnu funkciju dravne vlasti (Miljko, 2004: 203), a Brko distrikt ima i
zakonodavnu vlast koja donosi zakone u skladu sa zakonodavnim postupkom (takoer
propisanim u statutu) i principom ustavnosti i zakonitosti. Zapravo, cjelokupna struktura
distrikta upuuje na federalizam, ali istovremeno distrikt ima i klasine poslove lokalnog
karaktera (poslovi vezani za javnu imovinu, infrastrukturu, javne usluge, itd.).
od posebne je vanosti i pitanje samog statuta. Postoje miljenja da je statut distrikta
poprimio obiljeja samog ustava i kao takav pretvara distrikt u trei entitet/federalnu
jedinicu (Miljko, 2004: 203). Ukoliko ozbiljno, sa aspekta bosanskohercegovake ustavnosti,
razmotrimo ovo vienje, dobit emo pravi zaarani krug kako inkorporirati u ustav (npr.
433
Lejla Lili
ustavnim amandmanom) jedinicu lokalne samouprave koja faktiki prelazi okvire lokalne
samouprave i iji temeljni pravni akt ima obiljeja ustava federalnih jedinica? odnosno,
kako formulirati odnose i ovlasti entiteta (federalnih jedinica) s distriktom (jedinicom lokalne
samouprave)? Potrebno je jo jednom ovdje istai i nadlenost sudova distrikta po pitanju
ustavnosti i zakonitosti statuta i zakona distrikta, koji imaju nadlenost apstraktne kontrole
pravnih normi, tj. poziciju ustavnog pravosua, pa da slika o statusu distrikta dobije jo
federalno-konfuznog kolorita.
nastojei rijeiti dvojbe o stvarnoj poziciji distrikta, sagledani su i odnosi distrikt kantoni
drava. ovakav nain raspodjele nadlenosti i direktna veza distrikta i savezne vlade se
neosporno ubrajaju u sferu federalnog (ne lokalne samouprave). Meutim, zanimljiva je
opservacija odnosa distrikt entiteti. U Konanoj odluci i amandmanu i na Ustav BiH stoji
da je Brko distrikt u zajednikom vlasnitvu oba entiteta, odnosno pripada i jednom i
drugom entitetu podjednako. Kondominijum za Brko distrikt znai da cjelokupni njegov
teritorij jeste zajedniko vlasnitvo i rs-a i FBiH, meutim niti jedan od entiteta nema
nikakva ovlatenja unutar granica distrikta (jer u njima upravlja unitarna vlada). ovdje
nalazimo potpunu kontradikciju u meunarodnoj praksi i pravnoj teoriji termin kondominij oznaava zajedniko upravljanje, odnosno zajedniku upravu dvije ili vie drava nad
nekim teritorijem do kojeg je dolazilo politikim kompromisom izmeu drava. ovdje to
nije sluaj. Jer distrikt jeste zajedniko vlasnitvo entiteta, ali isti ti entiteti nemaju nikakva
ovlatenja u distriktu. Kako prof. Miljko (2004) zapaa da je tako distrikt Brko, kao i cijela
BiH, stavljen pod konanu vlast visokog predstavnika (BiH) i njegova zamjenika (Brko); u
nekoj vrsti protektorata ili semiprotektorata.
iako Konana odluka ne obezbjeuje institucionalne mehanizme suradnje s entitetima,
sve je vei broj pitanja od zajednikog interesa, te je oHr taj koji podstie intenzivniju
saradnju izmeu kljunih zvaninika organa Brko distrikta i entitetskih rukovodnih
struktura.
Bez obzira na neusaglaenosti oko statusa Brko distrikta, smatra se da je ovaj model
autonomne samouprave uspjeno realiziran. international Crisis Group (iCG) vidi poloaj
Brko distrikta upravo kao autonomne samouprave u bosanskohercegovakom
federalizmu, a glavni razlog opstojnosti specifinog statusa distrikta vee za entitete.
i sada se namee pitanje: da li je Brko distrikt uistinu jedinica lokalne samouprave, trei
entitet ili teritorij s posebnim statusom u sklopu BiH? ili je pak neto izmeu? na osnovu
gore iznesenih injenica, moemo biti sigurni samo u jedno: distrikt Brko ima vie obiljeja
tree federalne jedinice (entiteta) ili jednim dijelom federalnog teritorija pod izravnom
federalnom vlasti Bosne i Hercegovine, samo nije jedinica lokalne samouprave (Miljko,
2004: 204). odnosno, primjenjujui normativne i komparativne metode, teko da emo
moi distrikt svrstati i objasniti kao jedinicu lokalne samouprave. ali moramo takoer imati
u vidu i nain nastanka ne samo distrikta, ve i BiH, kao i uistinu specifinu strukturu odnosa
u dravi BiH. i tada je teko objasniti jedinicu lokalne samouprave s federalnim obiljejima,
ali je lake shvatiti da takav model funkcionira.
434
Brko distrikt
4. sTATUs QUO ILI PROMJENE U BUDUNOSTI ZA BRKO DISTRIKT?

iz dosadanjeg teksta se moglo vidjeti da, i pored brojnih tekoa i neloginosti, Brko
distrikt BiH ipak funkcionira. da li je to dovoljno, ili pak treba unositi izmjene i poboljanja
u poloaju distrikta? Pri tome se misli na sam status i poloaj distrikta.
Perspektiva iz koje se gleda na pitanje Brko distrikta u budunosti ima nekoliko elemenata:
situacija i politika atmosfera u cijeloj BiH, neogranieni meunarodni nadzor u distriktu i
ustavna reforma.
neizostavno se mora sagledati i napredak Brko distrikta od uspostavljanja do danas. Mnogi
smatraju da su napravljeni izuzetni pomaci, naroito u izgradnji multietnikih institucija
vlasti, te navode upravo distrikt kao uspjean model funkcioniranja multietnike politike
zajednice (Mujki, 2008: par. 1). Pored toga, skuptina kontinuirano radi na svojoj
konstruktivnoj ulozi u realizaciji Konane odluke, napori na jaanju nezavisnog i kompe tentnog pravosua u Brko distriktu su se nastavili, vladina Kancelarija za privatizaciju je
uspjeno privatizirala dosta preduzea ime su privueni i domai i strani investitori, itd.
distrikt Brko ima iroku autonomiju u reguliranju svojih poslova donosi zakone, prikuplja
prihode, snosi odgovornost za policiju, obrazovanje, zdravstvo i vei dio ekonomske politike.
Meunarodni zvaninici esto su hvalili injenicu da je Brkom autonomija dopustila da
sprovede odlune reforme irokog spektra. U sistemu dva entiteta, Brko je anomalija. i
ta s tim?
Postoji nekoliko razliitih teorija i prijedloga o buduem moguem ureenju BiH. veina
istih se bazira na promjeni postojee federalne strukture/federalnih jedinica i to na nain
da se izvri pojednostavljenje postojee strukture (trostepenu federaciju pretvoriti u
dvostepenu). Posebno zanimljivu koncepciju je ponudio plan evropske inicijative za
stabilnost (http://www.esiweb.org/index.php?lang=en&id=156&document_id=49).
vrijednost ovog prijedloga je u tome da moe biti postignut korak po korak, zapoinjui
odmah.
Plan evropske inicijative za stabilnost donosi ideju o novom dravno-pravnom ureenju
BiH koji pak polazi od mape suvremene BiH, odnosno od postojeih autonomnih oblasti
Bosne deset kantona, rs i distrikt Brko od kojih svaki ima svoju zastavu i ustav, skuptinu
i birokraciju, prihode i odgovornosti. nova BiH bi izgledala kako slijedi: progresivno se ukida
Federacija (smatraju je historijskom nezgodom) i ustavna kategorija entiteta, postojalo bi
dvanaest autonomnih jedinica deset federalnih kantona, republika srpska i distrikt Brko.
ovime bi se stvorio evropski federalni sistem s centralnim, regionalnim i opinskim vladama
(troslojna federalna drava). da bi dokazali da je ovo rjeenje za uspostavu evropskog
federalnog modela, napravljena je usporedba tri cjeline BiH: distrikt Brko, republika srpska
i tuzlanski kanton. Prema napravljenoj usporedbi Brko distrikt bi se mogao nazvati prvim
kantonom, rs ima sve autonomne ovlasti kao i distrikt, te bi bila drugi kanton, a tuzlanski
kanton je najvaniji nivo vlasti za narod tuzlanske oblasti. Uprkos razliitim ustavnim
435
Lejla Lili
etiketama distrikt, entitet i kanton Brko, rs i tuzla igraju vrlo sline uloge u ustavnom
ustrojstvu Bosne i Hercegovine radi se o funkcionalno ekvivalentnim federalnim
jedinicama (http://www.esiweb.org/index.php?lang=en&id=156&document_id=49). ovo
se odnosi i na ostalih devet kantona.
Planom je predvieno da BiH mora postii sutinski napredak u vertikalnoj izgradnji drave,
ukoliko se misli nositi sa izazovima efikasnog pregovaranja s evropskom komisijom.
Pojednostavljena federalna struktura omoguava dravi da se izvue iz sjene entiteta i ima
direktan odnos sa svojim regijama. Pojednostavljena federalna struktura bi stvorila politiki
prostor u kojem bi tuzla, Zenica, rs i ostali dijelovi drave mogli zajedniki lobirati za
stvaranje jednakopravnijeg saveznog sistema, po njemakom ili vicarskom modelu.
Koliko bi ovaj plan mogao ispuniti oekivanja, nije sigurno. Meutim, ono po emu je
znaajan za distrikt jeste injenica da Brko distrikt stavlja u istu ravan, odnosno tretira ga
ravnopravno s kantonima i na taj nain uspostavlja federalnu dravu s 12 ravnopravnih
federalnih jedinica (distrikt, republika srpska i deset kantona).
Bez obzira na potencijalnu izmjenu ustrojstva Bosne i Hercegovine, Brko distrikt uistinu
moe posluiti kao izvrstan primjer uspjenosti multietnike zajednice, kojoj je
multietninost bila jedini nain za preivljavanje. ne govori se ovdje samo o pukom
preivljavanju nimalo sretnog perioda i uspostave posebnog statusa ove teritorije poenta
je u uspjehu modela ureenja koji se ne moe nai niti u pravnoj teoriji niti u uporednom
pravu.
436
REPUBLIKA SRPSKA
Sanja Golijanin
Saetak U radu je dat strukturalni prikaz Republike Srpske, jednog od dva ravnopravna entiteta
u Bosni i Hercegovini. U kratkim crtama izloen je proces stvaranja Republike Srpske, s
posebnim osvrtom na dejtonski mirovni sporazum. Polazei od ustavnih rjeenja opisano
je ustavno ureenje i organizacija vlasti u Republici Srpskoj. Zbog potrebe usklaivanja
sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske je mijenjan i dopunjavan s 121
amandmanom. Posebna panja posveena je odluci Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
o konstitutivnosti tri naroda na teritoriji Bosne i Hercegovine, jer ona predstavlja kljunu
odluku za itavo dananje ustavno ureenje, kako Bosne i Hercegovine, tako i njenih
entiteta. U Republici Srpskoj prihvaen je princip podjele vlasti na zakonodavnu, izvrnu
i sudsku vlast. Prihvaeni sistem podjele vlasti ima elemenata parlamentarnog i
predsjednikog sistema. lokalna samouprava je jedan od temelja ustavnog ureenja
Republike Srpske. Stoga je dat kratak osvrt na organizaciju sistema lokalne uprave.
Razmotreno je i pitanje odnosa Republike Srpske kao entiteta i drave Bosne i Hercegovine.
Kljune rijei: Republika Srpska, Ustav Republike Srpske, zakonodavna vlast, izvrna vlast, sudska vlast,
princip konstitutivnosti
1. UVOD
Proces stvaranja republike srpske na teritoriji bive socijalistike republike Bosne i
Hercegovine zapoeo je oktobra mjeseca 1991. godine. narodna skuptina republike srpske
donosila je brojne akte u cilju konstituisanja i funkcionisanja republike. tako je 28. februara
1992. godine, kao najvii pravni akt, donesen Ustav republike srpske. Meutim, prvi
meunarodni dokument u kojem se konstatuje postojanje republike srpske jeste enevski
sporazum koji je postignut septembra mjeseca 1995. godine. Ubrzo potom, uslijedio je
njujorki sporazum.
sredinom decembra 1995. godine, potpisivanjem dejtonskog mirovnog sporazuma, moe
se rei da zapoinje nova, druga faza ustavnopravnog i politikog ivota republike srpske.
republika srpska ima status entiteta. Ustavna rjeenja iz 1992. godine morala su biti
prilagoena Ustavu Bosne i Hercegovine, to je imalo za rezultat donoenje brojnih
amandmana na Ustav. taj proces je naroito intenziviran nakon donoenja etiri djelimine
odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda na teritoriji Bosne i
Hercegovine.
437
Sanja Golijanin
2. DEJTONSKI MIROVNI SPORAZUM

U periodu od 1991. do 1995. godine narodna skuptina republike srpske donijela je niz
akata u cilju stvaranja i funkcionisanja republike srpske. ne uputajui se u dublju analizu
pomenutog etverogodinjeg perioda funkcionisanja republike srpske, jer ona nije bila
meunarodno priznata, pomenuemo samo da je skuptina 9. januara 1992. godine
donijela deklaraciju o proglaenju republike srpskog naroda Bosne i Hercegovine. Ubrzo
zatim, 28. februara 1992. godine donijet je Ustav republike srpske Bosne i Hercegovine i
deklaracija o dravnom i politikom ureenju, koju je narodna skuptina usvojila 12. avgusta
iste godine, a kojom je, izmeu ostalog, utvreno i novo ime republika srpska
(Kuzmanovi, 2002: 332-334)
od dokumenata meunarodnog karaktera, prvi u kojima se konstatuje postojanje republike
srpske jesu enevski i njujorki sporazum. Postignuti su pod pokroviteljstvom organizacije
Ujedinjenih nacija i evropske unije, a na prijedlog Kontakt grupe sedam svjetskih sila.
Prvim sporazumom koji je postignut 8. septembra 1995. godine u enevi potvren je
suverenitet i teritorijalni integritet, te meunarodnopravni kontinuitet Bosne i Hercegovine
i utvreno je da se ona sastoji od dva entiteta republike srpske i Federacije BiH. Uvaen
je pravni poredak entiteta i najavljeno njihovo pravo na uspostavljanje posebnih paralelnih
veza sa susjednim dravama. njujorkim sporazumom, koji je postignut 26. septembra
1995. godine i koji je predstavljao nastavak enevskog sporazuma, dalje su utvreni
elementi budueg ustavnog, odnosno dravnog ureenja Bosne i Hercegovine, tj. utvreni
su dodatni dogovoreni principi u kojima su navedene institucije Bosne i Hercegovine i
najavljeni principi na kojima e se sprovesti izbori (trnka, 2006: 103).
Ustavno prekrajanje Bosne i Hercegovine okonano je dejtonskim mirovnim sporazumom
koji je potpisan 14. decembra 1995. godine. njime je zvanino okonan troipogodinji rat
u Bosni i Hercegovini i postavljena sadanja organizaciona struktura nae zemlje. dejtonski
sporazum se sastoji od opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini i 11
dodataka (aneksa). svi dokumenti, a posebno opti okvirni sporazum i aneks 4 Ustav
BiH, predstavljaju osnovne konstitutivne akte kojima je utvren status republike srpske u
okviru Bosne i Hercegovine.
republika srpska nastavila je postojanje kao jedan od dva ravnopravna entiteta u Bosni i
Hercegovini, sa svim dotadanjim institucijama vlasti, ali sa ustavnim rjeenjima
prilagoenim Ustavu Bosne i Hercegovine. entiteti su, naime, bili obavezani Ustavom Bosne
i Hercegovine da u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog ustava usklade
svoje ustave sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
438
Republika Srpska
3. USTAV REPUBLIKE SRPSKE

Ustav republike srpske predstavlja temelj itavog pravnog poretka i pravni osnov
funkcionisanja projektovanog ustavnog i politikog sistema republike srpske. Ustav iz
1992. godine1 je viestruko mijenjan i dopunjavan ustavnim amandmanima, ali su njegova
koncepcija i struktura ostale iste. on je raen po uzoru na Ustav sFrJ iz 1974. godine,
odnosno na Ustav savezne republike Jugoslavije iz 1992. godine.
Ustav republike srpske ine dva dijela: preambula i normativni dio. Preambula Ustava je
relativno kratka i ima za cilj da istakne osnovne vrijednosti na kojima poiva ustavno
ureenje republike.2 normativni dio Ustava sadri 140 lanova dopunjenih s 121
amandmanom. normativni dio je podijeljen na dvanaest poglavlja: i osnovne odredbe, ii
Ljudska prava i slobode, iii ekonomsko i socijalno ureenje, iv Prava i dunosti republike,
v organizacija republike (1. narodna skuptina, 2. Predsjednik republike, 3. vlada, 4.
republika uprava), vi teritorijalna organizacija, vii odbrana, viii Ustavnost i zakonitost, iX
Ustavni sud, X sudovi i javna tuilatva, Xi Promjene ustava i Xii Zavrne odredbe.
amandmani na Ustav republike srpske usvajani su i proglaavani ve od maja mjeseca
1992. godine. ne obrazlaui detaljno sve izmjene i dopune Ustava koje su uslijedile tokom
1992. i 1996. godine, najvei znaaj imaju amandmani LXviXCii koji su donijeti 2002.
godine od strane tadanjeg visokog predstavnika meunarodne zajednice u Bosni i
Hercegovini Wolfganga Petritscha, a u cilju sprovoenja etiri djelimine odluke Ustavnog
suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda u cijeloj Bosni i Hercegovini. Posljednje
izmjene Ustava republike srpske uslijedile su nakon prenoenja nadlenosti u oblasti
odbrane na institucije Bosne i Hercegovine, koje je narodna skuptina usvojila na sjednici
odranoj 28. decembra 2005. godine (amandmani CXiCXXi). Ustav je dakle, mijenjan i
dopunjavan 121 amandmanom.
1
2
Preieni tekst Ustava republike srpske objavljen je u slubenom glasniku republike srpske, br.
21/92 od 31. decembra 1992. godine.
Prvobitni tekst preambule, koji je dopunjavan amandmanima XXvi i Liv, glasio je: Polazei od
prirodnog, neprenosivog i neotuivog prava srpskog naroda na samoopredjeljenje, na osnovu koga
kao i svaki slobodan i suveren narod, slobodno odluuje o svom politikom i dravnom statusu i
obezbjeuje svoj ekonomski, socijalni i kulturni razvoj (...). nakon djelimine odluke Ustavnog suda
BiH o konstitutivnosti naroda od 1. jula 2000. godine, kojom su odreeni stavovi preambule proglaeni
neustavnim, narodna skuptina republike srpske je preambulu zamijenila amandmanom LXvi
donesenim 2002. godine. novi tekst preambule sada se poziva na potovanje volje konstitutivnih
naroda i graana da obrazuju i ouvaju republiku srpsku i da ustavno ureenje republike utemelje
na potovanju ljudskog dostojanstva, slobode i jednakosti, nacionalne ravnopravnosti (...). U preambuli
se naglaava opredjeljenje republike srpske za potpuno potovanje i doslednu primjenu opteg
okvirnog sporazuma o miru za Bosnu i Hercegovinu, kojim se nedvosmisleno prihvata, potvruje i
garantuje ustavnopravni poloaj republike srpske, kao jednog od dva entiteta u sastavu Bosne i
Hercegovine. iz navedenog proizlazi da Bonjaci i Hrvati nisu bili konstitutivni narodi na teritoriji
republike srpske sve do usvajanja ustavnih amandmana 2002. godine.
439
Sanja Golijanin
4. USKLAIVANJE USTAVA REPUBLIKE SRPSKE SA

USTAVOM BOSNE I HERCEGOVINE
odredbom Ustava Bosne i Hercegovine (lan iii taka 3b), prema kojoj su entiteti i njihove
nie jedinice duni potovati Ustav Bosne i Hercegovine kojim se stavljaju van snage
odredbe entitetskih ustava i zakona koji su u suprotnosti s njim, izraen je jasan stav o
hijerarhiji ustavnih akata u Bosni i Hercegovini. suprematijom Ustava Bosne i Hercegovine
zajameno je jedinstvo pravnog poretka zemlje. entiteti su bili duni da usklade svoje
ustave sa Ustavom Bosne i Hercegovine do 15. marta 1996. godine. s obzirom da to nije
realizovano u predvienom roku, marta mjeseca 1998. godine pokrenut je postupak pred
Ustavnim sudom Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti brojnih odredaba entitetskih
ustava za koje je utvreno da su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je 2000. godine donio etiri djelimine odluke kojima je
ponitio veliki broj odredaba entitetskih ustava. intervencija Ustavnog suda je bila
usmjerena na eliminisanje elemenata dravnosti entiteta i na sprovoenje principa
konstitutivnosti Bonjaka, Hrvata i srba na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine.
U pogledu konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini posebno je znaajna trea
djelimina odluka Ustavnog suda od 30. juna i 1. jula 2000. godine u kojoj je Ustavni sud
Bosne i Hercegovine odluio da je iskljuenje bilo kojeg konstitutivnog naroda iz uivanja,
ne samo graanskih, nego i prava naroda u cijeloj Bosni i Hercegovini u suprotnosti s
pravilima o nediskriminaciji koja su sadrana u Ustavu Bosne i Hercegovine, a koja su
utvrena u cilju ponovne uspostave multietnikog drutva koje se zasniva na jednakim
pravima Bonjaka, Hrvata i srba kao konstitutivnih naroda i svih graana.
Usljed nedostatka potrebne volje tadanje politike elite za usvajanje amandmana na Ustav
republike srpske i Ustav Federacije BiH, tadanji visoki predstavnik meunarodne zajednice
u Bosni i Hercegovini Wolfgang Petritsch formirao je komisije na nivou entiteta koje su
imale zadatak da pripreme amandmane na Ustav republike srpske, odnosno Ustav
Federacije Bosne i Hercegovine u cilju sprovoenja odluke Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine o konstitutivnosti naroda. Meutim, kako nije postignut politiki konsenzus,
visoki predstavnik je donio odluku o usvajanju amandmana LXviXCii na Ustav republike
srpske, kojima je uvedeno naelo konstitutivnosti naroda, a ne veinsko naelo.
Pomenutim ustavnim amandmanima predvieno je osnivanje vijea naroda republike
srpske iji je zadatak zatita vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda u Bosni i
Hercegovini, te regulisana procedura i mehanizmi zatite navedenog interesa. s obzirom
na injenicu da vijee naroda republike srpske nije izjednaeno u svojim ovlaenjima s
narodnom skuptinom, time narodna skuptina republike srpske nije postala dvodomna,
za razliku od zakonodavnih tijela Bosne i Hercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine.
amandmanima iz 2002. godine predvieno je i da predsjednik republike srpske ima dva
potpredsjednika iz reda razliitih konstitutivnih naroda, da predsjednik i potpredsjednici
440
Republika Srpska
vlade ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda, te da najmanje etiri poslanika u
narodnoj skuptini republike srpske budu iz reda jednog konstitutivnog naroda. Utvren
je nacionalni sastav vlade, u skladu sa ustavnim principom da konstitutivni narodi i
pripadnici ostalih naroda moraju biti srazmjerno zastupljeni u javnim institucijama
republike srpske.3 Princip konstitutivnosti naroda primijenjen je i prilikom imenovanja
sudija Ustavnog suda i vrhovnog suda republike srpske.
amandmanskim putem iz Ustava republike srpske brisane su i sve odredbe koje su imale
isto dravni karakter, kao i one nadlenosti koje su, prema Ustavu Bosne i Hercegovine, u
iskljuivoj nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine. Kao to je prethodno reeno, Ustav
republike srpske je mijenjan i dopunjavan s 121 amandmanom.
5. USTAVNI STATUS REPUBLIKE SRPSKE

republika srpska i Federacija Bosne i Hercegovine imaju status entiteta u Bosni i
Hercegovini. entiteti su nastali transformacijom unutranjeg ureenja Bosne i Hercegovine.
Prema izvornom tekstu Ustava republike srpske, republika srpska je bila definisana kao
drava srpskog naroda. ta ustavna odredba je amandmanskim putem mijenjana vie puta,
istina neznatno,4 da bi tek intervencijom visokog predstavnika meunarodne zajednice, u
cilju sprovoenja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda,
bilo propisano da republika srpska predstavlja ravnopravan entitet u sastavu Bosne i
Hercegovine u kojem srbi, Bonjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, te ostali narodi i
graani, ravnopravno uestvuju u vrenju vlasti u republici srpskoj (amandman LXvii).
republika srpska samostalno obavlja svoje ustavotvorne, zakonodavne, izvrne i sudske
funkcije. dakle, slobodno organizuje svoju entitetsku strukturu i pravni poredak. Prava i
dunosti republike srpske ostvaruju se preko republikih institucija, organa i organizacija
(narodne skuptine, vlade, predsjednika republike, redovnih sudova, Ustavnog suda,
republikih uprava, upravnih organizacija, pa djelimino i lokalne samouprave i dr.).
dakle, republika srpska i Federacija BiH ustavnopravno imaju status entiteta u sastavu
Bosne i Hercegovine. Kao kreacije unutranjeg prava nemaju status drave u meunarodnom pravu. (trnka, 2006: 262). Meutim, Ustavom Bosne i Hercegovine predvieno
je da entiteti mogu zakljuivati meunarodne sporazume, ali samo uz saglasnost
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, potujui pri tome suverenitet, teritorijalni
3
Princip srazmjerne zastupljenosti se bazira na popisu stanovnitva iz 1991. godine, sve dok se u
potpunosti ne sprovede aneks 7. (sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima) dejtonskog mirovnog
sporazuma.
amandman XXvii od 11. novembra 1994. godine, republika srpska je suverena drava srpskog naroda.
svi graani republike su ravnopravni. amandman XLiv od 2. aprila 1996. godine, republika srpska
je drava srpskog naroda i svih njenih graana.
441
Sanja Golijanin
integritet, Ustav i pravni poredak Bosne i Hercegovine. Parlamentarna skuptina moe

zakonom predvidjeti odreene vidove sporazuma za koje nije potrebna saglasnost (lan
iii taka 2. Ustava Bosne i Hercegovine).
Pored mogunosti da zakljuuju sporazume s dravama i meunarodnim organizacijama,
saglasno odredbama Ustava Bosne i Hercegovine, republika srpska i Federacija Bosne i
Hercegovine imaju pravo da uspostavljaju i specijalne paralelne odnose sa susjednim
dravama, potujui suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine (lan iii taka
2a Ustava). Ustavni sud Bosne i Hercegovine moe ponititi sporazum entiteta sa susjednom
dravom ako utvrdi da je prekrena ova ustavna obaveza.
dana 5. marta 2001. godine u Banjoj Luci je potpisan sporazum o specijalnim paralelnim
vezama izmeu republike srpske i savezne republike Jugoslavije. nakon raspada srJ,
republika srpska i republika srbija su, u novim okolnostima, pristupile obnovi sporazuma.
tako je 26. septembra 2006. godine u Banjoj Luci potpisan sporazum o uspostavljanju
specijalnih i paralelnih odnosa izmeu republike srpske i republike srbije, ijim je
potpisivanjem prestao da vai sporazum iz 2001. godine.
U tekstu sporazuma, pored ostalog, navedeno je da republika srpska i srbija uspostavljaju
specijalne paralelne veze u skladu s dejtonskim sporazumom, uz uvjerenje da je uspostavljanje trajnog mira i stabilnosti u regionu od obostranog interesa. naglaeno je
potovanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta i politike nezavisnosti Bosne i Hercegovine i uvaavanje ustavne podjele nadlenosti drave Bosne i Hercegovine i njenih entiteta.
takoe se izraava uvjerenje da e uspostavljanje specijalnih i paralelnih odnosa doprinijeti
demokratskom, drutvenom i privrednom razvoju srbije i republike srpske, Bosne i
Hercegovine i regiona u cjelini.
Cilj pomenutog sporazuma jeste razvoj institucionalnih i drugih oblika saradnje izmeu
republike srpske i republike srbije u okviru optih politikih i privrednih uslova, kao i
unapreenje saradnje izvrnih, zakonodavnih i drugih institucija republike srpske i srbije.
lanom 2. sporazuma predvieno je da republika srpska i republika srbija unapreuju
saradnju u oblasti privrede i korienja privrednih resursa, planiranja, privatizacije i
denacionalizacije, zakonodavstva, nauke i tehnologije, obrazovanja, kulture i sporta,
zdravstva i socijalne politike, turizma i zatite okoline, informisanja, zatite sloboda i prava
graana, te suzbijanja kriminala, a sve u skladu s dejtonskim mirovnim sporazumom i
ustavima republike srpske i Bosne i Hercegovine. U cilju uspjenog sprovoenja sporazuma
osnovano je vijee za saradnju republike srpske i republike srbije koje ine predsjednici
i premijeri republike srpske i republike srbije (http://www.voanews.com/serbian/archive
/2006-09/voa2.cfm). Pojedini pravni teoretiari smatraju da e ustavni institut uspostavljanja
posebnih paralelnih odnosa sa susjednim dravama praktino izgubiti svaki smisao u
procesu pribliavanja i ukljuivanja cijelog regiona u evroatlantske integracije.
442
Republika Srpska
6. USTAVNO UREENJE REPUBLIKE SRPSKE

republika srpska je jedan od dva ravnopravna entiteta u Bosni i Hercegovini u kojoj je
Ustavom uspostavljeno unitarno ureenje. od svog nastanka, republika srpska je zadrala
unitarnu dravnu strukturu, a njena teritorijalna organizacija ureena zakonom, ini
jedinstven sistem lokalne samouprave tog entiteta, kojim je teritorija republike srpske
podijeljena na optine i gradove (Miljko, 2006: 255).
odredbom lana 5. Ustava republike srpske propisani su osnovni principi i instituti na
kojima se temelji ustavno ureenje republike. to su: garantovanje i zatita ljudskih prava
i sloboda u skladu s meunarodnim standardima, koje Ustav garantuje odreenim pravnim
sredstvima; obezbjeenje konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda i zatite vitalnog interesa
konstitutivnih naroda; socijalna pravda; vladavina prava koja predstavlja osnovni princip
svakog demokratskog drutva; trina privreda; parlamentarna demokratija i podjela vlasti;
viestranaki sistem, slobodni izbori, lokalna samouprava; zatita prava etnikih grupa i
drugih manjina.
Ustavom je predvien irok spektar ljudskih prava i sloboda (l. 10-49. Ustava).5 demokratski
karakter ustavnog ureenja cijeni se po stepenu ostvarivanja i garantovanja ljudskih prava
i sloboda. Jer, iako se demokratija ne svodi na ljudska prava, demokratije nema bez ljudskih
prava. (Markovi, 2002: 555).
drutveno-ekonomski odnosi su takoe bitna osnova svake drave. Ustavom Bosne i
Hercegovine utvreni su osnovni principi ekonomsko-socijalnog ureenja, a potpunije
osnove ekonomsko-socijalnog ureenja razraene su entitetskim ustavima, konkretno
normirane brojnim imovinskim zakonima. Prema tekstu Ustava republike srpske, ekonomsko-socijalno ureenje republike zasniva se na: ravnopravnosti svih oblika svojine i
slobodnom privreivanju, samostalnosti privrednih subjekata u sticanju i raspodjeli dobiti,
slobodnom kretanju robe, rada i kapitala u republici, zabrani monopola svih vrsta, zatiti
prirodnih bogatstava, nekretnina i stvari od privrednog, kulturnog i istorijskog znaaja.
organizacija vlasti, u naelu, zasniva se na principu podjele vlasti na zakonodavnu, izvrnu
i sudsku. Ustavom republike srpske uspostavljeno je unitarno ureenje republike.
Graani republike imaju dravljanstvo republike srpske. naime, federalne drave, kakva
je i Bosna i Hercegovina, poznaju uz jedinstveno dravljanstvo i dravljanstvo svojih
5
Ustavom republike srpske predviena je zatita linih, politikih, ekonomskih, socijalnih i drugih prava
i sloboda. Korelativi tim pravima su posebne dunosti graana predviene lanovima 45, 46. i 63.
Ustava, kao to je dunost pokoravanja Ustavu i zakonima republike srpske, obaveza plaanja poreza,
pruanja pomoi u nevolji. Potrebno je istai da je amandmanima Lvii na Ustav republike srpske
predvieno da se u sluaju razliitosti, ili u sluaju da neka prava nisu nikako ili nisu dovoljno utvrena
Ustavom republike srpske, primjenjuju odredbe o ljudskim pravima i slobodama Ustava Bosne i
Hercegovine ili evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda kao i njeni protokoli.
443
Sanja Golijanin
sastavnih jedinica (Miljko, 2006: 91). tako je i Ustavom Bosne i Hercegovine (lan i taka
7) predvieno da postoji dravljanstvo Bosne i Hercegovine, koje je regulisano od strane
Parlamentarne skuptine BiH, i entitetsko dravljanstvo, koje regulie svaki entitet.
osim entitetskog dravljanstva, republika srpska ima i svoje simbole zastavu, grb i himnu,
koji se ureuju ustavnim zakonom.
inae, prema ustavnoj odredbi, republici pripadaju sve dravne funkcije, osim onih koje
su Ustavom Bosne i Hercegovine izriito prenesene na njene institucije. teritorija republike
je jedinstvena, nedjeljiva i neotuiva (amandman XLv). na osnovu dejtonskog mirovnog
sporazuma, republici srpskoj pripada 49 procenata teritorije Bosne i Hercegovine.
7. ORGANIZACIJA VLASTI U REPUBLICI SRPSKOJ

organizacija vlasti u republici srpskoj zasniva se na naelu podjele vlasti. Podjela vlasti se
javlja kao organizaciono naelo i nain ureenja odnosa izmeu zakonodavne, izvrne i
sudske vlasti.6 Ustavotvornu i zakonodavnu vlast vri narodna skuptina, izvrnu vlast vlada
i sudsku vlast vrhovni i ostali sudovi. amandmanima LXXviLXXiX na Ustav republike
srpske iz 2002. godine, kojima je na osnovu odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o
konstitutivnosti naroda izvreno usaglaavanje ovog ustava sa Ustavom Bosne i Hercegovine, predvieno je da zakonodavnu vlast u republici srpskoj vre narodna skuptina i
vijee naroda republike srpske. Pri tome, vijee naroda republike srpske ne uestvuje u
postupku donoenja zakona, propisa i drugih akata sa narodnom skuptinom, nego vri
kontrolu izglasanih zakona i drugih propisa radi utvrivanja da li se istim ugroavaju vitalni
nacionalni interesi konstitutivnih naroda. tek ukoliko vijee naroda utvrdi da su vitalni
interesi konstitutivnih naroda ugroeni, uestvuje u zakonodavnom postupku ravnopravno
s narodnom skuptinom republike srpske. U strukturi vrhovne vlasti je i predsjednik
republike, koji predstavlja republiku i izraava njeno jedinstvo. Zatitu ustavnosti i
zakonitosti obezbjeuje Ustavni sud republike srpske. samo su optine i gradovi ustavne
kategorije, i to kao oblici lokalne samouprave.
U nastojanju da se obezbijedi potovanje naela ravnopravnosti sva tri konstitutivna naroda,
amandmanom LXXvi taka 2. iz 2002. godine, predvieno je i da se najvie dvije od est
Ustavom utvrenih funkcija u zakonodavnoj, izvrnoj i sudskoj vlasti mogu popuniti iz reda
istog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih: predsjednik vlade, predsjedavajui narodne
skuptine, predsjedavajui vijea naroda, predsjednik vrhovnog suda, predsjednik Ustavnog
suda i republiki javni tuilac.
6
Pored toga to su u sistemu podjele vlasti zakonodavna, izvrna i sudska vlast meusobno odvojene,
treba istai da u savremenim uslovima nije objektivno oekivati da meusobno podijeljene vlasti
nemaju ba nikakvog uticaja jedna na drugu, jer bi to spreavalo ostvarivanje unutranjeg jedinstva.
stoga se u praksi esto odstupa od stroge primjene tog principa, u smislu meusobne interakcije
zakonodavne, izvrne i sudske vlasti s ciljem uspostavljanja meusobne ravnotee.
444
Republika Srpska
7.1. ZAKONODAVNA VLAST

U sistemu podjele vlasti koji je prihvaen u republici srpskoj, narodna skuptina se javlja
kao najvia ustavotvorna i zakonodavna vlast. Kao to je ve reeno, zakonodavnu vlast
vri i vijee naroda republike srpske u cilju zatite vitalnih nacionalnih interesa
konstitutivnih naroda.
struktura i nain izbora narodne skuptine je razliit od strukture i naina izbora zakonodavnog tijela u Federaciji BiH. narodna skuptina republike srpske je jednodomna i ima
83 narodna poslanika koji se biraju na neposrednim izborima na period od etiri godine
(lan 71. i amandman Lii Ustava). narodni poslanici se biraju u izbornim jedinicama prema
proporcionalnom principu kojim se obezbjeuje da sve optine budu na odgovarajui
nain zastupljene u narodnoj skuptini republike srpske (amandman XXXvi taka 2).7
narodna skuptina ima predsjednika i dva potpredsjednika koje bira na period od etiri
godine. Ustavnim amandmanima iz 2002. godine propisano je da u sastavu narodne
skuptine moraju biti zastupljena najmanje po etiri poslanika iz reda svakog od konstitutivnih naroda.
Mandat narodnih poslanika moe biti produen u sluaju ratnog stanja i neposredne ratne
opasnosti, sve dok to stanje traje. s druge strane, Ustavom je u lanu 72. predviena i
mogunost samorasputanja skuptine, tj. donoenje odluke o kraem trajanju mandata
od predvienog etvorogodinjeg mandata.8 Jedan od naina prijevremenog prestanka
mandata narodne skuptine jeste i mogunost rasputanja skuptine od strane predsjednika republike srpske, koji je pritom obavezan da prethodno saslua miljenje predsjednika
vlade i predsjednika narodne skuptine.
Poslanici u narodnoj skuptini i lanovi vijea naroda uivaju imunitet, to znai da ne
mogu biti krivino ili graansko odgovorni za radnje izvrene u okviru njihovih dunosti u
skuptini, odnosno vijeu naroda republike srpske. narodna skuptina radi u stalnom
zasjedanju i po pravilu odluuje veinom glasova svojih poslanika, ukoliko nije propisana
posebna veina (amandman XXXvii).
Prva od nadlenosti narodne skuptine navedena u Ustavu republike srpske jeste
odluivanje o promjeni Ustava (lan 70. Ustava). Ustavne promjene se vre po oteanom
7
U proporcionalnom izbornom sistemu mandati se dodjeljuju politikim strankama srazmjerno broju

osvojenih glasova na izborima. Kao takav, ovaj sistem obezbjeuje da se u narodnoj skuptini izraavaju
interesi razliitih drutvenih grupacija, zastupljenost manjina i sl., to narodnoj skuptini republike
srpske daje puniji legitimitet.
narodna skuptina republike srpske moe na prijedlog najmanje trideset narodnih poslanika skratiti
svoj mandat, a uslovi za to su najmanje dvotreinska veina glasova od ukupnog broja poslanika i da
nije proglaeno ratno stanje ili neposredna ratna opasnost. U tom sluaju, predsjednik republike
raspisuje izbore za novu narodnu skuptinu koji se moraju odrati u roku od 60 dana od dana
donoenja odluke o skraivanju mandata.
445
Sanja Golijanin
postupku u odnosu na obini zakonodavni postupak, to je garancija ouvanja osnovnih

principa ustavnog poretka republike srpske.9
U svijetu je opteprihvaeno naelo parlamentarne suprematije u smislu da zakone moe
donositi jedino parlament. tako je i u nadlenosti narodne skuptine republike srpske
donoenje zakona, ali i drugih propisa i optih akata (deklaracije, rezolucije, preporuke,
odluke, zakljuci). Pravo narodne skuptine da donosi budet za sve republike organe je
neprikosnoveno. U njenoj nadlenosti je i donoenje prostornog plana i plana razvoja (lan
70. taka 3 Ustava). narodna skuptina utvruje teritorijalnu organizaciju republike,
raspisuje republiki referendum, odluuje o zaduenju republike, raspisuje izbore za
narodne poslanike i za predsjednika republike srpske, bira delegate iz republike srpske u
dom naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
s obzirom na to da je Ustavom republike srpske naelno usvojen parlamentarni sistem
vlasti, to je u nadlenosti skuptine i izbor i razrjeenje vlade i kontrola nad njenim radom.
narodna skuptina razmatra izvjetaje o radu vlade (ministara), a kontrola se ostvaruje i
drugim oblicima djelovanja, kao to su poslanika pitanja, interpelacije, anketni odbori,
komisije itd. skuptina daje amnestiju, ratifikuje sporazume koje republika srpska, uz
pristanak Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, zakljui s drugim dravama i
meunarodnim organizacijama i obavlja niz drugih poslova u skladu sa Ustavom i zakonom
(lan 70. Ustava dopunjen amandmanom LiX i amandmanom Cvii).
Poslovnikom narodne skuptine republike srpske (slubeni glasnik republike srpske,
br. 79/07) detaljno su razraene ustavne norme o organizaciji, nadlenostima i nainu rada
ovog organa .
od prvih poslijedejtonskih izbora odranih 1996. godine, pa do posljednjih, odranih u
oktobru mjesecu 2010. godine, primjetne su znaajne razlike u pogledu stranakog sastava
narodne skuptine republike srpske (Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine.
Statistika. Preuzeto 15. novembra. 2010. s http:// www. izbori.ba).
iz tabelarnog prikaza stranakog sastava narodne skuptine za period 1996-2010. godine,
moe se zakljuiti da su politike partije s nacionalnim predznakom, poput srpske
demokratske stranke i srpske radikalne stranke, vremenom gubile povjerenje graana, to
se odrazilo i na broj osvojenih poslanikih mandata u skuptini. s druge strane, primjetno
9
Prijedlog ustavnih promjena moe inicirati predsjednik republike srpske, vlada i najmanje trideset
narodnih poslanika. skuptina, veinom glasova narodnih poslanika odluuje o prijedlogu da se
pristupi promjeni Ustava, a zatim utvruje nacrt akta o promjeni Ustava i stavlja ga na javnu raspravu.
nakon odrane javne rasprave o nacrtu, Komisija za ustavna pitanja narodne skuptine utvruje
prijedlog ustavnih amandmana o kojem odluuju narodna skuptina i vijee naroda republike srpske.
Promjena ustava je usvojena ako za nju glasa najmanje dvije treine od ukupnog broja narodnih
poslanika i veina lanova vijea naroda iz svakog konstitutivnog naroda i ostalih. U sluaju da narodna
skuptina ne usvoji predloene amandmane, o istom pitanju se ne moe raspravljati u skuptini prije
isteka tri mjeseca.
446
Republika Srpska
Godina
odravanja
optih izbora
savez nezavisnih
socijaldemokrata
snsd-Milorad dodik
srpska
demokratska
stranka sds
Partija
demokratskog
progresa PdP
srpska radikalna
stranka republike
srpske
1996.
1998.
2000.
2002.
2006.
2010.
6
11
19
41
37
45
19
31
26
17
18
11
9
8
7
6
11
4
2
1
Godina
odravanja
optih izbora
stranka za
Bosnu i Hercegovinu
1996.
1998.
2000.
2002.
2006.
2010.
4
4
4
14
6
6
3
2
10
3
3
4
6
1
1
1
Godina
odravanja
optih izbora
socijalistika partija
demokratski
narodni savez
dns
Hrvatska
demokratska
zajednica HdZ
narodna
demokratska stranka
1996.
1998.
2000.
2002.
2006.
2010.
10
4
3
3
4
10
3
3
4
6
stranka
socijaldemokratska
demokratske akcije
partija BiH
sda
sdP BiH
nova hrvatska
inicijativa nHi
je znatno jaanje saveza nezavisnih socijaldemokrata snsd-Milorad dodik na politikoj

sceni republike srpske. snsd danas ini vodeu politiku partiju u republici srpskoj.
Politike stranke ije glasako tijelo ine uglavnom Bonjaci i Hrvati, poput stranke
demokratske akcije, socijaldemokratske partije BiH itd. imaju takoe odreeni uticaj na
politika zbivanja u republici srpskoj, s obzirom na to da su konstantno, istina s minimalnim
brojem poslanika, zastupljene u narodnoj skuptini republike srpske. Meutim, i pored
promijenjene stranake strukture narodne skuptine u odnosu na period od 1996-2002.
godine i dalje su prisutne velike i brojne potekoe u uspostavljanju bolje meuentitetske
saradnje i jaanja institucija Bosne i Hercegovine.
vijee naroda republike srpske sastavljeno je na principu paritetnog predstavljanja
konstitutivnih naroda i na odgovarajuoj zastupljenosti pripadnika ostalih naroda
(amandman LXXviii na Ustav). tako, vijee naroda ima 28 lanova, po osam lanova iz reda
svakog konstitutivnog naroda i etiri lana iz reda ostalih. njihov mandat traje etiri godine,
pod uslovom da taj mandat ne istekne ranije kao rezultat skraivanja mandata narodne
447
Sanja Golijanin
skuptine ili njenog rasputanja, kada prestaje mandat i vijea naroda. vijee naroda
republike srpske ima jednog predsjedavajueg i tri potpredsjedavajua, tako da je po
jedna funkcija pripala svakom konstitutivnom narodu i ostalim.
delegate u vijeu naroda biraju odgovarajui klubovi poslanika u narodnoj skuptini. dakle,
za razliku od narodne skuptine, vijee naroda republike srpske bira se posrednim putem.
U sluaju da broj lanova jednog kluba delegata u vijeu naroda bude vei od broja
predstavnika u odgovarajuem klubu narodne skuptine, dodatni broj delegata bira klub
koji se formira u tu svrhu iz reda odbornika pripadnika odgovarajueg konstitutivnog naroda
u skuptinama optina u republici srpskoj (lan 71. Ustava dopunjen amandmanom LXXviii).
nadlenost vijea naroda republike srpske jeste da odluuje da li je nekim zakonom,
drugim propisom ili optim aktom koji donese narodna skuptina povrijeen vitalni
nacionalni interes nekog od konstitutivnih naroda. 10 Pri tome su predviene razliite
procedure za razmatranje i usvajanje konanog teksta zakona ili drugog propisa
(amandman LXXXii).
7.2. IZVRNA VLAST
Prema Ustavu, izvrnu vlast u republici srpskoj vri vlada, dok predsjednik republike
predstavlja republiku i izraava njeno jedinstvo. vlada se bira na period od etiri godine,
poslije svakog konstituisanja novoizabrane narodne skuptine. vladu ine predsjednik,
dva potpredsjednika i ministri, s tim da predsjednik i potpredsjednici vlade ne mogu biti
iz reda istog konstitutivnog naroda (lan 92. Ustava dopunjen amandmanom LXXXiv).
intervencijom visokog predstavnika u cilju sprovoenja odluke Ustavnog suda Bosne i
Hercegovine o konstitutivnosti naroda, nacionalni sastav vlade je usaglaen sa ustavnim
principom da sve institucije javne vlasti na svim nivoima moraju odraavati nacionalnu
strukturu prema popisu stanovnitva iz 1991. godine, sve dok se u potpunosti ne sprovede
aneks 7. dejtonskog mirovnog sporazuma. tako je ustavnim amandmanima iz 2002. godine
utvren i broj i nacionalna struktura vlada oba entiteta. vlada republike srpske pored
predsjednika ima i 16 ministara koji se biraju iz reda sva tri konstitutivna naroda. osam
ministara se bira iz reda srpskog, pet iz reda bonjakog i tri iz reda hrvatskog naroda.
Predsjednik vlade moe imenovati jednog ministra iz reda ostalih iz kvote najbrojnijeg
konstitutivnog naroda. novoimenovani predsjednik vlade je aleksandar dombi iz saveza
nezavisnih socijaldemokrata.
10
vitalni nacionalni interesi konstitutivnih naroda definisani su amandmanom LXXvii na sljedei nain:
ostvarivanje prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni u svim organima vlasti (zakonodavnim, izvrnim i sudskim); identitet jednog konstitutivnog naroda; ustavni amandmani; organizacija
organa javne vlasti; jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu odluivanja; obrazovanje, vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno nasljee; teritorijalna organizacija; sistem javnog
informisanja i druga pitanja koja se mogu tretirati kao pitanja od vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko
tako smatra dvije treine jednog od klubova delegata konstitutivnih naroda u vijeu naroda.
448
Republika Srpska
Jedno od osnovnih obiljeja parlamentarnog sistema vlasti jeste politika odgovornost

vlade pred parlamentom. vlada republike srpske odgovara narodnoj skuptini, koja joj
moe izglasati nepovjerenje. s druge strane, vlada moe postaviti pitanje svog povjerenja
u narodnoj skuptini. Ukoliko narodna skuptina izglasa nepovjerenje vladi, donosi odluku
o razrjeenju vlade i o tome obavjetava predsjednika republike srpske (lan 308. Poslovnika narodne skuptine republike srpske).
saglasno lanu 94. Ustava, predsjednik i lanovi vlade mogu i sami podnijeti ostavke.
ostavku predsjednika vlade moe zatraiti i predsjednik republike srpske na inicijativu
najmanje 20 poslanika i poto saslua miljenje predsjednika narodne skuptine i vlade,
ukoliko smatra da je dolo do krize u funkcionisanju vlade. Ukoliko se desi da predsjednik
vlade odbije da podnese ostavku, predsjednik republike ga moe razrijeiti, to za sobom
povlai ostavku cijele vlade (lan 94. Ustava dopunjen amandmanom XLi). ne postoji
institut inkompatibilnosti, tako da lanovi vlade mogu biti i narodni poslanici, s tim da ne
mogu glasati ako se radi o izglasavanju nepovjerenja vladi, o njihovom razrjeenju ili o
ministarstvu kojim rukovode.
vlada ima uobiajene nadlenosti: predlaganje zakona, drugih propisa i optih akata
narodnoj skuptini, predlaganje plana razvoja, prostornog plana, budeta i zavrnog rauna,
kao i davanje miljenja o prijedlozima zakona, drugih propisa i optih akata koje zakonodavnom organu podnose drugi predlagai. dakle, vlada je kvalifikovani nosilac zakonodavne inicijative u skuptini. Kao izvrni organ, ona izvrava zakone, druge propise i opte
akte skuptine tako to donosi uredbe, odluke i druga akta za izvravanje zakona.
U oblasti usmjeravanja i usklaivanja republike uprave, vlada ima sljedea ovlaenja:
utvruje naela za unutranju organizaciju ministarstava i drugih republikih organa i
upravnih organizacija, postavlja i razrjeava njihove funkcionere, usmjerava i usklauje
njihov rad, vri nadzor nad njihovim radom i obavlja druge poslove u skladu sa Ustavom i
zakonom (lan 90. Ustava i taka 1. amandmana LXi na Ustav).
na osnovu izloenog moemo uoiti da vlada republike srpske ima dosta suen djelokrug
nadlenosti u korist predsjednika republike i narodne skuptine.
odreujui organizaciju republike srpske, Ustav ne pominje upravu, nego kada utvruje
poloaj vlade regulie istovremeno i republiku upravu. republiku upravu ine ministarstva i drugi republiki organi uprave. Zakonom o republikoj upravi osnovano je 16
ministarstava,11 est republikih uprava i preko dvadeset republikih upravnih organizacija.
11
to su sljedea ministarstva: Ministarstvo industrije, energetike i rudarstva, Ministarstvo finansija,

Ministarstvo prosvjete i kulture, Ministarstvo pravde, Ministarstvo unutranjih poslova, Ministarstvo
uprave i lokalne samouprave, Ministarstvo zdravlja i socijalne zatite, Ministarstvo poljoprivrede,
umarstva i vodoprivrede, Ministarstvo saobraaja i veza, Ministarstvo trgovine i turizma, Ministarstvo
za prostorno ureenje, graevinarstvo i ekologiju, Ministarstvo rada i borako-invalidske zatite, Ministarstvo za ekonomske odnose i regionalnu saradnju, Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica, Ministarstvo nauke i tehnologije i Ministarstvo porodice, omladine i sporta.
449
Sanja Golijanin
Poslovi republike uprave okvirno su formulisani odredbom lana 97. st. 2 Ustava republike
srpske (provoenje zakona i drugih propisa narodne skuptine, predsjednika republike i
vlade; rjeavanje u upravnim stvarima; vrenje upravnog nadzora i obavljanje drugih
upravnih poslova utvrenih zakonom).
Predsjednika i potpredsjednike republike srpske biraju graani neposrednim izborima na
period od etiri godine, s tim to isto lice moe biti birano najvie dva puta uzastopno
(amandman XL i XCii). svaka kandidatska lista sadri kandidate za predsjednika republike
srpske i za oba potpredsjednika, s tim da je za predsjednika izabran kandidat koji osvoji
najvei broj glasova, a za potpredsjednike kandidati iz reda druga dva konstitutivna naroda
koji imaju najvei broj glasova iza izabranog predsjednika republike srpske.
na optim izborima odranim u oktobru mjesecu 2010. godine, za predsjednika republike
srpske izabran je Milorad dodik, kandidat saveza nezavisnih socijaldemokrata i dosadanji
premijer republike srpske. Za potpredsjednike su izabrani emil vlajki (narodna demokratska
stranka) i enes suljkanovi (socijaldemokratska partija Bosne i Hercegovine).
Godine 2006. na optim izborima u Bosni i Hercegovini za predsjednika republike srpske
bio je izabran Milan Jeli, takoe kandidat saveza nezavisnih socijaldemokrata, koji je 2008.
godine preminuo, pa je iste godine na prijevremenim izborima za predsjednika republike
izabran dr rajko Kuzmanovi. Potpredsjednici su bili davor orda iz reda hrvatskog naroda
i adil osmanovi iz reda bonjakog naroda. Prema izbornim rezultatima za predsjednika
i potpredsjednike republike srpske ostvarenim 2002. godine, za predsjednika republike
izabran je dragan avi, tadanji predsjednik srpske demokratske stranke, dok su potpredsjednici bili ivan tomljenovi (sdP socijaldemokratska partija BiH) iz reda hrvatskog
naroda i adil osmanovi (stranka demokratske akcije) iz reda bonjakog naroda.
s obzirom na injenicu da su amandmani na Ustav republike srpske, kojima je predvieno
da predsjednik republike ima dva potpredsjednika iz reda razliitih konstitutivnih naroda,
usvojeni, kako je ve reeno, tek 2002. godine, entitet republika srpska je sve do optih
izbora 2002. godine imala predsjednika i jednog potpredsjednika iz reda srpskog naroda.
tako su na izborima odranim 2000, 1998. i 1996. godine najvei broj glasova za predsjednika, odnosno potpredsjednika republike srpske osvojili kandidati srpske demokratske
stranke12 (Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine. Statistika. Preuzeto 15. novembra
2010. s http:// www.izbori.ba).
Budui da predsjednika republike graani neposredno biraju, kao i poslanike narodne
skuptine, proizlazi da ove dvije institucije imaju jednak legitimitet. Meutim, predsjednika
republike srpske mogu smijeniti samo graani prema istom postupku prema kojem je i
izabran, a predsjednik moe raspustiti narodnu skuptinu i raspisati prijevremene izbore.
ovlaenja i nadlenosti predsjednika republike srpske sadrana su u lanu 80. Ustava,
koji je mijenjan i dopunjavan brojnim amandmanima. najznaajnije nadlenosti predsjednika
12
Godine 1998. u pitanju je bila koalicija srpske demokratske stranke i srpske radikalne stranke.
450
Republika Srpska
republike su: predstavljanje republike srpske; predlaganje narodnoj skuptini kandidata

za predsjednika vlade, kandidata za predsjednika i sudije Ustavnog suda na prijedlog
visokog sudskog i tuilakog savjeta Bosne i Hercegovine; proglaavanje zakona u roku od
sedam dana od dana njegovog usvajanja u skuptini. U tom periodu, predsjednik republike
moe zahtijevati od narodne skuptine da ponovo odluuje o zakonu (amandman XL).
ima, dakle, pravo suspenzivnog veta tj. moe odbiti da potpie proglaenje zakona i vrati
ga skuptini na ponovno razmatranje, s tim da je duan da proglasi zakon koji je narodna
skuptina ponovo izglasala.
Predsjednik republike, pored ostalog, daje pomilovanja, dodjeljuje odlikovanja i priznanja
utvrena zakonom. na prijedlog vlade, ukazom postavlja i opoziva efove predstavnitava
republike srpske u inostranstvu i predlae ambasadore i druge meunarodne predstavnike
Bosne i Hercegovine iz republike srpske.
Ustavom je predviena mogunost produenja mandata predsjednika republike u sluaju
neposredne ratne opasnosti ili ratnog stanja, sve dok takvo stanje traje i dok se ne steknu
uslovi za izbor predsjednika. s druge strane, u sluaju ostavke ili opoziva, mandat predsjednika prestaje prije isteka vremena na koje je izabran.
Predsjednik republike srpske dobija znatna ovlaenja iz nadlenosti narodne skuptine
i vlade u vrijeme ratnog i vanrednog stanja, kojeg proglase institucije Bosne i Hercegovine.
naime, odredbom lana 81. Ustava propisano je da u sluaju da se narodna skuptina ne
moe sastati, na prijedlog vlade ili prema miljenju predsjednika narodne skuptine ili na
sopstvenu inicijativu, predsjednik moe donositi uredbe sa zakonskom snagom, te imenovati i razrijeiti funkcionere koje bira, odnosno imenuje i razrjeava narodna skuptina.
te akte (uredbe, odnosno odluke o imenovanju i razrjeenju) podnosi na potvrdu narodnoj
skuptini im ona bude u mogunosti da se sastane. aktima predsjednika republike mogu
se, dodue izuzetno, dok traje ratno stanje, obustaviti pojedine odredbe Ustava koje se
odnose na donoenje zakona, drugih propisa i optih akata i preduzimanja mjera
republikih organa, kao i na pojedine ljudske slobode i prava. takoe, moe svojim aktima
da mijenja organizaciju i ovlaenja izvrnih, upravnih i pravosudnih organa i njihov
personalni sastav, kao i teritorijalnu organizaciju (lan 81. Ustava i amandman XXXv i CiX).13
navedena ovlaenja predsjednika republike srpske znatno su velika i zalaze u sferu kako
zakonodavne tako i izvrne vlasti. i neke druge ustavne odredbe, poput one o neposrednom
izboru predsjednika (i potpredsjednika) republike, upuuju na to da postojei sistem
podjele vlasti u republici srpskoj sadri elemente predsjednikog sistema. (Kuzmanovi,
2002: 343)
13
na ovom mjestu moemo ukazati na specifian poloaj vlade koja u ratnom, odnosno vanrednom stanju
(kada skuptina nije u mogunosti da se sastane) postaje u osnovi izvrni organ predsjednika republike
srpske, to jasno proizlazi iz amandmana XXXv taka 3., kojim je utvreno ovlaenje predsjednika da
svojim aktima moe obustaviti pojedine odredbe Ustava, koje se, pored ostalog, odnose na donoenje
zakona, drugih propisa i optih akata, te na mijenjanje organizacije i ovlaenja izvrnih i upravnih organa.
451
Sanja Golijanin
7.3. SUDSKA VLAST

sudsku vlast u republici srpskoj vre sudovi koji su samostalni i nezavisni od zakonodavne
i izvrne vlasti. osnovna funkcija sudova jeste da tite ljudska prava i slobode, utvrena
prava i interese pravnih subjekata i zakonitost (lan 121. Ustava).
Ustav utvruje niz naela organizacije, funkcionisanja i rada sudova, dok je istoimena
materija preciznije razraena Zakonom o sudovima republike srpske. samostalnost,
nezavisnost, strunost, efikasnost i nepristrasnost sudstva i tuilake funkcije (koja je u
republici srpskoj, za razliku od Federacije BiH ustavna kategorija) obezbjeuje visoki sudski
i tuilaki savjet Bosne i Hercegovine, u ijoj je nadlenosti, izmeu ostalog i imenovanje
sudija, provoenje disciplinskog postupka i razrjeenje sudija osnovnih, okrunih i vrhovnog
suda (amandman XCiv).
U republici srpskoj sudovi se uglavnom organizuju kao redovni sudovi opte nadlenosti.
to su: osnovni, okruni i vrhovni sud. osnovni sudovi se osnivaju za podruje jedne ili vie
optina i u republici srpskoj ukupno ima 19 osnovnih sudova. osnovni sud ima samo
prvostepenu nadlenost i to u krivinim, graanskim, prekrajnim i drugim predmetima
(lan 26. Zakona o sudovima republike srpske). okruni sudovi se osnivaju za podruje
dva ili vie osnovnih sudova. Zakonom je osnovano pet okrunih sudova.14
vrhovni sud, kao najvii sud u republici srpskoj, obezbjeuje jedinstvenu primjenu zakona.
odredbama lana 28. Zakona utvrena je nadlenost vrhovnog suda: da odluuje o
redovnim pravnim lijekovima protiv odluka okrunih sudova, ako je to predvieno
zakonom; da odluuje o vanrednim pravnim sredstvima protiv pravosnanih odluka sudova,
o pravnim sredstvima protiv odluka svojih vijea, ako nije drugaije odreeno; da rjeava
sukobe nadlenosti izmeu sudova i odluuje o prenoenju mjesne nadlenosti s jednog
na drugi sud, kada je to predvieno zakonom; kao i da obavlja druge poslove u skladu sa
zakonom.
Za razliku od Ustava Federacije Bosne i Hercegovine kojim je predvieno da se Ustavni sud
Federacije BiH ima smatrati sastavnim dijelom pravosudnog sistema, u republici srpskoj
situacija je drugaija. Zatita ustavnosti i zakonitosti i poloaj Ustavnog suda u Ustavu se
tretiraju odvojeno od pravosua. Ustavni sud republike srpske je samostalna ustavna
institucija iji je osnovni zadatak kontrola i zatita ustavnosti i zakonitosti.
odredbama Ustava utvrena je nadlenost, sastav i izbor sudija Ustavnog suda, nespojivost
funkcije sudije s drugom javnom funkcijom, prestanak sudijske funkcije i razrjeenje od
dunosti, kao i karakter i izvrenje odluka Ustavnog suda.
14
to su okruni sud u Banja Luci, doboju, Bijeljini, trebinju i istonom sarajevu. izmjenama i dopunama
Zakona o sudovima 2008. godine (slubeni glasnik rs, br. 119/08) ustanovljeni su i okruni privredni
sudovi, za podruja koja pokrivaju okruni sudovi, te vii privredni sud, kao drugostepeni, za cijelo
podruje republike srpske.
452
Republika Srpska
Ustavni sud republike srpske ima devet lanova koje bira narodna skuptina i vijee naroda
republike srpske. Predsjednik republike srpske predlae narodnoj skuptini kandidate za
predsjednika i sudije Ustavnog suda na prijedlog visokog sudskog i tuilakog savjeta
Bosne i Hercegovine (lan 80. Ustava republike srpske i lan 24. Zakona o visokom sudskom
i tuilakom savjetu Bosne i Hercegovine). Mandat predsjednika suda traje etiri godine.
sud ima i dva potpredsjednika, koji se takoe biraju na period od etiri godine iz reda
drugih naroda u odnosu na predsjednika suda.
nadlenosti i ovlaenja Ustavnog suda su dvojake. one bi se mogle oznaiti kao 1.
optenadzorne, usmjeravajue i preventivne i 2. odluujue i normativne nadlenosti
(Kuzmanovi, 2002: 506). Prve se ogledaju u obavezi suda da prati pojave od interesa za
ostvarivanje ustavnosti i zakonitosti, da obavjetava najvie republike organe o stanju i
problemima u toj oblasti i daje im miljenja i prijedloge za donoenje zakona i preduzimanje
drugih mjera radi obezbjeenja ustavnosti i zakonitosti i zatite sloboda i prava graana
(lan 115. stav 1. Ustava dopunjen amandmanom XLii). odluujue i normativne nadlenosti Ustavnog suda odnose se, pored ostalog, na odluivanje o saglasnosti zakona i drugih
propisa sa Ustavom republike srpske, odluivanje o saglasnosti propisa i optih akata
(pravilnika, statuta, uredbi i dr.) sa zakonom, odluivanje o saglasnosti zakona, drugih
propisa i optih akata narodne skuptine s odredbama Ustava o zatiti vitalnog interesa
konstitutivnih naroda, kao i o saglasnosti programa, statuta i drugih optih akata politikih
organizacija sa Ustavom i zakonom (lan 115. Ustava dopunjen amandmanom LXXXviii).
aktivnu ulogu Ustavnog suda u ostvarivanju njegove funkcije istie i njegovo pravo da
moe ocjenjivati ustavnost zakona i ustavnost i zakonitost propisa i optih akata koji su
prestali da vae, pod uslovom da od prestanka vaenja do pokretanja postupka nije prolo
vie od jedne godine (taka 2 amandmana XLii).
U okviru Ustavnog suda republike srpske djeluje vijee za zatitu vitalnog interesa koje
odluuje o pitanjima koja su od vitalnog interesa konstitutivnih naroda (lan 116. Ustava
dopunjen takom 2. amandmana LXXXviii). ima sedam lanova, po dva iz reda svakog
konstitutivnog naroda i jedan lan iz reda pripadnika ostalih naroda. lanove vijea imenuje
Ustavni sud i njihov mandat prestaje s prestankom dunosti sudije Ustavnog suda.
odluke Ustavnog suda se objavljuju u slubenom glasniku republike srpske i one su
opteobavezne i izvrne na teritoriji republike srpske (lan 119. Ustava dopunjen
amandmanom LXiv). njihovo izvrenje obezbjeuje vlada republike srpske.15
15
Krivinim zakonodavstvom republike srpske propisano je krivino djelo neizvravanja sudske odluke
pod kojim se podrazumijeva i odluka Ustavnog suda. Zaprijeena kazna je novana ili zatvor do tri
godine, a za tei oblik zatvor od jedne do pet godina (lan 371 stav 1 Krivinog zakona republike
srpske).
453
Sanja Golijanin
8. LOKALNA SAMOUPRAVA U REPUBLICI SRPSKOJ

iako Ustav proglaava lokalnu samoupravu jednim od temeljnih naela itavog ustavnog
poretka, on ne sadri konzistentnu koncepciju lokalne samouprave. Lokalna samouprava
se ostvaruje u optinama, ali je Ustavom data mogunost da se zakonom povjeri vrenje
poslova lokalne samouprave i gradu. tako je Zakonom o lokalnoj samoupravi predvieno
da se lokalna samouprava ostvaruje u optinama i gradovima, a izvravaju je graani i
organi jedinica lokalne samouprave (lan 2. stav 2 Zakona).
Lokalna samouprava u republici srpskoj organizovana je kao jednostepena. Uz to je i
monotipska, jer je pravni status svih optina kao osnovnih jedinica lokalne samouprave
identian, bez obzira na njihovu veliinu, broj stanovnika, ekonomsku snagu i druga
obiljeja. Jedinica lokalne samouprave ima svojstvo pravnog lica, ima svoju imovinu s kojom
upravlja i raspolae preko svojih organa i svoju finansijsku autonomiju.
republika srpska je teritorijalno organizovana u 61 optinu. U optini se obavljaju poslovi
od neposrednog interesa za graane i takvi poslovi predstavljaju izvorne poslove optine.16
republika moe zakonom povjeriti vrenje pojedinih poslova optini, pa su takvi poslovi
preneseni poslovi optine (lan 28).
organi optine su: skuptina optine kao organ odluivanja i kreiranja politike optine i
naelnik optine kao izvrni organ. skuptinu optine ine optinski odbornici koji se biraju
na period od etiri godine i iji broj se utvruje statutom optine u skladu sa izbornim
zakonom. U lanu 30. Zakona o lokalnoj samoupravi taksativno su navedene najvanije
nadlenosti skuptine optine.17 naelnika optine biraju neposredno graani na optim
izborima na period od etiri godine (lan 42). nadlenosti naelnika optine regulisane su
odredbom lana 43. Zakona o lokalnoj samoupravi. naelnik optine rukovodi optinskom
administrativnom slubom i odgovoran je za njen rad. U skladu sa ustavnim principom da
sve institucije javne vlasti na svim nivoima, moraju odraavati nacionalnu strukturu prema
popisu stanovnitva iz 1991. godine, Zakonom o lokalnoj samoupravi je izriito propisano
da jedinice lokalne samouprave obezbjeuju proporcionalnu zastupljenost konstitutivnih
naroda i ostalih u organima jedinice lokalne samouprave, ukljuujui i funkcionere koji se
ne biraju direktno, kao to su zamjenik naelnika jedinice lokalne samouprave, predsjednik
skuptine i potpredsjednik skuptine jedinice lokalne samouprave.
16
17
U pitanju su mnogobrojne nadlenosti optina u oblastima: urbanistikog planiranja i graenja,

stambeno-komunalnih djelatnosti, kulture, obrazovanja, zdravstvene i socijalne zatite, sporta i fizike
kulture, turizma, ugostiteljstva, zanatstva i trgovine i dr.
skuptina optine, izmeu ostalog, donosi statut optine, budet i zavrni raun budeta, ekonomski
plan, plan razvoja i investicione programe, donosi program ureenja graevinskog zemljita, donosi
odluke i druga opta akta o obavljanju funkcija iz oblasti kulture, obrazovanja, sporta, zdravstva,
socijalne zatite, informacija, zanatstva, turizma, ugostiteljstva i zatite okoline, odluke o upravljanju i
raspodjeli imovinom optine, o upotrebi simbola optine, proglaenju praznika optine, odluuje o
zaduenju optine i vri druge poslove predviene zakonom i statutom optine.
454
Republika Srpska
Pitanje gradova kao jedinica lokalne samouprave u Ustavu republike srpske nije uopte
definisano, te se stoga pokazuje opravdanim da se isto regulie. to je predvieno
amandmanima CXXiiCL na Ustav republike srpske koji jo uvijek nisu usvojeni.18 Zakonom
o lokalnoj samoupravi (lan 55) propisano je da se grad moe uspostaviti zakonom na
urbanom podruju koje ini koherentnu geografsku, socijalnu, ekonomsku, istorijsku i
teritorijalnu cjelinu s odgovarajuim nivoom razvoja. U republici srpskoj, status gradova
imaju Banja Luka i istono sarajevo. Grad Banja Luka u svom sastavu nema optina, dok
podruje grada istono sarajevo ine podruja optina: istona ilida, istono novo sarajevo,
Pale, sokolac, istoni stari Grad i trnovo (l. 25 Zakona o teritorijalnoj organizaciji republike
srpske).
9. NADLENOSTI REPUBLIKE SRPSKE

U Ustavu Bosne i Hercegovine nisu izriito nabrojane nadlenosti republike srpske i
Federacije Bosne i Hercegovine, nego su funkcije i ovlaenja entiteta utvrena generalnom
klauzulom prema kojoj sve vladine funkcije i ovlatenja koja nisu ovim Ustavom izriito
data institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima (lan iii taka 3a Ustava BiH).
to upuuje na zakljuak da je Ustav Bosne i Hercegovine prihvatio rjeenje po kojem je
pretpostavka nadlenosti utvrena u korist entiteta.
U odnosu na prvobitni tekst Ustava republike srpske, a sve u cilju usklaivanja sa Ustavom
Bosne i Hercegovine, ustavne odredbe o nadlenostima republike srpske znatno su
izmijenjene. amandmanskim putem iz Ustava su brisane one nadlenosti koje su, prema
Ustavu Bosne i Hercegovine, u iskljuivoj nadlenosti institucija BiH. Prema lanu iii taka
1. Ustava Bosne i Hercegovine to su: spoljna politika, spoljnotrgovinska politika, carinska i
monetarna politika, finansiranje institucija i meunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine,
politika i regulativa za useljavanje, izbjeglice i azil, sprovoenje meunarodnih i meuentitetskih krivinopravnih propisa, ukljuujui i odnose s interpolom, zatim uspostavljanje
i funkcionisanje zajednikih i meunarodnih komunikacija, regulisanje saobraaja izmeu
entiteta i kontrola vazdunog saobraaja.
Meutim, Ustavom je u lanu iii taka 5a predviena mogunost uspostavljanja dodatnih
nadlenosti pod odreenim uslovima i okolnostima. drava ima mogunost da preuzme
nadlenosti entiteta u stvarima o kojima se postigne saglasnost entiteta, zatim u stvarima
koje su predviene aneksima 5-8 opteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini19
i u stvarima koje su potrebne za ouvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, politike
nezavisnosti i meunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. Za vrenje ovih
18
19
Pomenutim amandmanima predvieno je detaljno ustavno regulisanje lokalne samouprave u skladu

sa evropskom poveljom o lokalnoj samoupravi.
to su veoma znaajna pitanja koja se odnose na arbitrano rjeavanje spornih pitanja (aneks 5),
ostvarivanje i zatitu ljudskih prava (aneks 6), prava na povratak i druga prava raseljenih lica i izbjeglica
(aneks 7) i zatitu spomenika kulture (aneks 8).
455
Sanja Golijanin
nadlenosti Ustav Bosne i Hercegovine predvia mogunost uspostavljanja dodatnih

institucija.
stoga je vremenom znaajan dio entitetskih nadlenosti prenijet na zajednike institucije.
U pitanju su obavjetajno-bezbjednosni poslovi i slube, oblast odbrane i vojske, oblasti
carina i indirektnog oporezivanja i niz drugih, to je uslovilo i osnivanje novih institucija
Bosne i Hercegovine za obavljanje preuzetih nadlenosti, dok su istovremeno ukinute
institucije republike srpske koje su obavljale poslove iz tih nadlenosti.20
s obzirom na injenicu da Ustavom Bosne i Hercegovine nije predviena procedura za
prenos dodatnih nadlenosti na institucije Bosne i Hercegovine, narodna skuptina
republike srpske je, korienjem formalnog osnova u Ustavu republike srpske (lan 70.
stav 1 taka 2) i mogunost prenosa nadlenosti predvienu lanom iii taka 5a Ustava
Bosne i Hercegovine21 donosila odluke kojima je davala saglasnost za prenos nadlenosti
na dravni nivo ili je dala ovlaenje vladi republike srpske da regulie pitanje prenosa
nadlenosti. iako je do prenosa nadlenosti s entiteta na dravni nivo dolazilo saglasnou
vlasti republike srpske, ipak treba ukazati i na znaajnu ulogu koju je imao visoki predstavnik meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini, kao i savjet za implementaciju mira,
koji su od domaih vlasti zahtijevali da sprovedu reformu u mnogih oblastima, to je uslovilo
prenoenje niza poslova na dravni nivo i osnivanje mnogobrojnih institucija Bosne i
Hercegovine.
Prema tekstu Ustava republike srpske, republici pripadaju sve dravne funkcije i nadlenosti osim onih koje su Ustavom Bosne i Hercegovine izriito prenesene na njene institucije (amandman Lvi taka 1.). Moe se primijetiti da navedena ustavna odredba nije u
saglasnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer u nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine nisu samo one nadlenosti koje su izriito navedene u taki 1. l. iii Ustava Bosne i
Hercegovine, jer postoje i dodatne nadlenosti koje su uspostavljene u skladu s takom 5.
lana iii Ustava BiH.
Prema tekstu amandmana XXXii na Ustav republike srpske, u nadlenosti republike srpske
su: obezbjeenje integriteta, ustavnog poretka i teritorijalne cjelokupnosti republike;
bezbjednost; preduzimanje mjera iz svoje nadlenosti za sluaj ratnog i vanrednog stanja
koje proglase institucije Bosne i Hercegovine, kao i mjera u sluaju vanrednog stanja koje
proglase institucije republike srpske (s tim da se to ne odnosi na upotrebu vojske i drugih
mjera koje su u nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine); ostvarivanje ustavnosti i
zakonitosti, kao i ostvarivanje i zatita ljudskih prava i sloboda. nadalje, ureuje i obezbje20
21
Prenoenje nadlenosti na institucije Bosne i Hercegovine je, izmeu ostalog, izvreno i u oblasti javnih
nabavki, u oblasti spreavanja pranja novca, u oblasti telekomunikacija itd.
Pojedini autori smatraju da je kao mogui specifini osnov za prenos nadlenosti sa entitetskog na
dravni nivo i formulacija Ustava Bosne i Hercegovine sadrana u lanu iii taka 4 prema kojoj
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine moe odluiti da olaka saradnju izmeu entiteta u poslovima koji
prema Ustavu ne spadaju u nadlenosti Bosne i Hercegovine, ukoliko se republika srpska ili Federacija
BiH u konkretnom sluaju ne protive tome.
456
Republika Srpska
uje svojinske i obligacione odnose, pravni poloaj preduzea i drugih organizacija;

ekonomske odnose s inostranstvom, koji nisu preneseni na institucije Bosne i Hercegovine,
trite i planiranje; bankarski i poreski sistem; osnovne ciljeve i pravce privrednog, naunog,
tehnolokog, demografskog i socijalnog razvoja i druge oblasti od znaaja za razvoj entiteta;
organizaciju, nadlenost i rad dravnih organa; sistem javnih slubi; radne odnose, zapoljavanje, zdravstvenu i socijalnu zatitu, boraku i invalidsku zatitu, obrazovanje, nauku,
kulturu; zatitu ivotne sredine; sistem javnog informisanja; meunarodnu saradnju, osim
one koja je prenesena na institucije Bosne i Hercegovine, finansiranje ostvarivanja prava i
dunosti republike kao i druge odnose od interesa za republiku srpsku, u skladu sa
Ustavom.22 sve nadlenosti, prava i dunosti moraju se izvravati tako da ne budu u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine, a posebno da ne naruavaju suverenitet i teritorijalni
integritet Bosne i Hercegovine (Kuzmanovi, 2002: 338).
entiteti imaju nadlenosti i na meunarodnom planu. tako mogu da uspostavljaju posebne
paralelne odnose sa susjednim dravama, o emu je ve bilo rijei, i da zakljuuju
meunarodne ugovore s drugim dravama i meunarodnim organizacijama uz potvrdu
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
10. ODNOS REPUBLIKE SRPSKE PREMA

BOSNI I HERCEGOVINI
odnosi izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta zasnivaju se na principu kooperativnog federalizma. Ustav Bosne i Hercegovine ima prednost nad ustavima entiteta,
dravnim i entitetskim zakonima i drugim propisima (trnka, 2006: 271). Ustav republike
srpske ne moe sadravati nita suprotno odredbama Ustava Bosne i Hercegovine. iako
samostalno vri svoju ustavotvornu i zakonodavnu vlast, donosi svoj ustav i svoje zakone,
republika srpska u vrenju tih svojih nadlenosti mora dati prednost Ustavu i zakonima
Kako je ve naglaeno, Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavljena je iskljuiva nadlenost
institucija Bosne i Hercegovine u deset oblasti, ali je takoe predviena i mogunost
uspostavljanja dodatnih nadlenosti pod odreenim uslovima i okolnostima. entiteti imaju
ustavnu obavezu da dravnim institucijama prue svu potrebnu pomo u ispunjavanju
meunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine, te da svim graanima osiguraju potpunu
pravnu sigurnost i zatitu (lan iii taka 2 Ustava Bosne i Hercegovine).
republika srpska i Federacija BiH imaju veoma znaajnu ulogu u konstituisanju i funkcio nisanju institucija Bosne i Hercegovine. sastav i nain izbora svih Ustavom predvienih
22
Potrebno je istai da je u okviru sistema poreske politike, saglasnou narodne skuptine republike
srpske prenijeta nadlenost iz oblasti indirektnog oporezivanja na institucije BiH, a da pri tome nije
mijenjan lan 68. stav 1. taka 7. Ustava republike srpske, prema kojem republika srpska ureuje i
obezbjeuje bankarski i poreski sistem.
457
Sanja Golijanin
institucija Bosne i Hercegovine povezani su s entitetskom pripadnou. i u nainu

odluivanja polazi se od entitetske i nacionalne pripadnosti (trnka, 2006: 272).
sadraj i dinamika odnosa izmeu dravnih institucija i entiteta zavisi ne samo od
cjelokupnog stanja u zemlji, ve i od njenog meunarodnog poloaja i odnosa sa susjednim
dravama.
11. ZAKLJUAK
Princip konstitutivnosti srba, Hrvata i Bonjaka u Bosni i Hercegovini predstavlja temelj
bosanskohercegovakog drutva. Provoenje pomenutog naela podrazumijevalo je
usvajanje amandmana na Ustav republike srpske i reorganizaciju vlasti u republici srpskoj,
to je rezultiralo uvoenjem institucije vijea naroda republike srpske u strukturu
zakonodavne vlasti. odredbe iz ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda
primijenjene su i prilikom izbora potpredsjednika republike srpske, lanova vlade i
imenovanja sudija Ustavnog i vrhovnog suda republike srpske. i pored toga, ustavni princip
o srazmjernoj zastupljenosti srba, Hrvata i Bonjaka i pripadnika ostalih naroda u javnim
institucijama republike srpske, u praksi nije u potpunosti sproveden u organima republike
uprave, niti u organima lokalne samouprave.
Jedan od prioritetnih zadataka entitetskih vlasti jeste uspostavljanje bolje meuentitetske
saradnje i jaanje dravnih institucija vlasti. i pored injenice da su politike partije s
nacionalnim predznakom, koje su esto smatrane konicom za dalji put Bosne i Hercegovine
ka evropskim integracijama, posljednjih godina znatno izgubile povjerenje graana,
nesporno je da su i dalje prisutne velike tekoe u pogledu ispunjavanja navedenih
zadataka. ostvarivanje ljudskih prava i sloboda, razvijanje demokratskih institucija, bri
ekonomski razvoj itd. stvaraju najbolji ambijent za harmonizaciju meuentitetskih odnosa
i odnosa izmeu drave i entiteta. s druge strane, reforma Ustava Bosne i Hercegovine
predstavlja klju za evropske integracije Bosne i Hercegovine. neophodno je ustavnim
promjenama u Bosni i Hercegovini, uz potovanje dejtonskog mirovnog sporazuma, ojaati
djelovanje centralne drave, kako bi Bosna i Hercegovina mogla nastaviti put evropskih
integracija.
458
FEDERACIJA BOSNE I HERCEGOVINE
Enis Omerovi
Saetak Rad daje strukturalni prikaz jednog entiteta u Bosni i Hercegovini Federacije BiH. dat je
kratak historijski put nastanka ovog bosanskohercegovakog entiteta uz teorijsko
obrazlaganje i Vaingtonskog i dejtonskog sporazuma. kroz Ustav Federacije BiH
prikazana je punoa i jedinstvo odnosa izmeu zakonodavne, izvrne i sudske vlasti, te
njeni glavni nositelji. kroz ustavno rjeenje koje predstavlja temeljni pravni akt kojim se
uspostavlja pravni i drutveno-ekonomski poredak, deskriptivno je elaboriran i ustavni
poloaj, ustavno ureenje i organizacija vlasti. nadlenost Federacije BiH i kantona kao
federalnih jedinica je takoer iscrpno prikazana. Uz opisivanje postojeeg stanja, utvreni
su i glavni problemi koji spreavaju efikasno funkcioniranje Federacije BiH. Primjetno je
da ovaj entitet ima vrlo sloenu unutranju strukturu koja se, s obzirom na veliinu
teritorije, rijetko susree u komparativnome ustavnome pravu. takoer je primjetno da
je na Ustav Federacije BiH usvojeno preko stotinu amandmana od 1994. godine, to je
posebno postalo aktualno nakon donoenja odluke Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine
o konstitutivnosti naroda na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine iz 2000. godine. na kraju
su date osnovne informacije ustavnog i institucionalnog odnosa Federacije BiH i drave
Bosne i Hercegovine, te su prikazana rjeenja koja bi doprinijela eventualnom
poboljavanju i unutranjeg i vanjskog funkcioniranja cijele Bosne i Hercegovine.
Kljune rijei: Federacija BiH, Ustav Federacije BiH, dejtonski mirovni sporazum, zakonodavna vlast,
izvrna vlast, sudska vlast, kantoni
1. UVOD
od Kutiljerovoga plana, preko vance-owenovog i owen-stoltenbergovog plana, sve do
osnovnog plana Kontakt grupe, postojali su pokuaji unutranje organizacije i reorganizacije
Bosne i Hercegovine. Federacija BiH je nastala vaingtonskim sporazumom od 18. marta
1994. godine, ime je polovica zemlje dobila novu drutvenopravnu organizaciju i nove
pravne temelje za unutranje ureenje odnosa izmeu prvobitnih konstitutivnih naroda
Bonjaka i Hrvata. Godine 1995., potpisivanjem dejtonskoga mirovnoga sporazuma,
zavreno je ustavno prekrajanje cijele Bosne i Hercegovine, ime je Federacija BiH jo
jedanput potvrena i u Ustavu Bosne i Hercegovine. Federacija BiH nastavlja svoj pravni
razvoj donoenjem amandmana na Ustav koji se danas broje u trocifrenim znamenkama.
Cijeli taj proces je postao mnogo dinaminiji nakon etiri djelimine odluke Ustavnoga
suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda na cijelom podruju drave. U Federaciji
BiH od 2000. godine konstitutivni su Bonjaci, Hrvati, i srbi, koji na djelimino ravnopravan
459
Enis Omerovi
nain ostvaruju svoja prava i izvravaju svoje obaveze. od 2000. godine mnoga ustavnopravna rjeenja su postala upitna, primjerice, posebni status za Hercegovako-neretvanski
i srednjobosanski kanton, osnivanje vijea kantona sa bonjakom i hrvatskom veinom,
te ostala ustavna rjeenja koja su prvobitno bila predviena 1994. godine.
Federacija BiH ima status entiteta koji je podijeljen na deset ravnopravnih kantona. Kantoni
su podijeljeni na gradove i opine kao jedinice lokalne samouprave. U poglavljima ovoga
rada se opisuje podjela vlasti na razini Federacije BiH, kao i na razini kantona. iskljuive i
konkurentne nadlenosti Federacije BiH i kantona su takoer deskriptivno prikazane, sa
naglaskom na problem nesaglasnosti oko utvrivanja politike i donoenja zakona u oblasti
konkurentne nadlenosti. Kod ispitivanja kvalitete odnosa izmeu Federacije BiH i drave
Bosne i Hercegovine i republike srpske, u velikoj mjeri su u razmatranje uzeta rjeenja iz
Ustava Bosne i Hercegovine. Moe se rei da Federacija BiH, slijedei ustavnu organizaciju,
ima znatno kompliciranije unutranje ureenje od republike srpske, koja predstavlja
klasinu unitarnu federalnu jedinicu unutar Bosne i Hercegovine, dok entitet kojeg ovdje
prikazujemo ima dodatnu razinu vlasti u odnosu na republiku srpsku. to znai da se vie
finansijskih sredstava izdvaja iz entitetskoga prorauna za administraciju, to u krajnjoj
konsekvenci pokazuju i brojni finansijski problemi koji su prisutni u vrijeme pisanja ovoga
rada.1
2. VAINGTONSKI SPORAZUM
vaingtonskom sporazumu prethodilo je nekoliko neuspjelih meunarodnih planova za
rjeenje bosanskohercegovake krize, a time i za uspostavljanje navodnog funkcionalnog
i efektivnog unutranjeg dravnog ureenja. od Kutiljerovog plana iz marta 1992. godine,
preko vance-owenovog i owen-stoltenbergovog plana iz 1993. godine, sve do plana
Kontakt-grupe iz jula 1994. godine ija je osnova bila 49:51 posto podjele teritorije Bosne
i Hercegovine izmeu bosanskih srba s jedne strane, i bosanskih Hrvata i Bonjaka, s druge
strane. entitetska podjela Bosne i Hercegovine, odnosno formalnopravno stvaranje
Federacije Bosne i Hercegovine, zajednice Bonjaka i bosanskih Hrvata, je uprilieno pot pisivanjem vaingtonskog sporazuma izmeu ova dva naroda u Washingtonu 1994. godine.
sporazum su potpisali tadanji premijer republike Bosne i Hercegovine Haris silajdi,
hrvatski ministar vanjskih poslova Mate Grani i predsjednik tzv. Hrvatske zajednice Herceg
Bosna Kreimir Zubak, u prisustvu predsjednika sjedinjenih amerikih drava. ovo
predstavlja jo jedno historijsko nastojanje da se putem primjene sloenoga federativnoga
sistema rijee sukobi interesa dva konstitutivna naroda, u ovome sluaju Bonjaka i Hrvata,
te da se prijanja unitarna drava preobrazi u ivotno sposobnu federaciju (sokol i smerdel,
1995: 269). donoenjem Ustavnog zakona o izmjenama i dopunama Ustava republike
1
Prema Planu rashoda ekonomski kod, samo za plae i naknade trokova zaposlenih iz budeta
Federacije BiH za 2010. izdvojilo se ukupno 211.584.569 KM, dok su doprinosi poslodavaca i ostali
doprinosi za 2010. iznosili 21.727.467 KM.
460
Federacija Bosne i Hercegovine
Bosne i Hercegovine (30. marta 1994.) omogueno je da se u republici Bosni i Hercegovini,

na teritoriji koju su u to vrijeme veinski naseljavali Hrvati i Bonjaci, obrazuje Federacija
Bosne i Hercegovine. Federacija kantona otpoela je svoje postojanje donoenjem Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine, koji je usvojen na konstituirajuoj sjednici Ustavotvorne
skuptine Federacije Bosne i Hercegovine dana 30. marta 1994. godine. na sjednici su
uestvovali zastupnici s podruja Federacije BiH izabrani na prvim viestranakim izborima
1990. godine u skuptinu republike Bosne i Hercegovine. Ustavotvorna skuptina je
prestala sa radom 1996. godine nakon prvih poslijeratnih izbora za Parlament Federacije
BiH. Prema izvornome tekstu Ustava Federacije BiH Bonjaci i Hrvati su konstitutivni narodi,
dok su srbi inili ostale (lan 1, stav 1, Ustava Federacije BiH od 30. marta 1994. godine).
vaingtonski sporazum iz osnova mijenja koncept rjeavanja krize u Bosni i Hercegovini.2
ovaj je sporazum udario temelje potpisivanju dejtonskoga mirovnoga sporazuma.
vaingtonskim sporazumom uspostavljena je Ustavotvorna skuptina Federacije BiH koja
je usvojila i proglasila Ustav Federacije BiH, koji predstavlja ujedno i najvaniji dio ovoga
sporazuma. vaingtonski sporazum se sastoji iz etiri glavna dijela: (1) Prijedlog Ustava
Federacije BiH, (2) Preliminarni sporazum o uspostavljanju konfederacije izmeu republike
Hrvatske i Federacije BiH, (3) sporazum kojim se Federaciji BiH osigurava pristup Jadranskom
moru kroz teritoriju Hrvatske i (4) sporazum kojim se republici Hrvatskoj osigurava slobodan
prolaz preko teritorije Bosne i Hercegovine u neumu. struktura, organizacija i kompetencije
Federacije BiH postavljene su tako da se mogu odnositi na cijelu zemlju pod uvjetom da
ovaj projekat prihvati i trei konstitutivni narod (trnka, 2000: 119).
Federacija BiH, na nain na koji je konstituirana, organizirana i uspostavljena da funkcionira
vaingtonskim sporazumom, u cijelosti je prihvaena u aneksu 4. dejtonskog mirovnog
sporazuma, u entitetskoj organizaciji drave.3 takoer, uspostavljanje Federacije BiH je
polazilo od suvereniteta i teritorijalnoga integriteta republike Bosne i Hercegovine i njenoga
ustavnog i pravnog poretka, te je sa uspostavljanjem Federacije BiH bio predvien i
postupak faktikog ukidanja tzv. Hrvatske republike Herceg Bosne i, naposljetku, izgradnja
legalnoga pravnoga poretka.4
dejtonskim mirovnim sporazumom naputena je ideja o uspostavljanju konfederalnih
odnosa izmeu Federacije BiH i republike Hrvatske. Umjesto navedenih konfederalnih
odnosa, uspostavljeno je pravo entiteta da, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim
2
3
4
Cilj vaingtonskog sporazuma bila je federalizacija Bosne i Hercegovine, i to onog njenog dijela koji je
1994. godine bilo politiki mogue ustrojiti/federalizirati (govor ive Komia na Meunarodnom
simpoziju: Bosna i Hercegovina 15 godina dejtonskog mirovnog sporazuma, rektorat Univerziteta u
sarajevu, 18. i 19. januar 2011).
vie o dejtonskome ustavu Bosne i Hercegovine pogledati u: arevi, edin (2009), dejtonski ustav:
karakteristike i karakteristini problemi, sarajevo: Fondacija Konrad adenauer.
dravotvornost Hr HB potpisivanjem vaingtonskog sporazuma se formalnopravno uruila. danas HZ
HB djeluje kao nevladina organizacija. Meutim, nazivi javnih preduzea i dionikih drutava sa
sjeditem u Mostaru i danas imaju poveznice sa ovom politiko-teritorijalnom organizacijom iz prolosti
(naprimjer: elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar).
461
Enis Omerovi
integritetom BiH, uspostavljaju posebne paralelne odnose sa susjednim dravama. o

ustavnom pravu entiteta na uspostavljanje posebnih paralelnih odnosa sa susjednim
dravama vie e biti rijei u treem dijelu ovoga rada.
sporazumima o pristupu Jadranu i o prolazu kroz neum, na recipronoj osnovi, omoguen
je nesmetan prolaz kroz dravne teritorije radi lakeg kretanja ljudi i roba od interesa za
obje zemlje (trnka, 2000: 120). naime, prvim sporazumom republika Hrvatska se obavezala
da e Bosni i Hercegovini dati na dugoroni zakup, na 99 godina, dio zemljita u luci Ploe,
ukljuujui dokove i luke instalacije (trnka, 2000: 120). ovaj bi dio luke tako imao status
slobodne zone, to podrazumijeva prolaz i poslovanje bez poreza i carina za robe iz Bosne
i Hercegovine i one koje su namijenjene Bosni i Hercegovini. slijedom navedenoga, Ugovor
o provedbi sporazuma izmeu republike Hrvatske i Federacije Bosne i Hercegovine kojim
se osigurava prolaz Hrvatskoj kroz teritorij Federacije Bosne i Hercegovine, te Ugovor o
provedbi sporazuma kojim se osigurava Federaciji Bosne i Hercegovine pristup Jadranu
kroz teritorij republike Hrvatske, potpisani su u Zagrebu 11. maja 1996. godine. Meutim,
dvije i pol godine kasnije, dana 22. novembra 1998. godine, u Zagrebu je potpisan
sporazum o luci Ploe i neumu (http://www.hrt.hr/arhiv/98/11/22/Hrt0024.html) gdje se
u lanu 12. navodi da e se gore navedeni ugovori privremeno prestati primjenjivati.
sporazum o slobodnom prolazu kroz hrvatsko dravno podruje u luku Ploe i iz nje, koji
je trebao omoguiti naoj dravi ekonomski izlazak na more, te potaknuti bri oporavak
ratom unitene ekonomije, kao i o slobodnom prolazu kroz neum, potpisali su tadanji
predsjednik republike Hrvatske Franjo tuman i lan Predsjednitva Bosne i Hercegovine
alija izetbegovi. Meutim, ovaj sporazum je Bosna i Hercegovina ratificirala, dok hrvatski
sabor to nije uinio, tako da ovaj bilateralni dokument za vrijeme pisanja rada nije realiziran.
s ovim u uskoj vezi je i, jo uvijek, otvoreno pitanje dravnih granica na moru izmeu Bosne
i Hercegovine i republike Hrvatske, koje nisu mogle biti zvanino odreene dejtonskim
mirovnim sporazumom, s obzirom na to da izmeu republika socijalistike Federativne
republike Jugoslavije one nikada nisu ni postavljene/postojale.5
5
socijalistika Federativna republika Jugoslavija utvrdila je jedino meunarodne granice na moru sa

republikom italijom kroz bilateralni Ugovor sa republikom italijom o razgranienju ove dvije drave u
transkom zaljevu iz 1977. i bilateralni Ugovor sa republikom italijom o razgranienju epikontinentalnog pojasa izmeu dvije drave iz 1970. Kako navodi vesna Bari-Punda s Pravnog fakulteta sveuilita
u splitu u saetku znanstvenoga projekta Morske granice RH i meunarodni ugovori kojima se ureuju
odnosi na moru iz 2010, granica na moru izmeu prijanjih republika bive Jugoslavije nije bilo (postojao
je samo neslubeni prijedlog opinskih morskih granica iz 1970). no, pitanje meuentitetske granine
linije unutar dravnoga teritorija Bosne i Hercegovine regulira aneks 2 (sporazum o meuentitetskoj
liniji razgranienja i relevantnim pitanjima) dejtonskog mirovnog sporazuma. Granice Federacije Bosne
i Hercegovine prema vani, odnosno prema republici Hrvatskoj iste su kao i dravna granica Bosne i
Hercegovine (idu duinom dravne granice), s obzirom na to da je arbitrana komisija Mirovne
konferencije za Jugoslaviju u Miljenju broj 3 od 11. januara 1992. pri definiranju granica novonastalih
drava na prostoru sFrJ, primijenila naelo opeg meunarodnog prava: uti possidetis juris, to znai
da ukoliko izmeu novih drava sljednica nema drukijeg sporazuma, izmeu tih teritorijalnih cjelina
koje su stekle neovisnost, linija razgranienja unutar drave prethodnice, koja je bila na snazi na datum
sukcesije drava, postaje njihova dravna granica prema meunarodnom pravu. Komisija je posebno
462
3. USTAV FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
Ustavom Federacije BiH dolazi do uspostavljanja klasine federacije unutar tadanje

teritorije republike Bosne i Hercegovine (jedan dio zemlje se organizira na federativnom
principu) koju sainjavaju graani i federalne jedinice kantoni. ovim ustavom su osigurana
sva prava i puna ravnopravnost konstitutivnih naroda Bonjaka i Hrvata, kao i pripadnika
ostalih naroda, ime je nacionalni naziv Bonjak priznat kako u domaem tako i u
meunarodnome pravu. U Ustavu Federacije BiH iz 1994. godine srbi su bili u kategoriji
ostalih. U to vrijeme nisu bili konstitutivan narod na prostoru Federacije BiH.
Bonjaci i Hrvati kao konstitutivni narodi, zajedno sa ostalima, i graani republike Bosne i
Hercegovine, ostvarujui svoja suverena prava, preoblikuju unutranju strukturu teritorija sa
veinskim bonjakim i hrvatskim stanovnitvom u republici Bosni i Hercegovini u Federaciju
Bosne i Hercegovine koja se sastoji od federalnih jedinica sa jednakim pravima i odgovornostima (lan i-1. Ustava Federacije BiH).
Ustav Federacije BiH se sastoji iz preambule i devet odjeljaka, te aneksa Ustava Federacije
BiH u kojem su navedeni meunarodni instrumenti za zatitu ljudskih prava koji imaju
pravnu snagu ustavnih odredaba. odjeljci Ustava Federacije BiH su raspodijeljeni kako
slijedi: i Uspostavljanje Federacije, ii Ljudska prava i osnovne slobode, iii Podjela nadlenosti
izmeu federalne i kantonalne vlasti, iv struktura federalne vlasti, v Kantonalne vlasti (ope
odredbe, Zakonodavna tijela kantona, izvrna vlast kantona, Kantonalno sudstvo), vi
opinske vlasti, vii Meunarodni odnosi, viii amandman na Ustav i iX Usvajanje i stupanje
na snagu Ustava i prijelazna rjeenja. drugi odjeljak Ustava je podijeljen na: a ope odredbe
i na B Prava imenovanja i funkcije ombudsmana (ope odredbe, nadlenosti i ovlatenja
ombudsmana, izvjetaj ombudsmana, Propisi ombudsmana). etvrti odjeljak Ustava se
sastoji iz: a Zakonodavna vlast Federacije Parlament Federacije (Predstavniki dom, dom
naroda, ope odredbe, odluivanje u domovima, nadlenosti Parlamenta Federacije), B
izvrna vlast Federacije (Predsjednik i potpredsjednik Federacije, vlada Federacije, Podjela
izvrnih nadlenosti, imunitet) i C sudska vlast Federacije (ope odredbe o sudovima, ope
odredbe o sudovima Federacije, Ustavni sud, vrhovni sud, sud za ljudska prava).
Kao to je reeno, aneks Ustava Federacije Bosne i Hercegovine navodi ukupno 21 meunarodni instrument za zatitu ljudskih prava koji imaju pravnu snagu ustavnih odredaba,
meu kojima je jedna od najvanijih i naem pravnom sistemu najblia evropska konvencija
o zatiti ljudskih prava i temeljnih sloboda sa dopunskim protokolima.
istaknula da se granice mogu mijenjati samo slobodnim i zajednikim sporazumom (U tom smislu
vidjeti ire u: degan, . vladimir (1992), samoodreenje naroda i teritorijalna cjelovitost drava, u
Zakonitost, br. 4, (46), Zagreb; elmo, Zenaid (2001), Pitanje dravnih granica Bosne i Hercegovine u
procesu disolucije Jugoslavije, u ljudska prava, br. 1-2, god. 2, sarajevo; Kazazi, vesna (2006), Promjena
suvereniteta i sukcesija kao institut meunarodnog javnog prava, u ljudska prava, br. 1-2, god. 7,
sarajevo).
463
Enis Omerovi
Kada je rije o amandmanima na Ustav Federacije BiH, potrebno je znati da je usvojeno

ukupno 108 amandmana na Ustav Federacije BiH, poevi od 23. juna 1994. godine kada
je usvojen Prvi amandman kojim su uspostavljeni kantoni sa posebnim reimom: Hercegovako-neretvanski i srednjobosanski, pa sve do 14. decembra 2005. godine kada su
usvojeni i posljednji amandmani CviCviii na Ustav Federacije BiH.
(http://www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/istorijat.html).
amandmani se, prema kriteriju strukture/sadrine, mogu podijeliti u 12 grupa, dok prema
nainu njihovoga donoenja, odnosno institucije koja ih je donosila, postoje dvije grupe
amandmana: oni koji su usvajani i oni koji su nametnuti. amandmani su usvajani od strane
Ustavotvorne skuptine Federacije BiH i, kasnije, Parlamenta Federacije BiH (Predstavnikog
doma i doma naroda). druga grupa amandmana nametnuta je u periodu djelovanja i rada
dva visoka predstavnika meunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu: Wolfganga
Petritscha i, kasnije, Paddyja ashdowna.6 donoenje amandmana na Ustav Federacije BiH
predstavljalo je dio obaveznih reformskih procesa, poglavito u oblastima pravosua,
odbrane, lokalne samouprave, odgovornosti javnih dunosnika i imunitetu izabranih
funkcija. amandmanima se, takoer, ukinula funkcija predsjednika kantona i zamjenika
federalnog ministra, definirao i uskladio vitalni nacionalni interes konstitutivnih naroda u
kantonima, te izvrila promjena Ustava temeljem donoenja arbitrane odluke o gradu
Mostaru.
3.1. USKLAIVANJE ENTITETSKIH USTAVA
SA USTAVOM BOSNE I HERCEGOVINE
Prema Ustavu Bosne i Hercegovine entiteti su bili duni da do 15. marta 1996. godine
usklade svoje ustave sa Ustavom Bosne i Hercegovine. lan Xii stav 2 navodi: U toku od tri
mjeseca od stupanja na snagu ovog ustava, entiteti e amandmanski izmijeniti svoje ustave
da bi se osigurala saglasnost sa ovim ustavom u skladu sa lanom iii (3) (b).
6
visoki predstavnik meunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Wolfgang Petritsch, s ciljem

provoenja odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda, donio je amandmane
XXviiLiv na Ustav Federacije BiH. Wolfgang Petritsch, s ciljem ostvarivanja nezavisnog i nepristrasnog
sudskog i tuilakog sistema u Federaciji BiH, donosi amandmane LviLXiii na Ustav Federacije BiH.
visoki predstavnik meunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu Paddy ashdown donosi amandmane na Ustav Federacije BiH kojima se odgovornost javnih dunosnika i nosilaca izabranih funkcija
(imunitet) definira na drugaiji nain. amandmane LXviiiLXXXvii na Ustav Federacije BiH donio je,
takoer, Paddy ashdown s ciljem dodatnog usklaivanja Ustava Federacije BiH sa odlukom Ustavnog
suda BiH o konstitutivnosti naroda. ovim amandmanima, izmeu ostalog, definiran je mehanizam
zatite vitalnog interesa konstitutivnih naroda u kantonima i ukinuta je funkcija predsjednika kantona
i zamjenika federalnog ministra. amandman LXXXviii na Ustav Federacije BiH donio je Paddy ashdown
2. aprila 2003. (vrenje funkcije vrhovnog komandanta oruanih snaga Federacije, u skladu sa
odredbama o civilnoj komandi iz lana v.5.(a) Ustava Bosne i Hercegovine). Paddy ashdown 28. januara
2004. godine donosi amandmane XCvCii na Ustav Federacije BiH koji se tiu kljunih pitanja koja se
odnose na reorganizaciju grada Mostara.
464
a tekst lana iii (3) (b) u cijelosti glasi:

entiteti i bilo koje njihove subdivizije e se u potpunosti pridravati ovog ustava, koji je
nadreen svim nekonzistentnim odredbama zakona Bosne i Hercegovine i ustavima i zakonu
entiteta i sa odlukama zajednikih institucija Bosne i Hercegovine. opi principi meunarodnoga prava e biti dio integralnog zakona Bosne i Hercegovine i entiteta.
Kao to se iz navedenoga vidi, Federacija Bosne i Hercegovine i republika srpska imaju

obavezu uskladiti svoje ustave i cjelokupan pravni poredak sa Ustavom Bosne i Hercegovine,
u ostavljenome vremenskom periodu. Meutim, poto se takvo neto nije desilo ni nakon
dvije godine od proteka roka, marta 1998. godine pokrenut je postupak pred Ustavnim
sudom Bosne i Hercegovine za ocjenu ustavnosti niza odredaba entitetskih ustava, te je
zatraeno da sud poniti ili ukine sve odredbe entitetskih ustava koje nisu u saglasnosti sa
Ustavom Bosne i Hercegovine. Ustavni sud BiH je u etiri djelimine odluke, donesene
tokom 2000. godine, odluio o ustavnosti osporenih odredaba (trnka, 2005: 37-43). Za
pitanje konstitutivnosti naroda je najznaajnija trea djelimina odluka donesena 30. juna
i 1. jula 2000. godine (odluka je objavljena u slubenom glasniku Bosne i Hercegovine,
broj 23/04 od 14. septembra 2000. godine). ovom odlukom je potvreno da Bonjaci, srbi
i Hrvati svoja prava konstitutivnog naroda moraju ostvarivati ne samo u institucijama drave,
nego i u oba entiteta, odnosno na prostoru cijele zemlje.
nakon donoenja odluke Ustavnoga suda BiH, tadanje vladajue politike stranke nisu
imale potrebnu volju i konsenzus kako bi pristupile izradi i usvajanju amandmana i na Ustav
Federacije BiH i na Ustav republike srpske. Kao rezultat demokratskoga pritiska u najveoj
mjeri nevladinih organizacija, tadanji visoki predstavnik meunarodne zajednice u Bosni
i Hercegovini Wolfgang Petritsch donosi odluku kojom formira Komisiju u Federaciji BiH i
Komisiju u republici srpskoj sa zadatkom da pripreme amandmane na entitetske ustave
o primjeni odluke Ustavnoga suda BiH o konstitutivnosti naroda (Pejanovi, 2005: 12). na
ovaj nain visoki predstavnik preuzima inicijativu i odgovornost za sprovoenje ove sudske
odluke. tokom 2001. i 2002. godine pripremljeni su amandmani o konstitutivnosti naroda
na oba entitetska ustava. Problemi su nastali kada je trebalo osigurati parlamentarnu veinu
za usvajanje amandmana u Parlamentu Federacije BiH, te u narodnoj skuptini republike
srpske (Pejanovi, 2005: 13). U nedostatku konsenzusa vladajuih politikih subjekata,
uslijedila je odluka visokoga predstavnika o proglaenju amandmana o konstitutivnosti
naroda i u Federaciji BiH i republici srpskoj, a na temelju ovlatenja koja su mu data lanom
v aneksa 10 (sporazum o implementaciji civilnog dijela Mirovnog ugovora) opeg okvirnog
sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Wolfgang Petritsch, odluka o izmjenama i
dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine). Primjena ovih amandmana na ustave
entiteta je zapoela nakon parlamentarnih izbora 2002. godine.
Prvim ustavnim amandmanima na Ustav Federacije BiH definiran je pojam vitalnog nacionalnog interesa konstitutivnih naroda, te sama procedura i mehanizmi zatite navedenoga
interesa. U oba bosanskohercegovaka entiteta primijenjene su odredbe iz amandmana
o konstitutivnosti naroda koje se odnose na izbor potpredsjednika entiteta, lanova
465
Enis Omerovi
entitetskih vlada i imenovanje sudija ustavnih i vrhovnih sudova entiteta. U Federaciji BiH
funkciju predsjednika i potpredsjednika obavljaju izabrani predstavnici iz bonjakog,
hrvatskog i srpskog naroda. vlada Federacije BiH takoer u svome sastavu ima pripadnike
svih konstitutivnih naroda. Priblino identina situacija je i na kantonalnome nivou vlasti.
Meutim, promatrano u cijelosti, primjena principa ustavne ravnopravnosti naroda u
dravnoj strukturi Federacije BiH jeste prisutna u praksi, ali sa razliitim stanjem u pojedinanim strukturama vlasti (Pejanovi, 2005: 15). naprimjer, vlada Federacije BiH i vlade
kantona imaju, recimo, srazmjernu zastupljenost i bonjakog i hrvatskog i srpskog naroda.
nadalje, vienacionalnu strukturu opinskih i kantonalnih sudova, te vrhovnog i Ustavnog
suda Federacije BiH osiguralo je visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i Hercegovine
(http://www.hjpc.ba/intro/?cid=3479,2,1). sa druge strane, sve druge strukture vlasti,
posebno dravna uprava na federalnome i kantonalnome nivou su dijelom ostale izvan
primjene ustavnih amandmana o konstitutivnosti naroda. Meutim, navedeni ustavni
amandmani se ne odnose samo na poluge zakonodavne, izvrne i sudske vlasti. smatramo
da se odnose i na kulturnu i obrazovnu ravnopravnost, ravnopravnost na radnome mjestu,
ravnopravnost u izbornome procesu, ravnopravnost upotrebe jezika naroda, te na
ravnopravni poloaj svih vjerskih zajednica u zemlji.7 injenica da su narodi bili nekonsti tutivni na cijelom podruju Bosne i Hercegovine nije zadirala samo u pitanje ustavnosti,
nego se zapravo radilo o grubom krenju osnovnih ljudskih prava i temeljnih sloboda
svakog pojedinca u Bosni i Hercegovini. naime, u prvobitnom Ustavu Federacije BiH i
Ustavu republike srpske, dolo je do destrukcije (ukidanja) politiko-ustavne odrednice o
ravnopravnosti naroda, koja je historijski utemeljena odlukama ZavnoBiH-a iz 1943. godine
i primjenjivane u svim ustavima Bosne i Hercegovine do 1992. godine (Pejanovi, 2001:
66). Meutim, ustavna ravnopravnost bie osigurana u preambuli dejtonskog mirovnog
sporazuma, gdje definicija ravnopravnosti naroda u dejtonskom ustavu glasi: Bonjaci,
Hrvati i srbi, kao konstitutivni narodi u zajednici sa ostalima, i graani Bosne i Hercegovine
ovim ureuju Ustav Bosne i Hercegovine. (Preambula, Ustav Bosne i Hercegovine). odluka
o ravnopravnosti naroda ne mijenja ustavnu poziciju entiteta, ali se mijenja ustavna pozicija
naroda u entitetima, jer se sa adekvatnim i efikasnim provoenjem ove odluke ukida
diskriminacija graana Bosne i Hercegovine po etnikoj osnovi.
no, ustavni ustroj Bosne i Hercegovine na principu etnikog regionalizma nije pravo
rjeenje za samoodrivost Bosne i Hercegovine kao moderne demokratske drave, niti bi
takav ustroj otklonio probleme sukoba dvostruke lojalnosti lojalnosti prema vlastitoj
naciji i prema zajednikoj dravi (Kasapovi, 2005: 199-200). etno-demokratija i etnika
federalizacija naspram graanske federalizacije i graanske demokratije, jednostavno nee
predstavljati dugorono rjeenje za stabilnost i razvoj Bosne i Hercegovine, jer u Bosni i
Hercegovini i njenim konstitutivnim entitetima, u vrijeme pisanja rada, dominira iskljuivo
7
radi se o temeljnim ljudskim pravima i osnovnim slobodama. istodobno, radi se i o osnovnom pravnom
naelu: jednakosti svih pred zakonom, ravnopravnosti, te zabrani ili odsustvu diskriminacije svake vrste.
ostvarivanje ravnopravnosti svih vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini pravno je regulirano dravnim
Zakonom o slobodi vjere i pravnom poloaju crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini.
466
etniko u odnosu na graansko naelo. naime, dejtonski ustav Bosne i Hercegovine, kao
i Ustav Federacije BiH,8 uvodi etniki veto za odluke za koje se smatra da su protivne
vitalnim interesima, kao i do diskriminacije i segregacije u pogledu predstavljenosti svih
ostalih naroda9 koji ine populaciju drave Bosne i Hercegovine (sadikovi, 2003: 13).
Meutim, da bi neutralizirao i prevladao krajnje nedemokratske efekte ove situacije,
dejtonski ustavotvorac izlaz nalazi u odredbi da se sva prava i slobode navedene u evropskoj
konvenciji za zatitu ljudskih prava direktno primjenjuju u Bosni i Hercegovini i da imaju
prioritet nad svakim drugim pravom (sadikovi, 2003: 13). no, sasvim je diskutabilno moe
li se anahrono ureenje jedne drave poeti uruavati od kantonalnih ustava preko Ustava
Federacije BiH do dejtonskog ustava ili e mijenjanje etnikog naela u korist graanskog
morati krenuti s vrha prema niim nivoima teritorijalno-politike organizacije u Bosni i
Hercegovini.
4. USTAVNI STATUS FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Federacija Bosne i Hercegovine kao i republika srpska imaju status entiteta u dravi Bosni
i Hercegovini. rije entitet potjee iz latinske rijei ens, entis koja znai koji jeste, koji
postoji. ovakav se prijevod moe upotrijebiti u naim jezicima kako bi se oznaila posebnost,
odnosno prepoznatljivost odreene drutvene tvorevine, subjekta ili konstitucije.
Bosanskohercegovaki entiteti imaju status ili poloaj federalnih jedinica u okviru nae
drave (trnka, 2000: 340-341). Kao to je ranije navedeno, struktura i organizacija Federacije
BiH utemeljene su vaingtonskim sporazumom 1994. godine. Federacija BiH per se je u
cijelosti prihvaena u dejtonskom mirovnom sporazumu, u entitetskoj organizaciji drave.
Federacija BiH kao ravnopravan entitet ima svoj ustav, a time i pravo na samoorganiziranje.
Proces samoorganiziranja je takav da se moraju potivati osnovni principi Ustava Bosne i
Hercegovine, te je sam proces ogranien obavezom da Ustav i ukupan pravni poredak
Federacije BiH moraju biti u skladu sa dravnim Ustavom.
Ureenje Federacije BiH se mora zasnivati na demokratskim naelima, time to se
osiguravaju vladavina prava i legitimitet svih institucija. izbor graana se vri na slobodnim
8
Ustavna kategorija za zatitu interesa konstitutivnih naroda u Federaciji BiH je precizirana

amandmanima na Ustav Federacije BiH, koje je 19. aprila 2002. godine proglasio visoki predstavnik za
Bosnu i Hercegovinu (slubene novine Federacije BiH, broj 16/02).
U tom smislu pogledati presudu evropskog suda za ljudska prava u strasbourgu u predmetu Finci i Sejdi
vs. Bosna i Hercegovina iz decembra 2009. godine u kojoj je sud, inter alia, naglasio da Ustav Bosne i
Hercegovine sadri diskriminatorske odredbe, jer ne daje jednaka prava svim graanima Bosne i
Hercegovine. da Ustav Bosne i Hercegovine ne daje jednaka prava svim graanima na cijeloj teritoriji
svjedoi i predmet ilijaz Pilav vs. Bosna i Hercegovina pred sudom u strasbourgu. naime, radi se o lijeniku
bonjake nacionalnosti iz srebrenice koji, prema ustavnim odredbama, nema mogunost da se
kandidira za lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine, jer Ustav Bosne i Hercegovine to pravo priznaje
iskljuivo srbima iz republike srpske, odnosno Bonjacima i Hrvatima iz Federacije BiH.
467
Enis Omerovi
i demokratskim izborima koji se organiziraju u isto vrijeme u oba bosanskohercegovaka

entiteta. sve meunarodne konvencije o zatiti ljudskih prava koje su nabrojane u aneksu
1 na Ustav Bosne i Hercegovine neposredno se primjenjuju u entitetima. entiteti su, sa
druge strane, obavezni osigurati punu sprovedbu osnovnih ljudskih prava i temeljnih
sloboda, te su duni zatititi sve osobe koje se nalaze u njihovoj nadlenosti. slijedei lan
iii (2) (c) Ustava Bosne i Hercegovine, entiteti su obavezni formirati civilne institucije,
prvenstveno nezavisno sudstvo, koje e biti organizirane i koje e funkcionirati u skladu
sa meunarodno priznatim standardima. na osnovu lana iii (2) (b) svaki e entitet pruiti
svoju neophodnu pomo vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj omoguio da ispotuje
svoje meunarodne obaveze.
4.1. PRAVO ENTITETA DA USPOSTAVLJAJU POSEBNE PARALELNE ODNOSE
SA SUSJEDNIM ZEMLJAMA
entiteti su pravni subjekti u unutranjem pravu Bosne i Hercegovine i, naelno govorei,
nemaju priznat status subjekata u meunarodnom pravu i meunarodnim odnosima.
Meutim, i Federacija BiH i republika srpska ipak mogu zakljuivati meunarodne ugovore
(sporazume) sa drugim dravama i meunarodnim organizacijama samo uz saglasnost
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine (lan iii (2) (d) Ustava Bosne i Hercegovine).
Podrazumijeva se da pri tome moraju potivati suverenitet, teritorijalni integritet i politiku
neovisnost Bosne i Hercegovine, njen Ustav i pravni poredak, kao i sve meunarodne
obaveze koje je preuzela Bosna i Hercegovina (trnka, 2000: 340). takoer postoji mogunost
da Parlamentarna skuptina BiH kroz zakonski propis odredi koji meunarodni sporazumi
u kojima se kao jedna strana potpisnica pojavljuje jedan od entiteta, ne podlijeu davanju
saglasnosti dravnog parlamenta, a sve s ciljem poveanja efektivnosti i efikasnosti
meunarodne saradnje i poslovanja.
Ustav Bosne i Hercegovine predvia jedan institut koji je relativno nepoznat u komparativnome pravu. radi se o pravu entiteta na uspostavljanje posebnih paralelnih odnosa
sa susjednim dravama. ova ustavna odredba doslovno kae: entiteti e imati pravo da
uspostave posebne paralelne odnose sa susjednim zemljama u skladu sa suverenitetom i
teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine (lan iii (2) (a)).
neki teoretiari smatraju da ovaj institut vue svoje korijenje jo iz vaingtonskog
sporazuma gdje je bila izraena namjera uspostavljanja konfederalnih odnosa izmeu
Federacije BiH i republike Hrvatske. Poto ideja o konfederalizmu nije nikada zaivjela,
ostavljena je mogunost entitetima da sklapaju posebne paralelne odnose sa susjednim
dravama, koja apsolutno nema niti jedan element konfederacije. opravdanje za ovakvu
mogunost je traeno u injenici da u Bosni i Hercegovini ivi dio nacionalnog srpskog,
odnosno hrvatskog korpusa, i da je potrebno osigurati nesmetano povezivanje i saradnju
u pitanjima koja su od interesa za ouvanje nacionalnog identiteta (trnka, 2000: 342). Ustav
BiH uope ne predvia o kojim se to susjednim dravama radi, meutim, moemo
pretpostaviti da je rije o republici Hrvatskoj i republici srbiji. Gaenjem dravne zajednice
468
srbije i Crne Gore i stvaranjem republike Crne Gore kao neovisne i meunarodno priznate
drave, javila se mogunost sklapanja posebnih paralelnih odnosa i sa ovom dravom.
osnovne karakteristike ovog rjeenja su: (1) radi se o pravu, a ne o obavezi uspostavljanja
posebnih paralelnih odnosa; (2) da bi se mogao uspostaviti poseban odnos, potrebno je
najprije uspostaviti opi odnos izmeu drave Bosne i Hercegovine i susjedne drave sa
kojom jedan entitet nastoji utemeljiti posebne odnose; (3) entiteti mogu uspostaviti
posebne paralelne odnose samo u okviru svojih nadlenosti; (4) posebni odnosi moraju
biti, kako Ustav BiH predvia, u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne
i Hercegovine; (5) za zakljuivanje ovakvih sporazuma, kako Kasim trnka smatra, potrebna
je saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine. Meutim, postoji miljenje
venecijanske komisije vijea evrope iz 1998. godine koja smatra da sporazumi o posebnim
paralelnim odnosima ne zahtijevaju saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine, jer se Ustavnom sudu BiH daje posebna nadlenost da kontrolira, po zahtjevu
dravnih institucija, ustavnost ovakvih sporazuma (vijee evrope, evropska komisija za
demokratiju putem zakona, Miljenje o ustavnosti meunarodnih sporazuma koje je zakljuila
Bosna i Hercegovina i/ili entiteti, 37. plenarno zasjedanje, venecija, 11. i 12. decembar 1998.
godine); (6) nema nikakvih zapreka da, prema vaeim ustavnim rjeenjima, Federacija BiH
uspostavi posebne paralelne odnose sa republikom srbijom i obratno, da republika srpska
uspostavi posebne paralelne odnose sa republikom Hrvatskom (trnka, 2000: 342-343).
dana 22. novembra 1998. godine u Zagrebu je sveano potpisan sporazum o posebnim
odnosima izmeu Federacije BiH i republike Hrvatske, koji u lanu 2. predvia saradnju u
vrlo irokom spektru djelovanja, kakva je, naprimjer, ekonomska saradnja i trgovina,
poticanje zajednikih ulaganja, naroito u podrujima prometne infrastrukture, komunikacija i telekomunikacija, izgradnje i saradnje u koritenju industrijskih, energetskih,
poljoprivrednih i drugih potencijala i kapaciteta, te poticanje i saradnju u podruju
planiranja i ekonomske politike, kao i saradnju u razvoju i obnovi;10 sporazum je predviao
i saradnju u podruju zakonodavstva. Meutim, otvorena pitanja u ovom podruju danas
su podignuta na razinu vijea ministara u Bosni i Hercegovini, jer de facto situacija u obje
drave pokazuje da hitnost u rjeavanju zahtijevaju pitanja poput pruanja meunarodnopravne pomoi u krivinim i graanskim stvarima, te nadasve pomorska delimitacija izmeu Bosne i Hercegovine i republike Hrvatske. nadalje, saradnja u oblasti nauke
i tehnologije, odgoja i obrazovanja, kulture i sporta, ostvarivala se, u najveoj mjeri, kroz
finansijsko pomaganje obrazovnih institucija u Federaciji BiH, i to u kantonima s hrvatskom
veinom. i u konanici, podruje koje je zanimljivo za nau znanstvenu obradu je svakako
odbrana (kolovanje, opremanje, zajednika proizvodnja i dr.) u mjeri u kojoj je u skladu s
teritorijalnim integritetom i suverenitetom Bosne i Hercegovine i Mirovnim sporazumom.
10
republika Hrvatska je u lanu 10, stav 2, Ustava predvidjela da se: dijelovima hrvatskog naroda u drugim
dravama jami osobita skrb i zatita republike Hrvatske. Kako tvrdi nedad duvnjak, sigurno je da
ova odredba predstavlja ustavni osnov za mijeanje republike Hrvatske u unutranje poslove Bosne i
Hercegovine. Kako isti autor navodi, unilateralizam republike Hrvatske legaliziran je kroz institut
posebnih paralelnih odnosa entiteta sa susjednim dravama.
469
Enis Omerovi
naime, i ovo pitanje je prelo u nadlenost vijea ministara Bosne i Hercegovine, odnosno
Ministarstva odbrane (ire u: lan 2. sporazuma o posebnim odnosima republike Hrvatske
i Federacije BiH, potpisanog u Zagrebu, 22. novembra 1998. godine).
ovim je sporazumom takoer bilo predvieno osnivanje zajednikoga vijea za saradnju
republike Hrvatske i Federacije BiH kao izvrnoga sprovedbenoga tijela. slijedei ovaj
sporazum, Parlament Federacije BiH, na sjednici Predstavnikoga doma, odranoj 19.
oktobra 1999. godine i na sjednici doma naroda odranoj 21. marta 2000. godine, donio
je odluku o odobravanju aneksa za provoenje saradnje u podruju nauke, tehnologije i
visokog obrazovanja uz ovaj sporazum (u tom smislu: http://www.fbihvlada.gov.ba/
bosanski/zakoni/2000/odluke/27%20b%20svasta%20nesta.htm). Meutim, opepoznato
je da je dolo do odustajanja od primjene ovoga sporazuma. do odustajanja od posebnih
paralelnih odnosa izmeu Federacije BiH i republike Hrvatske dolo je nakon prve izborne
promjene vlasti (epi, 2005: 26) u republici Hrvatskoj, zbog, kako je navedeno, novih
oblika razvoja meusobnih odnosa, odnosno, zbog novog konteksta samih drutvenih
zbivanja. Prioritet je bio uspostaviti ope odnose izmeu drave Bosne i Hercegovine i
republike Hrvatske, tako da su posebni paralelni odnosi republike Hrvatske sa samo jednim
entitetom prebaeni u drugu dimenziju. U vrijeme pisanja rada, sporazum, s pozicije
meunarodnoga javnoga prava, odnosno ustavnoga prava, nema djelatnu snagu, s obzirom
na to da ne postoji volja, u najveem dijelu, Bonjaka, za razvijanjem ovakvih odnosa. nae
je miljenje da sporazum predstavlja anahrono rjeenje i da je, samim time, neizvodiv per
se. s druge strane, vijee ministara Bosne i Hercegovine preuzelo je sve aktivnosti glede
razvoja meudravne saradnje u svim segmentima vlasti, tako da, naprimjer, nema niti
praktine potrebe za osnaivanjem posebnih paralelnih odnosa izmeu Federacije BiH i
republike Hrvatske, jer se sva ekonomska, pravna i svaka druga saradnja moe ostvarivati
na razini dvije drave.11
5. USTAVNO UREENJE FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE

Federacija BiH je entitet odnosno jedan od dva entiteta od kojih se sastoji drava Bosna
i Hercegovina (amandman iii.2. na Ustav Federacije BiH) koja ima sloenu strukturu.
sastoji se od deset federalnih jedinica kantona koji imaju jednaka prava i odgovornosti.
rije kanton je preuzeta iz vicarske pravne terminologije i oznaava jedinicu koja ima
znaajne nadlenosti i visok stepen autonomije, ali ne predstavlja oblik ostvarivanja
centralne vlasti, odnosno jedinicu lokalne samouprave. Zanimljivo je ovdje spomenuti i
11
Predmetom paralelnih odnosa moe biti saradnja u oblasti kulture, sporta i obrazovanja, s obzirom na to
da na dravnoj razini ne postoje predmetna ministarstva. Meutim, saradnja u navedenim resorima moe
se takoer uspjeno realizirati i preko Ministarstva civilnih poslova Bosne i Hercegovine, koji e koordinirati
aktivnosti izmeu dravnog ministarstva republike srbije/republike Hrvatske i entitetskih resornih
ministarstava. U posljednje vrijeme je primjetna tendencija da se radi na uspostavljanju meudravne
saradnje u svim oblastima, dok se partikularan pristup, u smislu teritorijalnih jedinica, polako naputa.
470
odluku Ustavnoga suda Federacije BiH u predmetu U-12/97 iz 1997. godine u kojem je sud
inter alia odluivao i o ustavnosti termina upan i upanija u Ustavu upanije Posavske kada
je utvrdio: isto tako, odredba lana 30. Ustava upanije Posavske nije u skladu s odredbama
lana v. 3. i 8. Ustava Federacije BiH, prema kojoj svaki kanton ima predsjednika, a ne
upana, kako je navedeno u osporenoj odredbi. naime, kod ocjenjivanja ustavnosti
nekog propisa, strogo se vodi rauna koji su termini upotrijebljeni u tekstovima Ustava
Federacije BiH koji su objavljeni u slubenim novinama. verzija Ustava na hrvatskom jeziku
koja je objavljena u slubenim novinama broj 1 iz 1994. godine umjesto kanton nema naziv
upa, upanija ili umjesto predsjednik kantona nema naziv upan. Upravo zbog ovih razloga,
a sve u cilju postizanja prijeke objektivnosti, suci Ustavnoga suda Federacije BiH nisu mogli
glasati drukije nego kako pie u Ustavu, jer u Ustavu nema naziva upan i nema naziva
upanija. no, i pored odluke Ustavnoga suda Federacije BiH, i dalje se primjeuje nepravilna
upotreba rijei upanija kod oznaavanja federalnih jedinica. U dravno-pravnoj tradiciji,
pojam upanija se vie koristio da bi se oznaio oblik decentralizacije, odnosno detairanoga
organa centralne vlasti. i danas, prema Ustavu republike Hrvatske naprimjer, upanije su
istovremeno oblik ostvarivanja centralne vlasti i oblik lokalne samouprave. Meutim, izriito
se mora navesti da se i danas u Federaciji Bosne i Hercegovine, poglavito u podrujima s
hrvatskom veinom, umjesto termina kanton koristi naziv upanija.
Ustav Federacije BiH izriito propisuje da e kantoni imati nazive odreene iskljuivo prema
gradovima koji su sjedite odgovarajuih kantonalnih vlasti ili prema regionalnim
geografskim karakteristikama (lan i.2.). ova odredba naglaava injenicu da kantoni ne
predstavljaju nacionalne teritorije, nego da se radi o federaciji kantona, a ne o federaciji
naroda (trnka, 2000: 344). nadalje, Federacija BiH ima svu vlast, ovlatenja i odgovornosti
koje Ustavom BiH nisu izriito u nadlenosti institucija Bosne i Hercegovine.
Legitimitet dravnih organa u ovom entitetu se temelji na suverenitetu graana, konstitutivnosti Bonjaka, Hrvata i srba, te ravnopravnosti ostalih naroda. na ovim osnovama se
grade osnovne poluge vlasti u Federaciji BiH. Graani su predstavljeni u Predstavnikome
domu Parlamenta Federacije BiH, dok su u domu naroda zastupljeni predstavnici konstitutivnih naroda i u manjem broju pripadnici ostalih naroda.
teritorija Federacije BiH je u izvornome tekstu njenog Ustava bila odreena kao dio teritorije
na kojem Bonjaci i Hrvati ine veinsko stanovnitvo. Meutim, prema popisu stanovnitva
iz 1991. godine, to bi iznosilo priblino 56 procenata teritorije Bosne i Hercegovine.
Meutim, aneksom 2 dejtonskog mirovnog sporazuma utvrena je linija razgranienja,
to jest, demarkaciona linija izmeu entiteta. Federaciji BiH je, temeljem ovog sporazuma,
pripao 51 procenat teritorije Bosne i Hercegovine, dakle, za 5 procenata manje teritorije
nego to je predvieno Ustavom Federacije BiH.12
12
Meutim, de facto situacija je malo drukija. Federaciji BiH je u konanici pripalo 51,5% teritorije Bosne
i Hercegovine, a republici srpskoj 48,5% teritorije (govor ive Komia na Meunarodnom simpoziju:
Bosna i Hercegovina 15 godina dejtonskog mirovnog sporazuma, rektorat Univerziteta u sarajevu, 18.
i 19. januar 2011).
471
Enis Omerovi
entiteti, kako je ranije navedeno, ne predstavljaju drave, niti se imaju smatrati subjektima
meunarodnoga prava. oni su, naime, unutranje kategorije koje, meutim, imaju odreeni
stepen dravnosti koji je i uobiajen za federalne jedinice u svijetu. i Federacija BiH, pored
Ustava posjeduje i entitetsko dravljanstvo i simbole.
Potrebno je na ovome mjestu napomenuti da u vrijeme pisanja ovoga rada Federacija BiH
jo uvijek nema svoje entitetske simbole, odnosno svoj grb i svoju zastavu, temeljem
djelimine odluke o meritumu Ustavnoga suda BiH od 31. marta 2006. godine kojom su
lanovi 1. i 2. Zakona o grbu i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine (slubene novine
Federacije BiH, broj 21/96 i 26/96) proglaeni neustavnim, odnosno da nisu u skladu sa
lanom ii.4. Ustava Bosne i Hercegovine u vezi sa lanovima 1.1. i 2.a) i c) Meunarodne
konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije iz aneksa i na Ustav Bosne i
Hercegovine. Kako se navodi u ovoj odluci, ukinute odredbe prestaju vaiti narednog dana
od dana objavljivanja ove odluke u slubenom glasniku Bosne i Hercegovine, te se nalae
Parlamentu Federacije Bosne i Hercegovine da u roku od est mjeseci od dana objave ove
odluke u slubenom glasniku Bosne i Hercegovine usaglasi lanove 1. i 2. Zakona o grbu
i zastavi Federacije Bosne i Hercegovine sa Ustavom Bosne i Hercegovine. (Pogledati vie:
djelimina odluka o meritumu Ustavnoga suda BiH, broj U 4/04, sarajevo, 31. mart 2006.
godine). Meutim, Parlament Federacije BiH to jo uvijek nije uinio, odnosno, nije odlueno
o novom grbu i zastavi ovog entiteta, pa se dravni simboli koriste kao privremeni.
5.1. DRAVLJANSTVO FEDERACIJE BOSNE I HERCEGOVINE
U sloenim dravama postoji dravljanstvo savezne drave i, najee, i dravljanstvo
federalne jedinice. Ustav Bosne i Hercegovine sadri takoer odredbe o dravljanstvu.
najprije utvruje da postoji dravljanstvo Bosne i Hercegovine i da e ga zakonom urediti
Parlamentarna skuptina BiH. Ustav BiH predvia i odredbe o entitetskome dravljanstvu
koji nema nikakvo znaenje u meunarodnim odnosima. svi dravljani BiH, bez obzira na
svoje entitetsko dravljanstvo, uivaju, bar formalnopravno, potpuno jednaka prava i zatitu
na cijelome podruju Bosne i Hercegovine. sa druge strane, Ustav Federacije BiH, u lanu
ii.a.5. propisuje da se sticanje i prestanak dravljanstva Federacije Bosne i Hercegovine
utvruje federalnim zakonom kojega e donijeti Parlament Federacije BiH, s tim to zakoni
o dravljanstvu koje donose entiteti moraju biti u skladu sa Ustavom BiH i Zakonom o
dravljanstvu BiH. svaki dravljanin Federacije BiH istovremeno je i dravljanin Bosne i
Hercegovine. Ustav Federacije BiH takoer je u svome izvornome tekstu sadravao odredbu
o dvojnome dravljanstvu koja je glasila: svi graani imaju pravo zadrati i dravljanstvo
druge drave (lan ii.a.5.b.), koja je amandmanom vii na Ustav Federacije BiH izmijenjena
i glasi: ...imaju pravo i na dravljanstvo druge drave. Primjetno je, da su navedene pravne
odredbe u neskladu sa Ustavom BiH, jer su pitanja dvojnoga dravljanstva vezana iskljuivo
za dravljanstvo Bosne i Hercegovine, i ne moe se dopustiti da ovu materiju reguliraju
entiteti kroz svoje ustave, imajui, dakako, na umu injenicu da je svaki graanin ove drave
prema vani iskljuivo dravljanin Bosne i Hercegovine. isto tako, svaka promjena
472
dravljanstva jednog entiteta u dravljanstvo drugog entiteta nema nikakvog utjecaja na

dravljanstvo Bosne i Hercegovine (lan 2. stav 2. Zakona o dravljanstvu Bosne i
Hercegovine).
6. USTAVNO UREENJE KANTONA

Kantoni u okviru Federacije BiH imaju, kako smo naveli, veliki stepen autonomije, te su po
svojim pravima i obavezama jednaki. Kantoni kroz svoje skuptine samostalno donose
svoje ustave, to predstavlja znaajan nivo samoorganiziranja kantona. Ustav kantona mora
biti u saglasnosti i sa Ustavom Federacije BiH i sa Ustavom BiH. razgranienje kantona
izvreno je federalnim zakonom. Postoji ukupno deset kantona kao federalnih jedinica
unutar Federacije BiH i to: Posavski (oraje), tuzlanski (tuzla), Zeniko-dobojski (Zenica),
sarajevski (sarajevo), Bosansko-podrinjski (Gorade), srednjobosanski (travnik), Hercegovako-neretvanski (Mostar), Zapadnohercegovaki (iroki Brijeg), Unsko-sanski (Biha) i
Livanjski kanton (Livno). U pet kantona veinsko stanovnitvo ine Bonjaci (tuzlanski,
Zeniko-dobojski, Bosansko-podrinjski, Unsko-sanski i Kanton sarajevo), tri kantona su sa
hrvatskom veinom (Livanjski, Posavski i Zapadnohercegovaki) dok dva kantona imaju
donekle izjednaen nacionalni sastav kod kojih je utvren poseban reim organizacije i
funkcioniranja vlasti Hercegovako-neretvanski i srednjobosanski kanton. Cilj posebnog
reima za ova dva kantona je u sprjeavanju svakog oblika i mogunosti majorizacije bilo
kojeg konstitutivnog naroda. ovakvo rjeenje je utvreno u amandmanu i na Ustav
Federacije BiH koji je usvojen 23. juna 1994. godine i koji inter alia predvia da e: (1) kantoni
delegirati svoje nadlenosti ukoliko to opina zahtijeva; (2) odluke koje se tiu vitalnih
interesa bilo kog od konstitutivnih naroda u kantonu zahtijevaju saglasnost veine poslanika
u zakonodavnom tijelu kantona, ukljuujui veinu bonjakih poslanika i veinu hrvatskih
poslanika; (3) vlada kantona je organizirana po posebnom reimu; (4) u ustavu kantona sa
posebnim reimom bit e sadrane odredbe kojima e se otkloniti blokada u odluivanju
zakonodavnog tijela kantona prilikom donoenja prijeko potrebnih zakona.
Prema ovome reimu, u skuptine ovih kantona uveden je princip konsenzusa, to znai
da bi se jedna odluka donijela potrebno je da za nju glasa veina poslanika Bonjaka i
veina poslanika Hrvata kada se radi o pitanjima o vitalnim nacionalnim interesima. Meutim, nije odreeno koja se to pitanja smatraju vitalnim nacionalnim interesom. ovakvo
neto je preputeno poslanicima. ako se odluka koja predstavlja vitalni nacionalni interes
po jedan narod ne moe usvojiti, formira se zajednika komisija u skuptini. ako se ni tada
ne postigne traeni konsenzus, tada ovo pitanje rjeava kantonalni sud. odluka kantonalnoga suda je konana, ako se radi o iskljuivoj nadlenosti kantona, a ako se radi o
zajednikoj nadlenosti Federacije i kantona, o albi na odluku kantonalnoga suda konano
odluuje Ustavni sud FBiH.
Meutim, nakon odluke Ustavnoga suda BiH o konstitutivnosti naroda iz 2000. godine,
posebni reimi Hercegovako-neretvanskog i srednjobosanskoga kantona ostaju upitni.
473
Enis Omerovi
Postavlja se, dakako, pitanje da li bi odredbe Prvog amandmana na Ustav Federacije BiH,
koji se de facto vie ne primjenjuje, u dananjem kontekstu odnosa zaista bile sprovodive,
jer ovaj amandman nikada nije de jure ukinut.
slina je situacija i sa ustavnim rjeenjem koje omoguava uspostavljanje vijea kantona
sa bonjakom, odnosno hrvatskom veinom (lan v.1.3. Ustava Federacije BiH). ovim se
rjeenjem dozvoljava mogunost da se po nacionalnoj osnovi povezuju kantoni koji ne bi
predstavljali nikakav novi nivo ili organ vlasti. oni ne bi mogli donositi obavezujue odluke,
ve bi osnovni cilj bio zajedniko djelovanje kantona preko ovog vijea u ostvarivanju
unutranje regionalne saradnje i jedinstveno djelovanje prema zakonodavnom i izvrnom
tijelu Federacije BiH. Za koordinaciju aktivnosti u njihovom zajednikom djelovanju, vijea
kantona mogu formirati razna tijela, kao to su komisije, radne grupe i slino. Meutim,
ovakvo rjeenje nije nikada zaivjelo jer bi, kako se vjeruje, ova odredba danas bila
protuustavna zato to bi pripadala kategoriji odredbi koje se moraju uskladiti sa pravnim
normama o konstitutivnosti naroda u Bosni i Hercegovini, te bi povezivanje kantona po
nacionalnoj osnovi bilo nekonzistentno sa odlukom Ustavnoga suda. Bilo bi, naime,
apsurdno i protuustavno odrediti da je, primjerice, Kanton sarajevo bonjaki, ili oznaiti
Livanjski kanton hrvatskim. naravno, istina je da je na ovome primjeru, de facto i de jure,
situacija potpuno razliita. na ovome mjestu svakako moramo navesti i inicijativu, koja je
zvanino potekla od predstavnika HdZ-a 1990. i HsP-a api-dr. Jurii 2008. godine, kada
je najavljeno da e premijeri tri kantona sa hrvatskom veinom sreko Boras (HdZ 1990),
Zvonko Jurii (HsP) i nediljko rimac (HdZ 1990) do kraja decembra 2008. godine formirati
meukantonalno vijee u Federaciji BiH, kako bi se ovaj dio Federacije BiH i Bosne i
Hercegovine, kako su oni naveli, tretirao ravnopravno. U sastav ovog meukantonalnog
vijea uli bi Hercegovako-neretvanski, Zapadnohercegovaki i Livanjski kanton (u tom
smislu: http://www.bihvijesti.net/20197_Povratak-Hrvatske-samouprave-tri-kantona-sahrvatskom-vecinom-formiraju-Medjukantonalno-vijece.html). U vrijeme pisanja ovog rada,
meukantonalno vijee nije formirano, meutim, u posljednje vrijeme, postoje izjave o
formiranju treeg entiteta u Bosni i Hercegovini, ime bi, uz postojei Ustav, dolo do
naruavanja cjelovitosti i teritorijalnog integriteta Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno
do teritorijalne podjele ovog entiteta na dva administrativno- politika dijela.13
na pitanje meukantonalnih vijea, nadovezuje se i pitanje Herceg-Bosne. naime, Hrvatska
zajednica Herceg-Bosna osnovana je od strane politikoga vrha HdZ BiH 18. novembra
1991. godine, da bi ve 28. augusta 1993. godine prerasla u Hrvatsku republiku Herceg-
13
Kao primjer davanja izjava o treem entitetu u Bosni i Hercegovini moe posluiti dragan ovi,
predsjednik HdZ-a Bosne i Hercegovine, koji je rekao da je formiranje federalne jedinice u Bosni i
Hercegovini s hrvatskom veinom jedina realnost Bosne i Hercegovine, iji bi glavni grad bio Mostar. U
tom smislu: http://www.hrsvijet.net/index.php?option=com_content&view=article&id=8608:izboribih-dragan-ovi-najavio-trei-entitet-qbonjaci-izabrali-hrvatskog-lana-predsjednitvaq&catid=45:bihizbori-2010&itemid=157 [14. oktobar 2010].
474
Bosnu, kao hrvatsku upravnu jedinicu unutar14 Bosne i Hercegovine. Kao politika i
teritorijalna cjelina ukinuta je potpisivanjem vaingtonskog sporazuma 18. marta 1994.
godine. nakon potpisivanja dejtonskoga mirovnoga sporazuma i prestankom oruanoga
sukoba u Bosni i Hercegovini, ova jedinica se postepeno integrirala, mada nekada i protiv
volje njezina vodstva, u Ustavom predvienu politiko-teritorijalnu organizaciju Federacije
BiH, odnosno dravu Bosnu i Hercegovinu.
no, vratimo se meukantonalnoj saradnji. vrijedi napomenuti da kada i ne bi postojala
ustavna odredba o saradnji kantona, ne bi bilo nikakve realne zapreke da kantoni u
Federaciji BiH meusobno sarauju i uestvuju u ostvarivanju svojih zajednikih ciljeva,
potivajui pri tome ustavne odredbe i osnovna naela o podjeli nadlenosti i interese
svojih graana.15
Kantoni su obavezni osigurati u potpunosti potivanje ljudskih prava zajamenih Ustavom
Federacije BiH, ukljuujui ona koja su predviena meunarodnim konvencijama
navedenima u aneksu Ustava.
Kantoni mogu sklapati i meunarodne ugovore o saradnji iz one oblasti u kojoj su oni
nadleni jedino ukoliko dobiju saglasnost kako Parlamentarne skuptine BiH, tako i
Parlamenta FBiH, to bi znailo da su kantoni izloeni dvostrukoj provjeri kada stupaju u
meunarodne odnose. i u meunarodnome pravu je sveprisutna tendencija decentralizacije
i intenziviranja saradnje, posebno meu susjednim regijama (naprimjer, saradnja u
euroregijama alpe-dunav-Jadran i dunav-drava-sava16). U osnivanju euroregije dunavdrava-sava su 1998. godine iz Bosne i Hercegovine uestvovali opina tuzla, tadanji
tuzlansko-podrinjski kanton i Privredna komora tuzlansko-podrinjskog kantona, da bi
2001. godine ovoj euroregiji pristupili Brko distrikt BiH i Posavski kanton. euroregija ima
svoj statut i osnovni joj je cilj poticanje i pospjeivanje ostvarivanja meudravnih i
regionalnih projekata (http://www.obz.hr/hr/index.php?tekst=91).
14
15
16
U svim formalnopravnim aktima Hr HB ne negira se postojanje Bosne i Hercegovine, odnosno ne

izraava se izravna intencija pripajanja Hr HB sa republikom Hrvatskom. no, de facto situacija je bila
drukija. U tom smislu: (tindemans, 1997: 81-83).
lan 62. Ustava tuzlanskog kantona predvia da kanton moe zajedno sa drugim kantonima osnivati
vijea kantona u cilju koordiniranja politike i aktivnosti u vezi sa pitanjima od zajednikog interesa, te
u sklopu vijea osnivati koordinaciona tijela, komisije i radne grupe radi razmjene informacija i
usklaivanja aktivnosti kantona u izvravanju njihove nadlenosti, ali ne mogu obuhvatati vojne ili
politike dogovore.
euroregionalna saradnja dunav-drava-sava meunarodna je organizacija jedinica regionalne
samouprave (upanija, kantona), gradova, te regionalnih industrijskih, trgovinskih ili privrednih komora,
odnosno srodnih udruenja ekonomskih subjekata s podruja republike Maarske, republike Hrvatske
i Bosne i Hercegovine te drugih podruja koja prostorno gravitiraju rijekama dunavu, dravi i savi,
odnosno koja s podrujem euroregije ine prostornu cjelinu.
475
Enis Omerovi
7. ORGANIZACIJA VLASTI U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

U Federaciji BiH vlast je organizirana na temelju trodiobe vlasti. Parlament Federacije BiH
vri ustavotvornu, zakonodavnu, budetsku i druge funkcije predstavnikoga tijela u skladu
sa Ustavom Federacije BiH. U Parlamentu su predstavljeni interesi graana, konstitutivnih
naroda, te pripadnika ostalih naroda. Parlament Federacije BiH ine Predstavniki dom i
dom naroda, to znai da je prihvaena dvodomna organizacija zakonodavne vlasti u
Federaciji BiH. Predstavniki dom se sastoji od 98 poslanika, koji se biraju demokratskim
putem na neposrednim izborima, tajnim glasanjem, na teritoriji cijele Federacije, u skladu
sa Ustavom Federacije BiH i izbornim zakonom Bosne i Hercegovine. (lan 7. Poslovnika
Predstavnikog doma Parlamenta Federacije BiH). Mandat poslanika traje etiri godine,
ukoliko Predstavniki dom ne bude rasputen, u skladu sa Ustavom Federacije (lan 8).
Predstavniki dom ima predsjedavajueg i dva potpredsjedavajua Predstavnikog doma,
koji ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda ili iz reda ostalih. Predsjedavajui i dva
potpredsjedavajua Predstavnikog doma biraju se iz reda poslanika na sjednici
Predstavnikog doma poslije izvrene verifikacije mandata poslanika u Predstavnikom
domu. Prijedlog za izbor predsjedavajueg i dva potpredsjedavajua Predstavnikog doma
podnose klubovi poslanika. (lan 38)
U radu Predstavnikoga doma, znaajnu ulogu imaju i radna tijela, koja mogu biti stalna i
povremena, a koja se osnivaju za razmatranje pitanja koja su u nadlenosti Predstavnikog
doma, za razmatranje nacrta i prijedloga zakona i drugih opih akata Predstavnikog doma
i za pripremanje i obavljanje drugih poslova za Predstavniki dom. ovaj dom ima slijedea
radna tijela: 1. Ustavnu komisiju; 2. Zakonodavno-pravnu komisiju; 3. administrativnu
komisiju; 4. Komisiju za zatitu ljudskih prava i sloboda; 5. Komisiju za sigurnost; 6. Komisiju
za izbor i imenovanje; 7. Komisiju za informiranje; 8. Komisiju za jezika pitanja; 9. Mandatnoimunitetsku komisiju; 10. Komisiju za jednakopravnost spolova; 11. Komisiju za lokalnu
samoupravu; 12. Komisiju za pitanja mladih; 13. odbor za ekonomsku i finansijsku politiku;
14. odbor za energetiku, rudarstvo i industriju; 15. odbor za promet i komunikacije; 16.
odbor za denacionalizaciju i privatizaciju; 17. odbor za pravdu i opu upravu; 18. odbor
za povratak izbjeglih i raseljenih osoba; 19. odbor za obrazovanje, nauku, kulturu i sport;
20. odbor za boraka i invalidska pitanja; 21. odbor za rad i socijalnu zatitu; 22. odbor za
zdravstvo; 23. odbor za poljoprivredu, vodoprivredu i umarstvo; i 24. odbor za prostorno
ureenje, stambeno-komunalnu politiku i ekologiju. (lan 56)
Kvorum za sjednicu ini veina poslanika u Predstavnikom domu, osim ako za odluivanje
o odreenim pitanjima Ustavom Federacije i poslovnikom nije drugaije utvreno. (lan
104 stav 2)
skuptine kantona prema Ustavu Federacije BiH delegiraju svoje izabrane poslanike u dom
naroda Parlamenta FBiH. delegate doma naroda biraju poslanici skuptina kantona. dom
naroda Parlamenta FBiH sastoji se od 58 izaslanika od kojih po 17 izaslanika iz reda svakog od
476
konstitutivnih naroda i sedam izaslanika iz reda ostalih (lan 6. Poslovnika o radu doma naroda
Parlamenta FBiH). dom naroda iz reda svojih lanova bira predsjedavajueg i dva
potpredsjednika, koji ne mogu biti iz istog konstitutivnog naroda. Kolegij doma naroda
sainjavaju: predsjedavajui, dva potpredsjednika, predsjednici klubova i sekretar doma. U
domu naroda su utemeljeni klubovi izaslanika i to: Klub izaslanika bonjakog naroda, Klub
izaslanika hrvatskog naroda i Klub izaslanika srpskog naroda. dom naroda ima 19 radnih tijela.17
U vitalne nacionalne interese konstitutivnih naroda, kako navodi lan 115. Poslovnika o
radu doma naroda Parlamenta Federacije BiH, spada: ostvarivanje prava konstitutivnih
naroda da budu adekvatno zastupljeni u zakonodavnim, izvrnim i pravosudnim organima
vlasti; identitet jednog konstitutivnog naroda; ustavni amandmani; organizacija organa
javne vlasti; jednaka prava konstitutivnih naroda u procesu donoenja odluka; obrazovanje,
vjeroispovijest, jezik, njegovanje kulture, tradicije i kulturno naslijee; teritorijalna
organizacija; sistem javnog informiranja i druga pitanja koja bi se tretirala kao pitanja od
vitalnog nacionalnog interesa, ukoliko tako smatra 2/3 jednog od klubova delegata
konstitutivnih naroda u domu naroda.
Kako je navedeno, zakoni ili drugi propisi ili akti koji se podnesu Predstavnikome domu
Parlamenta Federacije BiH, takoer se usvajaju u domu naroda Parlamenta Federacije BiH,
te ukoliko se smatra da odreeni zakon spada u pitanja od vitalnoga nacionalnoga interesa,
zakon e biti uvrten u dnevni red doma naroda kao pitanje od vitalnoga interesa i
podlijegae posebnoj proceduri donoenja i usvajanja konanoga teksta.18
U postupku donoenja zakona, kako se moe i primijetiti, osigurana je ravnopravnost domova.
Meutim, u republici srpskoj je situacija donekle drukija. naime, usvajanjem amandmana
na Ustav republike srpske, amandmanom LXXvi propisano je da e zakonodavnu vlast u
republici srpskoj vriti narodna skuptina republike srpske i vijee naroda republike
17
18
to su: Komisija za ustavna pitanja, Zakonodavno-pravna komisija, administrativna komisija, Komisija za

ljudska prava i slobode, Komisija za sigurnost, Komisija za izbor i imenovanja, Komisija za informiranje,
Komisija za jezika pitanja, Komisija za jednakopravnost spolova, Mandatno-imunitetska komisija, odbor
za ekonomsku i razvojnu politiku, finansije i budet, odbor za privredu, odbor za prostorno ureenje,
ekologiju i stambeno-komunalne poslove, odbor za poljoprivredu, vodoprivredu i umarstvo, odbor
za denacionalizaciju i privatizaciju, odbor za pravdu, opu upravu i lokalnu samoupravu, odbor za
povratak izbjeglih, prognanih i raseljenih lica, odbor za obrazovanje, nauku, kulturu, sport i pitanja mladih,
odbor za boraka i invalidska pitanja, rad, zdravstvenu i socijalnu zatitu (lan 54. Poslovnika o radu doma
naroda Parlamenta Federacije BiH). Usporedbe radi, Predstavniki dom i dom naroda Parlamenta FBiH
imaju skoro identine resore radnih tijela. no, postoje dvije razlike, koje nisu znaajnije materijalne naravi.
Prva je da u domu naroda postoji odbor za privredu, dok je u Predstavnikom domu materija ovog odbora
podijeljena u dva radna tijela: odbor za energetiku, rudarstvo i industriju i odbor za promet i komunikacije.
druga je razlika to su odreeni resori u Predstavnikom domu odijeljeni, dok su u domu naroda spojeni
u jedno radno tijelo. ovo su razlozi zato Predstavniki dom ima 5 radnih tijela vie od doma naroda.
o osnovnim znaajkama glede vitalnoga nacionalnoga interesa pogledati vie i u sporazumu iz 2002.
godine o provedbi odluke Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda. ovaj
dokument se moe pronai na stranici: http://www.ohr.int/ohr-dept/legal/const/default.asp?content
_id=7275 [10. januar 2009.]
477
Enis Omerovi
srpske. vijee naroda republike srpske svoju zakonodavnu vlast vri u cilju zatite vitalnih
nacionalnih interesa konstitutivnih naroda. dakle, vijee naroda republike srpske ne
uestvuje u postupku donoenja zakona, propisa i drugih akata sa narodnom skuptinom
republike srpske, nego vri kontrolu izglasanih zakona, propisa i akata u narodnoj skuptini,
a radi utvrivanja da li se izglasanim zakonom, propisom ili aktom ugroavaju vitalni
nacionalni interesi konstitutivnih naroda (http://www.vijecenarodars.net/index.php?option
=com_content&view=article&id=1&itemid=2&lang=sr). vijee naroda se, prije svega,
pojavljuje kao organ koji vri kontrolu i intervenira tzv. Kontrolni/intervencijski dom.
domovi samostalno donose svoj poslovnik, deklaracije ili rezolucije kojima izraavaju svoje
stavove o pojedinim pitanjima, te biraju svoje dunosnike i lanove radnih tijela (trnka,
2000: 386). odluke u oba doma se donose prostom veinom svih lanova doma, naravno
ukoliko u odreenim situacijama Ustavom ili poslovnikom nije drukije odreeno. ako oba
doma ne usvoje zakon ili drugu odluku u istovjetnom tekstu, pristupa se postupku
usaglaavanja koji podrazumijeva formiranje zajednike komisije sa zadatkom da predloi
obostrano prihvatljivo rjeenje (trnka, 2000: 386).
institutom imuniteta Ustav Federacije BiH titi lanove Parlamenta u obavljanju njihove
funkcije, te obuhvata i neodgovornost i nepovredivost. naime, svaki poslanik uiva imunitet
od dana verifikacije do prestanka mandata. Poslanik ne moe biti krivino gonjen niti
odgovoran u graanskom postupku za bilo koju radnju uinjenu u vrenju svoje funkcije.
7.1.1. Prikaz rasporeda mandata u Predstavnikom domu
Parlamenta Federacije BiH
na opim parlamentarnim izborima koji su odrani 3. oktobra 2010. godine u Bosni i
Hercegovini, svi punoljetni graani Bosne i Hercegovine birali su neposrednim i tajnim glasanjem zastupnike, politike stranke, koalicije i nezavisne kandidate u Predstavniki dom
Parlamenta Federacije BiH. Prvo emo prikazati raspored mandata za period 2010-2014, a
zatim i zvanini raspored mandata politikih stranaka za period 2006-2010.
slika 1. Grafiki prikaz nezvanine verzije osvojenih mandata po politikim strankama u Predstavniki
dom Parlamenta Federacije BiH na opim izborima u Bosni i Hercegovini 2010.
HdZ
sBB
sBiH
HdZ 1990
nsrzB
asda
dnZ
snsd
sda
sdP
izvor:
http://razglasaj.ba/?p=7489
[16. oktobar 2010].
478
POLITIKA STRANKA
sdP
sda
sBB
HdZ
sBiH
HdZ1990
nsrzB
a sda
dnZ
snsd
BROJ MANDATA
(period 2010-2014)
28 zastupnika
23
13
12
9
5
5
1
1
1
Prikaz 1. izvor: http://razglasaj.ba/?p=7489 [16. oktobar 2010].
POLITIKA STRANKA
sda
sBiH
sdP
HdZ HrvatsKa KoaLiCiJa HnZ, HsP
HrvatsKo ZaJednitvo
(HdZ 1990 HZ Hss HKdU HdU deMoKrani
neZavisni KLUB sBiH
KLUB HrvatsKiH ZastUPniKa (Hss-HsP-HnZ-HZ HB)
BPs seFer HaLiLovi
PatriotsKi BLoK Boss sdU BiH
nsrzB
dnZ
snsd
BROJ MANDATA
(period 2006-2010)
28
20
17
7
4
4
5
4
3
3
2
1
Prikaz 2. izvor: http://www.parlamentfbih.gov.ba/bos/predstavnicki_dom/organizacija/delegati.html

[16. oktobar 2010]
7.1.2. Prikaz rasporeda mandata u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH

Prema zvaninim podacima Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine, u vrijeme
pisanja ovog rada donesene su odluke o utvrivanju rezultata posrednih izbora i dodjeli
mandata iz skuptina samo pet kantona. Prema odlukama Centralne izborne komisije,19
za dom naroda Parlamenta Federacije BiH iz skuptine Kantona sarajevo dodjeljuje se
ukupno tri mandata iz reda bonjakog naroda, etiri iz reda srpskog naroda, jedan iz reda
hrvatskog naroda i dva iz reda ostalih. iz tuzlanskog kantona u dom naroda se delegiraju
dva kandidata iz reda srpskog, jedan iz reda hrvatskog, i tri iz reda bonjakog naroda. iz
Bosansko-podrinjskog kantona delegiraju se po jedan poslanik iz reda bonjakog, srpskog
19
vie vidjeti na: http://www.izbori.ba/default.asp?col=danizbora2010 [24. januar 2011].
479
Enis Omerovi
i hrvatskog naroda. iz Zeniko-dobojskog kantona delegiraju se tri poslanika iz reda

bonjakog, jedan iz srpskog i dva iz hrvatskog naroda, dok se iz Unsko-sanskog kantona
delegiraju po dva poslanika iz bonjakog i srpskog naroda i jedan iz hrvatskog naroda.
7.2. IZVRNA VLAST
izvrnu vlast u Federaciji BiH vri predsjednik i potpredsjednici Federacije BiH zajedno sa
vladom Federacije BiH. Predsjednik Federacije BiH je ef izvrne vlasti i u tom svojstvu vri
funkciju predstavljanja Federacije BiH. U kreiranju institucije predsjednika Federacije
kombinirani su elementi i parlamentarnog i predsjednikog sistema. Predsjednika i
potpredsjednike Federacije BiH ne biraju graani neposredno, ve ih bira Parlament na
mandat od etiri godine. Bitno je napomenuti da predsjednik i dva potpredsjednika
Federacije BiH ne mogu biti iz reda istog konstitutivnog naroda.20
Kada predsjednik Federacije utvrdi da domovi nisu u mogunosti donijeti potrebne zakone,
on moe, uz saglasnost sa potpredsjednicima Federacije, raspustiti jedan ili oba doma, s
tim da nijedan dom ne moe biti rasputen u periodu od godinu dana od njegovog prvog
sazivanja. Predsjednik Federacije takoer rasputa oba doma kada oni ne uspiju donijeti
budet Federacije prije poetka budetske godine (lan 229. stavovi 1 i 2, Poslovnika
Predstavnikog doma Parlamenta Federacije BiH). Meutim, navedena situacija se nikada
nije deavala u praksi. Predsjednik Federacije BiH, nadalje, potpisuje zakone i meunarodne
ugovore, te daje pomilovanja.
sa druge strane, Parlament Federacije BiH moe takoer smijeniti predsjednika i potpredsjednike Federacije BiH ukoliko su nedostojni funkcije koju obavljaju ili ako prekre
poloenu zakletvu.
Kljunu ulogu u ostvarivanju funkcija vlade ima njen premijer koji ima odluujuu ulogu
u procesu provoenja politike i izvravanja zakona. naime, vlada Federacije BiH se sastoji
od premijera i 16 ministara, a po etnicitetu, nju sainjavaju 8 ministara iz reda bonjakog,
5 iz reda hrvatskog i 3 iz reda srpskog naroda. Jednog ministra iz reda ostalih moe
imenovati premijer vlade iz kvote najbrojnijeg konstitutivnog naroda. vladu imenuje
predsjednik Federacije BiH uz saglasnost sa potpredsjednicima, a uz konsultaciju sa
premijerom, odnosno kandidatom za tu funkciju. imenovanje vlade potvruje Predstavniki
dom Parlamenta FBiH. saglasnom odlukom predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH,
vlada moe biti smijenjena te za takav akt nije potrebna saglasnost niti jednog doma
Parlamenta FBiH. sa druge strane, vlada je odgovorna i Parlamentu FBiH. odlukom oba
doma vladi se moe izglasati nepovjerenje.21 smjenu pojedinog ministra moe izvriti sam
predsjednik FBiH ali na prijedlog premijera (trnka, 2000: 410).
20
21
o detaljima izbora i razrjeenja predsjednika i potpredsjednika Federacije BiH vidjeti lanove 132. i 133.
Poslovnika Predstavnikog doma Parlamenta Federacije BiH.
odredbe o izglasavanju nepovjerenja vladi Federacije BiH sadrane su u lanovima 135.139. Poslovnika
Predstavnikog doma Parlamenta Federacije BiH.
480
iz ustavnoga poloaja premijera proizlazi da je on nosilac najvanijih izvrnih funkcija. tako

premijer predlae Parlamentu FBiH donoenje zakona i budeta, provodi politiku i izvrava
zakone, daje zadatke ministrima, pokree postupak za smjenu predsjednika ili
potpredsjednika Federacije BiH, predsjedava sjednicama vlade i vri niz drugih poslova
(trnka, 2000: 411). Ministri, osim to su lanovi vlade, rukovode radom ministarstva. U
okviru svoga resora, ministri su odgovorni za provoenje politike i izvravanje zakona,
rukovode radom, koordiniraju i nadziru aktivnosti ministarstva, pripremaju prijedloge
propisa, izdaju uputstva, instrukcije i naredbe u cilju omoguavanja izvravanja zakona iz
nadlenosti njihovog ministarstva, pomau premijeru, i vre i druge poslove u skladu sa
svojim ustavnim poloajem (lan iv.B.3.7.f Ustava Federacije BiH).
U vladi Federacije BiH, u vrijeme pisanja ovoga rada, ima ukupno 16 ministarstava koja
imaju svoja sjedita u sarajevu, odnosno Mostaru. Meutim, odlukom Ustavnoga suda
Federacije BiH od 28. septembra 2010. godine navedeno je, inter alia, da su kantoni:
() posebno nadleni za utvrivanje obrazovne politike, ukljuujui donoenje propisa o
obrazovanju i osiguranje obrazovanja, te utvrivanje i provoenje kulturne politike
(obrazloenje presude Ustavnoga suda Federacije BiH, U-29/09).
Prema odluci Ustavnoga suda FBiH, potivajui ustavnopravno naelo da kantoni imaju
sve nadlenosti koje nisu izriito povjerene federalnoj vlasti, oblast obrazovanja i kulture
nalazi se u iskljuivoj nadlenosti kantona. imajui ovo u vidu, Ministarstvo obrazovanja i
nauke, te Ministarstvo kulture i sporta Federacije BiH su protuustavno uspostavljena. nakon
ovakve odluke Ustavnoga suda, pravna logika nas navodi na zakljuak da navedena
entitetska ministarstva trebaju biti ukinuta, ponitavajui njihovo protuustavno djelovanje
ex nunc. slijedom navedenoga, nuno e doi i do izmjena Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave22 kao i Ustava Federacije BiH.
U Federaciji BiH, prevashodno zbog nezavidne ekonomske situacije, odnosno velikoga
dijela prorauna koji je predvien za glomazni administrativni aparat, tj. velikoga optere enja entitetskoga prorauna, te stalnih protesta pred zgradom vlade Federacije BiH, 23
posebno nakon poduzimanja odreenih mjera zbog ekonomske recesije i uzimanja kredita
Meunarodnog monetarnog fonda i uvjeta koje je izvrna vlast Federacije BiH u tu svrhu
morala ispuniti predlaganjem Parlamentu Federacije BiH donoenje tzv. intervencijskog
zakona, zatim vrlo este blokade rada vlade Federacije BiH, koje su, u najveoj mjeri,
bazirane na etnonacionalnim nezadovoljstvima, nerijetko postoje inicijative za izglasavanje
nepovjerenja izvrnoj vlasti u Federaciji BiH od strane entitetskoga parlamenta.24 Jedna od
najnovijih je svakako ona od 11. novembra 2009. godine,25 kada je odrana vanredna
22
23
24
25
Pogledati dispozitiv Presude Ustavnoga suda Federacije BiH, U-29/09, 28. septembar 2010.
navedimo, naprimjer, proteste borakih udruenja i organizacija iz Federacije BiH pred zgradom vlade
Federacije BiH 21. aprila 2010. godine, kada se mirno okupljanje pretvorilo u nerede i kada je vanjski
dio zgrade vlade Federacije BiH demoliran.
U praksi se nikada nije desilo da predstavniko tijelo izglasa nepovjerenje izvrnoj vlasti Federacije BiH.
U tom smislu pogledati: http://www.hayat.ba/vijesti/bih/12153-izvrna-vlast-fbih-ima-podrsku-parlamenta
481
Enis Omerovi
sjednica Parlamenta Federacije BiH zbog blokade rada vlade Federacije BiH. Klub zastupnika
socijaldemokratske partije (sdP) Bosne i Hercegovine je predlagao da Parlament Federacije
BiH izglasa nepovjerenje izvrnoj vlasti Federacije BiH. Meutim, za ovaj prijedlog glasalo
je ukupno 25 zastupnika, 38 ih je bilo protiv, dok je osam zastupnika bilo suzdrano.
Prijedlog navedene stranke nije izglasan, no, usvojen je zakljuak, kojim se zaduuju
dunosnici izvrne vlasti Federacije BiH da, u najkraem moguem roku, zajedno pronau
rjeenja za sva sporna pitanja u federalnoj izvrnoj vlasti, kako bi Federacija BiH mogla
normalno funkcionirati.
7.3. SUDSKA VLAST
sudsku vlast u Federaciji BiH vre Ustavni sud26 i vrhovni sud Federacije BiH. sudsku vlast
u kantonima vre kantonalni, a u opinama opinski sudovi. teite nadlenosti ustavnih
sudova nije na vrenju klasine sudske funkcije rjeavanja konkretnih sporova. Ustavni
sudovi su organi kontrole ustavnosti i zakonitosti opih akata. Meutim, Ustavni sud
Federacije BiH nije nadlean za zatitu zakonitosti jer ne ocjenjuje saglasnost podzakonskih
akata ni sa federalnim ni sa kantonalnim zakonima. Ustav Federacije BiH predvia da se
Ustavni sud Federacije BiH ima smatrati sastavnim dijelom pravosudnog sistema. tako se
sve ope materijalne odredbe o sudovima kao i sudski postupak reguliraju federalnim
zakonima, dok Ustavni sud FBiH moe donositi samo dopunska pravila. sporovi koji se
rjeavaju pred ovim sudovima jesu apstraktni i ne tiu se konkretnih predmeta. odluke
Ustavnoga suda Federacije BiH su konane i obavezujue, te su svi organi vlasti duni
izvravati i pomagati u izvravanju odluka ovog suda.
vrhovni sud Federacije BiH je, u najveem dijelu svoje nadlenosti, drugostepeni sud. on
odluuje po albama na prvostepene presude kantonalnih sudova. vrhovni sud Federacije
BiH pojavljuje se i kao sud u prvome stepenu u sluaju rjeavanja upravnih sporova.
26
[16. oktobar 2010]. Procedura za izglasavanje nepovjerenja vladi Federacije BiH je sljedea: najmanje
20 poslanika u Predstavnikom domu Parlamenta Federacije BiH moe pokrenuti prijedlog za izglasavanje nepovjerenja vladi. o prijedlogu vlada izvjetava poslanike u roku od 30 dana. Prijedlog za
izglasavanje nepovjerenja vladi stavlja se u dnevni red prve sjednice doma koja se odrava poslije
dostavljanja vladinog izvjetaja ili, ako vlada ne dostavi izvjetaj, po isteku roka od 30 dana. Prijedlog
se moe odbiti, moe se donijeti zakljuak kojim se vlada obavezuje na odreene aktivnosti ili prihvatiti
donoenjem odluke o izglasavanju nepovjerenja vladi. Za donoenje zakljuka ili odluke potrebna je
veina ukupnog broja poslanika. o zakljuku ili odluci obavjetavaju se predsjednik i potpredsjednik
Federacije BiH i predsjedavajui doma naroda Parlamenta Federacije BiH.
Meutim, postoji stav da Ustavni sud Federacije BiH nije dio sudske vlasti, ve djeluje kao samostalna i
nezavisna institucija sa zadatkom da osigurava potivanje federalne ustavnosti i da ostvaruje i druge
vane nadlenosti koje su mu Ustavom Federacije BiH povjerene. iako se u pravnom poloaju Ustavnog
suda Federacije BiH mijeaju elementi evropske kontinentalne i amerike pravne tradicije, ova je institucija nezavisna i od zakonodavne i od izvrne, pa i sudske vlasti. sva kljuna pitanja poloaja, nadlenosti,
postupka, sastava i izbora sudija ureena su Ustavom Federacije BiH. U tom smislu vidjeti opirnije:
http://www.ustavnisudfbih.ba/bos/polozaj/polozaj.html [14. oktobar 2010].
482
o kantonalnim i opinskim sudovima e biti vie rijei u narednome poglavlju.

Federacija BiH je imala nadlenost da kroz Zakon o sudijskoj i tuilakoj funkciji utemelji
Federalnu komisiju za izbor i imenovanje sudija, Federalnu komisiju za imenovanje tuilaca
i odgovarajue kantonalne komisije. Komisije su predstavljale neovisna tijela sastavljena
iskljuivo od predstavnika iz pravosua i imale su vanu ulogu u izboru i razrjeenju sudija
i tuilaca. danas postoji institucija na razini Bosne i Hercegovine koja ima u svojoj nadlenosti sprovoenje izbora i imenovanja sudija, tuilaca i strunih saradnika na cijelome
podruju drave, na svim nivoima dravne vlasti, uz, dakako, odreena ogranienja kada
je rije o ustavnim sudovima. radi se o visokom sudskom i tuilakom vijeu Bosne i
Hercegovine koje je uspostavljeno kao neovisno i samostalno tijelo 2004. godine, osnovano
Zakonom o visokom sudskom i tuilakom vijeu na dravnome nivou, nakon prijenosa
ovlatenja sa entiteta u skladu sa njihovim ustavnim ovlatenjima, a iji je osnovni mandat
uspostavljanje i ouvanje neovisnog, efikasnog i odgovornog pravosua u Bosni i
Hercegovini.27
8. ORGANIZACIJA VLASTI U KANTONIMA

Ustav Federacije BiH je utvrdio podjelu i organizaciju vlasti u kantonima. Zakonodavnu
vlast ostvaruje skuptina kantona, izvrnu kantonalna vlada na elu sa kantonalnim
premijerom, a sudsku kantonalni sud. vrijedi istaknuti da je ranije, prema Ustavu Federacije
BiH postojala, glede izvrne vlasti, i funkcija predsjednika/guvernera kantona, koja je ukinuta
2002. godine. Godinu dana ranije, kako je ranije u radu navedeno, Ustavni sud Bosne i
Hercegovine je potvrdio presudu Ustavnog suda Federacije BiH i odluio da je ustavni naziv
za administrativnu jedinicu u Federaciji kanton i da njime upravlja predsjednik. istom
odlukom su nazivi upanija i guverner, koje su preferirali kantoni sa hrvatskom veinom,
proglaeni neustavnim.
skuptina kantona je jednodomna. U zavisnosti od broja stanovnika, skuptina moe imati
izmeu 25 i 50 poslanika. skuptina tuzlanskog kantona, naprimjer, kao najmnogoljudnijeg
kantona u Federaciji BiH ima, prema svome ustavu, ukupno 35 poslanika (lan 16. Ustava
tuzlanskog kantona). skuptina Kantona sarajevo, takoer, ima 35 poslanika, dok skuptina,
naprimjer, Livanjskog kantona ima 25 zastupnika.28 Poslanicima skuptine kantona mandat
27
28
vie o visokom sudskom i tuilakom vijeu Bosne i Hercegovine moete pogledati na internetskoj
stranici: www.hjpc.ba
Prema izbornom zakonu Bosne i Hercegovine, poslanici u skuptinama mogu zasnovati radni odnos za
vrijeme trajanja mandata i tako profesionalno obavljati dunost poslanika/zastupnika u parlamentu/
skuptini. U svim kantonalnim skuptinama u Federaciji BiH postoje poslanici koji su, u skladu sa
Zakonom, profesionalizirali svoju funkciju.
483
Enis Omerovi
traje etiri godine i tee, kao i poslanicima ostalih predstavnikih tijela u Bosni i Hercegovini,
od dana objavljivanja rezultata izbora u slubenom glasniku Bosne i Hercegovine (lan
1.3a izbornog zakona Bosne i Hercegovine). oni se biraju na demokratskim i neposrednim
opim izborima tajnim glasanjem na cijeloj teritoriji jednog kantona. skuptina kantona
ima svoga predsjednika i zamjenike predsjednika koji takoer imaju mandat od etiri
godine. U skuptini kantona se formiraju klubovi poslanika konstitutivnih naroda pod
uvjetom da postoji najmanje jedan poslanik tog konstitutivnog naroda u skuptini kantona.
Poslanici imaju imunitet, to znai da ne mogu podlijegati ni krivinopravnoj, a ni
graanskopravnoj odgovornosti zbog izreenoga miljenja, stava, ili datoga glasa prilikom
obavljanja svojih dunosti u skuptini kantona.
skuptina kantona dvotreinskom veinom ukupnog broja poslanika donosi ustav kantona
i amandmane na ustav kantona, te donosi zakon o prenoenju ili delegiranju kantonalne
nadlenosti na federalnu, opinsku ili gradsku vlast. skuptina kantona ostale odluke donosi
natpolovinom veinom ukupnog broja poslanika u skuptini kantona. U svrhe iscrpnije
analize, skuptina kantona, pored naprijed navedenih, bira i razrjeava predsjednika i
potpredsjednika kantona sukladno Ustavu Federacije BiH; utvruje politiku i donosi
programe razvoja kantona; potvruje imenovanje premijera, zamjenika premijera i lanova
vlade kantona; usvaja proraun/budet kantona i donosi zakone o oporezivanju i na drugi
nain osigurava potrebno finansiranje; bira zastupnike u dom naroda Federacije sukladno
Ustavu Federacije BiH; provodi istragu sukladno kantonalnom ustavu i posebnim
propisima;29 te vri i druge poslove utvrene federalnim propisima, kantonalnim ustavom
i kantonalnim propisima.
8.2. IZVRNA VLAST
Premijer kantona ef je kantonalne izvrne vlasti, on predstavlja i zastupa kanton, i nadlean
je za: (1) potpisivanje i ratificiranje meunarodnih sporazuma u ime kantona koje odobrava
skuptina kantona, uz prethodnu saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine
i Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine, osim sporazuma one vrste za koje, po zakonu,
nije potrebna saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine; (2) provoenje
politike i izvravanje kantonalnih propisa ukljuujui osiguranje izvravanja odluka sudova;
(3) podnoenje zahtjeva Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine radi utvrivanja
da li je Ustav kantona i amandman na Ustav kantona, predloeni zakon ili zakon kojega je
usvojila skuptina kantona u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine; (4)
podnoenje zahtjeva Ustavnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine radi utvrivanja da
li je predloeni ili usvojeni propis kojeg donosi organ kantonalne ili opinske odnosno
29
Kao ilustrativan primjer moe posluiti antikorupciona komisija skuptine tuzlanskog kantona. Komisija
djeluje prema Poslovniku rada skuptine, sastavljena je od odreenog broja poslanika skuptine, i ima
ovlasti istraivati i provjeravati navode koji joj se dostavljaju u prijavama protiv odreenih osoba.
Prikupljene dokaze i izvjetaje, ovisno o potrebi, Komisija dostavlja Ministarstvu unutranjih poslova
Kantona i kantonalnom tuilatvu.
484
gradske vlasti u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine; (5) staranje o

ostvarivanju saradnje sa organima izvrne vlasti Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i
Hercegovine, drugih kantona i opinama; (6) druga pitanja utvrena ustavom i drugim
propisima kantona; i (7) izvravanje i drugih poslova koje mu povjeri skuptina kantona.
(lan 33 Ustava tuzlanskog kantona).
svaki kanton ima vladu kantona kao izvrnog organa vlasti. vladu kantona ini premijer
kantona i ministri iji se broj30 utvruje zakonom o vladi kantona.31 vladu kantona potvruje
skuptina kantona veinom glasova na mandatni period od etiri godine. Kandidata za
mjesto premijera kantona imenuje predsjednik skuptine kantona u konsultaciji sa
zamjenicima predsjednika. Kandidat za mjesto premijera predlae ministre u svojoj vladi
koji nemaju vie svojih zamjenika. danas postoje samo pomonici ministara koji imaju
ulogu efova pojedinih resora kojima se jedno ministarstvo bavi. sastav vlade mora
odraavati nacionalnu strukturu kantona, te u svakome sluaju, svi konstitutivni narodi
moraju biti zastupljeni u kantonalnim vladama. odluke vlade se donose prostom veinom
glasova prisutnih koji glasaju. vlada kantona je odgovorna ne samo za sprovoenje odluka
kantonalnih, nego i federalnih tijela vlasti. vlada kantona ima i uobiajene nadlenosti
predlaganja propisa kantonalnoj skuptini, kao i koordinaciju i kontrolu rada kantonalne
uprave. ona donosi prijedlog kantonalnoga budeta, izvrava odluke sudova, vri nadzor
nad kantonalnom policijom, imenuje kantonalnog pravobranioca i njegove zamjenike,
osigurava da nacionalni sastav policije odgovara nacionalnom sastavu stanovnitva, te se
stara o ostvarivanju saradnje sa izvrnim organima na svim nivoima vlasti u Bosni i
Hercegovini.
Premijer kantona je odgovoran za svoj rad skuptini kantona, dok ministri kantonalne vlade
imaju dvostruku odgovornost. Za svoj rad odgovaraju i premijeru i skuptini kantona.
Ministri su potpuno odgovorni za rad svojih ministarstava. vlada kantona mora podnijeti
ostavku kada joj skuptina kantona izglasa svoje nepovjerenje. isto tako, skuptina kantona
moe smijeniti i premijera i pojedine ministre. Premijer kantona i njegovi ministri imaju
nii stepen imuniteta od kantonalnih poslanika. naime, premijer i ministri kantona nee
imati samo graanskopravnu odgovornost za bilo koji postupak izvren u okvirima njihovog
slubovanja.
30
31
Broj kantonalnih ministarstava ovisi od kantona do kantona. teritorijalno manji kanton ima i manje
ministarstava i obratno. Broj se kree od 8 do 12 ministarstava.
naprimjer, prema lanu 7 Zakona o vladi tuzlanskog kantona (slubene novine tuzlanskog kantona,
broj 17/00, 1/05 i 11/06) kantonalna vlada ima 13 lanova, a ine je: predsjednik vlade, ministar
unutranjih poslova, ministar pravosua i uprave, ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta, ministar
prostornog ureenja i zatite okolice, ministar finansija, ministar industrije, energetike i rudarstva,
ministar trgovine, turizma i saobraaja, ministar poljoprivrede, umarstva i vodoprivrede, ministar
zdravstva, ministar za rad i socijalnu politiku, ministar za obnovu, razvoj i povratak, i ministar za boraka
pitanja.
485
Enis Omerovi
8.3. SUDSKA VLAST

sudsku vlast u kantonima vre kantonalni i opinski sudovi. sudovi u kantonima se osnivaju
kantonalnim zakonima i finansiraju se iz budeta kantona. najvii sud svakog kantona je
kantonalni sud. danas sudije kantonalnih i opinskih sudova, ukljuujui i predsjednike
sudova, odabira, imenuje, provodi disciplinski postupak protiv i smjenjuje visoko sudsko i
tuilako vijee Bosne i Hercegovine, dok su ranije sudije kantonalnih sudova birale
skuptine kantona veinom svojih glasova. Kantonalni sud ima albenu nadlenost u
odnosu na opinske sudove u kantonu i prvostepenu nadlenost u stvarima koje ne spadaju
u nadlenost tih sudova, te druge nadlenosti utvrene zakonom.
opinski sudovi se osnivaju takoer temeljem zakona i finansiraju se iz kantonalnog
budeta. opinski se sudovi osnivaju za podruje jedne ili vie opina. nakon sprovedene
reforme pravosua u Bosni i Hercegovini, opinski se sudovi u Federaciji BiH uglavnom
organiziraju za podruje dvije ili vie susjednih opina s ciljem postizanja racionalizacije i
poveavanja njihove efikasnosti.
9. GRADOVI U FEDERACIJI BIH

treba, na kraju, istai eventualni problem koji se pojavljuje nakon donoenja Zakona o
principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine, a koji je usvojen 2006.
godine. Poto je ovaj zakon donijet na principima osnova lokalne samouprave koji su
sadrani u evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, postavlja se pitanje da li je potrebno
putem amandmana mijenjati Ustav Federacije BiH jer, postoji mogunost da pojedine
odredbe navedenog zakona ne budu konzistentne sa Ustavom Federacije BiH u dijelu u
kojemu su kao gradovi u Federaciji BiH predvieni samo grad Mostar i grad sarajevo. naime,
ovim se zakonom, u lanu 5. predvia da se grad,
osim ustavom, uspostavlja federalnim zakonom na osnovu sporazuma o udruivanju dviju
ili vie opina, odnosno odluke opinskog vijea opine koja ispunjava propisane kriterije
stava 1. ovog lana, a koja ima najmanje 30.000 stanovnika, odnosno u ijem gradskom
sreditu kao zaokruenom urbanom podruju ivi najmanje 10.000 stanovnika. Grad u smislu
ovog zakona predstavlja sjedite kantona, i u sluaju neispunjavanja uvjeta iz stava 2. ovog
lana.32 izuzetno od uvjeta iz stavova 1. i 2. ovog lana, gradom se moe proglasiti opina
od posebnog historijskog i kulturnog znaaja.33
iako status grada, prema Ustavu Federacije BiH, imaju samo sarajevo i Mostar, u Federaciji
BiH, do momenta pisanja ovoga rada, postoji ukupno pet gradova. tu su, pored sarajeva i
Mostara, i Zenica, Jajce i Biha. opinsko vijee tuzla je donijelo odluku o proglaenju
32
33
Meutim, odluka koja ima konstitutivni uinak je federalni zakon.

Pogledati ire odredbe Zakona o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine
(slubene novine Federacije BiH, broj 51/06).
486
tuzle gradom dana 30. januara 2007. godine, meutim, poto se gradovi, prema
navedenome zakonu, mogu osnivati samo federalnim zakonom, pokrenuta je i inicijativa
za izradu Zakona o uspostavljanju Grada tuzle. Zanimljivo je primijetiti da su svi gradovi u
Federaciji BiH organizirani na teritoriji jedne opine izuzev grada sarajeva koji se sastoji iz
etiri opine: stari Grad, Centar, novo sarajevo i novi Grad.
10. NADLENOST FEDERACIJE I KANTONA

Ustav Federacije BiH je utvrdio iskljuive nadlenosti i Federacije BiH i kantona, kao i njihovu
zajedniku nadlenost. iskljuiva nadlenost Federacije BiH kao entiteta se znatno
promijenila od 1994. godine i od prvog teksta Ustava Federacije BiH. tada je u lanu iii.1.
pisalo da u iskljuivu nadlenost Federacije BiH spada voenje vanjskih poslova, organiziranje i voenje odbrane Federacije BiH, utvrivanje ekonomske politike, uspostavljanje
carina i meunarodne trgovine, ureivanje finansija ukljuujui uspostavljanje i kontrolu
monete Federacije BiH, utvrivanje monetarne politike, suzbijanje meunarodnog
kriminala, posebno terorizma, dodjela elektronskih frekvencija za radio i televiziju. Meutim,
danas nita od navedenoga nije u nadlenosti Federacije BiH, nego u iskljuivoj nadlenosti
drave Bosne i Hercegovine poput uspostavljanja monetarne i carinske politike, vanjske
trgovine, vanjskih poslova, odbrane, etc. U iskljuivoj nadlenosti Federacije BiH nije puno
toga ostalo. Moe se rei da je Federacija BiH danas nadlena za pitanje entitetskoga
dravljanstva, utvrivanje energetske politike i finansiranje djelatnosti federalnih vlasti,
ustanova i institucija koje federalne vlasti osnivaju.34
U iskljuivu/posebnu nadlenost kantona spadaju: donoenje i provoenje propisa u okviru
utvrene ekonomske politike za podsticanje privrednog i drutvenog razvoja; uspostavljanje i nadziranje kantonalnih policijskih snaga, koje imaju jedinstvene federalne uniforme
sa oznakama kantona; utvrivanje i provoenje politike obrazovanja i vaspitanja (lan iii.
4. b. Ustava Federacije BiH); utvrivanje i provoenje politike u oblasti nauke, kulture i
sporta (lan iii. 4. c. Ustava Federacije BiH); utvrivanje i provoenje stambene politike,
ukljuujui donoenje propisa koji se odnose na ureivanje i izgradnju stambenih objekata;
donoenje i provoenje propisa o koritenju zemljita, ukljuujui zoniranje; donoenje i
provoenje propisa o postrojenjima za proizvodnju energije i osiguranje njihove
dostupnosti; provoenje socijalne politike i uspostavljanje slubi socijalne zatite; donoenje
i provoenje propisa o unaprjeenju lokalnog poslovanja i humanitarnih aktivnosti;
utvrivanje i provoenje politike u vezi sa reguliranjem i osiguranjem javnih slubi;
utvrivanje i provoenje politike u vezi sa osnivanjem i radom radija, televizije i drugih
34
Prema lanu 12. Zakona o izvravanju budeta Federacije BiH za 2010. godinu, sredstva iz budeta ovog
entiteta idu za otplate kamata i inozemnog duga Federacije BiH; transfer za borake invalidnine, druga
boraka davanja i invalidnine za neratne invalide i civilne rtve rata; transfer za poljoprivredu i razvojne
projekte; transfer za raseljene i izbjegle osobe; plae i naknade trokova svih zaposlenih; tekue transfere
kantonima i niim nivoima vlasti, javnim preduzeima i kapitalne investicije.
487
Enis Omerovi
sredstava informiranja; finansiranje djelatnosti kantonalne vlasti ili djelatnosti pod

nadlenou kantonalne vlasti oporezivanjem, zaduivanjem ili drugim sredstvima;
utvrivanje i provoenje politike kantonalnog turizma, razvoj turistikih resursa; donoenje
propisa o lokalnoj samoupravi u opinama i lokalnoj upravi i samoupravi u gradu, uz
odgovarajuu konsultaciju sa opinskim odnosno gradskim vlastima.
Meutim, situacija u praksi ne oslikava teorijsku idilu. to pokazuje i odluka Ustavnog suda
Federacije BiH, koja je usmeno saopena 13. oktobra 2010. godine. radi se o odluci koja je
donijeta po zahtjevu predsjednice Federacije BiH Borjane Krito u vezi sa utvrivanjem
ustavnosti Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave. Ustavni
sud Federacije BiH je, nakon provedene javne rasprave na sjednici 28. septembra 2010.
godine, donio presudu kojom se utvruje da odredbe lanova 15. i 16. Zakona o federalnim
ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave nisu u skladu sa lanom iii. 4. b) i c) Ustava
Federacije BiH, koji propisuje da je utvrivanje obrazovne politike, ukljuujui donoenje
propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja, kao i utvrivanje i provoenje kulturne
politike, u nadlenosti kantona. Kako je u prethodnom paragrafu navedeno, kantoni su
posebno nadleni, inter alia, za utvrivanje i provoenje obrazovne politike, ukljuujui
donoenje propisa o obrazovanju i osiguranje obrazovanja, te utvrivanje i provoenje
kulturne politike. naime, kako lanovima iii 1, iii 2. i iii 3. Ustava Federacije BiH nije propisano
da djelatnost obrazovanja, kao i utvrivanje i provoenje kulturne politike spada u
nadlenost federalne vlasti, niti u zajednike nadlenosti Federacije i kantona, a niti su
kantoni ovaj dio svoje nadlenosti prenijeli na Federaciju BiH, Ustavni sud Federacije BiH
je nakon provedenog postupka utvrdio da su odredbe lanova 15. i 16. Zakona o federalnim
ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave u suprotnosti sa lanom iii 4. b) i c) Ustava
Federacije BiH. Moe se zakljuiti da Federacija BiH ovakvim odlukama Ustavnog suda
Federacije BiH postaje sve slabija, odnosno da posjeduje sve oskudnije ovlasti.
U konkurentnu nadlenost Federacije BiH i kantona spadaju: ostvarivanje i zatita ljudskih
prava; zdravstvo; zatita ovjekove okoline; transport i komunikacije (osim dakako
meuentitetskih i meunarodnih, to je nadlenost drave Bosne i Hercegovine); socijalna
politika; turizam; koritenje prirodnih bogatstava.
Konkurentne nadlenosti mogu biti ostvarivane zajedniki ili potpuno odvojeno (u tom
sluaju Federacija BiH sama vri konkurentnu nadlenost bez ukljuivanja kantona), ili, pak,
od strane kantona uz koordinaciju sa federalnom vlau, dogovarajui se na trajnoj osnovi,
u skladu sa potrebama. Pored prava Federacije BiH da utvruje politiku i da donosi zakone,
identino pravo je dato i kantonima. (trnka, 2000: 347). ovakvo rjeenje, naime, otvara
mnoga pitanja. Jedna je situacija ako postoji spremnost za dogovaranje i ako na osnovu
usaglaenih interesa Federacija BiH utvrdi politiku i donese zakone. Federacija BiH takoer
moe samo utvrditi politiku, a kantonima ostaviti u obavezi da na osnovu utvrene politike
donesu zakone kao provedbene propise. sa druge strane je mogua i situacija da Federacija
BiH, i svi ili samo pojedini kantoni utvrde razliite politike djelovanja u odreenim pitanjima
iz domena njihove konkurentne nadlenosti. ovakve nesaglasnosti mogu biti uklonjene
488
samo kada se razliite politike pretvore u zakone i kada Ustavni sud Federacije BiH donese
odluku o utvrivanju postojanja neujednaenosti izmeu federalne i kantonalnih politika
i razliitih interesa kod konkurentnih nadlenosti. ovakva ustavna rjeenja ne mogu
pridonijeti efikasnom funkcioniranju ustavnoga sistema Federacije Bosne i Hercegovine,
te odnos izmeu Federacije BiH i kantona u pogledu njihovih konkurentnih nadlenosti
predstavlja jedan od znaajnijih problema koji Federacija BiH ima.35 U komparativnome
ustavnome pravu se uglavnom predvia da jedan nivo vlasti utvruje politiku, dok drugi,
obino nii nivo vlasti, donosi provedbene propise.
Kantoni su ovlateni da neke svoje nadlenosti mogu prenijeti bilo na opine ili gradove
na svojoj teritoriji, bilo na organe Federacije BiH, dakako na osnovu meusobnog dogovora
i prihvatanja. Kantoni mogu na opine i gradove na svojoj teritoriji prenijeti slijedee
nadlenosti: obrazovanje, kultura, turizam, lokalno poslovanje, humanitarne aktivnosti.
Meutim, kada je u pojedinim opinama, odnosno gradovima, veinsko ono stanovnitvo
koje nije veinsko u cijelome kantonu, onda je kanton obavezan da ove nadlenosti prenese
na takvu opinu ili grad (amandman Xv na Ustav Federacije BiH). do realizacije ove ustavne
odredbe dolazi temeljem presude Ustavnoga suda Federacije BiH od 21. januara 2009, na
osnovu koje je skuptina Zeniko-dobojskog kantona usvojila Zakon o prijenosu nadlenosti sa Zeniko-dobojskog kantona za djelatnosti osnovnog i srednjeg obrazovanja na opinu
epe.36
11. ODNOS FEDERACIJE BIH PREMA DRAVI

BOSNI I HERCEGOVINI
Govorei o odnosu izmeu entiteta Federacija BiH i drave Bosne i Hercegovine moramo
navesti pravnu normu iz lana iii.1. Ustava Bosne i Hercegovine koja predvia iskljuivu
nadlenost institucija Bosne i Hercegovine gdje se vidi da je drava nadlena u deset
podruja (vanjska politika, vanjskotrgovinska politika, carinska politika, monetarna politika,
35
36
Posebno su vidljiva preklapanja i dupliranje nadlenosti izmeu Federacije BiH i kantona u oblastima
obrazovanja (obrazovne politike) i kulture (kulturne politike).
Glede odnosa kantona i jedinica lokalne samouprave, u ovom sluaju grada, bie zanimljivo navesti
odluku Ustavnoga suda Federacije BiH, kada je, odluujui o zahtjevu gradonaelnika sarajeva za zatitu
prava na lokalnu samoupravu, nakon provedene javne rasprave odrane 27. septembra 2010, dana 12.
oktobra 2010. donio djeliminu presudu. Presuda je donesena u vezi sa zakonima o komunalnim
djelatnostima, komunalnoj istoi, privremenom koritenju javnih povrina na podruju kantona
sarajevo, srednjem obrazovanju, osnovnom odgoju i obrazovanju, odravanju zajednikih dijelova zgrada
i upravljanju zgradama, vodama kantona sarajevo, odlukama o utvrivanju lokalnih cesta na podruju
kantona sarajevo i utvrivanju lokalnih cesta od interesa za opine na podruju kantona sarajevo,
pravilnicima o visini i nainu plaanja naknade za poslovanje reklamnih panoa i zakona informacija u
zatitnom cestovnom pojasu na podruju kantona sarajevo, te visini i nainu plaanja naknade za
koritenje cestovnog pojasa i zemljita koje pripada cestama na podruju kantona sarajevo, te na temelju
lana iv Cio (3) Ustava Federacije BiH, u vezi s amandmanom XCvi na Ustav FBiH.
489
Enis Omerovi
imigracije, izbjeglice i azil, kontrola zranog prometa, reguliranje meuentitetskog

transporta, finansiranje institucija BiH, etc.) Bosna i Hercegovina e preuzeti nadlenost o
pitanjima o kojima se entiteti sloe; koja su u skladu sa aneksima od 5 do 8 dejtonskoga
mirovnoga sporazuma (pitanje arbitrae, ljudskih prava, izbjeglica i raseljenih lica, te
komisije za ouvanje nacionalnih spomenika); ili koja su potrebna da se ouva suverenitet,
teritorijalni integritet, politika neovisnost i meunarodni subjektivitet Bosne i Hercegovine.
sve dodatne institucije na nivou drave mogu biti uspostavljene prema potrebi kako bi
vrile ove dodatne nadlenosti, donosile politiku i usvajale sprovedbene propise.
Ustav Bosne i Hercegovine je nadreen ustavima entiteta, zakonima Bosne i Hercegovine
i entiteta kao i svim drugim pravnim propisima. Zakoni Bosne i Hercegovine provode se
na cijeloj teritoriji zemlje i nadreeni su zakonima i drugim pravnim propisima entiteta.
Ustav Bosne i Hercegovine insistira na razvijanju saradnje izmeu entiteta i institucija Bosne
i Hercegovine i u pitanjima iz njihove odvojene nadlenosti (trnka, 2000: 356).
Predsjednitvo BiH ima zadatak preuzeti ulogu koordinacije izmeu entiteta u pitanjima
iz njihove nadlenosti (lan iii.4. Ustava Bosne i Hercegovine). ova je koordinacija 37 od
velikog znaaja, posebno u pogledu harmonizacije propisa, u osiguravanju jedinstvenoga
ekonomskoga podruja, u ostvarivanju i zatiti ljudskih prava, u poduzimanju znaajnijih
infrastrukturnih projekata. Zajedniki interesi u izgradnji zemlje i pribliavanju evroatlantskim integracijama trebali bi biti vodilja ka meuentitetskoj saradnji koja e pomoi
unutranjoj stabilizaciji zemlje i jaanju vanjske politike Bosne i Hercegovine.
Bosna i Hercegovina na svome putu ka evroatlantskim integracijama mora otkoiti svoje
mehanizme koji blokiraju rad dravnih tijela vlasti. naime, entitetima je dato veliko znaenje
u parlamentarnome odluivanju, to je sluaj koji se rijetko susree u mnogim federalnim
dravama. Predstavniki dom Parlamentarne skuptine BiH, kako navode pojedini
teoretiari, treba vratiti graanima, a dom naroda vratiti narodima. (ibrahimagi, 2003).
Moramo napomenuti da se ovakvo to deava jako rijetko. dom naroda (drugi dom) je
obino dom federalnih jedinica a ne naroda.
Graani Bosne i Hercegovine mogu u redovnoj demokratskoj proceduri, posredno kroz
parlament, mijenjati i prilagoavati Ustav Bosne i Hercegovine novim drutvenim tokovima
i potrebama, na nain propisan lanom X Ustava. Mogue su dakle amandmanske
promjene, ne dejtonskog sporazuma u cijelosti, ve samo Ustava Bosne i Hercegovine,
pod uvjetom da se o tome postigne saglasnost politikih predstavnika sva tri konstitutivna
naroda u ovoj zemlji.
37
no, autoru nije poznato da li ova koordinacija de facto postoji.
490
12. ZAKLJUAK
Federacija Bosne i Hercegovine na svome putu ka budunosti treba rijeiti mnogobrojne
probleme koji su prisutni od samog konstituiranja ovog bosanskohercegovakog entiteta.
Federacija BiH, koja djeluje i ostvaruje svoje funkcioniranje na vrlo malom podruju, sa
izrazito skupom administracijom, esto predstavlja specifian odraz zamrenih drutvenih,
a nerijetko i nacionalnih odnosa izmeu naroda koji ovdje ive. trina ekonomija zahtijeva
prisutnost ne toliko tromih dravnih mehanizama koji e u svakome trenutku biti jaki i
spremni da pomognu posrnulu ekonomiju, te da u vrlo kratkom vremenskom periodu,
zalijee mnoge devijantne finansijske posljedice. Federacija BiH treba biti federalna jedinica
u Bosni i Hercegovini koja e na vrlo efikasan, ekonomian i organizacijski funkcionalan
nain rjeavati institucionalne probleme, te koja e svesrdno pomoi u jaanju dravnih
institucija vlasti i pomoi Bosni i Hercegovini na njenome putu ka evroatlantskim
integracijama. Meunarodno pravo danas trai funkcionalnu i fleksibilnu unutranju
dravnu strukturu. evropska unija potie regionalni razvoj, te kvalitetnu regionalnu saradnju
izmeu susjednih drava. evropska unija slijedi put ujedinjenosti ekonomskih regija s jedne
strane, i fleksibilnih, ali institucionalno jakih drava s druge strane. Bosna i Hercegovina ne
moe ostvariti dovoljnu brzinu prema Briselu ukoliko se ne poradi na takvim ustavnim
rjeenjima koje e ovu zemlju uiniti mnogo stabilnijom, istovremeno doprinosei i razvoju
stabilnosti u ovom dijelu evrope.
Federacija BiH treba ostvarivati mnogo kvalitetniju i znaajniju saradnju prevashodno sa
republikom srpskom i distriktom Brko. sa navedenim jedinicama Federacija BiH zajedniki
treba uestvovati u poveanju efikasnosti i autoriteta dravnih institucija jer jedino sa jakom
dravom, Federacija BiH e dobiti svoj puni smisao funkcioniranja kao kvalitetna federalna
jedinica. sa druge strane, trai se i poveana koordinacija meu kantonima kako bi se
unificirale njihove iskljuive nadlenosti, te meusobno harmonizirali pravni propisi, to
ne mora nuno voditi dekantonizaciji Federacije BiH. Meukantonalna koordinacija je,
takoer, od prijeke vanosti ne samo da bi se pravovremeno ispunjavale obaveze, nego
da bi se, isto tako, poveala pravna sigurnost svih graana na cijeloj teritoriji ovog
bosanskohercegovakog entiteta.
491
LOKALNA SAMOUPRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI
Mladen ain
Saetak lokalna samouprava u Bosni i Hercegovini predstavlja izazovan predmet naunog
istraivanja radi kompleksnosti dravne strukture BiH, te time uslovljene fragmentacije
zakonodavstva o lokalnoj samoupravi u BiH. Unato tome, lokalna samouprava u BiH
se moe analizirati i predstaviti putem pet karakteristinih elemenata lokalne samouprave
(teritorijalnog, funkcionalnog, organizacionog, finansijskog i pravnog) s aspekta
meunarodnih standarda, te domaeg zakonodavstva i njegove usklaenosti s meu narodnim standardima u pogledu pojedinih elemenata lokalne samouprave. Pored toga,
de facto situacija u pojedinim oblastima lokalne samouprave prua dodatne podatke za
analizu. U skladu s navedenim, ovaj rad opisuje i analizira pravni sistem lokalne samouprave u BiH uporedo s teoretskim razmatranjima odreenih koncepata i prikazivanjem
de facto situacije u lokalnoj samoupravi. U ovom radu e se takoer na odgovarajuim
mjestima kritiki razmotriti zakonodavna rjeenja, te odreene pojave u vezi lokalne
samouprave u BiH.
Kljune rijei: lokalna zajednica i lokalna samouprava, elementi i principi lokalne samouprave, zatita
prava na lokalnu samoupravu, decentralizacija, dekoncentracija, odnos lokalnih vlasti s
drugim nivoima vlasti, izbori, nadlenosti, organi lokalne samouprave, participatorna
demokracija, Evropska povelja o lokalnoj samoupravi
1. UVOD
tokom razvoja ovjeanstva nastajale su, u zavisnosti od raznih faktora (odbrambenih,
ekonomskih, teritorijalnih itd.), lokalne zajednice ljudi nastanjenih na odreenom prostoru,
koje se manifestuju u obliku jednog ili vie povezanih naselja. U tim lokalnim zajednicama
ljudi su usljed prostorne i ivotne bliskosti povezani zajednikim potrebama, zatim
aktivnostima kojima se bave radi zadovoljavanja svojih zajednikih ivotnih potreba, ali i
svijeu o zajednikoj sudbinskoj povezanosti, te zajednikoj pripadnosti kraju u kojem
ive (midovnik, 1999: 14-18, Pejanovi 2005: 187). Polazei od injenice da su radi svoje
bliskosti sa svakodnevnicom upravo pripadnici lokalne zajednice ti koji najprije dolaze u
doticaj s problemima i potrebama lokalne zajednice i shodno tome najbolje poznaju njene
interese i potrebe, mogu se naelno zastupati slijedee teze:
stvaranje pravila ponaanja u lokalnoj zajednici od strane onih na koje se ona odnose
(samih pripadnika lokalne zajednice) radi rjeavanja problema lokalne zajednice i
492
zadovoljenja zajednikih interesa i potreba nuno osigurava najvei stepen prihvaenosti tih pravila od strane pripadnika lokalne zajednice, te shodno tome i najvei
stepen dobrovoljnosti pri njihovom provoenju;
neposredno utvrivanje naina za ostvarenje zajednikih interesa i potreba lokalne
zajednice od strane njenih pripadnika najbolje doprinosi opem dobru lokalne
zajednice upravo radi bliskosti pripadnika lokalne zajednice svakodnevnici;
usljed navedenog, pripadnicima lokalne zajednice pripada i pravo da samostalno
ureuju svoju lokalnu zajednicu, odnose unutar te lokalne zajednice, te da
usmjeravaju njen razvoj i odreuju naine na koje se njihovi interesi i potrebe mogu
najbolje ostvariti i zadovoljiti.
Uistinu, ove teze se historijski potvruju kroz nastajanje najniih teritorijalnih jedinica
(opina i gradova) unutar kojih vae autonomno donesena organizaciona pravila i pravila
ponaanja, pri emu navedene teritorijalne jedinice obuhvataju jedno ili vie naselja unutar,
a i prije nastanka (dedi, 1998: 9) ire organizovanih teritorijalnih jedinica (npr. drave).
Meutim, historijska odrivost ovih postavki nije uvijek bila zagarantovana. Posebno u
apsolutistikim dravama u evropi 17., 18. i 19. stoljea dolazilo je uvijek do znaajnog
ograniavanja, pa i ukidanja autonomije lokalnih zajednica i s njima povezanih najniih
teritorijalnih jedinica (opina i gradova). danas se takoer vode rasprave o tome da li i u
kojoj mjeri ire politiko-teritorijalne jedinice (pa tako i najira politiko-teritorijalna jedinica
drava) uope imaju pravo da se mijeaju u reguliranje odnosa unutar najniih
teritorijalnih jedinica. vremenski primat lokalne zajednice nad dravom, te promiljanje da
su pravila koja je iznjedrila lokalna zajednica uistinu najprihvatljivija i najbolja za tu
zajednicu, jer ih je ona i uspostavila u skladu s interesima i potrebama koje najbolje poznaje,
daju zasigurno legitimitet tezi da se lokalna zajednica najbolje regulira sama, da moe sama
da se dobro regulira i bez drave, te da bi se slijedom toga drava trebala uzdrati od
uplitanja u reguliranje odnosa unutar lokalne zajednice, odnosno da drava uope i nema
prava da regulira odnose unutar lokalne zajednice. osim toga, neposredna mogunost
izraavanja interesa, te, openito gledano, mogunost organizovanja, oblikovanja i
usmjeravanja javnog ivota od strane onih kojih se to neposredno tie (tj. graana
pripadnika lokalne zajednice) predstavlja ideal demokratinosti. s druge strane, s aspekta
pravne doktrine, drava je subjekt koji ima pravo i obavezu da na svom teritoriju
autoritativno putem pravnih propisa ureuje drutvene odnose, te da osigurava njihovo
potivanje, pa tako i da regulie pravne odnose unutar lokalne samouprave. osim toga,
drava treba da osigura zatitu, sigurnost i dobrobit svim svojim graanima, njihovu
ravnopravnost, te da stvara uslove da oni i kao pripadnici lokalnih zajednica usklauju svoje
esto oprene interese pomirujui ih na pravedan nain, a imajui u vidu ope dobro
prilikom drutvenog razvoja. sinteza razmiljanja u pogledu ova dva upravo pomenuta
aspekta dravne funkcije dovodi do postavke da moderna drava zadrava monopol
autoritativnog donoenja propisa i njihovog prisilnog provoenja, ali i da se na dravu
istovremeno ne treba samo gledati kao na instrument sile koji e provoditi svoju politiku
493
Mladen ain
ne uvaavajui razliite interese i potrebe svojih graana, nego prije svega kao na
kooperativni sistem, odnosno socijalnu zajednicu zasnovanu na procesima diferencijacije,
koordinacije i integracije u svrhu to efikasnijeg ostvarivanja stvarnih, opih ciljeva i
raznovrsnih interesa i potreba svojih graana (dedi, 1998: 10). Kad se ova stajalita
uvaavaju, onda se drava kree u pravcu ostvarenja cilja da drava nije vie od graana
odvojen entitet koji im namee svoja pravila ponaanja, nego stvarni izraz volje, interesa i
potreba svojih graana. ipak, nije svaki interes pojedinaca legitiman i razuman, te i ti sami
pojedinci, pa i lokalne zajednice esto imaju tendenciju da se ponaaju isuvie sebino, ne
uvaavajui legitimne interese drugih graana i lokalnih zajednica (o problemu
autarkinosti u lokalnim zajednicama usp. midovnik, 1999: 17, 18), to ukazuje na to da
je u svakoj dravi neophodno vriti balansiranje izmeu uvaavanja pojedinanih i opih
interesa.
ova razmiljanja, primijenjena na pristup ureenju statusa lokalnih zajednica, navode na
zakljuak da je, s jedne strane, neopravdano zastupati stajalite da se drava ne smije nikako
mijeati u ureenje odnosa unutar lokalne zajednice i nain njenog organizovanja i
funkcionisanja, ali da isto tako, s druge strane, drava mora ostaviti odreeni vid autonomije
lokalnoj zajednici da se samoregulira, odnosno da sama sobom upravlja. Pravno izraena,
ona se manifestuju u obliku historijski afirmisanog instituta lokalne samouprave putem
koje graani na najneposredniji nain uestvuju u artikulisanju i ostvarenju svojih zajednikih interesa unutar lokalne zajednice. Lokalna samouprava se, dakle, moe definisati
kao oblik ostvarivanja prava graana da uestvuje u odreenim javnim poslovima u
lokalnim zajednicama, pri emu je ovo pravo zagarantovano ustavom i zakonima (Pejanovi,
2005: 214, midovnik, 1999: 23-25). te lokalne zajednice su predstavljene putem opina,
kao osnovnih jedinica lokalne samouprave koje uivaju izvjestan stepen pravno dodijeljene
samoupravnosti. Za razliku od pojma lokalne zajednice, koji oznaava isto socioloku
pojavu, pojam lokalne samouprave, dakle, sadri i pravno-sistemsku, te politiku
komponentu (lokalnu) samoupravu. drugim rijeima, lokalna zajednica je nosilac lokalne
samouprave, a lokalna samouprava je pravno-sistemska institucija koja opredjeljuje status
lokalne zajednice (midovnik, 1999: 23) ukazujui na njenu samoupravnost, gdje graanin,
odnosno dravljanin nije samo puki objekt upravljanja (kao u dravnoj upravi), nego subjekt
upravljanja, tj. aktivan imbenik u obavljanju poslova koji se neposredno njega tiu
(midovnik, 1999: 24). naglaavajui upravo navedene aspekte (pravno-sistemski, aspekt
autonomnosti i aspekt bliskosti graanima), zakonodavstvo u BiH, u skladu s evropskom
poveljom o lokalnoj samoupravi, daje zakonsku definiciju lokalne samouprave prema kojoj
lokalna samouprava podrazumijeva pravo i osposobljenost jedinica lokalne samouprave
da, u granicama zakona, reguliraju i upravljaju odreenim javnim poslovima na osnovu
vlastite odgovornosti i u interesu lokalnog stanovnitva (lan 2. Zakona o principima lokalne
samouprave u Federaciji BiH). neto detaljnija, ali sutinski ista definicija lokalne samouprave
je data i u lanu 2. stav 1. Zakona o lokalnoj samoupravi republike srpske.
s obzirom na navedeno, a imajui u vidu glavne odrednice pojma lokalna zajednica i lokalna
samouprava, pojam lokalne samouprave se moe jo detaljnije opredijeliti, tako da se u
494
Lokalna samouprava u Bosni i Hercegovini
teoriji (usp. samo midovnik, 1998: 24, 25) smatra da slijedei elementi samoupravnosti
predstavljaju bitne elemente institucije lokalne samouprave:
1. teritorijalni element samoupravnosti subjekti lokalne samouprave su teritorijalno
odreene i razgraniene lokalne zajednice;
2. funkcionalni element samoupravnosti navedene zajednice imaju u svom djelokrugu
odreene zadatke, ije izvravanje je usko povezano s interesima njihovih stanovnika;
3. organizacioni element samoupravnosti lanovi zajednice obavljaju zadatke iz
djelokruga lokalne samouprave vlastitom odgovornou, neposredno ili posredno,
putem svojih organa koje su sami izabrali;
4. materijalno-finansijski element samoupravnosti zajednice raspolau vlastitim
materijalnim i finansijskim sredstvima pri obavljanju svojih zadataka;
5. pravni element samoupravnosti zajednice dobivaju svojstvo pravnog lica, tj. postaju
nosioci prava i obaveza utvrenih ustavom, zakonom i drugim propisima, te kao
takve uivaju i pravnu zatitu.
slijedom izloenog, u ovom radu emo posmatrati lokalnu samoupravu u Bosni i
Hercegovini kroz prizmu ovih pet konstitutivnih elemenata samoupravnosti lokalne
zajednice, ime e se rasvijetliti status osnovnih jedinica lokalne samouprave u Bosni i
Hercegovini, njihove nadlenosti, meusobni odnosi i odnosi spram drugih nivoa vlasti u
Bosni i Hercegovini. napominjemo da e tokom razmatranja etvrtog elementa samoupravnosti prvenstveno biti rijei o finansijskom aspektu materijalno-finansijskog elementa
samoupravnosti, odnosno o dodjeli finansijskih sredstava za rad lokalnih zajednica od
strane viih nivoa vlasti, jer je upravo taj aspekt jedan od najosjetljivijih u praksi.1 na pravni
element samoupravnosti emo se osvrnuti u radu, jer lokalna samouprava kao pravna
kategorija svoje temeljne postavke crpi prije svega iz pravnih akata na kojima se zasniva.
U tom kontekstu je evropska povelja o lokalnoj samoupravi od iznimne vanosti za Bosnu
i Hercegovinu, jer je Bosna i Hercegovina u okrilju vijea evrope ratificirala navedenu povelju
i obavezala se na potivanje meunarodnopravnih standarda iz navedene povelje. nakon
aspekt materijalno-finansijskog elementa samoupravnosti koji se odnosi na pokretnu i nepokretnu

imovinu lokalnih zajednica nije poseban predmet ovog rada, jer bi radi kompleksnosti odnosa i trenutno
nedovrene regulative u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini ozbiljnija obrada ove tematike prevazila
okvire teme. ipak, radi potpunosti ovdje istiemo da u pogledu pokretne i nepokretne imovine
republika srpska usvaja princip funkcionalnosti prema kojem se sva pokretna i nepokretna imovina
potrebna za izvravanje obaveznih funkcija jedinica lokalne samouprave dodjeljuje jedinicama lokalne
samouprave u vlasnitvo (lan 63. stav 1. Zakona o lokalnoj samoupravi rs). U Federaciji BiH, meutim,
funkcionalni princip nije doao eksplicitno do izraaja, nego se samo priznaje vlasnitvo nad imovinom
od strane opina (lan 33. i 35. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH). oba entitetska
zakonodavstva opinskim vijeima daju pravo upravljanja i raspolaganja imovinom u vlasnitvu opine,
dok se stjecanje, koritenje i prestanak vlasnitva na imovini regulie prvenstveno zakonima o vlasnikopravnim odnosima, zakonima o eksproprijaciji i sl., a neminovno e se morati regulisati i drugim
posebnim zakonima koji tek trebaju biti doneseni.
495
Mladen ain
predstavljanja meunarodnopravnih standarda, osvrnut emo se ukratko i na glavne izvore

prava koji reguliu status i funkcioniranje lokalne samouprave u bosanskohercegovakom
pravnom sistemu. Potom emo detaljnije predstaviti lokalnu samoupravu kroz prva etiri
navedena elementa samoupravnosti, te emo na odgovarajuim mjestima ukazati i na
odreena stanja u praksi. Petog elementa, pravnog elementa samoupravnosti, emo se
doticati kroz cijeli rad, ali u okviru razmatranja druga etiri elementa, jer pravni element
nuno proima sve druge elemente lokalne samouprave kao pravne kategorije.
2. LOKALNA SAMOUPRAVA U BOSNI I HERCEGOVINI

2.1. OPENITO O PRAVNOM OKVIRU MJERODAVNOM
ZA LOKALNU SAMOUPRAVU U BiH
2.1.1. Meunarodnopravni standardi
Meunarodnopravni standardi znaajni za Bosnu i Hercegovinu u oblasti lokalne samouprave se nalaze u evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi koja je usvojena 1985. godine
od strane vijea ministara vijea evrope u obliku meunarodnog sporazuma otvorenog
za potpisivanje 15. oktobra te iste godine. Bosna i Hercegovina je pristupila evropskoj
povelji o lokalnoj samoupravi putem Uredbe o ratifikaciji evropske povelje o lokalnoj
samoupravi koju je donijela vlada rBiH 24. oktobra 1994. godine. Meutim, prema podacima dostupnim na slubenoj web-stranici vijea evrope (Council of europe, European
Charter of local Self-Government Chart of signatures and ratifications, 20. 10. 2010.,
http://conventions.coe.int/ treaty/Commun/Cherchesig.asp?nt=122&CM=1&dF=07/03/ 2011
&CL=enG) evropska povelja o lokalnoj samoupravi je za Bosnu i Hercegovinu stupila na
snagu 1. novembra 2002. godine, a potpisana i ratifikovana je 12. jula 2002. godine.
navedena povelja je odraz nastojanja vijea evrope da se putem razvoja i zatite lokalne
samouprave promovie stvaranje i odravanje demokratske vlasti koja je efikasna i bliska
pojedincu, te koja e uvaavati njegove interese, potrebe i biti u mogunosti da istinski
titi ljudska prava svakog pojedinca.2 imajui u vidu navedene ciljeve, Povelja prije svega
poiva na principima bliskosti i supsidijarnosti. to s jedne strane znai da se javni poslovi
trebaju prvenstveno obavljati od strane vlasti koje su najblie graanima i da graani
moraju imati priliku da efektivno uestvuju u donoenju odluka koje utjeu na njihov
svakodnevni ivot (princip bliskosti), a da se vii nivoi trebaju uplitati samo ako je
koordinacija ili vrenje javnih poslova nemogue ili manje efikasno na neposredno niem
nivou (princip supsidijarnosti). radi istinskog ostvarenja navedenih principa od iznimne
vanosti je postojanje izvjesnog stepena nezavisnosti lokalne samouprave u odnosu na
2
U okviru navedenih nastojanja je ve 1957. godine u okrilju vijea evrope osnovano predstavniko tijelo
koje je preraslo u stalnu Konferenciju lokalnih i regionalnih vlasti evrope (CLrae), a 1994. godine je
navedeno tijelo preimenovano u Kongres lokalnih i regionalnih vlasti evrope.
496
vie nivoe vlasti. naime, bez autonomije lokalne samouprave, odnosno njene nezavisnosti
od strane viih vlasti u odreenim segmentima, vii nivoi vlasti bi u svakoj situaciji mogli
bitno utjecati na odluke lokalne samouprave, a lokalna samouprava bi se svela na pukog
izvrioca volje viih vlasti u svim podrujima javnog ivota. imajui u vidu da vii nivoi vlasti
nisu uvijek u mogunosti da se upoznaju sa svim problemima i specifinostima svih lokalnih
zajednica, jer se u viim nivoima vlasti ne nalaze predstavnici iz svih lokalnih zajednica koje
obuhvata vii nivo vlasti, nepostojanje svih gore navedenih vidova autonomije lokalnih
zajednica bi moglo dovesti do situacije da vii nivoi vlasti: (a) potpuno proizvoljno, bez
racionalnog opravdanja, (prije svega finansijski) preferiraju odreene lokalne zajednice iz
kojih dolaze predstavnici u tim viim nivoima ili (b) da vii nivoi vlasti iz pukog neznanja i
nedostatka adekvatnih informacija donose pogrene odluke u pogledu odreenih lokalnih
zajednica, to sveukupno moe imati jako tetne posljedice i na ivot pojedinaca, ali i
zanemarene lokalne zajednice u cjelini. osim toga, vii nivoi vlasti nisu pogodni da osiguraju
toliki stepen demokratinosti u uvaavanju interesa svih lokalnih zajednica i njihovih
stanovnika, jer bi to zahtijevalo da se napravi takvo predstavniko tijelo na viim nivoima
koje bi imalo vie predstavnika iz svake lokalne zajednice (jer se u suprotnom ne bi mogli
uspjeno i na adekvatan nain uzeti u obzir svi specifini svakodnevni interesi i potrebe
graana unutar svake lokalne zajednice), to bi onemoguilo efikasan rad tog predstavnikog tijela. stoga evropska povelja o lokalnoj samoupravi, pored zahtjeva da postoji
lokalna samouprava, takoer postavlja zahtjev da drave lanice garantiraju pravo na
politiko-administrativno samoorganizivanje i finansijsku nezavisnost lokalnim vlastima,
te da osiguraju efikasne procedure za zatitu prava na lokalnu samoupravu, a autonomija
lokalne samouprave se upravo smatra stubom participativne demokratije u kojoj se
uvaavaju (svakodnevni) interesi i potrebe svih graana (usp. naela lokalne samouprave
u evropskoj povelji o lokalnoj samoupravi, lan 1.).
evropska povelja o lokalnoj samoupravi je podijeljena u tri dijela:
a) Prvi dio Povelje sadri temeljne odredbe o principima lokalne samouprave. tako se
u prvom dijelu propisuje potreba ustavnog i zakonskog utemeljenja lokalne
samouprave, ali se istovremeno uvaava injenica razliitosti dravnog ureenja
pojedinih drava lanica (federacije, unitarne drave itd.) i ne eli se zadirati u to na
kojem nivou vlasti unutar drave e se urediti pitanja lokalne samouprave, te se i
ne inzistira na ustavnom ureenju pitanja lokalne samouprave, iako se to smatra
poeljnim. Meutim, Povelja ipak polazi od principa da lokalna samouprava treba
biti ureena bar zakonom (princip ustavne, odnosno zakonske utemeljenosti lokalne
samouprave), s tim to se opet nadlenosti lokalne samouprave ne definiraju eksplicitno, nego se definiranje nadlenosti preputa nacionalnom zakonodavcu, pri emu
nacionalno zakonodavstvo mora osigurati da lokalne vlasti imaju pravo regulirati i
rukovoditi znatnim dijelom javnih poslova putem organa (savjeta, skuptine,
inokosnih organa) izabranih, bar to se tie predstavnikog tijela, na neposrednim,
tajnim i opim izborima (princip samoorganiziranja i upravljanja javnim poslovima
vlastitom odgovornou). navedeni organi mogu imati svoja izvrna tijela koja su
497
Mladen ain
im odgovorna, a pravo izbora organa lokalne samouprave ne iskljuuje druge oblike

participativne demokracije (referendum, zborovi graana i sl.), odnosno uea
graana u odluivanju, ime Povelja pored principa odluivanja putem institucija
lokalne samouprave afirmira i neposredno uee graana u vrenju javnih poslova
koji su u domenu lokalne samouprave (princip neposrednog odluivanja i odluivanja preko organa lokalne samouprave). organi lokalne samouprave trebaju javne
poslove obavljati na osnovu vlastite odgovornosti, to praktino takoer znai da,
s jedne strane, lokalne vlasti moraju imati na raspolaganju vlastita sredstva za efikasno sprovoenje prije svega svojih vlastitih nadlenosti, a s druge strane da lokalne
vlasti ne smiju biti ograniene na nain da postupaju samo kao slubenici viih vlasti,
o emu govore dva bitna lana u ovom dijelu kad postavljaju principe koji se tiu
afirmiranja samoupravnosti lokalnih zajednica i ograniavanja upravnog nadzora
nad lokalnim zajednicama prije svega kroz naelo proporcionalnosti,3 te principe u
pogledu osiguranja adekvatnih finansijskih resursa potrebnih za autonomno
funkcioniranje lokalne samouprave (princip financijske samostalnosti). Zatim se
govori o zatiti administrativnih granica lokalnih vlasti i generalno se postavlja
zahtjev da se lokalnim zajednicama omogui sudska zatita samoupravnih prava
(pravo na zatitu samoupravnih prava), a evropska povelja o lokalnoj samoupravi
govori i o autonomiji u pogledu administrativnih struktura, pristupu i odabiru
kompetentnih slubenika i izabranih predstavnika u lokalnoj vlasti. najzad, u prvom
dijelu se lokalnim vlastima daje pravo da surauju i osnivaju udruenja, odnosno
jami se pravo na suradnju i udruivanje s drugim lokalnim zajednicama u zemlji i
inozemstvu.4
b) drugi dio evropske povelje o lokalnoj samoupravi sadri razne odredbe o opsegu
preuzimanja obaveza iz Povelje. to je uslovljeno svijeu donosilaca Povelje da
ustavna ureenja drava uveliko variraju, pa su i konkretni uslovi za ostvarivanje
lokalne samouprave razliiti, to se moralo uzeti u obzir. tako je lanom 12. Povelje
propisano da se svaka od drava potpisnica obavezuje na potivanje najmanje
dvadeset stavova dijela i Povelje, pri emu najmanje deset stavova mora biti meu
slijedeim lanovima: lan 2., lan 3. stav 1. i 2., lan 4., st. 1., 2. i 4., lan 5., lan 7.
stav 1., lan 8. stav 2., lan 9., st. 1., 2. i 3., lan 10., stav 1., lan 11.
navedena odredba iz lana 12. Povelje, dakle, omoguuje dravama potpisnicama da
ratione materiae iskljue iz primjene pojedine njene dijelove, koje, meutim, mogu
naknadno opet prihvatiti. Pored mogunosti ogranienja primjene Povelje ratione materiae,
drave potpisnice mogu ograniiti primjenu Povelje ratione personae, ograniavajui njenu
primjenu samo na neke od kategorija svojih lokalnih vlasti. ovakvim rjeenjem Povelja tei
3
Prema navedenom naelu kontrolna vlast ne smije upotrebljavati sredstva koja izigravaju lokalnu
autonomiju u potpunosti, a smije se uplitati u vrenje nadlenosti lokalnih zajednica ako za to postoji
legitiman cilj (npr. osiguranje zakonitog rada lokalne zajednice) i to samo na nain i sredstvima kojima
se najmanje dira u samoupravnost lokalne zajednice (usp. Milievi et al., 2001: 52).
U vezi naela lokalne samouprave usporedi: trnka, 2004: 382, 383.
498
da osigura ouvanje osnovnih principa lokalne samouprave uvaavajui razliitosti u

dravama potpisnicama.
Bosna i Hercegovina nije izjavila nikakve rezerve na evropsku povelju o lokalnoj samoupravi,
niti je dala ikakve deklaracije, prigovore, niti ograniila primjenu navedene povelje. to znai
da se sve odredbe evropske povelje o lokalnoj samoupravi primjenjuju na itavom teritoriju
Bosne i Hercegovine i da je Bosna i Hercegovina obavezna potivati sve standarde navedene
u Povelji.
c) trei dio evropske povelje o lokalnoj samoupravi sadri zavrne odredbe o potpisivanju Povelje, pristupanju Povelji, ratifikaciji Povelje, otkazu Povelje, te obavezi
obavjetavanja generalnog sekretara vijea evrope u vezi s navedenim i obavezu
deponovanja instrumenata o pristupanju, ratifikaciji i/ili pristanku u Generalnom
sekretarijatu vijea evrope. U ovom dijelu se takoer propisuje da Povelja stupa na
snagu u pojedinoj dravi prvog dana mjeseca koji slijedi prije isteka perioda od tri
mjeseca od datuma deponovanja instrumenta o ratifikaciji, prihvatanju i/ili pristanku.
najzad, u lanu 16. Povelje dravama je data mogunost da ogranie primjenu
povelje ratione loci, tj. samo na neke dijelove svog teritorija, to znai da se povelja
primjenjuje na cjelokupnom teritoriju drave potpisnice, ukoliko takvo ogranienje
ne postoji.
Povelja ne predvia institucionalni mehanizam za kontrolu njene primjene, nego samo
zahtijeva od drava potpisnica da dostavljaju sve relevantne informacije o zakonodavnim
i drugim mjerama koje su poduzete radi ispunjenja obaveza iz Povelje. naime, smatralo se
da je mogue odustati od kompleksnog mehanizma nadzora, imajui u vidu da se putem
Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti evrope (CLrae), koji omoguava direktni pristup
Komitetu ministara vijea evrope, moe osigurati prikladna politika kontrola postupanja
drava u skladu s njenim obavezama iz Povelje.
2.1.2. Lokalna samouprava u ustavima i zakonima u Bosni i Hercegovini
najvaniji izvori regulative u oblasti lokalne samouprave u Bosni i Hercegovini su:
Ustav Bosne i Hercegovine, koji za razliku od ustava entiteta i kantona ne sadri
nijednu izriitu odredbu o lokalnoj samoupravi, nego samo predvia obavezu
entiteta i njihovih administrativnih jedinica da se pridravaju Ustava BiH i opih naela
meunarodnog prava (lan iii.3.b) Ustava BiH);
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine i Ustav republike srpske za razliku od Ustava
Bosne i Hercegovine, sadre izriitu odredbu da se lokalna samouprava ostvaruje u
opini, a da opinski statut mora biti usklaen s federalnim i kantonalnim zakonodavstvom (lan vi.2 Ustava Federacije BiH), odnosno zakonodavstvom rs. nadalje
Ustav FBiH propisuje da opine imaju opinsko vijee i opinskog naelnika,
odreuje njihove nadlenosti, sastav i nain izbora, te sadri odredbe o organizaciji,
sastavu i izboru gradskih vlasti (lan vi.a. u vezi s amandmanom Xvi na Ustav
499
Mladen ain
Federacije BiH). Posebna panja u Ustavu FBiH je posveena regulisanju statusa

Grada sarajeva i Mostara (lan vi.B. i C. u vezi s amandmanima XXvi i Ci na Ustav
FBiH). Ustav republike srpske navodi i lokalnu samoupravu kao jednog od
elemenata ustavnog ureenja (lan 5. Ustava rs). nadlenosti opine i grada, kao i
pojedinih opinskih, odnosno gradskih organa, te njihov izbor (neposrednim i tajnim
glasanjem) na mandat od 4 godine predstavlja u osnovi analogno regulativu kao u
FBiH;
izborni zakon Bosne i Hercegovine (slubeni glasnik BiH br. 23/01, 7/02, 9/02,
20/02, 25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06 i 24/06), Zakon o izboru,
prestanku mandata, opozivu i zamjeni naelnika opina u Federaciji Bosne i
Hercegovine (slubene novine Federacije BiH, broj 21/08) i Zakon o statusu
funkcionera jedinica lokalne samouprave (slubeni glasnik rs broj 96/05) kojima
se, pored entitetskih ustava detaljnije reguliu izbori za opinske i gradske organe,
njihov sastav, opoziv i sl.;
Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji BiH (slubene novine
Federacije BiH, broj 49/06) i Zakon o lokalnoj samoupravi republike srpske
(slubeni glasnik rs, br. 101/04, 42/05 i 118/05) koji predstavljaju temeljne zakone
iz oblasti lokalne samouprave u oba entiteta, a reguliraju sve bitne gore spomenute
elemente samoupravnosti. s obzirom na razliitost administrativno-teritorijalnog
ureenja Federacije BiH i rs, spomenuti federalni zakon slui kao okvirni zakon s
kojim moraju biti usklaeni svi drugi kantonalni propisi iz oblasti lokalne samouprave
(lan 58. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH). nasuprot tome u
rs, kao centralizirano organiziranom entitetu bez kantona, spomenuti zakon o
lokalnoj samoupravi postoji samo na nivou entiteta;
Zakon o teritorijalnoj organizaciji rs (slubeni glasnik rs, br. 11/94, 6/95, 26/95,
15/96, 17/96, 19/96, 6/97 i 103/05) i odluka o jedinstvenim kriterijima za uspostavu
novih optina ili izmjeni granica postojeih opina (slubene novine Federacije
BiH, br. 4/98) kojima se detaljnije regulira teritorijalna organizacija lokalne
samouprave u entitetima;
Zakon o pripadnosti javnih prihoda u FBiH (slubene novine Federacije BiH, br.
22/06, 43/08 i 22/09) i Zakona o budetskom sistemu republike srpske (slubeni
glasnik rs, br. 96/03, 14/04, 67/05, 34/06, 128/06 i 117/07) kojima se ureuje
struktura, vrsta i pripadnost javnih prihoda, pri emu pojam javni prihodi obuhvata
indirektne poreze, direktne poreze, naknade, takse, doprinose, donacije i druge
prihode, utvrene zakonima i drugim propisima Bosne i Hercegovine, entiteta,
jedinica lokalne samouprave, a u FBiH takoer i kantona (lan 1. i 2. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH, usp. i lan 2. ta. 15 Zakona o budetskom sistemu rs);
Zakon o dugu, zaduivanju i garancijama u Federaciji BiH (slubene novine FBiH,
br. 86/07 i 24/09) i Zakon o zaduivanju, dugu i garancijama republike srpske
(slubeni glasnik rs, br. 30/07 i 29/10) kojima se, izmeu ostalog, ureuju nain i
500
postupak zaduivanja, osiguranje sredstava za otplatu duga, izdavanje garancija,

voenje evidencija o dugu i garancijama i druga pitanja koja se odnose na javni dug
i garancije gradova i opina. Pored ovih entitetskih zakona za javni dug i zaduivanje
je relevantan i Zakon o dugu, zaduivanju i garancijama Bosne i Hercegovine
(slubeni glasnik BiH, br. 52/05, 103/09).
U nastavku rada emo se detaljnije osvrnuti na odredbe sadrane u ustavima i zakonima
koje su relevantne za predmet ovog rada. na ovom mjestu emo samo naelno pomenuti
da oba entitetska zakona o lokalnoj samoupravi jedinicama lokalne samouprave (opina i
grad) priznaju status pravnog lica (lan 6. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH
i lan 4. Zakona o lokalnoj samoupravi rs). ta injenica je izuzetno vana, jer svojstvo
pravnog lica omoguava jedinicama lokalne samouprave da se kao stranka pojavljuju
(barem u redovnim) sudskim postupcima, te na taj nain samostalno (autonomno) tite
svoja prava i pravne interese, to je jedan od zahtjeva iz evropske povelje o lokalnoj
samoupravi.
Pored ustavnih i zakonskih izvora prava u oblasti lokalne samouprave, kao izvori prava
znaajni su i statuti opina i gradova. statut je najvii sopstveni akt lokalne samoupravne
jedinice (grada i opine). U statutima se detaljnije razrauju nadlenosti lokalne samoupravne jedinice, vrste i nadlenosti njenih organa, te nain njihovog izbora i opoziva, a
statuti sadre i odredbe o finansiranju lokalne samoupravne jedinice, te uopte sve odredbe
bitne za funkcionisanje lokalne samoupravne jedinice. statuti moraju biti usklaeni sa
ustavom i zakonom.
2.2. TERITORIJALNI ELEMENT SAMOUPRAVNOSTI
2.2.1. Lokalne samoupravne zajednice, opine i gradovi
Meu dravama postoje brojne razlike u oblicima njihove teritorijalne organizacije, to je
posljedica brojnih faktora kao to su kulturoloki, historijski, ekonomski i sl., pa se i jedinice
lokalne samouprave razlikuju i po broju i po funkciji i po statusu od drave do drave
(detaljnije vidi Milievi et al., 2001: 24). U vezi s tim, dolazi do fenomena viestepenosti
lokalne samouprave, koji se manifestuje kroz administrativno-teritorijalnu podjelu jedne
zemlje putem veeg broja tipova lokalnih samoupravnih jedinica u razliitom pravnom
reimu u kojem se najee kombinuje i dravni i samoupravni (Milievi et al., 2001: 23).5
5
teorijski se viestepenost moe ostvariti i putem dekoncentracije dravne vlasti, kada i nema zapravo
lokalne samouprave na niem nivou, nego centralni organi putem svojih ispostava na lokalnom nivou
obavljaju poslove i zadatke koje inae bez tih ispostava ne bi mogli uspjeno obaviti (Milievi et al.,
2001: 23). U tom sluaju su lokalni organi u potpunosti vezani uputstvima i drugim propisima centralnih
organa kako u pogledu cjelishodnosti, tako i u pogledu zakonitosti svojih odluka (trnka, 2006: 381). da
bi se to izbjeglo, postoji tendencija samoupravnog organizovanja i srednjih i najniih nivoa vlasti, a
rjeenje se nalazi u tome da srednji pa i najnii nivo najee bude i dravni i samoupravni. o navedenom
vidi detaljnije pod 2.3.2.
501
Mladen ain
najee se pri tome radi o dvostepenom ureenju u kojem najnii stepen osigurava
neposrednu participaciju stanovnitva u svim javnim poslovima, dok vii stepen treba
dodatno da doprinese efikasnijem i kvalitetnijem vrenju javnih poslova koji se ne mogu
na dovoljno efikasan ili kvalitetan nain obavljati na niim razinama vlasti (dedi, 1998: 15;
Milievi et al., 1998: 22), a jednostepena lokalna samouprava na svijetu i inae predstavlja
izuzetak (Milievi et al., 2001: 22). vii stepen je najee izraen putem gradskog elementa
(kad grad obuhvata vie opina), to je u pravilu sluaj i u BiH (trnka, 2004: 387), te
regionalnog elementa sreza ili okruga. ipak, vii stepen je esto uslovljen i drugim
historijskim okolnostima, kao npr. u Bosni i Hercegovini gdje postoje kantoni i entiteti sa
irokim nadlenostima i znaajnim samoupravnim statusom kao rezultat dejtonskog
ureenja Bosne i Hercegovine nakon rata.6
Meutim, bez obzira na navedene razlike, kad se govori o teritorijalnom elementu samo upravnosti u kontekstu lokalne samouprave, moe se rei da u svakoj dravi postoji onaj
oblik lokalne samouprave koji se smatra njenom osnovnom jedinicom (Milievi et al.,
2001: 24). te osnovne lokalne samoupravne jedinice u kojima su organizovane lokalne
zajednice nazivaju se opine. opina je, dakle, osnovna lokalna samoupravna zajednica
(midovnik, 1999: 57). Ustav FBiH npr. izriito predvia da se u opini ostvaruje lokalna
samouprava (lan vi.2.(1) Ustava FBiH). Zakonodavstvo u FBiH opinu definie na formalan
nain, kao jedinicu lokalne samouprave koja je na osnovu propisanih kriterija uspostavljena
zakonom (lan 4. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH), a zakonodavstvo u rs
se vie fokusira na materijalno odreenje pojma opine, jer pojam opine vie vezuje za
pojam lokalne zajednice kad propisuje da je opina osnovna teritorijalna jedinica lokalne
samouprave, koja se obrazuje za dio naseljenog mjesta, za jedno naseljeno mjesto ili vie
od jednog naseljenog mjesta (lan 7. Zakona o lokalnoj samoupravi rs). Meutim, bez
obzira na ove razliite zakonske definicije, ipak se moe rei da je opina najvaniji oblik
lokalne samouprave, nastao u okviru prirodno i historijski formirane lokalne zajednice i da
ima poloaj samoupravnosti odreen zakonom (usp. midovnik, 1999: 57), to je i u skladu
sa zahtjevima iz evropske povelje o lokalnoj samoupravi.
s obzirom na ogromnu raznolikost lokalnih zajednica, naravno varira i teritorijalni opseg
opine. empirijski su rjeenja za veliine pojedinih lokalnih zajednica i njihov teritorijalni
opseg nalaena spontano i ustvari naseljeno mjesto s pripadajuom okolinom je
predstavljalo jedinicu lokalne samouprave (Milievi et al., 2001: 24). iskustvo pokazuje da
manje jedinice lokalne samouprave omoguavaju veu neposrednost graana u kontaktu
s lokalnim vlastima i uea u javnim poslovima, dok vee opine, pak, u odreenim
okolnostima, bez obzira na slabiju mogunost participacije graana predstavljaju moda
jedini oblik racionalnog organizovanja drutvenog ivota (u pogledu detaljnijeg razmatranja
prednosti i nedostataka malih i velikih opina vidi detaljnije kod Milievi et al., 2001: 106,
6
U ovom radu se neemo baviti entitetima i kantonima, nego opinama i gradovima, a na poloaj entiteta
i kantona emo se referisati kad je to neophodno radi razjanjavanja njihovog statusa u okviru kantona
i entiteta.
502
107). Bilo kako bilo, s obzirom na veliinu opina, kako u pogledu broja stanovnika, tako i
u pogledu teritorijalnog opsega i mjesta gdje se opine nalaze, moe se rei da postoje
drave s monotipskim opinama i drave koje nemaju monotipske opine, kao to je to
sluaj i u Bosni i Hercegovini. najznaajnija podjela je pri tome na seoske i gradske opine,
gdje se pokazuje tendencija da su seoske opine veeg teritorijalnog opsega, ali imaju
manje stanovnitva, dok je kod gradskih opina situacija obratna. to je zasigurno uslovljeno
ne samo historijskim prilikama razvoja lokalne zajednice, nego i tenjom drave da putem
poveanja opina osigura veu ekonomsku mo nerazvijenijih seoskih opina i na taj nain
doprinese uravnoteenom razvoju svih lokalnih zajednica unutar drave (o tome detaljnije
vidi pod 2.5.).
2.2.2. Teritorijalna organizacija opina i gradova u BiH
teritorijalna organizacija osnovnih lokalnih samoupravnih jedinica (opina i gradova) se u
Bosni i Hercegovini utvruje zakonom.
Generalno se moe rei da se osnivanje i promjena teritorija opine moe vriti na slijedea
etiri naina:
a) spajanjem dviju ili vie susjednih opina u novu opinu,
b) podjelom jedne opine u dvije ili vie novih opina,
c) pripajanjem dijela jedne opine susjednoj i
d) spajanjem dijelova dvije ili vie susjednih opina u novu opinu.
Za razliku od navedenog, teritorijalna promjena podruja grada vri se na nain propisan
za promjene podruja opina, ako grad u svom sastavu nema opina.
U rs teritorijalnu organizaciju rs utvruje narodna skuptina rs (lan 70. Ustava rs i
amandman Xiii na Ustav rs). Prema lanu 9. Zakona o lokalnoj samoupravi rs podruje
jedinice lokalne samouprave utvruje se posebnim zakonom koji definira teritorijalnu
organizaciju republike srpske, a postupak spajanja, razdvajanja i promjene granica opine,
ukljuujui i izradu elaborata opravdanosti, diobne bilanse i druge aktivnosti ureuju se
Zakonom o teritorijalnoj organizaciji republike srpske (vidi i lan 10. Zakona o lokalnoj
samoupravi rs). lan 9. Zakona o lokalnoj samoupravi rs propisuje da se kod utvrivanja
podruja jedinica lokalne samouprave u pravilu uzima u obzir:
da se, u okviru prirodnih granica, svaka opina sastoji od jednog naseljenog mjesta
ili vie naseljenih mjesta meusobno povezanih transportnim komunikacijama;
da opine imaju ujednaeniju veliinu u pogledu broja stanovnika i fiskalnog
kapaciteta;
da opine imaju finansijske, fiskalne i druge resurse koji im omoguavaju da efikasno
obavljaju svoje funkcije i
da opine mogu obezbijediti odravanje i razvoj osnovne infrastrukture i drugih
relevantnih uslova, koji su u funkciji pruanja osnovnih lokalnih usluga.
503
Mladen ain
Promjena granica opina vri se u skladu s kriterijima utvrenim Zakonom o teritorijalnoj

organizaciji rs, kao to su prirodne granice, istorijske i ekonomske veze, udaljenost
perifernih naselja do novog centra opine i elementi od kojih zavisi mogunost ispunjavanja
osnovnih nadlenosti. opine koje ne ispunjavaju kriterije predviene Zakonom o
teritorijalnoj organizaciji rs spajaju se, uz prethodne konsultacije s odnosnim opinama,
na nain propisan tim Zakonom o teritorijalnoj organizaciji rs. ovakvim odredbama zakona
se opinama, naalost, onemoguava da na odluujui nain uestvuju u donoenju odluka
koje se njih najvie tiu. tavie, narodna skuptina rs moe da mijenja teritorijalnu
organizaciju rs i mimo zakona za vrijeme rata ili neposredne ratne opasnosti, a u sluaju
da narodna skuptina rs ne moe da se sastane teritorijalnu organizaciju moe mijenjati
i predsjednik rs.
U FBiH teritorijalnu organizaciju opina utvruju Federacija BiH i kantoni putem zakona,
te u skladu s odlukom o jedinstvenim kriterijima za uspostavu novih opina ili izmjeni
granica postojeih opina. odlukom je predvieno da se opina moe konstituisati na
podruju na kojem postoje uslovi za ostvarivanje lokalne samouprave u skladu s odredbama
Ustava Federacije BiH, ako to podruje predstavlja jedinstvenu prostornu, odnosno
prirodno-zemljinu cjelinu i ako se to podruje sastoji od jednog ili vie naseljenih mjesta
povezanih meusobnim komunikacijama koje e omoguiti nesmetanu vezu unutar
opine, te ako su na tom podruju ostvareni ekonomski i drugi uslovi da odreeni broj
stanovnika moe zadovoljiti svoje osnovne zajednike potrebe i interese (obrazovanje,
kultura, infrastrukturna djelatnost i sl.). ovom odlukom se takoer propisuje i procedura
za uspostavljanje novih opina. Federacija BiH nije donijela zakon koji bi regulirao veliinu
opina, a kantoni su preuzeli kriterij iz gore navedene odluke da opina mora imati najmanje
4.000 stanovnika, to se u praksi ne potuje, jer npr. opina trnovo u FBiH ima samo 831
stanovnika (agencija eda, 2005: 33). Prilikom uspostavljanja novih opina, odnosno
promjene teritorije opina na teritoriji BiH vano je napomenuti da je potrebna saglasnost
kantona, odnosno entiteta kad se uspostavljanjem novih opina ili teritorijalnom promje nom mijenjaju granice kantona ili entiteta.
trenutno u Bosni i Hercegovini postoji 141 opina, 79 na teritoriji FBiH i 62 na teritoriji rs,
od ega je nakon rata nastalo 33 novih opina uglavnom putem odvajanja od drugih opina
ili su nastale podjelom ranijih opina entitetskom linijom razdvajanja. ovom je linijom,
izmeu ostalog, 12 predratnih opina podijeljeno na nejednake dijelove od kojih je svaki
pripao drugom entitetu i konstituisao se kao opina. izmeu opina postoje velike razlike
u razvijenosti, povrini i broju stanovnika. U rs-u su od 62 opine 33 nerazvijene ili izrazito
nerazvijene, a u FBiH je 30 od 79 opina nedovoljno ili izuzetno nerazvijeno (Jusi, 2011:
34). Povrina najmanje opine u rs je 23 km2 (Kasindo), a najveu povrinu ima grad Banja
Luka 1.232 km2, dok u Federaciji BiH (ali i u cijeloj BiH) najmanju povrinu opine od 10,2
km2 ima opina doboj Jug, a najveu povrinu ima Mostar 1179,7 km2 (agencija eda,
2005: 33). optina s najveim brojem stanovnika u BiH je Banja Luka (ovdje Banju Luku
spominjemo unato tome to je grad, jer se nalazi u analognoj poziciji s opinama po
504
funkcijama, nadlenosti i izboru opinskih organa, jer u svom sastavu nema opina) s
225.123 stanovnika, a najmanja je istoni drvar s 46 stanovnika (Jusi, 2011: 34).
Problematinost ovakve raznolikosti opina je potvrena kroz istraivanja koja pokazuju
da su one najmanje opine najee nerazvijene, teko obavljaju svoje osnovne nadlenosti
i imaju problema sa samoodrivou usljed nedostatka stanovnitva i nerazvijene
infrastrukture, to se posebno odnosi na nove male opine koje su nastale meuentitetskim
razgranienjem (svjetska banka BiH, 2009: 2). ovakvo stanje dovodi male i slabo razvijene
opine u situaciju da zaista objektivno ne mogu ispravno obavljati sve svoje zakonom
propisane nadlenosti (agencija eda, 2005: 28).
Za razliku od opina, gradovi u Bosni i Hercegovini su djelimino uspostavljeni samim
Ustavom, time to se npr. Ustavom BiH i ustavima entiteta odreuje da e neki grad biti
glavni grad drave ili entiteta, kao to je sluaj sa sarajevom i Banjom Lukom. osim toga,
status gradova odreen je i entitetskim zakonodavstvom.
tako Zakon o principima lokalne samouprave u FBiH u lanu 5. propisuje da je grad jedinica
lokalne samouprave koja predstavlja urbanu, infrastrukturnu cjelinu povezanu svakodnevnim potrebama stanovnitva. Grad se u skladu s navedenim zakonom, osim ustavom,
uspostavlja federalnim zakonom na osnovu sporazuma o udruivanju dviju ili vie opina,
odnosno odluke opinskog vijea opine koja ispunjava pomenute propisane kriterije, a
koja ima najmanje 30.000 stanovnika, odnosno u ijem gradskom sreditu kao zaokruenom
urbanom podruju ivi najmanje 10.000 stanovnika. izuzetno se gradom moe proglasiti
opina od posebnog historijskog i kulturnog znaaja, iako ne ispunjava gore navedene
uslove. od gradova u FBiH je posebno znaajno istai Grad Mostar kao grad s posebnim
reimom, koji obuhvata 6 prijeratnih opina sada u statusu puke izborne jedinice i grad
sarajevo koji obuhvata 4 opine (Centar, stari Grad, novi Grad, novo sarajevo usp.
amandman i na Ustav Kantona sarajevo). takoer valja napomenuti da se i sjedita kantona
u skladu s lanom 5. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH takoer mogu
proglasiti gradovima, jer se oni u zakonu tretiraju kao takvi ak kad ne ispunjavaju sve
zakonske uslove iz lana 5. stav 1. i 2. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH.
Meutim, osim sjedita kantona koji su Ustavom FBiH izriito definirani kao gradovi (Mostar
i sarajevo), nijedno drugo sjedite kantona u Federaciji samo sebe nije proglasilo gradom,
to se posebno vidi iz injenice da sjedita kantona kao svoje jedine organe lokalne
samouprave imaju jo uvijek opinsko vijee i opinskog naelnika.
Zakon o teritorijalnoj organizaciji rs definie grad kao teritorijalnu jedinicu koja predstavlja
koherentnu geografsku, istorijsku, administrativnu, socijalnu, ekonomsku cjelinu s odgo varajuim nivoom razvoja (lan 23.), a moe se uspostaviti zakonom na urbanom podruju
koje ini koherentnu geografsku, socijalnu, ekonomsku, istorijsku i teritorijalnu cjelinu s
odgovarajuim nivoom razvoja (lan 55. Zakona o lokalnoj samoupravi rs u vezi s lanom
24. stav 2. Zakona o teritorijalnoj organizaciji rs), to upuuje na analognu proceduru koja
vai za formiranje opina (lan 24. Zakona o teritorijalnoj organizaciji rs). Meutim, grad
ne predstavlja osnovnu jedinicu lokalne samouprave u rs-u ukoliko u svom sastavu ima
505
Mladen ain
opine (lan 23. Zakona o teritorijalnoj organizaciji rs). Gradovi u rs su Banja Luka, koja u
svom sastavu nema opina, pa stoga predstavlja osnovnu jedinicu lokalne samouprave,
te istono sarajevo koje obuhvata opine istona ilida, istono novo sarajevo, Pale,
sokolac, istoni stari Grad i trnovo. Po broju stanovnika najvei grad u BiH je sarajevo s
305.242 stanovnika, a najmanji grad je Mostar s 111.186 stanovnika (Federalni zavod za
statistiku, 2010: 11).
2.3. FUNKCIONALNI ELEMENT SAMOUPRAVNOSTI
2.3.1. Openito nadlenosti opina i gradova
Funkcionalni element samoupravnosti se tie zadataka, odnosno nadlenosti koje obavljaju
i vre lokalne zajednice, odnosno jedinice lokalne samouprave. nadlenosti jedinica lokalne
samouprave mogu biti vlastite (izvorne) i povjerene. vlastite nadlenosti jedinice lokalne
samouprave su ustanovljene ustavom i zakonom (lan 8. Zakona o principima lokalne
samouprave u FBiH i lan 11. Zakona o lokalnoj samoupravi rs), to je u skladu s gore
pomenutim principom ustavne i zakonske utemeljenosti lokalne samouprave. one se u
naem pravnom sistemu obino odnose na donoenje programa razvoja opine,
urbanistika pitanja i budet opine, ureivanje obavljanja komunalnih djelatnosti,
donoenje pravila u pogledu obezbjeenja i koritenja gradskog graevinskog zemljita i
poslovnih prostora, te ureenje vlastite administrativne strukture u opini. opine se pored
toga staraju i o zadovoljavanju potreba graana u razliitim oblastima kao to su kultura,
obrazovanje, zdravstvena i socijalna zatita, informisanje, zanatstvo, turizam, ugostiteljstvo,
zatita ivotne sredine i sl.7 nadlenosti gradova se ne razlikuju od nadlenosti opine,
ukoliko se grad ne sastoji od vie opina, jer se onda grad smatra osnovnom jedinicom
lokalne samouprave za koju vai reim nadlenosti opine. Poseban reim postoji u pogledu
grada Mostara koji je sastavljen iz 6 prijeratnih opina i koji prema izriitoj ustavnoj odredbi
(lan vi.C.2.) Ustava FBiH) ima nadlenosti opine ukoliko nije drugaije regulisano zakonom.
U nadlenosti gradova u naem pravnom sistemu obino spada finansijska i poreska politika
u skladu s federalnim i kantonalnim zakonima, ureivanje i reguliranje zajednike
infrastrukture, urbanistiko planiranje i javni promet i druge nadlenosti znaajne za
efikasan rad i koordinaciju opina (usp. lan vi.a. Ustava FBiH i lan 57. Zakona o lokalnoj
samoupravi rs). Pored izriito navedenih nadlenosti, grad ima i sve one nadlenosti koje
mu sporazumom prenesu opine u njegovom sastavu, u skladu sa ustavom i zakonom.
Karakteristika vlastitih nadlenosti je da o pitanjima koja spadaju u vlastitu nadlenost,
jedinica lokalne samouprave odluuje samostalno, te da se te nadlenosti ne mogu
ograniiti niti iskljuiti, osim na osnovu ustava ili zakona i u okvirima utvrenim ustavom i
zakonom. Meutim, ve prilikom tumaenja i primjene ove odredbe se javljaju brojni
problemi, jer vii nivoi vlasti esto ograniavaju vlastite nadlenosti jedinica lokalne
7
Meutim, radi raspodjele nadlenosti u navedenim oblastima na mnoge nivoe vlasti u BiH, opine esto
u ovom segmentu vre povjerene a ne vlastite nadlenosti.
506
samouprave putem izmjena i dopuna svog zakonodavstva, pri tome ne vodei rauna da,
u skladu sa standardima iz evropske povelje o lokalnoj samoupravi (princip supsidijarnosti
i bliskosti), upravo na nivou lokalne zajednice trebaju biti sve one nadlenosti koje su
znaajne za individualni razvoj lokalne zajednice prilagoen potrebama njenih stanovnika,
odnosno nadlenosti koje daju mogunost efikasnog ostvarenja svakodnevnih potreba i
interesa lokalnog stanovnitva.
U cilju rjeavanja esto prisutnog meusobnog prebacivanja odgovornosti izmeu
pojedinih nivoa vlasti za probleme stanovnitva (negativni sukob nadlenosti) i osiguranja
potpunosti u vrenju javnih funkcija, zakoni u oba entiteta izriito propisuju da se jedinice
lokalne samouprave imaju pravo baviti svim pitanjima od lokalnog znaaja koja nisu
iskljuena iz njihove nadlenosti, a ne spadaju u nadlenost nekog drugog nivoa vlasti na
osnovu ustava i zakona. naglasak je, pri tome, na pojmu poslovi od lokalnog znaaja,
ime se priznaje i uvaava principijelna postavka da prvenstveno lokalne zajednice trebaju
imati nadlenost i rjeavati sva ona pitanja koja su usko povezana s interesima njihovih
stanovnika (princip supsidijarnosti i bliskosti). entitetsko zakonodavstvo, u vezi s navedenim,
takoer predvia obavezu konsultiranja lokalnih zajednica od strane viih nivoa vlasti o
svim pitanjima koja se neposrednu tiu statusa i nadlenosti lokalnih zajednica, ostavljajui
na taj nain mogunost da i u onim segmentima u kojima lokalne zajednice nisu nadlene
barem donekle utjeu na donoenje za njih bitnih odluka na viim nivoima. U postupku
konsultacije znaajnu ulogu imaju i savezi opina i gradova na entitetskom nivou kao oblici
udruivanja i saradnje lokalnih zajednica u entitetima, ali i kooperacije na meunarodnom
nivou izmeu opina i gradova u Bosni i Hercegovini i jedinica lokalne samouprave drugih
drava.
Meutim, jedinice lokalne samouprave nisu samo ograniene na vrenje vlastitih nadlenosti i nadlenosti u vezi s pitanjima od lokalnog znaaja, nego mogu obavljati i
nadlenosti koje im povjere vii organi vlasti. Povjeravanje dodatnih nadlenosti se moe
izvriti tek nakon provedenih konsultacija s lokalnom zajednicom. osim toga, vii organi
vlasti moraju voditi rauna da jedinici lokalne samouprave ne povjeravaju one nadlenosti
koje ta jedinica s obzirom na svoju veliinu, organizaciju i sveukupnu osposobljenost ne
moe izvriti, ili da u protivnom osposobe kapacitete jedinice lokalne samouprave na nain
da se dodatne, povjerene nadlenosti ipak mogu izvriti na lokalnom nivou.8 U tom smislu
entitetsko zakonodavstvo izriito propisuje da se povjeravanje nadlenosti mora rukovoditi
principom supsidijarnosti i sposobnou lokalnih vlasti i njihove administracije da efikasno
obavljaju povjerene poslove, te da jedinica lokalne samouprave ima pravo da izvrenje
prenesenih nadlenosti prilagodi lokalnim uvjetima (usp. l. 10. i 55. Zakona o principima
lokalne samouprave u FBiH i lan 28. Zakona o lokalnoj samoupravi rs).
U pogledu osiguranja odgovarajuih finansijskih sredstava za vrenje povjerenih nadlenosti vidi dolje
pod 2.5.
507
Mladen ain
2.3.2. Odnos spram viih nivoa vlasti i zatita prava na lokalnu samoupravu
analiza odnosa jedinica lokalne samouprave spram viih nivoa vlasti se neminovno namee
kad se govori o vlastitim i povjerenim nadlenostima koje vri lokalna samouprava. naime,
autonomija (samoupravnost) lokalnih zajednica koju one uivaju tako to posjeduju vlastite
nadlenosti, namee pitanje kako osigurati princip zakonitosti i jedinstva pravnog poretka,
a istovremeno ostvariti i naelo samoupravnosti lokalnih jedinica vlasti, jer autonomija se
ne moe, u konanici, dovoditi u ravan suverenosti lokalnih zajednica koja bi otvorila
destruktivne procese po integritet drave, jednakost svih graana pred zakonom i vladavinu
prava u dravi (o entropijskim pojavama u dravi usp. dedi, 1998: 16). sistemi lokalne
samouprave dananjice, radi rjeavanja navedene situacije, s jedne strane pokuavaju
postaviti jasne granice izmeu nadlenosti lokalnih organa i viih nivoa vlasti, o emu je
ve bilo rijei (vidi gore pod 2.3.1.), a s druge strane daju viim organima vlasti pravo da
vre nadzor nad zakonitou, te ponekad i cjelishodnou odluka koje donose jedinice
lokalne samouprave.
U vezi s navedenim kad vii organi vlasti uvijek imaju pravo da vre nadzor nad zakonitou
i cjelishodnou postupaka lokalne samoupravne jedinice, onda se obino radi o sistemu
dekoncentracije u kojem organi lokalnih zajednica zapravo imaju samo neznatna
samoupravna ovlatenja i najveim dijelom vre delegirane nadlenosti viih nivoa vlasti,
to centralnim organima i daje legitimitet da vre potpuni upravni nadzor nad radom
lokalnih vlasti. tako se jedinice lokalne samouprave zapravo pretvaraju u puku produenu
ruku viih organa vlasti, pri emu je vlast zapravo u potpunosti centralizovana, a lokalna
samouprava stavljena u jasno podreen hijerarhijski odnos spram viih organa vlasti (trnka,
2006: 381; dedi, 1998: 15). taj sistem dekoncentracije je karakteristian za Francusku (usp.
takoer midovnik, 1999: 29).
Kad se nadzor viih organa vlasti svodi na kontrolu zakonitosti, ali ne i cjelishodnosti
postupaka lokalnih jedinica onda se govori o sistemu decentralizacije (trnka, 2004: 381).
no, tada i centralni organi ne povjeravaju tako irok spektar nadlenosti lokalnim
samoupravnim zajednicama, nego tek neke nadlenosti, a lokalne samoupravne zajednice
uivaju izvjesnu samostalnost u obavljanju povjerenih nadlenosti (ne kontrolie se
cjelishodnost postupaka lokalne samoupravne zajednice od strane viih organa vlasti koji
su joj povjerili nadlenost). ovakav sistem je prihvaen i u naem pravu, jer nadleni organi
u BiH (Ministarstvo uprave i lokalne samouprave u rs, te nadleni federalni i kantonalni
organi u FBiH) kontroliu samo zakonitost postupaka lokalnih jedinica, kad se radi o vrenju
poslova iz vlastite nadlenosti tih lokalnih jedinica, odnosno zakonitost i ekspeditivnost
(potivanje zakonskih rokova i efikasno postupanje), kad se radi o vrenju povjerenih
poslova u lokalnoj samoupravnoj zajednici. U kontekstu izvrenja povjerenih poslova vano
je naglasiti da entitetsko zakonodavstvo u FBiH izriito propisuje obavezu jedinica lokalne
samouprave da se u izvrenju povjerenih nadlenosti moraju pridravati uputstava i
smjernica nivoa vlasti koji joj je povjerio nadlenost.
508
Meutim, unato spomenutom pravnom ureenju odnosa izmeu viih organa vlasti i
jedinica lokalne samouprave, Procjena Kongresa lokalnih i regionalnih vlasti evrope (CLrae)
vijea evrope iz 2006. godine kao manjkavost u sistemu lokalne samouprave u BiH navodi,
izmeu ostalog, nejasnu raspodjelu mandata izmeu razliitih nivoa vlasti. Jedinice lokalne
uprave su premale i/ili imaju granice koje spreavaju efikasnu primjenu njihove nadlenosti (CLrae, 2006). Princip supsidijarnosti, koji nalae da vlasti najblie graanima vre javne
dunosti, takoer se ne potuje, budui da u FBiH, ak i poslije usvajanja Zakona o principima
lokalne samouprave, mnoga pitanja ostaju predmet kantonalnog zakona. odnos izmeu
razliitih zakonskih odredbi i nadlenosti vlasti na federalnom i kantonalnom nivou prouzrokuje probleme, jer posebno u sluaju manjih kantona, lokalne vlasti teko ostvaruju i vre
svoje vlastite nadlenosti, poto se u ovom pogledu takmie s kantonima (CLrae, 2006).
administrativni, odnosno upravni nadzor nad radom jedinice lokalne samouprave se vri
prema postupku propisanom zakonodavstvom iz oblasti lokalne samouprave i supsidijarno
prema Zakonu o upravnom postupku (usp. lan 83. i dalje Zakona o lokalnoj samoupravi
rs i lan 47. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH). sutina administrativnog
nadzora je u slijedeem: Kad organ lokalne samouprave ne donese akt iz domena povjerenih nadlenosti u zakonskom roku ili donese akt koji je nezakonit, organ koji vri upravni
nadzor e sam donijeti akt koji je trebao donijeti organ lokalne samouprave. U tom sluaju
postoji mogunost da lokalna zajednica trai sudsku zatitu. U sluaju da se radi o aktu koji
je donesen, a spada u vlastitu nadlenost lokalne samoupravne jedinice, organ koji vru
upravni nadzor e, ako smatra da je povrijeen zakon, takav akt pobijati pred nadlenim
sudom, ukoliko jedinica lokalne samouprave ne eli dobrovoljno da poniti, ukine ili izmijeni
navedeni akt. dakle, u svakom sluaju, sve konane odluke koje se odnose na ponitavanje
ili preinaavanje akata jedinica lokalne samouprave, usvojenih u okviru njihovih vlastitih
nadlenosti, donosi nadleni sud (usp. lan 47. stav 7. Zakona o principima lokalne
samouprave u FBiH i l. 87. i 89. Zakona o lokalnoj samoupravi rs). Posebno u sluajevima
kad organ lokalne samoupravne jedinice ne postupa kako treba, odnosno ne vri
nadlenosti, organ koji vri upravni nadzor nad radom lokalne samoupravne jedinice moe
od suda traiti da sud donese odgovarajuu privremenu mjeru, za ije provoenje je
odgovorna jedinica lokalne samouprave na koju se mjera odnosi. U svakom sluaju, upravni
nadzor nad aktivnostima jedinica lokalne samouprave ne ograniava pravo lokalnih vlasti
da samostalno i u skladu sa zakonom upravljaju javnim poslovima koji spadaju u djelokrug
njihovih vlastitih nadlenosti.
s obzirom na navedeno, moe se konstatovati da se u naem zakonodavstvu uvaava
injenica da postoji sistem lokalne samouprave, a ne puke decentralizacije, jer se i prilikom
vrenja upravnog nadzora priznaje i pravi razlika izmeu postupaka lokalnih jedinica
samouprave koje ove vre u okviru njihovih vlastitih nadlenosti i u okviru nadlenosti koje
su im povjerene.
Postojanje upravnog nadzora ipak ne znai da graani nemaju pravo i samostalno da trae
zatitu od postupaka organa lokalne samouprave u odgovarajuim upravnim i sudskim
509
Mladen ain
postupcima, gdje se oni sami, a ne organ koji vri nadzor nad radom lokalne samouprave,
pojavljuju kao stranke. Posebno je u tom smislu znaajna upravna i sudska zatita koju
pruaju zakoni o upravnom postupku i zakoni o upravnim sporovima, tako da graani
mogu pred drugostepenim upravnim organima, a u konanici, i pred sudom traiti zatitu
svojih prava kad organ lokalne samouprave rjeava o njihovim pravima i obavezama iz
upravnopravnog odnosa.
najzad, kao to je ve pomenuto, jedinice lokalne samouprave takoer mogu traiti sudsku
zatitu u upravnom sporu spram organa koji vre upravni nadzor nad radom lokalne
samoupravne jedinice, a postoji i mogunost zatite prava na lokalnu samoupravu i pred
ustavnim sudovima entiteta.
2.4. ORGANIZACIONI ELEMENT SAMOUPRAVNOSTI
2.4.1. Openito o ueu graana u javnim poslovima lokalne zajednice
organizacioni element samoupravnosti predvia da lanovi lokalne zajednice obavljaju
zadatke iz djelokruga lokalne samouprave vlastitom odgovornou, neposredno ili posredno, putem svojih organa koje su sami izabrali. i zaista, u svim sistemima lokalne samouprave
poznati su prije svega posredni i neposredni oblici uea graana u obavljanju javnih
poslova opine putem institucija lokalne vlasti, (usp. Milievi et al., 2001: 21). Uee graana
putem institucija lokalne vlasti se ispoljava u etiri osnovna vida, pri emu su mogue
kombinacije i ispreplitanja izmeu neposrednog oblika i razliitih posrednih oblika.
Prvi vid je sistem neposrednog uea graana (sistem neposredne demokratije) koji poiva
na ideji da birai jedne lokalne zajednice neposredno upravljaju poslovima te zajednice
na svojim opim skupovima (zborovima, skuptinama i sl.), a upravljanje se moe vriti i
putem uih tijela u vidu izvrnih organa vijea (dedi, 1998: 23). ovaj sistem je u iezavanju emu je doprinijela glomaznost opih skupova, nedostatak kontinuiteta u radu i sl.
ipak, sistem neposredne demokratije zadrao se u vajcarskoj, engleskoj, nekim dijelovima
sad-a (nova engleska), dijelovima njemake i u nekim drugim zemljama, uglavnom u
manjim poljoprivrednim naseljima ili iz tradicionalnih razloga (dedi, 1998: 23, 24).
skuptinski sistem je drugi vid uea graana u upravljanju poslovima lokalne zajednice.
iako je slian sistemu neposredne demokracije, ipak radi postojanja izabranog predstav nikog tijela, on se svrstava u vid posredne lokalne samouprave. skuptine su pri tome
nosioci kako normativne, tako i izvrne funkcije. Posebno u sluaju glomaznosti navedenog
tijela, postavlja se pitanje njegove efikasnosti, ali i strunosti njegovih lanova u razliitim
domenima politike. Usljed navedenog ova tijela obrazuju komitete odnosno odbore, koji
predstavljaju kolegijalne izvrne organe. s obzirom na vrstu funkcija koje se dodjeljuju
komitetima u skuptinskom sistemu, moe se rei da komiteti zauzimaju znaajno mjesto
kao stvarni predlagai politike i kontrolori uprave u lokalnoj zajednici. Kao primjer ovog
sistema navodi se velika Britanija, ali i sad (dedi, 1998: 25).
510
trei vid uea graana predstavlja sistem izvrnih odbora i takoer se svrstava u vid
posredne lokalne samouprave. ovaj sistem se moe smatrati i podsistemom skuptinskog
sistema u kojem je naglaena uloga izvrnih kolegijalnih organa kojima predstavniko tijelo
povjerava politiko-izvrnu funkciju. iako bi trebali veinu svojih zadataka obavljati na
svojim sjednicama, ipak brojni poslovi navedenih izvrnih organa se obavljaju izmeu
sjednica, pri emu se posebno istie poloaj predsjednika kolegijalnog organa. Usljed
navedenog, ovi kolegijalni organi se mogu podijeliti na homogene, gdje su svi lanovi
kolegijalnog organa po svojim dunostima i ovlatenjima jednaki, te stupnjevite, u kojima
postoje razlike u ovlatenjima lanova (dedi, 1998: 28, 29). navedeni sistem se moe
susresti u evropskim zemljama, a iznimno i u nekim nerazvijenijim zemljama afrike, azije i
amerike (dedi, 1998: 28).
etvrti sistem je sistem individualnih funkcionera, koji je takoer vid posrednog uea
graana u poslovima upravljanja lokalnom zajednicom, ali s naglaenom i formalizovanom
ulogom pojedinca u upravljanju lokalnom zajednicom, tako da se za razliku od prethodno
navedenih sistema, u ovom sistemu pojavljuje inokosni organ vlasti. Postoji politika i
amerika varijanta ovog sistema koja se razlikuje prema kriteriju da li se uloga funkcionera
manifestuje u vidu politikog predstavnika kako lokalne, tako i centralne vlasti na lokalnom
nivou (dvostruka funkcionalnost), ili u vidu administrativnog profesionalca za kojeg centralni
organi nisu toliko zainteresovani, ali koji je tim vie izloen horizontalnim pritiscima
posebno od strane ekonomskih centara moi zainteresovanih da im lokalna uprava ne
smeta pri ostvarenju njihovih ciljeva. Funkcioneri prvog tipa su zastupljeni u Francuskoj, a
drugi u sad-u. obje vrste funkcionera su podreene opinskim vijeima, koja, meutim,
u principu ne onemoguavaju funkcionera u provoenju njegove politike izvrenja. U vezi
s ovim sistemom vano je jo napomenuti da se sistem skuptinskih/izvrnih odbora esto
ne moe sutinski razlikovati od sistema individualnih funkcionera, ukoliko je skuptinski
odbor organiziran kao stupnjevit organ, jer se tad gubi stvarna razlika izmeu kolegijalnih
i inokosnih organa (dedi, 1998: 30-33).
2.4.2. Organi jedinica lokalne samouprave u BiH vrste, izbori i meusobni odnos
U Bosni i Hercegovini osnovne jedinice lokalne samouprave imaju dva osnovna organa, a
to su opinsko vijee, odnosno skuptina optine i opinski naelnik. analogno tome i grad
ima gradsko vijee/skuptinu grada, odnosno gradonaelnika. opinska vijea, odnosno
skuptine optina kao i skuptine grada, odnosno gradska vijea (osim grada Mostara)
imaju izmeu 11 i 31 lana u ovisnosti od broja glasaa upisanih u biraki spisak opine, a
gradska vijea kad se biraju posredno (to je oboriva zakonska pretpostavka) imaju izmeu
20 i 35 lanova (l. 13.2. i 13.3. u vezi s lanom 13.7. izbornog zakona BiH). tako npr. opina
istoni drvar, kao najmanja opina u Bosni i Hercegovini po broju stanovnika, ima 11
odbornika, a najvei direktno izabrani organ lokalne samouprave je Gradsko vijee Mostara
s 35 lanova kako je propisano lanom 19.2. izbornog zakona BiH.
511
Mladen ain
izbor opinskog vijea, odnosno skuptine optine i opinskih naelnika se vri neposrednim
tajnim glasanjem od strane graana na 4 godine, a dodjela mandata u opinskim vijeima,
odnosno skuptinama optina se vri po sistemu proporcionalne zastupljenosti, s tim to
pripadnici nacionalnih manjina imaju zagarantovan broj mjesta u opinskom vijeu,
odnosno skuptini optine srazmjerno procentu njihovog uea u stanovnitvu prema
posljednjem popisu u Bosni i Hercegovini (usp. lan 13. izbornog zakona BiH, lan 4. Zakona
o izboru, prestanku mandata, opozivu i zamjeni naelnika opina u Federaciji Bosne i
Hercegovine i lan 42. Zakona o lokalnoj samoupravi rs). Za razliku od izbora naelnika
opine, izbor gradonaelnika se vri posrednim putem od strane gradskog vijea, osim ako
se ne radi o gradu koji u svom sastavu nema opina kao to je npr. sluaj s Banjom Lukom.
U smislu posrednog izbora gradonaelnika su ilustrativni primjeri Grada Mostara (lan 19.7.
izbornog zakona BiH) i Grada sarajeva (lan 40. statuta Grada sarajeva).
U pogledu naina izbora gradskih vijea u BiH takoer postoje sistemi posrednog i
neposrednog izbora. neposredan izbor postoji u onom sluaju kad se grad ne sastoji od
opina, kao to je sluaj s Banjom Lukom, odnosno kad su prijanje opine reorganizacijom
izgubile taj status, a dobile status puke izborne jedinice (usp. u pogledu Grada Mostara
lan 19.4. izbornog zakona BiH). Posredan izbor je pravilo i zakonska pretpostavka, a
karakteristian za gradove koji se sastoje iz vie opina. Kao primjer se moe navesti Gradsko
vijee Grada sarajeva u koje sarajevske opine obuhvaene Gradom alju tano odreen
broj delegata odabranih na tajnom glasanju u opinskom vijeu svake od sarajevskih opina
koje obuhvata Grad sarajevo (usp. lan 22. statuta Grada sarajeva).
najvanije nadlenosti opinskog vijea, odnosno skuptine optine, kao kolegijalnog
organa, su usvajanje i mijenjanje statuta opine dvotreinskom veinom, donoenje
budeta ukljuujui lokalne propise o oporezivanju i osiguranju finansijskih sredstava, te
donoenje drugih propisa iz nadlenosti opine. spram opinskog vijea, odnosno
skuptine optine, opinski naelnik, kao inokosni organ, ima funkciju izvrnog organa
opine. on zastupa i predstavlja opinu, a kao nosilac cjelokupne izvrne vlasti provodi
politiku i odluke opinskog vijea, odnosno skuptine optine, predlae opinski budet i
plan razvoja, utvruje unutranju organizaciju opinskih organa uprave i strunih slubi,
odgovara za ustavnost i zakonitost sopstvenih akata i akata koje predlae opinskom vijeu,
odnosno skuptini optine (usp. l. 13. i 15. Zakona o principima lokalne samouprave u
FBiH i l. 30. i 43. Zakona o lokalnoj samoupravi rs). nadlenosti gradonaelnika i gradskog
vijea, odnosno skuptine grada variraju u skladu s nadlenostima koje opine prenesu na
grad. Meutim, bez obzira na razliitosti, moe se poi od analognih ovlasti gradonaelnika
i gradskog vijea s nadlenostima opinskog vijea, odnosno naelnika opine, posebno
u onim gradovima koji u svom sastavu nemaju opina.
iz prethodnog predstavljanja nadlenosti opinskih, odnosno gradskih organa proizlazi da
opinska, odnosno gradska vijea vre kako normativnu (donoenje statuta i drugih
opinskih propisa), tako i finansijsku vlast (donoenje budeta) u opinama, odnosno
gradovima, dok je opinski naelnik, odnosno gradonaelnik izvrni organ opine, te je
opinskom vijeu, odnosno gradskom vijeu duan podnositi izvjetaje o radu, a opinskom
512
vijeu takoer odgovara za ustavnost i zakonitost svog rada. Meutim, s obzirom na

neposredni izbor naelnika u opinama i legitimitet koji mu je na taj nain dat od samih
graana, opinsko vijee nema istinsku personalnu vlast nad opinskim naelnikom.
slijedom toga, opinsko vijee moe samo inicirati smjenu, odnosno opoziv opinskog
naelnika, dok o samoj smjeni odluuju graani, pripadnici opine, na referendumu o
povjerenju, iji je ishod obavezujui kako za opinskog naelnika tako i za opinsko vijee
(usp. lan 6. Zakona o izboru, prestanku mandata, opozivu i zamjeni naelnika opina u
Federaciji Bosne i Hercegovine i lan 30. Zakona o lokalnoj samoupravi rs). drugaija je
situacija u pogledu personalne vlasti gradskog vijea nad gradonaelnikom. Kao to je
navedeno, gradonaelnik se, u pravilu, bira od strane gradskog vijea, pa ga, prema tome,
gradsko vijee moe i opozvati, pri emu se esto zahtijeva kvalifikovana veina za opoziv
(usp. npr. lan 40. statuta Grada sarajeva i lan 13.7. izbornog zakona BiH). Meutim, u
sluaju kad se gradonaelnik bira neposredno od strane graana, situacija je analogna
situaciji koja vai u pogledu opoziva opinskog naelnika.
Opinski naelnik/ca
Opinsko vijee/
skuptina optine
odnosno
Gradonaelnik/ca
odnosno
(kad se bira direktno, npr.

Banja Luka, ali ne i Mostar)
izvrni organ lokalne
samoupravne jedinice
Gradsko vijee/
gradska skuptina
mandat 4 godine
podreen normativnoj
i finansijskoj vlasti
opinskog odnosno
gradskog vijea,
vri normativnu i
finansijsku vlast u
opini odnosno gradu
u skladu sa ustavom,
zakonom i statutom
saradnja
(kad se bira direktno, npr.

Banja Luka, ali ne i Mostar)
11 do 31 lan
(u zavisnosti od veliine
opine odnosno grada,
iznimka je Gradsko vijee
Grada Mostara koje
broji 35 lanova)
mandat 4 godine
normativna i finansijska
vlast u opini odnosno
gradu u skladu sa
ustavom, zakonom i
statutom
Gradsko vijee/
gradska skuptina
Gradonaelnik/ca
(indirektan izbor od strane
gradskog vijea/ skuptine,
to je pravilo i zakonska
pretpostavka, usp. npr.
Grad sarajevo)
izvrni organ grada
saradnja
mandat 4 godine
podreen personalnoj,
normativnoj i
finansijskoj vlasti
izbor i opoziv
gradskog vijea,
vri normativnu i
finansijsku vlast u
gradu u skladu sa
ustavom, zakonom i
statutom grada
(indirektan izbor,
npr. Grad sarajevo)
20 do 35 lanova
(u zavisnosti od
veliine grada)
mandat 4 godine
normativna i finansijska
vlast u gradu u skladu
sa ustavom, zakonom i
statutom grada
personalna vlast nad
gradonaelnikom
delegiraju na tajnim izborima u opinskim vijeima

(indirektan, posredan izbor) statutom grada odreen
broj delegata (gradskih vijenika) u gradsko vijee
Opinska vijea/skuptine optina

u sastavu grada
neposredni i tajni izbori (po izbornim jedinicama);
na inicijativu opinskog/gradskog vijea vre opoziv
naelnika na referendumu
Graani lokalne samoupravne jedinice

(opine odnosno grada) koji su upisani u biraki spisak opine
shema 1: Sistem izbora i odnosa organa lokalne

samoupravne jedinice kad se organi
biraju neposrednim putem
shema 2: Sistem izbora i odnosa organa lokalne

samoupravne jedinice (grada) kad se
organi biraju posrednim putem
513
Mladen ain
najzad, vano je napomenuti da se meusobni odnosi opinskih i gradskih vijea, odnosno

skuptina, te naelnika opine, odnosno gradonaelnika zasnivaju na principima meusobnog uvaavanja i saradnje, uz pojedinanu odgovornost za ostvarivanje vlastitih
nadlenosti i zajedniku odgovornost za funkcioniranje jedinica lokalne samouprave.
2.4.3. Participatorna demokracija u lokalnoj samoupravi
osim navedenih vidova uea graana putem institucija lokalne vlasti, u lokalnoj
samoupravi postoji i drugi vid uea graana u rjeavanju pitanja iz nadlenosti lokalne
samouprave, putem kojeg treba da se omogui izravno politiko odluivanje graana
tzv. sistem participatorne demokratije. Putem navedenog sistema graani, kroz razne vidove
legalnih, ali neinstitucionaliziranih oblika uea, ostvaruju neposrednu participaciju/
uee u vrenju javnih poslova na nivou lokalne zajednice. ovaj sistem, zbog bliskosti
graanima, doprinosi jaanju legitimiteta odluka opinskih vlasti, te ublaava slabosti
prethodno navedena etiri institucionalizirana sistema uea graana u javnim poslovima
lokalne zajednice, a koje seu od neefikasnosti i slabe organizovanosti (sistem neposredne
demokratije), preko naruavanja supremacije predstavnikog tijela od strane izvrnih organa
i s time povezane problematike praktinog provoenja demokratskog jedinstva vlasti kao
vrhovnog organizacijskog naela (skuptinski sistem i sistem izvrnih odbora), pa sve do
koncentracije stvarne moi u rukama jedne osobe (sistem individualnih funkcionera) koja
dovodi do demokratskog deficita u smislu da teko mogu na adekvatan nain doi do
izraaja (barem glavni) interesi svih zastupanih u lokalnoj zajednici povodom kljunih
pitanja. Generalno se, prema tome, moe rei da participativni modeli uea graana u
radu jedinica lokalne samouprave spreavaju birokratizaciju i otuenje struktura lokalne
vlasti od stanovnitva, doprinose jaanju demokracije, odgovornosti u vrenju lokalnih
poslova i usmjeravanju razvoja lokalne zajednice prema stvarnim i svakodnevnim potrebama stanovnitva u skladu sa zakonom, a daju i mogunost graanima da na brz i
prikladan nain utjeu na donoenje odluka koje se tiu njihovih svakodnevnih interesa i
potreba na mjestu u kojem ive. U vezi s navedenim i evropska povelja o lokalnoj samo upravi pridaje veliki znaaj ostvarenju legalnih, statutom predvienih oblika participatorne
demokracije u jedinicama lokalne samouprave kad u lanu 3. propisuje da institucionalizirano vrenje poslova lokalne samouprave putem neposredno izabranih organa ni u
kojem smislu nee derogirati zborove graana, referendume ili bilo koji drugi oblik
neposrednog uea graana u odluivanju tamo gdje je to predvieno statutom.
Glavna sredstva sistema participativne demokracije su inicijativa i referendum koji trebaju posluiti graanima da bolje kontroliu rad predstavnikih organa u lokalnim zajednicama, te da
oblikuju politiki sistem i najznaajnije odluke unutar lokalne zajednice (dedi , 1998: 36).
referendum na nivou lokalne samouprave je nain izjanjavanja graana o odreenoj
pravno i politiki relevantnoj situaciji koje se vri u pravilu putem tajnog glasanja svih
graana lokalne samoupravne jedinice koja je raspisala referendum, pri emu graani
odgovaraju potvrdno ili odrino na prethodno formulisano i jasno odreeno referendumsko
pitanje. referendumsko pitanje se mora ticati pitanja iz nadlenosti organa jedinice lokalne
514
samouprave u kojoj se referendum raspisuje (usp. l. 43. stav 1. i lan 44. Zakona o
principima lokalne samouprave u FBiH i l. 98. i 99. Zakona o lokalnoj samoupravi rs).
referendum na nivou lokalne samouprave se u BiH moe raspisati samo odlukom opinskog
vijea, odnosno skuptine optine, koja i formulie referendumsko pitanje, a na prijedlog
opinskog vijea, opinskog naelnika, jedne petine mjesnih zajednica ili na inicijativu
graana u skladu sa zakonom i statutom.9 referendumske odluke su obavezujue za
opinske organe vlasti.
Za pokretanje graanske inicijative za raspisivanje referenduma, kao uostalom i za druge
graanske inicijative,10 potrebno je prikupiti dovoljan broj potpisa graana dotine jedinice
lokalne samouprave. Broj potrebnih potpisa se definie statutom jedinice lokalne samouprave, pri emu u FBiH ne smije prelaziti 5% od ukupnog broja graana upisanih u biraki
spisak jedinice lokalne samouprave (lan 45. Zakona o principima lokalne samouprave u
FBiH), dok u rs-u taj broj ne moe biti manji od 5% ili 500 biraa niti vei od 7% ili 700
biraa, od ukupnog broja glasaa u toj jedinici lokalne samouprave (lan 104. Zakona o
lokalnoj samoupravi rs). navedeni postoci u pogledu dovoljnog broja prikupljenih potpisa
su zakonski definisani kako se ne bi odredbama opinskih, odnosno gradskih statuta
onemoguavala ili nesrazmjerno oteavala participatorna demokracija u opinama putem
propisivanja prestrogih uslova za pokretanje graanske inicijative, te kako bi zaista i
manjinski interesi pripadnika lokalne zajednice mogli doi do izraaja to je i bit istinske
participatorne demokracije i poseban vid iskazivanja bliskosti lokalnih vlasti s potrebama
svih lokalnih stanovnika u odreenoj lokalnoj jedinici. ako je graanska inicijativa pokrenuta
na propisan nain i sadri dovoljan broj potpisa, opinsko vijee, odnosno skuptina optine
je duna razmotriti inicijativu i oitovati se o njoj.
U skladu s rjeenjima entitetskog zakonodavstva u BiH graani neposredno uestvuju u
raspravljanju o rjeenjima koja se tiu pitanja iz nadlenosti organa jedinica lokalne
samouprave putem mjesnog zbora graana, panela graana, u mjesnim zajednicama i sl.
Graani mogu neposredno uestvovati u rjeavanju pitanja iz nadlenosti organa lokalne
zajednice i putem drugih oblika partcipatorne demokratije koji nisu zabranjeni zakonom
(usp. lan 43. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH i l. 98. i 99. Zakona o lokalnoj
samoupravi rs). to znai da se i statutom lokalne samoupravne jedinice mogu predvidjeti
i drugi naini participatorne demokracije, te da je zakonsko nabrajanje oblika participatorne
demokracije u zakonima dato samo exempli causa. svoje formalne prijedloge graani
podnose putem graanske inicijative, udruenja graana, nevladinih organizacija, kao i na
drugi nain utvren statutom. detaljniji postupak i procedure neposrednog odluivanja
graana iz samoupravnog djelokruga jedinica lokalne samouprave ureuju se zakonom i
statutom (lan 43. stav 2. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH i l. 101. i 105.
Zakona o lokalnoj samoupravi rs). U Bosni i Hercegovini je predvieno da se ostvarenje
9
10
openito o referendumu usp. Milievi et al., 2001: 279 i dalje.

npr. inicijativa za donoenje neke odluke, potpuno ureenog nacrta odluke ili bilo kojeg drugog
pravnog akta iz nadlenosti jedinice lokalne samouprave (usp. lan 45. Zakona o principima lokalne
samouprave u FBiH i lan 103. Zakona o lokalnoj samoupravi rs).
515
Mladen ain
participatornog uea graana vri prvenstveno putem mjesnih zajednica, kao mjesnih
samoupravnih jedinica manjih od opine, te zborova graana.
Meutim, studija svjetske banke o pruanju usluga na lokalnom nivou pokazuje da je
uee u formalnim mehanizmima lokalne uprave relativno nisko. iako prema navedenom
istraivanju graani posjeduju svijest o razliitim izvorima informacija u opini, to je
potvreno i drugim istraivanjima (CCi, 2010: 6), te unato postojanju navodne svijesti i
institucionaliziranih mehanizama za davanje povratnih informacija u odnosu na zahtjeve
graana, veina graana ne uestvuje u aktivnostima zajednice. veina se takoer nikad
ne obraa predstavnicima lokalnih organa putem predvienih zakonskih i statutarnih
mehanizama. takoer graani rijetko koriste mjesne zajednice za uee i ne vide ih kao
znaajan i pouzdan resurs. radom mjesnih zajednica zadovoljno je 35,7% ispitanika, a
povjerenje u rad mjesnih zajednica ima 24,2% ispitanika (CCi, 2010: 7).
Posebno vaan aspekt uea graana u procesu donoenja odluka unutar lokalne
zajednice je raspodjela finansijskih sredstava u budetu lokalne zajednice. naime, evidentno
je da e od alokacije sredstava u budetu lokalne zajednice uveliko zavisiti ostvarenje
potreba lanova zajednice, jer finansiranje zadovoljenja drutvenih potreba (npr. podizanje
nivoa usluga u opini, projekti graana koje finansira opina itd.) ovisi o raspoloivim
finansijskim resursima. Graanska participacija u procesu formulisanja budeta se teoretski
ostvaruje direktno, putem zahtjeva i prijedloga za finansiranje pojedinih projekata i potreba
koje se upuuju opini ili tokom javne rasprave o nacrtu budeta (osCe BiH, 2007: 12). U
praksi se zahtjevi opini upuuju putem mjesnih zajednica ili se izriu na javnim raspravama
koje organizuju mjesne zajednice (osCe BiH, 2007: 8, 9). Praksa participatornog budetiranja
u BiH razliita je od opine do opine, a problemi nedostatka informacija o samom procesu,
nedostatka povratnih informacija, svoenja participatornog budetiranja na puke
konsultacije, kao i problemi manjka transparentnosti u odabiru projekata mogu smanjiti
volju i motivaciju graana za ueem u odlukama njihove lokalne zajednice (osCe BiH,
2007; CCi, 2010). tako je prema studiji CCi-a (CCi, 2010: 7) samo 36,8% ispitanika znalo za
sluajeve, a samo 34,1% anketiranih je vidjelo poziv lokalnih vlasti graanima da uestvuju
u procesima donoenja odluka, dok se ak 81,1% graana o radu lokalne uprave informiralo
preko prijatelja, a samo mali broj (20,4%) je koristio formalne naine informiranja (opinske
letke i broure). s obzirom na navedeno, ne udi da je u pogledu iskustva u participatornom
procesu samo 34,7% graana ispitanika potvrdilo da ima iskustvo u ueu putem mjesnih
zajednica, a 25,5% putem zbora graana. Unato ovoj situaciji, ipak se biljei znatan interes
za rad i kontrolu lokalnih vlasti od strane graana na to ukazuje i podatak da je 67,4%
graana ispitanika iskazalo interes za rad vlasti, 90,2% podrava kontrolu rada vlasti, 90,5%
je zainteresirano za vlastito uee u procesima odluivanja (CCi, 2010: 6). U skladu s
navedenim je i podatak da je povjerenje graana u rad lokalnih vlasti na niskom nivou.
samo 24,2% ispitanika izrazilo je povjerenje u rad lokalnih vlasti, a samo 47% zadovoljstvo
radom lokalnih vlasti (CCi, 2010: 7).
516
2.5. FINANSIJSKI ELEMENT SAMOUPRAVNOSTI

2.5.1. Openito
Jedan od vanih elemenata samoupravnosti je finansijska nezavisnost samoupravne
jedinice. naime, nedostatak novanih sredstava potrebnih lokalnoj zajednici da vri
zakonom definisane nadlenosti i poslove, dovodi do potpune ovisnosti lokalne zajednice
od viih organa vlasti, tj. organa koji raspolau finansijskim sredstvima, to za rezultat ima
pretvaranje lokalnih samoupravnih jedinica u puke organe izvrne vlasti viih nivoa
(midovnik, 1999: 123). stoga i evropska povelja o lokalnoj samoupravi predvia u lanu
9. da lokalne vlasti imaju pravo na odgovarajue, njihovim zakonskim i ustavnim dunostima
primjerene, vlastite izvore finansiranja, te predvia da sredstva prenesena s viih nivoa
vlasti na lokalnu samoupravu ne smiju, koliko je to mogue, imati karakter namjenskih
sredstava. Zahtjev za postojanjem vlastitih izvora finansiranja je oigledno u funkciji
finansijske samostalnosti lokalne samouprave, dok je poziv da se izbjegava namjensko
finansiranje kad se prenose sredstva lokalnim zajednicama u funkciji smanjenja utjecaja
viih nivoa vlasti na definisanje vrsta aktivnosti i poslova koje provode jedinice lokalne
samouprave. radi boljeg funkcioniranja i to vee autonomije lokalne zajednice prilikom
obavljanja vlastitih poslova, moe se postaviti pitanje neophodnosti ustanovljavanja
potpunog fiskalnog suvereniteta u korist lokalnih zajednica. Potpuni fiskalni suverenitet
lokalne zajednice bi pri tome podrazumijevao ovlatenje i pravo na ustanovljavanje i
uvoenje fiskalnih prihoda od strane lokalne zajednice, te odreivanje njihove visine (usp.
dedi, 1998: 17). Meutim, ovakav pristup finansiranju lokalnih zajednica ne uzima dovoljno
u obzir injenicu da lokalne zajednice nisu nastale kao ekonomski racionalne kategorije,
nego su plod viedecenijskih ali i vjekovnih historijskih i kulturolokih utjecaja koji su doveli
do povezivanja stanovnitva u lokalnim zajednicama, tako da se lokalne zajednice meusobno razlikuju s obzirom na njihovu drutvenu strukturu, ali i ekonomski potencijal. Usljed
navedenog, prisutna raznolikost potreba i mogunosti stanovnitva u lokalnim zajednicama
bi u sistemu potpunog fiskalnog suvereniteta lokalnih zajednica imala za posljedicu
neujednaeno poresko optereenje stanovnitva u razliitim lokalnim zajednicama, jer bi
se samo na taj nain mogle finansirati raznolike potrebe i s njima povezani trokovi u svakoj
pojedinoj lokalnoj zajednici. takva neujednaenost u poreskom optereenju graana bi i
s drutvenog i s pravnog stanovita bila u konanici neprihvatljiva. Kako bi se otklonila ova
opasnost, moglo bi se pristupiti preoblikovanju lokalnih zajednica sukladno isto
ekonomskim potrebama tako to se izvri reorganizacija lokalnih zajednica u smislu obrnute
proporcionalnosti njihovom privrednom razvoju to nerazvijenije podruje, to vea
lokalna zajednica i, obratno, to razvijenije podruje, to manja lokalna zajednica dok se
ne postigne jednakost ekonomske moi meu lokalnim zajednicama. ovaj bi pristup,
meutim, oduzeo lokalnoj zajednici kvalitete zajednice, a bio bi i u suprotnosti sa smislom
lokalne samouprave koja kao drutveni instrument upravo eli omoguiti stanovnitvu
odreene lokalne zajednice da vlastitim snagama i sredstvima pomogne vlastitom razvoju
i napretku i onom smjeru koji bi, po miljenju te lokalne zajednice, najbolje zadovoljio
njene potrebe. stoga, nije ni opravdano samoorganizovanje lokalnih zajednica u nove
517
Mladen ain
opine ili postojanje opina uvjetovati iskljuivo trenutnom razvijenou lokalne zajednice
(midovnik, 1999: 124), ne uzimajui u obzir i druge relevantne faktore kao to su historijski,
kulturoloki, privredni potencijal, potencijal samoodrivosti itd.11 osim toga, nije jasno da
li bi se teritorijalnim poveanjem opina zaista pojaala ekonomska mo odreene lokalne
zajednice i osigurala razvojna perspektiva tako da se izbjegne opasnost neujednaenosti
poreskog optereenja, imajui u vidu da ekonomska mo odreenog podruja i njegov
razvojni potencijal danas zavisi prvenstveno od faktora kao to su sveukupna ekonomska
politika drave, stepen obrazovanja stanovnitva, postojanje inovativnih tehnologija i
proizvoda, te mogunost pruanja i dostupnost modernih i inovativnih usluga i sl., a ne
primarno o veliini (ljudskoj i/ili teritorijalnoj) lokalne zajednice. Konano, bez obzira na
eventualne teritorijalne reorganizacije lokalnih zajednica, prevelika decentralizacija poreskog odluivanja predstavlja realnu opasnost od disharmonije ekonomske i poreske
politike to uveliko utjee na ujednaen razvoj drave, tako da ni u onim sistemima gdje
je dolazilo do reorganizacije lokalnih zajednica po gore navedenom principu nije bio
provoen sistem potpunog fiskalnog suvereniteta. dakle, finansiranje lokalnih zajednica
nije mogue urediti bez preraspodjelne i stabilizacione funkcije javnih finansija viih nivoa
vlasti (usp. midovnik, 1999: 124,125; dedi, 1998: 18) iz ega slijedi da lokalna zajednica
moe imati samo ogranieni fiskalni suverenitet koji podrazumijeva da lokalna zajednica
odreuje od kojih e ve ustanovljenih, lokalnoj zajednici namijenjenih poreza, prikupljati
prihode na svom podruju i koja e biti visina poreske stope (dedi, 1998: 17).
2.5.2. Finansiranje lokalnih samoupravnih zajednica u BiH
sistem ogranienog fiskalnog suvereniteta se primjenjuje i u Bosni i Hercegovini, to dolazi
do izraaja u ustavnoj (lan vi.4 c) Ustava FBiH i amandman Xvii na Ustav republike srpske)
i zakonskoj regulativi (l. 34.-38. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH i l. 65.69. Zakona o lokalnoj samoupravi rs). Pri tome valja napomenuti da i kantoni u FBiH imaju
nadlenosti u oblasti regulisanja finansiranja lokalne samouprave. vrste prihoda lokalnih
zajednica, predviene entitetskim zakonodavstvom (lan 37. Zakona o principima lokalne
samouprave u FBiH i l. 65. i 66. Zakona o lokalnoj samoupravi rs) su direktni i indirektni
porezi, lokalne takse, lokalne naknade, prihodi od imovine, prihodi od samodoprinosa,
prihodi od odreenih novanih kazni za prekraje odnosno prijestupe utvrene opinskim
opim aktima i drugi prihodi utvreni u skladu sa zakonom. Meutim, navedeni prihodi
se ne raspodjeljuju opinama u potpunosti, nego takoer u skladu sa zakonski propisanim
omjerom (usp. lan ), dok se generalno moe rei da je udio opina u finansiranju iz
entitetskih budeta razliito regulisan u oba entiteta i kree se u rasponu od ca. 8% do 70
% (usp. l. 6., 12., 13. i 14. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH, te l. 8. i 10. Zakon o
budetskom sistemu rs).
Jedinice lokalne samouprave takoer imaju pravo na vlastite prihode, koji se razlikuju u
FBiH i u rs-u (usp. lan 37. stav 1. a) Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH, lan
11
vidi gore pod 2.2.1.
518
13. Zakona i pripadnosti javnih prihoda u FBiH i lan 10 Zakona o budetskom sistemu rs).
tako prema lanu 13. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH pored udjela u raspodjeli
javnih prihoda, jedinicama lokalne samouprave pripadaju i slijedei javni prihodi:
a) najmanje 28,5% od poreza na plau uplaenog u svakoj jedinici lokalne samouprave;
b) 100% od naknada po osnovu koritenja i ureenja zemljita;
c) naknade i takse u skladu s propisima jedinica lokalne samouprave;
d) novane i druge kazne u skladu s propisima jedinica lokalne samouprave;
e) prihodi od prirodnih dobara u vlasnitvu jedinica lokalne samouprave;
f) prihodi od koritenja ili prodaje imovine jedinica lokalne samouprave;
g) donacije i namjenske dotacije;
h) drugi prihodi predvieni zakonom i drugim propisima Federacije, kantona i jedinica
lokalne samouprave.
Kantoni mogu donijeti propise kojima se jedinicama lokalne samouprave poveava udio
u raspodjeli prihoda po osnovu poreza na plau. opinska vijea donose propise kojima
se utvruje visina naknada po osnovu koritenja i ureenja zemljita, kao i visina drugih
naknada, novanih kazni i taksi u njihovoj nadlenosti, to praktino samo ove prihode
opina ini istinski vlastitim prihodima, jer u pogledu njih ne zavise od viih nivoa vlasti.
Prema lanu 10. Zakona o budetskom sistemu republike srpske prihodi koji pripadaju
budetu opine su:
a) porez na imovinu,
b) novane kazne izreene u prekrajnom postupku za prekraje utvrene odlukama
opina,
c) opinske administrativne takse,
d) komunalne takse,
e) posebne vodne naknade,
f) opinske naknade za koritenje prirodnih i drugih dobara od opeg interesa,
g) porez na dobitke od igara na sreu,
h) prihodi od donacija i prihodi koje budetski korisnici ostvare vrenjem redovne i
dopunske djelatnosti, koja nije u suprotnosti sa zakonom kojim se ureuje njihova
djelatnost, u procentu utvrenom odlukom o izvrenju budeta i ostali opinski
prihodi.
dakle, u BiH je prihvaen model takozvanog mjeovitog finansiranja lokalne samouprave 12
u kojem jedinice lokalne samouprave imaju neke vlastite budetske prihode, a u drugim
12
ovaj model je u saglasnosti i s odredbom lana 9. evropske povelje o lokalnoj samoupravi. U literaturi
i praksi je poznat i centralizirani model finansiranja u kojem svi poreski prihodi a priori pripadaju
centralnoj vlasti, koja onda odobrava sredstva niim jedinicama. U literaturi se prave i druge klasifikacije
sistema prihoda kao npr. sistem lokalnih prihoda u kojem lokalna samouprava ima vlastite izvorne
prihode (sistem reparacije), te sistem zajednikih prihoda koji je takoer djelimino prihvaen u oba
519
Mladen ain
sudjeluju u odreenom opsegu. s obzirom na navedenu strukturu prihoda, a imajui u

vidu potrebe opina studija svjetske banke opinama preporuuje da kratkorono jaaju
vlastite prihode tako to e poboljati kvalitet usluga, te da poveaju stope taksi i tarifa
putem ega e se omoguiti pokrivanje trokova pruanja usluga. takoer bi opine,
posebno one bogatije, prema preporukama iz navedene studije srednjorono trebale razviti
izdanije poreske osnovice, jer e upravo bogatije opine srednjerono imati najmanje
koristi od sadanjeg sistema raspodjele sredstava (svjetska banka, 2009: 51).
U pogledu finansiranja djelatnosti lokalne samouprave opi princip je da finansijski resursi
jedinica lokalne samouprave moraju biti srazmjerni njihovim nadlenostima, kako vlastitim,
tako i prenesenim, koje su im dodijeljene zakonom, te da svaki prenos novih funkcija mora
biti praen dodjelom finansijskih sredstava potrebnih za njihovo efikasno izvravanje (lan
34. stav 3. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH, lan 14. stav 1. Zakona o
pripadnosti javnih prihoda u Federaciji BiH i lan 64. Zakona o lokalnoj samoupravi rs).
ova naelna postavka je entitetskim zakonodavstvom (lan 66. Zakona o lokalnoj
samoupravi rs i lan 34. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH) razraena tako
to je predvieno da jedinice lokalne samouprave imaju pravo na dovoljne sopstvene
finansijske resurse, kojima lokalni organi mogu slobodno raspolagati u okviru svoje
nadlenosti, u skladu sa zakonom, to de jure znai da radi vrenja vlastitih nadlenosti
jedinice lokalne samouprave troe sredstva iz vlastitih prihoda ustanovljenih zakonom,
dok se za vrenje prenesenih nadlenosti lokalnoj zajednici moraju obezbijediti finansijska
sredstva od strane onog nivoa vlasti koji je lokalnoj zajednici povjerio dodatne nadlenosti
(usp. lan 11. Zakona o principima lokalne samouprave u FBiH i lan 28. stav 2. Zakona o
lokalnoj samoupravi rs). naravno, o koritenju i visini vlastitih prihoda odluuje jedinica
lokalne samouprave samostalno, to znai da ih moe usmjeriti i na finansiranje povjerenih
nadlenosti. Meutim, u skladu s principom navedenim u evropskoj povelji o lokalnoj
samoupravi po kojem sredstva dodijeljena jedinicama lokalne samouprave trebaju biti to
manje namjenska, vii nivoi vlasti ne smiju zahtijevati od opina da troe sredstva iz vlastitih
prihoda na finansiranje povjerenih nadlenosti, jer takvo finansiranje u konanici uvijek
dovodi opine u situaciju da njihova sredstva budu vezana namjenski za izvrenje nadlenosti koje su im povjerene (nekad i protiv njihove volje) od strane viih organa. o drugim
prihodima jedinice lokalne samouprave, dakle o prihodima koji nisu vlastiti, ne odluuje
jedinica lokalne samouprave nego drugi nivoi vlasti u skladu sa zakonom.
naalost, sistem ogranienog fiskalnog suvereniteta u kojem jedinice lokalne samouprave
imaju pravo da u izvjesnoj mjeri utvruju visinu stope, te alokaciju i koritenje vlastitih
prihoda, se vrlo esto kri u praksi od strane viih nivoa vlasti, time to zakonske odredbe
viih nivoa vlasti najee ne daju dovoljan dijapazon samostalnog i diskrecionog
odluivanja lokalnim organima u pogledu utvrivanja visine prihoda, te njihove alokacije
i koritenja, tako da u tom segmentu dolazi do povrede prava na lokalnu samoupravu.
entiteta u BiH, prema kojem se svi prihodi izmeu teritorijalnih jedinica dijele prema odreenoj formuli
odnosno kljuu (vidi detaljnije u: dedi, 1998: 17).
520
Posebno je znaajno, u vezi s tim, da vii nivoi vlasti esto zahtijevaju od jedinica lokalne
samouprave da iz vlastitih prihoda finansiraju poslove i projekte koji ili uope nisu u
nadlenosti lokalne samoupravne jedinice ili su u domenu povjerene nadlenosti, ime se
direktno kre prethodne pomenute odredbe i principi zakonodavstva o lokalnoj
samoupravi.
do finansijskih problema u opinama, meutim, ne dolazi samo zbog dispariteta izmeu
finansijskih mogunosti opina i njihovih odgovornosti utvrenih zakonom, nego i zbog
neefikasnog upravljanja imovinom i neefikasne naplate prihoda od strane opina (agencija
eda, 2005:51). osim navedenih razloga, posebno se male i infrastrukturno slabo razvijene
i slabo povezane opine, nalaze u izuzetno tekoj finansijskoj situaciji takoer radi naina
raspodjele sredstava iz entitetskih budeta, jer entiteti kao kriterij za raspodjelu sredstava
lokalnim zajednicama prije svega postavljaju broj stanovnika i uenika u odreenoj opini
(usp. Zakon o pripadnosti javnih prihoda u FBiH i Zakon o budetskom sistemu rs). samim
tim, manje opine iz entitetskih budeta uvijek dobivaju manje sredstava nego vee opine,
to im daje nejednake mogunosti u razvoju u poreenju s veim opinama, a generalno
postoji i znatna diskrepanca izmeu raspoloivih budetskih sredstava nerazvijenih opina
gdje se budeti kreu u iznosima od nekoliko stotina hiljada KM, ali manje od milion KM
(Moj drvar, Za rad optine potroe 40 odsto budeta. 4. 3. 2011. http://www.mojdrvar.
comxa.com/index.php?option=com_content&view= article&id=310:za-rad-optine-potroe40-odsto-budeta&catid=3:vjesti&itemid=5), te izuzetno razvijenih opina gdje se budet
kree u iznosima i do nekoliko desetina miliona KM (usp. opina novo sarajevo, Budet
opine novo Sarajevo za 2010. godinu. 4. 3. 2011., http://www.novosarajevo.ba/admin/
slike/doc/Budzet2010.pdf). vee opine su uz to jo i bolje povezane i infrastrukturno bolje
izgraene to im dodatno olakava razvoj u poreenju s manjim i nerazvijenijim opinama
(zaarani krug siromatva nerazvijenih opina). Poreenja radi, budet male i slabo razvijene
opine Kupres iznosi za 2011. godinu 350.000 KM (Moj drvar, Za rad optine potroe 40 odsto
budeta. 4. 3. 2011. http://www.mojdrvar.comxa.com/index.php?option=com_content
&view=article&id=310:za-rad-optine-potroe-40-odsto-budeta&catid=3:vjesti &itemid=5),
a budet velike i dobro razvijene opine novo sarajevo iznosio je za 2010. godinu 33.880.500
KM. Pregledom oba budeta se moe ustanoviti da se izmeu 30% i 50% budetskih prihoda
potroi na finansiranje plaa i naknada opinske administracije, pri emu manje nerazvijene
opine troe procentualno daleko vie svoga budeta na plae i naknade opinske
administracije, jer s obzirom na jednake nadlenosti opina, postoji administrativni
minimum koji predstavlja fiksne trokove u opinama. to, gledano procentualno, vie
optereuje one opine s manjim budetom nego one opine s veim budetom. ostali dio
budeta se troi, izmeu ostalog, i na infrastrukturne i druge razvojne investicije u opinama,
pri emu radi fiksnih trokova administracije i izuzetno malog budeta, te tekog stanja
stanovnitva u nerazvijenim opinama, budeti takvih opina imaju daleko manje novca
koji mogu investirati u razvojne projekte, jer se ogroman dio novca ionako malog budeta
mora potroiti na socijalna davanja. naime, uporede li se, ak i sasvim apstraktno, apsolutni
iznosi koji preostanu pomenutim opinama za navedene investicije, lako se moe utvrditi
da vee opine mogu daleko vie investirati u infrastrukturu i razvoj, a manje opine, uz
521
Mladen ain
sve napore i s obzirom na sve okolnosti, ne mogu nikada dovoljno (kvalitetno) investirati
u poreenju s veim opinama. srednjorono to dovodi do znaajnog zaostajanja u razvoju
manjih opina to ih ini manje atraktivnim za stanovnitvo, pa dolazi do depopulacije
(koja je notorna u seoskim ili teko pristupanim opinama u BiH). tako nerazvijenije opine
postaju jo nerazvijenije, ostaju bez stanovnitva (pa se samim tim smanjuje i njihov udio
u dodjeli entitetskih sredstava) i itavi krajevi drave zaostaju u razvoju, dok vee opine
brzo poveavaju svoje stanovnitvo, te se stvara problem vika populacije u nekolicini
urbanih sredina, to za sobom povlai brojne stambene, ekoloke, ekonomske i razvojne
probleme u tim urbanim centrima, ali i u dravi kao cjelini.
U cilju izbjegavanja ovakvih negativnih trendova, entiteti i drava moraju osigurati ujednaeniji razvoj opina, to je i jedan od principa lokalne samouprave navedenih u evropskoj
povelji o lokalnoj samoupravi. entitetska zakonodavstva zaista i vode rauna o razvijenim
i manje razvijenim, odnosno nerazvijenim opinama, predviajui da e se prilikom
raspodjele sredstava s viih nivoa vlasti voditi rauna i o ovom aspektu (princip solidarnosti,
usp. npr. i lan 12. Zakona o pripadnosti javnih prihoda u FBiH), te da visina dodijeljenih
sredstava mora biti u srazmjeri s potrebama opine, odnosno mora omoguiti izvravanje
njenih vlastitih i povjerenih joj nadlenosti utvrenih ustavom, zakonom i podzakonskim
aktima. dakako, to ne smije dugorono dovesti do nejednakog finansiranja, diskriminacije
(koja je kao takva u naem pravnom sistemu zabranjena) i selektivnog podravanja opina,
tj. mora se potovati i princip fiskalne ujednaenosti (usp. lan 38. Zakona o principima
lokalne samouprave u FBiH i lan 67. Zakona o lokalnoj samoupravi rs). Konano, u skladu
s entitetskim zakonima o dugu i garancijama, jedinice lokalne samouprave imaju pravo,
uz stanovita ogranienja od strane viih nivoa vlasti, da se u zemlji i inozemstvu zaduuju,
tj. da diu zajmove, emitiraju dionice i garancije. U entitetskim zakonima o lokalnoj
samoupravi je, radi omoguavanja izvoenja kapitalnih investicija, posebno regulisano da
jedinice lokalne samouprave imaju pravo da diu zajmove (lan 37. stav 1. b) Zakona o
principima lokalne samouprave u FBiH i lan 68. Zakona o lokalnoj samoupravi rs), to je
i u skladu s principima iz evropske povelje o lokalnoj samoupravi.
Meutim, posebno u segmentu zaduivanja se mora voditi rauna da kratkoroni pozitivni
efekti za manje opine, koji nastupe usljed znatnog poveanja sredstava, dugorono
finansijski potpuno ne destabilizuju nerazvijene opine, kad zajmovi i ostali dugovi ponu
dospijevati na naplatu. takoer se u segmentu pomoi razvojnim opinama mora voditi
rauna da socijalna davanja opinama vrlo esto dovode opine u stanje inertnosti i
sutinski, usljed njihove ogranienosti i slabe reproduktivnosti, ne slue za razvoj nego
samo za finansiranje tekue potronje. stoga, zaduivanje i puka finansijska pomo
nerazvijenim opinama dugorono ne predstavljaju rjeenje problema zaaranog kruga
nerazvijenosti, ve to moe samo postii adekvatna razvojna politika na irem (regionalnom,
kantonalnom, entitetskom, dravnom) planu iji cilj treba da bude dugorono poveanje
atraktivnosti (posebno onih nerazvijenih) opina za razne grupe stanovnitva.
522
3. ZAKLJUAK
Lokalna samouprava u Bosni i Hercegovini je ureena ustavima na nivou Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, te nizom drugih entitetskih, kantonalnih i opinskih propisa. iako
postoji izvjesna fragmentiranost u zakonodavstvu mjerodavnom za lokalnu samoupravu
u Bosni i Hercegovini, ipak se moe konstatovati da je zakonodavstvo u entitetima, kao
teritorijalnim jedinicama koje u BiH imaju primarnu nadlenost u oblasti lokalne
samouprave, ipak u velikoj mjeri kompatibilno i ujednaeno. Posebno se moe istai da je
zakonodavni okvir koji regulie finansiranje lokalnih samoupravnih jedinica u BiH s aspekta
osiguranja transparentnosti finasiranja, te predvidljivosti i stabilnosti prihoda lokalnih
zajednica, izuzetno dobar. takoer, analizirajui meunarodne standarde u oblasti lokalne
samouprave i poredei ih sa zakonodavstvom u BiH, moe se zakljuiti da je Bosna i
Hercegovina de iure preuzela sve meunarodne standarde u toj oblasti bez ikakvih
ogranienja, te nastojala i u najveoj mjeri uspjela da uskladi svoje zakonodavstvo s
meunarodnim standardima.
Meutim, de facto postoje odreeni problemi u implementaciji meunarodnih standarda
i rjeenja predvienih zakonodavstvom BiH, odnosno javljaju se neadekvatni uinci na
terenu u primjeni zakonodavstva. Problemi se najvie odnose na finansiranje lokalne
samouprave u praksi, odnosno manjak finansijskih sredstava posebno u manjim opinama,
to je prije svega posljedica hroninog nedostatka novca u entitetskim budetima,
neadekvatne, odnosno niske naplate prihoda koji pripadaju lokalnim samoupravnim
jedinicama, te izvjesnih problema u raspodjeli sredstava izmeu razvijenih i nerazvijenih
opina. Problemi su esto uvjetovani neadekvatnom veliinom, neadekvatnim teritorijalnim
ustrojstvom i velikim disparitetom u snazi izmeu pojedinih opina to se ne uzima
dovoljno u obzir, a dovodi do neispravne implementacije zakona i neispravnog vrenja
nadlenosti u manjim i nerazvijenijim lokalnim zajednicama. ovakvo stanje je neodrivo i
mogu se pojaviti pitanja indirektne diskriminacije nerazvijenih opina u odnosu na one
razvijene, to bi se negativno moglo odraziti u nekoj buduoj ocjeni zakonodavstva o
lokalnoj samoupravi u BiH.
analizirajui lokalnu samoupravu u BiH s aspekta dravne organizacije, moe se rei da u
Bosni i Hercegovini postoji kombinacija izmeu modela decentralizacije i modela istinske
lokalne samouprave u pogledu statusa lokalnih zajednica. Meutim, prisutan je problem
stalnih pokuaja ograniavanja nadlenosti i prihoda jedinica lokalne samouprave od strane
viih nivoa vlasti, te problem nedostatka adekvatnih finansijskih sredstava za vrenje
delegiranih nadlenosti u lokalnim zajednicama ak i kada vie vlasti delegiraju nadlenost
na lokalne zajednice. razloge za to prije svega treba traiti u elji, ali esto i objektivnoj
potrebi, kantona i entiteta da raspolau znaajnim dijelom javnih finansija i politikom
moi koja se manifestuje posebno kroz raspodjelu nadlenosti unutar drutveno-politikog
sistema.
523
Mladen ain
Konano, u pogledu participacije graana u vrenju lokalne vlasti vaan koncept

predstavljaju neposredni izbori opinskih vijea i naelnika. Posebno koncept neposrednog
izbora opinskih naelnika daje graanima osobu u formalnoj strukturi opinske vlasti koja
radi neposrednog izbornog legitimiteta, ima i legalnu i legitimnu mogunost da se izdigne
iznad eventualnih stranakih sukoba u opinskom vijeu. ovo je izuzetno bitno, jer na taj
nain graani putem opinskog naelnika mogu zaista imati predstavnika neovisnog o
blokadama rada u opinskim vijeima, koji se stoga moe uvijek istinski brinuti za potrebe
graana opine bez obzira na trenutnu nemogunost opinskog vijea da postigne
saglasnost o vanim pitanjima svakodnevnog ivota u opini. ostali jo neposredniji oblici
participatorne demokracije (zborovi graana, graanske inicijative i sl.) se, meutim, ne
pokazuju dovoljno uinkovitim, jer im nije dat presudan znaaj u donoenju odluka na
opinskom nivou. iznimka u tom pogledu je samo referendum, koji je obino obavezujui
za opinske organe, ali ije raspisivanje ipak zavisi od odgovarajue inicijative opinskih,
odnosno gradskih vijea.
524
MeUnAROdnI KOnTeKsT
525
BOSNA I HERCEGOVINA I PROCES

EVROPSKIH INTEGRACIJA
Dina Bajraktarevi
Saetak lanstvo u Evropskoj uniji oznaeno je kao jedan od najvanijih ciljeva vanjske politike
Bosne i Hercegovine, ija realizacija je zapoeta Procesom stabilizacije i pridruivanja.
navedeni proces je rezultat novog pristupa Evropske unije zemljama jugoistone Evrope
s ciljem kvalitetnijeg pruanja pomoi i omoguavanja brzog napretka u evropskim
integracijama. dobrovoljnu harmonizaciju bosanskohercegovakog zakonodavstva,
zapoetu jo 2000. godine, danas je zamijenilo obavezujue usklaivanje domaih
propisa. ispunjavanje kriterija kojima je uvjetovano punopravno lanstvo predstavlja
prioritet Bosne i Hercegovine, koja trenutno ima poloaj potencijalnog kandidata za
lanstvo u Evropskoj uniji. Pravni okvir napretka Bosne i Hercegovine u procesu evropskih
integracija odreen je Sporazumom o stabilizaciji i pridruivanju koji je potpisan u junu
2008. godine.
Kljune rijei: postupak pristupanja, pravna teevina, Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju,
kopenhagenski kriteriji
UVOD
U okviru ovog rada bit e predstavljeni rezultati analize trenutnog poloaja Bosne i
Hercegovine u procesu evropskih integracija, kao potencijalnog kandidata za lanstvo.
dobrovoljna harmonizacija bosanskohercegovakog zakonodavstva zapoeta jo 2000.
godine kao rezultat ispunjavanja Programa prioriteta iz esnaest oblasti studije izvodljivosti,
rezultirala je donoenjem zakona i formiranjem institucija u skladu sa zahtjevima acquis
communautaire. Fazu dobrovoljnog usklaivanja zamijenila je faza obavezujueg usklaivanja domaih propisa koja je zapoela potpisivanjem sporazuma o stabilizaciji i
pridruivanju 16. 6. 2008. godine u Luksemburgu. Kao kljuni ciljevi pridruivanja koje se
sporazumom uspostavlja izmeu Bosne i Hercegovine i evropske unije, navedeni su podrka
naporima Bosne i Hercegovine u razvijanju ekonomske i meunarodne saradnje, ukljuujui
i usklaivanje njenog zakonodavstva sa zakonodavstvom Zajednice i nastojanjima da ostvari
prijelaz u funkcionalnu trinu privredu. Preuzimanje acquis communautaire ili pravnog
naslijea/teevine Unije, odnosno usklaivanje domaeg zakonodavstva s njegovim
odredbama je kompleksna, dugotrajna obaveza o kojoj se u procesu evropskih integracija
ne moe pregovarati. sagledavanje trenutnog poloaja Bosne i Hercegovine u procesu
evropskih integracija zahtijeva iscrpnu analizu njenog postojeeg pravnog, ekonomskog
i politikog okvira uz jasno identificiranje preostalih uvjeta koje je potrebno ispuniti.
526
sloenost problematike utvrivanja trenutnog poloaja Bosne i Hercegovine u procesu

evropskih integracija odredila je i strukturu rada.
1. PROCES EVROPSKIH INTEGRACIJA

Proces evropskih integracija unato brojnim nedoumicama u pogledu njegove prirode
predstavlja proces koji je obiljeio vanjsku politiku veine evropskih drava. Prvobitno
zapoet kao izraz nastojanja da se sprijee sukobi na kontinentu i osigura trajan mir, tokom
vremena prerastao je u snanu ekonomsku integraciju koja je doivjela svoju pravnu i
politiku nadgradnju. Kontinuiran rast broja drava neposredno ukljuenih u proces
integracije, obiljeio je evoluciju evropskih zajednica i evropske unije. 1 danas moemo
govoriti o pet krugova proirenja: 1973. godine (danska, irska i velika Britanija), 1981. godine
(Grka), 1986. godine (panija i Portugal), 1995. godine (austrija, Finska i vedska), 2004.
godine (eka republika, estonija, Kipar, Letonija, Litvanija, Maarska, Malta, Poljska,
slovaka i slovenija) i 2007. godine (Bugarska i rumunija).
Proirenje evropske unije je paljivo koncipiran proces, izgraen na temelju dosadanjih
iskustava, gdje su posebno znaajna bila iskustva iz tzv. istonog proirenja koje je
predstavljalo i najvei integracioni izazov (schneider, 2009: 14; oBrennan, 2006: 172).
Pojam istono proirenje odnosi se prvenstveno na etvrti krug proirenja koji je u historiji
Unije bio najobimniji deset drava je istovremeno primljeno u lanstvo u maju 2004.
godine (Kipar, eka republika, estonija, Maarska, Latvija, Litvanija, Malta, Poljska, slovaka
i slovenija). tri godine kasnije u januaru 2007. Bugarska i rumunija su takoer postale
lanice. njihovo pristupanje je bilo odgoeno zbog zabrinutosti oko njihove sposobnosti
da ispune obaveze iz lanstva, posebno u oblasti pravosua i borbe protiv korupcije
(schneider, 2009: 14). istono proirenje je doprinijelo preciznijem definiranju kriterija za
lanstvo, kao i kreiranju posebnih normi i pravila koja reguliraju proces proirenja.
svaka drava koja se opredijeli za lanstvo, mora da ispuni mnoge preduvjete prije nego
to bude zaista razmatrana za lanstvo. ispunjenje preduvjeta bilo je zahtijevano (s
odreenim izmjenama) jo od prvog kruga proirenja, ali sve do samita u Kopenhagenu
1993. godine, oni nisu bili eksplicitno definirani, odnosno proces proirenja imao je ad hoc
prirodu. Prema osnovnim kriterijima za pristupanje ili kopenhagenskim kriterijima, prije
nego to bude razmatrana za lanstvo, drava mora imati:
stabilne institucije koje garantiraju demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i
potivanje i zatitu manjina,
funkcionalnu trinu privredu, kao i sposobnost da se nosi s konkurencijskim
pritiskom i trinim snagama unutar Unije;
1
Ujedno je i jedan od najznaajnijih pokazatelja jaanja evropske unije, tako da danas sa 27 drava lanica
i gotovo 500 miliona stanovnika, Unija je najvea ekonomska zona na svijetu.
Analiza postdejtonskog politikog sistema Meunarodni kontekst
527
Dina Bajraktarevi
sposobnost preuzimanja obaveza iz lanstva, ukljuujui pridravanje ciljeva

politike, ekonomske i monetarne unije; te
sposobnost za preuzimanje acquis communautaire i osiguranje njegove uinkovite
implementacije putem odgovarajuih administrativnih i sudskih struktura.
Kopenhagenskim kriterijima dodan je jo jedan kriterij zahtjev da drava mora stvoriti
uvjete za pristupanje putem prilagoavanja svojih institucionalnih struktura.2
Upravo putem navedenih kriterija evropski integracioni proces je uticao na reforme u
evropskim dravama dravama kandidatima i potencijalnim kandidatima. transformacija
drava pod utjecajem kriterija za lanstvo posebno je bila vidljiva u sluaju drava s prostora
centralne i istone evrope.
2. POSTUPAK PRISTUPANJA
evropska unija je naelno otvorena za sve evropske drave koje potuju njene vrijednosti
i rade na njihovom promoviranju, drugim rijeima, punopravnom lanicom moe postati
svaka drava koja potuje principe slobode, demokracije, ljudskih prava i osnovnih sloboda
i pravne drave. U lanu 49. Ugovora o eU utvrene su osnovne pretpostavke za pristupanje
evropskih drava evropskoj uniji. Prema tom lanu, svaka evropska drava koja potuje
naela iz lana 2(1) (bivi l. 6(1)) Ugovora o eU (sloboda, demokracija, ljudska prava naelo
vladavine prava) moe zatraiti da postane lanica Unije. ipak, spomenuta otvorenost
evropske unije novim lanovima ograniena je sloenim kriterijem evropskog identiteta
koji pored geografskog znaenja (samo evropske drave mogu aplicirati za lanstvo) ima i
brojne druge konotacije (historijske, kulturne, religijske, politike itd.) (Misita, 2010: 339).
Pored opih uvjeta potrebno je zadovoljiti i prethodno navedene konkretne kriterije za
lanstvo (kopenhagenske kriterije i madridski kriterij) iz ije je definicije vidljiv nagovjetaj
ekskluzivnosti lanstva u Uniji, ali i da ne postoji pravo pristupanja, ve samo njegova
mogunost (Kouti, 2006: 82).
Postupak pristupanja evropske unije regulisan je lanom 49. Ugovora o eU. radi boljeg
razumijevanja postupka pristupanja, potrebno je dati njegov kratki prikaz. Uvodna faza
postupka zapoinje podnoenjem zahtjeva za lanstvo evropskom vijeu, koji se moe
povui sve do zavrne ratifikacije (to je norveka uinila u dva navrata 1972. godine i 1994.
godine). nakon toga Komisija daje prethodno miljenje o sposobnosti podnosioca zahtjeva
da ispuni uvjete lanstva, pri emu se posebna panja posveuje ispunjavanju uvjeta koji
se odnose na razvijenost demokratskih institucija i funkcionalne trine ekonomije. nakon
zvaninog miljenja Komisije, vijee odluuje o podnesenoj aplikaciji. iako vijee odluuje
na temelju miljenja Komisije, ono nije vezano s tim miljenjem. Pozitivno miljenje Komisije
i jednoglasna saglasnost s njim od strane vijea vode ka formalnom poetku pregovora o
2
npr. drava treba da ima efikasne institucionalne kapacitete to je tzv. madridski kriterij.
528
Bosna i Hercegovina i proces evropskih integracija
pristupanju, s tim da je bitno napomenuti da otvaranje pregovora ne podrazumijeva da je

donesena odluka o prijemu (Kouti, 2006). o prijemu nove lanice vijee odluuje
jednoglasno, nakon to je tim povodom konsultovalo Komisiju i nakon to je za to dobilo
saglasnost evropskog parlamenta koji e je dati veinom glasova svojih lanova l. 49(1).
tokom cijelog procesa kroz redovite izvjetaje, strategijske papire i pojanjenje uslova za
dalji napredak, Komisija redovno informira vijee i evropski parlament o zemljama
kandidatima. ona takoer nadgleda ispunjavanje minimalnih preduvjeta i napredak u
primjeni zakonodavstva Unije i drugih odgovarajuih aktivnosti. nadgledanje se nastavlja
i nakon pristupa, jer to omoguava da se prue dodatne smjernice onda kada drava
preuzme obavezu lanstva, a garantira i trenutnim dravama lanicama da nova drava
lanica ispunjava uslove proistekle iz pristupa. Pregovori se posebno zakljuuju sa svakom
zemljom kandidatom, a njihova brzina zavisi od brzine kojom svaka zemlja obavlja reforme
i usklaivanja sa zakonima evropske unije. Uslijed toga duina trajanja pregovora moe
varirati tako da istovremeni poetak pregovora s vie kandidata ne znai da e se pregovori
sa svakim od njih zakljuiti u isto vrijeme.
Kada je Ugovor o pristupu potpisan, zemlja kandidat postaje pristupna drava i ima pravo
na privremene privilegije do pristupa kada postaje drava lanica. Pristupna drava moe
davati komentare o nacrtima prijedloga, saopenja, preporuka i inicijativa evropske unije
i dobiva status aktivnog posmatraa tijela i agencija Unije, koji joj daje pravo da uestvuje
u raspravama, ali ne i pravo glasa. nakon okonanja procesa ratifikacije, ugovor stupa na
snagu dogovorenog datuma i pristupna drava postaje drava lanica.
3. ZAPADNI BALKAN U PROCESU EVROPSKIH INTEGRACIJA

iako proces integracije balkanskih drava traje ve dui niz godina, njegov kraj je i dalje
neizvjestan. Uzroke neizvjesnosti treba traiti u oitim razlikama izmeu drava koje su
nastale kao rezultat specifinih okolnosti u kojima se taj proces odvijao. Upravo je proces
evropske integracije podijelio drave Balkana na drave lanice (Grka, slovenija, Bugarska
i rumunija), drave kandidate (Hrvatska, Makedonija i Crna Gora) i drave potencijalne
kandidate (albanija, Bosna i Hercegovina, srbija i Kosovo). ipak, u komunitarnom diskursu
obino se dvije posljednje grupe drava obuhvaaju izrazom zapadni Balkan (Misita, 2010:
332), iako se veina drava suoava s izazovom evropske integracije pojedinano, u skladu
s okolnostima u kojima se nalaze. Posebno je neizvjesna pozicija drava zapadnog Balkana
koje su se upustile u proces integracije paralelno s procesima tranzicije i poslijeratne
obnove.
U kontekstu politike regionalnog pristupa koja je kreirana za prostor zapadnog Balkana,
evropska unija je krajem 2000. godine operacionalizirala ideju Procesa stabilizacije i
pridruivanja u koji je ukljuila albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, (tadanju) sr
Jugoslaviju i Makedoniju (Misita, 2007: 136). Proces stabilizacije i pridruivanja koji je
529
Dina Bajraktarevi
evropska unija razvila dao je dravama zapadnog Balkana jasnu predodbu potencijalnog
lanstva to je i potvreno u vie navrata. Komisija je definirala Proces stabilizacije i
pridruivanja kao strategiju kreiranu s ciljem pomoi regionu da osigura politiku i
ekonomsku stabilizaciju uz istovremeno razvijanje blieg povezivanja s evropskom unijom
na putu ka eventualnom lanstvu.
3.1. PROCES STABILIZACIJE I PRIDRUIVANJA
Proces stabilizacije i pridruivanja oznaava novi pristup evropske unije dravama koje
tee ka lanstvu, jer je njen dotadanji regionalni pristup ocijenjen kao nefleksibilan i
statian u odnosu na dinamiku i rezultate postignute u dravama centralne i istone evrope
(direkcija za evropske integracije BiH, 2005: 60). sutina navedenog pristupa se ogleda u
pruanju kvalitetnije pomoi dravama jugoistone evrope u procesu evropskih integracija
i to prvenstveno u pogledu socijalnih i ekonomskih reformi usmjerenih na ostvarenje
podruja vladavine prava, demokratskih odnosa i prelaska na trinu privredu. osnivanje
Pakta za stabilnost u jugoistonoj evropi podralo je Proces stabilizacije i pridruivanja,
budui da je saradnja drava u regionu kljuna karakteristika Procesa koja u konanici treba
da rezultira s unapreenjem ekonomske i politike stabilnosti. sam Proces stabilizacije i
pridruivanja je ujedno i okvir pregovora evropske unije i drava zapadnog Balkana tokom
itavog njihovog puta ka eventualnom pridruivanju. Kao osnovni ciljevi Procesa naznaeni
su: stabilizacija drava i podsticanja njihove tranzicije u trine ekonomije, promocija
regionalne saradnje i potencijalno lanstvo u evropskoj uniji (http://ec.europa.eu/
enlargement/enlargement_process/accession_process/how_does_a_country_join_the_eu
/sap/index_en.htm).
U okviru Procesa stabilizacije i pridruivanja mogu se izdvojiti njegovi osnovni pravni,
politiki i finansijski instrumenti i to sporazum o stabilizaciji i pridruivanju kao pravni
instrument, programi pomoi Cards i iPa kao finansijski instrumenti za podrku Procesu,
autonomni trgovinski reim koji uvodi evropska unija kao podrka razvoju privrede, i
politiki dijalog. navedeni instrumenti e biti posebno razmatrani u dijelu posveenom
trenutnom poloaju Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija.
openito se Proces stabilizacije i pridruivanja moe podijeliti u dvije osnovne faze gdje
prva faza vodi ka zakljuivanju sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, a druga faza
predstavlja pregovaranje o njemu, zakljuivanje i implementaciju (direkcija za evropske
integracije BiH, 2005: 61). osnovni segment Procesa stabilizacije i pridruivanja sporazum
o stabilizaciji i pridruivanju, u svjetlu trenutnog poloaja Bosne i Hercegovine u procesu
evropskih integracija, bit e detaljnije razmatran u narednom dijelu rada.
3.2. SPORAZUM O STABILIZACIJI I PRIDRUIVANJU
sporazum o stabilizaciji i pridruivanju predstavlja novu generaciju tzv. evropskih sporazuma posebno kreiranih za potrebe drava jugoistone evrope. ovaj sporazum je pravni
530
instrument Procesa stabilizacije i pridruivanja koji uvodi drave iz regiona u ugovorni

odnos s evropskom unijom, odnosno evropskim zajednicama. Za razliku od evropskih
sporazuma koji su bili ponueni dravama centralne i istone evrope za pridruivanje
evropskoj uniji, sporazum o stabilizaciji i pridruivanju sadri jedan bitno drugaiji element
element stabilizacije, to znai da je daljnja integracija drave uvjetovana stabilizacijom
njenog politikog, privrednog i drutvenog sistema (direkcija za evropske integracije BiH,
2005: 62).
Fokus sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju usmjeren je na potivanje kljunih demokratskih principa i osnovnih elemenata unutranjeg trita evropske unije. iako svaki
sporazum o stabilizaciji i pridruivanju ima isti cilj, a to je ostvarenje formalnog pridruivanja
evropskoj uniji, svaki takav sporazum kreiran je s obzirom na specifine okolnosti date
drave. Potpisivanje sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju s evropskom unijom treba da
ohrabri dravu da poduzme konkretne reforme jer je uinkovita implementacija sporazuma
preduvjet za budue procjene izgleda te drave za lanstvo od strane Unije.
sporazum o stabilizaciji i pridruivanju izmeu evropskih zajednica i njihovih drava lanica,
s jedne strane i Bosne i Hercegovine, s druge strane, zakljuen je 16. juna 2008. godine.
Potpisivanjem sporazuma Bosna i Hercegovina je dobila status pridruenog lana i potvrdila
status zemlje potencijalnog kandidata za punopravno lanstvo u evropskoj porodici.
sporazum na odgovarajui nain ureuje odnose Bosne i Hercegovine s evropskom unijom
u sva tri stuba Unije (evropska zajednica, zajednika vanjska i sigurnosna politika, te saradnja
u pravosuu i unutranjim poslovima). sporazum e stupiti na snagu nakon ratifikacije u
Parlamentarnoj skuptini BiH, evropskom parlamentu i zakonodavnim tijelima 27 zemalja
lanica. do trenutka pisanja rada sporazum o stabilizaciji i pridruivanju ratificiralo 25
drava lanica (evropska komisija, 2010: 5).
4. EVROPSKI PUT BOSNE I HERCEGOVINE

Prve naznake o uvjetovanosti procesa pristupanja drava s podruja zapadnog Balkana
bile su date u okviru regionalnog pristupa 1997. godine, gdje su bili utvreni politiki i
ekonomski uvjeti za razvoj bilateralnih odnosa s evropskom unijom. navedeni uvjeti
obuhvaali su kopenhagenske kriterije i zahtjeve za boljom prekograninom saradnjom i
potivanjem dejtonskog mirovnog sporazuma. Proces stabilizacije i pridruivanja pokrenut
od strane evropske unije je zajedno s drugim dravama s prostora bive Jugoslavije
obuhvatio i Bosnu i Hercegovinu. na Zagrebakom samitu odranom u 2000. godini
dravama zapadnog Balkana je jo jednom stavljeno u izgled lanstvo u evropskoj uniji
(Misita, 2007: 136). evropski savjet je 2002. godine u Kopenhagenu potvrdio evropsku
budunost drava zapadnog Balkana kao potencijalnih kandidata i naglasio svoju odlunu
podrku nastojanjima drava da se priblie evropskoj uniji. sljedee godine na solunskom
samitu ponovljeno je stajalite da je budunost Zapadnog Balkana u okviru evropske unije
i obeana je puna podrka nastojanju drava u regiji da ostvare demokraciju, stabilnosti i
531
Dina Bajraktarevi
promicanje ekonomskog razvoja, ali je i istaknuto da brzina napretka prema evropskoj uniji
ovisi od drava zapadnog Balkana i od uspjeha svake drave ponaosob u implementaciji
reformi. na ministarskom sastanku evropska unija zapadni Balkan odranom u junu 2010.
godine u sarajevu, ponovo je naglaena evropska perspektiva drava zapadnog Balkana.
Bosna i Hercegovina danas u kontekstu evropskih integracija ima poloaj potencijalnog
kandidata za lanstvo u evropskoj uniji. Pravni okvir napretka Bosne i Hercegovine u procesu
evropskih integracija odreen je sporazumom o stabilizaciji i pridruivanju. sporazum o
stabilizaciji i pridruivanju je meunarodni ugovor koji Unija zakljuuje s drugim ugovornim
stranama, kojim se, osim drugih odredbi, proklamiraju visoka naela potivanja demokracije
i ljudskih prava, kao i meunarodnog prava, vladavine prava i trine privrede (direkcija
za evropske integracije BiH, 2005: 62). U preambuli sporazuma su kao osnova za njegovo
potpisivanje oznaene vrijednosti koje Bosne i Hercegovina i evropske zajednice dijele,
kao i elja za njihovim jaanjem i uspostavljanjem bliskog i trajnog odnosa zasnovanog na
obostranom interesu. obje strane su u sporazumu izrazile svoju opredijeljenost da svim
sredstvima doprinesu politikoj, ekonomskoj i institucionalnoj stabilizaciji u Bosni i Herce govini i regiji i to putem razvoja civilnog drutva i demokratizacije, izgradnjom institucija
i reformom javne uprave, trgovinskom integracijom u regiji, te unapreenjem ekonomske
saradnje, kao i saradnjom u brojnim oblastima, ukljuujui pravosue i unutranje poslove,
te jaanjem nacionalne i regionalne sigurnosti. istaknuta je i opredijeljenost za potivanje
ljudskih prava i vladavine prava, ukljuujui i prava pripadnika nacionalnih manjina, te
demokratske principe ostvarene kroz viestranaki sistem sa slobodnim i potenim izborima.
takoer je izraena i neupitna opredijeljenost strana za principe slobodne trine privrede
i spremnost Zajednice da doprinese ekonomskim reformama u Bosni i Hercegovini, kao i
opredijeljenost principima odrivog razvoja, slobodnoj trgovini u skladu s principima iz
lanstva u svjetskoj trgovinskoj organizaciji (Wto) i njihovoj transparentnoj i nediskrimi nativnoj primjeni. izneseno je i uvjerenje da e sporazum o stabilizaciji i pridruivanju
stvoriti uvjete za razvoj trgovine i ulaganja, kao kljunih faktora restrukturiranja i osuvremenjivanja bosanskohercegovake ekonomije.
sporazumom je uspostavljeno pridruivanje izmeu Zajednice i njenih drava lanica, s
jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane l.1(1). Kao osnovni ciljevi pridruivanja
navedeni su:
podravanje napora Bosne i Hercegovine u jaanju demokracije i vladavine prava;
doprinos politikoj, ekonomskoj i institucionalnoj stabilnosti u Bosni i Hercegovini
te stabilizaciji u regionu;
pruanje prikladnog okvira za politiki dijalog koji omoguava razvoj bliskih politikih
odnosa izmeu strana;
podravanje napora Bosne i Hercegovine u razvijanju ekonomske i meunarodne
saradnje, ukljuujui i usklaivanje njenog zakonodavstva sa zakonodavstvom
Zajednice;
532
podravanje nastojanja Bosne i Hercegovine da zavri prijelaz u funkcionalnu trinu

privredu;
promoviranje skladnih ekonomskih odnosa te postupni razvoj oblasti slobodne
trgovine izmeu Zajednice i Bosne i Hercegovine;
razvoj regionalne saradnje u svim oblastima obuhvaenim ovim sporazumom.
sporazum sadri i ope principe koji obuhvaaju potivanje demokratskih principa i ljudskih
prava, principa meunarodnog prava, ukljuujui i punu saradnju s Meunarodnim
krivinim sudom za bivu Jugoslaviju (MKsJ), te vladavinu prava i principe trine privrede
l. 2.
iz sporazuma vidljivo je da e se puno pridruivanje ostvarivati postepeno.
vijee za stabilizaciju i pridruivanje, koje je osnovano u skladu s lanom 115. redovno e
provjeravati, u pravilu jednom godinje, nain na koji Bosna i Hercegovina provodi ovaj
sporazum i realizira zakonodavne, administrativne, institucionalne i ekonomske reforme.
ova provjera e se vriti u duhu preambule i u skladu s opim principima sporazuma te e
na odgovarajui nain uzimati u obzir relevantne prioritete utvrene evropskim partner stvom i biti usklaena s mehanizmima utvrenim Procesom stabilizacije i pridruivanja,
naroito sa izvjetajem o napretku u Procesu stabilizacije i pridruivanja l. 8(2). na osnovu
ove provjere, vijee za stabilizaciju i pridruivanje e prvenstveno davati preporuke, a moe
donositi i odluke. ako se provjerom uoe odreene tekoe, one se mogu uputiti
mehanizmima za rjeavanje sporova uspostavljenim ovim sporazumom l. 8(3). isto vijee
e, najkasnije tri godine od stupanja na snagu sporazuma, obaviti temeljitu provjeru
njegove primjene i na osnovu ove provjere, procijeniti napredak koji je postigla Bosna i
Hercegovina. takoer, na osnovu ove provjere moe donijeti odluke kojima e se rukovoditi
u narednim fazama pridruivanja l. 8(4).
Posebno znaajan segment sporazuma je posveen usklaivanju zakonodavstva Bosne i
Hercegovine i evropske unije i njegovog efikasnog provoenja. naime u lanu 70. istaknuto
je da e Bosna i Hercegovina nastojati osigurati postepeno usklaivanje svojih postojeih
zakona i budueg zakonodavstva s pravnom teevinom te da e osigurati propisnu
primjenu i provoenje postojeeg i budueg zakonodavstva. Usklaivanje je zapoeto
potpisivanjem sporazuma i postepeno e se proirivati na sve elemente pravne teevine
Zajednice. Prva faza usklaivanja obuhvaa osnovne elemente pravne teevine Zajednice
koji se odnose na unutranje trite i druge oblasti vezane za trgovinu. U kasnijoj fazi Bosna
i Hercegovina e se fokusirati na preostale dijelove pravne teevine. Usklaivanje e se
provoditi na osnovu programa koji e dogovoriti evropska komisija i Bosna i Hercegovina.
Kao odgovor na prethodno navedene obaveze iz sporazuma, vijee ministara je usvojilo
Program prioriteta usklaivanja u zakonodavnim aktivnostima za provedbu evropskog
partnerstva i Privremenog sporazuma, koji je izradila direkcija za evropske integracije. da
bi se proces usklaivanja zakonodavstva odvijao na nain ugovoren sporazumom i da bi
sve institucije u Bosni i Hercegovini koje provode odredbe Privremenog sporazuma i
533
Dina Bajraktarevi
prioritete evropskog partnerstva bile upoznate s obimom sadanjeg i predstojeeg posla,

direkcija je izdvojila dio zakonodavstva Unije potreban za provedbu ta dva dokumenta.
ovaj dokument je ujedno i prvi dokument ove vrste koji prethodi buduim godinjim
programima.
4.1. RAZMATRANJE KRITERIJA ZA PRISTUPANJE
ispunjavanje kriterija kojima je uvjetovano punopravno lanstvo predstavlja prioritet Bosne
i Hercegovine. Prvu grupu ine politiki kriteriji koji se odnose na razvoj stabilnih institucija
koje garantiraju demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i potivanje i zatitu manjina.
takoer u okviru ove grupe kriterija razmatra se i regionalna saradnja, dobrosusjedski
odnosi sa zemljama koje su ukljuene u proirenje i dravama lanicama, te potivanje
meunarodnih obaveza, kao to je saradnja s Meunarodnim krivinim sudom za bivu
Jugoslaviju. Postojanje funkcionalne trine privrede i sposobnost drave da se nosi s
konkurencijskim pritiskom i trinim snagama unutar Unije ine ekonomske kriterije koje
drava mora da ispuni prije razmatranja lanstva. Pored toga drava mora biti sposobna
za preuzimanje obaveza iz lanstva, ukljuujui pridravanje ciljeva politike, ekonomske
i monetarne unije, kao i da usvoji i implementira pravno naslijee evropske unije, a za to
je potrebno prilagoavanje njenih institucionalnih struktura.
4.1.1. Poloaj Bosne i Hercegovine u odnosu na politike kriterije za lanstvo
evaluacija ispunjenosti politikih kriterija lanstva zahtijeva prethodno odreenje njihovih
komponenti. na temelju izvjetaja putem kojih Komisija redovito obavjetava vijee i
Parlament o napretku koji je ostvarila Bosna i Hercegovina, mogu se utvrditi osnovne
komponente politikih kriterija i to: demokracija i vladavina prava, ljudska prava i zatita
manjina i regionalna pitanja i meunarodne obaveze.
Posljednji podneseni izvjetaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2010. godini predstavlja
dobru osnovu za analizu trenutnog poloaja Bosne i Hercegovine u odnosu na politike
kriterije za lanstvo, stoga e naredni dio rada biti posveen kratkom prikazu njegovih
najznaajnijih zakljuaka koji se odnose na politike kriterije.
U fokusu navedenog izvjetaja u okviru komponente demokracija, nalazi se analiza drav nog Ustava, strukture dravne vlasti, reforme javne uprave, civilnog nadzora nad sigur nosnim snagama, pravosudnog sistema i politike borbe protiv korupcije.
U izvjetaju je sloena institucionalna struktura uspostavljena Ustavom Bosne i Hercegovine
ocijenjena kao neuinkovita i podlona zloupotrebama. takoer je naznaeno da nisu
poduzeti ni neophodni koraci ka rjeavanju zakonodavnih problema koji koe proces
evropskih integracija. Zloupotreba pravila o kvorumima, koja se stalno ponavlja, komplikuje
proces donoenja odluka i ima za posljedicu odgodu reformi to u konanici smanjuje
sposobnost drave da ostvari napredak u procesu pristupanja evropskoj uniji. neuspjeh
534
inicijative evropske unije i sjedinjenih amerikih drava iz 2009. godine usmjerene na

izmjene Ustava, takoer su razmatrane u kontekstu analize dravnog Ustava. U izvjetaju
je istaknuto da Ustav Bosne i Hercegovine spreava graane, koji se ne izjanjavaju kao
pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda (Bonjaci, Hrvati ili srbi), da se kandiduju za
Predsjednitvo i dom naroda Parlamentarne skuptine to je u suprotnosti s opim naelima
evropske konvencije o ljudskim pravima.3 Pored toga, navedeno je da entitetsko glasanje
(lan iv 4 d) Ustava BiH) predstavlja znaajnu prepreku usvajanju zakona koji se tiu
prioriteta iz evropskog partnerstva (Zakon o promociji malih i srednjih preduzea i
preduzetnitva u Bosni i Hercegovini, Zakon o obligacionim odnosima, Zakon o programu
zatite svjedoka i Zakon o javnim nabavkama). stoga, najznaajnija izmjena dravnog
Ustava ostaje i dalje izmjena iz 2009. godine kojom je distrikt Brko definiran kao jedinica
lokalne samouprave (Komisija evropskih zajednica, 2009).4 Generalni zakljuak koji proizlazi
iz izvjetaja o napretku iz 2010. glasi da je postignut mali napredak u rjeavanju kljunog
prioriteta iz evropskog partnerstva koji se odnosi na postojanje funkcionalnih i odrivih
dravnih struktura, te na bolje potivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukljuujui i
usaglaavanje i usvajanje potrebnih ustavnih promjena.
nadalje, u izvjetaju su razmatrane osnovne strukture vlasti na dravnom nivou: Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, Predsjednitvo Bosne i Hercegovine, direkcija
za evropske integracije itd. Zakljuak donesen na temelju iznesenih podataka je da je Bosna
i Hercegovina postigla veoma ogranien napredak na uspostavljanju funkcionalnijih i
djelotvornijih struktura vlasti na dravnom nivou. nedostatak koordinacije, nacionalne
tenzije i nedostatak resursa i dalje odlau reforme. neusklaeno voenje politike izmeu
drave i entiteta i dalje predstavlja glavnu prepreku efikasnom radu dravnog nivoa vlasti,
a esto dupliranje nadlenosti dovodi do poveanih administrativnih trokova.
odreeni napredak je ostvaren u podruju javne uprave u pogledu koordinacije i kapaciteta.
Meutim, neophodno je intenzivirati reformske napore. sloena i preglomazna institucionalna struktura zemlje i dalje oteava efikasnost, stoga je u izvjetaju istaknuto da su
potrebna znatna daljnja nastojanja ka stvaranju efikasne, profesionalne, stabilne, odgovorne
i transparentne dravne slube na svim nivoima vlasti.
iako je zabiljeeno poveanje administrativnih kapaciteta Bosne i Hercegovine za provedbu
obaveza iz sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju i Privremenog sporazuma, u izvjetaju
je navedeno da administrativne strukture u zemlji jo uvijek nisu sposobne da efikasno
3
navedeno stajalite je potvreno i pravosnanom presudom evropskog suda za ljudska prava u sluaju
Sejdi and Finci v. Bosnia and Herzegovina, 27996/06 and 34836/06, eCHr, od 22. 12. 2009. u kojoj je
nemogunost kandidovanja na izborima zasnovana na etnikoj pripadnosti oznaena kao (...) nespojiva
sa opim naelima... evropske konvencije o ljudskim pravima.
Prema ovim izmjenama i dopunama, Brko ostaje pod suverenitetom Bosne i Hercegovine u podrujima
koja spadaju u nadlenost institucija Bosne i Hercegovine, dok je njegova teritorija zajednika imovina
entiteta. amandman na Ustav BiH koji se odnosi na Brko je jedan od pet ciljeva koje je postavio savjet
za provoenje mira (PiC) za zatvaranje Ureda visokog predstavnika.
535
Dina Bajraktarevi
odgovore na zahtjeve procesa evropskih integracija one su i dalje preglomazne, rascjepkane i s nejasnom podjelom nadlenosti na razliitim nivoima vlasti.
U izvjetaju je konstatirano da je razvoj nezavisnog i efikasnog pravosudnog sistema u
skladu s evropskim standardima i dalje u poetnoj fazi. naznaeno je da su nuni znaajni
napori kako bi se osigurala provedba strategije za reformu sektora pravde i dravna
strategija za rad na predmetima ratnih zloina, ukljuujui i osiguranje odgovarajuih
finansijskih resursa. rascjepkan pravni i strukturalni okvir u zemlji i nedostatak jedinstvenog
budeta spreavaju efikasnost. Broj nerijeenih predmeta i politiki pritisak na pravosudni
sistem i dalje predstavljaju razloge za zabrinutost.
Korupcija u Bosni i Hercegovini je prema izvjetaju rasprostranjena u mnogim podrujima
te da i dalje predstavlja ozbiljan problem, posebno unutar vlade i drugih dravnih i
entitetskih institucija, a povezana je s javnim nabavkama, dobivanjem dozvola za poslovanje
u sektorima zdravstva, energije, transportne infrastrukture i obrazovanja. Korupcija je isto
tako prisutna i u privatnom sektoru. ozbiljnost problema korupcije dodatno je naglaena
slabim uspjehom u istragama i procesuiranju sluajeva. ipak, zabiljeen je i odreeni
napredak Bosna i Hercegovina se poela baviti korupcijom usvajanjem aurirane strategije
za borbu protiv korupcije i akcionog plana i imenovanjem vrioca dunosti direktora koji
nadgleda njihovu provedbu, kao i osnivanjem agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije. Poduzete su odreene mjere na suzbijanju korupcije (npr.
podizanje svijesti, obrazovanje i obuke).
U dijelu izvjetaja posveenom ljudskim pravima i zatiti manjina razmatrano je potivanje
meunarodnog zakonodavstva o ljudskim pravima, zatim trenutno stanje graanskih i
politikih prava, ekonomskih i socijalnih prava, manjinskih prava, kulturnih prava i zatite
manjina. U izvjetaju je izneseno da iako su ratificirane sve vanije Un-ove i meunarodne
konvencije o ljudskim pravima, provedba tih dokumenata je nejednaka, a nastavljeno je i
s odlaganjima kod ispunjavanja obaveza izvjetavanja. stoga je neophodno poduzeti daljnje
korake kako bi se poboljala provedba ovih konvencija. takoer je navedeno da postoji
nekoliko sluajeva gdje nije osigurana provedba odluka suda Bosne i Hercegovine, to je
dovelo do upuivanja predmeta evropskom sudu za ljudska prava. od septembra 2009.
do septembra 2010. godine, evropski sud za ljudska prava je donio 20 presuda u kojima
stoji da je Bosna i Hercegovina prekrila evropsku konvenciju o ljudskim pravima (evropska
komisija, 2010: 16).5 ostvaren je mali napredak u vezi s podsticanjem i provedbom ljudskih
prava. Ustav Bosne i Hercegovine nije izmijenjen i dopunjen kako bi se otklonile neusklaenosti s evropskom konvencijom o ljudskim pravima. opi zakljuak iznesen u izvjetaju u
pogledu ljudskih prava glasi da su osnovni elementi meunarodnog zakonodavstva o
ljudskim pravima dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, ali da se mora poboljati
od oktobra 2009. godine evropskom sudu za ljudska prava je podneseno ukupno 673 novih tubi. od
septembra 2010. godine na sudu je bilo oko 1216 nerijeenih predmeta od kojih se otprilike 300
odnosilo na staru deviznu tednju u bankama sa sjeditem u Bosni i Hercegovini.
536
provedba zakonodavstva iz oblasti ljudskih prava i izvriti usklaivanje s odlukama

evropskog suda za ljudska prava.
Kada je u pitanju stanje graanskih i politikih prava u Bosni i Hercegovini, u izvjetaju je
navedeno da nije ostvaren napredak. napori u spreavanju muenja i zlostavljanja nisu
zadovoljili evropske standarde. Pristup pravdi i jednakosti pred zakonom nije zagarantovan.
iako su zabiljeena odreena poboljanja zatvorskih uvjeta, sveobuhvatna reforma
zatvorskog sistema nije zapoeta. U izvjetaju je zabiljeen neznatan napredak u oblastima
slobode izraavanja, slobode okupljanja i slobode vjere, dok je s druge strane zabiljeen
povean politiki pritisak na medije i neprestane prijetnje nezavisnosti regulatorne agencije
za komunikacije to predstavlja ozbiljan razlog za zabrinutost.
slini zakljuci su izneseni i u pogledu stanja socijalnih i ekonomskih prava gdje je ostvaren
mali napredak. Usvojen je Zakon o ravnopravnosti polova, a zajedniki kolski plan i
program za devetogodinje obrazovanje se primjenjuje u veini kola u zemlji. nasilje u
porodici i dalje predstavlja ozbiljan problem. Pored toga je potrebno poboljati zatitu
ena protiv svih oblika nasilja. nisu preduzeti koraci na otklanjanju nedostataka Zakona o
zabrani diskriminacije. Potrebno je uloiti vee napore u borbi protiv diskriminacije
ugroenih osoba, kao i u pogledu zatite prava djece. Pored toga neophodno je usvajanje
politika socijalnog ukljuivanja koje djelotvorno promoviu socijalnu koheziju i pomirenje
u zemlji. Unapreenje radnih prava, uloge sindikata i mehanizama socijalnog dijaloga
takoer predstavljaju nunost.
izvjestan napredak je zabiljeen u podruju manjinskih prava, kulturnih prava i zatite
manjina.6 ipak unato ostvarenom napretku neophodno je poboljati provedbu zakonodavstva koje garantuje zatitu prava manjina. Usvojena je revidirana strategija za sprovoenje aneksa vii koja ukljuuje planove za materijalnu pomo izbjeglicama i interno
raseljenim licima. Povratnici se nastavljaju suoavati s potekoama pri zapoljavanju,
pristupu zdravstvenoj zatiti, socijalnoj zatiti i pravu na penziju. napredak je postignut u
provoenju akcionih planova za rome, s tim to se nije dovoljno panje posvetilo poboljanju koordinacije i uspostavljanju mehanizama za praenje istih. ipak se romi i dalje
suoavaju s veoma tekim ivotnim uslovima i diskriminacijom.
U dijelu posveenom regionalnim pitanjima i meunarodnim obavezama, zakljueno je
da je saradnja Bosne i Hercegovine s Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju
ostala dobra. drava je nastavila svoje aktivno uee u regionalnoj saradnji.7
6
7
Prema Zakonu o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina, u Bosni i Hercegovini postoji 17 nacionalnih manjina. tri konstitutivna naroda Bonjaci, Hrvati i srbi ne pripadaju nacionalnim manjinama.
Poboljana je sudska saradnja u krivinim stvarima izmeu Bosne i Hercegovine, Hrvatske i srbije. Bosna
i Hercegovina je potpisala sporazum sa Hrvatskom i srbijom u februaru i sa Crnom Gorom u julu o meusobnom izvravanju sudskih presuda u krivinim stvarima. U skladu sa novim sporazumom, osoba
osuena za krivino djelo u jednoj dravi koja prebjegne u susjednu dravu, moe biti pozvana da
odslui kaznu u dravi u koju je pobjegla. dobar napredak je ostvaren u prekograninoj saradnji u borbi
protiv organizovanog kriminala, trgovine ljudima i krijumarenja, ali mali napredak je postignut u
537
Dina Bajraktarevi
dobrosusjedski odnosi su prevladavali, ali je bilo malo napretka u rjeavanju nerijeenih

pitanja, posebno onih u vezi s rjeavanjem graninih sporova i imovinom.8
iz prethodno iznesenih zakljuaka iz posljednjeg izvjetaja o napretku Bosne i Hercegovine
za 2010. godinu u odnosu na politike kopenhagenske kriterije, vidljiva je stagnacija, a ne
napredak i to u gotovo svim segmentima. Postignut je mali napredak u rjeavanju kljunog
prioriteta iz evropskog partnerstva, koji se odnosi na postojanje funkcionalnih i odrivih
dravnih struktura te na bolje potivanje ljudskih prava i osnovnih sloboda, ukljuujui i
usaglaavanje i usvajanje potrebnih ustavnih promjena. iako su osnovni elementi
meunarodnog zakonodavstva o ljudskim pravima dio pravnog sistema Bosne i Hercegovine, evidentni su znaajni problemi u provedbi zakonodavstva iz oblasti ljudskih prava
i usklaivanju s odlukama evropskog suda za ljudska prava. takoer, iako je drava nastavila
da aktivno uestvuje u regionalnoj saradnji, sporovi u pogledu granica i imovine sa
susjedima nisu rijeeni.
dakle, proces ispunjenja politikih kriterija za lanstvo u Bosni i Hercegovini je obiljeila
stagnacija zbog koje je ostvarenje cilja uspostave stabilnih institucija koje garantiraju
demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i potivanje i zatitu manjina i dalje daleko.
4.1.2. Poloaj Bosne i Hercegovine u odnosu na ekonomske kriterije za lanstvo
Privredni sistem Bosne i Hercegovine bio je uglavnom pod uticajem politikih okolnosti
koje su oblikovale i usmjeravale njegov razvoj. Prelazak s centralizirane, planske privrede
na trino orijentiranu privredu, zapoeo je krajem 80-ih godina prolog stoljea i jo uvijek
traje. razloge dugotrajnosti tranzicijskog procesa treba traiti u ratnim dejstvima uslijed
kojih je uniten vei dio privrednih kapaciteta zemlje, tako da je tranzicijski proces tekao
istovremeno s procesom poslijeratne obnove to je dovelo do umanjenja uspjeha njegove
realizacije, odnosno nejednakog razvoja razliitih ekonomskih faktora. sloeno dravno
ureenje je takoer doprinijelo fragmentiranosti finansijskog trita i otealo provoenje
istraivanja koja e prikazati realno stanje u finansijskom sektoru. Prvi napori ispitivanja
realnog stanja bosanskohercegovakog privrednog sistema rezultat su nastojanja da se
priblii lanstvu u evropskoj uniji.
Kopenhagenski ekonomski kriteriji zasnivaju se na postojanju funkcionalne trine privrede,
kao i kapacitetu ekonomije da se nosi s konkurentskim pritiscima i trinim snagama u
evropskoj uniji. Kao to moemo vidjeti iz same definicije ekonomskih kriterija, oni nisu
precizno odreeni, tako da je u praksi dosta teko obuhvatiti puno znaenje ovih uslova
rjeavanju otvorenih pitanja, ukljuujui pitanje granica i doprinose pomirenju, to je prioritet evropskog
partnerstva.
navedeno se uglavnom odnosi na Hrvatsku. nikakav napredak nije ostvaren po pitanju oznaavanja
granica, te pitanja u vezi sa nekim kopnenim i rijenim dijelovima ostaju nerijeena. Pitanja u vezi sa
koritenjem luke Ploe i planovi Hrvatske za izgradnju mosta, koji e povezivati poluostrvo Peljeac sa
hrvatskim kopnom, su odloena. druga nerijeena pitanja se odnose na imovinu i povratak izbjeglica,
te injenicu da Bosna i Hercegovina nije ratificirala sporazum o dvojnom dravljanstvu.
538
(efendi, Meedovi, 2007: 6). na temelju podnesenih izvjetaja evropske komisije mogu
se uoiti osnovne komponente ekonomskih kriterija. ispunjenje zahtjeva koji se odnosi na
postojanje funkcionalne trine ekonomije razmatra se na temelju sljedeih segmenata
navedenih u izvjetaju: bitni elementi ekonomske politike; makroekonomska stabilnost;
meusobno djelovanje trinih snaga; ulazak i izlazak s trita; pravni sistem; i razvoj
finansijskog sektora.
analizirajui ispunjenje prethodno navedenih uvjeta u posljednjem izvjetaju o napretku
Bosne i Hercegovine uoeno je da opredijeljenost za strukturne reforme i vrste javne
finansije i dalje nije ujednaena na prostoru itave drave. Pored toga prisutan je i dalje
snaan uticaj globalne ekonomske i finansijske krize koja je bila uglavnom uzrokovana
padom domae privatne potronje, padom investicija i smanjenjem vanjske potranje.
dohodak po glavi stanovnika, mjeren po standardima kupovne moi, u 2009. godini je bio
30% prosjeka eU-27, nepromijenjen od prethodne godine. tokom 2010. godine zabiljeen
je blagi oporavak, jer je obim industrijske proizvodnje u prvih osam mjeseci porastao za
1,1% godinje, a obim izvoza za 28,8%. Pored toga u izvjetaju je istaknuto da je zabiljeen
i nastavak prilagoavanja vanjskog debalansa, karakteriziran znaajnim smanjenjem deficita
tekueg rauna prema odrivijem nivou. ipak, budeti jo uvijek nisu samoodrivi i zavise
od meunarodne podrke, posebno u Federaciji, iako se stanje javnih finansija popravlja.
ekonomska kriza u 2009. godini je otkrila ranjivost modela rasta Bosne i Hercegovine, koji
se oslanja na potronju finansiranu izvana, ime se stvara veliki vanjski debalans. Proizvodni
kapaciteti i konkurentnost ekonomije su i dalje niski jer domai izvori rasta nisu iskoriteni
na odgovarajui nain, a domaa tednja je premala. odrivost makroekonomskih politika
je bila slaba zbog strukturnih slabosti javnih finansija, iako su se vanjski debalansi popravili,
a finansijska i monetarna stabilnost ouvana. U procesu privatizacije nije bilo napretka.
iako su uoena odreena ograniena poboljanja poslovnog okruenja, reforme su nedo voljne da bi se znaajno potpomogao razvoj privatnog sektora. Prema izvjetaju sudski
sistem obiljeen neefikanou i podlonou opstrukcijama stranaka, ne pokriva adekvatno
trgovake aktivnosti uslijed ega teti poslovnom okruenju, kao i iroko prisutna korupcija
i nepouzdana provedba ugovora.
Kada je pitanju kapacitet ekonomije da se nosi s konkurentnim pritiscima i trinim snagama
Unije, kljuna nedoumica koja se javlja jeste da li su domae kompanije dovoljno jake da
se prilagode promjenama koje ih ekaju. taj, drugi set kriterija drava treba ispuniti onog
trenutka kada postane punopravna lanica. U svakom sluaju, set podkriterija koji ine ovaj
drugi generalni subkriterij je slijedei: postojanje funkcionalne trine ekonomije; ljudski i
fiziki kapital; struktura sektora i preduzea uticaj drave na konkurentnost; i ekonomska
integracija s evropskom unijom.
Kada je u pitanju poloaj Bosne i Hercegovine u odnosu na drugi set ekonomskih kriterija
u izvjetaju je istaknuto da funkcioniranje trinih mehanizama i dalje koe poremeaji,
pretjerano uplitanje drave i nedostatak konkurencije. takoer je uoeno da je ostvaren
ogranien napredak prema stvaranju jedinstvenog ekonomskog prostora u dravi, a to
539
Dina Bajraktarevi
je kljuni prioritet evropskog partnerstva. strukturalne rigidnosti i slabi rezultati sistema

obrazovanja doprinose nepostojanju odgovarajuih vjetina, to teti ispravnom funkcio niranju trita rada. Uplitanje drave u privredu u izvjetaju je ocijenjeno kao visoko. Jedna
od rijetkih pozitivnih injenica iznesenih u izvjetaju je da je povezanosti trgovine i ulaganja
s evropskom unijom i dalje prilino visoka.9
ono to treba svakako imati u vidu jeste injenica da se navedeni kriteriji ne mogu posmatrati kao prosta lista uslova, o emu govori i sama evropska komisija (efendi i
Meedovi, 2007: 7). naime, stvarna ocjena ispunjenosti ekonomskih kriterija zahtijeva
razmatranje, pored ova dva kriterija, itav set drugih makroekonomskih i mikroekonomskih
varijabli koje omoguavaju kompletnu analizu, ukljuujui i meuzavisnost pojedinih
indikatora (efendi, Meedovi, 2007). ekonomski strunjaci smatraju da su ekonomski
kriteriji za lanstvo postavljeni tako da dravi mogu doprinijeti samo korist, naroito u
dugom roku.
U mjeri u kojoj se moe suditi prema ekonomskim pokazateljima sadranim u navedenim
studijama i izvjetajima, Bosna i Hercegovina je daleko od ostvarenja ekonomskih kriterija.
njeno sporo napredovanje prema ispunjenju ekonomskih kriterija za lanstvo dodatno je
oteano globalnom finansijskom krizom iji je uticaj na Bosnu i Hercegovinu zapoeo u
zadnjem kvartalu 2008. godine.
Pored evaluacije ispunjenosti politikih i ekonomskih kriterija za lanstvo, postoji jo jedan
znaajan segment ija analiza predstavlja sastavni dio ope procjene spremnosti drave
za lanstvo. taj segment posveen je razmatranju sposobnosti Bosne i Hercegovine da
pravnoj teevini Unije postepeno priblii svoje zakonodavstvo, zatim politikama unutranjeg trita, sektorskim politikama te pravdi, slobodi i sigurnosti u skladu sa
sporazumom o stabilizaciji i pridruivanju i prioritetima iz evropskog partnerstva (evropska
komisija, 2010: 36-69). ipak zbog sloenosti navedenog segmenta on nee biti predmetom
analize u okviru ovog rada.
4.3. REFORME I INSTITUCIONALNI RAZVOJ
Postupak pristupanja Uniji zahtijeva znaajnu reformu institucionalne strukture drave
koja eli aplicirati za lanstvo. Pojedini autori taj proces oznaavaju kao evropeizaciju
usmjerenu na stvaranje demokratske drave ije institucije omoguavaju puno potivanje
ljudskih prava i prelazak na trinu privredu. reforma s jedne strane obuhvaa reorganizaciju
i prilagoavanje postojeih institucija, a s druge strane osnivanje novih institucija u skladu
s novim potrebama koje sa sobom donosi evropska integracija. izgradnja i jaanje institucija
prema modelima evropskih zemalja, namee se kao osnovna pretpostavka za daljnji
9
evropska unija je i dalje najvei trgovinski partner, sa udjelom od oko 54,5% u ukupnom izvozu i 45,9%
u ukupnom uvozu u prvih osam mjeseci 2010. godine (samo za robu). iako je dolo do blagog poveanja
udjela izvoza u eU, udio uvoza se blago smanjio.
540
napredak u postupku pristupanja Uniji. Proces stabilizacije i pridruivanja je doveo do

znaajnih institucionalnih promjena i jaanja nadlenosti dravnih institucija (Hodi, 2007:
159). injenica da nije propisan odreeni institucionalni model, pruila je mogunost
dravama u procesu pristupanja da izgrade institucije u skladu s vlastitom politikom
tradicijom i kulturom (Malov i Haughton, 2002). evidentno je da su se tokom Procesa
stabilizacije i pridruivanja nastojale sprovesti institucionalne reforme vidljive kroz
restrukturiranje postojeih institucija i osnivanje novih. Politiki, ekonomski i pravni kriteriji
moraju biti podrani odgovarajuom institucionalnom izgradnjom, odnosno jaanjem
institucija kako bi se mogli efikasno ispuniti svi zahtjevi. odreivanje prilagodbe administrativne strukture kao kriterija za lanstvo nastalo je kao odgovor na situaciju da su nove
tranzicijske drave potpisivale ugovore o pridruivanju ili tzv. evropske ugovore i otpoele
s implementacijom legislative, a da prethodno nisu osigurale odgovarajue institucionalne
kapacitete koji bi mogli podrati implementaciju (ramljak, 2004: 31).
4.3.1. Uloga Direkcije za evropske integracije
U cilju realizacije stratekog cilja prijem u lanstvo evropske unije u 2002. godini je
osnovano Ministarstvo za evropske integracije BiH kojem je dodijeljena uloga koordinatora
pomoi evropske unije. Ubrzo je navedeno Ministarstvo bilo transformirano u direkciju za
evropske integracije BiH. danas je direkcija za evropske integracije kljuni akter u procesu
evropske integracije Bosne i Hercegovine. ona je osnovana kao stalno tijelo vijea ministara
BiH, koje je neposredno odgovorno predsjedavajuem vijea ministara BiH, u cilju djelotvornijeg obavljanja zadataka i aktivnosti institucija vlasti koje se poduzimaju u vezi s
integracionim procesom Bosne i Hercegovine. Postojeim materijalnim i procesnim
propisima definirane su uloge, prava, obaveze i odgovornosti u procesu usklaivanja
bosanskohercegovakog pravnog sistema sa standardima evropske unije (i to l. 23. Zakon
o vijeu ministara BiH; l. 18. Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave; l. 6.3.,
12.a i 31.f Poslovnika o radu vijeu ministara BiH). vanost uloge direkcije za evropske
integracije vidljiva je i iz odgovornosti koje su joj dodijeljene: koordiniranje poslova na
usklaivanju pravnog sistema Bosne i Hercegovine sa pravnom teevinom; provjera
usklaenosti svih nacrta zakona i propisa koje vijeu ministara dostavljaju ministarstva i
upravne organizacije sa pravnom teevinom; koordinacija provoenja odluka koje donose
nadleni dravni organi i institucije entiteta i Brko distrikta Bosne i Hercegovine u odnosu
na sve aktivnosti potrebne za evropske integracije; uee u aktivnostima ili izrada nacrta
zakona, drugih propisa i smjernica koji se odnose na izvravanje poslova koje je Bosne i
Hercegovina duna poduzimati u procesu ukljuivanja u evropske integracije; djelovanje
kao glavni operativni partner institucija evropske unije u Procesu stabilizacije i pridruivanja;
uspostava funkcionalnog odnosa s ministarstvima, upravnim organizacijama i entitetskim
vladama povodom pitanja koja se odnose na evropsku integracionu strategiju i politike,
usklaivanje zakona i koordinaciju pomoi.
U pogledu implementacije pravnog naslijea, potrebno je izdvojiti organizacionu jedinicu
direkcije za evropske integracije, odgovornu za poslove koji se odnose na usklaivanje
541
Dina Bajraktarevi
pravnog sistema Bosne i Hercegovine sektor za harmonizaciju pravnog sistema u ijem

je djelokrugu izmeu ostalog, i:
osiguranje sistematskog rada na harmonizaciji domae legislative s pravnom
teevinom;
provjera usaglaenosti svih nacrta zakona i drugih propisa koje vijeu ministara BiH
dostavljaju ministarstva i upravne organizacije;
sudjelovanje u planiranju zakonodavne dinamike Parlamentarne skuptine BiH i
pruanje strune pomoi u planiranju zakonodavne dinamike entitetskih
parlamenata/skuptina;
saradnja i operativni kontakti s relevantnim dravnim i entitetskim institucijama, te
drugim relevantnim partnerima u ovom segmentu;
pomo, struna i tehnika podrka tokom procesa izrade nacrta propisa i ocjene
uinka.
5. PREDPRISTUPNA FINANSIJSKA POMO

evropska unija je od 1991. godine dravama s prostora zapadnog Balkana dodijelila, kroz
razne programe pomoi, 6,8 milijardi eura. Kljuni instrumenti finansijske podrke Bosni i
Hercegovini od 1995. godine bili su programi PHare,10 oBnova i Cards. Prva dva
programa imala su za cilj saniranje posljedica ratnih razaranja i drutvene i privredne
stagnacije, dok je Cards bio novi program usmjeren na finansijsku podrku institucionalne
izgradnje Bosne i Hercegovine, odnosno pruanju potpore u Procesu stabilizacije i pridruivanja (Uredba 2666/2000). Projekti Cards-a zajedno s prethodnim programima
evropske unije u Bosni i Hercegovini bili su realizirani u okviru centralizovanog sistema ili
indirektnog centralizovanog sistema, tj. dekoncentrisanog sistema upravljanja programima
evropske unije (deraji, 2007: 13). Putem programa Cards, u razdoblju od 2000. do 2006.
godine sredstva su bila usmjerena ka postizanju etiri glavna cilja:
1. rekonstrukcija, demokratska stabilnost, pomirenje i povratak izbjeglica;
2. institucionalni i zakonodavni razvoj, ukljuujui usklaivanje s normama i pristupima
evropske unije, kako bi se poduprijelo demokraciju i vladavinu prava, ljudska prava,
civilno drutvo i medije, te otvaranje gospodarstva slobodnoga trita;
3. odrivi gospodarski i socijalni razvoj, ukljuujui strukturnu reformu; te
4. promoviranje bliih odnosa i regionalne suradnje izmeu drava
lanica evropske unije i drava kandidatkinja srednje evrope
(http://www.delbih.ec.europa.eu/?akcija=clanak&Cid=41&jezik=1&Lid=14).
10
Program PHare osnovan je jo 1989. godine kao podrka procesu ekonomskih i politikih reformi u
Maarskoj i Poljskoj. tokom vremena on prerasta okvire navedenih drava i obuhvaa i ostale drave u
regiji uz stalno poveavanje budeta. U poetku je bio usmjeren na trenutne potrebe ekonomske
tranzicije i institucionalnih reformi. napretkom tranzicije u program se ukljuuju i elementi ulaganja i
dugoronog ekonomskog razvoja.
542
Cards od 2007. godine zamjenjuje novi instrument za pretpristupnu podrku iPa (Uredba
1085/2006). Glavni cilj instrumenta za pretpristupnu pomo je da pomogne Bosni i
Hercegovini da se suoi sa izazovima evropskih integracija, da provede reforme neophodne
kako bi Bosna i Hercegovina ispunila uslove za lanstvo u evropskoj uniji, napredovala u
Procesu stabilizacije i pridruivanja i uspostavila temelje neophodne za ispunjenje kopenhagenskih kriterija za lanstvo u evropskoj uniji (http://www.delbih.ec.europa.eu/
?akcija=vijesti&akcija2=pregled&jezik=1&id=278).
iPa obuhvaa pet razliitih komponenti: podrka u tranziciji i institucionalna izgradnja;
regionalna i prekogranina saradnja; regionalni razvoj; razvoj ljudskih resursa; i razvoj
ruralnih podruja. Prve dvije komponente se odnose i na zemlje potencijalne kandidate i
na zemlje kandidate, dok se tri posljednje odnose samo na zemlje kandidate. Budui da
jo uvijek nema status kandidata za lanstvo, Bosna i Hercegovina moe da koristi samo
djelomino sredstva iz iPa programa, drugim rijeima Bosna i Hercegovina moe raunati
na pomo u dvije od pet oblasti koje se mogu finansirati putem iPa programa: pomo u
tranziciji i institucionalna izgradnja i prekogranina saradnja to je regulirano u lanovima
8. i 9. Uredbe 1085/2006. U izvjetaju o napretku Bosne i Hercegovine naznaeno je da je
program iPa 2010 s ukupno dodijeljenih 98,3 miliona eura usmjeren na politiki kriterij
(socijalnu ukljuenost, kulturno naslijee, provedbu zakona, mjere za borbu protiv korupcije,
reformu pravosua i javne uprave) i na vodovodnu infrastrukturu, carinu, ruralni razvoj i
iskorjenjivanje ivotinjskih bolesti (evropska komisija, 2010:6).11 Bitno je naglasiti da su
uoeni odreeni problemi prilikom koritenja meunarodne pomoi od strane Bosne i
Hercegovine Bosna i Hercegovina openito u koritenju meunarodne pomoi ima
pasivnu ulogu, ulogu pacijenta iji se zadatak svodi na primanje terapije, jer nema
uspostavljen sistem koordinacije pomoi koju dobiva od razliitih meunarodnih subjekata
niti mehanizme za aktivno uee u njenom oblikovanju i realizaciji; prisutno je nedovoljno
poznavanje decentraliziranog sistema upravljanja pomoi evropske unije, vanost njegovog
uspostavljanja u skorijem periodu i uope njegovog znaaja za napredak Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija, s obzirom na koritenje pojedinih instrumenata
pomoi i pripreme Bosne i Hercegovine za koritenje fondova Unije nakon prijema u
lanstvo; i prisutno je nedovoljno poznavanje zahtjeva koje ovaj proces namee zemlji,
poevi od razvijanja odreenih operativnih principa, odgovornosti glavnih aktera u sistemu
i potrebne strukture za realizaciju decentralizacije (deraji, 2007: 19).
na temelju prethodno navedenog, evidentno je da se pred Bosnom i Hercegovinom nalazi
ozbiljan zadatak koji podrazumijeva ozbiljniji pristup koritenju programa pomoi, odnosno
preuzimanje odgovornosti i promjena dosadanjeg pasivnog statusa u status aktivnog
uesnika, to e u konanici doprinijeti njenom napretku u procesu evropskih integracija.
11
Pored toga Bosna i Hercegovina uestvuje u viekorisnikim programima iPa-e, ukljuujui i iPa krizni
paket iz 2008. godine kao odgovor na finansijsku krizu.
543
Dina Bajraktarevi
6. EVROPSKA UNIJA U BOSNI I HERCEGOVINI

Prisustvo evropske unije u Bosni i Hercegovini posebno je osnaeno posljednjih godina u
svjetlu njenog nastojanja da postane lanica evropske unije. evropska unija je prisutna u
Bosni i Hercegovini putem: specijalnog predstavnika evropske unije (eUsr) za Bosnu i
Hercegovinu, eUFor-a i Policijske misije evropske unije (eUPM). Kao kljuni segment
prisutnosti Unije u Bosni i Hercegovini se moe izdvojiti specijalni predstavnik evropske
unije budui da je njegov osnovni zadatak da osigurava usklaen i dosljedan pristup Unije
izgradnji samoodrivog mira i stabilnosti, odnosno evropskoj integraciji Bosne i Hercegovine. Mandat specijalnog predstavnika proistie iz politikih ciljeva evropske unije u
Bosni i Hercegovini. on ujedno obnaa i dunost visokog predstavnika meunarodne
zajednice u Bosni i Hercegovini sa zadatkom da nadgleda implementaciju dejtonskog
mirovnog sporazuma, kao i da pomae napredak BiH u procesu stabilizacije i pridruivanja.
Kao krajnji cilj koji je izdvojen u okviru mandata specijalnog predstavnika, oznaena je
pomo Bosni i Hercegovini da postane stabilna, odriva, mirna i multietnika drava, koja
mirno sarauje sa svojim susjedima.12
Primarni cilj osiguranja stabilnosti u dravi evropska unija nastojala je ostvariti slanjem
dvije misije u okviru evropske politike za odbranu i sigurnost: Policijske misije evropske
unije i eUFor-a. Kao dio pristupa ire vladavine zakona u Bosni i Hercegovini i u regiji,
Policijska misija evropske unije osnovana je u januaru 2003. godine kao zamjena za Unove Meunarodne policijske snage (iPtF). Policijska misija ima za cilj da formira odrive,
profesionalne i multietnike policijske snage u BiH, koje e djelovati u skladu s najboljim
evropskim i meunarodnim standardima (http://www.eupm.org/overview.aspx). to se
nastoji ostvariti kroz mentorstvo, monitoring i inspekciju aktivnosti. Misija djeluje u skladu
s obavezama koje su dio procesa stabilizacije i pridruivanja evropske unije, posebno u
oblastima borbe protiv organiziranog kriminala i policijske reforme. takoer, ima vodeu
ulogu u koordinaciji uloge policijskih snaga u naporima koji se poduzimaju u skladu s
evropskom vanjskom i sigurnosnom politikom u borbi protiv organiziranog kriminala.
U decembru 2004. godine, evropska unija je otpoela vojnu mirovnu operaciju u Bosni i
Hercegovini tako to je zamijenio postojeu nato-ovu sFor Misiju.13 Kljuni zadaci ove
Misije su podrka Meunarodnom krivinom sudu za ratne zloine poinjene na tlu bive
12
13
Kako bi se ostvarili navedeni ciljevi, specijalni predstavnik evropske unije: prua savjet Uniji i podrku
politikim procesima, ukljuujui proces ustavne reforme; promovira ukupnu politiku koordinaciju
evropske unije, pospjeuje unutarnju koordiniranost i povezanost te osigurava da djelovanje evropske
unije bude dosljedno i usklaeno; eUFor-u i Policijskoj misiji evropske unije daje politike smjernice o
Bosni i Hercegovini, nadgleda aktivnosti u oblasti vladavine prava i u tom kontekstu savjetuje institucije
evropske unije; podrava pripremu i implementaciju restrukturiranja policije i prua podrku za ojaan
i djelotvorniji sistem krivinog pravosua; uestvuje zajedno s relevantnim organima vlasti u Bosni i
Hercegovini u njihovoj potpunoj saradnji sa Meunarodnim krivinim sudom za bivu Jugoslaviju; i
doprinosi razvoju i konsolidaciji potivanja ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Misija je nazvana aLtHea prema grkoj boici zacjeljivanja.
544
Jugoslavije i relevantnim dunosnicima, a podrka ukljuuje hapenje osumnjienih za

ratne zloine, te obezbjeivanje sigurnog okruenja u kojem policijske snage mogu
djelovati protiv organiziranog kriminala.14
Pored navedenih segmenata evropskog prisustva potrebno je napomenuti da delegacija
evropske komisije u Bosni i Hercegovini djeluje od 10. jula 1996. godine. delegacija ima
kljunu ulogu u davanju vanjske podrke Bosni i Hercegovini, odnosno ima vanu ulogu u
provoenju zajednike vanjske i sigurnosne politike osiguravajui redovne politike analize,
obavljajui procjene zajedno s predstavnicima ambasada drava lanica i dajui doprinos
procesu donoenja odluka. delegacija evropske komisije u Bosni i Hercegovini ima etiri
glavne oblasti djelovanja, to je ini jednom od najveih u svijetu.
ZAKLJUAK
odreivanje trenutnog poloaja Bosne i Hercegovine u procesu evropskih integracija
predstavlja izuzetno sloen zadatak koji zahtijeva iscrpnu analizu postojeeg pravnog,
ekonomskog i politikog okvira, kao i poznavanje sutinskih karakteristika procesa
integracije, odnosno zahtjeva kojima je uvjetovano lanstvo. Prema posljednjim izvjetajima
o napretku Bosne i Hercegovine u Procesu stabilizacije i pridruivanja oito je da drava
stagnira, a to je posebno izraeno u pogledu ekonomskih kriterija za lanstvo. Uzroke za
to treba traiti prvenstveno u politikom vodstvu drave, koje izuzev postignutog konsenzusa u pogledu vanjskopolitikog cilja pridruivanja evropskoj uniji, nije postiglo
konsenzus u pogledu bilo kojeg drugog pitanja ije rjeavanje uvjetuje pridruivanje. tako
nisu provedene ustavne reforme koje bi otklonile postojee tekoe u funkcioniranju drave,
niti su poduzete ekonomske reforme s ciljem stvaranja jedinstvenog ekonomskoj prostora.
ionako lou startnu poziciju Bosne i Hercegovine dodatno je oteala finansijska kriza koja
je zahvatila dravu tokom posljednjeg kvartala 2008. godine i prouzrokovala znaaje
privredne i socijalne probleme. Kao ilustracija trenutnog poloaja Bosne i Hercegovine
moe posluiti zakljuak iznesen od strane evropske komisije u redovitom izvjetaju o
napretku da je Bosna i Hercegovina postigla veoma ogranien napredak u uspostavljanju
funkcionalnih i djelotvornih struktura vlasti na dravnom nivou uslijed nedostatka
koordinacije, nacionalnih tenzija, nedostatka resursa, rascjepkanog voenja politike izmeu
drave i entiteta i dupliranja nadlenosti koje dovodi do poveanih administrativnih
trokova. imajui u vidu da se prethodno navedeno odnosi samo na dio politikih kriterija
ije ispunjenje uvjetuje lanstvo, kao i da je ostatak izvjetaja o napretku Bosne i
Hercegovine za 2010. godinu u istom ili slinom duhu napisan, zakljuak koji neminovno
proizlazi glasi: Bosna i Hercegovina je jo uvijek daleko od stjecanja statusa punopravnog
lana evropske unije.
14
Broj vojnika je nedavno smanjen i trenutno iznosi 2.500.
545
MEUNARODNE ORGANIZACIJE
Nedad Smailagi
Saetak openito govorei, meunarodne organizacije su tekovina dvadesetog stoljea koje se
osnivaju s ciljem ostvarivanja odreenih interesa. lanice tih organizacija su najee
drave kao osnovni subjekti meunarodnog prava. Bosna i Hercegovina, kao i sve druge
moderne zemlje, je prisutna u lanstvu i aktivnostima meunarodnih organizacija kojima
se ureuju savremeni meunarodni odnosi na regionalnom i univerzalnom planu. Cilj
ovog rada je da predstavi, u kratkim crtama, meunarodne organizacije u sistemu
savremenih meunarodnih odnosa, i to kroz prizmu Bosne i Hercegovine. ova tema dobija
na znaaju kada se uvidi da je Bosna i Hercegovina zemlja u tranziciji sa izraenim
euroatlantskim aspiracijama, a u kojoj istovremeno razliite meunarodne organizacije
imaju znaajan pravni, drutveni i politiki uticaj. nakon kratkog teorijskog uvoda u
meunarodne organizacije, rad prisustvo i aktivnosti meunarodnih organizacija u Bosni
i Hercegovini, posebno se analiziraju pojedine meunarodne organizacije od znaaja za
Bosnu i Hercegovinu. kancelarija visokog predstavnika analizira se u posebnom odjeljku,
kao i organizacije koje su prisutne u Bosni i Hercegovini kao to su organizacija ujedinjenih
nacija i njene specijalizirane agencije, te organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi i
Vijee Evrope.
Kljune rijei: meunarodne organizacije, dejtonski mirovni sporazum, visoki predstavnik, pojedine
meunarodne organizacije
UVOD
Bosna i Hercegovina (BiH) je drava koja je karakteristina po mnogo emu. Jedna od tih
specifinosti, barem kada je u pitanju njen drutveni, politiki i pravni poredak, svakako je
uloga meunarodnih organizacija akreditiranih u BiH. Kako je temeljni akt (dejtonski
mirovni sporazum) na kojem se zasniva dravnopravni poredak BiH ustvari meunarodni
ugovor kojim je okonan oruani sukob, i u okviru kojeg je i aneks iv, odnosno Ustav BiH,
BiH je vrlo specifian izuzetak, ali nije jedini primjer donoenja ustava instrumentima
meunarodnog ugovaranja (arevi, 2010: 325). dejtonskim mirovnim sporazumom
predviene su odreene ovlasti razliitih meunarodnih organizacija, ije aktivnosti, kako
emo kasnije vidjeti predstavljaju klju, uslovno reeno, funkcionisanja BiH. Uostalom, vojni
i civilni aspekti provoenja mirovnog sporazuma s ciljem postizanja trajnog mira povjereni
su meunarodnim organizacijama.
546
Cilj ovog rada je da predstavi meunarodne organizacije kao teorijski i praktini pojam, te
organizacije aktivne u BiH. s tim u vezi rad je, uslovno reeno, podijeljen na tri dijela. U
prvom dijelu daje se kratki teorijski uvod u meunarodne organizacije kao institucije
savremenog meunarodnog prava definie se pojam, struktura i vrste meunarodnih
organizacija. drugi dio rada daje pregled najznaajnijih meunarodnih organizacija
akreditovanih u BiH, i to predstavljajui ih openito, te posebno u kontekstu aktivnosti
konkretne organizacije u BiH. Konano, analizira se poloaj i uticaj meunarodnih
organizacija u BiH u treem dijelu rada.
1. MEUNARODNE ORGANIZACIJE:
KRATKI TEORETSKI UVOD
dvadeseto stoljee, a pogotovo vrijeme nakon zavretka drugog svjetskog rata, oznaava
se kao period intenzivne globalizacije i internacionalizacije. Padom eline zavjese krajem
osamdesetih godina XX stoljea meunarodni odnosi i politika platforma dobijaju novu
dimenziju. Faktori povezivanja meu dravama su razliiti, poevi od razvoja ekonomske
kooperacije, porasta razmjene, razvoja modernih sredstava komunikacije, medija i dr.
(sadikovi, 2004: 265). Povezivanje drava i drugih subjekata u organizacije internacionalnog
ili naddravnog karaktera predstavlja rezultat nastojanja da se odreena pitanja moraju
rjeavati na organiziran nain na nivou saradnje drava i drugih subjekata, a ne izolovanim
potezima pojedinih drava. U tom kontekstu, meunarodne organizacije danas predstavljaju jedan od najvanijih subjekata savremenih politikih odnosa i meunarodnog politikog sistema. dakle, uloga drave se mijenja na nain da iste postaju lanice razliitih
univerzalnih ili regionalnih organizacija s ciljem ostvarenja pojedinih vanih interesa. Kao
takve, meunarodne organizacije predstavljaju bolji forum za rjeavanje otvorenih pitanja
nego bilateralni odnosi, a jaanje svijesti o potrebi meunarodne saradnje tijesno je
povezano, pa i uslovljeno ekonomskim i tehnolokim razvojem (rai i dimitrijevi, 1988:
2; dimitrijevi et alia, 2005: 103; slomanson, 2005: 118). tome svjedoi podatak da danas
u svijetu postoji vie od 57000 razliitih meunarodnih organizacija i njihov broj konstantno
raste. to ilustruje podatak da je 1909. godine bilo ukupno 213 organizacija, 1960. godine
bilo ih je 1.422, a broj se svake godine rapidno poveava (slomanson, 2007: 118-9).
Meutim, u razumijevanju ove problematike ne treba izostaviti injenicu da je i dalje
suverenost osnovna odlika drave, odlika koja podrazumijeva vlast koja nije podlona
niijoj kontroli, neovisna o svakoj drugoj vlasti, a ije se odluke provode pod prijetnjom
legitimne i legalne prisile. suverenost kao bitna odlika drave, u odnosu na druge
drave izraava se u svojoj vanjskoj komponenti (vanjskoj suverenosti) kroz nezavisnost 1
i ravnopravnost 2 . dakle, drave su, formalno gledajui, nezavisne jedne od drugih i
1
2
nezavisnost jedne drave je injenica da drava ureuje drutveni ivot na vlastitom teritoriju i svoje
meunarodne odnose bez prisile drugih drava. (viskovi, 1997: 25).
ravnopravnost podrazumijeva da je drava u meunarodnim odnosima subjekt s jednakim osnovnim
547
Nedad Smailagi
meusobno ravnopravne. Upravo nezavisnost i ravnopravnost, kao bitni elementi vanjske

suverenosti drave u meunarodnom pravu predstavljaju kljune determinante platforme
na kojoj drave stupaju u meunarodne odnose. iz toga nuno proizlazi da svaka forma
organiziranja na meunarodnom nivou mora uvaavati elemente vanjske suverenosti
drava, to podrazumijeva odsustvo na meunarodnom nivou onakve vlasti kakvu susreemo u nacionalnom pravu i politikim sistemima drava. Zbog toga, naelo suverenosti
je jedno od temeljnih naela savremenog meunarodnog prava (imonovi, 2005: 17). to
za posljedicu ima nepostojanje npr. svjetskog parlamenta koji bi donosio obavezujue
norme ili pak svjetske vlade.
ipak, injenica je da postoje odreeni interesi i ciljevi koji se mogu ostvariti jedino udrui vanjem drava. iz tog razloga osnivaju se meunarodne organizacije u kojima drave, uz
potivanja njihove ravnopravnosti i nepriznavanja nikakve vie vlasti, zajedniki donose
odluke bitne za ostvarenje pojedinih vanih ciljeva i interesa kao faktora njihovog udruivanja (rai i dimitrijevi, 1988: 2; dimitrijevi et al., 2005: 103; slomanson, 2005: 118).
dakle, putem njih reena je protivrenost izmeu postojanja niza suverenih drava i
zahteva onih ljudskih delatnosti koje imaju svetske ili regionalne razmere i trae osnovu
iru od teritorije bilo koje drave (rai i dimitrijevi, 1988: 2). Ciljevi zbog kojih se osnivaju
meunarodne organizacije mogu biti, npr., ouvanje meunarodnog mira i sigurnosti (kao
to je oUn), borba protiv siromatva (kao to je Grupacija svjetske banke), trgovina (svjetska
trgovinska organizacija), unapreenje demokracije i ljudskih prava (vijee evrope) i sl.
Polazei od toga da su drave osnovni subjekti lanovi meunarodnih organizacija, kao
i to da je suverenost bitna karakteristika drava u nastupanju u meunarodnim odnosima,
postavlja se pitanje definicije ili pak odreivanja elemenata definicije meunarodnih
organizacija. Postoji vie naina.3 Funkcionalni pristup nam omoguava da shvatimo
pravima kao i sve ostale drave, i to neovisno o velikim razlikama u vojnoj, gospodarskoj i drugoj moi
to stvarno postoje meu dravama. (viskovi, 1997: 25-26).
tako, Shaw iznosi etiri mogua pristupa meunarodnim organizacijama ili institucijama. Prvi je
racionalistiki pristup koji naglaava da se svjetski poredak zasnovan na drutvu drava transformira u
istinsku svjetsku zajednicu zasnovanu na primjeni univerzalno prihvaenih moralnih i pravnih vrijednosti.
U tom kontekstu nastanak i razvoj npr. organizacije Ujedinjenih nacija se ne promatra vie kao koristan
nego kao neizbjean. drugim rijeima, racionalisti naglaavaju ulogu takvih institucija kao aktivnih
uesnika na svjetskoj sceni, a ne kao mehanizme koji pospjeuju uspjenost. Revolucionarni pristup
shvata meunarodne organizacije u smislu konkretnih ciljeva koji se njima nastoje postii. Za razliku
od racionalistikog pristupa, ovaj pristup shvata meunarodne organizacije kao nain postizanja
odreenih ciljeva, bez obzira na to kakve su prirode ti ciljevi. Realistiki pristup se fokusira na borbu za
vlast i premo i ne oslanja se na idealistike stavove. svjetska scena se shvata kao stalno i skoro haotino
preplitanje razliitih i sukobljivih interesa drava, dok se meunarodne organizacije i institucije shvataju
u kontekstu traenja dominacije u tom kontekstu. Za razliku od prethodna tri pristupa, funkcionalni
pristup se bazira na podruju meusobne zavisnosti drava koja podstie saradnju meu njima, s ciljem
to veeg pospjeenja saradnje na razliitim poljima (shaw, 2003: 11641165; slino Barkin, 2006: 9;
slomanson, 2005: 128). na tragu funkcionalistikog pristupa je i stav da dobrovoljno prihvaanje nekih
zajednikih smjernica pokazuje se kao jedino povoljno rjeenje za sve zainteresirane strane..., a da: U
548
Meunarodne organizacije
esenciju meunarodnih organizacija da se one stvaraju radi postizanja odreenih ciljeva.

taj pristup, istovremeno, rezultira njihovom velikom raznorodnou. Zbog toga, umjesto
sveobuhvatne definicije meunarodnih organizacija, smatramo cjelishodnijim istaknuti
pojedine elemente definicije meunarodnih organizacija. na prvom mjestu eli se istai
da je meunarodna organizacija trajni oblik meunarodne saradnje koja djeluje putem svojih
stalnih organa. drugi bitan element je da drave moraju biti lanice meunarodnih
organizacija, uz mogunost da druge meunarodne organizacije ili nesamostalne teritorije
budu takoer lanovi organizacije. takoer, meunarodne organizacije se osnivaju saglasnou svojih lanica, najee meunarodnim ugovorom ili drugim dokumentom iste pravne
snage. Konano, u obavljanju svojih zadataka meunarodne organizacije imaju odreenu
samostalnost u odnosu na svoje lanice (dimitrijevi et al., 2005: 105). Kada se sve ovo ima
u vidu, meunarodne organizacije onda predstavljaju multilateralnim ugovorima osnovane
trajne oblike institucionalizovanog optenja tri ili vie drava, s posebnim statusom i stalnim
organima, a u okviru kojih se, na nain predvien statutima i drugim osnovnim dokumentima organizacija, odvijaju procesi multilateralnog pregovaranja i zajednikog odluivanja
drava-lanica u odgovarajuim oblastima meunarodne saradnje (rai i dimitrijevi,
1988: 12, slomanson, 2007: 118).
Kada se govori o strukturi meunarodnih organizacija, uz uvaavanje raznovrsnosti moguih pojavnih oblika, istie se nekoliko organa. Prvi od tih organa je organ plenarne prirode,
s najee najirim statutarnim ovlatenjima, u ijem sastavu su predstavljene sve dravelanice organizacije (skuptina). Pored plenarnog organa, u strukturi meunarodnih
organizacija uvijek se nalazi organ manjeg sastava i sa uim nadlenostima, ali koji se ee
zasjeda nego plenarni organ. Primjer takvog organa je, kada je u pitaju oUn, vijee
sigurnosti. takoer, strukturalna organizacija meunarodnih organizacija poznaje i upravni
(administrativni) organ ili sekretarijat sastavljen od odreenog broja slubenika i namjetenika te organizacije, a ne predstavnika drava.
Potrebno se je ukratko osvrnuti i na pravni subjektivitet meunarodnih organizacija. Kada
se govori o meunarodnopravnom subjektivitetu, Meunarodni sud, kao glavni sudski
organ oUn, u savjetodavnom miljenju4 zakljuio je da, iako Povelja oUn izriito ne daje
meunarodnopravni subjektivitet, isti postoji u odnosu na ciljeve i naela zbog kojih drave
stvorile oUn. Prema tome, subjektivitet postoji ako meunarodna organizacija ima sposobnost da posjeduje prava i obaveze u skladu s meunarodnim pravom i ako ima
autonomiju u tom djelovanju (dimitrijevi et al., 2005: 109).
danas postoje razliite vrste meunarodnih organizacija, zavisno od toga kakvi se kriteriji
uzimaju u obzir. Prema tradicionalnom pristupu (slomanson, 2007: 128), meunarodne
organizacije dijele se prema sljedeim kriterijima (rai i dimitrijevi, 1988: 21): irina
meusobno ovisnom svijetu, dominacija postaje neprihvatljiv nain rjeavanja sukoba interesa
(imonovi, 2005: 23).
Reparations for injuries Suffered in the Service of the United nations, Advisory opinion, international Court
of Justice (1949): 174.
549
Nedad Smailagi
lanstva, stepen otvorenosti za stupanje u lanstvo, trajnost, oblast djelovanja, te ovlatenja

organizacije. Prema irini lanstva, organizacije mogu biti univerzalne i regionalne.
Univerzalne organizacije nastoje u svom lanstvu obuhvatiti sve zemlje svijeta, ili zemlje
iz svih dijelova svijeta. U tom smislu istiu se oUn i neke njene podorganizacije kao univerzalne. takoer, prema konvenciji o predstavljanju drava u njihovim odnosima s meunarodnom organizacijama univerzalnog karaktera iz 1975. godine odreuje u smislu te
konvencije: izraz meunarodna organizacija univerzalnog karaktera podrazumijeva
organizaciju ujedinjenih nacija, njene specijalizirane ustanove, Meunarodnu agenciju za
atomsku energiju i sline organizacije iji su sastavi i nadlenosti svjetskih razmjera. (lan
1 Konvencije) regionalne organizacije u svom lanstvu obuhvataju drave jednog
geografskog podruja. U takve organizacije, kada je evropski kontinent u pitanju, spadaju
vijee evrope ili pak evropska unija, a na ostalim kontinentima to su arapska liga,
organizacija amerikih zemalja i sl. Kada je u pitanju stepen otvorenosti, organizacije se
dijele na otvorene i zatvorene, zavisno od mehanizama prijema u lanstvo. rai i dimitrijevi istiu da se u irem smislu otvorenim organizacijama smatraju one koje uz draveosnivae primaju sve ostale drave koje to ele, pod istim uslovima i bez diskriminacije. s
druge strane, zatvorene organizacije primaju u lanstvo odreene kategorije drava, ili ih
pozivaju u lanstvo (1988: 22). Prema trajnosti, meunarodne organizacije dijele se na
stalne i privremene. trajnost organizacije prvenstveno zavisi od ciljeva, a odreena je
namjerom drava-osnivaa ili kroz statut organizacije. U praksi preovladavaju stalne
meunarodne organizacije, dok se privremene osnivaju na odreeni period ili do ispunjenja
prethodno postavljenog cilja. Kada se uzme u obzir podruje djelovanja, meunarodne
organizacije dijele se na ope i specijalizirane. ope meunarodne organizacije su one ije
podruje djelovanja obuhvata irok spektar pitanja od meunarodnog interesa, dok se
specijalizirane organizacije bave nekom uom, specijaliziranom oblau (kao to su nauka,
zdravstvo, turizam, razvi vidovi saobraaja i sl.). Prema ovlatenjima, meunarodne
organizacije dijele se na deliberativne, operativne i naddravne (supranacionalne).
deliberativne organizacije, oslanjajui se multilateralna pregovaranja, ovlatene su za
razmatranje pitanja od zajednikog interesa i usmjerene su na traenje iroke mjere
saglasnosti izraenoj u preporuci upuenoj dravama-lanicama te organizacije (rai i
dimitrijevi, 1988, 23). takvi dokumenti, u formi preporuke nemaju pravno obavezujui
karakter, a njihovo eventualno izvravanje ostaje u domenu nadlenosti drava-lanica.
operativne organizacije ovlatene su da izvravaju konkretna pitanja i projekte na nain
da djeluje samostalno u svim aspektima izvravanja povjerenih zadataka, dok opu politiku
i naelna rjeenja odreuju drave-lanice. naposljetku, naddravne ili supranacionalne
meunarodne organizacije imaju ovlatenja da donose odluke koje e se sprovoditi
neposredno na teritoriji drava-lanica organizacije. takve organizacije, kako istiu rai i
dimitrijevi, imaju zakonodavnu, izvrnu i sudsku vlast (1988: 23). Kada je u pitanju
ova vrsta organizacija, onda se moe rei da se one nalaze izmeu meunarodne organizacije i konfederacije, a danas u tom smislu se moe govoriti jedino o evropskoj uniji kao
supranacionalnoj meunarodnoj organizaciji.
550
Konano, potrebno je istai jo jednu znaajnu podjelu meunarodnih organizacija, a to

je podjela na meunarodne vladine i nevladine organizacije, zavisno od toga da li se kao
osnivai i lanovi organizacije nalaze drave ili ne. Kao lanovi meunarodnih nevladinih
organizacija mogu biti pojedinci (npr., amnesty international) i razliite organizacije (kada
je sport u pitanju tu je, npr., Meunarodni olimpijski komitet i sl.). Kada se uzme u obzir
ukupan broj meunarodnih organizacija u svijetu, vie od 87% ili preko 50 000 njih su
nevladine organizacije.
2. PREGLED MEUNARODNIH ORGANIZACIJA U BIH

2.1. KANCELARIJA VISOKOG PREDSTAVNIKA U BIH
Zakljuenjem opeg okvirnog sporazuma za mir u krajem 1995. godine nije samo okonan
oruani sukob, nego je uspostavljen novi pravni poredak BiH. s ciljem uspjene provedbe
mirovnog sporazuma uspostavljena je Kancelarija visokog predstavnika u BiH (e. office of
the High Representative in Bosnia and Herzegovina, oHr), ad hoc meunarodna organizacija
koja e se baviti nadzorom i osiguranjem provedbe civilnih aspekata mirovnog sporazuma.
na elu oHr-a nalazi se visoki predstavnik kojeg imenuje vijee sigurnosti oUn. danas je
visoki predstavnik ujedno i specijalni predstavnik evropske unije u BiH, na osnovu odluke
vijea za ope poslove pri evropskoj uniji iz februara 2002. godine. oHr je organizacija sa
snanim uticajem u politikom ivotu BiH i predmet je stalne kritike. visoki predstavnik
raspolae s nekim vandemokratskim metodama s ciljem uspjene provedbe mirovnog
sporazuma. od 2002. godine, visoki predstavnik u procesu civilne provedbe Mirovnog
sporazuma, s ciljem poveanja efikasnosti rada, eliminacije preklapanja aktivnosti i
odgovornosti koordinira aktivnosti meunarodne zajednice kroz odbor efova vodeih
meunarodnih organizacija u ijem sastavu se nalaze, pored visokog predstavnika, elnici
eUFor-a, nato-a, osCe-a, eUPM-a, UnHCr-a i evropske komisije u BiH. stoga, u ovom
dijelu ispitaemo ovlatenja i znaaj oHr-a u BiH.
ovlatenja visokog predstavnika proistiu iz aneksa 10. sporazuma i kreu se u okviru
civilnog aspekta njegove implementacije, u smislu da visoki predstavnik ima konanu
nadlenost njegove interpretacije u dijelu koji se odnosi na njegove civilne aspekte. Pojam
civilni aspekti pokriva iroku oblast djelatnosti i pravaca djelovanja, a u sporazumu su
navedene samo neke od njih, kao to su: nastavak pruanja humanitarne pomoi, obnova
infrastrukture i privrede, uspostavljanje politikih i ustavnih institucija BiH, promocija i
zatita ljudskih prava, povratak izbjeglica i sl. (l. 1(1) aneksa 10.). lanom 2. aneksa 10.
sporazuma, predviena su sljedea ovlatenja visokog predstavnika:
(i) praenje implementacije mirovnog procesa,
(ii) ostvarivanje bliske saradnje sa stranama potpisnicama sporazuma u cilju afirmacije
punog potivanja svih civilnih aspekata sporazuma,
551
Nedad Smailagi
(iii) koordinacija aktivnosti meunarodnih civilnih organizacija i agencija u BiH s ciljem

implementacije civilnih aspekata Mirovnog sporazuma, uz uvjet potovanja
samostalnosti tih organizacija od strane visokog predstavnika u okviru njihovog
djelokruga, ali s mogunou davanja opih smjernica po potrebi u vezi s uticajem
njihovih aktivnosti na implementaciju Mirovnog sporazuma,
(iv) pomaganje, kada je to neophodno, u rjeavanju svih potekoa koje se jave u vezi
s implementacijom civilnog dijela sporazuma,
(v) uee na sastancima organizacija donatora, i
(vi) periodino izvjetavanje o postignutom napretku oUn-u, evropskoj uniji, sad-u,
ruskoj Federaciji i drugim zainteresiranim vladama, stranama i organizacijama. iz
navedenog proizlazi da je obaveza visokog predstavnika da omogui nesmetanu
provedbu mirovnog sporazuma.
Meutim, kako je to venecijanska komisija u svom miljenju istakla, mandat visokog
predstavnika nije u potpunosti precizno definisan mirovnim sporazumom, i u inicijalnoj
fazi (do 1997. godine), visoki predstavnik nije koristio pravno obavezujua sredstva, to se
pokazalo nedovoljnim za uspjenu provedbu mirovnog procesa.
ovlatenja visokog predstavnika, meutim, detaljnije su rastumaena na sjednici vijea za
implementaciju mira odranoj u Bonu (sr njemaka) u decembru 1997, iz ega su proizila,
iroj javnosti poznatija kao tzv. bonska ovlatenja visokog predstavnika. naime, njegova
konana nadlenost u dijelu civilne implementacije sporazuma podrazumijeva donoenje
obavezujuih odluka kako on smatra za neophodno o sljedeim pitanjima, koja su kao
takva navedena u Zakljucima sa sjednice vijea:
vrijeme, mjesto i predsjedavanje sastancima zajednikih institucija,
druge mjere pri osiguranju implementiranja mirovnog sporazuma u cijeloj Bosni i

Hercegovini i njenim entitetima, kao i neometanog rada zajednikih institucija.
donoenje privremenih mjera koje stupaju na snagu kad strane nisu u stanju da
dou do sporazuma, koje vae dok Predsjednitvo BiH ili vijee ministara BiH ne
usvoje odluku u vezi s datim pitanjem u skladu s mirovnim sporazumom,
dalje se, u okviru Zakljuaka, istie da takve mjere mogu ukljuivati aktivnosti protiv osoba
koje obavljaju javnu slubu, ili funkcionera koji izostaju sa sastanaka iz neopravdanih
razloga, ili za koje visoki predstavnik smatra da naruavaju pravne obaveze ustanovljene
Mirovnim sporazumom ili rokove za njihovo ispunjenje. ta ovlatenja, dakle, podrazumijevaju nametanje pravno obavezujuih akata na svim nivoima vlasti u BiH, ukljuujui
zakone i amandmane na entitetske ustave i uklanjanje s funkcije dravnih slubenika ili
izabranih javnih zvaninika koji opstruiraju mirovni proces. Poseban naglasak, u tom smislu,
je na saradnji s Hakim tribunalom i drugim vanim politikim pitanjima.
ovlatenja visokog predstavnika, shvaena u smislu gornjih zakljuaka vijea za implementaciju mira, predstavljaju predmet stalne rasprave u smislu kompatibilnosti tih ovlatenja
552
u skladu s meunarodno priznatim demokratskim naelima i standardima. Generalno

gledajui, stav iz republike srpske ide u pravcu negativne kritike po ovom pitanju, dok iz
drugog bh. entiteta reakcije visokog predstavnika se smatraju sporadinim i zakanjelim.
Postoje miljenja da Kancelarija visokog predstavnika sa svojim ovlatenjima, kao simbol
jakog politikog uticaja meunarodne zajednice putem nedemokratskih metoda,
predstavlja kamen spoticanja u euroatlantskim integrativnim procesima BiH, i da u tom
smislu treba da se transformie u organ savjetodavnog karaktera kao predstavnik evropske
unije u BiH (ivani, 2005: 280-281). s druge strane, postoje miljenja da ovlasti BiH (dakle,
ovlasti na dravnom nivou) nemaju dovoljan intenzitet i kapacitet za dalje integrativne
procese. ispitujui sadraj ovlatenja visokog predstavnika, u odnosu na ovlatenja za
nametanje zakona, venecijanska komisija u pomenutom izvjetaju zakljuuje da je takav
aranman fundamentalno nekompatibilan s demokratskim karakterom drave i suverenitetom BiH i da to due postoji da je sve problematiniji. Meutim, venecijanska komisija
istovremeno istie da je zakonodavni proces u BiH nepotrebno teak i da je previe
mogunosti da se taj proces blokira zbog toga to pojedini politiki subjekti, podijeljeni
po nacionalnom avu, nisu u stanju ili nisu voljni da dou do saglasnosti u veini pitanja.
s tim u vezi, ovlatenja visokog predstavnika shvataju se kao sigurnosni ventil koji
omoguava da se donesu hitno potrebni zakonski tekstovi, a situacije i uslovi primjene
ovih ovlatenja ukazuju da su koriteni u najboljem interesu zemlje i da su bili neophodni
za provedbu reformi. Prema provedenim istraivanjima, u periodu od 1996. do 2007. godine
visoki predstavnik je u okviru zakonodavnih nadlenosti Parlamentarne skuptine BiH
nametnuo ukupno 112 zakona, i to najvie 2000. (20) i 2002. godine (24 zakona) (trnka et
al., 2009: 94-98). te intervencije, prema istom istraivanju, najee su bile u okviru reforme
pravosua (uspostavljanje dravnih pravosudnih institucija kao to su dravni sud i
tuilatvo, visoko sudsko i tuilako vijee i sl.), a zatim slijede oblasti dravljanstva, linih
i putnih isprava, dravne imovine, privatizacije, izbornog sistema, telekomunikacije i sl.
(trnka et al., 2009: 97).
Kada se govori o uklanjanju s funkcije dravnih slubenika ili izabranih javnih zvaninika
koji opstruiraju mirovni proces, potrebno je istai da se visoki predstavnik mnogo puta
koristio ovom ovlau. Postoje, manje-vie, tri okvirne situacije kada se ova mjera primjenjivala. Prva situacija vee se za razne opstrukcije u provedbi dejtonskog mirovnog
sporazuma, kao npr., u sluaju uspostavljanja paralelnih ustanova ili tzv. samouprava i sl.
druga situacija odnosi se na pitanja korupcije, pogreno upravljanje javnim sredstvima,
mijeanje u pravosue, neizvravanje sudskih presuda i sl. trea, i najea situacija, kada
su uglavnom u pitanju zvaninici republike srpske, vee se za skrivanje bjegunaca i
nesaradnju s Hakim tribunalom. takve odluke o momentalnom uklanjanju zvaninika s
poloaja ne podlijeu bilo kakvom albenom postupku ili sudskoj kontroli, a takoer
podrazumijevaju stupanja na javnu funkciju u budunosti. iako je Kancelarija visokog
predstavnika zapoela s procesom rehabilitacije pojedinih smijenjenih zvaninika,5
5
nedavni primjer tome je sluaj dragana Kalinia, nekadanjeg predsjednika narodne skuptine
republike srpske.
553
Nedad Smailagi
venecijanska komisija, zakljuujui da se o ovom ovlatenju visokog predstavnika moe

govoriti samo kao o privremenoj mjeri, preporuuje u pomenutom izvjetaju uspostavljanje
nezavisnog tijela sastavljenog od meunarodnih strunjaka (u formi komisije ili panela)
koje bi davalo saglasnost na takve odluke.
2.2. ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NACIJA I SPECIJALIZIRANE AGENCIJE
organizacija ujedinjenih nacija (eng. organization of the United nations, oUn) ili samo
Ujedinjene nacije (Un) je bez sumnje najznaajnija meunarodna organizacija dananjice,
ali i organizacija koja je do sada bila predmet snane kritike. osnovana je 1946. godine, po
zavretku drugog svjetskog rata, s opim ciljem ouvanja teko steenog mira i sigurnosti.6
U vrijeme osnivanja, izrazom Ujedinjene nacije nazivale su se saveznike zemlje u borbi
protiv sila osovine. danas, s 192 zemlje lanice oUn se smatraju univerzalnom meunarodnom organizacijom. Bosna i Hercegovina je primljena u lanstvo oUn od 22. maja
1992. godine, dok je Misija oUn takoer prisutna u Bosni i Hercegovini.
Ciljevi oUn openito se odnose na ouvanje meunarodnog mira i sigurnosti. s tim u vezi
vano je naglasiti se Poveljom oUn nastoji uspostaviti sistem kolektivne sigurnosti na nain
da se sve drave zajedniki suprotstavljaju svakome ko ugroava svjetski mir (dimitrijevi,
et al., 2005: 123). takav cilj mogue je jedino postii putem univerzalne organizacije kakva
je oUn.7 lanom 1. Povelje oUn utvreni su taksativno njeni ciljevi, i to: (i) odravanje mira
i sigurnosti, (ii) razvijanje meu nacijama prijateljskih odnosa zasnovanih na potovanju
naela ravnopravnosti i samoopredjeljenja naroda i preduzimanje drugih odgovarajuih
mjera radi uvrenja opeg mira, (iii) postizanje meunarodne saradnje rjeavanjem
meunarodnih problema, ekonomske, socijalne, kulturne ili humanitarne prirode, i
unapreenje i podsticanje potivanja prava ovjeka i osnovnih sloboda za sve, bez obzira
na rasu, spol, jezik ili vjeru, i (iv) da postane centar za usklaivanje akcija preduzetih radi
postizanja ovih zajednikih ciljeva. Kako se vidi, ovi ciljevi su iroko postavljeni, ime je
stvoren irok manevarski prostor u meunarodnim odnosima i politici oUn-a. od vremena
osnutka oUn-a do danas, mijenjali su se prioriteti u aktivnostima radi postizanja ovih ciljeva.
U jednom periodu su to bila pitanja dekolonijalizacije, samoodreenja ili pak aparthejda,
dok zadnji period karakterizira pojaan interes za ekonomska i razvojna pitanja (shaw,
2003: 1083). Formalno gledajui, ova injenica pokazuje mogunosti prilagodbe aktivnosti
oUn-a na trenutne svjetske potrebe i probleme. Meutim, drugo je pitanje koliko sutinski
oUn doprinosi razrjeenju aktuelnih svjetskih ili nekih drugih problema.8
6
Mi, narodi UJedninJeniH naCiJa reeni da spasemo budua pokoljenja uasa rata, koji je dvaput u
toku naeg ivota naneo oveanstvu neopisive patnje, ..., preambula Povelje oUn, Slubeni list dFJ,
br. 69/45.
Upravo iz tih razloga Liga naroda, koja se smatra preteom oUn, nije zaivjela. tadanje najmonije
zemlje svijeta, kao to su sjedinjene amerike drave (sad), njemaka ili sovjetski savez (sssr) ili nisu
nikako pristupile lanstvu ili su kratkotrajno bile lanice (dimitrijevi, et al., 2005: 123).
Po naem miljenju, novija historija ovih prostora to dobro ilustruje.
554
Povelja oUn takoer utvruje osnovna naela na kojima se temelji oUn. ta naela danas
se smatraju pravilima obiajnog meunarodnog prava. Prije svega, radi se o naelu
suverene jednakosti drava, ime se formalno proklamira da su sve drave lanice oUn
jednake u pravima i obavezama (l. 2(1)(1) Povelje).9 takoer, sve drave lanice moraju
savjesno (ili u dobroj vjeri) ispunjavati svoja prava i obaveze koje proistiu iz lanstva u
oUn (l. 2(1)(2) Povelje). vano je i naelo mirnog rjeavanja sporova, ime se praktino
zabranjuje upotreba sile, s ciljem ouvanja meunarodnog mira i sigurnosti (l. 2(1)(3)
Povelje). sve drave lanice se u svojim meunarodnim odnosima uzdravaju od prijetnje
upotrebe sile, ili upotrebe sile protiv teritorijalnog integriteta, ili politike nezavisnosti
svake drave, ili na svaki drugi nain protivan odravanju mira i sigurnosti, razvijanja meu
nacijama prijateljskih odnosa te posticanja meunarodne saradnje rjeavanjem razliitih
problema od meudravnog ili meunarodnog znaaja (l. 2(1)(4) Povelje). takoer,
propisano je naelo meusobnog, tj. zajednikog djelovanja drava lanica u okviru oUn
u svim akcijama u skladu s Poveljom, te istovremeno zabranjuje dravi lanici davanje
pomoi onoj dravi prema kojoj se preduzimaju preventivne ili prinudne akcije (l. 2(1)(5)
Povelje). Poveljom oUn zagarantovano je dravama lanicama nemijeanje oUn u stvarima
koje spadaju u unutranju nadlenost drava lanica, uz izuzetak djelovanja vijea sigurnosti
oUn temeljem Glave vii Povelje oUn, tj. radi ouvanja meunarodnog mira i sigurnosti.
oUn, kao sloena meunarodna organizacija, djeluje kroz est glavnih organa. to su: (i)
Generalna skuptina, (ii) vijee sigurnosti, (iii) ekonomsko i socijalno vijee, (iv) starateljsko
vijee, (v) Meunarodni sud i (vi) sekretarijat oUn. izmeu ovih organa izvrena je odreena
podjela zadataka. na primjer, dok je vijee sigurnosti primarno zadueno za odravanje
meunarodnog mira i sigurnosti, ekonomsko i socijalno vijee bavi se podsticanjem
meunarodne saradnje u ekonomskim, socijalnim, kulturnim, humanitarnim i drugim
pitanjima. Generalna skuptina kao plenarni organ u kojem su zastupljene sve drave lanice
oUn-a se, u pravilu, sastaje jednom godinje, i u svojoj nadlenosti ima irok inventar
ovlatenja (npr. budet, prijem novih, suspenzija i iskljuenje lanica, biranje lanica u druge
organe oUn i sl.). Meutim, znaajno ogranienje Generalne skuptine je to to ona nije
zakonodavni organ, njene odluke su u formi preporuka i nisu pravno obavezujue. Prema
tome: Generalna skuptina je, u osnovi, forum za raspravu, razmjenu ideja i diskusiju o
irokom spektru pitanja (shaw, 2003: 1090). odravanje mira i sigurnosti u nadlenosti je
Vijea sigurnosti. U skladu s Poveljom, on je zamiljen kao manji i operativniji organ od
Generalne skuptine (dimitrijevi, et. al., 2005: 128). Za razliku od Generalne skuptine,
vijee sigurnosti je u stalnom zasjedanju, s ciljem brze i efikasne akcije oUn, tj. da gasi
vatru tamo gdje se poar pojavi. vijee sigurnosti se sastoji od petnaest drava lanica,
od ega je pet stalnih lanica (sad, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska, ruska Federacija i
9
Koliko je formalna proklamacija ovog naela vidi se iz odredaba Povelje koje propisuju sastav vijea
sigurnosti oUn. ve u odredbi l. 23(1) Povelje drave lanice se stavljaju u neravnopravan poloaj,
propisujui da su pet stalnih drava lanica vijea sigurnosti sad, Ujedinjeno Kraljevstvo, Francuska,
rusija i Kina. nadalje, razvijena praksa ukazuje na neravnopravan poloaj i u pogledu sastava
Meunarodnog suda kao glavnog sudskog organa oUn, a razvijena praksa pokazuje da su uvijek tih
pet zemalja bile zastupljene i u sastavu Meunarodnog suda.
555
Nedad Smailagi
nr Kina), dok se ostalih deset nestalnih lanica rotira svake dvije godine.10 vijee sigurnosti
donosi odluke u formi rezolucija koje su obavezujue za sve lanice oUn.11 Ekonomsko i
socijalno vijee se bavi pitanjima unapreenja meunarodne saradnje meu dravama u
rjeavanju ekonomskih, socijalnih, kulturnih i humanitarnih pitanja. ovo tijelo i njegove
nadlenosti bitno razlikuje oUn od dotadanjih nastojanja meunarodnih udruivanja i
svedoi nastojanju da se obezbeenje mira shvati na dublji i sloeniji nain (rai i
dimitrijevi, 1988: 150).12 nadlenosti ekonomskog i socijalnog vijea odreene su Poveljom
oUn i svode se na prouavanja, davanja preporuka, pripremanje nacrta konvencija,
sazivanja meunarodnih konvencija i saradnje sa specijaliziranim agencijama oUn, u svrhu
poticanja i postizanja meunarodne saradnje s ciljem poveanja ivotnog standarda,
rjeavanja meunarodnih ekonomskih, socijalnih, zdravstvenih i srodnih problema i
meunarodne kulturne i prosvjetne saradnje i sveopeg potivanja i uvaavanja. Starateljsko
vijee, organ oUn, koje je obustavilo svoje djelovanje proglaenjem nezavisnosti posljednje
nesamostalne teritorije Palau 1994. godine, upravljalo je u skladu s Poveljom oUn
teritorijama koje se nalaze pod mandatom, ili pak koje su bile oduzete od neprijateljskih
drava kao posljedica drugog svjetskog rata i teritorije koje su se dobrovoljno stavile pod
taj reim. Meunarodni sud13 sa sjeditem u Hagu (nizozemska) je glavni sudski organ oUn,
nadlean da rjeava u dvije vrste sluajeva. Prvi sluaj odnosi se na davanje savjetodavnih
miljenja o bilo kojem pravnom pitanju po zahtjevu Generalne skuptine ili vijea sigurnosti
ili specijalizirane agencije oUn ako je Generalna skuptina ovlasti. druga vrsta sluajeva
su rjeavanje sporova (sporova u punom smislu rijei) izmeu drava lanica oUn koje
stupanjem u lanstvo ove organizacije ipso facto priznaju nadlenost Meunarodnog suda.
sud se sastoji od petnaest sudija koje biraju Generalna skuptina i vijee sigurnosti
posebnim glasanjem na period od 9 godina. dosadanja praksa pokazuje da je pet sudija
uvijek bilo iz pet zemalja stalnih lanica vijea sigurnosti, dok je ostalih deset sudija bilo iz
10
11
12
13
U sadanjem sazivu vijea sigurnosti je i Bosna i Hercegovina kao nestalna lanica u periodu od 2010.
do 2012. godine (a predsjedavala je ovim organom u januaru 2011. godine).
U procesu odluivanja svaka lanica ima jedan glas: u proceduralnim pitanjima odluke se donose
potvrdim glasanjem devet lanica vijea sigurnosti, dok se u svim ostalim pitanjima odluka donosi
takoer potvrdnim glasanjem devet lanica uz uslov da su sve stalne lanice vijea sigurnosti takoer
glasale potvrdno. iz ovog proizlazi da svaka stalna lanica ima pravo veta u procesu odluivanja. takvo
pravo stalnih lanica smatra se svojevrsnom diktaturom u demokratiji (slomanson, 2006: 143), jer veto
jedne ili vie stalnih lanica vijea sigurnosti moe paralizirati cjelokupni sistem oUn.
Za razliku od prethodnika, Lige naroda, organizacije koja se prvenstveno usredotoila na vojna i politika
pitanja, ciljevi oUn u pogledu postizanja meunarodne saradnje u ekonomskim, socijalnim, kulturnim
i humanitarnim pitanjima ine oUn mnogo cjelovitijom organizacijom u pogledu pristupa postizanju
ciljeva. tome svjedoi i injenica koliko se dugo oUn odrava kao primarna univerzalna meunarodna
organizacija (slomanson, 2006: 144).
ovaj sudski organ se u naem svakodnevnom jeziku i (naalost) strunim publikacijama naziva
Meunarodni sud pravde, izvodei iz naziva na engleskom jeziku international Court of Justice ili Cour
internationale de Justice na francuskom jeziku. U duhu naeg jezika i pravne terminologije, ispravnije je
prihvatiti naziv samo Meunarodni sud, zbog toga to u nas ne postoje sudovi pravde ili, a contrario,
krivde i slino, nego samo sudovi kao organi ustanovljeni ustavom i zakonom koji donose odluke u
raznovrsnim pravnim sporovima.
556
svih dijelova svijeta, rasporeenih na ravnopravnoj bazi. U odnosu na Bosnu i Hercegovinu,

ovaj sud je 2007. godine donio presudu u predmetu koji se odnosi na primjenu Konvencije
o sprjeavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. godine, kojeg je Bosna i Hercegovina
1993. godine pokrenula protiv tadanje savezne republike Jugoslavije. Konano, Sekretarijat
oUn je glavni administrativni organ na ijem se elu nalazi generalni sekretar kojeg bira
Generalna skuptina na prijedlog vijea sigurnosti. iako je glavni administrativni organ
oUn-a i u tom kontekstu ima ovlasti i obaveze podravanja rada ostalih organa organizacije,
generalni sekretar, takoer, ima izuzetno vaan uticaj u usmjeravanju tokova svjetske
politike. Povelja oUn generalnom sekretaru daje ovlast da vijeu sigurnosti skrene panju
na svako pitanje koje po njegovom miljenju moe da ugrozi ouvanje meunarodnog
mira i sigurnosti.14
2.2.2. Prisustvo OUN u BiH
odnose izmeu oUn i BiH diktira aktuelno drutveno-politiko stanje u BiH. ve je
pomenuto da je BiH postala lanicom oUn 22. maja 1992. godine, a rezolucijom vijea
sigurnosti oUn br. 1035 od 21. decembra 1995. godine uspostavljena je Misija oUn u BiH
koja se sastojala iz dvije komponente: policijske (eng. United nations international Police
task Force iPtF) i civilne komponente (eng. United nations Civilian office) s inicijalnim
jednogodinjim mandatom, koji se kasnije produavao, s ciljem provoenja i osiguranja
mira i sigurnosti na teritoriji BiH. U obavljanju svojih nadlenosti, Misija oUn blisko je
saraivala s drugim organizacijama i strukturama, kao to su nato misije u formi sFor-a,
kasnije iFor-a, te Kancelarijom visokog predstavnika u BiH. Prema izvjetaju Generalnog
sekretara oUn vijeu sigurnosti od 13. decembra 1995. godine,15 a u skladu s dejtonskim
mirovnim sporazumom, Misija oUn u BiH je bila nadlena za (i) tranziciju UnProFor-a u
multinacionalne snage za provedbu (iFor) u skladu s aneksom 1-a dejtonskog sporazuma,
(ii) koordinaciju zalaganja i doprinosa oUn u izgradnji mira, (iii) pruanje humanitarne
pomoi, (iv) deminiranje, (iv) civilnu policiju (iPtF), (v) ljudska prava, (vi) izbore, i (vii)
infrastrukturnu rehabilitaciju i obnovu ekonomije. Zadaci iPtF-a su: nadzor, savjetodavna
pomo, obuka i procjena policijskih struktura u BiH.
U dananje vrijeme, glavna pitanja za koja se veu aktivnosti oUn u BiH se odnose na
situaciju u zemlji openito, zatim odravanje meunarodne sigurnosti u smislu dobrosusjedskih odnosa, stabilnosti i razvoja u Jugoistonoj evropi. Pored toga, vana je
problematika borbe protiv terorizma, ljudskih prava i humanitarna pitanja, odnosi s Hakim
tribunalom i Meunarodnim krivinim sudom, prevencija konflikta u svijetu i odravanje
mira (u tom smislu BiH ukljuena je u mirovne operacije u etiopiji-eritreji, Haitiju, iraku,
afganistanu, Liberiji i sijera Leoneu), razoruanje i borba protiv aids-a. trenutno, BiH je
nestalna lanica vijea sigurnosti. oUn Misiju u BiH vodi rezidentni koordinator kao
predstavnik generalnog sekretara, i nalazi se na elu tima oUn agencija, ukljuujui i
14
15
lan 99. Povelje oUn.

oUn Secretary General Report of 13 december 1995, s/1995/1031.
557
Nedad Smailagi
finansijske organizacije kao to su svjetska banka i Meunarodni monetarni fond (iMF). U

okviru aktivnosti rezidentnog koordinatora su: podrka timu agencija oUn, implementacija
Milenijumskih razvojnih ciljeva, implementacija okvira za razvojnu pomo oUn-a,
zajedniko izvjetavanje, medijske aktivnosti, statistike inicijative i zajedniko programiranje tima oUn agencija.
2.2.2. Specijalizirane agencije OUN
sistem oUn ini i jedan broj specijalizovanih agencija pri oUn, kao samostalnih meunarodnih organizacija uspostavljenih od strane drava, s nadlenostima u usko odreenim
oblastima kao to su ekonomija, kultura, zdravlje i sl. (dimitrijevi et al., 2005: 130, shaw,
2003: 1095). U okviru oUn, njihovu koordinaciju s aktivnostima oUn koordinira ekonomsko
i socijalno vijee. status specijalizovane agencije meunarodna organizacija dobija
potpisivanjem ugovora s oUn, odnosno njegovim ekonomskim i socijalnim vijeem, na
osnovu l. 57. i 63. Povelje oUn. Kao i kod ostalih meunarodnih organizacija, a kako se
vidi i u donjem pregledu, u strukturalnoj organizaciji specijalizovanih agencija istiu se tri
opa organa: plenarni organ u kojem su zastupljene sve drave lanice. Zatim, plenarni
organ bira jedan organ manjeg obima ije su nadlenosti i zadaci izvrne prirode. takoer,
tu je jedan administrativni organ (sekretarijat) iji se zadaci odnose na tehnika pitanja.
U pregledu koji slijedi predstavljene su specijalizovane agencije oUn s naglaskom na ciljeve
i organe. ove agencije u BiH mogu biti prisutne na dva mogua naina: ili kroz vlastita
predstavnitva ili u sklopu Misije oUn u BiH.
Agencija
Ciljevi
Organi
Food and Agriculture

organization of the United
nations (FAo)
* podizanje standarda ishrane i ivota
organizacija ujedinjenih nacija

za ishranu i poljoprivredu
* unapreenje uslova seoskog

stanovnitva
* Konferencija
* vijee
* Generalni
sekretar
international Atomic Energy

Agency (iAEA)
* promocija sigurne upotrebe

nuklearnog i radioaktivnog materijala
* opa
konferencija
* odbor
guvernera
* uspostavljanje meunarodnog
standarda sigurnosti u zranom
prostoru
* skuptina
* vijee
* Generalni
sekretar
* unapreenje poljoprivredne
proizvodnje
Meunarodna agencija za
atomsku energiju
3
international Civil Aviation organization (iCAo)
* usvajanje preporuka o nainu rada

zemaljskih posada i posada u
zrakoplovima
Meunarodna organizacija za
civilno zrakoplovstvo
* formulisanje pravila koja vae u

zranom prostoru
558
Agencija
Ciljevi
Organi
international Fund for Agricultural development (iFAd)
* davanje pozajmica i kredita za

projekte unapreenja prehrambene
industrije
* vijee
* izvrni odbor
* Predsjednik
* navodnjavanja, ribarstva i ishrane

Meunarodni fond za
poljoprivredni razvoj
5
* podrka drutvenom razvoju, rodnoj

jednakosti, porast nataliteta, zatita
ivotne sredine
international labour
organization (ilo)
* zagovaranje socijalne pravde i

meunarodno priznata radna i
ljudska prava
Meunarodna organizacija
rada
* standardizacija radnog prava
international Monetary Fund

(iMF)
* pomo meunarodnoj monetarnoj

saradnji,
* unapreenje socijalnog dijaloga
* odravanje stabilnosti svjetskih

finansijskih tokova,
* Meunarodna
konferencija rada,
* Upravno vijee,
* Meunarodni
biro rada
* odbor guvernera
* izvrni direktori
* Upravni direktori
* pruanje pomoi u ostvarivanju

ekonomskog razvoja i postizanja
pune zaposlenosti,
Meunarodni monetarni fond
* pruanje privremene finansijske

pomoi radi sanacije budetskog
deficita i debalansa u vanjskotrgovinskom poslovanju
international Maritime
organization (iMo)
* podsticanje saradnje izmeu drava

na tehnikim pitanjima,
* uspostavljanje standarda u oblasti
moreplovstva, navigacije i prevencije
zagaenja morskog prostranstva,
Meunarodna pomorska
organizacija
* unapreenje sigurnosti na moru i

poduzimanje preventivnih
antiteroristikih mjera
international telecommunication Union (itU)
* davanje preporuka u oblasti

standardizacije telekomunikacija,
* provedba standardizacije prakse,
Meunarodna unija za
telekomunikacije
9
United nations Educational,

Scientific and Cultural
organization (UnESCo)*
organizacija oUn-a za
obrazovanje, nauku i kulturu
* razvoj globalne telekomunikacione

mree
* ostvarivanje saradnje izmeu drava
u oblasti obrazovanja, drutvenih i
prirodnih nauka, kulture i
komunikacije
* skuptina
* vijee
* sekretarijat
* Konferencija
opunomoenika
* Upravne
konferencije
* Upravni savjet
* Generalni
sekretarijat
* opa
konferencija
* izvrni odbor
* sekretarijat
559
Nedad Smailagi
10
11
12
13
14
15
Agencija
Ciljevi
United nations industrial

development organization
(Unido)
* unapreenje uslova ivota,
organizacija oUn-a za
industrijski razvoj
Universal Postal Union (UPU)
Potanska unija
World Health organization
(WHo)
svjetska zdravstvena
organizacija
World intellectual Property
organization (WiPo)
svjetska organizacija za
intelektualno vlasnitvo
World Meteorological
organization (WMo)
Organi
* opa konferencija,
* odbor za
industrijski razvoj,
* Komitet za
program i budet,
* sekretarijat
* regulacija meunarodnog protoka
* svjetski potanski
pote
kongres
* izvrni komitet
* sprovoenje standardizacije
* Komitet za vezu
potanskih usluga
* Konsultativna
* formulisanje preporuka za
komisija
unapreenje kvaliteta usluga
* Meunarodni biro
* koordinacija programa istraivanja u
* svjetska
oblasti prevencije bolesti i unapreenja zdravstvena
primarne zdravstvene zatite
skuptina
*
izvrni odbor
* rukovoenje programima vakcinisanja
* sekretarijat
* ostvarivanje saradnje u oblasti zatite * Generalna
autorskih prava i pronalazakih prava
skuptina
* Konferencija
* pruanje tehnike i pravne pomoi u
* Komitet za
zemljama u razvoju
koordinaciju
* rjeavanje sporova iz oblasti
* sekretarijat
intelektualnog vlasnitva
* ostvarivanje saradnje razmjene
* svjetski
meteorolokih informacija
meteoroloki
kongres
* istraivanje meteorolokih prilika i
* izvrni odbor
zagaenosti zraka
* pruanje pomoi u kreiranju i
ostvarenju programa za privredni
razvoj u zemljama u razvoju i
zemljama u tranziciji
svjetska meteoroloka
organizacija
World trade organization (Wto) * nadzor nad primjenom pravila
meunarodne trgovine
* rjeavanje sporova iz oblasti
meunarodne trgovine
* Ministarska
konferencija
* ope vijee
* nadzor nad nacionalnim vanjskotrgovinskom politikom zemalja lanica

16
17
svjetska trgovinska organizacija * tehnika pomo zemljama u razvoju

the World Bank Group
* borba protiv siromatva i unapreenje
ivotnog standarda
Grupacija svjetske banke
World toursim organization
* razvoj sigurnosti svjetskog turizma
(Wto)
svjetska turistika organizacija
* odbor guvernera
* izvrni direktor
* Predsjednik
* Generalna
skuptina
* izvrni odbor
* sekretarijat
560
specijalizovane agencije ija predstavnitva su prisutna u BiH su:

UndP, UnHCr, WHo, UnFPa, iLo, iMF, UnesCo, UniFeM, UniCeF, ioM te Grupacija svjetske
banke (http://www.mfa.ba/Print.aspx?id=20). U gornjoj tabeli istakli smo ciljeve, organe i
lanstvo BiH u svakoj od navedenih agencija, dok emo se u narednim redovima detaljnije
pozabaviti nekim agencijama.
2.2.2.1. Svjetska trgovinska organizacija

svjetska trgovinska organizacija (eng. World trage organization Wto) je meunarodna
organizacija osnovana 1995. godine kao sljednik opeg sporazuma o tarifama i trgovini
(Gatt) osnovanog 1947. godine. Wto kao organizacija bavi se globalnim pravilima trgovine
meu zemljama s ciljem obezbjeenja urednog, predvidivog, izbalansiranog i slobodnog
odvijanja tokova savremene trgovine na nain da se reguliu porezi i slina davanja (s ciljem
openitog smanjenja carina za 85%), spreavanje prodaje uvezenih dobara ispod cijene
(eng. anti-dumping), smanjenje podsticaja u poljoprivredi za 36%, ukidanje uvoznih kvota
za tekstil iz zemalja u razvoju u periodu od deset godina, regulisanje sektora usluga te
proirenje zatite prava intelektualnog vlasnitva pored ve postojeih mehanizama
(slomanson, 2007: 631). trenutno Wto broji 150 lanica (ija trita predstavljaju 97%
svjetske trgovine), a od 1999. godine zapoete su pripreme BiH za razgovore o pristupanju
ovoj organizaciji, i u tom smislu ima status posmatraa.
2.2.2.2. Svjetska zdravstvena organizacija

svjetska zdravstvena organizacija (eng. World Health organization WHo) osnovana je
1948. godine sa zadatkom unapreenja zdravlja svih naroda, konkretnije, (i) koordinacija
programa istraivanja u oblasti prevencije bolesti i unapreenja primarne zdravstvene
zatite, te (ii) rukovoenje programima vakcinisanja. takoer, aktivnosti WHo proteu se
od razmjene podataka do predlaganja multilateralnih sporazuma i drugih dokumenata u
oblasti zdravlja. Posljednjih godina aktivnosti WHo usredsreene su na suzbijanje i
prevenciju zaraznih bolesti kao to su sars, te razliite groznice (posljednje aktuelne su
npr., ptiiji i svinjski grip). WHo je prisutan u BiH, dok je BiH lanica ove organizacije od
1992. godine.
2.2.2.3. organizacija oUn za obrazovanje, nauku i kulturu

organizacija oUn za obrazovanje, nauku i kulturu (eng. United nations Educational, Scientific
and Cultural organization UnesCo) je specijalizovana agencija oUn-a i jedina meunarodna organizacija iji je predmet interesovanja nauka, osnovana s ciljem poveanja i
razmjene znanja pruanjem tehnike pomoi i podsticanjem saradnje kroz obrazovanje,
nauku i kulturu meu dravama. s takvim ciljem, ova organizacija nije ni zamiljena kao
politika agencija (shaw, 2003: 1097). Pored toga, u okviru UnesCo-a kao organizacije u
oblasti kulture i nauke, vodi se rauna o zatiti svjetskog prirodnog i kulturnog naslijea.
ovaj segment aktivnosti UnesCo-a je vaan i za BiH uzimajui u obzir bogatu bosansko-
561
Nedad Smailagi
hercegovaku kulturnu batinu. na listi spomenika svjetske batine nalaze se, kada je u
pitanju BiH, stari most i historijska jezgra grada Mostara, te most Mehmed-pae sokolovia
u viegradu. takoer, kao kandidati za upis u listu svjetske batine su i stara gradska jezgra
Jajca, te peina vjetrenica.
2.2.2.4. Visoki komesarijat oUn za izbjeglice

visoki komesarijat oUn za izbjeglice (eng. United nations High Commissioner for Refugees
UnHCr) je specijalizovana agencija Un za pitanja izbjeglica osnovana rezolucijom
Generalne skuptine oUn 1950. godine s mandatom da prui, na nepolitikoj i humanitarnoj
osnovi, meunarodnu pomo izbjeglicama i da iznae rjeenje za njih. sjedite UnHCr-a
je u enevi (vicarska). Za vrijeme posljednjih oruanih sukoba na prostoru bive Jugoslavije
UnHCr je imao najveu misiju u svojoj historiji 1993. godine (young, 2001: 782). U okviru
svojih programskih aktivnosti i pomoi, UnHCr u BiH naglasak stavlja na traioce azila,
interno raseljene osobe, izbjeglice, povratnike i osobe bez dravljanstva (apatridi). U
obavljanju svojih zadataka UnHCr blisko sarauje s domaim organima vlasti u BiH,
posebno s dravnim ministarstvima za ljudska prava i izbjeglice, te sigurnosti. ostvarenje
ovih ciljeva se uslonjava ako se ima u vidu sloena organizacija vlasti gdje moe doi do
povreda ljudskih prava i zatite izbjeglica i trailaca azila. U tom smislu, potrebe tienika
nadilaze mogunosti socijalnih kapaciteta drave.
2.2.2.5. Meunarodni komitet Crvenog kria

Meunarodni komitet Crvenog kria (eng. international Committee of the Red Cross iCrC),
u okviru meunarodnih organizacija je jedinstvena organizacija osnovana s ciljem da djeluje
kao neutralan posrednik izmeu zaraenih strana, i kao zagovornik i zatitnik humanitarnog
prava, prua pomo i zatitu rtvama oruanih sukoba, unutranjih nereda i drugih sluajeva
nasilja unutar jedne zemlje. svoj rad bazira na enevskim konvencijama iz 1949. godine i
dodatnim protokolima iz 1977. godine. sjedite MKCK je u enevi (vicarska). ova
organizacija prisutna je u BiH od 1992. godine, tj. od izbijanja rata u naoj zemlji, a u okviru
trenutnih aktivnosti, pored promocije humanitarnog prava, daje podrku institutu za nestale
osobe BiH.
2.2.2.6. Razvojni program Ujedinjenih nacija

razvojni program Ujedinjenih nacija (eng. United nations development Programme UndP)
je najvea agencija oUn, a kao koncept predstavlja najvei multilateralni izvor pomoi u
svijetu. ova organizacija osnovana je 1965. godine ujedinjenjem Proirenog programa za
tehniku podrku i Specijalnog fonda Ujedinjenih nacija. smatra se da se formiranjem UndP
aktivnosti oUn proirile izvan okvira poetne zamisli ouvanja meunarodnog mira i
sigurnosti. sjedite ove organizacije je u new yorku (sad). Program UndP u BiH osnovan
je 1995. godine. sadanji rad UndP u BiH pokriva slijedee oblasti: smanjenje siromatva i
ukljuivanje ranjivih grupa, prikupljanje i unitavanje oruja, te smanjenje kriminaliteta,
562
reforme o oblasti pravosua, podrku svjedocima u sudskim postupcima, suzbijanje

Hiv/aids i tuberkuloze, izgradnju lokalnih socioekonomskih kapaciteta, te zatitu okolia
i energetskoj efikasnosti.
2.3. ORGANIZACIJA ZA SIGURNOST I SARADNJU U EVROPI
organizacija za sigurnost i saradnju (bezbjednost) u Evropi (eng. organization for Security and
Co-operation in Europe osCe) sa sjeditem u Beu (austrija) je panevropska organizacija
za pitanja sigurnosti u ijem lanstvu se nalazi ukupno 56 zemalja. osnovana 1975. godine
Helsinkim zavrnim aktom kao konferencija za sigurnost i saradnju u Evropi, predstavljala
je jedan od prvih koraka u procesu nestanka blokovske podjele svijeta (Barry, 2002: 7;
Galbraith, 2007: 1). osnovan u skladu s poglavljem vii Povelje oUn-a kao sigurnosna
organizacija, osCe je zamiljena kao primarni instrument i mehanizam, te forum za politike
pregovore u regionu s ciljem ranog upozoravanja, prevencije sukoba, suzbijanja kriza i
postkonfliktnoj obnovi u evropi, irokog spektra aktivnosti koje ukljuuju preventivnu
diplomaciju, kontrolu naoruanja, ljudsku dimenziju, mjere izgradnje povjerenja i sigurnosti,
ljudska prava, posmatranje izbora i sl. osCe zauzima sveobuhvatan pristup pitanjima
sigurnosti jer objedinjuje vanjskopolitiku, ekoloku i ljudsku dimenziju sigurnosti.
Glavni organi osCe-a kao organizacije su stalno vijee (eng. Permanent Council), visoko
vijee (eng. Senior Council), Ministarsko vijee (eng. Ministerial Council), Predsjedavajui
(eng. Chairman-in-office) i Generalni sekretar (eng. Secretary General). stalno vijee je struno
vijee osCe-a iji su lanovi predstavnici svih 56 zemalja lanica koji se periodino sastaju
da raspravljaju i odluuju o najvanijim pitanjima. visoko vijee ine politiki direktori ili
dunosnici vieg ranga zemalja lanica, a zadueno je za postizanje odreenih politikih
dogovora. Ministarsko vijee ine ministri vanjskih poslova drava lanica, dok svake druge
godine u ovom tijelu uestvuju efovi drava ili vlada u formi samita osCe-a. Predsjedavajui
osCe-a, koji se bira na jednogodinji mandat, nadlean je za izvravanje odluka.16 Generalni
sekretar osCe-a djeluje kao izaslanik Predsjedavajueg i daje mu podrku u svim
aktivnostima osCe-a, ali i rukovodi strukturom i operacijama ove organizacije.
Pored misije u BiH, danas osCe ima nekoliko misija na terenu, npr., u Hrvatskoj, Makedoniji,
Moldaviji, tadikistanu, Ukrajini, srbiji, Gruziji, Kosovu i dr. BiH je lanica osCe od 30. 4.
1992. godine; 8. 7. te godine BiH je potpisala Helsinki akt.
2.3.1. OSCE Misija u BiH
osCe Misija u BiH uspostavljena je 18. 12. 1995. godine, iji je mandat odreen samim
opim okvirnim sporazumom za mir, i to u tri pravca: (i) organizacija izbora, u skladu s
16
Potrebno je napomenuti da aktuelnom predsjedavajuem osCe-a uvijek pomae prethodni predsjeda vajui, a s obzirom na to da je funkcija predsjedavajueg osCe-a rotirajueg karaktera, zajedno s
narednim predsjedavajuim, kolektiv sadanjeg, te biveg i budueg predsjedavajueg zajedno ine
trojku oSCE-a.
563
Nedad Smailagi
aneksom 6. sporazuma, tj. da organizira, provede i nadgleda izbore te da uspostavi izbornu

komisiju BiH; (ii) regionalna stabilizacija, da u skladu s lanom ii i iv aneksa 1-B sprovede i
obezbijedi sporazume o mjerama izgradnje povjerenja i sigurnosti, kao i o regionalnoj i
subregionalnoj kontroli naoruanja, i (iii) ljudska prava, u skladu s aneksom 6. sporazuma,
da imenuje prve ombudsmane u BiH i posmatra situaciju u problematici ljudskih prava u
BiH. Kako se vidi, osCe je opim okvirnim sporazumom za mir odreena kao organizacija
odgovorna za pruanje pomoi u osiguranju trajnog mira u BiH. Kao takva, podrava
politike reforme i radi na promociji i zatiti ljudskih prava svih graana BiH. od poetka
primjene dejtonskog mirovnog sporazuma, Misija osCe-a u BiH je radila na razliitim
pitanjima izgradnje drave (eng. state building) i demokratije (eng. democracy building), i
kao takva predstavlja primjer da meunarodne organizacije mogu izvravati poslove koji
obino spadaju u poslove nacionalnih vlasti odreene drave (andreev, 2007: 2). na primjeru
BiH, to se ogleda u imenovanju Privremene izborne komisije, organizaciji izbora, imenovanju
ombudsmana za ljudska prava i dr.
Kada su u pitanju programske aktivnosti, treba istai da danas Misija osCe-a aktivno vodi
dvanaest tematskih programa. Jedan od programa odnosi se na podsticanje uea graana
u zajednici na nain da radi s lokalnim zajednicama irom zemlje na poticanju njihovog
stalnog uea u radu lokalnih vlasti u izgradnji inkluzivne demokratije na lokalnom nivou.
Misija u ovom segmentu uestvuje, izmeu ostalog, podsticanjem kolskih zajednica,
udruenja nacionalnih manjina i drugih graanskih tijela da redovno uestvuju i vode
inicijative na promociji uea na najniim nivoima vlasti u BiH, posebno podravajui
uee graana u radu opinskih komisija i javnih debata, uea mladih, volonterizma i
sl. s ovim programom direktno je povezan i program razvoja opina. U okviru ovog
programa, Misija radi s opinskim vlastima i lokalnim medijima na poboljanju efikasnosti,
transparentnosti i odgovornosti u radu vijea lokalnih vlasti i opinskih uprava. vaan
program u oblasti demokratizacije vlasti u BiH je i program podrke radu i praenje rada
Parlamentarne skuptine BiH radi unapreenja efikasnosti i odgovornosti ovog zakonodavnog tijela. ovaj program realizira se u dva aspekta. Prvi se odnosi na jaanje kapaciteta
Parlamentarne skuptine BiH s ciljem ispunjavanja zahtjeva koje namee proces euroatlantskih integracija. drugi, znaajniji aspekt odnosi se na praenje sjednica domova i
tijela Parlamentarne skuptine s ciljem poveanja transparentnosti, politike odgovornosti
i promoviranja veeg nivoa potivanja meunarodnih standarda i dobre prakse rada.
Kada je u pitanju obrazovanje, treba istai da je Misija u BiH aktivna u dva programa. Prvi
se odnosi na razliitosti i inkluziju u kolama, kroz pruanje pomoi BiH u stvaranju zdravog
okruenja u obrazovanju koje ne bi ake ometalo u razvijanju osjeaja zajednike
pripadnosti i dravljanstva s ciljem ostvarenja dugoronog jedinstva i stabilnosti BiH. Misija
u tom smislu sarauje sa svim relevantnim dravnim tijelima i obrazovnim institucijama,
te prua podrku kolskim odborima u primjeni inkluzivne prakse. drugi program odnosi
se na institucionalna i legislativna pitanja u oblasti obrazovanja davanjem doprinosa
ostvarenju veeg stepena transparentnosti, odgovornosti i efikasnosti u upravljanju u
procesu obrazovanja.
564
Kada su u pitanju ljudska prava, potrebno je istaknuti dva programa u kojima je Misija
aktivna. na prvom mjestu je program jaanja ekonomskih i socijalnih prava i ravnopravnosti
promoviranjem politike i prakse podnoenja prijava od strane oteenih za krenja ljudskih
prava, s posebnim osvrtom na ravnopravnost i nediskriminaciju, te jaanje kapaciteta i
dravnih institucija nadlenih za ostvarenje ljudskih prava i graanskog drutva. Misija
posebno radi na eliminisanju sadraja iz zakona, politika rada i postupaka koji dovode do
pojave neravnopravnosti u domenu socijalne pomoi i socijalnog zbrinjavanja, te radi na
jaanju kapaciteta davalaca usluga socijalnog zbrinjavanja, radi ostvarenja dugorone
odrivosti. od svjeijih aktivnosti u ovoj oblasti svakako treba istai aktivnosti vezane za
usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije u BiH, te na promociji provoenja ovog zakona.
drugi segment aktivnosti u oblasti ljudskih prava vezuje se za program pravosudnih i
legislativnih reformi s ciljem promoviranja ljudskih prava i jaanja vladavine prava predvienih ustavima i zakonima BiH kao i primjenjivog meunarodnog prava. Znaajan udio
u aktivnostima Misije predstavlja program praenja sudskih postupaka irom drave za
najtea krivina djela kanjiva po zakonima BiH. takoer, Misija prua pomo u sektoru
pravosua s ciljem osiguranja najvieg stepena potivanja ljudskih prava i obezbjeenja
nezavisnosti i nepristrasnosti pravosua.
U pogledu sigurnosti i vojnih pitanja, Misija osCe-a u BiH je aktivna s pet programa. Prije
svega, Misija prua pomo u ispunjenju vojnopolitikih obaveza pomaganjem BiH da u
potpunosti sprovede osCe-ove i druge meunarodne vojnopolitike obaveze te promovie
efikasno upravljanje vojnim zalihama. U pogledu programa kontrole naoruanja, Misija
prua podrku provedbi subregionalne kontrole naoruanja iz aneksa 1-B opeg okvirnog
sporazuma za mir u BiH. U programima promovisanja parlamentarnog nadzora nad
sigurnosnim sektorom i demokratske kontrole i poveanja radnog kapaciteta dravnog
sigurnosnog sektora Misija radi na obezbjeenju efikasne kontrole nad sektorom sigurnosti,
pruanju podrke Parlamentarnoj skuptini BiH, kao i izvrnim vlastima BiH, posebno
saraujui s interresornom radnom grupom vijea ministara BiH za provoenje sigurnosne
politike BiH. s tim u vezi, Misija podrava forume za regionalni dijalog u svrhu razmjene
najboljih praktinih primjera u oblasti sigurnosti. Konano, u programu praenja
demokratske kontrole nad sigurnosnim sektorom BiH, Misija podrava rad kontakt osoba u
oblasti kontrole granice, borbe protiv terorizma, civilne zatite i specijalnih policijskih
pitanja, te koordinira napore sa osCe sekretarijatom i Centrom za prevenciju sukoba.
svoje programske aktivnosti Misija osCe-a u BiH provodi kroz glavni ured u sarajevu i
etrnaest terenskih jedinica.
2.4. VIJEE EVROPE
vijee evrope (eng. Council of Europe Coe) je najstarija regionalna organizacija na
evropskom kontinentu osnovana 5. maja 1949. godine, nedugo nakon okonanja drugog
svjetskog rata, radi ostvarenja ideala i naela koji predstavljaju zajedniko politiko i
drutveno naslijee evrope (dimitrijevi et alia, 2007: 98). iako je vijee evrope kao
565
Nedad Smailagi
organizacija dugo vremena bila forum zapadnoevropskih zemalja, padom eline zavjese
i intenzivnim procesom demokratizacije u zemljama istone evrope, krajem devedesetih
godina XX stoljea primaju se nove lanice, tako da danas vijee evrope broji ukupno 47
drava lanica. ovo zbog toga to potivanje ljudskih prava i demokratskih vrijednosti
predstavljaju temeljne preduslove lanstva u ovoj organizaciji. Ciljevi vijea evrope kao
organizacije sagledavaju se u sljedeem: (i) zatita ljudskih prava, pluralistike demokratije
i vladavine prava; (ii) unapreenje svijesti o evropskom kulturnom identitetu i podsticanje
njegova razvoja i raznolikosti; (iii) traenje rjeenja za probleme s kojima se suoava
evropsko drutvo (manjine, ksenofobija, netrpeljivost, ekologija, organizirani kriminal i sl.);
i (iv) razvoj demokratske stabilnosti u evropi kroz pomo politikim, zakonodavnim i
ustavnim reformama. takoer, znaajan dio rada vijea evrope pripada pripremanju i
stavljanju na raspolaganje dravama lanicama velikog broja konvencija i protokola, od
kojih su svakako najznaajniji evropska konvencija o ljudskim pravima i osnovnim
slobodama iz 1950. godine, te evropska socijalna povelja iz 1961. godine sa svojim zatitnim
mehanizmima (shaw, 2003: 1171-2). sistem zatite ljudskih prava u evropi kroz ovaj reim
predstavlja najefikasniji mehanizam zatite ljudskih prava u svijetu. Uzimajui u obzir znaaj
i uticaj vijea evrope kao regionalnog lidera u ostvarivanju prethodno pomenutih ciljeva,
pored lanstva evropskih zemalja, status posmatraa imaju vatikan, Kanada, Japan, Meksiko
i sad (dimitrijevi et al., 2007: 98). sjedite vijea evrope je u strassbourgu (Francuska).
Bosna i Hercegovina podnijela je zahtjev za lanstvo u vijeu evrope 1995. godine, a
primljena je u punopravno lanstvo 24. 4. 2002. godine.
najznaajniji organi vijea evrope su Parlamentarna skuptina (eng. Parliamentary
Assembly), Komitet ministara (eng. Committee of Ministers) i Generalni sekretarijat (eng. the
Secretariat General). Parlamentarna skuptina vijea evrope je organ koji odluuje o
pitanjima koje joj podnese Komitet ministara u formu preporuka i rezolucija, a sastavljena
je od predstavnika zakonodavnih tijela drava lanica. Komitet ministara vijea evrope
zakljuuje ugovore i konvencije, te predlae nove lanice vijea evrope, a sastoji se od
predstavnika izvrnih vlasti zemalja lanica vijea evrope. Generalni sekretarijat predstavlja
ovu organizaciju u kontaktu s drugim meunarodnim institucijama i dravama, te provodi
odluke tijela vijea evrope. Kao sudski organ vijea evrope, svakako je vano spomenuti
evropski sud za ljudska prava, kao sud koji rjeava po individualnim predstavkama o
povredama ljudskih prava i sloboda zatienih evropskom konvencijom i dodatnim
protokolima. odluke ovog suda su obavezujue za drave lanice. Komesar za ljudska prava
vijea evrope je institucija osnovana 1999. godine koja takoer predstavlja vid zatite
ljudskih prava u okviru ove organizacije.
2.4.1. Vijee Evrope u BiH
Kancelarija vijea evrope prisutna je u BiH od aprila 1996. godine u svrhu ostvarivanja
ciljeva i zadataka predvienih aneksima iv, vi i vii opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH,
a koji se odnose na ljudska prava, uspostavljanje doma za ljudska prava BiH, pomaganje
institucije ombudsmana u BiH, te imenovanje meunarodnih sudija u (nekadanji) dom
566
za ljudska prava. aktivnosti Kancelarije vijea evrope u BiH su da sprovodi ope smjernice
i politike vijea evrope openito i u odnosu na BiH.
2.5. VIJEE ZA REGIONALNU SARADNJU
vijee za regionalnu saradnju (eng. Regional Cooperation Council rCC) je regionalna
meunarodna organizacija sa sjeditem sekretarijata u sarajevu. Uspostavljena je u februaru
2008. godine kao nasljednik Pakta stabilnosti za Jugoistonu evropu oformljenog 1999.
godine, s naglaskom na regionalnoj saradnji u eurointegrativnim procesima zemalja
Jugoistone evrope. U lanstvu u ovoj organizaciji je 46 drava, organizacija i meunarodnih
finansijskih institucija. organi ove organizacije su vijee rCC-a i sekretarijat. Jednom
godinje se odrava godinja konferencija na visokom nivou, dok se vijee rCC-a sastaje
etiri puta godinje. Cilj ove organizacije je generiranje i koordiniranje razvojnih projekata
i stvaranja politikog okruenja koje e omoguiti sveukupni drutveni i ekonomski
napredak u Jugoistonoj evropi. oblasti u kojima je ova organizacija aktivna su ekonomski
i drutveni razvoj, infrastruktura i energija, pravosue i unutranji poslovi, saradnja u oblasti
sigurnosti, izgradnja ljudskih potencijala i parlamentarna saradnja.
2.6. MEUNARODNA KOMISIJA ZA NESTALE OSOBE
Meunarodna komisija za nestale osobe (eng. international Commission for Missing persons
iCMP), sa sjeditem u sarajevu, je organizacija osnovana 1996. godine na inicijativu
tadanjeg predsjednika sad Billa Clintona s ciljem poboljanja saradnje meu vladama
zemalja bive Jugoslavije u pronalasku nestalih tokom oruanog sukoba. iako prvenstveno
zamiljena kao organizacija koja pomae pronalazak nestalih na teritoriji bive Jugoslavije
(a posebno BiH), zahvaljujui razvijenim praksama i iskustvima ona pomae i drugim
zemljama. od 2001. godine u svojim postupcima koristi se dnK metodom, a prema raspoloivim podacima razvijena je baza podataka roaka nestalih osoba sa uzorcima s ciljem
lake identifikacije leeva. Mandat ove organizacije, pored traenja nestalih, pokriva i pomo
drugim organizacijama kao i javno zagovaranje i ukljuivanje javnosti u iskazivanje poto vanja prema nestalim osobama.
2.7. EVROPSKA POLICIJSKA MISIJA U BIH
evropska policijska misija u BiH (eng. European Union Police Mission eUPM) je sluba
evropskih policijskih snaga ustanovljena 2003. godine s inicijalnim mandatom od tri godine
(koji se konstantno produava). ova misija je preuzela nadlenosti meunarodnih policijskih
snaga oUn. U saradnji sa ostalim evropskim agencijama u BiH, eUPM djeluje u okviru
mandata ustanovljenog aneksom 11. opeg okvirnog sporazuma za mir u BiH koji se odnosi
na civilne aspekte implementacije ovog sporazuma. U tom smislu, eUPM koordinira
policijske aspekte evropske sigurnosne i odbrambene politike u borbi protiv organizovanog
kriminala, pomo organima vlasti u BiH u planiranju i sprovoenju istraga u sluajevima
567
Nedad Smailagi
tekog i organizovanog kriminala, doprinosei boljem funkcionisanju cjelokupnog sistema

krivinog pravosua, a s posebnim akcentom na poboljanje odnosa izmeu policije i
tuilaca. eUPM, zajedno s evropskom komisijom, pomae vlastima u BiH da identifikuju
preostale potrebe u razvoju agencija za provoenje zakona.
3. MEUNARODNE ORGANIZACIJE U BIH OSVRT

dejtonskim mirovnim sporazumom okonan je oruani sukob, ijim je aneksom iv
(Ustavom BiH), l. i.1., jasno naznaeno da BiH nastavlja svoje pravno postojanje po
meunarodnom pravu kao drava, sa unutranjom strukturom modificiranom ovim
Ustavom, i sa postojeim meunarodno priznatim granicama. U literaturi je prisutan stav
da ustavnopravni poredak BiH pati od odreenih protivrjenosti. neke od njih su, kako
istie arevi, ustavna internacionalizacija dravnog prava BiH (u smislu da je Ustav BiH
dio meunarodnog ugovora), asistencija izvana (u smislu pozicije meunarodnih
organizacija u sistemu upravljanja dravom i njenim poslovima), te gubitak suvereniteta
(na nain da se odreeni dravni poslovi nalaze u nadlenosti oHr-a i dr.) (arevi, 2010:
312-313, arevi, 2009: 68-72). smatramo da BiH, sa ustavnopravnim ureenjem
predvienim Mirovnim sporazumom u rukama domaih (bonjakih, hrvatskih i srpskih)
aktera, ne bi uspjela kao kakva-takva zemlja bez uea meunarodnog faktora na polju
dravnog prava. toga su vjerovatno bili svjesni i idejni tvorci Mirovnog sporazuma.
Zakonodavna aktivnost visokog predstavnika to zorno ilustruje. naime, odlukama visokog
predstavnika uvedena je konvertibilna marka kao bh. valuta, odreeni su dravni simboli
(zastava, grb, himna), ustanovljen itav niz pravosudnih institucija, nametnuti mnogi zakoni,
i sl. ako se uzme u obzir da je zakonodavna reakcija visokog predstavnika u prethodno
navedenim pitanjima uslijedila nakon propalih rasprava u dravnom parlamentu zbog
razliitih vitalnih nacionalnih interesa17 konstitutivnih naroda u BiH, onda smisao
postojanja visokog predstavnika postaje jasniji.
sam mirovni sporazum, dakle, instrument kojim se provodi mirovni proces s ciljem uspo stavljanja trajnog mira, predvia naglaenu ulogu meunarodnih organizacija u BiH po
raznim pitanjima (vojna i civilna provedba mirovnog sporazuma, izbori, problematika
ljudskih prava, izbora i demokratske vlasti, i sl.). Govorei o meunarodnim organizacijama
i njihovom djelovanju u BiH, prvo treba razrijeiti sloen pojam, ulogu i znaaj meunarodne
zajednice kao ireg politikog aparata. Za potrebe ove rasprave sasvim emo se zadovoljiti
sa smatranjem meunarodne zajednice da je skup razliitih anglosaksonskih i evrokonti 17
U tom smislu slobodni bi bili pretpostaviti, a prema praksi i provoenju politike, pojedinim nacionalnim
strukturama je u vitalnom nacionalnom interesu jedino snano slabljenje drave BiH i njenih institucija,
pa ak i njen nestanak. nadalje, ako je bilo potrebno da visoki predstavnik reagira u tim osnovnim
pitanjima vanim za identitet svake drave, onda o projektu usaglaavanja prava BiH s pravnom
steevinom evropske unije u procesu pridruivanja toj supranacionalnoj organizaciji je bespotrebno
raspravljati.
568
nentalnih politikih miljenja o rjeavanju bh. problema. (ai, 2007: 47) dakle, aktivnosti
meunarodnih organizacija jedino moemo shvatiti kroz prizmu meunarodne zajednice
u BiH kao njenog sastavnog elementa. dejtonski mirovni sporazum kao kima sadanjeg
pravnog, politikog, ekonomskog, drutvenog i dr. ivota BiH predstavlja okvir u kojem se
diskusije kreu.
nema spora da je dejtonskim mirovnim sporazumom okonan sukob. Miljenja smo da
ovom konstatacijom zavrava lista pozitivnih rezultata ovog sporazuma. Prigovora
aktivnostima meunarodne zajednice je mnogo, pa i od vremena oruanog sukoba, kao
npr. kada je u pitanju njegova pravna priroda (agresija vs. graanski rat, ili s pravne strane
tanije meunarodni vs. unutranji oruani sukob) (npr. ibrahimagi, 2001: 43 i dalje).
Meutim, okosnica prigovora dejtonskom sporazumu i meunarodnoj zajednici u tom
okviru najjasnije se vidi iz konstatacije da je najvea njegova slabost to je nametnut kao
norma, konstitucija Bosne i Hercegovine (...) na osnovu zateenog ratnog stanja i
nedovoljnog uvaavanja kulturno-historijske povijesti Bosne i Hercegovine... (ai, 2007:
49) i to meunarodna zajednica u tom smislu pravi kljunu greku time to prihvata bh.
drutvo kao mozaik individualno homogenih monokultura koje postoje nezavisno jedna
od druge na nain da bezuspjeno troi ogromnu energiju na nemogui reciprocitet
kolektivnog predstavljanja, umjesto promicanja liberalnih demokratskih vrijednosti (Mujki,
2008: 21). U tom pravcu, Meunarodna zajednica u BiH je vie promovisala kategoriju
mirovnog procesa nego mira kao vrijednosne politike / demokratske orijentacije. Politika
filozofija mirovnog procesa zapravo je instrument meunarodne zajednice kojim se
kontroliu rat i mir permanentnom proizvodnjom ni rata ni mira. (ai, 2007: 49). s druge
strane, kao primjer uspjene intervencije meunarodne zajednice, Mladen ivani istie
dvije bitne lekcije koje su nauene na primjeru BiH. Prvo: Prije otpoinjanja vojne ili
policijske intervencije, meunarodna zajednica je morala znati koje ciljeve je mogue postii
politikim putem, dok je druga lekcija ta da lokalne vlasti i stanovnitvo moraju podrati
takav angaman meunarodne zajednice (ivani, 2005: 278).
U dananje vrijeme aktuelne su vie polemike nego konstruktivne rasprave o moguim
ustavnim promjenama. dok se naelno razgovori o moguim reformama pozdravljaju, ipak
se istie da je primarna odgovornost domaih politikih subjekata da rasprave i usvoje
dogovorene promjene, a uloga meunarodnih organizacija (i zajednice) ostaje ograniena.
takoer, prisutne su rasprave o zatvaranju Kancelarije visokog predstavnika, ime bi ta
organizacija ostala na razini specijalnog predstavnika evropske unije u BiH. dok se ogra niavanje uloge meunarodne zajednice (i time meunarodnih organizacija) srdano
pozdravlja u republici srpskoj, lanovi bonjakog politikog korpusa takva nastojanja
smatraju preuranjenim. Hrvatski nacionalni korpus ostaje zaokupljen Hrvatskim pitanjem,
tj. izjednaavanjem Hrvata kao konstitutivnog naroda s druga dva konstitutivna naroda,
uz generalnu primjedbu da su ugroeni bez iznoenja konkretnih elemenata ugroenosti.
ne treba izgubiti iz vida da su okonanjem oruanog sukoba meunarodne organizacije,
djelujui na osnovu dejtonskog mirovnog sporazuma, vodile dravne poslove. tako, npr.,
569
Nedad Smailagi
u oblasti izbora osCe je organizirao nekoliko opih i lokalnih, redovnih i prijevremenih

izbora do 2002. godine, kada ovlasti preuzima Centralna izborna komisija BiH u ijem je
stvaranju osCe Misija u BiH aktivno uestvovala. na polju ljudskih prava u okviru institucije
ombudsmana situacija je slina, s tim to pored osCe-a znaajnu ulogu ima i vijee evrope
u ijem lanstvu se nalazi BiH od aprila 2002. godine. iako u manjem intenzitetu, dravne
poslove i dalje vodi Kancelarija visokog predstavnika uz koritenje bonskih ovlasti, a nedavni
primjer u tom smislu je produenje mandata stranim sudijama i tuiteljima u dravnim
pravosudnim institucijama. ovo je potrebno imati na umu u okviru prisutne inicijative i to
pogotovo iz republike srpske za transformaciju oHr-a u kancelariju specijalnog predstavnika eU, ime bi se znaajno oslabile mogunosti meunarodnih organizacija u BiH. naime,
tom transformacijom zadiralo bi se u sam dejtonski mirovni sporazum koji je predvidio
oHr kao implementatora civilnih aspekata tog sporazuma. s druge strane, isti politiki
faktori iz republike srpske nisu saglasni s dubljim zadiranjem u proces ustavnih promjena
s ciljem jaanja drave BiH u procesu evropskih integracija. iz takve politike konstelacije
slijedi da bi transformacijom oHr-a uz nikakve ili minimalne reforme Ustava BiH dobili jo
slabiju dravu BiH koja bi bila u mogunosti odgovoriti svim zahtjevima euro-atlantskih
integrativnih procesa. Meutim, meunarodna zajednica i dalje ostaje pasivni posmatra
ukupne politike slabljenja dravnih institucija u korist entiteta i predominantno dva naroda
iz razloga to upravo takva slaba drava omoguava takvim politikim subjektima sigurno
egzistenciju na politikoj sceni bez straha da e biti sudski procesuirani za mnogobrojna
krivina djela za koja se istrage vode protiv njih.
ako se uzmu u obzir gornje napomene, onda se namee jedini mogui zakljuak da smanjenje politikog i pravnog uticaja meunarodne zajednice (i meunarodnih organizacija)
moe biti jedino praen jaanjem institucija drave BiH. dakle, smatramo neprihvatljivim
bilo kakvu transformaciju uloge meunarodne zajednice, konkretno oHr-a, bez jasnih i
sutinskih ustavnih promjena koji e BiH uiniti modernom zemljom voenom principima
demokratije i vladavine prava koja e biti u stanju da zatiti sve svoje graane i narode, a
istovremeno odgovoriti zahtjevima euro-atlantskih integracija.
4. ZAKLJUAK
Zakljuujui gornja izlaganja potrebno je istai sljedee. Umanjenje uloge meunarodnih
organizacija moe biti praeno jedino poveanjem nadlenosti i jaanjem zajednikih
institucija BiH. aktivnosti meunarodnih organizacija u BiH okonanjem oruanog sukoba
bile su ili da uspostave odgovarajue demokratske standarde i prakse s ciljem provoenja
mirovnog procesa ili da budu korektiv organa vlasti BiH. visoki predstavnik djelujui na
osnovu tzv. bonskih ovlatenja ima na raspolaganju mogunost nametanja zakona ili pak
uklanjanja nosilaca politikih i dravnih funkcija s njihovih pozicija. Praksa pokazuje, prema
miljenju venecijanske komisije, da su ona koritena samo onda kada je to bilo u interesu
BiH. rasprave o transformaciji Kancelarije visokog predstavnika moraju u tom smislu biti
570
praene raspravama o ozbiljnim ustavnim promjenama s ciljem osnaenja drave BiH kao
funkcionalnog dravnog aparata sposobnog da samostalno obavlja svoje funkcije kako na
unutranjem planu, tako i u procesu euro-atlantskih integracija. Kada se govori o
aktivnostima drugih meunarodnih organizacija i njihovim ovlatenjima i zadacima
neposredno poslije okonanja sukoba i danas, moe se zakljuiti da su se njihove aktivnosti
izmijenile, ali da su i dalje intenzivno prisutne. tu se, prije svega misli na Misiju osCe u BiH,
te Kancelariju vijea evrope i njihove aktivnosti po pitanjima osiguranja vladavine prava i
zatite ljudskih prava i osnovnih sloboda. Pored toga, u okviru Kancelarije visokog
predstavnika vri se koordinacija aktivnosti meunarodnih organizacija. takvo jasno
izraeno i skoncentrisano prisustvo meunarodnih organizacija (i meunarodne zajednice)
jasno pokazuje da teza da je dejtonski mirovni sporazum i nakon 15 godina svoga
postojanja donio samo mir, a proces demokratizacije i naelo pravne drave su jo uvijek
na ekanju.
571
VANJSKA POLITIKA I MEUNARODNI ODNOSI

BOSNE I HERCEGOVINE
Maja Sahadi
Saetak Vanjska politika i meunarodni odnosi Bosne i Hercegovine provode se putem Predsjednitva Bosne i Hercegovine, Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, te
rezidentnih i nerezidentnih diplomatsko-konzularnih predstavnitava Bosne i Hercegovine
u svijetu. Pritom ne treba zaboraviti da je Bosna i Hercegovina lanica veeg broja
regionalnih i meunarodnih organizacija gdje je njen poloaj veoma bitan, a radi se
prvenstveno o Ujedinjenim nacijama, Vijeu Evrope, organizaciji za evropsku sigurnost
i saradnju i Sjevernoatlantskom savezu; ne treba potcijeniti ni ulogu dijaspore Bosne i
Hercegovine.
Kljune rijei: vanjska politika, meunarodni odnosi, Bosna i Hercegovina
1. UVOD
Postoje razliite definicije vanjske politike i meunarodnih odnosa. tako vanjska politika
podrazumijeva (1) dravne i sigurnosne politike usvojene od strane drave u odnosima
sa vanjskim svijetom. (2) sve politike (ukljuujui i ekonomske politike) usvojene od strane
drave u odnosima sa vanjskim svijetom (Berridge and James, 2001: 94). osim toga, vanjska
politika je politika koju sprovode drave kada postupaju prema drugim dravama (Collin,
2004: 99). U isto vrijeme meunarodni odnosi su (1) Poslovanje i odnosi i *drave sa drugim
dravama i *meunarodnim organizacijama. (2) opa sfera bilateralnih i multilateralnih
meunarodnih dravnih aktivnosti (Berridge and James, 2001: 134), odnosno politike
aktivnosti koje se poduzimaju izmeu dvije ili vie drava (Collin, 2004: 125).
ibler (1987) pravi razliku izmeu vanjskih poslova (foreign aairs, aaires trangeres,
auswrtige angelegenheiten) ukupnost svih aktivnosti koje drava, odnosno njezini
organi, planiraju, vre i obavljaju u meusobnim odnosima i izmeu subjekata meunarodnog prava. obavljanje tih poslova regulirano je djelomice normama i internim
propisima drava (336) i meunarodnih odnosa (international relations, relations internationales, internationale Beziehungen) zbirni naziv za sve one odnose izmeu drava,
naroda, pripadnika raznih drava i naroda, izmeu pojedinih grupa koje ive u dvije i vie
drava itd. koji su politiki znaajni. Prema tome, u takve odnose ubrajaju se raznovrsne
situacije i procesi koji se zbog svoje prirode ne mogu razmatrati sa stajalita prava ili ne
iskljuivo sa stajalita prava (160).
572
iako postoji veliki broj uesnika u meunarodnim odnosima, meunarodni odnosi ne

podrazumijevaju vie samo odnose meunarodno priznatih drava nego ak i opina,
profitnih i neprofitnih organizacija [...] (Mingst, 2003: 2). Zato najrazboritiji promatrai
danas shvaaju da postoje ozbiljna ogranienja u onome to nazivamo pokretanje
unilateralne vanjske politike. [...] Kljuna lekcija iz recentne historije meunarodnih odnosa
je vanost iskusne i strpljive diplomacije, uspostavljanje suradnje ne samo s dravama nego
i sa meunarodnim organizacijama (Wilkinson, 2007: 135).
2. SUBJEKTI VANJSKE POLITIKE U MEUNARODNIM ODNOSIMA

BOSNE I HERCEGOVINE / KREIRANJE VANJSKE POLITIKE BOSNE I
HERCEGOVINE / SPROVOENJE VANJSKE POLITIKE
BOSNE I HERCEGOVINE
Prilikom odreivanja organa koji se odnose na predstavljanje i postupanje u vanjskoj politici
i meunarodnim odnosima treba voditi rauna o tome da se ti organi odreuju unutarnjim
pravnim propisima svake drave kao i njihova prava, obaveze i ovlatenja. autori orevi
i Miti (2000) dijele ove organe polazei od funkcija koje ti organi vre (26-27). tako
postoje: (1) Unutarnji organi drava su organi ije izjave i ponaanje proizvode pravne
posljedice za njihovu dravu (ef drave, predsjednik vlade, odnosno vlada i ministar
vanjskih poslova) (orevi i Miti, 2000: 26); (2) Vanjski predstavnici drava su predstavnici
koji vre slubu u inozemstvu, na teritoriji drugih drava. to su stalna diplomatska predstavnitva (misije) i specijalne misije. one ulaze u tzv. bilateralnu diplomaciju. ovoj grupi
treba dodati i konzulate [] (orevi i Miti, 2000: 26); (3) Stalne misije i druga predstavnitva drava pri meunarodnim organizacijama i delegacije drava na meunarodnim
konferencijama ine skupinu koja se naziva multilateralna diplomacija (Jankovi, 1988: 133
u orevi i Miti, 2000: 27); i (4) Meunarodni slubenici, odnosno funkcioneri i inovnici
meunarodnih organizacija takoer su dio multilateralne diplomacije, s tom razlikom to
u odnosu na prethodne tri pomenute kategorije ne predstavljaju drave, ve meunarodne
organizacije koje ih postavljaju i zapoljavaju i po ijim ovlatenjima djeluju (orevi i
Miti, 2000: 26). ipak, najee se subjekti meunarodnog prava koji stupaju u meusobne
odnose putem za to zaduenih organa dijele na unutranje i vanjske.1
2.1. UNUTARNJI ORGANI DRAVA KAO SUBJEKTI VANJSKE POLITIKE
svaka drava ima svoje unutarnje organe koji se bave vanjskom politikom i meunarodnim
odnosima. Unutarnji organi uestvuju u predstavljanju drave i odravanju njenih
meunarodnih odnosa tako to rukovode mehanizmom koji neposredno obavlja vanjske
odnose drava. oni su nadleni za kreiranje vanjske politike i donoenje bitnih odluka koje
1
vie o ovome: dimitrijevi, vojin et al. (2005) osnovi meunarodnog javnog prava, Beograd, str. 92-101 i
avramov, smilja i Krea, Milenko. (2007). Meunarodno javno pravo, Beograd, str. 147-166.
573
Maja Sahadi
suglasno svojim ovlatenjima treba da sprovede vanjski organ drave (dimitrijevi et al.,
2005: 92). najvaniji unutarnji organi drava u vanjskoj politici i meunarodnim odnosima
su izvrni organi vlasti i to ef drave, vlada, ministar vanjskih poslova, te u novije vrijeme
predstavniki organi vlasti.
U Bosni i Hercegovini su to Predsjednitvo Bosne i Hercegovine (ef drave), vijee ministara
Bosne i Hercegovine, odnosno Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine (vlada),
te donekle Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine (predstavniko tijelo).
2.1.1. Predsjednitvo Bosne i Hercegovine
Predsjednitvo Bosne i Hercegovine kao ef drave ovlateno je za voenje vanjske politike
i stupanje u meunarodne odnose. tako su i Ustavom Bosne i Hercegovine kao aneksom
4. opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini u lanu v taka 3.a. b. c. i d.
definirana ovlatenja Predsjednitva kada su u pitanju vanjska politika i meunarodni
odnosi. time je, izmeu ostalog, Predsjednitvo Bosne i Hercegovine nadleno za: voenje
vanjske politike Bosne i Hercegovine; imenovanje ambasadora i drugih meunarodnih
predstavnika Bosne i Hercegovine; predstavljanje Bosne i Hercegovine u meunarodnim
i evropskim organizacijama i institucijama, i traenje lanstva u onim meunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije lan i voenje pregovora za
zakljuenje meunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, ratificiranje takvih ugovora. ovo se potvruje
i u opim pravcima i prioritetima za provoenje vanjske politike Bosne i Hercegovine. osim
toga, Poslovnikom o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine u lanu 6. taka e) u
ovlatenja predsjedavajueg Predsjednitva Bosne i Hercegovine spada i primanje
akreditivnih pisama od diplomatsko-konzularnih predstavnika, poslije prihvatanja
agremana od strane Predsjednitva Bosne i Hercegovine; u lanu 9. stav 1. taka navodi se
i kandidiranje diplomatsko-konzularnih i drugih meunarodnih predstavnika; dok se u
lanu 47. definiraju pitanja naina donoenja odluka vezanih za sferu vanjskih poslova.
2.1.2. Ministarstvo vanjskih poslova Bosne i Hercegovine
Malo panje je posveeno vijeu ministara Bosne i Hercegovine u Ustavu Bosne i Hercegovine. samim tim u Ustavu Bosne i Hercegovine ne postoje odredbe koje se odnose na
ovlatenja Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. tek je Zakonom o ministar stvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine definirana nadlenost Ministarstva
vanjskih poslova Bosne i Hercegovine. U lanu 8. navedenog zakona navode se sljedee
nadlenosti Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine: provoenje utvrene
politike Bosne i Hercegovine, te rad na razvoju meunarodnih odnosa u skladu sa stavovima
i smjernicama Predsjednitva Bosne i Hercegovine; predlaganje utvrivanja stavova o
pitanjima od interesa za vanjskopolitike aktivnosti i meunarodni poloaj Bosne i
Hercegovine; zastupanje Bosne i Hercegovine u diplomatskim odnosima prema drugim
dravama, meunarodnim organizacijama i na meunarodnim konferencijama, nadleno
574
Vanjska politika i meunarodni odnosi BiH
MINISTARSTVO VANJSKIH POSLOVA

Ured za odnose s javnou
Ured za reviziju
Sektor za bilateralne odnose
odsjek za susjedne zemlje
odsjek za Zapadnu evropu
odsjek za Centralnu i istonu evropu
odsjek za sjevernu i Junuu ameriku, australiju, Japan i oceaniju
odsjek za aziju i afriku
odsjek za ekonomsku diplomaciju
Sektor za multilateralne odnose
odjel za mir i sigurnost
odsjek za nato i PfP
odsjek za Un i ostale meunarodne organizacije
odsjek za osCe, ve i regionalnu inicijativu
odsjek za ljudska prava
odsjek za ekonomsku multilateralu i rekonstrukciju
odsjek za evropsku Uniju
Sektor za meunarodno-pravne i konzularne poslove
odsjek za meunarodno-pravne poslove
odsjek za statusna pitanja
odsjek za vizno-pasoke poslove
odsjek za radno-pravnu zatitu
Sektor za ope poslove
Odjeljenje za planiranje i informiranje
Odjel za diplomatski protokol
Odjel za meunarodnu naunu, tehniku, obrazovnu, kulturnu i sportsku saradnju
Ured za posebne diplomatske aktivnosti
Ured za diplomatsku obuku
slika 1. Prikaz organizacije Ministarstva vanjskih poslova Bosne i Hercegovine
i za neposrednu komunikaciju s diplomatskim i predstavnitvima drugih drava i misijama

meunarodnih organizacija u Bosni i Hercegovini i obavlja strune poslove u vezi s tim;
575
Maja Sahadi
praenje stanja i razvoj meunarodnih odnosa Bosne i Hercegovine s drugim dravama,

meunarodnim organizacijama i drugim subjektima meunarodnog prava i meunarodnih
odnosa o emu izvjetava Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine, Predsjednitvo
Bosne i Hercegovine i vijee ministara Bosne i Hercegovine; predlaganje Predsjednitvu
Bosne i Hercegovine uspostavljanje ili prekid diplomatskih ili konzularnih odnosa s drugim
dravama; saradnja s meunarodnim organizacijama, predlaganje Predsjednitvu Bosne i
Hercegovine ulanjenje, odnosno uee Bosne i Hercegovine u radu meunarodnih
organizacija; organizovanje, usmjeravanje i koordiniranje rada diplomatsko-konzularnih
predstavnitava BiH u inostranstvu; pripremanje i organizovanje meunarodnih posjeta i
susreta; pripremanje bilateralnih i multilateralnih sporazuma; vrenje poslova u vezi s
boravkom i zatitom prava i interesa dravljana Bosne i Hercegovine na stalnom i
privremenom boravku u inostranstvu i domaih pravnih lica u inostranstvu; praenje u
saradnji s nadlenim ministarstvima i institucijama meunarodnih ekonomskih kretanja i
odnosa i obavjetavanje nadlenih organa o tome, kao i o ekonomskim odnosima Bosne i
Hercegovine s pojedinim zemljama i regionima; podsticanje, razvijanje i koordinacija
saradnje sa iseljenitvom iz Bosne i Hercegovine; priprema dokumentacije, analiza, infor macija i drugih materijala za potrebe Predsjednitva Bosne i Hercegovine, vijea ministara
Bosne i Hercegovine i drugih organa nadlenih za sprovoenje vanjske politike.
Za ostvarivanje ovih nadlenosti Ministarstvo vanjskih poslova je podijeljeno na: (1) Ured
za odnose s javnou; (2) Ured za reviziju; (3) sektor za bilateralne odnose (obuhvaa: odsjek
za susjedne zemlje, odsjek za Zapadnu evropu, odsjek za Centralnu i istonu evropu, odsjek
za sjevernu i Junu ameriku, australiju, Japan i oceaniju, odsjek za aziju i afriku, odsjek
za ekonomsku diplomaciju); (4) sektor za multilateralne odnose (obuhvaa: odjel za mir i
sigurnost, odsjek za nato i PfP, odsjek za Un i ostale meunarodne organizacije, odsjek
za osCe, ve i regionalne inicijative, odsjek za ljudska prava, odsjek za ekonomsku
multilateralnu i rekonstrukciju, odsjek za evropsku uniju); (5) sektor za meunarodno
pravne i konzularne poslove (obuhvaa: odsjek za meunarodnopravne poslove, odsjek
za statusna pitanja, odsjek za vizno-pasoke poslove, odsjek za radnopravnu zatitu); (6)
sektor za ope poslove; (7) odjeljenje za planiranje i informiranje; (8) odjel za diplomatski
protokol; (9) odjel za meunarodnu naunu, tehniku, obrazovnu, kulturnu i sportsku
suradnju; (10) Ured za posebne diplomatske aktivnosti; i (11) Ured za diplomatsku obuku.
2.1.3. Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine
Parlamenti po pravilu utvruju ope principe vanjskopolitikih aktivnosti zemlje i kontroliraju
ostvarivanje usvojenih odluka. Uz to, sve su ei neposredni dodiri izmeu lanova nacionalnih parlamenata (dimitrijevi et al., 2005: 95-96).
Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine vri aktivnosti na meunarodnoj razini, a s

ciljem ostvarivanja ciljeva i prioriteta vanjske politike Bosne i Hercegovine. U tu svrhu Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine imenuje: (1) stalne delegacije u meunarodnim
576
organizacijama2; (2) grupe prijateljstva za saradnju sa stranim predstavnikim tijelima3; i

(3) mjeovita radna tijela s ciljem saradnje s drugim predstavnikim tijelima, meuparlamentarnim organizacijama i institucijama. isto tako, u okviru Predstavnikog doma
Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine djeluje Komisija za vanjske poslove4 dok u
okviru doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine djeluje Komisija za
vanjsku i trgovinsku politiku, carine, saobraaj i komunikacije5.
2.2. VANJSKI ORGANI DRAVA KAO SUBJEKTI VANJSKE POLITIKE
Pod vanjskim organima podrazumijevaju se organi koji su zadueni da neposredno
uestvuju u diplomatskom optenju sa drugim subjektima meunarodnog prava i da tako
nastoje da ostvare naelne odluke koje su donijeli unutarnji organi. U vanjske organe spadaju
diplomatska sluba i konzulati [...] (dimitrijevi et al., 2005: 92). U vanjske organe Bosne i
Hercegovine koji se odnose na vanjsku politiku i meunarodne odnose Bosne i Hercegovine
spadaju stalne i specijalne/privremene misije bilateralne diplomacije Bosne i Hercegovine.
tako Bosna i Hercegovina ima rezidentna diplomatsko-konzularna predstavnitva u 44
drave u svijetu,6 te nerezidentna diplomatsko-konzularna predstavnitva u 38 drava u
svijetu.7 Pritom, u Bosni i Hercegovini postoji 87 stranih diplomatskih predstavnitava8.
2.3. STALNE MISIJE I DRUGA PREDSTAVNITVA DRAVA PRI
MEUNARODNIM ORGANIZACIJAMA I DELEGACIJE DRAVA
NA MEUNARODNIM KONFERENCIJAMA
Posebnu grupu predstavnika drava u meunarodnom openju i odravanju meunarodnih odnosa ine lica koja u ime drava nastupaju kao lanovi stalnih misija pri meunarodnim
2
3
4
Za cjelovit spisak stalnih delegacija pri meunarodnim organizacijama pogledati:

http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/51/20.html (zadnji pristup web stranici: 7. maj 2010. godine).
Za cjelovit spisak grupa prijateljstva za suradnju sa stranim predstavnikim tijelima pogledati:
http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/52/21.html (zadnji pristup web stranici: 7. maj 2010. godine).
Za informacije o nadlenosti Komisije za vanjske poslove Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine
Bosne i Hercegovine pogledati: http://www.parlament.ba/komisija/1/0/23.html (zadnji pristup web
stranici: 07. maj 2010. godine).
Za informacije o nadlenosti Komisije za vanjsku i trgovinsku politiku, carine, saobraaj i komunikacije
pogledati: http://www.parlament.ba/komisija/1/0/30.html (zadnji pristup web stranici: 7. maj 2010.
godine).
navedeno prema:
http://www.mfa.ba/ambasade_konzulati_misije/ambasade_konzulati_i_stalne_misije_bih/default.as
px (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine). Za popis drava konsultirati isti izvor.
navedeno prema:
http://www.mfa.ba/ambasade_konzulati_misije/ambasade_konzulati_i_stalne_misije_bih/default.as
px (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine). Za popis drava konsultirati isti izvor.
navedeno prema: http://www.mfa.ba/ambasade_konzulati_misije/ambasade_u_bih/default.aspx
(zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine). Za popis drava konsultirati isti izvor.
577
Maja Sahadi
organizacijama i komisijama, kao i lica koja kao predstavnici drava u svojstvu lanova
delegacija uestvuju na meunarodnim konferencijama i skupovima (Miti, 2003: 91). ova
grupa predstavljanja u meunarodnim odnosima spada u multilateralnu diplomaciju. tako
Bosna i Hercegovina ima multilateralne diplomatske misije u svijetu i to pri evropskoj uniji
u Bruxellesu, sjevernoatlantskom savezu u Bruxellesu, organizaciji za evropsku sigurnost
i saradnju u Beu, Ujedinjenim nacijama u new yorku i enevi, te vijeu evrope u strasbourgu. Pritom, ovdje moramo imati na umu da postoje opi/generalni i regionalni
multilateralni odnosi Bosne i Hercegovine.
2.3.1. Opi multilateralni odnosi Bosne i Hercegovine
Kada su u pitanju opi multilateralni odnosi Bosne i Hercegovine vano je znati da je Bosna
i Hercegovina lanica/ima stalne misije pri sljedeim meunarodnim organizacijama:
1. Ujedinjene nacije (United nations UN) Bosna i Hercegovina lanica je Ujedinjenih
nacija od 22. maja 1992. godine, a u radu Ujedinjenih nacija uestvuje putem stalnih misija
u new yorku (sjedinjene amerike drave), enevi (vicarska), Beu (austrija) i Parizu
(Francuska). aktivno uestvuje u veem broju tijela i u radu specijaliziranih agencija9
Ujedinjenih nacija. takoer je uestvovala ili uestvuje u mirovnim misijama u afganistanu,
Kipru, etiopiji, Haitiju, iraku, istonom timoru, Kongu, Liberiji, siera Leoneu i sudanu. aktivno
uestvuje i u koordinirajuim regionalnim aktivnostima unutar Ujedinjenih nacija poput
Centralnoevropske inicijative (Central European initiative Cei) i istonoevropske grupe
(Eastern European Group eeG). lanica je i Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija za
period 20072010. godine. U decembru 2005. godine Bosna i Hercegovina je istaknula
kandidaturu u Komisiji za izgradnju mira (Peace Bulding Comission PBC), savjetodavnog
tijela vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, a zatim su slijedile kandidature u Komisiji za
eliminiranje diskriminacije ena (Committee on the Elimination of discrimination against
Women CedaW), Komisiji za prava radnika migranata (Committee on Migrant Workers
CMW), Komisiji za ljudska prava (Committee on Human Rights CHr), Komisiji za prava
djeteta (Childrens Rights Council CrC), Komisiji za borbu protiv torture (Committee against
torture Cat), Komisiji za eliminiranje rasne diskriminacije (Committee on the Elimination
of Racial discrimination Cerd) itd. istaknula je i kandidaturu za nestalnu lanicu vijea
sigurnosti u mandatu 20102011. godine, te je trenutno nestalna lanica vijea sigurnosti
Ujedinjenih nacija do kraja 2011. godine.10
10
Za cjelovit spisak specijaliziranih agencija Ujedinjenih nacija u kojima BiH ima lanstvo pogledati:
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/ujedinjene_nacije_un/clanstvo_bih_u_
specijaliziranim_agencijama_un/?id=20 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
navedeno prema:
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/ujedinjene_nacije_un/bih_i_un/?id=16
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/ujedinjene_nacije_un/komitet_za_
ljudska_prava/?id=24 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
578
2. Vijee Evrope (Council of europe CoE) svoj ured u sarajevu vijee evrope je
otvorilo u 1996. godine dok Bosna i Hercegovina ima stalnu misiju pri vijeu evrope u
strasbourgu (Francuska). Bosna i Hercegovina podnijela je zahtjev za status specijalnog
gosta pri Parlamentu vijea evrope 5. maja 1992. godine i koji je odobren 28. januara 1994.
godine od kada delegacija Bosne i Hercegovine uestvuje u radu Parlamenta vijea evrope
i njegovih komiteta. Zahtjev za lanstvo u vijeu evrope Bosna i Hercegovina je podnijela
10. aprila 1995. godine, a postala je lanicom vijea evrope 24. aprila 2002. godine, te je
dobila pet mjesta u Parlamentu vijea evrope. Prijemom u lanstvo vijea evrope Bosna i
Hercegovina se obavezala na ispunjavanje veeg broja postprijemnih obaveza11 kontinuirano kroz odreeni vremenski period. nadgledanje ispunjavanja postprijemnih obveza
vri se od strane Komisije ministara vijea evrope, sekretarijata vijea evrope te od strane
Komisije za ispunjavanje obaveza zemalja lanica Parlamentarne skuptine vijea evrope.12
Bosna i Hercegovina potpisala je i ratificirala13 vei broj meunarodnih dokumenata dok
su neki u postupku ratifikacije.14
3. Evropska unija (european Union EU) odnos Bosne i Hercegovine i evropske unije
zapoeo je u aprilu 1992. godine priznanjem tadanje republike Bosne i Hercegovine. U
1997. godini vijee ministara evropske unije postavlja politike i ekonomske uvjete za
razvoj bilateralnih odnosa. Godine 1998. uspostavlja se Konsultativna radna grupa
(Consultative task Force CtF) koja osigurava tehniku i strunu pomo u podruju admi nistracije, regulatornog okvira i politike. U maju 1999. godine zapoinje Proces stabilizacije
i pridruivanja (Stabilisation and Association Process saP). U junu 1999. godine usaglaen
je Pakt stabilnosti kao politiki dokument koji je uspostavljen, prvenstveno, radi stabilizacije
u Jugoistonoj evropi putem pribliavanja zemalja regije evroatlantskim integracijama, te
jaanja regionalne saradnje. U martu 2000. godine objavljena je Mapa puta (Road Map)
koja uspostavlja 18 kljunih uvjeta koje Bosna i Hercegovina treba ispuniti kako bi se
pristupilo izradi studije izvodljivosti (Feasibility Study) za otpoinjanje pregovora o
stabilizaciji i pridruivanju. U decembru 2000. godine vijee donosi uredbu 2666/2000 o
programu pomoi evropske unije za obnovu, razvoj i stabilizaciju (the Community Assistance
11
12
13
14
Postprijemne obaveze ukljuuju: suradnju u pogledu primjene dejtonskog mirovnog sporazuma;

suradnju s Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju (international tribunal for Former
Yugoslavia iCty); potpisivanje i ratifikaciju niza meunarodnih dokumenata od kojih je najvanija
evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (European Convention for the Protection
of Human Rights and Fundamental Freedoms eCHr); izmjene u domaem zakonodavstvu (amandmani
na Ustav Bosne i Hercegovine u pogledu primjene odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine iz 2002.
godine o konstitutivnosti naroda, te usvajanje novih zakona i izmjena postojeih, posebno kada su u
pitanju azil, dravljanstvo, Krivini zakon Bosne i Hercegovine); ljudska prava itd.
navedeno prema: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/vijece_evrope/
bih_i_ve/?id=104 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
vidjeti: http://www.mfa.ba/HtML/Bos/Multilaterala/id?=5540 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010.
godine).
vidjeti: http://www.mfa.ba/HtML/Bos/Multilaterala/id?=5539 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010.
godine).
579
Maja Sahadi
for Reconstruction, development and Stabilization Cards) koji je namijenjen albaniji, Bosni
i Hercegovini, saveznoj republici Jugoslaviji, Hrvatskoj i Makedoniji. U martu 2002. godine
usvojena je Zajednika mjera kojom se imenuje specijalni predstavnik evropske unije
(European Union Special Representative eUsr) i pokree Policijska misija evropske unije
(European Police Mission in Bosnia & Herzegovina eUPM). U novembru 2003. godine
evropska komisija usvojila je prijedlog izvjetaja o spremnosti Bosne i Hercegovine za
otpoinjanje pregovora s evropskom unijom o sporazumu o stabilizaciji i pridruivanju. U
junu 2004. godine uvodi se prvo evropsko partnerstvo za Bosnu i Hercegovinu. U novembru
2005. godine vijee evropske unije usvaja uredbu za otvaranje pregovora o sporazumu o
stabilizaciji i pridruivanju s Bosnom i Hercegovinom i ovlauje Komisiju da otpone pregovore. Pregovori su zvanino otvoreni 25. novembra 2005. godine u sarajevu. U januaru
2006. godine odran je prvi sastanak Monitoring procesa reformi (Reform Process Monitoring),
koji zamjenjuje Konsultativnu radnu grupu. Usvaja se dopunjeno evropsko partnerstvo za
Bosnu i Hercegovinu. sporazum o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Bosne i Hercegovine
i evropske unije je parafiran 4. decembra 2007. godine, a 1. januara 2008. godine na snagu
su stupili sporazumi izmeu Bosne i Hercegovine i evropske unije o viznim olakicama i
readmisiji, dok je sporazum o stabilizaciji i pridruivanju potpisan 16. juna 2008. godine.15
4. Sjevernoatlantski savez (north-Atlantic Treaty Organization NATO) Partnerstvo za mir (Partnership for Peace PfP) je program u okviru kojeg se vri saradnja izmeu
partnerskih drava i sjevernoatlantskog saveza, pri emu partnerske drave same utvruju
prioritete u ijem provoenja sarauju sa sjevernoatlantskim savezom u okviru navedenog
programa. okvirni dokument (Framework document) u kojem su sadrane obaveze za svaku
partnersku dravu je formalna osnova za Partnerstvo za mir. tako je Bosna i Hercegovina
prihvatila poziv sjevernoatlantskog saveza u Partnerstvo za mir, a 13. decembra 2006.
godine Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je donijelo odluku o prihvatanju okvirnog
dokumenta Partnerstva za mir, dok je 14. decembra iste godine u Bruxellesu (Belgija)
potpisala navedeni dokument ime je postala lanica euroatlantskog partnerskog vijea
(Euro-Atlantic Partnership Council eaPC).16 suradnja Bosne i Hercegovine sa sjevernoatlantskim savezom je sadrana u individualnom partnerskom programu (individual Partnership
Program iPP), a poela je uestvovati u Procesu planiranja i ispitivanja Partnerstva za mir
(PfP Planning and Review Process ParP) u maju 2007. godine gdje se suradnja produbila
kada je 2008. godine sklopljen prvi individualni akcioni plan za partnerstvo (individual
Partnership Action Plan iPaP). vlasti Bosne i Hercegovine potpisale su i ratificirale sporazum
o statusu trupa Partnerstva za mir (PfP Status of Forces Agreement soFa). nakon to je u
oktobru 2009. godine Bosna i Hercegovina slubeno istaknula kandidaturu u sjeverno 15
16
vidjeti: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/evropska_unija/bih_i_eu/
pregled_razvoja_odnosa_bih_i_eu/?id=74 i
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/evropska_unija/bih_i_eu/bih_u_proces
u_stabilizacije_i_pridruzivanja/?id=75 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
vidjeti: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/sjevernoatlantski_savez_nato
/bih_i_nato/?id=112 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
580
atlantskom savezu u aprilu 2010. godine saveznici su je i zvanino pozvali da se pridrui

akcijskom planu za lanstvo (Membership Action Plan MaP). akcijski plan za lanstvo je
pristupna faza za drave koje se ele prikljuiti u sjevernoatlantski savez, a pri emu se
njihova prijava u lanstvo razmatra od strane drava lanica. radi se o programu savjetovanja,
pomoi i praktine podrke prilagoene pojedinanim potrebama drava koje ele da se
prikljue savezu. drave koje sudjeluju u akcijskom planu za lanstvo podnose pojedinane
godinje nacionalne programe o pripremama za eventualno lanstvo, a koji sadri politike,
ekonomske, odbrambene (kljuni element akcijskog plana za lanstvo), sigurnosne, pravne
i aspekte o izvorima prihoda i koji se predstavlja sjevernoatlantskom savezu od strane
ministra odbrane. s druge strane, putem akcijskog plana za lanstvo omoguuje se slanje
povratnih informacija u drave kandidatkinje u pogledu napretka njihovog pojedinanog
programa. Uvjeti koje drava mora da ispuni su sljedei: (1) spremnost da rjeava teritorijalne
sporove miroljubivim sredstvima; predanost primjeni vladavine prave i ljudskih prava;
demokratska kontrola oruanih snaga; (2) sposobnost da doprinosi odbrani i misijama
organizacije; (3) osiguravanje dovoljnog izvora prihoda oruanim snagama da bi bile u
mogunosti da ispotuju obaveze proizale iz lanstva; (4) sigurnost osjetljivih informacija
i jamstvo uvanja istih; (5) usaglaenost domaih propisa u saradnji sa sjevernoatlantskim
savezom. nakon to drava ispuni navedene uvjete, sjevernoatlantski savez moe pozvati
dravu da zapone pristupne pregovore. do aprila 2010. godine tri su drave dobile poziv,
meu kojima je i Bosna i Hercegovina. ipak, potrebno je ispuniti navedenih pet koraka do
sticanja lanstva koji ukljuuju prihvatanje i ratifikaciju sporazuma izmeu drave koja
pristupa i trenutnih lanica sjevernoatlantskog saveza. ne treba zaboraviti da pristupanje
sjevernoatlantskom savezu ima dugorone posljedice za Bosnu i Hercegovinu i to prvenstveno stoga to lanstvo podrazumijeva saradnju s evropskim i sjevernoatlantskim strukturama te usklaivanje u pogledu vladavine prava, demokratske kontrole oruanih snaga,
sigurnosno-obavjetajnog sistema, reforme odbrane, planiranja odbrane, raspoloivih
prihoda, vojne nedjelotvornosti, menadmenta ljudskih potencijala, kriznog menadmenta,
vanrednih prilika, sigurnosnog sistema i zatite podataka, te javne diplomacije. Zauzvrat,
sjevernoatlantski savez e podrati demokratsku, institucionalnu i reformu sudskog sistema
u Bosni i Hercegovini, razvijae sposobnost snaga Bosne i Hercegovine da sarauju sa
snagama sjevernoatlantskog saveza i ostalih partnera posebno u ouvanju mira i kriznog
menadmenta, odrive odbrambene strukture, vanrednih prilika i spreavanja katastrofa
kroz stvaranje sistema obavjetavanja, poboljavanje pristupa informacijama, te e poticati
naunu saradnju u smislu razvoja daljih regionalnih sigurnosnih problema i inicijativa zatite
okolia.17 Meutim, iako je Bosna i Hercegovina dobila poziv da pristupi akcijskom planu
za lanstvo, jedan veoma vaan uvjet je postavljen pred Bosnu i Hercegovinu, a to je da
razrijei problem koji se odnosi na uknjibu nepokretne imovine oruanih snaga na
17
informacije koje su predstavljene preuzete su iz nekoliko web izvora:

http://en.wikipedia.org/wiki/enlargement_of_nato#Membership_action_Plan,
http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_37356.htm?selectedLocale=en;
http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_49127.htm?selectedLocale=en;
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/8638794.stm (zadnji pristup web stranici: 30. juni 2010. godine).
581
Maja Sahadi
dravnom nivou. osim ovoga, Bosna i Hercegovina je uspostavila diplomatsku misiju u

sjeditu sjevernoatlantskog saveza kao i u okviru ureda za vezu pri vrhovnom sjeditu organizacije saveznih vlasti evrope (Supreme Headquarters Allied Powers Europe sHaPe). Bosna
i Hercegovine uestvuje s manjim brojem vojnika u Meunarodnim snagama za sigurnosnu
podrku (international Security Assistance Force isaF) sjevernoatlantskog saveza u afganistanu od 2009. godine i to u sklopu danskih i njemakih kontingenata.18
5. Organizacija za evropsku sigurnost i saradnju (Organization for security and Cooperation in europe OSCE) Bosna i Hercegovina je pristupila organizaciji za evropsku
sigurnost i saradnju 30. aprila 1992. godine dok je Helsinki dokument potpisala 8. jula iste
godine. Pritom je mandat organizacije uspostavljen opim okvirnim sporazumom za mir u
Bosni i Hercegovini 1995. godine koja je svoj rad otpoela ve u decembru iste godine. tako
je organizacija ovlatena za provoenje odredbi lana iv aneksa 1B dejtonskog sporazuma
(sporazum o subregionalnoj kontroli oruja).19 Misija organizacije je u Bosni i Hercegovini
razvila programe u oblasti poticanja razvoja demokratskih politikih institucija na svim nivoima vlasti u Bosni i Hercegovini, od lokalnog do dravnog nivoa. tako je i djelokrug misije
u Bosni i Hercegovini postavljen u 12 tematskih programa: rad zajednice; parlamentarni
monitoring i podrka; razliitosti i ukljuivanje u kolama; ekonomska i socijalna prava i
ravnopravnost; obrazovne institucije i zakonodavstvo; pravosudna i pravna reforma; opinski
razvoj; pomo u ispunjavanju obaveza; kontrola naoruanja; parlamentarni nadzor nad
sigurnosnim sektorom u Bosni i Hercegovini; jaanje demokratske kontrole i institucijskih
kapaciteta dravnog sigurnosnog sektora; praenje meusobno povezanih sigurnosnih
pitanja.20
6. Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization WTO) Predsjednitvo Bosne i Hercegovine je 18. maja 1999. godine prihvatilo inicijativu vijea ministara
Bosne i Hercegovine, te donijelo odluku o pokretanju pregovora za pristupanje u svjetsku
trgovinsku organizaciju, a zatim i dostavilo Zahtjev za pristupanje. status posmatraa Bosna
i Hercegovina je dobila 15. jula 1999. godine. Kontinuirano su odravani sastanci i pregovori
u pogledu usklaivanja zakonodavstva i pravne prakse u Bosni i Hercegovini s pravilima
svjetske trgovinske organizacije, a u toku su dalji pregovori u pogledu lanstva u svjetskoj
trgovinskoj organizaciji.21
18
19
20
21
vidjeti na: http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_49127.htm (zadnji pristup web stranici: 30. april

2010. godine).
Za vie informacija pogledati: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/
organizacija_za_evropsku_sigurnost_i_saradnju_osce/osce_i_bih/?id=120 (zadnji pristup web stranici:
30. april 2010. godine).
Za vie informacija pogledati: http://www.oscebih.org/overview/bos/whatwedo.asp?d=7
(zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
Za vie informacija pogledati: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/svjetska_
trgovinska_organizacija_wto/bih_i_wto/?id=128 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010.).
582
7. Organizacija islamske konferencije (Organization of Islamic Conference OIC) Bosna

i Hercegovina je u ovoj organizaciji dobila status posmatraa 15. decembra 1994. godine
u Casablanci.22
2.3.2. Regionalni multilaterlani odnosi Bosne i Hercegovine
Kada su u pitanju regionalni multilateralni odnosi Bosne i Hercegovine vano je znati da je
Bosna i Hercegovina lanica/ima stalne misije pri sljedeim regionalnim organizacijama:
1. Pakt stabilnosti za Jugoistonu Evropu (stability Pact for south eastern europe
SPSEE) Pakt stabilnosti za Jugoistonu evropu osnovan je u namjeri da pomogne
dravama Jugoistone evrope u jaanju mira, demokracije, ljudskih prava i ekonomije, to
se odraava na sigurnosna pitanja. Poeo je da funkcionira na samitu u sarajevu 30. jula
1999. godine.
2. Proces za saradnju u Jugoistonoj Evropi (south eastern europe Cooperation
Process SEECP) Proces za saradnju u Jugoistonoj evropi23 nastao je 1996. godine
putem regionalne inicijative u cilju jaanja i saradnje u oblastima koje se odnose na
sigurnost, politiku stabilnost, ekonomske odnose. Bosna i Hercegovina je primljena 2001.
godine, a predsjedavajua je bila tokom 2003. i 2004. godine.24
3. Centralnoevropska inicijativa (Central european Initiative CEI) Centralnoevropska inicijativa predstavlja regionalni forum za saradnju i konsultacije zemalja lanica
inicijative nastala 1989. godine.25 Bosna i Hercegovina je postala lanica Centralnoevropske
inicijative 1992. godine dok je bila predsjedavajua drava 1996. godine.
4. Jadransko-jonska inicijativa (Adriatic-Ionian Initiative AII) Jadransko-jonska
inicijativa26 osnovana je na Konferenciji o sigurnosti i razvitku Jadranskog i Jonskog mora
u ankoni, 19.20. maja 2000. godine s ciljem razvoja i jaanja sigurnosti u regiji Jadranskog
i Jonskog mora. Bosna i Hercegovina uestvuje u radu inicijative od samog osnivanja.27
22
23
24
25
26
27
Za vie informacija pogledati: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/

organizacija_islamske_konferencije/?id=132 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine)
drave lanice su: albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Bugarska, Grka, Hrvatska, Moldavija, Makedonija, rumunija, srbija i turska.
navedeno prema: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_inicijative/
proces_za_saradnju_u_jugoistocnoj_evropi/?id=140 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
osnovale su je italija, austrija, Maarska i socijalistika Federativna republika Jugoslavija. danas su
lanice foruma sve drave s podruja bive Jugoslavije, kao i sve lanice istonog bloka, ukljuujui i
albaniju i tri bive sovjetske republike Moldaviju, Ukrajinu i Bjelorusiju. navedeno prema:
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_inicijative/centralnoevropska
_inicijativa/?id=144 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
danas okuplja sedam evropskih drava koje imaju pristup Jadranskom i Jonskom moru: albanija, Bosna
i Hercegovina, Hrvatska, Grka, italija, srbija, Crnu Gora i slovenija.
navedeno prema: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_inicijative
/jadransko_jonska_inicijativa/?id=148 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
583
Maja Sahadi
5. Regionalna inicijativa o migracijama, azilu i povratku izbjeglica (Migration,

Asylum, Refugees Regional Initiative MARRI) regionalna inicijativa o migracijama, azilu
i povratku izbjeglica28 nastala je 2003. godine spajanjem dvije inicijative Pakta stabilnosti
inicijative o migracijama i azilu (Migration and asylum initiative Mai) i inicijative o regionalnom povratku raseljenih lica (regional return initiative rri). ova inicijativa obuhvaa
oblast migracija, azila, upravljanja granicama, vizni reim, konzularnu tematiku i povratak
raseljenih lica. Bosna i Hercegovina je preuzela jednogodinje predsjedavanje regionalnim
forumom ove inicijative 7. aprila 2006. godine.29
6. Inicijativa za saradnju u Jugoistonoj Evropi (south east european Cooperative
Initiative SEECI) inicijativa za saradnju u Jugoistonoj evropi30 nastala je u maju 1995.
godine, a cilj joj je razvijanje regionalne saradnje policijskih, carinskih i drugih agencija za
zatitu zakonitosti u borbi protiv svih oblika organiziranog kriminala.
7. Meunarodna komisija za sliv rijeke Save (International sava River Basin Commission
ISRBC) Meunarodna komisija za sliv rijeke save osnovana je na osnovu okvirnog
sporazuma o slivu rijeke save31 2002. godine a sporazum je stupio na snagu 2004. godine.32
Kako je Bosna i Hercegovina jedna od potpisnica sporazuma, samim tim je i lanica Komisije.
2.4. MEUNARODNI SLUBENICI
U okviru multilateralne diplomacije ukljuuju se i meunarodni slubenici, koji predstavljaju
meunarodne organizacije kao subjekte meunarodnog prava, i to u odnosu prema
dravama (lanicama ili nelanicama odnosnih organizacija) ili u odnosu na druge
meunarodne organizacije (Miti, 2003: 91). U okviru ovog oblika multilateralne diplomacije
u Bosni i Hercegovini djeluje 30 meunarodnih organizacija33 meu kojima vijee evrope
(Council of Europe Coe), evropska banka za obnovu i razvoj (European Bank for Reconstruction and development eBrd), Policijska misija evropske unije (European Police Mission
in Bosnia & Herzegovina eUPM), specijalni predstavnik evropske unije u Bosni i Hercegovini
(European Union Special Representative eUsr) itd.
28
29
30
31
32
33
drave lanice su: albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Hrvatska, Makedonija i srbija.
navedeno prema: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_
inicijative/regionalna_ inicijativa_o_migracijama_azilu_i_povratku_izbjeglica/?id=152 (zadnji pristup
web stranici: 30. april 2010. godine).
okuplja slijedee drave: albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, Grka, Maarska, Makedonija, Moldova, rumunija, srbija, slovenija i turska.
drave koje su potpisale su: slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, srbija i Crna Gora.
navedeno prema: http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_inicijative/
medjunarodna_komisija_za_sliv_rijeke_save/?id=160 (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010.
godine).
Za cjelovit spisak pogledati: http://www.mfa.ba/ambasade_konzulati_misije/medjunarodne_organizacije
_u_bih/default.aspx (zadnji pristup web stranici: 30. april 2010. godine).
584
3. VANJSKA POLITIKA I MEUNARODNI ODNOSI ENTITETA I

KANTONA U BOSNI I HERCEGOVINI
iako je vanjska politika Bosne i Hercegovine u skladu s lanom iii taka 1.a u nadlenosti
institucija Bosne i Hercegovine, te Bosna i Hercegovina ima svoje unutarnje organe koji se
bave vanjskom politikom i meunarodnim odnosima u smislu Predsjednitva Bosne i
Hercegovine, vijea ministara Bosne i Hercegovine, odnosno Ministarstva vanjskih poslova
Bosne i Hercegovine, a donekle i Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, takoer
postoje ustavne odredbe kojima se entitetima garantira mogunost zakljuivanja
sporazuma s dravama i meunarodnim organizacijama, kao i pravo na uspostavljanje
posebnih paralelnih odnosa sa susjednim dravama.
lan iii taka 2.d Ustava Bosne i Hercegovine definira pravo svakog entiteta (Federacije
Bosne i Hercegovine i republike srpske) da zakljuuje sporazume s dravama i meunarodnim organizacijama, pri emu je potrebna saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne
i Hercegovine.34 ovo je potvreno i u poglavlju vii Ustava Federacije Bosne i Hercegovine
gdje je definirano da meunarodni odnosi Federacije moraju biti u skladu s meunarodnim
subjektivitetom, teritorijalnim integritetom i kontinuitetom Bosne i Hercegovine, kao i to
da sporazume s dravama i meunarodnim organizacijama potpisuje i ratificira u ime
Federacije Bosne i Hercegovine predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, a da stupaju
na snagu samo ukoliko ih odobri Parlament Federacije Bosne i Hercegovine uz prethodnu
saglasnost Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine, osim ukoliko Parlament
Federacije Bosne i Hercegovine, odnosno Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine
nisu svojim zakonom predvidjeli da za te vrste meunarodnih sporazuma nije potrebna
takva saglasnost.35 Pritom treba napomenuti da je republika srpska iskoristila mogunost
da otvori svoja predstavnitva u inozemstvu i to: Privredno predstavnitvo republike srpske
u Kraljevini Belgiji, Privredno predstavnitvo republike srpske u izraelu, Privredno predstavnitvo republike srpske u ruskoj Federaciji, Privredno predstavnitvo republike srpske
u srbiji i Privredno predstavnitvo republike srpske u saveznoj republici njemakoj.
lan iii taka 2.a Ustava Bosne i Hercegovine definira pravo svakog entiteta da uspostavljaju
posebne paralelne odnose sa susjednim dravama, a u skladu sa suverenitetom i teritorijalnim integritetom Bosne i Hercegovine. ovo je potvreno i u lanu 4. Ustava republike
srpske koji je izmijenjen takom 1. amandmana Lv kojim je definirano da republika srpska
moe, shodno Ustavu Bosne i Hercegovine, uspostavljati specijalne paralelne odnose sa
saveznom republikom Jugoslavijom i njenim republikama lanicama. ova pitanja su
34
35
isto tako, ostavljena je mogunost da Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine zakonom predvidi
da za odreene vrste sporazuma takva saglasnost nije potrebna.
takoer je propisano da predsjednik Federacije Bosne i Hercegovine, na prijedlog premijera, moe otkazati meunarodne sporazume ukoliko mu to dopusti Parlamentarna skuptina Bosne i Hercegovine, a
duan je tako postupiti kad to zahtijeva Parlament Federacije Bosne i Hercegovine uz saglasnost ili po
zahtjevu Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
585
Maja Sahadi
detaljnije obraena u poglavljima pod nazivom Federacija Bosne i Hercegovine i

republika srpska.
osim ovoga, u poglavlju v, lan 2. Ustava Federacije Bosne i Hercegovine definirana je
mogunost da svaki kanton moe zakljuivati meunarodne sporazume uz prethodnu
saglasnost Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine i Parlamentarne skuptine Bosne i
Hercegovine, osim sporazuma one vrste za koje po zakonu Parlamentarne skuptine Bosne
i Hercegovine njena saglasnost nije potrebna.36
4. CILJEVI, ODREDNICE, VANJSKO-POLITIKI PRIORITETI I

DJELOVANJE VANJSKE POLITIKE U MEUNARODNIM
ODNOSIMA BOSNE I HERCEGOVINE
opim pravcima i prioritetima za provoenje vanjske politike Bosne i Hercegovine37
utvruju se:
1. naela vanjske politike Bosne i Hercegovine;
2. Prioriteti vanjske politike Bosne i Hercegovine: (1) ouvanje i zatita nezavisnosti,
suvereniteta i teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine u meunarodno priznatim
granicama; (2) potpuna i dosljedna implementacija opeg okvirnog sporazuma za
mir u Bosni i Hercegovini; (3) pristupanje Bosne i Hercegovine evroatlantskim integracionim procesima; (4) uee Bosne i Hercegovine u multilateralnim aktivnostima,
posebno u sklopu sistema Ujedinjenih naroda, vijea evrope, organizacije za
sigurnost i saradnju u evropi, organizacije islamske konferencije; (5) promocija Bosne
i Hercegovine kao partnera u meunarodnim ekonomskim odnosima i aktivnosti
koje e omoguiti prijem Bosne i Hercegovine u svjetsku trgovinsku organizaciju i
druge meunarodne organizacije i asocijacije;
36
37
valja primijetiti i da se u drugim sloenim dravama definiraju slina ovlatenja kada su u pitanju federalne jedinice, iako postoje razlike u formalnim i materijalnim ogranienjima kao i kad je u pitanju
prethodna ili naknadna saglasnost za zakljuivanje ugovora. na primjer, u lanu 56. Ustava vicarske
Konfederacije definirano je da kantoni mogu zakljuivati meunarodne ugovore sa stranim dravama
u okviru svojih ovlatenja, s tim da zakljueni meunarodni sporazumi ne smiju biti u suprotnosti sa
zakonima ili interesima Konfederacije, kao ni sa zakonima drugih kantona. Pritom, kantoni prije zakljuenja sporazuma o tome moraju obavijestiti Konfederaciju. isto tako, kantoni mogu direktno stupati u
odnose s lokalnim organima stranih drava, dok su u svim ostalim sluajevima odnosi kantona sa stranim
dravama u nadlenosti Konfederacije koja postupa u njihovo ime. takoer, valja spomenuti i lan 32.
Ustava savezne republike njemake u kojem je definirano da su odnosi sa stranim dravama u
nadlenosti Federacije kao i to da se prije zakljuenja meunarodnog ugovora, koji se tie pitanja od
posebnog znaaja za drave, ta drava mora blagovremeno konsultirati. i na kraju, u mjeri u kojoj drave
imaju zakonodavna ovlatenja, one mogu zakljuivati meunarodne sporazume sa stranim dravama
uz prethodnu saglasnost savezne vlade. (navedeno prema: aji, sanja. (2007). Praktikum za meunarodno javno pravo, Pravni fakultet u novom sadu, Beograd, 263-264).
opi pravci i prioriteti za provoenje vanjske politike Bosne i Hercegovine, broj 0164530/03 od 26.
marta 2003. godine.
586
3. osnovni pravci i aktivnosti vanjske politike Bosne i Hercegovine: (1) bilateralne

prirode (unapreenje saradnje sa susjednim dravama; razvijanje bilateralnih
odnosa; uspostavljanje diplomatskih odnosa s dravama s kojima to nije postignuto
i unapreivanje prema dravama u regionima, gdje to dosad nije ostvareno; dalje
unapreivanje reguliranja bilateralnih odnosa meudravnim sporazumima od
obostranog interesa, naroito u oblasti privrede i inozemnih ulaganja; promoviranje
interesa i razvojnih mogunosti bh. privrede na osnovama utvrene strategije
razvoja zemlje; razvijanje saradnje u oblasti nauke i tehnologije, kulture, obrazovanja
i sporta); (2) multilateralne prirode (iskorak u smjeru evropskih i transatlantskih
integracija; dalje pribliavanje i institucionalizacija odnosa s evropskom unijom u
skladu s Procesom za stabilizaciju i pridruivanje od bitnog su znaaja za Bosnu i
Hercegovinu; aktivnosti Bosne i Hercegovine u sistemu Ujedinjenih nacija i njenim
specijaliziranim agencijama; intenziviranje aktivnosti za prijem Bosne i Hercegovine
u svjetsku trgovinsku organizaciju; dalja saradnja s organizacijom za evropsku
sigurnost i saradnju; aktivnosti u odnosu na evroatlantske sigurnosne strukture, s
krajnjim ciljem institucionaliziranja odnosa sa sjevernoatlantskim vojnim savezom;
insistiranje na konkretizaciji saradnje unutar Centralnoevropske inicijative, Procesa
saradnje u Jugoistonoj evropi; inicijative za saradnju drava Jugoistone evrope;
Jadransko-jonskoj inicijativi; dunavskom procesu saradnje, te drugim regionalnim
i subregionalnim grupacijama; saradnja s dravama lanicama organizacije islamske
konferencije; saradnja s Pokretom nesvrstanih drava; saradnja s organizacijom
amerikih drava, organizacijom afrikog jedinstva, asocijacijom drava Latinske
amerike, asocijacijom drava Jugoistone azije i drugima; uestvovanje u realiziranju
postojeih i postizanju novih meudravnih sporazuma, s namjerom stvaranja povoljnije atmosfere za privrednu saradnju; uee u radu multinacionalnih foruma koji
se bave ekonomskim razvojem i poboljanjem privredne razmjene s inozemstvom);
4. Zatita interesa dravljana Bosne i Hercegovine u inozemstvu.
5. DIJASPORA BOSNE I HERCEGOVINE

Potporom sunarodnjacima ili suvjernicima koji su trajno nastanjeni u inozemstvu, bez
obzira na to posjeduju li paso ili ne, obino se upravlja putem konzularnih i/li geografskih
ministarstava vanjskih poslova, zbog opravdanih, praktinih razloga. Meutim, briga za
njih se oglaava, a snaga u njihovu korist oivljava stvaranjem funkcionalnih odjela
(Berridge, 2004: 18).
saradnja s dijasporom Bosne i Hercegovine uglavnom se svodi na financijske doprinose iz
dijaspore, tek u neto manjem obimu na ljudski potencijal, a u pogledu saradnje organa
vlasti Bosne i Hercegovine i dijaspore teko da se moe neto posebno rei. Ministarstvo
za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine nadleno je za suradnju s dijasporom i
mogu se pohvaliti samo nacrtima strategija prema dijaspori Bosne i Hercegovine. tako se
587
Maja Sahadi
u izlaganju ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine na savjetovanju efova

diplomatsko-konzularnih predstavnitava u sarajevu 1. septembra 2009. godine spominje
razvojna strategija Bosne i Hercegovine i strategija smanjenja siromatva za naredni
petogodinji period koje ukljuuju: stvaranje i unapreenje uslova za privlaenje tednje i
novanih doznaka iz inostranstva; ukljuivanje strunih potencijala dijaspore za prijenos
znanja i iskustva u procesu ubrzanja reforme obrazovanja; programe povratka strunjaka
iz dijaspore i njihova reintegracija u Bosni i Hercegovini, programe cirkularne migracije
strunjaka i programe umreavanja akademske dijaspore s lokalnim institucijama; poboljanje uslova za stvaranje novih malih i srednjih preduzea s posebnim programima za
poduzetnike iz bh. dijaspore; aktiviranje investicionog potencijala i resursa bh. dijaspore u
okviru razvoja stratekog partnerstva i privlaenje stranih investicija. druga vana inicijativa
koju je pokrenulo Ministarstvo je potpisivanje sporazuma o saradnji s Meunarodnom
organizacijom za migracije u okviru kojeg e biti implementiran dvogodinji projekat uz
tehniku pomo Meunarodne organizacije za migracije i finansijsku pomo donatora gdje
e u okviru projekta biti izraen i Zakon o dijaspori. U proceduri usvajanja u vijeu ministara
je odluka o obavezi prikupljanja podataka o bh. emigraciji, za iju su provedbu zadueni
Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice, Ministarstvo vanjskih poslova i diplomatskokonzularna predstavnitva. Prema ovoj odluci, diplomatsko-konzularna predstavnitva e
biti duna da od nadlenih organa drava prijema koji raspolau svim relevantnim podacima
osiguravaju detaljne podatke o bh. emigraciji i dostavljaju ih Ministarstvu za ljudska prava
i izbjeglice i Ministarstvu vanjskih poslova.38
injenica je da sveobuhvatan popis iseljenika iz Bosne i Hercegovine nikada nije sainjen
(ukljuujui i one s dvojnim dravljanstvom). injenica je i da izvan Bosne i Hercegovine
prema grubim procjenama ivi oko 1 300 000 graana Bosne i Hercegovine to je
prevalentno rezultat ratnih deavanja na podruju bive Jugoslavije. veina tih graana je
u meuvremenu odluila ostati i preuzeti dravljanstvo u dravama prijema, a trend
iseljavanja iz Bosne i Hercegovine nastavljen je i nakon rata 1992-1995.39 Ciljevi politike
Bosne i Hercegovine prema dijaspori morali bi ukljuivati osim zatite prava i interesa u
inozemstvu kroz pruanje konzularnih usluga i unapreenje trgovakih, naunih,
obrazovnih, sportskih veza s dijasporom. saradnja diplomatsko-konzularnih predstavnitava
Bosne i Hercegovine s dijasporom mora ukazivati na to da je Bosna i Hercegovina spremna
da se zauzme za zatitu prava i interesa svojih iseljenika, dok s druge strane dijaspora mora
38
39
Podaci su navedeni prema izlaganju ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine na
savjetovanju efova diplomatsko-konzularnih predstavnitava u sarajevu 1. septembra 2009. godine
dostupnom na: http://www.mfa.ba/savjetovanja/izlaganja/?id=14496 (zadnji pristup web stranici: 17.
april 2010. godine).
najvei broj iseljenika iz Bosne i Hercegovine ivi u evropskim zemljama, naroito zemljama evropske
unije, ukupno vie od 850 000. od tog broja u njemakoj 157 000, austriji 132 000, sloveniji 100 000,
vedskoj 75 000, vicarskoj 50 000, sjedinjenim amerikim dravama oko 390 000, Kanadi 60 000 i
australiji 50 000. s obzirom na ove podatke Bosna i Hercegovina je drava s veoma velikom dijasporom.
statistiki podaci su navedeni prema: http://www.mfa.ba/savjetovanja/izlaganja/?id=14496 (zadnji
pristup web stranici: 17. april 2010. godine).
588
da se aktivnije ukljui u saradnju s organima vlasti Bosne i Hercegovine kada je u pitanju

trgovina, obrazovanje, nauka, sport.
6. ZAKLJUAK
vanjska politika i meunarodni odnosi Bosne i Hercegovine moraju se temeljiti prvenstveno
na ouvanju i jaanju mira u regiji, jaati partnerski odnos sa susjednim dravama, a zatim
i u odnosu sa ostatkom svijeta. Poloaj Bosne i Hercegovine u vanjskoj politici i meunarodnim odnosima mora se zasnivati na stvaranju uvjeta koji su neophodni za dalju integraciju Bosne i Hercegovine u evroatlantske tokove. Ciljevi vanjske politike i meunarodnih
odnosa Bosne i Hercegovine osim saradnje sa susjednim dravama moraju biti usklaeni
s unutarnjom reformom Bosne i Hercegovine od ega su svakako najvaniji pristupanje
Bosne i Hercegovine evropskoj uniji, ukljuivanje u sjevernoatlantski savez, jaanje i
razvijanje multilateralnih i bilateralnih odnosa, te promocija Bosne i Hercegovine kao
savremene, demokratske drave.
589

OsnOve
590
Bibliografija
25th Report by the High Representative for the implementation of the Peace Agreement to the SecretaryGeneral of the United nations. (2004). dostupno na
http://www.ohr.int/print/?content_id=32024
abazovi, d. Mirsad. (2002). dravna bezbjednost: uvod i temeljni pojmovi. sarajevo: Fakultet kriminalistikih nauka.
abazovi, d. Mirsad. (2008). ogledi o bosanskohercegovakoj zbilji. sarajevo: des.
abazovi, dino. (2007). o meubilansu uinka rada meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini od
decembra 1995. do marta 2007. socioloki aspekti, u: Grnther-deevi, Mirela i sejmenovi,
amela: Primjer Bosne i Hercegovine: odrivi koncepti ili stranputice meunarodne zajednice? 133146. sarajevo: Heinrich Bll stiftung, Ured za Bosnu i Hercegovinu.
ademovi, nedim. (2010). Karakter i implikacije presude evropskog suda za ljudska prava sejdi i Finci
protiv Bosne i Hercegovine, u: Mjesto i uloga ostalih u Ustavu Bosne i Hercegovine i buduim
ustavnim rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu. 10-32. sarajevo: Fakultet politikih nauka
Univerziteta u sarajevu.
African Charter on Human and Peoples Rights. dostupno na
http://www.hrcr.org/docs/Banjul/afrhr.html
ajvaz, slaan. (2006). drutveno-politika konstelacija i novi Ustav Bosne i Hercegovine, ljudska prava,
broj 1-2, godina 7, sarajevo: Pravni fakultet.
ali, anes. (2009). international Community Stuck in Bosnia. Preuzeto sa
http://www.isn.ethz.ch/isn/layout/set/print/content/view/full/73?id=110001&lng=en.
Alternativni izvjetaj o ostvarivanju okvirne konvencije o zatiti nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini.
(2007). Zenica: independent ustanova za zatitu ljudskih prava.
Amandman i na Ustav Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 25/09.
Amandmani CVi-CXiii na Ustav Republike Srpske. Preuzeto s http:// www.narodnaskupstinars.net/cir/
pas/amandmani_Cvi_CXiii.htm
Amandmani CXVCXXi. Preuzeto s
http:// www.narodnaskupstinars.net/cir/pas/amandmani_CXv_CXXi.htm
Amandmani lXViXCi. Preuzeto s
http:// www.narodnaskupstinars.net/cir/pas/amandmani_LXvii_XCi.htm
Analiza izvjetavanja u tampanim medijima, komparativna analiza teksta Ustava i prijedloga izmjena
teksta, analiza meunarodnih standarda, analiza stavova pravnih profesionalaca u BiH: Proces
ustavnih promjena u BiH. (2006). sarajevo: Centar za ljudska prava Univerziteta u sarajevu.
Analiza sluajeva juni 1998. decembar 2001. (2001). sarajevo: raK.
Analiza stanja lokalne uprave i samouprave u Bosni i Hercegovini (nacrt). (2005). agencija eda. dostupno na
http://www.soros.org.ba/images/stories/Progdocs/LG/ analiza_stanja_lokalne_uprave_u_bih.pdf.
andreev, alexander. (2007). to What extent are international organizations (ios) autonomous actors in
World Politics? opticon 1826, no. 2. dostupno na
http://www.ucl.ac.uk/opticon1826/archive/issue2/vfPs_Hs_international_organisations.pdf.
Anketa o potronji domainstava za 2007. godinu za Bosnu i Hercegovinu. (2007). agencija za statistiku
Bosne i Hercegovine, Federalni zavod za statistiku i republiki zavod za statistiku republike
srpske. Preuzeto sa: http: //www.bhas.ba/anKete/hbs_07/hbs_07_001-bh.pdf.
Analiza postdejtonskog politikog sistema Bibliografija
591
Anketa o radnoj snazi 2010. agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. (2010)

dostupno na http://www.bhas.ba/arhiva/2010/sao/ars_2010_001_001_01-bh.pdf
Annual Activity Report. 2009CdL-ra(2009)001.
dostupno na http://www.venice.coe.int/docs/2009/CdL-ra(2009)001-e.pdf
Annual report 2009. Federation of euro-asian stock exchanges. 2009.
dostupno na http://www.feas.org/downloads/feas110509.pdf
Aprilski paket ustavnih promjena. internet prezentacija Fondacije Centar za javno pravo. dostupno na
http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/aprilski_paket.pdf
arbitrana komisija Mirovne konferencije za Jugoslaviju, Miljenje broj 3. (1992). Pregled zbivanja,
Zagreb: Ministarstvo informiranja republike Hrvatske.
arnautovi, suad. (1996). izbori u Bosni i Hercegovini 90: analiza izbornog procesa. sarajevo: Promocult.
arnautovi, suad. (2009). Politiko predstavljanje i izborni sistemi u Bosni i Hercegovini u XX stoljeu.
sarajevo: Promocult.
aust, anthony. (2005). Handbook of international law, Cambridge: Cambridge University Press.
avramov, smilja i Krea, Milenko. (2007). Meunarodno javno pravo, Beograd: Pravni fakultet u Beogradu.
avramov, smilja. (2001). ameriko vatikanska tajna alijansa i rat u sFrJ, u: Poetak rata u Bosni i
Hercegovini uzroci i posledice, Beograd: Udruenje srba iz BiH u srbiji.
azinovi, vlado. (2007). Al-kaida u Bosni i Hercegovini: mit ili stvarna opasnost, sarajevo: Prag: radio
slobodna evropa i Centar za savremenu umjetnost.
Babi, duan. (2004). Samoregulacija medija na iskuenju. dostupno na: http://www.anem.org.yu/
cms/item/medscena/sr/region?articleid=7508&type=region&view=view
Babi-avdispahi, Jasminka. (2005). Etika, demokracija i graanstvo. sarajevo: svjetlost.
Baki-Mufti, Jasna. (2000). analiza izbora i izbornog zakona. ljudska prava, br. 3-4, 144-157.
Baki-Mufti, Jasna. (2002). Sistem ljudskih prava. sarajevo: Fond otvoreno drutvo BiH, Magistrat.
Baki-Mufti, Jasna. (2003). Politika prava i dejtonski ustav u BiH/izborni sistem, u: osam godina
daytonske BiH: nove vizije za Bosnu i Hercegovinu: zbornik radova i zakljuci s alternativne
konferencije, sarajevo: Fondacija Heinrich Boell i aCiPs.
Baki-Mufti, Jasna. (2006). Kultura ljudskih prava u Bosni i Hercegovini. Godinjak Pravnog fakulteta u
Sarajevu, broj XLiX, 31-37.
Banovi, damir i Gavri, saa. (2010). Ustavna reforma u Bosni i Hercegovini, Politika misao, god. 47, br.
2, 159-180.
Barbali, ivan. (2005). Meunarodna zajednica u BiH improvizacijom do stabilnosti, novi pogledi, god.
i, no. 4, 11-13.
Bari, robert. (2010). Politika eU i nato-a prema Bosni i Hercegovini u regionalnom kontekstu, u:
tatalovi, sinia i Cvtila, vlatko (ur.). Regionalna sigurnost i multilateralna saradnja: Republika
Hrvatska i Jugoistok Europe. Zagreb: Politika kultura.
Bari-Punda, vesna. (2010). Morske granice RH i meunarodni ugovori kojima se ureuju odnosi na moru,
znanstveni projekt, split: Pravni fakultet.
Barii, Marko. (1999). Hrvati iz BiH dijaspora kao i vicarski talijani. Preuzeto sa
http://www.hic.hr/dom/264/dom22.htm
Barry, robert. (2002). the oSCE: A Forgotten transatlantic Security organization? Washington: Britishamerican security information Council.
Barzilai, Gad. (2003). Communities and law: Politics and Cultures of legal identities. ann arbor: University
of Michigan Press.
592
Bai, Goran i Crnjanski, Katarina. (2006). Politika participacija i kulturna autonomija nacionalnih manjina
u Srbiji. Beograd: Friedrich ebert stiftung i Centar za istraivanje etniciteta.
Bai, nedad. (2004). Pravni i politiki sistem Evropske unije. Biha: Pravni fakultet u Bihau.
Begi, Kasim. (2001). Uloga Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u Federalne strukture u Evropi i Bosni i
Hercegovini. sarajevo: ambasada sr njemake i vijee evrope.
Belloni, robert. (2004). Peacebuilding and Consociational electoral engineering in Bosnia and
Herzegovina, international Peacekeeping, vol. 11, no. 2, 334-353.
Beljanski, slobodan. (2001). Meunarodni pravni standardi o krivinom postupku. Beograd: Beogradski
centar za ljudska prava.
Benedek, Wolfgang, Konig, otto, Promitzer, Christian i sarajlija, ermin. (1997). ljudska prava u Bosni i
Hercegovini: znanost i praksa, Simpozij u Grazu 1997. sarajevo: Graz: Centar za ljudska prava
Univerziteta u sarajevu, Karl-Franzens Univerzitet u Grazu.
Beridan, izet, tomi, ivo, Kreso, Muharem. (2001). leksikon sigurnosti. sarajevo: des.
Beridan, izet. (2008). Politika i sigurnost. sarajevo: Fakultet politikih nauka.
Berridge, Geoff r. (2004). diplomacija, teorija i praksa. Zagreb: Fakultet politikih znanosti.
Berridge, Geoff r. i James, alan. (2001). A dictionary of diplomacy. new york: Palgrave.
Bickerton, Christopher J. (2007). a Union of disenchantment: the new Politics of post-enlargement
europe, u: stivachtis, a. yannis (ur.): the State of European integration. 89-111. Hampshire:
ashgate Publishing Limited.
Biaki, erliha. (2007). Ustavni sud i Bonske ovlasti. dostupno na
http://www.pulsdemokratije.ba/index.php?id=132&l=bs.
Bieber, Florian. (2008). Bosna i Hercegovina poslije rata: politiki sistem u podijeljenom drutvu. sarajevo:
Buybook.
Bieler, andreas. (2005). the struggle over eU enlargement: a Historical Materialist analysis of european
integration, u: schimmelfennig, Frank, sedelmeier, Ulrich. (ur.): the Politics of European Union
Enlargement: theoretical approaches. 75-97. new york: routledge.
BiH u brojkama 2009. (2010). agencija za statistiku Bosne i Hercegovine. dostupno na
www.zapravicnoobrazovanje.ba/dokumenti//BiH%20brojke%2009.pdf
Bildt, Carl. (1998). Peace Journey. the Struggle for Peace in Bosnia. London: Weidenfeld and nicolson.
Bilii, Mijo. (2007). Model politikog sustava, informatologia, vol. 40, br. 2, 78-88.
Bill, James a., Hardgrave, robert L. Jr. (1973). Comparative politics: the Quest for theory. Columbia: a Bell
& Howell Company.
Blagojevi, Marina. (2004). Gender barometar BiH 2002. Banja Luka: Gender centar vlade rs, sarajevo:
Gender centar vlade FBiH.
Blagojevi, Milan. (2002). Pravna priroda i poloaj Brko distrikta u Bosni i Hercegovini. doboj: narodna
biblioteka.
Bliesemann de Guevara, Berit. (2009). Staatlichkeit in Zeiten des Statebuilding. intervention und Herrschaft
in Bosnien und Herzegowina. Frankfurt am Main et al.: Peter Lang.
Bosna i Hercegovina Ekonomski trendovi Godinji izvjetaj 2009. direkcija za ekonomsko planiranje BiH.
dostupno na http://www.dep.gov.ba/dep_publikacije/ekonomski_trendovi/?id=1279
Bosnia and Herzegovina 1998: Self-sustaining Structures. Conclusions. (1997). dostupno na
http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=5182
593
Bosnia and Herzegovina 2008 Progress Report SEC(2008)2693. Commission of the european Communities.
(2008). Brussels: Commission of the european Communities. (BH Progress report, 2008).
Preuzeto sa http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/press_corner/key-documents/reports_
nov_2008/bosnia_herzegovina_progress_report_en.pdf
Bosnia and Herzegovina 2010 Progress Report. delegacija evropske unije u BiH. Preuzeto sa
http://www.delbih.ec.europa.eu/files/docs/2010progress2.pdf
Bosnia and Herzegovina: General Elections 1 october 2006: oSCE/odiHR Election observation Mission Final
Report. (2007). Warsaw: osCe.
Brownlie, ian Q. C. (1992). Basic documents on human rights. oxford: Clarendon Press.
Brozek, Borislav. (2009). Socijalna iskljuenost u BiH iz pogleda zaposlenih i sindikata. sarajevo: Fridrich
erbert stiftung. Preuzeto sa: http: //www.fes.ba/publikacije/2009socijalnaiskljucenost.pdf.
Budet opine novo Sarajevo za 2010. godinu. (2010). dostupno na
http://www.novosarajevo.ba/admin/slike/doc/Budzet2010.pdf.
Bugarel, Ksavije. (2004). Bosna: anatomija rata. Beograd: Fabrika knjiga.
Burdije, Pjer. (2001). Vladavina mukaraca. Podgorica: Cid.
Burg, steven L. i shoup, Paul s. (1999). the War in Bosnia & Herzegovina. new york, armonk: sharpe.
Burke, edmund. (1854). the Works of the Right Honourable Edmund Burke. Volume i. London: Henry G.
Bohn.
Butmirski i Prudski paket ustavnih promjena. internet prezentacija Fondacije Centar za javno pravo
http://www.fcjp.ba/templates/ja_avian_ii_d/images/green/Butmir_i_Prud.pdf
Calic, Marie-Janine. (1996). krieg und Frieden in Bosnien-Herzegowina. Frankfurt am Main: suhrkamp.
Case concerning the Application of the Convention on the Prevention and Punishment of the Crime of
Genocide (Bosnia and Herzegovina v. Serbia and Montenegro) (2007). dostupno na
http://www.icj-cij.org/docket/files/91/13685.pdf#view=FitH&pagemode=none&search=
%22Bosnia%22
Case of Sejdi and Finci vs. Bosnia and Herzegovina, internet prezentacija evropskog suda za ljudska prava.
dostupno na
http://cmiskp.echr.coe.int/tkp197/view.asp?item=4&portal=hbkm&action=html&highlight=%
22Bosnia%20and%20HerZeGovina%22&sessionid=58947737&skin=hudoc-en
CiA World Factbook 2010. dostupno na https://www.cia.gov/library/publications/the-world-factbook/
Cikoti, selmo. (2010). Sigurnosne pretpostavke Bosne i Hercegovine. sarajevo: vijee kongresa bonjakih
intelektualaca.
Collin, Peter Hodgson. (2004). dictionary of law. London: Bloomsbury Publishing inc.
Collin, Peter Hodgson. (2004). dictionary of Politics and Government. London: Bloomsbury reference.
Commision decision of [....] 2007 adopting a national Programme for Bosnia and Herzegovina under the
iPA-transition Assistance and institution Building Component for 2007. Preuzeto sa: http://ec.europa.eu
/enlargement/pdf/bosnia_and_herzegovina/ipa/ipa_2007_bih_final_decision_en.pdf
Commision Regulation (EC) no 1085/2006 of 17 July 2006 establishing an instrument for Pre-Accession
Assistance (iPA). oJ l 210/82/06. Preuzeto sa
http://eur-lex.europa.eu/LexUriserv/site/en/oj/2006/l_210/l_21020060731en00820093.pdf
Commision Regulation (EC) no 2666/2000 of 5 december 2000 on assistance for Albania, Bosnia and
Herzegovina, Croatia, the Federal Republic of Yugoslavia and the Former Yugoslav Republic of
Macedonia, repealing Regulation (EC) no 1628/96 and amending Regulations (EEC) no 3906/89
and (EEC) no 1360/90 and decisions 97/256/EC and 1999/311/EC. oJ l 306/1/2000. Preuzeto sa
http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/financial_assistance/cards/general/2666_00_en.pdf)
594
Commision Regulation (EC) no 718/2007, implementing Council Regulation (EC) no 1085/2006 establishing
an instrument for pre-accession assistance (iPA); oJ l 170/1/07.
Preuzeto sa public.mzos.hr/fgs.axd?id=15921
Constitution of Bosnia & Herzegovina, Anex 4, Framework Peace Agreement for Bosnia & Herzegovina,
december 14th 1995, dayton/Paris.
Preuzeto sa http://www.oscebih.org/overview/gfap/bos/default.asp
Cousens, elizabeth M. i Cater, Charles K. (2001). toward Peace in Bosnia: implementing the dayton Accords.
Boulder/London: Lynne rienner Publishers.
Cvetkovi, Predrag. (2008). izazovi i dileme istonog proirenja evropske unije, u Jovanovi, vladimir,
. (ur.): Balkan u procesu evrointegracije koncepcije razvoja i socijalne implikacije. 111-119. ni:
Filozofski fakultet u niu.
etiri djelimine odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u predmetu br. 5/98; odluke Ustavnog suda
od 28, 29. i 30. januara 2000. godine. slubeni glasnik BiH br. 11/00; od 18. i 19. februara 2000.
godine. slubeni glasnik BiH br. 17/00; od 30. juna i 1. jula 2000. godine. slubeni glasnik BiH br.
23/00; i od 18. i 19. avgusta 2000. godine. slubeni glasnik BiH br. 36/00.
ovi, efkija. (2001). drava Bosna i Hercegovina pet godina poslije daytona, ljudska prava, broj 12, godina 2, 28-35.
urak, nerzuk. (2004). dejtonski nacionalizam, sarajevo: Buybook.
urak, nerzuk. (2010). nato, zna li svoj dug? u demokracija i sigurnost, Atlantska inicijativa, sarajevo.
dahl, robert. (1997). Poliarhija: participacija i opozicija. Beograd: Filip vinji.
dauster, Manfred. (2007). Bilans djelovanja meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini od
decembra 1995. do marta 2007. godine pravni aspekti, u: Grnther-deevi, Mirela i
sejmenovi, amela: Primjer Bosne i Hercegovine: odrivi koncepti ili stranputice meunarodne
zajednice? 85-107. sarajevo: Heinrich Bll stiftung, Ured za Bosnu i Hercegovinu.
day, alan. (2001). A Political Chronology of Europe. London: europa Publications.
dedi, sead. (1998). lokalna samouprava u Federaciji Bosne i Hercegovine. sarajevo: studentska
tamparija Univerziteta.
degan, . vladimir. (1992). samoodreenje naroda i teritorijalna cjelovitost drava, Zakonitost, br. 4,
(46), Zagreb.
dejanovi, Momir. (2006). Predizborna obeanja. doboj: Centar za humanu politiku.
dejtonski mirovni sporazum. (1996) sarajevo: slubeni list rBiH.
deklaracija o potpunom provoenju dejtonskog sporazuma, internet prezentacija stranke demokratske
akcije http://www.sda.ba/files/file/deKLaraCiJa_sda.pdf
deklaracija Upravnog odbora Vijea za implementaciju mira od 27. februara 2008. Preuzeto sa
http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=41354)
deklaracija Vijea za implementaciju mira, od 23. i 24. maj 2000. Preuzeto sa
http://www.ohr.int/pic/default.asp?content_id=6802
delali, Medina, ai, suzana. (2007). Balkan bluz: bosanska hronika 1975-1995, sarajevo: autori.
deraji, svjetlana. (2007). do strukturalnih fondova eU putem decentralizovanog upravljanja pomoi:
Bosna i Hercegovina na tom putu, u Palinkaev, olga, Krali, armin. (ur.): BiH na putu ka Evropskoj
uniji. 13-147. sarajevo: Centar za sigurnosne studije.
dijk, van P. et al. (2001). teorija i praksa Evropske konvencije o ljudskim pravima. sarajevo: Muller.
dimitrijevi, vojin et al. (2005). osnovi meunarodnog javnog prava, Beograd: Beogradski centar za
ljudska prava.
595
dimitrijevi, vojin et al. (2007), osnovi meunarodnog javnog prava, Beograd: Beogradski centar za
ljudska prava & dosije.
dimitrijevi, vojin, rai, obrad, eri, vladimir, Papi, tatjana, Petrovi, vesna i obradovi, saa. (2005).
osnovi meunarodnog javnog prava. Beograd: Beogradski centar za ljudska prava.
dimitrova, Gergana C. (2005). democracy and international intervention in Bosnia and Herzegovina,
Central European Political Studies Review, vol. 7, no. 1, 45-71.
dmii, Mile. (1999). osvrt na neke aspekte ostvarivanja projektovanja ustavnopravnog modela Bosne
i Hercegovine, u Podjela nadlenosti izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. Banja Luka:
akademija nauka i umjetnosti republike srpske.
dmii, Mile. (2003). Ustavnopravni osnov funkcionisanja Bosne i Hercegovine na osnovu slobodnih i
demokratskih izbora. Preuzeto sa http://www.soros.org.ba/docs_pravo/ustav_txt/dr_mile_
dmicic.doc.
dmii, Mile. (2005). Ustavnopravni status republike srpske u okviru Bosne i Hercegovine normativno
i stvarno, u Republika Srpska deset godina dejtonskog mirovnog sporazuma. 157-176. Banja
Luka: akademija nauka i umjetnosti republike srpske.
dmii, Mile. (2007). Federalni elementi ustavnopravnog ureenja Bosne i Hercegovine kao sloene
drave, Godinjak Pravnog fakulteta u Banja luci, br. XXviiXXviii, Banja Luka: Pravni fakultet u
Banja Luci.
dmii, Mile. (2007). Prenos nadlenosti sa republike srpske na institucije Bosne i Hercegovine, efekti
njihovih prenosa i mogunost povrata, u Pravna rije, 10/2007, Banja Luka: Udruenje pravnika
republike srpske.
dmii, Mile. (2007). Ustavnopravni aspekti prenosa nadlenosti, efekata prenosa i mogunost njihovog
povrata, Godinjak Pravnog fakulteta u Banja luci, Banja Luka, 164.
dnevne novine u BiH. GfK BH (2006). dostupno na: http://web.archive.org/web/20070320034522/
www.gfk.ba/Pr/2006/GfK+Pr+02-2006+-+dnevne+novine.pdf.
dnevnik (2010). izvrna vlast poklopila RAk i Ured za reviziju dravnih institucija. dostupno na:
http://www.dnevnik.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=4590:izvrna-vlastqpoklopilaq-rak-i-ured-za-reviziju-dravnih-institucija&catid=81:bih&itemid=458
do univerzalne zdravstvene zatite: pregled stanja i preporuke za djelovanje. (2009). iCva, Helsinki komitet
za ljudska prava i organizacije civilnog drutva.
Preuzeto sa //www.bh-hchr.org/Publikacije/Zdravstvena%20Zastita.pdf.
dodig, radoslav. (2004). Bosanskohercegovaki panoptikum 1990. iz hrvatskog kuta. StAtUS, br. 3, 4351.
doing Business 2010 Reforming through difficult times. the World Bank, 2009. dostupno na
http://www.doingbusiness.org/~/media/FPdKM/doing%20Business/documents/annualreports/english/dB10-Fullreport.pdf)
dokument drugog sastanka konferencije o ljudskoj dimenziji konferencije o sigurnosti i saradnji u Evropi iz
kopenhagena 1990. Godine.
druga odluka Visokog predstavnika o restrukturiranju javnog RtV sistema u BiH. (2000). 23. oktobar 2000.
dostupno na: http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=91
drugi izvjetaj Bosne i Hercegovine o zakonodavnim i drugim mjerama na provoenju naela utvrenih u
okvirnoj konvenciji za zatitu nacionalnih manjina. (2007). vijee ministara Bosne i Hercegovine.
sarajevo.
596
dravnost Bosne i Hercegovine u kontekstu provoenja amandmana o konstitutivnosti naroda u Federaciji

BiH i Republici Srpskoj : zajedniki okrugli sto - SGV-PR u BiH, VkBi, nHV i Ani krug 99, Sarajevo, 16.
09. 2004. godine. (2005). sarajevo : srpsko graansko vijee pokret za ravnopravnost u BiH,
vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Hrvatsko narodno vijee, asocijacija nezavisnih
intelektualaca Krug 99.
dujovi, Jago. (2006). Rukovoenje i upravljanje sistemima sigurnosti, sarajevo: Fakultet politikih nauka.
dumbrava, Horatius, et. al. (2007). Pressure Factors and Conflicts of interest in Judiciary: Handbook for Judges.
Bucharest: society for Justice and Konrad adenauer stiftung.
durakovi, nijaz. (2006). Ustavne promjene u Bosni i Hercegovini, u: ljudska prava, broj 3-4, godina 7, 3337.
durakovi, nijaz. (2007). Uporedni politiki sistemi, sarajevo: Pravni fakultet.
duvnjak, nedad. (2003), Postdejtonsko uramljivanje Bosne i Hercegovine, u: ljudska prava, broj 3-4,
godina 4, 23-28.
duvnjak, nedad. (2004), Uzurpacija drave, u: ljudska prava, broj 2-4, godina 5, 73-78.
duvnjak, nedad. (2004). ogledi o dejtonskoj Bosni, sarajevo: studentska tamparija, Pravni fakultet.
dihana, amer (2008). Javni RtV sistem u BiH izmeu etnike ekskluzivnosti i dugorone stabilnosti.
sarajevo: Fondacija otvoreno drutvo BiH. dostupno na: http://soros.org.ba/images_vijesti/
stipendisti_2008/amer_dzihana_final_policy_study_bh.pdf.
dihana, amer (2010). U borbi za nezavisnost mediji zaboravili svoju odgovornost, novi Pogledi, br. 17,
aCiPs. sarajevo.
dihana, amer. (2006). Monitoring demokratskog razvoja u Bosni i Hercegovini: indeks otvorenosti javnih
institucija, organizacija i agencija. sarajevo: Mediacentar. dostupno na: http://www.media.ba
/mediacentar/documents/Monitoring%20Bos%20170306%2epdf.
dihana, amer. (2007). izmjene zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH. dostupno na
http://www.netnovinar.org/netnovinar/dsp_page.cfm?pageid=437&articleid=8889&urlsectioni
d=782&specialsection=art_FULL.
aji, sanja. (2007). Praktikum za meunarodno javno pravo, novi sad: Pravni fakultet u novom sadu.
elmo, Zenaid (2001), Pitanje dravnih granica Bosne i Hercegovine u procesu disolucije Jugoslavije, u
ljudska prava, br. 1-2, god. 2, 38-44.
ilas, Milovan i Gae, nadeda. (1994). Bonjak Adil Zulfikarpai. Cirih: Bonjaki institut.
orevi, Jovan. (1975). Ustavno pravo. Beograd: savremena administracija.
orevi, Jovan. (1985). Politiki sistem, prilog nauci o oveku i samoupravljanju. Beograd: savremena
administracija.
orevi, stevan i Miti Miodrag. (2000). diplomatsko i konzularno pravo. Beograd: slubeni list srJ.
ukanovi, dragan. (2004). izmjene ustavnog ustrojstva Bosne i Hercegovine inicijative i mogunosti,
Meunarodni problemi, vol. Lvi, br. 2-3.
efendi, adnan i Meedovi aldin. (2007). Pozicija Bosne i Hercegovine u odnosu na ekonomske kriterije za
lanstvo u Evropskoj uniji. sarajevo: Fondacija Konrad adenauer, Predstavnitvo u Bosni i
Hercegovini.
ekmei, Milorad. (2001). spoljni uzroci graanskog rata u Bosni i Hercegovini 1992, u: Poetak rata u
Bosni i Hercegovini uzroci i posledice. Beograd: Udruenje srba iz BiH u srbiji.
Ekonomske slobode u Bosni i Hercegovini u 2009. godini. Federalni zavod za programiranje razvoja, 2009.
Preuzeto sa http://www.fzzpr.gov.ba/doc/2009/ekonomske%20slobode%20august% 202009.pdf.
elazar, daniel Judah. (1987). Exploring Federalism. tuscaloosa: University of alabama Press.
597
Elektronski mediji u BiH koji se najee gledaju i sluaju? (2006a). GfK BH dostupno na: http://gfk.ba/Pr/
2006/GfK%20Pr%2002-2006%20-%20tv%20i%20radio.pdf
English Croatian or Serbian dictionary. (1986). Zagreb: kolska knjiga.
European Charter of local Self-Government Chart of signatures and ratifications, Council of europe.
dostupno na http://conventions.coe.int/treaty/Commun/Cherchesig.asp?nt=122&CM=
1&dF=07/03/2011&CL=enG. (pristupljeno 20. 10. 2010)
European Court for Human Rights: Country Fact Sheet 19592009. Preuzeto sa http://www.echr.coe.int/
nr/rdonlyres/C2e5dFa6-B53C-42d2-8512-034Bd3C889B0/0/ FiCHeParPays_enG_Mai2010.pdf
European Court for Human Rights: Country Statistics, preuzeto sa http://www.echr.coe.int/nr/rdonlyres/
B21d260B-3559-4FB2-a629-881C66dC3B2F/0/Countrystatistics01012009.pdf
evropska Bosna i Hercegovina: izvjetaj sa ukljuenim preporukama usvojenim na konferenciji GroZda, odrane u sarajevu, 24. 5. 2006. godine. sarajevo: GroZd i aLdi. Preuzeto sa http:
//www.150000radnihmjesta.ba/docs/uploads/18___Komparativna%20analiza.pdf
Evropska unija i Bosna i Hercegovina: izmeu upravljanja krizom i izgradnje drave (2005) Zbornik radova
i izbor iz diskusije s konferencije odrane u sarajevu 9. septembra 2004. godine, sarajevo:
Fondacija Heinrich Bll. Preuzeto sa http://www.boell.ba/downloads/eU_i_BiH_izmedju_
upravljanja_krizom_i_izgradnje_drzave.pdf
Federacija Bosne i Hercegovine u brojkama. Federalni zavod za statistiku. (2010). sarajevo:
Federalni zavod za statistiku.
dostupno na http://www.fzs.ba/Podaci/Federacija%20u%20brojkama %202010.pdf
Federacija Bosne i Hercegovine vs. Republika Srpska u predmetu arbitrae za oblast Brko (2001) odluka
arbitranog tribunala od 17. aprila 2001.
Federalizam koji funkcionira radikalni prijedlog za praktinu reformu. (2004). Preuzeto s
http://www.esiweb.org/index.php?lang=en&id=156&document_id=49
Fetahovi, Jasna (2009, 16. decembar). Problem nije rijeen: politiarima smeta sud BiH. osloboenje, 3.
Fira, aleksandar (2002). Enciklopedija ustavnog prava bivih jugoslovenskih zemalja. tom 4, Ustavno pravo
Bosne i Hercegovine. novi sad: sanU agencija Mir.
Fischer, Martina (ur.). (2005). Peacebuilding and civil society in Bosnia-Herzegovina: ten years after dayton.
Mnster: Lit verlag.
Francusko-hrvatski, hrvatsko-francuski rjenik. (2004). Zagreb: Mozaik knjiga.
General Framework Agreement for Peace in Bosnia and Herzegovina (1995). Preuzeto sa http://www.ohr.int
/print/?content_id=379
Gidens, entoni. (2003). Sociologija. Beograd: ekonomski fakultet.
Giersch, Carsten. (1998). konfliktregulierung in Jugoslawien 19911995. die Rolle von oSCE, EU, Uno und
nAto. Baden-Baden: nomos.
Gifis, steven H. (1998). dictionary of legal terms, A Simplified Guide to the language of law Hauppauge:
Barrons.
Glas (dnevni list), (1990-1995), arhiv narodne i univerzitetske biblioteke republike srpske, Banja Luka.
Goati, vladimir. (2004). Partije i partijski sistem u Srbiji, ni: oGi Centar.
Godinja anketa korisnika RAk dozvola za pruanje internet usluga u Bosni i Hercegovini za 2009. godinu.
(2010). sarajevo: raK.
Godinji izvjetaj 2009. (2010). Centralna banka Bosne i Hercegovine. dostupno na http://www.cbbh.ba
/files/godisnji_izvjestaji/2009/Gi_2009_bs.pdf
598
Godinji izvjetaj o rezultatima aktivnosti institucije ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine za
2010. godinu, institucija ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine. (2010). Banja Luka.
Preuzeto sa http://www.parlament.ba/sadrzaj/ostali_akti/izvjestaji/default.aspx?id=29441
&langtag=bs-Ba
Goodin, robert e. (1998). the theory of institutional design. Cambridge: Cambridge University Press.
Gromes, thorsten. (2007). demokratisierung nach Brgerkriegen. das Beispiel Bosnien und Herzegowina.
Frankfurt am Main/new york: Campus.
Gromes, thorsten. (2010). Bosnien und Herzegowina: Von der krise in den krieg?, u: Sdosteuropa Mitteilungen. 50. godite, 1, str. 28-41.
Habermas, Juergen. (1998). Postnacionalna konstelacija politiki eseji. Frankfurt a. M: suhrkamp.
Hackney Blackwell, amy. (2008). the Essential law dictionary, naperville: sphinx Publishing.
Hadiahmetovi, azra. (2005). Ekonomija Evrope. sarajevo: ekonomski fakultet u sarajevu.
Hadikaduni, emir. (2005). od dejtona do Brisela. sarajevo: aCiPs.
Hadikaduni, emir. (2006). evropske integracije i institucionalna izgradnja u Bosni i Hercegovini
proces koji je tek zapoeo, Analitiki pogled urnal drutvenih nauka, br. 1. 9-19.
Halilovi, Mehmed, (2004). kako se u BiH primjenjuje novi zakon o zatiti od klevete: novinare tue politiari
ali i novinari!. dostupno na: http://www.mediaonline.ba/ba/?id=324
Halilovi, Mehmed. (2005). Zablude o Zakonu o slobodi pristupa informacijama. dostupno na:
http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/zablude-o-zakonu-o-slobodi-pristupa-informacijama
Halilovi, Mehmed. (2005a). Primjena novog zakona o zatiti od klevete u BiH: novinari nisu previe
profitirali. dostupno na: http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/primjena-novog-zakona-ozastiti-od-klevete-u-bih-novinari-nisu-previse-profitirali
Halilovi, Mehmed. (2008). discipliniranje nezavisnih regulatora. dostupno na:
http://www.pulsdemokratije.net/index.php?id=885&l=bs.
Hanke, steve. (2002). Currency Boards. Annals, aaPss, no. 579, str. 87-105.
Harland, Christopher, et. al. (2003). komentar Evropske konvencije o ljudskim pravima prema praksi u Bosni
i Hercegovini i Strasbourgu. sarajevo: Grafiar promet.
Hartwig, Matthias. (2007). Miljenje o nacrtu izmjena Ustava BiH. Heidelberg: institut za strano javno
pravo i meunarodno pravo Max-Planck.
Hartzell, Caroline, Hoddie, Matthew i rothchild, donald. (2001). stabilizing the Peace after Civil War: an
investigation of some Key variables. u: international organization, 55. godite, 1, 183-208.
Hattich, Manfred. (1980). Grundbegriffe der Politikwissenschaft. darmstadt: Wissenschaftliche
Buchgesellschaft.
Hauard, Mark M. (2008). Slabosti civilnog drutva u postkomunistikoj Evropi. novi sad: Graanske
inicijative Beograd.
Heimovi, esad. (2001, 20. juli) Cutilierov plan za Bosnu, Povratak u budunost, broj 215, sarajevo: dani.
Herceg, nevenko i tomi, Zoran. (1999). izbori u Bosni i Hercegovini. Mostar: sveuilite u Mostaru
Centar za studije novinarstva.
Heywood, andrew. (2002). Politics. new york: Palgrave.
Hicks, P. (1997), Uloga Ureda visokog predstavnika i drugih organizacija u implementaciji ljudskih prava,
u: ljudska prava u Bosni i Hercegovini poslije daytona: od teorije do prakse, sarajevo: Centar za
ljudska prava Univerziteta u sarajevu.
Hodi, denana. (2007). razvoj institucija u Bosni i Hercegovini u kontekstu procesa stabilizacije i
pridruivanja, u Palinkaev, olga i Krali, armin (ur.): BiH na putu ka Evropskoj uniji. 151-283.
sarajevo: Centar za sigurnosne studije.
599
Holbrooke, richard. (1998). Meine Mission. Vom krieg zum Frieden in Bosnien. Mnchen: Piper.
Hronologija: Sjednice albene komisije (2008). vZs sarajevo: vijee za tampu BiH. dostupno na:
http://vzs.ba/a/?id=219
Hrvatska narodna banka. Pristupljeno http://www.hnb.hr/statistika/hstatistika.htm
ibler, vladimir. (1987). Rjenik meunarodnog javnog prava, Zagreb: informator.
ibrahimagi, omer. (1998), supremacija Bosne i Hercegovine nad entitetima, u: Pravna misao, broj 3-4,
godina XXiX, 1-15.
ibrahimagi, omer. (1998). dravno-pravni razvitak Bosne i Hercegovine, sarajevo: vijee kongresa
bonjakih intelektualaca.
ibrahimagi, omer. (1999). Supremacija Bosne i Hercegovine nad entitetima. sarajevo: vKBi Kult B.
ibrahimagi, omer. (2001). dejton = Bosna u Evropi. Pravna sutina dejtona. sarajevo: vijee Kongresa
bonjakih intelektualaca.
ibrahimagi, omer. (2003), dravno-pravno stanje Bosne i Hercegovine danas, u: ljudska prava, broj 34, godina 4, 70-74.
ibrahimagi, omer. (2003). dejtonski put Bosne u evropu, u Pregled, br. 1-2.
ibrahimagi, omer. (2005). dravno ureenje Bosne i Hercegovine. Lukavac: Mimnes.
ibrahimagi, omer. (2009, 16. decembar). tri prijedloga visokom predstavniku. osloboenje, 11.
ili, stevan, Milenkovi, dejan, Kovaevi-vuo, Biljana. (2002). ombudsman meunarodni dokumenti,
uporedno pravo, zakonodavstvo i praksa. Beograd: Komitet pravnika za ljudska prava.
imamovi, Mustafa. (2006). osnove upravno-politikog razvitka i dravno-pravnog poloaja Bosne i
Hercegovine. sarajevo: Pravni fakultet u sarajevu.
innes, a. Michael (ur). (2006). Bosnian Security after dayton. new perspectives, new york: London:
routledge.
insights and Perceptions: Voices of the Balkans kratak pregled zakljuaka. (2008). Gallup Balkan Monitor.
Preuzeto sa: http: //www.balkan-monitor.eu/files/GBM-sF-hr.pdf.
internet u zemljama Srednje i istone Evrope. (2007). GfK dostupno na: www.gfk.hr/press1/internet07hr.pps.
ischinger, Wolfgang. (1998). 21 tage dayton. u: deutsche Auenpolitik 1995. Auf dem Weg zu einer Friedensregelung fr Bosnien und Herzegowina: 53 telegramme aus dayton. eine dokumentation, Bonn,
str. 29-35.
ispravka teksta Statuta Brko distrikta Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 9/00.
istorijat i mandat oHR-a Sjever/Brko. Preuzeto s http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/history/default.
asp?content_id=30599
ivani, Mladen. (2005). the international Community and Bosnia and Herzegovina, Cambridge Review
of international Affairs, vol. 18, no. 2, 275-282.
izborna pravila i propisi za izbore na lokalnom i viem nivou u Bosni i Hercegovini. slubeni list Bosne i
Hercegovine br. 22/96, 25/96, 29/96 i 21/96.
izborna pravila i propisi za opinske izbore u Bosni i Hercegovini. slubeni list Bosne i Hercegovine br. 10/97
i 15/97.
izborna pravila i propisi. slubeni list Bosne i Hercegovine br. 1/00.
izborni zakon Bosne i Hercegovine, neslubeni preieni tekst. internet prezentacija Centralne izborne
komisije Bosne i Hercegovine Preuzeto s http://www.izbori.ba/documents/ZaKoni/PoiZpw
110508.pdf
izborni zakon Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/01, 7/02, 9/02, 20/02,
25/02, 4/04, 20/04, 25/05, 52/05, 65/05, 77/05, 11/06, 24/06, 32/07, 33/08, 37/08, 32/10.
600
izborni zakon Brko distrikta BiH. slubeni glasnik Brko distrikta BiH br. 17/08 i 43/08;
izetbegovi, alija. (2005). Sjeanja autobiografski zapisi, sarajevo: oKo.
izlaganje ministra za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine na Savjetovanju efova diplomatskokonzularnih predstavnitava u sarajevu 1. septembra 2009. godine.
dostupno na http://www.mfa.ba/savjetovanja/izlaganja/?id=14496
izmjene i dopune Statuta Brko distrikta Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Brko distrikta BiH br. 39/09.
izvjee o realizaciji Programa rada Vijea ministara Bosne i Hercegovine za razdoblje januar-septembar
2010. godine, usvojeno na 136. sjednici vijea ministara Bosne i Hercegovine odranoj dana
02.11.2010. godine. Preuzeto sa www.parlament.ba/sadrzaj/ostali_akti/izvjestaji/?id=29407
izvjetaj Bosne i Hercegovine o zakonodavnim i drugim mjerama na provoenju naela utvrenih u okvirnoj
konvenciji za zatitu nacionalnih manjina. (2003). vijee ministara Bosne i Hercegovine. sarajevo.
izvjetaj broj 2 (2004). vZs sarajevo: vijee za tampu BiH. dostupno na http://vzs.ba/ba/?id=93
izvjetaj komisije za reformu odbrane: oS BiH za 21. vijek. (2005). sarajevo.
izvjetaj o koritenosti interneta u BiH. (2009). GfK BH. dostupno na http://www.gfk.ba/public_relations
/press/press/004443/index.ba.html
izvjetaj o monitoringu rada Vijea ministara BiH za period 01. 01.31. 08. 2010. godine. Centar civilnih
inicijativa. dostupno na http://www.cci.ba/monitoring/1/7/1.html
izvjetaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2008. godini. Komisija evropskih zajednica Preuzeto sa
http://www.dei.gov.ba/search/default.aspx?q=izvje%c5%a1taji&template_id=14&pageindex=1
izvjetaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2009. godini. Komisija evropskih zajednica Preuzeto sa
http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/najvazniji_dokumenti/dokumenti_eu/archive.aspx?template_i
d=14&pageindex=1
izvjetaj o napretku Bosne i Hercegovine u 2010. godini. evropska komisija seC 1331.
Preuzeto sa http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=6184
izvjetaj o reviziji Regulatorne agencije za komunikacije za 2007. godinu. (2008). Ured za reviziju institucija
BiH. dostupno na http://revizija.gov.ba/bs/audit-rep/doc07/iZv_raK_07_Bs.pdf
izvjetaj o reviziji Regulatorne agencije za komunikacije za 2008. godinu. (2009). Ured za reviziju institucija
BiH. dostupno na http://revizija.gov.ba/bs/audit-rep/doc08/iZv_raK_08_Bs.pdf
izvjetaj o stanju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini, analiza za period januar decembar 2006. Helsinki
komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.
Preuzeto sa http://www.bh-hchr.org/izvjestaji/izvj2006.htm
izvjetaj o stanju ljudskih u Bosni i Hercegovini: analiza za period januar decembar 2004. Helsinki komitet
za ljudska prava. Preuzeto sa http: //www.bh-hchr.org/izvjestaji/izvj2004.htm
izvjetaj o stepenu razvijenosti civilnog drutva u BiH. sarajevo: Centar za promociju civilnog drutva.
Preuzeto sa: http: //www.civilnodrustvo.ba/files/docs/civilno/index_stepen_razvijenosti_
Cd_BiH.pdf
izvjetaj o ueu graana i o njihovom utjecaju na opinske budete za 2007. godinu u Bosni i Hercegovini.
(2007). Preuzeto sa http://www.oscebih.org/documents/ 8497-bos.pdf
izvjetaj o ueu graana u procesima odluivanja u BiH za 2009. (2010). Centri civilnih inicijativa (CCi).
Preuzeto sa http://www.cci.ba/download/docs/ CCi+iZvJestaJ+2009.pdf/8a4ec730fa
323bf3d66a39b323bd4554
izvjetaj Supervizora za Brko Upravnom odboru Vijea za implementaciju mira. (2004). Preuzeto s
http://www.ohr.int/ohr-offices/brcko/arbitration/default.asp?content_id=33101
izvjetaji Visokog predstavnika Generalnom sekretaru Ujedinjenih nacija. dostupno na http://www.ohr.int/
other-doc/hr-reports/archive.asp?sa=on.
601
Jachtenfuchs, Markus. (2005). deepening and Widening integration theory, u: schimmelfennig, Frank,
sedelmeier, Ulrich. (ur.): the Politics of European Union Enlargement: theoretical Approaches. 279287. new york: routledge.
Jacobs, Francis G., White, robin C. a. (2002). the European Convention on Human Rights. oxford:
Clarendon press.
Jerini, dragan. (2009, 16. decembar). Protektorat, nezavisne novine, 15.
Jovii, dragomir. (2008). organizacija i nadlenost policije, Banja Luka: Fakultet za bezbjednost i zatitu.
Juki, Zvonimir. (2009). Politike stranke, u: Uvod u politiki sistem Bosne i Hercegovine izabrani aspekti.
264-291. sarajevo: sarajevski otvoreni centar
Jusi, Mirna. (2011). Procjena budetske transparentnosti u opinama u Bosni i Hercegovini. sarajevo:
analitika Centar za drutvena istraivanja.
Jusi, tarik (2005). televizija u evropi: regulative, politika i nezavisnost Bosna i Hercegovina, u televizija
u Evropi: regulative, politika i nezavisnost. Budapest: open society institute.
Jusi, tarik i dihana, amer. (2008). Bosna i Hercegovina, u: Bai-Hrvatin, s., tompson, M., i Jusi, t.
Razjedinjeni propadaju: Javni radio-televizijski servisi u multietnikim dravama. sarajevo:
Mediacentar. dostupno na http://www.media.ba/mcsonline/files/shared/BiH_razjedinjeni_
propadaju.pdf
Jusi, tarik. (2004). vlasnitvo nad medijima i njegov utjecaj na nezavisnost i pluralizam medija u Bosni
i Hercegovini, u: Bai-Hrvatin, sandra, Petkovi, Brankica i Jusi, tarik (ur). Vlasnitvo nad
medijima i njegov utjecaj na nezavisnost i pluralizam medija. sarajevo: Mediacentar.
Karadi, radovan. (1994): Sarajevska ukur esma, u: Rat u Bosni. Pale: Kanal s.
Kasapovi, Mirjana. (2002). obrasci izbornih reformi u stabilnim demokracijama: novi Zeland, italija i
Japan, Politika misao, vol. 39, no. 3, 3-19.
Kasapovi, Mirjana. (2005). Bosna i Hercegovina: podijeljeno drutvo i nestabilna drava. Zagreb: Politika
kultura.
Kasapovi, Mirjana. (2005). Bosnia and Herzegovina: Consociational or Liberal democracy?, Politika
misao, vol. XLii, no. 5, 3-30.
Kazazi, vesna. (2006). Promjena suvereniteta i sukcesija kao institut meunarodnog javnog prava, u
ljudska prava, br. 1-2, god. 7, 17-27.
Kebo, ozren. (2005). Govor mrnje u medijima: Politiko-urnalistiki ki. dostupno na:
http://www.mediaonline.ba/ ba/print.asp?id=405
Kesi, vesna. (2003). Muslimanske ene, hrvatske ene, srpske ene, albanske ene, u duan i. Bjeli i
obrad savi (ur.) Balkan kao metafora: izmeu globalizacije i fragmentacije. Beograd: Beogradski
krug.
ko kri naa prava? izvjetaj o napretku Bosne i Hercegovine u potivanju i razvoju ekonomskih i socijalnih
prava u 2007. godini u okviru procesa EU integracija sa preporukama agencija za lokalne razvojne
inicijative. Preuzeto sa http: //aldi.ba/files/aLdi_ekonomsko-socijalna_prava_2007.pdf
kodeks sudijske etike u Bosni i Hercegovini, visoko sudsko i tuilako vijee Bosne i Hercegovine. dostupno
na http://www.hjpc.ba/coe/?cid=2158,2,1
kodeks za tampu Bosne i Hercegovine (1999). dostupno na http://vzs.ba/ba/?id=2
komparativna analiza konkurentne pozicije BiH ekonomije sa implikacijama za oblikovanje politika. (2009).
sarajevo: ekonomski institut sarajevo.
konani izvjetaj nezavisne pravosudne komisije. (2004). sarajevo: independent Judicial Commission.
Kosti, roland. (2007). Ambivalent Peace. External Peacebuilding, threatened identity and Reconciliation
in Bosnia and Herzegovina. Uppsala: Uppsala University.
602
krivini zakon Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 3/03, 32/03, 37/03, 54/04,
61/04, 30/05, 53/06, 55/06, 32/07, 8/10.
Krivokapi, Boris. (2004). Zatita manjina u meunarodnom i uporednom pravu, knjiga i: Zatita manjina:
istorijski razvoj, osnovna pitanja i zatita u okviru Ujedinjenih nacija. Beograd: Ministarstvo za
ljudska i manjinska prava sCG.
Kurtehaji, sead ibrahimagi, omer. (2007). Politiki sistem Bosne i Hercegovine, knjiga trea. sarajevo:
Magistrat.
Kuzmanovi, rajko. (1996-1997). Ustavne mogunosti rasputanja parlamenta, Godinjak Pravnog
fakulteta u Banja luci, br. XX/XXi, 11-23.
Kuzmanovi, rajko. (1999). Ustavno pravo. Banja Luka: Pravni fakultet.
Kuzmanovi, rajko. (2000). naruavanje podjele nadlenosti izmeu entiteta u Bosni i Hercegovini, u
Podjela nadlenosti izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. 27-36. Banja Luka: akademija
nauka i umjetnosti republike srpske.
Kuzmanovi, rajko. (2002). Ustavno pravo, Banja Luka: Pravni fakultet u Banja Luci.
Kuzmanovi, rajko. (2004). Eseji o ustavnosti i dravnosti. Banja Luka: Centar za publikaciju pravnog
fakulteta Univerziteta u Banja Luci.
Kuzmanovi, rajko. (2005). Ustavnopravni poloaj Republike Srpske u okviru Bosne i Hercegovine. Banja
Luka: anUrs.
Lake, david a. i rothchild, donald. (2005). territorial decentralization and Civil War settlements. u:
roeder, Philip G./rothchild, donald (ur.): Sustainable Peace. Power and democracy After Civil
Wars. 109-132. ithaca und London.
Langewiesche, renate. (2004). eU: the Costs and Benefits of enlargement and accession some Policy
responses for Before and after, in Pusca, anca. (ur.) European Union Challenges and Promises of
a new Enlargement. new york: the international debate education association.
Lapenda, stjepan. (1999). Berlinski kongres i dejtonski sporazum = traite de Berlin et Accords de dayton.
sarajevo: vKBi.
Licklider, roy. (1995). the Consequences of negotiated settlement in Civil Wars, 1945-1993. u: American
Political Science Review, 89. godite, 3, 681-690.
life in transition: A Survey. (2005) european Bank for reconstruction and development. Preuzeto sa
http://www.ebrd.com/downloads/research/surveys/lits.pdf
Lijphart, arend. (1997). democracy in Plural Societies. A Comparative Exploration. new Haven/London:
yale University Press.
Lijphart, arend. (2004). Constitutional design for divided society, Journal of democracy, vol. 15, no.2,
96-109.
local and regional democracy in Bosnia and Herzegovina Congress of Local and regional authorities of
europe (CLrae). (2006). dostupno na https://wcd.coe.int/viewdoc.jsp? id=1052891&site=
Congress&BackColorinternet=e0cee1&BackColorintranet=e0cee1&BackColorLogged=FFC679
Lopuina, Marko. (2001). Radovan karadi najtraenija srpska glava. ni: Zograf.
Lovrenovi, ivan. (2002). Bosanski Hrvati: esej o agoniji jedne evropsko-orijentalne mikrokulture, Zagreb:
durieux.
Luki, radomir i Kouti, Branko. (1975). Uvod u pravo, Beograd: nauna knjiga.
Luki, radomir v. (1999). Prilog raspravi o podjeli nadlenosti izmeu institucija Bosne i Hercegovine i
entiteta, u: Podjela nadlenosti izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. Banja Luka:
akademija nauka i umjetnosti republike srpske.
603
Maldini, Pero. (2006). Politiko-kulturalni preduvjeti demokratizacije. Politika misao. vol. XLiii, br. 3, 87108.
Malov, darina i Haughton, tim. (2002). Making institutions in Central and eastern europe, and the
impact of europe, u: Peter Mair i Jan Zielonka (ur.): the Enlarged European Union: diversity and
Adaptation. 101-120. London & Portland: Frank Cass.
Marko, Joseph. (2010). doprinos presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu sejdi i Finci protiv
Bosne i Hercegovine daljem razumijevanju sistema zatite kolektivnih i individualnih prava, u:
abazovi dino et al. (ur) Mjesto i uloga ostalih u Ustavu Bosne i Hercegovine i buduim ustavnim
rjeenjima za Bosnu i Hercegovinu. 141-145. sarajevo: Fakultet politikih nauka Univerziteta u
sarajevu
Markovi, ratko. (2001). Ustavno pravo i politike institucije. Beograd: slubeni glasnik.
Markovi, ratko. (2001). Ustavno pravo. Beograd: slubeni glasnik.
Martin, Felix i Knaus, Gerald. lekcije iz Bosne i Hercegovine. Mukotrpni posao evropskog rade. dostupno
na http://www.esiweb.org/pdf/esi_europeanraj_article_id_1.pdf
Maslea, ramo. (2001). teorija i sistemi sigurnosti, sarajevo: Magistrat.
Maslo, sead. (2001). Prilog raspravi o predstojeoj verziji entitetskih ustava u Bosni i Hercegovini i potrebi
revizije Ustava Bosne i Hercegovine, u: ljudska prava, broj 1-2. godina 2, 97-104.
Matkovi, Hrvoje. (2003). Povijest Jugoslavije 1918.1991.2003. Zagreb: naklada Pavii.
Media Sustainability index Europe and Euroasia 2006/7. Msi (2007). Washington: international research
& exchanges Board (ireX). dostupno na: http://www.irex.org/programs/Msi_eUr/2006/bh.asp
Media Sustainability index Europe and Euroasia 2006/7. Msi (2008). Washington: international research
& exchanges Board (ireX). dostupno na: http://www.irex.org/programs/msi_eur/2008/bih.asp
Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, internet prezentacija Helsinkog komiteta za ljudska
prava Bosne i Hercegovine. dostupno na http://www.bh-hchr.org/dokumenti/Pakt%
20o%20gradjanskim%20i%20politickim%20pravima.doc
Meunarodni simpozij Bosna i Hercegovina 15 godina dejtonskog mirovnog sporazuma: zbornik radova.
(2011). sarajevo: Univerzitet u sarajevu.
Mijanovi, Gao. (2000). kontrola ustavnosti zakona. sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u srpskom
sarajevu.
Mijanovi, Gao. (2000). Podjela nadlenosti izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta, u Podjela
nadlenosti izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. 11-26. Banja Luka: akademija nauka
i umjetnosti republike srpske.
Mili, anelka. (2001). Sociologija porodice. Beograd: igoja tampa.
Milievi, neo, et al. (2001). lokalna i regionalna samouprava u BiH. sarajevo: Centar za promociju
civilnog drutva.
Milievi, neo. (2004). stanje i problemi nacionalnih manjina u Bosni i Hercegovini, Perspektive
multikulturalizma u dravama Zapadnog Balkana. 101-135. Beograd: Centar za istraivanje
etniciteta.
Miljko, Zvonko. (2004). Ustavni poredak i Brko distrikt Bosne i Hercegovine, Zbornik radova Pravnog
fakulteta Sveuilita u Mostaru, br. Xvii, 199-207.
Miljko, Zvonko. (2006). Ustavno ureenje Bosne i Hercegovine. Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada.
Mingst, Karen. (2003). Essentials of international Relations. new york: W. W. norton & Company.
Mirovi, dragutin. (2002). Graansko (civilno) drutvo, u: demokracija i ljudska prava. sarajevo: Civitas
BiH.
604
Misita, nevenko. (2002). osnovi prava Evropske unije. sarajevo: Fond otvoreno drutvo BiH Pravni
centar Fod BiH.
Misita, nevenko. (2007). osnovi prava Evropske unije. sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u sarajevu.
Misita, nevenko. (2010). Evropska unija: osnivanje i razvoj. sarajevo: revicon.
Miljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima visokog predstavnika. venecijanska
komisija. Preuzeto s http://www.venice.coe.int/docs/2005/CdL-ad(2005)004-bos.asp
Miljenje o ustavnoj situaciji u Bosni i Hercegovini i ovlatenjima Visokog predstavnika.(2008). Preuzeto sa
http://www.venice.coe.int/docs/2005/CdL-ad(2005)004-bos.pdf
Miljenje o ustavnosti meunarodnih sporazuma koje je zakljuila Bosna i Hercegovina i/ili entiteti. (2008)
evropska komisija za demokratiju putem zakona. Preuzeto sa http://www.venice.coe.int/docs/
1998/CdL-inF%281998%29020-bos.asp, preuzeto 26. septembra 2008.
Miti, Miodrag. (2003). diplomatija kao sredstvo za promociju, ostvarivanje i zatitu poslovnih interesa.
Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva.
Mladi trebaju omladinsku politiku Analiza poloaja mladih u BiH. (2008). Komisija/Povjerenstvo za pitanje
mladih u BiH i GtZ. Preuzeto sa http: //www.mladi.gov.ba/pdf/analiza_mladi_za _web.pdf
Mladi trebaju omladinsku politiku: analiza poloaja mladih i omladinskog sektora u BiH. (2008). sarajevo:
vijee ministara Bosne i Hercegovine.
Mole, nola, et. al. (2005). Pravo na pravino suenje. sarajevo: vijee evrope.
Morait, Branko. (2000). Podjela nadlenosti izmeu Bosne i Hercegovine i entiteta, u: Podjela nadlenosti izmeu institucija Bosne i Hercegovine i entiteta. 55-62. Banja Luka: akademija nauka i
umjetnosti republike srpske.
Moving towards a Harmonized Application of the law Applicable before Courts in War Crimes Cases before
Courts in Bosnia and Herzegovina. (2008). sarajevo: osCe.
Muhi, Fuad. (1998). teorija drave i prava. sarajevo: Magistrat.
Mujki, asim. (2006). Bosna i Hercegovina i izazovi konsocijacije. Preuzeto sa
http://www.odjek.ba/?broj=09&id=07.
Mujki, asim. (2007). trei entitet (ii), Bauk liberalne demokratije krui nad Bosnom.
Preuzeto sa http://www.pulsdemokratije.net/index.php?id=562&l=bs.
Mujki, asim. (2008). Pravni i politiki status distrikta Brko u predstojeim ustavnim promjenama.
Preuzeto s http://www.pulsdemokratije.net/index.php?id=824&l=bs
Mujki, asim. (2008). We, the Citizens of Ethnopolis. sarajevo: Centar za ljudska prava Univerziteta u
sarajevu.
Mustajbegovi, saida. komi: ozakoniti Brko distrikt to prije. Preuzeto s http://www.seebiz.eu/
si/politika/komsic-ozakoniti-brcko-disktrikt-sto-prije,10852.html
Mustajbegovi, saida: Raffi Gregorian izmijenio Statut Brko distrikta. Preuzeto s
http://www.seebiz.eu/bih/politika/raffi-gregorian-izmijenio-statut-brcko-distrikta,14703.html
nacrt ustava Bosne i Hercegovine, internet prezentacija stranke za BiH
http://zabih.ba/downloads/19_3.pdf.
nacrt ustava nr BiH. (1946) Sarajevski dnevnik, br. 429, god. ii, 2
naela ustava Bosne i Hercegovine, internet prezentacija HdZBiH
http://www.hdzbih.org/webroot/js/uploaded/nacela.doc
nadedin deftedarevi, Marijana. (2004). Pravo na informisanje u drutvima u tranziciji s posebnim osvrtom
na drave nastale na prostoru bive Jugoslavije. Mostar: Pravni fakultet Univerziteta demal
Bijedi u Mostaru.
605
nagradi, slobodan. (1998). opstrukcija demokratije, Beograd: igoja tampa.

najetovi, demal. (2007). Geopolitiki poloaj Bosne i Hercegovine u evroatlantskim integracijama
Zapadnog Balkana. sarajevo: des.
nalog Visokog predstavnika o provedbi odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u apelaciji Milorada
Bilbije i ostalih, aP-953/05 od 23. marta 2007.
nekovi, radomir. (2006). Konstitutivnosti kao realni izraz suverenosti naroda, Srpska pravna misao,
no. 1-4, 165-175.
nezavisnost pravosua: neprimjeren pritisak na pravosudne institucije u BiH: tematski izvjetaj. (2009).
sarajevo: osCe Mission to Bosnia and Herzegovina. Preuzeto sa
http://www.oscebih.org/documents/osce_bih_doc_2010122314120729bos.pdf
nGo Progress Report on the Follow-Up of the Concluding observations Helsinki Committee for Human
rights in Bosnia and Herzegovina, (CCPr/C/BiH/Co/1) oCtoBer 2008. Posjeeno na
http://www.ohchr.org/english/bodies/hrc/docs/ngos/CCPr_Centre_coalitions_nGos_Bosnia.pdf
nickel, James. (2009). Human rights, u: Zalta, edward n., the Stanford Encyclopedia of Philosophy.
dostupno na http://plato.stanford.edu./archives/spr2009/entries/rights-human/)
nikoli, Pavle. (1997). Ustavno pravo. Beograd: Poslovni biro.
nove ideje, bolji ustav. (2010). Udruenje mladih pravnika BiH. dostupno na http://www.ump.ba/
storage/boljiustavba/Zavrsni%20dokument%20radne%20grupe%20Udruzenja%20mladih%20
pravnika%20u%20BiH.pdf
novosti o medijima. (2000). Media Plan institut, serija i, br. 66. 31. august 2000. dostupno na
http://www.mediaonline.ba/ba/arhiva/arhiva/pdf/2000/mnbr66bh.pdf
nowak, Manferd. (2003). introduction to the Human Rights Regime. Leiden/Boston: Martinus nijhoff
publishers.
oBrennan, John. (2006). the Eastern Enlargement of the European Union. new york: routledge.
obrazovanje u BiH: emu uimo djecu? Analiza sadraja nacionalne grupe predmeta. (2007). sarajevo:
Fond otvoreno drutvo BiH. Preuzeto sa http: //www.soros.org.ba/docs_obrazovanje/2009/
analiza_sadrzaja_uzbenika_nacionalne_grupe_predmeta.pdf
od stabilnosti do uspjenosti: lokalna uprava i pruanje usluga u Bosni i Hercegovini. (2009). Preuzeto sa
http://www.sogfbih.ba/Federationswordsite/Federation-Bos/ektronlink?uid=10ca5756 dd639a
03a83156b1ae0279ff
odluka kojom se proglaava Statut Grada Mostara (2004).
dostupno na www.ohr.int/print/?content_id=31708
odluka kojom se proglaava Zakon o Radio-televiziji Federacije Bosne i Hercegovine. (2002b). 24. maj 2002.
dostupno na http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=8360
odluka kojom se proglaava Zakon o Radio-televiziji Republike Srpske. (2002a). 24. maj 2002. dostupno
na http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=8361
odluka o integraciji opine epe (2000) dostupno na http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni
/2000/odluke/114b.htm
odluka o izmjenama i dopunama Statuta opine epe (2004). dostupno na http://www.ohr.int/
decisions/mo-hncantdec/default.asp?content_id=33461
odluka o izmjenama i dopunama Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (2002). dostupno na
http://www.ohr.int/decisions/statemattersdec/default.asp?content_id=7480
odluka o kriterijima za akreditaciju visokokolskih ustanova BiH. agencija za razvoj visokog obrazovanja
i osiguranje kvaliteta BiH. Preuzeto sa http: //www.hea.gov.ba/dokumenti/dokumenti_
agencije/archive.aspx?template_id=52&pageindex=1.
606
odluka o postupku likvidacije koja e se primijeniti pri prestanku rada Javnog preduzea Radiotelevizija
Bosne i Hercegovine. (2002c). 24. maj 2002. dostupno na: http://www.ohr.int/decisions/
mediadec/default.asp?content_id=8362
odluka o spajanju nadlenosti nezavisne komisije za medije i Regulatorne agencije za telekomunikacije.
(2001). 3. mart 2001.
dostupno na: http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default. asp?content_id=76
odluka U-12/97 Ustavnog suda Federacije BiH.
dostupno na http://www.ustavnisudfbih.ba/bs/index.php
odluka Ustavnog suda BiH br. U-21/01 od 28. 9. 2001. godine.
dostupno na http://www.ccbh.ba/bos/odluke/index.php?src=2
odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 5/98. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 23/00.
odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine U 26/01 od 28. septembra 2001. godine. slubeni glasnik
Bosne i Hercegovine br. 4/02
odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine. U-9/00 od 3. novembra 2000.
dostupno na http://www.ccbh.ba/bos/odluke/index.php?src=2
odluka Vijea Europske unije o imenovanju Specijalnog predstavnika Europske unije u Bosni i Hercegovini,
br. 2009/181/zvsP.
odluka Visokog predstavnika kojom je diarmuid P. Sheridan imenovan za meunarodnog arbitra za
donoenje konane arbitrane odluke za dobrinju i i iV. dostupno na http://www.ohr.int/decisions/
odluka Visokog predstavnika kojom se donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o krivinom
postupku Brko distrikta Bosne i Hercegovine od 13. aprila 2007.
dostupno na http://www.ohr.int/decisions/
odluka Visokog predstavnika kojom se proglaava Zakon o osnovama Javnog radio-televizijskog sistema
i o Javnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine. (2002). 23. maj 2002.
dostupno na: http://www.ohr.int/decisions/mediadec/default.asp?content_id=8359
odluka Visokog predstavnika o imenovanju privremene upravnice za Privrednu banku a.d. Srpsko Sarajevo
od 8. juna 2004. dostupno na http://www.ohr.int/decisions/
odluka Visokog predstavnika o osnivanju tima za popis imovine od 12. septembra 2009.
odluka Visokog predstavnika o provoenju reorganizacije Grada Mostara od 28. januara 2004.
odluka Visokog predstavnika o uspostavi Brko distrikta Bosne i Hercegovine od 8. marta 2000.
odluke Visokog predstavnika o restrukturiranju Javnog RtV sistema u BiH i o slobodi informiranja i ukidanju
krivinih kazni za uvredu i klevetu. (1999). 30. juli 1999.
dostupno na: http://www.ohr.int/ decisions/mediadec/default.asp?content_id=31174
okvirna konvencija za zatitu nacionalnih manjina. Preuzeto sa http://www.bh-chr.org/dokumenti/
evrop%20konven%20za%20zastitu%20nacion%20manjina.doc
okvirni zakon o visokom obrazovanju BiH. slubeni glasnik BiH br. 59/2007.
omerovi, enis. (2009). Utjecaj evropske unije na tranzicijsku pravdu u Bosni i Hercegovini, Pravna misao,
broj 11-12, godina XL, 36-59.
opi izbori 2010. Centralna izborna komisija BiH.
dostupno na http://www.izbori.ba/default.asp? col=danizbora2010
opi pravci i prioriteti za provoenje vanjske politike Bosne i Hercegovine, broj 01-645-30/03 od 26. marta
2003. godine. dostupno na
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/osnovni_pravci_vanjske _politike_bih/?id=2
607
opinion on different Proposals for the Election of the Presidency of Bosnia and Herzegovina (CdLaF(2006)004). internet prezentacija venecijanske komisije
http://www.venice.coe.int/docs /2006/CdL-ad(2006)004-e.asp
opinion on the constitutional situation in Bosnia and Herzegovina with particular regard to Human Rights
protection mechanisms. CdL-inF(1996)009.
dostupno na http://www.venice.coe.int/docs/ 1996/CdL(1996)047rev-e.asp
opinion on the Constitutional Situation in Bosnia and Herzegovina and the Powers of the High Representative
(CdL-ad(2005)004). internet prezentacija venecijanske komisije
http://www.venice.coe.int/ docs/2005/CdL-ad(2005)004-e.asp
opinion on the draft Amendments to the Constitution of Republika Srpska. internet prezentacija venecijanske komisije. http://www.venice.coe.int/docs/2008/CdL-ad(2008)016-e.asp
opti podaci o Bosni i Hercegovini. (2008). agencija za statistiku BiH. dostupno na http://www.bhas.ba/
new/BiHstats.asp?Pripadnost=4&mode=dark
osnove programske platforme za period 2006.2010. godina, internet prezentacija snsd-a
http://www.snsd.org/dnn/Portals/0/dokumenti/program.pdf
ovjerene politike stranke za uee na opim izborima 2006. godine. Centralna izborna komisija BiH.
dostupno na http://www.izbori.ba/documents/2006/adrese_ps.pdf?.asp
owen, david. (1996). Balkan odyssey. London: Harvest Book.
Paji, Zoran. (1997). Zatita prava ovjeka po daytonskom ustavu Bosne i Hercegovine, u: ljudska prava
u Bosni i Hercegovini poslije daytona: od teorije do prakse, sarajevo: Centar za ljudska prava
Univerziteta u sarajevu.
Papadopoulos, yannis. (2000). Governance, Coordination and Legitimacy in Public Policies, international
Journal of Urban and Regional Research, vol. 24. 1., 210-223.
Paris, roland. (2004). At Wars End. Building Peace After Civil Conflict. Cambridge: Cambridge University
Press.
Parish, Matthew t. (2007). the demise of the dayton protectorate, Journal of intervention and
Statebuilding inside the Bosnian Crisis: documents and Analysis, volume 1, special supplement.
Pai, najdan. (1976). Elementi marksistike politike nauke. Beograd: rad.
Pejanovi, Mirko. (2001). Ustavna ravnopravnost naroda u Bosni i Hercegovini u kontekstu provoenja
dejtonskog mirovnog sporazuma i jednake zatite ljudskih prava, ljudska prava, br. 1-2, god. 2,
63-72.
Pejanovi, Mirko. (2005). Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdejtonskom periodu. sarajevo:
ahinpai.
Pejanovi, Mirko. (2006). struktura i karakteristike razvoja politikog pluralizma u Bosni i Hercegovini
1989-2003, u: Razvoj politikog pluralizma u Sloveniji i Bosni i Hercegovini. sarajevo: Promocult.
Peri, Branko. (2007). ne treba nam vrhovni sud BiH. nezavisne novine. Preuzeto sa: http://nezavisne.com/
dogadjaji/ufokusu/6241/Branko-Peric-ne-treba-nam-vrhovni-sud-BiH.html.
Petrov, roman. (2007). the External dimension of the Acquis Communautaire. eUi Working Papers MWP
no. 2007/02. Preuzeto sa: ssrn: http://ssrn.com/abstract=1367182
Petrovi, dragan. (2008). evropske integracije na Balkanu i uticaj velikih sila, u: Boi, Milorad (ur.): Balkan
u procesu evrointegracije - koncepcije razvoja i socijalne implikacije. 87-99. ni: Filozofski fakultet
u niu.
Pietz, tobias. (2006). overcoming the failings of dayton: defense reform in Bosnia and Herzegovina, u:
innes, Michael (ur.): Bosnian Security after dayton. new perspectives. new york: London:
routledge.
608
Pijae, an. (1979). Epistemologija nauka o ovjeku. Beograd: nolit.

Pismo predsjednika. stranka nezavisnih socijaldemokrata. dostupno na http://www.snsd.org
/dnn/Portals/0/pismo%20predsjednika%20dodika/Pismo_Milorada_dodika_2010_novo.pdf
Plan akcije o obrazovnim potrebama Roma i pripadnika ostalih nacionalnih manjina u BiH.
Preuzeto sa http //www.oscebih.org/documents/80-bos.pdf
Plan rashoda ekonomski kod (2010). tekst preuzet sa http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/budzet
/index.php.
Platforma SdA za ustavnu reformu. internet prezentacija sda
http://www.sda.ba/files/file/Platforma%20sda%20za%20ustavnu%20reformu.pdf
Platforma za novi ustav BiH. internet prezentacija HdZ 1990
http://hdz1990.org/index.php?option=com_content&task=view&id=29&itemid=39
Plavi, Biljana. (2004). Svedoim. Banja Luka: trioprint.
Pobri, nurko (2000). Ustavno pravo. Mostar: slovo.
Pobri, nurko. (2002). Ustavni poloaj Bosne i Hercegovine de constitutione lata i de constitutione ferenda,
ljudska prava, broj 1-4, godina 3, 70-76.
Pobri, nurko. (2006). nedovrenost ustavnog sistema Bosne i Hercegovine, ljudska prava, broj 1-2,
godina 7, 90-96.
Podrka EU za BiH CARdS. delegacija evropske unije u Bosni i Hercegovini. Preuzeto sa
http://www.delbih.ec.europa.eu/?akcija=clanak&Cid=41&jezik=1&Lid=14
Pojmovnik evropskih integracija. (2010). sarajevo: direkcija za evropske integracije.
Politiki program SnSd-a, internet prezentacija snsd-a
http://www.snsd.org/dnn/Portals/0/dokumenti/politickiProgram.pdf
Popovi, dragan. (2009). Vodi kroz tranzicijsku pravdu u Bosni i Hercegovini. sarajevo: razvojni program
Ujedinjenih nacija u BiH.
Popovi, venita. (2005). rodna pripadnost ili vjernost naciji ensko saveznitvo u lanoj politici, la u
politici, br. 27.
Popovi, vitomir. (2005). republika srpska dejtonski mirovni sporazum, stanje i perspektive, u:
Republika Srpska deset godina dejtonskog mirovnog sporazuma. 89-109. Banja Luka: akademija
nauka i umjetnosti republike srpske.
Poslovnik doma naroda Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
internet prezentacija Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine
http://www.parlament.ba/files/docs/dn/Poslovnik _dn_-_B.pdf
Poslovnik narodne skuptine Republike Srpske. internet prezentacija narodne skuptine republike srpske,
preuzeto s http:// www.narodnaskupstinars. net/cir/pas/poslovnik.htm
Poslovnik o radu doma naroda Parlamenta FBiH. slubene novine Federacije BiH br. 27/03.
Poslovnik o radu doma naroda. Parlamentarna skuptina BiH,
dostupno na http://parlament.ba /files/user/docs/vazniji_propisi/Poslovnik_dn_-_B.pdf
Poslovnik o radu Predsjednitva BiH. dostupno na http://www.predsjednistvobih.ba/nadl/1/?cid=5,2,1
Poslovnik o radu Predsjednitva Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 25/01
Poslovnik o radu Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine BiH. slubeni glasnik BiH br. 33/06
Poslovnik o radu Predstavnikog doma. Parlamentarna skuptina BiH. dostupno na
http://www.parlament.ba/files/user/docs/vazniji_propisi/Poslovnik_Pd_-_B.pdf
Poslovnik o radu Vijea ministara BiH.
dostupno na http://www.vijeceministara.gov.ba/pdf_doc/ ?id=8095
609
Poslovnik o radu Vijeu ministara BiH. slubeni glasnik BiH br. 22/03
Poslovnik Predstavnikog doma Parlamenta Federacije BiH. slubene novine Federacije BiH br. 69/07.
Poslovnik Predstavnikog doma Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine.
internet prezentacija Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine
http://parlament.ba/files/docs/Pd/Poslovnik _Pd_-_B.pdf
Poslovnik Vijea naroda Republike Srpske. slubeni glasnik republike srpske br. 89/03 , 12/04 i 32/08
Poslovnik Vlade Republike Srpske. slubeni glasnik republike srpske br. 14/01 i 23/05
Praljak, slobodan. 23. Skuptina srpskog naroda u BiH: odluka o prijedlogu za formiranje Republike Srpske
Bosne i Hercegovine. dostupno na http://www.slobodanpraljak.com/MateriJaLi/ratni
%20doKUMenti/PLanovi_sPoraZUMi_iZJave_o_UstavnoM-UstroJstvU_BiH_
1991_1995/22.pdf
Pregled sektora komunikacija u Bosni i Hercegovini. (2006). sarajevo: regulatorna agencija za komunikacije. dostupno na http://www.rak.ba/bih/index.php?uid=1273701339
Press Freedom index 2010. Reporters without Borders. (2010). dostupno na:
http://en.rsf.org/spip.php?page=classement&id_rubrique=1034
Presuda U-29/09 Ustavnog sud Federacije BiH. slubene novine Federacije BiH br. 80/10.
Prijedlog amandmana na Ustav BiH. stranka demokratske akcije Biha. dostupno na
http://www.sdabihac.org/download/amandmani.pdf
Prijedlog praktine politike jaanja uloge civilnog drutva u procesu kreiranja javnih politika u Bosni i
Hercegovini. (2009). sarajevo. Preuzeto sa http: //www.kronauer-konsulting.com/download/
CsPd_bih.pdf
Prijedlog Ustava Republike Bosne i Hercegovine, internet prezentacija socijaldemokratske partije Bosne
i Hercegovine, dostupno na http://www.sdp.ba/repository/Files/slike/PdF/Prijedlog_Ustava_
republike_Bosne_i_Hercegovine_mart_2009.pdf
Primjer BiH odrivi koncept ili stranputice meunarodne zajednice? (2007). sarajevo: Fondacija Heinrich
Boell.
Prirunik ESdP i Bosna i Hercegovina. (2007). sarajevo: Centar za sigurnosne studije.
Prirunik nAto. (2006). Public diplomacy division nato, Brusseles, Belgium.
Prirunik za obuku za agencije za provedbu zakona i pravosudne organe. (2007). sarajevo: vijee evrope.
Prirunik za polaganje strunog upravnog ispita. (2006). sarajevo: Ministarstvo pravde Bosne i
Hercegovine.
Prirunik za usklaivanje propisa Bosne i Hercegovine sa propisima Evropske unije. (2005). sarajevo:
direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine.
Proces stabilizacije i pridruivanja za jugoistonu Evropu. (2003) Komisija evropske zajednice. dostupno
na http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/evropska_unija/sticanje
_clanstva_u_eu/?id=45
Program Hrvatske demokratske zajednice Bosne i Hercegovine. internet prezentacija HdZBiH
http://www.hdzbih.org/e-dokumenti/hdz-bih.html
Program Partije demokratskog progresa. internet prezentacija PdP-a
http://www.pdpinfo.net/sadrzaj.php?id=141
Program Srpske demokratske stranke. internet prezentacija sds-a
http://www.sdsrs.com/sajt/dokumenti/Program_sds.pdf
Programska deklaracija HdZ 1990. internet prezentacija HdZ 1990
http://hdz1990.org/index.php?option=com_content&task=view&id=37&itemid=36
610
Programska deklaracija SdA (iii Ustavna integracija i afirmacija zajednikih vrijednosti). internet
prezentacija sda http://www.sda.ba/tekst.php?id=35
Programska orijentacija PdP-a za period 20072010. internet prezentacija PdP-a
rai, obrad i dimitrijevi, vojin. (1988). Meunarodne organizacije. Beograd: savremena administracija.
ramet, sabrina P. (2010). Central and Southeast European Politics since 1989. trondheim: norwegian
institute of technology.
ramljak, darija. (2005). institucionalni okviri za evropske integracije. Evropska unija i Bosna i Hercegovina:
izmeu upravljanja krizom i izgradnje drave. 31-36. sarajevo: Fondacija Heinrich Bll.
Rangiranje banaka po iznosu kapitala. dostupno na http://www.beta.ba/index.php?option=com_
content&view=article&id=435:rangiranje-banaka-po-iznosu-kapitala&catid=44:finansije
&itemid=113
ranney, austin. (1996). Governing, an introduction to Political Science. new Jersey: Prentice-Hall.
raidagi, eref-Kenan. (2002). Conflict Resolution theories in Practice: Cases of Bosnia and lebanon
Examined. sarajevo: rabic.
Report of the Secretary-General pursuant to General Assembly resolution 53/55. the fall of Srebrenica (1999)
Un secretary-General. dostupno na http://www.un.org/peace/srebrenica.pdf
Resolution 1564 (2007): Prosecution of offences falling within the jurisdiction of the international Criminal
tribunal for the Former Yugoslavia. (2007). Council of europe, Parliamentary assembly. Preuzeto
s http://assembly.coe.int/documents/adoptedtext/ta07/eres1564.htm
Revidirani Statut Brko distrikta Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Brko distrikta BiH br. 17/08
Rezolucija 1384 Parlamentarne skuptine Vijea Europe. dostupno na http://www.assembly.coe.int/
Mainf.asp?link=/documents/adoptedtext/ta04/eres1384.htm
Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 1022 (1995) od 22. novembra 1995. dostupno na
http://daccess-dds-ny.un.org/doc/UndoC/Gen/n95/368/65/PdF/n9536865.pdf?
openelement
Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 1031 (1995) od 15. decembra 1995. dostupno na
openelement
Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 1035 (1995) od 21. decembra 1995. dostpuno na
openelement
Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 1074 (1996) od 1. oktobra 1996. dostupno na http://daccessdds-ny.un.org/doc/UndoC/Gen/n96/259/27/PdF/n9625927.pdf? openelement
Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 1088 (1996) od 12. decembra 1996. dostupno na
openelement
Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 1112 (1997) od 12. juna 1997.dostupno na http://daccessdds-ny.un.org/doc/UndoC/Gen/n97/161/04/PdF/n9716104.pdf?openelement
Rezultati izbora 1998. godine za Predsjednitvo BiH. internet prezentacija Centralne izborne komisije
Bosne i Hercegovine http://www.izbori.ba/documents/rezultati%20izbora%20962002/98results /results98.pdf
Bosne i Hercegovine http://www.izbori.ba/documents/rezultati%20izbora%20962002/rezultati 2002/Kratki/PredsjednistvoBiHKratkaverzija.pdf
611
Bosne i Hercegovine, http://izbori.ba/rezultati/konacni/predsjednistvo_bih/Predsjednistvo.asp?
nivo=701&nivo1=702;
http://izbori.ba/rezultati/konacni/predsjednistvo_bih/Predsjednistvo.asp?nivo=702&nivo1=701;
http://izbori.ba/rezultati/konacni/predsjednistvo_bih/Predsjednistvo.asp?nivo=703&nivo1=703
Rezultati optih izbora 1996. godine za Predsjednitvo BiH. internet prezentacija Centralne izborne komisije
Bosne i Hercegovine http://www.izbori.ba/documents/rezultati%20izbora%2096-2002/
96results/general_elections_96.pdf
ribii, Ciril. (2001). Geneza jedne zablude: ustavnopravna analiza formiranja i djelovanja Hrvatske
zajednice Herceg-Bosne. Zagreb: naklada Jesenski i turk, sarajevo: sejtarija, idrija: Zaloba
Bogataj.
rodin, davor. (1990). suverenitet parlamentarne demokratske republike, Politika misao, br. 4, god. 27,
3-13.
rols, don. (1998). teorija pravde. Podgorica: Cid.
sadi, adin. (2005). History and development of the Communication Regulatory Agency in Bosnia and
Herzegovina 1998 2005. dostupno na http://www.tcomschool.ohiou.edu/its/pdf/adin.pdf
sadikovi, azim (2000) Politiki sistem, sarajevo: Pravni fakultet Univerziteta u sarajevu.
sadikovi, azim. (2001). Protektorat ili supsidijarna uloga, ljudska prava, broj 3-4, godina 2, 68-71.
sadikovi, azim. (2001). Ustavne promjene ili primjena odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
ljudska prava, broj 3-4, godina 2, 91-95.
sadikovi, azim. (2003). Evropsko pravo ljudskih prava. sarajevo: Magistrat.
sadikovi, azim. (2003). o znaaju dejtonskog ustava, ljudska prava, br. 3-4, god. 4, 12-14.
sadikovi, azim. (2003). Za dravu novog stoljea Preuzeto sa http://www.soros.org.ba/docs_pravo/
ustav_txt/prof_dr_cazim_sadikovic.doc
sadikovi, azim. (2004). Politiki sistemi. sarajevo: Pravni fakultet.
sadikovi, Lada. (2009). drava u evropskom poretku. sarajevo/Zagreb: tKd-BtC ahinpai
sadurski, Wojcieh. accessions democracy divided: the impact of the eU enlargement upon democracy
in the new Member states of Central and eastern europe, European law Journal, vol. 10, no. 4,
July 2004, 371-401.
sahadi, Maja. (2009). electoral system of Bosnia & Herzegovina: short review of Political Matter and/or
technical Perplexion, Contemporary issues, vol. 2, no. 1, 61-78;
sali, sevima i terzi, Zlatan. (1996). Meunarodni dokumenti o ljudskim pravima, instrumenti Ustava
Federacije Bosne i Hercegovine. sarajevo: Pravni centar, Fond otvoreno drutvo Bosne i
Hercegovine.
sartori, ovani. (2002). Stranke i stranaki sustavi, Zagreb: Politika kultura.
savi, sneana. (1999). Republika Srpska poslije dejtona. Banja Luka: Centar za publikacije Pravnog
fakulteta.
savi, sneana. (2000). konstitutivnost naroda u Bosni i Hercegovini. Banja Luka: Pravni fakultet.
savi, sneana. (2005). Promjene Ustava Bosne i Hercegovine, u: Republika Srpska deset godina
dejtonskog mirovnog sporazuma. 117-132. Banja Luka: akademija nauka i umjetnosti republike
srpske.
schimmelfennig, Frank i sedelmeier, Ulrich. (2005). the politics of eU enlargement: theoretical and
comparative perspectives, u: schimmelfennig, Frank, sedelmeier, Ulrich. (ur.): the Politics of
European Union Enlargement: theoretical approaches. 3-31. new york: routledge.
612
schneider, Christina. (ur.). (2009). Conict, negotiation and European Union Enlargement. new york:
Cambridge University Press.
scholdan, Bettina. (2000). democratization and electoral engineering in post-ethnic Conflict societies,
the Public, vol. 7, no. 1, 25-40.
seizovi, Zarije. (2008). konstitutivni narodi i ustavne promjene=Constituent Peoples and Constitutional
Changes. sarajevo: Centar za ljudska prava.
seizovi, Zarije. (2008). Meunarodno javno pravo: zbirka eseja, Zenica: Univerzitet.
shaw, Malcolm n. (2003). international law. Cambridge: Cambridge University Press.
shaw, Malcolm n. (2008). international law. Cambridge: Cambridge University Press.
sijeri-oli, Hajrija. (2008). krivino procesno pravo. knjiga i. krivinoprocesni subjekti i krivinoprocesne
radnje. sarajevo: Pravni fakultet.
simmons, John a. (1993). on the Edge of Anarchy. new Jersey: Princeton University Press.
simovi n. Miodrag i dmii s. Mile. (2005). Zbirka odluka Ustavnog suda Republike Srpske 19942004.
Banja Luka: Ustavni sud republike srpske.
simovi, Miodrag. (2003). Ustavnopravni osnov vladavine prava u Bosni i Hercegovini kroz funkcionisanje
ustavnih institucija. Preuzeto sa http://www.soros.org.ba/docs_pravo/ustav_txt/prof_dr_
miodrag_simovic.doc.
sladaek Michal i dihana, amer. (2008). od etnikih identiteta do politikih entiteta: medijski diskurs
u BiH, u: eri, Gordana. (2008). intima javnosti. Beograd: institut za filozofiju i drutvenu teoriju,
Fabrika knjiga.
sloan, elinor Camille. (1998). Bosnia and the new Collective Security. Westport, Ct : Praeger.
slomanson, William. (2007). Fundamental Perspectives on international law. Belmont: thomson
Wadsworth.
smaji Mirza, Beridan izet, turalo, sead. (2010). Politika nacionalne sigurnosti Bosne i Hercegovine, u:
Regionalna sigurnost i multilateralna suradnja: Republika Hrvatska i Jugoistok Europe. 67-86.
Zagreb: Centar za meunarodne i sigurnosne studije Fakultet politikih znanosti Zagreb,
Politika kultura.
smaji, Mirza. (2009). obrazovanje i obuka policijskih snaga u Bosni i Hercegovini, Pregled: asopis za
drutvena pitanja, br. 1, 189-211.
smaji, Mirza. (2010). organizovani kriminal tranzicijske dileme. sarajevo: Fakultet politikih nauka.
sokol, smiljko i smerdel, Branko (1995) Ustavno pravo, Zagreb: informator.
sokol, smiljko i smerdel, Branko. (1998). Ustavno pravo, Zagreb: informator.
Sporazum o posebnim odnosima Republike Hrvatske i Federacije BiH. tekst preuzet sa http://www.hrt.hr
/arhiv/98/11/22/Hrt0017.html
Sporazum o provedbi odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda iz 2002. godine.
tekst preuzet sa http://www.ohr.int/ohr-dept/legal/const/default.asp?content_id=7275#3
Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju. Preuzeto sa http://www.dei.gov.ba/bih_i_eu/ssp/doc/default.
aspx?id=743&template_id=14&pageindex=1
Sporazum o uspostavljanju specijalnih i paralelnih odnosa izmeu Republike Srpske i Republike Srbije. tekst
preuzet sa http:// www. voanews.com/serbian/archive/2006-09/voa2cfm
Sporazum Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o luci Ploe i neumu. tekst preuzet sa
http://www.hrt.hr/arhiv/98/11/22/Hrt0024.html
Srednjoroni strateki plan Ministarstva pravde Bosne i Hercegovine za razdoblje 2009. do 2011. godine
(2008). sarajevo: Ministarstvo pravde Bosne o Hercegovine.
stanojlovi, dragan. (11. decembar 2009). U slaboj dravi nema ni prava ni slobode, osloboenje, 6.
613
stanojlovi, dragan. (16. decembar 2009). dr. Miodrag simovi: drava u zamci politike nevoljnosti,
osloboenje, 5.
Stanovnitvo prema nacionalnoj pripadnosti, po popisima 19611991. Federalni zavod za statistiku.
Preuzeto sa http://www.fzs.ba/dem/Popis/nacstanB.htm
Statistics Package (2010) UnHCr representation in Bosnia and Herzegovina (2010). dostupno na
http://www.unhcr.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=157:stat2009dec&cati
d=109:stat2009&itemid=13
Statistiki informator: pregled stanja trita rada u BiH. (2009/i kvartal). agencija za rad i zapoljavanje
BiH. dostupno na arz.gov.ba/stat/stinf7l.pdf
Statistiki ured Makedonije. Pristupljeno http://www.stat.gov.mk/english/glavna_eng.asp
Statistika vanjske/spoljne trgovine i-Xii 2009, i-iX 2010. dostupno na www.bhas.ba
Statut Brko distrikta Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Brko distrikta Bosne i Hercegovine br. 17/08,
39/09 i 02/10.
Statut Grada Sarajeva. slubene novine Kantona sarajevo br. 12/98
Stav ollia Rehna, biveg povjerenika Europske unije za proirenje. dostupno na http://dalje.com/hrsvijet/kvazi-protektorat-ne-moze-uci-u-europsku-uniju/278151
stedman, stephen John. (1997). spoiler Problems in Peace Processes, u: international Security, 22.
godite, 2, 5-53.
steiner, Christian i ademovi, nedim (ur.). (2010). Constitution of Bosnia and Herzegovina Commentary.
sarajevo: Fondacija Konrad adenauer
steiner, Christian i ademovi, nedim (ur.). (2010). Ustav Bosne i Hercegovine: komentar. sarajevo: Konrad
adenauer stiftung u BiH.
stojanovi, nenad. (2009). (ne)mogua reforma u Bosni i Hercegovini? iz konsocijacijske ka direktnoj
demokratiji. Preuzeto sa http://www.pulsdemokratije.net/index.php?&l=bs&id=1774
stojiljkovi, Zoran. (2006). Partijski sistem Srbije. Beograd: slubeni glasnik.
Strategija Bosne i Hercegovine za borbu protiv korupcije (period 2009.2014.). dostupno na
http://www.vijeceministara.gov.ba/akti/prijedlozi_zakona/archive.aspx?template_id=5&page
index=1
Strategija Bosne i Hercegovine za borbu protiv organizovanog kriminala (period 2009.2012.).
dostupno na http://www.vijeceministara.gov.ba/akti/prijedlozi_zakona/archive.aspx?template
_id =5&pageindex=1
Strategija integriranja Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. dostupno na
http://www.vijeceministara.gov.ba/akti/prijedlozi_zakona/archive.aspx?template_id=5&page
index=1
Strategija prelaska sa analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju. dostupno na: http://www.dtt.ba/
Bilten/strateGiJa_dtt_BosansKi_Final.pdf
Strategija proirenja i kljuni izazovi 20092010. CoM(2009) 533. dostupno na www.dei.gov.ba
/bih_i_eu/najvazniji_dokumenti
Strukture upravljanja dravom u BiH jaanjem institucionalnih kapaciteta i preuzimanjem vlasnitva nad
promjenama u procesu integracije u EU, do promjena. dostupno na www.vpi.ba/bos/
sadrzaj/.../struktura_upravljanja_drzavom_u_BiH.pdf
ai, nermina. (2007). Meunarodna zajednica u Bosni i Hercegovini od decembra 1995. do marta
2007. politoloki uvidi, u: Grnther-deevi, Mirela i sejmenovi, amela: Primjer Bosne i
Hercegovine: odrivi koncepti ili stranputice meunarodne zajednice? 47-66. sarajevo: Heinrich
Bll stiftung, Ured za Bosnu i Hercegovinu.
614
ajinovi, dejan. (16. decembar 2009). osueni 41 srbin, 11 Hrvata i pet Bonjaka, nezavisne novine, 45.
arevi, edin (2009) dejtonski ustav: karakteristike i karakteristini problemi, sarajevo: Fondacija Konrad
adenauer.
arevi, edin. (1989). Pojam pravne drave, Arhiv za pravne i drutvene nauke, br. 4.
arevi, edin. (1995). suverenitet pojam i modeli, Pravna misao, br. 7-12.
arevi, edin. (2010). Ustav iz nude. konsolidacija ustavnog prava Bosne i Hercegovine. sarajevo: rabiceCLd.
iber, ivan. (2003). tri klasina pristupa istraivanju ponaanja biraa, Politika misao, vol. 40, no. 2, 88103.
imonovi, ivan. (2005). Globalizacija, dravna suverenost i meunarodni odnosi. Zagreb: narodne novine.
midovnik, Janez. (1999). lokalna samouprava. sarajevo: Univerzitetska knjiga.
olaja, Milo. (2006). Balkan u transatlantskoj pukotini, Banja Luka: Cir.
tadi, Mato. (2009). Ustavni sustav i ustroj pravosua u Bosni i Hercegovini. sarajevo: Ministarstvo pravde
taji, Larisa. (2009). notarska sluba u Bosni i Hercegovini. Preuzeto sa: http://www.notari.ba/cms/
download.php?f=0a31176e68fa46b0cf64b822ff983126&target=0
tanasi, novak: (19. 5. 2008). supervizor Gregorian: Ukoliko bude politikih partija koje e pozivati na
ukidanje distrikta, s njima e se postupiti u skladu s ovlaenjima, nezavisne novine. Preuzeto s
http://www.radio-brcko.co.ba/data_details.asp?cat=txt&subcat=745&id=1918
the Global Competitiveness Report 20102011. World economic Forum, 2010. dostupno na
http://www.weforum.org/documents/GCr10/index.html
the Media Self-Regulation Guidebook. (2007).vienna: office of the representative on Freedom of the
Media osCe.
tindemans, Leo et al. (1997). nedovreni mir. izvjetaj Meunarodne komisije za Balkan. Zagreb/ sarajevo:
Hrvatski helsinki odbor za ljudska prava/Pravni centar Fod BiH.
tito, Josip Broz. (1978). Borba i razvoj kPJ izmeu dva rata, Beograd: Komunist.
tomi, ivo. (1999). neraskidivi bosanski nodus. sarajevo: Magistrat.
tomi, Zoran i Herceg, nevenko. (1999). izbori u Bosni i Hercegovini. Mostar: sveuilite u Mostaru.
transition report 2009. european Bank for reconstruction and development. dostupno na
http://www.ebrd.com/downloads/research/transition/tr09.pdf
trea djelimina odluka Ustavnog suda BiH u predmetu U 5/98. internet prezentacija Ustavnog suda Bosne
i Hercegovine http://www.ccbh.ba/bos/odluke/index.php?src=2, pogledano 20. septembra
2008.
trgovinski aspekti Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju. Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih
odnosa BiH, juni 2010. dostupno na www.mvteo.gov.ba/izvjestaji_publikacije/izvjestaji
/?id=2003
trnka Kasim. (2000). Ustavno pravo. Biha: Pravni fakultet.
trnka, Kasim et al. (2009). Proces odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine: stanje,
komparativna rjeenja, prijedlozi. sarajevo: Fondacija Konrad adenauer.
trnka, Kasim, et al. (2004). Ustav Federacije Bosne i Hercegovine, Ustav Republike Srpske, Evropska povelja
o lokalnoj samoupravi, komentar. sarajevo: Centar za promociju civilnog drutva.
trnka, Kasim. (2000). konstitutivnost naroda, sarajevo: vijee kongresa bonjakih intelektualaca.
615
trnka, Kasim. (2000). Ustavno pravo. sarajevo: Univerzitetska knjiga.

trnka, Kasim. (2004). Ustavno pravo. sarajevo: Fakultet za javnu upravu sarajevo.
trnka, Kasim. (2006). Ustavno pravo. sarajevo: Fakultet za javnu upravu.
tuathail, Gearoid (Gerard toal), oLoughlin, John i djipa, dino. (2006). Bosnia-Herzegovina ten years
after dayton: Constitutional Change and Public opinion, Eurasian Geography and Economics,
vol. 47, no. 1, 61-75.
turalo, sead. (2009). institucionaliziranje meunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini: magistarski rad.
sarajevo: Fakultet politikih nauka.
Udovii, Zoran, et al. (2001). Mediji na prekretnici: medijska slika BiH. Mediaonline. dostupno na
http://mediaonline.ba/ba/print.asp?id=30
Understanding human rights, manual on human rights education. (2003). Human security network Graz.
Graz: european training and research Centre for Human rights and democracy (etC).
Un-ova konvencija za borbu protiv transnacionalnog organiziranog kriminala. slubeni glasnik BiH br.
3/02
Ustav Bosne i Hercegovine.
Preuzeto sa http://www.ccbh.ba/public/down/Ustav_Bosne_i_ HerCeGovine_bos.pdf
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine (1999) sarajevo: JP nio slubeni list BiH
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine sa amandmanima. Preuzeto sa http://www.parlamentfbih.gov.ba/
bos/parlament/o_parlamentu/ustavfbih.html
Ustav Federacije Bosne i Hercegovine. slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br. 1/94, 13/97,
16/02, 22/02, 52/02, 63/03, 9/94, 20/04, 33/04, 72/05, 71/05.
Ustav Republike Srpske. Preuzeto sa http://www.narodnaskupstinars.net/lat/pas/ustav.htm
Ustav Republike Srpske. slubeni glasnik republike srpske br. 3/92, 6/92, 8/92, 15/92, 19/92, 150/02,
22/05.
Ustav SFRJ. slubeni list sFrJ br. 9/1974
Ustav SR BiH. slubeni list sr BiH br. 4/74
Ustavi Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske, kantona Federacije BiH sa
amandmanima (1998). sarajevo: Federalno ministarstvo pravde.
Ustavna rasprava, Pregled dosadanjih ustavnih rasprava i izazovi za Bosnu i Hercegovinu. (2006). sarajevo:
Friedrich ebert stiftung, Konrad adenauer stiftung, Friedrich naumann stiftung, Heinrich Boell
stiftung.
Ustavne promjene u BiH i konsocijacijski modeli. (2006). Status, br. 9, 44-187.
vachudova, Milada ana. (2005). Europe Undivided: democracy, leverage & integration After Communism.
new york: oxford University Press.
vehabovi, Faris. (2006). odnos Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava
i osnovnih sloboda. sarajevo: aCiPs.
vetschera Heinz i damian Matthieu. (2006). security sector reform in Bosnia Herzegowina, international
Peacekeeping, vol. 13, no. 1, 28-42.
vidovi, Gordana. (1995). ena u politici u tribine ena danas 2. Banja Luka: Helsinki parlament graana
i Udruene ene Banja Luka.
viskovi, nikola. (1996). drava i pravo. sarajevo: studentska tamparija.
viskovi, nikola. (1997). drava i pravo. drugo izmijenjeno i dopunjeno izdanje. Zagreb: Birotehnika
Cdo.
616
vlaisavljevi, Ugo. (2005). demokratska konsocijacija i nepodnoljivi pluralizam, Status: magazin za

politiku kulturu i drutvena pitanja, iss. 06.
vlaisavljevi, Ugo. (2006) okrugli stol (i) i (ii): Konsocijacijski model ureenja drave spas ili krah BiH.
BH dani, br. 477 (4. 8. 2006.) i br. 478 (11. 8. 2006.)
Vodi kroz pravosue Bosne i Hercegovine. Sarajevo (2007). sarajevo: visoko sudsko i tuilako vijee
Vodi kroz Sarajevsku berzu/burzu. (2006). dostupno na http://www.ebrd.com/downloads/research/
transition/tr09.pdf
vojni, dragomir. (2003). Ekonomija i politika tranzicije u teoriji i praksi Gdje je Hrvatska. u ekonomski
pregled, vol. 54., no. 7-8. Zagreb: Hrvatsko drutvo ekonomista, ekonomski institut Zagreb.
vuinovi, neboja, spaji-vrka, vedrana i Bjekovi, sinia. (ur.) (2003). ljudska prava za nepravnike.
Podgorica i Zagreb: Centar za ljudska prava Univerziteta Crne Gore i Centar za ljudska prava
Filozofski fakultet Univerziteta u Zagrebu.
vujadinovi, dragica. (2008). Civilno drutvo i politika kultura. u Filozofska istraivanja. Zagreb. br. 2133/2008.
vujaklija, Milan. (1980). leksikon stranih rei i izraza, Beograd: Prosveta.
vuki, U., ajinovi, d. (16. decembar 2009). dodik: referendum legitimno pravo republike srpske.
nezavisne novine, 4.
Walter, Barbara F. (2002). Committing to Peace. the Successful Settlement of Civil Wars. Princeton/ oxford:
Princeton University Press.
Washington agreement (1994). dostupno na http://www.usip.org/library/pa/bosnia/washagree_
03011994_toc.html, 1. 3. 1994.
Wilkinson, Paul. (2007). international Relations: A Very Short introduction, oxford: oxford University Press.
Woodward, susan L. (1995). Balkan tragedy. Chaos and dissolution After the Cold War. Washington, dC:
Brookings institution.
World Competitiveness Yearbook 2010. dostupno na http://www.imd.org/research/publications/
wcy/index.cfm
World directory of Minorities and indigenous Peoples Bosnia and Hercegovina: overview. (2008) Minority
rights Group international.
Pristupljeno na http://www.unhcr.org/refworld/ docid/4954ce17c.html
Zakljuci Bonske konferencije o implementaciji mira,
dostupno na http://www.ohr.int/pic/default. asp?content_id=29660#2
Zakon o dravljanstvu Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 13/99
Zakon o dravljanstvu Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 4/97, 13/97, 41/02,
6/03, 14/03.
Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave. slubene novine Federacije BiH br.
19/03, 38/05, 2/06 i 8/06.
Zakon o imunitetu Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 37/03.
Zakon o izmjenama i dopunama izbornog zakona Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik BiH br. 37/08.
Zakon o izvravanju budeta Federacije BiH za 2010. godinu. slubene novine Federacije BiH br. 81/09.
Zakon o javnom RtV servisu BiH. slubeni glasnik BiH br. 92/05. dostupno na http://www.pbsbih.ba/
onama/zakon_o_servisu.html
Zakon o javnom RtV servisu Federacije BiH. slubene novine FBiH br. 32/01. dostupno na
http://www.fbihvlada.gov.ba/hrvatski/zakoni/index.php
617
Zakon o javnom RtV servisu Republike Srpske. slubeni glasnik rs br. 49/06. dostupno na
http://rtrs.tv/kompanija/zakon_rtrs.php
Zakon o javnom RtV sistemu BiH. slubeni glasnik BiH br. 78/05. dostupno na http://www.bhrt.ba
Zakon o jednakopravnost spolova u BiH. slubeni glasnik BiH br. 16/03.
Zakon o komunikacijama BiH. slubeni glasnik BiH br. 31/03. dostupno na: http://rak.ba/bs/legal/?
cid=2428
Zakon o krivinom postupku Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 3/03, 32/03,
36/03, 26/04, 63/04, 13/05, 48/05, 46/06, 76/06, 29/07, 32/07, 53/07, 76/07, 15/08, 58/08, 12/09,
16/09, 93/09.
Zakon o lokalnoj samoupravi. slubeni glasnik republike srpske br.101/04.
Zakon o ministarstvima Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik BiH br. 5/03, 42/03, 26/04, 42/04, 45/06 i
88/07.
Zakon o ministarstvima i drugim organima uprave Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik BiH br. 5/03, 42/03,
26/04, 42/04, 45/06, 88/07 i 35/09.
Zakon o nainu prestanka funkcioniranja institucije ombudsmana Federacije Bosne i Hercegovine u
prijelaznom periodu i prijenosu njenih nadlenosti na instituciju ombudsmana za ljudska prava BiH.
slubene novine Federacije BiH br. 51/07.
Zakon o odbrani Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 88/05.
Zakon o odbrani Federacije BiH. slubene novine FBiH br. 34/04.
Zakon o odbrani Republike Srpske. slubeni glasnik rs br. 21/96, 46/01 i 33/04.
Zakon o ombudsmanu za ljudska prava Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik BiH br. 19/02.
Zakon o plaama i naknadama u institucijama BiH. slubeni glasnik BiH br.50/08.
Zakon o policiji Brko distrikta Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Brko distrikta BiH br. 33/05.
Zakon o popunjavanju upranjenog mjesta lana Predsjednitva BiH u toku trajanja mandata. slubeni
glasnik Bosne i Hercegovine br. 21/00.
Zakon o prestanku vaenja Zakona o ombudsmenu Republike Srpske zatitniku ljudskih prava. slubeni
glasnik rs br. 118/09.
Zakon o principima lokalne samouprave u Federaciji Bosne i Hercegovine. slubene novine Federacije BiH
br. 51/06.
Zakon o republikoj upravi. slubeni glasnik republike srpske br. 118/08, 11/09, 74/10.
Zakon o Savjetu ministara Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 30/03.
Zakon o sistemu indirektnog oporezivanja u Bosni i Hercegovini. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br.
44/03.
Zakon o slobodi pristupa informacijama BiH. slubeni list BiH br. 28/00. dostupno na
http://www.parlament.ba/files/user/docs/ostalo/ZosPi_-_B.pdf
Zakon o slobodi pristupa informacijama FbiH. slubene novine FBiH br. 32/01. dostupno na:
http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2001/zakoni/11%20bos.htm
Zakon o slobodi pristupa informacijama RS. slubeni glasnik rs br. 20/01. dostupno na
http://www.ombudsmen.rs.ba/ZosPi/ZosPi-rs.pdf
Zakon o sudovima FBiH. slubene novine Federacije BiH br. 38/05.
Zakon o sudovima Republike Srpske. slubeni glasnik republike srpske br. 111/04.
Zakon o Sudu Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik BiH br. 29/00, 16/02, 24/02, 3/03, 37/03, 42/03, 4/04,
9/04, 35/04, 61/04, 32/07 i 49/09 (preieni tekst).
Zakon o teritorijalnoj organizacije Republike Srpske. slubeni glasnik republike srpske br. 69/09.
618
Zakon o udruenjima i fondacijama BiH. slubeni glasnik Bosne i Hercegovine br. 32/01; 42/03; 63/08.
Zakon o udruenjima i fondacijama Brko distrikta Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik Brko distrikta
Bosne i Hercegovine br. 12/02.
Zakon o udruenjima i fondacijama Federacije BiH. slubene novine Federacije Bosne i Hercegovine br.
45/02.
Zakon o udruenjima i fondacijama Republike Srpske. slubeni glasnik republike srpske br. 52/01; 42/05.
Zakon o udruivanju graana. slubeni list BiH br. 5/91.
Zakon o unutranjim poslovima FBiH. slubene novine FBiH br.49/05.
Zakon o unutranjim poslovima Republike Srpske. slubeni glasnik rs br. 48/03.
Zakon o upravi. slubeni glasnik BiH br. 32/02.
Zakon o Ustavnom sudu Republike Srpske. slubeni glasnik republike srpske br. 54/05.
Zakon o Vijeu ministara BiH. slubeni glasnik BiH br. 38/02.
Zakon o Vijeu ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine. slubeni list BiH br.
4/97.
Zakon o Vijeu ministara Bosne i Hercegovine i ministarstvima Bosne i Hercegovine. slubeni list BiH br.
11/00.
Zakon o Vijeu ministara Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik BiH br. 30/03, 42/03, 81/06, 76/07, 81/07
i 24/08.
Zakon o Visokom sudskom i tuilakom vijeu Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik BiH br. 25/04, 93/05,
48/07, 15/08.
Zakon o Vladi Republike Srpske. slubeni glasnik republike srpske br. 118/08.
Zakon o Vladi tuzlanskog kantona. slubene novine tuzlanskog kantona br. 17/00, 1/05 i 11/06.
Zakon o zatiti od klevete Federacije BiH. slubene novine Federacije BiH br. 19/03. dostupno na
http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/2003/zakoni/13bos.htm
Zakon o zatiti od klevete Republike Srpske. slubeni glasnik rs br. 37/01. dostupno na
http://www.parlament.ba/files/user/docs/press_kutak/Zakon_o_zastiti_od_klevete_rs_H.pdf
Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina Bosne i Hercegovine. slubeni glasnik BiH br. 12/03.
Zakon o zatiti prava pripadnika nacionalnih manjina Republike Srpske. slubeni glasnik republike srpske
br. 2/05.
Zakona o dravnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine (BHRt). slubeni glasnik br. BiH 92/05.
Zakonodavna aktivnost. Parlamentarna skuptina BiH. dostupno na http://www.parlament.ba/files/
user/docs/publikacije/zakonodavna%20aktivnost%20v%20saziva.pdf
Zavrni dokument Radne grupe mladih pravnika/ca s prijedlozima novih ustavnih rjeenja Bosne i
Hercegovine: Amandmani na Ustav Bosne i Hercegovine od 28. februara 2010. godine. Preuzeto sa
http://www.boljiustav.ba.
epi, Boo. (2005). Prijedlozi i planovi meunarodne zajednice za Bosnu i Hercegovinu, u nacionalna
sigurnost i budunost, br. 3-4 (6).
eravi, Goran i Bievi, edin. (2009). Analiza stanja civilnog sektora u Bosni i Hercegovini u Civilno
drutvo: Prilozi za izradu strategije za uspostavu stimulativnog okruenja za razvoj civilnog drutva
u BiH. sarajevo: HtsPe Ltd. UK i Kronauer Consulting.
eravi, Goran. (2009). Analiza institucionalne suradnje izmeu vladinog i nevladinog sektora u Bosni i
Hercegovini. sarajevo: Kronauer Consulting.
ivanovi, Miroslav (ur.). (2008). ljudska prava u Bosni i Hercegovini. Pravo, praksa i meunarodni standardi
sa ispitivanjem javnog mnenja. sarajevo: Centar za ljudska prava Univerziteta u sarajevu.
619
Internet izvori
http://news.bbc.co.uk/2/hi/europe/8638794.stm.
http://razglasaj.ba/?p=7489.
http://sda.ba/download/programska_deklaracija.pdf
http://skupstinabd.ba/zakoni/3/b/1.Zakon%20o%20izvrsnoj%20vlasti%20Brcko%20distrikta%20BiHsl.glasnik%20Brcko%20dC,br.2-00.pdf
http://skupstinabd.ba/zakoni/7/b/1.Zakon%20o%20sudovima%20Brcko%20dC-sl.glasnik%20
Brcko%20dC,br.4-00.pdf
http://skupstinabd.ba/zakoni/8/b/1.Zakon%20o%20Javnom%20tuzilastvu%20Brcko%20dC-sl.%20
glasnik%20Brcko%20dC,br.4-00.pdf
http://webrzs.stat.gov.rs/axd/index.php
http://www.ads.gov.ba/javniispit/doc/ustav_federacije_bosne_i_hercegovine.pdf
http://www.ccbh.ba/public/down/Ustav_Bosne_i_HerCeGovine_bos.pdf
http://www.consilium.europa.eu/showPage.aspx?id=263&lang=en.
http://www.delbih.ec.europa.eu/?jezik=1
http://www.ds.org.rs/index.php?option=com_content&view=article&id=124&itemid=490
http://www.eupm.org/ourobjectives.aspx
http://www.eusrbih.org/gen-info/?cid=2000,2,1.
http://www.fbihvlada.gov.ba/bosanski/zakoni/1996/zakoni/id%20o%20kantonima.htm
http://www.fup.gov.ba
http://www.hdz1990.org/category/hdz1990/zastohdz/
http://www.hdzbih.org/o-nama/povijest-stranke.html
http://www.izbori.ba/documents/ZaKoni/ZFPs-precisceni_tekst.pdf
http://www.izbori.ba/Mandati27102008/showMunicipality.asp?MunicipalityCode=200
http://www.komunikacija.org.rs/komunikacija/casopisi/Hereticus/v_1/03/download_ser_lat
http://www.mfa.ba/ambasade_konzulati_misije/ambasade_konzulati_i_stalne_misije_bih/default.aspx.
http://www.mfa.ba/ambasade_konzulati_misije/ambasade_u_bih/default.aspx.
http://www.mfa.ba/ambasade_konzulati_misije/medjunarodne_organizacije_u_bih/default.aspx.
http://www.mfa.ba/HtML/Bos/Multilaterala/id?=5539.
http://www.mfa.ba/HtML/Bos/Multilaterala/id?=5540.
http://www.mfa.ba/savjetovanja/izlaganja/?id=14496.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/evropska_unija/bih_i_eu/pregled_razvoja
_odnosa_bih_i_eu/?id=74.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/evropska_unija/bih_i_eu/bih_u_procesu
_stabilizacije_i_pridruzivanja/?id=75.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/organizacija_za_evropsku_sigurnost
_i_saradnju_osce/osce_i_bih/?id=120.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/organizacija_islamske_konferencije/
?id=132.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_inicijative/proces_za
_saradnju_u_jugoistocnoj_evropi/?id=140.
620
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_inicijative/centralnoevropska
_inicijativa/?id=144.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_inicijative/jadransko_
jonska_inicijativa/?id=148.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_inicijative/regionalna_
inicijativa_o_migracijama_azilu_i_povratku_izbjeglica/?id=152.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/regionalne_inicijative/medjunarodna
_komisija_za_sliv_rijeke_save/?id=160.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/sjevernoatlantski_savez_nato/bih_i_
nato/?id=112.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/svjetska_trgovinska_organizacija_wto
/bih_i_wto/?id=128.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/ujedinjene_nacije_un/clanstvo_bih_
u_specijaliziranim_agencijama_un/?id=20.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/ujedinjene_nacije_un/bih_i_un/?id=
16.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/ujedinjene_nacije_un/komitet_za
_ljudska_prava/?id=24.
http://www.mfa.ba/vanjska_politika_bih/multilateralni_odnosi/vijece_evrope/bih_i_ve/?id=104.
http://www.mod.gov.ba/bs/#
http://www.mod.gov.ba/bs/text.asp?id=75
http://www.msb.gov.ba/dokumenti/strateski/?id=4338
http://www.nacionalnemanjinebih.org/index.php?option=com_content&view=frontpage&itemid=1
http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_37356.htm?selectedLocale=en.
http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_49127.htm.
http://www.nato.int/cps/en/natolive/topics_49127.htm?selectedLocale=en.
http://www.nato.int/docu/review/2007/issue2/german/art5.html
http://www.nato.int/docu/review/2008/03/art3/de
http://www.nato.int/ifor/ifor.htm
http://www.obz.hr/hr/index.php?tekst=91.
http://www.ohr.int
http://www.oscebih.org/overview/bos/whatwedo.asp?d=7.
http://www.parlament.ba/komisija/1/0/23.html.
621
http://www.parlament.ba/komisija/1/0/30.html.
http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/51/20.html.
http://www.parlament.ba/sadrzaj/1/52/21.html.
http://www.parlamentfbih.gov.ba/bos/parlament/o_parlamentu/istorijat.html.
http://www.politika.rs/rubrike/tema-nedelje/deset-uslova-za-eU-8-Finansiranje-stranaka/BiHZakon-krsen-163-puta.lt.html
http://www.predsjednistvobih.ba/hron/?cid=74,2,1
http://www.sdp.ba/dokumenti/dokumenti/ProGraM_sdP_BiH.pdf
http://www.sdsrs.com/sajt/dokumenti/Program_sds.pdf
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/150/aneks%20v%20Zakon%20o%20sudovima%20Bd-lokalna
%20verzija-B.pdf
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/150/aneks%20vi%20Zakon%20o%20tuzilastvu%20-%20lokalna
%20verzija-B.pdf
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/150/aneks%20vii%20Zakon%20o%20pravosudnoj%20komisiji
%20Brcko%20distrikta-%20lokalna%20verzija-B.pdf
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/150/aneks%20viii%20Zakon%20o%20k.p.p.-%20lokalna%
20verzija%20-B.pdf
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/151/b/zakon%20o%20izmjenama%20zakona%20o%20pravo
sudnoj %20komisiji%20-%20lokalna%20ve.pdf
http://www.skupstinabd.ba/zakoni/27.Zakon%20o%20Kancelariji%20za%20pravnu%20pomoc%20
Brcko%20distrikta/b/1.Zakon%20o%20Kancelariji%20za%20pravnu%20pomo%e6.pdf
http://www.uino.gov.ba/b/Porezi
http://www.ustavnisudfbih.ba/bos/polozaj/polozaj.html.
http://www.ustavnisudfbih.ba/bos/polozaj/polozaj.html.
http://www.venice.coe.int/docs/1998/CdL-inF%281998%29020-bos.asp.
http://www.venice.coe.int/docs/1998/CdL-inF(1998)020-bos.asp
http://www.vijecenarodars.net/index.php?option=com_content&view=article&id=1&itemid=2&
lang=sr.
http://www.vijecenarodars.net/index.php?option=com_content&view=article&id=1&itemid=2&
lang=sr.
http://www.dep.gov.ba/razvojni.../socijalne.../archive.aspx
622
Indeks pojmova
A
advokatura 300, 301, 306, 325.
agencija za ravnopravnost spolova 183, 292.
amandman i
v. Ustav BiH
aneks 4
v. Ustav BiH
aprilski paket
v. Ustav BiH ustavne promjene (revizija)
asimetrina federacija
(asimetrini federalizam) 19, 44, 78.
B
Bruto drutveni proizvod BiH
(bruto domai proizvod BdP) 199, 201-204,
208, 209, 211, 212, 217.
Birako pravo 118, 171, 258, 399, 404, 405, 406,
412.
pasivno 67, 68, 70, 103, 111, 117, 170, 258,
259, 278, 398, 404, 406, 413.
aktivno 259, 398, 399.
Bonska ovlatenja (bonske ovlasti) 45, 47, 139,
141, 142, 148, 149, 153, 156, 159, 282, 295, 315,
420, 552, 570.
Brko distrikt BiH 13, 19, 22, 63, 89, 91, 92, 115,
116, 127, 130, 131, 140, 154, 157, 171, 187, 191,
192, 198, 203, 206, 226, 231, 244, 272, 286, 295,
296, 297, 300, 306, 307, 309, 314, 315, 316, 320,
327, 390395, 406, 407, 411, 412, 417-436.
statut Brko distrikta BiH 115, 116, 392,
412, 417, 420, 421, 422, 423, 425, 426, 428, 432,
433.
Butmirski paket
C
Centralizacija 48, 282, 433.
Centralna banka BiH 45, 62, 66, 94, 101, 103, 147,
206, 207, 209, 211, 255, 267, 292, 428.
Civilno drutvo (graansko drutvo) 12, 35, 37,

80, 179, 180, 181, 182, 183, 184, 186, 189, 190,
191-195, 198, 199, 200, 308, 342, 532, 542, 565.
D
decentralizacija 31, 75, 471, 475, 492, 508, 509,
518, 523, 543.
dejtonski mirovni sporazum (dejtonski sporazum,
opi okvirni mirovni sporazum za Bosnu i
Hercegovinu) 7, 15, 17, 19, 21, 23, 27, 29, 30,
34, 36, 37, 38, 4049, 53, 54, 55, 56, 64, 65, 67,
70, 72, 75, 76, 80, 81, 83, 84, 85, 86, 95, 97, 99,
107, 108, 110, 116, 118, 128, 130, 136, 137, 138,
139, 141-150, 152, 154, 156, 158, 159, 160, 161,
167, 206, 226, 227, 281, 283, 287, 299, 300, 309,
314, 330, 341, 344, 345, 346, 350, 354, 355, 359,
360, 364, 379, 380, 381, 392, 393, 394, 395, 397,
401, 402, 403, 406, 417, 418, 419, 420, 421, 437,
438, 439, 441, 442, 444, 448, 455, 458, 459, 461,
462, 465, 466, 467, 471, 475, 490, 531, 544, 546,
551, 553, 557, 563, 564, 565, 566, 567, 568, 569,
570, 571, 574, 579, 582, 586.
dejtonski ustav
v. Ustav BiH
delegat 20, 30, 59, 66, 72, 75, 76, 93, 95, 96, 97,
98, 99, 100, 102, 103, 111, 117, 170, 228, 229,
232, 233, 234, 236, 237, 238, 239, 240, 242, 245,
246, 249, 250, 261, 263, 268, 269, 270, 272, 278,
294, 321, 405, 408, 409, 410, 412, 413, 446, 448,
476, 477, 512, 513.
dijaspora BiH 414, 415, 572, 587, 588.
diplomatsko-konzularna predstavnitva
(diplomatsko-konzularna mrea, predstavnici)
13, 264, 291, 406, 572, 574, 576, 577, 588.
diskriminacija 34, 35, 47, 67, 68, 69, 81, 95, 96,
103, 109, 111, 112, 113, 114, 115, 117, 120, 121,
123, 128, 130, 131, 133, 134, 135, 163, 164, 167,
168, 169, 171, 178, 183, 185, 228, 229, 258, 259,
361, 368, 402, 412, 413, 415, 424, 466, 467, 472,
522, 523, 537, 550, 565, 578.
nediskriminacija 23, 168, 170, 229, 440, 565.
Analiza postdejtonskog politikog sistema Indeks pojmova
623
distrikt Brko
v. Brko distrikt BiH
dom naroda BiH
v. Parlamentarna skuptina BiH
dom naroda FBiH
v. Parlament Federacije BiH
dom za ljudska prava 44, 108, 125, 127, 128, 129,
130, 131, 146, 307, 314, 566.
E
ekonomija BiH 12, 153, 165, 201, 202, 203, 207,
208, 210, 212, 213, 214, 215, 219, 221, 387, 394,
462, 491, 532, 539, 557.
siva ekonomija (neformalna ekonomija)
188, 204, 206, 217.
trina ekonomija 7, 9, 58, 59, 115, 165, 201,
491, 347, 361, 363, 491, 528, 530, 539.
ekonomska prava 57, 64, 67, 69, 105, 106, 107,
132, 133, 167, 187, 188, 189, 537, 582.
socioekonomska prava 179, 180, 199.
entitesko glasanje 60, 78, 100, 103, 245, 246, 535.
entitetsko dravljanstvo 17, 444, 472, 487.
etnicitet 33, 480.
evropska konvencija za zatitu ljudskih prava i
temeljnih sloboda 9, 17, 44, 67, 68, 80, 101,
105, 107, 108, 109, 112115, 118130, 132, 135,
146, 158, 161, 169, 183, 188, 229, 258, 278, 292,
302, 303, 307, 315, 327, 355, 383, 401, 405, 414,
424, 443, 463, 467, 535, 536, 566, 579.
evropska povelja o lokalnoj samoupravi 24, 455,
486, 492, 494499, 501, 502, 507, 514, 517, 519,
520, 522.
evropske integracije (evroatlantske integracije) 7,
9, 12, 13, 107, 149, 201, 218, 219, 231, 241, 244,
248, 286, 287, 296, 308, 376, 383, 386, 392, 396,
442, 458, 490, 491, 526, 527, 529536, 539, 540,
541, 543, 544, 545, 564, 570, 571, 579, 587.
evropski sud za ljudska prava 105, 115, 118, 120,
121, 122, 123, 125, 126, 128, 171, 258, 259, 292,
300, 307, 311, 319, 387, 413, 414, 467, 535, 536,
537, 538, 566.
F
Federacija Bosne i Hercegovine (FBiH) 13, 16, 19-25,
27, 30, 34, 35, 36, 40-44, 52, 53, 54, 59, 60, 63,
67, 68, 74, 77, 78, 80, 90, 93100, 102, 110-114,
116, 117, 125, 126, 128135, 138, 139, 140, 149,
153, 155, 157, 169, 170, 172, 173, 175, 181, 183,
184, 187, 188, 191, 192, 197, 198, 203, 207, 228,
233, 234, 236, 238-241, 244, 246, 248, 249, 250,
257, 258, 259, 261, 265, 268, 269, 270, 276, 295,
300, 306, 307, 309, 311, 317, 320, 321, 322, 324,
325, 327, 328, 331, 341, 347, 360, 363, 364, 365,
368, 371, 374, 375, 381, 383, 390, 401, 403, 404,
406, 408, 409, 410, 412, 413, 414, 417, 418, 419,
420, 421, 426, 434, 435, 438, 440, 441, 442, 445,
452, 455, 456, 457, 459-491, 494, 495, 499, 500,
501, 502, 504, 505, 506, 507, 508, 509, 512, 513,
515, 518, 519, 520, 521, 522, 539, 585, 586.
G
Grad 18, 22, 23, 168, 174, 175, 176, 192, 206, 321,
371, 411, 424, 443, 444, 454, 455, 460, 471, 475,
486, 487, 488, 489, 493, 500, 501, 502, 503, 505,
506, 507, 511, 512, 513.
gradonaelnik 272, 404, 411, 412, 424, 428,
429, 430, 431, 489, 512, 513, 514.
gradsko vijee (skuptina grada) 407, 411,
511, 512, 513, 524.
Graansko drutvo
v. civilno drutvo
I
individualna prava 26, 34, 35, 59, 105, 106, 116,
117, 133, 181, 191, 200, 413.
izbjeglice 35, 38, 42, 44, 47, 48, 49, 69, 139, 144,
146, 153, 166, 173, 175, 241, 246, 283, 287, 290,
292, 297, 396, 403, 405, 419, 430, 441, 449, 455,
490, 537, 538, 542, 551, 562, 584, 587, 588.
izbori 16, 18, 21, 24, 31, 46, 53, 56, 60, 63, 64, 68,
69, 70, 80, 97, 123, 125, 137, 144, 146, 147, 157,
158, 170, 171, 184, 223, 224, 225, 229, 238, 240,
247, 248, 249, 254, 255, 258, 259, 260, 261, 262,
263, 264, 275, 276, 282, 289, 302, 330, 331, 333
337, 342, 343, 344, 347, 348, 349, 350, 352357,
384, 397, 398, 399, 401-409, 411, 412, 414, 415,
427, 438, 443, 445, 446, 447, 450, 454, 461, 465,
468, 476, 478, 479, 484, 492, 497, 500, 511, 512,
513, 524, 532, 535, 563, 564, 568, 570.
izborni sistem 64, 118, 125, 260, 333, 397, 398,
401, 402, 404, 405, 407, 412, 415, 445, 466, 553.
izborni zakon 81, 125, 165, 169, 170, 173, 178,
183, 238, 245, 256, 260, 261, 263, 314, 397, 401,
402, 403, 404, 405, 406, 407, 411, 415, 423, 428,
454, 476, 483, 484, 500, 511, 512.
624
K
Kanton 13, 16, 1923, 25, 36, 40, 44, 52, 71, 94, 96,
98, 130, 133, 140, 145, 153, 155, 169, 175, 176,
188, 192, 231, 269, 307, 320, 321, 322, 324, 347,
351, 357, 360, 390, 410, 411, 412, 417, 434, 435,
436, 459, 460, 461, 463, 464, 466, 469, 470, 471,
473476, 479, 480, 481, 482, 483-489, 491, 499,
500, 502, 504, 505, 509, 518, 519, 523, 585, 586.
Kolektivna prava 29, 32, 34, 59, 61, 105, 106, 116,
117, 133, 168, 413.
Kolektivni ef drave 19, 52, 64, 253, 256, 257,
258, 267, 278, 408.
Komisija za ljudska prava 44, 67, 86, 126, 128, 129,
130, 146, 173, 314.
Konfederacija 19, 20, 32, 36, 52, 54, 55, 57, 65,
253, 256, 257, 269, 461, 468, 550, 586.
Konsenzus 11, 31, 33, 46, 48, 49, 52, 57, 60, 72, 74,
78, 80, 83, 104, 105, 223, 225, 227, 234, 237, 240,
248, 253, 268, 278, 280, 287, 295, 296, 311, 321,
339, 383, 395, 409, 425, 440, 465, 473, 545.
Konsocijacija 32, 33.
konsocijacijska demokratija
(konsocijativna demokratija) 31, 32, 43, 48,
70, 73, 75, 78, 87, 94, 226, 258, 280, 345.
Konstitutivni narodi (konstitutivnost naroda) 7,
19, 20, 22, 23, 2636, 44, 5661, 69, 7072, 75,
76, 7880, 92103, 105, 110, 111, 113, 116, 117,
118, 131, 140, 165, 166, 168, 169, 170, 176, 226,
228, 229, 233, 235, 236, 237, 239, 241, 245, 246,
250, 253, 257264, 269, 276, 278, 284, 287, 295,
296, 308, 310, 313, 314, 320, 321, 349, 350, 351,
354, 355, 365, 367, 401, 407, 408, 409, 410, 412,
413, 415, 429, 437, 439, 440, 441, 443, 444, 445,
446, 447, 448, 450, 453, 454, 458, 459, 460, 461,
463, 464, 465, 466, 467, 473, 474, 476, 477, 478,
480, 484, 485, 490, 535, 537, 568, 569, 579.
Koperhagenski kriteriji 9, 526, 527, 528, 531, 538.
Kulturna autonomija 163, 168, 174.
Kulturna prava 64, 67, 69, 106, 107, 132, 133, 167,
190, 367, 402, 536, 537.
L
Lokalna samouprava 13, 22, 23, 24, 53, 70, 74, 92,
94, 99, 102, 115, 157, 324, 417, 418, 421-427,
433, 434, 437, 441, 443, 444, 449, 454, 455, 458,
460, 464, 470, 471, 476, 477, 486, 488, 489, 492524, 535.
M
Medijski sistem (mediji) 7, 10, 12, 153, 156, 177, 184,
282, 359-363, 367, 368, 369, 375, 376, 377, 378,
397, 537, 542, 547, 564.
sloboda medija 359, 375.
Meunarodne organizacije 13, 94, 138, 143, 144,
146, 221, 232, 233, 264, 266, 272, 290, 291, 292,
359, 381, 382, 442, 446, 457, 468, 546, 547, 548,
549, 550, 551, 558, 562, 564, 568, 569, 570, 571,
572, 573, 574, 575, 576, 577, 578, 584, 585, 586.
N
nacionalne manjine 9, 12, 30, 31, 34, 68, 69, 75,
79, 95, 105, 107, 109, 111, 112, 117, 119, 124,
133135, 163178, 228, 244, 250, 292, 341, 355,
366, 402, 411, 427, 429, 443, 445, 512, 537, 532,
534, 536, 537, 538, 564.
nacionalno neopredijeljeni 30, 95.
narodna skuptina republike srpske 16, 20, 25,
30, 59, 78, 88, 89, 93, 94, 96, 97, 102, 113, 117,
126, 156, 184, 234, 239, 250, 263, 268, 269, 270,
271, 272, 311, 315, 323, 347, 348, 349, 351, 352,
353, 355, 356, 383, 403, 408, 410, 412, 413, 437,
438, 439, 440, 441, 444, 445, 446, 447, 448, 449,
450, 451, 453, 456, 457, 465, 477, 478, 503, 504,
553
nediskriminacija
v. diskriminacija
neposredna demokratija (direktna demokratija)
31, 32, 397, 400, 510, 514.
notar (notarijat) 301, 325, 326, 432.
O
obrazovni sistem 197, 198, 199.
oktroisani ustav 51, 56, 70, 77, 79, 345.
ombudsman 44, 81, 86, 105, 125, 126, 129, 130,
131, 133, 146, 306, 374, 463, 564, 566, 570.
opi okvirni mirovni sporazum za Bosnu i
Hercegovinu
v. dejtonski mirovni sporazum
opina/optina 22, 23, 76, 130, 133, 168, 170,
171, 172, 173, 174, 175, 176, 181, 192, 320, 321,
338, 343, 347, 349, 352, 355, 356, 357, 404, 406,
407, 411, 417, 424, 443, 444, 445, 448, 452, 454,
455, 460, 473, 482, 485, 486, 487, 488, 489, 493,
494, 495, 499507, 510, 511, 512, 513, 514, 515,
516, 518, 519, 520, 521, 522, 523, 524, 564, 573.
625
- opinsko vijee/skuptina optine

(optinsko vijee) 30, 170, 171, 172, 403, 404,
407, 411, 486, 495, 499, 511, 512, 513, 514, 515,
519, 524.
oruane snage BiH 89, 147, 231, 266, 267, 379,
381, 386, 387, 388, 389, 423, 464, 581.
osCe (organizacija za evropsku sigurnost i
saradnju) 45, 128, 139, 146, 183, 259, 328,
382, 386, 401, 402, 403, 405, 551, 563, 564, 565,
570, 571, 575, 576, 582.
ostali 22, 23, 26, 28, 29, 30, 33, 34, 35, 58, 59, 67,
68, 93, 96, 97, 98, 99, 102, 111, 116, 117, 125,
133, 164, 168, 169, 170, 174, 176, 228, 244, 258,
320, 321, 365, 366, 387, 398, 407, 409, 410, 412,
413, 441, 444, 446, 447, 448, 453, 454, 458, 463,
466, 467, 471, 476, 477, 479, 480.
P
Pakt stabilnosti za Jugoistonu evropu 219, 382,
530, 567, 579, 583, 584.
Paritet (naelo pariteta) 31, 52, 79, 80, 96, 253, 257.
Parlamentarna skuptina BiH 16, 20, 23, 24, 30,
36, 55, 59, 60, 62, 66, 68, 70, 71, 72, 73, 75, 76,
81, 82, 83, 85, 86, 89, 91, 92, 94, 99, 100, 101,
102, 103, 104, 117, 118, 125, 147, 148, 167, 170,
173, 223, 227, 228, 230, 231, 233, 234, 235, 255,
259, 261, 262, 263, 265, 266, 267, 268, 270, 271,
272, 273, 274, 278, 281, 283, 284, 285, 286, 287,
288, 293, 294, 295, 298, 312, 314, 316, 317, 345,
347, 349, 357, 360, 383, 402, 403, 404, 405, 407,
408, 412, 413, 414, 417, 421, 422, 441, 442, 444,
446, 457, 468, 469, 472, 475, 484, 490, 531, 535,
542, 553, 564, 565, 566, 574, 576, 577, 585, 586.
Predstavniki dom BiH (Zastupniki dom BiH) 20,
30, 52, 55, 56, 60, 66, 71, 72, 73, 82, 83, 91, 98,
99, 100, 103, 183, 184, 228, 231242, 244, 247,
250, 261, 262, 266, 268, 271, 272, 273, 274, 281,
284, 285, 286, 287, 288, 316, 345, 347, 403, 404,
405, 408, 412, 417, 422, 490, 577.
dom naroda BiH 24, 30, 52, 60, 66, 68, 70, 72, 75,
76, 91, 99, 100, 102, 103, 117, 170, 231, 234, 235,
236, 237, 238, 239, 240, 241, 242, 243, 245, 246,
250, 255, 258, 261, 264, 267, 271, 272, 273, 274,
313, 408, 413, 446, 490, 535, 577.
Parlament Federacije BiH 16, 20, 23, 25, 30, 59, 93,
95, 96, 97, 102, 111, 117, 173, 234, 250, 263, 268,
269, 271, 272, 276, 321, 322, 350, 352, 403, 408,
409, 410, 412, 413, 461, 463, 464, 465, 470, 471,
472, 476, 477, 478, 479, 480, 481, 482, 484, 585,
586.
Predstavniki dom FBiH) (Zastupniki dom FBiH)
30, 93, 96, 97, 126, 184, 276, 352, 403, 409, 463,
464, 470, 471, 476, 477, 478, 480, 482.
dom naroda FBiH 20, 30, 59, 79, 95, 97, 102, 111,
117, 125, 228, 229, 231, 233, 234, 263, 268, 269,
271, 272, 321, 408, 409, 410, 412, 413, 463, 464,
470, 476, 477, 479, 482, 484.
Parlamentarne stranke 99, 102, 223, 225, 227,
237, 247, 248, 249, 252.
Podjela nadlenosti (raspodjela nadlenosti) 16,
19, 22, 31, 52, 57, 58, 63, 64, 65, 74, 80, 98, 99,
102, 316, 434, 442, 463, 475, 506, 523.
Politika prava 64, 68, 69, 95, 111, 113, 116, 117,
118, 132, 133, 167, 169, 170, 171, 179, 180, 182,
199, 228, 229, 259, 303, 327, 402, 536, 537.
Politike partije/stranke 8, 12, 46, 48, 75, 77, 78,
79, 81, 90, 98, 101, 102, 104, 111, 125, 171, 172,
184, 194, 195, 223, 224, 225, 226, 227, 228, 229,
237, 238, 244, 247, 248, 250, 251, 252, 260, 262,
266, 270, 273, 274, 275, 276, 277, 279, 281, 286,
287, 295, 314, 330335, 338, 340, 342, 345, 346,
350, 353, 357, 358, 397, 399, 400, 403, 414, 429,
406, 407, 445, 446, 447, 458, 465, 478.
Polupredsjedniki sistem (tip, ureenje) 24, 25,
227, 234, 273, 274, 279, 280.
Pravna drava 46, 47, 63, 64, 87, 106, 145, 179,
180, 199, 300, 301, 302, 304, 321, 528, 571.
Pravobranilatvo 300, 304, 306, 308, 319, 320,
324, 423, 431, 432.
Pravosudni sistem 65, 88, 300, 304, 306, 307, 308,
323, 324, 326, 327, 536.
Preambula v. Ustav BiH
Predsjedniki sistem 18, 19, 24, 25, 270, 277, 279,
294, 437, 451, 480.
Predsjednitvo BiH 16, 24, 27, 30, 45, 58, 59, 62,
64, 66, 68, 69, 70, 72, 75, 80, 84, 85, 89, 99, 100,
103, 117, 118, 125, 126, 131, 147, 148, 170, 230,
231, 232, 233, 234, 236, 237, 238, 239, 242, 243,
253278, 284, 285, 286, 287, 288, 294, 311, 312,
319, 344, 345, 348, 352, 376, 381, 382, 383, 384,
389, 403, 404, 405, 408, 412, 413, 422, 456, 462,
467, 490, 535, 552, 574, 576, 580, 585.
Predstavniki dom Bosne i Hercegovine
v. Parlamentarna skuptina BiH
626
Predstavniki dom Federacije Bosne i Hercegovine

v. Parlamentarna skuptina FBiH
Prenos nadlenosti s entiteta na dravu 65, 71,
72, 73, 74, 75, 77, 78, 8292, 94, 98, 102, 104,
140, 230, 231, 265, 283, 456.
Protektorat 19, 83, 139, 141, 142, 358, 434.
Prudski sporazum
R
raseljene osobe 30, 35, 42, 48, 53, 56, 67, 146,
153, 166, 246, 387, 396, 403, 406, 419, 420, 422,
430, 441, 449, 455, 476, 477, 487, 490, 537, 562,
584.
rat 19921995. 166, 177, 194, 226, 412, 588.
realna unija 15, 20, 36.
referendum 31, 32, 39, 54, 77, 225, 340, 344, 345,
353, 400, 446, 498, 513, 514, 515, 524.
republika srpska (rs) 13, 16, 1925, 27, 30, 36, 39,
42, 43, 46, 47, 48, 49, 53, 54, 59, 60, 63, 67, 68,
71, 77, 78, 88, 89, 90, 93100, 102, 113, 114, 116,
117, 126, 128, 129, 130, 132, 134, 138, 140, 149,
155, 156, 157, 158, 169, 170, 173, 175, 176, 181,
187, 192, 197, 198, 203, 207, 208, 228, 233, 234,
236, 238, 239, 240, 241, 244, 245, 246, 248, 249,
250, 257, 258, 259, 261, 262, 263, 268, 269, 270,
271, 272, 275, 295, 300, 306, 307, 311, 316, 322,
323, 324, 327, 340, 347, 348, 349, 351, 352, 353,
354, 355, 356, 359, 360, 363, 364, 365, 381, 383,
388, 390, 401, 403, 404, 406, 408, 410, 412414,
417, 418, 420, 421, 425, 427, 435460, 465469,
471, 477, 478, 491, 494, 495, 499, 500, 503, 518,
519, 553, 569, 570, 585, 586.
S
sFrJ (socijalistika Federativna republika
Jugoslavija) 18, 26, 29, 62, 137, 165, 166, 224,
310, 328, 337, 341, 439, 462.
sigurnosna politika 151, 231, 267, 379389, 393,
394, 395, 396, 531, 544, 545, 565, 567, 572.
socijalna prava 57, 64, 67, 69, 105, 106, 107, 132,
133, 167, 187, 188, 189, 582.
specijalni predstavnik
v. visoki predstavnik
sporazum o stabilizaciji i pridruivanju 9, 13, 159,
201, 219, 220, 526, 530, 531, 532, 535, 540, 580.
sudovi
sud Bosne i Hercegovine 16, 23, 99, 147, 154,
244, 300, 307, 308, 309, 310, 314, 315, 316, 319,
323, 383, 406.
Ustavni sud BiH 23, 53, 61, 62, 66, 67, 83, 92,
94, 95, 100, 108, 126, 127, 158, 159, 224, 246,
261, 263, 301, 307, 309, 310-313, 315, 316, 320,
413, 440, 442, 465, 483.
vrhovni sud FBiH 16, 97, 125, 306, 307, 320,
321, 463, 466, 482.
vrhovni sud rs 16, 97, 306, 307, 323, 441, 444,
452.
Ustavni sud FBiH 97, 309, 320, 321, 322, 452,
466, 473, 482, 483, 484, 488, 489.
Ustavni sud rs 97, 323, 444, 452, 453.
apelacioni sud Brko distrikta BiH 306, 309,
431, 432.
kantonalni sudovi 16, 98, 300, 306, 309, 320,
321, 322, 374, 431, 466, 473, 482, 483, 486.
okruni sudovi 16, 98, 300, 306, 309, 322, 323,
324, 374, 431, 452.
osnovni sudovi 16, 98, 306, 309, 323, 324, 326,
375, 431, 432, 433, 452.
optinski/opinski sudovi 16, 98, 300, 306,
309, 320, 321, 322, 326, 482, 483, 486.
ustavni sudovi 306, 309, 310, 482.
S
suverenitet 15, 17, 19, 21, 22, 2529, 31, 37, 58,
59, 65, 70, 72, 76, 78, 83, 84, 92, 93, 94, 106, 115,
118, 137, 140, 151, 157, 230, 283, 293, 314, 316,
333, 343, 383, 385, 393, 400, 401, 418, 419, 420,
421, 423, 426, 433, 438, 441, 442, 455, 457, 461,
463, 468, 469, 471, 490, 517, 518, 520, 535, 568,
585, 586.
T
tuilatva 300, 306, 309, 317, 319, 390, 424, 439,
553.
tuilatvo/tuiteljstvo BiH 16, 23, 81, 84, 86,
99, 147, 154, 155, 244, 300, 301, 306, 307, 308,
309, 310, 316, 317, 318, 319, 329, 394, 395.
Ured registrara BiH 301, 308, 309, 319.
Federalno tuilatvo FBiH 309, 318, 322.
republiko tuilatvo rs 307, 309, 318, 322,
323, 324.
Javno tuilatvo Brko distrikta BiH 306, 309,
432.
627
kantonalna tuilatva 309, 317, 322, 484.

okruna tuilatva 309, 324.
U
Ujedinjene nacije (Ujedinjeni narodi, organizacija
ujedinjenih nacija) 43, 45, 47, 58, 105, 106,
110, 112, 119, 134, 136, 137, 139, 141, 142, 143,
144, 145, 146, 147, 152, 153, 154, 158, 159, 163,
164, 180, 282, 304, 389, 438, 546, 548, 550, 554,
558, 562, 572, 578, 586, 587.
Unitarna drava (unitarni princip, unitarno ureenje) 15, 20, 23, 36, 51, 57, 73, 258, 335, 340,
443, 460, 497.
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima 105,
106, 107, 110, 112, 303.
Ustav BiH (dejtonski ustav)
7, 9, 16-24, 26-31,
34, 35, 36, 43, 48, 49, 50, 51, 5395, 98-118, 125,
126, 127, 130, 132, 133, 134, 135, 138-141, 145,
147, 148, 158, 161, 168, 183, 188, 206, 227-231,
238, 239, 242, 245, 246, 249, 250, 252, 253, 255,
256, 257, 259, 261272, 274, 279, 280, 281, 283,
284, 285, 290, 291, 292, 294, 297, 302, 303, 306,
307, 309, 310, 311, 312, 313, 315, 316, 322, 323,
338, 345, 351, 354, 360, 381, 382, 383, 384, 387,
388, 395, 401, 402, 404, 405, 406, 412, 413, 414,
415, 417, 420, 421, 422, 423, 425, 426, 432, 434,
437, 438, 440-444, 455, 456, 457, 458, 460, 461,
464-469, 471, 472, 473, 489, 490, 499, 505, 534,
535, 536, 546, 568, 574, 585.
amandman i 92, 99, 115, 148, 417, 418, 421,
422, 425, 434.
aneks 4 19, 27, 29, 30, 4345, 107, 108, 116,
138, 145, 283, 344, 345, 381, 438, 461, 574.
ustavne promjene (revizija) 28, 48, 49, 53, 55,
57, 59, 65, 71-80, 82, 83, 84, 85, 88, 90, 91, 98,
99, 102, 104, 110, 125, 145, 148, 171, 231, 249,
252, 254, 287, 288, 316, 327, 329, 338, 347, 350,
351, 413, 442, 458, 464, 535, 538, 569, 570, 571.
aprilski paket 71, 80, 82, 98, 99, 100, 101, 102,
103, 104, 227, 234, 250, 287.
Butmirski paket (Butmirski proces) 71, 80, 98,
102, 104, 227.
Prudski sporazum 80, 98, 101, 104.
preambula 28, 29, 30, 31, 35, 43, 51, 5861,
63, 64, 70, 94, 95, 107, 116, 134, 145, 168, 228,
413, 466.
Ustav Federacija BiH 20, 21, 22, 23, 24, 34, 36, 52,
71, 93, 94, 95, 96, 98, 110, 110, 111, 112, 113,
114, 125, 132, 134, 135, 139, 320, 321, 322, 390,
440, 452, 459, 461, 463467, 470, 471, 472, 473,
474, 475, 476, 478, 481489, 499, 500, 502, 504,
505, 506, 518, 585, 586.
Ustav republike srpske 20, 23, 24, 71, 72, 88, 93,
94, 95, 96, 113, 114, 116, 132, 134, 140, 322, 323,
437458, 465, 466, 477, 499, 500, 503, 518, 585.
Ustav socijalistike republike Bosne i Hercegovine
26, 224, 229, 253, 254, 390.
Ustavne konvencije 51, 56.
V
vanjska politika 27, 224, 227, 232, 233, 239, 240,
290, 291, 380, 385, 386, 394, 489, 490, 526, 527,
531, 544, 545, 560, 572, 573, 574, 576, 577, 585,
586, 587, 589.
vaingtonski sporazum 21, 34, 40, 52, 125, 341,
381, 459, 460, 461, 467, 468, 475.
venecijanska komisija (evropska komisija za
demokraciju kroz pravo) 81, 88, 124, 125,
140, 141, 149, 160, 169, 170, 246, 252, 259, 469,
552, 553, 554, 558, 570.
vijee evrope 9, 108, 112, 119, 122, 124, 128, 139,
140, 150, 151, 152, 164, 166, 167, 174, 176, 249,
300, 307, 327, 381, 387, 402, 413, 414, 469, 495,
496, 499, 509, 546, 548, 550, 565, 566, 567, 570,
571, 572, 578, 579, 584, 586.
vijee ministara Bosne i Hercegovine 16, 24, 85,
147, 148, 175, 181, 184, 231, 232, 233, 234, 236,
237, 238, 239, 240, 242, 279290, 292299, 307,
308, 312, 319, 320, 328, 360, 363, 382, 383, 394,
414, 430, 431, 469, 470, 533, 534, 541, 552, 565,
574, 576, 582, 585, 588.
vijea nacionalnih manjina 97, 173, 453
vijee naroda rs 16, 30, 78, 88, 93, 96, 97, 410,
440, 444, 445, 446, 447, 448, 453, 458, 477, 478.
vijee sigurnosti 45, 110, 136, 137, 142, 143, 144,
152, 154, 158, 159, 328, 380, 386, 549, 551, 555,
556, 557, 578.
vijee za implementaciju mira 45, 84, 136, 138,
139, 142, 143, 144, 146, 147, 148, 149, 150, 152,
154, 155, 156, 158, 159, 304, 421, 552.
vijee za regionalnu saradnju 567.
viestranaki izbori 21, 224, 225, 461.
628
visoki predstavnik (specijalni predstavnik) 7, 12,

30, 45, 47, 48, 49, 57, 59, 71, 79, 81-87, 90, 91,
92, 95, 96, 98, 99, 102, 104, 128, 131, 136, 137,
138, 139-162, 170, 223, 227, 232, 234, 243, 244,
245, 249, 259, 261, 262, 281, 282, 295, 304, 314,
315, 317, 319, 322, 324, 327, 345, 350, 355, 360,
364, 381, 382, 386, 403, 413, 419, 420, 421, 434,
439, 440, 441, 448, 464, 465, 467, 535, 544, 546,
551, 552, 553, 554, 557, 568, 569, 570, 571, 580,
584.
visoko sudsko i tuilako vijee 147, 154, 231, 294,
303, 304, 308, 309, 313, 317, 320, 321, 322, 324,
432, 466, 483, 486, 553.
vitalni nacionalni interes 30, 32, 59, 75, 76, 78, 80,
96, 97, 98, 100, 103, 117, 235, 236, 245, 246, 253,
263, 268, 269, 312, 440, 443, 444, 445, 448, 453,
464, 465, 467, 473, 477, 478, 568.
Z
Zakonodavni postupak 72, 83, 84, 231, 235, 236,
241, 242, 243, 433, 444, 446.
Zastupnik 160, 169, 228, 229, 235, 239, 247, 250,
251, 263, 312, 315, 399, 406, 409, 414, 427, 428,
429, 461, 478, 482, 483, 484.
ZavnoBiH 26, 29, 224, 466.
enska ljudska prava 182, 183, 185, 191.
629
Biografije
Damir Banovi, diplomirao je na Pravnom fakultetu u sarajevu i magistrant je na Katedri

za dravno i meunarodno javno pravo. studira i filozofiju na odsjeku za filozofiju i
sociologiju na Filozofskom fakultetu u sarajevu. radi kao asistent na Pravnom fakultetu u
sarajevu na naunoj oblasti teorija drave i prava, te kao koordinator programa drutvene
nauke u organizaciji sarajevski otvoreni centar.
objavio je slijedee radove (izbor): Uvod u politiki sistem BiH: izabrani aspekti (prireiva,
zajedno sa saom Gavriem i Christinom Krause, 2009, sarajevo: sarajevski otvoreni centar
i Fondacija Konrad adenauer); Constitutional reform in Bosnia and Hercegovina. Procedures,
Challenges, Recommendations (ko-autor sa saom Gavriem, u asopisu SdosteuropaMitteilungen, 1/2010).
Zajedno sa saom Gavriem urednik je ovog zbornika.
Saa Gavri, zavrio studij Politikih i upravnih nauka na Univerzitetu Konstanz (njemaka).
trenutno pie master-rad na Fakultetu politikih nauka u sarajevu. radi kao izvrni direktor
sarajevskog otvorenog centra, realizujui projekte u polju obrazovanja, nauke/izdavatva
i kulture. autor i koautor je nekoliko lanaka, te je prireiva razliitih publikacija/zbornika
u oblasti polotologije i esejistike. Prevodi pojedinane naune radove i knjige s njemakog
i na njemaki jezik. Urednik je edicije Politikon pri University Press-u sarajevo.
objavio je slijedee radove (izbor): Uvod u politiki sistem BiH. izabrani aspekti (prireiva,
zajedno sa damirom Banovi i Christinom Krause, 2009, sarajevo: sarajevski otvoreni centar
i Fondacija Konrad adenauer); das politische System Bosnien-Herzegovinas (koautor sa
solveig richter, zbornik die politischen Systeme osteuropas, 2010, Wiesbaden: vs verlag);
Constitutional reform in Bosnia and Hercegovina. Procedures, Challenges, Recommendations
(koautor sa damirom Banoviem, u asopisu Sdosteuropa-Mitteilungen, 1/2010).
Zajedno sa damirom Banoviem prireiva je ovog zbornika.
631
Dina Bajraktarevi, diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u sarajevu na kojem

je stekla i nauni stepen magistra pravnih nauka iz oblasti evropskog prava. Zaposlena je
na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije Univerziteta u sarajevu u
zvanju vieg asistenta.
objavila je sljedee radove: Zatita potroaa na tritu finansijskih usluga u Bosni i
Hercegovini, Pravna misao, br. 1/2, str. 7-35; Zatita investitora i pravni mehanizmi spreavanja
trinih zloupotreba u Evropskoj uniji i Bosni i Hercegovini, Kriminalistike teme, Godite X,
br. 1-2, str. 1-42; negiranje genocida dilema izmeu krivinog procesuiranja i slobode govora,
Kriminalistike teme, Godite vi, 2007. god, br. 1-2, str. 223-233.
Katarina Crnjanski-Vlaji diplomirala je 2004. godine na Fakultetu politikih nauka u

Beogradu, smjer Meunarodni odnosi. Magistrirala je na religijskim studijima u Centru za
interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u sarajevu. od 2005. godine radila
je u evropskom centru za prava manjina u Begradu, a od 2007. godine u Centru za istraivanje etniciteta u Beogradu. ve nekoliko godina ivi i radi u sarajevu.
objavila je vie lanaka i studija iz oblasti prava i poloaja manjina.
Amer Dihana, diplomirao je i magistrirao na odsjeku urnalistike sarajevskog Fakulteta

politikih nauka i magistrirao javne politike na Centralnoevropskom univerzitetu u
Budimpeti. studira na doktorskom studiju na Fakultetu politikih nauka u sarajevu. radi
kao direktor istraivanja i zagovaranja u internewsu BiH. Zajedno sa Zalom voli uredio
je knjigu Mediji i nacionalne ideologije: analiza izvjetavanja o suenjima za ratne zloine u
bivoj Jugoslaviji.
objavio je autorske radove Spinning out of control: Media coverage in the Bosnian conflict (s
Michalom sldaekom) i Javni RtV sistem u BiH (s tarikom Jusiem), kao i policy studiju RtV
sistem u BiH izmeu etnikog ekskluzivizma i dugorone stabilnosti. Kao saradnik za BiH,
uestvovao je u meunarodnom istraivanju indiREG o nezavisnosti i efikasnosti regulatornih tijela zaduenih za sprovedbu avMs direktive, kao i u studiji digital Media Mapping.
Sanja Golijanin, diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u istonom sarajevu.

akademske diplomske master studije zavrila je na Pravnom fakultetu Univerziteta u
Beogradu. doktorant je na Javnopravnoj i teorijskopravnoj katedri. radi kao vii asistent
na Pravnom fakultetu u istonom sarajevu, ua nauna oblast upravno pravo i uprava.
objavila je preko deset strunih i naunih radova, te uestvovala na nekoliko domaih
naunih i strunih skupova.
632
Thorsten Gromes, dr. phil, diplomirao je politologiju. radi kao saradnik instituta za
istraivanje mira u Frankfurtu (HsFK/PriF).
objavio je sljedee radove: the Prospect of European integration and Conflict transformation
in Bosnia and Herzegovina. u: Journal of european integration, vol 31., izdanje br. 4. 2009;
dampening the dangers of democratization: lessons from Bosnia and Herzegovina. u: Journal
of intervention and statebuilding, 3. godite, 1/2009; demokratisierung nach Buergerkrieg:
das Beispiel Bosnien und Herzegowina, Frankfurt am Main und new york, 2007; Federalism
as a Means of Peace-Building: the Case of Postwar Bosnia and Herzegovina. u: nationalism
and ethnic Politics, 16: 3-4, 354-374, 2010.
Nermin Keranovi, diplomirao je na Pravnom fakultetu u sarajevu, gdje pohaa i postdiplomski master studij na Katedri krivinog prava, meunarodnopravnog smjera. radi
kao struni saradnik za pravna pitanja u BH telecom d.d. sarajevo, a pripravniki sta
obavljao je u Uredu registrara i tuilatvu Bosne i Hercegovine.
objavio je lanak Evropski sud za ljudska prava, Ljudska prava, Pravni fakultet sarajevo, 2009,
u koautorstvu. Ue oblasti: meunarodno humanitarno pravo. nagraen nagradom
akademik dr. edhem amo Univerziteta u sarajevu za naunoistraivaki rad.
Ines Krtali, diplomirala je na Pravnom fakultetu u sarajevu. radi kao ef kabineta u Uredu
ministra pravde Bosne i Hercegovine, te kao Liaison officer za regionalnu kolu za reformu
javne uprave.
objavila je: Prirunik za polaganje strunog upravnog ispita (juli 2011).
Lejla Lili, diplomirala na Pravnom fakultetu u sarajevu 2005. godine, a magistrirala na

Pravnom fakultetu sveuilita u Mostaru na Katedri dravnopravnih znanosti. akademiju
za politiko usavravanje zavrila je 2007. godine. radi u pravnom odjelu agencije za
zastupanje i zatitu autorskih prava sine Qua non. Uvrtena je na listu eksperata za
meunarodno pravo za 2008. godinu Komisije za ouvanje nacionalnih spomenika BiH.
Goran Markovi zavrio je Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu 2001. godine. Magistrirao je na istom fakultetu 2005. godine odbranivi magistarski rad na temu Participativna
demokratija u razvijenim graanskim drutvima. ideje i iskustva. doktorsku disertaciju
pod naslovom Federalizam u ustavnom sistemu Bosne i Hercegovine odbranio je 2009.
godine na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu. Zaposlen je na Pravnom fakultetu
Univerziteta u istonom sarajevu kao docent na predmetima Ustavno pravo i Uvod u pravo.
Analiza postdejtonskog politikog sistema Biografije
633
autor je monografije Perspektive participativne demokratije, koju je 2007. godine izdao Left
international Forum iz stockholma. U tampi je monografija Bosanskohercegovaki
federalizam. objavio je oko 25 strunih i naunih radova i uestvovao na vie od 20 domaih
i meunarodnih naunih i strunih skupova. lan je redakcije Godinjaka Pravnog fakulteta
u istonom sarajevu i kourednik asopisa novi Plamen iz Zagreba. lan je international
institute for self-management.
Enis Omerovi je zavrio Pravni fakultet u sarajevu 2005. godine. na Pravnom fakultetu
Univerziteta u Glasgowu (kotska, velika Britanija) magistrirao je iz oblasti meunarodnog
krivinog prava 2006. radio je kao asistent na predmetu Meunarodno javno pravo na
Pravnom fakultetu u tuzli. od marta 2008. radi kao vii struni saradnik na institutu za
istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava Univerziteta u sarajevu. U
akademskoj 2008/2009. godini bio je angairan u svojstvu vieg asistenta na Katedri za
dravno i meunarodno javno pravo na Pravnom fakultetu u Zenici.
objavio je vie strunih i naunih radova i monografija iz oblasti ljudskih prava, meunarodnog javnog i meunarodnog krivinog prava, te je bio uesnik, izlaga i predava na
vie domaih i meunarodnih konferencija, naunih skupova i ljetnih kola. trenutno radi
na izradi doktorske disertacije iz oblasti meunarodnog javnog prava na Pravnom fakultetu
u Zenici.
Maja Sahadi je magistar pravnih znanosti. radi kao vii asistent na international
University of sarajevo, na odsjeku Meunarodni odnosi, gdje predaje predmete Meunarodno pravo, Ustavno pravo i europski sustavi.
objavila je vei broj znanstvenih radova meu kojima su: Uspostavljanje Vrhovnoga suda
BiH: aktualna pravna misao o teoretskoj nedosljednosti u praksi, u: sveske za javno pravo
(sarajevo); Electoral System of Bosnia & Herzegovina: Short Review of Political Matter and/or
technical Perplexion, u: Contemporary issues (Zagreb); komparativni prikaz Ustava kraljevine
Belgije i pojedinih ustavnih rjeenja Ustava Bosne i Hercegovine, u: Pravna misao (sarajevo);
itd.
Nermina Saraevi, diplomirala je na Fakultetu ekonomskih i politikih nauka na Kairskom

univerzitetu u egiptu (2001.). Magistrirala je na Univerzitetu u Bolonji, italija (2006.) iz oblasti
razvojnih studija i meunarodne saradnje. radi u direkciji za evropske integracije u sektoru
za koordinaciju eU programa pomoi. Bavi se istraivakim radom u podruju politikog
razvoja i pitanja legitimiteta savremenih politikih sistema.
634
Vlade Simovi, diplomirao je na urnalistiku na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Banjoj

Luci. Master studije iz politike analitike i menadmenta zavrio je na Fakultetu politikih
nauka Univerziteta u Beogradu. trenutno pohaa doktorske studije iz politikologije na
Fakultetu politikih nauka Univerziteta u Beogradu. radi kao asistent na Fakultetu politikih
nauka Univerziteta u Banjoj Luci na naunoj oblasti politika teorija/istorija politikih ideja.
objavio je sljedee radove (izbor): Politiki ivot u Bosni i Hercegovini od 1990 do 1992 godine
(asopis Znaenja, doboj 2008); SdS u politikom ivotu i drutvenim reformama u Bosni i
Hercegovini od 1990 do 1995 godine (Zbornik radova sa naunog skupa Banjaluki
novembarski susreti Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Banjoj Luci, Banja Luka 2009);
Globalni mediji i demokratija (Zbornik radova sa naunog skupa nezavisnog univerziteta
Banja Luka, Banja Luka 2010).
Nedad Smailagi, diplomirao je na Pravnom fakultetu u sarajevu, gdje pohaa i postdiplomski master studij iz krivinog prava. na strunim usavravanjima boravio je na MaxPlanck-institutu za strano i meunarodno krivino pravo u Freiburgu (njemaka), institutu
za krivinopravne studije u siracusi (italija), Univerzitetu u salzburgu (austrija) i Beogradskom centru za ljudska prava (srbija). radi kao saradnik za pitanja vladavine prava u odjelu
za zakonodavnu i pravosudnu reformu Misije osCe-a u BiH, a pripravniki sta obavio je u
Uredu registrara i sudu Bosne i Hercegovine. Ue oblasti: meunarodno, evropsko i
komparativno krivino pravo i restorativna pravda.
Mirza Smaji, diplomirao i magistrirao je na Fakultetu politikih nauka sarajevo, odsjek

sigurnosnih i mirovnih studija. doktorant je na Fakultetu politikih nauka sarajevo. radi
kao vii asistent na Fakultetu politikih nauka u sarajevu na modulima Kriminalistika,
sigurnosni sistemi i slube (Unutranja sigurnost), sigurnosne i mirovne studije. stalni je
predava na kursu sigurnosna politika BiH u organizaciji Ministarstva sigurnosti BiH i
Misije osCe u BiH. Uesnik i predava je na vie konferencija i seminara u zemlji i inostranstvu. angaovan je na vie nauno-istraivakih projekata u BiH i Hrvatskoj.
objavio je knjigu organizovani kriminal u BiH; tranzicijske dileme, Fakultet politikih nauka
u sarajevu, te vie naunih i strunih radova.
Mladen ain, diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u sarajevu i stekao magisterij

pravnih nauka na Pravnom fakultetu Univerziteta Ludwig Maximilian u Mnchenu. radi
kao spoljni saradnik i predava na univerzitetu sarajevska kola za nauku i tehnologiju, na
naunoj oblasti meunarodno javno pravo, te na Fakultetu politikih nauka Univerziteta
u sarajevu na predmetima Upravno pravo i radno i socijalno pravo.
Analiza postdejtonskog politikog sistema Biografije
635
objavio je rad Utjecaj Uredbe Rim i na domae koliziono pravo s aspekta primjenjivosti, a autor
je Prirunika za obuku iz oblasti ravnopravnosti spolova iji je izdava Gender centar
Federacije BiH.
Aida Zaimovi, diplomirala na ekonomskom fakultetu u sarajevu 2007. godine, a od 2008.

godine je student akademskog postdiplomskog studija iz oblasti meunarodne ekonomije
na ekonomskom fakultetu u sarajevu. trenutno dovrava magistarsku tezu iz oblasti
meunarodne ekonomske politike. Zaposlena je kao asistent na ekonomskom fakultetu u
sarajevu na predmetima Makroekonomija i ekonomija evrope, a uestvuje i u nastavnom
procesu na Fakultetu politikih nauka na predmetu ekonomska diplomatija.
objavila je est radova, od kojih izdvajamo koautorstvo u izradi prirunika Evropski fondovi
za Bosnu i Hercegovinu u izdanju ekonomskog fakulteta u sarajevu.
Andrea Zubovi, magistrirala je na Univerzitetu oxford, a diplomirala na Pravnom fakultetu

u sarajevu i stekla diplomu na ekonomskom fakultetu u sarajevu. radi kao senior associate
u CMs reich-rohrwig Hainz sarajevo, te kao predava na sarajevo school of science and
technology na naunoj oblasti pravo eU.
objavila je sljedee radove: BiH novi Zakon o privrednim drutvima RS, international
Financial Law review, mart 2009, novi Zakon o porezu na dohodak, international Financial
Law review, decembar 2008.
Amila dralovi, diplomirala je na Filozofskom fakultetu Univerziteta u sarajevu (odsjek

filozofija i sociologija), a magistrirala na Fakultetu politikih nauka Univerziteta u sarajevu
(odsjek sociologija). radi kao vii asistent na Pravnom fakultetu u sarajevu na naunoj
oblasti socioloke dimenzije prava.
objavila je sljedee radove: itanje Rawlsove teorije prvobitnog poloaja iz perspektive
rasprave o pravednosti iris Marion Young, Godinjak Pravnog fakulteta u sarajevu, Liii 2010.,
Pravni fakultet u sarajevu, sarajevo, 2010.; oblikovanje roda u tranzicijskim procesima sa
osvrtom na BiH, Godinjak Pravnog fakulteta u sarajevu, Lii 2009., Pravni fakultet u sarajevu,
sarajevo, 2009.; Simboliko nasilje i rodni odnosi, Godinjak Pravnog fakulteta u sarajevu,
Li 2008., Pravni fakultet u sarajevu, sarajevo, 2008. itd.
636
iKd University Press

izdanja MaGistrat
tel: (++ 387 33) 71 35 85; fax: 71 35 86
e-mail: magistra@bih.net.ba
Do sada objavljeno:
EDITIO IURISTICA
Muhi Fuad: teoriJa drave i Prava iii izd.
Festi raifa: stari KodeKsi
Buergenthal t.: MeUnarodna LJUdsKa Prava U saetoM oBLiKU
Folsom H. ralph, Gordon W. Michael, spanogle a. John: MeUnarodni trGovaKi PosLovi
U saetoM oBLiKU
ibrahimagi omer: PoLitiKi sisteM Bosne i HerCeGovine Knjiga prva
Muhi Fuad: teoriJa drave i Prava iv izdanje
dedi sead: osnovi soCiJaLnoG Prava
stanojevi obrad: riMsKo Pravo bh. izdanje
emi Hilmija: trGovaKo Pravo Knjiga prva
tralji nerimana, Bubi suzana:. Porodino Pravo ii izdanje
dedi sead: UPravno Pravo Bosne i HerCeGovine
sadikovi azim: evroPsKo Pravo LJUdsKiH Prava
emi Hilmija: trGovaKo Pravo trGovaKo UGovorno Pravo, Knjiga druga
imamovi Mustafa: HistoriJa drave i Prava Bosne i HerCeGovine ii izd.
dedi sead: UPravno ProCesno Pravo
Misita nevenko: osnovi Prava evroPsKe UniJe
Baki-Mufti Jasna: sisteM LJUdsKiH Prava
ibrahimagi omer, Kurtehaji suad: PoLitiKi sisteM Bosne i HerCeGovine Knjiga druga
emi Hilmija, dedi sead: UPravLJenJe i rUKovoenJe trGovaKiM sUBJeKtiMa U FBiH
sadikovi azim: evroPsKo Pravo LJUdsKiH Prava ii izd.
imamovi Mustafa: HistoriJa drave i Prava Bosne i HerCeGovine iii izd.
tomi Zvonimir: Krivino Pravo Posebni dio
dedi sead: soCiJaLno Pravo ii nov. izd.
dedi sead, Gradaevi-sijeri Jasminka: radno Pravo
emi Hilmija: MeUnarodno trGovaKo Pravo Knj. 1
Kamari Mustafa, Festi ibrahim: UPravno Pravo opti dio, 3. izm. izd.
dautbai ismet: FinansiJe i FinansiJsKo Pravo vii izd.
auevi denana: Pravno-PoLitiKi raZvitaK Bosne i HerCeGovine
dokumenti sa komentarima
emi Hilmija: MeUnarodno trGovaKo UGovorno Pravo
imamovi Mustafa: Bosnia and HerZeGovina: evoLUtion oF its PoLitiCaL and LeGaL
institUtions
Markovi M. slobodan: Pravo inteLeKtUaLne svoJine
EDITIO CIVITAS
tomi M. ivo: nerasKidivi BosansKi nodUs
Magezis Joy: ensKe stUdiJe
Zgodi esad: Ka KritiCi FUndaMentaLiZMa
637
osmanevi enes: internet, tradiCionaLna i virtUaLna Javnost

repovac Hidajet: soCioLoGiJa siMBoLiKe KULtUre
Mikovi Milanka: MaLoLJetniKa deLinKvenCiJa i soCiJaLni rad
Bakari Kemal: FraGMenti KULtUrne HistoriJe Bosne i HerCeGovine
Mikovi Milanka: osnove soCiJaLne PoLitiKe
Cvitkovi ivan, abazovi dino (uredili): reLiGiJa i eUroPsKe inteGraCiJe
daji r. amira: iZBorni MarKetinG: isKUstva PoLitiKiH stranaKa U Bosni i HerCeGovini
od 1997. do 2002.
abazovi dino: Za naCiJU i BoGa: soCioLoKo odreenJe reLiGiJsKoG naCionaLiZMa
tauber eli: iLUstrovani LeKsiKon JUdaiZMa: istoriJa, reLiGiJa i oBiaJi
Konstantinovi radomir: FiLosoFiJa PaLanKe, 1. sarajevsko izdanje
Babi Mile: HeGeLova FiLoZoFiJa Prava
EDITIO ECONOMICA
rostowski Jacek: reForMa BanKarstva U CentraLnoJ evroPi i U BiveM sovJetsKoM saveZU
doernberg L. richard: MeUnarodno oPoreZivanJe U saetoM oBLiKU
Pita sanjin, Jaarevi Haris, Milii tatjana, ruvi sanjin (priredili): ZBirKa sPoraZUMa o
iZBJeGavanJU dvostrUKoG oPoreZivanJa sa PriMJenoM U BiH
Hadiahmetovi azra: eKonoMiJa evroPsKe UniJe
EDICIJA POSEBNIH IZDANJA
ibrahimagi omer: srPsKo osPoravanJe Bosne i BonJaKa
serB deniaL oF Bosnia and BosniaKs
Bali Hasan: BosansKa KataKLiZMa stUdiJa sLUaJa Foa
tochman Wojciech: Kao da Jede KaMen
roajac-Zuli Mirela, teroni ivana (priredile): Graa Za BiBLioGraFiJU MUstaFe iMaMovia
Zbornik radova: MUstaFa iMaMovi 45 Godina naUnoG i PUBLiCistiKoG rada
EDITIO MEMORIA IURIS
tomi Zvonimir: nirnBerKa PresUda
durmievi enes: UsPostava i Pravni PoLoaJ riJaseta isLaMsKe ZaJedniCe U Bosni i
HerCeGovini 1882-1899.
imamovi Mustafa: Pravni PoLoaJ i UnUtranJo-PoLitiKi raZvitaK Bosne i HerCeGovine
od 1878. do 1914. 3. izdanje
EDITIO VADEMECUM IURIS
dedi sead, Gradaevi-sijeri Jasminka: MeUnarodni radni standardi U radnoM
ZaKonodavstvU BiH
emi Hilmija (prir.): iZvori trGovaKoG Prava U FederaCiJi Bosne i HerCeGovine
PraKtiKUM
omanovi sanjin: draFt novoG ZaKona o ParninoM PostUPKU FederaCiJe BiH s
KoMentaroM / CoMMentaries to tHe draFt CiviL ProCedUre Code oF
tHe Federation oF B&H
Lepuina Milenko, senjak Kata: ZBirKa ProPisa o notariMa sa strUniM oBJanJenJiMa
dautbai Bakir: vodi KroZ ProPise o dravLJanstvU BiH
EDICIJA NJEMAKO PRAVO

ZaKon o KrivinoM PostUPKU saveZne rePUBLiKe nJeMaKe (stPo)
EDITIO SECURITAS
Maslea ramo: teoriJe i sisteMi siGUrnosti
akovi asim: eKonoMsKa KriMinaListiKa
EDITIO DISERTATIO
vukadin dragan: individUaLna i KoLeKtivna LJUdsKa Prava
sadikovi Lada: vanredno stanJe i LJUdsKa Prava
Bandovi sanjin: institUCiJe Kao dio sisteMa JUstiniJanove KodiFiKaCiJe
EDITIO POLITIKON
Moeckli silvano: PoLitiKi sisteM vaJCarsKe
Banovi damir/Gavri saa (priredili): drava, PoLitiKa i drUtvo U Bosni i HerCeGovini
anaLiZa PostdeJtonsKoG PoLitiKoG sisteMa (Zbornik radova)
EDICIJA MUSTAFA IMAMOVI BIRA ZA VAS
imamovi Mustafa: KnJiGe i ZBivanJa
Brankovi Jasmin: Mostar 1833-1918. UPravni i PoLitiKi PoLoaJ Grada
U SARADNJI SA:
Pravnim centrom Fonda otvoreno drutvo BiH
Hartley t. C.: osnovi Prava evroPsKe ZaJedniCe Ustavno i UPravno Pravo
Udruenjem izbornih zvaninika u BiH
arnautovi suad (prir.): LoKaLni iZBori 2004. naUene LeKCiJe
Centrom za Srednjoistonu Evropu i Balkan
Grupa autora: Pravda na tLU evroPe Zakonski principi u proirenoj evropi
Izdanja Antibarbarus Zagreb, Sa(n)jam knjige u Istri, Pula
Karpatsk duan: ePistoLar
distribuira
University Press, sarajevo
tel: (++ 387 33) 71 35 85, fax: 71 35 86,
e-mail: unipress@bih.net.ba
Knjiara liBRiS iURiS, obala Kulina bana 7/i (Pravni fakultet)
tel/fax: (++ 387 33) 55 06 75; 55 06 76,
e-mail: universitypress@bih.net.ba
Knjiara oPEnBook, Franje rakog 1 (Filozofski fakultet)
tel/fax: (++ 387 33) 22 62 76
e-mail: openbook@bih.net.ba
639
Editio POLITIKON
ZBORNIK RADOVA
priredili
Izdavai:
UNIVERSITy PRESS Sarajevo
MAGISTRAT Sarajevo
Za izdavae:
Saliha Gani-Markovi, direktorica izdavake djelatnosti
Dizajn korice:
Una ardi
DTP i raunarska priprema:

Saliha Gani-Markovi
tampa:
tamparija FOJNICA d.o.o.
Fojnica
Za tampariju:
ehzija Buljina, direktor
Tira:
400 primjeraka
Sarajevo, novembra/studenog 2011.
Projekat pomogli
ISBN 978-9958-673-03-0
EUPM
9 789958 673030
DRAVA, POLITIKA I DRUTVO

U BOSNI I HERCEGOVINI Priredili: Damir Banovi, Saa Gavri
bosna i
hercegovina
i bosna
hercegovina
bosna i
hercegovina
Priredili:
Damir Banovi
Saa Gavri

Drzava Politika I Drusto U Bosni I Hercegovini - FINAL

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Drzava Politika I Drusto U Bosni I Hercegovini - FINAL

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Projekat pomogli

DRAVA, POLITIKA I DRUTVO

Analiza postdejtonskog politikog sistema

University Press Magistrat izdanja, sarajevo

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

Zbornik radova je rezultat dvogodinjeg projekta

drava, politika i drutvo

University Press Magistrat izdanja

CIP Katalogizacija u publikaciji

damir Banovi/saa Gavri

Dio II INSTITUCIONALNI SISTEM

nedad smailagi, nermin Keranovi:

Dio III TERITORIJALNA ORGANIZACIJA

Dio IV MEUNARODNI KONTEKST

U meunarodnoj literaturi postoji saglasnost da je Bosna i Hercegovina sloena drava.

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

Fondacija Konrad adenauer aktivna je od 1997. u Bosni i Hercegovini. Ured Fondacije u

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

stabilnost institucija koje jame demokratiju, vladavinu prava, ljudska prava i

postojanje funkcionalne trine ekonomije, kao i sposobnost da se nosi s

sposobnost preuzimanja obveza iz lanstva, ukljuujui potivanje ciljeva politike,

Analiza postdejtonskog politikog sistema

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

dravna struktura Bosne i Hercegovine u meunarodnoj strunoj literaturi smatra se

Analiza postdejtonskog politikog sistema

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

Damir Banovi i Saa Gavri

Analiza postdejtonskog politikog sistema

Analiza postdejtonskog politikog sistema

PRIRODA POLITIKOG SISTEMA

1. ELEMENTI DRAVNOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

Analiza postdejtonskog politikog sistema Osnove

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

Priroda politikog sistema u Bosni i Hercegovini

Analiza postdejtonskog politikog sistema Osnove

Bosna i Hercegovina predstavlja jedinstven ekonomski prostor to se jasno vidi iz lana i

2. BOSNA I HERCEGOVINA JEDNOSTAVNA ILI SLOENA DRAVA

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

Priroda politikog sistema u Bosni i Hercegovini

Analiza postdejtonskog politikog sistema Osnove

openito gledajui, moemo zakljuiti da je Ustavom Bosne i Hercegovine uspostavljena

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

Priroda politikog sistema u Bosni i Hercegovini

2.1. PRIRODA ENTITETA

Analiza postdejtonskog politikog sistema Osnove

i Hercegovinu, dok za Federaciju Bosne i Hercegovine i republiku srpsku koristi pojam

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

Priroda politikog sistema u Bosni i Hercegovini

uz koordinaciju Federacije Bosne i Hercegovine) i nadlenosti kantona. Meutim, ovo otvara

Analiza postdejtonskog politikog sistema Osnove

nadlenosti trebalo posebno razraditi u odnosu na ostale redovne sudove. 6 Pritom je

trenutni problemi uzrokovani nepostojanjem i razlozi uspostavljanja vrhovnog suda Bosne i

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

Priroda politikog sistema u Bosni i Hercegovini

U skladu s obiljejima predsjednikog sistema vlasti uspostavljena je dioba vlasti, odnosno

3. NOSIOCI SUVERENOSTI U BOSNI I HERCEGOVINI

Analiza postdejtonskog politikog sistema Osnove

3.1. NOSIOCI SUVERENOSTI PRIJE DONOENJA DEJTONSKOG USTAVA

Drava, politika i drutvo u Bosni i Hercegovini

Priroda politikog sistema u Bosni i Hercegovini

kojem cjelokupna dravna vlast polazi od apstraktnog graanina dravljanina republike

Analiza postdejtonskog politikog sistema Osnove

stoga se logino i postavlja pitanje kako odrediti ko je nosilac suverenosti u Bosni i