Bjelanevine

Bjelanevine ili proteini su, uz vodu, najvanije tvari u tijelu. Najvaniji su imbenik u rastu
i razvoju svih tjelesnih tkiva. Glavni su izvor tvari za izgradnju miia, krvi, koe, kose,
noktiju i unutarnjih organa, ukljuujui srce i mozak. Sastavni su dijelovi svake stanice, to ih
ini osnovom ivota na Zemlji. Izgraene su od aminokiselina koje su meusobno povezane
peptidnom vezom.

Sadraj

1 Graa bjelanevina

2 Funkcija bjelanevina

3 Bjelanevine u prehrani

4 Podjela bjelanevina
o 4.1 Po sloenosti
o 4.2 Po vrsti
o 4.3 Po funkciji

5 Bolesti

6 Vie informacija

Graa bjelanevina
Bjelanevine su kemijske tvari koje upravljaju svim ivotnim procesima stanice. No, one se
ne mogu same umnoavati. Izgraene su od dvadeset razliitih aminokiselina, meusobno
povezanih poput karika u lancu. Redoslijed i broj tih karika odreuje specifine osobine svake
bjelanevine. U biosferi je broj razliitih molekula bjelanevina neogranien. No, u jednoj
stanici neke vrste ih moe biti oko tisuu. Odreena smjesa razliitih molekula bjelanevina
upravlja svim biolokim funkcijama odreene stanice i specifina je za odreenu vrstu ivog
organizma (npr. za amarilis, krumpir, vjevericu, purana, medvjeda...). Promjenom redoslijeda
samo jedne karike u lancu, nastat e nova bjelanevina, potpuno novih osobina. Dakle, za
neku specifinu vrstu ivog bia, osnovno je odabrati redoslijed karika (aminokiselina) u
lancu bjelanevina. Tu zadau ima DNK.
Aminokiseline u bjelanevinama mogu biti dvovrsne:

esencijalne aminokiseline, koje se ne mogu samostalno obnavljati u organizmu pa ih

moramo uzimati u ishrani.

neesencijalne aminokiseline, koje se organizam moe stvoriti ili iz ugljikohidrata, ili

iz esencijalnih aminokiselina.

Ribosomi su "tvornice bjelanevina". U njima se povezuju karike (aminokiseline) u

polipeptidni lanac molekule bjelanevine. Tako nastala bjelanevina preuzima namijenjenu joj
zadau izgradnje odreenih struktura, katalizatora odreenih metabolikih procesa ili
proizvoaa mehanokemijske energije potrebne, recimo, za pokretanje krila leptira.

Funkcija bjelanevina
Bjelanevine, ovisno o svojoj grai, izvode itav niz razliitih aktivnosti unutar organizma.
Prva i osnovna zadaa bjelanevina je proces rasta i razvoja. Za bilo koji dio naeg tijela koji
prolazi kroz proces rasta ili regeneracije, stvaraju se nove tjelesne stanice koje trebaju
bjelanevine za svoju izgradnju i uspostavljanje odgovarajue funkcije. Ovisno o dobi i spolu,
potrebe za bjelanevinama se znatno razlikuju.
Druga velika zadaa bjelanevina je nadomjetanje oteenih i odumrlih stanica. Stanice koje
obino trebaju nadomjestak jesu, izmeu ostalih, stanice krvi, bubrega, jetre, miia, te stanice
kose, noktiju, zubi i kostiju.
Takoer, one su potrebne tijelu kako bi moglo stvoriti itav niz enzima (molekule koje
ubrzavaju biokemijske procese i zaslune su za oblik ivota kakav poznajemo), hormona
(molekule koje omoguavaju komunikaciju i usklaivanje biokemijskih procesa izmeu
razliitih tkiva i organa) i protutijela (ona su proizvod imunolokog sustava oragnizma i
odgovorna su za obranu od stranih tvari, bakterija i virusa).
Proteini grade i veliki dio molekule hemoglobina - tvari koja prenosi kisik naim tijelom i
omoguava odvijanje procesa disanja u svim stanicama.

Bjelanevine u prehrani
Proteini ili bjelanevine nalaze se u razliitim vrstama prehrambenih namirnica. Moe ih se
nai, u veim ili manjim koliinama, u gotovo svoj hrani, osim u rafiniranim eerima i
mastima. Hrana ivotinjskog podrijetla, poput mesa, riba, jaja (bjelanjak), mlijeka, jogurta i
sira, dobar je izvor bjelanevina u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Biljne bjelanevine
nalaze se u mahunarkama, itaricama, grahu, lei, penici, rii, kukuruzu, jemu, zobi, rai, a
veu koliinu bjelanevina ima soja. Osim to sadre mnogo bjelanevina, navedene su
namirnice izvor svih esencijalnih aminokiselina.

Podjela bjelanevina
Po sloenosti

Jednostavne bjelanevine(proteini) sastavljene samo od aminokiselina (npr.:

histoni i protamini)

Sloene bjelanevine (proteidi) sastoje se od proteinskog (polipeptidni lanac) i

neproteinskog dijela (npr. glikoprotein, nukleoprotein, kromoprotein (hemoglobin +
Fe, hemocijanin + Cu), razliiti enzimi)

Po vrsti

Strukturne bjelanevine oblikuju kosti, miie, korijenje, listove,

Hormoni reguliraju metabolike procese u organizmu (neki hormoni su proteini,

neki steroidi)

Antitijela (imunoglobulini) obrambeni proteini

Prijenosne bjelanevine prenose druge tvari; na primjer, hemoglobin prenosi O2

Enzimi ubrzavaju i kataliziraju kemijske reakcije u organizmu

Fibrilne bjelanevine strukturne bjelanevine u animalnom tkivu, netopive u vodi;

na primjer keratin (kosa), kolagen (tetive), fibroin (svila), miozin (miii)

Globularne bjelanevine kompleksna struktura, topive u vodi, osjetljive na

promjene temperature; na primjer enzimi, antitijela, hemoglobin, albumin

Po funkciji

Strukturne bjelanevine

Regulatori

Izvor energije

Povre

Povre

U povre spadaju razliite biljke, koje se upotrebljavaju u prehrani, bilo svjee (u salati) ili
termiki obraene ili konzervirane. Ovisno od vrste za prehranu, upotrebljavaju se cijele
biljke ili samo pojedini dijelovi (korijen, stabljika ili listovi).

Sadraj

1 Gospodarska podjela povra

2 Botanika podjela povra

o 2.1 Razred Monocotyledones
o 2.2 Razred Dicotyledones

3 Izvori

4 Literatura

Gospodarska podjela povra

Uobiajena je gospodarska podjela povra na vie skupina:

lisnato (kupus, pinat, kelj, blitva...)

korjenasto (krumpir, mrkva, perin, celer, repa, ...)

lukoviasto (sve vrste luka)

cvjetno (karfiol, brokula, artioka, ...)

plodno povre (rajica, paprika, krastavac, tikva, patlidan, mahune, graak...)

Botanika podjela povra

Povre svrstano prema botanikim razredima i porodicama:

Razred Monocotyledones

Alliaceae, (luk, enjak, poriluk)

Asparagaceae, (paroga)

Poacea, (kukuruz)

Razred Dicotyledones

dvosupnice

Solanaceae, pomonice (rajica, paprika, patlidan).

Brassicaceae (Cruciferae), krstaice (kupus, kelj, hren, ratika)

Apiaceae (Umbelliferae), titarke (mrkva, perin, celer),

Cucurbitaceae, tikvenjae (krastavac, lubenica, dinja) ,

Fabaceae (Leguminosae), leptirnjae (graak, grah mahunar, soja, bob, kikiriki) ,

Asteraceae (Compositae), glavoike (zelena salata, radi),

Chenopodiaceae lobodnjae, (blitva, cikla, pinat),

Liliaceae, ljiljani

Povre, zahvaljujui svom visokom sadraju vitamina, minerala, celuloze, te niskom udjelu
masnoe, ima u prehrani neprocjenjivu ulogu. Koliina vitamina i minerala razliita je od
vrste do vrste, kao i podneblja u kojem povre uspijeva. Svoj ukus duguju sadraju eterinih
ulja.
Meso koje slui za prehranu ovjeka ini sirovo ili preraeno mesno tkivo stoke, peradi,
divljai, ribe, mekuaca, koljki, rakova, pueva i aba. Ono je vaan dio ovjekove prehrane
radi velikog udjela bjelanevina, koje su nune ovjeku.

Sadraj

1 Vrste mesa po podrijetlu

o 1.1 Govedina
o 1.2 Svinjetina

2 Toplinska obrada mesa

o 2.1 Priprema velikih mesnih jela

2.1.1 Kuhanje

2.1.2 Pirjanje

2.1.3 Peenje

o 2.2 Priprema malih mesnih jela

2.2.1 Peenje u masnoi

2.2.2 Prenje

2.2.3 Pirjanje

3 Literatura

4 Povezani lanci

5 Vanjske poveznice

Vrste mesa po podrijetlu

Dijelovi govedine

Govedina
1. vratina
2. hrskavi zapeak
3. rebra
4. prolica (ramstek)
5. hrbat (rozbif)
6. hrbat (rozbif)
7. pisana peenka (biftek)
8. rebra, mekana (srednja) rebra, potrbuina
9. masna potrbuina, slabina
10. rame (ribica), pleka (lopatica)
11. but
12. vrh kuka

13. zdjelica
14. stranja goljenica

Dijelovi svinjetine

Svinjetina
Za razliku od govedine, svinja je vrlo korisna ivotinja, jer se za prehranu rabi gotovo cijela.
Neke religije brane jedenje svinjetine.
1. glava
2. prsni vrci
3. lea (lena slanina)
4. vrat ili vratina
5. prsa
6. kare i rebra
7. poleina
8. file (svinjska pisanica, lungi)
9. prsa s potrbuinom
10. potrbuina
11. pleka ili lopatica
12. svinjski but (s orahom i salom)
13. koljenica
14. papci
15. rep

Toplinska obrada mesa

Odabir toplinske obrade mesa ovisi o tome priprema li se meso u komadu ili se sirovo ree na
obroke i tek tada priprema.

Priprema velikih mesnih jela

unka
Kuhanje
Kuhanje (franc. bouillir) obrada je mesa, kojom se meso omekava prenoenjem topline na
meso putem kipue vode, radi lakeg vakanja i daljnje probave. Trajanje kuhanja ovisi o vrsti
mesa (perad se kuha bre od govedine). S obzirom da kuhanje moe trajati vie sati, kuhanje
se ubrzava primjenom Papinovog lonca (takoer se rabi za kuhanje na velikim nadmorskim
visinama). Kuhanje je prikladno za govedinu, teletinu, svinjetinu, ovetinu, perad. Od mesa,
kostiju i goveeg repa, obino se kuha i temeljac za juhe i druga jela.
Kuhana je govedina u Hrvatskoj specijalitet, a najpogodniji komadi za kuhanje su vanjski but,
koljenica, govea prsa, lopatica i doprolica.
Pirjanje
Kuhanje na pari (braiser) zovemo pirjanje ili dinstanje (oba su pojma regionalizmi, tur.
pryan -> pirjati, njem. Dunst -> dinstati). Pirjanje je prikladno za tamna i svijetla mesa, a
prethodnim salamurenjem meso omekava i postaje ukusnije.
Peenje
Peenje (rtir) obrada je mesa kojom se meso zagrijava bilo toplim zrakom (temperatura je u
poetku 250 C, a kasnije se smanji na 120 C), ili kontaktom mesa i ploe (ili reetki) na
kojima se meso nalazi. Peeno meso odlikuje se boljim okusom od kuhanog, no nije tako
mekano. Prikladno je za tamna i svijetla mesa. Mesu se tijekom peenja ne dodaje tekuina, a
nakon peenja prije rezanja mora odstajati barem 15 minuta.
Peenje u penici (franc. au four); prikladno je za tamna mesa, divlja i pernatu
divlja
Peenje na ranju (franc. la brochet); prikladno je za svijetla mesa poput teleih
prsa, teleih miia, dijelova teleeg buta.

Priprema malih mesnih jela

Peenje u masnoi
Peenje u masnoi (frire) prikladno je za svijetla i tamna mesa, iznutrice, odreske, filee,
kotlete, prolice, perad, mozak, lijezde.
Prenje
Prenje je obrada mesa u veoj koliini vrueg ulja ili masti. Meso se mora mora priti u
dovoljno velikoj tavi kako se temperatura prenja ne bi naglo smanjila i meso pustilo sok, te
se poelo kuhati. Poprivanje mora trajati to krae kako bi meso u sredini ostalo ruiasto.
Prenje u tavi (sauter) prikladno je za tamna mesa poput chateaubrianda, bifteka, Tbone steaka, prolice.
Prenje na rotilju (griller) prikladno je za svijetla mesa poput kotleta, oraia,
mljevenog mesa, dijelova peradi.
Popravanje prevrtanjem ( la minute) prikladno je za tamna i svijetla mesa, iznutrice.
Pirjanje

Gula
Smee pirjanje (braiser) prikladno je za tamna i svijetla mesa, ragu, sotirano pile.
Svijetlo pirjanje (poler) prikladno je za svijetla mesa poput piletine, janjetine,
teletine.
Naravno pirjanje (braiser naturel) prikladno je za tamna mesa (gula i mesna jela u
umaku) i svijetla mesa (frikase od teletine i peradi)
Dokuhavanje (pocher) prikladno je za iznutrice, svijetla i njena mesa.
Kuhanje (bouillir) prikladno je za iznutrice, svijetla i tamna mesa.

Vino
"Vina" preusmjerava ovamo. Za druga znaenja, pogledajte Vina (razdvojba).

Crno vino
Vino je alkoholno pie koje se proizvodi fermentacijom groa,[1] ploda biljke vinove loze
(lat. Vitis Vinifera), ali se moe dobiti i od drugog voa, a ponekad i od itarica. Jedan je od
najstarijih poljoprivrednih proizvoda.[2]
Kemijska uravnoteenost groa omoguava prirodnu fermentaciju bez dodataka eera,
kiselina, enzima, vode ili bilo kojih drugih sastojaka. U procesu fermentacije, koji se jo
naziva i alkoholno vrenje, kvasac se hrani eerom iz groa i pretvara ga u alkohol i ugljini
dioksid. Vino je jedno od najpopularnijih alkoholnih pia u svijetu, a smatra se i jednim od
najvanijih sastojaka europskih i svih mediteranskih kuhinja.
Vina koja se rade od drugih sastojaka osim groa obino dobivaju ime po sirovini koja se
koristi prilikom procesa fermentacije. Na primjer, postoji vino od kupine, vino od aronije,
vino od jabuke, vino od ljive i mnoga druga koje nazivamo vonim vinima. Postoji i vino od
rie koje je popularno na Dalekom Istoku, a koristi se kao napitak i u kulinarstvu. Postoje i
pia koja se ne dobivaju procesom fermentacije osnovne sirovine tako da se ne mogu smatrati
vinima, ali ih se tako naziva, primjerice ruino vino.
Spoj biokemijskih osobina groa i kvasca, uvjeta u kojima se odvija proces fermentacije i
ljudskog utjecaja na cjelokupni proces prerade, fermentacije i kasnije skladitenja rezultira
izuzetno kompleksnim sastavom vina koje moe sadravati na desetke tisua razliitih
kemijskih spojeva u razliitim omjerima. Na kvalitetu i organoleptika svojstva vina kao i na
udio alkohola u vinu, osim podvrste kvasca te kemijskih i fizikalnih parametara procesa
fermentacije, a kasnije i skladitenja fermentiranog proizvoda, znaajno utjeu i karakteristike
groa kao sirovine za proizvodnju vina. Same karakteristike groa variraju ne samo prema
sorti vinove loze koju uzgajamo, ve su bitni i tlo na kojem vinova loza raste, nain obrade tla
i uzgoja vinove loze, udio eera u plodu u vrijeme berbe kao i opi klimatski uvjeti na
podruju gdje se vinova loza uzgaja. Iz tih razloga vina obino oznaavamo po sorti vinove
loze od koje su dobivena, geografskom porijeklu (apelaciji) i goditu berbe.

Sadraj

1 Podjela vina

2 Proizvodnja
o 2.1 Fermentacija

3 Kiseline

4 Potronja

5 Skladitenje

6 Sorte vina

7 Vidi jo

8 Izloba vina i vinske opreme u Hrvatskoj

9 Izvori

10 Vidi

11 Vanjske poveznice

Podjela vina
Najpopularnija i najjednostavnija podjela vina je po boji. Tako poznajemo bijelo, ruiasto
(roze) i crveno (crno) vino. Boju vina najee odreuje boja bobica groa od kojeg se vino
dobiva, ali postoje i iznimke kada se bijela ili ruiasta boja vina dobiva specifinim nainom
proizvodnje od bobica crnih sorti pri kojem se odvaja opna bobice koja sadri tamni pigment.
Znanost koja se bavi prouavanjem svih aspekata vina i vinarstva zove se enologija. Uzgoj
vinove loze kao poljoprivredne kulture prouava se u okviru poljoprivredne grane
vinogradarstva. Procesom proizvodnje vina bavi se vinarstvo, a skladitenjem i uvanjem
podrumarstvo.[2]

Proizvodnja
Svjetska proizvodnja vina procjenjuje se godinje na 25 milijarda litara. Iako u posljednje
vrijeme proizvodnja vina u SAD-u i Junoj Americi raste, glavni centri proizvodnje vina
ostaju u Europi (Francuska, Italija), Hrvatska kao mediteranska zemlja takoer ima razvijenu
industriju vina. Prema podatcima iz 2005. godine, 14 najveih izvoznika su: Italija,
Francuska, panjolska, Australija, ile, SAD, Njemaka, JAR, Portugal, Rumunjska,
Moldavija, Maarska, Hrvatska i Argentina.[nedostaje izvor]

Fermentacija

Vinogradi - redovi vinove loze

Vinogadarstvo je grana poljoprivrede koja postoji od davnina,a kultura proizvodnje vina
odrala se stoljeima. Proces proizvodnje vina je sljedei: Ubrano groe iz vinograda se prvo
gazi tako da se iscijedi sok a kasnije se ljuska dijeli od tekuine (ljuska se moe iskoristiti za
pravljenje rakije ili sl.). Tekuina-"mot" (koja je veim postotkom eer) se ostavlja u
bavama gdje na odreenoj temperaturi uz djelovanje kvaevih gljivica fermentira (dogaa
se alkoholno vrenje ili fermentacija). Tako se eer pretvara u alkohol i tekuina postaje vino.
Napomena: Nekoliko tjedana prije procesa traje period karence. U tom se periodu groe ne
smije prskati otrovima jer bi na taj nain dospjeli u vino.

Kiseline
U vinu se uglavnom pojavljuju ove kiseline iz dviju skupina, hlapljivih i nehlapljivih. Ako
postotni udio prijee odreeni prag, ovisno o vrsti vina, vina smatramo bolesnim.[3]
Hlapljive kiseline su prema tome nepoeljna vrsta i pokazatelj su bolesnosti vina. Popratni
uinak nazonosti tih kiselina jest da vino tad obino neke neprirodne osobine, na primjer
mutno je, mirie po octu ili je okusa po kiselom zelju i ostalo. Ovu skupinu najvie zauzima
octena kiselina. Pri mjerenjima hlapljivih kiselina, mora se odrediti udio sumporaste kiseline
pa od ukupnog pokazatelja odbiti njen udio. Razlog je to jako sumporeno vino sadri
naizgled vie hlapljivih kiselina to zavarava aparaturu jer se radi o veoj postotnoj
zastupljenosti sumporaste kiseline.[3] Problem u svezi s ovim su bolesne bave odnosno
pljesnivost baava. [4]
Druga skupina kiselina su tako zvane nehlapljive kiseline. One se prirodno nalaze u zdravom
vinu, ali do odreenih granica. Kiseline koje su nazone u ovoj skupini su: vinska, jabuna,
jantarna, a djelimice i mlijena i limunska. Prelazak dopustivog praga javlja se ako se vino
dobilo od nezrelog groa. Zbog vika tih kiselina, vino se mora ponekad otkiseliti. Kiselina
koje je obino vika jest jabuna kiselina. Ponekad se dogaa obrnuta situacija. U junim
hrvatskim krajevima ponekad se dogodi da vina sadre premalu koliinu nehlapljivih kiselina,
pa je nekad dopustivo dodati kiseline vinu, a obino se dodaje vinska kiselina.[3]

Potronja
Potronja vina u Hrvatskoj po glavi stanovnika iznosi oko 28 litara godinje, to je u
europskom prosjeku. U Europi najvie vina popiju Francuzi s prosjekom od 46 litara godinje.
[5]
Na regionalnoj razini, potronja na kontinentu je manja od one u Primorju i Dalmaciji.
Prosjena proizvodnja u Hrvatskoj iznosi prema procjenama 1,2 milijuna hektolitara godinje.

Uvoz je znatno vei od izvoza. U prosjeku uvezemo 140 000 hektolitara godinje, a izvezemo
oko 25 000 litara. Izvoz je iz godine u godinu u blagom padu, dok uvoz raste.[6]

Skladitenje

Vinski podrum
Vinski podrumi ili vinske sobe, ako se nalaze iznad zemlje su mjesta dizajnirana za
skladitenje i dozrijevanja vina. U "aktivnim" vinskim podrumima, temperatura i vlanost
zraka u prostoriji se zadrava klima ureajima. "Pasivni" vinski podrumi nisu kontrolirani
klima ureajima i najee se nalaze u zemlji. Zato to je vino prirodan, pokvarljiv
prehrambeni proizvod osjetljiv je na toplinu, svijetlost, vibracije te kolebanja temperature i
vlanosti. Kada je pravilo skladiteno, vino svoju kvalitetu moe ouvati, a u nekim
sluajevima s godinama i poboljati, no to se odnosi na jako mali postotak svjetskih vina (tek
oko 5%).[7] Temperatura od 12oC se smatra idealnom, ali moe se tolerirati od 10oC do 14oC.[8]
Via temperatura ubrzava starenje i time vino bre gubi na kvaliteti.
Hladnjaci za vino su manja alternativa vinskim podrumima i dostupni su od malih kapaciteta
16 butelja do velikih koji mogu pohraniti 400 butelja. Vinski hladnjaci nisu idealni za
starenje, nego za serviranje na temperaturi primjerenoj za konzumiranje.
Najvea vinarija na svijetu je Miletii Mici u Moldaviji, koja ima trenutno u upotrebi vinske
podrume duge 55 kilometara i gotovo 2 milijuna boca.

Alkoholno vrenje
Alkoholno vrenje je kemijski proces u kojem se glukoza pod utjecajem enzima razgrauje na
2 molekula ugljik(IV) oksid i 2 molekule etanola uz oslobaanje energije. (glukoza
(C6H12O6) -> 2 CO2 + 2 CH3CH2OH)
Nastaje pod utjecajem kvaevih gljivica koje stvaraju enzime za pokretanje reakcije.
Kvaeve gljivice se zimi zaahure a u proljee strujanjem zraka dospiju na biljku.
Fakultativni su organizmi to znai da ive u anaerobnim uvjetima a razmnoavaju se u
aerobnim uvjetima. Oblitativni organizmi - pod jednakim uvjetima se razmnoavaju i ive.
Patoka je naziv za smjesu viih alkohola, koji nastaju kod alkoholnog vrenja (propilalkohol,
amilalkohol, itd..)

Kava

Plemenitog mirisa i okusa. Kava (Coffea arabica), biljka od ijih se plodova priprema napitak
koji je osvojio svijet.

alica kave

Kava sa lagom

Turska kava s fildanom, dezvom i kockama eera, kako se tradicionalno posluuje u Bosni
i Hercegovini

Kava kao napitak obino se slui topla, i spravlja se od prenih i mljevenih sjemenki koje
rastu na stabljici biljke kave. Ovo pie je jako popularno u mnogim zemljama svijeta, kao i u
Hrvatskoj. Biljka potjee iz Etiopije a naziv "caffa" napitak je dobio po pokrajini u kojoj su
najvie spravljali "aj" od prenog zrnja. Prvobitna namjena bila je u djelovanju kofeina.
Naime, pastiri su davali grane grma kave kozama kad su bile nemirne[nedostaje izvor]. Najvei
proizvoa kave na svijetu je Brazil.

Sadraj

1 Vrste sjemenki

2 Djelovanje kave

3 Naini pripreme kave

4 Drugi napitci s kavom

5 Vanjske poveznice

Vrste sjemenki
Postoje dvije glavne vrste kave:

arabika - tradicionalna kava

robusta - koja ima veu koliinu kofeina u sjemenkama i moe se uzgajati u

klimatskim podrujima gdje arabika ne uspjeva dobro i koristi se kao jeftinija zamjena
za arabiku.

Kava se obino ne pravi od 100% robuste, jer robusta ima gorak-kiseli okus, ve se mijea s
odreenom koliinom arabike.

Djelovanje kave
Rauna se da u Hrvatskoj vie od 50% stanovnitva redovito pije kavu. Kava ima snaan
uinak na mozak, pospjeuje izmjenu tvari u organizmu, pojaava snagu i rad srca, poboljava
krvotok u srcu, podie krvni tlak, poveava koliinu eera u krvi i njegovu potronju, djeluje
dijuretski, moe potaknuti na pranjenje crijeva ili ak proljev. Neumjerene koliine mogu
izazvati poremeaje sranog ritma, pojaava luenje eluane kiseline i tako moe izazvati
garavicu i nakoditi osobama s vrijedom na elucu ili dvanaesniku. Glavni sastojak kave,
kofein u prevelikim koliinama moe voditi trovanju organizma, a prvi znaci su: glavobolja,
drhtanje ruku, nesanica, suha usta, smuenost.

Naini pripreme kave

turska kava

espresso

irish coffee (irska kava)

kapuino

ledena kava

moccachino

caffe latte

bijela kava

frapuccino

Drugi napitci s kavom

bijela kava