Naslov izvornika GERLINDE ORTNER MARCHEN, DIE DEN KINDERN HELFEN Geschichten gegen Angst und Aggression, und was man beim Vorlesen wissen sollte Fiir Kinder von 3 bis 7 Jahren Copyright © 1994 by Verlag Orac im Verlag Kremayr & Scheriau, Wien Urednik ZORAN MALJKOVIC S njematkoga prevela BRANKA GRUBIC Nakladnik Mozaik knjiga d.o.0., Zagreb Za nakladnika Ivan Kovaé Glavna urednica Nives:Tomasevié Grafitki urednik Srocko Jolié Naslounicu oblikovao Zdenko Kuta Lektorica Mirjana Ostoja Stihove prepjevao Tihomir Horvat ‘Tisak Grafigki zavod Hrvatske, Zagreb CIP - Katalogizacija u publikaciji /Nacionalna i sveutilisna knjiznica, Zagreb UDK 159,922.76 ORTNER, Gerlinde Bajke koje pomazu djeci : prite protiv straha i agresije te ave Sto trebate znati kada ih Gitate djeci 22a djecu od 3 do 7 godina / Gerlinde Ortner ; [5 nje Imaékoga prevela Branka Grubié} - Zagreb : Mozaik Fenjiga, 1998. - 169 str. ; 20 cm Prijevod djela: Marchen, die den Kindern helfen, ISBN 953-173-858.0 980407026 Gerlinde Ortner Bajke koje pomazu djeci Prige protiv straha i agresivnog ponaSanja te sve Sto treba- te znati kada th Gitate djeci Za djecu od 3 do 7 godina MOZAIK KNJIGA Zagreb, 1998.Kajlinica ¥. majo REV. SADRZAJ Rijeé roditeljima Kako motivirati dijete Ako vase dijete ne Zeli igi na spavanje Ne elim jos iti u krevet Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete ima straine snove dedan ~ dva ~ tri, ne bojimo se mi! Sto 0 tome trebaju znati roditelji Ako se vase dijete boji pasa Martinovo putovanje u snu u zemlju patuljastih pasa Sto o tome trebaju znati roditelji Ako se vase dijete boji zubara Morska sirena Sto o tome trebaju znati roditelji Ako je vase dijete presporo Mala sunéeva zraka Sto 0 tome trebgju znati roditelji Ako je vaSe dijete neuredno Verica u zemlji nereda Sto o tome trebaju znati roditelji 12 25 30 33 37 40 47 49 53 55 59 62 68Ako vaie dijete laze Toranj istine Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vate dijete psuje Covjeduljak haji se pravi va%an Sto o tome trebaju mati roditelj Ako je vade dijete neposluino Igra indijanaca Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete grize nokte Matkica Liza Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete mokri u krevet Kraljevna mokrica Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete muca Frano i ptiéji govor Sto 0 tome trebaju zati roditelji Ako vaie dijete ne Zeli jesti Prozdrijivi mi8 Sto 0 tome trebaju znati roditelji Ako vaie dijete ne Zeli ostati u djedjem vrtiéu Goran i njegov medujedié Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vase dijete ometa nastavu Klaun s nosom ~ sirenom Sto 0 tome trebaju znati roditelji an 16 78 83 85 86 90 95 97 104 107 110 114 118 121 124 126 130 & ‘Ako se vakem djetetu rugaju Malac, debeljko i mréavko Sto o tome trebaju znati roditelji ‘Ako se vase dijete nasilno ponasa Tomislav i erni gavran Sto o tome trebaju znati roditelji Ako se va8a djeca svadaju Medo i Bucka, mali medujediéi Sto 0 tome trebaju znati roditelji Ako vaie dijete Zelite odgojiti za dobra partnera Male vjeverice Sto o tome trebaju znati roditelji Ako vaie dijete Zeolite upozoriti na zastitu okoline Geliksi i gumiksi Sto o tome trebaju znati roditelji ‘Ako se vaie dijete suoti sa smréu Baka je umrla Sto o tome trebaju znati roditelji 132 134 137 142 147 150 153 158 160 164 166 168eee eee RIJEC RODITELJIMA Zire © pisanju ovih terapijskih priéa za djecu i odrasle nastala je tijekom mojega rada s djecom s poremeéajima u ponaSanju. Veéina te djece ne bi uopée dospjela u moju ordinaciju da su njihovi roditelji bili upuéeni u zakonitosti u djetetova razvoja. Iz neznanja, oni éesto djeluju suprotno osnovnim psihitkim potre- bama svojega djeteta i pokazuju premalo razumijeva- nja za neke njegove razvojne probleme i za nagine pona- Sanja. Mnogim je roditeljima te’ko motivirati dijete na odgovarajuéi natin. Umjesto da potiéu dijete, oni ga éesto nenamjerno obeshrabruju. Pretpostavka ispravnu motivaciju jest to da zahtjevi koje roditelji postavljaju odgovaraju trenutaénim djetetovim mo- guénostima i sposobnostima te da budu izreteni jezi- kom koji je primjeren djetetu. Bajke su vrlo pogodne za prevladavanje jeziénih i mentalnih zapreka izmedu djece i odraslih. Mnogo sam puta dozivjela kako bajke ostavijaju na djecu snazan dojam. Kao djedja psihologinja uspjeSno sam se sludila slje- deéim bajkama w terapijske svrhe. Djeca se, prema iskustvu, poistovjeéuju s junacima priéa te s odusev- ljenjem preuzimaju ponudene ideje i prijedloge za rje- Senje problema. Carolije, iznenadenje iz jastuka i in- dijanski tajni znakovi, motiviraju djecu da se, igrajuéi* se, have svojim problemima i da aktivno rade na svo- jem ponaganju. Bajke su namijenjene i djeci i odraslima. Ljutite li se kada dijete u trenutku najveée durbe oklijeva kao kakav pospanac ili kada zbog veliloga nereda ne moze naéi svoju omiljélu igratku? Uz, pretpostavku da imate strpljenja, da se znate udivjeti i da imate potrebnu koliginu samokritike, bajke ée vam zasigurno pomoéi da oduéite svoju djecu od tih malih ruznih navika. Kada je rijeé o ezbiljnijim poremeéajima u ponaganju, kao Sto su mokrenje u krevet, mucanje, strahovi, ili kada vage dijete ima velikih teSkoéa sa socijalnim uldjugivanjem u djedji vrtié ili u skola — ova knjiga ne mo%e zamijeniti razgovor s psihologom i eventualnu terapiju, ali ih mo%e nadopuniti. ‘Teorijski dijelovi knjige namijenjeni su roditeljima, ‘Tumaéenja u dodatku svake prige zapravo su uvod u teme odgoja i oblikovanja ponaganja te objaanjavaju naéela ispravnoga motiviranja. Osim toga, roditelji ée naéi praktiéne upute za ophodenje s djecom i za rjeSavanje njihovih problema. Mislim da je éitanje teo- rijskih tumagenja veoma vazno. S jedne strane, naj- éeSée su roditelji neskolovani odgajatelji, a to znavi da nemaju nikakve sistematske izobrazbe u jednoj tako ri kao Sto je odgoj djece, Zbog toga su mno- nesigurni i nespretni. § druge strane, pro- biemi koje roditelji imaju s djecom, veéinom su znak da djeca zapravo imaju problema s roditeljima. Ova knjiga bajki ne bi nikako trebala biti jos jedan u nizu priruénika 2a roditelje. Ona ne traZi uéenje no- vih strategija odgoja, nego stavija naglasak na uvazavanje djeteta. Knjiga ée roditeljima dati podréku pri ispravnom motiviranju djece i boljem razumijeva- * nju njihove problematike te ée im pomoéi da ne uévricuju neprihvatljivo ponaganje svojega djetetia tako Sto ¢e mu ~ doduse, s dobrim namjerama, ali na pogre’an natin — davati potporu.* KAKO CE RODITELJI ISPRAVNO MOTIVIRATI SVOJE DIJETE Prsisie odrederie odgojne norme koje su od opée Znosti za cjelokupan razvoj djeteta. Sliededi sa- vjeti i smjernice pomoéi ée vam da izbjegnete pogreske u odgoju te da tako preduhitrite probleme u ponaSanju vasega djeteta. Razvoj djeteta nije jednoligan. Poslije relativno mir- nih razdoblja, u kojima vjeZba ono Sto je nauéilo i sku- plia snagu za sljedeée razvojno razdoble, dolaze kri- tine faze u kojima stjeée novo znanje i doseze visi stu- panj razvoja. Tijekom tih razdoblja dijete se nalazi pod golemim duevnim i tjelesnim optere¢enjem. Labilno Je, posebno osjetljivo i svojim ponaganjem nerijetko je roditeljima velika zagonetka. A upravo prilikom tih faza roditelji tine najgrublje greske. S jedne strane, stoga Sto neki roditelji nemaju dovoljno razumijeva- nja, a s druge strane, zato Sto neki roditelji takvom »problematiénom« djetetu posvecuju osobitu painju. Prirodno je da dijete Zeli Sto veéu naklonost roditelja. Ako se ono zbog svojega loseg ponaSanja pregesto na- lazi u sredistu pozornosti, onda ée se takvo ponaganje neposrednim obraéanjem paznje joS vise pogorSati, a pojavit ée se i u takvim situacijama koje nemaju ni- kakve veze s kriznim razdobljima razvoja. oa Najvaznija krizna razdoblja: O U osmom mijesceu Zivota (prvo razlikovanje »pozna. togas od »nepoznatogas, koje izaziva nesigurnost). O U treéoj godini Zivota (vrazdoblje prkosas, samostal- no planiranje, »spoznaja vlastitoga JA«, prijelaz sa spontanoga migljenja u sadaénjosti na ciljano mi8ljenje u buduénosti, nastajanje maxte). O U Bestoj godini Zivota (prva tjelesna promjena od oblika maloga djeteta u oblik djeteta koje veé ide u Skolu, koja izaziva poremeéaj dugevne i tjelesne raynoteze pa dijete losije spava, postaje pladljivije, lake obolijeva te postaje razdraZljivije i neurednije). O Pubertet (pounutrenje, neslaganje sa samim sobom, tekoée s okolinom, osjeéa se neshvaéenim i usam- ljenim pa se javlja pretjerana nesigurnost i pro- svjedno ponaganje). U svakom razdoblju razvoja dijete se mijenja. Ro- ditelji moraju svoje ponaganje prilagoditi tom razvoju koji je prirodan i nuzdan. Kod jednoipolgodisnjega dje- teta moraju se odrediti stroga pravila i mora se vjeZbati krajnja dosljednost. Nasuprot tome, kod dvoi- polgodignjega djeteta, koje se nalazi u vrlo opte- reCujuéem »razdoblju prkosas, s vremena na vrijeme dopusteno je za%miriti. Jednako tako, drukéije ée se vrednovati strah i iznenadno neizvrSavanje dosad ru- tinski obavljanih radnji kod Sestogodi8njaka koji se nalazi u kriznom razdoblju, a drukéije isto ponaganje osmogodignjega djeteta koje prozivijava mirno razdo- blje razvoja. Bez. obzira na to nalazi li se dijete u razdoblju mi- rovanja ili u kriznom razdoblju, vrijedi sljedeée naéelo:* Svako se ponakanje uti. Uéenjem dijete dolazi i do pozeljnoga i do nepozeljnoga ponaSanja. Razlikujemo: © Uéenje na modelu promatranjem ,i oponaganjem: Kao model sluZi ili takozvani »nositelj ugleda«, da- kle uzor, ili neka osoba koja odredenim ponaganjem + ostvaruje prednosti Sto djetetu djeluju priviaéno ili koje ono dozivijava kao izuzetnu ugodu pa ih stoga usvaja. © Uéenje na uspjehu: Ako dijete zbog nekog odre- denog ponaganja naide na odobravanje, onda ée ono ponoviti to ponasanje kako bi jo8 jednom dobilo po- tvrdu o tome da je dobro. Primjer Skupina od Sestero djece svako:prijepodne provodi zajedno, a brigu o njima vodi »dnevna majka« koja se mijenja svaki tjedan. Jedna od majki uvodi ovo pravilo: »Punim se ustima ne govoril« Petar se trudi progutati zalogaj kako bi konaéno mogao neSto reéi majei. Ali Petra je bréa od njega. Petar pokuSava prekinuti Petru, ali ga nitko ne sluga. Kod sljede- éega zalogaja on povinje govoriti, ne trudeéi se pro- gutati ostatke hrane. Tako uspijeva svratiti pozor- nost na sebe i ne mora se dalje svladavati. Prijekor koji mu poslije toga upusuje »dnevna majka« ima mnogo manji uéinak nego trenutatni dodivijaj uspjeha zbog toga Sto su ga svi sluSali. Petar ée i slje- deéi put govoriti punim ustima (uéenje na uspjehu) Petrov prijatelj Pavao je isto tako nestrpljiv. On od Petra uéi da se brie i lakée postiZe uspjeh ako se go- cg vori punim ustima nego ako se hrana prvo proguta pa tek onda govori (uéenje na modelu). Ono Sto se dozivijava kao uspjeh, nagrada, podrska ili potpora, druktije je kod svakoga djeteta i ovisno je o situaciji Uvazavanje: Temeljna je ljudska potreba biti uvazavan. Biti »niStica« na koju se nitko ne obazire, kazna je za dijete. Zbog toga je i negativni oblik uva- Zavanja (kritika, protivljenje, opomena) zapravo uspjeh posebice ako ga dijete dozivijava ée8ée nego po- zitivni odnos. Ovdje vrijedi sljedeée pravilo: »Bolje ne- gativni odnos nego nikakav!« Pohvala, priznanje: Pohvala i priznanje vazan su zivotni eliksir, potiéu dijete i jaéaju njegovo samopouz- danje (vidi stranicu 21). Povlastice (primjerice — iéi kasnije na spavanje ili smjeti odrediti Sto ée obitelj raditi u nedjelju). Materijalni_ poticaji (slatkisi, pokloni, novac. Oprez! Materijalni se poticaji mogu ponuditi tek po- slije »socijalnih poticaja« (pohvala, priznanje, naklo- nost). Dijete se ne smije odgojiti tako da je, na primjer, samo onda voljno isprazniti kantu za smeée ako ée za to dobiti novac. Materijalni poticaji koriste se samo u posebnim sluéajevima, i to kao dodatni poticaji. Primjer: »Dnevnu majku« smeta sto Petar ne slijedi njezine upute. Medutim, ona ga ne Zeli kazniti, nego raz- govara s njim. Taj razgovor Petar dozivljava kao na- gradu. To ipak jo ne djeluje kao poticaj jer on po- hvalu dozivijava kao ugodnu naklonost i prvo ée seok potruditi da je dobije. Tako ée se prilikom slje- deéega rutka svladati i neée govoriti punim ustima. Ali Pavao i dalje govori punim ustima, odgajateljica ga odmah opominje, a Petar opet ostaje neprimi- jeéen. Paviu se, dakle, zbog njegova ponaanja po- klanja pozornost, a na Petrovo se ponaganje nitko ne obazire pa se njegov trud tako »ka%njava«. Po- sljedica je toga, naravno, da ée Petar opet govoriti punim ustima. Odgajateljica jo jednom pokugava s dobrim savjetima, objagnjenjima i opomenama. Petar i Pavao u Sredistu su pozornosti. Ali, sada se i ostala djeca sve manje pridrzavaju pravila. Odga- jateljici je sve texe odriavati red pri jelu jer djeca galame i ne sludaju je. Cak ni kazne (primjerice, zabrana igranja poslije jela) nemaju vise nikakva uéinka. Dok kazna nastupa s odgodom i potpuno gubi vezu s nepozeljnim ponaganjem, opomene dje- luju kao neposredna nagrada. Petar vise ne prihvaéa odgajateljicu, a ona ga obi- \jezava kao problematiéno dijete. Tako je Petar do- bio novu ulogu. On glumi dijete koje je te’ko od- gajati i kao takvo svraéa pozornost na sebe. Pavao pravi gluposti tako da mu se ostala djeca smiju. On udiva i dalje biti u sredi’tu pozornosti. Odgajateljica je pogresnim odnosom i poklanjanjem pozornosti u krivom trenutku tu dvojicu djetaka udinila »vaznim« osobama u djevjoj skupini. A tak- voga, posebnog polozaja nitko se neée odre¢i dobro- voljno! Svaka vrsta obraéanja (dobronamjerni savjeti, opo- mene, kritika), koja uslijedi odmah nakon nekog odredenog ponasanja, ima dobar udinak. Ako se dje- * = tetu poklanja pozornost na temelju odredenog natina ponasanja, onda ée dijete ese pribjegavati takvom ponasanju. Primjer Sljedeéi tjedan na redu je druga majka koja ée preuzeti ulogu odgajateljice. I ona daje uputu: »Pu- nim se ustima ne govori!« Petar brblja i pritom mu ispadaju ostaci hrane iz usta, Pavao dobacuje glupe primjedbe, a Petra mu se smije i podruguje. Odgajateljica se uopée ne obazire na to Sto se troje djece ne pridrzava njezinih uputa, nego se obraéa djeci koja pokuSavaju prvo progutati zalogaj, a tek onda govoriti: »Radujem se Sto ste tako strpljivi i Sto ne govorite prije negoli ste progutali hranu.« (Podrika, uz pohvalu koja sadrzi opis postupka) »Znam da je tesko éekati kad mi nesto Zelite reci dok se usta ne isprazne.« (Pokazivanje razumije- vanja) »Naravno, ja éu saslugati svakoga tko mi Zeli ne&to reéi. Potrudit éu se da nikoga ne izostavim, ali prvo morate pojesti zalogaj. Kako biste znali da sam primijetila da mi netko Zeli nesto re¢i, ja éu mu kimnuti glavom dok on jo% Zvate. Stoga ne tre- bate biti nestrpljivi i ne morate se bojati da neéete dobiti rijeg. Ponosna sam na svakoga tko se moze strpjeti tijekom Zvakanja.« (Motivacija i pouka za nastavak pozeljnoga ponaSanja) Razgovarajuéi s djecom, odgajateljica neupadljivo promatra Petra, Pavla i Petru. Gim primijeti da tko od njih i dalje mirno Zvate, obraéa mu se i hvali ga: »Ponosna sam &to si tako strpliiv.« (Nagradiva- nje trenutatnim obraéanjem) »Kada netko govori MTR ov seeBg punim ustima, moze se zagrenuti ili ispljunuti ostatke hrane. Na takvo, doista prosto ponaganje mi se wopée ne obaziremo, jednostavno ne gledamo dijete koje se tako ponaSa. (ObjaSnjava Sto ¢e usli- jediti poslije takvoga nepozeljnog poriaganja, ali ga ne potiée tako Sto ée mu pokloniti posebnu pozornost) Naravno, odgajateljica ne treba stalno hvaliti djecu ili im pokazivati znakove odobravanja. Pozeljno ponaganje djeteta potrebno je poticati samo tako dugo dok ga dijete ne nauéi. Ipak, povremene se pohvale ne smiju sasvim izostaviti. Na taj ¢e se nagin novonauéeno ponaganje udvrstiti. Primjer Mihovil se igra u dnevnoj sobi. Majka je sretna Sto je zaokupljen samim sobom i Sto je ne ometa pri poslu. Ona mu to ipak ne govori kako mu ne bi od- vratila pozornost s igre. Ali Mihovil ipak postaje dosadan. Majka ga opomi- nje te traZi da se i daije mirno igra. On se ponovno na kratko posveéuje igri, ali ubrzo poéinje opet gnjaviti majku. Ona se ljutito obrecne na nj i jo ga jednom opomene. Mihovil uvida da mu majka poklanja vise pozorno- sti kad je dosadan nego kad se mirno igra. On, da- kle, mora dosadivati kako bi postigao ono sto Zeli. Negativnim ponaSanjem Mihovil iznuduje majéinu pozornost, koja izostaje ako je »dobar«. Majka pak pogre’nim postupkom postizZe upravo suprotno od onoga Sto Zeli. Trebala je GeSée otiéi u djegju sobu i pohvaliti dijete zato Sto je »dobro« te pokazati kako je to raduje. te Ni8ta nije samo po sebi razumljivo — pa tako ni »biti dobars! Svako pokeljno djetetovo ponasanje (takoder i rutinske radnje, kao Sto su jelo, pranje, odijevanje) mora se odmah pohvaliti, sue dok ne postane navikom. I nakon toga ne treba posve prestati s pohvalama kako bi se nauceno ponasanje uévrstilo. Nasuprot tomu, na nepozeljno ponasanje ne smije se odmah odgovoriti poklanjanjem pozornosti. Tek hada je nepozeljno ponasanje prestalo, o tome treba po- razgovarati s djetetom. Kako treba reagirati kada dijete podinje »biti zlo- Besto«? + Nastojati stvoriti drukéiju, pozitivnu situacija. x Ignorirati negativno ponaganje. +x Graditi most prema pozeljnom ponaganju. To u stvarnoj situaciji izgleda otprilike ovako: »Juéer sam bila veoma sretna Sto si se sdm tako lijepo odjenuo. Doista sam bila vrlo ponosna kako si to spret- no napravio. Znam da ¢e& se i drugi put tako dobro odjenuti.« ‘Takvo ohrabrujuée priznanje opravdano je i onda kada dijete ve¢ pokazuje jasne znakove loSega ponaganja. U tom sluéaju, ohrabrenje ne smije biti upuéeno djetetu, nego nekoj treéoj osobi. Isti ée uéinak imati i poluglasni razgovor sa samim sobom. Za to vri- jeme treba promatrati dijete i obratiti mu se dim se poéne ponagati onako kako Zelimo. Pitanje hazne nesto je teze. U naéelu, svi bi roditelji i pedagozi trebali djecu odgajati bez kazni. To, medutim, ne znaéi da dijete moze raditi Sto Zeli. Kaz- na ima smisla samo onda ako degradira nezeljeno po-ad naganje. Kazna ne smije sluziti kao dokaz roditeljskog autoriteta za prosudbu ili omalovazavanje djeteta, za pokoru ili za zastrasivanje. Kazna se mote prihvatiti samo ako je najavijena kao nesto Sto proizlazi iz loSega ponaSanja. Na primjer — u obliku uskra¢ivanja nekih povlastica. Sama kazna nikada ne dovodi do uvidanja greke, ona izaziva tek zaplageno ili profi- njeno potisnuto ponaganje. Kazne se izriéy samo iznimno kako bi ograniéile nepozeljno ponasanje djeteta, a nikako da bi se dijete kaznilo. Ako zamislimo odgoj kao neko stubite koje se sa- stoji od mnogo malih stuba, onda je njegov cilj dovesti dijete od najnizega stupnja ili »jest-stanja« do naj- viSega stupnja ili »treba-stanjac. Pritom je potrebno uvazavati djetetova prirodena svojstva, njegove Zelje i potrebe. Ni jedan stupanj ne smije se ispustiti i o svakom se meducilju mora razgovarati s djetetom. Pohvala je izuzetno vazan sastavni dio tog obrazov- nog sustava jer ohrabruje dijete i potiée ga da ostvari svaki sljededi cilj sx Pohvala ne smije sadréavati nikakvu kritiku (sEto, vidi8, za8to uvijek ne bi bilo tako?.). % Pohvala se ne smije primijeniti paugalno (Ti si najbolje dijete na svijetuls). sx Pohvala se mora odnositi na djetetovu situaciju. To znaéi da se mora nagraditi napor, trud, uéinak i osjeéanje djeteta te da se mora izraziti vlastita radost, osobno zanimanje za dijete i konkretno priznanje. ve Pohvalom se djetetu (ali i odraslima!) moze djelo- tvornije ukazati na pravi put negoli kritikom. Pohvala ohrabruje, a kritika obeshrabruje. Primjer Andrija pokazuje majei vjeZbu iz lijepoga pisanja. Neke su rijeéi napisane lijepo, a neke nemarno. Uobigajena reakeija roditelja: »Odmah sve nap ponovno! Ne moze to ostaviti tako. Ruzno je!« Bez- voljno, moZda %ak i sna%no prosvjedujuci, dijete ée uz velik utroSak vremena jos jednom napisati rijeti, ne trudeéi se osobito. Ispravna reakcija: »Kako si lijepo napisao ovu rije’! To ti je doista dobro uspjelo. Nisi zaboravio ni toéku na i. Bit éu vrlo radosna ako i ostale rijedi napises tako lijepo, sigurno ée ti to isto tako dobro uspjeti.« ‘Tom vrstom pohvale majka izrazZava sto o&ekuje od djeteta, postavlja cilj a da pritom previse ne opte- reéuje dijete. Dijete se ohrabruje i potize na usa- vrSavanje svojih sposobnosti. Konkretna i opisna pohvala ne samo da potiéu di- jete nego mu daju sigurnost i da ée biti ozbiljno shvaéeno. Pohvala neée dijete razmaziti ni omek§ati, nego ée ga ojaéati. Dijete koje %esto prima pohvale lakée ée pronaéi pravi put. Ono vise neée morati logim ponasanjem privlaéiti pozornost svoje okoline. Mnogi roditelji grijese zato Sto primjecuju samo problematiéno portaSanje svojega djeteta. Cesto imaju teSko¢a kada trebaju vrednovati njegove pozitivne oso- bine. Postoji jednostavno sredstvo koje ée u tom sluéaju prisiliti roditelje da se posvete dobrim strana-+ ——__ ma i nadarenostima djeteta te koje ée djetetu priskrbi- ti pozornost i priznanje: »BiljeZnica sa zvjezdicama« (vidi stranice 96. i 145.). U tu biljeZnicu roditelji mo- raju svaki dan, bez obzira kako se dijete ponaSalo (ni jedno se dijete ne ponaga nemoguéé cijeli dan), upi- sivati pozitivne primjedbe o djetetu. Ne smije biti ni- kakve kritike! To bi trebalo izgledati otprilike ovako: »Sretna sam &to si mi danas pomogao pri kupovini. Ti si veé vrlo spretan i govjek se moze pouzdati u tebe. Raduje me Sto si mi prigao o Skoli. Lijepo mi je kad razgovaram s tobom. Ponosna sam &to ti je uspjelo da se ne naljuti’. Potrebno je mnogo snage kad se netko hoée svladati. Bravol« Svake veéeri prije spavanja, roditelji moraju dje- tetu protitati Sto pige u biljeZnici. Ti trenuci moraju biti potpuno ligeni i najmanjih sukoba i nesporazuma. Oni produbljuju odnos izmedu roditelja i djeteta te daju djetetu osjeéaj sigurnosti i povjerenja. Uz »tehnitke« smjernice u odgoju potrebno je prije svega voditi raguna o tomu da se u obitelji razumi- jevanje i sigurnost nalaze na prvome mjestu. Roditelji trebaju djetetu posluziti kao primjer za partnerske od- nose. To ne znaéi da ée roditelji kriti pred djetetom svako medusobno neslaganje u misljenju. Sve dok se braéna rasprava ne izrodi u mrénju, sve dok roditelji uspijevaju, unatot svadi, ostati prijatelji, sve dok i dje- ca smiju prisustvovati pomirbi — bragni sukob neée Stetno utjecati na dijete. Ali neprestane svade i nedo- statak ljubavi ~ sigurno hoée! Izrazavanje osje¢aja i obra¢anje osje¢ajima jedno- stavan je naéin na koji se moze nauéiti kako pokazati razumijevanje, kako drugome objasniti da ga shva- — oe éamo ozbiljno, natin na koji vjeZbamo kako da se pri- plizimo drugima. Medusobno prihva¢anje i uvazavanje osjecaja i emocija vazan je odgojni cilj. ‘Vjerojatno je svaka odrasla osoba dozivjela ovakvu situaciju: Zovjek stragno pati i tuzan je, a okolina rea- gira na razlitite nadine: »Nemoj to shvaCati tako tra- gitno! Vrijeme lijegi sve rane.« —»Saberi se! Ne dopusti da te to unidti.« — »Uzbuduje’ se zbog takve sitnice?! Drugima je mnogo gore i imaju vise razloga za pat- nju.« —»Poznat mi je taj problem. I meni je bilo tako kad ...« — »Nemoj misliti na to! Ispriéat éu ti Salu pa ée8 odmah misliti na druge stvaril« — »Ne budi preo- sjetljivl« — »Ah, jadniée, to je straSno! Ne bih volio biti w tvojoj kozi« Ni jedna od tih dobronamjernih reakeija, koje 2a- pravo ne iskazuju razumijevanje, ne moze utjesiti ono- ga koji pati i on ne moze re¢i: »Evo nekoga tko me razumije, tko me shvaéa ozbiljno!« Kada je bol jo8 pri- sutna, éovjek ne Zeli ni da mu odmah odvrate pozor- nost ni da mu daju bilo kakav savjet, nego samo da ga razumiju, da ozbilino shvate njegove osjecaje. Revenice poput »To te ti8ti, je li2«, »Mogu zamisliti koliko te to optereéuje!<, »Znam da to boli.« — dakle, jasno obraéanje i prije svega priznavanje osjeéaja — u tom st trenutku od veée pomodi nego bilo kakav logiéni prijedlog. Moramo imati na umu da na djecu koja jos nisu posve zaboravila izrazavati osjecaje ne smijemo preno- siti strah odraslih od iskazivanja osjeéaja. Dopustite, dakle, djetetu da pokazuje emocije i naudite ispravno reagirati na to.Primjer Petra se udarila i plaée. Roditelji je pokugavaju tjesiti, Sazaljenje (-Sadno moje malo! Kako se to samo dogodilo?«) pridonijet ée tomu da dijete jo jaée plage i da postane osjetljivo. PokuSaj od- vraéanja djeteta od pokazivanja osjeéaja (»Nije tako straino! Dodi, kupit éu ti sladoled!«) izazvat ¢e u njega osjecaj da ga ne razumijemo i da ga ostavija- mo samoga. Daleko je svrsishodnije mirno i s ra- zumijevanjem yeéi: »'To doista boli Roditelji se ne trebaju bojati izravno se obratiti djetetovim osjecajima. Kada dijete osjeti da ga shva¢amo o7- biljno, ono se neée dalje predavati svojoj boli, nego ée se brzo smiriti. Nakon ovog uvoda slijede upute za pojedine bajke, a nadin motiviranja zamigljen je samo kao prijedlog. Kako ¢ete doista razgovarati s vasim djetetom, ovisit ée 0 odredenom slutaju. Ipak, trebali biste se pridrzavati »ervene niti vodilje« u psihologkim tehni- kama motiviranja. Programi ée biti uspjeSni samo ako pokuiate, i to prije nego Sto potnete s ovom vjezbom, suosjecajno i samokrititki otkriti uzroke djetetova ne- prihvatljiva ponaganja. * Ako vase dijete ne Zeli iéi na spavanje NE ZELIM JOS ICI U KREVET ndrija, veé je krajnje vrijeme da ide u krevet!« opo- minje majka. Ali Andrija se igra svojim autiéima i uopée ne misli prekinuti igru. »Molim te, pusti me jo samo malox, moljaka on. »Ionako si ostao duze nego inaée. Dodi brzo!« Poslije nekoliko djetakovih prosvjeda, majka ga konaéno uspijeva otpremiti u krevet. Roditelji mu na brzinu daju poljubac za laku noé, gase syjetlo i za- tvaraju vrata. Nedugo zatim Andrija proviruje na vrata: »Zedan sam.«—»No, dobro«, kaze majka, »idi u kuhinju i uzmi sok. Ali, brzo!« Dok Andrija prolazi kroz sobu, njegovi koraci postaju sve spo io bi jo3 malo gledati te- leviziju. Tata se ljuti: »Svake veteri ista predstava!« Poslije dugoga natezanja, Andrija se protiv svoje volje vraéa u krevet. pravo te iste veteri, daleko od Andrije i njegovih Urcarae, PjesKoviti je krenuo na put, na Zemlju. Poznato je da Pjeskoviti sipa djeci pijesak u oti kako bi nakon nekoga vremena mogla zaspati, éak i onda kada to ne Zele.———__________ * Moda nisi znao da Pjeskoviti ima mnogo djece. Ve- lika djeca veé mu smiju pomagati u poslu. Njegovo najmlade dijete pravi je znatiZeljni maligan. Nepresta- no dosaduje Pjeskovitom da ga povede sa sobom na Zemlju, ali wzalud. Medutim, te veteti mali Pjeskovié odluéi potajno krenuti s ocem na put. Ti znai da Pje- skoviti nosi sa sobom veliku vreéu puny pijeska. Mali Pjeskovié izvadi malo pijeska iz vrece i uvuée se unu- tra. I tako zapodinje putovanje na Zemlju. SpuStaju se velikom brzinom. Malom je Pjeskoviéu muéno. Kada kofaéno stignu na Zemlju, mali se Pje- skovié iskrade iz vreée. Vrti mu se u glavi pa mora zatvoriti oti i nasloniti se na zid. Kada ponovno otvori ogi — oh, stragno! — Pjeskoviti je nestao. Pjeskovié ne strahuje dugo. »Prvo éu razgledati Zemlju, a onda imam joS dovoljno vremena da nadem Pjeskovitogas, razmislja sada veé sasvim zadovoljan. »Odmah éu za- viriti u ovu kuéu!« Pjeskovié sluéajno dospije u Andri- jinu sobu. Ovaj zagudeno povite: »Kakav si ti to stvor? Ja te uopée ne poznajem. Kako si zgodan! ‘Tko si ti, smije&ni stvoru?« Sreéom, roditelji sjede pred televizorom, — inage bi éuli Andriju. »Naravno da me ne poznaje’ Ovo mi je prvi put da sam doao na Zemlju. Moj je tata dobri Pjeskoviti.« — »Onda si ti, dakle, Pjeskovié?« upita Andrija zaéudeno. »Da, ja pomazem Pjeskovi- toms, slaze Pjeskovi¢, osje¢ajuéi se pritom veoma vainim. »Imam ideju!« poviée Andrija. »Mogao bi mi uéiniti veliku uslugu. Tako mi je dosadno u krevetu. Volio bih da nikada ne moram spavati. Kada ne bi bilo toga glupog sna, mogao bih se vise igrati ili raditi bilo Sto drugo. Sigurno mi mozes pomoéi. Udini da Pjesko- viti ne dode u moju sobu!« a Pjeskovié je polaskan 5 stvar. »Pa dobro, pomoéi éu ti«, kaze. »Pjeskoviti nam ie uvijek pripovijedao kako pred onim vratima gdje je veé obavio posao, prospe nekoliko zrna pijeska, nevi- dljivih ljudskom oku. To radi zato da se ne bi zabunio. U protivnom, nekome bi dao dvostruku koliginu sna, a nekoga bi opet zaboravio. Imam nekoliko tih nevi- dijivih zrnaca u dzepu na hlaéama pa ¢u ih jednostav- no ostaviti pred vratima.« — »Lijepo, to ée biti veselo! Konaéno éu se moéi igrati koliko Zelim. Mnogo ti hva- la, ti si doista dobar, Pjeskoviéu!« raduje se Andrija. Pjeskovié se oprasta: »Malo éu pogledati uokolo po svijetu. Sljedeée éu te noéi opet posjetiti. Zbogom!« An- arija je odusevijen. Igra se svojim auti¢ima. Najradije bi postavio stazu_za utrke automobila, ali bi ga rodi- telji mogli éuti. Cesto mora zijevati, suze mu naviru na oéi, a on poku&ava ne obraéati pozornost na to. jedeéega je jutra potpuno blijed i ima tamne podotnjake. Prijatelji dolaze po njega da se ide igra- ti. »Danas éemo se opet utrkivati!« predlazu. Andrija se raduje jer je u tréanju jedan od najboljih. Osim toga, Zeli pokazati bezobraznome Karlu koji se ruga svakomu tko ne pripada u najbrie. Karlo se posebno |juti kad Andrija pobijedi. »Priprema ~ pozor — sad!« Svi brzo potrée. Ali, Sto je to? Jedan je djegak na sa- mom zagelju! Njegov se razmak prema drugim trkaéima stalno povecava. To je Andrija! Zbog velikog umora, on tréi, ne — puze kao kakav puz iza ostalih Karlo je pobjednik i ismijava Andriju. Andrija se osjeéa tromo i mrzovoljan je. Ne el vi8e igrati s prijateljima i ljutito odlazi doma, ali ni kod kuée nema volje ni za &to. Postije podne on smijeBig na televiziji pogledati program za djecu, no uopée se ne moze koncentrirati na napeti pustolovni film. Boli ga glava i s velikom mukom uspijeva oti drzati otvo- renima. Na veéer odlazi u krevet mnogo brie nego inaée. . S mrakom dolazi i Pjeskovié: »Onda, sto je? Zeli& li opet ostati budan?« Andrija mu je gotovo odgovorio da bi radije spavao, ali ipak se predomisli: »Naravno da ne Zelim spavati! Progla je noé bila tako lijepa. Mo- lim te, ostavi opat zrna pijeska pred mojim vratima!« ndrija provodi jo8 jednu noé bez sna, ali ovaj se put Aa volje igrati autidima. Kopa po kutiji s igratkama, a zapravo ga niSta ne zanima. »Tako mi je dosadno! Ne osjeéam se dobro i sve me boli. Spa- vanje uopée nije tako neugodno!« ~ takve mu se misli vrte u glavi. Za doruéak dobiva svoje omiljelo jelo — zobene pa- huljice. Medutim, toliko je oslabio od umora da ne moze driati Zlicu. Mora se odreéi omiljeloga jela. Poslije doruéka odlazi u park drugoj djeci. Oti ga bole na danjemu svjetlu. Mora Zmiriti, »Kako bi bilo da ge loptamo?« pitaju ga djeca. Andrijine ruke i noge tako su teke kao da su na njih objeSene velike zelje- zne kugle. On slabim glasom odgovara: »Ne mogu da- nas. Igrajte se sami.« ~ »BaS si dosadans, govore mu djeca i ostavijaju ga. Vise nitko ne mari za njega. On silno Zudi za snom i misli: »Kako sam bio glup! Covjek se moze veseliti samo ako je dobro naspavan. Samo se tada mote igrati i gledati televiziju. Samo mu tada prija omiljelo jelo. Samo se tada moze druiiti s prijateljima.« * U meduvremenu, Pjeskoviti je saznao da je Pjeskovié potajno do’ao s njim na Zemlju. Svugdje ga je , ali ga nije naSao. »Nadam se da mali nevaljalac nije niSta loge uéinio!« zabrinuto razmidlja Pjeskoviti ‘Te noéi Andrija moli Pjeskoviéa: »Ne prosipaj vise pijesak pred mojim vratima. Vise mi se uopée ne svida ostati budnim po noéi. Sve me boli, a djeca se vise ne Zele igrati sa mnom jer sam stalne umoran.« — »Ne razumijem«, kage mu Pjeskovié. »Pjeskoviéi nikada ne spavaju, a nisu uopée umorni. Bas ste vi, judi, €udna stvorenja! Ipak éu ostati jo’ male s tobom jer Zelim vidjeti kako ée8 zaspati« A Andrija je veé gotovo za- spao. Buduéi da Pjeskovié nije pred vrata prosuo nevidlji- vi pijesak, Pjeskoviti je brzo dosao. Kada je ugledao Pjeskoviéa, veoma se obradovao. Malo ga je, doduse, erdio, ali samo malo, Kada je saznao da je Pjeskovié Pomogao Andriji da dvije no¢i ostane budan, ozbilino mu je rekao: »Mi mozemo izdréati bez sna, ali s lju- dima je posve drukéije, Ako Zovjek ne spava dovoljno, mote se razboljeti. Ti si Andriji htio pomodi, ali si mu gotovo nagkodio. Zato éemo ga obradovati. Ako bude od sada na vrijeme odlazio u krevet, ujutro ée za na- gradu naéi negto pod jastukom. Tako, a sada idemo dalje! Tolika djeca éekaju zdrav san!« trai A spava dugo, gotovo cijelo prijepodne. »Ah, ba sam dobro spavao! Kako sam gladan! Sunce sia pa mogu iéi s prijateljima na kupanje.« Kada je htio napraviti krevet, naSao je ispod jastuka prekrasnu Sarenu pje8éanu kuglu. »Kako divno svjetluca! Sigurno mi ju je darovao Pjeskoviél« raduje se AndrijaKad je god ubuduée isao bez protivijenja na spava- nje, ujutro je naSao iznenadenje pod svojim jastukom. Sada veé ima pravu zbirku lijepih pjeSéanih kugli s Kojima pobjeduje gotovo w svakoj igfi. Sto o tome trebaju znati roditelji Sto o tome trebaju znati roaites rirodna potreba za snom gubi za dijete svaku vri- Piranost ako ga — kao Sto nervozni roditelji gesto cine — sotpremamo« na spavanje. Taj postupak dijete dodivijava kao neuvazavanje i osjeca potrebu da iznu- di pozornost roditelja. Dijete pritom razmi8lja ovako: »Ako ustanem nekoliko puta, roditelji ¢e me uvazavati kao Sto Zelim.« Takvo se ponaSanje »nauti« i automa- tizira, Odbijanjem odlaska na spavanje dijete postize vi8e pozornosti nego kada bez pogovora odlazi na spa- vanje. Prilika da jo8 malo gleda televiziju ili da se uie igra, moze dodatno djelovati u tom smjeru Kako trebate postupiti? Dijete mora biti motivirano kako bi za%eljelo promijeniti svoje ponasanje. Ako se djetetu Zeli objasniti razlog zbog kojega je nuina promjena ponaganja, onda to nikako ne smijete udiniti dok se dijete jo3 pona’a na nepozeljni natin. Obja- Enjenja se moraju dati prije ili poslije takve situacije jer i dobri savjeti samo joS vide poti¢u nepozeljno po- nasanje. 7 Za poteljno ponaSanje djetetu se mora ponuditi nesto Sto je jednako vrijedno ili tak jo8 privlatnije nego dosadaSnji poticaji (naklonost, stavljanje djeteta u srediste pozornosti ...),i to treba dosljedno provoditi. te Nasuprot tome, na nepoZeljno ponadanje ne treba rea- girati. Provodenje u praksi moglo bi izgledati otprilike ovako: »Znam da ne voli i¢i na spavanje dok smo mi jo budni. Sigurno nije ugodno lezati u krevetu dok u drugoj sobi radi televizor.« (Razgovor p rij e pojave neZeljenoga ponaSanja. Prvi korak motivacije: razumi- jevanje i obra¢anje djetetu.) »Kad si naspavan, ujutro tako lijepo razgovara’ sa mnom. To mi se svida. A kada si ujutro-umoran, ne mozemo pri doruéku voditi take zanimljive razgovore.« (Obja&njenje razloga zbog kojega Zelimo da dijete promijeni svoje ponasanje.) »Citala sam ti pritu o Andriji koji nije htio i¢i u kre- vet. I ja bih s tobom rado igrala igru iznenadenja. Zeli§ li to? Ta Ge nam igra sigurno biti vrlo zabavna.« (Drugi stupanj motivacije: zanimanje odrasle osobe i naglaSavanje zajednixtva, Upuéivanje djeteta na Ze- Jjenu promjenu ponaSanja.) »Zna8 da svaka igra ima svoja pravila. Kakva bi mogla biti na8a pravila? Svatko od nas treba razmi- iti o pravilima kojih ée se pridréavati. (Pravila igre kao pouka o naéinu promjene ponasanja) »Ako budeg i8ao na vrijeme na spavanje, ne samo da éu te poljubiti za laku noé nego éu jo nekoliko mi- nuta sjediti pokraj tebe.« (Uvodenje novih poticaja) »Ali, ako ponovno ustane§, pravit éu se da te ne vi- dim.« (Povlaéenje prethodnih poticaja) >U sluéaju da ostane’ u krevetu, u sto vrsto vje- rujem, nakon nekog éu vremena jo3 jednom do¢i u tvo- ju sobu. Ako budes veé spavao, pomilovat éu te po gla- vi i poljubiti. Sljededeg jutra, kada te probudim, naéi ée8 pod jastukom iznenadenje. To moze biti neka ku-ve gla, kao u onoj pridi, moze biti naljepnica za tvoju zbir- ku ili nesto drugo Sto bi htio imati.« Vaino je novu situaciju uéiniti djetetu dovoljno pri- vlaénom i dosljedno se pridrZavati »pravila igre«. Ma- terijalni poticaji u obliku »iznenadenja« ne smiju biti u prvome planu. Bitno je da se odmah nakon pojave Zeljenoga ponaSanja dijete nagradi uvazavanjem. Ma- terijalne poticaje treba polako poéeti izostav\jati im ponaanje, koje je dijete nauéilo, njemu vise ne pred- stavija nikakvu teskoéu. Meiutim, alto dijete ne Zeli iéi na spavanje zato Sto se neéega boji, ovaj se postupak ne smije provesti! Prvo treba otkriti uzroke straha. Nije dovoljno samo uklanjanje simptoma. U tom sluéaju, trebali biste po- traziti pomoé psihologa. Ako ozbiljno prilazite djeteto- vu strahu, ne pokusavajte ga rijesiti silom. Razgova- rajte s djetetom o razliditim moguénostima koje bi mu mogle pomoti da stekne sigurnost i da se oslobodi stra- ha (vidi stranieu 37) —_ * Ako vase dijete ima stragne snove JEDAN - DVA - TRI, NE BOJIMO SE MI! Mc: mamal!« vite Klaudija uzbudeno, »Dodi_ k meni, ja se bojim! Sanjala sam neSto ruzno.« Na- kon &to je majka smiri, Klaudija postavlja niz pitanj »ZaSto imam tako esto ruZne snove? Zasto postoje zle misli? Sto su zapravo misli? Otkuda dolazi san? Zasto ne mogu izabrati samo lijepe snove? Za’to se to ne moze, majko? Sanjaju li i odrasli o losim stvarima? Zasto se ti i tata ne bojite noéu« Majka se smjegka: »Ne mogu ti odgovoriti odjednom na sva ta pitanja. Sigurno'i odrasli esto imaju ruzZne snove. To se dogada svakom éovjeku. Uostalom, éo- vjekove su misli vrlo slozena stvar. Mo%da ée% to bokje razumjeti ako ti ispriéam priéu. PokuSaj si zamisliti misli kao male Zovjetuljke. Naravno, u stvarnosti nije tako, ali ove je prigal« ‘Ti Govjetuljci-misli nekoé su Zivieli zajedno, u miru. Svaki je Zovjeéuljak trebao ispuniti odredenu zadaéu. Primjerice, jedna ti misao moze ponovno ispritati priéu koju ti je majka proéitala. Druga ti misao jo3 jednom pokazuje lijepe igratke koje si vidio kod pri- jatelja. Ostale te misli podsjeéaju na ono Sto su te ro- ditelji uéili ili pak Sto su ti pokazali ili na ono &to si* uvjeZbavao u vrtiéu ili u skoli- Neke misli posebno do- bro znaju ragunati, dok ti druge pomazu pri recitira- nju pjesmice Jee" dana izbila je svada medu éovjesuljcima-mi- slima. Nitko se ne mote sjetiti kako je to potelo. U svakom sluéaju, misli vise nisu bile zadovoljne. Odjed- nom su neke hijele biti vaznije od ostalih. »Ja sam vrlo vazna misao! Kada mene ne bi bilo, dijete ne bi nikada moglo do kraja sagraditi dvorae jer mu ne bih moglA reéi kako treba dalje raditi. Ja sam, dakle, mnogo vaznija od tebe!« rekla je ta misao onoj koja se brine o raéunanju. »Koje se jo8 dijete raduje raéunanjul« — »Mozda se ne radujes, srdito odgovori misao za raéunanje, vali ja éu pomoéi da nase dijete jednoga dana postane dobar uéenik koji ée sam moéi ii u kupovinu i koji ée znati raspolagati svojim dieparcem.« ~ »Voljela bih znati zbog éega se vi svadates, umijeSa se nova misao. »Ja sam ipak naj- vagnija i slava pripada meni. Ja imam glavnu rijeé u sastavljanju lijepih stvari koje je nage dijete dozivjelo. Ja od tik stvari pravim najljepSe snove. Ima li Sto bo- je od lijepih snova?« Misao za snove tako se pravila vazna da su ostali Zovjetuljci-misli pocrvenjeli od bijesa. Sto su se ostale misli vise Ijutile, misao za snove bila je sretnija. Na- puhala se i stala na vrhove prstiju kako bi ostalima pokazala da je doista najveéa i najvaznija od svih mi- sli. Govjetuljci su sve viSe okruzivali misao koja se pravila vaina. Isprva su joj dobronamjerno govorili kako ne smije biti tako uobrazena i da su sve misli jednako vaine za dijete -svaka na svoj nagin. Ali mi- sao za snove nije dopustila da je usporeduju s ostalim mislima. Tada su se ostale misli upustile u svadu, ali ni jednoj nije uspjelo nadvladati misao za snove. Uvid- jele su da se rijetima ne moze nista postié da su misli odludile zajedniéki nesto poduzeti pro- tiv ponosne misli za snove. »Pokazat emo joj da djetetu snovi uopée nisu potrebni. Samo éekaj!« U svo- me bijesu nisu previse razmisljali. Htjeli su napako- stiti izdajniku. Nije im uopée palo na pamet da bi to moda moglo ispasti pomalo glupo. Ali Sto su to Sovjetuljci smislili? Odluéili su pomi- jeSati lijepe snove. Bili su tako vrijedni izmialjajuéi nove pakosti i toliko su se veselili zbog ljutnje misli za snove da su posve zaboravili jadno dijete koje je imalo ruzne snove. Konaéno se u svadu umijegala naj- mudrija misao. Dala je savjet misli za snove, koja je veé postala otajna: »Ne budi tako umigijenaf Svaka od nas jednako je vaéna. Ni jedna ne smije nedostajati, ali ni jedna ne treba misliti da je upravo ona naj- vainija. Samo ako smo sve slodne i ako se ne svadamo, mozemo pomoti djetetul« Misao za snove évrsto je odludila da ée poslusati savjet najmudrije misli. Ostale su joj misli oprostile i nisu se vise mijeSale u njezin posao. Tako je misao za snove opet mogla djetetu dati lijepe i vesele snove. Ali, buduéi da je bila priligno tasta, ponekad je za- boravljala svoje dobre nakane. Tada bi opet postajala neskromna, razmetala se i htjela biti iznad ostalih. No misli su bile na oprezu, Veé sljedeée noéi priskrbile su djetetu ruzne snove, i to je trajalo tako dugo dok mi- sao za snove ne bi ponovno postala skromna. Zbog toga s vremena na vrijeme izbije svada medu mislima i ti tada ima ruzne snove. Sanja8 li o duhovima, ove ve zlim razbojnicima ili odvratnim Ijudima, onda znaj da je to pakost misli koja ti inaée joS jednom prepriéava majéine lijepe prite. IdeS li veé u Skolu i sanja3 li o velikom broju zadataka iz ratunanja koje mora’ rijeSiti, a ofajan si Sto ne znaS kako treba dalje, znaj da je za to kriva misao za ratunanje. Sanjai li kako su tvoje igratke o¥ivjele i kako ti prijete ili pak sanjaX da su pobjegle od tebe, onda je za to kriva misao koje ti inage pomaze graditi lijepe dvorce. Sada éu ti otkriti kako ée8 dovesti u red poludjele misli i kako ée" svaka od njih raditi ono za sto je zaduzena. Ti to posve sigurno moze’, jer ti si »zapov- jednik« svojih misli. Jesi li veé guo negto o veselom éarobnjakovu uéeni- ku? I ti moze§ postati Zarobnjakov uéenik! U poéetku, éarobnjakovim uéenicama ne uspijeva svaka éarolija. ‘Tako je bilo is velikim dobrim éarobnjakom dok je jo3 bio uéenik. S malo vjezbe, i tvoja ée éarobnjatka moé postajati sve veéa. aki tarobnjakov uéenik treba imati tri vazne stva- S: %arobne rijeéi, pomoénika i strpljenje. Carobne rijeti lako je zapamtiti: »Jedan — dva — tri, ne bojimo se mil« Sada treba’ pomoénika. On je posebno vazan! Zacijelo imag neku omiljelu igraéku. Mo%da medvje- di¢a, psiéa ili zeku? Naravno, to moje biti i tvoja omi- Ijela lutka. Samo je évrsto drzi rukamd, pritisni je na grudi i izgovori Zarobne rijevi. A sada dolazi nesto veo- ma vagno: kada izgovori§ Zarobne rijeéi, pomisli na neSto Sto ti je drago ili na ne&to veselo! Moze’, na primjer, zamisljati kako tvoj medvjedié ima ljupke okrugle oti i kako mu je krzno mekano. Ili pomislis na to kako ée8 se sutra igrati s njim. Mora’ samo svo- ju omiljelu igraéku évrsto stisnuti uza se i zamidljati lijepe stvari Ako ti glupe misli joS uvijek ne daju mira i ako te plage, pokuSaj jo3 jednom. Odmah ée8 se osjecati bolje i sigurnije. Tvoja ée ti omiljela igraéka pomoéi u tome. Ako ti Garobne rijeéi uspiju, ispripovijedaj to odmah sljede¢ega jutra svojim roditeljima kako bi se mogli ra- dovati Sto je njihov mali Zarobnjak tako lijepo napre- dovao. Sto o tome trebaju znati roditelji ko je va8e dijete imalo ruzne snove ili ako se boji, potrebna mu je toplina i paznja. Da bi se roditelji znali ponagati u takvoj situaciji, trebaju imati vrlo istantane osje¢aje. Kao Sto svaka vrsta prisnosti koja se iskazuje odmah uévrééuje djetetovu sigurnost, tako ¢e i svaka pogreéna reakcija poljuljati njegovu sigur- nost i poveéati strah. Uobiéajena je ovakva reakcija: »Sto je to s tobom? Cega se bojis? Ne treba se bojati, mama i tata su pokraj tebe! Smiri se! Nema tu nikoga tko bi ti mogao uéiniti neko zlo. Ne boj se! Dodi, sve je u redu. Tako, sada lijepo spavaj!« Dijete ée se nakratko smiriti ili ée traziti da ro- ditelji ostanu s njim u sobi. Veéinom sve zavrSava tako da se preplageno dijete uvuée roditeljima u krevet. Po- stoji opasnost da dijete ponovno zazeli dozivjeti taj ugodni osjeéaj pa Ge spavanje s roditeljima prije¢i u naviku. Osim toga, roditelji potiéu djetetov strah tako Sto na kraju obra¢aju pozornost samo na njegovu plagljivost. Oni djetetu ne pruzaju pravu pomos.* Pravilno bi bilo sljedece: wx Uvazavati osjecaje djeteta, prihvatiti njegov strah kao Ginjenicu; w Pruziti mu sigurnost; e wx Usmjeriti ga na ugodne misli; sx Ponuditi mu moguénosti za rjegenje i motivirati di- jete da ih primijeni; we Nagraditi uspjehe iskazivanjem pozornosti. U razgovoru to bi moglo izgledati ovako: »Ti se bojiS zato Sto si ruzno sanjao. Ja te razumijem. Osjeéaj stra- ha vrlo je neugodan. Znaé li Sto? Pomoéi éu ti da otje- ra§ taj glupi strah. Pokugat éemo to uéiniti zajedno. Sigurna sam da éemo uspjeti. ZnaS da smo uvijek u tvojoj blizini i da dobro pazimo na tebe. Sjeéaé li se Sto je uéinila Klaudija u priéi? Kazi mi koja je tvoja omiljela igraéka. Dodi, potrazit éemo je! Evo, uzmi je i évrsto pritisni na grudi! Udini ono &to je udinila Klau- dija. Jo& éu ti jednom sve objasniti, Poslije éu nekoliko puta doéi u tvoju sobu i svaki put malo ostati s tobom. ‘Tada éu vidjeti kako si veé dobro nauéio otjerati strah. Ako jo& ne bude§ zaspao, molim te da mi odmah pri- povijedas 0 svojem uspjehu. Veé sam veoma znatizelj- na i radujem se tome. Sutra ujutro jo3 éemo jednom razgovarati o tome. Slade’ li se?« Gyrsto drzanje omiljele igratke djetetu daje odre- denu sigurnost i olakSava mu zami8ljanje lijepih stva- ri. Dodatno mu pomaze spoznaja da su roditelji u nje- govoj blizini, ako i nisu u njegovoj sobi. Poklanjanje pozornosti omiljeloj Zivotinji pripomoti ée braem ne- stajanju straha. »Carobne rijeéi« i motivacija od strane roditelja pomazu djetetu u stvaranju vjere u uspjeh. cd Ako se dijete unato’ svim ovim pokuSajima ne oslo- bodi straha, bit ée bolje da odustanete od ovoga pro- grama. Neka u djegjoj sobi bude upaljeno svjetlo i ostavite vrata otvorena. Ako ni to ne pomogne, dopu- stite — iznimno — djetetu da spava s vama. Ali to pri- vremeno rjeSenje mora se Sto je moguée prije ukinuti!— Ako se vase dijete boji pasa MARTINOVO PUTOVANJE U SNU U ZEMLJU PATULJASTIH PASA ijekom dana Martinovi roditelji gotovo nikada nisu kod kuée jer moraju raditi. Zbog toga Martin éesto ide k svojoj baki. On veoma voli svoju baku. Martin je pametan i Zivahan djevak. Baka ga stalno mora opominjati da bude oprezan. On sve odmah uzi- ma u ruke, sve mora iskuéati. Dakle, Martin ni u ko- jem sluéaju nije kukavica, ali se ipak boji neéega — pasa! Velikih, malih, crnih, bijelih. ZastraSen, bjeZi &im ugleda nekoga psa. Taj strah on nosi u sebi veé neko vrijeme. Toéno se sjeéa kako je sve poéelo. Prije toga Martin je pomilo- vao svaku Zivotinju na koju je naigao. Roditelji su ga opominjali: »Nepoznate Zivotinje ne smiju se dirati. Tebe Zivotinje ne poznaju pa bi se mogle uplasiti. One ée se htjeti obraniti tako Sto ée te pokudati ugristi« Martin ipak nije posluSao savjet roditelja. Baku takoder nije shvatio ozbiljno jer ona svoju zabrinutost izrazava previge zastraSeno: »Martine, ne diraj Zivo- tinju! Ugrist ée te!« Baka se uvijek bojala Zivotinja. Jeon dana kad je Martin igao s bakom u Setnju, ugledao je psa pred prodavaonicom. Pas je lezao i oe strpljivo gekao svojega gospodara. Martin mu_ je pritréao straga i htio ga je pomilovati. Pas se straino uplasio. Vjerojatno je mislio da ga netko Zeli povrije- diti pa je zato ugrizao Martina za ruku. Martin je od straha zaboravio plakati. Baka je bila uZasnuta. Ba- cila se na Martina, privila ga uza se i milovala ga. Martin je gorko plakao iako je na njegovoj ruci bilo samo nekoliko ogrebotina. Baka se cijelim putom do kuée nije mogla smiriti. Neprestano je pregledavala ogrebotine na Martinovoj ruci i provjeravala nisu li poéele krvariti. Od toga dogadaja baka posebno pazi na Martina, a Martin se vise ne moze osloboditi straha od pasa, On ima dobroga prijatelja, zove se Karlo. Martinovi roditelji sigurno bi mu dopustili da se ide igrati s Kar- lom, ali Martin to ne Zeli. Zasto? Objasnjenje je je- dnostavno: Karlo ima velikoga psa kojega voli iznad svega i koji ga stalno prati. Uza sve to, taj ée pas, bolje re¢i kuja, uskoro dobiti mlade. Martinu je Karlo po- nudio jedno od mladunaca, ali on ne Zeli ni @uti o tome. Medutim, ni pod koju cijenu ne Zeli svojem pri- jatelju priznati da se boji pasa jer ne Zeli da ga on ismije. »Sto da radim kako bi se Karlo éeSée igrao sa mnom, ali bez psa? Kako bi bilo lijepo kada se ne bih bojao pasa! Ali taj glupi strah nikako neée nestati!« pomisli Martin jedne veéeri prije spavanja, zabrinut i pomalo ljutit na samoga sebe. e je nodi sanjao ne&to posebno. Sjedi u golemom sve- mirskom brodu i leti iznad brzih rijeka, velikih gora i prostranih dolina, sve se vise udaljava od Zemlje i prolazi pokraj mnogih zvijezda. Cas vlada velikavk vruéina, éas je opet strasno hladno, ovisno o tome ko- liko je udaljen od koje zvijezde. Konaéno se Martin spusti na neki malen planet, nasred nekakvoga brda. Brdo je pasve golo, ne moze se vidjeti ni drvo ni grm. Noge mu postanu te%ke, jedva se kreée. Martin Zeli pozvati svoj svemirski brod u pomoé, ali — oh, straSno! —brod je nestao. »Sto éu sada bez svemirskoga broda na ovoj hladnoéi?« pomisli zdvojno. Tada ugleda ulaz u neku Spilju. S mukom, zapravo posljednjim snagama on ude u mraénu Spilju. Gim je uSao ' Spilju, bilo mu je lakSe. Unatoé tome, jo8 mu nije sasvim ugodno pri dugi. Odjednom zatuje lijepu glazbu i mnogo glasova. Zvuéalo je kao da roj muiica prireduje zabavu. Znatizeljno nastavija hodati i dode do kraja spilje. Tamo ga doteka blistava sunéeva svjetlost. Potrebno mu je malo vremena da se privikne na jaku svjetlost. Pred njegovim su se otima uzdizali ze- leni breZuljci s bogatim livadama. »Kako je to lijepo!« poviée Martin odusevljeno. »Nema snijega ni hladnoée, toplo je i mirno. Ali, otkuda dolazi ta glazba? Sto je 102 NeSto gmize i mili po travi. To ne mogu biti kukci. ‘Ta smijeSna stvorenja izgledaju kao Ijudi, samo Sto su siéuni-siéusnil« Kako je Martin povikao, tako je glazba utihnula, a gmizuéi, miledi, siéusni-siéuSni Zovjetuljci otrée i sa- kriju se. »Ne bojte se! Ja vam neéu wéiniti nista na Zaol« dovikne im Martin. »Tko ste vi? Volio bih biti va& prijatelj. Dodite, pokazite sel« Malo-pomalo, %ovjetuljei izlaze iz svojih skrovista. Jedan od njih, vjerojatno najhrabriji, progovori njeZnim glasom: »Ako nam doista ne Zelig uéiniti nista na Zao, onda ti Zelimo dobrodoglicu kao prijatelju! Ti si sada u carstva * siéugno-siéunih patuljéiéa. Mi smo najmanji Zitelji planeta koji postoje. Sigurno si gladan. Budi nas gost! Si¢usno-siéusni patuljéici dati ée ti nesto za jelo.« Stotine siéuSno-siéusnih patuljéiéa vuku siéusno- siéu’no uze. Na kraju siéuSno-si¢usnoga uzeta nalazi se lijepa ervena jabuka. Martin je doista gladan i ra- duje se slatkoj jabuci, ali mu je Zao Sto se si¢uSno- siéugni patuljéiéi moraju toliko muéiti zbog njega. »Sto je sad ovo?« upita Martin videci kako oko njega skaéu siéuSno-siéusne “ivotinjice. »To su nasi najvjer- niji prijatelji i za8titnici. To su si¢usno-siéusni psi Oni te vole jer si dobro dijetes, kazu si¢uSno-siéusni patuljci. SiéuSno-siéugni psi¢i radosno maSu svojim siéu8no-siéuSnim repi¢ima i prijateljski lizu Martinovu ruku svojim rugigastim si¢ugno-siéusnim jezicima. On pritom zaboravlja kako se inage boji pasa. »To je nesto sasvim drugo! Pa oni su taaaako malil« ako je Martinu vrlo lijepo kod siéusno-siéusnih pa- tuljaka i najradije bi se i dalje igrao s njihovim drazesnim siéusno-siéusnim psi¢ima, ipak ne bi htio biti na teret siéuéno-siéugnim patuljcima te se uputi dalje. Odjednom se nade pred nekim gradom, ali taj je grad tako malen da bi mogao stati u njegovu sobu. Martin ugleda male ljude kako se Setaju gradom. »Veéi su od siéuSno-siéugnih patuljéiéa, ali su svejedno vrlo mali«, razmiglja Martin. Tada primijeti pred gradom natpis: Sitnograd. »Tu vjerojatno stanuju sitni patu- jei«, zakljuéi Martin ispravno. Odjednom se pred njim stvori malo vuneno klupko. Kada ga Martin malo bolje pogleda, otkrije da je to zapravo malen pas. Iz vunenoga klupka izviruje mali,—— ig earn crni sjajni_nosié, a smede svjetlucave ofi gledaju u Martina. »Sto si sladak!« rege mu Martin. »Ti me si- gurno neéeX ugristi.« Martin brizno podigne psi¢a kako ga ne bi nekom brzom kretnjom uplagio i stavi ga na svoj dlan. Da, psié je tako malen da ima do- voljno mjesta na Martinovu dlanu. Psié isplazi svoj ruziéasti jezik i lizne Martina, Mar- tin se mora smijati: »Prestani, to me Skaklja! Hi — hi —hi ... tako me Skaklja! Tako si umiljat da bih te naj- radije ponio sa sobom. Kod nas bi mislili da si malen hréak. Na Zalost, moram te ostaviti ovdje.« On oprezno stavi psiéa na tlo. Prigli su mu i drugi sitni psidi. Njuskali su ga, oprezno i pomalo bojazljivo. Martin je pokraj njih izgledao kao neki div. Razgovarao je 8 nji- ma sasvim tiho i njeZno kako se ne bi uplagili. Njezno ih je pomilovao, a onda se pozdravio s ajima. Odlazeéi, on pomisli: »Gudno, oni su se mene bojali, a inaée je uvijek bilo obrnuto. A mozda su me se i veliki psi bo- jali kada sam im naglo prilazio? Sitni su psi¢i veéi od siéuSno-siéignih psiéa, a ipak se nisam ni najmanje bo- jaow tako.produii dalje, preko nekoliko breZuljaka. Izne- Inada zaéuje lavez. Martin se uplaxi i htjede pobjeci, kao uvijek. Ali postoji samo jedan put i on mora na- staviti idi njime. Malo dalje ugleda psa. Pas je bio mnogo veéi i od siéusno-siéusnih psiéa, veci od sitnih psiéa, ali manji od pasa koji Zive kod ljudi. Sto se vi priblizava psu, to vise osjeéa kako se ipak malo boji Hoda sve sporije i kada je veé htio zastati, prisjeti se svojega lijepog putovanja zemljom si¢uno-siéugnih biéa i zemljom sitnih biéa te pomisli: »Pa to bi bila sramota! Nisam se bojao si¢ugno-siéusnih psiéa, éak —_— sam milovao i sitne psiée — pa neéu se, valjda, bojati ovoga malog psa? Ta on nije drukéiji od siéugno- si¢ugnih psiéa i od sitnih psiéa! Pas je pas!« Martin hrabro krene dalje. ‘Tada neki Eovjetuljak, koji je bio veéi i od si¢usno- siéuénih patuligiéa, veéi od sitnih patuljaka, ali manji od Eovjeka, pozove psa k sebi: »Cezare, prestani lajati! Bio si dobar i javio si mi da se naSemu gradu pri- bligava stranac.« Govjek se okrene i obrati Martinu: »Progao si siéugno-siéu’nom zemljom, zatim sitnom zemljom, a sada si doSao u zemlju patuljaka koji ti Zele dobrodoélicu. Ovo je moj pas Cezar. On je nas naj bolji guvar. Ponosimo se njime i od velike nam je pomoéi. Dobar je to pas i neée nikomu nista uéiniti ako ga se ne izaziva. On ne zna govoriti pa mora lajati kako bi nam ne&to priopéio. Lavez, koji te je tako uplagio, nije nista drugo nego govor pasa. Hoées li da- nas biti moj gost?« Martin radosno pristane. Vise se uopée ne boji psa koji pred njim veselo mage repom. Patuljkova je kuéa vrlo lijepo uredena, sliéna kuéi sedam patuljaka iz bajke o Snjeguljici. Patuljkova Zena kuha mirisavo jelo. Martin dobiva posebno velik obrok. Saéuva komadié mesa kako bi ga dao psu na rastanku. »Mnogo hvala na gostoprimstvu! Moram, na Zalost, poti jer ¢e se roditelji zabrinuti za mene.« Po- slije jela Martin krene na put. »Ne zaboravi svoje pri- jatelje u zemlji patuljaka!« pozdravljaju se s Martinom patuljak i njegova Zena, a pas zalaje. Tada Martin osjeti kako mu nesto gmize i mili pod nogama ~i, gle, ponovno se ndlazi u svemirskom brodu! Leti i leti i au! — pao je s kreveta. »'Tako sam lijepo sanjao! Steta Sto se nisam doista igrao s drazesnim psi¢ima«, pomi- sli Martin, a onda opet zaspi.