Suvremena psihologija 13 (2010), 1, 63-81

Izvorni znanstveni lanak - UDK 159.922.2

OSOBNE I KONTEKSTUALNE ODREDNICE

RODITELJSKOG PONAANJA
Ivana Macuka

Odjel za psihologiju, Sveuilite u Zadru

Obala kralja Petra Kreimira IV, br. 2, 23000 Zadar
ivana.moranduzzo@unizd.hr

Saetak
Iako se mnoga istraivanja bave pitanjima utjecaja roditelja na djetetov razvoj,
vrlo mali broj istraivanja usmjerava se na ispitivanje to odreuje roditeljsko ponaanje majki i oeva. U ovom se istraivanju ispituje doprinos nekih osobnih (psihopatoloki simptomi roditelja), spola djeteta (karakteristika djeteta) i kontekstualnih
determinanti roditeljskog ponaanja majki i oeva (brani lokus kontrole, zadovoljstvo
u braku, obrazovanje roditelja i radni status) u objanjenju specifinih dimenzija roditeljskog ponaanja (emocionalnosti, psiholoke i bihevioralne kontrole). Istraivanjem
je obuhvaeno 204 roditelja (102 majke i 102 oeva). Dobiveni rezultati pokazuju
vanost spola djeteta i branog lokusa kontrole u objanjenju oeva roditeljskog ponaanja, te spola djeteta, branog lokusa kontrole i izraenosti psihopatolokih simptoma
u objanjenju majina roditeljskog ponaanja.
Kljune rijei: osobne i kontekstualne odrednice roditeljstva, dimenzije roditeljskog
ponaanja (emocionalnost, psiholoka i bihevioralna kontrola), roditelji

UVOD
Okosnicu suvremenih teorijskih pristupa prouavanja roditeljstva ini irok
ekoloki model Uriea Bronfennbrennera (1979), koji naglaava vanost promatranja pojedinca u njegovu okolinskom kontekstu. Roditeljstvo se u takvim pristupima promatra kao posljedica meuovisnih odnosa djeteta, roditelja i ire socijalne
okoline. Naglaava se pri tom kako pojedinac i okolina neprestano utjeu jedno
na drugo na dvosmjeran ili transakcijski nain. Od specifinih modela kojima se
nastoji objasniti priroda i determinante roditeljskog ponaanja, a u ijoj je osnovi
Bronfennbrennerova teorija ekolokih sustava, istaknut je model autora Belskog
(1984) te Martinove i Colbertove (1997). Posljednjih nekoliko desetljea Procesni
model determinanti roditeljskog ponaanja koji predlae Belsky (1984) iroko je
prihvaen kao teorijski okvir za istraivanja o roditeljstvu i razvoju djeteta. Bel-

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

63

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

sky u svom pristupu naglaava kako je vano razlikovati utjecaje na roditeljstvo i

posljedice roditeljskog ponaanja na djeji razvoj. Meu razliitim utjecajima koji
mogu odrediti roditeljsko ponaanje, on navodi individualne osobine roditelja (spol
roditelja, osobine linosti, razvojna povijest koja se odnosi na njihove odnose s vlastitim roditeljima, zatim njihova znanja i uvjerenja o djejem razvoju i roditeljskom
ponaanju), karakteristike djeteta (spol, dob i sposobnosti djeteta), kontekstualne
initelje i posljedice, tj. rezultate roditeljstva koji se oituju u razvoju djeteta u razliitim aspektima. Belsky (1984) navodi tri najznaajnija kontekstualna faktora
koji, s jedne strane mogu biti izvor stresa, a, s druge, podrke za roditelje: brani
odnos, socijalnu mreu i radno mjesto roditelja. Noviji model Martinove i Colbertove (1997) naglaava recipronost odnosa roditelja i djeteta i promjenu u razvoju
samih roditelja kao posljedice roditeljstva. Oni uz prethodno navedene kontekstualne faktore i socioekonomski status (obrazovanje roditelja, prihode, zaposlenost),
smatraju vanim i varijable strukture obitelji (broj lanova obitelji, broj djece u
obitelji, prisutnost jednog ili oba roditelja, redoslijed roenja i dobna razlika meu
djecom) te kulturalne initelje.
U skladu s modelom koji predlae Belsky (1984) individualne karakteristike
roditelja smatraju se teorijski najutjecajnijim determinantama roditeljstva, jer njihov utjecaj na roditeljsko ponaanje moe biti direktan i indirektan. Veina studija
koja prouava odnos linosti roditelja i kvalitete roditeljstva su usmjerene na vezu
izmeu poremeaja u psiholokom funkcioniranju i roditeljskog ponaanja. Pritom
se najvie istrauje utjecaj depresije. Depresivne majke stvaraju razorno, hostilno i
odbacujue okruenje svojoj djeci koje nepovoljno utjee na djeje funkcioniranje
(Belsky, 1984) i na psiholoku adaptaciju djeteta (Zaenah, Boris i Larrieu, 1997),
manje su responsivne te se manje prilagoavaju djejim potrebama i pokazuju vie
ljutnje i tuge i manje pozitivnih emocija nego nedepresivne majke. Roditelji koji
imaju simptome depresije i izraeni neuroticizam kao crtu linosti pokazuju manje
prihvaanja, podrke ili emocija u odnosu s djetetom, a poveana razina somatskih
simptoma i neuroticizam povezani su s koritenjem autoritarnog stila roditeljstva i
pretjeranom zatitom djeteta (Kendler, Sham i MacLean, 1997). Spol roditelja takoer ima vaan utjecaj na roditeljsko ponaanje. Mnoga istraivanja pokazuju razlike
izmeu oeva i majki u ukljuenosti u odgoj djece. Pritom istraivanja pokazuju
znatno veu ukljuenost majki nego oeva u odgoj djece, brigu i njegovanje i to
bez obzira na obrazovanje majki i zaposlenost izvan kue (Wood i Repetti, 2004).
Istraivanja pokazuju kako su majke vie usmjerene na njegovanje djece i razliite
kuanske poslove (Kendler, Sham i MacLean, 1997), a oevi vie na igru i provoenje slobodnog vremena (Collins i Russell, 1991). Pregled veeg broja istraivanja
o utjecaju razvojnih iskustava roditelja (van Ijzendoorn, 1995) pokazuje kako su
roditelji koji su uspostavili sa svojim roditeljima siguran stil privrenosti osjetljiviji
te iskazuju vie emocionalne topline, tj. prihvaanja vlastitog djeteta u usporedbi
s roditeljima koji su imali nesiguran stil privrenosti. Unato vanosti osobnih karakteristika roditelja u definiranju kvalitete roditeljstva, emu svjedoe prethodno
navedena istraivanja, njima se pridaje relativno malo panje u empirijskim istra64

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

ivanjima koja se veim dijelom usmjeravaju na prouavanje posljedica kvalitete

roditeljstva za djeji razvoj.
Od karakteristika djeteta koje utjeu na roditeljstvo, u istraivanjima se najvie
prouava utjecaj temperamenta, spola, dobi i sposobnosti djeteta. Temperament je
karakteristika za koju se pretpostavlja da manje ili vie oteava odgoj te oblikuje
koliinu i kvalitetu roditeljske brige koju djeca primaju. Istraivanje Teerikangasa,
Aronena, Martina i Huttanena (1998) pokazuje kako teki temperament ne predstavlja rizian faktor za djeji razvoj, nego njegova kombinacija s neadekvatnim
roditeljskim postupcima. Dosadanja ispitivanja efekata spola djeteta na roditeljsko
ponaanje pokazuju nekonzistentne rezultate. Autorica Kereste (1999) je u svom
istraivanju provedenom u Hrvatskoj utvrdila da oevi i majke vie kontroliraju
muku djecu nego ensku, kako psiholoki, tako i bihevioralno, te da oevi i majke
pokazuju jednaku emocionalnost prema mukoj i enskoj djeci. Kosterman, Haggerty, Spoth i Redmond (2004) su utvrdili da se majke ponaaju jednako, a oevi
drugaije prema djeci razliitog spola te stoga navode zakljuak da su razlike u socijalizaciji izmeu djeaka i djevojica upravo posljedica odnosa s ocem, odnosno,
ti autori navode kako su interakcije izmeu djeteta i majke ee i vie usmjerene
poduavanju te da oblici interakcija djeteta s majkom podjednako vrijede i za djeake i za djevojice. Odnos izmeu djeteta i oca ukljuuje vie zabave, poticanje
samostalnosti, rjeavanja problema, ali djevojice, u odnosu na djeake, s ocem
imaju manje interakcija i osjeaju se s njima manje bliskima nego s majkom.
Meu kontekstualnim izvorima stresa i podrke za roditeljstvo Belsky (1984)
istie vanost zaposlenja roditelja. Ogranienje istraivanja o utjecaju zaposlenosti
na roditeljstvo je neujednaena klasifikacija zaposlenja. Istraivanja pokazuju da
zaposleni roditelji, u usporedbi s nezaposlenim roditeljima, rjee razvijaju psihike probleme poput depresije (Carr, 1999; Hoffman i Youngblade, 1999). Nadalje,
istraivanja potvruju kako esti konflikti u braku utjeu na roditeljske postupke,
odnosno roditelji koji svoj brani odnos procjenjuju loim i konfliktnim pokazuju u
odnosu s djetetom nekonzistenciju u discipliniranju, vei stupanj emocionalne hladnoe i neosjetljivost na djetetove potrebe (Katz i Gottman, 1996). Takoer postojanje branih konflikata je povezano s poveanom roditeljskom psiholokom kontrolom i niskom razinom emocionalne responzivnosti (Cummings, Davies i Campbell,
2000). S druge strane roditelji koji su zadovoljni svojim branim odnosom iskazuju
vie topline, podrke i prihvaanja u odnosu s djetetom (Kendler, Sham i MacLean, 1997). Ovo istraivanje usmjereno je na ispitivanje branog lokusa kontrole
roditelja, odnosno na vjerovanje kako je kvaliteta branog odnosa pod utjecajem
eksternalnih ili internalnih faktora. Openito lokus kontrole podrazumijeva percepciju pojedinca o tome koliko on nadzire ili utjee na razliita zbivanja koja imaju
utjecaj na njegov ivot, te se pomou njega moe objasniti ponaanje pojedinca u
razliitim podrujima (Bradbury i Fincham, 1990). Razna istraivanja pokazuju
kako branu kvalitetu uglavnom odreuju interakcije partnera, ali i atribucije koje
tim interakcijama brani partneri pridaju (Obradovi i udina-Obradovi, 2004).
Istraivanje Myersa i Bootha (1999) pokazuje kako brani partneri s visokim in Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

65

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

ternalnim lokusom kontrole imaju manje branih trzavica, sukoba i openito su

zadovoljniji od branih partnera s eksternalnim lokusom kontrole. Takoer autori
Bradbury i Fincham (1990) su ustanovili kako atribucije ili objanjenja suprunika
za dogaaje u braku utjeu na brano zadovoljstvo, te u situacijama kada su brani
partneri zadovoljni svojim odnosom to ee pripisuju internalnim faktorima, a u
situacijama kada su nezadovoljni, eksternalnim faktorima.
Sve do 90-ih godina roditeljstvo se uglavnom izjednaavalo s majinstvom, a
suvremeni pristup istraivanja roditeljstva naglaava poseban i specifian doprinos
oinstva. To potvruju i istraivanja koja pokazuju kako postoje razlike u interakciji djeteta s majkom i djeteta s ocem te njihov razliit utjecaj na dijete (Rohner,
1999). Kada je rije o roditeljstvu, ono se u literaturi najee opisuje pomou dvije
dimenzije: emocionalnosti i kontrole (Darling i Steinberg, 1993; Martin i Colbert,
1997; Cummings, Davies i Campbell, 2000). Emocionalnost se odnosi na emocije
koje roditelj doivljava i pokazuje u svom odnosu s djetetom, te se naziva jo i podrkom, toplinom, osjetljivou, prihvaanjem ili njegovanjem. U novije se vrijeme
istie vanost razlikovanja dvije vrste kontrole, od kojih se jedna opisuje pozitivnom, a druga negativnom: bihevioralna i psiholoka kontrola (Darling i Steinberg,
1993; Cummings, Davies i Campbell, 2000). Te postupke roditelji primjenjuju kako
bi modificirali ponaanje i unutranja stanja djeteta. Bihevioralna kontrola odnosi
se na postavljanje pravila ponaanja i doputenih granica. Psiholokom kontrolom
roditelji nastoje pratiti djetetove unutarnje doivljaje, emocije i misli i openito
je povezana s loim razvojnim ishodima kod djece. Roditeljstvo koje se definira
specifinim dimenzijama oituje se u odnosu roditelja i djeteta i utjee na djetetov
razvoj. Razliita istraivanja pokazuju kako prisutnost previe psiholoke kontrole i premalo bihevioralne kontrole predstavlja rizian imbenik u djejem razvoju. Previe psiholoke kontrole povezano je s internaliziranim i eksternaliziranim
simptomima i loijim kolskim postignuem (Barber, Olsen i Shagle, 1994; Barber,
1996; Gray i Steinberg, 1999; Silk, Morris, Kanaya i Steinberg, 2003; Stolz i Barber, 2005; Macuka, 2007). Nedostatak bihevioralne kontrole je povezan s eksternaliziranim problemima poput impulzivnosti, agresivnosti, delinkvencije i uporabe
opojnih sredstava (Barber, Olsen i Shagle, 1994; Barber, 1998; Carr, 1999; Gray
i Steinberg, 1999). Emocionalnost kao zasebna dimenzija roditeljstva takoer ima
znaajne ishode na djeju prilagodbu. Istraivanja pokazuju kako je neprihvaanje
od roditelja povezano s razliitim oblicima agresivnog i ovisnikog ponaanja (Kuterovac-Jagodi i Kereste, 1997; Vuli-Prtori, 2002; Glavak, Kuterovac-Jagodi i
Sakoman, 2003), depresivnosti i anksioznosti (Vuli-Prtori, 2002).
Dosadanja istraivanja u podruju roditeljstva uglavnom su se usmjeravala
na prouavanje posljedica roditeljskih postupaka na djeju prilagodbu, dok se tek
manji broj istraivanja bavi razmatranjem odrednica ili determinanti roditeljskog
ponaanja, tj. pitanjem to uzrokuje roditeljsko ponaanje ili koji specifini faktori
pridonose objanjenju specifinih roditeljskih postupaka. U skladu s tom problematikom postavljen je i cilj ovog istraivanja koji se odnosi na provjeru vano66

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

sti razliitih osobnih (psihopatoloki simptomi roditelja), kontekstualnih faktora

(zadovoljstvo u braku i brani lokus kontrole, obrazovanje roditelja, radni status)
te spola djeteta u determiniranju roditeljskog ponaanja oeva i majki djece rane
adolescentne dobi. Takoer u ovom je radu istaknuta vanost zasebnog promatranja
majina i oeva roditeljskog ponaanja te se stoga i njihove odrednice promatraju
nezavisno. Teoretsku okosnicu ovog istraivanja ini integrativni model roditeljstva
(Belsky, 1984), iz kojeg je uzeto u obzir nekoliko potencijalno determinirajuih varijabli iz skupine osobnih i kontekstualnih imbenika za koje se smatra da bi mogle
imati ulogu u objanjenju osnovnih dimenzija roditeljskog ponaanja majki i oeva.
Na temelju rezultata navedenih istraivanja pretpostavlja se da e spol djeteta znaajno doprinositi roditeljskom ponaanju, ali nekonzistentni rezultati istraivanja
ne omoguuju postavljanje jednoznanih hipoteza. Takoer, pretpostavlja se da e
prisutnost psihopatolokih simptoma kod roditelja biti povezana s veim psiholokim kontroliranjem djece, dok e nezadovoljstvo u braku i eksternalno vjerovanje o kontroli branog funkcioniranja, biti povezano s odbacivanjem i psiholokim
kontroliranjem djeteta od strane roditelja. I na kraju, oekuje se znaajan pozitivan
doprinos varijabli socioekonomskog statusa (obrazovanja roditelja i radnog statusa
roditelja) na roditeljsko ponaanje.
METODA
Ispitanici
Istraivanje je provedeno na uzorku od 204 roditelja (102 majke i 102 oeva) iz
Zadra. Prosjena dob oeva je iznosila 44 godine (M = 44,26, sd = 5,48), a majki 41
godinu (M = 41,09, sd = 4,73). Vano je naglasiti da su u ovom istraivanju roditelji
procjenjivali svoj odnos prema jednom djetetu koje je takoer sudjelovalo u istraiTablica 1. Sociodemografska obiljeja uzorka roditelja (N = 102 majke i N = 102 oeva)
Obrazovanje majke
1- srednjokolsko obrazovanje
2 - vie i visoko obrazovanje
Obrazovanje oca
1- srednjokolsko obrazovanje
2 - vie i visoko obrazovanje
Radni status majke
0 - nezaposlena
1 - zaposlena
Radni status oca
0 - nezaposlen
1- zaposlen

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

71 (70%)
31 (30%)
66 (65%)
36 (35%)
26 (25%)
76 (75%)
22 (22%)
80 (78%)

67

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

vanju, a ne openito u odnosu s djecom u obitelji. Ukupno su roditelji procjenjivali

svoj odnos prema 66 djevojica i 36 djeaka. U Tablici 1 prikazana je struktura
uzorka s obzirom na stupanj obrazovanja i radni status. U ovom uzorku je samo 2%
oeva i majki imalo osnovnokolsko obrazovanje pa su oni, u daljnjim analizama,
svrstani u kategoriju roditelja sa srednjokolskim obrazovanjem.
Mjerni instrumenti
Upitnik za mjerenje roditeljskog ponaanja: CRPBI-57 (Kereste, 1999)
Dimenzije roditeljstva koje se mjere ovim upitnikom jesu: emocionalnost ili
prihvaanje/odbijanje (ili ljubav-neprijateljstvo), zatim psiholoka kontrola/psiholoka autonomija (kontrola djetetova ponaanja putem nametanja osjeaja krivnje
i/ili anksioznosti, koritenjem dominacije roditelja i drugih oblika roditeljskog ponaanja koji onemoguavaju razvoj djetetove nezavisnosti) i bihevioralna kontrola
ili vrsta/slaba kontrola (koja se odnosi na kontrolu djetetova ponaanja uz pomo
donoenja pravila i postavljanja granica). U okviru ovih triju dimenzija (emocionalnosti te psiholoke i bihevioralne kontrole) ovaj upitnik sadri 9 skala koje zajedno imaju 57 estica. Od 9 skala 4 skale ine faktor emocionalnosti ili prihvaanja/
odbijanja (prihvaanje, usmjerenost na dijete i prihvaanje individuacije koji ine
pozitivan pol ovog faktora, te neprijateljska udaljenost koja ini negativan pol ovog
faktora, primjer estica: Moj je otac ponosan na ono to inim, Moj otac provodi
vrlo malo vremena sa mnom), 3 skale ine faktor psiholoke kontrole/psiholoke
autonomije (intruzivnost, hostilna kontrola i usaivanje anksioznosti, primjer estica: Moja majka eli tono znati gdje sam i to radim, Moja majka kae da u jednog
dana biti kanjen za svoje loe ponaanje) i 2 skale predstavljaju faktor bihevioralne
kontrole ili vrste/slabe kontrole (slaba disciplina i ekstremna autonomija, primjer
estica: Moj otac mi lako oprosti kad neto pogrijeim, Moj otac mi doputa da
idem van uvijek kad elim). Zadatak roditelja je da na skali od 3 stupnja (1- netono, 2- djelomino tono, 3- potpuno tono) za svaku esticu u upitniku procijeni u
kojoj mjeri svaka tvrdnja opisuje njegovo/njezino ponaanje prema djetetu. Rezultat
za pojedinu subskalu dobije se zbrajanjem rezultata na pojedinim esticama koje
pripadaju odreenim subskalama koje se onda dijele ukupnim brojem estica. Vei
rezultat upuuje na vee roditeljsko prihvaanje djeteta, odnosno bihevioralnu ili
psiholoku kontrolu. U ovom istraivanju dobiveni su zadovoljavajui koeficijenti
unutarnje pouzdanosti tipa Cronbach alpha, za subskalu emocionalnost koja ukljuuje 29 estica pouzdanost za majinu samoprocjenu iznosi 0,77, a oevu samoprocjenu 0,87. Subskala psiholoka kontrola ukljuuje 18 tvrdnji i kod majine samoprocjene pouzdanost iznosi 0,82, a oeve samoprocjene 0,84. Subskala bihevioralne
kontrole ukljuuje najmanji broj estica, ukupno 10 estica, te su i njene pouzdanosti neto nie: za majinu samoprocjenu iznosi 0,69, a oevu samoprocjenu 0,66.
68

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

Skala branog lokusa kontrole - BLK (Macuka, 2006)

Skala branog lokusa kontrole (BLK) je adaptirana verzija The Marital Locus
of Control Scale (MLOC) autora Millera, Lefcourta i Warea (1983) na hrvatskom
uzorku. Ovom se skalom procjenjuje nekoliko aspekata branog funkcioniranja:
seksualno funkcioniranje i afektivno ponaanje, komunikacija meu partnerima,
zadovoljstvo brakom, kompatibilnost ili usklaenost branih partnera, odgoj djece,
te ugodna i neugodna iskustva u braku. BLK se sastoji od 34 estice koje mjere percepciju uzroka branog zadovoljstva i sastoji se od indeksa eksternalnosti (primjer
estice: Uspjean odgoj djeteta rezultat je sretnih okolnosti) i indeksa internalnosti
(primjer estice: Ako roditelji savjesno odravaju disciplinu svog djeteta, mogu biti
sigurni da e se dijete primjereno ponaati). Prema dobivenim rezultatima na BLK
skali rezultat moe upuivati na internalno ili eksternalno vjerovanje o kontroli
razliitih aspekata branog funkcioniranja. Ispitanik procjenjuje svoje slaganje s
pojedinom tvrdnjom na skali Likertova tipa od 6 stupnjeva (od 1- u potpunosti se
slaem do 6- u potpunosti se ne slaem). Ukupan rezultat na BLK skali rauna se
posebno za subskalu internalnosti i posebno za subskalu eksternalnosti zbrojem
procjena pojedinih estica, pri emu nii rezultat upuuje na veu eksternalnost/
internalnost u procjeni branog zadovoljstva.
Subskala eksternalnosti koja se sastoji od 18 estica ima zadovoljavajui koeficijent pouzdanosti izraen Cronbach alphom koji iznosi 0,81 kod majki i 0,85 kod
oeva, a subskala internalnosti koja se sastoji od 16 estica ima koeficijent pouzdanosti 0,76 kod majki i 0,85 kod oeva.
Kako bi se provjerilo brano zadovoljstvo u ovom istraivanju, uzeta je u obzir i gruba procjena branog zadovoljstva u obliku jedne tvrdnje: Procijenite svoje
zadovoljstvo brakom: od 1- u potpunosti sam nezadovoljan do 5- u potpunosti sam
zadovoljan.
Kratki inventar simptoma (BSI - Brief Symptom Inventory; Derogatis, 1993)
Kratki inventar simptoma BSI je upitnik samoiskaza za procjenu psihopatologije i psiholoke nelagode odraslih osoba i adolescenata. Ovaj upitnik mjeri trenutani stupanj psihikih simptoma nelagode izazvane stresnim ivotnim situacijama
i koristi se i u klinike i u istraivake svrhe. Upitnik BSI se sastoji od 53 estice
koje mogu uputiti na psiholoke simptome psihijatrijskih pacijenata i zdravih osoba iz ope populacije. Procjena se vri na ljestvici od 5 stupnjeva (0-4) u rasponu
od 0 (nimalo) do 4 (vrlo mnogo). BSI upitnik mjeri 9 dimenzija simptoma, a to
su: somatizacija, opsesivna kompulzivnost, osjetljivost u meuljudskim odnosima,
depresija, anksioznost, neprijateljstvo, fobinost, paranoidne ideje i psihoticizam.
Na osnovi rezultata ispitanika prilikom ispunjavanja upitnika mogue je izraunati
posebno rezultate za svih 9 dimenzija koje mjeri ovaj upitnik te dodatna 3 globalna
indeksa psihopatologije. Tri globalna indeksa koja se izraunavaju na osnovi dobivenih rezultata jesu: Indeks ukupnih tekoa (GSI), Indeks prisutnih simptoma
Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

69

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

nelagode (PSDI) i Ukupni prisutni simptomi (PST). Indeks ukupnih tekoa (GSI)
je najosjetljiviji pojedinani pokazatelj trenutane razine ili dubine poremeaja. Za
potrebe ovog istraivanja uzet je u obzir samo Indeks ukupnih tekoa - GSI kod
roditelja koji daje dovoljno podataka o izraenosti simptoma i predstavlja ukupnu
mjeru percipirane nelagode koju osoba osjea, odnosno pokazuje prosjenu nelagodu na sve 53 estice (primjer estica: Osjeaj da drugi ljudi nisu prijateljski
naklonjeni ili da Vas ne vole). Utvrena je visoka pouzdanost, koeficijent unutarnje
konzistencije izraen Cronbach alphom iznosi 0,97 na uzorku majki i uzorku oeva.
Postupak
U istraivanju su sudjelovale obitelji iz Zadra. Preko djece u koli kontaktiralo
se roditelje da potpiu pristanak za sudjelovanje u istraivanju. Roditelji koji su dobrovoljno pristali sudjelovati u istraivanju svoje su upitnike ispunjavali kod kue.
Djeca su zamoljena da ispunjene upitnike od roditelja vrate u postavljen sandui
za povrat upitnika u koli.
REZULTATI
U Tablici 2 su prikazani osnovni deskriptivni podaci koritenih mjernih instrumenata na uzorku majki (N = 102) i oeva (N = 102).
T- testovima za nezavisne uzorke provjereni su efekti spola roditelja na ispitivane varijable: dimenzije roditeljskog ponaanja, percepciju uzroka branog zadoTablica 2. Osnovni deskriptivni podaci koritenih mjernih instrumenata (N=204)
Mjerni instrumenti
br. tvrdnji
raspon rez.
CRPBI - 57 (subskale) - Upitnik za mjerenje roditeljskog ponaanja
Emocionalnost majka
29
1,89-2,86
Psiholoka kontrola majka
18
1,33-2,77
Bihevioralna kontrola majka
10
1,10-2,70
Emocionalnost otac
29
1,65-2,72
Psiholoka kontrola otac
18
1,22-2,88
Bihevioralna kontrola otac
10
1,20-2,80
BLK (subskale) - Skala branog lokusa kontrole
Indeks internalnosti majka
16
16-68
Indeks eksternalnosti majka
18
22-108
Indeks internalnosti otac
16
16-83
Indeks eksternalnosti otac
18
22-108
BSI - Kratki inventar simptoma
GSI (Indeks ukupnih tekoa) majka
53
0-2,77
GSI (Indeks ukupnih tekoa) otac
53
0-3

70

sd

2,29
1,97
1,77
2,21
1,94
1,77

0,15
0,33
0,30
0,19
0,34
0,29

0,77
0,82
0,69
0,87
0,84
0,66

37,56
69,86
40,10
72,09

10,69
16,04
13,05
16,40

0,76
0,81
0,85
0,85

0,49
0,42

0,48
0,51

0,97
0,97

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

Tablica 3. Prikaz razlika na subskalama Upitnika roditeljskog ponaanja (CRPBI-57),
subskalama skale Branog lokusa kontrole (BLK) i upitnika Kratkog inventara simptoma
(BSI) s obzirom na spol roditelja
Majke
(N=102)
Skale
M
CRPBI-57 (subskale roditeljskog ponaanja)
Emocionalnost
2,29
Psiholoka kontrola
1,97
Bihevioralna kontrola
1,77
BLK (subskale branog lokusa kontrole)
Indeks internalnosti
37,56
Indeks eksternalnosti
69,86
Ope zadovoljstvo brakom
Zadovoljstvo brakom
4,25
BSI - Kratki inventar simptoma
GSI (Indeks ukupnih tekoa)
0,49

Oevi
(N=102)
M
2,21
1,94
1,77

t (1, 202)
3,71*
0,55
0,11

p
0,00
0,58
0,91

40,10
72,09

-1,49
-0,98

0,14
0,33

4,37

-1,23

0,22

0,42

1,11

0,27

voljstva, grubu procjenu branog zadovoljstva te procjenu zastupljenosti psihopatolokih simptoma izraenu indeksom ukupnih tekoa (GSI).
Na osnovi rezultata t-testova prikazanih u Tablici 3 utvrene su razlike izmeu
oeva i majki jedino na dimenziji roditeljskog ponaanja emocionalnosti, pri emu
majke procjenjuju da prema svojoj djeci pokazuju neto veu razinu emocionalnosti
u odnosu na oeve. Kako je glavni cilj ovog istraivanja bio utvrditi zasebne doprinose spola djeteta te nekih osobnih (psihopatoloki simptomi roditelja) i kontekstualnih faktora (zadovoljstvo u braku i brani lokus kontrole, obrazovanje roditelja
i radni status) u objanjenju roditeljskog ponaanja (emocionalnost, psiholoka i
bihevioralna kontrola) zasebno majki i oeva, provedene su hijerarhijske regresijske
analize prema kojima odreen broj prediktora u analizu ulazi kumulativno. Provedeno je 6 hijerarhijskih regresijskih analiza u kojima su kriterijske varijable bile 3
dimenzije roditeljskog ponaanja (emocionalnost, bihevioralna i psiholoka kontrola) zasebno za majke i za oeve. Pri tome je u prvom bloku analize unesena varijabla
spola djeteta (karakteristika djeteta), u drugom varijabla prisutnosti psihopatolokih
simptoma (osobna karakteristika roditelja), a u treem bloku zadovoljstvo u braku,
internalni i eksternalni lokus brane kontrole, obrazovanje roditelja te radni status
(kontekstualni faktori). Ovakav slijed varijabli omoguava kao prvo utvrivanje
nezavisnog doprinosa pojedinih skupina blokova prediktora u objanjenju varijance kriterijske varijable nakon to je kontroliran doprinos prethodno navedenih
blokova prediktora. Na taj nain mogue je utvrditi nezavisan doprinos osobnih
karakteristika roditelja u objanjenju varijance pojedinih dimenzija roditeljskog ponaanja nakon to se kontrolira utjecaj doprinosa spola djeteta. Takoer, ova analiza
omoguuje utvrivanje doprinosa kontekstualnih faktora u objanjenju roditeljskog
ponaanja, pored doprinosa spola djeteta i osobnih karakteristika roditelja.
Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

71

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

Tablica 4. Rezultati hijerarhijske regresijske analize s kriterijskom varijablom Emocionalnost otac (N=102) i Emocionalnost majka (N=102)
Prediktori

Emocionalnost - otac
Beta
R
R

1. individualne karakteristike djeteta

-0,20*
Spol djeteta

0,04

Emocionalnost - majka
Beta
R
R
0,00

2. individualne karakteristike roditelja (osobne determinante roditeljstva)

Psihopatoloki simptomi (in-0,18
0,029
0,07
-0,02
deks ukupnih tekoa GSI)
3. kontekstualne determinante roditeljstva
Internalni brani lokus
-0,41**
-0,28**
kontrole
Eksternalni brani lokus
-0,02
-0,20
kontrole
0,165*
0,23
Zadovoljstvo u braku
-0,09
0,14
Obrazovanje
0,03
-0,14
Radni status
-0,17
0,07

0,00
0,000

0,00

0,139**

0,14

*p < 0,05; **p < 0,01

Napomena: R = doprinos pojedine grupe prediktora objanjenoj varijanci
R = ukupni doprinos prediktora objanjenoj varijanci

U prvom koraku hijerarhijske regresijske analize provedene na uzorku oeva

(Tablica 4) utvren je znaajan doprinos spola djece ( = -0,20, p < 0,05) u objanjenju njegove emocionalnosti, a dobiveni rezultat pokazuje kako oevi iskazuju vei
stupanj emocionalnosti prema svojim sinovima nego prema kerima. U drugom
bloku, varijabla psihopatolokih simptoma ne doprinosi znaajno objanjenju varijance emocionalnosti oeva. Nakon uvoenja kontekstualnih varijabli u treem koraku analize, dolazi do znaajne promjene u objanjenju varijance emocionalnosti
(R = 0,165). Pri tome je internalni brani lokus kontrole jedini znaajan prediktor
za emocionalnost oeva (= - 0,41, p < 0,01). S obzirom na to da je internalnost na
skali Branog lokusa kontrole BLK (Macuka, 2006) vea to je rezultat nii, dobiveni rezultat pokazuje da oevi koji vjeruju da internalni faktori doprinose njihovu
branom zadovoljstvu vie prihvaaju svoju djecu i pruaju im vie emocionalne
topline i podrke. Ovim skupom prediktorskih varijabli mogue je objasniti 23%
varijance emocionalnosti oeva.
Ista hijerarhijska regresijska analiza provedena je i na uzorku majki (Tablica 4).
Tek uvoenjem kontekstualnih varijabli u treem koraku analize, dolazi do znaajne
promjene u objanjenju varijance emocionalnosti majke (R = 0,139). Pritom jedino prediktor internalnog branog lokusa kontrole znaajno doprinosi objanjenju
varijance majine emocionalnosti ( = -0,28, p < 0,01). Majke koje vjeruju da internalni faktori doprinose njihovu branom zadovoljstvu takoer vie prihvaaju svoju
djecu i pruaju im vie emocionalne topline i podrke. Ovim skupom prediktorskih
varijabli mogue je objasniti 14% varijance emocionalnosti majki.
72

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

Tablica 5. Rezultati hijerarhijske regresijske analize s kriterijskom varijablom Psiholoka
kontrola otac (N=102) i Psiholoka kontrola majka (N=102)
Prediktori

Psiholoka kontrola - otac

Beta
R
R

1. individualne karakteristike djeteta

Spol djeteta
-0,25**

0,06

Psiholoka kontrola - majka

Beta
R
R
-0,22*

2. individualne karakteristike roditelja (osobne determinante roditeljstva)

Psihopatoloki simptomi (in-0,23**
-0,054
0,003
0,06
deks ukupnih tekoa GSI)
3. kontekstualne determinante roditeljstva
Internalni brani lokus
-0,32**
-0,12
kontrole
Eksternalni brani lokus
-0,21*
-0,24*
kontrole
0,136** 0,20
Zadovoljstvo u braku
-0,08
0,02
Obrazovanje
-0,06
-0,08
Radni status
-0,04
-0,01

0,05
0,054**

0,10

0,071

0,17

*p < 0,05; **p < 0,01

Napomena: R = doprinos pojedine grupe prediktora objanjenoj varijanci
R = ukupni doprinos prediktora objanjenoj varijanci

U Tablici 5 rezultati hijerarhijske regresijske analize s kriterijskom varijablom

psiholoke kontrole na uzorku oeva, pokazuju znaajan doprinos spola djeteta (
= -0,25, p < 0,01), to znai da oevi u veoj mjeri psiholoki kontroliraju svoje
sinove nego keri. Psihopatoloki simptomi uvedeni u drugom koraku analize, ne
doprinose znaajno objanjenju oeve psiholoke kontrole, dok su od kontekstualnih determinantni roditeljstva (3. korak) utvreni znaajni prediktori internalnog (
= -0,32, p < 0,01) i eksternalnog branog lokusa kontrole ( = -0,21, p < 0,05). Oevi
koji vie vjeruju kako internalni i eksternalni faktori doprinose njihovu branom
zadovoljstvu, vie psiholoki kontroliraju svoju djecu. Kontekstualne determinante
roditeljstva znaajno poveavaju proporciju objanjene varijance psiholoke kontrole oeva (R = 0,136) nakon kontrole doprinosa spola djeteta i oevih psihopatolokih simptoma. Ovim skupom prediktorskih varijabli mogue je objasniti 20%
varijance psiholoke kontrole oeva.
Provedena je hijerahijska regresijska analiza s kriterijskom varijablom psiholoke kontrole i na uzorku majki (Tablica 5). Spol djeteta (uveden u 1. koraku)
doprinosi objanjenju majine psiholoke kontrole djeteta ( = -0,22, p < 0,05), to
znai da majke u veoj mjeri psiholoki kontroliraju svoje sinove nego keri. Uvoenjem varijable psihopatolokih simptoma u 2. koraku, dolo je do znaajne promjene u postotku objanjenje varijance psiholoke kontrole majke (R = 0,054).
Naime, ova varijabla znaajno doprinosi objanjenju majine psiholoke kontrole
( = -0,23, p < 0,01), to znai da majke koje imaju vei broj izraenih psihopatolokih simptoma vie psiholoki kontroliraju svoju djecu. Od kontekstualnih deter Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

73

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

Tablica 6. Rezultati hijerarhijske regresijske analize s kriterijskom varijablom Bihevioralna kontrola otac (N = 102) i Bihevioralna kontrola majka (N = 102)
Bihevioralna kontrola - otac
Bihevioralna kontrola - majka
Beta
R
R
Beta
R
R
1. individualne karakteristike djeteta
Spol djeteta
0,08
0,01
0,00
0,00
2. individualne karakteristike roditelja (osobne determinante roditeljstva)
Psihopatoloki simptomi (in0,19
0,032
0,04
0,05
0,003
0,00
deks ukupnih tekoa GSI)
3. kontekstualne determinante roditeljstva
Internalni brani lokus
0,08
0,03
kontrole
Eksternalni brani lokus
-0,27*
-0,16
kontrole
0,032
0,07
0,099
0,10
Zadovoljstvo u braku
0,09
0,11
Obrazovanje
-0,03
0,14
Radni status
-0,04
-0,16

Prediktori

*p < 0,05
Napomena: R = doprinos pojedine grupe prediktora objanjenoj varijanci
R = ukupni doprinos prediktora objanjenoj varijanci

minantni roditeljstva (3. korak) utvren je jedino znaajan doprinos eksternalnog

branog lokusa kontrole ( = -0,24, p < 0,05). Majke koje smatraju kako eksternalni
faktori doprinose njihovu branom zadovoljstvu, vie psiholoki kontroliraju svoju djecu. Ovim skupom prediktorskih varijabli mogue je objasniti 17% varijance
psiholoke kontrole majki.
Bihevioralna kontrola kao zasebna dimenzija roditeljskog ponaanja takoer
je analizirana putem hijerarhijske regresijske analize. Kao to je vidljivo iz Tablice
6, analizirane prediktorske varijable nisu znaajno doprinijele objanjenju oeve
bihevioralne kontrole. Ovim skupom prediktorskih varijabli mogue je objasniti
7% varijance bihevioralne kontrole oeva. Na uzorku majki (Tablica 6), jedino je
eksternalni brani lokus kontrole, uveden u 3. koraku, znaajno objasnio varijancu
bihevioralne kontrole majke (=-0,27, p<0,05). Majke koje vie vjeruju kako su
eksternalni faktori vani za zadovoljstvo brakom, vie bihevioralno kontroliraju
svoju djecu. Zadani skup prediktorskih varijabli objanjava 10% varijance majine
bihevioralne kontrole.
RASPRAVA
Cilj ovog istraivanja je bio provjeriti neke osobne i kontekstualne odrednice roditeljskog ponaanja oeva i majki djece rane adolescentne dobi. Najprije su provjereni efekti spola roditelja na ispitivane varijable te je utvrena razlika izmeu oeva
i majki jedino u dimenziji roditeljskog ponaanja emocionalnosti, pri emu majke
74

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

procjenjuju da prema svojoj djeci pokazuju viu razinu emocionalnosti u odnosu na

oeve. Openito, emocionalnost u odnosu dijete roditelj se oituje kroz prihvaanje, pruanje podrke, pokazivanje topline i pozitivnih emocija, a u ovom istraivanju pokazalo se kako majke vie koriste razliite oblike emocionalnog izraavanja
prema djeci u odnosu na oeve. I druga istraivanja navode veu ukljuenost majki
u odgoj djece u odnose na oeve, pogotovo kad je rije o njegovanju, brizi, toplini i
potpori (Kendler, Sham i MacLean, 1997; Wood i Repetti, 2004). I majino i oevo
roditeljsko ponaanje pridonosi djejem razvoju, a istraivanje autorice Vuli-Prtori (2002) potvruje vanost emocionalnosti kao zasebne dimenzije roditeljskog
ponaanja u psihosocijalnoj prilagodbi djece. Razliiti aspekti internaliziranih (depresivnost, anksioznost, somatizacija) i eksternaliziranih (agresivnost) problema
pokazali su se najsnanije povezani s dimenzijom emocionalnosti, tonije percepcijom odbacivanja od strane oca i majke.
Za procjenu doprinosa osobnih i kontekstualnih odrednica roditeljskog ponaanja majki i oeva koritena je hijerarhijska regresijska analiza. Provjerio se nezavisan doprinos pojedinih skupina varijabli u objanjenju zasebnih dimenzija roditeljskog ponaanja (emocionalnosti, psiholoke i bihevioralne kontrole) majki i
oeva: spola djeteta (karakteristika djeteta), izraenosti psihopatolokih simptoma
(karakteristika roditelja) te branog lokusa kontrole, zadovoljstva u braku, stupnja
obrazovanja i radnog statusa roditelja (kontekstualne odrednice roditeljstva).
Za dimenziju emocionalnost kod oeva utvren je znaajan doprinos spola djeteta i internalnog branog lokusa kontrole. Oevi iskazuju vei stupanj emocionalnosti prema svojim sinovima u odnosu na keri, odnosno poklanjaju im vie panje,
vie se brinu, uivaju u zajednikim aktivnostima sa sinovima te vie slobodnog
vremena provode s njima nego s kerima. Razliita istraivanja pokazuju kako je
spol djeteta vana odrednica roditeljskog ponaanja jer se majke i oevi uglavnom
razliito odnose prema djeci razliitog spola. Istraivanje provedeno u Hrvatskoj
(Kereste, 2002) pokazuje kako oevi i majke vie kontroliraju muku djecu nego
ensku, i psiholoki i bihevioralno, ali za razliku od podataka dobivenih u ovom
istraivanju pokazuju jednako prihvaanje muke i enske djece. Kada je rije o
djejoj percepciji roditeljskog ponaanja, istraivanja takoer pokazuju razlike u
procjenama ponaanja roditelja prema djeci razliitog spola u dimenzijama psiholoke i bihevioralne kontrole, ali ne i emocionalnosti. Odnosno, autorica Macuka
(2007) je u svom istraivanju utvrdila kako se djeaci i djevojice ne razlikuju u
procjenama emocionalnosti oeva i majki, ali razlike postoje u procjenama psiholoke i bihevioralne kontrole (djeaci doivljavaju vie psiholoke kontrole od
oca i majke u odnosu na djevojice, a s druge strane djevojice doivljavaju vie
bihevioralne kontrole od oca i majke u odnosu na djeake). U ovom je istraivanju
utvreno kako majke vie koriste razliite aspekte emocionalnog izraavanja u odnosu s djecom, ali kad je rije o spolu djeteta, oevi pridaju vie emocionalne panje
sinovima nego kerima. Moe se pretpostaviti da je to odraz jo uvijek tradicionalnog shvaanja roditeljstva u nas prema kojem kada je rije o emocionalnosti, majke
Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

75

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

jo uvijek imaju veu ulogu u toj domeni, a oevi pritom vie preferiraju bliskost
sa sinovima nego kerima. Od kontekstualnih determinanti roditeljstva u predikciji emocionalnosti kao zasebnoj dimenziji roditeljskog ponaanja oeva i majki
jedino varijabla internalnog branog lokusa kontrole znaajno doprinosi objanjenju dimenzije emocionalnosti. Utvreno je kako oevi i majke koji vie vjeruju da
internalni faktori doprinose njihovu branom zadovoljstvu vie prihvaaju djecu i
pruaju im vie podrke. Ovaj podatak nam govori kako su internalne atribucije za
dogaaje u braku prediktive za emocionalnu dostupnost roditelja djetetu. Istraivanja o atribucijama u branom odnosu pokazuju kako atribucije branih partnera
za dogaaje u braku imaju utjecaj i na zadovoljstvo brakom (Myers i Booth, 1999;
Camp i Ganong, 1997; Bradbury i Finchman, 1990), odnosno u situacijama kada
su brani partneri zadovoljni odnosom to ee pripisuju internalnim faktorima, a
u situacijama kada su nezadovoljni, eksternalnim faktorima. Brano zadovoljstvo
se pokazalo prediktivnim u istraivanjima o kvaliteti privrenosti djeteta s roditeljem (Cummings, Davies i Campbell, 2000), te autor Belsky (1984) navodi kako je
brana kvaliteta jedan od najkonzistentnijih snanih prediktora oeve ukljuenosti
u odgoj (Belsky, 1984). S druge strane, nezadovoljstvo brakom i brani konflikti
nepovoljno djeluju na roditeljsko ponaanje. Istraivanje Erela i Burmana (1995)
pokazuje da roditelji koji procjenjuju svoj brak izrazito konfliktnim, ee koriste
nekonzistentne strategije discipliniranja djece, izraavaju vie neprijateljstva, emocionalno su udaljeniji i neosjetljivi na potrebe djece, u odnosu na roditelje koji ne
doivljavaju svoj brak konfliktnim. Zakljuno, dobiveni podaci pokazuju kako je
spol djeteta vana odrednica oevog emocionalnog odnosa s djecom, a internalni
brani lokus kontrole pokazao se znaajnom pozitivnom odrednicom i oeva i majina emocionalnog odnosa s djecom.
Hijerarhijska regresijska analiza za dimenziju psiholoka kontrola kod oeva
pokazuje znaajan doprinos varijabli spola djeteta, internalnog i eksternalnog branog lokusa kontrole, a kod majki je utvren znaajan doprinos spola djeteta, izraenosti psihopatolokih simptoma te eksternalnog branog lokusa kontrole. Dobiveni
rezultati pokazuju kako oevi u veoj mjeri psiholoki kontroliraju svoje sinove
nego keri, te kako oevi koji vie vjeruju kako internalni i eksternalni faktori doprinose njihovu branom zadovoljstvu, vie psiholoki kontroliraju svoju djecu. I kod
majki se pokazalo da one vie psiholoki kontroliraju sinove nego keri, te da one
majke koje imaju vie izraenih psihopatolokih simptoma vie psiholoki kontroliraju svoju djecu. Takoer majke koje smatraju kako eksternalni faktori doprinose
njihovu branom zadovoljstvu, vie psiholoki kontroliraju svoju djecu. Openito,
psiholoka kontrola djetetova ponaanja od strane roditelja ukljuuje prisiljavanje,
umanjivanje vanosti samostalnog donoenja odluka i emocionalno manipuliranje
djetetom. Istraivanja pokazuju kako je ona najznaajniji prediktor razliitih djejih
problema prilagodbe (Barber, 1996; Pettit, Laird, Dodge, Bates i Criss, 2001; Macuka, 2007). Od kontekstualnih odrednica roditeljstva na uzorku oeva varijable branog lokusa kontrole pokazuju kontradiktorne zakljuke, odnosno i eksternalni i internalni lokus kontrole doprinosi koritenju poveanog psiholokog nadzora djeteta.
76

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

Na uzorku majki utvreni su negativni efekti pripisivanja eksternalnih atribucija

dogaajima u braku na odnos s djecom. Preciznije te majke vie psiholoki kontroliraju svoju djecu. U uzorku majki izraenost psihopatolokih simptoma pokazala
se prediktivnom za vee psiholoko kontroliranje djetetova ponaanja. Istraivanja
potvruju kako je postojanje psihopatolokih simptoma roditelja potencijalni rizini
imbenik za upotrebu neadekvatnih roditeljskih postupaka, poput poveanog psiholokog nadzora djeteta (Belsky, 1984; Zaenah, Boris i Larrieu, 1997).
Hijerarhijska regresijska analiza za dimenziju bihevioralna kontrola ne pokazuje znaajan doprinos osobnih i kontekstualnih varijabli na uzorku oeva, a na
uzorku majki je utvren jedino doprinos kontekstualne varijable eksternalnog
branog lokusa kontrole. Majke koje vie vjeruju kako su eksternalni faktori vani
u definiranju branog zadovoljstva, vie bihevioralno kontroliraju svoju djecu. Bihevioralnu kontrolu roditelji koriste da bi regulirali djetetove nepoeljne oblike ponaanja. Istraivanja upuuju na vanost koritenja bihevioralne kontrole djetetova
ponaanja za prevenciju eksternaliziranih problema kod djece, jer se pokazalo da
manjak bihevioralne kontrole pogoduje razvoju agresivnog i delinkventnog ponaanja kod djece (Patterson, 1982; Barber, Olsen i Shagle, 1994; Barber, 1996; Macuka,
2007). Eksternalni brani lokus kontrole je u uzorku majki prediktivan za obje vrste
kontrole djeteta: pozitivne (bihevioralne) i negativne (psiholoke) te ne potvruje
postavljenu hipotezu ovog istraivanja kako e eksternalno vjerovanje o kontroli
branog funkcioniranja biti povezano samo s psiholokim kontroliranjem djeteta.
Brani lokus kontrole nije, sukladno postavljenim hipotezama ovog istraivanja,
pokazao jednoznane rezultate te dobiveni rezultati ne omoguuju donoenje razumljivih jednoznanih zakljuaka o utjecaju branog lokusa kontrole na roditeljsko
ponaanje. Vjerojatno bi bolja operacionalizacija varijabli koje se odnose na brani
odnos u buduim istraivanjima pridonijela jasnijoj interpretaciji rezultata.
Dobivena prediktivnost osobnih i kontekstualnih odrednica u objanjenju zasebnih dimenzija roditeljskog ponaanja majki i oeva pokazuje vanost spola djeteta i branog lokusa kontrole u objanjenju oeva roditeljskog ponaanja, te spola
djeteta, branog lokusa kontrole i izraenosti psihopatolokih simptoma u predikciji
majina roditeljskog ponaanja. Objanjeni postoci varijance roditeljskog ponaanja kada se uzmu u obzir svi osobni i kontekstualni faktori te spol djeteta kreu se u
rasponu od 7 do 23% za roditeljsko ponaanje oeva, te od 10 do 17% za roditeljsko
ponaanje majki. U ovom istraivanju nisu se pokazale prediktivne za roditeljsko
ponaanje majki i oeva varijable socioekonomskog statusa (obrazovanje roditelja,
radni status) usprkos postavljenim hipotezama o njihovu pozitivnom utjecaju. Treba
napomenuti da je veina roditelja koja je sudjelovala u istraivanju srednjokolskog
obrazovanja (ukupno 65% oeva i 71% majki) i u radnom odnosu (80% oeva i 76%
majki). Vei uzorak roditelja s relativno podjednakim brojem roditelja razliitog
stupnja obrazovanja moda bi dao jasniju sliku utjecaja obrazovanja na roditeljsko
ponaanje. Kada je rije o radnom statusu, moda bi stavovi koje roditelji imaju o
vlastitom zaposlenju, tj. procjene zadovoljstva vlastitim poslom ili procjene stre Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

77

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

snosti radnih zadataka imale veu prediktivnu vrijednost za roditeljske postupke od

samog podatka o zaposlenosti ili nezaposlenosti roditelja.
Istraivanje roditeljstva predstavlja jako sloeno podruje jer odnos roditelja i
djeteta karakterizira dinaminost i viestruka determiniranost te recipronost. Rezultati ovog istraivanja djelomino rasvjetljavaju sloenu sliku determinanti roditeljstva i zasigurno je potrebna daljnja provjera postojeih integrativnih teorijskih modela (Belsky, 1984; Martin i Colbert, 1997; van Bakel i Riksen-Waldraven,
2002) koji meu razliitim determinantama roditeljskog ponaanja (a koje nisu provjeravane u ovom istraivanju), navode i razvojnu povijest roditelja, njihovo znanje
o djejem razvoju, znanje o utjecaju roditeljskih postupaka na djeji razvoj, prilagodbu na djetetove razvojne promjene te znaajke djeteta (temperament, dob, sposobnosti). Korisnost ovakvih istraivanja je u otkrivanju nekih varijabli koje znatno
utjeu na odnos roditelja i djeteta, a mogu ostati nezamijeene u jednostavnijim
nacrtima istraivanja koja mjere samo roditeljsko ponaanje i ishode, tj. posljedice
roditeljskog ponaanja za djeji razvoj. Treba jo naglasiti da je uzorak roditelja
koji su sudjelovali u ovom istraivanju selekcioniran, u smislu onih roditelja koji
su eljeli sudjelovati u istraivanju. To je jo jedan metodoloki nedostatak istraivanja u podruju roditeljstva koji je jako teko zaobii. Meutim, dobiveni rezultati
mogu biti korisne smjernice za daljnja istraivanja u ovom podruju jer pokazuju
kako je vano promatrati i utjecaje na roditeljsko ponaanje, a ne samo posljedice
roditeljskog ponaanja za djeji razvoj kako bi odnos roditelja i djeteta bio jasniji.
LITERATURA
Barber, B.K. (1996). Parental psychological control: Revisiting a neglected construct. Child
Development, 67, 3296-3319.
Barber, B.K. (1998). Interparental conflict styles and youth problem behaviors: A two-sample replication study. Journal of Marriage and the Family, 60, 119-132.
Barber, B.K., Olsen, J.E., Shagle, S.C. (1994). Associations between parental psychological
and behavioral control and youth internalized and externalized behaviors. Child Development, 65, 1120-1136.
Belsky, J. (1984). The determinants of parenting: A process model. Child Development, 55,
83-96.
Bradbury, T.N., Fincham, F.D. (1990). Attributions in marriage: Review and critique.
Psychological Bulletin, 107, 3-33.
Bronfennbrener, U. (1979). Toward an experimental ecology of human development. American Psychologist, 32, 513-531.
Camp., P.L.; Ganong, L.H. (1997). Locus of control and marital satisfaction in long-term
marriages. Families in Society, The Journal of Contemporary Human Services, 78, 624631.
Carr, A. (1999). Child and Adolescent Clinical Psychology, a Contextual Approach. Routledge, London and New York.

78

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

Collins, W.A., Russell, G. (1991). Mother-child and father-child relationships in middle
childhood and adolescence: A development anaylsis. Developmental Review, 11, 99136.
Cummings, E.M., Davies, P.T., Campbell, S.B. (2000). Developmental Psychopathology
and Family Process, Theory, Research and Clinical Implications. New York, London:
The Guilford Press.
Darling, N., Steinberg, L. (1993), Parenting style as context: An integrative model. Psychological Bulletin, 113, 487-496.
Derogatis, L.R. (1993). Brief Symptom Inventory (BSI) - Administration, scoring and procedures manual, Minneapolis: NCS Pearson, Inc.
Erel, O., Burman, B. (1995.). Interrelation of marital relations and parent-child relations: A
meta-analytic review. Psychological Bulletin, 188, 108-132.
Glavak, R., Kuterovac Jagodi, G., Sakoman, S. (2003). Perceived parental acceptancerejection, family-related factors and socio-economic status of families of adolescent
heroin addicts. Croatian Medical Journal, 44, 199-206.
Gray, M.R., Steinberg, L. (1999). Unpacking authoritative parenting: Reassessing a multidimensional construct. Journal of Marriage and the Family, 61, 574-587.
Hoffman, L.W., Youngblade, L.M. (1999). Mother at work: Effects on childrens well-being.
New York: Cambridge University Press.
Katz, L.F., Gottman, J.M. (1996). Spillover effects of marital conflict: In search of parenting
and copareting mechanisms. New Directions in Child Development, 74, 57-76.
Kendler, K.S., Sham, P.C., MacLean, C.J. (1997). The determinants of parenting: an epidemiological, multi-informant, retrospective study. Psychological Medicine, 27, 549-563.
Kereste, G. (1999). Agresivno i prosocijalno ponaanje kolske djece u kontekstu ratnih
zbivanja: provjera posredujueg utjecaja roditeljskog ponaanja. Doktorska disertacija, Zagreb: Filozofski fakultet.
Kereste, G. (2002). Djeje agresivno i prosocijalno ponaanje u kontekstu rata. Naklada
Slap: Jastrebarsko.
Kosterman, R., Haggerty, K.P., Spoth, R., Redmond, C. (2004). Unique influence of mothers
and fathers on their childrens antisocial behavior. Journal of Marriage and Family, 66,
762-778.
Kuterovac-Jagodi, G., Kereste, G. (1997). Perception of parental acceptance-rejection and
some personality variables in young adults. Drutvena istraivanja, 6, 477-491.
Macuka, I. (2006). Skala branog lokusa kontrole. U: ubela-Adori i sur. (ur.). Zbirka psihologijskih skala i upitnika, 3, (str. 7-14), Zadar: Sveuilite u Zadru.
Macuka, I. (2007). Uloga determinanti roditeljskog ponaanja u objanjenju internaliziranih i eksternaliziranih problema u djece. Magistarski rad, Zagreb: Filozofski fakultet.
Martin, C.A., Colbert, K.K. (1997). Parenting A Life Span Perspective. New York:
McGraw-Hill.
Miller, P.C., Lefcourt, H.M., Ware, E.E. (1983). The construction and development of the
Miller Marital Locus of Control Scale. Canadian Journal of Behavioural Science, 15,
266-279.
Myers, S.M., Booth, A. (1999). Marital strains and marital quality: The role of high and low
locus of control. Journal of Marriage and the Family, 61, 423-436.
Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

79

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

Obradovi, J., udina-Obradovi, M. (2004). Brana kvaliteta i brano okruenje. U: Kaliterna, aki (ur.). Hrvatsko drutvo danas: Psihosocijalni procesi, 35-57.
Patterson, G.R. (1982). Coercive Family Process. Eugene: Castalia.
Pettit, G.S., Laird, R.D., Dodge, K.A., Bates, J.E., Criss, M.M. (2001). Antecedents and
behavior-problem outcomes of parental monitoring and psychological control in early
adolescence. Child Development, 72, 583-598.
Rohner, R.P. (1999). Acceptance and rejection. U Levinson D., Ponzetti J., Jorgensen P.
(eds.), Encyclopedia of Human Emotions, 1, 6-14, New York: Macmillian Reference.
Silk, J.S., Morris, A.S., Kanaya, T., Steinberg, L. (2003). Psychological control and autonomy granting: Opposite ends of a continuum or distinct constructs? Journal of Research on Adolescence, 13, 113-128.
Stolz, H.E., Barber, B.K. (2005). Toward disentangling fathering and mothering: An assessment of relative importance. Journal of Marriage and Family, 67, 1076-1092.
Teerikangas, O.M., Aronen, E.T., Martin, R.P., Huttunen, A.O. (1998). Effects of infant temperament and early intervention on the psychiatric symptoms of adolescents. Journal of
the American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 37, 1070-1076.
van Bakel, H.J.A., Riksen-Waldraven, J.M. (2002). Parenting and development of oneyear
olds: Links with parental, contextual and child characteristics. Child Development, 73,
256-273.
van Ijzendoorn, M.H. (1995). Adult attachment representations, parental responsiveness, and
infant attachment: A meta-analysis on the predictive validity of the Adult Attachment
Interview. Psychological Bulletin, 117, 387-403.
Vuli-Prtori, A. (2002). Obiteljske interakcije i psihopatoloki simptomi u djece i adolescenata. Suvremena psihologija, 5, 31-51.
Wood, J.J., Repetti, R. (2004). What gets dad involved? A longitudinal study of change in
parental caregiving involvement. Journal of Family Psychology, 18, 237-249.
Zaenah, C.H., Boris, N.W., Larrieu, J.A. (1997). Infant development and developmental
risk: A review of the past 10 years. Journal of American Academy of Child and Adolescent Psychiatry, 36, 165-178.

PERSONAL AND CONTEXTUAL DETERMINANTS

OF PARENTING
Summary
Although research of parenting shows that parental behaviour affects childrens
development, very few investigations have examined what determines the parental
behaviour of mothers and fathers. This study examines the contribution of some personal (parental psychopathological symptoms), gender of the child (child characteristics) and contextual determinants of parental behaviour of both mothers and fathers
(marital locus of control, marriage satisfaction, education level and employment status

80

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

SUVREMENA PSIHOLOGIJA 13 (2010), 1, 63-81

of parents) in explaining some specific dimensions of parental behaviour (e.g. emotionality, psychological control and behavioural control). The investigation included 204
parents (102 mothers and 102 fathers). The results of this study showed the importance
of the childs gender and marital locus of control in explaining fathers parental behaviour and childs gender, marital locus of control and psychopathological symptoms
in explaining the mothers parental behaviour.
Key words: personal and contextual determinants of parenting, dimensions of parenting (emotionality, psychological and behaviour control), parents.

Primljeno: 02. 03. 2010.

Naklada Slap, 2010. Sva prava pridrana.

81