Professional Documents
Culture Documents
Bel Huks Bell Hooks Feministička Teorija Od Margine Ka Centru
Bel Huks Bell Hooks Feministička Teorija Od Margine Ka Centru
Od margine ka centru
bel huks
Naslov originala:
bell hooks
Feminist Theory
From Margin to Center
South End Press, 1984
Sadraj
Predgovor...5
1. CRNKINJE: OBLIKOVANJE FEMINISTIKE TEORIJE...6
2. FEMINIZAM: POKRET ZA OKONANJE SEKSISTIKE OPRESIJE...17
3. ZNAAJ FEMINISTIKOG POKRETA...28
4. SESTRINSTVO: POLITIKA SOLIDARNOST MEU ENAMA...34
5. MUKARCI: SABORCI...51
6. DRUGAIJI POGLED NA MO...62
7. PREISPITIVANJE PRIRODE RADA...70
8. OBRAZOVANJE ENA: FEMINISTIKA AGENDA...78
9. FEMINISTIKI POKRET ZA OKONANJE NASILJA...84
10. REVOLUCIONARNO RODITELJSTVO...94
11. OKONANJE SEKSUALNE POTLAENOSTI ENA...104
12. FEMINISTIKA REVOLUCIJA: RAZVITAK KROZ BORBU...112
Zahvalnice
Mali broj ena je imao sree da ivi i radi meu enama i mukarcima koje/i su
aktivne/i u feministikom pokretu. Mnoge od nas ive u okruenju u kom moramo da
se ukljuimo u feministiku borbu sasvim same, tek povremeno sa podrkom i
afirmacijom. Knjigu Zar ja nisam ena: crnkinje i feminizam*, radila sam u izolaciji.
Nadala sam se da e me objavljivanje ovog rada pribliiti feministikim
aktivistkinjama, a posebno crnkinjama. Ironino, neke od najpriznatijih crnkinja
aktivnih u enskom pokretu su surovo odbacile i knjigu i mene. Iako sam oekivala
ozbiljnu i rigoroznu kritiku, nisam bila pripremljena za netrpeljivost i prezir koje su
pokazale ene koje ni tada nisam, a ni sada ne smatram neprijateljicama. Uprkos
takvoj reakciji, zajednika nam je trajna posveenost feministikoj borbi. Za mene
ona ne znai da sve moramo sagledavati feminizam iz iste perspektive. To znai da
imamo osnovu za komunikaciju, a da bi na politiki angaman trebalo da nas
dovede do razgovora i zajednike borbe. Na alost, esto je lake ignorisati,
prenebregnuti, odbiti ili ak povreivati, nego se sukobiti na konstruktivan nain.
Lako bi me ophrvali razoaranje i rezignacija da na knjigu nije bilo neobino
pozitivnih reakcija crnkinja koje su oseale da ih je ona naterala ili da ponovo
promisle ili da se po prvi put zamisle nad uticajem seksizma na nae ivote i nad
znaajem feministikog pokreta. Zahvaljujui njima i mnogim drugim enama i
mukarcima ova knjiga nije pisana u izolaciji. Posebno sam zahvalna za brigu i
panju koje su mi ukazale mlae sestre, Valerija i Gvenda, moja prijateljica i kamarad
Beverli, moj saputnik Nejt i izdavaka kua South End Press. Takva podrka podstie
moju posveenost feministikoj politici i verovanje da se vrednost feministike pisane
rei ne uspostavlja samo po tome kako je prihvaena u aktivistikim krugovima, ve i
po tome koliko u feminizam uvodi mukarce i ene koji su izvan njega.
Predgovor
Biti na margini znai biti deo celine ali izvan glavnog tela. eleznike ine su nas,
crne Amerikance u malom gradu u Kentakiju, svakodnevno podseale na sopstvenu
marginalnost. Sa druge strane ina nalazile su se poploane ulice, radnje u koje
nismo mogli da uemo, restorani u kojima nismo mogli da obedujemo i ljudi koje
nismo smeli da gledamo direktno u oi. Sa druge strane ina se nalazio svet u kome
smo mogli da radimo kao sluavke, domari, prostitutke sve dok smo bili u neijoj
slubi. U taj svet smo mogli da uemo, ali ne i da ivimo u njemu. Uvek smo morali
da se vratimo na marginu, preemo ine i vratimo se u kolibe i naputene kue na
ivici grada.
Postojali su zakoni koji su jamili na povratak. Ne vratiti se, znailo je rizikovati da
bude kanjen. Nain naeg ivota na ivici uslovio je jedan poseban nain
posmatranja stvarnosti. Gledali smo i spolja ka unutra i iznutra ka spolja.
Usredreivali smo se i na centar i na marginu. Razumeli smo i jedno i drugo. Ovaj
modus vienja podseao nas je na postojanje celog univerzuma, glavnog tela
sastavljenog i od margine i od centra. Na opstanak zavisio je od stalnog javnog
osveivanja tog razdvajanja margine i centra, kao i stalnog linog prihvatanja
injenice da smo mi neophodan, vitalni deo celine.
Taj oseaj celovitosti, ucrtan u nau svest ustrojstvom naeg svakodnevnog ivota,
dao nam je jedno suprotstavljeno vienje sveta onakvo kakvo nai opresori nisu
imali; ono nas je odralo, pomoglo u naoj borbi da prevaziemo oaj i siromatvo i
osnailo na oseaj sopstva i solidarnosti.
Moj stav u toku pisanja Feministike teorije od margine ka centru odlikuje spremnost
da istraim sve mogunosti. Veliki deo feministike teorije razvile su privilegovane
ene koje ive unutar centra i ije vienje stvarnosti retko ukljuuje znanje i svest o
ivotima ena i mukaraca koji ive na margini. Kao posledica toga, feministika
teorija gubi celovitost, nedostaje joj obuhvatna analiza koja ukljuuje ceo niz ljudskih
iskustava. Iako su feministike teoretiarke svesne potrebe da se razviju ideje i
analize koje ukljuuju razliita iskustva i slue da unifikuju pre nego da polarizuju,
takve teorije su sloene i formiraju se polako. One koje su u najveoj meri
vizionarske doi e od osoba koje poznaju i marginu i centar.
Nedostatak materijala koji su pisale crne autorke i o crnim enama motivisao me je
da ponem da istraujem i piem knjigu Zar ja nisam ena: crnkinje i feminizam.
Odsustvo feministike teorije koja se bavi i marginom i centrom navelo me je na
pisanje knjige koja je pred vama. U stranicama koje slede, istraujem ogranienja
razliitih aspekata feministike teorije i prakse i predlaem nove pravce. Pokuala
sam da izbegnem ponavljanje ideja koje su poznate i o kojima se raspravlja, a da se
umesto toga koncentriem na istraivanje drugih pitanja ili novih perspektiva. Zato su
neka poglavlja duga, a neka kraa, ali ni jedna ni druga nisu zamiljena kao
obuhvatna analiza. Moj rad vodi ubeenje da feminizam mora da postane u masi
baziran politiki pokret da bi mogao da ima revolucionaran, transformatorski uticaj na
drutvo.
1.
CRNKINJE:
OBLIKOVANJE FEMINISTIKE TEORIJE
drugih ena. Znaajan broj ena brinuo je o ekonomskom opstanku, etnikoj i rasnoj
diskriminaciji itd. Kada je Fridanova napisala delo 'Mistika enstvenosti', vie od
jedne treine ena nalazilo se na tritu rada. Iako je mnogo ena eznulo za ulogom
domaice, samo su one sa slobodnim vremenom i novcem mogle da svoj identitet
oblikuju po modelu ove knjige. To su bile ene kojima su, po reima autorke,
'najnapredniji mislioci naeg vremena savetovali da svoj ivot provedu kao Nora,
snagom viktorijanskih predrasuda osuene na ivot u kui za lutke'.***
ini se da se Fridanova od najranijih radova ne pita da li je borba belih, fakultetski
obrazovanih domaica adekvatna referentna taka u odnosu na koju je mogue
meriti uticaj seksizma i seksistike opresije na ivote ena u amerikom drutvu. Ona
takoe nimalo ne izlazi van svog ivotnog iskustva radi sticanja ire perspektive o
ivotima ena u Americi. Ovo ne kaem da bih diskreditovala njen rad. On je i dalje
koristan kao promiljanje uticaja seksistike diskriminacije na odreenu grupu ena.
Sa druge strane, njen rad moe da se posmatra i kao studija narcizma, neosetljivosti,
sentimentalnosti i samoivosti koja svoj vrhunac ispoljava u poglavlju 'Progresivna
dehumanizacija', kada Fridanova pravi poreenje psiholokih efekata izolacije na
bele domaice i uticaja samice na linost zatvorenika u nacistikim koncentracionim
logorima.***
Fridanova je oblikovala savremenu feministiku teoriju. Jednodimenzionalna
perspektiva enske realnosti izneta u njenom delu tako je postala odrednica
savremenog feministikog pokreta. Bele ene koje danas dominiraju feministikim
diskursom, kao i Fridanova pre njih, retko se pitaju da li njihova perspektiva u odnosu
na ensku realnost odgovara proivljenim iskustvima ena kao kolektiviteta. Takoe,
nisu svesne do koje mere njihova perspektiva odraava rasne i klasne pristrasnosti,
mada je ta svest porasla tokom proteklih godina. Pisana re belih feministkinja odie
rasizmom, osnauje supremaciju belaca i negira mogunost politikog povezivanja
ena van etnikih i rasnih linija razdvajanja. Zbog toga to su feministkinje u prolosti
odbile da usredsrede panju i otpor na rasnu hijerarhiju, veza izmeu rase i klase je
potisnuta. Ipak, klasnu strukturu amerikog drutva oblikovala je rasna politika
belake supremacije i samo analizom rasizma i njegove funkcije u kapitalistikom
drutvu moemo doi do temeljnog razumevanja klasnih odnosa. Klasna borba je
neraskidivo povezana sa borbom protiv rasizma. Rita Mej Braun u jednom od svojih
ranih eseja 'Poslednja kap'****, ohrabrujui ene da istrae pune implikacije klase,
objanjava:
Klasa je mnogo vie od Marksove definicije odnosa prema sredstvima
proizvodnje. Klasa ukljuuje vae ponaanje, vae osnovne pretpostavke o
ivotu. Vae iskustvo (uslovljeno pripadanjem odreenoj klasi) opravdava ove
pretpostavke, nain na koji vas ue da se ponaate, ta oekujete od sebe i
od drugih, va koncept budunosti, nain na koji probleme razumete i
reavate, nain na koji mislite, oseate, delate. ene koje pripadaju srednjoj
klasi odbijaju da prepoznaju ove obrasce ponaanja, iako mogu da budu
*
Misli se na Ibzenovu dramu Lutkina kua, poznatu i kao Nora, prim. prev.
Iako je enska mistinost kritikovana i ak napadana sa raznih frontova, jo jednom podseam na ovo delo,
jer odreene predrasude o drutvenom statusu ena koje se prvi put pojavljuju ovde, i dalje oblikuju smisao i
pravac feministikog pokreta. Prim. aut.
***
Fridan, p. 32
****
Rita Mae Brown: The Last Straw u Class and Feminism, str. 15
**
izmeu tlaitelja i potlaenog. Mnoge ene u naem drutvu imaju izbore (ma koliko
oni neadekvatni bili), tako da rei poput "eksploatacija" i "diskriminacija" adekvatnije
opisuju situaciju ena kao kolektiviteta u Americi. Mnoge ene se ne pridruuju
organizovanom otporu upravo iz razloga to za njih seksizam nije znaio apsolutni
nedostatak izbora. Mogu biti svesne da su diskriminisane na osnovu pola ali to ne
izjednaavaju sa opresijom. U kapitalizmu, partijarhat je strukturiran tako to
ograniava ene u nekim podrujima dok su druge sfere dozvoljene bez ogranienja.
Odsustvo ekstremnih ogranienja mnoge ene navodi na to da ignoriu podruja u
kojima su eksploatisane ili diskriminisane, a moe ih navesti i na pomisao da ene
uopte nisu potlaene.
U Americi postoje potlaene ene, i o tome je svrsishodno i potrebno razgovarati.
Francuska femnistkinja Kristin Delfi u svom eseju "Za materijalistiki feminizam"*
insistira da je korienje termina opresija znaajno jer feministiku borbu smeta u
radikalni politiki okvir:
Ponovno raanje feminizma koincidira sa upotrebom termina "opresija".
Vladajua ideologija tj. opte miljenje i svakodnevni govor ne barataju
izrazom "opresija" ve "enska situacija". Ono nas upuuje na naturalistiko
objanjenje: na prirodne uslovljenosti, spoljanju realnost koja je van dohvata i
nepodlona ljudskoj intervenciji. Izraz "opresija" sa druge strane upuuje na
izbor, objanjenje, situaciju koja je politika. "Opresija" i "drutvena opresija"
jesu shodno tome sinonimi, drugim reima, drutvena opresija je zapravo
pleonazam: odrednica o politikom poreklu tj. drutvu je sastavni deo
koncepta opresije.
Feministiko naglaavanje "zajednike opresije" u Americi je bilo manje strategija za
politizaciju a vie prisvajanjeradikalnog politikog renika od strane konzervativnih i
liberalnih ena; time je prikriveno do koje mere su oblikovale pokret tako da se bavi
razmatranjem i promovisanjem njihovih klasnih interesa.
Iako je potreba za jedinstvom i uivljavanjem, koja je leala u osnovi ideje o
zajednikoj potlaenosti, bila usmerena da se izgradi solidarnost, slogani kao to je
"potlaene, organizujte sei" postali su izgovor za mnoge privilegovane ene da
zanemare razlike izmeu svog i drutvenog statusa velikog broja ena. Belkinje,
pripadnice srednje klase, definisale su svoje interese kao primarni fokus
feministikog pokreta i uspostavile retoriku zajednitva koja je njihovu situaciju
poistovetila sa "opresijom" zahvaljujui privilegiji pripadanja odreenoj rasi i klasi, kao
i odsustvu brojnih ogranienja koja su prisutna u ivotima ena radnike klase. Ko je
imao pravo da trai izmenu u baratanju pojmovima? Koja druga grupa ena u Americi
je imala isti pristup univerzitetima, izdavakim kuama, masovnim medijima i novcu?
Da su crnkinje, pripadnice srednje klase, osnovale pokret u kom bi sebe oznaile kao
'potlaene" niko ih ne bi shvatio ozbiljno. Da su pokrenule javne forume i drale
govore o svojoj "potlaenosti", kritikovali bi ih i napadali sa svih strana. To se nije
dogodilo belim buroaskim feministkinjama koje su se obraale iroj publici, slinoj
sebi, koja je i sama nastojala da izmeni svoju sudbinu. Izolacija od drugih ena koje
ne pripadaju istoj rasi i klasi prouzrokovala je odsustvo komparativnog principa koji bi
testirao pretpostavku o zajednikoj potlaenosti.
*
Christine Delphy: " For a Materialist Feminism", str. 211. Opirnija rasprava se moe nai u zbirci eseja Close
to Home, prim. aut.
10
11
Susan Griffin: The Way of All Ideology , u Signs, proleni broj 1982. str 648
12
Anita Cornwall: Three for the Price of One: Notes from a Gay Black Feminist, u Lavander Culture, str 471.
13
suoavanja sa rasizmom bio jedan od glavnih razloga to je veliki broj crnkinja odbio
da se pridrui pokretu." Panja koja se odnedavno posveuje pitanju rasizma
izrodila je novi diskurs ali nije imala previe uticaja na promenu ponaanja belih
feministkinja prema crnkinjama. Belkinje koje su zauzete objavljivanjem tekstova i
knjiga o "oduavanju od rasizma" esto zadravaju paternalistiki i snishodljiv stav
prema crnkinjama. To ne udi s obzirom na to da je njihov diskurs usmeren ka beloj
publici a fokus samo na promeni stavova umesto na sagledavanju rasizma u
istorijskom i politikom kontekstu. Mi smo "objekti" njihovog privilegovanog diskursa
koji se bavi rasom. Kao "objekti" ostajemo neravnopravne i inferiorne. Iako ih rasizam
moda istinski zabrinjava, njihova metodologija sugerie da se nisu oslobodile
paternalizma svojstvenog beloj ideologiji nadmoi. Neke od ovih ena se postavljaju
kao "autoriteti" koji treba da posreduju izmeu belkinja koje su rasistkinje (one,
naravno, sebe doivljavaju kao osveene u pogledu sopstvenog rasizma) i besnih
crnkinja za koje se veruje da ne mogu da racionalno rasuuju. Naravno, sistem
rasizma, klasizma i obrazovnog elitizma mora da ostane netaknut kako bi one
zadrale pozicije autoriteta.
Kada sam 1981. krenula na postdiplomski kurs feministike teorije dat mi je spisak
literature koji je obuhvatao radove belih ena i mukaraca i jednog crnca ali bez
ijednog teksta ije bi autorke ili tema bile Crnkinje, Indijanke, Azijatkinje ili ene
hispano porekla. Kada sam kritikovala takav previd, na mene su belkinje usmerile
takav bes i netrpeljivost da mi je bilo teko da nastavim da pohaam ovaj kurs. Posle
moje primedbe da je svrha tog kolektivnog besa bila da se stvori atmosfera u kojoj bi
mi bilo psiholoki neizdrivo da diskutujem na asovima ili ak da ne prisustvujem,
rekle su mi da one nisu besne. Ja sam bila ta koja je besna. Nekoliko nedelja nakon
zavretka kursa, dobila sam otvoreno pismo jedne od belih studentkinja u kome je
priznala svoj bes i izrazila aljenje to me je napadala. Napisala je:
Nisam te poznavala. Za mene si ti bila crnkinja. Vremenom sam primetila da
uvek ja odgovaram na ono to kae. Obino sam tvrdila neto suprotno. Ne
samo u raspravama na temu rasizma. Mislim da je moja skrivena logika bila
ta, da ukoliko dokaem da grei u pogledu jedne stvari, moda u svemu
grei.
A u drugom pasusu:
Rekla sam na jednom asu kako smatram da su neki ljudi manje osujeeni
Platonovom slikom sveta, nego drugi. Rekla sam da smo mi, posle petnaest
godina kolovanja (zahvaljujui ljubaznosti vladajue klase), verovatno vie
oteeni nego oni ija startna pozicija nije bila tako blizu "srcu udovita".
Moja drugarica iz razreda, nekad bliska prijateljica, sestra i koleginica od tada
vie nije govorila sa mnom. Mislim da joj je injenica to ne moemo da
budemo adekvatne glasnogovornice svih ena usadila strah za doivljaj
sopstvene vrednosti i njenu doktorsku tezu.
U mnogim situacijama kada su bele feministkinje agresivno napadale pojedine
crnkinje, imale su doivljaj da su one napadnute, da su rtve. Tokom zategnute
diskusije sa jednom belom studentkinjom u rasno meovitoj grupi koju sam
organizovala, rekla je da je ula kako sam "obrisala pod" ljudima sa kursa
feministike teorije i da se plai da ne "obriem pod" njome. Podsetila sam je da sam
14
samo pojedinka koja se obraa veoj grupi besnih, agresivnih ljudi i da je teko rei
da dominiram situacijom. Ona koja je napustila as sva u suzama sam bila ja, a ne
neko od nih kojima sam navodno "obrisala pod".
Rasistiki stereotipi o snanim, nadljudskim crnkinjama jesu operativni mitovi u
glavama mnogih belkinja, i oni im daju opravdanje da potpuno ignoriu obim
viktimizacije crnkinja u naem drutvu i potencijalnu ulogu belih ena u odravanju i
perpetuiranju te viktimizacije. U autobiografskom delu Pentimento, Lilian Helman
pie: "Tokom ivota, od od samog roenja, morala sam da sluam crnkinje, za kojima
sam eznula i koje sam mrzela, sujeverno se plaei kad retko kad ne izvrim ono
to mi je nareeno." Crnkinje koje Helmanova opisuje radile su u njenom
domainstvu kao kune pomonice i nikad nisu imale status ravnopravnih osoba.
ak i kao dete, ona je bila u dominantnoj poziciji dok su one pitale, savetovale ili je
usmeravale to su bila prava koja im je dodelila ona sama ili neka druga figura
belakog autoriteta. Helmanova smeta mo u ruke ovih crnkinja umesto da osvesti
sopstvenu mo nad njima, a time zamagljuje istinsku prirodu njihovog odnosa.
Projektovanjem mitske moi i snage na crnkinje, belkinje promoviu lanu sliku o sebi
kao nemonim, pasivnim rtvama i skreu panju sa sopstvene agresivnosti, moi
(ma koliko ona bila ograniena u belaki nadmonoj dravi u kojoj dominiraju
mukarci) i spremnosti da kontroliu i dominiraju. Ovi nepriznati aspekti drutvenog
statusa mnogih belkinja spreavaju ih da prevaziu rasizam i suavaju mogunosti
za razumevanje opteg drutvenog statusa ena u Americi.
Privilegovane feministkinje uglavnom nisu mogle da razgovaraju ni da se obraaju
razliitim zajednicama ena jer ili nisu u potpunosti razumele meusobnu uslovljenost
polne, rasne i klasne opresije ili su odbijale da se njome ozbiljno bave. Feministika
analiza enske situacije tei ka tome da se usredsredi iskljuivo na rod (gender) i ne
uspeva da stvori vrst temelj za konstruisanje feministike teorije. Te analize
odraavaju dominantnu tendenciju zapadnih patrijarhalnih umova da mistifikuju
ensku realnost tvrdei da je rod jedina determinanta enske sudbine. Svakako da je
bilo lake enama koje nisu iskusile rasnu ili klasnu opresiju da se usredsrede
iskljuivo na rod. Iako feministkinje socijalistkinje obraaju panju na klasu i rod,
zanemaruju rasu, ili istiu da je rasa vana a potom nastavljaju sa analizom koja rasu
ne uzima u obzir.
Crnkinje su, kao grupa, u neuobiajenoj poziciji u ovom drutvu, jer ne samo da smo
na dnu profesionalne lestvice, ve je i na opti drutveni status nii od statusa bilo
koje druge grupacije. U takvoj poziciji, prve smo na udaru svake vrste seksistike,
rasne i klasne opresije. Istovremeno smo grupa ljudi koja u toku svoje socijalizacije
nije imala priliku da zauzme ulogu eksploatatora/tlaitelja tako da nismo
institucionalizovale ono "Drugo" u odnosu na koje bismo bile opresori. (Deca ne
predstavljaju institucionalizovano Drugo iako mogu biti tlaena od strane roditelja.)
Belkinje i crnci imaju i jedno i drugo. Mogu da budu i tlaitelj i potlaeni. Rasizam
viktimizira crnce ali im seksizam doputa da se ponaaju kao eksploatatori i tlaitelji
ena. Seksizam moe da viktimizira belkinje, ali im rasizam omoguuje da se
ponaaju kao eksploatatorke i tlaiteljke crnaca/kinja. Obe grupe su predvodile
pokrete za osloboenje koji su u njihovom interesu, a omoguavaju stalnu opresiju
drugih. Seksizam crnaca je podrivao borbu protiv rasizma ba kao to je rasizam
belkinja podrivao feministiku borbu. Sve dok ove grupe, ili svaka druga, osloboenje
15
16
2.
FEMINIZAM: POKRET ZA OKONANJE
SEKSISTIKE OPRESIJE
**
17
Cellestine Ware: "Women Power: The Movement for Women's Liberation", str. 3
18
**
19
20
21
22
Marlene Dixon: The Rise and Demise of Women's Liberation: A Class Analysis, str. 61
Mary Daly: Beyond God the Father
**
23
bismo bez referentne take za svoje ciljeve. Bile bismo u istinskoj opasnosti
da dominantnu ideologiju nae kulture kroz kulturni imperijalnizam dupliciramo
i u samom feministikom pokretu.
Izjednaavanje feministike borbe sa ivotom u kontrakulturi ensko-centrinog sveta
podiglo je barijere koje su zatvorile pokret za veinu ena. Uprkos seksistikoj
diskriminaciji, eksploataciji ili opresiji, mnoge ene smatraju da su njihovi ivoti
znaajni i vredni, upravo na nain na koji ih ive. Prirodno je da su reagovale
otporom na ideju da je takav ivot mogue napustiti i zameniti alternativnim,
"feministikim" nainom ivota. Mnoge ene su velikom estinom napale feminizam,
sa oseajem da su njihova ivotna iskustva obezvreena i da se smatraju negativnim
i beznaajnim. Ukoliko odbijemo da verujemo da alternativni feministiki nain ivota
moe da nastane tek onda kada ene stvore subkulturu (bilo da je to prostor u kome
se ivi, pa i prostor kao enske studije koje su na mnogim univerzitetima postale
ekskluzivne) i ustvrdimo da feministika borba moe da pone tamo gde se nalazi
svaka pojedinana ena, stvoriemo pokret koji e se usmeriti na nae kolektivno
iskustvo pokret koji e trajno imati masovnu bazu.
Tokom proteklih est godina, ene su organizovale mnoge separatistiki orijentisane
zajednice, tako da se fokus pomerio od razvitka ensko-centrinog prostora ka
naglaavanju identiteta. Od trenutka kada je uspostavljen, ensko-centrini prostor
moe da opstane samo ako su ene uverene da je to jedino mesto koje moe da im
prui samorealizaciju i slobodu. Poto usvoje feministiki 'identitet', ene najee
ele da ive feministikim nainom ivota. Ne uviaju da pretpostavka da je
'feminizam' jo jedna skrojena uloga u koju ene mogu da uu u potrazi za
identitetom, podriva feministiki pokret. Sklonost da se feminizam posmatra pre kao
izbor naina ivota nego politiko opredeljenje, reflektuje klasnu prirodu pokreta. Ne
iznenauje injenica da veina ena koje feminizam izjednaavaju sa alternativnim
ivotnim stilom potie iz srednje klase, neudate su, univerzitetski obrazovane, esto i
studentkinje koje nemaju mnoge od drutvenih i ekonomskih odgovornosti sa kojima
se svakodnevno suoavaju pripadnice radnike klase i siromane ene koje su
zaposlene, roditelji, udate i vode domainstvo. Ponekad lezbejke nastoje da
feminizam poistovete sa nainom ivota, ali iz potpuno drugih razloga. Imajui u vidu
predrasude i diskriminaciju lezbejki u naem drutvu, ensko-centrine alternativne
zajednice postaju nain kreiranja pozitivnog i naklonjenog okruenja. Uprkos
potvrdnim razlozima za razvoj ensko-centrinog prostora (koji nije nuno
poistoveen sa "feministikim" nainom ivota) kao to su zadovoljstvo, podrka i
uzajamna pomo, stavljanje naglaska na stvaranje kontrakulture je otuilo ene od
feministikog pokreta, jer takva mesta mogu da budu i kuhinje, crkve itd.
U enji za zajednicom, vezivanjem i oseajem zajednikog cilja, mnoge ene su
nale mree podrke u feministikim organizacijama. ene koje su na linom planu
bile zadovoljne novim odnosima nastalim u sredinama koje su nazvane "sigurnim" i
sredinama koje daju podrku", gde se diskusija usredsreivala na feministiku
ideologiju, nisu se zapitale da li i druge ene imaju istu vrstu potrebe za zajednicom.
Crnkinje kao i ene iz drugih etnikih grupacija sasvim sigurno ne oseaju odsustvo
zajedntva meu enama u svom ivotu, uprkos eksploataciji i opresiji. Fokusiranje
na feminizam kao nain da se razvije zajedniki identitet i sredina ne izgleda tako
privlano enama koje ive u zajednici, a trae naine da okonaju eksploataciju i
opresiju u sopstvenim ivotima. Iako su se zainteresovale za feministiku politiku koja
24
nastoji da iskoreni seksistiku opresiju, verovatno nikada nee osetiti tako intenzivnu
potrebu za "feministikim" identitetom i ivotnim stilom.
Stavljanje naglaska na identitet i ivotni stil esto izgleda privlano jer stvara lani
utisak da smo ukljuene u praksu. Meutim, praksa u bilo kom politikom pokretu koji
nastoji da preobrazi drutvo, ne moe da se usredsredi iskljuivo na stvaranje
prostora u kome e se one koje ele da budu radikalne feministkinje oseati sigurno i
podrano. Feministiki pokret za okonanje seksistike opresije aktivno ukljuuje
svoje uesnice/ke u revolucionarnu borbu. Borba retko prua sigurnost i uitak.
Stavljajui naglasak na feminizam kao politiko opredeljenje, odupiremo se
fokusiranju na individualni identitet i ivotni stil. (Ovo ne treba pomeati sa istinskom
potrebom da se ujedine teorija i praksa.) Takav otpor nas ukljuuje u revolucionarnu
praksu. Etika zapadnog drutva poduprta imperijalizmom i kapitalizmom se moe pre
nazvati linom nego drutvenom. Oni nas ue da je individualno dobro vanije od
opteg dobra i sledstveno tome, individualna promena znaajnija od opte promene.
Ovakav oblik kulturnog imperijalizma je bio reprodukovan unutar enskog pokreta
tako to su neke ene izjednaile injenicu da je feminizam "takav kakav jeste" uneo
znaajne promene u njihove ivote, sa politikom da nikakve promene nisu potrebne u
teoriji i praksi, ak i onda kada imaju vrlo malo ili nimalo uticaja na drutvo kao celinu,
ili na veliki broj drugih ena.
Da bismo istakle posveenost feministikoj borbi kao politikom opredeljenju, trebalo
bi da izbegavamo da koristimo frazu: "Ja sam feministkinja" (jezika struktura koja je
stvorena da odrazi neki lini aspekt identiteta i samodefinisanja) i da umesto toga
izjavimo: "Ja zagovaram feminizam". S obzirom na to da je panja nepravedno
usmerena na feminizam kao identitet ili ivotni stil, ljudi obino pribegavaju
stereotipnim miljenjima o feminizmu. Preusmeravanje panje sa stereotipa je
neophodno ukoliko elimo da revidiramo svoju strategiju i pravac. Videla sam da rei
"ja sam feministikinja" obino znai da sam usvojila gotov model identiteta, uloge i
ponaanja. Kada kaem: "Zagovaram feminizam", reakcija je obino: "ta je
feminizam?" Izjava poput "ja zagovaram" ne podrazumeva istu vrstu apsolutizma kao
"ja sam". Ne nagoni nas na dualistiko razmiljanje ili/ili, koje je centralna ideoloka
komponenta svih sistema dominacije u zapadnom drutvu. Implikuje da je izbor
napravljen i da je opredeljenje za feminizam izraz volje. Ne podrazumeva da ukoliko
se posvetimo feminizmu, ne moemo da podrimo druge politike pokrete.
Kao crnkinju zainteresovanu za feministiki pokret, esto me pitaju da li je vanije to
to sam crnkinja ili to to sam ena; da li je feministika borba da se okona
seksistika opresija vanija od borbe da se okona rasizam i vice-versa. Takva
pitanja su utemeljena u kompetitivnom razmiljanju ili/ili i verovanju da se "ja" formira
nasuprot "drugome". Shodno tome, feministikinja ste zato to niste neto drugo.
Veina ljudi je socijalizovana da razmilja u okvirima suprotnosti, radije nego
kompatibilnosti. Umesto da antirasistiki rad sagledavaju kao potpuno kompatibilan
sa radom na okonanju seksisitike opresije, esto se vide kao dva pokreta koja se
takmie za prvo mesto. Kada se pita: "Da li si ti feministkinja?" izgleda da potvrdan
odgovor implikuje da se ne bavimo drugim politikim pitanjima osim feminizma. Kada
si crnkinja, potvrdan odgovor lako moe da se protumai kao omalovaavanje borbe
da se okona rasizam. Imajui u vidu strah od nerazumevanja, bilo je teko da
crnkinje i ene koje pripadaju eksploatisanim i potlaenim etnikim grupama izraze
25
**
26
Osnov budue feministike borbe mora biti vrsto utemeljen u razumevanju potrebe
da se iskorene kulturne baze i uzroci seksizma i drugih oblika grupne opresije.
Nijedna feministika reforma nee imati dugorone uinke ako se ne dovedu u
pitanje i promene ovakve filozofske strukture. Tako, neophodno je da sve/i koje/i
zagovaraju feminizam uvae injenicu da naa borba ne moe da se definie kao
pokret za drutvenu jednakost sa mukarcima; izrazi kao "liberalna feministkinja" ili
"buroaska feministkinja" predstavljaju kontradikciju koja se mora razreiti, tako da se
prekine stalna instrumentalizacija feminizma u oportunistike svrhe odreenih
interesnih grupa.
27
3.
ZNAAJ
FEMINISTIKOG POKRETA
28
John Hodge: The Cultural Basis of Racism and Group Oppression, str. 233.
John Hodge: Dualist Culture and Beyond.
29
U eseju Challenging Imperial Feminism, Valeri Amos i Parmar analiziraju nain na koji evro-ameriki diskurs
porodice, koji vide kao etno-centiran, otuuje crnkinje od feminstikog pokreta. Prim .aut.
30
31
U engleskom jeziku se imenicom man (mukarac) oznaava i ovek (npr. mankind oveanstvo). Autorka
ima u vidu injenicu da takva upotreba jezika iskljuuje ene. Prim.prev.
**
Franz Fanon: Black Skin, White Masks, str. 226
***
Prve pobune robova krajem 18. veka, koje se smatraju poetkom borbe za nezavisnost Haitija. Prim.prev.
**
Paulo Freire: Pedagogy of the Oppressed, str. 33. U razgovoru sa autorom na ovu temu, svesrdno je podrao
kritiku i zamolio me da to podelim sa itaocima. prim. aut.
32
33
4.
SESTRINSTVO:
POLITIKA SOLIDARNOST MEU ENAMA
Kao grupa, ene su najvie pogoene seksistikom opresijom. Kao i druge oblike
grupne opresije i seksizam odravaju institucionalne i drutvene strukture, pojedinci
koji dominiraju, eksploatiu ili tlae, kao i rtve koje su socijalizovane da se ponaaju
tako da se ne ugrozi status quo. Muka ideologija nadmoi navodi ene da veruju u
to da su manje vredne i da vrednost stiu samo u odnosu sa mukarcima ili vezujui
se za njih. Ue nas da odnos jedne sa drugom pre umanjuju, nego to obogauju
naa iskustvo. Ue nas da su ene "prirodni" neprijatelji, da solidarnosti meu nama
nikada nee biti zato to ne moemo, ne treba i ne vezujemo se jedna za drugu. Ovo
su lekcije koje smo dobro nauile. Od toga treba da se oduimo ukoliko elimo da
izgradimo feministiki pokret koji e opstajati. Moramo da nauimo da ivimo i radimo
u solidarnosti. Moramo da spoznamo istinsko znaenje i vrednost Sestrinstva.
Iako je savremeni feministiki pokret trebalo da napravi prostor da ene ue o
politikoj solidarnosti, Sestrinstvo nikad nije posmatrano kao revolucionarno
dostignue na kom bi ene radile i za koje bi se borile. Vizija sestrinstva koju su
pobudile ene u pokretu za osloboenje, zasnovana je na ideji zajednike opresije.
Nepotrebno je rei da su one koje su izrazile uverenje u pojam zajednike opresije
bile belkinje buroaskog sloja, liberalnog i radikalnog opredeljenja. Ideja "zajednike
opresije" je bila vetaka i neiskrena platforma koja je prikrila i mistifikovala istinsku
prirodu sloene i raznolike enske realnosti. Seksistiki stavovi, rasizam, klasne
privilegije i mnotvo drugih predrasuda razdvajaju ene. Postojano povezivanje ena
moe da se dogodi samo onda kada se suoimo sa ovim podelama i preduzmemo
neophodne korake da ih prevaziemo. Podele nee nestati matanjem ili naivnim
sanjarenjem o zajednitvu potlaenih, iako osvetljavanje iskustava koje sve ene
dele ima svoju vrednost.
Proteklih godina Sestrinstvo kao slogan, moto, parola ne pobuuje duh jedinstva i
njegove snage. Neke feministkinje danas smatraju da je jedinstvo ena nemogue,
imajui u vidu nae razliitosti. Naputanje ideje o Sestrinstvu kao odrazu politike
solidarnosti slabi i uruava feministiki pokret. Solidarnost jaa borbu otpora.
Masovno baziran feministiki pokret za okonanje seksistike opresije nije mogu
bez ujedinjenog fronta ene moraju da preduzmu inicijativu i pokau snagu
solidarnosti. Ukoliko ne pokaemo da barijere meu enama mogu da padnu, da
solidarnost moe da postoji, ne moemo da se nadamo promeni i transformaciji
drutva kao celine. Pomeranje naglaska sa Sestrinstva se dogodilo zato to su
mnoge ene, razljuene insistiranjem na "opresiji prema svim enama", zajednikom
identitetu, istosti, kritikovale i u potpunosti napustile feministiki pokret. Naglaavanje
Sestrinstva se e sto tumailo kao emotivni apel koji je maskirao oportunizam
manipulativnih buroaskih belkinja. Protumaeno je kao zavera koja skriva injenicu
da mnoge ene eksploatiu i tlae druge ene. Crna advokatkinja i aktivistkinja
Florins Kenedi, napisala je sledee u svom eseju objavljenom u antologiji
34
Florence Kennedy, Institutional Oppression vs. The Female, str. 438-446, objavljeno u "Sisterhood is
Powerful".
**
U ranim feministikim tekstovima (kao to je Redstockings Manifesto) nastala je slika ene kao rtve. Studija
Doan Kesel o sestrinstvu i simbolici unutar feministikog pokreta A Group Called Women, istrauje ideologiju
emotivnog vezivanja meu feministikim aktivistkinjama. Savremene spisateljice poput Lije Fric koriste sliku
ene kao rtve da podstaknu ovakvo vezivanje. Barbara Smit razmatra takvu tendenciju u uvodu dela "Home
Girls". Prim. aut.
35
Feministiki pokret bi trebalo da podri takvu vrstu zajednitva. Upravo ona je sutina
Sestrinstva.
Ostvarujui zajednitvo u ulozi "rtve", bele pripadnice pokreta nisu morale da
preuzmu odgovornost da se suoe sa sloenou svojih iskustava. Nisu se
meusobno podsticale da ispitaju sopstvene seksistike stavove u odnosu na ene
koje su drugaije ili da se zamisle nad uticajem rasnih i klasnih privilegija na odnose
koje imaju sa enama druge rase ili klase. Identifikujui se kao "rtve" mogle su da
izbegnu odgovornost za sopstvenu ulogu u odravanju i produavanju seksizma,
rasizma i klasizma, to su postizale tvrdnjom da su mukarci neprijatelji. One nisu
priznale, niti se suoile sa neprijateljem u sebi. Nisu bile spremne da se odreknu
privilegija i da se bave "prljavim poslom" (borbom i suoavanjem koji su neophodni
da bi se izgradila politika svest, kao i brojnim dosadnim svakodnevnim
aktivnostima), koji je neophodan u razvoju radikalne politike svesti, i u kom je prvi
zadatak iskrena kritika i procena neijeg drutvenog statusa, vrednosti, politikih
uverenja itd. Sestrinstvo je postalo jo jedan zaklon od stvarnosti, jo jedna
sigurnosna mrea. Njihova verzija Sestrinstva je bila pod uticajem rasistike i klasno
obojene pretpostavke o belom enskom identitetu, da bela "dama" (to jest ena
pripadnica buroaskog sloja) treba da bude poteena svega to bi moglo da je
razljuti ili uznemiri, kao i da treba da bude zatiena od grube stvarnosti koja bi
mogla da vodi ka konfrontaciji. Njihova verzija Sestrinstva je diktirala 'bezuslovnu'
ljubav meu sestrama, izbegavanje konflikta i umanjivanje neslaganja, kao i odsustvo
kritike, posebno javne. Takvi zahtevi su na kratko stvorili iluziju jedinstva koja je
potisnula u drugi plan nadmetanje, surevnjivost, stalno neslaganje i zlonamernu
kritiku stalno prisutne u feministikim grupama. Danas, mnoge frakcije proizale iz
pokreta, a koje dele zajednike interese (npr. bele protestantske radnice, bele
univerzitetske naunice, anarho-feministkinje itd.) koriste isti model Sestrinstva;
meutim, pripadnice tih grupa nastoje da podre, afirmiu i zatite jedna drugu,
istovremeno izraavajui netrpeljivost (najee estokim ocrnjivanjem) prema
enama van odabranog kruga. Zajednitvo u odabranom krugu ena koje svoje veze
jaaju putem iskljuivanja i obezvreivanja ena van grupe, istinski podsea na onaj
vid linog vezivanja ena koje se oduvek dogaa u patrijarhatu: s tim to je jedina
razlika zainteresovanost za feminizam.
Da bi razvile politiku solidarnost meu enama feministike aktivistkinje ne treba da
grade zajednitvo po pravilima dominantne ideologije nae kulture. Mi treba da
razvijemo sopstvena pravila. Umesto da se ujedinjujemo na osnovu injenice da smo
viktimizirane ili kao odgovor na lanu predstavu o postojanju zajednikog neprijatelja,
moemo da se povezujemo na osnovu politike predanosti feministikom pokretu koji
nastoji da okona seksistiku opresiju. Kada imamo u vidu takvu predanost, naa
energija nije usmerena samo na pitanje jednakosti sa mukarcima ili samo na borbu
da se odupremo mukoj dominaciji. Vie ne bismo prihvatale pojednostavljeni stav
"dobre devojke/loi deaci" o strukturi seksistike opresije. Pre nego to zaista
budemo u stanju da se odupremo mukoj dominaciji, moramo da raskinemo
sopstvenu kopu sa seksizmom, moramo raditi na tome da transformiemo ensku
svest. U toku zajednikog rada na razotkrivanju, ispitivanju i eliminisanju sopstvene
seksistike socijalizacije, ene bi se meusobno osnaile i ohrabrile, gradei vrste
temelje za razvijanje politike solidarnosti.
36
37
38
podrku pokretu koji nas ne uzima u obzir. Kao to je Toni Morison napisala u lanku:
"ta jedna crnkinja misli o pokretu za osloboenje ena"*, mnoge crnkinje ne potuju
bele pripadnice buroazije i ne mogu ni da zamisle podrku nekoj ideji koja bi ila
njima u prilog.
Crnkinje su bile u prilici da zavide belkinjama (na izgledu, bezbrinom ivotu,
panji koju im naizgled ukazuju njihovi mukarci); da ih se boje (zbog
ekonomske kontrole koju su posedovale nad ivotima crnkinja); pa ak i da ih
vole (na nain na koji vole dadilje i kune pomonice); ali za crnkinje nikada
nije bilo mogue da cene belkinje... Crnkinje nemaju istinskog potovanja za
belkinje kao kompetentne, celovite linosti, bilo da se sa njima nadmeu za
onu nekolicinu radnih mesta koja su dostupna enama, bilo da pospremaju
njihove prnje; one ih posmatraju kao svojeglavu decu, lepu decu, zloestu
decu, ali nikad kao prave odrasle osobe sposobne da se nose sa pravim
problemima.
Belkinje nisu znale mnogo o ivotu moda zato to su tako htele, moda
zbog uticaja mukaraca, ali su svakako bile u neznanju. One su potpuno
(emotivno i ekonomski) zavisile od braka ili podrke mukaraca. Prema
sopstvenoj seksualnosti su se odnosile sa dozom tajnovitosti, potpune
nehajnosti ili ak represivno. One koje su to mogle da priute, prepustile su
voenje kue i staranje o deci drugima. (To ak i danas predstavlja izvor
zabave za mnoge crnkinje sluati feministiku priu o osloboenju dok neija
dobra crna nana nosi na pleima svakodnevnu odgovornost za podizanje
dece i ienje poda, a "osloboena" dolazi kui tek da nadgleda poslove, d
uputstva i zabavi se sa decom.) Sve dok su enskom pokretu za osloboenje
potrebne takve nane, sa njim neto nije u redu.
Mnoge ene su uoile da bi enski pokret osloboenja skrojen po uzusima belih
pripadnica buroazije sluio samo tim interesima na raun siromanih ena i radnica,
od kojih su mnoge crnkinje. To sigurno nije mogao da bude temelj za Sestrinstvo i za
crnkinje bi pristupanje takvom pokretu bilo znak politike naivnosti. Meutim, imajui
u vidu istoriju borbe koju su crnkinje vodile za mesto u politikom organizovanju, kao i
sadanji trenutak, naglasak je mogao biti stavljen na razvoj i objanjavanje prirode
politike solidarnosti.**
Belkinje diskriminiu i eksploatiu crnkinje, a istovremeno oseaju zavist i rivalstvo u
odnosima sa njima. Nijedan od ta dva procesa interakcije ne stvara uslove u kojima
mogu da se razviju poverenje i odnosi reciprociteta. Nakon to su feministiku teoriju
i praksu konstruisale tako da izbegnu usredsreivanje na rasizam, belkinje su
odgovornost za ukazivanje na pitanja rase prebacile na druge. Nisu morale da
preuzimaju inicijativu u diskusijama o rasizmu i rasnim privilegijama, ve su mogle da
*
Toni Morrison: "What the Black Woman Thinks About Womens Lib", str. 15
Od samih poetaka savremenog enskog pokreta esto sam (kao i mnoge druge crnkinje) na predavanjima
enskih studija, radionicama osveivanja i raznim sastancima, sluala od belkinja odgovore na pitanja o
odsustvu uea crnkinja, gde se tvrdi da to nema veze sa problemima u strukturi feministikog pokreta, ve
predstavlja indikaciju da su crnkinje ve osloboene. Predstava o 'jakoj' crnoj eni je prisutna u tekstovima
mnogih belih aktivistkinja (npr. kod Sare Evans u Personal Politics i Betine Apteker u Women's Legacy). Prim.
aut.
**
39
Gloria Joseph: "The Incompatible Menage Trois: Marxism, Feminism, and Racism", str. 105
40
Grassroots (grass trava, roots korenje, engl.) je termin koji je poetkom 20. veka poeo da se koristi da
oznai kolektivno izraenu volju "obinog sveta". Danas ga Ujedinjene nacije definiu kao "pokret koji
osigurava da se potrebe ljudi vide i uju u procesu donoenja odluka". U ovom sluaju znaenje je slinije
terminu "baza", onako kako ga koriste politike stranke. Prim. prev.
**
Elizabeth Spelmann: Theories of Race and Gender: The Erasure of Black Women, str. 36-62
41
42
43
Iskustvo predavanja na kursu : "ene treeg sveta u Americi" na Dravnom Univerzitetu u San Francisku je
veoma produbilo moje razumevanje ena koje potiu iz razliitih kultura. Zahvalna sam svim studentkinjama
kojima sam tamo predavala, posebno Beti i Suzan. Prim. aut.
44
45
46
psihiki i materijalno, i da bi samo iz tog razloga trebalo posvetiti vie panje promeni
njihovog drutvenog statusa nego karijerizmu. ena iz buroazije koja trpi psihiki,
sasvim sigurno moe da nae pomo pre nego ena koja je u materijalnoj oskudici i
istovremeno emotivno trpi. Jedna od osnovnih razlika u vienju problema koje ima
ena iz buroazije i onog koji ima radnica ili siromana ena jeste da potonja zna da
su diskriminacija i eksploatacija na osnovu toga to je osoba enskog pola bolno i
poniavajue iskustvo, ali ne nuno toliko bolno, poniavajue i opasno kao biti bez
hrane i sklonita, kao gladovati, kao biti teko bolesna i nemati mogunosti da bude
zdravstveno zbrinuta. Da su siromane ene postavile platformu enskog pokreta,
moda bi odluile da je klasna borba centralno feministiko pitanje; da treba raditi na
tome da siromane i privilegovane ene shvate klasnu strukturu i nain na koji ona
stvara jaz meu enama.
Iskrene feministkinje socijalistkinje, od kojih su veina belkinje, stavile su naglasak na
problem klase, ali nisu uspele da pomere stavove u pogledu klase u feministikom
pokretu. Iako podravaju socijalizam, njihove vrednosti, ponaanje i ivotni stil i dalje
su oblikovani privilegijama. Nisu razvile kolektivne strategije da ubede pripadnice
buroazije koje nemaju radikalnu politiku perspektivu, da je zaustavljanje klasne
opresije od sutinskog znaaja za okonanje seksistike opresije. Nisu se dovoljno
trudile da se poveu sa siromanim enama i radnicama koje moda sebe ne
doivljavaju kao socijalistkinje, ali smatraju da je u Americi potrebna preraspodela
dobara. One nisu radile na osveivanju svih ena. Utroile su znatan deo energije
obraajui se mukarcima koji su leviari, diskutujui o povezanosti marksizma i
feminizma, ili objanjavajui drugim feministikim aktivistkinjama da je socijalistiki
feminizam najbolja strategija za revoluciju. Klasna borba se esto netano smatra
glavnim domenom borbe socijalistikih feministkinja. Iako skreem panju na pravce i
strategije koje one nisu iskoristile, elim da naglasim da bi ovim problemima trebalo
da se pozabave sve aktivistkinje enskog pokreta. Kada se ene suoe sa realnou
klasnih podela i preuzmu politiku odgovornost da ga okonaju, vie neemo
preivljavati klasne konfikte koji su bili tako prisutni u feministikom pokretu. Sve dok
se ne usredsredimo na klasne podele meu enama, neemo biti u stanju da
izgradimo politiku solidarnost.
Seksizam, rasizam i klasne razlikeudaljavaju ene. U feministikom pokretu su
podele i neslaganja oko strategije i prioriteta dovele do toga da se stvori veliki broj
grupa koje nastupaju sa razliitih politikih pozicija. Cepanje u razliite politike
frakcije i posebne interesne grupe postavilo je nepotrebne barijere konceptu
Sestrinstva, koje bi se lako dale ukloniti. Posebne interesne grupe su dovele ene u
uverenje da samo socijalistike feministkinje treba da se bave problemom klase,
samo lezbejske feministkinje problemom opresije lezbejki i gej mukaraca, samo
crnkinje i pripadnice drugih rasa problemom rasizma. Svaka ena moe da se
politiki suprotstavi seksistikoj, rasistikoj, heteroseksistikoj i klasnoj opresiji. Iako
se usmerava na odreeno politiko pitanje ili problem, ukoliko se vrsto protivi svakoj
vrsti grupne opresije, ta iroka perspektiva e biti vidljiva u celokupnom angamanu,
bez obzira na pojedinosti. Kada su feministike aktivistkinje nastrojene antirasistiki i
protive se klasnoj eksploataciji, nije vano da li su meu njima i pripadnice drugih
rasa, siromane ene itd. Tim pitanjima e se dati vanost i posvetiti panja, iako e
sigurno ene koje su lino najvie pogoene odreenom vrstom eksploatacije biti na
elu borbe. ene treba da naue da preuzmu odgovornost za borbu protiv opresije
koja nas moda ne dotie kao pojedinke. Feministiki pokret, kao i drugi radikalni
47
pokreti u naem drutvu, trpi kada su individualni problemi i prioriteti jedini razlog za
uee. Onog trenutka kada pokaemo brigu za kolektiv, podstiemo solidarnost.
Re solidarnost nije koriena esto u savremenom feministikom pokretu. Mnogo se
vei naglasak stavlja na koncept "podrke". Podrka moe da bude izraavanje stava
i zauzimanje za ono u ta verujemo. Takoe moe da znai potporu i oslonac za
slabanu strukturu. Potonje znaenje je bilo od veeg znaaja za feministike
krugove. Vrednost je proistekla iz naglaavanja zajednike viktimizacije. Identifikujui
sebe kao "rtve" ene su priznale sopstvenu slabost i bespomonost kao i potrebu za
podrkom, u ovom sluaju za podrkom drugarica aktivistkinja, "sestara". Re
podrka je bila blisko povezana sa ispraznim konceptom Sestrinstva. Razmatrajui
njenu upotrebu meu feministikim aktivistkinjama u eseju: "Sa dunim
potovanjem"*, Dejn Rul objanjava:
Podrka je esto upotrebljavana re u enskom pokretu. Za preveliki broj ena
ona znai davanje i primanje nekritikog odobravanja. Nekim enama jako
lepo polazi za rukom da uskrate podrku u vanim momentima. Previe ena
je uvereno da ne bi moglo da opstane bez nje. Podrka je laan koncept koji je
proizveo barijere u razumevanju i istinsku emotivnu tetu. Uskraivanje
kritikog suda nije neophodno za pruanje istinske podrke, ta podrka
naprotiv ima veze sa samopotovanjem i potovanjem za druge, ak i u
trenucima ozbiljnog neslaganja.
Ukoliko elimo da se upustimo u kritike, razmenu miljenja i argumenata koji su
konstruktivni i blagonakloni, koji obogauju a ne umanjuju, treba da se odreknemo
enomrzakog naslea koje imamo kao ene, a koje se ispoljava estokim, ak
brutalnim verbalnim nasrtajima jednih na druge. Meutim, obustavljanje kritikog
sagledavanja ne znai da smo se oduile od negativnog, agresivnog ponaanja koje
jedna ena iskazuje prema drugoj. Ukinuemo ga tek onda kada ene prihvate da
smo razliite, da neemo uvek biti saglasne, ali da moemo da se ne slaemo i da se
prepiremo, a da to ne izgleda kao da se verbalnim ocrnjivanjem neke druge ene
borimo za vlastiti opstanak, kao da se plaimo da emo u potpunosti izgubiti
samopouzdanje. Verbalni obrauni su esto prostor gde ene pokazuju sklonost ka
"borbi na sve ili nita", koja se esto povezuje sa mukim interakcijama, pogotovo u
sportskim dvoranama. ene, kao i mukarci, treba da naue da vode dijalog bez
nadmetanja. Dejn Rul smatra da ene mogu da iskau neslaganje bez ocrnjivanja
ukoliko shvate da nee izgubiti dostojanstvo i samopotovanje kada ih druge ene
kritikuju: "Niko ne moe da diskredituje moj ivot ukoliko je on u mojim rukama,
prema tome ne moram nikoga da prisiljavam da nosi lano breme mog prestraenog
neprijateljstva."
ene treba da se udrue u situacijama gde ima ideolokog neslaganja, i da promene
interakciju tako da otvore mogunost za komunikaciju. To znai da kada se ene
istinski udrue, a ne kada se pretvaraju da su okupljene oko problema, priznajemo da
smo podeljene i da moramo da razvijemo strategije za prevazilaenje strahova,
predrasuda, ozlojeenosti, rivalstva itd. Vatreni obrauni koji se odvijaju u
feministikim krugovima naveli su mnoge feministike aktivistkinje da se klone
grupne i pojedinane interakcije gde postoji mogunost da doe do neslaganja koja
*
48
Grace Lee Boggs, James Boggs: Revolution and Evolution in the Twentieth Century, str. 133
49
50
5.
Mukarci: Saborci
51
52
53
Paul Hornacek: Anti-Sexist Consciousness-Raising Groups for Men, u For Men Against Sexism, str. 126.
54
55
dva prsta!"*, crna aktivistkinja Barbara Smit sugerie da crnkinje nisu spremne da se
suoe sa problemom seksistike opresije u crnakim zajednicama:
Ukoliko bismo kao problem imenovale seksistiku opresiju, izgleda da bismo
morale da za grupu koja nas ugroava proglasimo iste one koje smo do sada
smatrale saveznicima crnce. To bi bio glavni kamen spoticanja u
zapoinjanju analize seksualnih relacija / seksualne politike u naim ivotima.
Fraza "mukarci nisu neprijatelji" brzopleto odbacuje feminizam i realnost
patrijarhata, i prenebregava odreene datosti. Ukoliko ne moemo da
razmotrimo miljenje po kome neki mukarci jesu neprijatelji, posebno belci, a
u nekom drugom smislu i crnci, onda nikada neemo saznati razloge zbog
kojih nas, na primer, svakodnevno tuku, steriliu protiv nae volje, nai susedi
siluju, zbog kojih zatrudnimo u dvanaestoj godini i zbog kojih smo u kui sa
vie dece nego to moemo da izdravamo i negujemo, primajui socijalnu
pomo. Priznati seksizam crnaca ne znai da smo postale "mrziteljke
mukaraca" niti da emo ih iskljuiti iz svojih ivota. To znai da moramo da
se borimo za drugaiji vid odnosa sa njima.
ene u crnakim zajednicama su oklevale da javno govore o seksistikoj opresiji, ali
su oduvek znale da ona postoji. Mi smo takoe odgajane da prihvatimo seksistiku
ideologiju, a mnoge ene smatraju da je muko zlostavljanje odraz frustrirane
mukosti i takvo razmiljanje ih je navelo da zlostavljanje smatraju razumljivim, ak
opravdanim. Najvei broj crnkinja smatra da puko proglaavanje ovih mukaraca za
neprijatelje, ili njihovo poistoveivanje sa tlaiteljima, ne bi promenilo situaciju; one se
plae da bi samo vodilo veoj viktimizaciji. Imenovanje opresivnih datosti samo po
sebi nije donelo onu vrstu promena u korist potlaenih grupa, koju je donelo za
privilegovane grupe, koje zahtevaju drugaiju vrstu panje. Javna osuda seksizma,
opte govorei, nije prouzrokovala institucionalno nasilje kakvo karakterie, na
primer, reakcija na crnaku borbu za graanska prava. (Meutim, privatna osuda je
esto nailazila na nasilnu opresiju.) Razlog zbog koga se crnkinje nisu prikljuile
feministikom pokretu nije to to ne mogu da se suoe sa injenicom da seksistika
opresija postoji; one to ine svakodnevno. One se nisu prikljuile feministikom
pokretu zato to ne vide mogua reenja u feministikoj teoriji i praksi, posebno u
tekstovima dostupnim javnosti.
Feministika retorika koja je identifikavala mukarce kao neprijatelje imala je do sada
vrlo malo pozitivnih implikacija. Da su feministike aktivistkinje skrenule panju na
odnos izmeu mukaraca pripadnika vladajue klase i velikog broja drugih
mukaraca koji su socijalizovani da odravaju i nastavljaju sa seksizmom i
seksistikom opresijom, ak i onda kada od toga nemaju znaajnije koristi, onda bi ti
mukarci mogli da budu motivisani da razmisle o uticaju seksizma na vlastiti ivot.
Feministike aktivistkinje esto priaju o mukom zlostavljanju ena kao da je to
upranjavanje privilegija a ne odraz moralnog sunovrata, ludila i dehumanizacije. Na
primer, u eseju Barbare Smit autorka identifikuje belce kao "primarnu grupu opresora
u amerikom drutvu" i razmatra prirodu njihove dominacije nad drugima. Na kraju
pasusa koji sadri navedenu reenicu, ona dodaje: "ivot ne sputavaju i ne
unitavaju samo bogati i moni kapitalisti. Silovatelji, ubice, oni koji linuju i obini
licemeri to takoe ine koristei pritom stvarnu i nasilnu mo koju im daje
*
Barbara Smith: Notes For Yet Another Paper on Black Feminism, or Will The Real Enemy Please Stand Up?,
str. 123-127.
56
Cathy McCandlees: Some Thoughts About Racism, Classism and Separatism, u Top Ranking, str. 105-115.
57
58
vole tu "trku pacova" i ne vole da imaju efa. To lei iza onog kukanja o
"simbolu uspeha" ili "objektu uspeha". E pa, ni ene ne vole sve te stvari,
posebno zato to su za svoj rad plaene 40% manje od mukaraca, obino
imaju dosadnije poslove a najee im se ni ne doputa da budu "uspene".
Meutim, rad je esto jedini nain da ene ostvare bar neku ravnopravnost i
mo u porodici, i odreenu nezavisnost u odnosima sa mukarcima. Mukarac
moe da napusti posao i ostane gazda u domainstvu, imajui pritom mnogo
slobodnog vremena, jer posao koji obavlja u kui nije ni deli onog posla koji
obavljaju njegova ena ili ljubavnica. U najveem broju sluajeva, ona i dalje u
kui obavlja vie od onog to je njen deo, pored svog rada kao supruge i
zaposlene ene. Umesto da se bori da pobolja svoj posao, stane na put
"pacovskoj trci" i oslobodi se efova, mukarac alje svoju enu da radi to
se ne razlikuje mnogo od kupovine zamene za vojsku*, ili ak svodnitva. A
sve to u ime razbijanja "stereotipnih uloga" i slinih gluposti.
Takav "muki oslobodilaki pokret" mogao je da bude formiran samo kao reakcija na
ensko osloboenje, u pokuaju da se feministiki pokret iskoristi za oportunistike
interese pojedinih mukaraca. Ti mukarci su sebe proglasili za rtve seksizma, koje
rade na tome da oslobode druge mukarce. Oni su rigidne polne uloge oznaili kao
primarni izvor svoje viktimizacije, ipak, iako su eleli da menjaju koncept mukosti,
vlastita seksistika eksploatacija i tlaenje ena ih nije mnogo zabrinjavalo. Muke
grupe za osloboenje su odlikovali narcizam i opte samosaaljenje. Hejnieva
zakljuuje svoj esej sledeim reima:
ene ne ele da se pretvaraju da su slabe i pasivne. Takoe ne elimo ni
izvetaene mukarce koji se prave da su slabi i pasivni, kao to ne elimo ni
izvetaene supermukarce, razmetljive i prazne. Ono to ene ele je da
mukarci budu iskreni. ene ele smele mukarce hrabre u iskrenosti i
odlune u svojim ljudskim nastojanjima. Hrabro strastvene, seksualne i
senzualne. To ele i za sebe. Vreme je da mukarci postanu otvoreno
radikalni. Vreme je da ispitaju koren vlastite eksploatisanosti i uvide da ene,
"polne uloge", kao ni "drutvo" nisu uzrok njihovog nezadovoljstva, ve
kapitalisti i kapitalizam. Vreme je da se mukarci usude da imenuju svoje
prave ekploatatore i da se bore protiv njih.
Mukarci koji se usude da budu iskreni u vezi sa seksizmom i seksistikom
opresijom, koji su odluili da preuzmu odgovornost da se suprotstave i bore, esto se
nau u izolaciji. Antifeministiki nastrojeni mukarci i ene nadmeno gledaju na
njihova uverenja, a ene u feministikom pokretu esto ih ignoriu. Piui kako je
radio na javnoj podrci feminizma u lokalnim novinama u Santa Kruzu, Moris Konerli
objanjava:
Kada razgovaram sa grupom mukaraca, tema enskog osloboenja se
neizbeno namee. ale se, podsmevaju, gunaju i kritikuju. Postoji grupni
konsenzus da su mukarci napadnuti i da treba da zbijemo redove protiv
napada zabludelih ena. Neko e me nepogreivo optuiti zbog mog stava da
*
U toku amerikog graanskog rata (1861-1865) donet je akt po kome su svi mukarci izmeu 20 i 45 godina
starosti, sposobni za sluenje vojske, morali da se odazovu pozivu. Istim aktom je omogueno da mukarci koji
nau zamenu ili plate 300 dolara, budu osloboeni sluenja. Nakon masovnih pobuna protiv ovog akta, on je
1864. ogranien samo na prigovarae savesti. Prim. prev.
59
60
ideju drutvene jednakosti za ene podrava vie mukaraca nego ikad, ni oni kao ni
ene, ne poistoveuju ovu podrku sa naporima da se okona seksistika opresija, ni
sa feministikim pokretom koji bi radikalno transformisao drutvo. Mukarci koji
zagovaraju feminizam kao pokret za okonanje seksistike opresije trebalo bi da
budu glasniji u protivljenju seksizmu i seksistikoj opresiji, i to treba da ine javno.
Sve dok mukarci ne preuzmu jednak deo odgovornosti za borbu protiv seksizma,
feministiki pokret e odraavati sve one seksistike kontradikcije koje elimo da
iskorenimo.
Separatistika ideologija nas uverava da same moemo da povedemo feministiku
revoluciju meutim, ne moemo. S obzirom na to da su mukarci glavni nosioci
podrke i produavanja seksizma i seksistike opresije, promena moe da nastane
samo ukoliko mukarci preuzmu odgovornost za transformaciju vlastite svesti, i svesti
drutva kao celine. Nakon nekoliko stotina godina antirasistike borbe, sada, vie
nego ikad oni koji nisu belci skreu panju na to da belci moraju da imaju kljunu
ulogu u anti-rasistikoj borbi. Isto se odnosi i na borbu da se iskoreni seksizam tu
mukarci imaju kljunu ulogu. To ne znai da bi oni bolje vodili feministiki pokret,
ve da treba ravnopravno da uestvuju u otporu. Mukarci imaju posebno veliki
doprinos u domenu rasvetljavanja, suoavanja, suprotstavljanja i transformisanja
seksizma kod svojih mukih vrnjaka. Kada mukarci pokau spremnost da preuzmu
jednaku odgovornost za feministiku borbu, obavljajui sve poslove koji su za to
neophodni, ene treba da afirmiu njihov revolucionarni rad time to e ih prihvatiti
kao svoje saborce.
61
6.
DRUGAIJI POGLEDI NA MO
Ware, str. 16
Phyllis Chesler, Emily Jane Goodman: Women, Money and Power
**
62
63
The gender gap (u prevodu jaz meu polovima), odnosi se na disparitet izmeu ena i mukaraca u bilo kojoj
oblasti ivota (politika, obrazovanje, trite rada, sport itd.), imajui u vidu nivo uea, pristupa, prava, dohotka
ili beneficija. U Americi, kao i mnogim drugim zemljama, objavljuju se redovni zvanini izvetaji za javnost u
tekstu se misli na njih. Prim. prev.
**
Karen Kollias: Class Realities: Create a New Power Base, str. 33
64
65
66
sentimentalnom kontekstu u kom se prenaglaava slika ene kao brinog bia koje
oliava okrenutost ka ivotu. U najveem broju feministikih razmatranja, naglasak je
na enama koje stiu mo u okvirima koje odreuje drutvo. Grejs Li Bogs i Dejms
Bogs kritikuju ovaj neadekvatan pristup osloboenju u delu "Revolucija i evolucija u
dvadesetom veku"*:
Radniki pokret u tridesetim godinama, kao i svi pokreti u pedesetim i
ezdesetim crnaki pokret, omladinski pokret i enski pokret, poeli su
borei se za svoje interese, ali su zamah dobili zato to su se njihovi, i interesi
drutva kao celine, podudarali... Svaki je na kraju postao interesna grupa koja
se samo sobom bavi. Iako svaki govori o Crnoj moi, enskoj moi, Radnikoj
moi, kada podvuemo crtu, svi zapravo govore o prisvajanju dela moi, o
"svom delu kolaa". Nijedan od njih ne govori o istinskoj moi koja zahteva
rekonstrukciju celog drutva za dobrobit najveeg broja ljudi i napredak
oveanstva.
Pre nego to uopte budemo mogle da radimo na rekonstrukciji drutva, treba da
odbacimo pretpostavku da e zadobijanje moi u postojeoj drutvenoj strukturi
nuno unaprediti feministiku borbu za okonanje seksistike dominacije. Ono e
moda omoguiti jednom broju ena da dobiju vie materijalnih privilegija, kontrolu
nad vlastitom, i sudbinom drugih to su neosporni ciljevi. Meutim, nee okonati
muku dominaciju kao sistem. Pretpostavka da ene treba da dobiju mo da bi se
efikasno usprotivile seksizmu, ima koren u verovanju da ene ne poseduju mo.
ene, ak i one najpotlaenije meu nama, imaju neku vrstu moi. Ova mo moe da
se iskoristi za napredak feministikog pokreta. U znaajnom delu Elizabet Dejnvej
"Moi slabih"**, opisani su oblici moi koje poseduju eksploatisane i potlaene grupe.
Jedan od najznaajnijih vidova moi koje poseduju slabi je "odbijanje da se prihvati
definicija sebe koju nameu moni". Dejnvej ovo naziva "neophodna upotreba moi
da se ne poveruje". Ona objanjava:
Istina je da ne moramo nuno imati koherentnu definiciju sebe nasuprot
statusu koji nam pripisuje etablirana drutvena mitologija, i da to nije
neophodno za otpor. Ne verujui, idemo ka sumnji u propisana pravila
ponaanja, i dok pravimo ak i mala odstupanja od norme, postaje jasno da
zapravo nema jedinstvenog i pravog naina na koji se spoznaju dogaaji i
prema njima odnosi.
ene treba da znaju da mogu da odbace definiciju svoje realnosti koju stvaraju moni
i da to mogu da uine ak i ako su siromane, eksploatisane ili uhvaene u klopku
opresivnog okruenja. Treba da znaju da je korienje ove osnovne line moi in
otpora i snage. Mnoge siromane i eksploatisane ene, posebno one koje nisu bele,
ne bi mogle da razviju pozitivnu sliku o sebi da nisu koristile svoju mo da odbace
definiciju vlastite realnosti koju su stvorili moni.
Veliki deo feministikih razmiljanja odraava prihvatanje definicije enskosti koju
nameu moni. Iako se za ene koje su bile organizatorke i uesnice u feministikom
pokretu nipoto ne moe rei da su pasivne, da nisu prodorne i sposobne da
odluuju, one su ipak odravale sliku da su to tipine enske osobine vienje koje
*
Grace Lee Boggs, James Boggs: Revolution and Evolution in the Twentieth Century, str. 258.
Elizabeth Janeway: Powers of the Weak, str. 167.
**
67
Vivian Gornick: The Price of Paying Your Own Way, str. 187.
68
69
7.
PREISPITIVANJE
PRIRODE RADA
**
70
istorije. Nisu imale svest o tome da prave revoluciju, niti su to elele. Mnoge
od njih su nale posao da "pripomognu u kui", da utede za otplatu kredita za
kuu, kupe odeu za decu ili nabave novac za sve vee kolarine. Predano su
traile honorarne poslove, koji im nee "ometati" porodini ivot. Umesto da
budu razlog ostajanja ena kod kue, deca sedamdesetih su zapravo bila
troak zbog koga su ene morale da rade, jer su supruge sa decom kod kue
imale vie izgleda da zarade nego druge ene.
Iako mnoge od ovih ena nikad nisu uestvovale u feministikom pokretu, ipak su
verovale da prkose tradicionalnim idejama o tome gde je eni mesto.
Rano feministiko insistiranje na ideji da "rad oslobaa ene", otuilo je od
feministikog pokreta mnogo siromanih ena i radnica, posebno one koje nisu bele,
iz mnogo razloga. Kampanje poput one za "platu za domaice", ije su organizatorke
istovremeno dovele u pitanje seksistike definicije rada i ekonomsku strukturu
kapitalizma, nisu bile uspene u radikalizaciji javnog mnjenja u odnosu na
feministike definicije rada. Barber je bio u pravu kada je istakao da ove ene esto
ele da napuste posao koji obavljaju jer nije oslobaajui:
Mnogim siromanijim Amerikankama osloboenje zapravo znai da majka
konano moe da napusti posao kako bi ostala kod kue i imala ivot nalik
kapitalistikom. Rad je za nju, naravno, znaio glancanje podova, ienje
toaleta ili zaivanje bezbroj dugmadi na radnika odela za rasprodaju, i bio je
blii samoopstanku nego samorealizaciji. Tano je da i najgora vrsta uslunog
rada moe da bude bekstvo od pomenutih dilema koje namee dokolica pod
uslovom da nije prisilan. Nije isto moi raditi i raditi pod prinudom.
Kao radnice, siromane ene i pripadnice radnike klase su iz iskustva znale da rad
niti ispunjava na linom nivou, niti oslobaa ve je najveim delom eksploatatorski i
dehumanizujui. Tvrdnja pripadnica buroazije, o tome da e se ene putem rada
osloboditi, delovala im je ne samo sumnjivo ve i pretee. One su se oseale
ugroeno jer su znale da se ne otvaraju nova radna mesta za veliki broj belkinja koje
izlaze na trite rada i da e mukarci unutar njihovih klasa izgubiti posao.
Bendamin Barber se saglasio sa njima:
Kada veliki broj relativno dobro obrazovanih ena ue na rigidno trite rada
na kom ve postoji veliki broj nezaposlenih ena relativno loih kvalifikacija,
njihovo zapoljavanje e najverovatnije znaiti nedostatak posla za mnoge na
dnu. Mladii izmeu esnaest i trideset koji nisu beli, a koji ve sada ine veliki
deo nezaposlene populacije, u nalaenju posla e imati tekoe vee nego
ikad. Kada taj trenutak doe, potreba da ustanovimo prioritete prema nekim
objektivnim merilima istinske patnje, opresije i nepravde postaje oita, a prava
cena feministikog nastojanja na upotrebi termina "opresija" postaje vidljiva.
Seksizam postoji uporedo, a ne unutar rasizma i ekonomske eksploatacije.
Pripadnice pokreta ne mogu da oekuju da e siromani sloj sa naklonou
posmatrati neto to im deluje kao kampanja srednje klase koja slui da se od
njih preuzme jo jedan broj radnih mesta.
Crnkinje i crnci su bili prvi koji su izrazili strah da e priliv udatih belkinja na trite
rada znaiti manje zapoljavanje kvalifikovane crne radne snage, imajui u vidu
71
razmere do kojih je belaki nadmono drutvo ilo kako bi spreilo pristup odreenim
poslovima, ili iz njih iskljuilo pripadnike/ce drugih rasa. Time to su belkinje svih
klasa svrstane u programe afirmativne akcije*, uspeno je institucionalizovan sistem
koji je dopustio poslodavcima da nastave sa diskriminacijom ljudi druge rase i ojaao
belu supremaciju time to je zapoljavao belkinje. Poslodavci su mogli da zadovolje
propise afrimativne akcije a da ne zaposle nijednu osobu druge rase. Dok sam radila
na doktoratu u oblasti engleskog jezika, moji beli profesori i kolege su mi stalno
govorili da u meu prvima nai posao, da e mi to to sam crnkinja olakati da se
zaposlim. To me je iznova zbunjivalo jer je veina poloaja dodeljenih u sklopu
afirmativne akcije tokom svih godina mog kolovanja data belim enama. Kada bi
mesto dobila crna osoba (ili pripadnik/ca neke druge rase koja nije bela)
pretpostavljalo se da osim te, vie nee biti primane osobe druge rase to nije bio
sluaj kada su u pitanju belkinje. Na nesreu, feministiki aktivizam koji je zastupao
tezu da su ene manjina, podstakao je kreiranje atmosfere u kojoj su poslovi nekada
predvieni prevashodno za kvalifikovane ne-belce mogli da budu dati belim enama,
tako da su mnogi ljudi drugih rasa feministiki pokret videli kao pretnju sopstvenom
oslobodilakom pokretu. Da su feministike aktivistkinje insistirale na tome da se
uspostave dve kategorije unutar programa afirmativne akcije onaj za ene koji je
odvojen od programa za potlaene etnike grupe koje trae ravnopravnost pri
zapoljavanju ne bi izgledalo kao da bele pripadnice pokreta za osloboenje ena
ele da poboljaju sopstveni poloaj na utrb ena i mukaraca koji nisu beli.
Naglaavanje posla kao kljunog za ensko osloboenje navelo je mnoge bele
feministike aktivistkinje da zakljue da su ene koje rade "ve osloboene". One su
zapravo slale poruku veini zaposlenih ena "feministiki pokret nije za vas".
Formuliui feministiku ideologiju na takav nain da ona izgleda irelevantno za
zaposlene ene, bele pripadnice buroazije su ih efikasno iskljuile iz pokreta. Tek
tada su mogle da oblikuju feministiki pokret tako da slui njihovim klasnim
interesima, a da se ne suoe sa efektima, bilo pozitivnim ili negativnim, koje bi
predloene feministike reforme imale na veliki broj zaposlenih ena. Preuzimajui
takav stav, mnoge crnkinje su injenicu da su one same oduvek radile van kue
prihvatile kao pokazatelj sopstvenog osloboenja i znak da im feministiki pokret nije
potreban. Umesto toga, trebalo je da dovedu u pitanje ideju da svaki posao oslobaa
ene i da zahtevaju da se feministiki pokret podrobnije bavi pitanjima koja su od
znaaja za zaposlene ene.
Da je poboljanje uslova rada bilo temeljno pitanje za feministiki pokret, uporedo sa
naporima da se ene izbore za bolje plaene poslove i da se nau poslovi za
nezaposlene pripadnice svih klasa, feminizam bi bio prihvaen kao pokret koji se bavi
pitanjima svih ena. Usredsreenost feministkinja na karijeru i prodor ena na visoko
plaene poslove, ne samo da je otuio veliki broj ena od feministikog pokreta, ve
je i dopustio feministikim aktivistkinjama da prenebregnu injenicu da povean upliv
pripadnica buroazije na trite rada ne znai da ene kao grupa stiu ekonomsku
*
Affirmative action (afirmativna akcija) ili pozitivna diskriminacija (ustanovljena u Americi 1965. posebnim
propisom) predstavlja skup mera koje se preduzimaju kako bi se ispravile prole nepravde i diskriminacija
uperena protiv neke grupe ljudi (primarno manjina, a kasnije i ena), putem poboljanja pristupa obrazovanju,
zapoljavanju, zdravstvenim uslugama, beneficijama i sl. Najee podrazumeva formulisanje specifine politike
pri upisu na obrazovne institucije ili pri zapoljavanju koja daje prednost pripadnicima/cama diskriminisane
grupe, posebno kada se radi o institucijama koje veim delom finansira drava. Afirmativna akcija je predmet
velikih polemika. Prim. prev.
72
Barbara Ehrenreich, Karin Stallard: The Nouveau Poor asopis Ms, avgust 1982, str. 217-224.
73
Family wages ili living wages plate koje su dovoljne za izdravanje etvorolane porodice. Prim. prev.
74
koja imaju, ma kolika ona bila. enama je potrebna pomo da prekinu svoju
zavisnost od kompulzivne potronje. Grupe ena u odreenim strukama treba da se
kolektivno organizuju i zahtevaju bolje uslove rada. Nisko plaeni poslovi koje ene
imaju, najee su nezdravi, nepotrebno dehumanizujui, stresni i depresivni usled
loih uslova za rad. ene koje rade u uslunim delatnostima a ne znaju kome i kako
da se obrate zbog problema vezanih za posao, treba da dobiju mesto gde mogu da
se obrate za pomo i savet. Spisak moguih reformi i progresivnih programa je
beskonaan. Iako se ve bavimo nekima od navedenih pitanja, dodatna podrka bi
doprinela brem reavanju. Kada ene uvide da su njihove ekonomske brige
centralno pitanje feministikog pokreta, bie spremnije da podrobnije sagledaju
feministiku ideologiju.
ene su ekonomski, ali i psihiki eksploatisane u radu. Seksistika ideologija ih ui
da omalovae vlastiti doprinos radnoj snazi. Konzumerizam ih uverava da rade zbog
materijalnih potreba i nedostatnih prihoda, a ne zato to doprinose drutvu,
izraavaju kreativnost ili oseaju zadovoljstvo zbog toga to rade poslove koji donose
dobrobit i njima i drugima. Usredsreivanje feministkinja na ponovno promiljanje
prirode rada pomoglo bi enama koje rade da se odupru psihikoj eksploataciji, iako
takvi napori ne bi promenili ekonomsku situaciju. Vrednujui svaku vrstu rada koji
ene obavljaju, bio on plaeni ili neplaeni, feministike aktivistkinje bi enama
omoguile alternativne koncepte o sebi i samo-definicije. Veoma esto je stavljanje
naglaska na profesije i karijere navodilo ene unutar feministikog pokreta da se
ponaaju kao da svi ostali poslovi, posebno oni koji su loije plaeni, nemaju
vrednost. Na taj nain, feministiki stavovi o poslu koji obavlja veina ena,
odraavali su stavove mukaraca.
Mnoge ene na tritu rada obavljaju uslune delatnosti, koje su ili nedovoljno
plaene ili neplaene (tj. rad u kui). Rad u kui i druge vrste uslunog rada, posebno
su obezvreeni u kapitalistikom drutvu. Feministike aktivistkinje koje su
zagovarale plate za domaice videle su to kao nain da se enama prui odreena
ekonomska mo i da se vrednuje rad koji one obavljaju. Malo je verovatno da bi plate
za domaice podstakle drutvo da vrednuje ove poslove, imajui u vidu da se ak i
plaeni usluni rad smatra bezvrednim. U plaenim uslunim delatnostima,
radnicama/cima se prua ekonomska kompenzacija, ali ona ne umanjuje razmeru
psihike eksploatacije. Njihov rad ima istu onu degradirajuu stigmu koja obeleava i
rad u kui. Anonimni/e autori/ke dela "ene i novi svet"* istiu da su plate za rad u
kui "reenje koje nas gura korak dalje na putu kapitalizma jer nas smeta na pijacu i
stavlja cenu na aktivnosti koje bi trebalo da zadovoljavaju ljudske potrebe a ne samo
da pruaju ekonomsku nezavisnost za ene". Kada bi ene primale platu za rad u
kui, malo je verovatno da bi to ikada prestao da bude iskljuivo "enski rad"; a
podjednako mala je i verovatnoa da bi bio posmatran kao rad od vrednosti.
Napisano je premalo radova o vrednosti uslunog posla, a posebno o radu u kui.
(Takve knjige su "Sociologija rada u kui" En Oukli, "Domaice: zaboravljene
radnice" Re Andre i antologija "Politika kunog rada" koju je priredila Elen Molos**.)
Ipak, postoji mali broj feministikih studija koje razmatraju koliko dobro obavljen kuni
posao doprinosi blagostanju pojedinke, razvoju oseanja za estetsko ili smanjuje nivo
*
75
76
77
8.
OBRAZOVANJE ENA:
FEMINISTIKA AGENDA
79
koje vie studentkinja moe da sazna za program enskih studija. Iako smo se sve
sloile da je tampani publicitet (oglas u kolskim novinama i posteri) dobra
strategija, odluile smo da je ipak najuspenija metoda razgovor sa enama o
kursevima. U toku razgovora, ene su mogle da postavljaju pitanja i time otklone
stereotipe ili strahove koje su moda imale o feminizmu i programu enskih studija.
Za irenje feministikih ideja neprikosnovena je usmena komunikacija. U kampanji
od vrata do vrata tokom koje se ira javnost upoznaje sa feministikom politikom,
ene imaju mogunost da postave pitanja, razjasne probleme i daju povratnu
informaciju. Ukoliko bi u toku jedne godine ene prestale da troe hiljade dolara na
organizovanje konferencija na koje dolazi samo odabrana grupa pojedinki, cilj koji
bismo mogle da postavimo za tu godinu bio bi prodor ka velikom broju ljudi u svim
dravama, sa namerom da se feminizam premesti sa univerziteta na ulice i u domove
u naem drutvu.
Feministiko obrazovanje se institucionalizovalo na univerzitetima pomou programa
enskih studija. Iako su takvi programi potrebni i neosporno uspeni u poduavanju
studentkinja feminizmu, imaju vrlo malo, ili nimalo uticaja na ire krugove ena i
mukaraca. Postoji vrlo mali broj programa nalik enskim studijama koji istu vrstu
znanja i informacija prenose ljudima koji ne pohaaju univerzitet. Mnogi studenti i
studentkinje uviaju da upravo na predavanjima enskih studija preispituju
seksistiku socijalizaciju. Informacije koje dobiju obino iz korena menjaju njihovo
vienje stvarnosti i menjaju njihov stav o prirodi polnih uloga. Takva vrsta informacija
treba da dopre do veeg broja ljudi. Pozitivna praksa za bilo koju naunicu ili
naunika, kao deo vlastite politike posveenosti feminizmu, trebalo bi da bude
ponuda programa enskih studija lokalnim zajednicama, udruenjima mladih
hriana i hrianki*, crkvi itd. ak i kada ne bi drale/i onoliko asova koliko dre na
univerzitetu, svako vreme provedeno u tome da se javnosti d pristup enskim
studijama je znaajno.
Prole godine sam se vratila u mali grad u Kentakiju gde sam odrasla, da bih govorila
na temu "Crne spisateljice: vizija zajednice" tokom Nedelje istorije crnaca**. Moje
izlaganje je trebalo da osvetli na koji nain su crne spisateljice inspirisane
svakodnevnim ivotnim iskustvima u crnakim domovima i zajednicama. Naviknuta
da drim univerzitetska predavanja studentima upuenim u literaturu, smatrala sam
izazovom razvijanje predavake strategije koja bi isto znanje prenela enama i
mukarcima svih ivotnih doba (uglavnom Afro-Amerikancima), pismenim i
nepismenim, od kojih mnogi nisu bili upoznati sa autorima/kama na koje se pozivam.
Izrazito sam se oslonila na itanje celih pasaa iz razliitih tiva poezije, proze,
drame, koristei one koji su sadrali neobine, uzbudljive opise svakodnevnih
situacija. Dok sam pripremala izlaganje, svesno sam nastojala da se ni na koji nain
ne obraam publici "s visine". elela sam da odrim isti intelektualni nivo koji bih
*
YMCA (Young Men's Christian Association), Udruenje mladih hriana koje prua podrku mladim ljudima i
usmereno je ka izgradnji "pravedne ljudske zajednice koja poiva na ljubavi, miru i pomirenju"; YWCA (Young
Women's Christian Association), Udruenje mladih hrianki, organizacija sa slinim ciljem, kao ime koristi
samo skraenicu jer element hrianstva vie ne igra tako znaajnu ulogu u aktivnostima ove organizacije.
Prim.prev.
**
Black History Week, proslavljanje istorije crnaca je poelo 1926. kada je Karter G. Vudson, istoriar koji je
doktorirao na Harvardu ustanovio drugu nedelju februara kao Nedelju istorije crnaca i "vreme da se oda poast
Afro-Amerikancima koji su menjali svet". Ta nedelja je odabrana zbog roendana Frederika Daglasa
(abolicioniste, velikog govornika, oveka koji se borio protiv ropstva, za enska prava i prvog crnca koji je uao
u sam vrh vlade) i Abrahama Linkolna. Pedeset godina kasnije proslava je produena na ceo februar. Prim. prev.
80
81
sveukupnu teoriju odbacuju kao nepotrebnu. Ipak, ene treba da znaju da su ideje i
teorije znaajne i sutinski neophodne za osmiljavanje i sprovoenje u delo
uspenog feministikog pokreta, koji e okupiti veliki broj ljudi i ukljuiti ih u
transformisanje ovog drutva. Ironino, premalo saznanja o revolucionarnoj politici
nagoni ene da ideje i teorije vide kao nepotrebne. U poglavlju "Dijalektika i
revolucija" Grejs Li Bogs i Dejms Bogs razmatraju vanost ideja za revolucionarne
aktivistkinje/e:
Revolucionari/ke ele da promene stvarnost, da je poboljaju. Prema tome,
njima nije potrebna samo revolucionarna filozofija dijalektike. Potrebna im je
revolucionarna ideologija tj. korpus ideja zasnovanih na analizi osnovnih
protivrenosti drutva koje nastoje da promene, projektujui viziju vieg oblika
stvarnosti unutar koje bi ove protivrenosti bile razreene, i dovodei u vezu to
razreenje sa drutvenom snagom ili snagama koje nose odgovornost i imaju
potencijal da ga ostvare. Tek nakon to se dosegne prava ideologija ima
smisla razvijati revolucionarnu politiku tj. programe neophodne za mobilisanje i
organizovanje revolucionarnih drutvenih snaga. Ukoliko je vaa ideologija
pogrena, to znai da ide u pogrenom pravcu ili je ograniena, tako da i svim
najbriljantnijim programima za borbenu aktivnost mora da bude jasan taj sled
od revolucionarne filozofije, preko revolucionarne ideologije, do
revolucionarne politike.
Podrka anti-intelektualizmu u feministikom pokretu, pravi je primer ideologije koja
podriva i usporava napredak. enama je, kao grupi, uskraeno pravo i privilegija da
se intelektualno razvijaju (zbog pola, rase kao i klasne eksploatacije i opresije).
Mnogim enama je uskraen pristup kolama miljenja koje promoviu onu vrstu
kritikog i analitikog poimanja koje je neophodno za oslobodilaku borbu. Takva
deprivacija je uzrok toga da se ene oseaju nesigurno u pogledu intelektualnog rada
i da se plae da se uhvate u kotac sa novim idejama i informacijama. Ona nas
navodi da ono to jeste relevantno, odbacimo kao irelevantno, jer predstavlja izazov
za nas.
ene drugih rasa aktivne u feministikom pokretu, nastrojene su antiintelektualno.
Mnoge od nas nisu imale pristup univerzitetima i nemamo najvie obrazovanje.
Mogle bismo da izjednaimo belu ensku hegemoniju unutar feministike teorije i
prakse sa obrazovnim statusom. Mogue je da ne osporimo tu hegemoniju (koja ima
koren u klasnoj i rasnoj hijerarhiji), ve da omalovaimo intelektualni rad. Odbacujui
teoriju i stavljajui u prvi plan organizacioni rad, neke ene drugih rasa mogu da u
tom sluaju sebe vide kao politiki angaovanije tamo gde je zaista vano. Ipak,
podlegnemo li verovanju u tu dihotomiju teorije i prakse, sebe emo uvek staviti na
stranu iskustvenog, a inei to podravamo stav (koji belkinje esto ohrabruju), da je
njihov posao da obavljaju "misaoni" rad, razvijaju ideje, teorije itd. dok je naa uloga
da ili obavimo "prljavi" posao, ili iskustvom doprinesemo potvrdi i dokumentovanju
njihovih analiza. ene drugih rasa treba da se intelektualno razviju. Iako ne treba da
se stidimo toga to ne posedujemo odreene obrazovne vetine, treba da
preuzmemo odgovornost za podsticanje i pomo jednih drugima, kako bismo
kombinovale organizacione, praktine vetine sa intelektualnom ekspertizom. Treba
da preispitamo razloge zbog kojih su figure intelektualki drugih rasa tako malobrojne.
One obrazovane meu nama, koje imaju titule, treba da proniknu u to zato
obezvreujemo intelektualnu aktivnost. ene drugih rasa i sve druge ne-
82
83
9.
FEMINISTIKI POKRET
ZA OKONANJE NASILJA
84
85
86
prevlasti i moi. A oni u stvarnosti imaju vrlo malo moi i toga su svesni. Pa ipak, niti
se protive ekonomskom poretku, niti podiu revoluciju. Oni koji imaju mo ue ih da
prihvate svoju dehumanizaciju i eksploataciju u javnoj sferi rada, a nameu im
oekivanje da e u privatnom svetu, svetu doma i intimnih odnosa, povratiti oseaj
moi koji poistoveuju sa maskulinitetom. Njima je reeno da e moi da vladaju kod
kue, da kontroliu i dominiraju, da je to ona velika nadoknada za prihvatanje
eksploatatorskog drutvenog poretka. Opravdavanjem i odravanjem muke
dominacije nad enama kako bi se spreila pobuna, muki kapitalisti na vlasti su se
pobrinuli da muko nasilje bude ispoljeno kod kue, a ne na radnom mestu.
Dolazak ena na trite rada, koji je takoe u interesu kapitalizma, mukarcima je
uskratio veu kontrolu nad enama. Shodno tome, mukarci su pribegli veoj
upotrebi nasilja, kako bi osigurali i odrali hijerarhiju polnih uloga u kojoj imaju
dominantnu poziciju. U jednom trenutku je njihova dominacija bila garantovana
injenicom da su jedini donosioci plate. Njihova potreba da dominiraju enama
(drutveno konstruisana ideologijom muke nadmoi), udruena sa potisnutom
agresijom prema poslodavcima koji njima "vladaju", od porodine sredine je stvorila
centar eksplozivnih tenzija koje vode nasilju. ene su meta, jer nema bojazni da e
mukarci biti ugroeni ili ozbiljno kanjeni ukoliko ih povrede, posebno ako su u
pitanju supruge i ljubavnice. Bili bi kanjeni ukoliko bi agresivno napali poslodavce ili
policajce.
Crnkinje i crnci su oduvek ukazivali na "krug nasilja" koji poinje psihikim
zlostavljanjem u javnoj sferi, gde je muki radnik kontrolisan od strane efa ili druge
figure koja predstavlja autoritet, na nain koji je poniavajui i degradirajui. Imajui u
vidu da mukarac zavisi od posla u pogledu materijalnog opstanka, on ne izraava
nezadovoljstvo niti se protivi poslodavcu koji bi ga kaznio oduzimanjem posla ili
slanjem u zatvor. On potiskuje ovo nasilje i ispoljava ga u onome to ja nazivam
situacija "kontrole", u kojoj nema bojazni od odmazde, gde zapravo nee trpeti
posledice nasilnog ponaanja. Situacija kontrole je obino dom, a meta zloupotrebe
obino ena. Iako njegov sopstveni izraz nasilja ima delom koren u emotivnom bolu
koji osea, on se oslobaa bola tako to ga projektuje na enu. Kada bol nestane, on
osea olakanje, ak zadovoljstvo. Njegov bol je nestao iako se sa njim nije suoio
niti ga razreio na zdrav nain. Kako psihologija maskuliniteta u seksistikim
drutvima ui mukarce da priznavanje i izraavanje bola negira mukost i
predstavlja simbolinu kastraciju, izazivanje umesto izraavanje bola vraa muki
oseaj celovitosti, ispunjenosti, maskuliniteta. Sudbina mnogih mladih crnaca u
naem drutvu, iji ivoti sadre krugove nasilja koji kulminiraju smru drugih, ili
njihovom sopstvenom, predstavlja vrhunac opasnosti koja nastaje otelotvorenjem
fantazije maskuliniteta koja je drutveno konstruisana od strane vladajuih grupa u
kapitalistikom patrijarhatu.
Za razliku od mnogih feministikih aktivistkinja koje piu o mukom nasilju nad
enama, crnkinje i crnci naglaavaju da "krug nasilja" poinje na radnom mestu, jer
smo svesni da sistematska zloupotreba nije vezana samo za sferu kue, iako se
nasilje ee ispoljava ba tamo. Da bi izali iz kruga nasilja i oslobodili se, crnci i svi
drugi mukarci treba da ponu sa kritikom seksistikog koncepta maskuliniteta; da
preispitaju uticaj kapitalizma na sopstvene ivote; razmere koje poprima njihov
oseaj degradacije, otuenosti i eksploatisanosti na tritu rada. Mukarci moraju da
dovedu u pitanje pojmove maskuliniteta koji poistoveuju mukost sa sposobnou
87
da se iskazuje mo nad drugima, posebno putem upotrebe prinudne sile. Veliki deo
ovog posla treba da obave mukarci koji nisu nasilni, koji su odbacili vrednosti
kapitalistikog patrijarhata. Veina mukaraca koji su nasilni prema enama ne trae
pomo, niti ele da se promene. Oni ne smatraju da je prihvatanje i odravanje
nasilja nad enama neto loe. Kako moe da bude loe, kada ih drutvo nagrauje
zbog toga? Televizijski ekrani su svakodnevno doslovce preplavljeni priama o
mukom nasilju, posebno mukom nasilju nad enama. Ono se velia, stavlja u
zabavni kontekst, erotizuje tako da golica matu. to je muki lik nasilniji, bilo da je
heroj ili negativac, daje mu se vie panje. esto heroj treba da ispoljava tee nasilje,
kako bi potinio negativca. Takvo nasilje se afirmie i nagrauje. to je heroj vei
nasilnik (obino u poduhvatu spasavanja ili zatite ene/rtve), zadobija veu ljubav i
naklonost meu enama. Njegovo nasilje u cilju zatite tumai se se kao gest panje
i 'ljubavi' za ene, kao i brige za oveanstvo.
Ovo izjednaavanje nasilja i ljubavi, kome ene i mukaraci pribegavaju, predstavlja
jo jedan razlog zbog koga je teko motivisati veinu ljudi da rade na okonanju
nasilja. U stvarnom ivotu, poistoveivanje ljubavi sa nasiljem, deo je socijalizacije
tokom ranog detinjstva. lanak u oktobarskom izdanju asopisa Mademoiselle:
"Specijalni izvetaj o ljubavi, nasilju i neudatoj eni"* autorke Dejn Patrik, skree
panju na injenicu da mnoge ene koje nisu ni ekonomski zavisne od mukaraca,
niti su za njih vezane pravnim ugovorima, ne odbacuju mukarca koji se ponaa
nasilno, jer to poistoveuju sa ljubavlju. Patrikova citira Rodnija Kejta, profesora
porodinih studija, koji povezuje nasilje izmeu roditelja i dece i prihvatanje nasilja u
intimnim odnosima, kada se dospe u zrele godine:
Kada se proui kontekst u kome roditelji nanose patnju deci, lako je razumljivo
na koji nain rtva i zlostavlja poistoveuju nasilje i ljubav. Nije teko
uoiti da vremenom poinjemo da pridruujemo ljubavi neku vrstu fizike
kazne i da verujemo da nas neko povreuje zato to nas voli.
Mnogi roditelji ue decu da je nasilje najlaki nain (ako ne i najprihvatljiviji) da se
okona konflikt i potvrdi mo. Izgovarajui reenice poput ovih: "Ovo radim samo
zato to te volim" dok fiziki povreuju dete radi kontrole, ne samo da poistoveuju
nasilje i ljubav, ve nude koncept ljubavi koji je sinonim za pasivno prihvatanje,
odsustvo objanjenja i razgovora. Mala deca i tinejderi se u mnogim domovima
nalaze u situaciji da se njihova elja da diskutuju sa roditeljima o nekim pitanjima,
tumai kao izazov roditeljskom autoritetu ili moi, kao in "ne-ljubavi". Roditelj tada
koristi silu kako bi se suprotstavio pretpostavljenom izazovu ili pretnji. Potrebno je jo
jednom naglasiti da stav o ispravnosti nasilja u cilju zadravanja autoriteta dolazi od
crkve, kole i drugih institucija.
Ljubav i nasilje se u ovom drutvu proimaju do te mere, da se mnogi ljudi, posebno
ene, plae da eliminisanje nasilja vodi gubitku ljubavi. Popularni ljubavni romani,
poput Harlekin** izdanja, koji pre deset godina nisu sadrali opise mukog nasilja nad
*
Jane Patrick: A Special Report on Love, Violence, and the Single Woman, Mademoiselle, oktobar 1982.
Harlequin Enterprise, najvei svetski izdava jeftinih ljubavnih romana, sa seditem u Kanadi. Zanimljivo je
znati da godinji tira ove kue iznosi oko 180 miliona primeraka i tampa se na 23 jezika (dakle, otprilike
svakih est sekundi proda se po jedan ljubavni roman ovog izdavaa). Kompanija angauje veliki marketinki
tim koji pomno prati promene u stavovima kod itateljki i na osnovu toga daje smernice za rad autorima/kama
koje zapoljava, njih oko hiljadu. Prim. prev.
**
88
enama, sada opisuju scene batinanja, silovanja i druge sline tome, a sve u
kontekstu romantine ljubavi. Interesantno je pomenuti da enski likovi u savremenim
romanima ove vrste imaju profesionalne karijere, kao i seksualno iskustvo. Ti romani
nam sugeriu da muko nasilje treba da bude upotrebljeno kako bi se potinile ove
"umiljene" ene koje, iako ravnopravne sa mukarcima u sferi rada, treba da imaju
podreeno mesto u kui. Nema sugestija da bi ene trebalo da prestanu sa radom.
Njen posao se prikazuje kao akt pobune koji samo doliva strast seksualnom konfliktu
kod kue i poveava seksualno zadovoljstvo kada mukarac upotrebi silu da
"umiljenu" enu pretvori u pasivno, podreeno bie. Podrazumeva se da je
mukarac beo, bogat i pripadnik vladajue klase.
Takve romane itaju milioni ena, koje troe milione teko zaradjenih dolara da itaju
tivo koje promovie seksistike uloge i nasilje nad enama stavlja u romantini
kontekst. Treba primetiti i to da podravaju belaku prevlast i zapadnjaki
imperijalizam. Romani ohrabruju itateljke da prihvate ideju da nasilje poveava
seksualno zadovoljstvo i doprinosi njegovom intenzitetu. Takoe ih ohrabruju u
uverenju da je nasilje znak mukosti i izraz muke brige, da stepen mukog besa
odgovara intenzitetu njegove privrenosti i panje. itateljke tako saznaju da je
pasivno prihvatanje nasilja neminovno ukoliko ele da ubiraju plodove ljubavi i
zatite. Ovo je est sluaj u ivotima ena. One mogu da prihvataju nasilje u intimnim
odnosima, bilo heteroseksualnim ili lezbejskim, jer ne ele da se odreknu te zatite.
Za njih je trpljenje zlostavljanja cena koja mora da se plati. Znaju da mogu da ive
bez zloupotrebe; ali misle da ne mogu da ive bez zatite.
Razmatrajui zato siromane ene ne mogu da napuste nasilne odnose, ehterova
kae: "Siromani ljudi iskuse toliko razliitih vrsta zloupotrebe, da nasilje moe da se
protumai kao jedna u nizu mnogih." Mnoge crnkinje zasigurno oseaju da se u
ovom drutvu suoavaju sa odreenim stepenom okrutnosti kuda god se okrenu.
Crnkinje, kao i mnoge druge marginalizovane grupe na fakultetima, predmet su
psihikog maltretiranja svojih profesora, koji ih godinama sistematski degradiraju i
poniavaju, sve dok ne dobiju diplomu ili budu toliko "sluene" da napuste fakultet.
Crnkinje na profesionalnim poloajima, za koje se misli da su "uspele", esta su meta
zloupotrebe kada su u pitanju njihovi poslodavci i kolege koje sa ogorenou
gledaju na njihovo prisustvo. Crnkinje koje rade u uslunoj delatnosti svakodnevno su
izloene omalovaavajuim, uvredljivim komentarima i postupcima od strane ljudi koji
nad njima imaju mo. Najvei broj siromanih crnkinja u ovom drutvu je u poloaju
da stalno trpi zlostavljanje u javnim preduzeima, radnjama itd. Te ene imaju oseaj
da je zlostavljanje stalno prisutni element u najveem delu njihovih odnosa sa
ljudima. U tom smislu e biti sklonije da nasilje trpe u situacijama u kojima postoji
neka vrsta nagrade ili koristi, gde okrutnost nije jedina karakteristika odnosa. Kako se
to obino odnosi na situacije u kojima se dogaa muko nasilje, one sa oklevanjem,
pa ak i nevoljno naputaju takve odnose. Kao i druge grupe ena, i one se plae
gubitka zatite.
Sve dok ene i mukarci ne prestanu da izjednaavaju nasilje i ljubav, steknu
razumevanje o tome da se neslaganje i konflikti u kontekstu intimnih odnosa mogu
reiti bez nasilja, i sve dok ne odbace pretpostavku da mukarci treba da dominiraju
nad enama, muko nasilje nad enama, kao i drugi oblici agresije u intimnim
odnosima, nastavie da postoje. Kako bi okonale nasilje nad enama, feministike
aktivistkinje su preuzele vodeu ulogu u kritici ideologije muke supremacije i
89
razotkrivanju naina na koje ona podrava i opravdava takvo nasilje. Pa ipak, napori
da se okona muko nasilje nad enama e uroditi plodom tek kada postanu deo
sveobuhvatne borbe za okonanje nasilja. Feministike aktivistkinje koje se danas
bore za nuklearno razoruanje povezuju militarizam i patrijarhat, ukazujui na njihovu
povezanost. Kao i analize nasilja nad enama, i ta diskusija pokazuje tendenciju da
se fokusira iskljuivo na muku podrku nasilju a to ograniava razumevanje
problema. Mnoge ene koje zagovaraju feminizam, militarizam vide kao primer
patrijarhalnog koncepta maskuliniteta i mukog prava da se dominira nad drugima.
Za njih borba protiv militarizma predstavlja borbu protiv patrijarhata i mukog nasilja
nad enama. U nedavno objavljenoj zbirci eseja: "Nema se kuda pobei: prirunik o
nuklearnom mentalitetu namenjen enama"* autorka Suzan Koen pie:
Nae je uverenje da je tiranija uzrokovana nuklearnim aktivnostima samo
jedna od poslednjih, najozbiljnijih manifestacija kulture koju karakteriu
dominacija i eksploatacija u svakoj sferi. Upravo iz tog razloga, prisustvo
nuklearnog mentaliteta u svetu moe se posmatrati samo kao deo celine, a ne
kao pojedinaan problem. Pozivamo na prepoznavanje toga da odvajanje
problema nuklearnih postrojenja i naoruanja od pitanja dominantnih kulturnih,
drutvenih i politikih vrednosti u naem drutvu rezultira suenim
razumevanjem problema, a time i ogranienim spektrom moguih reenja. Mi
smatramo da su konstrukti te vrste, koji kontroliu drutvene strukture i nae
odnose, a koje su definisali mukarci, uzrok sve vee proizvodnje nuklearnog
naoruanja i izgradnje nuklearnih postrojenja. Patrijarhat predstavlja izvor
problema, i opasnosti koje lee u korenu nuklearnog mentaliteta treba da
dovedu do uvida da je osnovni problem upravo patrijarhat.
Poistoveujui militarizam i patrijarhat, ene koje zagovaraju feminizam esto svoju
argumentaciju zasnivaju na pretpostavci da je biti muko isto to i biti snaan,
agresivan i spreman na dominaciju i sprovoenje nasilja nad drugima; dok je biti
ensko izjednaeno sa slabou, pasivnou i eljom da se neguje, i brine o
blagostanju drugih. Takva vrsta dualistikog razmiljanja, osnov je svakog oblika
drutvene dominacije u zapadnom drutvu. ak i kada je invertovana i stavljena u
slubu znaajnog cilja kao to je nuklearno razoruanje, ostaje opasna jer podupire
samu kulturoloku osnovu seksizma i drugih vidova grupne opresije. Ona promovie
stereotipni koncept inherentnih razlika izmeu mukaraca i ena, implikujui da ene,
zbog prirode svog pola, nisu mogle da imaju bitniju ulogu u podravanju i izgradnji
imperijalizma (i militarizma koji slui da odri imperijalistiku vladavinu) ili drugih
sistema dominacije. ak i ako se ustvrdi da su mukarci naueni da mukost
poistoveuju sa sposobnou da se ispoljava nasilje, a ene da poistoveuju ensku
prirodu sa negovateljstvom, ipak je injenica da se mnoge ene i mukarci ne
povinuju ovim stereotipima. Umesto da enama razjasni mo koju imaju u odravanju
sistema dominacije i nasuprot tome, uspostavljanju strategija za otpor i promenu,
trenutna debata o feminizmu i militarizmu dodatno mistifikuje ensku ulogu.
U diskusijama koje se i dalje odvijaju u okvirima seksistike ideologije, o enama se
govori kao o objektima, pre nego subjektima. Mi nismo prikazane kao radnice i
aktivistkinje koje, kao i mukarci, prave politike izbore, ve kao pasivne
posmatraice koje nisu preuzele odgovornost za odravanje vrednosnog sistema u
*
Susan Koen: ain't nowhere we can run: a handbook for women on the nuclear mentality', str. 2.
90
91
92
93
10.
REVOLUCIONARNO
RODITELJSTVO
95
dece. ini se da one poruuju enama da karijera i rad nikada ne mogu da budu
toliko vani, toliko ispunjavajui, kao podizanje dece.
Takvo razmiljanje je vrlo opasno u vreme kada se brojne tinejerke koje nisu
realizovale mnoge svoje planove u velikom broju odluuju na raanje dece umesto
na odlaganje roditeljstva; kada vlada govori enama da unitavaju instituciju
porodinog ivota time to se ne uklapaju u uloge koje definie seksizam. ene su
danas, putem medija i drugih sistema komunikacije, preplavljene podsticajima da
raaju decu. Novine objavljuju na naslovnim stranama prie poput: "Materinstvo se
vraa u velikom stilu"; enski asopisi su prepuni lanaka o "novom materinstvu";
modni asopisi imaju posebne odeljke sa modnim kreacijama za trudnice, poznate
emisije na televiziji imaju specijalna izdanja o uspenim enama koje se odluuju na
raanje dece. U vreme kada je poveana verovatnoa da e ene sa decom iveti u
siromatvu, kada se broj dece beskunika, bez roditeljskog staranja, svakodnevno
poveava za vie hiljada, kada samo ene i dalje preuzimaju odgovornost za
roditeljstvo, takva propaganda podriva feministiki pokret i preti mu.
Bele pripadnice buroazije koje idealizuju materinstvo u izvesnoj meri ine pokuaj
da isprave nepravdu koju su nanele nekadanje feministike kritike, kao i da odaju
zaslueno potovanje enama koje su majke. Treba ipak napomenuti da ak ni
najstranije kritike ove vrste ne mogu da se uporede sa seksizmom kao izvorom
eksploatacije i ponienja za majke. Materinstvo je znaajan i vredan rad koji, kao
takav, treba da prepoznaju svi u naem drutvu, ukljuujui i feministike
aktivistkinje. Ono treba da dobije zasluenu panju, pohvalu i potovanje u
feministikom kontekstu u kojem postoji obnovljeni napor da se iznova promisli o
prirodi materinstva, kako ono ne bi postalo ni prinudno iskustvo za ene, niti
eksploatatorsko i opresivno, ve dobro i uspeno roditeljstvo bez obzira na to da li ga
obavljaju ene samostalno, ili u zajednici sa mukarcima.
U nedavno objavljenom lanku "Odgajanje bebe"* Meri Elen unmejker istie opte
prisutan stav o tome da mukarci ne uestvuju podjednako u roditeljstvu:
Jo od prvih trenutaka kada je ispoljena ambivalencija prema materinstvu, cilj
enskog pokreta je bio pohod za jednakou iskoreniti opresiju iz
materinstva, sjediniti "materinstvo" i "roditeljstvo", a za one koje odlue da
imaju decu, podeliti roditeljstvo sa mukarcima i drutvom uopte. Osvrnuvi
se na proteklih dvadeset godina, ini se da je feministikom pokretu ove
ciljeve najtee da dostigne.
Kada bi mukarci podjednako uestvovali u roditeljstvu, to bi znailo da moraju
da tokom nekog vremena zamene mesto sa enama. Za mnoge mukarce je
lake da mo sa enama podele na radnom mestu, nego kod kue. Iako
milioni majki sa bebama i malom decom danas rade van svog doma, mnogo
ena i dalje obavlja veinu kunih poslova...
Mukarci nee podjednako uestvovati u roditeljstvu sve dok ne budu naueni,
najbolje od ranog detinjstva, da oinstvo ima istu vrednost i znaaj kao materinstvo.
Sve dok ene i drutvo u celini, odnos majka/dete vide kao jedinstven i izuzetan zato
*
96
to ena nosi dete u svom telu i raa ga, ili to biloloko iskustvo poistoveuju sa
bliskijom, znaajnijom vezom sa detetom nego to je ima muki roditelj, odgovornost
za brigu o detetu i njegovo podizanje e ostati primarno enski rad. ak se i ena
koja nema dete smatra sposobnijom da odgaja decu od mukog roditelja, jer se
smatra brinom hraniteljicom po svojoj prirodi. Bioloko iskustvo trudnoe i poroaja,
bilo bolno ili radosno, ne treba da bude izjednaeno sa idejom da je ensko
roditeljstvo nuno superiornije od mukog.
Renike definicije povezuju re "otac" sa prihvatanjem odgovornosti, bez pomena
rei poput "nenost" i "brinost", dok se potonje koriste da definiu znaenje rei
"majka". Prebacujui na ene potpunu odgovornost za odgajanje, to jest za
zadovoljavanje emocionalnih i materijalnih potreba deteta, drutvo osnauje
predstavu da je biti majka vanije od oinstva. U definicije i samu upotrebu termina
"otac" i "majka", upisan je oseaj da se te dve rei odnose na dva temeljno razliita
iskustva. ene i mukarci treba da na isti nain definiu rad koji majinstvo i oinstvo
podrazumevaju, ukoliko ele da imaju podjednaku odgovornost u roditeljstvu. ak i
feministike teoretiarke koje su naglaavale potrebu da i mukarci na ravnopravnim
osnovama uestvuju u odgajanju dece, uz oklevanje prestaju da pripisuju posebnu
vrednost materinstvu. To ilustruje feministiku spremnost da se glorifikuje psiholoko
iskustvo materinstva, kao i nespremnost da se prizna da je materinstvo podruje
drutvenog ivota u kome ene mogu da ispoljavaju mo i kontrolu.
ene i drutvo u celini esto smatraju da je otac koji ravnopravno uestvuje u
roditeljstvu jedinstven i poseban, umesto da ga smatraju pokazateljem onoga to bi
trebalo da bude pravilo. Za njega se ak kae i da preuzima "materinsku" ulogu.
Opisujui mukarce koji su roditelji u svom delu "Majinska ljubav"*, Elizabet Badinter
komentarie:
Pod pritiskom koji prave ene, "novi otac" se ravnopravno majinski brine o
detetu na tradicionalno majinski nain. On se prikrada, kao jo jedna majka,
izmeu majke i deteta, koje tog asa ostvaruje gotovo istovetno prisan kontakt
sa ocem, kao to ga je ostvarilo sa majkom. Dovoljno je samo primetiti sve
vei broj fotografija u asopisima koje prikazuju oeve kako privijaju bebe na
svoja naga prsa. Njihova lica odaju potpuno materinsku nenost koja nikoga
ne okira. Nakon vekova oinskog autoriteta ili odsustva, ini se da se raa
novi pojam oinska ljubav, potpuni ekvivalent majinske ljubavi. Iako je
oigledno da ene koje su roditelji predstavljaju uzor kome bi mukarci trebalo
da tee (jer su se ene uspeno bavile roditeljstvom mnogo due), injenica je
da mukarci postaju roditelji, uspeni oevi. Oni ne postaju majke.
Jo jedan primer takve tendencije uoljiv je u eseju Sare Radik "Misliti kao majka"*.
Ona zamilja vreme u kome e mukarci podjednako uestvovati u podizanju dece i
pie:
Toga dana nee biti vie "oeva", nee biti ljudi bilo kog pola koji imaju mo
nad ivotima svoje dece i moralni autoritet u svetu svoje dece, iako obavljaju
posao vezan za brigu i ljubav. Postojae majke oba pola koje sprovode u ivot
transformisanu materinsku misao, u zajednicama koje dele roditeljsku brigu
*
*
97
98
postaje sve tee da posvete temeljnu panju roditeljstvu. Njihova borba je u potpunoj
suprotnosti buroaskoj porodinoj strukturi i mogunostima belih ena i mukaraca,
koji su esto bolje informisani o pozitivnom uticaju mukog uea u roditeljstvu,
posveuju mu vie panje i nisu u stalnom strahu za svoje materijalno stanje. Za
ene koje odgajaju decu same, teko je da pomire zahteve posla i podizanja dece.
Feministike teoretiarke ukazuju na probleme koji nastaju kada se roditeljstvom bavi
samo jedna osoba ili iskljuivo ena: ensko roditeljstvo prua deci vrlo malo modela
za muko roditeljstvo; ono odrava predstavu da je roditeljstvo enski posao i
pojaava muku dominaciju i strah od ena. Drutvo se, meutim, ne brine. Takva
saznanja imaju vrlo malo odjeka u vremenu kada mukarci, vie nego ikad ranije,
izbegavaju odgovornost za podizanje dece, a ene se manje bave roditeljstvom kako
bi mogle da rade vie, i ee se roditeljstvom bave same. Te injenice pokreu dva
pitanja koja treba da budu stoer budueg feministikog pokreta: prava dece na
odgovarajuu brigu od strane roditelja ili drugih staratelja, restruktuiranje drutva tako
da tu brigu ne pruaju iskljuivo ene.
Iskorenjivanje seksizma predstavlja reenje problema neravnopravnog uea, ili
potpunog odsustva mukaraca u odgajanju dece. Shodno tome, potrebno je da vie
ena i mukaraca uvidi potrebu da feministiki pokret podri i da mu se prikljui.
Veliki broj ena i dalje veruje da su prvenstveno one odgovorne za brigu o deci
potrebno je to rei po ko zna koji put. Feministika borba da se ene odupru takvoj
socijalizaciji treba da vodi veem izraavanju zahteva da i mukarci ravnopravno
uestvuju u roditeljstvu. Jedan od naina da se proiri svest o takvoj potrebi jeste
tampanje broura o vanosti ravnopravne podele roditeljstva izmeu mukaraca i
ena, i njihova distribucija u enskim dispanzerima i na drugim javnim mestima.
Seminari o odgoju dece, koji naglaavaju ne-seksistiki pristup i zajedniko uee
mukaraca i ena u roditeljstvu, organizovani u lokalnim zajednicama, predstavljaju
jo jedan nain da ljudi saznaju vie o ovoj temi. Pre nego to ene zatrudne, treba
da shvate znaaj ravnopravnog uea mukaraca u roditeljstvu. Neke ene koje se
nalaze u vezi sa mukarcem i razmiljaju o raanju dece, ne odluuju se na taj korak
jer im partneri stavljaju do znanja da ne ele da preuzmu odgovornost za roditeljstvo.
Te ene smatraju da je njihova odluka da nemaju decu sa mukarcima koji odbijaju
da uestvuju u roditeljstvu politiki stav, koji naglaava vanost ravnopravnog uea
u roditeljstvu i neophodnost da se okona muka dominacija nad enama. Takve
ene treba da nam kau jo mnogo toga o izboru koji prave. Postoje i ene koje se
odluuju na raanje uprkos tome to znaju da mukarac nee podjednako
uestvovati u roditeljstvu. Za budua istraivanja enskog roditeljstva od velikog je
znaaja da razumemo njihov izbor.
ene treba da znaju da je razgovor o odgajanju dece sa mukarcima neophodan pre
nego se deca zanu i rode. Postoje ene i mukarci koji su sainili pravne ugovore, ili
prosto pisane dogovore, koji precizno navode pojedinanu odgovornost svake osobe.
Neke ene su otkrile da mukarci samo na reima podravaju ideju ravnopravnog
roditeljstva, pre nego to se dete zane ili rodi, a posle se ne dre dogovora. Pisani
dogovori mogu da razjasne situaciju time to zahtevaju da se prodiskutuje kako se ko
osea po pitanju roditeljske brige, odgovornosti itd. Veina ena i mukaraca ne
razgovara o tome ta podizanje dece podrazumeva pre nego to se dete rodi, jer se
podrazumeva da e ena biti ta koja neguje.
99
Uprkos znaaju ravnopravnog mukog udela u roditeljstvu, veliki broj ena nema
odnos sa mukarcem sa kojim su zaele dete. U nekim sluajevima je to odraz
nezainteresovanosti mukarca za roditeljstvo, u drugim enin izbor. Neke ene ne
smatraju da je prisustvo brinog mukog roditelja znaajno u ivotu njihove dece. U
crnakim zajednicama je uobiajeno da se samohrana majka oslanja na muke
roake i prijatelje, da joj pomoglu u podizanju dece. Sa sve veim brojem
heteroseksualnih ena i lezbejki koje se odluuju na odgajanje dece bez vrih veza
sa mukim roditeljem, rae i potreba za odgajanjem dece u zajednici koja bi im
omoguila kontakt sa mukim starateljskim figurama, tako da ne odrastu mislei da
su samo ene te koje se bave, ili bi trebalo da se bave podizanjem dece. Staratelji ne
moraju da budu roditelji. U naoj kulturi, staratelji su oni koji decu poduavaju, oni
rade u bibliotekama itd., pa iako su u ovim profesijama nekada bile prisutnije ene, ta
situacija se menja. U takvom kontekstu, deca e imati prilike da iskuse muko
starateljstvo. Neke majke koje decu podiu bez podrke oca, smatraju da se njihova
uloga podriva kada se povremeno vide sa njim. On moda unosi zabavu, ali se
uopte ne ukljuuje u svakodnevnu roditeljsku brigu. Ponekad moraju da se nose sa
injenicom da deca vie cene oca samo zato to je mukarac (a seksistika
ideologija im sugerie da je njegova panja vrednija od brige koju im prua ena). Te
ene treba da znaju da usaivanje vrednosti koje nisu seksistike podstie decu da
cene ensko roditeljstvo i vodi iskorenjivanju favorizovanja koje se zasniva iskljuivo
na seksistikim standardima.
Upravo zbog toga to roditeljstvo i dalje poiva uglavnom na enama, potreba za
javnim ustanovama za brigu o deci, u kojima je zaposlen jednak broj mukaraca i
ena koji nisu seksistiki orijentisani, ostaje gorue feministiko pitanje. Takve
ustanove bi oslobodile ene iskljuive odgovornosti za podizanje dece i doprinele
veoj svesti o potrebi da se mukarci ukljue u odgoj. Ipak, to ostaje pitanje za koje
treba da se izbori vei broj ljudi. Feministiko organizovanje koje e se odvijati u
budunosti (posebno ono kojem je cilj izgradnja masovno baziranog feministikog
pokreta) moglo bi da na ovom pitanju izgradi platformu. Feministike aktivistkinje su
oduvek videle javne ustanove za brigu o deci kao jedno od moguih reenja za
problem ena kao primarnih nosilaca brige o deci. Komentariui neophodnost
postojanja institucija za brigu o deci u lanku 'Odgajanje bebe', Meri Elen unmejker
pie:
Kada imamo na umu brigu o deci koja se odvija van kue, naizgled
jednostavan koncept za koji se zalae enski pokret, a koji predstavlja
pristupanu, pouzdanu i kvalitetnu brigu o deci, pokazao se kao krajnje
maglovit. Sa jedne strane, privatni i najee preskupi izvori staranja sada
zadovoljavaju potrebe srednje klase, dok je sa druge strane neadekvatnost
javnih institucija za brigu o deci zapanjujua. Fond za odbranu dece, grupa za
zastupanje prava deteta smetena u Vaingtonu, izvetava da izmeu est i
sedam miliona dece, ukljuujui i onu predkoloskog uzrasta, ostaje samo kod
kue dok roditelji rade, jer ne mogu da priute obdanite...
Veina obdanita, bilo da su namenjena radnikoj klasi ili buroaziji, nema politiku
koja se moe okarakterisati kao neseksistika. Ipak, sve dok deca ne ponu da od
ranih dana ue da nije vano da se na osnovu pola razlikuju uloge, nastavie da
dospevaju u zrelo doba sa miljenjem da ene treba da budu primarni nosioci brige o
deci.
100
Mnogi ljudi se protive konceptu javnih ustanova za brigu o deci koje bi bile
finansirane iz dravnog budeta, jer to smatraju pokuajem ena da izbegnu
roditeljstvo. Oni treba da znaju da izolovano roditeljstvo koje je veoma prisutno u
naem drutvu nije najbolji nain da se podiu deca, niti predstavlja dobar odnos
prema enama koje su majke. Elizabet Dejnvej istie tu injenicu u svom nedavno
objavljenom delu "Ukrtanja", posebno naglaavajui da je koncept u kome samo
jedno od roditelja nosi odgovornost za podizanje deteta predstavlja jedan od
najmanje zastupljenih modela roditeljstva u svetu, koji se pokazao kao neuspean
zbog toga to decu i roditelje izoluje od drutva:
Problemi navedeni u istraivanju koje je naruio Savetodavni odbor za
obrazovanje u Masausetsu pokazuju koliko porodina izolacija moe da bude
ozbiljna u dananje vreme. Ova grupa je zakljuila da su prisutne:
1. Izolacija roditelja koji zarauje od suprunika i dece, koja je prouzrokovana
velikom apsorbovanou u svet rada.
2. Propratna izolacija male dece od profesionalnog sveta svojih roditelja i
drugih odraslih.
3. Opta izolacija male dece od osoba drugih dobi tj. odraslih i druge dece.
4. Stambena izolacija porodica od osoba razliitog drutvenog, etnikog,
verskog i rasnog porekla.
5. Izolacija lanova porodice od roaka i suseda.
Takva izolacija znai da uloga porodice kao posrednika u socijalizaciji dece
trenutno nije adekvatno ispunjena bez obzira na to da li majka radi van kue ili ne.
Deca danas odrastaju ne poznajui prednosti prisustva razliitih uzora u ivotu,
nemajui u vidu odrasle osobe oba pola, i u potpunom nepoznavanju sveta
plaenog rada. Vraanje ena u ivot usmeren na dom i porodicu ne bi reilo
sutinsko raskidanje veza izmeu porodice i zajednice. Napor enskog pokreta da
se postara za to da drutvo bude odgovorno za centre za brigu o deci nije pokuaj
da se drugima prepuste materinske dunosti, ve da se pomo zajednice usmeri
tako da dopuni osnovne odgovornosti roditelja, kao to se to inilo u prolosti.
Mali javni centri za brigu o deci koji su organizovani unutar zajednice, predstavljaju
idealan nain da se prevazie ova izolacija. Kada roditelji moraju da odvoze decu u
udaljene centre, zavisnost od roditelja se ne smanjuje, ve poveava. Centri za brigu
o deci unutar zajednice dozvolili bi maloj deci veu kontrolu nad svojim ivotima.
Briga o deci predstavlja odgovornost koju je mogue podeliti sa drugim starateljima,
sa ljudima koji ne ive sa decom. U naem drutvu je takav vid roditeljstva
revolucionaran jer nastaje u suprotnosti sa idejom da roditelji, posebno majke, treba
da budu jedine osobe koji odgajaju decu. Mnoge osobe koje su odrasle u crnakim
zajednicama imaju iskustva sa takvim nainom drutveno zasnovanog podizanja
dece. Crnkinje koje su morale da napuste dom i rade kako bi izdravale porodicu
nisu mogle da priute obdanite za svoju decu, a sem toga, ona nisu uvek bila u
blizini. ene su zavislile od pomoi ljudi u zajednici. ak i u porodicama u kojima je
majka ostajala kod kue, mogla je da se osloni na pomo ljudi iz zajednice. Nije
morala svaki put da odlazi sa decom u park da ih uva, jer su na njih pazili ljudi koji
ive blizu parka. Ljudi koji nemaju decu esto su preuzimali odgovornost za
101
uestvovanje u podizanju dece. U mojoj vlastitoj porodici je bilo sedmoro dece i dok
smo odrastali nai roditelji nisu mogli neprekidno da paze na nas, pa ak ni da nam
posvete onu vrstu individualne panje koja je deci ponekad potrebna. Te potrebe su
esto zadovoljavale komije i ljudi iz zajednice.
Takva vrsta zajednike odgovornosti za podizanje dece mogua je u zajednicama
gde se ljudi poznaju i veruju jedni drugima. Nije mogua onda kada roditelji decu
smatraju svojim "vlasnitvom", svojim "posedom". Mnogi roditelji ne ele da njihova
deca grade bliske odnose sa drugima, ak ni sa roacima. Kada bi postojala
obdanita u malim zajednicama, deca bi verovatnije razvijala trajna prijateljstva i
bliske odnose sa odraslim osobama pre nego roditeljima. Takva vrsta odnosa ne
nastaje u dnevnim boravcima gde se jedan/na vaspita/ica brine o veem broju aka
i gde vaspitna lica postoje samo u kontekstu kole. Svaka osoba koja je odgajana u
sredini gde je briga zajednice o deci prisutna, zna da je to mogue samo kada
roditelji prihvate da i druge odrasle osobe mogu da preuzmu jednu vrstu roditeljske
brige za njihovu decu. Iako tada nastaje situacija u kojoj deca moraju da potuju vie
osoba koje o njima brinu, ona takoe prua oslonac za emotivne, intelektualne i
materijalne potrebe dece, ukoliko se za njih ne postaraju roditelji. U crnakim
zajednicama gde postoji zajednika briga o deci, esto su u nju ukljuene i starije
ene i mukarci. Danas mnoga deca nemaju nikakvog kontakta sa starijima. Dodatni
rizik koji se moe izbei u odgajanju dece zasnovanom u zajednici, a koji postoji u
samohranom roditeljstvu, pa ak i porodici sa dva roditelja, jeste tendencija roditelja
da u emotivnom smislu preterano investiraju u decu. Sa tim problemom se suoavaju
mnogi ljudi koji su se reili na raanje nakon godina provedenih u ubeenju da nee
imati decu. Oni mogu da decu pretvore u "objekte ljubavi", ne elei da ih naue da
uspostavljaju odnose sa irim krugom ljudi. Ovo je za feministkinje i feministe koji
odgajaju decu problem u istoj meri u kojoj je to i za druge roditelje.
U poetku su ene u enskom pokretu verovale da je politiki razlog za nemanje
dece potreba za kontrolom rasta stanovnitva uz svest o tome da nae drutvo troi
veinu svetskih resursa. Ti razlozi se nisu promenili, iako ih sada ignoriemo ili
odbacujemo. Pa ipak, ukoliko bi se manje govorilo o imanju "svoje dece", a vie
naglaska stavljalo na potrebu da se podiu ve roena deca kojima je potrebna
roditeljska briga, postojao bi veliki broj odgovornih ena i mukaraca koji uestvuju u
procesu podizanja dece. Lucija Valeska je podrala ovakav stav u eseju "Ukoliko sve
drugo propadne, ipak ostajem majka"* koji je objavljen u izdanju asopisa Quest
1975:
Imati sopstvenu decu u biolokom smislu je danas lino i politiki
neodgovorno. Ukoliko posedujete dovoljno zdravlja, snage, energije i
finansijskih sredstava za podizanje dece, onda to i uradite. Ko e, u tom
sluaju, imati decu? Ukoliko ljudi koji nemaju decu ponu da odgajaju ve
roenu decu, vie ljudi nego ikada e "imati" decu. Granica izmeu bioloke i
nebioloke majke e poeti da nestaje. Kaete da smo u opasnosti da
smanjimo naciju? Mora da se alite...
Trenutno u vaoj zajednici postoje stotine hiljada dece i majki kojima je
oajniki potrebna podrka pojedinaca i zajednice...
*
102
103
11.
OKONANJE SEKSUALNE
POTLAENOSTI ENA
Tokom ranih faza savremenog feministikog pokreta osloboenje ena je esto bilo
poistoveeno sa seksualnim osloboenjem. Na koricama knjige "enski evnuh"
ermejn Grir* (jednog od najitanijih feministikih dela tokom sedamdesetih) stoji da
ono predstavlja "konanu re o seksualnoj slobodi". Na poleini knjige, Grirova je
opisana kao "ena sa smislom za humor, koja se ponosi svojom seksualnou".
Feministike teoretiarke kao Grirova, verovale su da e potvrda o znaaju
seksualnosti predstavljati gest osloboenja. Podsticale su ene da preuzmaju
inicijativu, da uivaju u seksu, eksperimentiu sa novim vezama, na seksualnu
"slobodu". Ipak, veina ena nije imala slobodnog vremena, prostora, kontakata, niti
elje da se upusti u takozvano "seksualno osloboenje". Mlade heteroseksualne
ene koje su same i bez dece, tinejderke i studentkinje, politiki napredne,
predstavljale su grupaciju koja je bila eljna i sposobna da svoje seksualno
ponaanje uskladi sa onim to je zapravo bila inverzija mukog poimanja seksualnog
osloboenja. Zagovaranje autentine seksualne slobode bilo je pozitivno, a ene su
iz iskustva nauile da sloboda da se inicira seksualni odnos, da se ne bude
monogamna, da se eksperimentie sa grupnim seksom, seksualizovanim
sadomazohizmom itd., moe da bude uzbudljivo i prijatno iskustvo, ali ne
dekonstruie relacije moi izmeu mukaraca i ena u sferi seksa. Mnoge ene su
doivele razoaranje kada je seksualno osoboenje u pitanju. Iako su neke
pripadnice pokreta nastavile da naglaavaju vanost seksualne slobode, istovremeno
odbacujui tezu da bi ona trebalo da bude graena po uzoru na muki model, vei
broj drugih ena, heteroseksualnih i lezbejki, poeo je da odbacuje tezu o seksualnoj
slobodi, pa ak i seksualni kontakt sa mukarcima, zbog uverenja da su ene jo
uvek eksploatisane pod bremenom starih seksualnih paradigmi. Ove feministkinje su
muku seksualnost sve vie percipirale kao odbojnu i eksploatatorsku po svojoj
prirodi.
Debata o tome da li bi seksualna sloboda trebalo da bude feministiko pitanje danas
je veoma iva. Etel Pirson u svom eseju: "Seksualnost kao uporite identiteta:
Psihoanalitiko vienje"** zakljuuje sledee:
Seksualno osloboenje, dakle, iako znaajno i ak presudno za neke osobe,
kao drutvena kritika i politiki program u ishodu ima ozbiljna ogranienja. U
svom najgorem izdanju, ono predstavlja deo kulta individualnosti koji eli da
*
Germaine Greer: Female Eunuch. Najnovije delo ermejn Grir Sex and Destiny (Seks i sudbina) predstavlja
interesantno promiljanje o politici vezanoj za problem fertiliteta, a koje dovodi u pitanje mnoge teze o
seksualnoj slobodi ena koje je autorka postavila u svom ranijem delu. Prim. aut.
**
Ethel Pearson: Sexuality as the Mainstay of Identity: Psychoanalytical Perspective, str. 36
104
Ellen Willis: Toward a Feminist Sexual Revolutio, str. 10. Od trenutka objavljivanja ovog poglavlja pojavio se
veliki broj feministikih eseja koji se bave seksualnou (Cherrie Moraga, Living in the War Years; Ann Snitow,
Christine Stansell, Sharon Thomson, editors, Powers of Desire; Rosalind Coward, Female Desire, Sue
Cartledge, Joanna Ryan, editors, Sex and Love, da navedemo samo neke). Prim. aut.
105
106
Geere Goodman, George Lakey, Judy Lakey, Erika Thorne: No Turning Back: Lesbian and Gay Liberation for
the 80s
**
Lavender menace (ljubiasta napast), kako je Beti Fridan (u to vreme predsednica Nacionalne organizacije
ena) nazvala radikalne feministkinje i lezbejke, smatrajui da njihovo prisustvo teti ugledu enskog pokreta za
osloboenje. Kao odgovor na takav stav, nekolicina aktivistkinja je sprovela "sabotau" na Kongresu ove
organizacije, traei da pokret u svoju platformu uvrsti pitanja lezbejskog feminizma. Sebe su nazvale "ljubiaste
napasti". Prim. prev.
107
**
108
Willis, str. 9
109
ne negira njihove izbore, ak i onda kada nudi okvir za izazov i otpor mukoj
seksualnoj eksploataciji ena.
Postoje feministkinje (a ja sam jedna od njih) koje veruju da feministiki pokret za
okonanje seksualne opresije nee promeniti destruktivne seksualne norme ukoliko
pojedinke i dalje budu poduavane da moraju da odaberu izmeu suprotstavljenih
seksualnosti (gde su najoiglednije heteroseksualnost i homoseksualnost) i da se
povinuju oekivanjima normi koje su odabrale. Seksualna elja se razlikuje, ima vie
dimenzija i retko je toliko "iskljuiva" koliko to norma po prirodi zahteva. Ideja
osloboene seksualnosti ne bi navodila ene da svoje telo vide kao neto dostupno
svim mukarcima, niti svim enama, kad smo ve kod toga. Ona bi zavisno od
prirode individualne interakcije davala prednost seksualnosti koja je otvorena ili
zatvorena. Ono to je svojstveno ideji seksualne preference jeste pretostavka da
svako ko pripada preferiranom polu moe da trai pristup neijem telu. Ovakav
koncept promovie objektifikaciju. U heterosekseksualnom kontekstu on pretvara
sve, a posebno ene, u seksualne objekte. Imajui u vidu diskrepanciju moi koju
proizvodi seksistika politika, verovatnije je da e mukarci prilaziti enama, jer su
naueni da misle kako treba da imaju pristup telima svih ena. Seksualnost bi bila
transformisana ukoliko bismo napustili kodove i okvire koji liavaju seksualnu elju
njene specifinosti i partikularnosti. Kako Stiven Hit sumira u delu "Seksualni fiks"*:
Kraj opresije dolazi sa preraspodelom drutvenih odnosa koja oslobaa
mukarce i ene, ostavlja ih van granica pretvaranja seksualnosti u robu,
udaljene od svake vrste nasilja i otuenosti izazvane prometom i trampom kao
seksualnim identitetom, odmie ih od identiteta pola, fiksacije na ovu ili onu
predstavu o sebi, ovu ili onu normu, na tu stvar koju zovemo 'seksualnost'.
Iako etiketirane kao "heteroseksualne"', mnoge ene u naem drutvu ne oseaju
znaajniju seksualnu potrebu za mukarcima zbog politike seksualne opresije; muka
dominacija razara i pervertira tu potrebu. Upravo je enormno prisustvo muke
seksualne opresije otealo enama da govore o pozitivnim seksualnim interakcijama
sa mukarcima. Feministkinje koje su heteroseksualne sve vie istiu da se odluuju
da imaju vezu sa nekim mukarcem, nasuprot heteroseksistikoj tvrdnji da prihvataju
i da su raspoloene za seksualnu inicijativu bilo kog mukarca. Takav postupak
osporava prisilnu heteroseksualnost, koja uskrauje enama pravo da biraju muke
seksualne partnere tako to procenjuju da li se u takvoj interakciji ostvaruju i afirmiu.
Potvrujui svoje pravo da biraju, ene osporavaju prepostavku da enska
seksualnost postoji samo da bi sluila seksualnim potrebama mukaraca. Njihovi
napori unapreuju borbu za okonanje seksualne opresije. Pravo na izbor treba da
bude karakteristika svih ljudskih interakcija. to vie ena i mukaraca bude potvrdilo
partikularnost i specifinost seksualne elje, na nju e se manje gledati kao na robu.
Promena koja e bez sumnje uslediti u daljem toku borbe za okonanje seksualne
opresije jeste manja opsesija seksualnou. Ovo ne znai da e se nuno smanjiti i
sama seksualna aktivnost. To znai da seksualnost vie nee imati znaaj koji joj
pripisuje drutvo u kom se seksualnost koristi za odravanje rodne neravnopravnosti,
*
110
111
12.
FEMINISTIKA REVOLUCIJA:
RAZVITAK KROZ BORBU
Bread and Roses prva socijalistiko-feministika grupa u Americi, osnovana poetkom sedamdesetih godina
dvadesetog veka u Bostonu, naziv je dobila po paroli (kasnije i pesmi) korienoj u uvenom trajku tekstilnih
radnika i radnica u Masausetsu, 1912. godine. Prim. prev.
**
Combahee River Collective radikalna organizacija crnih feministkinja, osnovana 1974. u Bostonu, poela je
svoj rad kao ogranak NBFO (National Black Feminist Organization). Donela je potpuno novu platformu u
feministiki aktivizam, kritikujui rasizam prisutan u enskom pokretu, otvoreno se deklariui kao socijalistika
organizacija i pozivajui na sestrinstvo izmeu crnkinja razliitih seksualnih orjentacija. Prim. prev.
***
Sandra Harding: Feminism: Reform or Revolution, u Women and Philosophy, str. 271-284.
112
ERA (Equal Rights Amendment) campaign kampanja organizovana sa ciljem da se amerikom Ustavu doda
Amandman o jednakim pravima mukaraca i ena. Ova koalicija danas broji 174 grupe i preko deset miliona
lanica/lanova. Amandman jo uvek nije ratifikovalo petnaest drava u Americi. Prim. prev.
**
Opirnija diskusija o politici feministikog anti-pornografskog zalaganja, moe se nai u eseju Alis Ekol
(Alice Echol): Cultural Feminism: Feminist Capitalism and the Anti-Pornography Movement. Prim. aut.
113
Boggs, str.16.
114
**
115
116