You are on page 1of 19

PREDMET:

Baze Podataka
TEMA:

Informacioni sistemi
menadzmenta

Mentor:

Student:

Januar 2012

Contents
1.0

UVOD................................................................................................................ 1

2.0 Upravljacki informacioni sistemi...........................................................................3


2.1 Sistem za podrsku odlucivanju. Struktura, primena i razvoj.................................4
2.1.1 Struktura sistema za podrsku odlucivanju......................................................4
2.1.2Podsistem za upravljanje podacima................................................................4
2.1.3 Podsistem za upravljanje modelima...............................................................4
2.1.4 Podsistem za upravljanje znanjem.................................................................5
2.1.5 Podsistem korisnicki interfejs.......................................................................5
2.2 Klasifikacija sistema za podrsku odlucivanju.....................................................5
2.2.1 Princip rada, osobine rada SPO-a i karakteristike implementacije..................5
3.0 Ekspetni sistemi. Struktura, primena i razvoj......................................................6
3.1 Istorija razvoja ekspertnih sistema....................................................................6
3.2 Podele ekspertnih sistema................................................................................ 6
3.3 Osobine ekspertnih sistema..............................................................................7
3.4 Struktura ekspertnih sistema...........................................................................7
3.5 Predstavljanje znanja i mehanizmi zakljucivanja..............................................7
3.6 Uvodjenje ekspertnog sistema u rad .............................................................7
4.0 Hibridni sistemi. Struktura, primena i razvoj........................................................8
5.0 Skladiste podataka ( Data warehouse DW ).......................................................9
6.0 Vestacka inteligencija......................................................................................... 11
7.0 Internet i menadzerske potrebe.........................................................................14
Funkcija planiranja................................................................................................ 14
Funkcija organizovanja.......................................................................................... 15
Funkcija vodjstva................................................................................................... 15
Funkcija kontrole................................................................................................... 16

1.0 UVOD

Pod informacionim sistemom menadzmenta podrazumevamo sve oblasti poslovanja I


upravljanja kako korisnika tako I same proizvodnje nekog proizvoda!! Radi boljeg upoznavanja
sa samim tokom proizvodnje ,nabavke I prodaje datog proizvoda!!
Pod informacionim sistemom podrazumevamo nabavku sve vrste narudzbine preko novijih
informacija kao sto su internet ili mobilna tehnologija!!

2.0 Upravljacki informacioni sistemi


Svi informacioni sistemi izvrsavaju osnovne funkcije vezane za: prikupljanje, cuvanje, obradu
i distribuciju podataka. Za razliku od sistema AOP-a, koji se sastoje od posebnih rezervisanih
aplikacija, upravljacki informacioni sistemi obuhvataju medjusobno povazane podsisteme koji
cine jedinstvenu celinu. Podsistemi predstavljaju prvi nivo dekompozicije informacionih sistema..
Oni predstavljaju logicki i tehnoloski zaokruzene celine, koje se mogu pri projektovanju, a i
kasnije u radu odvojeno tretirati. Veci podsistemi se dele na specijalizovane module i segmente.
Svaka celina informacionog sistema zadovoljava specificne informacione zahteve i deli podatke
i informacije sa ostalim celinama. Delovi IS-a medjusobno su povezani zajednickom bazom
podataka, zajednickom tehnickom bazom, informacionim tokovima, jedinstvenim sistemom
obelezavanja i jedinstvenom koncepcijom izrade.
Pri projektovanju IS-a potrebno je opisati i procese koji menjaju stanje sistema i formiraju
izlaze iz sistema na osnovu poznatih ulaza. Procesi su medjusobno povezani tokovim podataka,
koji predstavljaju ulaze u pojedine podsisteme i module, odnosno, odgovarajuce izlaze iz
podsistema i modula u okviru jednog IS-a.
U klasicnom projektovanju IS-a, za svaku funkciju projektuje se nezavisna aplikacija, a za
svaku aplikaciju odgovarajuca organizacija podataka ( jedna ili vise datoteka ) koja ne odgovara
drugim aplikacijama. Zbog toga sistemi AOP-a nisu fleksibilni. Savremeno projektovanje IS-a
bazira se na iznalazenju jedinstvenog modela podataka na osnovu kog se realizuje zajednicka
baza podataka. Nju koriste svi programi koji opisuju funkcionisanje realnog sistema.
Funkcionisanje realnog sistema opisuje se modelom procesa. Za projektovanje modela
procesa danas se koriste nekoliko metoda i to najcesce:
SSA, metoda strukturne sistemske analize,
BSP (Bussines System Planning), metoda planiranja poslovnog sistema,
SDM (System Design Method), metoda sistemskog projektovanja
Medoda strukturne analize se primenjuje za analizu postojeceg IS-a izucavanjem funkcija i
procesa koji se izvrsavaju u realnom sistemu. Kada se koristi SSA metoda, model procesa
najpogodnije se prikazuje dijagramom toka podataka ( DTP ).
Dijagramima toka podataka se prikazuju:
- funkcije ( procesi )
tokovi podataka
izvori i odredista podataka i
sladista podataka
DTP se prikazuju tokovi podataka izmedju procesa obrade, izvorista i odredista, kao i internih
skladista podataka.
Osnovni problem u opisivanju IS-a je njihova slozenost i zato se primenjuje hijararhijski opis
DTP. On se dobija dekompozijijom slozenog sistema na vise nivoa. Najvisi nivo ospisa je
dijagram konteksta. To je najopstiji, pregledni dijagram kojim se odredjuju granice funkcija ili
procesa.Sledeci nizi nivo, dobija se dekomponovanjem dijagrama konteksta. Dekompozicija se
vrsi tako stose jedan proces prikazan na dijagramu viseg nivoa, predstavlja novim DTP na
nizem nivou. Na nizim nivoima se mogu javiti nova skladista podataka, koja nisu bila prikazana
na visem nivou.

Prvenstveni zadatak upravljackih IS-a jeste da pomazu pri resavanu strukturiranih problema
odlucivanja. Oni zadovoljavaju potrebe rukovodilaca na srednjim nivoima odlucivanja, koji se
pretezno bave operativnim upravljanjem pri izvrsavanju pojedinih funkcija.

2.1 Sistem za podrsku odlucivanju. Struktura, primena i

razvoj
Sistemi za podrsku imaju zadatak da pruzaju pomoc pri donosenju odluka, ali sa naglaskom
na resavanju nestruktuiranih ili slabo stuktuiranih problema, i pruzaju pomoc na svim nivoima
odlucivanja, ali su od posebnog znacaja za vise nivoe. Za razliku od upravljackih IS, koji
pretezno olaksavaju horizontalni protok informacija, sistemi za podrsku odlucivanju podrzavaju
vertikalne informacione tokove i tako potpomazu integraciju informacija koje se koriste na
razlicitim organizacionim i upravljackim nivoima.
2.1.1 Struktura sistema za podrsku odlucivanju Osnovne
komponente sistema za podrsku odlucivanju, koji su egzistirali od ranih 70-tih do 90-tih, su:
baza modela, baza podataka, generator sistema za podrsku odlucivanju i korisnik. Osnovne
komponente danasnjih sistema za podrsku odlucivanju su:
podsistem za upravljanje podacima
podsistem za upravljanje modelima
podsistem za upravljanje znanjima
podsistem korisnicki interfejs
korisnik

2.1.2Podsistem za upravljanje podacima Ovaj podsistem sastoji se iz


sledecih elemenata: baze podataka sistema za podrsku odlucivanju, sistemima za upravljanje
podacima, direktorijuma sa podacima, upita.
Jedan SPO moze koristiti vise baza podataka u zavisnosti od mesta skladistenja potrebnih
informacija. Razlikujemo i podatke koji poticu iz spoljasnjih ili unutrasnjih izvora. Pod
unutrasnjim izvorima se smatraju baze podataka unutar organizacije, dok podaci iz spoljasnjih
izvora mogu biti npr. podaci iz industijske grane, sa trzista, drzavni propisi.
Proces kreiranja baze podataka ili skladista podataka preko spoljasnjih izvora naziva se
ekstrakcija. Pod ekstrakcijom podataka podrazumeva se unosenje ( importovanje, sumarizacija,
filtracija i kondenzacija ) podataka. Sistem za upravljanje bazom podataka omogucava nam
upravljenje procesom ekstrakcije podataka, azurira zapise u bazi podataka, povezuje podatke iz
razlicitih izvora, upravlja podacima preko recnika podataka.
Recnik podataka pretstavlja katalog sa svim podacima u bazi podataka, i sluzi da bi bi
odgovorio na pitanja o dostupnosti odredjenom podatku, njegovom izvoru i njegovom tacnom
znacenju. Ovoj komponenti je moguce dodavati, brisati i azurirati unose.
2.1.3 Podsistem za upravljanje modelima Podsistem za upravljenje
modelima sastoji se iz sledecih elemenata: baze modela sistema za upravljanje bazom modela
jezika za modeliranje direktorijuma modela i komandnog procesora.

2.1.4 Podsistem za upravljanje znanjem SPO koji poseduju sisteme za


upravljanje znanjem nazivaju se inteligentni sistemi za podrsku odlucivanju, sistemi zasnovani
na znanju ili jednostavno kombinacija SPO/ES. Baza znanja je predstavljala sisnonim za
ekspertne sisteme.
2.1.5 Podsistem korisnicki interfejs Sastoji se iz sledecih komponenti:
sistem za upravljanje korisnickim interfejsom, jedinice za prevodjenje na prirodan jezik,
terminala i printera, plotera.
Ovaj sistem pokriva sve aspekte komunikacije izmedju korisnika i sistema za podrsku
menadzmentu. Od kvaliteta korisnickog interfejsa zavisi mogucnost upotrebe i prihvatljivosti
sistema od strane korisnika. Novi sistemi za podrsku odlucivanju poseduju takav korisnicki
interfejs, koji im omogucava: Graficki korisnicki interfejs Prilagodjava korisniku razlicite
dodatne/ulazne uredjaje Predstavlja podatke u razlicitim formatima ili na razlicitim izlaznim
uredjajima Obezbedjuje interakciju sa bazom podataka i sa bazom modela Obezbedjuje kolor
grafiku, trodimenzionalnu grafiku Kroz vise prozora dozvoljava da se vise funkcija izvrsava
istovremeno Obezbedjuje ucenje kroz primere Obezbedjuje fleksibilnost i adaptivnos sistema za
podrsku menadzmentu prema prilagodjavanju razlicitim problemima i tehnologijama
2.2 Klasifikacija sistema za podrsku odlucivanju Holsapple i Whinston
smatraju da postoji sest razlicitih grupa SPO-a: Tekst orijentisani SPO gde se informacije
uglavnom javljaju u tekstualnom obliku. Iz razloga postojanja velike kolicine informacija, ova
klasa SPO poseduje snazan tekst procesor. Tekst orijentisani SPO najcesce podrzavaju rad
preko interneta, pa stoga imaju implementirane tehnologije kao sto su hipertekst, inteligentne
agente. SPO orijentisani na baze podataka predstavljaju grupu sistema za podrsku
odlucivanju gde baza podataka igra glavnu ulogu u strukturi sistema. SPO orijentisan na
tabelarni rad gde se pomocu posebnog jezika za modeliranje dozvoljava korisniku da kreira
modele direktno u programima za analizu. SPO orijentisan na resavanje gde postoje
algoritam ili procedura napisani u obliku kompjuterskog programa za izvodjenje odredjenih
izracunavanja za resavanje odredjene vrste problema. SPO orijentisani na pravila sto se
primenjuje kod SPO koji imaju bazu znanja. Slozeni SPO sto predstavlja grupu SPO-a koji su
tzv. hibridni sistemi, jer se sastoje od kombinacije dva ili vise od pet osnovnih, prethodno iznetih,
struktura SPO.
2.2.1 Princip rada, osobine rada SPO-a i karakteristike
implementacije Prikaz strukture SPO-a i princip rada korisnika sa SPO-om izgleda
ovako: Proces zapocinje dilemom. Korisnik potom definise problem, u cemu mu SPO moze
pruziti pomoc kroz snimanje, pracenje i prikupljanje podatakaiz spoljasnjih i unutrasnjih izvora
podataka, na osnovu cega se stice uvid o nastanku i karakteru problema. Po zavrsetku
formulacije problema SPO vrsi obradu podataka koristeci se pri tom bazom podataka ili bazom
znanja. Po izvsenoj obradi problema SPO nudi korisniku raspolozivi niz alternativa.
Veoma vazan faktor za uspesan rad sistema za podrsku odlucivanju je korektna
implementacija sistema. Od uspesnosti implementacije SPO-a zavisi njegova prihvatljivost od
strane korisnika kao i pravilna upotreba.

3.0 Ekspetni sistemi. Struktura, primena i razvoj


Goodwin i Wright isticu da su ekspertni sistemi jedan deo istrazivanja na putu ka
vestackoj intelingenciji, a da vestacka intelingencija ima za cilj da predstavlja u
potpunosti ljudsku inteligenciju kroz racunarski sistem. Njihova definicija ekspertnog
sistema glasi da ekspertni sistem predstavlja modeliranje, unutar racunara, ekspertskog
znanja, tako da rezultujuci sistem moze ponuditi inteligentan savet ili doneti inteligentne
odluke.

3.1 Istorija razvoja ekspertnih sistema Razvoj ekpertnih sistema


zavisi od razvoja IT, tj od performansi kompjutera. Prema stanju iz 1988. godine,
ekspertni sistemi su se tada primenjivali u oko 150 oblasti. Medjutim samo cetiri godine
kasnije u Americi je bilo korisceno najmanje 3000 ekspertnih sistema, a u Japanu je
tada postojalo preko 400 ekspertnih sistema. U njihovom daljem razvoju prognozira se
razvoj povezivanja ekpertnih sistema sa sistemima za podrsku odlucivanju,
multimedijom, neutralnim mrezama, itd.

3.2 Podele ekspertnih sistema Jedna od uopstenih podela ES sugerise


na postojanje dve grupe ES: Ekspertni sistemi koji analiziraju neki problem i Ekspertni
sistemi koji vrse sintezu u procesu resavanja problema
Podela ES prema vrsti informacija koju ekspertni sistemi pruzaju:Samostalni u
stanju su da samostalno izvedu proces donosenja odluke i planiranja buducih
pravaca akcije.Konsultantski pruzaju razne konsultantske usluge u smislu da
pomazu korisniku na taj nacin kako bi i pravi ekspert pruzio svoje misljenje. Ova
grupa ES koncipirana je za resavanje kompleksnih problema.Savetniceke mogu
koristiti i eksperti, ali i oni ostalikorisnici kojima je potreban savet u odgovarajucim
situacijama.Sistemi za ispitivanje sta bi bilo ako... ova grupa ES omogucava
razmatranje odredjenih situacija u kojima je potrebno predvideti efekte primene
alternativnih akcija.
Goodwin i Wright isticu da postoje dve grupe ES: Prvi se javljaju kod komplikovanih
istrazivackih projekata ili potencijalno neresivih problema, gde je potrebno razviti novi
nacin prezentovanja ili izlaganja znanja Drugi niz sistema su oni koje su izgradili
konsultanti i to putem koriscenja
komercijalno razvijenih skoljki ekspertnih sistema. Skoljke ES sadrze sve
komponente kao i posebno razvijeni ES sa tom razlikom sto im je baza znanja
prazna. Korisnik skoljke ES sam popunjava bazu znanja, unoseci u nju pravila koja se
odnose na probleme koje je potrebno da njegov ES resava.

3.3 Osobine ekspertnih sistema Ekspertni sistemi sadrze sedam


dimenzija:ekspertiza rezonovanje manipulacijom simbola
opsta sposobnost
resavanja problema u datom domenu slozenost i tezina reformulacija rezonovanje o
sebi, vrsta zadataka za cije se obavljanje sistem izgradjuje

3.4 Struktura ekspertnih sistema Model jednostavnog ES sastoji se


samo od cetiri dela: baza znanja, " mehanizam " za zakljucivanje, korisnicki interfejs,
radna memorija. Znanje ekperata se cuva u nizu fajlova nazvanih baza znanja.
Najcesce je znanje predstavljeno pomocu "if...then" pravila. "Mehanizam" za
zakljucivanje koristi bazu znanja kako bi se obezbedila nova informacija. Preko
korisnickog interfejsa omogucva se komunikacija izmedju ES i korisnika. Radna
memorija sadrzi detalje o stanju znanja sistema u odredjenom sistemu.
Proces funkcionisanja ES razlaze se na pet komponenti:
1. Akvizacija ( sticanje ) znanja
2. Reprezentacija ( memorisanje ) znanja
3. Obrada znanja ( resavanje problema )
4. Komponente za objasnjenje ( predstavljanje znanja )
5. Interfejs ( jedinica za dijalog )

3.5

Predstavljanje znanja i mehanizmi zakljucivanja Jedan od

nacina za prevazilazenje problema kako znanje uobliciti u formu koja ce biti


funkcionalna za rad ekpertnog sistema, moguc je koriscenjem produkcionih pravila. ES
moze imati vise stotina produkcionih pravila, sto usloznjava proces projektovanja
logickog povezivanja ovih pravila u bazi znanja.
Kontrolna struktura odredjuje koje ce pravilo biti sledece upotrebljeno. Ova struktura
cesto poziva "masinu za zakljucivanje". Na bazi informacija koje dobije od korisnika
"masina" za zakljucivanje vrsi selekciju i testiranje pojedinih pravila i u bazi znanja trazi
odgovarajuci savet ili odluku. To se obicno postize pomocu olancavanja unapred, sto
znaci da sledi put od poznatih cinjenica do krajnjeg zakljucka. Olancavanje unazad
ikljucuje biranje hipotetickih zakljucaka i testiranje da se uporedi da li ce se potrebno
pravilo u skladu sa zakljuckom ispostaviti kao tacno.
Postoje i drugi nacini predstavljanja znanja, a to su: semanticke mreze, trojke objekat
atribut vrednost i predikatska logika.

3.6

Uvodjenje ekspertnog sistema u rad Ovo podrazumeva

testiranje i implementaciju ES. Implementacija ukljucuje uskladjivanje hardverskih


zahteva ES za njegovo optimalno funkcionisanje, pa sve do obuke kadrova za rad sa
ES.

4.0 Hibridni sistemi. Struktura, primena i razvoj


Hibridni sistemi nastaju integracijom dva ili vise kompjuterskih IS. Osnovne klase
hibridnih sistema: integracija sistema za podrsku odlucivanju i ekspertskih sistema,
ekspertskih sistema i neuronskih mreza, kao i aspekti globalne integracije vise
informacionih sistema. Integracija ekspertnih sistema i sistema za podrsku odlucivanju
moze se izvesti na dva osnovna nacina i to? Ekspertni sistem integrisan kao SPO
komponenta, gde je moguce identifikovati pet razlicitih slucajeva: ES kao inteligentna
komponenta uz bazu podataka u SPO ES kao inteligentna komponenta uz bazu modela
u njeno upravljanje u SPO ES kao komponenta u SPO, a sa namenom da poboljsa
karakteristike korisnickog interfejsa ES kao komponenta zaa pomoc u izgradnji SPO
ES kao komponenta u SPO, koja pruza korisniku razne konsultativne usluge Ekspertni
sistem kao posebna komponenta SPO gde je takodje moguce definisati podvarijante:
Ulaz u ekspertni sistem je izlaz iz SPO Ulaz u SPO je izlaz iz ES.
Kao najkompleksniji oblik integracije kompjuterskih IS za podrsku menadzment
odlucivanju smatra se tzv. globalna integracija. Globalna integraciaj moze ukljucivati
nekoliko tehnologija za podrsku menadzmentu i nekoliko kompjuterskih IS ili cak
povezivanje sa sistemima iz druge organizacije.
U oviru savremenih modela globalne integracije kompjuterskih IS ukljucene su i
brojne napredne tehnologije radi poboljsanja karakteristika modela. Tako, u okviru
filtracije podataka ukljucuju se inteligentni agenti ili pretrazivaci koji znatno skracuju
vreme potrebno da se izdvoje neophodne informacije. Takodje postoji teznja da se citav
model uskladi sa protokolima standardnim za prikljucivanje sistema na globalnu
kompjutersku mrezu Internet.

5.0 Skladiste podataka ( Data warehouse DW )


Skladiste podataka je: subjektivno orjentisana integrisana nevolatilna vremenski
promenljiva
kolekcija podataka za podrsku menadzerskom procesu odlucivanja.
Osobina DW-a je da pruza brz pregled i analizu velike kolicine poslovnih podataka,
koji se kasnije uglavnom koriste za ocenu postignutih rezultata, pri planiranju i
odlucivanju, cini ih pogodnim za integraciju u sistemima za podrsku odlucivanju ili
osnovnom za izgradnju sistema poslovne inteligencije.
Skladiste podataka obavlja najmanje tri razlicite aplikacije: osnovne radne aplikacije
aplikacije za upite i izvestaje aplikacije za analizu i planiranje
Osnovne radne aplikacije odnose se na tabele i staticke pakete, graficke alate koji
su korisni za upravljanje i predstavljanje podataka na individualnom PC-ju. Razvijeni u
samostalnom okruzenju ovi alati koriste aplikacije koje mogu da obradjuju samo manju
kolicinu podataka iz skladista podataka.
Aplikacije za upite i raporte obradjuju podatke pomocu jednostavnih radnih upita i
generisanje osnovnih raporta. Ovi raporti sadrze istorijske podatke, ali ne zadovoljavaju
potrebe preduzeca za dubljim analizama.
Aplikacije za analizu i planiranje zadovoljavaju sustinske poslovne potrebe kao sto su
predvidjanje, analiza proizvodnih linija, finansijska konsolidacija, profitabilnost,
prizvodne mix-analize aplikacije koje koriste postojece podake, zeljene ili tacno
izdvojene podatke neophodneza odredjenu analizu.
Fleksibilnost i sposobnost adaptacije promenljivim poslovnim potrebama su vrlo bitne
osobine skladista podataka. Ono, za razliku od drugih vrsta IS poseduje i osobine
objedinjavanja razlivitih podataka koji mogu poticati iz razlicitih proizvodnoinformacionih sistema realizovanih na razlicitim platformama. Direktan rucni unos u
skladiste podataka nije dozvoljen, jer se oni u skladiste podataka unose preko
proizvodno-informacionih sistema.
Razlikujemo alate (programske pakete) za generisanje ad hoc izvestaja kao sto su
ORACLE Discoverer, i alate za izradu slozenih korisnickih aplikacije, npr. ORACLE
Express. Ovi alati namenjeni su za rad sa skladistima podataka i pruzaju podrsku top
menadzmentu u donosenju poslovnih, strategijskih odluka.
Data Warehouse se zasniva na odvajanju OLTP (On Line Transaction Processing ) i
OLAP (On Line Analytical Processing) procesa.
OLAP tehnologija omogucava korisniku pristup i analizu ad hoc podataka, pregled
informacija dobijenih kroz poredjenja, analize podataka iz proslosti i podataka izvedenih
iz razlicitih "sta ako" scenarija. OLAP baza podataka ili analiticka baza podataka je
podvrgnuta promenama, koje dolaze od strane vise izvora podataka obezbedjujuci
snaznu analiticku pozadinu mnogim korisnickim aplikacijama . Klasicne relacione baze
podataka projektovane su za online transacionalnu obradu (OLTP), ali ne zadovoljavaju

potrebe za online analiticku obradu podataka. Kao rezultat javlja se skladiste podataka
projektovano razlicito od klasicnih relacionih baza podataka.
ROLAP, MOLAP I HOLAP su specijalizovane OLAP aplikacije.
ROLAP se odnosi na relacioni OLAP. U relacione baze podataka (RDBMS) smestaju
se podaci, a ROLAPpodsistem pruza potrebnu analiticku funkcionalnost. Predstavnici:
Oracle RDBMS i Microsoft SQL Server.
MOLAP oznacava multidimenzionalni OLAP. Multidimenzionalna baza je skladiste
podataka i analiticki mehanizam.
HOLAP oznacava hibridni OLAP, tj. kombinaciju MOLAPA-a i ROLAP-a. HOLAP
omogucava da velicina multidimenzionalne baze bude veca nego kod MOLAP-a, ali
manja nego kod ROLAP-a.
Neki od problema pri izgradnji DW su: Objedinjivanje raznovsnih podataka iz vise
nivoa realizovanih na razlicitim platformama Brzo otkrivanje nastalih promena u
izvornom sistemu Iterativni karakter izgradnje modela skladista podataka, pa prema
tome i iterativni karakter izgradnje programskog sistema za ekstrakciju.
Pojam Datamart ili trziste podataka, definise funkcionalnu celinu koja u sebi
objedinjava podatke slicnog tipa, koji su organizovani u dimenzionalnom modelu.
Datamart moze, ali i ne mora da bude deo skladista podataka.

10

6.0 Vestacka inteligencija


Mayer vestacku inteligenciju definise kao rezultat vazecih znanja definise kao rezultat
vazecih znanja koja poticu iz razlicitih naucnih oblasti i koja su transformisana u oblik
koji omogucava resavanje problema.
Treba napomenuti da projekti VI podrazumevaju veliku kolicinu promena u
organizaciji, mnogo vise nego uvodjenje novih informacionih tehnologija. Poznavanje
specificnih tehnologija koje su oznacene kao tehnologije VI i kompanije koje ih
proizvode su definitivno dobar start za pocetak izgradnje sistema VI u preduzecu
Pojam znanje se i njegovo razumevanje predstavlja osnovni cilj vestacke inteligencije.
Hipoteticki realizam se karakterise kao teorija misljenja i predstavlja osnovu znanja.
Pridev hipoteticki se koristi jer nasa znanja i saznanja mogu biti pogresna. Termin
realizam u razmotrenom pojmu oznacava cinjenicu da nasa saznanja poticu iz realnog
sveta.
Delovi vestacke inteligencije su:
Ucenje
Modeliranje simbolima
Heuristika
Resavanje problema
Integracija
Tehnike i jezici vestacke inteligencije
Buduci razvoj
Ucenje moze u celosti da se definise kao glavna sposobnost inteligentnih sistema.
Inteligencija je odredjena: Mehanizmima ucenja Rezultatima ucenja
Mehanizam ucenja moze da se predstavi kroz algoritam procesa ucenja. Ovde treba
napomenuti da postoje dva dela procesa ucenja: heuristicko i logicko. Proces ucenja se
sastoji iz: prikupljanja ulaznih podataka iz okruzenja, indukcije, dedukcije i analize
informacija. Uceenje moze da se definise kao upravljanje faktorima, koji uticu na
resavanje postavljenog problema i koji ne mogu da se uzmu u obzir u klasicnim
algoritmima.
Modeliranje simbolima U VI se koriste simboli ( umesto algoritama ) pomocu kojih
se predstavljaju realni predameti, njihove karakteristike i relacije koje postoje medju
njima.
Heuristika Heuristicko programiranje je kombinacija heuristika koje se koriste za
resavanje nekog upravljackog zadatka. Primena heuristickih metoda je usmerena u dva
pravca:
1. na resavanje slozenih zadataka, koji se mogu predstaviti u kvantitativnom obliku, ali
su toliko slozeni da njihovo resenje nije moguce naci pomocu strogih analitickih tehnika
2. na probleme koji se ne mogu predtaviti matematickim modelom, jer su promenljive u
modelu kvantitativne prirode.

11

Resavanje problema Ovaj pojam oznacava: Vestinu koriscenja relevantnih znanja


u postizanju postavljenih ciljeva, Transformaciju dobijene situacije u zeljenu ili unapred
definisanu pomocu razumevanja problema i sprovodjenjem adekvatnih upravljackih
akcija
Pojam resavanja problema oznacava razumevanje dogadjaja i transformaciju znanja u
odgovarajuce akcije Resavanje problema moze se ostvariti na dva nacina: primenom
heuristickih metoda ( resavanje problema sa aspekta upravljanja podacima ) i
primenom
analitickih metoda ( resavanje problema sa aspekta upravljanja modelima )
Integracija VI treba da omoguci realnu informacionu integraciju: raspolozivos
informacija i znanja unutar slozenog poslovnog sistema, kao sto je preduzece.
Tehnike i jezici vestacke inteligencije Tehnike VI su: (1) Tehnologija skoske
table , (2) Klijent/Server, (3) Kreativno razmisljanje, (4) Ekspertni sistemi , (5) Fazi
logika, (6) Opste heuristike, (7) Inteligentna sredstva, (8) Internet, (9) Logicka sema,
(10) Masinsko ucenje, (11) Multimedija, (12) Neuronske mreze, (13) Robotika, (14)
Modeliranje i simulacija.

Tehologija skolske table Arhitektura ove tehnologije VI se sastoji iz tri komponente:


1. Hijararhijskoorganizovanje globalne memorije ili baze podataka
2. Kolekcija izvora znanja
3. Separtni modul.
Prednost ove tehnologije ukljucuje separatisano znanje u nezavisne module. Svaki
modul slobodno kristi prihvatljive tehnologije, koje dovode do najboljeg resenja sa
najvise efikasnosti.
Kreativno razmisljanje Pri resavanju slozenih zadataka. koji su poznati pod nazivom
problemske situacije, zahteva se kreativnost donosilaca odluke.
Inteligentna sredstva Ova sredstva izvrsavaju zadtake koji se odnose na
odredjivanje koristi poslovnih procesa.
Masinsko ucenje je podpolje VI koje podrazumeva automatsko sticanje domena
specificnog znanja. Cilj ovih sistema je poboljsanje njihovih performansi kao rezultat
iskustva. Ovo ucenje moze da bude postavljeno kao okvir za sprovodjenje istrazivanja i
razvoja VI.
Neuronske mreze Predstavljaju tehniku obrade informacija koja je zasnovana na
bioloskom nervnom sistemu, kao sto mozak procesira informacije. Osnovni koncept
neuronskoih mreza je struktura sistema procesiranja informacija. Une su nastale
primenom rastuceg broja realnog problema. Njihova primarna prednost je ta sto one
mogu da rese probleme koji su takodje vrlo kompleksni za konvencionalne tehnologije
problemi koji nemaju algoritamsko resenje ili za koje je algoritamsko resenje
kompleksno da bi se moglo definisati.
12

Modeliranje i simulacija Kompjuterski modeli mogu da predstavljaju slozene


prirodne sisteme ili sisteme koje je covek napravio, npr. tehnicki i organizacioni sistemi.
Ovi modeli mogu da se koriste za predvidjanje efekata razlicitih uslova i stanja sistema.
Simulacija moze da bude uradjena u vezi sa realnim svetom istrazivanja, pomocu
cega se stice bolje razumevanje slozenih sistema.
Jezici VI Jezici koji se koriste za programiranje su npr. LISP, PROLOG, LOGO, C ++
i drugi.
Opste heuristike Upravljacki problemi u lancu snabdevanja po pravilu su vrlo
slozeni, nelinearni i visekriterijumski. za resavanje ovakvih problema koriste se
razvijene specijalizovane heuristicke metode, koje su prilagodjene strukturi problema
koji se resava.
Metoda lokalnog pretrazivanja Efikasnost ove metode zavisi pre svega od izbora
okoline, tj. strukture okoline kao i od kriterijuma za izbor sledeceg resenja u svakom
koraku metode.
Alternativna heuristika Ova metoda moze da se koristi za resavanje bilinearnih
problema. Principi ALT heuristike sastoje se od dva skupa promenljivih. ALT metodom
mogu se resiti mnogi menadzment problemi.
Genetski algoritam Prve ideje o genetskom algoritmu kao jednoj od opstih
heuristickih metoda, javile su se u okviru teorije adaptivnih sistema. Adaptivni sistemi su
oni sistemi koji imaju sposobnost reakcije prema okolini na nacin koji je pogodan za
funkcionisanje sistema.
Fazi logika Razvoj nekih oblasti matematike, kao sto suje teorija fazi skupova,
omogucilo je da se neizvesnosti i nepreciznosti u menadzerskim problemima realnije
opisuju. Teorija fazi skupova je sistematska disciolina koja je zasnovana na znanju
(knowledge system) odnosno, moze se smatrati da je to disciplina mekog racunanja
(soft computing). Teoriju fazi skupova ima smisla primeniti u sledecim situacijama: Kada
su vrednosti podataka i relacija koje postoje izmedju njih neizvesne i neprecizne.
Njihova procena je zasnovana na subjektivnom verovanju eksperata, Kada je tesko da
se odredi mera podataka, gde nema dovoljno podataka iz evidencije koji su potrebni za
kvantitativnu analizu, Kda su neke velicine unutar problema nejasno i neprecizno
definisane, Znanje sa kojim eksperti raspolazu o tretiranom problemu je slozeno,
lilitirano i nepotpuno, Gde se uslovi stalno menjaju, tako da je nemoguce posmatranu
velicini stohasticki opisati.
Razvoj teorije fazi skupova je omogucio da se neizvesnost i nepreciznost, usled
nedostatka dobre evidencije eliminisu. Fazi pristup se koristi u onim slucajevima gde
postoji izvor neizvesnosti i nepreciznosti bilo koje vrste. U fazi pristupu, neizvesnosti se
opisuju fazi skupovima i fazi brojevima.

13

7.0 Internet i menaderske potrebe


Jedna od najcesce koriscenih definicija je: " Internet je mreza svih mreza". Dakle
internet je ime za ogroni, svetski sistem, koji se sastoji od ljudi, informacija, komjutera i
telekomunikacionih mreza. On omogucava brz razvoj marketing funkcija, jer omogucava
proizvodjacima roba i usluga da zadovolje zelje i potrebe kupaca, na brz i efikasan
nacin. Prednosti koriscenja interneta za marketinske aktivnosti su: Niski troskovi cena
je relativno niska u odnosu na velicinu prezentacije i masovnost publike Veliko trziste
svetsko Kontinualno prisustvo na trzistu 24 sta dnevno, 365 dana u godini
Internet je skup medjusobno povezanih mreza. To je svetska javna mreza za prenos
podataka, a pored toga nudi i sirok spektar servisa u multimedijalnom obliku.
Povezivanje individualnih korisnika i preduzeca je neminovnost za uspesno poslovanje.
Danas sva ozbiljna preduzeca imaju 24-casovni pristup internetuili su bar na njemu
prisutna svojom prezentacijom.
Uobicajeno je da se razmatraju sledece funkcije menadzmenta: planiranje,
organizovanje, liderstvo I kontrola.
Funkcija planiranja - U klasicnom pristupu planiranje je bila primarna
aktivnost menadzment procesa. Danas se smatra da je planiranje ne samo primarno
vec I sustinska aktivnost menadzment procesa jer se u ovoj aktivnosti definisu glavni
pravci funkcionisanja preduzeca u skladu sa odrdjenom misijom I vizijom. Planiranje je
proces koji se neprekiidno menja tokom vremena u skladu sa promenama koje nastaju
u okruzenju ili u samom preduzecu. Planiranje moze da se definise kao proces
definisanja ciljeva I odredjivanja metoda pomocu kojih se realizuju ciljevi. Ciljevi su
osnovna planska odluka. Ostale planske odluke su: strategija, biznis plan I projekat I oni
sluze ostvarivanju ciljeva. Postoji razlicita klasifikacija ciljeva. Prema stepenu merljivosti
ciljevi mogu biti zatvoreni I otvoreni. Zatvoreni su kvantitativno merljivi I lako se
kontrolisu. Otvoreni ciljevi se realno opisuju lingvistickim iskazima I tesko ih je
kvantitativno odediti. Prema vremenskom horizontu razlikuju se kratkorocni I dugoricni.
Klasifikacija vrsta planova: predvidjanje se definise kao proces prognoziranja dogadjaja
procesa koji ce se desiti u buducnosti. Predvidjanjem se utvrdjuje vreme, intenzitet I
efekat dogadjaja koje preduzece ne moze da kontroliseperspektivno planiranje je prva
faza planiranja I predstavlja osnov za ostale vrste planiranja koje slede. Vrsi se za
period ne manji od 10 godina srednjorocno planiranje obuhvata period od 5 god. I radi
se na osovu perspektivnog planiranja osnovno planiranje obuhvata period od jedne
godine. Osnovnim planom se konkretizuje srednjorocni plan. Komponente osnovnog
plana su: plan materijala, plan kapaciteta proizvodne opreme,plan radnih
snaga,finansijski plan,plan troskova I plan odrzavanja. operativno planiranje obuhvata
period od jednog meseca ili se vezuje za seriju. terminiranje obuhvata period od nedelju
dana do jednog dana

14

Funkcija organizovanja - Organizovanje je jedno od aktivnosti menadzment


procesa iz koje proistice odluka o odredjivanju elemenata organizacione strukture,dodeli
zadataka tim elementima,u izvrsenim I upravljackim procesima I nacinima njihovog
povezivanja.Organizaciona struktura je skup podsistema,relacija izmedju podsistema I
relacija podsistema I okruzenja.Faktori organizacione strukture su : okruzenje,tehnicki
sistem I strost I velicina preduzeca.Parametri organizacione strukture su : podela
rada,distribucija autoriteta,grupisanje organizacionih jedinica,koordinacija.

Funkcija vodjstva - Vodjstvo je aktivnost koja se sprovodi sa ciljem da se


oblikuje ponasanje ljudi u preduzecu. Faktori vodjstva su : licne karakteristike
vodja.Licne karakteristike obuhvataju : licne vrednosti - predstavljaju nacin na koji
pojedinac sagledava,tumaci I interpretira problem; sklonost ka riziku - lider nista ne
prepusta slucaju I svaku situaciju pokusa da iskontrolise; poreklo; nacin odlucivanj postoje dva nacina,odozgo na dole I odozdo na gore. osobine podredjenih.Kako su
zaposleni komponenta vodjstva posebno su znacajne sledece karakteristike zaposlenih:
- potreba za nezavisnoscu
- spremnost da se preuzmeodgovornost
- posedovanja znanja I iskustva
- spremnost na ucenje I dr.
karakteristike sredine.Menadzer mora da bude svestan promena koja se desavaju u
okruzenju I da se prilagodjava novonastalom okruzenju.Neke od promena su:

globalizacija ekonomije,elektronska revolucija,diversifikacija radne snage,pojave


novih poslova ,politicke promene I dr.Osobine koje treba da poseduje uspesan
menadzer su:donosenje odluka, delegiranje, komuniciranje, kordiniranje,
kontrolisanje, uzdizanje kadrova,stimulisanje,intervenisanje.

Stil vodjstva izrazava prirodu interakicja izmedju lidera I sledbenika.Definisana su tri


stila vodjstva:

autokratski stil vodjenja se karakterise time sto menadzer ili lider nema poverenje u
svoje sledbenike I sve odluke donosi sam.
demokratski stil vodjenja se karakterise tako da u njemu glavni menadzer delegira
zadatke I moc na menadzere na nizim nivoima.
liberalni stil vodjstva je karakteristican po tome sto su u takvim organizacijama svi
jednaki I svi ukljuceni u proces donosenja odluka.

15

Funkcija kontrole - Aktivnosti procesa kontrole: izbor indikatora.Indikatori su


velicine na osnovu kojih se odredjuje uspesnost funkcionisanjasvakog dela
preduzeca.Klasifikacija indikatora: bazno-poslovni indikatori(indikatori marketinga
,proizvodnje I razvoja),indikatori podrske(koriste se za odredjivanje uspesnosti rada fin.
funkcije,f-je kadrova I dr.),poslovni indikatori(dobit,rentabilnost,ekonomicnost,stopa
sigurnosti I marginalna stopa). pracenje izvrsenja.Indikatori direktno ili indirektno
prikazuju promenu svih aktivnosti u preduzecu. poredjeje.Moze da bude ostvareno
u:vremenu I prostoru. mere.Prema karakteru I velicini odstupanja mere koje se
preduzimaju mogu da budu korektivne I preventivne.

Uloga i znacaj MIS-a pri uvodjenju sistema kvaliteta ISO 9000:2000


Menadzment i sistem kvaliteta Poslovni sistem koji ima za cilj da ostavari profit,
opstane i obezbedi razvoj na domacem i svetskom trzistu kao imperativ mora uzeti
kvalitet.Sistem kvaliteta je proces koji karakterise kraj proslog i pocetak ovog veka,
donoseci novi odnos prema kupcima, okolini, a pre svega u procesu rada u
organizacijama, ostavljajuci jasno do znanja cime je i cime ce uspesno poslovanje u
buducnosti biti determinisano. Danas koncept sistema kvaliteta bitno determinise sva
desavanja u okviru preduzeca.
Serija standarda ISO 9000:2000 Serija standarda ISO 9000:2000 obuhvata sledeca tri
standarda: ISO 9000:2000, Sistemi menadzmenta kvalitetom Osnove i recnik: sadrzi
recnik i koncept na kome se zasniva ova serija standarda. Opisnog je karaktera i sadrzi
osam principa menadzmenta kvalitetom. ISO 9001:2000, Sistemi menadzmenta
kvalitetom Zahtevi: standard u odnosu na koji ce biti proveravana i sertifikovana ISO
9004:2000, Sistemi menadzmenta kvalitetom Uputstva za poboljsanje performansi :
nije namenjen za potrebe sertifikovanja ili ugovaranja, vec je u vidu uputstva u cilju
stalnog poboljsanja u organizaciji. Sadrzi i program samoocenjivanja.
Osnovne postavke serije standarda ISO 9000:2000 su: Struktura standarda ISO
9000:1994, koju cine 20 tacaka u vidu zahteva za sistem kvaliteta, zamenjena je
konceptom procesa sistema manadzmenta kvalitetom (QMS), jer smatra da je to
prirodan i logican sled aktivnosti u danasnjem poslovanju Procesno zasnovana
struktura je u skladu sa Demigovim ciklusom PDCA (Plan-Do-Chek-Act, tj. planiraj
sprovedi proveri poboljsaj), a time smo blizi TQM-u. Top menadzeri imaju presudnu
ulogu i obavezu na stalna poboljsanja sistema menadzmenta kvalitetom. Bitan pomerj u
odnosu na prethodni standard je zahtev da se prati ucinak sistema u smislu
zadovoljstva/nezadovoljstav kupaca. Kolicina dokumentacije je bitno redukovana.
Osnovne postavke standarda ISO 9001:2000 Model ISO 9000:2000 sadrzi pet
kjlucnih poglavlja modula (1. Sistem menadzmenta kvalitetom, 2. Odgovornost
rukovodstva, 3. Menadzment resursima, 4. Realizacija proizvodima, 5. Merenje, analiza
16

i poboljsanja), 23 elementa, oko 50 zahteva ( sa vise podzahteva ) i veci broj potpuno


novih zahteva, a u vecini ostalih zahteva ( koji nisu novi ) nalaze se potpuno novi
podzahtevi. Osnovni cilj zahteva za sistem upravljanja kvalitetom je sto vece
iskoriscenje potencijala organizacije da bi se zadovoljili zahtevi korisnika i drugih
zainteresovanih strana. U tom smislu, sistematski prikaz koji sugerise ovaj standard, uz
doslednu primenu omogucuje organizaciji: maksimizaciju profita minimizaciju troskova i
izbegavanje rizika.
U tom smislu, za svaku organizaciju znacajno je sledece: svaka organizacija mora da
definise svoje procese organizacija se posmatra kao jedinstvena celina koriscenjem
standarda organizacija poboljsava sopstvene procese upravljanja standard sugerise
potrebu da organizacija preispita prilagodjavanje tako da ona bude vise procesno
orjentisana uz uvazavanje novih zahteva.
26. Elektronsko poslovanje u menadzmentu
Elektronsko poslovanje predstavlja elektronski prenos i razmenu poslovnih dokumenata
ili informacija izmedju kompjuterskih sistema, sredstvima standardizovanih elektronskih
poruka preko specijalnih komunikacionih mreza sa visokim nivoom zastite. Mozemo
zakljuciti da elektronsko poslovanje predstavlja veoma sirok pojam, koji obuhvata sirok
spektar poslova i tehnologija i sve vidove interakcija: B2E ( Business to Employees )
B2B ( Business to Business )B2C ( Business to Customer )
Uvodjenjem elektronskog poslovanja u organizacije, dobija se potpuno novo trziste,
prodavnica bez zidova, preduzece bez velike pratece papirologije, idealni preduslovi za
organizaciju poslova i visoku stopu profita.
EDI Elektronska razmena podataka EDI je razmena formatiranih poslovnih
transakcija u standardnom foramtu, od kompjutera do kompjutera izmedju poslovnih
partnera. EDI koristimogucnosti koje pruzaju postojeci kompjuteri i telekomunikaciona
mreza uz istovremeno unapredjenje poslovanja, snizenje troskova, poboljsanje u
pruzanju usluga i smanjenja gresaka do kojih se dolazi u radu na klasican nacin.
Primena interneta u obavljanju EDI transakcija ( internet EDI tj. XML/EDI ) omogucila je
mnogim srednjim i malim preduzecima da iskoriste prednosti EDI transakcija bez
ulaganja znacajnijih finansijskih ulaganja. Jezik XML je podignut na nivo standarda, koji
je pre nekoliko godina zdusno prihvatio Microsoft i poceo da implementira u svoje
tehnologije. S obzirom na cinjenicu da je neutralan po pitanju formata, XML predstavlja
standardni jezik za razmenu podataka, koji omogucava konzistentne dokumente i
njihovu razmenu izmedju kompanija, bez potrebe za bilo kakvim konvertovanjem.
E-commerce E-trgovina je skup komercijalnih aktivnosti koje se vode preko
elektronskih mreza ( najcesce preko interneta ), a koje imaju za krajnji cilj prodaju ili

17

nabavku proizvoda ili usluga. E-trgovina obuhvata kako maloprodajne (B2C ecommerce), tako i veleprodajne (B2B e-commerce) transakcije: B2C e-commerce je
sistem poslovanja na malo, tj. poslovanje sa krajnim korisnicima proizvoda ili usluga
B2B e-commerce je sistem poslovanja izmedju firmi ili poslovanje firme na veliko.
Prema istrazivanju, smatra se da ce B2B e-commerce do 2004. godine postati industrija
od 2,7 triliona dolara profita.
M-commerce po definiciji, predstavlja svaku transakciju novcane vrednosti, koja se
realizuje preko mobilne telekomunikacione mreze. M-commerce aplikacije omogucavaju
primenu bezicnih mobilnih uredjaja za kupovinu razlicitih roba i usluga, realizaciju
bankovnih transakcija, pristup placenim sadrzajima i informacijama. Sve ove opcije su
prisutne u e-commerce aplikacijama i sistemima, ali m-commerce aplikacije i sistemi
mogu pruziti visestruke koristi ukoliko se otklone postojeci nedostaci. Najvazniji
problemi vezanji su za pitanja sigurnosti i privatnosti

18

You might also like