ERIC SARDINAS U JUDINOM DRVU

Petak je veer. U Spaladium areni nastupa Toni Cetinski, u klubu

Kameleon Crvena Jabuka, a u klubu Judino drvo Eric Sardinas,
blues slide gitarist i njegov pratei bend Big Motor.
Obzirom na ponueno, izbor i nije bio tako teak, jer kada se
pomijeaju poslovino vreli kubanski glazbeni geni sa iskrenim
osjeajem za prezentacijom plavih boja pod debelim
utjecajem Delta blues scene , onda je sasvim sigurno da
sluateljima slijedi nezaboravna glazbena veer. Poznato je da
Eric i njegova druina (dva vrlo zanimljiva lika meksikanac
Paul Loranger na basu i native american Demi Lee Solorio na
bubnjevima) na svakom koncertu poteno oznoje svoje donje
rublje , te pakleno zagriju atmosferu jer drugaije i ne znaju.
Prvotno ljevoruki gitarista svojih pet minuta slave doekao je
kao warm up jednom drugom poznatom gitaristi - Steve Vaiu,
kojom prilikom mu je svojom, danas poznatom energijom,
umijeem i iskrenou naprosto ukrao show. Jedan od naina
kako nastaju legende.
Dakle ovo su svima ve poznate injenice. One koje sam otkrio
prije i na samom koncertu odnose se na saznanje da
Sardinasova glava ne para oblake, naime dok smo ekali
otvaranje ulaza, niim izazvan doao je do nas, pozdravio nas
kao da se znamo oduvijek, te je bez problema pristao na
zajedniku fotografiju.
Ono to sam otkrio tijekom koncerta je injenica da je on totalna
munjara apsolutno u pozitivnom smislu. Pogledajte samo
njegove izme, hlae, frizuru i poslovian eir kojeg nikada ne
skida s glave, pa to spojite s njegovom glazbom i biti e vam
sve jasno.
Od poetka koncerta bilo je vidljivo da uiva u trenutku kao i svi
mi, jer teko je glumiti onakvu iskrenost u ponaanju, izuzetnost
u solaama i nepatvorenu energiju.
A onda se pitam je li onda vano ako mu glas bio zakrljao ili
raspuknut, ako nije ba profiliran ( nekima je u Zagrebu to

opasno zasmetalo) - vanije je da svoju glazbenu priu ispriao

autentino, iskreno iz dna pete bez ikakve zadrke.
Bazna glazbena formacija: gitara, bas, bubanj ne ostavlja
mjesta prosjenom glazbeniku, jer u tom sluaju sve ide k
vragu. Sardinasova ritam maina pokazala je svoju uigranost,
kvalitetu, uje se da oni imaju iza sebe puno dobrih i odlinih
utakmica. Solorio je svoj osnovni zadatak gradnje vrste baze
obavio kroz besprijekoran domai rad, ni u jednom trenutku
nije svojim sviranjem zadirao u armaturu koju je Loranger
dodatno ugraivao u temelje na koje je Sardinas svojim
akordima i slide solaama dodavao ulje na vatru. A to se
potvrivalo iz kompozicije u kompoziciju uz iskrene aklamacije
svih okupljenih. uli smo tako How Many More Years , Back
Door Man, I Can't Be Satisfied, te If You Don't Love Me
boogie - woogie poskoicu u stilu benda Status Quo. Jedan od
vrhunaca koncerta svakako je bila zabavno inspirirajua Get
Down The Whiskey u kojoj je publika svojim zbornim pjevanjem
refrena pojaala doivljaj.
Sardinas komunicira s publikom, netko mu dovikuje to da svira,
a on u jednom trenutku pita okupljene koji im je bio prvi
koncert. Njegov, na kojeg je otiao sa svega est godina i kojeg
e pamtiti cijeli ivot bio je Elvisov, pa je njemu u ast odsvirao
Trouble.
U zraku se intuitivno osjea da se koncert blii svom kraju, uli
smo zaista interesantan instrumental posveen njegovim
prijateljima Malcomu i Angusu Youngu, te poslovino zatvarajui
Roadhouse Blues. Za razliku od amaterske zagrebake
izvedbe , ova splitska je bila obogaena, rekao bih prirodnim
zainom, naime usne harmonike prihvatio se poznati splitski
blueser Predrag Lovre Lovrinevi (ujedno i organizator ovog
dogaaja), pa se uz,opet zborno pjevanje okupljenih, ovaj po
Morrisonovoj osebujnoj izvedbi poznati blues uradak pretvorio u
zaista pamtljiv trenutak.
Poteno je par rijei treba posvetiti i splitskoj blues grupi In
Roots (jedan od Lovrinih avatara) koja nas je kroz svojih pola

sata dobro zainteresirala svojim poimanjem bluesa u autorskim

kompozicijama Sedam dana, Ubra san to (pomalo u stilu
pokojnog barda splitske blues scene Goba) , Strah , te u
obradama poznatih Jump On The Line i Joe Henry.
Za sami kraj notorna istina. Split je naprosto gladan ovakvih
koncerata, stoga bi svi okupljeni trebali biti presretni to su u
ivo uli i vidjeli Erica Sardinasa i njegove Big Motors. U to
uope ne sumnjam.