akademije , u humanistikoj i prosvjetiteljskoj Italiji, u Istri, Dalmaciji i Dubrovniku, udruge

intelektualaca koje povezuje njegovanje znanosti, kulture, umjetnosti. Prve humanistike a. u

Italiji obnovljene su u Firenci, Napulju i Rimu u XV.st. Od XVI.st. one su, umjesto klas.
jezika, poele njegovati tal. jezik; Imale su statut (Regolamento), koji je propisivao njihovo
djelovanje, rad i ustrojstvo . lanovi su ugl. bili pripadnici aristokracije, ali i istaknuti gra.
intelektualci, posebice odvjetnici, lijenici, sveenici, a nerijetko su u radu sudjelovale i ene.
U Istri je najvie akademija djelovalo u Kopru. Najstarija je bila Compagnia della
Calza, poznata ve u XV.st. O njoj nema mnogo podataka, a tumaenja njezina djelovanja
nisu jednoznana. Gravisi, koji je lanom akademije bio ve u dobi od petnaest godina,
dominirao je knji. i kult. ivotom sjev. Istre od 1740. do po. XIX.st. Jedina akademija
osnovana u Rovinju (i jedina izvan podruja Kopra i Pirana) bila je Accademia degli
Intraprendenti, osnovana 1762., a ukinuta ve 1765. S propau Mletake Republike nestala
je i intelektualna klima koja je pogodovala akademijama, tako da su one odumrle.

Archeografo Triestino, znan. asopis s preteito pov. sadrajem, koji s prekidima

izlazi u Trstu od 1829. na tal. jeziku. Zamislio ga je i pokrenuo D. Rossetti unutar
transkoga kulturno-znanstvenoga drutva Minerva. Prvi svesci iznijeli su niz vanih i do
tada nepoznatih podataka o Trstu i Istri od statistike do horografskih opisa (ant. srednjovj. te
iz ranoga novoga vijeka), ali i djela trajne vrijednosti, poput istarskih komentara
novigradskoga biskupa G. F. Tommasinija pod naslovom De commentari storici-geografici
dellIstria, l(1837). Meu suradnicima, uz Rossettija, istiu se, u prvome redu, P. Kandler,
ali i barbanski kanonik P. M. Stancovich. Nakon Rossettijeve smrti (1842) nastao je zastoj u
izlaenju asopisa no ureivali su ga drugi. Od 1887. asopis je vodio arheolog i povjesniar
A. Puschi. On je jo vie proirio krug suradnika (napose arheologa, lingvista i etnologa) i
asopis uinio poznatim ne samo u Kraljevini Italiji, ve i u mnogim eur. zemljama. asopis
donosi golemu grau, vanu za povijest Istre, Julijske Venecije i cijeloga sjevernojadranskoga
prostora, dobrim dijelom neiskoritenu i nedovoljno vrjednovanu i kritiki ocijenjenu u hrv.
povijesnoj znanosti.

Arheoloki muzej Istre (AMI), specijalizirana muzejska ustanova, osnovana 1902.

u Puli kao Gradski muzej , koja je 1930. postala Kraljevskim muzejom , a od 1947. djeluje
kao Arheoloki muzej Istre. Tijekom cijeloga XIX.st. bilo je pokuaja osnivanja muzeja u
Puli, ali pokuaj nije odmakao dalje od zbirke kamenih spomenika u Augustovu hramu
(poslije u Areni). Ideja je ostvarena kad su zapoela arheol. istraivanja u Nezakciju kraj
Valture, kojima su dobavljene goleme koliine sitne arheol. grae. Tada je za Muzej
namijenjena zgrada na Usponu sv. Stjepana, a za prvoga ravnatelja imenovan je B.
Schiavuzzi (190205), pa premjeten u zgradu bive njem. gimnazije iza Dvojnih vrata. 1947.
B. Bai, reorganizirao ga i sa suradnicima postavio temelje suvremene muzeoloke i arheol.
ustanove. U Muzeju djeluju tri odjela (prapovijesni, antiki, srednjovjekovni), knjinica,
pedagoka sluba, preparatorska radionica te prodajna i opa sluba. Muzej uva, obrauje,
dokumentira i izlae arheol. grau s podruja Istre, glavnina koje je iz Pule i njezine okolice.
Muzej objavljuje znan. asopis Histria Archaeologica (od 1970.), monografski niz
knjiga (Monografije i katalozi) i povremene publikacije.

Atti, godinjak rovinjskoga Centra za povijesna istraivanja (Centro di Ricerche

Storiche), to ga od 1970. zajedno objavljuju Talijanska unija (Unione Italiana, Fiume) i
Narodno sveuilite iz Trsta (Universit Popolare, Trieste). Ideja o utemeljenju asopisa
pojavila se odmah po osnutku Centra. Prvi svezak objelodanjen je 1970. Objavljuje znan. i
strune tekstove iz svih podruja zastupljenih u znanstvenoistraivakom djelovanju Centra:
povijest, pomone pov. znanosti, arheologija, umjetnost, povijest prava i gospodarstva,
etnografija, jezikoslovlje, istroromanska i venetska dijalektologija, te kultura Istre, Rijeke,
Dalmacije i susjednih krajeva od prapovijesti do suvremenosti.

Batel , Josip , samouki povjesnik (Barban, 1827 Barban, 1889). Osnovnu je kolu
zavrio u Barbanu. Kao 18-godinjak postao je plaenim orguljaem barbanske crkve, a osim
toga obnaao je dunosti opinskoga aktuara i blagajnika (1851), kancelara zborne crkve
(1857), a zatim je 1870-ih postao i opinskim naelnikom. Pokopan je na mjesnom groblju
Sv. kria, gdje mu je 1925. postavljen nadgrobni spomenik na latinskome. Prouavao je spise
i knjige barbanskog opinskog arhiva, u kojem je radio. Prepisujui glavne spise, prikupio je
opsenu grau te poeo pisati Barbansko-rakaljske anale. Suraivao je i dopisivao se s
povjesniarom P. Kandlerom .U njegovu su se prijepisu sauvali mnogi znameniti spisi iz
nekadanjega opinskog arhiva (koji je poslije izgorio) i crkv. arhiva u Barbanu. Njegovu
vrijednu ostavtina je pohranjena u Arhivu HAZU.

Benussi, Bernardo, povjesniar (Rovinj,1846 Trst, 1929). Predavao u raznim

gimnazijama (kopar) i onaao druge vane dunosti. Ve 1872. u zborniku koparske
gimnazije napisao je prikaz istar. povijesti do rimske vladavine, naglasivi da povijest
poluotoka nije mogue napisati bez prethodnoga prikupljanja arhivske grae i analize pov.
vrela. Za kolsku je uporabu 1874. sastavio zemljopisno-povijesno-statistiki prirunik o
kraju koji e 1903. dobiti naziv Julijska regija . Pretiskivano i dopunjavano, to je djelo bilo
najcjelovitiji pregled podataka o sjevernojadranskome prostoru. Arhivska istraivanja i
suradnja s asopisima. Benussi je 18711928. objavio 61 rad te ostavio podatke o povijesti,
horografiji, statistici, klimi, institucijama, statutima, javnom ivotu, obiajima, kulturi,
crkvama i relig. ivotu. Djela, historiografski vrlo znaajna, odraavaju onodobno istarsko
politiko-ideoloko ozraje. titei tal. interese, B. je otvoreno politiki polemizirao s
ideolokim suparnicima. Nakon 1918. odbio je faistike ideje te ostao vjeran Risorgimentu i
idejama tal. graanskoga liberalizma s nacionalnim i nacionalistikim sastavnicama.

Buzetski dani, godinji kulturno-znan. skup koji se odrava od 1970. u

organizaciji Katedre akavskoga sabora u Buzetu. Na skupu sudjeluju strunjaci i
znanstvenici iz razliitih ustanova (muzeja, kola, sveuilita, HAZU i dr.) i s
razliitih podruja (etnolozi, muzikolozi, povjesniari, arheolozi, jezikoslovci,
agronomi, geografi) predavanjima i priopenjima o istraivanjima gospodarskih,
kulturnih i predajnih vrijednosti podruja sjev. Istre (grad Buzet, dio iarije,
opina Lanie). Prvi su B. d. odrani 11. i 12.IX.1970., potom su odravani 8.IX.,
uz obiljeavanje opinskoga praznika, a od 1994. na dan grada Subotinu (koji
poinje upravo znanstvenim skupom). Do 2003. na skupovima je odrano 370

predavanja, koja su se prvih godina objavljivala u brouri Buzetski dani,potom u

asopisu Istra, a od 1975. u godinjaku Buzetski zbornik.

Buzetski zbornik, godinjak koji izlazi redovito od 1976., a donosi priloge

tematski vezane za Buzetinu i podruje opine Lanie, tzv. buzetsku iariju.
Gl. mu je urednik od osnutka B. Jakovljevi. Do 2003. objavljeno je 29 knjiga
(ukupno oko 7000 str.). Glavni su mu sadraj radovi znan. skupova Buzetski dani ,
prilozi iz podruja starije i novije povijesti, arheologije, povijesti umjetnosti,
kolstva, gospodarstva, etnologije, jezikoslovlja i dr., potom i knji. prilozi,
preteito lirika buzetskih autora, prikazi objavljenih knjiga, odreenih kult.
manifestacija te djelovanja i uspjeha sport. udruga i dr.

Centro di Ricerche Storiche di Rovigno (Centar za

povijesna istraivanja u Rovinju),ustanova tal. nacionalne zajednice
koju je 1968. u Rovinju osnovala i koje je vlasnik Talijanska unija . U drutv.
znanostima i historiografiji bavi se istraivanjem pov. prisutnosti tal. nacionalne
zajednice u Istri, Rijeci, Julijskoj Veneciji i Dalmaciji, potie nepristrano
prouavanje povijesti i drutva toga prostora. Uz ostalo nastoji biti uporitem u
zatiti nac. identiteta tamonjega tal. stanovnitva. Znanstvena knjinica Centra
posjeduje vie od 93000 sv. i potpuno je informatizirana. Temeljnom je
tematikom njezina knjinoga fonda regionalna povijest Istre, Rijeke i podruja
bive mlet. Dalmacije te s njom povezana graa d 1995. ima status depozitarne
knjinice Vijea Europe, s posebnom sekcijom o ljudskim pravima i pravima
manjina te o zatiti okolia. Njome se slue mnogobrojni istraivai, ugl. iz Italije,
Hrvatske i Slovenije, te studenti eur. i amer. sveuilita pri izradbi diplomskih
radova i dok-torata . U knjinici se uva i posebna zbirka zemlj., topografskih i
vojnih karata te slika i veduta od XVI. st. do danas.

Codice Diplomatico Istriano (CDI, Diplomatiki zbornik

istarski), zbirka isprava vezanih za podruje Istre i Trsta koje su nastale u
razdoblju od 50. do 1526., a prikupio ih je i priredio za tisak P. Kandler. Kandler je
zamislio i zapoeo objavljivati to veliko djelo kao najsigurniji temelj za
prouavanje antike i srednjovj. povijesti Istre. Dokumente i diplome tiskao je na
nepovezanim i nenumeriranim listovima kako bi olakao potonje dodavanje i
grupiranje isprava. Taj rad ugl. je sam financirao, premda je djelomino dobivao i
financ. potporu. Veina je dokumenata na lat. jeziku: to su poglavito diplome crkv.
i svjetovnih vlasti, ali i dr. isprave vane za polit., crkv., upravnu i civilnu povijest
Istre.

akavski sabor, kult. udruga sa sjeditem u minju, koju ini savez od 21

katedre (pravne osobe): Buzet, Cres-Loinj, Grobnik, Klana, Kostrena, Krk, Labin,
Moenice, Novi Vinodolski, Opatija, Otoac, Pazin, Pore, Rab, Rijeka, Ro, Ronjgi,
Savienta, krljevo, Zagreb i minj. Osnovan je 1970., u doba burnoga dijaloga o
kult. prilikama u hrvatskom drutvu te obiljeavanja 25-obljetnice sjedinjenja Istre
s maticom zemljom Hrvatskom, kada su se na svim razinama posebno analizirali
rezultati razvoja Istre i specifine tekoe u gospodarskom i kult. ivotu.
Prethodilo mu je osnivanje Sabora akavskoga pjesnitva 1969. Inicijator i gl.

pokreta osnivanja akavskog sabora bio je knjievnik Zvane rnja. Svojim je

djelovanjem osmislio i razrijeio bitne nedoumice kult. politike u Istri. Upozorava
na potrebu vrjednovanja prinosa Istre hrvatskoj i eur. kulturi te visoku kult.,
civilizacijsku i humanistiku konstantu istar. elementa. Na tim se idejama i
odrednicama temeljilo osnivanje katedara akavskoga sabora kao
organizacijskog oblika djelovanja, pa . s. danas djeluje kao svojevrsna udruga
svojih katedara. Aktivnosti: irok raspon, a prema kategorijama obuhvaale su
kulturno-umj. programe, znan. skupove, izdavake djelatnosti (zbornici sa znan.
skupova, monografske edicije, antologijski izbori, dokumenti, edicija (Istra kroz
stoljea), podizanje spomen-obiljeja i akciju obnove Huma,obiljeavanje
Istarskoga razvoda i 400. obljetnice smrti Matije Vlaia Ilirika (1975), utvrivanje
i realizacija Aleje glagoljaa i dr. Organizira znan. skupove i dogaanja: Buzetski
dani, Grobnika jesen, Dani Matka Laginje u Klani, Mediteranski kiparski
simpozij u Labinu, Novljansko kolo, Pazinski memorijal, Na kanat je lip u Poreu,
kolonija Prijatelji Roa, Proljee u Ronjgima i Matetievi dani u Rijeci u organizaciji
Ustanove I. M. Ronjgov, Sabor akavskog pjesnitva minj i dr. U okviru
obiljeavanja 30. obljetnice postojanja i rada akavskoga sabora u minju je
1999. ureena i otvorena akavska kua, kao sjedite akavskoga sabora i
mjesto dogaanja, s naglaskom na biblioteku akavijanu. Kult. radnici Istre,
Rijeke, Hrvatskoga primorja i otoka, ukljuujui se najveim dijelom od poetka u
programe akavskoga sabora, pridonijeli su vlastitom ujedinjavanju i stvaranju
zaviajne kult. svijesti o zajednikim vrijednostima i meusobnoj upuenosti. . s.
znanstveno je valorizirao i prinos Hrvata i istar. Talijana razvoju kulture i
civilizacije na tom naem podruju, vodei se naelima multikulturalnosti i
upozoravajui na to da je uloga Istre u hrv. kulturi bila mnogo vea nego to se
prije mislilo, a istaknutim pojedincima i pravnim osobama za iznimne prinose u
radu dodjeljuje priznanja: Plaketu Maruli i Povelju Zvane rnja.

itaonice i itaoniki pokret. itateljska su se drutva pojavila u Engleskoj u

XVII. st., zatim u Francuskoj i dr. eur. zemljama te u SAD-u. Njihova pojava i razvoj
povezani su s usponom novoga, obrazovanoga graanstva. Prve narodne itaonice u Hrvatskoj
otvaraju se 1840-ih u sklopu hrv. narodnoga preporoda, kao sredita okupljanja hrv.
inteligencije. U XIX. st. i u prvoj pol. XX. st. u hrv. su zemljama itaonicama nazivana
itateljska drutva, klubovi itatelja i sl. drutva koja su promicala itanje i knjige. Bila su to
pravilima ureena drutva utemeljena radi zajednikoga nabavljanja novina, asopisa i knjiga,
a upravljana kao udruge lanova. Imale su vlastite prostorije u kojima su lanovi itali,
raspravljali o proitanom i o dr. temama od zajednikog interesa te prireivali raznovrsne
programe (koncerte, predavanja, dramske predstave, zabave s plesom i dr.). Ponegdje su
itaonice imale svoje knjinice, pjevake zborove, dramske i glazb. skupine .
Hrv. i slov. itaoniki pokret u Istri i na kvarnerskim otocima zapoinje krajem 1860-ih i
traje do I. svj. rata, do kada je utemeljeno gotovo stotinu itaonica. Osnivane su po uzoru na
itaonice u Hrvatskoj kao sastajalita inteligencije i maloga graanstva, a u selima su
ukljuivale i seljake. itaonice su u po. imale i polit. ulogu: bile su mjesto dogovaranja o
polit. i kulturno-prosvjetiteljskom djelovanju kojemu je svrha bila postii polit. ravnopravnost
s Talijanima u Istri i oduprijeti se postupku tal. akulturacije i asimilacije hrv. stanovnitva. Pri

njihovu osnutku u manjim mjestima i selima u unutranjosti gl. je ulogu imalo sveenstvo.
Unato nepovoljnim uvjetima, do poetka I. svj. rata osnovane su u gotovo svakom veem
mjestu u Istri, osim u gradovima na zap. obali (s izuzetkom Pule). Snaan poticaj njihovu
osnivanju davala je Naa sloga. Prva hrv. itaonica u Istri utemeljena je u Kastvu
(1866. italnica, poslije Hrvatska itaonica). Potom su osnivane ona u Velom Loinju
(1867), itaonica u Puli (1869)...
Pretee tal. itaonica bile su akademije koje su u XVII. i XVIII. st. osnivane kao udruge
uenih plemia (u Poreu, Rovinju, Kopru i Piranu).
Faisti su 1920. spalili Narodni dom u Puli, u kojemu su bileitaonica i knjinica, a na
isti je nain 1921. unitena itaonica u Buzetu. Do 1928. fa. su vlasti ukinule djelovanje svih
hrv. i slov. itaonica i dr. drutava.

iril i Metod, sv. (Sveta braa, Slavenski apostoli), biz. misionari . Na poziv
moravskoga kneza Rastislava, car Mihajlo ih alje iz Carigrada 863. u Moravsku
kako bi propovijedali kranstvo na slav. jeziku. Batina Svete brae glagoljsko
pismo, koje je sastavio ., usustavljen slavenski knji. jezik te prijevodi Biblije i dr.
temeljnih tekstova proirila se meu slav. narodima, a misija je, ve u ranoj fazi,
utjecala na vjersku i kult. povijest Hrvata. Trajanje glagoljake djelatnosti
( glagoljica) procjenjuje se na oko tisuu godina. Najstarija su svjedoanstva o
njoj epigrafski spomenici, npr. Plominski natpis (XI.st.) i Grdoselski
ulomak (XII.st.). irilometodska je kultura na podruju gdje su se prepletale
romanska, germanska i slav. civilizacija ujedinjavala hrvatski puk i snano
utjecala na kulturu i stvaralatvo.

De Franceschi, tal. obitelj

naseljena u Gologorici, hrv. sredini s

glagoljakom tradicijom, gdje je zapaeno djelovala XVIIXIX.st. Rodovi De F.
postigli su vei imetak i drutveni poloaj od ostalih karnijskih doseljenika jer se
nisu ograniili na obrtnitvo i trgovinu, ve su irili zemljini posjed i bavili se
ratarstvom i stoarstvom. Tako su postali ne samo gospodarski moni nego i
kulturno ugledni u gologorikoj seoskoj sredini gdje su, sudjelujui u javnom,
gosp., drutv. i vjerskom ivotu, irili tal. utjecaj. Ve prvih godina XVIII.st.
najsnanija grana posjeduje veliku kamenu kuu u sreditu sela ), poznatu
kaoCasa De Franceschi. Bili su u raznim drutv. slojeve, zanimanja i dunosti
(ratari, trgovci, tkalci, pravnici, upani, upnici ,notari, lijenici, odvjetnici i
dr.)Povijest obitelji napose njezinih najistaknutijih lanova Carla, Camilla,
Giulija, ali i Carlova sina Gian Pietra (185384) postala je dijelom
gologorike povijesti.

De Franceschi, Camillo, povjesniar (Pore,1868 Venecija,1953). Potjee iz

obitelji De Franceschi koja se iz tal. pokrajine Karnije doselila u XVII.st. u Gologoricu, u
Pazinskoj kneiji. U mladim danima bio je talijanski iredentist i protuaustrijski orjentiran. U
zatvoru (2 god) je istraivao vrela, stare knjige i spise, usavravati se u paleografiji,
diplomatici i dr., te stei atribute vrsnoga povjesniara i prouavatelja istar. prolosti. God.
1929. doao je u Pulu i postao tajnikom Pokrajinske knjinice i arhiva, a 1935. i

predsjednikom udruge Societ Istriana di Archeologia e Storia Patria, koja je postala

sekcijom Deputazione di storia patria delle Venezie. U previranjima II.svj. rata, za njem.
okupacije i dolaska jugosl. vojske napustio je Pulu, sklonio se u Rovinj, zatim naao utoite
u Veneciji. Pokopan je na groblju otoia San Michele.
U Veneciji je bio pokreta i suradnik (1946) zbornike edicije La Venezia Giulia terra
dItalia, pisane u jednostranom i iskljuivome tal. duhu, s namjerom da utjee na odluku
Saveznikoga povjerenstva o pripadnosti Istre. Iz toga je doba i njegov rad . Ratna zbivanja i
dramatine polit. promjene u XX.st. slomili su njegove polit. iluzije. No, do kraja ivota ostao
je vezan za historiografiju i neprijeporno pridonio prouavanju istar. prolosti, napose
sintezom dokumentirane povijesti Pazinske kneije.

De Franceschi, Carlo, politiar i povjesniar (Gologorica kraj Pazina, 1809

Gologorica, 1893). Istaknuti je lan obitelji koje su lanovi do druge pol. XX.st. ostavili
znaajan trag u istar. kulturi, umjetnosti, polit. i etnokulturnim prilikama. Nakon povratka u
Istru 1832., uz pravniki i odvjetniki rad, raste njegova polit. djelatnost, koja izaziva
pozornost policije: u Rovinju potajno okuplja protuaustrijski orijentiranu istar. mlade .
Istodobno poinje prouavati istar. prolost i u Trstu se povezuje s P. Kandlerom. Od tada
usporedno traju i u svemu se proimaju njegov polit. i struno-znanstvenoistraivaki rad.
Uz politiko djelovanje posvetio prouavanju prolosti, prikupljanju grae, pisanju
lanaka i rasprava. Za tisak je priredio Kandlerova arhivska vrela o povijesti Motovuna a
zatim i svoj gl. rad LIstria note storiche (1879), prvi cjelovit i kompleksan prikaz istar.
povijesti. Analizom tal. prijevoda teksta listine Istarski razvod kanonika Giovannija Snebala
iz 1548. pokuao je osporiti njegovu vjerodostojnost . Prikupljajui grau i traei miljenje
pojedinih poznavatelja glagoljice i istarskih srednjovj. prilika dopisivao se s P. Kandlerom, G.
Koblerom, J. Voliem i dr. Prvi je meu istarskim tal. intelektualcima upozorio da
slavenski (hrvatski i slovenski) element tei vlastitoj kulturnoj i polit. afirmaciji.

De Ville, Antoine, voj. inenjer i graditelj utvrda (Toulouse, 1592 ?, 1674). U

poetku strunjak za mine i sudionik u ratovima, poslije se specijalizirao za voj. arhitekturu.
Bio je u slubi franc. dvora, savojskoga vojvode i Mletake Republike. Izradio je nacrte i
163032. zapoeo gradnju puljske mlet. utvrde na lokaciji srednjovj. katela i ant. kastruma.
Za njegova boravka u Puli izbila je kuna epidemija koja mu je pokosila dva sina. Optube da
je razorio rim. kazalite Zaro kako bi kamenim blokovima zidao mlet. utvrdu nisu tone, a
sprijeio je i ruenje amfiteatra. Najpoznatije mu je djelo traktat o utvrdama Les
fortification (1628).

Dobrila, Juraj, biskup i narodni preporoditelj ( Pazina, 1812 Trst, 1882. Za

sveenika je zareen 1837. te je inkardiniran u Transko-koparsku biskupiju. Ve se za
kolovanja, posebno u Karlovcu i Gorici, pribliio idejama hrvatskog i slov. narodnog
preporoda, spoznajui negativni utjecaj njem. i tal. upravnog i gospodarskoga sustava na
razvitak hrvatskog i slov. naroda u Istri. U Beu je upoznao J. J. Strossmayera, ije su mu se
ideje uinile prikladnima i za istarske prilike.

Politiki se javno odredio 1848., kada je pristupio Slavjanskomu drutvu u Trstu. U to je

vrijeme poeo intenzivno raditi na kolovanju hrv. intelektualaca, kojih do tada, osim neto
niega sveenstva, u Istri nije gotovo ni bilo. Odgojno-obrazovna djelatnost bila je sreditem
njegova preporodnoga djelovanja, a 1854. objavio je u Trstu molitvenik Ote, budi volja
tvoja! koji je dugo bio jedini tekst na hrv. jeziku u Istri, te je postao simbolom hrvatske nac.
kulture i pismenostiZareen je u Gorici 2.V., a ustolien u Poreu1858., te je postao prvim istarskim Hrvatom
novijega doba na biskupskoj stolici. Prvi je koji je svoju inauguralnu poslanicu uputio
vjernicima i na hrv. jeziku. U polit. tijelima neuspjeno se suprotstavljao istarskim tal.
politiarima koji su nastojali ograniiti i usporiti osamostaljenje hrv. veine u Istri, a u drugoj
polovici 1860-ih nije vie sudjelovao u njegovu radu kako bi ouvao dostojanstvo
biskupskoga poloaja. Od 1868. pokrenuo je drugi nain borbe za nar. prosvjeivanje, te je
svojim autoritetom i organizacijskim sposobnostima predvodio nac. pokret za politika,
gospodarska i kult. prava Hrvata u Istri, a odluno je utjecao na pokretanje prvih hrv. novina i
asopisa u Istri. Tako su poeli izlaziti kalendar Istran (1869) te Naa sloga (1870). Osim
toga, pomagao je otvaranje hrv. itaonica, prosvjetnih i gosp. udruga i sl. .
Na Carev prijedlog 1875. razrijeen je dunosti poreko-pulskoga biskupa te imenovan
transko-koparskim biskupom. Ustolien je u Trstu 26. IX. iste godine i ondje je do smrti
nastavio djelovati na isti nain u pastoralnom i drutv. pogledu.

Etnografski muzej Istre (EMI), matini etnogr. muzej Istre, nastao 1962. od
Narodnoga muzeja u Pazinu. U njemu se istrauje, prikuplja, uva, prouava i izlae etnogr.
graa (zajedno sa zapisima, fotodokumentacijom i zvunim snimcima) vana za materijalnu i
duhovnu kulturu na istar. prostoru. Smjeten je u pazinskom katelu, utvrdi kojoj potvrde o
postojanju potjeu iz X. St.
Od 1997. EMI je ponovno samostalna muzejska ustanova, osniva koje je Istarska
upanija. Sadrava iskljuivo etnogr. zbirke, a ostale su zbirke bile temeljem za osnivanje
Muzeja Grada Pazina, koji od tada takoer djeluje u pazinskome katelu. Razvija dinaminu
djelatnost na temu etnografije, etnologije i folkloristike; naglasak na istraivanjima kulture
Istre i susjednih podruja, iz kojih proizlaze mnogi projekti i izlobe. EMI ima razvijenu
muzejsku pedagoku djelatnost a posjeduje i preparatorsko-restauratorsku radionicu. God.
2002. postao je matinom ustanovom za etnogr. muzeje, odjele i zbirke na irem podruju
sjev. Jadrana.

Fui, Branko, povjesniar umjetnosti (Krk, 1920 Rijeka, 1999). Od lipnja 1945.
radio je u Konzervatorskom zavodu, koji ga je uputio u Istru, gdje je 194547. obilazio,
biljeio, popisivao i snimao povijesne, kult. i umj. spomenike, arhive i muzejske zbirke.
Sustavno je prouavao glagoljske spomenike, te je bio jedan od autora izlobe Svjedoanstva
o slavenstvu Istre s katalogom Dokumenti o kulturi i nacionalnoj svijesti Slavena u Istri, to je
1946. prireena u Pazinu u povodu dolaska Meusaveznike komisije za razgranienje
izmeu Jugoslavije i Italije.

Sustavno je istraivao i istarsko srednjovj. zidno slikarstvo. Otkrio je mnogobrojne

oslikane crkvice u kojima su zidne slike bile premazane vapnom (Hum, Dragu, Boljun i dr.
O zidnom slikarstvu napisao je niz monografija: Istarske freske (1963),Vincent iz
Kastva (1992) i stotinjak radova u znan. i strunim asopisima. Prouavanje glagoljske
epigrafije proirio je na cijelo podruje njezina prostiranja, ali najvie se bavio transkripcijom
i tumaenjem glagoljskih grafita uparanih u oslikane zidove crkvica u Istri. Tako je otkrio vie
stotina kratkih glagoljskih zabiljebi, koje je s drugim natpisima objavio u
monografiji Glagoljski natpisi (1982). Tu je objavio vie od 500 natpisa s podruja Istre i
Kvarnera, Slovenije, Gorskoga kotara i Banovine, Like i sjev. Dalmacije. Posebno je
istraivao Baansku plou i crkvu sv. Lucije, u kojoj se nalazila. Osim toga, objavio je vie
od stotinu tekstova o hrvatskom glagoljatvu u mnogim znan. i strunim publikacijama. lan
HAZU postao je 1991.

Gnirs, Anton, povjesniar, arheolog i konzervator ( eka, 1873 eka, 1933).

Sudetski Nijemac. U Pulu je doao 1899. i radio kao profesor na njem. gimnaziji, od 1901.
kao konzervator Sredinjeg povjerenstva za zatitu spomenika za okruge Pulu, Pazin i Rovinj,
te istodobno kustos dravne arheol. zbirke u Puli.Istraivao je prapovijesne, ant. i srednjovj.
spomenike u Istri. Njegova zatitna istraivanja i veliki broj podataka objavljeni su u
lancima. Bavio se gradskom arheologijom u Puli, osobito u sluajevima nove izgradnje na
arheol. podrujima, npr. kod Herkulovih ,kod Dvojnih vrata, na Forumu, istraivao je rim.
kazalita u Puli. Na Brijunima je, u sklopu namjere vlasnika P. Kupelwiesera da od otoka
uini elitno turist. sastajalite, zapoeo viegodinja iskapanja u uvali Verige, gdje je otkrio i
konzervirao ostatke velebne ladanjske vile s gospodarskim sadrajima, koja je vjerojatno bila
sreditem imanja vlasnika Brijuna u rim.

grka pravoslavna zajednica u Puli, potomci doseljenika s ratom ugroenih gr.

podruja pod mlet. upravom u XVI. i XVII.st. Migracije stanovnika iz Grke i s gr. otoka
prema Veneciji i istonojadranskim pokrajinama pod mlet. upravom bile su posljedicom
temeljitih poremeaja drutvenih, gosp., vojnih i dr. prilika nakon gubitka mlet. posjeda i
irenja osmanlijske vlasti na Sredozemlju. One su se istodobno poklopile s posebice velikim
demografskim krizama u sjeverozap. dijelu Mletake Republike u XVI. i XVII.st., koje su
mlet. vlasti u vie pokuaja nastojale ublaiti naseljivanjem svojih podanika s podruja
ugroenih ratom. Tim je procesom bio zahvaen i dio istar. poluotoka pod mlet. upravom.
Dravne vlasti u Veneciji, planski su udomljivali doseljenike na opustoenim podrujima uza
zap. obalu, od Kopra do Pule. Grka je zajednica, uz povremena nerazumijevanja i
nesporazume lokalne sredine, opstala do smrti posljednjega sveenika Zuanne Mosconasa
1785., kada je brigu o tim pravoslavnim vjernicima preuzela novoosnovana Crnogorska
pravoslavna crkvena opina iz Peroja, koja je prela u sastav Srpske pravoslavne crkve.

gusari , pomorski pljakai koji organizirano i u interesu svoje zajednice ili drave
napadaju i plijene neprijateljske brodove i imovinu na moru. Na Sredozemlju su od najstarijeg
doba esto smatrani normalnom pojavom (npr. ilirski, ligurski i etruanski gusari). Grci i
Rimljani estoko su se borili protiv gusara. Gusarenje se pojaalo u sr. vijeku, s pohodima
Vikinga na Atlantiku i Saracena na Sredozemlju, koji su pljakali obalne gradove i

organizirali se u male autonomne drave. Novi je poticaj stigao otkriem Novoga svijeta i
poveanjem pom. prometa. Istar. su obale bile podlone gusarskim pljakama, koje su
nanosile znatnu materijalnu tetu i ugroavale ivote lokalnoga stanovnitva. Ostali su o tome
mnogi zapisi, premda gusarstvo u Istri nije sustavno istraeno.
Potkraj XVI. i po. XVII. st. dogodili su se mnogi prepadi uskoka na mlet., dubrovake i
tur. brodove na moru oko Istre te na Pulu, Rovinj i Faanu. Sauvao se zapis o tur. gusarskom
brodu koji su stanovnici Labina i Skitae unitili 1661. Ulcinjski su gusari 1687. izveli prepad
na Novigrad, gdje su opljakali 10 kua i tri crkve, a u ropstvo odveli 38 mjetana. Gusarstvo
na Jadranu, povezano s napetou u odnosima izmeu eur. sila, poprimilo je osobito velike
razmjere u doba Rata za panjolsko naslijee (170014) te na po. XIX. st., u doba
Napoleona. Uspostavljanjem meunar. suradnje i nadzora, gusari po. XIX. st. gotovo nestaju
s eur. mora.

Harai, Ambroz, prirodoslovac, meteorolog (Mali Loinj,1855 Mali Loinj,1916).

Od 1880. bavio se i meteorolokim promatranjima. H. se takoer bavio istraivanjem biljnoga
svijeta loinjskoga otoja i skupljanjem mjesnih nar. biljnih imena. Gl. mu je djelo o
podneblju i cvjetani (flori) loinjskoga otoja (Lisola di Lussin. Il suo clima e la sua
vegatazione, 1905), u kojem je obrazloio brojane pokazatelje svojega meteor. mjerenja, i
meu ostalim naveo 1018 biljnih vrsta koje postoje na loinjskom otoju (939 samoniklih i 79
unesenih), svaku sa strunim lat. nazivom te mjesnim hrv., tal. i njem. imenom. Sabrao je
opsenu herbarsku zbirku, pohranjenu u Hrvatskom herbariju Botanikoga zavoda
Prirodoslovno-matematikoga fakulteta u Zagrebu. Pridonio je poznavanju klimatskih prilika,
biljnoga svijeta i osobitosti loinjskoga otoja, to je utjecalo na razvoj odreenih djelatnosti
(podizanje klimatskoga ljeilita u Velom Loinju, osnivanje Turistikog drutva). Ukljuio se
u istar. preporodni pokret, u rad Drube sv. irila i Metoda za Istru, djelovao je na buenju
nar. Svijesti. Bio je zastupnik u Istarskom saboru. Suraivao je s V. Spiniem.

Hrvatska gimnazija u Pazinu (pr. ime Carsko-kraljevska velika dravna

gimnazija), prva srednjokolska ustanova istar. Hrvata. Otvorena je 1899. u Pazinu nakon
dugogodinje i uporne borbe istar. preporodnih prvaka J. Dobrile, M. Laginje, V. Spinia, D.
Vitezia, D. Trinajstia i dr. Njezino je otvorenje bilo vaan uspjeh u borbi za ouvanje nac.
identiteta te drutveni, kulturni i gospodarski napredak. U Istri su nedostajali kolovani hrv.
kadrovi koji bi se ukljuili u borbu za nac. i polit. emancipaciju. Osim osnovnog
opismenjivanja, posebno se nametala potreba srednjokolske izobrazbe na materinskom
jeziku, temeljnoga uvjeta za odgoj domae inteligencije.

inkunabule ( kolijevka, poetak), prvotisci, knjige objavljene u poetcima tiskarstva,

do 1500. Misli se da je u Istri prireen glagoljski Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483.
prvotisak prve hrvatske i junosl. tiskane knjige. Naime, u Istri se u doba tiskanja Misala
nalazio glagolj. kodeks Misal kneza Novaka iz 1368., koji se dri gl. tekstualnim predlokom
prvotiska. Na temelju zapisa akna Jurja iz Roa u Novakovu Misalu neki istraivai
zakljuuju da je na podruju Istre, u Izoli, u prvoj pol. XV.st. djelovala prva glagoljska, a
moda i prva hrv. tiskara. Ne zna se pouzdano gdje je tiskana prva hrv. inkunabula ni tko su

bili njezini tiskari i izdavai. Prvotisak Misala pisan je starosl. jezikom hrvatske redakcije i
tiskan na papiru. Prvi poznati tiskar inkunabula iz Istre bio je Bartol Pelusio iz Kopra (XV
XVI.st.). Nakon to je kod A. Manuzija u Veneciji izuio tiskarstvo, on je tiskao inkunabule
na gr. i lat. Jeziku. Prva poznata inkunabula autora iz Istre jest djelo De ingenuis
moribus Petra Pavla Vergerija st., humanista iz Kopra. U Hrvatskoj je sauvano oko 1500
inkunabula, a u Istri ih je tek desetak.

Istarska Danica, kat. kalendar to su ga u Trstu 1924. pokrenuli utemeljitelji Drutva

Svetog Mohora za Istru, koje mu je bilo prvim izdavaem. Izlazio je s prekidima 194047
(nakon to su ga zabranile tal. vlasti, kao i ostali hrv. i slov. tisak) i 195471 (kad su ga
zabranile jugosl. vlasti). Osim to je kalendar i to donosi astronomske i vremenske podatke,
vrelo je razliitih informacija: opisuje crkvenu i drutv. stvarnost i pov. trenutke, osobe,
velikane Crkve i naroda, kult. batinu, jednostavnim jezikom govori o gospodarskim i dr.
temama, prua lijenike savjete, informacije ratarima, uzgajivaima stoke, ljubiteljima
prirode, umjetnosti, folklora i dr.

Istrorumunji, naziv prihvaen iz romanistike za stanovnike ejana na iariji te sela

unjevice, Nove Vasi, Jesenovika, Letaja, Kostrana i Brda uz rub epikoga polja, koji su u
svakodnevnoj uporabi ouvali rum. dijalekt ( istrorumunjski). Danas ih ima moda oko 250.
Vjerojatno su potomci balkanskih Vlaha rum. jezika koji su se na kraju XV. i po. XVI. st.
doselili iz unutranjosti Dalmacije, s podruja oko Dinare i ju. Velebita. Osobito u ejanama,
izjanjavaju se kao Hrvati. Oni na jugu sami sebe nazivaju Vlasima a okolno ih hrv.
stanovnitvo naziva i Vlasima i, s poneto aljivim prizvukom, iribircima.

Jadranski zbornik, periodika publikacija s prilozima za povijest Istre, Rijeke,

Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara , utemeljena 1956. djelovanjem Drutva za povijest i
kulturna pitanja Istre u Puli i Podrunice Povijesnoga drutva Hrvatske u Rijeci. Za hrv.
arheologiju i historiografiju bio je to vaan korak u sustavnom izdavanju novih rezultata
znanosti i promicanju arheolokih, pov. i etnogr. istraivanja, revidiranju i sintetiziranju
dostupnoga znanja te okupljanju intelektualnih snaga Rijeke i Pule.. Zbornik je sadrajno
posveen povijesnoj i geopol. problematici zap. Hrvatske: razdoblje prapovijesti, gr. i rim.
doba, razdoblje Bizanta i franake vlasti, naseljavanje slav. i hrv. etnikuma, pojava i razvitak
kranstva, crkva i crkv. organizacije, ivot u srednjovj. komunama i katelima, politikodravnoupravne mijene i razgranienje drava i njihovih upravnih jedinica od ranoga sr.
vijeka do suvremenosti, latiniko i glagoljiko pismo, vanost naobrazbe, sakralno i profano
graditeljstvo, urbanizacija prostora kroz stoljea, povijest tiska, razvitak manufakture,
industrije, brodarstva, prometa, veza i trgovine, njegovanje nac. svijesti, prilike u I. i II. svj.
ratu, faizam i antifa. borba, rjeenje krize izmeu Italije i Jugoslavije i dr.

Kandler, Pietro, povjesniar i arheolog (Trst,1804 Trst,1872). Roen je u obitelji

kotskoga podrijetla (Chandler), koja se doselila u Be, a potom u XVIII.st. u Trst. U Trstu je
najprije od 1826. radio u odvjetnikom uredu, a od 1842. gotovo do smrti obnaao je dunost
grad. prokuratora . Glavna djelatnost ubrzo mu je postalo skupljanje i objavljivanje povijesne
i druge grae o Trstu i Istri. Obuhvaao je arheologiju i epigrafiju, politiku, kulturnu i gosp.

povijest, zemljopis, jezikoslovlje, etnografiju, demografsku i gospodarsku statistiku te

meteorologiju, klimatologiju i metrologiju. Obilazio je Istru i zalee Trsta, skupljao podatke
od mjetana i potom ih usporeivao s arhivskim vrelima, biljeio je zemljopisne i morfoloke
karakteristike kraja. Ureivao je i izdavao neke asopise ( tjednik LIstria (184652).
Nosio je poasni naslov carskoga konzervatora za Primorje (Conservatore Imperiale per
Litorale), pa je u tome svojstvu objavio mnogobrojne krae priloge u transkim tjednim i
dnevnim novinama u epistolarnom obliku, s bogatim gradivom za povijest, arheologiju i
epigrafiju. Tek ga je suvremena tal. historiografija prepoznala kao strastvenoga i ugl.
objektivnoga skupljaa bogate i raznovrsne grae iz povijesti i suvremenosti Istre i Trsta, koji
je postavio temelje razvitka regionalne historiografije.

Labinska republika, samouprava nastala za rudarske pobune na Labintini od 2.III.

do 8.IV.1921. trajk labinskih rudara zapoeo je kada se oko esto rudara okupilo na trgu u
Vineu u znak prosvjeda protiv faista, koji su u Pazinu zlostavljali njihova sindikalnoga
vou Giovannija Pipana. Rudari su potom zauzeli rudnike i rudarska postrojenja, minirali
prilaze oknima u Krapnu, Vineu, trmcu i separaciju talije s odlagalitem ugljena, te
organizirali naoruane. Upravi rudnika postavljeni su ekon. zahtjevi (povienje nadnica i dr.).
Budui da su se pregovori oduili, rudari su 21.III. odluili sami organizirati proizvodnju.
Uprava je taktizirala i toboe pregovarala, a 8.IV. pokrenuta je, s mora i kopna, iznenadna
akcija vojnih i redarstvenih snaga. Zateeni rudari povukli su se kraj trmca, gdje su pruili
oruani otpor. No, ubrzo su morali odustati. .Uhieni rudari smjeteni su u zatvore u Puli i
Rovinju, a sudski proces odran je u Puli od 16.XI. do 3.XII. Optunica je teretila 52 rudara
za okupaciju rudnika, uspostavu sovjetskoga reima, suprotstavljanje vlastima, miniranje
skladita, dranje eksploziva i niz drugih nezakonitih radnji. Odvjetnici su uspjeno obranili
optuenike, te je porota donijela oslobaajuu presudu. Premda nikada proglaena, L. r.
ostavila je neizbrisive tragove na Labintini. Taj splet dogaaja valja sagledavati i
interpretirati u kontekstu tadanjih prilika, osobito na prostoru Apeninskoga poluotoka i sr.
Europe. Vienacionalno, ali jedinstveno pruanje oruanog otpora nadiruem faizmu utrlo je
put antifa. opredjeljenju itelja toga kraja. S druge strane, sindikalna borba rudara, usmjerena
na tradicionalno traenje radnikih prava, poboljanje poloaja te radnih i ivotnih uvjeta,
sadravala je i elemente samoodreenja i samoupravljanja, u naivnom i utopistikom
uvjerenju da e sami moi odluivati o svojoj sudbini.

Laginja, Matko (Matija, Matej, Mate), odvjetnik, politiar i preporoditelj (kraj

Kastva, 1852 Zagreb,1930), U Grazu je 1885. doktorirao pravo te se 1890. osamostalio kao
odvjetnik i uao na popis transke odvjetnike komore. U Puli je otvorio odvjetniki ured. U
sklopu hrvatskoga narodnoga preporoda u Istri djelovao je politiki, ali i gospodarski, s
ciljem postizanja neovisnosti hrv. seljaka o tal. veleposjednicima i trgovcima. Bio je na elu
zadrunoga pokreta (zadrugarstvo), koji je osnovao niz kreditnih zadruga (posujilnica) i
gospodarsko-potroakih zadruga. U njegovoj je odvjetnikoj pisarnici svoje djelovanje 1891.
zapoela Istarska posujilnica u Puli, najvei hrv. novani zavod u Istri, kojemu je bio
dugogodinji voditelj. Zadruno organiziranje na selu i gosp. neovisnost imali su utjecaja na
izraavanje vlastite politike volje seoskoga stanovnitva na dravnim, pokrajinskim i

opinskim izborima. Bio je tajnikom Drube sv. irila i Metoda za Istru i vodio je tiskaru
Laginja i drugovi u Puli, u kojoj je tiskana Naa sloga.
Pripadao je mlaemu narataju pravaki orijentiranih istar. preporoditelja. Politiki je
djelovao kao zastupnik u Istarskom saboru i u Carevinskom vijeu u Beu . Borei se za
prava Hrvata u Istri, u Istarskom saboru pokuao je 1883. odrati prvi govor na hrv. jeziku, ali
su ga zastupnici Talijani prekinuli i napustili dvoranu. Laginja ostao stalno angairan na
rjeavanju istar. pitanja. Sudjelovao je u radu na razgranienju s Italijom nakon 1920.

Liburnija, istarska Liburnija, povijesno-zemlj. naziv za sjeveroist. dio Istre izmeu

masiva Uke i mora od Preluke do Plomina, tj. uski obalni pojas s brdovitim zaleem, koji
obuhvaa upravna podruja gradova Opatije i Kastva te Lovran i Moenika Draga. Naziv
potjee od predrim. plemena Liburna, koje je ivjelo na puno irem podruju od onoga to
se danas naziva Liburnijom. Podruje obronaka Uke i gorskoga lanca do Sisola danas
pripada Parku prirode Uka. Istarska L. danas gravitira Rijeci kao najveemu gradskomu
sreditu u neposrednoj blizini, a i u upravnoj podjeli pripada Primorsko-goranskoj upaniji.

Luciani, Tomaso, prouavatelj starina, publicist, politiar (Labin, 1818 Venecija,

1894). Bavio prikupljanjem podataka o prolosti i polit. Djelatnou. Ve od 1843. surauje
s Museo dAntichit i s P. Kandlerom, pie u listu Popolano dellIstria, poduzima znanstvene
izlete Istrom , u kui Carla De Franceschija, sastaje se s predstavnicima tal. graanske,
liberalne i nac. oporbe . Preselio se u Firenzu i u tijeku austrijsko-tal. rata 1866. vodio
pregovore o iskrcavanju tal. vojske u Istri i pripojenju Istre Italiji. U studenom te godine
nastanjuje se u Veneciji, gdje nastavlja djelovati u tajnim krugovima istar. protuaustr.
iseljenitva, ali poduzima (186770) i vie znan. putovanja u Istru. Vaan je njegov rad na
prepoznavanju i definiranju gradinskih naselja Istre. Kada mu 1873. je Istarska pokrajinska
vlada dala skromnu potporu za istraivanje istar. vrela u Mletakom arhivu, zapoeo je vanu
djelatnost za istar. Historiografiju. Pisao je o M. Vlaiu Iliriku , izvorima za istarsku povijest
u mlet. arhivima , istarskim dijalektima , dokumentima o prodaji Pazinske kneije. Znaajna
su njegova djela: LIstria. Schizzo storico etnografico (1866)...

ljekarnitvo vidi prije

Matica hrvatska (MH), knjievno i znanstveno drutvo osnovano pod imenom
Matica ilirska u Zagrebu 1842., u doba buenja nac. svijesti i konstituiranja moderne hrv.
nacije, sa zadaom promicanja kult., knji. i gospodarskih, a posredno i polit. ciljeva hrv.
narodnoga preporoda. Od 29.XI.1874. nosi naziv Matica hrvatska. Bogata kult. i izdavaka
djelatnost razliitim se intenzitetom nastavljala u promjenjivim kulturno-polit. okolnostima
XX.st .Organiziraju se proslave vanih obljetnica, knji. veeri, predavanja, znan. skupovi i
izlobe. Osnivaju pododbori u Puli (1962), Poreu (1965), Pazinu i Rovinju (1969). Pod
okriljem Matice hrvatske sastavljena je Deklaracija o nazivu i poloaju hrvatskog knjievnog
jezika(1967). Budui da je M. h. bila dijelom Hrvatskoga proljea, krajem 1971. prestaje
djelovati, a vie je lanova uhieno. Izdavaku djelatnost 197290. nastavlja Nakladni zavod
Matice hrvatske (NZMH). Matica je obnovljena 8.XII.1990 Njihov je rad oivljen i u Istri.

Objavljuju pjesnike zbirke pisane akavicom, zbirke pripovijedaka, pov. knjige, pov.
esejistiku, zbornike zaviajne monografije. Rovinjski ogranak izdaje asopis Rovinjski
obzori. Ogranci prireuju kult. i znan. manifestacije, predstavljanja knjiga, znan. simpozije,
struna i znan. predavanja, lik. izlobe i koncerte. Koordinacija je od 1992. u okviru
obiljeavanja obljetnica pokrenula projekt znan. skupova radi predstavljanja prolosti, batine
i sadanjosti istar. naselja, opina i gradova.

Mikac, Jakov, etnolog (Brest , 1892 Zagreb,1982. Od mladosti je biljeio podatke o

tradicijskom nar. ivotu, posebice predaje, pjesme i obiaje. Do 1933. dolazio je ljeti u Istru te
prikupljao grau, koju je oblikovao i objavio. Krae je lanke objavljivao i u
tjednikuIstra, glasilu Istrana u Jugoslaviji (193239). Nakon umirovljenja prikupljenu je
grau istraivao, dopunjavao i sreivao (najvie je materijala iz Bresta te iz gotovo svih
mjesta iarije, zatim iz Roa i Nugle, Premanture, Medulina, Sovinjaka i Katelira). Objavio
je rad Istarski narodni obiaji, nonja, stoarstvo i ratarska orua i knjigu Istarska krinjica
(1977), u kojoj je objavljeno vie stotina nar. pjesama i pripovijedaka, obiajno blago vezano
za svakodnevni ivot (poroaj, svadba, pogreb), godinje i pokladne obiaje, praznovjerje,
nar. lijeenje, glazb. i plesni folklor i dr.

Mikula Gologoriki, pop glagolja, javni biljenik i pisar (prva pol. XIV.st.).
Kao kapelan pazinskoga kneza napisao je Istarski razvod u njegovu
hrvatskom izvorniku, koji nije ouvan. bio je biskupijski vikar, te je 1335. postao
upnikom u Graiu.

Milanovi, Boo, sveenik (Kringa, 1890 Pazin, 1980). za sveenika je

zareen u Trstu 1914. Kao bogoslov postao je tajnikom i predsjednikom
Akademskoga katolikog drutva Dobrila te je za ljetnih praznika pomagao
utemeljenje mladenakih drutava po selima na Pazintini. U Trstu se posvetio
politikoj i izdavakoj djelatnosti radi odravanja nac. svijesti istar. Hrvata i
Slovenaca. Nastavio je izdavati asopis Puki prijatelj , kalendar Istranin, od
1925.Istarsku Danicu, ali je prireivao i tiskao i molitvenike, poput Dobrilina Oe
budi volja tvoja, katekizme, vjersku i pounu literaturu, beletristiku i dr. Bio je
glavni pokreta Drutva sv. Mohora za Istru te je sa suradnicima pridonio
ouvanju istar. identiteta izmeu dvaju svj. ratova, u vrijeme kad je fa. vlast
nastojala posve izbrisati hrv. i slov. nac. osjeaje. Vodio je Istarsko knjievno
drutvo sv. irila i Metoda u Pazinu, koje je nastavilo vjersko-izdavaku i
publicistiko-prosvjetiteljsku djelatnost Drutva sv. Mohora za Istru. Dobio je vie
dravnih odlija, poasni naslov prelata Njegove Svetosti, poasni doktorat
zagrebakoga Teolokoga fakulteta.

Mirkovi, Mijo (pseud. Mate Balota), ekonomist i knjievnik (Rakalj, 1898

Zagreb, 1963). Pohaao je Carsku i kraljevsku Veliku dravnu gimnaziju u Pazinu, prvu takvu
hrv. ustanovu u Istri. Slom Austro-Ugarske Monarhije doekao je u Puli, gdje je radio kao
novinar i urednik Hrvatskog lista. Zbog svojih stajalita bio je uhiivan i zatvaran. Iznimno
plodno razdoblje njegova stvaralatva bilo je 1930-ih. Tada je intenzivno prouavao ivot i
djelo M. Vlaia Ilirika. God. 1938. objavio je svoje najznaajnije knji. djelo, zbirku ak.

stihova Dragi kamen,poslije objavljenu u jo nekoliko izdanja. Tijekom II. svj. rata dovrio je
svoj jedini roman Tijesna zemlja. (1946). Prilike u Puli za austr. vladavine i neposredno nakon
I.svj. rata obradio u monografiji Puna je Pula (1954). Kao sudionik Parike mirovne
konferencije zasluan je za pripojenje Istre domovini nakon II.svj. rata. Od 1957. do smrti bio
je prof. na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Od 1947. bio je redoviti lan JAZU. Za ivota
je objavio mnogobrojne sveu. udbenike i ekon. djela, meu kojima i Ekonomsku historiju
Jugoslavije (1958). Jedan je od najplodnijih ekon. pisaca izmeu dvaju svj. ratova i u porau.
Zasluan je za osnivanje dananjega Fakulteta ekonomije i turizma Dr. Mijo Mirkovi
u Puli. Pokopan je u rodnom Raklju, gdje se njemu u spomen od 1968. odravaju Susreti na
dragom kamenu.Balota je najpoznatije i, osobito pjesnitvom, najznaajnije istar. ime u
sredinjem toku nac. knjievnosti sred. XX. st., takoer i jedan od vodeih suvremenih ak.
pjesnika uope .

Naa sloga, prve novine u Istri na hrvatskom jeziku; poele su izlaziti u Trstu1870.
Najzasluniji za njezino pokretanje bio je J. Dobrila. Prvi je urednik bio Antun Karabai. Bio
je pouni, gospodarski i politiki list, moto ispod podnaslova Slogom rastu male stvari, a
nesloga sve pokvari . Do 1899. izlazila je u Trstu. U skladu s nacionalnopreporodnom
zadaom, najveu pozornost posveivala je hrv. kolama, izborima za opinska vijea i
izborima za Istarski sabor. Osim po kuama itala se i zajedniki pod ladonjom ili bi jedan
primjerak iao od kue do kue kako bi se utedjelo na pretplati. N. s. prestala je izlaziti 1915.
Sadrajno su bile zastupljene politiko-nac. teme, kolstvo, prilozi o radu Drube sv. irila i
Metoda i pojedinih bratovtina, praktini savjeti za poljoprivrednike i zanatlije, zanimljivosti
iz svijeta, novosti iz slav. svijeta te knji. prilozi. Jednostavnou i neposrednou u analizi
istar. svakodnevice istiu se dijalozi Jurine i Franine, Luce i Mare. Polazite u radu Nae
sloge bila je Dobrilina vjera u prosvjetu kao sredstvo ostvarenja nac. slobode, to joj je i
ostalo temeljnom odrednicom. Svoj je rad zasnivala na kat. naelima, zagovarajui suradnju s
liberalnom strujom te istiui zauzimanje za ope (nacionalno) dobro dovoljno irokom
osnovicom za okupljanje i slogu svih istar. Hrvata bez obzira na idejne razlike. N. s. bila je
veoma bliska Strossmayerovu konceptu slav. uzajamnosti, to se oituje u posebnoj
pozornosti i simpatijama za dogaaje u slav. svijetu.

Nei, Dragutin, biskup (kraj Jastrebarskoga,1908 Pula, 1995). Rezidencijalnim

biskupom Poreko-pulske biskupije imenovao ga je papa Ivan XXIII., a tu je dunost preuzeo
1960. Sudjelovao je u radu II. vatikanskoga sabora (196266), posebno u komisiji za
apostolat laika. Umirovljen je 1984., i potom ivio u Poreu. Bavio se historiografijom, te je
objavio vie lanaka i studija o povijesti poglavito istar. Crkve. U Istarskoj
Danici i Ladonji suraivao je crticama s pov. temama, a za Leksikon ikonografije, liturgike i
simbolike zapadnog kranstva (1979) napisao je enciklopedijski tekst o istar. svecima i
blaenicima. Objavio je vie knjiga.

notarijat (lat. notarius: biljenik) ili biljenitvo, javna sluba koju obavljaju
notari, biljenici, kao slobodno zanimanje. Pisani notarski akti slue uvanju podataka o
pravnim poslovima te jame objektivnu snagu svjedoanstva i time javne vjere. Srednjovj.
notarijat u Istri zbog antike je tradicije municipalnog ureenja, osobito u obalnim gradovima,

ouvao naela rimskoga prava. Najstarije ouvane istarske notarske isprave iz IX. i X.st.
svjedoe da su pravo notarskoga privilegija notarima davali sami gradovi i prije renesanse
rimskoga prava i s njim povezanoga notarijata u XII.st. Od tada, a posebice od kraja XIII.st.,
zbog razvitka trgovine i privatnoga vlasnitva i na istonojadranskoj obali snano se osjea
potreba za ustanovom notarijata.
Glagoljski notarijat posebice je bio razvijen u Istri, na otocima i u Hrvatskom
primorju. Notari su obino bili sveenici, a potpisivali su se kao cesarskom ili
apostolskom i cesarskom oblastju notar. Isprave piu hrvatskim jezikom,
glagoljicom u notarsku knjigu, a strankama su duni dati ispis koji ima vrijednost
izvornika. Dokumente zatiuju svojim potpisom, odnosno posebnim stiliziranim
osobnim znakom. Iz Istre su poznati notari: Mikula iz Gole Gorice,
autor Istarskoga razvoda; Dujam, koji je sastavio razvod izmeu Moenica i
Koljaka (1395), Jakov Kriani....

obiaji, narodni, tradicijski obiaji koji pripadaju kompleksu obiajne

prakse tzv. predindustrijskoga razdoblja. Kako su podloni promjenama izazvanim
razliitim kult. i dr. utjecajima, mnogi su se u XX.st. bitno izmijenili, jedni su
gotovo posve ieznuli, a drugi su postali simbolima regionalnoga identiteta.
Obiaji tipini za istar. podruje, s mnogobrojnim mjesnim inaicama, izmjenama,
pojednostavljivanjima i sl., mogu se podijeliti na cikluse godinjih obiaja, ivotnih
obiaja i obiaja uz rad. Godinji obiaji redovito se u literaturi poinju
nabrajati boinim ciklusom obiaja koji kulminira s Boiem (boini obiaji),
zatim slijedi Nova godina s djecom estitarima, a ciklus zavrava blagdanom
Sveta tri kralja s ophodima kolejana ili koledvara ( koledanje), koji se ponegdje
odravaju i na Novu godinu. Sljedei vei ciklus je pokladni, s pustom
ili pokladama, etrdeset dana prije Vazma ili Uskrsa. ivotni obiaji obiajna
su praksa vezana za vane prekretnice u ivotu, od roenja do smrti. (obiaji u
trudnoi, po roenju djeteta, svadbeni...). Obiaji uz rad nastajali su oko
godinjih radova, poglavito poljodjelskih, i bili su proeti razliitim magijskim
praksama za postizanje boljeg uroda i za njegovu zatitu. U poljodjelskim je
radovima bio vaan i lunarni ciklus, vjerovanje u nesretne dane, fele (7., 17. i 27.
u mjesecu) te mnogobrojna kr. vjerovanja, koja su primijenjena u magiji.

Povijesni muzej Istre Museo Storico dell Istria, muzejska

ustanova osnovana rjeenjem Narodnog odbora Kotara Pule 30.XII.1955. Potkraj
1990. postaje Povijesnim muzejom Istre (od 2000. Povijesni muzej Istre Museo
storico dell Istria). Od 1992. upanijska je ustanova koja posjeduje vie od 40000
muzejskih predmeta (zemljovidi Istre kao vedute istarskih mjesta od XVI. do
XVIII.st., stilski namjetaj, vie od 5000 fotografija i razglednica s kraja XIX.st.;
pribori za jelo doasnika, asnika i visokih asnika austroug. ratne mornarice,
ljekarna Mornarike bolnice iz druge polovice XIX.st., secesijska staklenina,
primjerci pribora za jelo iz pulskoga Mornarikoga kasina i dr.). Smjeten je u
utvrdi Katel ( mletaka utvrda u Puli), koju je u XVII.st. A. de
Ville projektirao kao sredinju toku obrane stratekih i komunikacijskotrgovakih interesa Mletake Republike.

putni obiaji, nastali su radi zatite na putovanju od opasnosti, nesrea i

nezgoda, nevremena, razbojnitva i sl. te od nepoznatoga, mistinoga i
arobnoga. U prolosti su posebno bile opasne Savientska uma, Roverija,
Poretina, ceste prema Limu i dr. gdje su se skrivali razbojnici i prolazile kolone s
ukradenom stokom. Bilo je i neopreznosti putnika, praznovjerja, utjecaja alkohola,
a i mnogo aljivih, udnih i romantinih dogaaja kad su se palile svijee uz
cestu, ljudi se oblaili u plahte, ljubavnici se sastajali na raskrijima, kraj kapelica
i sl. Strah od nezgoda na putovanju najbolje ilustrira nar. pjesmica Kada Istranin
na put gre (Sveti Kri mi je na glave, Sveta Marija na strane, Anjel poli mane, Bii
hudoba od mene, Koliko je od neba do zemlje). Za zatitu proti hudobi i
trigama trebalo se prekriiti i pomoliti prije polaska na put, a ako se ide daleko,
naruiti i misu. Pred stoku bi se prije polaska na zemlji napravio kri, ponekad tri
kria. Bacilo bi se malo soli preko lijevoga ramena ili se uzeo esan i sol u ep.
Konjska potkova okrenuta kao slovo U bila je sreonoa s posebnom zatitnom
moi.... Mornari, ribari i dr. koji su ili na duga putovanja morem ili su preivjeli
teku nesreu darivali su razliite predmete za zavjet (zavet, zaobljuba). Posebno
je poznato slikanje slika u zahvalu za iskazanu milost ex voto. Te su se slike
stavljale u crkve, meu kojima je najpoznatija romanika crkva Marijina
Prikazanja u Strunjanu. Pomorstvo ima najvie sauvanih obiaja: krtenje broda i
blagoslivljanje mornara, aenje raznih svetaca, strah od prisutnosti ena na
brodu itd. U zahvalu pomorci hodoaste u crkvu sv. Marije od Mora na Trsatu.

sajam (samanj), mjesto trgovanja, tj. mjesto gdje su se okupljali ljudi s

ueg ili ireg podruja koji su ivjeli od prodaje svojih proizvoda i gdje su se
nekada susretali lanovi iste ili dr. zajednica. Na mjesenim i godinjim
sajmovima sviralo se, pjevalo i plesalo do kasno u no. Trgovina je bila razgranata
i odvijala se na nekoliko naina: seljaci su prodavali svoje proizvode na
sajmovima ili su poput putujuih trgovaca odlazili u druge gradove ili ak drave,
kao npr. avrinke, stanovnice slovenskoga dijela Istre, koje su prodavale
naruenu robu (voe, povre i isluenu robu) do kraja II.svj. rata na podruju
Bujtine, ali i u veem dijelu Istre.

Stancovich (Stankovi), Pietro Mattia (Petar

Matija), sveenik i polihistor (Barban, 1771 Barban, 1852). Imenovan je
kanonikom zborne crkve sv. Nikole u Barbanu. U rodnom se mjestu, u kojem je
proveo zrelu i poodmaklu dob, bavio arheologijom, povijeu, jezikoslovljem,
bogoslovljem, pjesnitvom, nar. obiajima, ali i poljodjelsko-tehnikim izumima,
zoologijom, botanikom, geologijom i dr. U vlastitoj je nakladi objavio vie od
dvadeset svojih djela, a vie njegovih neobjavljenih istraivanja nije sauvano.
Iako roenjem Hrvat, drao se pripadnikom tal. kulturnoga kruga. Pisao je ugl. na
tal. jeziku, a samo iznimno na materinskom hrvatskom, kao npr. katekizam Kratak
nauk karstianski (1828), to ga je sastavio za svoje hrv. upljaneSvoju je bogatu
knjinicu od vie tisua sv. oporuno zavjetovao gradu Rovinju te se ona uva u
tamonjem Zaviajnome muzeju pod imenom Stancoviciana, a najvei se dio
njegove rukopisne ostavtine nalazi u Sveuilinoj knjinici u Puli.

Sveuilina knjinica u Puli, opa znan. knjinica regionalnoga znaaja. Prikuplja

publikacije i posreduje informacije potrebne u nastavi na visokokolskim ustanovama koje
djeluju u Puli te prikuplja knjininu grau koja se odnosi na Istru. Najvea je knjinica u hrv.
dijelu Istre, s najbogatijim fondom. Utemeljena je 1949. pod nazivom Nauna biblioteka.
Preuzela je fond Pokrajinske knjinice Istre (Biblioteca Provinciale dellIstria), osnovane
1930. u Puli spajanjem triju veih knjinica:dvije iz Porea, pulske gradske knjinice. God.
1937. imala je 41096 sv., preteito na tal. jeziku i manjim dijelom na njem. jeziku, a samo
desetak knjiga na hrv. jeziku. Imala je opi znanstveni karakter, a posebno je prikupljala djela
pov. znanosti, osobito iz povijesti Istre. Zbog velikog nedostatka knjiga na hrv. jeziku, 1950ih zapoinju se sustavno nabavljati stare hrv. knjige. Od 1951. primala je izbor obveznoga
primjerka publikacija iz Hrvatske, a od 1956. dobiva obvezni primjerak sveukupnoga tiska s
podruja Hrvatske. U to joj je vrijeme dodijeljeno i oko 12000 sv. knjiga iz knjinica bivih
tal. i njem. srednjih kola i knjini fondovi nakon II. svj. rata podravljene i zaplijenjene
imovine ustanova iz Istre, npr. stara knjinica bivega benediktinskog samostana u Dajli
(nedaleko od Umaga) s priblino 4000 sv. knjiga (u novije vrijeme najveim dijelom vraene
crkv. vlastima). 1995. dobiva naziv Sveuiline knjinice. Od 1968. smjetena je u zgradi
podignutoj 1908. za njem. puku kolu. Raspolae s 1500m2, to je nedovoljno za njezine
potrebe. U itaonicama ima oko 50 mjesta za itanje.
Zbirka Mornarike knjinice smjetena je u puljskom Domu hrvatskih branitelja. Fond
knjinice ima oko 200000 sv. knjiga, oko 120000 sv. asopisa i novina, oko 40 sv. i 26 kutija
rukopisa znanstvenika iz Istre, 250 doktorskih i magistarskih radova obranjenih na Sveuilitu
u Rijeci i dr. knjininu grau. Dobila je donacije knjiga Mije Mirkovia, Matka Rojnia,
Tone Peruka, njem. vlade i dr. God. 1990. darovana joj je ostavtina skladatelja Antonija
Smareglie (pisma, fotografije, libreta opera i dr.), radi predstavljanja njegova djela u spomen-sobi u njegovoj rodnoj kui u Puli.
Mornarika knjinica s priblino 20000 sv. knjiga i periodike, koja je utemeljena 1802. u
Veneciji, a djelovala je u Puli 18661918. te je 1975. vraena u Pulu kao poklon Republike
Austrije. Zbirka starih i rijetkih knjiga i rukopisa posjeduje oko 200 sv. knjiga, meu njima su
4 inkunabule, 155 sv. knjiga iz XVI.st., 20 knjiga iz XVII.st., Croatica (do 1850); uvaju se i
rukopisi i korespondencija istar. znanstvenika iz XIX. st. (P. Kandlera, C. De Franceschija..).
Najstariji je rukopisTranslatio corporis beate Eufemie, pergamentni kodeks nastao u Rovinju
u XIV. St.
Glazbena zbirka sadri oko 700 sv. notnih publikacija i fonoteku s 2480 zvunih zapisa,
preteito klas. glazbe, a najvrjednija su joj graa 3 sv. autografa partiture opere Nozze
Istriane A. Smareglie.
Grafika zbirka sadri slikovnu grau: tiskane grafike mape nekadanje obrtnike kole u
Puli (541 sv. na njem. i tal. jeziku), slike i grafike mape umjetnika iz Istre, stare razglednice,
fotografije, plakate i dr.

tramvaj (engl. tramway), el. vozilo na tranicama namijenjeno gradskomu javnom

putnikom prometu. U Istri je postojao u Puli, Opatiji i Piranu. Pulski tramvaj, zapoeo se
projektirati 1887., a idejni projekt za elektrini t. ili t. s konjskom vuom izradio je in.
Rudolf Urbanitzki iz Linza. Pruga je poinjala na elj. kolodvoru. Jedan krak iao je uz obalu
i Arsenal do Sv. Polikarpa, gdje je bila remiza, a danas tvornica cementa. Drugi krak vodio je
uz Marine Casino preko grad. sredita i uz Arenu ponovno na elj. kolodvor. Poslije se ispred
Arene odvajao krak prema ijanskoj umi. Opatijski tramvaj poeo je s radom 1906.a ukinut
je 1933.Trasa: Matulji-opatija-lovran. Piranski tramvaj 1912-1953.Trasa: piran-portoro.

trka na prstenac, puko konjaniko natjecanje pokrenuto 1976. u Barbanu, po uzoru

na viteko nadmetanje koje se u doba mlet. uprave u tome gradu prireivalo na kraju XVII. i
po. XVIII. st. na slobodnome sajmu o blagdanu Duhova. Najstarija zabiljeena trka odrana
je 1696. Na posljednjoj znanoj trci 1703. sudjelovalo je 8 jahaa. Natjecatelji su veinom bili
plemii i graani iz istar. gradova koji su posjedovali konja i viteku opremu.
Prema zabiljeenim podatcima o odranim trkama, svaki je natjecatelj sudjelovao
trokratnom trkom, nastojei u galopu kopljem nabosti prstenac sastavljen od dvaju krino
spojenih kovinskih krunih prstenova. Pogodak u sredinu (sridu) prstenca objeena na uetu
ponad staze donosio je tri boda(punta), u otvor iznad sredine dva, u onaj ispod nje jedan, a
ubod kopljem u otvore smjetene lijevo odn. desno od sredine nosio je pola boda. Stara je
viteka igra obnovljena 1976. s konjanicima iz Barbana i Barbantine odjevenim u istarske
nar. nonje. Od tada je ubrzo prerasla u godinju sportsko-zabavnu priredbu. Od 1997.
konjanici Trke na prstenac pripadaju Prvom hrvatskom zdrugu, te ine jednu od slubenih hrv.
povijesnih postrojbi. Trka je postala zatitnim znakom Barbana i jednom od najpoznatijih
ljetnih priredbi u Istri.