Professional Documents
Culture Documents
Botica-Prilog Istraživanju Najstarijeg Spomena Vlaha PDF
Botica-Prilog Istraživanju Najstarijeg Spomena Vlaha PDF
ISSN 0353-295X
RADOVI Zavod za hrvatsku povijest
Vol. 37, Zagreb 2005.
UDK 930(497.5)
316.346(497.58)13
Izvorni znanstveni rad
Bez obzira to vlako (i/ili morlako) ime uglavnom naznauje pravni ili socijalni poloaj u
drutvu, pisat emo ga, radi preglednosti rada i uvaavanja historiografske tradicije, velikim
slovom. Razliiti su naini biljeenja imena Vlaha: Vlachi, Olachi, Morlachi, Morolaci, Vallachi,
Murlachi, Volachi, itd. (Usp. V. KLAI, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka
XIX stoljea, knj. 2, Zagreb 1901, 16)
Samo najvei deskriptivni rjenici hrvatskoga (ili srpskoga) jezika (P. SKOK, Etimologijski
rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. 3, Zagreb 1973, 606-609. i Rjenik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, sv. 21, JAZU, Zagreb 1973-1974, 168-171) donose desetke razliitih tumaenja
pojave i povijesnoga razvoja imena Vlah te njegovu ne/integraciju u neku od recentnih balkanskih
nacionalnih ideologija. Vrlo zanimljivu enciklopedijsku natuknicu o Vlasima, napose o pojavi
vlakoga imena u Europi, dao je lingvist A. Kovaec: Samo ime u svezi je s imenom keltskog
naroda koji je u III. st. sudjelovao u keltskoj seobi prema Grkoj i Maloj Aziji. Slaveni naziv
preuzimaju od Germana u obliku Walch, Welsch sa znaenjem stanovnitva romanskog odnosno
stranog podrijetla (polazite za govor o stereotipovima ist. I. B.). Do X/XI. st. ima etniko
znaenje, da bi poslije postao sinonim (ist. I. B.) nomadskih, odnosno polunomadskih
35
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
35
25.10.2005, 21:17
str. 35-46
3
4
6
7
36
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
36
25.10.2005, 21:17
IVAN BOTICA - Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga imena u hrvatskoj historiografiji
10
11
na Bliznu u Dugopolju, a Raukar (1997) je trai u blizini Poljica. Gunjaa (1960) je nalazi u
dicmanjskome zaseoku Liski ostavivi otvorenim i mogunost da se bitka odigrala u Biskom.
Prvi je o problemu ubikacije Bliske progovorio Josip Ante SOLDO, Cetina srednjovjekovna
upanija i knetvo Nelipia, Sinjska spomenica 1715-1965, Sinj 1965, 75.
F. RAKI, Documenta historiae chroaticae periodum antiquam illustrantia, Zagreb 1877, 88;
usp. P. SKOK, , Glasnik skopskog naunog
drutva, sv. 3, Skopje 1927-1928, 607; usp. M. SUI, Glose uz Slavenstvo i romanstvo na
jadranskim otocima Petra Skoka. Iz toponomastike otoka Paga, Radovi zavoda za povijesne
znanosti u Zadru JAZU, sv. 31, Zadar 1989, 12.
N. KLAI, Diskusija na simpozijumu: Vlasi u XV i XVI vijeku, Radovi ANU BiH, knj. 73,
Odjeljenje drutvenih nauka, sv. 22, Sarajevo 1983, 173.
F. RAKI, Hrvatska prije XII. vieka glede na zemljini opseg i narod, Rad JAZU, knj. 57,
Zagreb 1881, 138-149. Studija u dijelu o Vlasima temelji se na dotadanjim Mikloievim
rezultatima objavljenim 1861. godine.
ISTI, n. dj., 138. im su se u prvih stoljeih srednjega vieka dravni i narodni odnoaji
poluotoka jugo-iztone Europe, koji su stvaranjem novih drava poremeeni bili, njekoliko
ustalili: izlaze na povrinu ostanci rimskih naselbina u razliitih priedjelih grko-bizantske
carevine i na zemljitu onih slovenskih drava, ovdje u veem ondje u manjem broju.
37
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
37
25.10.2005, 21:17
str. 35-46
privrednom dosegu nije se otilo predaleko ni u suvremenoj hrvatskoj historiografiji.12 I Ivan Lui Trogiranin uspijevao je iz srednjovjekovnih vrela rekonstruirati dva razliita etnokulturalna mentaliteta pa je u svojem kraju podrazumijevao etniku razliku izmeu Hrvata i Vlaha,13 ali je to je znakovito nije
primjeivao u svojem vremenu kad je vlako ili, mletaki kazano, morlako ime
bilo apelativ za svakoga Hrvata iz mletake istonojadranske steevine.14
Uvaavajui zapisano od autoriteta, hrvatska historiografija podlijee identitetskoj distinkciji Hrvata i Vlaha na nain da nam potonje stanovnitvo najee
predstavlja pod sintagmom romanskoga relikta. Pritom se olako prelazi preko
tvrdnja da je romanizacija bila sveprisutna pojava u gradovima koji su ve u
antici dominirali naim priobaljem, a za razliku od prostora unutranjosti gdje
nam ve arheoloki ostatci zorno pokazuju rijetku romansku prisutnost, posebno
izvan komunikacijskih pravaca.15 U potrazi za romanskim korijenima svih Vlaha
neki su ili do samih krajnosti. U jednome konstruktu pokualo se povezati rasna
s jezinim obiljejima, pa je nastao nevjerojatan zakljuak po kojem bi praroditelji
Vlaha bili neka potpuna ili napola crna rasa, to bi izgleda trebalo odgovarati
fizikomu izgledu srednjovjekovnih Vlaha. Tobonju je potvrdu povjesniar pronaao u nekim antikim zapisima u kojima se spominju rimski legionari na Karpatima koji su bili regrutirani iz sjeverne Afrike, a navodno su ostavili potomstvo
i vulgarni latinski jezik na brdovitim prostorima Balkana.16
Mnogo uvjerljivije izgledaju historiografski tekstovi migracijske teorije Vlaha
u predosmanskome razdoblju hrvatske povijesti, a ona je izgleda plod Klaieva
dosjetljivoga pripovijedanja koji je konstatirao da su Vlasi poeli u 14. stoljeu
jatomice grnuti u Hrvatsku i Dalmaciju kao doseljenici s Balkanskoga
12
13
14
15
16
Usp. T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, 139. Tek nakon stoljetnih procesa prilagodbe
i postupne preobrazbe, o njima nita ne znamo jer ih vrela ne zabiljeie, romanski iveri [stereotip
etnike iskljuivosti i posebnosti - I. B.] odjednom izbijaju na povrinu povijesti. O njihovu,
dotad nezasvjedoenu, postojanju u Hrvatskoj izmeu Zrmanje i Cetine prvu obavijest donosi
splitski kroniar Miha Madijev; Zef Mirdita, Vlasi u jugoslavenskoj historiografiji, asopis
za suvremenu povijest, br. 1, Zagreb 2002, 212. i sl. Vlahe iskljuivo promatra s etnikoga/
separatnoga karaktera.
Usp. I. LUI, Povijesna svjedoanstva o Trogiru, knj. 1, Split 1979, 623.
G. NOVAK, Morlaci (Vlasi) gledani s mletake strane, Zbornik za narodni ivot i obiaje, knj.
45, Zagreb 1971, 596.
Zahvaljujem na informaciji prof. Borislavu Grginu. Povijest se u tome sluaju uistinu nevjerojatno
poigrala jer, primjerice, na srednjovjekovnome geopolitikom prostoru Hrvatske nije zabiljeen
romanski jezini otpor prema slavenskome jeziku (osim nekih nepristupanih geografskih
enklava), za razliku od podruja u istonijim zemljama Rumunjska, Bugarska, Srbija,
Makedonija i Grka (usp. M. GYNI, La transhumance des Vlaques balkaniques au Moyen
Age, Byzantinoslavica, knj. 12, Prag 1951, 29-42 i sl.).
D. MANDI, Postanak Vlaha. Nova povjesna istraivanja, Rasprave i prilozi iz stare hrvatske
povijesti, Rim 1963, 518-567.
38
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
38
25.10.2005, 21:17
IVAN BOTICA - Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga imena u hrvatskoj historiografiji
18
19
20
21
V. KLAI, Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svretka XIX stoljea, 17. Ve u 10.
stoljeu spominju se i u Macedoniji pae u bugarskim zemljama; a u 12. stoljeu sele i u srpske
pokrajine, te prodiru poslije kroz Bosnu u Hum do Dubrovnika i Hrvatske, a napokon dolaze
sve na otoke Rab i Krk, pa i u samu Istru; . Truhelka smatra da je vlaka seoba dobila
maha kad su Turci sredinom 14. stoljea preselili nomadske Juruke na panjake Makedonije i
Trakije i time potisnuli Vlahe prema sjeveru (. TRUHELKA, Studije o podrijetlu. Etnoloka
razmatranja iz Bosne i Hercegovine, Zagreb 1992, 30). Migracijska teorija dala je balkanistici
izvrsne rezultate napose za ranonovovjekovlje, a temelji se na Cvijievim metanastatikim
kretanjima stanovnitva.
E. HERAK, Panoptikum migracij Hrvati, hrvatski prostor i Evropa, Migracijske teme, god.
9, br. 3-4, Zagreb 1993, 242.
A. MILOEVI, Steci i Vlasi. Steci i vlake migracije 14. i 15. stoljea u Dalmaciji i
jugozapadnoj Bosni, Split 1991, 6-7.
Vlakih onomastikih rijei ima u gotovo svim krajevima hrvatskih srednjovjekovnih prostora.
Primjera radi, u cetinskom su kraju prisutna toponomastika imena: katun (balkanizam u irem
znaenju imenice ator ili pastirski stan), naziv je ojkonima Katuni koji se nalazi juno od
srednjovjekovne utvrde avine; brnz (vlaki sir u arumunjskim varijantama brenca ili
brindza), moda je naziv ojkonima Brnaze koji se nalazi juno od Sinja.
Usp. E. HERAK, Panoptikum migracij, 242. i sl.
39
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
39
25.10.2005, 21:17
str. 35-46
24
25
26
40
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
40
25.10.2005, 21:17
IVAN BOTICA - Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga imena u hrvatskoj historiografiji
neposredna dalmatinskoga zalea. On je u nau dokumentaciju mogao doi komunikacijskom razmjenom informacija, pri emu je prenositelj prvotnoga bizantskog
oitovanja imena bila ili mletaka ili ugarska ili dubrovaka ili srpska srednjovjekovna pisana tradicija.27
Hrvatski su Vlasi dalmatinskoga zalea u bitnome obiljeeni geopolitikom
funkcijom srednjovjekovne hrvatske teritorijalno-politike cjeline, a ona pak nije
geografski jedinstvena ve je dvojni teritorij, sastavljen od niskoga mediteransko/
submediteranskog primorja te visokoga dinarsko-krkoga planinskog prostora.
To su podruja razliitih gospodarskih i kulturnih krajolika koja su sklona, sasvim
razumljivo, svakojakim obostranim nadimcima.28 U kasnosrednjovjekovnom su
razdoblju stanovnici zalea prihvatili sebi svojstven vlaki naziv koji je zasigurno
doao iz primorja istaknuvi time svoju drutvenu i prostornu prepoznatljivost
(posebno u novovjekovnome razdoblju),29 ali nisu i morlako (neto mlae) sinonimno ime jer nije stigla od primorskoga ovjeka nego od stranca, Mleanina
koji ju je sklepao iz knjiga.30
U opisima prolaska kriara kroz slavensku zemlju (Rajmund od Agilesa) i/
ili Dalmaciju (Vilim Tirski) 1096. godine ostavljeno je svjedoanstvo o svakodnevici ljudi srednjodalmatinskoga podruja. Vilim Tirski navodi da je zemlja
kojom su se probijali bila brdovita, puna uma, rijenih tokova i movarna, a
zrak maglovit.31 Kriari su najvjerojatnije dijelom slijedili dalmatinsku obalu, a
dijelom zalazili u unutranjost, pri emu su zaobili dalmatinske gradove jer ih ne
27
28
29
30
31
Unutar geopolitikih prostora germanskih naroda postoje etnike enklave (Wallon, Welsh itd.) s
korijenom relevantne odrednice koja u germanskim jezicima semantiki upuuje na znaenje imenice
stranac (usp. T. J. Winnifrith, The Vlachs: the history of a Balkan poeple, London 1987, 1).
Neto kasnije pojavit e se etnik Bodul, za stanovnika s jadranskog otoja kao i iz primorskoga
kraja. Samo pak ime, slino kao i vlako, pokriva vie etimolokih znaenja (usp. M. SUI, Bodul
prilog antroponimiji i toponimiji istonojadranskog podruja, Onomastica Jugoslavica, knj. 13,
Zagreb 1989, 21-27). Zanimljivu je puku etimoloku ralambu zabiljeio u 18. stoljeu Ivan
Lovri, ovjek iz morlakoga/vlakoga kraja: Ime Bodoli ne moe odgovarati neemu drugome
osim glagolu bost. Ilirski se kae Boduli, a taj naziv, naglaavan razliito, odgovara talijanskom:
pugnono essi? (bodu li?) (I. LOVRI, Biljeke o Putu po Dalmaciji opata Alberta Fortisa,
Zagreb 1948, 60). Lovriu je ta referenca bitna da se naruga susjednomu sociokulturnom identitetu,
ali mu pritom nije ni na kraj pameti govor o njihovoj moebitnoj etnikoj distinkciji.
Usp. V. STEFANOVI KARADI,
, Beograd 1898, 70. U Dalmaciji graani i varoani i ostrvljani zovu Vlahom svakoga
seljaka sa suhe zemlje, koje mu drago vjere, a to se naijem jezikom onamo zove Vlah, ono se
talijanskijem i po ovome njemakijem zove Morlak, Morlacco. Rije ova Vlah onamo nije
nikakva poruga, jer i sami Vlasi za sebe reku na primjer kad se kakav pravda da kakvoga
gospodina nije doekao ili ugostio kao to treba: Oprostite, gospodine, mi smo Vlasi, u vlakijem
kuama ovako se ivi.
P. SKOK, , 296. Naziv je nastao direktnim
prijenosom bizantske sloenice MauroblcoV u mletaki javni izriaj.
F. RAKI, Documenta, 462; usp. T. RAUKAR, Hrvatsko srednjovjekovlje, 58.
41
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
41
25.10.2005, 21:17
str. 35-46
33
34
35
ISTI, n. dj., 462. montibus et sylvis, magnis quoque fluminibus, pascuis etiam longe
laeteque diffusis occupata penitus ita, ut rarum tabeat agrorum culturam, locorum incolis in
gregibus et armentis omnem vivendi habentibus fiduciam; exceptis paucis, qui in oris maritimis
habitant, qui ab aliis et moribus in lingua dissimiles latinum habent idioma reliquis sclavonico
sermone utentibus et habitu barbarorum.
M. MADIJEV DE BARBAZANIS, Historija, 175.
Usp. M. MARKOVI, Sezonska stoarska naselja na dinarskim planinama, Zbornik za narodni
ivot i obiaje Junih Slavena, knj. 46, Zagreb 1975, 253-296; usp. F. NIMAC, obanovanje,
12-40.
D. MAGA, Osnove geografije Hrvatske, Zadar 1998, 71.
42
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
42
25.10.2005, 21:17
IVAN BOTICA - Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga imena u hrvatskoj historiografiji
39
Etnoloka studija F. Nimca svjedoi da se takvim nainom ivota ivjelo do sredine 20. stoljea.
M. MARKOVI, Sezonska stoarska naselja na dinarskim planinama, 273.
Izrazito negativne ocjene o vlakome srednjovjekovnom ekonomskom gospodarenju nalazimo
i danas u suvremenim povijesnim sintezama. U sintetskoj povijesti Dalmatinske zagore u
okviru njezine ekonomike K. Kui pie: Vie od svih moguih vojski koje su prolazile
Zagorom, najvie tete nanijeli su joj vlasi [istaknuo I. B.] Kako su se ti vlasi gotovo iskljuivo
bavili stoarstvom, bili su prisiljeni, u potrazi za boljom ispaom, poduzimati sezonske seobe,
pa su prelazei preko podruja zagorskih sela, nanosili tete seljakim imanjima. (K. KUI,
Povijest Dalmatinske zagore, Split 1997, 70-71).
G. NOVAK, Morlaci (Vlasi) gledani s mletake strane, 588.
43
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
43
25.10.2005, 21:17
str. 35-46
41
42
43
N. KLAI, Poloaj Vlaha u XIV i XV stoljeu u hrvatskim zemljama, Radovi ANU BiH, 78,
Odjeljenje drutvenih nauka, 22, Sarajevo 1983, 172.
U jednome od najstarijih zabiljeenih dogaaja glede krae stoke u dalmatinskome zaleu pie
da je 1267. godine neki Sovica nepravomono zatvoren u Trogiru pod optubom da je krao
stoku u staji Trogiranina Silvestra Ursa kod Cetine, to je optueni poricao navodei da je
neduan dobio batine od Trogiraninovih pastira u Cetini kod vlastite staje (Trogirski spomenici.
Monumenta Traguriensia, II/1, ur. M. Barada, Monumenta spectantia historiam Slavorum
Meridionalium JAZU, knj. 46, Zagreb 1951, 33-34 i 39-40). U drugome sluaju rije je o pravoj
pljaki koju su 1371. godine razbojnici izveli u okolici cetinskoga grada avine opljakavi
bosanske trgovce koji su se vraali kui sa solju i drugom robom iz Splita (V. RISMONDO,
Pomorski Split druge polovice XIV. st. Notarske imbrevijature, Split 1954, 20-22).
R. LOPAI, Zakon za hrvatske Vlahe upanije Cetinske od g. 1436., 9.
N. KLAI, Drutvo u srednjovjekovnoj Hrvatskoj s posebnim osvrtom na njegov razvitak u
Cetinskoj krajini, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva, sv. 8, Split 1984, 266.
44
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
44
25.10.2005, 21:17
IVAN BOTICA - Prilog istraivanju najstarijega spomena vlakoga imena u hrvatskoj historiografiji
Rsum
45
N. KLAI, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, 607-610. Tako se u jednome primjeru
vlaki prvak u dalmatinskome gradu pretvara u trgovca na veliko, ne ustruavajui se zatraiti
i ruku patricijske djevojke.
Najstarije listine iz Cetinske krajine uvaju se u franjevakom samostanu na Trsatu gdje se s
franjevcima doselio i dio stanovnitva Cetinske krajine. Vjerojatno su se tada neki naselili na
iariji jer o tome ima zabiljeenih svjedoanstava. Na Olibu se s koljena na koljeno prenosi
predaja da su podrijetlom iz Cetinske krajine (I. MILETI, Arkeologino-istorine crtice s
hrvatskih otoka, Vjesnik Hrvatskog arkeolokog drutva, sv. 6, Zagreb 1884, 105-116).
45
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
45
25.10.2005, 21:17
str. 35-46
par ceux qui ont t nomms de cette manire. Lauteur remarque la slavisation/
croatisation de la langue chez les Vlaques, ainsi quune corrlation entre lessor
de llevage et quelques spcificits dans le dveloppement du notariat. Lide
centrale de lauteur tant que le signifiant valaque sur ce territoire relve bien
plus de lordre de la catgorie sociale que celui de la catgorie ethnique.
Mot cls: Valaques (Morlaques), Miha Madii de Barbazanis, les environs de
Split, strotypes, surnoms.
46
3-BOTICA - ZHP-37.pmd
46
25.10.2005, 21:17