v

IZ ZIVOTA AS HABA
Naziv originala:

Suverun min hajati-s-sahabeti

IZ

IVOTA AS HABA .

DR. ABDURRAHMAN RA'FAT EL-BAA

Sarajevo, 1423.-2002. god.

Gospodaru

moj.

so

nojiskrenijom

Vjerovjesnikove drugove.

najdubljem

Dopusti do no

ljubavlju

volim

Sudnjem donu.

donu

najveeg uaso. budem pod okriljem bilo kog od njih. jer Ti. o
Nojmilostiviji, zna do ih volim samo u Tvoje ime.
AUTOR

Rijel izdavala

RIJEC IZDAVACA
Zahvala pripada Allahu 5 salavat i selam na Poslanika..
Kae Allah : Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi
sljedbenici su strogi prema nevjernicima a samilosni meu
sobom; vidi ih kako se klanjaju i licem na tle padaju elei
Allahovu nagradu i zadovoljstvo, na licima su im znaci tragovi od padanja licem na tle. Tako su opisani u Tevratu. A
u lndilu oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci, pa ga
onda uvrsti i on ojaa, i ispravi se na svojoj stabljici
izazivajui divljenje sijaa - da bi on s vjernicima najedio
nevjernike. A onima koji vjeruju i dobra djela ine, Allah
obeava oprost i nagradu veliku. (El-Feth, 29.)

Svim iskrenim ljudima koji rade na povratku slave Islamu .. :

Takvim posveujemo blistave stranice iz ivta ljudi za koje je
Allah rekao:
IMA VJERNIKA KOJI ISPUNJAVAJU ZAVJET DAT
ALLAHU . (El-Ahzab, 23.)
Ti ljudi su ashabi Muhammeda il, za koje je Abdullah ibn
Mes'ud _.,rekao:
"Ko se hoe ugledati na nekoga, neka se ugleda na one koj i su
umrli, jer za ivog nije sigurno da nee izazvati smutnju ...
Oni su najodabraniji u naem Ummetu, najbolj ih srca, najjaeg
imana i najskromniji...
To su ljudi koje je Allah odabrao da budu u drutvu sa
Njegovim Poslanikom i da potpomognu Njegovu vjeru ...
Budite svjesni njihove vrijednosti, slijedite njihov put i
prihvatite nj ihov ahlak i vjeru ...
Jer, oni su zaista bili na pravom putu."
Ko su Muhammedovi !fi ashabi?
Ashab je svaki musliman koj i je sreo Poslanika i umro kao
musliman. Svi oni su kod uenjaka hadisa pouzdani. Najodabranij i
meu nj ima s u ispravne halife, i to sljedeim redoslijedom:

l Rije izdavaa
Ebu Bekr ibn Ebi Kuhafe, Omer ibn Hattab, Osman ibn Affan i
Alija ibn Ebi Talih.
Nakon njih najodabranij i su JOS estorica ashaba koje je
Poslanik lfi obradovao Dennetom, zatim uesnici Bitke na Bedru,
pa uesnici na Uhudu, pa uesnici u BEJ' ATUR-RIDVAN koj i su
dali prisegu Poslaniku pod drvetom.
ast nam je da,. za islamskom klasinom literaturom, sve
zainteresiranijem bosanskom itateljstvu ponudimo knj igu "IZ
.2:IVOTA ASHABA" . . .
To je djelo koje je potrebno svakom muslimanu kako bi
saznao za stvarne dogaaje o ljudima za koj e je Allah rekao da
je zadovoljan sa nj ima. Oni su obradovani Dennetom dok su jo
bili na ovome svijetu, ali ih to nije odvelo u pasivnost i nerad na
planu pomoi Islamu. Naprotiv! To im je povealo nj ihov iman i
trud, pa ih je Allah osnaio, a preko nj ih j e osnaio i Svoju
vjeru. Na taj nain oni su pobijedili obadvij e tadanj e velesile:
Perziju i Bizantiju, proirili Islam na nj ihove teritorij e i sjeli na
prijestolja Kserksa (Kisraa) i Cezara (Kajsara). Jo interesantnije
od toga je to to se njihova srca nisu promijenila zbog toga: oni
su nastavili sa osvajanjima kao mudahidi
daije svome
Uzvienom Gospodaru ...
Neka ti ne bude udno kada sazna da je mali broj njih ukopan
u Medini i da ih je velika veina ukopana daleko od nje. Na taj
nain oni su u praksi potvrdili da su im i ivot i smrt bili radi
Islama a ne radi .zemlje, nacije, porijekla niti dunjaluka.
Govor o Poslanikovim ashabima je zadivljuj ui govor o
junatvu, samilosti, neovisnosti o dunjaluku, ljubavi prema
Ahiretu, istinskom bratstvu i lijepoj saradnji.
Na nivou pojedinca, to je govor o naj ljepim primjerima
dobrog ovjeka, samilosne maj ke i djeteta koje lijepo postupa
prema svojim roditeljima. .. A na nivou drutva to je govor o
kompaktnom dematu uspostavljenom na vrstim temelj ima koje
je teko sruiti. Njih je okupila jedna Knjiga, jedan Poslanik i
jedan cilj : trijumf dini-Islama.
elja nam je ukazati na to da ovo djelo nije obuhvatilo sve
Poslanikove ashabe, nego samo jedan mali dio onih koji su se
najvie istakli. Kae se da je njihov broj dostigao 124.000 u
momentu smrti Poslanika . U ovom djelu nismo naveli ni
ispravne halife, osim Osmana ibn Affana, jer ve postoji knj iga
o nj ima prevedena n. bosanski jezik.

Rije izdavaa

Pored toga, elja nam Je uputiti savjet itaocu da ovo djelo ita
sa ozbiljnou i da ga ne svrstava u ravan izmiljenih pria i
dogodovtina o junatvu nepostojeih velikana, nego da mu prie
kao djelu o uzornim primjerima ljudi koji su sve rtvovali - ne
radi toga da se o nj ima govori, nego radi pomoi najvrjednije
stvari za njih, tj . Islama ...
,
Kada itaoc dobro shvati ovo djelo onda je duan uporediti
svoj ivot sa ivotima tih asnih ljudi. Na taj nain e mu postati
jasno koliko muslimani danas rtvuju za Islam a koliko su
rtvovali ashabi, pa e vidjeti ogromnu razliku izmeu nas i njih!
Tada emo doi do potpuno jasnog odgovora na pitanje koje mui
mnoge: Zato su muslimani u dananjem vremenu zaostali i
najsiromanij im narodima, dok su
postali meu najslabijim
drugi napredovali?
Na kraju, svakom onom ko bude itao ovo djelo, porucuJemo:
Ovo je pravi put, pa kreni njime bez kolebanja ako eli sreu i
uspjeh ! A ako eli trijumf Islama putem samih rijei i teoretskih
pretpostavki, znaj da te to moe odvesti samo u orsokak i
zabludu . . .
Molimo Allaha da pnm1 ovaj trud, a V i nemojte zaboraviti
uputiti dovu za svako dobro svima onima koji su uestvovali u
izdavanju ove knjige . . .

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.

l Se 'id ibn Amir el-Dumehi

SE'ID IBN AMIR EL-DUMEHI

"Se' id ibn 'Amir je ovjek koj i je kupio Ahiret
dunjal u kom i dao prednost Alla h u
Njegovom
Poslan i ku nad s.vi m ostalim." (historiari)

e'id ibn Amir el-Dumehi je bio j edan od hiljada onih

koji su izali na mjesto Ten'im nedaleko od Mekke na
poziv kurejijskih prvaka kako bi bili oevici smrti
jednog od drugova Allahovog Poslanika :1, Hubej ba ibn Adija,
kojeg su na prevaru zarobili. Njegova mladalaka sposobnost mu
je omoguila da se probije izmeu ljudi i dospij e do uglednika iz
plemena Kurej poput Ebu Sutjana ibn Harba, Safwana ibn
Umejje i drugih koj i su prednjaili u koloni.
,
Na taj nain mogao je vidjeti kurejijskog zaroblj enika
okovanog u lance, dok su se ene, djeca i mladii tiskali prema
mjestu pogubljenja gurajui ga kako b i se na njemu osvetili
Muhammedu :i zbog svojih roaka poginulih na Bedru.
Kada je ova gnjevna povorka stigla sa svojim zarobljenikom
na mjesto p_ogubljenja, mladi Se'id ibn Amir se ispravi svim
svojim stasom da vidi Hubejba kojeg su vodili prema drvenome
kriu za razapinjanje.
uo je njegov vrsti i mimi glas kroz galamu ena i djece, koji je
govorio: "Ako bi me pustili da klanjam dva rekata prije smrti, dobro
bi uinili." Onda ga je gledao dok je okrenut prema Kibli klanjao
dva rekata. Kako ih je samo .lijepo obavio i upotpunio! Onda ga je
vidio kako se okree u pravcu glaveina kojima ree: "Tako mi
Allaha, da se nisam bojao da ete misliti da se bojim smrti ako
oduljim namaz, jo bih klanjao!"
Dalj e je svoj im vlastitim oima gledao kako Hubej ba ivog
masakriraju otkidajui mu komad po komad mesa i pitajui ga: Bi li volio da se spasi, a da Muhammed bude na tvome mjestu?
.

Se d ibn A mir ei-Dumehi

On je odgovarao dok mu je krv lila iz rana: - Tako mi Allaha, ne

bih volio da sam miran i spokojan meu svojom djecom i enom,
a da Muhammeda ubode samo jedan tm !
Ljudi su skandirali diui ruke uvis i viui: - Ubijte ga! Ubijte
ga! Onda S e ' id ibn Amir vidje Hubejba kako die pogled prema
nebesima, preko razapetog kria, i kako ui dovu: - Moj Allahu,
umanji nj ihov broj, pobij ih sviju redom i nijednog od nj ih ne
ostavljaj ivoga !
Onda je ispustio svoj posljednji dah dok je na njegovom tijelu bilo
toliko udaraca sabljom i uboda kopljem da se nisu mogli "izbroj ati.
Kurejije se vratie u Mekku i sa novim dogaaj ima zaboravie
Hubejba i njegovu pogibiju. Meutim, tek stasali djeak Se' id ibn
Amir nijednog asa nije iz svojih misli gubio SJecanje na
Hubejba. Vidio ga je i u snu i na javi. Uvijek mu je u podsvijesti
bila njegova slika dok je klanjao miran i spokojan ona dva rekata
ispred razapetog kria. Kao da je uo njegov glas dok je uio
dovu protiv Kurejija i stalno je strahovao da ga ne pogodi grom
ili kakva kamena gromada sa nebesa.
Hubejb j e poduio Se' ida onome to on nije znao. Poduio ga
je da je istinski ivot duboka vjera, te borba na putu te vjere pa
ak da se za nju i ivot daje. Nauio ga je da vrst iman ini uda
i nesvakidanj e stvari. Nauio ga je jo neto, a to je da taj ovjek
kojeg njegovi drugovi toliko vole moe biti samo Vjerovj esnik
potpomognut sa nebesa.
Kada je sve to vidio i spoznao, Allah rasprostrani grudi Se' ida
ibn Amira za Islam. Ustao je pred skupinom ljudi i obznanio
svoju. neovisnost od kurejijskih grijeha i tereta, odbacivanj e idola
j kipova, i konano, svoj ulazak u Allahovu vjeru.
Se'id ibn Amir je uinio Hidru iz Mekke u Meinu i od tada
je stalno bio u drutvu Allahovog Poslanika s koj im je
uestvovao u Bici na Hajberu i svim ostalim bitkama i pohodima.
Kada je
asni
Vjerovjesnik preselio u blizinu svoga
Gospodara, a On je zadovoljan s nj im, britka sablja i dalje je
ostala isukana u rukama dvoj ice halifa Ebu Bekra i Omera. Se'id
je bio jedinstven primjer ovjeka koj i je kupio Ahiret za
dunj aluk i dao prednost Allahovom zadovolj stvu i Njegovoj
nagradi u odnosu na sva duevna i tjelesna zadovolj stva.
Oboj ica halifa Allahovog Poslanika ;i su dobro znali iskrenost
i bogobojaznost Se' ida ibn Amira, pa su sluali njegove savj ete i
poruke.
9

l Se t;d ibn A mir el-Dumehi

Tako je jednom doao Omeru ibn Hattabu na poetku njegova
hilafeta, pa mu rekao: - O Omere, savjetujem ti da se boji Allaha
zbog svog odnosa prema Allahu! Neka tvoj e rijei nikada ne
proturijee tvome djelu, jer najbolja rije je ona koja se potvrdi
djelom. O Omere, obrati panju prema onima, bilo blinj ima ili
daJjnjima, iju ti je Allah stvar povjerio. eli njima ono to eli
sebi i svoj oj porodici, a mrzi da im se desi ono to bi mrzio da se
desi tebi i tvojoj porodici. Budi vrst u tekoama u ime istine i na
Allahovom putu se ne boj niijeg prijekora!
Omer ga upita: - A ko moe tako, o Se' idu? On mu ree: Moe ovjek poput tebe, kojem je Allah povJeno sudbinu
Muhammedova Ummeta, i izmeu njega i Allaha nema niko
drugi. Nakon toga Omer ibn Hattab je pozvao Se' ida i rekao mu: O Se' ide, imenujemo te namjesnikom Homsa. On mu ree: - O
Omere, tako ti Allaha, ne stavljaj me na kunju! Omer se razljuti i
ree: - Teko vama, meni ste na vrat natovarili ovo breme, a onda
me naputate ! Tako mi Allaha, neu te osloboditi te obaveze.
Onda ga je imenovao zapovjednikom Homsa, pa ga je upitao: Hoe li da ti odredimo platu? On odgovori: - A ta da radim s njom,
o vladaru pravovjemih? Pa ono to dobivam iz dravne blagajne,
vie je nego to mi je potrebno! ... Tako Se' id ode u Homs.
Nakon kraeg vremena vladaru pravovjemih stie jedna delegacija
povjerlj ivih ljudi iz Homsa, pa im on ree: - Napiite mi 1mena
siromaha u vaem mjestu kako bih im koliko - toliko pomogao.
Oni mu dadoe sp.isak na kojem bijae ime toga i toga 1 1me
Se'ida ibn Amira. Omer upita: - Koj i je to Se'id ibn Amir?
Rekoe: - To je na emir - namjsnik. - Pa zar je va namj esnik
siromah? - Da - rekoe. -Tako nam Allaha, proe puno dana, a u
njegovoj kui Se nikako vatra ne naloi radi kuhanja.
Omer zaplaka tako da mu suze nakvasie bradu, a onda uze
hiljadu dinara koje stavi u kesu i ree: - Poselamite ga od mene i
recite mu: "Vladar pravovjemih ti je poslao ovaj imetak da se
potpomogne u rjeavanju svojih potreptina."
Kada je delegacija predala Se' idu kesu, on pogleda u nju i
vidje dinare, pa ih odbaci od sebe govorei : - Svi smo Allahovi i
Allahu se vraamo ! Ponaao se kao da ga je zadesila velika
nesrea ili zao udes. Njemu pohita njegova uplaena ena i upita:
- ta se desilo, o Se'idu? Je 'li umro vladar pravovjemih? On
odgovori : - Desilo se neto krupnije od toga! Ona opet upita: - Da
nisu muslimani poraeni u nekom boju? - }Q gore od toga

10

Se d ibn A mir el-Dumehi

odgovori on. - A ta je gore od toga? - upita ona. On odgovori: Doao mi je dunjaluk kako bi mi upropastio Ahiret! Stigla je
kunja u moj u kuu. - Pa oslobodi se toga! - ree ona, nemaj ui o
dinarima nikakva pojma. - Hoe li mi ti u tome pomoi? - upita
je. - Da - ree ona. Onda on uze one dinare i razdijeli ih u manje
kese te ih sviju podijeli siromanim muslimanima.
Iza tog dogaaja ne proe mnogo vremena a halifa Omer ibn
Hattab otputova u am kako bi se lino uvj erio u stanje
muslimana u tom podruju. Kada je stigao u Homs, kojeg su zvali
"Mala Kufa", zbog toga to je Homs bio poznat po albama
mjetana na svoje namjesnike i radnike kao to su to inili
stanovnici Kufe, Omera doekae mjetani u znak dobrodolice, a
on ih upita: - Kakav vam je v namjesnik? Oni se poalie na
njega i spomenue etiri zamjerke i pritube na njega, sve jednu
veu od druge.
Kasnije pria Omer: - Onda sam sastavio mjetane Homsa i
nj ihova namjesnika, molei Allaha da ne bude izmijenj eno moje
miljenje o njemu, jer sam u njega imao povj erenja. Kada dooe
kod mene i oni i nj ihov emir, ja ih upitah: - Na ta se alite kod
vaeg vladara? Oni odgovorie: - Ujutro nam ne izlazi sve dok
dan prilino ne odmakne. Ja upitah: - A ta ti kae na to, o
Se' idu? On malo zautje a onda ree: - Tako mi Allaha, uvijek mi
je bilo mrsko da to spominjem, ali sada vidim da to moram
uiniti. Moja porodica nema nikakvoga slugu, pa ja svako jutro
preuzimam na sebe brigu oko kuhanja tijesta za kruh, a onda malo
saekam da ono tijesto nadoe pa tek onda pripravim kruh. Iza
toga ja se abdestim i izlazim meu ljude.
Dalje kae Omer: - Onda ih upitah: "A na ta se jo alite kod
nJega? Oni rekoe: - On se naveer nikom ne odaziva. Ja upitah : ta na to kae, o Se' idu? On odgovori: - Allaha mi, i to mi je
veoma mrsko to moram obznaniti. Ja sam dan podredio nj ima, a
no sam podredio ibadetu Uzvienom Allahu. Ja upitah: - Na ta
se jo alite? Oni rekoe: - On jedan dan svakog mjeseca nikako
ne izlazi meu nas. Ja rekoh: - ta je to, Se' idu? On ree: - O
vladaru pravovjemih, ja nemam sluge, niti imam odijelo osim
ovoga jedinog koje je na meni, pa ga ja jednom mjeseno operem
i onda ekam u kui dok se ne osui, a onda izlazim meu ljude
tek pred kraj dana. Zatim ih upitah: - Na ta se jo alite? Oni
rekoe: - S vremena na vrijeme njega spopadne neto tako da se
zamisli dotle da izgleda kao da je potpuno odsutan od drutva u
kojem se nalazi. Ja ga upitah: - A ta je to, o Se'idu? On
ll

l Se 'id ibn Amir el-Dumehi

odgovori: - Bio sam oevidac pogubljenja Hubejba ibn Adija jo
dok sam bio murik. Gledao sam Kurejije kako komadaju
njegovo tijelo i govore mu: "Bi li volio da je Muhammed sada na
tvom mjestu? On im je odgovarao: - Tako mi Allaha ne bih elio
da sam bezbjedan i miran kod svoje ene i djece a da
Muhammeda ubode samo jedan trn . " I ja, tako mi Allaha, nikada
se toga dana ne sjetim a da se ne zamislim kako mu nisam na neki
nain pomogao. Zbog straha i brige da mi to Allah nee oprostiti
mene spopadne ona odsutnost. Tada Omer ree: - Neka je hvala
Allahu koji nije dao da se moje miljenje o Se' idu izmij eni.
Iza toga mu je poslao hiljadu dinara da se malo pomogne u
svojim potrebama. Kada to vidje njegova ena, ree: - Hvala
Allahu koji nam je pomogao da nas ti vie ne mora sluiti. Kupi
nam namirnica i kupi nam slugu za te pare. On joj ree: - A ta
misli da uinimo neto to je bolje od toga? Ona ree: - A ta je
to? - Dat emo ih onome ko e nam ih ponovo vratiti, i to onda
kada nam budu najpotrebnije - ree on. - A kako to? - upita ga
ena. On joj ree: - Uzajmit emo lijepi zajam Allahu, a On e
nam to vratiti. Ona se sloi : - Da, neka te Allah nagradi. Se' id
napusti mjesto gdje je sjedio, sve dok nije rasporedio sve dinare u
kese, a onda rekao jednom od svojih ukuana: - Odnesi ovo
udovici tog i tog, zatim jetimima tog i tog, i onda tim i tim
siromasima i potrebnima . . .
. . . Neka je Allah zadovoljan sa Se' idom ibn Amirom el
Dumehijom jer je on bio od onih koji su drugima davali
prednost u odnosu na sebe, mada im je i samima bilo potrebno.
..

00

12

l Et-Tufejl ibn Amr ed-Dewsi

ET-TUFEJL IBN AMR ED-DEWSI

"Boe moj, daj mu neki znak koji e mu pomoi u
dobru koje od lui uiniti!" (dio Posla nikove dove
za njega )

ufejl ibn Amr je bio u dahilijjetu (period prije Islama)

ugledan ovjek u plemenu Dews. Spadao j e meu daleko
uvene i potovane ljude i u svom i u drugim arapskim
plemenima. U njega se lonac sa hranom nikada nije smicao sa
vatre, a vrata njegove kue se nikad nisu zatvorila ispred putnika
namj ernika. Hranio je gladne, umirivao je one koji su bili u
nekom strahu, davao je utoite onima koj i su ga traili. Osim
toga, Tufejl je bio veoma rjeit, otrouman i proniclj iv. Bio je
pravi pjesnik, ije recitiranje je u tanine isticalo slast i gorinu
njegovih stihova. Jednostavno reeno njegove rijei su bile poput
sihra ili arolije. Svoje pleme u malom obalskom naselju po
imenu Tihame, Tufejl je napustio i uputio se u pravcu Mekke.
Tako je poelo nadmetanje izmeu Allahovog poslanika
Muhammeda i nevjernika iz plemena Kurej. I jedna i druga
strana je nastojala da za sebe pridobije svakog novog pomagaa i
tako dobije podrku za svoje ciljeve. Allahov Poslanik je pozivao
vjeri svoga Gospodara, a oruje mu bijae iman (iskrena vjera) i
hakk (istina i pravda). Kurejije su se borile protiv njegove misije
sluei se svim moguim sredstvima i orujima. Tako se Tufejl
iznenada nae u sreditu ove borbe potpuno nespreman i bez imalo
elje i namjere. On nije doao u Mekku s tim . ciljem, a o sukobu
izmeu Muhammeda i Kurejija do tada nije nita ni uo. I otuda
potie pria Tufejla ibn Amra ed-Dewsija u vezi s ovim sukobom;
pria koja se ne moe zaboraviti. Pa da ujemo tu vrlo neobinu
priu.
14

Et-Tufejl ibn Amr ed-Dewsi

Tufej l kae: - Doao sam u Mekku, i samo to su me v.idjeli

uglednici iz plemena Kurej odmah mi prioe, veoma se srdano
sa mnom pozdravie i tako gostoprimljivo me kod sebe primie i
smjestie. Onda se kod mene sakupie najstariji i najugledniji iz
nj ihovog plemena te mi rekoe: - O Tufej le, doao si u na kraj ,
pa neka zna da ovdje ima ovjek koj i za sebe tvrdi da je poslanik
i koj i je unio razdor i mrnju u nae redove i nae porodice.
Bojimo se da se s tobom i tvojim ugledom kod tvog plemena ne
dogodi to to se dogodilo s nama. Nipoto ne razgovaraj s tim
ovjekom i ne sluaj ga ako bi on tebi htio ta rei.. Njegove rijei
su poput arolije, rastavljaju sina od oca, brata od brata i enu od
mua.
Dalje pnca Tufej l : - Tako mi Allaha, neprestano su mi priati o
udnim stvarima u vezi s . tim ovjekom, upozoravaj ui me na
opasnosti i po mene i po moj narod od njegovih djela, da sam
vrsto odluio da se nikako ne primaknem tom ovj eku, a kamoli
da mu se obratim ili da ga ta posluam. A kada sam ujutro
poranio u harem da obavim tawaf (obilazak oko Ka'be), te da
potraim blagoslov od idola koje smo hodoastili i veliali,
natrpao sam u ui pamuka bojei se da do moga sluha ne dopre
neto od Muhammedovog govora. Ali, -dok sam uao u harem
vidio sam ga kako mimo stojei obavlja namaz drukij i od nae
molitve, kako se klanja na nain na koj i se mi nismo klanj ali.
Stajao sam kao opinjen time to sam vidio, zadivljen njegovim
ibadetom i skruenou, te poeh polahko, sve malo-pomalo, bez
ikakve namjere i potpuno nesvjesno, da mu se primiem dok ne
dooh sasvim blizu njega. Tako do mene ipak doprij ee neke
rijei koje je on izgovarao, te uh neki nepoznat ali lijep govor.
Tada rekoh sam sebi: "Jadan ne bio, Tufej le, pa ti si pismen i
razuman ovjek. Pa valjda zna razluiti lijepo od runoga. Pa to
da ne poslua ta taj ovjek govori. Ako to bude neto lijepo,
prihvatit e to, a ako bude runo, to e odbaciti."
Tako ostadoh sve dok Allahov Poslanik ne ode svojoj kui, te
ja krenuh za nj im, pa kada on ue u kuu, i j a uoh iza njega.
Onda rekoh: - O Muhammede ! Tvoj i sunarodnjaci mi o tebi
rekoe to i to, te mu sve ispriah. I tako mi Boga, toliko su me
zastraili s tobom i tvojom misijom da sam ui zaepio pamukom
kako ne bih od tebe nita uo. Ali Allah je . dao, te sam ipak neto
uo od tvoj ih rijei i to mi se dopalo pa daj izloi mi i ispriaj ta
ima ! On mi sve o sebi ispria i objasni svoj zadatak. Proui mi
sure El-Ihlas i El-Felek, i Allaha mi, nikad nita ljepe nisam uo,
15

l Et-Tufejl ibn Amr ed-Dewsi

niti sam vidio pravednije stvari od Njegove miSIJe. Tada mu
pruih (svoju) ruku i posvjedoih da nema drugog boga osim
Allaha a da je Muhammed Allahov poslanik. Tako uoh u vjeru
Islam. U Mekki provedoh odreeno vrijeme uei o propisima
Islama, pamtei ono to sam uspio iz Kur'ana, a kada se odluih
na povratak u svoj narod rekoh: - O Allahov Poslani.e ! Ja sam
ovjek koji se potiva u svojoj porodici, pa ja odoh da i njih
pozovem u Islam. Pa moli Allaha da mi da neki doka Roj i bi mi
pomogao u tom mome pozivanju! - Allahov Poslanik ree:
"Allahu, uini mu neki dokaz koj i e mu pomoi u onom to on
naumi od hajra!"
Dalje pria Tufej l: - Otiao sam u svoj e pleme, i kada sam bio
na nekom uzvienju iznad njihovih kua, ispred moj ih oiju
zasvijetli neko jako svjetlo poput svjetiljke. Ja rekoh: "O Allahu,
uini da ovo svjetlo ne bude na mome licu jer se boj im da e
kazati kako je ovo kazna koja je obiljeila moj e lice zbog
naputanja njihove vjere !" Tada se ono svj etlo preseli na
vanjtinu moga bia te ljudi poee promatrati tu svj etlost koja
bijae okaena poput nekog kandilja, dok sam se ja sputao sa
brda u dolinu.
Kada stigoh kui, prvo mi doe moj otac, koj i bijae starac u
poodmaklim godinama ivota, te mu rekoh: - Bjei od mene
oe ! N iti sam ja tvoj , niti si ti moj ! - A zato sine? - upita me. Zato jer sam ja primio Islam i slijedim vjeru Muhammeda - - O
sine, pa moj a vjera Ge biti kao tvoja, ree mi otac. - Idi onda pa
se okupaj i oisti svoju odjeu, te doi da te pouim onome to
sam nauio. Moj otac ode pa se okupa, oisti svoj u odj eu i doe
mi, te mu izloih vjeru Islam i on je primi i postade musliman.
Onda doe moja ena te i njoj rekoh: - Bjei od mene! Niti sam
ja tvoj mu, niti si ti moja ena! - A zato, tako ti i oca i majke?
- upita me ona. - Rastavio nas je Islam. P':>stao sam musliman i
slijedim Muhammeda . - Pa moja vjera e biti kao i tvoja! ree ona poput mog oca. - Idi onda i operi se u vodi Zi-era ! rekoh joj . A Zi-era bijae jedan od idola plemena Dews, oko
kojeg je tekla voda koja je doticala s oblinjeg brda. - Tako ti i
oca i maj ke, zar se ne boj i da e mi Zi-era neto nauditi? upita me ena, sa strahom u oima. - Teko li se tebi i tom idolu!
- povikah. - Rekoh ti da ide i da se okupa tamo, daleko od
sviju, a ja ti garantiram da ti taj kameni idol nee uiniti nita!
Ona ode te se oisti i okupa, a kada doe, ja j oj izloih sve
osnovno o vjeri Islamu te i ona prihvati novu vjeru i posta
muslimanka.
16

Et-Tufej/ ibn Amr ed-Dewsi

- ---- -------------"--"---------

Onda poeh svo pleme Dews pozivati u Islam, ali se oni slabo
odazvae, osim Ebu Hurej re koji' prvi prihvati vjeru Islam. Kada
sam ponovo otiao u Mekku, otiao sam Allahovom Poslaniku a
sa mnom je bio Ebu Hurejre. Muhammed mi ree: - ta ima
kod tebe, o Tufej le? Ja rekoh : - Na sryima moga naroda su
prepreke i .zastori, pa su i dalje u estokom nevjerstvu. Pleme
Dews se predalo grijeenju i neposlunosti. A llahov Poslanik
ustade, uze abdest i klanja, pa podie ruke prema nebesima. Ebu
Hurej re kae: - Kada sam ga vidio, pobojao sam se da e uputiti
dovu Allahu da uniti moj narod, pa rekoh: - Jadno ll)Oje selo. Ali
Allahov Poslanik poe uiti: - O Allahu, uputi pleme Dews na
pravi put. O Allahu, uputi Dews! O Allahu, uputi ih! Onda se
okrenu Tufejlu, pa ree: - Vrati se svome narodu, budi blag prema
nj ima i pozivaj ih u Islam.
Dalje kae Tufej l : - Proveo sam u plemenu Dews pozivajui
svoj narod u Islam, dok je za to vrijeme Allahov Posh).nik
uinio Hidru u Meinu, a zatim je proao Bedr, Uhud i Hendek.
Onda sam otiao Vjerovjesniku a sa mnom je bilo osamdeset
porodica iz plemena Dews koje bijahu iskreno prihvatile Islam, te
to veoma obradova Vjerovjesnika. ak nam je svima dao i udio
od plijena iz Bitke na Hajberu. Rekosmo mu: - O A llahov
Poslanie, postavi nas na desnu stranu muslimanske voj ske u
svakoj sljedeoj bici koju bude vodio te dozvoli da naa lozinka
bude: "Mebrur".
Dalje kae Tufej l : - Od tada sam stalno bio sa Vjerovjesnikom,
a kada smo oslobodili Mekku, rekoh mu: - O Poslanie, dozvoli
mi da odem i spalim "Zi-1-Kefejn", idol Amra ibn Hamemeta. Nakon to mu je to Allahov Poslanik dozvolio, on j e sa grupom
svojih saplemenika otiao, i kada je doao do tog kipa i poeo da
ga pali, oko nj ih su se sakupile ene, djeca, ljudi, gledajui kakva
e ga kazna dostii zbog . uznemiravanja nj ihova "boanstva".
Najmanje to su oekivali bio je grom koji e ga pogoditi. Ali,
Tufej l je bez ikakvog straha i dileme zapalio tog idola,
ismijavajui ga istovremeno stihovima punim omalovaavanja:
Zi-1-Kefejn, nisam tvoj oboavatelj,
Nae roenje je starije od tvoga,
Ja sam naloio vatru na tvome srcu.

Kako je idol dogorijevao, s nj im su dogorijevali i poslj ednj i

ostaci irka (idolopoklonstvc;t) plemena Dews. Tako cijeli Tufej lov
narod primi Islam i postadoe iskreni vjernici.
17

l Et-Tufej/ ibn Amr ed-Dewsi

Poslije toga, Tufej l se nije odvajao od Allahovog Poslanika sve
dok ga A llah nije pozvao sebi. A kada je poslije Vjerovjesnikove
smrti izabran prvi halifa Ehu Bekr es-Siddik, pod njegovu
komandu Tufejl stavi i sebe i svoju sablj u i svog sina.
A kada su voeni ratoyi protiv murteda (otpadnika od Islama),
Tufejl meu prvim muslimanima krenu u borbu protiv Musej leme
el-Kezzaba, vodei sa sobom i sina Amra. Na putu prema
Jemami, Tufejl ree svoj im drugovima: - S ino sam usnio san, pa
mi ga protumaite. Upitae ga: - A ta si usnio? - On poe: Sanjao sam kako mi je glava potpuno obrij ana, i kako ptica
izlijee iz mojih usta, te kako me neka ena strpala u svoj stomak.
Onda sam vidio kako me moj sin Amr trai, ali uzalud, jer je pred
njega stavlj ena neka prepreka koju nije mogao savladati.
Drugovi mu rekoe: - Hajr (dobro), inallah, i sustegoe se od
daljeg komentara. Onda Tufej l nastav i: - to se mene tie, ja sam
ovaj san sam sebi ve protumaio:
to se tie brijanja glave, to znai da e biti odsj eena; ona
ptica to izlazi iz moj ih usta - to je moj a dua, a ona ena to me
je sakrila u svoj stomak - to je zemlja u koj u u biti ukopan.
Nadam se da u poginuti kao ehid. A to se tie mog sina koji
traga za mnom, on e teiti za ehadetom (pogibijom na
A llahovom putu), to u ja uspjeti uz A llahovu dozvolu, ali, on e
to postii nekom drugom pri likom.
A u
samoj
B ici na Jemami,
ugledni sahabija (dmg
Vjerovjesnikov) Tufej l ibn Amr Ed-Dewsi je pokazao veliko
j unatvo, sve dok nije pao kao ehid, na popritu te. za muslimane
presudne bitke. Tufejlov sin Amr, ugledajui se na oca,
neprestano se borio, sve dok ga rane i umor nisu savladali, ostavi
u toj bici bez desne ake. Tako se on vratio u Meinu nakon bitke
ostavlj aj ui na popritu Jemame oca i ruku.
Kasnije u vrijeme vladavine halife Omera ibn Hattaba dok su
se kod njega nalazili gosti u zijaretu, meu nj ih ue Tufejlov sin
Amr. Kada donesoe hranu, hali fa pozva prisutne da jedu, a Amr
se odmae u stranu izbjegavaj ui da s nj ima jede. Halifa Omer
mu ree: - ta je s tobom? Da se ne stidi zbog svoJe
odsjeene ruke? - Da, vladaru pravovjernih - odgovori Amr.
Omer na to dodade: - Tako mi Allaha, ja neu probati ovo hrane
sve dok je prvi ti ne promij ea svojom odsj eenom rukom. Pa
od qas nema nijedan da je neki njegov dio tij ela ve u Dennetu,
os1m ti - zavri Omer, mislei na njegovu, u borbi odsj eenu,
aku.
18

Et-Tufejl ibn Amr ed-Dewsi

Od rastanka sa ocem, Amr ibn

ehadet (pogibiju na Allahovom putu).
Tako doe i Bitka na Jermuku,
muslimana i Bizantinaca, u kojoj se
Hrabro se borio i napadao sve
(pogi biju) koju je prieljkivao kao
Uzvieni Allah smiluje Tufej lu ibn
ehid i otac ehida .

Tufej l je stalno prieljkivao

vel ika i strana bitka izmeu
meu prvima nalazio i Amr.
dok nije dostigao ehadet
i njegov otac. Pa neka se
Amru Ed-Dewsiju, jer je on

00

19

IAbdullah ibn Huzafe es-Sehmi

ABDULLAH IBN HUZAFE ES-SEDMI

"Sva ki musliman je duan poUu biti Abdulla ha
ibn H uzafu u g lavu, a ja u to prvi uraditi."
(Omer ibn Hattab)

unak ove nae prie je jedan od ashaba (drugova

Vjerovj esnikovih), ovjek po tmenu Abdullah ibn Huzafe.
Duga historija bi prola pored ovog ovjeka kao to je
prolazila i pored miliona drugih Arapa prij e njega ne dotiui ih
se
i
ne pridaj ui
im nikakvog posebnog znacaJ a. Ali,
velianstvena vjera Islam je omoguila Abdullahu ibn Huzafetu
da sretne dvoj icu najveih vladara na dunjaluku u tom vremenu.
To su: Kisra, perzij ski car i bizantijski kralj - Kajsar. S nj ima
dvoj icom Abdullah je doivio susret koj i se i dan - danas u
historiji Islama prepriava i ne preputa zaboravu.
Njegov susret sa Kisrom se desio este godine po Hidri, kada
se Allahov Poslanik odluio da pojedine ashabe sa pismenim
porukama poalje svim okolnim vladarima, pozivajui ih u Islam.
Poslanik je dobro razmotrio i istakao vanost ovih zadataka.
Njegovi glasnici su odlazili u zemlje sa koj ima nisu imali
nikakvih ugovora niti saradnje. N isu govorili jezicima tih zemalja,
niti su poznavali ita o naravi, i osobinama poj edinih vladara Oni
e te vladare pozivati da ostave svoje dotadanje vjerovanje, da
napuste svoju slavu, vlast i mo, te da uu u vjeru ljudi koji su do
j ue spadali meu nj ihove podanike. Bilo je to doista opasno
putovanje - prava avantura. Onaj koji bi odlazio na taj put - bivao
je izgublj en, a onaj koj i se s tog puta vrati - bit e ponovo roen.
Zbog vanosti ovog poduhvata Vjerovjesnik je sakupio svoje
drugove (ashabe), ustao da im odri govor, zahvalio se
Uzvienom A llahu kako to dolikuje, prouio ehadet a zatim
rekao: - Odluio sam da neke od vas poaljem kao svoje
izaslanike vladarima stranih zemalja, pa mi se ne protivite u tome

20

Abdullah ibn Huzafe es-Sehmi

kao to su se Izraelani usprotivili Isau, sinu Merjyminom. Ashabi uglas rekoe: - Mi emo, Allahov Poslanie, u potpunosti
izvriti to god eli, pa nas poalji na koju god stranu hoe ! Vj erovjesnik od prisutnih ashaba izabra estoricu koj e e poslati
kao glasnike arapskim i stranim vladarima.
Meu tom estoricom bijae i Abdullah ibn Huzafe es-Sehmi,
koji bi izabran da Vjerovjesnikovu poruku prenese Kisri, vladaru
Perzije. Opremi Abdullah svoju jahalicu, oprosti se sa enom i
djecom i uputi se preko brda i dolina ka svom cilju. Putovao je
sam - samcat i jedini drug na putu mu bijae Uzvieni Alla!}..
Tako stie u perzijsku prijestolnicu, traei dozvolu za prijem
kod cara i obavijesti uvare dvorca o poruci koju nosi. Kada cara
obavijestie o posjeti, on naredi da se njegov divan (rezidencija)
uljepa, pozva sve velikae da prisustvuju tom . prij emu, i tek kad
sve bi spremno, dozvoli da ue Abdullah ibn H uzafe. Ue
Abdullah pred najodabranijeg Perzijanca, ogrnut u svoj skromni
ogrta, umotane glave u grubu mahramu, ali sa ponosom kakav
samo Arapi posjeduju. Iao je sigurnim
vrstim korakom,
ponosno
uzdignute
glave,
sav naoruan
Islamom,
vrstim
ubjeenjem i imanom.
Kad ga je Kisra
perzijski car vidio kako ide prema nJemu
naredi jednom od svojih lj udi da uzme od njega pismo, ali
Abdul lah ree: - Ne, Allahov Poslanik mi je naredio da lino
tebi u ruku predam njegovo pismo, i ja se neu ogluiti o
naredbu Poslanikovu ! Onda Kisra ree svoj im lj udima: - Pustite
ga neka prie ! Abdullah prie i lino mu preda poruku od
Muhammeda Onda Kisra pozva jednog ovjeka - Arapa iz podruja Hire,
naredi mu da otvori pismo te da ga proita, a u pismu staj ae:
Bismilfahi-r-Rahmani-r-Rahim
U ime Allaha, Milostivog,
Samilosnog: Od Muhammeda - Allahovog Vjerovjesnika, Kisri
vladaru Perzije. Neka je selam na onoga koj i slijedi Pravi put.
im je Kisra uo poetak pisma srdba napuni njegove grudi,
lice mu se zacrveni a vratne ile se ukazae. Krivo mu je bilo to
je Vjerovjesnik pismo zapoeo sa svojim . imenom. Istrgnu pismo
iz ruku svoga pisara i iscijepa ga u najsitnije komadie ne saznavi
ta se u njemu nalazi. Istovremeno Kisra povika: - Ovako da meni
pie pismo, a on je moj rob ! ? Onda naredi da se Abdullah istjera
iz njegovog divana, to odmah bi i uinj eno. Abdullah izae iz
Kisrinog dvorca ne znajui ta je Allah odredi() da se s nj im desi;
hoe li biti ubijen ili e biti slobodan? Malo razmisli pa ree sam
21

l Abdullah ibn Huzafe es-Sehmi

sebi: - Tako mi Allaha, ne zanima me to e biti sa mnom nakon
to sam izvrio naredbu Allahovog Poslanika. - Onda uzjaha
svoj u j ahalicu i krenu.
Kada se Kisra malo smirio, naredi da mu ponovo dovedu
Abdullaha, ali ga ne naoe. Digoe se uvari u potjeru za nj im,
ali mu ne naoe nikakva traga. Uputie se i prema granici sa
Arapskim poluotokom, pa ustanovie da je Abdullah ve napustio
Perziju. Kada je Abdullah stigao Vjerovjesniku, obavijesti ga o
Kisrinom
postupku
kako je
tsCtJepao
njegovo pismo,
a
Vjerovj esnik il samo kratko ree: - Allah mu pocijepao njegovo
carstvo ! A to se tie Kisre on porui svom namj esniku Bazanu u
Jemenu, da odmah poalje dva najsposobnija ovj eka u Hidaz i
da im naredi da mu dovedu toga ovjeka iz Medine koj i za sebe
tvrdi da je Allahov. Poslanik. Bazan izabra dvoj icu ljudi i preda im
pismo u kojem nareuje Muhammedu da se s nj ima dvoj icom
odmah, bez ikakvog oklijevanja, uputi u Perzij u Kisri - velikoin
caru. Jo naredi svojim glasnicima da se dobro raspitaj u o tom
Vjerovjesniku i da mu prikupe to vie podataka o njegovoj
misiji.
Dvojica glasnika se odmah zaputie prema Medini, a kada
dooe u Taif sretoe neke trgovce iz plemena Kurej . Upitae ih
za Muhammeda, a oni im rekoe da je on u Jesribu - Medini. Ovi
trgovci se zaputie u Mekku radosni zbog susreta sa glasnicima
perzijskog
namjesnika.
Poee
estitati
Kurej ijama
uzvikivajui: - Raduj te se i budite sretni, j er se moni Kisra
okomio na Muhanimeda i on e da vas rijei njegova zla. to se
tie dvojice glasnika oni produie put prema Medini, pa kada
stigoe
odmah
se
sastae
sa
Allahovim
poslanikom
Muhammedom, predae mu pismo i rekoe mu: - Vladar svih
vladara - Kisra poruio je naem vladaru Bazanu da poalje
nekog ko e te dovesti njemu. Eto, mi smo doli po tebe, pa da
ide s nama, i ako dobrovoljno krene, mi emo Kisri preporuiti
da bude blag prema tebi, a ako odbije, znaj da je on taj koj i je
toliko moan i silan da e lahko unititi i tebe i tvoj narod.
Allahov Poslanik se (blago) osmijehnu te im ree: - Vratite se u
svoje konaite, pa mi doite sutra!
Kada, sutradan rano, dooe ponovo Vjerovj esniku, upitae ga:
- Jesi li se pripremio da ide s nama kod perzijskog vladara Kisre?
On im odgovori : - Vi vie nikada neete vidj eti Kisru? Ubio ga je
Allah tako to je protiv njega ustao sin mu irewejh tog istog
mjeseca, u toj i toj noi i ubivi ga preoteo mu vlast.
22

Abdullah ibn HuzaJe es-Seh mi

Glasnici su zaueno sluali ta im govori Muhammed a

onda rekoe: - Zna li ti ta govori? Hoe Ji da o tome
obavij estimo naeg vladara Bazana? - Da! - ree im Vjerovj esnik,
i jo mu recite da e moja vjera doprij eti sve dotle dokle je
dopirala Kisrina vlast, pa ako va vladar primi Islam, dat u mu
da i dalje vlada istim podrujem i bude voa u svom narodu ! - I
krenue dvoj ica glasnika od Vjerovjesnika ii, te stigoe svom
vladaru Bazanu u Jemen. Obavijestie ga o svemu, a on im ree: Ako bude ovako kako je rekao Muhammed (mislei na ubistvo
Kisre) onda je on stvarno Allahov Poslanik, a ako ne bude, onda
emo vidj eti ta da uradimo s nj im.
Nije mnogo vremena prolo a Bazanu stie poruka od
irewejha u kojoj kae: "Obavjetavam te da sam ubio Kisru, a
ubio sam ga, kako bih osvetio na narod, jer j e on dozvolio da se
ubijaju nai uglednici, da se zarobljavaju nj ihove ene a otimaju
njihovi imeci. I kada t i doe ovo moje pismo iskai mi pokornost
i ti i tvoj i podanici." im Bazan proita irewej hovo pismo i
uvjerivi se da je Muhammed govorio istinu, baci pismo i obznani
svoj prelazak na Islam, odmah za njim Islam prihvatie i svi
Perzijanci koj i su ivjeli u podruju Jemena.
Ovo je bila pria o susretu Abdullaha ibn Huzafe sa Kisrom perzijskim vladarom. Sada emo uti priu o nj egovom susretu
sa Kaj sarom - bizantij skim carem. Njegov susret sa Kajsarom
bijae u vrij eme halife Omera ibn Hattaba i taj sluaj j e
veoma udan i pouan.
Devetnaeste godine po Hidri halifa Omer ibn Hattab posla
vojsku u rat protiv Bizantinaca. Jedan od brojnih mudahida
bijae Abdullah ibn Huzafe. Vizantijski car je ve dosta uo o
muslimanskoj voj sci, o njihovoj iskrenoj vjeri, vrstom ubj eenju,
te o njihovoj spremnosti da ginu na Allahovom putu i putu
Nj egova Poslanika. Car naredi svojim vojnicima da, ako ikoga
zarobe od muslimanskih boraca ostave ga ivog i da mu ga
dovedu.
Allah odredi da ba Abdullah ibn Huzafe bude zarobljen
padne u ruke Bizantijcima. Voj nici ga dovedoe svom caru
rekoe: - "Evo, ovo je jedan od prvih drugova Muhammedovih i
njegov vjerni s ljedbenik. Pao nam je u ake pa smo ti ga doveli
kao to si rekao ! - Car je dugo posmatrao Abdullaha pa mu onda
ree: - Predloit u ti jednu stvar. - A ta to? - upita Abdullah. Nudim ti da se pokrsti i da primi kranstvo, pa ako pristane
pustiu te na slobodu
povrh toga te dobro nagraditi.
23

lA bdullah ibn Huzafe es-Sehmi

Zarobljenik mu s ponosom i vrstom odluQou odgovori: Meni j e smrt hilj adu puta draa od onoga to mi ti nudi. Car mu
zatim ree: - Vidim da si sposoban ovj ek, pa ako prihvati moju
ponudu uinit te svoj im ortakom i podij eliti vlast s tobom.
Zaroblj enik, vrsto vezan lancima, se osmij ehnu pa ponovo
odvrati rij eima: - Tako mi Allaha, kada bi mi dao svu svoju vlast
i sve to posjeduj u Arapi da samo za j edan tren (koliko bi okom
trepnuo) napustim Muhammedovu vjeru, ja opet ne bih pristao. Onda u te ubiti ! - uzviknu car. - Kako god hoe - odgovori
Abdul lah. Onda car naredi pa Abdullaha razapee na krst a vojnici
poee da ga gaaj u kako bi ga zaplaili.
Car im na njihovom jeziku ree da ga gaaju u blizinu ruku,
istovremeno mu i dalje nudei da se pokrsti to je zaroblj enik
odbijao, onda je car rekao da ga gaaju u blizini nogu, ponovo mu
nudei naputanj e Islama, to opet bi uzalud. Vidjevi da nee
nita vie postii car naredi da prekinu i da ga spuste sa krsta.
Onda pozva sluge da do,n esu jedan veliki kazan u koj i ulie ulje a
onda ga stavie na j aku vatru tako da ulje poe klj uati. Onda car
naredi da mu se dovedu druga dva zaroblj enika muslimana, te
naredi da j ednog od nj ih bace u kazan. Dok to uinie njegovo
meso se poe raspadati i ukazae se gole ljudske kosti. Tada se car
okrenu prema Abdullahu ibn Huzafi, pa ga opet pozva da primi
kranstvo, ' to Abdullah ponovo odbi odlunij e nego ijednom
ranije. Poto car izgubi svaku nadu, naredi da i Abdullaha bace u
kazan u kojeg su ubacili njegova druga.

Kada ga povedoe oi mu se orosie suzama, na to carevi

voj nici rekoe svom vladaru: "Eno on plae." Car pomisli kako se
Abdullah uplaio pa viknu: "Vratite ga ovamo." Kada Abdullaha
ponovo odvedoe pred cara on mu opet ponudi da se pokrsti, a
Abdullah kao i ranije odbi. Car mu ree: "Teko tebi , pa zato si
onda plakao." Abdullah mu odgovori: "Pomislio sam, eto sad u
biti baen u ovaj kazan i tako. se lahko rastati sa svoj om duom,
zaelio sam u tom momentu da imam dua koliko dlaka na svom
tijelu pa da svaka od nj ih bude baena u ovaj vreli kazan na
Allahovom putu. To to se nisam mogao jo vie rtvovati to me
je raalostilo."
Onda car uvj erivi se da Abdullah nij e obian ovj ek, potpuno
se predavi, ree: - Pristaje li da me poljubi u elo, pa u te
osloboditi. Abdullah dodade: . "A hoe li pustiti sve ostale
zarobljene muslimane?" "Hou", odgovori car. Kasnije je priao
Abdulln: "Rekao sam sebi ovo je neprijatelj od najgorih
24

Abdullah ibn Huzafe es-Sehmi

Allahovih neprijatelja, ali ako ga polj ubim u elo pustit e i

mene i sve ostale muslimane. Mislim da mi na to niko nee
prigovoriti ."
Onda Abdul lah prie i poljubi carevu glavu, a o n naredi pa
dovedoe sve ostale zarobljene muslimane, te ih predade
Abdullahu i tako ih sviju oslobodi.
Kada je Abdullah ibn Huzafe stigao do hali fe Omera ibn
Hattaba ispria mu sve to mu se desilo. Halifa se veoma
obradovao povratku zarobljenih muslimana i gledajui u nj ih
ree: "Dunost svakog muslimana je da poljubi lo Abdullaha
ibn Huzafe. Ja prvi to inim." Onda ustade i poljubi Abdul laha u
elo.

00

25

l Umejr ibn Wehb

UMEJR IBN WEBB

"Za ista mi je U mejr i bn Wehb postao drai od nekih
mojih sinova." (Omer i bn Hattab)

akon B itke na Bedru Umejr ibn Wehb se sretno vrati

kui, ali iza njega ostade njegov sin Wehb kao
zarobljenik u rukama muslimana. Boj ao se Umejr da e
se muslimani osvetiti na njegovom sinu zbog svega, uznemiravanja
i napada koje je on inio prema Allahovom Poslaniku i njegovim
ashabima. Jednog ranog jutra Umejr se uputi prema Ka'bi da izvri
tawaf (obilazak oko nje), te da trai pomo i blagoslov od kipova
koji su se tu nalazili. Pored Ka'be, u dijelu koj i se zove hidr,
Umejr ugleda Safwana ibn Umejja pa ga pozdravi dahilijjetskim
pozdravom: - Dobro osvanuo, o gospodine Kurejija! - Safwan mu
odgovori istim pozdravom, pa dodade: - Sjedi Umejre da malo
popriamo, j er uz razgovor bre vrijeme protie. Umejr sjede pored Safwana i nj ih dvoj ica poee razmatrati
B itku na Bedru, prisjeajui se te velike nesree to ih zadesi.
Nabrajali su zarobljenike koj i padoe u ruke Muhammeda i
njegovih drugova. S nevjericom su raunali koliko su sve njihovih
uglednih
Kurej ija sasjekle muslimanske sablje i progutao
naputeni bunar na Bedru gdje su se bacala nj ihova tijela. Safwan
teko uzdahnu govorei : - Tako mi Boga, nakon svih nj ih nema
nikakve svrhe ivjeti dalje na ovome svijetu ! - U pravu si dodade Umejr, onda malo poutje pa nastavi: - Gospodara mi
Ka'be, da nemam onoliko dugova koje sada nikako ne mogu
vratiti i da se ne bojim da e moja porodica poslije mene u bijedu
zapasti, sad bih otiao Muhammedu i ubio ga ime bih zapeatio
njegovu misiju, i rijeio nas njegova zla.
Onda neto tiim glasom Umejr produi govor:
Sama
injenica da je moj sin Wehb u nj ihovim rukama, moj odlazak u
Medinu ne bi dovodila u pitanje i sumnju.
26

Umejr ibn Wehb

Safwan ibn Umejje se uhvati za govor Umejra ibn Wehba, pa ne

elei da propusti ovu rijetku priliku brzo mu ree: - O Umejre!
Sav svoj dug prenesi n a mene, i ja u g a umjesto tebe vratiti pa ma
koliko iznosio. A to se tie tvoje porodice, ja u ih sastaviti sa
svojom porodicom i brinuti se za njih dokle god budem ivio.
Imam toliko bogatstvo da u ih sviju moi opskrblj ivati i pruiti im
sve ugodnosti ovog ivota. Umejr mu odvrati: - Ako je tako, onda
ovaj na razgovor nikome ivome nemoj spominjati i neka to
ostane tajna. Safwan se sloi govorei: - Obeavam ti to zasigurno !
- Umejr napusti harem a neka vatra poe gorjeti u nj egovom srcu.

Bio je to plamen srdbe koju je osjeao prema Muhammedu .

Onda se poe pripremati za izvrenje svoje osvete. Nije se bojao
da e kod nekog izazvati sumnju svojim putovanjem, jer su mnoge
Kurejije ij i su blinji bili zarobljeni od strane muslimana, esto
odlazili u pravcu Jesriba raspitivajui se za otkup svoj ih roaka.
Umejr naredi da mu sablju dobro naotre i da je umoe u otrov,
dovedoe mu njegovu jahalicu, osedlae i pripremie, pa se on uspe
na sedlo i zaputi u pravcu Medine dok je sav kiptio od srdbe i
mrnje. Tako Umejr stie u Meinu te se odmah zaputi u pravcu
mesdida traei Vjerovjesnika ii. Kada je doao u blizinu
damije, zaustavi svoju jahali cu i sjaha, te produi pjeke.
U tom asu je . Omer ibn Hattab sjedio sa nekoliko drugih
ashaba u samoj blizini damijskih vrata. Razgovarali su o protekloj
Bici na Bedru, o zarobljenim Kurejijama i nj ihovim brojnim
rtvama. Po ko zna koji put su vraali u sjeanje slike o junatvima
muslimanskih boraca - muhadira i ensarij a. Spominjali su Allahovu
poast velikom pobjedom i mogunost da vide neprijatelja potpuno
razbijena i poniena. U jednom momentu Omer baci pogled na
vrata i ugleda Umejra ibn Wehba kako sjaha sa deve, i kako se
upuuje prema damiji nosei isukanu sablju u ruci, pa skoi
govorei: - Onaj pas je Allahov neprijatelj Umejr ibn Wehb. Tako
mi Allaha doao je samo zbog nekog zla. Jer on je hukao murike
na nas u Mekki. On je za njih pijunirao prij e Bitke na Bedru.
Onda Omer ree drugovima: - Poite Vjerovjesniku i rasporedite
se oko njega. Dobro pazite da ga ovaj prepredeni lopov ne bi
iznenadio.
Onda Omer prvi pouri do Allahovog Poslanika pa mu ree: O Allahov Poslanie! Evo Allahovog neprijatelja Umejra ibn
Wehba dolazi sa sabljom u ruci . Ubijeen sam da se sprema na
neko zlo! Vjerovjesnik mu odgovori : - Pusti ga da ue ovamo !
Omer izae, zgrabi Umejra za odjeu, stavi mu sablju pod grlo i
dovede ga do Poslanika .
27

l Umejr ibn Wehb

Kada ga Allahov Poslanik vidje u takvom halu, ree Omeru: Pusti ga Omere. Kada ga Omer pusti Vjerovjesnik mu ponovo
Odmakni se od njega! Kada se Omer odmae,
naredi :
Vjerovjesnik se obrati Umejru: - Prii Umejre! Umejr prie blie i
pozdravi
Vjerovjesnika
dahilijjetskim
pozdravom:
Dobro
osvanuo! Vjerovjesnik mu odgovori: - Allah nas je poastio puno
ljepim pozdravom nego to je tvoj pozdrav, Umejre; poastio nas
je selamom koji e se koristiti i u Dennetu. Umejr odvrati: - Nisi ti
tako daleko od naeg pozdrava, boga mi, ak si ga doskora koristio.
Vjerovjesnik ga upita: - ta te je dovelo ovamo Umejre? Umejr
odgovori: - Doao sam da vas zamolim da mi uinite dobroinstvo
i oslobodite moga sina iz zarobljenitva. Vjerovjesnik ga ponovo
upita: - A ta je s tom sabljom na tvome vratu? - Ma kakva sablja,
pa je li nam ita koristila na dan- Bitke na Bedru? - odgovori Umejr.
- Reci mi iskreno, zato si doao ', Umejre? - ponovo ga upita
Poslanik. - Pa doao sam zbog onog to sam ve rekao ! - odgovori.
- Nije zato ! - dodade Poslanik, - nego si ti sjedio pored Ka'be sa
Safwanom ibn Umejjom pa ste spominjali sve kurejijske rtve i
zarobljenike na Bedru, pa si ti rekao: Da nemam ovaj veliki dug i
brojnu porodicu otiao bih i ubio Muhammeda! Onda je Safwan na
sebe preuzeo tvoj dug i brigu oko tvoje porodice, samo da bi ti
mene ubio. Ali, Allah se isprij eio izmeu tebe i tvog plana! ?
Umejr u udu zautje na trenutak, a onda povika: - Vjerujem
da si ti uistinu Allahov Poslanik! Onda nastavi : - Stalno smo te
ugonili u la i nijekali da dobija objavu sa nebesa ili da ti ona
silazi od A llaha, ali razgovor izmeu mene i Safwana niko nije
uo osim nas dvoj ice. Tako mi Allaha, sada sam ubijeen da te o
svemu tome nije obavijesitio niko drugi osim Allah. Pa neka je
hvala Uzvienom Allahu koj i me je ovamo doveo, kako bi me na
pravi put tiputio. Onda Umejr izgovori ehadet i 'rijeima: Ehedu en la ilahe illellah, we ehedu enneke Resu/ul/ah!
vjerujem i svjedoim da je samo Allah Bog, i vjerujem i
svjedoim da si ti Allahov Poslanik ! - primi Islam i postade
musliman.
Onda Allahov Poslanik ree svoj im drugovima: - Poduite
vaeg brata osnovama vjere, nauite ga kako da ui Kur'an i
pustite njegovog sina na slobodu. Muslimani se silno obradovae
prelasku Umejra ibn Wehba na Islam.
Omer je govorio: - Draa mi je bila divlja hijena nego
Umejr ibn Webb kada se pojavio pred Vjerovjesnikom. A sada mi
je on drai nego moj roeni sin!
28

-llmejr ibn Wehb

I dok je Umejr istio svoje (prljavo) srce uei ,o Islamu, napajao

svoju duu kur'anskim svjetlom i ivio najuglednijim ivotom od
kako se rodio, zaboravljajui i Mekku i one koji su ostali u Mekki,
dotle je njegov dojuet:anji drug Safwan ibn Umejr pun nade i
pustih elja obilazio skupove Kurejija govorei im: - Radujte se
znaajnoj vijesti koja e vam uskoro stii i zbog koje ete zaboraviti
poraz na Bedru. Ali, kako je vrijeme sve vie prolazila, i ekanje na
tu vijest se oteglo, neka zebnja oko srca Safwana ibn Umejja se iz
dana u dan poveavala, pa je postala vrua od eravice.
Raspitivao se Safwan kod putnika iz pravca Medine o Umejru,
ali niotkoga nije dobio zadovoljavajui odgovor. I umjesto vijesti
o ubistvu Muhammeda, Safwan od jednog jahaa u sljedee: Umejr ibn Wehb je primio Islam ! Ta vijest pogodi Safwana kao
udarac groma, jer je bio ubijeen da Umejr ne bi preao na Islam
ni onda kada bi to uinili svi stanovnici zemaljske kugle.
A to se Umejra tie, on je uio sve o propisima vjere Islama,
pamtio koliko je mogao vie - od rijei svoga Gospodara, sve dok
jednog dana ne doe Vjerovjesniku i ree mu:
O Vjerovjesnie!
Proao sam dugi period u kom sam teio ka gaenju Allahova nura svjetla, silno se trudei da to vie uznemiravam i ometam one koji
su ve bili pripadnici Islama. Sada bih volio kada bi mi ti dozvolio
da se vratim u Mekku i da pozivam Kurejije u slijeenje Allaha i
Njegova Poslanika. Ako mi se odazovu, pa to bi bilo veoma lijepo, a
ako se okrenu od mene, ja u ih uznemiravati isto onako kako sam to
inio sa tvoj im drugovima - ashabima. Vjerovjesnik mu dozvoli,
te on otputova u Mekku. Doe kui Safwana ibn Umejra i ree:
O
Safwanu! Ti si jedan od najuglednijh poglavara u Mekki i jedan od
mudrij ih ljudi u plemenu Kurej. Misli li da to vae oboavanje
kamenja i prinoenje rtava kipovima zasluuje da se nazove
loginim i pametnim i da to bude vjera? Mene to se tie ja sam se
svega toga odrekao i vjerujem da je jedan Bog - A llah, i da je
Muhammed Njegov poslanik.
Tako je otpoela misija Umejra ibn Wehba u Mekki . Pozivao
je u vjerovanje Allaha sve dok pred nj im ne prihvati Islam veliki
broj Mekkel ija. Neka Allah viestruko nagradi Umejra za
njegov trud i neka mu osvijetli njegov kabur Svojim boanskim
nurom! Ami n !
,

00
29

l El-Berra ' ibn Malik el-Ensari

EL-BERKA' IBN MALIK EL-ENSARI

"Nemojte Berrau povjeravati komandovanje nad
m uslima nskom vojskom , jer bojati se je da e on
svojim
linim
atakova njem
upropastiti
svoje
voj n i ke" (Omer ibn Hatta b)

mao je neurednu kosu, bio je sitan rnravan, nije vodio

rauna o svome izgledu, tako da se oko nije zaustavljalo na
njemu, naprotiv. Ali, to je bio prvi, varljivi, utisak. On, takav
kakav je bio, lino je ubio stotinu murika u pojedinanim
dvobojima, a da ne spominjemo one koje je pobio u toku brojnih
bitaka u kojima je uestvovao. To je hrabri i neustraivi borac za
kojeg je halifa Omer el-Faruk pisao svim svojim namjesnicima da
ga nipoto ne postavljaju za komandanta (neke) muslimanske
vojske, bojei se da ih on svojim herojstvom ne odvede u unitenje.
To je Berra' ibn Malik el-Ensari, brat Enesa ibn Malika, sluge i
pratioca Allahovog Poslanika .
I kada bi pokuali da vam prepriamo sve o junatvu i hrabrosti
Berra'a ibn Malika trebalo bi nam mnogo vremena i prostora. Zbog
toga emo vam navesti samo jednu od brojnih pria o njegovoj
hrabrosti, a ona e vam dati predstavu i o ostalim sluajevima.
Ova pria poinje u prvim satima nakon smrti asnog Allahovog
Poslanika i njegovog preseljenja u najodabranij e drutvo, kada
brojna beduinska plemena poee u skupinama naputati A llahovu
vjeru. Naputala su Allahovu vjeru u skupinama, isto kao to su u
skupinama u nju i ulazila. Za kratko vrijeme u Islamu ostae samo
stanovnici Mekke, Medine i Taifa i neka razbacana plemena ija
srca Allah uvrsti na imanu i pravom putu.
Halifa Ebu Bekr es-Siddik poput postojanog brda vrsto i
odluno se suprotstavi ovoj slijepoj i krvavoj smutnj i . Opremi od
ensarija i muhadira jedanaest vojski i urui komandantima
jedanaest bajraka, te ih odasla u razne krajeve Arabijskog poluotoka
30

EI-Berra ' ibn Malik ei-Ensari

da otpadnike od vjere (murtede) vrate na put Istine i pravde, te da

one koji to odbijaju otricom sablje povrate na pravi put.
Najopasnij i i najbrojniji od svih murteda bijahu pripadnici
plemena Benu Hanife na elu sa Musej lemom el-Kezzabom
(lacem). Sakupio je Musejlema, to od svoj ih saplemenika a to
od nj ihovih saveznika, etrdeset hiljada najsposobnijih ratnika.
Veina ovih su Musej lemu slijedili iz plemenskih i rodbinskih
razloga, a ne to su mu vjerovali ili iz nekog ubjeenja, tako da bi
pojedinci govorili: - Vjerujem da je Musej lema laac, a da
Muhammed govori istinu, ali laac iz naeg plemena drai nam je
od iskrenog iz plemena Mudar (Mislei na Muhammda)!
Prvu muslimansku vojsku pod vodstvom Ikrime ibn Ehi
Oehla Musej lema glatko porazi i vrati ih odakle su i doli . Halifa
es-Siddik posla drugu vojsku pod komandom H alida ibn Welida.
Tu su bili okupljeni najugledniji ashabi od ensarija i od muhadira
a meu nj ima i Berra' ibn Malik kao i skupina najpoznatijih
muslimanskih boraca.
Dvije vojske se sukobie na Jemami u podruju Nedda, i ne
proe mnogo vremena, a kolo sree poe se okretati u korist
Musejleme i njegovih pristalica. Zemlja je podrhtavala pod nogama
muslimanskih boraca, ali su se oni malo po malo morali povlaiti
sa svoj ih poloaja. Musejlemine pristalice stigoe ak do atora
Halida ibn Welida, i oborie (nosee) stubove atora i zamalo ne
ubie enu Halidovu, ali je jedan od nj ih (Musej leminih pristalica)
uze u zatitu. Tada muslimani osjetie strahovitu opasnost i
shvatie da, ako sada uzmaknu pred Musej lemom, Islam vie
nikada nee stati na svoje noge, i Allah, koj i nema sudruga, nee
biti oboavan na Arabijskom poluotoku. Halid ibn Welid pristupi
ponovnom
prestrojavanju vojske, te razdvoji
muhadire od
ensarija, a beduine (sinove pustinje) i od jednih i od drugih.
Tako pripadnike svakog plemena stavi pod zastavu jednog od
nj ih, da se vidi koliki je iji udio u borbi, i da se tano zna s koje
strane uzmiu muslimani. Meu protivnikim stranama ponovo
otpoe estoka borba, kakvu do tada muslimani ne zapamtie u
svim ranij im ratovima. Sljedbenici Musej leme vrsto poput brda
izdrae napade muslimana ne osvrui se na velike gubitke.
Muslimani pokazae takva junatva da bi to bio jedan od najdivnijih
junakih epova kad bi se sve to napisalo i spoj ilo u jednu zbirku.
Spomenimo Sabita ibn Kajsa, ensarijskog bajraktara, koji se
namirisao, istim platnima poput efina ogrnuo, a onda u zemlji rupu
do koljena iskopao u koju je vrsto stao, nikud ni pedlja ne

31

l El-Berra ' ibn Malik el-Ensari

uzmaknuvi, drei bajrak svog plemena, sve dok se nije, kao
ehid, mrtav sruio. Ili, Zejda ibn Hattaba, brata Ibn Hattaba ., koji
povika medu muslimanima: - O ljudi! vrsto se drite i ne uzmiite!
Udrite neprij atelja i navalite na njega. O ljudi, tako mi Allaha,. nakon
ovih rij ei vie nikad nita neu progovoriti sve dok Musej lema ne
bude poraen ili dok ja ne stignem pred Allaha. Zatim Zejd navali na
neprij atelja i neprestano se borio sve dok sam ne bi ubijen.
Spomenimo i Salima tienika Ebu Huzej fe koji je nosio
bajrak muhadira. Za njega se neki uplaie da ne posusta u borbi
pa mu rekoe: - Boj imo se da nas neprijatelj ba sa tvoj e strane ne
uzdrma! On im odgovori: - Kakav bih ja to nosilac Kur'ana bio
kada bi sa moje strane bili potueni ! Onda on udari na neprij atelja
svom estinom sve dok ne pade kao ehid. Ali, sva ova herojstva
zajedno blij ede pred herojstvom Berra'a ibn Malika, neka j e . Allah
zadovoljan s njim i sa svima njima skupa.
Kada je Halid vidio da se ar borbe tek razbuktava, okrenu se
Berra'u ibn Maliku govorei : - Navali, mladiu od ensarija! Berra' povika svom narodu: - O skupino ensarija! Neka nij edan
od vas ne razmilja o povratku u Meinu, j er poslije ovog
dananjeg dana, . nema vam vie Medine. Preostaj e vam samo
Allah, a zatim Dennet! Onda navali na murike, a sa njim
navalie i ostale ensarije. Probijao se kroz neprijatelj ske redove
udarajui sabljom po vratovima Allahovih neprijatelja.
Redovi Musej lemine vojske se uskomeae i potraie spas u
velikoj zaklonjenoj bai koja tada u historiji posta poznata kao
"Baa smrti", zbog ogromnih rtava koje su pale toga dana. Ta
baa smrti bijae veoma prostrana, i ograena visokim zidinama,
tako da Musej lema i hiljade njegovih pristalica za sobom
zatvorie kapije od tog utvrenja. Onda se rasporedie po visokim
zidovima, pa otuda, doslovno poput kie, zasue muslimane
strijelama i koplj ima.
/
Tada na scenu stupi neustraivi j unak Berra' ibn Malik pa
ree: - O ljudi, stavite me na jedan tit, pa tit podignite na
koplja, a onda me ubacite preko zida u unutranj ost bae,
negdje blizu kapije. A kada upadnem unutra ili u. poginuti kao
ehid, ili u vam otvoriti kapiju! I u tren oka Berra' sjede na tit,
a ve smo spomenuli da je bio mrav i sitan, pa ga onda desetine
kopalja podigoe uvis, i ubacie u unutranj ost bae meu
hiljade Musej leminih ratnika. Berra' upade meu njih poput
groma iz vedra neba; udarao je na sve strane probijaj ui se do
oblinje kapije.
32

EI-Berra ' ibn Malik el-Ensari

Na kraju ubivi najmanje desetoricu murika, uspje otvoriti

kapiju, zaradivi pritom vie od osamdeset rana, to od strij ela, a to
od udaraca sablji. Muslimani tada svom estinom navalie na
utvrenu bau smrti, i na zidove i na kapiju. Kosili su pred sobom
otpadnike koji su pokuavali da se zaklone iza zidina, ubivi pritom
blizu dvadeset hiljada Musejleminih pristalica, dok ne stigoe te
ubie i njega lino. Berra' ibn Malik bi prenesen u ator da mu se
prui pomo. Tu Halid ibn Welid provede mjesec dana lijeei ga od
zadobijenih rana, sve dok Allah ne dade da ozdravi. Tako Allah
muslimanskoj vojsci propisa pobjedu uz zasluge Berra'a ibn Malika.
Berra' ibn Malik je kasnije stalno prieljkivao ehadet - pogibiju
na Allahavom putu, to ga je mimoilo na dan Bitke u "Bai
smrti". I dalje je uestvovao u bitkama jednom za drugom udei
da mu se ispuni najvea elja i eznui za ponovnim susretom sa
asnim Vjerovjesnikom. Tako je bilo sve do osvojenja Tustera,
jednog od brojnih utvrenja u Perziji. Perzijanci su se utvrdili u
jednu visoku kulu, a muslimani su ih uporno opsijedali poput
klijeta. A kada se obru jo vie stegnuo i Perzijanci se nali u
bezizlaznoj situaciji, poee sa visoke kule bacati eljezne lance za
koje su bile privrene eline kuke uarene na vatri. Tim lancima
su gaali muslimanske borce, a kada bi ih pogodili, onda bi ih
hvatali usijanim i vrelim kukama da bi ih onda vukli na zidine gdje
su dolazili ili mrtvi ili na samrti od nesrioljivih bolova. Jedan od
tih lanaca pogodi Enesa ibn Malika, brata Berra' ovog, i vrele kuke
ga vrsto uhvatie. U tom trenutku Berra' ibn Malik to primijeti i
odmah skoi na zidine tvrave i dohvati lanac koj i je ve poeo
podizati njegovog brata Enesa. Svim silama, savladavajui uasan
bol, Berra' poe golim rukama razvlaiti uarene eline kande
kako bi oslobodio brata, dok su mu se ruke prosto prile i dimile od
vrelog gvoa. On ne ispusti vrelo gvoe iz ruku sve dok ne
oslobodi brata, a onda pade sa nj im na zemlju. Njegove ake su bile
samo gole kosti na kojima nije bilo nimalo mesa.
I u ovoj bici Berra' ibn Malik zatrai od Uzvienog Allaha da
ga poasti ehadetom (pogibijom na Allahovom p1,1tu), to mu
Al lah i udovolji, tako da kao ehid osta na popritu bitke,
udei za susretom sa Allahom.
Neka Allah -M lice Berra'a ibn Malika osvijetli Svoj im nurom
u Dennetu, i neka ga obraduje drutvom Vjerovj esnikovim na
onom svijetu i neka je s nj im vjeno zadovoljan.

00
33

l Ummu Se/eme

UMMU SELEME

nate li ko je to Ummu Seleme? Njen otac bijae jedan od

najuglednij ih ljudi u plemenu Mahzum. B io je darelj iv i
gostoprimlj iv,
te
se
za
njega
govorilo
da je
"Opskrblj iva putnika", jer bi oni putnici koji su nailazili kroz
njegov kraj ili bi putovali s njim, svu brigu oko putne opskrbe
preputali njemu.
Njen mu bijae Abdullah ibn Abdulesed j edan od prve
desetorice koj i prihvatie Islam, jer prije njega to uinie samo
Ebu Bekr es-Siddik i mala grupica drugih ashaba ij i broj nije
dostizao ni broj prstiju na dvije ruke. Njeno pravo ime je H ind, ali
je prozvana Ummu Seleme i njen nadimak je u potpunosti
potisnuo njeno ime.
Ummu Seleme je primila Islam odmah sa svoj im muem i tako
postala druga od vjernica koje se okrenue Islamu. im se vijest o
prelasku na Islam Ummu Seleme i njenog mua prou po Mekki,
Kurejije se uznemirie i rasrdie. Na sve mogue naine su im
prij etili i napadali ih, muil i ih takvom estinom koj a bi i vrsto
stijenje uzdrmala, ali oni ne pokleknue, ne pokolebae se, niti
nadu izgubie.
Kada uznemiravanje od strane murika posta nepodnolj ivo i
kada Vjerovj esnik svojim vjernim pristalicama dozvoli da uine
hidru u Abesinij u, nj ih dvoje bijahu meu prvim muhadirima.
Ummu Seleme sa svojim muem ode u nepoznatu zemlju
ostavljaj u i u Mekki svoj u veliku i udobnu kuu, svoj ugled,
ast i plemenito porijeklo, nadaj ui se samo A llahovoj nagradi i
dajui . prednost Njegovom zadovoljstvu u odnosu na sve
dunjaluko. I pored sve brige i zatite koj u Ummu Seleme i njen
mu imadoe od strane Nedaij e, abesinskog vladara, neka mu
Allah l ice u D(mnetu osvijetli, nj ihova enj a za Mekkom je
bila sve j aa.
34

Umm u Se/eme

Nostalgija za rodnim krajem i vienj em Allahovog Poslanika

je parala grudi i nje i njenog mua. Onda do muhadira u
Abesinij i poee dopirati vijesti o naglom porastu broja
muslimana u Mekki te kako je prelazak na Islam Hamze ibn
Abdulmuttaliba i Omera ibn Hattaba ojaao muslimane i umanj io
teror Kurejij a nad nj ima. Tako neki od njih odluie da se vrate u
Mekku ne mogavi savladati elju i enju koja ih je morila.
Ummu Seleme i njen mu bijahu meu tim prvim povratnicima.
Ali, povratnici u Mekku ubrzo otkrie da su vijesti koje su
dopirale do nj ih bile dosta uveliane i pretjerano . optimistike.
Napredak koj i su postigli muslimani prelaskom na Islam Hamze i
Omera je od strane Kureija doekan jo eim neprij atelj stvom i
napadima. Murici nastavie sa teroriziranjem i muenjem
muslimana i stavljae ih na kunje kakve ranije nigdje nisu
zapamene.
U tim tekim trenucima Resulullah svojim ashabima dozvoli
da uine hidru u Medinu, pa i Ummu Seleme i njen mu odluie
da budu meu prvima koj i su se sklanjali sa svojom vjerom od
uznemiravanja Kurejija. Ali, hidra Ummu Seleme 1 nJenog
mua nije bila lahka i jednostavna kako se njima inilo da e biti.
Ona je bila teka i gorka i za sobom je ostavila veliku bol i
tragediju. Pa pustimo Ummu Selemu da nam ona prepria tu
svoju tragediju, jer njeni osjeaj i su dublj i i jai, a njen opis je
snanij i i detaljnij i.
Kae Ummu Seleme: "Kada je moj mu Ebu Seleme odluio
da krenemo prema Medini, pripremio mi je devu za jahanje,
postavio me na nju, u moje krilo stavio naeg sinia Selemu i
poveo moju devu ne osvrui se vie ni na to. Ali, prij e nego
smo i napustili Mekku, presretoe nas ljudi iz moga plemena
Benu Mahzum i povikae mom muu Ebu Selemi: - Ako si ba
rijeio da nas napusti, ta si naumio sa svojom enom? Ona je
naa ki i zar misli da emo te pustiti da je uzme sa sobom i tek
tako je odvede u drugu zemlju? Onda ga uhvatie, a mene silom
otee od njega.
I samo to me pripadnici mog plemena otee, ljudi iz plemena
Benu Abdulesed, kojem je pripadao moj mu se silno razlj utie i
povikae: - E neete, Boga mi, uzeti dijete sa tom vaom rodicom,
ako ste ve silom nju oteli od naeg roaka! Njegovo dijete je i
nae dijete i mi smo prei da nama pripadne. Onda na moje oi
poee da se otimaju za moga sina Selemu sve dok ga ne istrgoe
iz ruku moj ih saplemenika i tako ga uzee sebi. Za samo nekoliko
35

l Ummu Se.leme
trenutaka naoh se potpuno skrhana od jada i bola usamljena i
naputena; moj mu se uputi u pravcu Medine sklanj aj ui se sa
svojom vjerom, mog sina, poput neke igrake, otee pripadnici
plemena moga mua i odvedoe sa sobom, a ja ostadoh kod svojih
roaka u plemenu Benu Mahzum koji mi ne dozvolie da ikuda
idem.
I tako za tili as razdvojie nas sve troje: moga mua, i moga
sina, i mene. Od toga dana svako jutro bih izlazila u dolinu
Mekke sjedila i plakala na mjestu gdj e se desila moja iznenadna
tragedija. Stalno bih se prisjeala onih detalja i trenutaka kada
smo silom rastavljeni moj mu, moj sini i ja.Tako plaui
ostaj ala bih na tom mjestu sve do noi.
Tu sam provela skoro godinu dana, sve dok ne naie j edan
od moj ih amidia pa me vidj e u takvom j adnom stanju, saali
se i smilova, te ree ostalim mojim roacima: - Zato ne pustite
ovu j adnicu? Rastavili ste je od njenog mua i dj eteta ni krivu
ni dunu! Tako im je govorio i pokuavao da ih umilostivi sve
dok mi ne rekoe: - Idi svome muu ako eli, mi te vie
neemo zadravati. Ali, mene spopade novi j ad; sada kada su
me pustili da idem svom muu, nisam mogla ostaviti svoje
dijete u M ekki, u plemenu Benu Abdulesed. Kako da se
pomirim s tim da ne plaem i da ne mislim na svoj e dij ete koje
ostaje ovdj e u Mekki, a ja da idem u Meinu i da o nj emu ne
znam nita.
Kada moj i roaci vidjee novu muku i dilemu u kojoj se
naoh, saalie se pa neki od njih odoe te porazgovarae sa
pripadnicima plemena Benu Abdulesed u vezi s moj im sluajem, i
ubijedie ih da mi vrate mog sinia Selemu. U Mekki vie
nimalo nisam eljela da se zadravam pronalazei saputnike s
koj ima bih krenula na put.
Bojala sam se da se opet ne desi neto nenadno to bi me
sprijeilo da se sa svojim djetetom pridruim svome muu i
ostalim muslimanima u Medini. Zato pourih i sama sebi
pripremih devu za jahanje, stavih svog sinia u krilo i uputih se
u pravcu Medine traei svoga mua. U putu mi niko iv ne
bijae sapu tnik. Kada stigoh do mjesta zvanog Ten ' im, nekoliko
milja izvan Mekke, susrete me Osman ibn Talha, koj i je tada jo
uvijek bio murik, pa mi ree: - Gdj e si se zaputila keri
"Opskrblj ivaa putnika"?
Idem svom muu u Meinu
odgovorih mu. - Pa zar nema niko da putuj e s . tobom? - Ne,
nema niko o sim dragi Allah, a zatim ov j moj mali sini? 36

Ummu Seleme

Tako mi Boga, neu te pustiti da putuje sama na tako dalek put

do Medine - ree Osman ibn Talha i uze povodac moje deve te .
je povede za sobom i krenu s nama u Meinu. Tako mi Allaha pria dalj e Ummu Seleme - nikada nisam putovala sa nekim od
Arapa da je bio poteniji i ulj udnij i od njega. Kada bismo god
stigli do mj esta na kojem smo namj eravali konaiti, prvo bi
zastavio moj u devu, a onda bi se udaljio od nas, i tek kada bih ja
sj ahala sa deve, on bi prilazio i odvodio devu do drveta gdj e bi
je svezao i rasedlavao . Onda bi odlazio kod nekog drugog drveta
gdj e bi se pruio i odmarao. Kada bi uj utro htjeli da produimo
putovanje, on bi moju devu pripremio i doveo do mene, a onda bi
se ponovo udalj avao kako bih se ja nesmetano popela na sedlo
deve i smjestivi se udobno . sa svoj im siniem bila spremna za
put. Onda bi on prilazio, uzimao povodac moje deve i produavao
put. Tako je radio svaki dan sve dok nismo stigli nadomak
Medine. Kada je ugledao selo zvano Kuba gdje su ivjeli
pripadnici plemena Benu Amr, Osman ibn Talha ree: - Tvoj mu
je u ovom selu, pa idi sa Allahovim blagoslovom ! On se okrenu i
vrati u Mekku.
Nakon dugo vremena silom rastavljena porodica ponovo bi na
okupu. Ummu Seleme se konano nae sa svoj im muem koj i je
bio presretan zbog susreta sa svojom enom i djetetom.
Onda novi dogaaji poee se nizati nevjerovatnom brzinom.
Desi se Bitka na Bedru u kojoj je uestvovao i Ebu Seleme i iz
koje se vratio sa ostalim muslimanima nakon velike i sjajne
pobjede koju im Al lah odredi.
Zatim dolazi Uhud gdje Ebu Seleme ponovo pokazuje svoje
junatvo i vrst iman, ali ovoga puta biva opasno ranjen i prisilj en
na lijeenje. Taman kada je izgledalo da je ranjeno mjesto
zacijelila i ozdravljenje Ebu Seleme bilo na pomolu, rana se
ponovo otvori i Ebu Seleme osta vezan za postelju.
U toku ponovnog lijeenja od opasne rane, Ebu Seleme jednog
dana ree svojoj eni: - O Ummu Seleme, uo sam Resulullaha
gdje kae: "Kada kojeg od vas zadesi neka nesrea pa kae: Inna
lillahi we inna ile)hi radi 'un.
Svi smo mi Allahovi i Allahu se
vraamo - pa jo kae: - Dragi Allahu, samo kod tebe traim
nagradu i utjehu zbog ovog to me zadesilo, pa daj mi, dragi
Allahu, bolje nego to sam do sada imao . . . " Kada tako iskreno
zamoli Allaha, On e mu to dati i na molbu mu uzvratiti . Tako
Ebu Seleme provede vie dana na bolesnikoj postelj i . Jednog .
jutra mu u posjetu doe Poslanik i kada je svoj zijaret ve
-

37

l Ummu Se/eme
priveo kraj u i izaao iz kue, Ehu Seleme napusti ovaj svijet.
Allahov Poslanik se povrati pa svoj im asnim rukama zakloP,i oi
svom odanom drugu, a onda malo podignuvi pogled ree: Oprosti grijehe Ehu Selemi, o Allahu, i uzdigni ga na poasno
mjesto na onome svijetu. Dostoj no ga zamij en i u njegovoj
porodici i postaraj se za njih. I oprosti i nama i njemu, o
Gospodaru svih svjetova. Uini mu prostranim i osvj etli njegov
kabur!
to se U mmu Seleme tie, ona se prisj eti hadisa to joj je mu
govorio u vezi s nesreom, pa poput dostojne vjernice ree: - Dragi
Allahu, samo kod Tebe traim nagradu i utjehu zbog ovog to me
zadesilo. Meutim, nikako joj se nije dalo da izrekne dovu do
kraja, tj . da kae: "Daj mi dragi Allahu bolje nego to sam do sada
imala" , jer odmah je samu sebe zapitala: A koga bi to njoj Allah
mogao dati da joj bude bolj i nego to je bio njen mu Ehu Seleme?
Ipak, nakon nekoliko trenutaka koje provede u dilemi, Ummu
Seleme ipak proui dovu do kraja.
Muslimani se silno oalostie kada ue o novoj nesrei koja
zadesi Ummu Seleme, pa je prozvae "Udovicom Arapa" , j er ona
u cij eloj Medini nikog od roaka nije imala osim male djece
poput pilia.
I muhadiri i ensarije osjetie obavezu da se dostojno i
islamski pobrinu za Ummu Selemu; i samo to je istekao odreeni
period koj i ona provede u alosti za svoj im muem Ehu
Selemom, ponudi joj se Ehu Bekr es-Siddik i zaprosi je za sebe,
to ona ulj udno odbi.
Onda to uini i Omer ibn Hattab, ali ona odbi i njega kao to je
to uinila s njegovim drugom.
Onda j oj se ponudi Resulullah, nato ona odgovori : - O
Allahov Poslanie, ja imam tri osobine, pa eli li prvo da ih
uje: veoma sam ljubomorna ena i bojim se da ne doivi od
mene neto to bi te razljutilo, pa da me zbog toga kazni Uzvieni
Allah. Sem toga, ja sam ena koja je uveliko zala u godine, a kao
tree, imam uza se puno djece. Allahov Poslanik na to ree: - To
to si spomenula ljubomoru, ja molim Allaha da j e otkloni on
tebe. Te godine starosti koje spominje su nastupile i !
isto kao i kod tebe. A to spominje djecu, pa tvoj a djeca e biti
moja djeca!
Nakon toga se A llahov Poslanik oeni sa Ummu Selemom, i
tako joj Allah ukabuli i primi nJenu dovu, jer joj odredi i dodijeli
boljeg mua od Ehu Seleme.
-

38

Ummu Se/eme

Od toga dana H inda Mahzumijja presta biti samo Ummu

Seleme - majka Seleme, nego posta Ummu-1-mu 'minin - majka
svih vjernika, kako se zovu ene Allahovog Poslanika. Neka
Uzvieni Allah osvijetli lice Ummu Seleme u Dennetu i neka je s
njom vjeno zadovoljan!

00

39

l Su mame ibn Usa/

SUMAME IBN USAL

"Izvrio ekonomski boj kot prema KureJUama"

v
S

este godine po Hidri Allahov poslan ik Muhammed

odlui da proiri svoj poziv u vjeru u j ednoga Boga-Allaha.
Napisa i posla osam poruka vladarima susj ednih arapskih i
stranih zemalja, u koj ima ih poziva da pristupe u vjeru Islam.
Meu tom osmoricom koj ima Vjerovj esnik posla poziv bijae i
Sumarne ibn Usal el-Hanefi. To i nije udno j er Sumarne bijae
jedan od onih koji, kada bi neto naredili to se odmah izvravale.
Bio je ugledni arapski poglavar u plemenu Benu Hanife i jedan od
potovanih vladara u podruju Jemame.
Surname primi pismo Vjerovjesnika sa velikim potcjenj ivanjem
i odbojnou. Ponese ga oholost i zabludjela veliina pa osta gluh
na pozive istine i pravde koj i bijahu u pismu. Sve to ne bi
dovoljno, nego ga ejtan nagovori da treba da ubije Allahovog
Poslanika i tako pokopa i njega i njegovu misiju. Poe smiljati
nain i vrebati priliku kako da taj svoj zloinaki in izvri; i
umalo da to i uini, ali ga jedan od njegovih amida u posljednj i
as odvrati o d te namjere. Tako Uzvieni Allah spasi Svog
Vjerovjesnik od njegova zla.
Ali, ako je Surname odustao od napada na Vjerovjesnika on
ne odustade od napada na njegove ashabe. Koristio je svaku
moguu priliku da im naudi, pa je tako uspio da vie ashaba ubije
na naj svirepij i nain. To bi povod pa Allahov Poslanik uciJem
njegovu glavu i dozvoli njegovu krv, to znai odobri
muslimanima da ga slobodno ubiju im im se prui pril ika za to.
Ne proe mnogo vremena iza toga a Surname ibn Usal odlui
da obavi umru (u Mekki). Tako napusti svoj kraj u Jemami i uputi
se u pravcu Mekke kako bi obavio tawaf oko Ka'be i prinio rtvu
kipovima. I dok je Surname na svome putu prema Mekki prolazio
nedaleko od Medine, zadesi ga neto emu se najmanje nadao.
40

Sumame ibn Usa/

Naime, Allahov Poslanik je rasporedio izvidnice koj e su trebale

da izviaju i otkriju eventualnog neprijatelja koji bi elio da prie
Medini i da j e ugrozi.
Jedna od tih izvidnica zarobi Sumamu, i dovedoe ga u
Meinu, gdje ga niko od prisutnih nije ni poznavao. Svezae ga za
jedan od stubova medinske damije ekajui da Vjerovjesnik
doe pa da on lino odlui ta da radi sa zarobljenikom.
Kada je Allahov Poslanik doao u mesdid, ugleda Sumamu
svezanog za stub pa ree svojim ashabima: - Znate li koga ste
uhvatili? - Ne znamo, Allahov Poslanie! - odgovorie .mu. - To je
Surname ibn Usa] el-Hanefi; postupajte prema njemu lijepo. - ree
Vjerovjesnik.
Onda se Vjerovjesnik vrati
kui
pa
naredi
ukuanima: - Sakupite to imate hrane i poaljite to Sumarni ibn
Usalu. Onda naredi da se njegova deva pomuze i ujutro i naveer
pa da se njeno mlijeko nosi zarobljeniku. To sve bi uinjeno i
prakticirano prije nego se Vjerovjesnik ijednom susreo ili
progovorio sa Sumarnom. Onda Vjerovjesnik pokua pridobiti
Sumamu da ue u Islam pa mu se jednom prilikom obrati: - ta
ima da kae, Sumarne? On odgovori: - Mogu da kaem samo
dobro, Muhammede. Ako ubije, ubie onog ko je to i zasluio.
Ako oprosti, oprostie onom ko zna biti zahvalan. A ako eli
imetak, trai koliko eli, dau ti! Allahov Poslanik ga napusti i
tako ga ostavi jo dva dana i dalje mu aljui i hranu i pie, a
posebno mlij eko od deve. Onda mu ponovo doe i upita ga kao i
prvi put. - ta ima da kae, Surname? - Nemam nita osim to
sam ti ve rekao - odgovori Surname. - Ako oprosti, oprostie
onom ko zna biti zahvalan, a ako ubije, ubie onog ko je to i
zasluio. Ako eli bogatstvo, trai koliko eli, sve u ti dati !
Allahov Poslanik ga ponovo ostavi, a sutradan mu opet postavi isto
pitanje. Potom se Muhammed okrenu svojim ashabima pa im
naredi: - Pustite Sumamu! - Oni ga odvezae i pustie na slobodu.
Surname napusti Vjerovjesnikovu damiju i uputi se van grada, a
kada doe u predgrae Medine u neki palmovik u blizini Beki'e,
pusti svoju devu pored vode, oisti se i opra kako je najbolj e znao,
a onda se ponovo vrati u mesdid. im je stigao stade pred skupinu
muslimana povika:
Ehedu en la ilahe illellah, we ehedu enne
Muhammeden resu/ul/ah!
Onda se uputi Vjerovjesniku pa mu ree: - O Muhamrnede!
Tako mi Allaha, na cijeloj kugli zemaljskoj nije bilo lice koje mi
je bilo mre od tvog lica, a sada mi tvoj e lice posta drae nego
ijedno na svijetu! Tako mi Boga, nije bilo vjere da mi je bila mra
-

41

l Su mame ibn Usal

od tvoje vjere, a sada mi tvoja vjera posta draa od ijedne druge!
Tako mi Allaha, nije bilo grada da mi je bio mri od tvog grada, a
sada mi tvoj grad posta najdrai od svih gradova na svijetu ! Onda
nastavi pitaj ui: - Pobio sam dosta tvojih drugova, pa ta mi je
sada obaveza da uinim kako bih se iskupio za to? Allahov
Poslanik mu ree: - N iko ti nita nee prigovoriti, o Sumarne,
jer Islam ponitava i brie sve ono to se desi lo prije njega.
Tako ga Vjerovjesnik obradova sa silnim dobrom koj e mu
Allah odredi njegovim primanjem Islama. Sumarne sa nekim
neobj anj ivim ali velikim olakanjem ree: - Tako mi A llaha,
muricima u viestruko nanijeti zla i potekoa u odnosu na ono
to sam uinio tvojim drugovima. I sebe, i svoju sablju, i sve koj i
su uza m e staviu u slubu i pomo tebi i tvojoj vjeri. Onda
Sumarne dodade: - O Vjerovjesnie, tvoja me konj ica zarobila
dok sam bio na putu za umru pa ta mi sad preporuuje da
radim? Vjerovj esnik mu odgovori: - Idi i obavi umru kao to si i
planirao, ali po propisima Allaha i Njegova Poslanika. Onda ga
Vjerovjesnik poui svim propisima vezanim za obrede umre (i
hadda).
I tako Sumarne ode ka svom cilju, a kada stie u dolinu Mekke
zastade pa na sav glas poe uiti "telbijju " ! - Lebbejkellahumme
lebbejk (Odazivam ti se, moj Gospodaru, odazivam). On bijae
prvi musliman na zemaljskoj kugli koj i je uao u Mekku uei
telbijju. Kada Kurejije ue povike telbijje silno se rasrdie i
uskomeae. Izvukoe sablje iz korica, pa pojurie u pravcu
odakle je dopirao glas kako bi se odmah obraunali s onim koj i se
usudio da na ovakav nain ue u njihovu j azbinu. Kada ljudi
stigoe do Sumarne, on ponovo podie glas uei telbijju,
promatrajui ih ponosno i neustraivo. Jedan od kurejijskih
mladia naumi da ga pogodi strijelom, ali ga drugi brzo uhvatie
za ruke i tako sprijeie da to uini govorei mu: - Jadan ne bio, pa
zna li ti ko je ovo? To je Sumarne ibn Usal, vladar Jemame. Boga
mi, ako mu iko ita naudi i zlo nanese, njegov narod e obustaviti
da nas opskrblj uje hranom i tako e nas ubiti glau. Onda ljudi,
nakon to vratie sablje u korice, pristupie Sumarni i upitae ga: ta je to s tobom, Sumarne! Jesi li poludio pa napustio svoju vjeru
i vjeru svoj ih oeva? On odgovori : - N isam poludio, nego sam
pristupio najboljoj VJ en; pristupio sam VJ en Muhammedovoj !
Onda i m Sumarne doviknu: - Zaklinjem se Gospodarom ove kue
(Ka'be), nakon mog povratka u Jemamu, vie vam od nas nee
doi nijedno zrno penice ili neto drugo od hrane, sve dok i vi do
42

Sumame ibn Vsat

posljednjeg ne pristupite VJen Muhammedovoj . Sumarne na

oigled sviju Kurejija obavi umru u potpunosti onako kako mu je
to naredio Allahov Poslanik :1. Prinese rtvu i zakla kurban
Uzvienom Allahu, a ne kipovima i idolima.
Onda ode u svoj kraj i naredi svom narodu da prekinu s
opskrbom Kurejija. Ovi odmah posluae i izvrie njegovu
naredbu te obustavie izvoz svojih dobara stanovnicima Mekke.
Obru koj i uvede i odredi Sumarne za Kurejije poe da se sve
vie i vie stee i pojaava. Cijene viestruko porastoe a glad se
uveliko proiri i ljudi se naoe u veoma tekoj krizi. Poee
strahovati za sebe i svoj u djecu da ne pomru od gladi. Onda
napisae pismo A llahovom Vjerovjesniku u koj em staj ae:
- U ugovoru koj i smo sklopili s tobom dogovoreno je da e
odravati rodbinske veze i druge podsticati na to, meutim, ti eto
kida s nama rodbinske odnose. Oeve ubija sabljom, a djecu
hoe da usmrti glau. Sumarne ibn Usal je prekinuo da nas
opskrbljuje i tako nam nanio veliko zlo i tetu. Pa, ako dri
ispravnim da mu porui da nam isporui ono to nam Je
neophodno, onda tako uini.
Nakon te poruke Alejhisselam napisa Sumarni da obustavi
blokadu Kurejija i da im opet alje potrebnu opskrbu, to ovaj
odmah i uini. Sumarne ibn Usal do kraja ivota osta vjeran
svojoj vjeri uvaj ui ugovor koj i je sklopio sa Vjerovjesnikom. A
kada Vjerovjesnik ;i preseli na bolj i Svijet, i Arapi poee
naputati Allahovu vjeru grupno i pojedinano, u plemenu Benu
Hanife se poj av i Musej lema laac koj i se proglasi Boijim
poslanikom i pozva ljude da njega slijede.
Tada Sumarne povika svom narodu i Musej lemi u oi : - O
pripadnici plemena Benu Hanife ! Dobro se uvajte ove mrane
stvari koj a niotkuda nema svjetlosti. Tako mi A llaha, to je velika
nesrea koju je Allah propisao onima koj i to od vas prihvate, a
kunja za one koj i to odbiju. O pripadnici Benu Hanife !
Nemogue J e d a u isto vrijeme budu dva Vjerovj esnika.
Muhammed je mstmu Allahov poslanik, poslij e koj eg vie nee
biti poslanika, a nema ni poslanika koj i bi s nj im dijelili njegovu
zadau! Onda Sumarne proui Allahove rijei: Ha-mim. Knjigu
objavljuje Allah, Silni i Sveznajui, koji oprata grijehe i prima
pokajanje, koji strahovito kanjava i obilno nagrauje; drugog
boga osim Njega nema, Njemu se sve vraa.
O ljudi ! Pa zar se
ove Allahove rijei mogu porediti sa rij eima koje je Musej lema
izmislio.
-

43

l Sumame ibn Usa/

Nak.on toga Sumarne sa svoJ im saplemenicima koj i ostadoe
vjerni Islamu, napusti Jemamu i poe se boriti protiv murteda
(otpadnika od vjere), iskrenim dihadom na Allahovom putu,
nastoj ei da se Njegova rije uzdigne na cijeloj Zemlj i .
Neka U zvieni Allah nagradi Sumamu ibn Usala za sve to j e
uinio za Islam i muslimane, i neka g a poasti vjenim
Dennetom koj i je obean bogobojaznima.

00

44

l Ebu Ejjub el-Ensari

EHU EJJUB EL-ENSARI

"U kopa n pod zidi nama Kosta ntinopolisa"

vaj znameniti sahabija - drug Allahovog Poslanika .

zvao se Halid ibn Zejd ibn Kulejb, iz plemena Benu
Neddar. to se tie njegovog nadimka, on je Ebu .Ejjub,
a pripadao je ensarij ama. A ko to od nas muslimana nije uo za
Ebu Ejjuba el-Ensarij u?! Uzvieni Allah je spomen na njega
uzdigao od marika do magriba, i uinio da poraste njegov ugled
kada je ba njegovu kuu izabrao izmeu svih ostalih
muslimanskih kua da u njoj odsjedne Rusulullah kada je kao
muhadir stigao u Meinu. To je najvea ast i ponos za ovog
ashaba. Taj sluaj kada je Allahov Poslanik odsjeo u kuu Ebu
Ejjuba je divna pria koja se tako rado ponavlj a i prepriava.
Kada je Poslanik stigao iz Mekke u Meinu, srca M edinelija su
ga doekala kako se najbolje moe neki gost doekati.
Gledali su ga oima u kojima se odraavala enja za vienjem
nekog najdraeg. Rasprostranili su svoja srca izraavajui mu
dobrodolicu, a vrata svojih kua su otvorili kako bi dragi gost
ba kod njih odsjeo i najugodnije se osjeao. Allahov Poslanik
odlui da u Kuba 'u, selu nadomak M edine, provede prva etri
dana, i za to vrijeme sagradi svoj prvi mesdid koj i je utemeljen
na estitosti. Onda je Allahov Poslanik i5 krenuo iz Kuba'a j aui
na svojoj devi, dok su svi jesribski uglednici stajali du puta, a
svaki je htio da mu pripadne ast pa da Allahov Poslanik odsjedne
ba kod njega. Jedan za drugim izlazili bi pred devu i govorili: Budi kod nas, O Allahov Poslanie, uz svu potrebnu poslugu,
uvjete i zatitu ! Allahov Poslanik bi im odgoyarao: - Neka, pustite
je, jer njoj je nareeno ta da ini. I deva bi polahko nastavljala
svoj put prema odreenom cilju praena oima i srcima svih
prisutnih. Kada bi prola mimo neke kue, njeni vlasnici i ukuani
bi se silno raalostili i gubil i nadu, dok bi se ista nada raala u

46

Ebu Ejjub el-Ensari

srcima onih pored koj ih tek treba da naie. I tako j e deva

neprestano ila slij eena od silnoga svijeta, koji su arko eljeli
saznati ko e biti taj sretnik gdj e e se deva zaustaviti. Kada je
stigla ispred dvorita kue Ehu Ejjuba el-Ensarije deva polahko
kleknu. M eutim, Poslanik jo ne sjaha s deve. Nakon nekoliko
trenutaka deva se ispravi i polagahno produi svoj hod, dok joj je
Vj erovj esnik uzde skroz popustio i ohlabavio. Onda se deva
zaokrenu i vrati, te ponovo kleknu na ono isto mjesto.
Tada silna radost ispuni srce Ehu Ejjuba el-Ensarije, i on
pouri da se selami sa svoj im asnim i nesvakidar:Ij im gostom.
Uze i ponese njegove stvari, osjeajui se kao da nosi sva blaga i
riznice ovoga svijeta, te ih odnese u svoju kuu. Ehu Ejjubova
kua se sastojala od prizemlja i sprata, pa on nabrzinu sve svoje
stvari i robu sa sprata iznese kako bi tu smjestio Poslanika, ali
Allahov Poslanik ipak izabra prizemlje, to Ehu Ejjub i prihvati,
te ga smj esti onde gdj e on vie eli . Kada - j e pala no i Allahov
Poslanik otiao na spavanje, Ehu Ejjub se sa svojom enom pope
na sprat, pa kada zatvorie vrata za sobom, Ehu Ejjub se tiho
obrati eni: - Teko tebi, ta mi to uradismo? Zar e Allahov
Poslanik biti ispod nas, a mi iznad njega? ! Zar emo hodati
iznad glave Allahovog Poslanika? Zar ba da se naemo izmeu
Vjerovjesnika i Obj ave koja mu silazi sa nebesa? U tom sluaju
mi smo zasigurno upropateni. Suprunici se silno zabrinue zbog
svog postupka ne znajui ta dalje da ine i kako da postupe.
Nikako ne mogoe da se umire sve dok se ne dosjetie da se
smjeste u ugao sprata koj i nije bio iznad prostora gdje je boravio
Vjerovj esnik.
Oni se tu malo oslobodie i otuda se nikud ne pomakoe, a ako
bi se kretali, ili bi samo krajevima sprata, strogo izbj egavajui
sredinu kue. Kada Ehu Ejjub ujutro ustade, poali se Poslaniku
:
Tako mi Allaha, sino oka nismo sklopili, ni ja ni moja ena!
- A zbog ega to, Ehu Ejjube? - upita Vjerovjesnik. On odgovori:
- Sjetio sam se da sam j a na spratu kue u ijem si ti prizemlju, pa
da, kad god se pokrenem, na tebe e sipati praina sa plafona koja
e te uznemiravati. Sem toga, naao sam se izmeu tebe i Objave.
Allahov Poslanik j!5 mu onda ree:
Nita se ne brini, o Ebu
Ejjube. Nama je puno lake da budemo u prizemlju, j er nam
stalno neko dolazi u zijaret. Dalj e pria Ehu Ejjub: - Ja se opet
pokorih elji Allahova Poslanika, sve dok jedne hladne noi ne
razbi se krag s vodom (posuda u kojoj se uva rezerva vode), pa
voda poe da lije po spratu. Ja i moj a ena skoismo i poto nismo
imali nita drugo sem jednog skupocjenog arafa od kadife kojim
-

47

l Ebu Ejjub ei-Ensari

bi se pokrivali, s tim poesmo skupljati vodu i suiti pod, bojei se
da voda ne procuri u prizemlje na Vjerovjesnika. Kada osvanu
jutro, ja pourih Allahovom Poslaniku pa mu rekoh: - O Allahov
Poslanie! Ti si mi drai od oca i majke. Ja zaista ne mogu ivjeti
iznad tebe, a da ti bude ispod mene. Onda mu ispriah ta se
desilo prole noi, nato se on smilova pa mi udovGlj i te se preseli
na sprat, a ja i moja ena siosmo u prizemlje.
Poslanik provede u kui Ehu Ejjuba neto oko sedam
mjeseci, sve dok se ne zavri gradnja njegovog mesdida na onom
istom prostoru gdje je kleknula deva prilikom ulaska u Meinu.
Onda se Vjerovjesnik preseli u sobe koj e se sagradie oko
mesdida za njega i njegove ene. On tada postade prvi komija
Ehu Ejjuba i vie od obinog komije. Ehu Ejjub zavoli
Allahovog Poslanika iskrenom i sranom ljubavlju, a isto tako i
plemeniti Vjerovjesnik zavoli Ehu Ejjuba i toliko se s. njim zblii
da se u njegovoj kui osjeao potpuno isto kao u svojoj .
Ibn Abbas pria: "Jednog arkog popodneva kada je inae .
svako boravio u kui i nikud ne bi izlazio, Ehu Bekr izae u
damij u gdj e ga ugleda Omer pa ga upita: - O Ehu Bekre, ta te
je to natj eralo da izae u ovo doba? On mu odgovori: - Nita me
drugo nije natjeralo, nego glad koja me mori ! Omer dodade: Tako mi Allaha, ni mene nita drugo nij e istjeralo van kue! I dok
su oni tako razgovarali, naie Allahov Poslanik koj i ih upita: - ta
je to vas dvoj icu navelo da izaete iz kue u ovo doba? Oni mu
odgovorie: - Allaha mi, istjerala nas je iz kue glad koju
osjeamo u stomacimal Vjerovjesnik dodade: - Tako mi Onoga u
ijoj ruci j e moja dua, i mene je isto to natjeralo da izaem iz
kue! Hodite sa mnom ! Onda se sva troj ica zaputie i dooe pred
vrata Ebu Ejjubove kue, a Ehu Ejjub bi svaki dan neto
pripremao A llahovom Poslaniku za jelo, i samo ako bi puno
kasnio on b i onda tu hranu davao ukuanima da je poj edu. Kada
dooe pred kuu izae ena Ebu Ejjubova i ree: - Dobro doao,
Allahov Poslanie, i ostali koj i su s tobom! Vjerovjesnik je upita:
- Gdj e je Ebu Ejjub? Ehu Ejjub, koj i je u palmoviku u blizini kue
neto radio, u glas Poslanika il, pa urno doe i povika: - Dobro
doao Allahov Poslanie i ostali koj i su s tobom ! Onda nastavi: Pa ovo nij e vrij eme tvog uobiajenog dolaska! - U pravu si - sloi
se Vjerovjesnik. Onda Ebu Ejjub ode u svoj palmovi k pa otkide
jednu rodnu granu na kojoj bij ae dosta datula, onih zrel ijih i onih
koje jo nisu potpuno sazrele. Vjerovjesnik mu ree: - Nisi trebao
trgati ovu granu. Mogao si samo da nam nabere ovih zrel ij ih
datula, a druge su mogle jo stajati.
48

Ebu Ejjub ei-Ensari

Ebu Ejjub ree: - O Vjerovj esnie! Meni j e zadovolj stvo da

proba i j ednih i drugih datula. A sada idem da neto zakoljem! A ta misli klati, pazi na one koje daju mlijeko ! - doviknu
Poslanik il.
Ebu Ejjub zakla jedno jare, a onda ree eni : - Spremi nam
kruh i ispeci kako najbolje umije! Zatim pola j areta stavi da se
kuha, a onu drugu polovicu ispee. Kada hrana bi spravljena i
postavljena pred Allahovog Poslanika i njegova dva druga,
Poslanik uze komad mesa pa ga stavi u lepinj u i ree: - O Ebu
Ejjube, odnesi ovo Fatimi, jer ona ovako neto danima nij e
probala! Kada s e dovoljno najedoe i napoj ie, Poslanik ree: Kruh, meso, datule, one sazrile i one manje zrele! Njegove oi
zasuzie dok je dalje govorio: - Tako mi Onoga u ijoj je ruci
moja dua, to su te blagodati za koje ete biti pitani na Sudnjem
danu. Pa, kada se neto slino ovome nae kod vas i to zagrabite
U ime Allaha, a kada se
ili uzmete svojom rukom, tada kaite:
najedete recite: - Hvala Allahu koji nas je nahranio i koji nas je
ovim blagodatima i ni'metima poastio ! Onda Resulullah
ustade govorei Ebu Ejjubu:
Sutra nam 4oi !
Obiaj
Vjerovjesnika j e bio da kada god mu neko uini dobroinstvo, on
bi nastojao da mu na to uzvrati istom mjerom. Poto Ebu Ejjub ne
u ta mu na kraju Vjerovjesnik porui, Omer mu ponovo
naglasi: - Poslanik il ti nareuje da mu sutra doe! - Sluam i
pokoravam se Allahovom Poslaniku - odgovori Ebu Ejjub.
Kada sutradan Ebu Ejjub doe Vjerovj esniku, on mu dade
jednu djevojicu koja ga je do tada posluivala, pa mu ree: Lijepo postupaj prema ovoj djevojici, o Ebu Ejjube, j er dok je
god bila kod nas mi smo od nje doivljavali samo dobro, a nita
drugo!
Ebu Ejjub se vrati kui vodei sa sobom mladu robinju. ena
ga upita: - ija je to djevojica? - Naa - odgovori Ebu Ejjub. Dao nam je Poslanik :1. - Divan li je onaj ko nam j e to poklonio, a
lijep nam je i poklon dao - dodade ena. - Rekao nam j e da prema
njoj najbolje postupamo - ree Ebu Ejjub. - Pa kako da postupimo
da bi najsigurnije izvrili oporuku Allahovog Poslanika? - upita
ga ena? Ebu Ejjub odgovori: - Tako mi Allaha, ja ne vidim bolj i
nain d a Vjerovjesnikovu preporuku izvrimo, sem d a ovu
robinju skroz oslobodimo. - Sigurna sam da si izabrao pravo
rjeenje i da si na naj ispravnijem putu ako tako postupi - sloi se
ena. Onda Ebu Ejju oslobodi slukinju koja se tako rijei
ropstva.
-

49

l Ebu Ejjub ei-Ensari

Ovo je samo nekoliko detalja i slika iz mirnodobskog ivota
Ebu Ejjuba el-Ensarije, a kada bi uli nekoliko detalja o
njegovom ivotu u ratu i borbi, tek bi se onda divili. Sav svoj
ivot Ebu Ejjub je proveo kao gazija i borac tako da se moglo rei
da nije izostao niti iz jedne bitke koju su muslimani vodili od
vremena Resulullaha . pa do vremena Muawije. Jedino je
mogao da izostane iz neke bitke, ako je istovremeno bio zauzet sa
nekom drugom bitkom i na drugom bojitu.
Njegova posljednja bitka je bila kada Muawija opremi vojsku i
posla je pod zapovjednitvom svoga sina Jezida u osvajanje
Konstantinopolj a - Istanbula. Tada je Ebu Ejjub bio starac u
poodmaklim, osamdesetim godinama ivota, to ga niukom
sluaju nije omelo od prikljuivanja Jezidovoj voj sci i da se
uhvati ukotac sa morskim talasima i neprijateljem kao gazija borac na Allahovom putu. Meutim, malo vremena nakon prvih
sukoba sa neprijateljem Ebu Ejjub teko oboli tako da ga bolest
prikova za postelju i sprijei da nastavi sa borbom. Vojskovoa
Jezid, doavi da obie Ebu Ejjuba, upita ga: - Da li ti ta treba
Ebu Ejjube? Ebu Ejjub mu odgovori : - Poselami od mene svu
muslimansku voj sku i reci im da im porucuJem da gone
neprijatelja to god dalje mogu u unutranjost zemlje, i da me
ponesu sa sobom, pa da me onda ukopaju ispod svojih stopala uz
same zidine istanbulske tvrave. Nakon tih rijei Ebu Ejjub
ispusti svoju plemenitu duu .
Muslimanska vojska je ispunila posljednju elju vjernog druga
Vjerovjesnikovog. Neprestano su navaljivali na neprij atelja sve
dok nisu stigli do samih zidina Istanbula. Cijelo vrijeme
napredovanja, sa sobom su nosili tijelo Ebu Ejjuba, a onda su tu
iskopali kabur i ukopali ga u njega.
Neka se Uzvieni Allah smiluje Ebu Ejjubu el-Ensariji koji je i
pored svojih osamdeset godina ivota odluio da umre kao gazija
na Allahovom putu.

00

j()

l Amr ibnu-1-Demuh

AMR IBNU-L-DZEMUH
"Starac koji je od luio da svojom hromou zaradi Dennet"

mr ibnu-1-Demuh je u dahilijjetu (predislamskom

periodu) bio jedan od vodeih poglavara u Jesribu,
uglednik iz plemena Benu Seleme, ovjek kojeg su
potovali i sluali u cijeloj Medini. Takvi uglednici su u
dahilijjetu imali obiaj da svaki od njih za sebe lino napravi kip
kojeg bi drao u kui. Od njega bi i jutrom i veeri traio
blagoslov. Njemu bi u odreene dane prinosio rtve i u njemu bi
traio utjehu u tekim momentima i .prilikama.
Kip Amra ibnul-Demuha se zvao Menat, a bio je napravljen
od naj kvalitetnij eg drveta. On se o njemu pretj erano brinuo i
pazio ga, te ga redovno mirisao naj ljepim mirisima. Kada su
svijetle zrake imana poele da osvjetljavaj u jednu po j ednu kuu
u Jesribu posredstvom prvog misionara Mus ' aba ibn Umejra,
Amr ibnu-1-Demuh je ve dostigao ezdeset godina ivota.
Islam ve bij ahu prihvatili troj ica Amrovih sinova Muawwez,
Muaz i Hallad, a s njima i njihov vrnjak Muaz ibn Debel. Sem
nj ih muslimanka postade i nj ihova maj ka Hind, a da Amr od
toga nije znao ama ba nita. Amrova ena Hinda uvidje da
Islam nezadrlj ivo prodire u sve kue i porodice u Jesribu, i da
od uglednika i vodeih u gradu murik (ovjek odan kipovima)
osta jo samo nj en mu i svega nekoliko poj edinaca. Ona ga je
voljela i cij enila i veoma bi joj ao bilo kada bi on umro kao
nevj ernik i tako dopao dehennemske vatre.
Istovremeno Amr se bojao da njegovi sinovi sluajno ne bi
napustili vjeru svoj ih oeva i djedova, pa poeli slijediti tog
misionara Mus ' aba ibn Umejra, koji je za kratko vrijeme uspio da
mnogo lj udi iz njihove vjere uvede u ovu novu M uhammedovu
VJ eru. On ree svojoj eni: -0 Hinda, pripazi da ti. se sinovi ne bi
52

Amr ibnu-1-Demuh

sluajno sastali sa tim ovjekom - mislei na Mus'aba ibn Umejra dok ne vidimo ko je on ustvari ! ena mu odgovori: - Sluam i
pokoravam se ! Ali kako bi bilo da uje svoga sina Muaza ta
prenosi od tog ovjeka? - Teko tebi - ree Amr - Pa zar je Muaz
ve napustio nau vjeru, a da ja to ne znam ! ? Dobroduna ena se
saali na tog starca pa ree: - Ne, nije! Ali je on prisustvovao na
nekim sijelima sa tim misionarom, i zapamtio ta je govorio. Pozovi ga ovamo - naredi joj, a kada mu sin doe on mu ree: Hou da ujem neto od toga to pria onaj ovjek. Sin mu citira
Fatihu:
U ime Allaha Milostivog Samilosnog
* Tebe, A llaha, Gospodara svjetova, hvalimo, *Milostivog,
Samilosnog,
* Vladara Dana sudnjega,
*Samo Tebi se
klanjamo i samo od Tebe pomo traimo! * Uputi nas na
pravi put, *Na put onih kojima si milost Svoju darovao, *A
ne onih koji su protiv sebe srdbu izazvali, niti onih koji su
zalutali!

Amr ree: - Kako li je lijep i ugodan taj govor! Je li sve to on

govori poput ovoga? Muaz mu odgovori: - Ljepe od ovoga, oe.
Hoe li otii da mu da zavjet na vjernost, oe? Pa . sav tvoj narod
je ve pristao za nj im. Starac malo zauti pa onda ree: - Neu to
uiniti sve dok se ne posavjetujem sa svojim idolom Menatom, pa
da vidim ta mi on preporuuje. - A ta bi ti to Menat mogao rei,
oe. Pa zar to nije obino drvo koje niti uje, niti govori, niti ta
shvaa. Starac ve ljutito doviknu: - Ve sam ti rekao, neu nita
uraditi mimo njega! Onda Amr ibnu-1-Demuh . ode svom idolu
Menatu, a inae bi, kada bi htjeli da razgovaraju s nj im; iza njega
postavili neku staricu, . koja bi odgovarala u njegovo ime, onako
kako bi mislila da je najbolje. Dakle, Amr skrueno stade ispred
idola, osloni se na svoj u zdravu nogu, jer je na drugu bio osj etno
hrom, pa poe odavati hvalu svom idolu da bi na kraju rekao: - O
Menatu, ne sumnjam da si ti ve saznao za ovog misionara koj i j e
doao i z Mekke, i koji ne eli nikom drugom zlo osim tebi. O n je
doao da nam zabrani da ti se klanjamo, i zbog toga mi je bilo
mrsko da ga slijedim, i pored toga to sam uo njegove tako lijepe
rijei, prije nego to se s tobom posavj etujem. Pa daj mi reci ta
da inim? Menat mu; normalno, niim ne uzvrati, pa Amr nastavi:
- Sigurno si se nalj utio, a ja jo nikad nita nisam uinio to bi ti
smetalo. Ali dobro, ostavit u te nekoliko dana, dok se malo ne
odljuti. Sinovi Amra ibn Demuha su dobro znali koliko j e
nj ihov otac privren svom idolu Menatu i kako j e o n vremenom
53

l Amr ibnu-1-Df.emuh
postao dio njega, ali su isto tako osjetili kako se u njegovom srcu
pozicija njegova idola ljulja i da nij e stabilna kao ranij e. Odluie
da ga potpuno iupaju iz njegova srca jer to bijae j edini put do
imana - jedine i prave vjere. Amrovi sinovi se zaj edno sa svojim
drugom Muazom ibn Debelom, nou priunjae do Menata, uzee
ga sa sobom, odnesoe ga i bacie u neku jamu gdje su njihovi
saplemenici bacali smetlje i otpadne vode. Onda se vratie kui
tako da niko ne sazna za njihovu nonu akciju. Kada je svanulo, i
Amr ponizno krenuo svom idolu da ga pozdravi, ne nae ga te
povika: - Teko vama! Ko je sino dirao nae boanstvo ! Poto mu
niko ne odgovori, on prijetei i ljutito poe da . traga za njim u kui i
oko kue. Na kraju ga pronae naglavake baenog u prljavu jamu.
Opra ga, oisti i lijepo namirisa, pa ga ponovo vrati na isto mjesto
govorei: - Boga mi, kad bih znao ko je ovo uinio, loe bi se
proveo! Slj edee noi mladii opet izvrie napad na Menata, pa s
njim uinie isto to i prvi put. Kada se starac probudio ponovo ga
ne nae na svome mjestu, ali ga opet nae u onoj prljavoj jami. On
ga ponovo oisti, opra, namirisa, te stavi na njegovo mjesto.
I tako su mladii inili sa kipom svake noi, a kada starcu to
dosadi doe mu jednom pred spavanje, uze sablj u i obj esi mu o
glavu pa ree: - O Menatu, stvarno ne znam ko ovo s tobom
stalno ini, ali ako u tebi ima kakva hajra (dobra) pa odbij sam
err (zlo) od sebe. Evo ti sablja pa se brani! Onda starac ode na
spavanje, a kada mladii bijahu sigurni da je duboko utonuo u
san, prikradoe se kipu, skinue sablju sa njega i odnesoe ga van
kue. Onda ga uetom privezae za nekakvo uginulo pseto, i tako
ih zajedno ponovo bacie u onu istu j amu gdj e su se sakupljale
otpadne vode i smetlje plemena Benu Seleme.
Kada se uj utro starac probudi pa ne nae svog idola, potrai ga
i nae bae_nog na lice u najgoru prljavtinu vezanog za uginulo
pseto. Bijae razoruan jer mu je sablja bila skinuta sa glave. Ovaj
put on ne izvadi kipa iz jame, nego ga ostavi gdj e j e baen i ode
govorei u stihovima:
Boga mi, da si ti ikakvo boanstvo bio,
ne bi skupa sa paetom

ovoj jami boravio!

Ne proe mnogo vrmena od toga a Amr ue u Allahovu vjeru

Islam. Amr ibnu-1-Demuh ubrzo osjeti pravu slast imana, to ga
navede da se estoko kajao zbog svakog trena kojeg j e proveo u
rnnogobotvu. I duom i tijelom se predade novoj vjeri, te sebe,
svoj imetak i svoju djecu stavi u slubu i pokornost Allahu i
Njegovom Poslaniku.
54

Amr ibnu-1-Dlemuh

Kasnije kada doe Bitka na Uhudu, Amr vidje kako se trojica

njegovih sinova pripremaj u za susret sa A llahovim neprijateljima.
Izgledali su poput lavova; gledao ih je i jutrom i veerom kako
eljno oekuju borbu gdje bi mogli dostii stepen ehida i zaraditi
Allahovo zadovolj stvo.
Sve to na njega ostavi j ak doj am. Njegova junaka krv uzavrije
i on vrsto odlui da e skupa s njima ii u dihad pod zastavom
Allahovog Poslanika. Meutim, mladii se sloie da zabrane ocu
da ispuni svoj u namjeru. Ta, on je starac uveliko zaao u godine,
osim toga bijae veoma hrom, pa ga je Uzvieni Allah izuzeo sa
drugim kojima je dozvoljeno da izostanu iz borbe. Oni mu rekoe:
- O oe na, Allah ti je uvaio tvoj 1.1zur (opravdanj e). Zato da se
optereuje s neim ime te nij e zaduio?
Starac se silno naljuti zbog nj ihovih rijei pa se odmah zaputi
Allahovom Poslaniku da se poali na nj ih! - O Vjerovjesnie, ovi
moji sinovi hoe da me sprij ee od ovog hajra tvrdei kako sam ja
hrom i neobavezan da idem u borbu. Tako mi Allaha, ja elim da
ovom svojom bromom nogom uem u Dennet! Allahov Poslanik
ree njegovim sinovima: - Pustite ga, moda e ga Uzvieni
Allah poastiti ehadetom ! Oni ga, potujui naredbu Allahovog
Poslanika, pustie da ini to mu je volj a. A kada doe vrijeme
polaska, Amr ibnu-1-Demuh se oprosti sa svojom enom kao da
se vie nikada vratiti nee.
Onda se okrenu prema Kibli pa podie ruke prema nebesima i
zamoli : - Dragi Allahu, poasti me ehadetom i daj da poginem
kao ehid, a ne daj da se vratim svojoj kui ! Onda krenu okruen
svojom trojicom sinova i j o mnotvom ljudi iz plemena Benu
Seleme. Kada se bitka rasplamsala i kada se muslimani rasprie
od Vjerovj esnika, Amr ibnu-1-Demuh bi primj een kako se
probija u prve redove, a onda vrsto staje na onu svoju zdravu
nogu pa doekuj ui neprij atelja govorae: - Ja j edva ekam da
zaradim Dennet! eljno oekujem Dennet! Iza njega j e staj ao
njegov sin Hallad. Neumorno su starac i njegov sin odbij ali
neprijatelja od Allahovog Poslanika sve dok oba nisu poginuli
kao ehidi. Izmeu preseljenja oca i sina bilo je svega nekoliko
trenutaka.
Kada je bitka okonana, Allahov Poslanik naredi da se
ehidi Uhuda pokopaju govorei: - Ostavite ih tako sa nj ihovom
krvlju i ranama (one e za nj ih svj edoiti na Sudnjem danu).
Onda dodade: -Koj i god musliman bude ranj en ili pogine na
Allahovom putu, doi e na Sudnjem danu a njegova krv e tei;
55'"

l Amr ibnu-1-Demuh
boja e joj biti boja afrana, a mirisat e poput miska! Na . kraju
Vjerovjesnik ree: - Arrir ibnu-1-Demuha pokopajte sa Abdullahom
ibn Amrom, j er su on'i i na ovom svijetu uvijek bili skupa i voljeli
se!
Neka Uzvieni Allah bude zadovoljan sa Amrom ibnu-1Demuhom i ostalim ashabima - ehidima sa Uhuda, i neka im
osvijetli njihove kabure !

00

56

. l A bdullah ibn DtaM

ABDULLAH IBN DAH

Prvi
koj i je
prozva n
(za povj ednik m u'mina)

v
C

kao

"emiru+mu'm i n i n "

ovjek o kojem sada govonmo Je veoma blizak roak

Allahovog Poslanika i jedan od prvih ashaba
Poslanikovih drugova u Islamu. On je Vjerovjesnikov
teti, jer je njegova majka Umejma, kerka Abdulmuttalibova,
tetka Allahovog Poslanika . Osim toga on bijae urak
Poslanikov, j er je njegova sestra Zejneba b int Dah bila ena
asnog Poslanika i jedna od majki pravovjemih. On je prvi kojem
je data zastava, odnosno povjerena komanda u Islamu, te je on
prvi koj i je nazvan emirom muslimana - tj . voj skovoom grupe
muslimana. Taj ovjek bijae Abdullah ibn Dah el-Esedi .
Abdullah ibn Dah je primio Islam prije nego je Vjerovjesnik
poeo da se sastaje sa svojim rijetkim pristalicama u kui Ibn
Erkama. On bijae jedan od prvih koj i su uli u vjeru Islam. Kada
je Allahov Poslanik dozvolio svojim drugovima da uine
hidru u Meinu, kako bi sa svoj om vjerom pobjegli od
uznemiravanj a Kurejija, Abdullah ibn Dah je bio odmah drugi
muhadir po redu, jer ga je u ovom znaaj nom djelu prestigao
jedino Ebu Seleme. hidra u ime Allaha i naputanje porodice i
rodnog kraj a na Njegovom putu, nisu bila nova stvar za
Abdullaha i bn Daha, jer je on i ranije, sa nekim svoj im
roacima inio hidru u Abesiniju. Ali ovaj put njegova hidra
bijae mnogo vea i irih razmjera, jer s njim skupa hidru uinie
i njegova porodica i ira rodbina, i muko i ensko, i starci i
mladii, i djeaci i djevojice, jer njegova kua bijae kua
Islama, a njegovo pleme, pleme imana.
I samo to su napustili Mekku, nj ihove kue postae tune i
puste. Izgledale su tako alosno i usamljeno kao da u njima nikad
nije bilo ive due, niti da se kada uo razgovor ljudi na nonim
sijelima.
58

Abdullah ibn Dah

Malo vremena proe od hidre Abdullaha i njegovih roaka, a

kurejijski prvaci poee obilaziti mekkanske sokake kako bi
utvrdili ko je od muslimana otputovao a ko je ostao.
Meu tim prvacima bijahu Ebu Dehl i Utbe ibn Rebi'a. Utbe
pogleda naputene kue Dahove porodice, na koje su pustinjski
vjetrovi nanosili (pijesak) prainu i koj e su odzvanj ale od lupe
vrata i kapija, pa ree: - Kue Benu Daha su postale puste i
jadne, kao da plau za svoj im stanarima! - A ko su oni da za
njima kue plau? ! - priupita Ebu Dehl.
Onda Ebu Dehl prisvoji kuu Abdullaha ibn Daha, a bij ae
naj ljepa i najraskonija od svih drugih, i poe s njom i njenim
namjetajem da postupa kao to svaki vlasnik postupa sa svoj om
vlastitom imovinom. Kada je Abdullah ibn Dah uo ta j e Ebu
Dehl uinio sa njegovom kuom spomenu to Allahovom
Poslaniku :i koj i mu ree: - Bi li bio zadovolj an, o Abdullahu, da
ti Allah umj esto te kue da kuu u Dennetu? - Svakako, Allahov
Poslanie ! - odgovori Abdullah - Pa to ti i pripada! - dodade
Vjerovjesnik, to potpuno umiri duu i zadovolji Abdullaha. A
samo to se Abdullah smjestio u Meinu, nakon svih tekoa koj e
su sobom donijele njegova prva i druga hidra i tek to j e okusio
drai mira i spokoja u gostoprimlj ivosti ensarija, nakon onih
tekih uznemiravanja koje je doivio od Kurej ija, Allahovom
voljom Abdullah bi stavljen na najtei ispit u svom ivotu.
Doivio je najgore iskustvo otkako je primio Islam. Pa da
posluamo priu o tom njegovom gorkom i tekom iskuenju.
Allahov Poslanik ii izabra osmoricu svojih vjernih drugova
koji su trebali izvriti prvi vojni zadatak otkako se pojavio Islam.
Meu izabranim bijahu Abdullah ibn Dah i S'ad ibn Ehi
Vekkas. Vjerovjesnik im ree: - Za emira (vou) u vam odrediti
onog ko je najizdrlj iviji od gladi i ei ! Onda povjeri komandu
. Abdullahu ibn Dahu, te on posta prvi emir - voj skovoa j edne
grupe vjernika. Allahov Poslanik odredi Abdullahu pravac
putovanja i dade mu zatvoreno pismo, te mu naredi da pismo ne
otvara dok ne prou dva dana putovanja. Kada prooe dva dana
od prolaska izvidnice, Abdullah proita pismo u kojem staj ae:
"Kada proita ovo pismo uputi se u pravcu mjesta zvanog
Nahle izmeu Taifa i Mekke. Tu se sakrijte i uhodite Kurejije,
tako da nas to bolje upoznate o njihovim kretanj ima."
I samo to proita pismo Abdullah ree: - Sluam i pokoravam
se Allahovom Poslaniku! A onda ree svoj im drugovima: Vjerovjesnik mi je naredio da odem do mjesta Nahle kako bih
59

l Abdullah ibn Dah

pijunirao Kurej ije i obavjetavao ga o njima, a zabranio mi je da
ikoga od vas silom tjeram da ide sa mnom. Pa ko el i ehadet i
udi da ga dostigne, neka me slijedi, a kome to nij e drago, neka se
vrati i niko ga zato nee koriti ! Ljudi mu odgovorie: - Sluamo i
pokoravamo se A llahovom Poslaniku . pa i mi idemo tamo gdje
ti je on naredio da ide! Onda skupina produi put dok ne stigoe
do Nahle, pa se tu rasporedie i poee uhoditi Kurej ije, te
sakupljati korisne podatke o njima. I dok su oni izvravali svoj
zadatak, opazie u dalj ini kurejij sku karavanu koju su vodila
etvorica ljudi i to: Amr ibn Hadremi, Hakem ibn Kejsan, Osman
ibn Abdullah i njegov brat Mugire. Gonili su trgovaku robu, koja
se sastojala od koe, suhoga groa i drugoga ime su Kurejije
inae trgovali.
Tada se ashabi poee dogovarati ta da ine. Inae, taj dan je
bio zadnj i dan od ehuru-1-huruma - svetih mjeseci u koj ima
Arapi nisu ratovali ni prije Islama. Jedni rekoe: - Ako ih
napadnemo, pobiemo ih u svetom mjesecu, a time bi okrnjiti
svetost ovog mjeseca i na sebe navukli gnjev i srdbu svih Arapa.
Ako ih, pak, pustimo da istekne ovaj dan, oni e dostii do svete
mekkanske teritorije, gdje ih pogotovo ne smij emo napadati i tako
e se spasiti od nas. I tako su se dogovarali, dok se konano ne
sloie da ih odmah napadnu i pobiju, te da sve to imaj u uzmu
kao ratni plijen. Za samo nekoliko trenutaka oni napadoe, te
j ednog ubie, dvoj icu zarobie, dok im onaj etvrti izmae i spasi
se od nj ih. Abdullah ibn Dah i njegovi drugovi povedoe
zarobljenike i zaplijenjenu karavanu put Medine. A kada stigoe
Vjerovjesniku i kada ga upoznae s onim to su uinili, on to
strogo osudi ! Ree im: - Tako mi Allaha, ja vam nisam naredio da
ikog napadate. Naredio sam vam da sakupljate podatke o
Kurejijama i. da ih uhodite i pratite njihova kretanja! Naredi da se
zarobljenici zadre dok ne vidi ta e s njima, a zaplijenjenu
karavanu i ne pogleda, a kamoli da je ta uzeo od plijena. Tek
tada Abdullah i njegovi drugovi uvidjee kakvu greku su
napravili i postae ubijeeni da su propali zbog neizvravanja
naredbe Allahovog Poslanika ;i. Jo im je tee padalo to su ih
njihova braa muslimani stalno korili i kada bi god kraj njih
nailazili dosta bi im bilo kada bi rekli: - To su oni to su se ogluili
o naredbu Allahovog Poslanika. Njihove muke su tek porasle kada
ue kako su Kurejije ovaj do gJlaj iskoristili kao razlog vie za
napade na Allahovog Poslanika. S irili su propagandu protiv njega u
svim arapskim plemenima govorei: - Eto, Muhammed je poeo
ratovati u svetom mjesecu! U njemu je prolio nedunu krv, oteo
60

Abdullah ibn DahJ

nau imovinu i zarobio nae ljude. I ne pitajte o alosti Abdullaha

ibn Daha i njegovih drugova zbog iskuenja u koje su zapal i, niti
o stidu koj eg su osjeali pred Vjerovjesnikom zbog neugodnosti
koje su mu priinili.
Kada je situacija postala neizdriva, teret iskuenja preteak za
nj ih, stie im radosna vijest u kojoj se kae da j e Allah zadovoljan
s nj ihovim inom i da je u povodu svega toga Svome Poslaniku
objavio odreene kur'anske ajete. Sada ne pitajte kolika je to za
nj ih radost bila, jer su sada mahsus dolazili, grlili ih estitaj ui im
i blagosiljaj ui ih, istovremeno im uei ajete iz asnog Kur'ana
koj i su zbog nj ih objavljeni. Tada su Poslaniku objavljeni sljedei
ajeti : Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. . . (El
Bekare, 2 1 7. )
Nakon objave tih Allahovih rijei i Vjerovjesnik odahnu i
smiri se. Uze karavanu kao ratni plijen, a zarobljenike pusti uz
otkup. Posta zadovoljan zbog postupka Abdullaha ibn Daha i
njegovih drugova jer ova nj ihova izvidnica i borba posta znaajna
stvar za sve muslimane. Plijen koji zarobie bijae prvi ratni
plijen u Islamu. Onaj koga su u napadu ubili bjee prvi murik
iju su krv muslimani prolili, a ona dva zarobljenika bij ahu prvi
zarobljenici koji padoe u ruke muslimana. Bajrak u tom pohodu
bio je prvi bajrak kojeg je nekom predala ruka Allahovog
Poslanika a voa te skupine bio je Abdul lah ibn Dah, prvi
ovjek koji je nazvan emirom muslimana.
Iza toga doe Bitka na Bedru u kojoj Abdullah ibn Dah dade
ogromno uee kakvo i dolikuje njegovom vrstom imanu. Onda
je uslijedio Uhud gdje Abdullah sa sojim drugom Sa'dom ibn
Ebi Vekkasom doivje priu koja se ne moe zaboraviti, pa neka
nam Sa ' d prepria taj svoj dogaaj i dogaaj svog druga.
Kae Sa ' d ibn Ebi Vekkas: "Kada doe dan Uhuda, susrete me
Abdullah ibn Dah pa mi ree: - Hoe li uputiti dovu Allahu tit?
-Svakako - rekoh mu. Onda se odmakosmo u stranu i ja poeh
moliti Allaha rijeima:
Moj Gospodaru, kada sretnemo
neprijatelja daj da se sukobim sa velikim junakom, snanim i
neustraivim koj i e me napasti i nastojati da me ubije, a koj eg u
ja isto tako nastojati poraziti. Onda me poasti pobjedom, tako da
ipak ja njega ubijem i uzmem njegovu ratnu opremu i oruje.
I dok sam ja uio dovu, Abdullah je aminao, a onda on poe
moliti : - Moj Gospodaru, poasti me snanim i neustraivim
protivnikom s koj im u se boriti u Tvoj e ime i koji e .se boriti sa
mnom, koji e me pobijediti pa mi odsj ei i nos i ui. Pa kada Te
61

l Abdullah ibn DahJ

sutra sretnem da me Ti upita:. - U ime ega ti "je odsjeen nos i
ui? A da Ti ja odgovorim:
U Tvoje ime, zatim u ime Tvog
Poslanika ! - pa da mi Ti na kraju kae: - Istinu si rekao! Dalje
pria Sa ' d: - Dova moga druga Abdullaha ibn Daha j e bila bolja
od moje dove.
Na kraju dana lino sam ga vidio, a on ubijen i izmasakriran,
tako da su mu nos i ui visili na drvetu privezani nekim koncem.
Tako je Allah primio i udovoljio dovi Abdullaha ibn Daha, te ga
poastio ehadetom kao to je poastio najodabranijeg od svih
ehida, njegovog daidu Hamzu ibn Abdulmuttaliba Poslanik :i
ih je obojicu ukopao u isti kabur dok su njegove iste suze natapale
pijesak koj i je odisao mirisom ehadeta ...
-

00

62

l Ebu Ubejde ibn Derrah

EDU UBEJDE IBN D ERRAB

"Svaki narod i ma svoga povjereni ka , a povjerenik
ovoga U m meta je E bu U bejde." (Alla hov poslanik
Muhammed )

ijae prijazna lica i lijepa izgleda, mrava tij ela, visoka

rasta a uskih ramena. Radostan bi bio onaj ko bi ga
vidio, a svaki susret sa njim bi bio srdaan. Osim toga,
bijae blage naravi, skroman, miran i stidljiv, ali bij ae, ako je to
potrebno i kada bi situacija postala ozbiljna, veoma odluan i
opasan. Tada bi liio otrici sablje koju nikom nije preporuljivo
dirati i s njom se igrati. To je Eminu-1-ummeti, najpouzdanij i od
sljedbenika Muhammeda il, Amir ibn Abdullah ibn Derrah,
ponosni Kurejija, poznat po nadimku Ebu Ubej de .
Abdullah ibn Ummer, jedan o d velikih uenjaka i prenosilaca
Vjerovjesnikovih hadisa, opisao ga je ovako: - Trojica Kurej ija
su poznati kao lijepi i prijazni ljudi, izuzetna morala i
mu'minskog stida. Ako ti govore nee ti lagati, a ako im ti
govori nee te u la ugoniti. To su: Ebu Bekr es-Siddik, Osman
ibn Affan i Ebu Ubejde ibn Derrah. B io j e od prvih koj i su
prihvatili Islam i to odmah sljedei dan nakon to je Ebu Bekr
postao musliman.
.

S njim su bili jo: Abdurrahman ibn Awf, Osman ibn Mez'un i

Erkam ibn Ehi Erkam, kada ih je svu etvoricu Ebu Bekr odveo
Vjerovjesniku ii pred koj im su zvanino potvrdili svoju
pripadnost Islamu, i. tako postali prvi stubovi na koj ima se kasnije
izgradila velika graevina - vjera Islam. Proao je Ebu Ubejde sva
velika iskuenja muslimana u Mekki od njihova poetka do kraja,
podnosio je s njima sve uvrede, boli, napade i progone kakve nisu
podnosili slj edbenici nijedne vjere na Zemlji.
64

Ebu Ubejde ibn Derrah

Stoiki i vrsto je sve to izdrao i u svakom momentu iskreno

dokazivao svoju duboku odanost i pokornost Allahu i Njegovu
Poslaniku. Ali, postupak Ebu Ubejde na dan Bedra, koj im je
najbolje dokazao vrstinu svoga imana, zapanjio j e sve kasnije
generacije, jer ranije niko neto slino nije mogao ni zamisliti.
Toga dana Ebu Ubejde je navalj ivao na neprijatelj ske redove ne
bojei se nikoga, pa su ga se svi murici boj ali, izazvao je i
protivnike i smrt pa su ga svi junaci iz Mekke izbj egavali kao
protivnika. Meutim, jedan od murika poe se sukoblj avati s
nj im i stalno mu se isprjeavati na putu.
.
Ebu Ubejde odustaje i krene na drugu stranu. Kada bi god taj
murik iskrsnuo pred njim, on bi skretao u drugom pravcu i
izbjegavao dvoboj . Murik je sve vie navaljivao, a Ebu Ubejde j e
i dalje izbj egavao borbu. A kada je do sudara dvojice protivnika
moralo doi, Ebu Ubejde svom estinom navali na protivnika i
jednim udarcem sablje ga sasijee, tako da se ovaj mrtav srui
pred njim na zemlju.
Ne pokuavaj , potovani itaoe, pogoditi . ko bijae ovaj
ubijeni nevj ernik, jer ve je reeno da je estina i ar borbe i
odlunost kojom je tu borbu Ebu Ubejde vodio zaprepastila
mnoge i to je malo ko mogao zamisliti. I ti e se, itaoe,
zauditi kada sazna da je ubijeni bio Abdullah ibn Derrah, otac
Ebu Ubejde. Ebu Ubejde nije ubio svog oca, on je ubio irk i
nevjerstvo u njegovoj linosti ! Allah je u vezi s ovim obj avio u
Kur'anu sljedei ajet:
Ne treba da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u
ljubavi sa onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu
suprotstavljaju, makar im oni bili oevi njihovi. Njima je On
u srca nj.ihova vjerovanje usadio i svjetlom Svojim ih
osnaio, i On e ih uvesti u dennetske bae kroz koje e
rijeke tei, da u njima vjeno ostanu. A llah je njima
zadovoljan, a i oni e biti zadovoljni Njime. Oni su na
Allahovoj strani, a oni na Allahovoj strani e sigurno
uspjeti. (El-Mudadele, 22.)
Nije ovo bilo udno kada je Ehu Ubejde u pitanju, j er j e on u
snazi vjerovanja i odanosti Allahu i Njegovoj vjeri, kao i pomoi i
povjerenju prema muslimanima, dostigao veliki stepen kod
Allaha koji su mnogi mogli samo poeljeti.
Jednog
dana
Vjerovjesniku
je
stigla jedna
kranska
delegacija, pa mu rekoe:
O Ehu Kasime ! Poalj i s nama nekog
od svojih ljudi za kojeg misli da je najbolji, a koj i bi nam sudio u
-

65

l Ebu Ubeide ibn Derrah

stvarima u koj ima se mi ne mognemo sloiti, jer vi muslimani kod
nas vaite kao pravi i poteni lj udi. Muhammed im ree : Doite mi
sutra, pa u s vama poslati SNANOG I
POUZDANOG ! - Priao j e Omer ibn Hattab: - Sutradan sam
meu prvima doao na podne-namaz, i nikada nisam vie elio da
me Vjerovjesnik odredi za neto kao za taj zadatak, nadaj ui se
tako da mi pripadnu osobine koje je Poslanik spomenuo. Kada je
Poslanik s nama klanjao podne, poe gledati desno i l ij evo, dok
sam ja sve vie istezao vrat da me bolje vidi. On je i dalj e kruio
pogledom izmeu nas . sve dok nije ugledao Ebu Ubejdu ibn
Derraha, kojeg zovnu i ree mu: - Idi s ovim ljudima i sudi meu
nj ima po pravdi i istini u onom u emu se oni ne budu slagal i ! Tada rekoh sam sebi: "One osobine ugrabi Ebu Ubej de ! " , zavri
Omer.
Nij e Ebu Ubejde bio samo pouzdani, jer je on s pouzdanjem i
povjerenj em objedinio i snagu vjerovanja, a tu snagu je pokazao
vie puta, kao recimo kada je Vjerovjesnik poslao skupinu svojih
ashaba da uhode jednu karavanu Kurejija, a za nj ihovog vou je
odredio Ebu Ubejdu . Za njihovu opskrbu im j e dao malo
hurmi, j er nije imao nita drugo, pa bi Ebu Ubejde svakom borcu
dnevno davao po jednu hurmu. Svaki borac bi dobivenu hurmu
dugo sisao kao to dijete sie majine grudi, da bi se iza toga
napio vode i to bi mu bilo sve za cijeli taj dan.
A kada je bila B itka na Uhudu i kada poraeni muslimani ue
glas nevjern ika koji vikae: - Gdje je Muhammed? Pokaite nam
gdje je Muhammed? - bij ae Ebu Ubejde jedan od desetak ashaba
koj i su ostali u Vjerovjesnikovoj blizini i koj i su ga titili svoj im
tijelima, doekivajui protivnike strijele i koplja.
Kada je bitka bila okonana vidjee ashabi da je Muhammed
ranjen; j edan zub mu je bio slomljen a v ilica . i elo mu
raskrvavljen i . U obraznu jabuicu su mu se zabile dvije halke od
njegova oklopa . . . Vjerovjesnik!! prie Ebu Bekr elei da mu
te halke iupa s l ica, ali mu Ebu Ubejde ree: - Zaklinjem te da
to prepusti meni ! Ebu Bekr mu to odmah udovolj i .
P laio s e Ebu Ubejde d a e priiniti bol Allahovom Poslaniku
ako mu to bude rukom upao, pa uhvati svom snagom zubima
prvu haiku i iupa je tako da Vjerovjesnik nije ni osjetio bol, ali
je zato Ebu Ubejdi jedan zub potpuno ispao. Zatim Ebu Ubejde
ponovi svoj zahvat, izvadi drugu haiku, ali mu ispade i drugi zub.
Ebu Bekr bi govorio: - B ij ae Ebu Ubej de naj ljepi "hetem" kojeg
sam ikad v idio. - (A hetem je onaj koj i nema prednjih zuba.) .
66

Ebu Ubejde ibn Derrah

Uestvovao je Ebu Ubejde u svim bitkama sa Muhammedom

;i od poetka pa do smrti Allahovog Poslanika. A kada je trebalo
izabrati halifu - Poslanikovog nasljednika, Omer ibn Hattab ree
Ebu Ubejdi: - Prui ruku da ti dam prisegu na vjernost, j er sam
uo da je Vjerovjesnik rekao: "Svaki narod ima svog emina pouzdanog i povjerlj ivog, a ti si Emin ovog Ummeta! " - Ebu
Ubejde mu odgovori: - Nikada ne bih htio da budem ispred
ovjeka kojeg je Allahov Poslanik odreiva<;> da nas predvodi u
namazu i koj i nam je bio imam sve do Poslanikove smrti.
Tako Ebu Bekr bi izabran za prvog halifu, a Ebu . Ubejde mu
savj etnika u
bijae j edan od glavnih oslonaca, pomagaa
njegovoj tekoj zadai.
Nakon smrti Ebu Bekra po njegovoj preporuci za halifu
izabrae Omera Ebu Ubejde je vjerno izvravao sve naredbe i
halife Omera i nikad se nije ogluio o njegovu zapovij est, osim
jedanput. ta misli, potovani itaoe, koji je to sluaj kada Ebu
Ubejde nije ispotovao naredbu vladara pravovj ernih? Desilo se
to u vrijeme dok je Ebu Ubejde predvodio . muslimane u
osvajanj ima u amu - Siriji i Jordanu, i gdj e su iz pobj ede u
pobjedu napredovali dotle da su pod njegovom komandom, uz
Allahovu odredbu, osvoj ili cijeli am sve do Eufrata na , istok i
Male Azij e na sjeveru. Tih dana prostorima ama j e zavladala
kuga kakvu ranije niko iv nije zapamtio i koja je sij ala smrt
svuda gdje bi doprla. Omeru, vladaru pravovjernih, nij e preostalo
nita drugo nego da Ebu Ubejdi poalj e glasnika koj i mu preda
pismo od halife sljedee sadrine:
- Imam j ednu potrebu i samo tvoj dolazak moe da to razrijei,
a drugo nita, pa ako ti ovo pismo doe nou, zaklinj em te da ne
eka dana nego da odmah uzjae konja i krene ovamo, a ako ti
ovo pismo doe danju, zaklinjem te da odmah kree i da ne
eka noi !
A kada Ebu Ubejde proita pismo ree: - Razumio sam potrebu
vladara pravovjernih za mnom. On eli da na ovom svijetu zadri
onog koji mora da ode.
Onda napisa halifi pismo u kojem stajae:
- O vladaru pravovjernih! Dopro mi j e j asno zato me zove.
Ali ti zna da sam ja mjesecima sa ovom svojom vojskom, i
.
nemam nimalo elje da izbjegnem ono to moe svakog od moj ih
boraca da zadesi. Od . njih se ne mogu rastati sve dok Uzvieni
Allah ne izvri meu nama Svoju odredbu, i kada ti ovo moj e
pismo stigne oprosti mi i dozvoli da ostanem ovdje.
67

l Ebu Ubejde ibn Dlerrah

.

Kada halifa Omer proita pismo, zaplaka kao malo dijete, te ga

jedan od drugova, vidjevi ga tako uplakanog, sa zebnjom upita: Je li Ebu Ubejde umro, o vfadaru pravovjemih? - Nije - ree
Omer - ali mu je smrt veoma blizu.
I nij e se prevario halifa Omer el-Faruk, j er malo vremena iza
toga kuga zahvati svoj im kandama i vojskovou Ebu Ubejdu,
koji na samrti oporui svojim borcima:
- Ja vam oporuujem sljedee i ako se toga budete pridravali
stalno ete biti na hajru i selametu : Klanjajte namaz, postite
mjesec ramazan, daj ite zekat i sadaku, obavljajte hadd i umru,
jedni drugima pomaite, naredbe starjeina vjerno izvravajte i
nemojte ih varati niti izdavati. Ne udite za dunjalukom, jer,
zaista, ovj ek kada bi i hiljadu godina ivio, opet mora doi u
ovaj poloaj u kome vidite mene sada, i neka je na vas Allahov
mir i milost.
A mi molimo Allaha da se meu onima na koje je Allah Svoju
milost prosuo nae i Ebu Ubejde ibn Derrah

00

68

l Abdullah ibn Mes 'ud

ABDULLAH .IBN MES 'UD

"Ko vol i uiti Kur'an laga hno, onako ka ko je i
objavUen, neka ga ui kao I bn U m m i Abd." (Allahov
posla n i k M u ha m med )

ijae jo nedorastao djeak, koji je daleko od ljudi lutao

po gudurama mekkanskih brda, uvaj ui ovce jednom
od najuglednij ih mekkanskih bogataa, Ukbetu ibn
Muajtu. Ljudi su ga zvali Ibn Ummi Abd, a stvarno ime mu je
bilo Abdullah, dok mu je ime o<;a bilo Mes'ud. Iako j e djeak uo
za novosti o Vjerovjesniku koji se poj avio u njegovom narodu,
tome nije pridavao naroitu panju, s j edne strane zbog svoje
malodobnosti, a s druge strane zbog udaljenosti od mekkanskog
drutva. Inae, on bi . odlazio sa Ukbetovim ovcama vrlo rano, a
vraao bi se tek kad bi se no sputala.
Jedan dan mekkanski djeak Abdullah ibn Mes'ud primijeti
dvojicu starijih i ozbiljnij ih ljudi kako iz daljine idu u njegovom
pravcu. Oboj ica su izgledala veoma umorno a e ih je tako
morila da .su im bili suha i usta i grlo. Kada stigoe do njega,
poselamie ga i rekoe: - O djeae, daj nam malo mlij eka od ovih
ovaca kako. bi e ugasili i snagu povratili. Djeak odgovori: Neu to uiniti jer ovce nisu moje, nego su mi samo povjerene na
uvanje. Dvojicu pridolica ne naljuti djeakov odgovor, nego se,
naprotiv, na njihovim licima pojavi izraz zadovolj stva. Onda
jedan od njih ree: - Pokai mi jednu ovcu koja se jo nij e janjila
niti je davala mlijeka. Djeak mu pokaza j ednu sitnu ovicu koja
je bila blizu njega, a ovjek joj prie, uhvati je, pa joj poe
dodirivati vime spommJUCl, istovremeno, Allahovo ime.
Djeak je s uenjem gledao u njega pomislivi: - Kada su to
mlade ovce koje nikad nisu bile janjene, davale mlijeko? ! Ali,
vime ovice se polahko irilo i iz njega poe tei mlijeko obilno i
jako.
70

es lUd l

Abdullah ibn M

Drugi ovjek nae na zemlji kamen sa udubljenjem pa ga

napuni mlijekom, te se i on i njegov drug napoj ie, a onda
napoj ie i mene, dok ja i dalje nisam mogao vjerovati u ono to
vidim.
Kada
smo
se napojili
koliko
smo
mogli,
onaj
blagoslovljeni ovjek ree (vimenu ovce): - Smanji se i zaustavi !
Onda se ono vime smanj ivalo sve dok ne posta onako kakvo je i
bilo. Tada ja rekoh blagoslovljenom, mubarek ovjeku: - Naui
me onim rijeima koje si' izgovarao ! - Ti si ve nauen djeak odgovori mi on.
Ovo bi poetak prie Abdullaha ibn Mes'uda i Islma, j er onaj
mubarek ovjek ne bijae niko drugi nego Allahov Poslanik ii a
njegov drug bijae Ehu Bekr es-Siddik Taj dan su izali iz

Mekke u oblinja brda, kako bi koliko bilo predahnuti od

zlostavljanj a Kurejija i tekih iskuenja u koj ima su bili. Kako
god je djeak zavolio asnog Poslanika i njegova druga i postao
im privren, isto tako su Poslanik i njegov drug bili zadivljeni
djeakovim postupkom, njegovim povjerenjem i odlunou, pa
su u njemu predviati veliko dobro i hajr. Malo vremena je prolo
od tada, a Abdullah ibn Mes'ud primi Islam i ponudi se
Vjerovjesniku da ga slui, pa ga Poslanik ii i primi u slubu. Od
tog dana sretni djeak Abdullah ibn Mes'ud uvanj e ovaca
zamijeni sluenj em najodabranijeg od svih stvorenja i ljudi.
Pratio je Abdullah ibn Mes'ud Allahovog Poslanika ii kao to
sjena prati ovjeka. Bio je uz njega i kod kue i na putovanju, i u
kui i van kue. Budio ga je kada je trebao ustati, drao \nu zastor
kada bi se kupao, obuvao mu je papue kada j e htio izai, izuvao
bi mu ih kad je namjeravao ui. Nosio mu je njegov tap i misvak,
.i ulazio pred nj im u njegovu sobu kada bi on odluio . da ue.
Allahov Poslanik ;i mu je dozvolio da kod njega ue kada je god
elio i da bez ikakvog ustruavanja bude upoznat i sa njegovim
tajnama, tako da je prozvan "Vlasnik Vjerovjesnikove taj ne"
("Sahibi sirri Resulillahi"). Na taj nain Abdullah ibn Mes'ud je
odgajan u kui Vjerovjesnika, pa je (postao) upuen u vjerske
propise po njegovoj uputi, okitio se njegovim ahlakom i
ponaanjem i slijedio ga je u svim njegovim osobinama. Za njega
su govorili da je ovjek najblii Allahovom Poslaniku po naravi i
ponaanju. Uio je Abdullah ibn Mes'ud u medresi (koli)
Allahova Poslanika tako da je bio jedan od naj uenij ih ashaba u
Kur'anu, od najbolj ih poznavalaca znaenj a Kur'ana i jedan od od
najveih znalaca u erijatskim propisima. To najbolje dokazuje
. pria o ovjeku koji je doao Omeru ibn Hattabu (koj i j e tada bio
71

l Abdullah ibn Mes "ud

halifa), dok je stajao na Arefatu, pa mu rekao: - O vladaru
pravovjemih, stigao sam iz Kufe, i ostavio sam tamo ovjeka koji
napamet diktira mushaf.
Omer se tako naljuti i zacrveni kao da e prsnuti, pa upita: - Ko
je on, teko tebi? - Abdullah ibn Mes'ud - odgovori ovj ek. Omer
4i> se polahko smiri i njegova srdba se ugasi, pa posta kao to je i
bio, a onda ree: - Teko tebi ! Allaha mi, ne znam da j e iko drugi
od ljudi prei od njega da tako neto ini, i ispriau ti neto u
vezi s tim. Dalje Omer nastavi svoj govor: - Jedne noi je
Vjerovjesnik ji sjedio kod Ebu Bekra, pa su razgovarali o
budunosti muslimana, a s njima sam bio i ja. Onda je
Vjerovjesnik izaao, pa i mi 'izaosmo s njim. U mesdidu
primijetismo ovjeka koji je klanjao, a nismo mogli razaznati ko
je on. Allahov Poslanik :i zastade oslukujui uenje klanjaa, a
onda se okrenu nama pa ree: - Ko bi volio da Kur'an ui
najispravnije, ba or1ako kako je i objavlj en, neka ga ui onako
kako ga ui Ibn Ummi Abd (tj . Abdullah ibn Mes'ud). Onda
Abdullah sjede i poe uiti dovu, a Vjerovj esnik mu ree: - Trai
ta hoe, dobie. Trai samo, bie ti to dato !
Onda Omer nastavi priu pa ree: - Rekoh sam sebi: "Tako mi
Allaha, poraniu Abdullahu ibn Mes'udu, pa u ga obradovati
time to mu je Allahov Poslanik vikao 'Amin ' dok j e on uio
dovu. Ja stvarno uranih i odoh da ga obraduj em, kad tamo naoh
Ebu Bekra koj i me je preduhitrio i ve ga obradovao. Tako mi
Allaha, ni u jednom hajr djelu nisam se takmiio sa Ebu Bekrom,
a da me on nije prestigao! - zavri Omer.
Znanje Abdullaha ibn Mes'uda o Allahovoj Knj izi je dostiglo
ogroman stepen, tako da je on govorio: - Tako mi Allaha, osim
Kojeg nema drugog boga, nijedan ajet iz Allahove Knjige nije
objavljen a d,a ja ne znam gdje je objavlj en i u vezi s im je
objavljen. A kada bih znao da ima iko ko Allahovu Knjigu
poznaje bolj e od mene, a da se do njega moe doi, ja bih mu
otiao !
Abdullah ibn Mes' ud nije nita uveliavao dok je ovo za sebe
govorio, jer jednom je Omer ibn Hattab 4i> u proputovanj u susreo
neku karavanu u noi mranoj u kojoj se nita nij e vidjelo. U toj
karavani je bio i Abdullah ibn Mes'ud. Omer naredi j ednom
ovjeku da ih upita odakle su, a iz karavane se j avi Abdullah i
odgovori: - Iz duboke doline (koristei j edan izraz iz Kur'ana,
a..). Omer upita: - Gdje putujete? Abdullah odgovori : - U svetu
kuu ! Po tim odgovorima Omer zakljui da u karavani ima neki

72

es 'ud l

Abdullah ibn M

alim - uenj ak, pa naredi ovjeku da upita: - ta j e u Kur'anu

najvelianstvenije? . Abdullah odgovori: - Allahu la ilahe illa hu
(Ajetu-1-Kursijj). Omer ree: - Pitaj ta je u Kur'anu najpravednij e
i najpresudnije? Abdullah odgovori:
A llah vam nareuje
pravednost, dobroinstvo i pomaganje rodbine. . . (aj et) Omer
ponovo ree: Upitaj ih: Koj i je u Kur'anu ajet najpravedniji? - Ko
uini koliko trun dobra vidjet e ga, a ko uini koliko trun zla,
vidjet e ga. (ajet) Omer ree: - Pitaj ih ta je u Kur'anu
najstranije? Abdullah odgovori: - To nee biti ni po vaim eljama
ni po eljama sljedbenika Knjige: Onaj ko radi zlo . . (4; 1 23) Omer
ree: - Pitaj ih ta to u Kur'anu daje najvie nade? Abdullah
odgovori:
Reci: "O robovi Moji koji ste se prema sebi ogrijeili,
ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah e . (39:53) Omer ree: Pitaj ih je li meu njima Abdullah ibn Mes'ud? Iz karavane
odgovorie: - Jeste, Allaha nam!
Abdullah ibn Mes'ud nije bio samo ua, alim, pobonjak i
asketa, bio je on kada to najvie zatreba i j ak, odluan, mudahid i
prednjaio bi u borbi. Dovoljno je rei da je on prvi ovj ek poslije
Vjerovjesnika na zemalj skoj kugli koji je naglas prouio neto iz
Kur'ana.
Jednom su se u Mekki sakupili ashabi - drugovi Vjerovj esnikovi,
a tada ih je jo uvijek bilo vrlo malo i bili su u tekom poloaju,
pa jedni rekoe: -Allaha mi, Kurejije jo uvijek nisu ule Kur'an
da im je uen naglas, pa ko bi otiao da im neto proui pa da
uju? - Ja u im omoguiti da ga uj u ! - ree Abdullah ibn
Mes' ud.
Ostali mu rekoe: - Boj imo se za tebe, voljeli bi da to uradi
neko ko ima jaku rodbinsku zaleinu, koj i bi ga titili i uvali ako
bi mu htjeli nanijeti zlo. Abdullah ree: - Pustite me, Allah e me
tititi "i uvati. Sutradan prijepodne Abdullah ode u harem i doe
do mjesta koje se zove Mekamu Ibrahim, stade i poe uiti naglas
Kur'an, dok se u blizini nalazila grupa Kurej ij a koj i su sjedili
oko Ka'be. On zaui: - Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim, Errahman
'al/eme-1-Kur 'an, haleka-1-insan, allemehu-1-bejan . . .
I nastavi uiti dalje, dok se zauene Kurejij e jedva snaoe
pa povikae: - ta ono govori Ibn Ummi Abd?! Teko rtjemu, pa
on govori neto od onoga to govori Muhammed. Onda skoie
pa poee udarati Abdullaha po licu dok je on i dalj e uio, dok
nije prouio koliko je to Allah htio, onda se vrati svoj im
drugovima, dok mu je krv lila niz lice. Drugovi mu rekoe: - To je
ono ega smo se plaili za tebe! On odgovori : - Tako mi Allaha,
.

. .

73

l Abdullah ibn Mes 'ud

Al lahovi
neprijatelji
u mojim oima nita nisu izgledali
bezopasnij i nego to su to sada. Ako hoete i sutra u isto ovo
uiniti . Oni mu rekoe: - Neka, ovo je dosta. Postigao si da uju
ono to im je mrsko.
ivio je Abdullah ibn Mes ' ud sve do vremena vladavine halife
Osmana 4;1..
Kada je obolio smrtnom boleu, doe mu halifa Osman u
posjetu pa ga upita: - ta te mui? - Moji grijesi - odgovori. - A
ta bi elio? -Allahovu milost. - Hoe li da naredim da ti daju sve
ono to si odbio da prima zadnjih godina? - upita halifa. - Nita
mi to ne treba - odgovori. - Ostae tvojim kerima iza tebe. - A
'
boji li se. siromatva za moje keri? - upita Abdullah. Ja sam im
naredio da svaku no ue suru El-Vaki ' ah, a uistinu sam uo
Allahovog Poslanika koji je rekao: - Ko proui svake noi suru
Vaki ' ah, nikad ga nee zadesiti siromatvo i potreba!
'
A kada je no nastupila, Abdullah ibn M es ud preseli meu
najodabranije drutvo, dok je njegov jezik do zadnjeg asa
spominjao ime Allaha i uio Njegove jasne ajete . . .

00

74

l Se/man el-Farisi

SELMAN EL-FARISI
"Selm a t:J je od
M u h a m med )

nas, ehli-bejta."

(Alla hov

posla n i k

va naa pria je pria o onome koj i je iao u potragu za

istinom, koj i je tragao za Allahom. To je pria o
Selmanu el-Farisiji Pa omoguimo Selmanu l ino da
nam prepria tu svoju priu, jer njegovi osjeaj i za nju su dublj i a
njegovo kazivanje tanije i rjeitije.
Kae Selman : - Bio sam djeak iz podruja Isfahan u Perziji, iz
sela koje se zvalo Dejjan. Moj otac je bio starjeina sela,
najbogatij i i najpotovaniji u cijelom selu. Otkako sam roen, ja
sam mu bio najdrai od svih stvorenja, a iz dana u dan njegova
ljubav prema meni se pojaavala, tako da me je, strahujui za
mene, skroz zatvorio u kuu kao to se cure zatvaraju. Trudio sam
se u naem oboavanju yatre koliko sam mogao, pa sam postao
onaj koj i je odgovoran za nju i koji je loi . Ta asna obaveza mi je
povjerena kako se vatra koju smo oboavali ne bi ugasila ni za
jedan tren, ni danju ni nou. Moj otac je imao veliki posjed koj i
nam j e donosio znaajan prihod, i o n bi stalno iao i posjed.
obilazio a prihod sakupljao.
Jednoga dana ga neki posao sprijei, pa nemogavi otii u selo,
pozva me i ree: - O sine, kao to vidi ja ne mogu otii na na
posjed, nego ti idi i umjesto mene obavi tamo posao ! Ja krenuh u
pravcu naeg posjeda, i dok sam putovao naioh na jednu od
kranskih bogomolja, uh iznutra glasove onih koj i su se molili,
. pa to privue moju panju. Ja nisam nita znao o obiaj ima
krana ili nekog od pripadnika drugih vjera, zbog toga to me
otac stalno drao zatvorenog u kui, . daleko od drugih ljudi. Kada
uh njihove glasove uoh unutra da vidim ta to oni rade. Poto
sve dobro razgledah, zadivi me njihov obred pa poeljeh da

76

Se/man el-Farisi l
pnmtm njihovu vjeru. Pomislih: - Ova vjera j e bolj a nego ona u
kojoj smo mi. I tako ja ne odoh od njih sve dok sunce ne zae, a
na posjed svoga oca ne odoh nikako. U meuvremenu upitah
prisutne: - Gdje je porijeklo ove vjere? Oni mi odgovorie: - U
podruju ama - Sirije. Kada pade no ja se vratih kui, gdj e me
doeka otac pitajui ta sam uradio. Ja mu rekoh: - O oe, naiao
sam na ljude koji se mole Bogu u svojoj bogomolji, pa mi se
veoma dopala nj ihova vjera. Kod nj ih sam se zadrao sve do kraja
dana. Otac se tre od mojih rijei, pa ree: - Moj sine, nema u toj
vjeri nikakva dobra, tvoja vjera i vjera tvojih oeva j e puno bolja.
- Nije, boga mi ! - rekoh mu. - Nj ihova vjera j e bolja od nae ! Moj
otac se uplai od moj ih rijei, pa strahujui da se ne odmetnem od
svoje vjere, ponovo me zatvori u kuu .i jo mi stavi okov na
noge. Kada mi se prva prilika ukaza ja poruih onim kranima: Kada vam naie prva karavana koja putuje u am obavijestite me,
pa me ovi obavijestie, a ja svim silama navalih na okove,
oslobodih se, te se kriom priklj uih toj karavani i tako stigosmo
u am. Kada stigosmo, ja upitah: - Ko je ovdje naj bolj i ovjek u
ovoj vjeri? Rekoe mi: - Biskup, uvar dotine bogomolje, te mu
ja odoh i rekoh mu: - elja mi je da uem u kranstvo, pa bih
volio da budem uz tebe, da te sluim, da uim od tebe i da se s
tobom molim Bogu. On mi ree: - Ui. - Te uoh kod njega i
poeh da ga sluim. Nije mi dugo vremena trebalo da otkrij em
kako je on lo ovjek. Svojim podanicima nareivao j e da daju
milostinju i podsticao ih na to obeavajui im nagradu, a kada bi
mu neto dali da on podijeli na Boij em putu, on bi to kriom
uzimao za sebe a siromasima i bijednicima ne bi davao nita.
Tako je nagomilao sedam velikih kesa zlata. Ja sam ga zbog
toga silno zamrzio, ali on ubrzo umrije, pa kada se krani
sakupie da ga ukopaj u ja im rekoh: - Ovaj va drug je bio lo
ovjek! Nareivao vam je milostinju i podsticao vas da je dajete,
a kada bi mu vi ta donijeli, on je to ostavljao za sebe, dok
siromasima ne bi davao nita. Oni me upitae: - Otkud zna to? Ja
im rekoh: - Pokazat u vam gdje je njegova riznica. - Pokai nam!
- povikae mi. Ja im pokazah mjesto gdje j e on ostavljao zlato, pa
kad ga oni izvadie, naoe sedam kesa punih zlata i srebra. Kada
to vidjee, povikae: - Boga mi, neemo ga nikako ni ukopati !
Onda ga mrtva razapee na krst i kamenovae. Malo vremena iza
toga izabrae drugog ovjeka na njegovo mjesto, a ja poeh i
njega slij editi i sluiti. Nikad nisam vidio ovjeka da mu j e ovaj
svijet manje vaan, a da se toliko brine za onaj svijet. Bio je i
danju i nou u pobonosti i obredima. Zavolio sam ga veoma .
77

l Se/man el-Farisi .
jako, te kod njega ostadoh dugo, a kada mu . se prikui smrt, Ja mu
rekoh: - O dobri ovjee, koga mi preporuuje i savj etuje da
kod njega budem poslije tebe? On mi odgovori : - Sine moj , ne
poznam nikoga da je ovakav kao ja osim j ednog o'\lj eka u
Mosulu, to je ovjek koji nita ne mijenja i nita ne dodaj e. vjeri,

.,

Kada moj uitelj umrij e, ja odoh tom ovjeku u Mosul, a kada

mu dooh, ispriah mu sve o sebi i rekoh mu: - Prij e nego e
umrijeti, taj i taj moj uitelj mi je preporuio da doem tebi
rekavi mi da se ti vrsto dri onoga to je ispravno. On mi ree:
- Ostani kod mene. Ja ostadoh kod njega i vidj eh da je i on
najbolj i to moe biti. Ali, ne proe mnogo vremena pa i on
umrije.
Kada mu se prikuila smrt, ja ga upitah: - O dobri ovjee, kao
to vidi dola ti je Boija odredba, a ti o meni zna sve. Pa kome
me preporuuje i koga mi savjetuje da slijedim? - O sine ! ree
mi on. - Boga mi, ne znam ni za jednog ovj eka koji je ovakav
kao to smo mi bili, osim tog i tog ovjeka u Nesibinu, pa idi kod
njega. Kada ovaj ovjek bi ukopan, ja otputovah u Nesibin i
naoh preporuenog ovjeka, pa mu ispriah sve to mi j e rekao
moj zadnji uitelj . On mi ree: - Ostani kod nas. Ja ostadoh kod
njega i uvj erih se da je i on dobar i poten kao i njegova dva
druga. Ali, Boga mi, i njemu ubrzo doe smrt pa mu rekoh: - Ti
dobro zna ta ti se sprema, pa kome me sada ti preporuuje? On
ree: - O sine moj , Boga mi, ja ne znam ni za koga da je ovakav
poput nas osim tog i tog ovjeka u Amurij i, pa idi kod njega. Ja
odoh tom ovj eku i sve ispriah a on ree: - ostani kod nas ! Ja
ostadoh kod tog ovjeka, koji, Boga mi, bjee isti kao i njegovi
drugovi.
Kod njeg stekoh i malo imetka; nekoliko krava i ovaca. Zatim
i tom ovjeku doe Boija odredba koja je dola i njegovim
drugovima, pa kad mu se prikui smrt, ja mu rekoh: - Ti sve o
meni zna veoma dobro, pa kome me preporuuje i ta mi
nareuje da inim? On ree: - Sine moj ! Boga mi ja ne znam da
je na cij eloj zemaljskoj kugli ostao ijedan ovjek privren vjeri
kao to smo to mi bili. Meutim, primaklo se vrij eme ti kojem
treba da se u zemlji Arapa pojavi Boij i Poslanik, koji e
propovijedati istu Ibrahimovu vjeru. On e iz svog kraja preseliti
u kraj pun palmi meu kamenitim brdima. On e imati znakove
koji se ne mogu sakriti; jee hediju - ono to mu se pokloni, a
nee j esti sadaku - milostinju, izmeu njegovih plea e biti biljeg
- peat poslanstva. Pa ako ikako moe da ode u te kraj eve, ti idi.
78

Se/man el-Farisi l
Onda i taj ovjek umrije, a ja u Amurij i ostadoh sve dok tuda
ne naie grupa trgovaca iz Arabije iz plemena Kelb. Ja im rekoh:
- Ako me povedete sa sobom u Arabiju, dau vam ove svoje
krave i ovce. Oni prihvatie, pa im ja dadoh sve to sam imao.
Povedoe me sa sobom, a kada doosmo u Vadi-l-kura - dolinu
izmeu ama i Medine, iznevjerie me i predadoe kao roba
nekom Jevrejinu.
Tako ostadoh tu da ga sluim, a kada ga jedanput posj eti
njegov amidi iz plemena Benu Kurejza, otkupi . me i povede sa
sobom. Odvede me u Jesrib, pa ja vidj eh palme koje je spomenuo
moj uitelj u Amuriji. Prepoznadoh Meinu tano onako kako mi
je on opisao, pa tako ostadoh u njoj .
U to vrij eme Vjerovjesnik je pozivao narod u Mekki, ali ja o
tome nisam nita uo jer sam bio prezauzet poslovima koje sa
sobom nosi ropstvo. Ne proe mnogo vremena, a Vjerovjesnik
preseli u Jesrib, a taj dan, tako mi Allaha, ja bijah na vrh palme,
gdje sam obavljao posao za svog gospodara koji je u tom asu
sjedio ispod palme. Odjednom se pojavi njegov amidi koj i mu
ree: - Neka Bog pobije pripadnike plemena Ews i Hazred, eno
ih, Boga mi, svi se sakupili u Kuba'u oko ovjeka koji j e doao iz
Mekke i tvrdi da je Allahov Poslanik. I samo to uh njegove
rijei, mene obuze vrtoglavica i vruina, pa se uplaih da ne
padnem na svog gospodara. Brzo se spustih sa palme govorei
ovjeku: - ta si to rekao?! - ponovi mi tu vije$t.
Moj gospodar se razljuti, pa me silno oamari govorei mi : ta ima ti sa tim ovjekom? Vrati se svom poslu! Kasnije kada
nastupi no ja uzeh hurmi koje sam brao, i zaputih se tamo gdje je
odsjeo Vjerovjesnik. Dooh kod njega i rekoh: - uo sam da si ti
dobar ovj ek, a s tobom su tvoj i drugovi, stranci i potrebni. Evo
ovo sam odvoj io za sadaku, pa mislim da ste vi prei da vam to
dam nego iko ctrugi. - Onda mu pruih hurme. On ree svojim
drugovima: - Jedite ! - a sam nita ne uze niti poj ede. Rekoh u
sebi: - Ovo je prvi znak! Onda se vratih pa ponovo sakupih hurrni,
a kada se Vjerovjesnik iz Kuba'a premjesti u Meinu otioh mu i
rekoh: - Vidio sam da ti ne jede sadaku, pa sam ti ovo donio kao
hediju da te poastim. On uze i pojede neto hurmi, a naredi
svoj im drugovima te jedoe i oni. Ja opet rekoh sam sebi: - Ovo je
drugi znak!
Kasnije sam doao Vjerovjesniku, kada je on bio u Beki'i-1Garkadu, mezarlucima gdje j e ukopavao nekog od svojih
drugova. Vidio sam kako sjedi, a na njemu bijahu dva ogrtaa. Ja
79

l Se/man el-Farisi
ga poselamih, pa poeh kruiti oko njega ne bih li vidio peat na
njegovim leima kojeg je spomenuo onaj ovjek u Amurij i .
Kada Vjerovjesnik vidje kako gledam u njegova lea, shvati
ta ja hou, skinu svoj ogrta sa lea, pa ja pogledah. i vidjeh
peat. Saznadoh da je on uistinu Allahov poslanik, pa poeh da ga
ljubim plaui. On me upita: - ta je s tobom i ko si . ti ? Ja mu
onda ispriah svu svoju priu od poetka do kraja to ga veoma
zadivi (i zaudi). Zaelje da i njegovi drugovi to uju od mene, te
ja ispriah i nj ima. Oni se redom zaudie mome sluaju, i silno
se obradovae zbog njegovog zavretka.
I neka je spas i mir na Selmana el-Farisiju onoga dana kada je
krenuo u potragu za istinom (na svakom mjestu) po svim
krajevima.
I neka je selam na Selmana onoga dana kad je spoznao istinu,
povjerovao u nju najvrim imanom i neka je selam na Selmana
onoga dana kada je umro i kada e ponovo biti proivljen.

80

I Ikrime ibn Ebi Dehl

IKRIME IBN EDI DEHL

"l krime e vam doi kao mu'min i m uhadir. Nemojte
runo govoriti o njegovom ocu, jer vrij eanje m rtvog
teti ivom a do m rtvog uope ne dolazi." (Allahov
posla n i k Muham med )

io je pri kraju tree decenije ivota kada je Vjerovjesnik

poeo j avno pozivati istini i pravome putu. Bio je od
naj asnij ih Kurejija po ugledu, (jedan) od najbogatijih i
najviih po porijeklu. Bilo je veoma logino da i on primi Islam
kao to su to uinili slini njemu; kao Sa'd ibn Ebi Vekkas,
Mus'ab ibn Umejr i drugi sinovi (iz) bogatakih i uglednih
porodica iz Mekke, ali, da nije bilo njegovog oca; pa ta mislite
ko je bio njegov otac? To bijae najvei silnik Mekke, prvi
muriki voa, onaj ij im je estokim muenjima Allah iskuavao
iman vjernika pa su ostajali vrsti. Onaj koji je svojim
lukavstvima ispitivao iskrenost onih koj i su bili ubijeeni u svom
vjerovanju, pa su oni tu iskrenost i dokazivali. Dovolj no je kad se
kae da je to bio Ebu Dehl.
To je b ia njegov otac, a to se njega tie on je lkrime ibn Ebi
Dehl el-Mahzumi, jedan od brojnih kurejijskih uglednika, i
jedan od prvih konjanika i ratnika. Pod utjecajem oca Ikrime Ibn
Ebi Dehl osjeti obavezu da se neprijatelj ski ponaa prema
Muhammedu . Zato je i . gaj io estoko neprijatelj stvo prema
njemu, a njegove drugove (ashabe) j e zlostavljao na najgore
naine. Islam i muslimane je izlagao velikim mukama i patnjama
to je radovalo njegova oca. Kada je njegov otac poveo muriku
vojsku na Bedr, zaklinj ui se svoj im idolima Latom i Uzaom da
se u Mekku nee vratiti sve dok ne porazi Muhammeda, odsjeo je
na Bedru tri dana. Tu je klao deve, pio opojna pia a pjevaice su
ga zabavljale uz veselu muziku. Dok je Ebu Dehl predvodio ovu
82

Ikrime ibn Ebi Deht l

bitku, nJ egov sin Ikrime mu je bio glavni oslonac, podrka i
njegova desna ruka. Ali idoli Lat i Uza se nisu odazvali molbi
Ebu Dehla, jer oni ne mogu uti. Nisu ga pomogli u njegovoj
borbi jer su i sami nemoni. Tako on poginu na Bedru. I dok ga je
njegov sin Ikrime gledao vlastitim oima, koplja muslimanskih
boraca su pila njegovu krv. Vlastitim uima uo je poslj ednj i urlik
koji je 1z1sao iz njegovih usta. Ikrime se vrati u Meleku
ostavljaj ui tijelo kurej ijskog uglednika na Bedru. Poraz ga je
omeo pa nije uspio izvui tijelo da ga pokopa u Mekki i bjekstva
ga je prisililo da ga ostavi muslimanima. Oni su ga bacili, skupa
sa desetinama drugih ubijenih murika, u naputeni bunar koj i su
zatrpali pijeskom. Do tog dana Ikrime ibn Ebi Dehl se drukije
ponaao (u odnosu) prema Islamu. Do sada je prema njemu bio
neprijateljski raspoloen zbog krvne veze sa ocem, a sada se borio
protiv Islama iz osvete zbog ubijenog oca. Ikrime je (sada) skupa
sa jo nekima iji su oevi poginuli na Bedru, raspaljivao vatru
neprijateljstva u grudima murika protiv Muhammeda, i stalno
podsticao na osvetu one Kurej ije koji su iz svoj ih porodica imali
rtve na Bedru. Tako doe Uhud.
Ikrime ibn Ebi Dehl krenu na Uhud, a sa sobom povede svoju
enu Ummu Hakim, da skupa sa drugim enama, koje su izgubile
nekog od svojih na Bedru, stane iza redova boraca. One su udarale
u defove podstiui Kurejije na borbu, a one koji bi eventualno u
strahu ili panici htjeli da pobjegnu, vraale bi i davale im novi
moral. Na elo desnog krila svoje konjice Kurejije postavie
Halida ibn Welida, a na lijevom krilu !krimu ibn Ebi Dehla. Dva
murika konj anika pokazae veliko junatvo toga dana, to u
ishodu bitke prevagnu u korist Kurejija, a protiv Muhammeda i
njegovih drugova. Muricima to donese veliku pobjedu tako da je
njihov voa Ebu Sufjan govorio: - Ovaj dan je za dan Bedra!
Kada je bila Bitka na Hendeku, murici su danima drali
Meinu u obruu, to dovede do toga da Ikrime ibn Ebi Dehl
izgubi strplj enje zbog nemoi svoje voj ske. On potrai naj ui dio
hendeka Uarka) i silom natjera konja u njega tako da ga nekako
pree. Za njim se u tu opasnu pustolovinu zaputi jo nekoliko
murika, ali sve to dovede samo do rtve murika Amr ibn Abdu
Wudda. to se I krime tie spasi ga jedino bijeg. A na Dan
osvojenja Meleke Kurejije vidjee da ne mogu stati na put
Muhammedu i njegovim ashabima, pa odluie da mu oslobode
put do Meleke i da mu se ne suprotstavlj aju. Da bi ovo odluili,
pomoglo im je i saznanje da je Vjerovjesnik naredio svoj im
83

1 ./krime ibn -Ebi Dehl

vojskovoama da nikog ne ubijaju od stanovnika Mekke osim
onih koji im se suprotstave. Ali, Ikrime ibn Ebi Dehl 1 J OS
nekoliko istomiljenika se ne sloie sa ostalim Kurejijama, nego
se suprotstavie velikoj voj sci, i u tom kratkotraj nom okraju
Halid ibn Welid ih porazi i neki od Kurejija tu izginue, a neki se
spasie u bij eg. Meu ovima koj i pobjegoe bij ae Ikrime ibn
Ebi Dehl.
Tek tada se Ikrime pokaj a, naavi se u nedoumici, j er u Mekki
vie nije mogao ostati. Otkako su stigli muslimani, Vjerovjesnik
ii je pomilovao preostale Kurejije, ali je ipak izuzeo nekoliko
pojedinaca koje je imenovao i naredio da se ubij u pa makar ih
nali pod zastorima Ka'be. Meu tim izuzetim bio j e i Ikrime ibn
Ebi Dehl. Zbog toga se on kriom izvue iz Mekke pa se zaputi u
pravcu Jemena, s obzirom da nigdje drugo nije mogao nai
utoite. Tada Ummu Hakim, ena Ikrime ibn Ebi Dehla, Hinda
kerka Utbe i sa njima jo deset ena, odoe Allahovom
Poslaniku ii da mu iskau vjernost. Kada uoe kod njega,
zatekoe s nj im dvije od njegovih ena, te Fatimu, njegovu
kerku, i j o neko liko ena iz porodice Abdulmuttaliba. Hinda,
koja je bila sa mahramom preko lica (hidabom) ree: - O
Allahov Poslanie ! Neka je hvala Allahu koj i je dao da Njegova
vjera nadvisi druge. Molim te da mi se smiluje i oprosti, jer ja
sam ena mu'minka, iskrena imana. Ona onda otkri svoje lice i
ree: - Ja sam Hinda Bintu Utbe, o Vjerovjesnie. A llahov
Poslanik joj ree: - Dobro dola ! Ona ree: - Tako mi Allaha, o
Vjerovjesnie, na itavom dunjaluku nije bilo kue za koju bih ja
vie eljela da propadne od tvoje kue. Sada nema nijedna kua
na cijelom svij etu da ja vie elim da se uzdigne od tvoje kue. I
vie od toga - dodade Allahov Poslanik ;i. Onda ustade Ummu
Hakim, ena Ikrime ibn Ebi Dehla, javno primi Islam, pa ree: O Allahov Poslanie! Ikrime je pobjegao od tebe u Jemen
strahuj ui da ga ne ubije, pa pomiluj ga, Allah te pomilovao?
Alejhisselam ree: - On je siguran ! Ona odmah krenu u potragu za
nj im, a s njom je iao samo njen sluga B izantinac. Kada su dobro
odmakli u putu sluga pokua da s njom poini grijeh, a ona ga je
sve nekako odvraala i to odgaala sve dok ne dooe u jedno
Arapima naseljeno mjesto.
Tada im se ona povjeri i zatrai od njih pomo, nato oni
njenog slugu svezae i zadrae kod sebe, Iza toga ona nastavi put
i nae !krimu na obali mora, u kraju zvanom .Tihama. Zatee ga a
on se nagaa sa nekim mornarom da ga preveze. :Mornar mu ree:
84

Ikrime ibn Ebi Dehl l

- Oisti svoj niJJet (namjeru), pa da te vozim. Ikrime ga upita: - A
kako to da oistim nijjet? On mu ree: - Reci: "Ehedu en la ilahe
il/allah, we enne Muhammeden Resu/ul/ah. (Svj edoim da nema
drugog boga osim A l laha, i da je Muhammed Allahov poslanik).
Ikrime mu ree: - Pa i ne bjeim ni od ega drugog nego ba od
toga. I dok su oni tako raspravljali, pojavi se Ummu Hakim pa
ree !krimi : - O muu moj , dolazim ti od najbolj eg ovj eka,
najdobrodunijeg
i
najvelianstvenij eg.
Dolazim
ti
od
Muhammeda ibn Abdullaha. Traila sam od njega da te pomiluje,
to je on i uinio. Pa ne upropatavaj se dalje. On je upita: - Ti si s
njim razgovarala? Ona odgovori : - Da, ja sam s nj im razgovarala,
i on te je pomilovao. Tako ga je ona smirivala i ubjeivala te se
on ipak vrati s njom. Ona mu onda ispria nemio sluaj sa
nj ihovim slugom Bizantincem, pa kada naioe kroz ono naselje,
Ikrime ga ubi, prije nego to je preao na Islam. U putovanju,
kada su jedanput konaili, lkrime htjede da noi skupa s enom,
to ona strogo odbi govorei : - Ja sam muslimanka, a ti si murik!
On se silno zaudi pa ree: - To to te sprjeava da mi se
odazove (nije mala stvar) moe da bude samo neto veoma
znaajno! Kada se Ikrime prikui Mekki, Allahov Poslanik ree
svojim ashabima: - Uskoro e vam doi lkrime ibn Ebi Dehl, kao
vjernik i muhadir, pa nemojte grditi i psovati njegova oca, jer
psovanje umrlog uznemirava ivog, a do umrlog ne moe ni
dospjeti. Malo iza toga stie lkrime i njegova ena, pa se uputie
pravo Allahovom Poslaniku i'i. Kada ga Vjerovj esnik ugleda, od
radosti skoi pred njega ne ogrnuvi se svojim ogrtaem.
A kada Vjerovjesnik sjede, lkrime stade pred njega i ree: - O
Muhammede, Ummu Hakim mi je rekla da si me p omilovao?
Allahov Poslanik ii mu ree: - Istinu je kazala, ti si siguran !
lkrime upita: - U ta ti poziva, Muhammede? Resulullah mu
odgovori: - Pozivam te da posvjedoi da nema drugog boga osim
Allaha, i da sam ja Njegov rob i Poslanik, zatim da obavlja
namaz i daje zekat. Pa mu nabroja sve sastavne dijelove vjere
Islama.
Ikrime ree: - Tako mi Allaha, ne poziva niem drugom . osim
istini, a ne nareuje nita drugo osim hajra - dobra. Onda nastavi:
- I prij e nego si poeo da poziva u ovo to si spomenuo, ti si
meu nama bio naj iskrenij i i naj bolj i ! Onda prui ruku i ree: Zaista svjedoim da nema drugog boga osim Allaha, i svj edoim
da si ti Njgov rob i Poslanik! Zatim upita: - O Allahov Poslanie,
podui me najboljem to bih mogao kazati? Poslanik . mu ree:
-

85

1 /krime ibn Ebi Dehl

Kai : Ehedu en la ilahe illellah. Ikrime opet upita: - A zatim, .ta
da kaem? - Reci - odgovori mu Vjerovj esnik, Allah mi je
svjedok, a svjedoci su mi i svi prisutni da sam ja musliman,
muhadir i mudahid. Ikrime sve to izgovori, a Vjerovjesnik mu
tada ree: - Danas od mene nee nita zatraiti, a to sam inae
ikom dao, a da ti to neu dati. Onda Ikrime ree: -Traim od tebe
da zamoli Allaha da mi oprosti sva moja neprij ateljstva prema
tebi, sva moja stanovita prema tebi i sve to sam ti rekao, bilo u
lice, bilo u tvom odsustvu? Allahov Poslanik ree: - Moj
Allahu, oprosti mu svako neprijateljstvo koj e je vodio protiv
mene, svaki put koj i je proao sa ciljem da ugasi Tvoj e svjetlo.
Oprosti mu to je meni govorio u lice, ili dok sam bio odsutan od
njega!
Lice Ikrime se razvedri od radosti pa ree: - O Vjerovjesnie,
za sve to sam potroio na putu odvraanja od Allahova puta, sada
u dvostruko vie potroiti na Allahovom putu, a za svaku borbu
to sam vodio odvraajui od Allahova dina, sada u se dvostruko
vie boriti. Od tog dana povorci misionara i pozivaa u novu vjeru
prikljui se hrabri konj anik sa ratnih poprita. Istovremeno je bio
pobonj ak, koj i bi obno klanjao, te ua Allahove Knj ige u
damijama. Stavljao bi Mushaf na lice i govorio: - Knj iga moga
Gospodara. Govor moga Gospodara, a pri tome bi plakao od
strahopotovanja prema Allahu . Ikrime je izvrio obeanje koje
je dao Vjerovjesniku, jer muslimani nisu vodili ni jednu bitku,
nakon to je on primio Islam, a da i on nij e uestvovao s njima.
Nisu ili ni u jedan pohod, a da on nije bio u njihovoj izvidnici.
U velikoj Bici na Jermuku Ikrime navali na neprijatelj a kao to
edan ovjek navali na hladnu vodu u vrelom danu. Kada je u
jednom trenutku situacija postala teka za muslimane, Ikrime sjaha
s konja, slomi korice svoje sablje i sjuri se u redove Bizantinaca.
Halid ibn Welid pouri do njega, pa mu ree: - Ne radi to Ikrime,
jer ako pogine, to e teko pasti ostalim muslimanima! On mu
odgovori: - Pusti me Halide, ti si ranije primio Islam pa si se vie
borio na strani Vjerovjesnika. to se tie mene i mog oca mi smo
bili najgori ljudi protiv Allahova Poslanika, pa me zato pusti da se
otkupim za ono to sam ranije inio ! Ikrime zatim dodade: - Borio
sam se protiv Vjerovjesnika t na dosta mjesta, a sada da bjeim od
Bizantinaca! Tako neto se nikad nee desiti! Onda povika ostalim
muslimanima: - Ko e sa mnom u smrt? Priklj ui mu se njegov
amida Haris ibn Hiam i Dirar ibn Ezwer sa jo etiri stotine
muslimana, pa se poee estoko boriti titei komandno mj esto
.
Halida .JJi, te ga asno i odbranie.
86

_
_
_
_
_

l_k_rime ibn Ebi Dehl l

_
_
_
_

Kada se, nakon velike pobjede muslimana, okonala Bitka na

Jermuku, na popritu su leala tri teko ranjena mudahida. Bili
'
su to: Haris ibn H iam, Ajja ibn Ehi Rebi a i Ikrime ibn Ehi
Dehl. Haris zatrai vode da se napije, pa kada mu je donesoe,
u njega pogleda lkrime, te se Haris ne napi nego ree: - Dajte
prvo njemu ! Kada dooe do njega, naoe ga mrtvoga. Zatim se
vratie nj egovoj dvoj ici drugova, pa ih naoe a i oni preselili na
onaj svijet, neka je Allah zadovolj an sa svima nj ima, i neka ih
napoj i sa Kewser izvora tako da vie nikada ne oedne, i neka ih
nastani u zelene bae Firdewsa gdje e vjeno uivati !

00

87

l Zejdu-1-Hajr

_ZEJDU-L-HAJR
"Ti ima dva svojstva koja vole i Alla h i Njegov
Poslanik: strpUivost i blagost." (Allahov poslanik
M u h a m med )

j udi ostaju isti; oni koj i su bili ugledni u dahilijjetu

(predislamskom periodu neznanja) ugledni su i u Islamu.
Pogledajmo dvije slike jednog vrij ednog ashaba: prvu je
dahilijjetska ruka, a drugu su ukrasile j agodice prsta

crtala
Islama.
Taj drug Vjerovjesnikov je Zejdu-1-Hajl, kako su ga zvali ljudi
u dahilijjetu, odnosno Zejdu-1-Hajr kako ga je nazvao Allahov
Poslanik, nakon to je on uao u vjeru Islam. Prvu sliku o ovome
ashabu bilj ee knj ievna djela gdje stoji:
Prenosi ejbani od jednog ejha iz plemena Benu Amir:
"Zadesila nas je suna i nerodna godina u kojoj propade i stoka i
rastinje. Jedan .o vjek iz naeg plemena ode sa svoj om porodicom
u Hiru, mjesto izmeu Kufe i Nedefa, i tu ih ostavi govorei im:
- ekaj te me ovdje dok se ne vratim! Onda se zakune da se nee
vratiti dok im ne obezbijedi neki imetak, a u tome ga samo smrt
moe sprijeiti. Opremivi se za put on krenu. Putovao je cijeli
dan, a kada nastupi no, stie pred nki ator. U b lizini atora se
nalazilo svezano tele. On pomisli: - Ovo je prvi plij en. Onda prie
teletu i poe da ga odvezuje, a kada htj ede da ga povede, zau
glas koji ga upozori: - Ostavi to i trai sebi drugu nafaku ! - nato
ga on ostavi i produi put.
Putovao je sedam dana dok ne doe do ograenog prostora za
deve. U b lizini je stajao veliki ator sa kubbetom od koe to je
ukazivalo na bogatstvo i rasko. ovjek ree sam sebi : - U ovom
prostoru mora biti deva, a u ovom atoru sigurno ima stanovnika.
On zaviri u ator, a sunce bij ae skoro zalo, i u sredini atora
primijeti jednog oronulog starca. ovjek prie i sjede iza starca

88

Zejdu-1-Hajr

tako da ga ovaj uope ne primijeti. Malo vremena proe, a sunce

zae i pojavi se konj anik od kojeg nikad nije vidio krupnijeg i
snazmJeg j ahaa. Jahao je isto tako ogromnog konja, a pored
njega, sa desne i lijeve strane, su ila dva roba. Gonili su krdo od
stotinjak deva koje je predvodio krupni muj ak. Kada mujak
kleknu, kleknue i sve ostale deve oko njega. Onaj jaha ree
jednom od robova: - Pomuzi ovu! - I pokaza mu j ednu ugojenu
devu, pa napoj starca. Rob pomuze devu tako da napuni jedan sud
koji stavi ispred starca i odmae se od njega. Starac popi jedan ili
dva gutljaj a, pa ostavi sud. Onaj ovjek dalje kae: - Polahko
puui ja se primakoh, uzeh onaj sud i ispih sve to je bilo u njemu.
Kada se rob vrati uze sud i povika: - O gospodaru, sve je popio!
Jaha se obradova pa ree: - Pomuzi ovu - pokazuj ui drugu devu i stavi sud ispred starca. Rob uradi to mu je nareeno, a starac opet
popi jedan gutljaj i ostavi sud. Ja uzeh sud i ispih polovinu, ne
elei da onaj jaha ta posumnja ako ga ispijem cij elog. Onda
jaha naredi drugom robu da zakolje jednu ovcu, a kada ovaj to
uini, jaha ispee mesa starcu i nahrani ga svojom rukom. Kada se
starac zasiti, poee jesti jaha i njegovi robovi. Ubrzo iza toga svi
polijegae i zaspae dubokim snom uz glasno hrkanje. Tada se
zaputih do onog mujaka deva, razvezah njegove veze i uzjahah ga.
On krenu a za njim krenue i sve deve. Iao sam cij elu no, a kada
se malo razdani pogledah na sve strane i ne primijetih da me iko
slijedi. Ja nastavih putovanje dok dobro odmae dan. Tada se
okrenuh i opazih u dalj ini neto poput orla ili neke druge velike
ptice.
To se primicalo sve blie i blie tako da ubrzo razaznah onoga
jahaa na svome konju. Kada se jo vie primae, j asno vidj eh da
je to onaj ovjek koj i trai svoje deve. Tada svezah muj aka,
izvadih strij elu iz tobolca i stavih je u luk, a iza sebe postavih
deve. Jaha zastade daleko od mene i povika: - Pusti moj e deve ! Neu! - rekoh j a. Iza sebe sam ostavio gladnu porodicu u Hiri i
zakleo sam se da im se neu vratiti osim sa nekim imetkom, ili u
umrijeti ! - Pusti deve, oca nemao, ili si mrtav ! - viknu jaha. Neu da ih pustim ! - Jadan ne bio, pa ti si u zabludi! Pogledaj
uzdu mujaka! Na uzdi bijahu tri vora, pa me on upita u koj i
el im da pogodi strijelom. Ja pokazah srednj i vor, a on ga
pogodi i protjera kroz njega strijelu kao da je rukom stavio. Onda
to ponovi i drugi i trei put. Vidjevi to, ja vratih svoju strijelu u
tobolac i stadoh u znak predaje. On mi prie, uze moju sablju
luk pa mi ree: - Uzj ai iza mene! Ja uzjahah, a on me upita: Kako misli da u postupiti s tobom! - Zlo mi se pie ! 89

l Zejdu-1-Hajr
odgovorih. - A zato? - Zbog svega to sam ti uinio i to sam te
namuio, a Allah ti je dao da me sustigne. - Zar misli da u ti
uiniti zlo, a sino si s moj im ocem Muhelhilom dijelio njegovu
hranu i pie i tako si mu drutvo pravio ! ? Kada uh ime Muhelhil,
zapitah ga: - Jesi li ti Zejdu-1-Hajl? - Da - odgovori on. - Budi
najbolj i zarobljiva - rekoh mu. - Nita se ne boj ! - ree.
A kada me dovede do svog boravita kaza mi: - Boga mi, da su
ovo moje deve, ja bih ti ih sve dao, meutim one pripadaju jednoj
od moj ih sestara. Ali ostani kod nas nekoliko dana, jer uskoro u
ja izvriti jedan napad u kojem e sigurno biti plijena! Ostadoh tu
tri dana, a onda on (izvri prepad) napade na pleme Benu Numejr
i zaplijeni b lizu stotinu deva, koje sve do jedne dade meni. Sem
toga sa mnom posla svoje ljude koji su me titili dok ne stigoh u
Hiru.
To bijae jedna slika iz ivota Zejdu-1-Haj la iz dahilijjeta. to
se tie sli ke iz ivota u Islamu nju biljee djela o ivotu Allahova
Poslanika gdj e se kae:
Kada vijesti o Vjerovjesniku doprijee do Zejdu-1-Hajla, i
kada bi upoznat o nekim detalj ima vjere u koj u Vjerovjesnik
poziva, on opremi svoga konja, pozva ugledne velikae iz svoga
plemena u zijaret Jesribu, i u susret Allahovom Poslaniku ;t. S
nj im se zaputi velika skupina iz plemena Tajji ' s, meu kojima
bijae Zurru ibn Sedus, Malik ibn Dubejr, Amir ibn Duwejn i
mnogi drugi . Kada stigoe u Meinu, uputie se prema asnom
Vjerovjesnikovom mesdidu, a svoje jahalice ostavie pred
vratima. Ba u tom trenutku u mesdidu je Vjerovjesnik
okupljenim muslimanima govorio sa minbere.
Nj ih zadivi njegov govor, a jo vie ih zaudi vezanost
muslimana za njega, njihovo palj ivo i nij emo sluanje, i dojam
koj i je na njih ostavljao govor Vjerovjesnika . Kada ih Allahov
Poslanik opazi ree obraajui se muslimanima: - Zaista sam
vam ja bolj i od kipa Uzzaa i od sveg drugog to oboavate ! Bolji
sam vam ja nego crna deva kojoj se klanjate mimo Allaha.
Vjerovjesnikov govor ostavi razliit utisak na Zej du-1-Haj la i
ostale koj i bijahu sa nj im. Neki se odazvae istini i pohrlie k
njoj , a neki se uzoholie i okrenue lea istini . "Jedna skupina e
u Dennet, a jedna u Dehennem." to se tie Zurru ibn Sedusa
on samo to vidje Allahovog Poslanika u svom divnom
ambij entu, okruen srcima vjernika, izloen pogledima oiju
punih lj ubavi i enje, zavidnost preradi u njegovu srcu, a neki
strah ga obuze. On ree ostalima: - Smatram da e ovaj ovjek
90

Zejdu-1-Hajr

uskoro zavladati vratovima svih Arapa, a bogami, j a nikad neu

dozvoliti da vlada mojim vratom ! Onda ode u am-Siriju, gdj e
obrija svoj u glavu i posta kranin. A Zejd i ostali njegovi
drugovi postupie drukije. Samo to Allahov Poslanik *i zavri
svoj govor, on ustade pred svim muslimanima, a bijae veoma
l ijep ovjek, skladan i visok, tako da kad bi j ahao konj a, noge bi
mu zapinjale o zemlju kao da jae magarca.
Dakle, on ustade, ispravi se svom svojom visinom i viknu
jasnim i zvonkim glasom: - O Muhammede ! Svj edoim da nema
drugog boga osim Allaha i svjedoim da si ti Allahov Poslanik!
Allahov Poslanik mu prie i upita ga: - Ko si ti? On odgovori: - Ja
sam Zejdu-1-Haj l sin Muhelhila. Allahov Poslanik mu ree: - Ti
si Zejdu-1-Hajr, a ne Zejdu-1-Haj l (hajr je dobro, a haj i su konj i).
Hvala Allahu koji te j e doveo iz tvoj ih brda i dolina i koj i je tvoje
srce okrenuo I slamu.
Od tada on bi poznat po imenu Zejdu-1-Hajr. Onda Allahov
Poslanik odvede Zejda u svoju kuu, a s njim bijae Omer ibn
Hattab i skupina drugih ashaba. Kada stigoe u kuu, Allahov
Poslanik doda Zejdu jastuk (ilte) da se nasloni . Njemu bi
neugodno da se naslanja u drutvu Vjerovjesnika pa odbi jastuk.
Vjerovjesnik mu je tri puta davao jastuk, a on ga je svaki put
odbijao. Kada su se svi smjestili Vjerovjesnik ree Zejdu: - Nikad
mi nijedan ovjek nije opisan, kojeg sam kasnije vidio, a da nij e
bio suprotan opisu, osim ti. Onda m u ree: - O Zejde, u tebe se
nalaze dvije osobine koje voli Allah i Njegov Poslanik. - Koje su
to osobine? - upita Zejd. - To su blagost i promiljenost. - Hvala
Allahu koj i me je uinio takvim kao to to voli Allah i Njegov
Poslanik - ree Zejd. Onda se zagleda u Allahovog Poslanika .
pa ree: - Daj mi, Allahov Poslanie, tri stotine konjanika i ja ti
garantiram da, ako s nj ima udarim na Bizantince, da emo ih
pobijediti.
Vjerovjesnik zadivljen njegovom odlunou ree: - Allah te
nagradio Zejde, (pa) kakav si ti ovjek!? Onda na Islam preoe i
svi ostali koji su bili sa Zejdom od njegova naroda. A kada Zejd
odlui da se sa saputnicima vrati u svoj kraj u podruje Nedda,
isprati ga i s njim se oprosti Allahov Poslanik :Ji a zatim ree: Kakav li je ovo ovjek ! ? Koliko e stvari uiniti, samo ako se spasi
od medinske kuge! Tih dana u Medini je vladala zarazna bolest i
Zejd samo to napusti Meinu, bolest ga zahvati. On ree svoj im
drugovima: - Nemojte da idemo kroz podruje plemena Kajs, jer
izmeu nas i njih su bili dahilijjetski obrauni, a j a, tako mi
Allaha, vie se neu, dok sam god iv, boriti protiv muslimana.
91

l Zejdu-1-Hajr.
Tako Zej du-1-Hajr nastavi svoj put prema podruju gdje
ivjee njegova porodica, unato groznici koj a ga j e iz sata u sat
sve vie savladavala. elio je da stigne meu svoj narod kako bi
svi, nj egovim posredstvom prihvatili Islam.
Trkao se sa
sudbinom, a sudbina se trkala s nj im. I na kraju ga je ipak
prestigla. Ispustio je svoju duu u putu, a izmeu njegovog
prelaska na Islam i smrti nije bilo vremena da poini ikakav
grijeh . . .

00

92

l Adijj ibn Hatim et-Tai

ADIJJ IBN DATIM ET-TAl

"Ti si povjerovao kada drugi nisu, ti si spoznao
dok su d rugi n ij ekali, ti n1s1 varao dok d rugi
jesu i ti si iao na prijed dok su drugi bjeali."
(Omer i bn Hattab)

devetoj godini po Hidri Islamu se nakon bjeanja

pokori jedan od arapskih vladara. Prikloni se imanu
nakon odbijanj a i odvraanja drugih. Izj avi pokornost
Allahovom Poslaniku. nakon odbijanja. To je bio Adijj ibn
Hatim et-Tai ijeg su oca uzimali za primj er u darelj ivosti. Adijj
naslijedi vlast od svog oca, pa posta gospodar podruj a Tajja, koj i
se obavezae da e mu davati etvrtinu svojih prihoda i koji mu
prepustie svu komandu. Kada Allahov Poslanik poe javno
pozivati na pravi put i istinu, i kada mu se priklonie mnogi
Arapi, pleme po pleme, Adijj u Vjerovjesnikovoj misiji vidje
vostvo koje bi lahko moglo njegovo vostvo da ugrozi. Vidje
vlast koja bi njegovu vlast mogla sruiti. Zbog toga se on postavi
prema Vjerovjesniku kao najei neprijatelj , iako ga nije ni
poznavao. Zamrzi ga najveom mrnjom, a da ga nije ni vidio.
Tako osta neprijatelj Islama blizu dvadeset godina sve dok mu
Allah ne rasprostrani grudi za poziv uputi i istini.
A prelazak na Islam Adijja ibn Hatima je pria koja se ne
zaboravlja, pa pustimo da nam osobno prepria svoju priu, jer on
je najprei da to uini, a njegova verzija je najispravnija.
Kae Adijj : - Kada sam uo za Allahovog Poslanika nije bilo
ni jednog Arapa da ga je vie mrzio od mene. Bio sam ugledan
ovjek, kranin. Iao sam meu svoj im narodom kupei etvrtinu,
koju sam uzimao- iz njihova plijena i prihoda, kao to su to radili i
drugi arapski vladari. A kada on ojaa i proiri se njegova mo, te
njegova voj ska i izvidnice poee patrolirati zemljom Arapa, i na
istoku i na zapadu, rekoh svom slugi koji uvae moje deve:
O
-

94

Adijj ibn Hatim et-Tai

djeae, oca nemao pripremi mi jednu jaku i mirnu devu i svei je

nedaleko od mene, pa ako uje da je Muhammedova vojska ili
neka njena izvidnica stupila na naa podruja, obavijesti me.
I jednog jutra doe mi taj moj sluga i ree: - Gospodaru, ono to
si nakanio initi kada u tvoju zemlju stupi Muhammedova konjica,
ini sada. - A zato, alosna ti majka? - upitah ga. On odgovori: Vidio sam zastave kako se pojavljuju u blizini naeg podruja, pa
sam se raspitivao u vezi njih, i reeno mi je da je to Muhammedova
vojska. Ja mu rekoh: - Pripremi mi onu devu to sam ti naredio, i
dovedi je u moju blizinu. Onda istog asa skoih pa pozvah svu
svoju porodicu i djecu da napustimo zemlju koju smo volili.
Nabrzinu krenusmo u pravcu Sirije gdje su ivjeli krani, pripadnici
moje vjere, kako bih se smjestio kod njih. U svoj toj urbi nisam
mogao sakupiti svu svoju porodicu, pa kada iziosmo iz opasne
zone, tek tada pregledah da li smo svi na okupu. Ispostavi se da mi je
ostala jedna sestra u Neddu sa ostalima iz plemena Tajj koji tamo
ostae. Sada vie nisam imao nikakve mogunosti za povratak, pa
produih sa onima koji bijahu sa mnom u pravcu Sirij e i ostadoh da
ivim tu meu svojim istovjernicima. to se moje sestre tie, nju
zadesi ba ono to sam oekivao i ega sam se plaio. Tu u Sirij i uh
kako je Muhammedova konjica napala nae podruje i meu
zarobljenicima koje odvedoe u Jesrib nae se i moja sestra. Tamo je
stavie, zajedno sa drugim zarobljenicama, u prostor kod vrata
mesdida. Pored nje naie Allahov Poslanik a ona ustade pred
njega i ree: - O Allahov Poslanie, propao je roditelj, a otiao je
staratelj . Pa smiluj ini se, Allah ti se smilovao. On upita: - A ko je' taj
tvoj staratelj? Ona ree: - Adijj ibn Hatim. - Onaj koji bjei od
Allaha i njegova Poslanika - upita on. A zatim produi put i ostavi je.
Sutradan Vjerovjesnik :i ponovo naie pored nje a ona mu ree
isto to i jue, nato joj on ree ono to joj je i jue rekao. Sljedei
dan kada naie, ona, izgubivi nadu, ne ree mu nita. Tada joj jedan
ovjek iza lea Vjerovjesnika dade znak da mu se obrati, pa ona
ustade i ree: - O Allahov Poslanie, propao je roditelj, a otiao je
staratelj . Pa oslobodi me, Allah te oslobodio! - Uinio sam to odgovori joj Vjerovjesnik. Ona ponovo ree: - eljela bih da odem
svojoj porodici u Sirij u. On ree: - Nemoj uriti sa putovanjem dok .
ne nae nekoga iz tvog naroda u koga si sigurna, kako bi te otpratio
u Siriju. Kada nae nekog u koga ima povjerenja obavij esti me.

Kada je Allahov Poslanik otiao ona upita za ovj eka koj i joj
je iaretio da se obrati Vjerovjesniku, pa joj rekoe da j e to bio Ali
ibn Ebi Talih . Ona osta tu dok ne naie neka skupina ljudi u
95

l Adijj ibn Hatim et-Tai

koju je imala povjerenja, te ode Vjerovjesniku - i ree mu:. - O
Allahov Poslanie, jedna skupina ljudi iz mog p lemena j e naila i
meu njima se nalaze oni koji e me odvesti mojoj porodici i u
koje sam sigurna. Allahov Poslanik je darova lijepom odjeom,
dade joj devu na kojoj e jahati i ostalo to joj je potrebno li putu,
te ona otputova sa tom skupinom ljudi.
Dalje pria Adijj : - Mi smo se i dalje raspitivali o njoj i
iekivali njen dolazak i nikako nismo vjerovali u ono to smo
uli o njenom susretu sa Muhammedom, i o tome kako je prema
njoj bio veliki dobroinitelj i pored toga to je znao kakav sam ja
bio prema njemu. I, Allaha mi, dok sam jednom sjedio sa svojom
porodicom ugledah enu koja je sjedei u svojoj nosiljci ila
prema nama. Ja rekoh: - Ovo je Hatimova ki ! I stvarno to bijae
ona.
Kada doe do nas, ona me preduhitri govorei:
Onaj koji trga
rodbinske odnose je najvei silnik! Pokupio si svoju bliu
porodicu i djecu, a ostavio si djecu svoga roditelja i one za koje si
morao da se pobrine. Rekoh joj : - O sestro, ne govori nita osim
dobro ! Nastojao sam da je udobrovoljim sve dok se nije
oraspoloila. Onda mi sve . ispria to je doivj ela i saznadoh da je
bilo ba onako kako smo mi ve bili douli. Upitah je, a ona
bijae pametna i razborita ena: - Sta misli ti o tom ovjeku i
njegovoj misiji? (mislei na Muhammeda M). Ona. odgovori ! Allaha mi,. mislim da bi to prije trebao da mu se pridrui, pa ako
je stvarno Vjerovjesnik, onaj ko mu prije prie j e bolji od onoga
to oklijeva. Ako je vladar, kod njega sigurno nee biti ponien.
Dalje kae Adijj : - Ja se spremih za put i krenuh sve dok ne
stigoh u Meinu kod Allahovog Poslanika. Doao sam bez ikakve
poruke ili garancije. Ipak, uo sam da je Allahov Poslanik
jedanput rekao: - Nadam se da e Allah Adijjevu ruku staviti u
moj u! Tako dooh kod nj ega, a on bijae u mesdidu, pa ga
poselamih. On upita: - Koji si ti (ovjek)? Rekoh: - Adijj ibn
Hatim. Onda on ustade, uze me za ruku i odvede u svoj u kuu. I
Allaha mi, dok me je vodio svojoj kui, srete ga neka stara
siromana ena, koja je vodila malog djeaka. Ona ga zaustavi i
poe mu neto govoriti o svojim tekoama i potrebama. On osta
s njima dok im nije ispunio njihovu potrebu, a ja sam za to
vrijeme staj ao. Tada pomislih u sebi: - Allaha mi, ovo nije vladar.
On me ponovo uze za ruku i povede sve dok ne doosmo
njegovoj kui. Tada dohvati kono ilte napunj eno vunom, pa mi
ga dobaci govorei mi: - Sjedi na ovo ! Ja se zastidjeh od njega pa

96

Adijj ibn H11tim et-Tai

rekoh: - Ne, nego ti sjedni na to. On opet ree: - Ne, ne, samo ti
sjedni! Pa ja posluah i sjedoh na i l te dok Vjerovj esnik sjede na
zemlju, jer u kui ne bijae drugog ilteta. Ja opet pomislih u sebi:
- Allaha mi, ovako vladari ne rade? ! On se onda okrenu meni i
ree: - O Adijju ibn Hatime, zar ne, ti si rekusij a, sljedbenik
kransko-sabejske vjere? - Jesam - odgovorih mu. On opet ree:
- Zar nisi iao izmeu svojih podanika i uzimao od nj ih etvrtinu,
a to ti nije bilo dozvoljeno ni po tvojoj vjeri? - Jesam - odgovorih
ja, i shvatih da je on uistinu Allahov Poslanik koj i prima Objavu.
On mi onda ree: - Moda te, o Adijju, sprjeava da ue u ovu
nau vjeru to to vidi puno siromanih i potrebnih muslimana? Ali,
Allaha mi, uskoro e oni imati toliko imetka, da se nee moi nai
onaj kome bi ga dali ! Moda te, o Adijju, sprjeava da ue u ovu
vjeru to to vidi kako su muslimani malobrojni, a njihovi neprijatelji
u veini? Ali, Allaha mi, uskoro e ena moi sama da uzjae devu i
krene iz Kadisije da posjeti ovu kuu i nee se bojati nikog osim
Allaha! A moda te sprjeava da ue u ovu vjeru to to vidi da je
vlast i sila u nemuslimana! Ali, tako mi Allaha, uskoro e doi
vrijeme pa e bijeli dvori u Babilonu biti osvojeni od strane
muslimana, a riznice Kisre, sina Hurmuzova, perzijskog cara, pripae
njima! Ja zaueno upitah: - Riznice Kisre, sina Hurmuzova? - Da,
riznice Kisre, sina Hurmuzova - potvrdi Vjerovjesnik.
Kae Adijj : - Tada izgovorih ehadet istine i preoh na . Islam.
Adijj ibn Hatim je dugo ivio i govorio bi: - Obistinile su se
dvije stvari koje je spomenuo Allahov Poslanik, a ostala je ona
trea i, tako mi Allaha, i ona e se sigurno obistiniti ! Vidio sam
enu koja bi krenula od Kadisijje jaui na devi, ne bojei se nikog
osim Allaha, i koja bi tako stigla do ove kue . . Bio sam lino meu
prvom konj icom koja je napala na Kisrine dvore i uzela njegove
riznice. l kunem se Allahom i trea stvar e se obistiniti.

Allah je htio da se obistine rij ei asnog Poslanika ii, pa je i

trea stvar dola u vrijeme pobonog i vrijednog halife Omera ibn
Abdulaziza. Tada su muslimani imali toliko imetka, tako da je
telal vikao i pozivao siromane muslimane koj i ele da uzmu
zekat, i ne bi se javljao niko! ! !
Istinu je, . dakle, rekao Allahov Poslanik ;i, a Adijj ibn Hatim se
zakleo, pa je i njgova zakletva ispunjena.

00
97

l Ebu Zerr -ei-Gifart

EDU ZERR EL-GIFARI

nebo nue prualo hlad
"ZemUa nUe no5ila
Zerra."
(Allahov
E bu
l5krenUem
ovjeku
od
po5la n i k Muhamm ed :1)

dolini Veddan koja spaja Mekku sa vanjskim svijetom

smjestilo se pleme Gifar. To pleme je ivj elo od onog
najminimalnijeg
to
su
mu
ostavljale
kurejijske
karavane koj e su odlazile u trgovinu u Siriju ili se vraale iz
Sirije. Nekad je pleme bilo primorano i da napada ove karavane
ako im one nisu davale ono to bi ih zadovolj ilo. Dundub ibn
Dunade, poznatiji kao Ehu Zerr, je bio j edan od sinova ovog
plemena, ali se on od ostalih isticao istoom srca, bistrinom uma
i dubokom proniclj ivou. Najtee mu je padalo to to njegov
narod oboava kipove mimo jednog Boga - Allaha.
Osuivao . je pokvarenost i zabludjelost koj a je vladala meu
Arapima. Stalno je iekivao pojavu novog Vjerovjesnika koji bi
ljudima vratio razum i smirio im srca, te ih izveo iz tmine na
svjetlo.
Do Ehu Zerra, koj i tada jo ivjee u pustinj i, doprijee vijesti
o novom Vjerovjesniku koj i se pojavio u Mekki. On ree svom
bratu Enisu: - Idi u Mekku i raspitaj se o tom ovj eku koji tvrdi da
je Vjerovj esnik i da mu dolazi Objava sa nebesa. Zapamti neto
od njegovog govora, pa e mi to ispriati. Enis ode u Mekku i
sastade se sa Allahovim Poslanikom ;l; Kada se vrati u pustinju,
Ehu Zerr ga doeka s nestrpljenjem i zapita ta j e saznao o novom
Vjerovjesniku. Ovaj ree: - Allaha mi, sreo sam ovjeka koji
poziva lijepom ponaanju, a govori . rijei koje nisu nikakvi
stihovi.
A ta ljudi goyore o . njemu? - upita Ehu Ze. - Govore da je
vraar maioniar i pjesnik. - Boga mi, nisi mi moju e ugasio,

98

Ebu Zerr ei-Gifari

mh si moj u potrebu zadovoljio. Nego, bi li se ti postarao za moju

porodicu, a da ja odem i vidim o emu se to radi? - Bih, ali dobro
se uvaj stanovnika Mekke! - odgovori Enis. Ebu Zerr se opremi
za put, ponese sa sobom malu posudu za vodu i uputi se u pravcu
Mekke, kako bi se susreo sa Vjerovjesnikom i neto vie o
njemu saznao. On stie u Mekku strahujui od njenih
stanovnika, jer je uo kako su Kurejije ljute zbog svojih idola, i
kako su spremni da se osvete svakom ko hi samo pomislio . da
slijedi M uhammeda. Zbog toga nikog nije htio pitati za
Muhammeda, j er nije mogao znati da li bi taj upitani bio njegov
sljedbenik ili neprijatelj . Kada nastupi no on se prui u Hramu
da tu prenoi. Pokraj njega naie Ali ibn Ebi Talib 4Ji. pa vidjevi
da je on stranac ree mu: - Hajde kod nas, ovj ee ! On ode i
prenoi tu no kod Alije, a ujutro uze svoj prtljag i posudu s
vodom pa se vrati u Hram, a da jedan drugog nita ne upitae.
Ebu Zerr provede
drugi dan a da se ne upozna sa
Vjerovjesnikom.
Kada se smrknu on opet lee u Hramu, a Alija ponovo naie,
pa mu ree: - Pa zar ovjek jo nije saznao za svoje boravite?
Onda ga povede sa sobom pa on i drugu no prenoi kod njega i
opet jedan drugog ne zapita nita.
Tree noi, Alija ree svome gostu: - Hoe li mi rei ta te je
dovelo u Mekku? Ebu Zerr ree: - Ako mi da obeanje da e
me uputiti na ono to traim, rei u ti. Alija mu dade obeanj e
koje je traio, p a Ebu Zerr ree: - Doao sam u Mekku i z dalekih
krajeva iz elje da se susretnem sa novim Vjerovjesnikom i da
ujem ta govori. Lice Alije se ozari sreom dok je govorio: Bogami, on j e uistinu Allahov Poslanik! - ,pa mu ispria jo
mnogo toga o njemu. Ujutro kada ustanemo, slijedi me kud god
budem iao; ako ja primijetim neto sumnj ivo, onda u zastati. A
kada produim, slijedi me dok god ne ue tamo gdj e j a uem.
Te noi Ebu Zerr nikako nije mogao zaspati iz udnje da to
prije vidi Vjerovjesnika i uje neto od onoga to mu se
objavljuje.

A ujutro Alija krenu sa svojim gostom kui asnog Poslanika.

Ebu Zerr ga je neupadlj ivo slijedio dok je on iao ne osvrui se
nikuda, sve dok ne uoe kod Vjerovjesnika. Ebu Zerr ree: - Es
selamu a/ejke, ja Resu/ul/ah! (neka je na tebe spas i mir, o
We
'alefke
Allahov
Poslanie! )
Vjerovjesnik
odgovori:
selamullahi we rahmf!tuhu we berekatuhu - (I na tebe neka je
Allahov spas, milost i bereket! ) Ebu Zerr bijae prvi koji je
99

l Ebu Zerr el.,.Gifari

Vjerovjesnika poselamio sa islamskim selamom, a onda se taj
selam nakon toga rairio i udomaio. Allahov Poslanik poe ga
pozivati u Islam i pouavati ga Kur'anu. Za kratko vrijeme on
izgovori rijei istine i ue u novu vjeru prij e nego j e napustio to
mjesto. Tako postade etvrti ili peti musliman uope.
Dajmo rij e Ebu Zerru lino, neka nam on dalj e ispria ta je
bilo.
- Ostao sam iza toga u Mekki sa Vjerovj esnikom koji me
pouavao Islamu, uio me poglavlja iz Kur'ana, a onda mi ree: Nemoj nikome u Mekki spomenuti da si preao na Islam, jer
bojim se da te ne ubij u ! Ja mu rekoh: - Tako mi onoga u ijoj ruci
je moja dua neu napustiti Mekku sve dok ne odem u mesdid i
pred svim Kurejijama ne uzviknem rijei istine. Allahov
Poslanik na to ne ree nita. Ja odoh u Harem a tamo bijahu
okupljene Kurejije koji su sjedili u krugu. Stadoh u samu sredinu
njih i na sav glas povikah: - O skupina Kurejij a, zaista ja
svjedoim da je samo Allah Bog, a da je Muhammed Njegov
Poslanik!
I samo to moje rijei doprijee do njihovih uiju, oni se
zaprepastie i poskakae govorei: - Drite tog otpadnika od
vjere ! Onda navalie na mene i poee me tako tui kako bi me
usmrtili. Utom me zgrabi Abbas ibn Abdulmuttalib, amida
Vjerovj esnikov, pa me zatiti od njih govorei im: - Teko vama!

Hoete li da ubijete ovjeka iz plemena Gifar, a vae karavane

uvijek prolaze pored njih?! Oni me onda ostavie.
Kada sam doao sebi odoh Allahovom Poslaniku . pa
vidjevi me, on upita: Zar ti nisam zabranio da obznanjuje svoj
prelazak na Islam? Ja mu rekoh: - O Vjerovj esnie, imao sam
neku potrebu u dui a sada sam je zadovolj io. On mi ree: - Idi
svome narodu, i ispriaj im o svemu to si vidio i uo. Pozivaj ih
Allahu, jer moda e Allah dati da im ti bude od koristi, a i ti bi,
u tom sluaju, imao veliku nagradu. Kada uj e da sam ja ojaao,
onda mi doi.
Ja odoh i stigoh u podruje svoga plemena. Srete me . moj brat
Enis koj i me upita: - ta si uradio? Ja mu odgovorih: - Uradio
sam to da sam primio Islam i posvjedoio istinitost Vjerovjesnika.
Allah dade da i njegove grudi prihvate istinu, pa on ree: Nemam ni ja nita protiv tvoje vjere, j er i j a primam Islam i
svj.edoim ta i ti ! Onda odosmo naoj majci pa je pozvasmo u
Islam, nato ona odgovori: - Nemam nita protiv vae vJere, pa i
ona prede na Islam.
1 00

Ebu Zerr e/-Gifari

poe
pozivati
svoJe
Od
tog
dana vjernika porodica
saplemenike iz plemena Gifar u vjeru u Allaha, ne posustajui i
ne gubei nadu. Na Islam pree veliki broj ljudi iz plemena Gifar,
tako da su namaz obavljali zajedniki (tj . u dema'atu). Jedni od
njih rekoe: - Ostat emo u naoj vjeri dok Vjerovjesnik ne preseli
u Meinu, a onda emo primiti Islam. I stvarno, kada
Vjerovjesnik doe u Meinu oni prihvatie Islam, tako . da je
Vjerovjesnik govorio: "Neka Allah oprosti plemenu Gifar i neka
spasi pleme Eslem."
Ehu Zerr osta u svojoj pustinji tako da proe i Bedr, Uhud i
Hendek. Onda on doe u Meinu i ponudi se Vjerovjesniku da ga
slui i zatrai dozvolu za to. Vjerovj esnik mu to dozvoli i bi
zadovoljan s njegovim drutvom i sretan zbog njegove slube.
Allahov Poslanik bi mu stalno ukazivao poast i davao mu
prednost u odnosu na druge.
Nikad ga nije sreo a da se nije s nj im rukovao i toplo mu se
nasmijeio. Kada se Allahov Poslanik preselio u najvie drutvo,
Ehu Zerr ne imade sabura za dalji boravak u svijetloj Medini
nakon to je napustio njen najvei uglednik, i to je ostala bez
njegovih uputa i sijela. Ehu Zerr tada otputova u Sirijsku pustinju
gdje osta za vrijeme hilafeta Ehu Bekra i Omera El-Faruka ...
U vrijeme vladavine halife Osmana pree u Damask gdje vidje
trku ljudi za dunjalukom i njihovo nastojanj e za ovosvjetskim
uivanjima. To ga veoma zaudi i nikako nij e mogao s tim da se
pomm.
.
Onda ga Osman ibn Affan pozva u Meinu. Kada doe, i tu
osjeti neku tjeskobu zbog udnje ljudi za dunj alukom, . a ljudi se
osjetie pogoeni zbog njegove otre kritike i prij etnji koje 1m Je
redom upuivao.
Onda mu halifa Osman naredi da : se preseli u Rebzu, jedno
malo selo nedaleko od Medine. On ode tamo i tu ostade daleko od
ljudi, ne obraajui panj u na ono to su ljudi imali od dunjaluka
a vrsto se drei onog na emu su bili Allahov Poslanik i
njegova dva naj bolja ashaba. Bilo je' to davanj e prednosti onom
to je vjeno (tj . Ahiretu), u odnosu na ono to je prolazno (tj .
dunjaluk).
Jedanput neki ovjek doe kod Ehu Zerra pa poe da razgleda
na sve strane ne vidjevi u kui nikakve hrane niti pokustva. On
upita: - O Ehu Zerre, gdje su vam stvari i hrana. Imamo mi drugu
kuu - odgovori Ehu Zerr, mislei na Ahiret - pa tamo aljemo
ono to nam je najvrednije; ovjek shvati na ta cilja- Ehu Zerr pa
101

l Ehu Zerr el-Gifari

ree : - Ali ipak mora iati neto dok si u ovoj kui ! - mislei na
dunjaluk. Ebu Zerr mu odgovori ! - Gospodar ove kue nas nee
dugo u njoj ostaviti !
Jednom, namjesnik Sirij e posla Ebu Zerru tri stotine dinara
poruujui mu: - Pomogni se s ovim za svoje potrebe. On mu
vrati pare govorei: - Zar namjesnik Sirije nije naao nikog ko je
za njega bjedniji od mene?
A trideset druge godine po Hidri ruka smrti zadesi pobonog
asketu za kojeg je Allahov Poslanik rkao: "Niti je zemlja
nosila, niti je nebo prekrivalo iskrenijeg ovjeka od E bu Zerra."

00

1 02

l Abdullah ibn Ummi Mektum

ABDULLAH IBN UMMI MEKTUM

"SIUepac povodom kojeg je Allah objavio esnaest
ajeta koji su stalno ueni i uie se sve dok se
smjenj uju dan i no." ( mufessiri )

je taj zbog koga je Allahov Poslanik estoko ukoren

a prostora iznad svih sedam nebesa? Ko j e taj u vezi
oga je melek Dibril spustio u srce Vjerovjesnika
objavu od Allaha? To je Abdullah ibn Ummi Mektum, muJezm
Allahovog Poslanika :fi.
Abdullah ibn Umrni Mektum je Mekkelija, Kurejija, rodbinski
vezan sa Vjerovjesnikom ;i, jer bijae daidi majke pravovjemih
Hatide, radijallahu 'anha. Njegov otac je Kajs ibn Zaid, a majka je
Atika bint Abdullah, koja bjee prozvana Umrnu Mektum (majka
skrivenog), jer ga je rodila slijepog, onog kome je sve skriveno.
Abdullah je bio svjedok pojave A llahove svjetlosti u Mekki, pa mu
je Allah rasprostranio grudi za iman, i on posta j edan od pretea u
Islamu.
Proivio je Ibn Umrni Mektum u Mekki sve kunje muslimana
koje su se sastojale od portvovanja, postoj anosti, vrstine i
otkuplj ivanja. Osjetio je zlostavljanje Kurejija na svojoj koi kako
su ga osjetili i njegovi drugovi, iskusio je njihovu silu kao to su i
oni iskUsili, ali se nikad nije pokolebao, nije izgubio odlunost i
snagu niti mu je iman oslabio. Sve to mu je povealo privrenost
Allahovoj
VJen,
vezanost
za
Allahovu
Knjigu,
izuavanje
Allahovih propisa i predanost Vjerovj esniku ;i. Bio je toliko vezan
za asnog Vjerovjesnika i tako eljan uenja Kur'ana napamet, da
nijednu ansu nije isputao a da nije neto pitao ili nauio. Nekad
se tako zaboravljao da bi, zbog te svoje pretjerane elje za
saznanjem, oduzimao i vrij eme predvieno za nekog drugog.
U tom periodu Allahov Poslanik !i je mnogo vremena
posveivao kurejijskim velikaima arko elei da neki od nj ih
primi Islam.

K1

1 04

Abdullah ibn Ummi Mektum

Jednog dana susrete se on sa Utbom ibn Rebiom, njegovim

bratom ejbom, Amrom ibn Hiamom zvanim Ehu Dehl,
Umejjom ibn Halefom i Welidom ibn Mugirom, ocem Halida,
sablje Allahove, te ih poe ubjeivati i izlagati im propise Islama.
elio je da mu se odazovu ili bar prestanu zlostavljati njegove
drugove.
I dok je on s njima razgovarao, pojavi se Abdullah ibn Ummi
Mektum i poe ga pitati za neki ajet iz Allahove knjige. Govorio
mu je: - O Allahov Poslanie, naui me od onoga to te je nauio
Allah. Allahov Poslanik se zakrenu od njega namrgodivi se zbog
toga to ga ba sada ometa, te se okrenu onoj grupi Kurejij a,
ponovo im se obraajui u nadi da prihvate Islam, kako bi bili
nova veliina u Allahovoj vjeri i potpora u misiji Allahovog
Poslanika. I samo to zavri razgovor i ubjeivanj e sa njima
naumi da se vrati kui, osjeti kao da mu Allah oduze dio vida,
kao da ga neto udara u glavu. Poee da mu silaze Allahovi ajeti:
*On se namrtio i okrenuo *zato to je njemu slijepac
priao. *A ta ti zna - moda on eli da se oisti, * ili poui
pa da mu pouka bude od koristi. *Onoga koji je bogat, *ti
njega savjetuje, *a ti nisi kriv ako on nee da vjeruje; *a
onoga koji ti urei prilazi i strah osjea, *ti se na njega ne
osvre. *Ne ini tako! Oni su pouka - *pa ko hoe pouie
se - *na listovima su cijenjenim, *uzvienim, istim, *u
rukama pisara *asnih estitih. ( 'Abese, 1 .- 1 6.)

esnaest ajeta koje mu melek Dibril donese u srce u vezi

Abdullaha ibn Ummi Mektuma, ue se od trenutka obj ave do dan
danas i uie se sve dok Allah ne uini sa Zemljom i njenim
stanovnicima ono to slijedi. Od tog dana Allahov Poslanik je
stalno ukazivao potovanje Abdullahu ibn Ummi Mektumu,
smjetao ga je na poasno mjesto, pitao ga za njegovo stanj e i
rjeavao mu njegove potrebe. To nije ni udo jer on je taj zbog
kojeg je Vjerovjesnik bio tako estoko ukoren sa prostora iznad
sedam nebesa.
A kada Kurejije pojaae svoja zlostavljanj a Vjerovj esnika i
onih koj i bijahu uz njega, Allah dozvoli muslimanima hidru, pa
Abdullah ibn Ummi Mektum bi jedan od prvih koj i napusti svoj
rodni kraj - sklanjaj ui se sa svojom vjerom. On i Mus'ab ibn
' Umejr bijahu prvi od Vjerovjesnikovih ashaba koj i stigoe u
Meinu. I samo to Abdullah stie u Jesrib, odmah poe, skupa sa

svojim drugom Mus'abom, obilaziti ljude, uiti ih Kur'.anu

obuavati ih vjerskim propisima.
1 05

l Abdullah ibn Ummi Mektum

A kada u Meinu stie Allahov Poslanik . uze 'Abdullaha ibn
Umrni Mektuma i Bilala ibn Rebbaha za mujezine (pozivae
muslimana na molitvu), koji svakog dana pet puta uzvikivahu rijei
tewhida - jednobotva.
Pozivali su ljude na najbolj i posao i podsticati ih na njihov
spas. Bilal bi uio ezan, a Ibn Ummi Mektum bi uio ikamet, a
nekada bi inili obratno. U mjesecu ramazanu bi Bilal i Ibn Ummi
Mektum postupali drukije. Muslimani bi svoj sehur otpoinjali
ezanom jednog od nj ih, a zavravali bi jelo kada bi uli drugog
mujezina i njegov ezan. Bilal bi uio ezan u rioi i budio ljude; a
Ibn Ummi Mektum je iekivao zoru i onda bi ih svoj im ezanom
upozoravao da j e sehur zavren.
ast koju je Allahov Poslanik ukazao Ibn Ummi Mektumu je
doprla dotle da ga je postavljao za svog zamjenika u Medini
prilikom svog odsustva. To se dogodio deset puta od kojih je bilo i
Poslanikove odsustvo prilikom osvojenja Mekke. Poslije Bitke na
Bedru Uzvieni Allah objavi Svome Vjerovjesniku kur'anske ajete
u kojima uzdie ugled mudahida, i daje im prednost u odnosu na
one koj i ostaju kod kua za vrijeme dihada. Cilj toga je da se to
vie podstaknu mudahidi na borbu, a oni to ostaju kod kue da se
osjete manje zaslunim. Ti ajeti ostavie dubok utisak na Abdullaha
ibn Umrni Mektuma, i teko mu je padalo ha duu to tako ne moe
zaraditi tu nagradu pa je jednom rekao: - O Vjerovjesnie, kada bih
mogao ii u borbu sigurno bih iao ! Onda je skruena srca molio
Allaha da objavi kur'anske ajete u vezi s njim i njemu slinih,
invalida ili ljudi s nekom tjelesnom mahanom, koje ih spreavaju
da idu u borbu. Molio je Uzvienog Allaha: - Moj Allahu, objavi
moj uzur (ispriku ili opravdanje), moj Allahu, objavi uzur!
Zejd Ibn Sabit, Vjerovjesnikov pisar Objave pria: - Bio sam
uz Allahovog Poslanika il, pa ga je jednom obuzela smirenost a
njegovo koljeno stisnu moje koljeno. Nikad nita tee nisam
osj etio nego tada kol eno Allahovog Poslanika . Onda se on
povrati pa ree: - Pii ZeJde; pa ja poeh pisati Allahove rijei:

Ne mogu nikako da budu isti oni . od vjernika koji sjede kod

svojih kua i oni koji se bore na Allahovom putu.

Tada ustade Ibn Ummi Mektum pa ree:

- O Ailahov Poslanie, ta je s onima koj i ne mogu ii u borbu?
I samo to on zavri svoje pitanje, Allahovog Poslanika ponovo
obuze ona dostojanstvena mirnoa, pa njegovo koljeno pade na
moje kolj eno. Ja opet osjetih onu teinu kao i prvi put. Onda se on
opet povrati pa ree: - Proitaj ta si zapisao Zejde ! Ja proitah:

1 06

Abdullah ibn Ummi Mektum

Nikako ne mogu da budu isti od vjernika oni koji sjede kod

svojih kua . . .
On tada ree: - Napii:
Osim onih koji su sa mahanom. Tako Allah objavi to izuzimanje
koje je toliko prieljkivao Ibn Ummi Mektum.
Ali, unato tome to je Uzvieni Allah potedio Abdullaha ibn
Ummi Mektuma i njemu sline od dihada, njegova nepokorna
sujeta mu ne dozvoli da sjedi sa onima to izostaju iz borbe, i on
donese vrstu odluku da lino ide u borbu na Allahovom putu.
Tako je sa velikim ljudima; nisu zadovoljni osim sa najvrednij im
stvarima. Od tada je teio i nastojao da ga ne proe ni jedna bitka.
Sam sebi je odredio zanimanje tokom borbe. Govorio bi:
Postavite me izmeu dva saffa (borbena reda), i dajte mi bajrak da
ga nosim i da vam ga uvam. Slijep sam i ne mogu bjeati!
etrnaeste godine po Hidri Omer ibn Hattab donese odluku
da pokua konano da se obrauna sa Perzijancima u odluujuoj
bici oja bi sruila nj ihovu vlast i dravu. Ujedno, to bi otvorilo
put za nove uspj ehe muslimana. On napisa svojim namjesnicima:
- Ne ostavlj aj te nikog ko ima konj a, oruje, hrabrost i l i izuzetan
razum, a da ga ne poalj ete meni i to to je mogue prije.
Kolone muslimana poee se odazivati pozivu halife el-Faruka
i pristizati u Meinu sa svih strana. Izmeu svih nj ih bijae i
slijepi mudahid, Abdullah ibn Ummi Mektum. El-Faruk odredi
za komandanta te velike vojske Sa'd . ibn Ebi Vekkasa, pa ga
nasavjetova i oprosti se s nj im.
Kada voj ska stie do Kadisijje, pojavi se Abdullah ibn Ummi
Mektum obuen u oklop, sa punom ratnom spremom. Preuze na
seb,e noenj e i . uvanje bajraka muslimana, pa makar i poginuo
zbog njega.
Vojske se sukobie tokom tri teka i nemilosrdna ratna dana.
Dvije strane vodie rat kakav nije zabi ljeila historija osvaj anja i
ratovanja. A kada se trei dan primae izmaku, ukaza se velika
pobjeda muslimana i uzdrma se jedna od naj monij ih drava.
Srui se j edno od najdublje ukorijenjenih prij estolj a, a bajrak
vjere u jednoga Boga - Allaha zavihori u zemlj i idolopoklonstva.
Cijena ove sjajne pobjede bila je na stotine ehida, a meu tim
ehidima bio je i Abdullah ibn Ummi Mektum. Naen je kako,
krvlju obliven, mrtav vrsto dri bajrak muslimana.

00
1 07

l Medze'eh ibn Sewr es-Sedusi

MED ZE'EH IBN SEWR ES-SEDUSI

"Medze'eh ibn Sevr je neustraivi junak koji je sa mo
u . dvoboj i ma u bio stotinu m urika , a koliko i h je tek
pobio u brojnim bitka ma!" (historiari)
o su ti slavni junaci Allahove vojske iza kojih se die
praina - Kadisijje; vraaju se radosni zbog pobjede koju
im je dao Allah. U dui jedino mogu da zavide svojoj
brai ehidima na nagradi koju su stekli poginuvi na Allahovom
putu. Iekivali su drugu bitku poput ove na Kadisijji, koja bi isto
tako bila velika i znaajna. Nadali su se (novoj) naredbi od halife nasljednika Allahovog Poslanika, Omera ibn Hattaba da nastave
dihad kako bi do kraja sruili prijesto perzijskog cara. Nada i
iekivanje Allahovim borcima ne potraja dugo. Uskoro u Kufu stie
glasnik halife el-Faruka iz Medine. Nosio je naredbu halife svom
namjesniku Ebu Musau el-E'arij i da nastavi pohod sa svojom
vojskom i da spoj i vojsku sa muslimanima koji su stizali iz Basre.
Onda bi obje vojske skupa krenule u Ehwaz - unutranjost
Perzije, kako bi slijedili Hurmuzana - njihovog cara i kako bi se
konano s njim obraunali. Valjalo je osvoj iti grad Tuster, biser
careve krune i dragulj perzijske drave. U naredbi koju je halifa
uputio Ebu Musau stajalo je i to da sa sobom obavezno povede
neustraivog konjanika Medze'eta ibn Sewra es-Sedusi.iju, uglednika
iz plemena Benu Bekr . i njihovog potovanog zapovjednika. Ebu
Musa el-E'ari se pokori naredbi halife muslimana, te postroji svoju
vojsku postavivi na njeno lijevo krilo Medze'eta, a onda se
prikljui voj sci koja je stigla iz Basre, te svi skupa krenue kaQ
gazije . na
Allahovom putu.
Oslobaati
su
gradove,
istili
neprij ateljske utvrde, a Hurmuzan je stalno bjeao ispred njih sve
dok nije stigao u grad Tuster gdje se zakloni u gradskim zidinama.
Tuster, grad u koj i se sklonio Hurmuzan, bijae jedan od najljepih
perzijskih gradova po ljepoti, najugodnij i po klimatskim uslovima
i najjai po utvrenosti.

108

Medze'eh ibn Sewr

es-Sedusi l

Bilo je to staro civilizacijsko naselje, koj e se spominje u ranoj

historiji. Sagraeno na uzvienju jednog brda koje j e imalo oblik
konja. Grad je napajala velika rij eka po imenu Dudejl. Iznad
grada je bio veliki adrvan koj i je sagradio kralj Sabur, a vodu je
crpao iz kanala koj eg j e taj kralj ispod zemlj e iskopao i povezao
sa rijekom. Taj adrvan i podzemni kanali su veliko udo
graevine. Ojaani su velikim isklesanim kamenim gromadama, a
poduprti jakim eljeznim stubovima. I adrvan i kanali su bili
poploani finom kaldrmom. Oko grada Tustera je bio visoki
bedem koj i je cijeli grad obuhvaao kao to elj ezne lisice
obuhvaaj u ruke zatvorenika. Historiari kau: to j e pivi i naj vei
bedem koj i je sagraen na Zemlji.
Osim toga, car Hurmuzan je oko bedema iskopao veliki j arak
(hendek) kojeg j e bilo. nemogue prijei. Iza tog hendeka
postavio je naj odabranij u perzij sku voj sku. Muslimanska vojska
se ulogorila oko Tustera pokuavaj ui prei iskopani j arak, ali to
nisu uspjeli punih osamnaest mjeseci.
Tokom tog dugog perioda protiv perzijske vojske su imali
osamdeset bitaka. Svaka od tih bitaka je prvo zapoinjala
dvoboj ima izmeu pojedinaca sa obje strane a onda bi se prenosila
u estoki i krvavi rat. U ovim dvoboj ima Medze'e ibn Sewr pokaza
junatvo i odigra ulogu koja je i prij atelje i neprij atelje dovodila do
uenja i nevjerice. On sam je ubio stotinu najodabranij ih perzijskih
ratnika u tim pojedinanim dvoboj ima, tako da je samo njegovo ime
unosilo strah u redove Perzijanaca, a ulivalo bi pouzdanost i snagu
u grudi muslimana. Tada oni, koji to odrpah nisu znali, shvatie
zbog ega je vladar pravovjemih insistirao da ovaj neustraivi i
odvani borac bude u sastavu muslimanske vojske.
U posljednj oj od tih osamdeset bitaka muslimani navalie na
neprijatelj a takvom silinom, da Perzijanci u bij egu ostavie
pokretne mostove iznad hendeka, sklonie se u grad zatvorivi za
sobom neprobojne kapije. Nakon viemjesenog sabura muslimani
se iz tekog stanj a naoe u jo teem. Sada su ih Perzij anci
zasipali kiom strij ela sa svih okolnih zidina. B acali su sa utvrda
eljezne lance na ij im krajevima su bile na jakoj vatri uarene
kuke poput klijeta. Kada bi se neko od muslimanskih boraca
pribliio zidinama ili se poeo penjati uz njih, oni su ga hvatali sa
tim lancima i vukli ga sebi dok je vrelo elj ezo stezalo njegovo
tijelo, od ega bi meso gorilo i otpadalo i u takvim bi mukama
ovjek umirao. Stanj e u kom su se muslimani nali je postalo tako
teko da su poeli skruena i iskrena srca moliti Alli:th.a da im da
neki izlaz i da im pomogne protiv nj ihovog i Svoga neprijatelja.

1 09

l Medze'eh ibn Sewr es-Sedusi

I dok je Ebu Musa el-E'ari s nadom gledao u bedeme Tustera,
nemoan da ih savlada, pred njega se zabi strijela baena sa jedne
oblinje kule. On pogleda strijelu i na njoj primijeti poruku u
kojoj staj ae: "Imam povjerenje u vas muslimani, i traim da mi
obeate sigurnost za mene, moj imetak, porodicu i one koj.i su uz
mene, a zauzvrat u vam pokazati ulaz kojim ete prodrijeti u
grad." Ebu Musa poilj aocu strij e e napisa garanciju i na _isti nain
mu je posla. ovj ek odmah povj erova muslimanima znajui
dobro za njihovu iskrenost kada je u pitanju neko obeanje, i za
njihovo ispunjavanje ugovora. Kada se dobro smrai, on im
kriom doe i doslovno ispria svoj sluaj Ebu Musau govorei
mu: - Mi smo uglednici iz naeg naroda, ali je Hurmuzan ubio
moga starijega brata
prigrabio njegov imetak i porodicu.
Osj eam zlo u njegovim grudima, tako da mu nikako ne mogu
vjerovati ni kada je u pitanju moja sigurnost ni sigurnost moje
porodice. Zbog toga sam dao prednost vaoj pravednosti u odnosu
na njegov zulum, draa mi je vaa povjerljivost nego njegova
izdaja i zato sam odluio da vam pokaem ovaj tajni prolaz kojim
ete stii u Tuster. Daj mi jednog ovj eka koj i se odlikuje
razboritou i odvanou, a da je uz to i dobar pliva kako bih
mu pokazao put. Ebu Musa pozva Medze'eta ibn Sewra, pa mu
sve povjeri i ree mu: - Nai mi jednoga od svoj ih ljudi koj i je
bistar, odluan i dobar pliva. Medze'e mu ree: - Dozvoli da ja
budem taj ovjek, o vojskovoo. Ebu Musa mu odgovori : - Ako
ba hoe, idi sa Allahovim blagoslovom ! Onda ga nasavjetova da
dobro upamti put, da razgleda raspored svih vrata, da zapamti
mjesto gdj e boravi Hurmuzan i kako izgleda, i da ne ini nita
drugo. Medze'e ibn Sewr pod okrilj em noi ode sa svoj im
vodiem Perzijancem, koji ga uvede u kanal ispod zemlj e a koj i je
vezivao rijeku sa gradom. Nekada je kanal bio dovoljno prostran
da j e mogao komotno hodati a nekada je bio tij esan da je bio
prisiljen na naporno plivanje. Nekad je zavijao i vijugao a nekad
je opet bio sasvim ravan, tako je iao za vodiem sve dok nisu
stigli u prolaz koj i je vodio u grad. Pokaza mu Hurmuzana, ubicu
svoga brata, kao i mjesto gdje se on skriva.
Kada Medze 'e ugleda Hurmuzana htjede da ga pogodi
strij elom u vrat, ali se brzo sjeti oporuke Ebu Musa'a kada mu je
rekao da nita ne preduzima. Savlada svoju arku elju i vrati se
odakle j e i doao prije nego je zora zarudj ela. Tada Ebu Musa
izabra tri stotine najhrabrij ih muslimanskih boraca, izdrlj ivih i
sposobnih, a povrh toga vinih plivanju. Za komandanta tm

1 10

. Medze 'eh ibn Sewr es-Sedusi

odredi Medze' eta ibn Sewra, onda ih nasavjetova i oprosti se s

nj ima. Odredi da znak na koji e muslimani ponovo navaliti na
grad bude tekbir.
Medze ' e naredi svojim borcima da se obuku naj lake to
mogu tako da im suvina odjea ne oteava prolaz kroz vodu.
Upozori ih da ne nose nita osim sablji, a da ih dobro privrste uz
tijelo ispod odjee. Onda krenu s njima pred kraj prve treine
noi. Medze 'e ibn Sewr i njegova odvana vojska su se skoro
dva sata borili protiv prepreka ovog opasnog kanala savladavajui
ga na trenutke, i bivajui savladani u drugim trenucima..
Kada su konano stigli do prolaza koji vodi u unutranjost
grada, Medze'e uvidi da je kanal progutao dvjesta dvadeset
njegovih lj udi, dok je njemu ostavio osamdeset. I samo to su
stopala Medze 'eta i njegove druine dotakla suho tlo grada, oni
izvukoe svoje sablje i sasjekoe uvare zidina probijajui im
sabljama nj ihove grudi . Onda skoie na kapije i pootvarae ih
uzvikujui "Allahu ekber" . Nj ihovi tekbiri iznutra se spoj ie sa
tekbirima nj ihove brae svana.
Tako muslimani prodrijee u grad u samu zoru. Izmeu njih i
Allahovih neprijatelja se tek tada rasplamsa takva bitka kakvu je
historij a ratova malo gdje zabiljeila, pogotovo po strahoti, uasu i
brojnim rtvama. I dok je bitka trajala, u opem meteu, Medze'e
ibn Sewr opazi Hurmuzana, pa pojuri u njegovu pravcu sa isukanom
sabljom. Meutim, itavi talasi boraca ga prosto progutae i sakrie
ga od njegova pogleda. On ga primijeti po drugi put, pa opet krenu u
tom pravcu i navali na njega. Medze'e i Hurmuzan se estoko
sukobie i navalie sabljama. jedan na drugog. Svaki od njih udari
svoga protivnika odluujuim udarcem, ali sablja Medze'eta ne
sasijee protivnika, dok sablja Hurmuzana pogodi na pravo mjesto.
Hrabri i neustraivi junak pade na popritu bitke sretan to je,
Allahovom odredbom, i on dao svoj doprinos u toj bici.
Muslimanska vojska n astavi borbu sve dok im Allah ne propisa
veliku pobjedu, a Hurmuzan pade u nj ihove ruke kao zarobljenik.
Mutulugdije odoe u Medinu nosei halifi El-Faruku radosne
vijesti o pobjedi. Pred sobom su gonili Hurmuzana da bi ga halifa
lino vidio. Na njegovoj glavi je stajala kruna ukraena dragulj ima,
a na njegovim leima bijae skupocjeni ogrta izvezen zlatnim
nitima. Osim toga, mutulugdije su halifi nosile i sauee za
njegovog neustraivog borca Medze'eta ibn Sewra .

00
111

l Usejd ibnu-1-Hudajr

USEJD IBNU-L-HUDAJR
"Ti meleki su sluali tebe, U sejde... " (Allahov poslanik
Muhammed ii)

p oj da'wtskoj isij i koj poznaje h storija I slama,

.
.
sttze u Jesnb mladi MekkehJa, Mus' ab Ibn UmeJ r. On
odsjede kod Es'ada ibn Zurare, j ednog od uglednika
plemena Hazred, i od njegove kue naini sebi boravite, ali i
odskonu dasku za svoj e pozivanje Allahu, kao i irenj e radosne
vijesti o dolasku Njegovog poslanika Muhammeda i. Sinovi
Jesriba poee sve vie i vie navraati u drutvo misionara
Mus'aba ibn Umejra. Privlaila ih je utivost njegova govora,
j asnoa njegovih dokaza, blaga narav kao i duboki i iskreni iman
koji se odraavao na njegovome lijepome licu. Osim toga, njemu
ih j e privlailo neto drugo. Bio j e to Kur'an iz kojeg bi im, s
vremena na vrij eme, uio neke od jasnih ajeta, svoj im prij atnim i
blagim glasom i umilnom i privlanom intonacij om. Ledena srca
slualaca je punio posebnom nj enou, a izmamlj ivao bi suze
grijenika, tako da se nijedno od njegovih sijela ne bi rasulo, a da
nova grupa ljudi ne bi prela na Islam i prikljuila se skupinama
mu'mina . .
Jednog dana Es'ad ibn Zurare izie sa SVOJ im gostom
misionarem Mus ' ab ibn Umejrom kako bi se sreli sa skupinom
ljudi iz plemena Abdu-1-Ehel kojima su eljeli izloiti stavove
vjere Islama. Uoe u jedan od vrtova plemena Abdu-1-Ehel i
sjedoe kod slatkovodnog izvora u hladu palmi. Oko Mus'aba se
okupie oni koji su ranij e primili Islam, kao i oni koj i su eljeli
uti o emu se radi. On poe govoriti i pozivati dok su ljudi
sluali i upij ati njegov divni govor. U to vrijeme neko obavijesti
Usejd ibnu-1-Hudajra i Sa'da ibn Muaza, a bij ahu to dvojica
uglednika iz plemena Ews, da je mekkanski misionar doao u
samu blizinu njihovih kua, a da ga sa sobom vodi Es'ad ibn

1 12

Usejd ibnu-1-Hudajr

Zurare. Sa'd ibn Muaz ree Usejdu: - Oca nemao Usejde, idi tom
mekkanskom mladiu koji je doao meu nae domove da zavodi
nae slabie i da blati nae idole, pa mu to zabrani i upozori ga da
od danas vie ne stupa na ovaj na teren ! Onda Sa'd nastavi: Samo da on nij e u gostima moga tetia Es'ada ibn Zurare i da nije
pod njegovom zatitom ja bih to mjesto tebe uradio! Usejd uze
svoje koplj e i krenu u pravcu vrta. Kada ga Es'ad ibn Zurare
ugleda, obrati se Mus'abu: - Teko tebi, Mus'abu! Ovo je poglavar
plemena, najobdarenij i razumom i najsposobniji od svih, Usejd
ibnu-1-Hudajr. Ako on primi Islam za njim e uslijediti veliki broj
drugih ljudi. Zato s njim, u ime Allaha, najiskrenije i naj ljepe
razgovaraj . Usejd ibnu-1-Hudajr stie meu njih, pa okreui se
Mus'abu i njegovu domainu ree: - ta vas je dovelo meu nae
domove, da zavodite nae slabe i nemone? Izbjegavajte ovo
podruje ako vam je ivot mio! Mus'ab pogleda Usejda i okrenu
mu svoje, svj etlou imana, . obasjano lice, pa mu se obrati iskrenim
i toplim glasom: - O poglavaru svoga naroda, bi li elio neto bolje
od toga? -A ta to? - upita. Mus'ab ree: - Da sjedne meu nas i da
poslua ta govorimo, pa ako ti se dopadne, ti e to prihvatiti, a
ako ne dopadne, mi emo odavde otii i vie se neemo vraati.
Usejd ree: - U pravu si, pa zabode koplje u zemlju i sjede. Mus'ab
mu poe iznositi pojedinosti o Islamu i uiti mu odlomke iz
Kur'ana, a njegove se grudi rasprostranie i lice ozari, te on ree: Kako je lij epo to to govori, i kako je velianstveno to to ui!
ta inite kada hoete da uete u Islam? Mus'ab mu odgovori: Okupaj se i oisti svoju odjeu, a onda posvjedoi da je samo Allah
Bog i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, zatim klanjaj dva
rekata. Usej d ode do bunara! Opra se vodom, posvjedoi da je
samo Allah bog i da je Muhammed njegov rob i poslanik. I na
kraju klanja dva rekata. Toga dana prikljui se odredima Islama
konjanik od najuglednij ih arapskih konjanika i poglavar od
najodabranij ih starjeina plemena Ews. Njegov narod ga je zvao
"el-kamil"
savren. Zbog njegova visokog razuma i jakog
korijena, a i zato to je vjeto baratao i sabljom i perom.
Uz sva j unatva i streljaku vjetinu bio je pismen i naitan, u
drutvu u koj em su pismeni bili veoma rijetki.
Njegov prelazak na Islam bio je povod i prelasku na Islam
Sa'da ibn Muaza, a Islam nj ih dvoj ice bio je razlog da na Islam
pree mnotvo ljudi iz plemena Ews.
Od tada je Medina postala mjesto Hidre Allahovog Poslanika
ii i utoite i temelj velikoj islamskoj dravi. Usejd ibnu-1-Hudajr

1 13

l Usejd ibnu-1-Hudajr
zavoli Kur'an, otkako ga u od Mus'ab ibn Umejra, iskrenom i
velikom ljubavlju te se prihvati Kur'ana kao to se edan ovjek u
vrelom danu prihvati izvora slatke vode. Kur'an mu posta glavna
preokupacija i zanimanje. Od tada se nije mogao vidjeti osim kao
gazija na Allahovom putu, ili osamlj en kako ui Kur'an. Imao je
milozvuan glas, j asnog izgovora i blistavog zvuka. Najvie je
uivao u uenju Kur'ana kada bi no poodmakla, kada bi se oi
sklapale a due se smirile. asni ashabi bi iekivali njegovo
nono uenje i takmiili bi se ko e uti njegov kiraet. Sretan je
bio svaki onaj koj i bi uspio da od njega uj e Kur'an onako
izvorno kako je objavljen Muhammedu. Kako god je njegovo
uenj e bilo ugodno . i milo stanovnicima Zemlje, isto tako je
ugodno bilo i stanovnicima nebesa. Jedne noi, kada je no dobro
poodmakla, Usejd ibnu-1-Hudajr j e sjedio u dvoritu, dok je
njegov sin Jahja spavao pokraj njega. Konj , kojeg j e uvijek imao
spremnog za dihad, bio je svezan nedaleko od njega. No je bila
tiha i mima, a nebo vedro i zvj ezdano. Zvij ezde kao da su
probadale zemlju svoj im veselim i blagim oima. Dua Usejda
ibn Hudajra zaeli da ovaj ugodni ambijent zaini Kur'anom, pa
poe uiti svoj im blagim i milozvunim glasom: Elif lam mim,
zalke-1-/dtabu la rejbe fih . . .
Tada o n u svoga konja kako se naglo uznemiri i poe skakati
u krug tako da umalo pokida svoje veze. Usejd uuti, a konj se
odmah umiri i utia. Onda Usejd nastavi uiti. Ulaike ala hude-n
min Rabbihim. . . a konj se uznemiri vie nego prvi put. On ponovo
uuti, a konj se opet umiri. To ponovi nekoliko puta, pa kada b{
god zauio konj bi se uznemirio i otimao se, a kada bi god uutio i
konj bi se smirivao. On se poboj a za svog sina Jahj aa da ga konj
ne bi zgazio, pa poe da ga probudi. U tom asu pogled mu se ote
put nebesa pa on ugleda oblak kao ator ili neto slino, od ega
nita ljepe ni udnije oko nij e vidjelo. Oko tog oblaka je bilo
ukraeno neto poput broj nih svj etiljki, pa je sav vidokrug bio
osvijetlj en i blj etav. Taj oblak , se sve vie i vie penj ao u visinu
dok mu se ne izgubi iz vida. Kada osvanu jutro on ode Allahovom
Poslaniku i ispria mu ta je vidio. Resulullah il mu ree. - To
su meleki, Usejde, koj i su doli sluati tvoje uenje. Da si
nastavio dalje sa uenjem, vidjeli bi ih i ostali ljudi (bez ikakvog
zatora), ne bi se zaklanj ali od nj ih.
Kako god je Usejd ibnu-1-Hudajr zavolio Allahovu knj igu
Kur'an isto tako je zavolio Allahova Poslanika . Govorio bi sam
za sebe, da j e najzadovoljniji, naj sretnij i bio kad bi uio Kur'an ili

1 14

Usejd ibnu-1-Hudajr

sluao njegovo uenje, ili dok bi gledao u Vjerovjesnika dok on

govori hutbu ili neto pria. Silno je udio da njegovo tijelo
dotakne tijelo asnog Poslanika i15, pa da Vjerovj esnikovo tijelo
pomiluje i poljubi. I j edanput mu se i ta ansa ukazala. Dok je
Usejd jednoga dana zabavljao ljude priajui im svoj e ale, naie
Poslanik pa, u znak odobravanja njegovog postupka, ubode ga
.
neim. Usej d mu ree: - Nanio si mi bol, o Allahov Po slanie !
Poslanik i15 mu ree: - Uzvrati mi istom mjerom, Usejde. Ali
Usejd dodade: - Ti si u koulji, a ja nisam imao koulju kada si
me bocnuo. Vjerovjesnik zavrnu koulju sa svog tij ela, a Usejd
ga zagrli i poe ga ljubiti po tijelu govorei: - Ti si mi kao i otac i
majka, o Vjerovjesnie ! Kako sam te upoznao, stalno am udio
da ti dotaknem tij elo i evo sada mi se elja ostvarila.
Vjerovj esnik je na Usejdovu ljubav uzvraao ljubavlju,
pamtio je njegove zasluge, njegov rani prelazak u Islam kao i
njegovo portvovano tienj e Vjerovjesnika na dan l.Jhuda, kada
je zaradio sedam tekih rana. Znao je za njegov poloaj i ugled
koji je uivao u svom narodU:, pa kad bi god Usejd za , nekog
intervenirao i zagovarao kod Allahovog Poslanika, on mu j e
udovoljavao.
Pria Usejd o jednom sluaju: - Doao sam Resulullahu il, pa
mu spomenuh jednu porodicu od ensarija koj i su bili dosta
siromani a veina ukuana su bile ene. Resulullah mi ree: Doao si Usejde nakon to smo razdijelili sve to smo imali , ali
ako uje da nam je ita dolo, ponovo nam spomeni tu porodicu!
Poslije toga Vjerovjesniku stie iz Hajbera imetak koj i razdijeli
meu muslimane pa podijeli ensarijama dosta toga, a dade i onoj
porodici, isto tako dosta imetka. Ja mu rekoh: - Neka te Allah
zbog njih nagradi o Vjerovjesnie ! On ree: - I vas, o ensarije,
neka Allah nagradi najboljom nagradom, jer vi ste otkad sam vas
upoznao blagi i strplj ivi, a poslije mene ete doivj eti razliite
nepravde, pa saburite sve dok me ponovo ne sretnete, a sreemo
se kod Hawda (izvora u Dennetu).
Dalje kae Usejd: - Kada je halifa bio Omer ibn Hattab .JJi,
razdijeli on j edanput meu muslimane imetak i robu, a meni posla
neki ogrta, koj i mi izgledae dosta malehan i bezvrij edan. I dok
sam ja bio u mesdidu, pored mene naie j edan mladi iz plemena
Kurej na kojem bij ae lijep prostran ogrta od istih onih ogrtaa
to i meni bijae poslan. Mladi je hodao a ogrta mu se po zemlj i
vukao. Ja spomenuh. onima oko sebe rij ei Vjerovjesnika.
"Doivjet ete poslije mene razne nepravde." Pa rekoh: - I$tinu je

1 15

lUsejd ibnu-1-HudQjr
kazao, a on mi brzo doe i nae me kako klanjam, pa ree: Klanj aj , Usejde ! Kada zavrih namaz, on se okrenu meni pa me
upita: - ta si rekao? Ja mu ispriah sve to sam vidio i to sam
rekao. On ree: - Neka ti Allah oprosti. Taj ogrta sam poslao tom
i tom ovj eku, a on j e ba ensarija. Uz to je uesnik ugovora na
Akabi, te bitaka na Bedru i Uhudu. Onda j e onaj kurejij ski
mladi kupio taj ogrta od tog ovj eka i obukao ga. Pa zar misli
da e to to je spomenuo Resulullah 3i5 biti u moj e vrijeme! Usejd
mu ree: - Allaha mi, o vladaru pravovjemih, nisam mislio da bi
to moglo biti u tvoj e vrij eme.
Iza toga Usejd ibnu-1-Hudajr nij e dugo ivio, Allah Ji; ga je
izabrao u Svoje drutvo u vrij eme halife Omera, neka je Allah
zadovolj an i s nj im i sa Omerom. Tada se sazna da j e iza njega
ostao dug u iznosu od etiri hiljade dirhema. Njegovi nasljednici
htj edoe da prodaju zemlju kako bi izmirili taj dug, a kad to sazna
Omer ree: - Neu dozvoliti da sinovi moga brata Usejda postanu
ovisni od drugih ljudi. Onda Omer porazgovara sa onima kojima
je Usejd bio duan i oni pristae da otkupljuju prihode sa te
zemlje tokom etiri godine, a svaka godina je iznosila hiljadu
dirhema.

00

1 16

l Abdullah ibn Abbas

ABDULLAH IBN ABBAS

"On je t:nladi mdu zrelim
pameta n ." (Omer i bn Hattab)

Uudima.

LjubopitUiv je

vaj vrijedni ashab bio je poseban iz nekoliko razloga.

Imao je ast da je bio ashab Allahova Poslanika i da se
dn1io s njim, iako je to druenje bilo kratko.
Druga ast mu je bila ta to je bio blinj i roak Allahova
Poslanika, od nosno amidi.
Trea ast mu je bila ta da je bio jedan od najuevnij ih ashaba i
zato su g a zvali Hibru Ummeti Muhammed (dobri uenjak
Ummeta MlJhammedova ). etvrta ast Ibn Abbasa je takvaluk
(bogobojaznost).
Za njega. se kae da je postio danju, a noi prvodio u ibadetu.
U svakoj prilici bi istigfar inio. Puno je plakao iz straha od
Allaha . tako da su mu na licu ostale dvije crte. Abdullah ibn
Abbas je Jpravi uenj ak koj i je istinski spoznao Allaha . Bio je
najbolj i poznavalac Kur'ana i najsposobnij i u tefsiru (tumaenju
Kur'ani-kerima)
naj sposobnij i u iznalaenju njegova smisla,
znaenja.
Rodio se Ibn Abbas tri godine prije Hidre. Imao je samo
trinaest godina kada je preselio Allahov Poslanik na Ahiret. I
pored ta.ko kratkog druenja sa Allahovim Poslanikom, ipak je
uspio nauiti hilj adu i esto ezdeset hadisa koj e su zabilj eili
Buharija i M uslim u svoj im Sahihima.
im se rodio, maj ka ga je donijela Allahovom Poslaniku pa
mu je on stavio svoju mubarek pljuvaku u usta i to je bilo prvo
to je biKo stavljeno djetetu u usta. Sa njom je ula bogobojaznost,
mudrost, a kome Allah da mudrost - dao mu je mnogo dobro.
Abdullah j e stalno bio uz Poslanika. Kada bi se Allahov Poslanik
htio abdestiti, Ibn Abbas bi mu pripremao vodu, a kad bi klanjao, .

1 18

Abdullah ibn Abbas l

stao bi iza Poslanika. Kad bi Poslanik putovao, sa sobom bi vodio
Ibn Abbasa i stavio bi ga na j ahalicu iza sebe. Ibn Abbas je bio
prava sjenka Allahovog Poslanika . Bio je ista srca i razuma i
otrouman.
On nam prenosi svoj doivlj aj sa Allahovim Poslanikom pa
kae: -Jednom prilikom je htio Allahov Poslanik da se abdesti pa
sam pourio da mu pripremim sve to treba za abdest, i drag6 mu
je bilo za ono to sam mu uinio. A poto je htio klanj ati, iaretio
mi je da stanem pored njega, pa sam stao iza njega. A kad je
zavrio namaz, okrenuo se prema meni i upitao me: - . Zato nisi
stao do mene, Abdullahu? Odgovorio sam: - Iz potovanja prema
tebi, Poslanie. Podigao je ruku Allahov Poslanik i obratio se
Allahu ovom dovom: - Moj Allahu, podari mu mudrost.
I usliao je A llah dovu Vjerovjesnika dao je mudrost Ibn
Abbasu kojom j e nadmaio najvee mudrace. O njegovoj uenosti
i mudrosti naj bolje govori sluaj koj i se desio za vladavine Alije
. Poto su se razili neki ashabi sa Alijom oko spora sa
Muawijom obratio mu se Abdullah ibn Abbas :
Dozvoli mi,
o vladaru pravovjemih, da porazgovaram sa tvoj im protivnikom.
Alija mu je odgovorio: - Ja se boj im za tebe. - Sve e to biti u
redu, inallah - dodade Ibn Abbas.
A zatim se je uputio prema njima; pa ih je naao okupirane
ibadetom . Oni su mu izrazili dobrodolicu: - Dobro doao, o Ibn
Abbase! Otkuda ti? Odgovorio je: - Doao sam da s vama
porazgovaram. Neki od njih rekoe: - Nemojte s nj im razgovarati !
A neki rekoe. - Priaj , sasluaemo te! Pa je rekao: - Recite mi
ta zamjerate Aliji, amidiu Allahovog Poslanika i muv njegove
kerke te prvom djeaku koji je primio Islam?
Zatim su oni naveli ta su zamjerili Alij i i zbog ega su se
odvojili od njega. - Imamo primjedbu na njega u tri pitanja! Koja su to? - upitao ih je. Odgovorili su: Prvo: on je prihvatio da
sudi lj udima u Allahovoj vjeri. Drugo: on se borio protiv Aie i
Muawije, a niJe uzeo ratni plij en niti zaroblj enike. Tree:
odstranio je
od
sebe
titulu
emiru-1-mu' minin
(predvodnik
vjernika), iako su ga mu'mini izabrali i poloili zakletvu za to.
Upitao ih je: - ta mislite, kad bih vam donio dokaz iz
Al lahove knj ige-Kur'ana i Sunneta Allahova Poslanika (o vaim
pogrenim stavovima), to ne biste mogli nijekati, biste li
odstupili od vaih stavova na koj ima ste sada? Odgovorili su: Da, odstupili bismo. Zatim je Ibn Abbas nastavio razgovor sa
nj ima. - to se tie vae zamjerke Aliji u nekim . presudama
-

1 19

l Abdullah ibn Abbas

ljudima: Uzvieni Allah je rekao: O vjernici, ne lovite dok ste u
ihramima! A ko od vas hotimino ubije (divlje), kazna mu je
(rtvovati) jednu domau ivotinju slinu onoj koju je ubio. (El
Maide, 95 .) O tome e donijeti presudu dva pravedna ovjeka
izmeu vas. Tako vam Allaha, je li presuda ljudima u spreavanju
krvoprolia i izmirenje ljudi prea ili j e prea presuda ljudima za
ubistvo zeca ij a vrijednost ne prelazi etvrt dirhema? ! Odgovorili
su: - Pree je spreavanje prolij evanja krvi i izmirivanje ljudi. Pa
ih je upitao: - Jesmo li. se sloili u ovom pitanju? - Da - odgovorili
su. Zatim je nastavio: - to se tie vae zamjerke o neuzimanju
roblja, kao to j e to inio Allahov Poslanik, pa zar elite da
zarobite vau maj ku Aiu i da je poistovijetite sa robinj ama? ! Pa
ako kaete da, vi ste time postali kafiri, i ako kaete da ona nije
vaa maj ka, isto tako bi tom negacijom bili kafiri, j er Allah
kae: Vjerovjesnik je prei pravovjernima od njih samih, a
njegove ene su m,ajke njihove! (El-Ahzab, 6.)
Pa odaberite sebi ta hoete. A zatim ih je upitao: - Jesmo li se
sloili _u ovom pitanju? - Da - odgovorili su, a zatim je nastavio:
"to se tie vae zamjerke o odstranjenju od sebe titule emiru-1mu'minin, i Allahov Poslanik ii je u j ednom aktu koj eg je potpisao
sa muricima na Hudejbiji izostavio Resulullah. Kada su mu
prigovorili murici za potpis - Muhammed, Allahov poslanik, rekli
su mu: - Da te priznajemo za poslanika, ne bismo te sprij eili da
doe Bejtullahu i ne bi se protiv tebe borili. Pa su mu rekli : - Pii:
- Muhammed ibn Abdullah. Pa je tako i uinio govorei im: - Tako
mi Allaha, j a sam Poslanik, pa makar me vi i ne priznavali. Pa
jesmo li se sloili u ovom pitanju? - Da - odgovorili su.
Ishod te rasprave bio je da je Abdullah uspio vratiti u Alij ine
redove od dvadeset i etiri hiljade dvadeset hilj ada. etiri hiljade
Alij inih protivnika ostali su uporni iz inata i tvrdoglavosti .
Ovakav vidij iv rezultat je postigao zahvaljujui njegovoj mudrosti
i jasnim dokazima.
Od svoje rane mladosti jo kao djeak poeo se interesirati za
nauku i u tom pogledu nije alio truda. Za to j e imao sve uvjete.
Duu je napaj ao sa ista izvora sve do smrti Allahova Poslanika.
Poslije je svoj e znanje kompletirao od ostalih uenih ashaba.
Abdullah ibn Abbas nam pria svoj e doivlj aj e na putu sticanja
nauke pa kae: - Kada bih uo hadis od jednog od ashaba, doao
bih mu pred kuna vrata u vrij eme kaj lule, podnevnog odmora,
stavio bih svoj ogrta sebi pod glavu pred njegovim kunim
vratima. Vjetar bi na mene nanosio prainu, a da sam zakucao na

1 20

Abdullah ibn Abbas

vrata, pustil i bi me u kuu. To sam radio tako iz nekog potovanja

(edeba) prema onom od koga uim. A kad izau iz kue, zaude
se kad me vide u ovakvom halu. I obrate mi se rij eima: - O,
amidiu Allahova Poslanika, ta te je dovelo ovdje? to mi nisi
poruio, ja bih tebi doao ! Ja bih mu odgovorio: - Ja sam prei da
tebi doem j er se nauci dolazi (na noge), a nauka ne dolazi. A
zatim bih ga upitao za hadis.
Kao to je bio Ibn Abbas vrlo ponizan u traenju nauke, isto
tako je znao cij eniti uene ljude (ulemu). Da je to tako, najbolje
nam moe potvrditi ovaj primjer sa Zejdom ibn SabitoJ.?-1, pisarom .
Objave i najsposobnij im ovjekom u Medini u pitanju sudskog
postupka, fikha, uenj a Kur'ana i nasljednog prava.
Jednom prilikom je htio uzjahati na devu, a Ibn Abbas je, iz
potovanj a, uzeo za ular devin i pomogao mu da uzj ae. Ibn Abas
se ponaao kao rob prema gospodaru. I rekao mu je Zejd: - Ne
treba ti to Ibn Abbasu ! - nato mu je odgovorio: - Ovako nam j e
nareeno da postupamo prema uenim. Zejd mu s e ponovo obrati:
- Daj mi svoj u ruku. Pruio mu je ruku, a Zejd je prihvatio ruku i
poljubio j e govorei : - Ovako nam je nareeno da postupamo sa
porodicom naeg Poslanika.
B io je neumoran Ibn Abbas u traenj u nauke tako da J e
izrastao u j ednog vrsnog strunjaka i poznavaoca vie oblasti iz
islamske znanosti. Jedan od velikih tabiina Mesruk ibn el-Ed'dew
je rekao za Ibn Abbasa. "Kad bih vidio Ibn Abbasa, rekao bih:
Naj ljepi ovjek! A kad bi neto progovorio, rekao bih:
Najrj eitij i ovjek! A kad bi vazio, rekao bih: Naj ueniji ovj ek."
Kad je Ibn Abbas upotpunio svoje znanje i postao veliki uenjak,
to svoje obilno znanje je nastojao prenijeti na druge. Njegova kua je
postala
pravi
univerzitet
muslimana,
ravnopravan
dananjem
univerzitetu, s tim to dananji univerziteti imaju desetine i stotine
profesora, a na "univerzitetu" Ibn Abbasa bio je on sam.
Pria nam o njemu jedan od njegovih drugova: "Vidio sam kod
Ibn Abbasa mnogo naroda, ne samo kua ve i ulice u blizini
postale su pretjjesne. Uao sam kod njega i obavij estio ga o velikoj
masi svijeta koji su doli kod njega. Naredio je da mu se donese
vode da se abdesti, pa poto se abdestio, sjeo je i rekao mi: - Izai i
reci im: - Ko eli da pita neto o Kur'anu i nainu uenja neka ue.
Izaao sam i rekao im to. I uli su u tolikom broju da su napunili
kuu. to god su ga upitali, on im je odgovorio. Ne samo da je
odgovorio na postavljena pitanja nego je bio mnogo opirniji. A
zatim im rekao: - Oslobodite mjesta vaoj brai, pa su izali.

121

l Abdullah ibn Abbas

Meni se ponovno obratio rijeima: - Izai i reci im: - Ko eli
da pita iz oblasti tefsirske nauke neka ue. Izaao sam i rekao im,
i uli su u tolikom broju da su kuu napunili. to god je bio
upitan, odgovorio je i vie od toga, a zatim im rekao: - Oslobodite
mjesta vaoj brai, pa su izali.
Zatim se meni ponovo obratio rijeima: - Izai i reci: - Ko eli
da pita o halalu i haramu i uope iz oblasti fikha neka ue ! Izaao
sam i rekao im to. Uli su, u tolikom broju da su kuu napunili.
to god je bio upitan on im je odgovorio i vie od toga: Oslobodite mjesta drugima, rekao im je Ibn Abbas.
Izali su, a meni je naredio da izaem i pitam ko eli da pita
neto iz nasljednog prava neka ue. Izaao sam i rekao im. I
ovoga puta kua je bila puna zainteresiranih za tu oblast. I ovoga
puta to god j e bio upitan odgovorio im je i vie od toga. Kad je
sa nj ima zavrio, rekao im je: - Oslobodite mjesta drugima, pa su
izali.
A zatim j e meni naredio da izaem i pitam i pozovem one koj i
imaju pitanja iz oblasti sintakse, arapske knj ievnosti i stranih
rijei. I ovog puta kua je bila puna i odgovorio je na sva
postavljena pitanja.
Ova prevelika guva primorala ga je da podijeli dane u sedmici
po oblastima tako da se ne bi ponovila ona guva koja je bila.
Odredio je j edan dan samo za tefsir, jedan dan samo za fikh, jedan
dan samo za historiju, jedan dan u sedmici samo za poeziju.
Svako ko bi sa nj im razgovarao od uenjaka priznavao bi njegovu
veliku uenost, a ko bi ga to upitao imao je odgovor. "
Ibn Abbas s e proslavio vrlo rano kao dobar alim. To obilno
znanj e koj e je posj edovao uinilo ga je savjetnikom etvorice
halifa iako j e bio vrlo mlad. Kod svakog teeg pitanja Omeru nije
bilo teko iako j e bio halifa i starij i od njega, da se obrati Ibn
Abbasu i drugim uenjacima.
Poseban respekt imao je Omer prema Ibn Abbasu jer je mnogo
drao do nj egova miljenja. Neki su mu zamjerili to ga je toliko
forsirao kao djeaka.
Ni u danima izuavanja i potrage za naukom nije zaboravio
obini svijet i njegovu obavezu prema njemu pa je imao obiaj da
im zakazuje vazove i dersove. esto se obraao grij enicima
rijeima: "O grij enici, nemojte biti sigurni za zavrnicu vaeg
grijeha, znaj te da ono to proizilazi iz grijeha vee j e od samog
grijeha. Tvoj e neosjeanje stida od onih koj i su na tvojoj desnoj i
lijevoj strani u trenutku grijeenja je vee od samog grijeha. Tvoje

1 22

Abdullah ibn Abbas l

smij anje u trenutku injenja grij eha, a ti zna kako e te Allah
kazniti, vee j e od grijeha. Tvoj e zadovolj stvo s grijehom koga
ini vee je od grij eha. Tvoja negrinja savj esti zbog poinjenog
grijeha vea je od grijeha. Tvoj strah od vjetra koj i lepra tvoju
odj eu, a tvoj e srce se ne uzbuuj e pred pogledima Uzvienog
Allaha to je vee od grij eha. Zna li kakav je bio grij eh Ejjuba iM!I
zbog kojeg ga je Allah stavio na veliko iskuenje u tjelesnom i
materijalnom pogledu? Njegov grijeh je bio odbijanj e prilaska u
pomo nevolj niku koj i je zatraio od Ejjuba da sprijei zulum
nad nj im.
Ibn Abbas nij e bio od onih koji jedno govore a drugo rade. On
je postio danju a noi bi provodio u ibadetu.
Obavijestio nas je Abdullah ibn Mulkete: "Putovao sam sa Ibn
Abbasom iz Mekke u Meinu. Kada bi zakonaili, provodio bi
pola noi u ibadetu dok bi drugi spavali od silnog umora. Jedne
noi sam ga uo gdj e ui ovaj ajet: I doi e smrtne muke, uistinu,
i to je ono od ega ne moe pobjei. (Kaf, 1 9.) Stalno j e
ponavljao ovaj ajet plaui, to je inio sve do zore. esto plakanje
mu j e ocrtalo dvije crte na licu."
O uenosti i popularnosti Ibn Abbasa najbolj e nam govori
ovaj sluaj . Kada su iste godine poli na hadd on i halifa
Muawij a ibn Ehu Sufjan, zajedno sa halifom poli su njegovi
saradnici i simpatizeri. Ipak, pratnj a Ibn Abbasa je bila vea od
pratnje halifine iako "Ibn Abbas .JJ<, nije imao nikakve vlasti. U
pratnji Ibn Abbasa bili su oni koji su elj ni nauke.
ivio je Ibn Abbas sedamdeset i j ednu godinu. Za to vrij eme
ispunio j e zemlju naukom, mudrou i bogobojaznou. Denazu
mu je predvodio Muhammed ibn Hanefi, jedan od Alij inih sinova,
ispred ostalih ashaba i tabiina.
Dok su ga zakopavali, uli su kako neko ui otraj ajet: O
smirena duo, vrati se svom Gospodaru zadovoljna a i On tobom
zadovoljan, pa ui meu robove Moje, i ui u Dennet Moj. (El
Fedr, 27.-30.)

00

1 23

l En-Nu 'man ibn Mukarrin ei-Muzeni

EN-NU'MAN IBN MUKARRIN

EL-MUZENI
"Iman ima svoja stanita a i n ifak svoja. Za ista je
dom M ukarrinovih sinova jedno od stanita i ma na."
(Abd ullah ibn Mes ' ud)

leme Muzej ne je obitovalo nedaleko od Jesriba, ba na

putu k9j i se prua izmeu Medine i Mekke. Resulullah
je ve uinio Hidru iz Mekke u Meinu, te vijesti o
njemu poee stizati u pleme Muzejne sa svakim ko bi tu dolazio
ili prolazio. O njemu se moglo uti samo dobro. Jednog
poslijepodneva poglavar plemena Nu'man ibn Mukarrin el
Muzeni sjedio je sa skupinom svoje brae i starcima iz plemena.
On im ree : - O ljudi, tako mi Allaha, o Muhammedu znamo
samo dobro, a za njegovo pozivanje uj emo da j e to blagost,
dobroinstvo i pravednost. ta je to s nama te ovako oklijevamo,
dok drugi ljudi ure rijemu? Onda nastavi govoriti : - to se mene
tie, odluio sam da sutradan rano, kada dan osvane, krenem
njemu. Pa ko hoe od vas da ide sa mnom neka se pripremi.
Rijei Nu'mana kao da prodrijee u dubinu dua njegwih
sunarodnjaka, i samo to svanu on vidj e desetoricu svoj e brae i
jo etiri stotine konjanika iz plemena Muzejne kako spremno
oekuju polazak s nj im u Jesrib gdje bi se sastali sa
Vjerovjesnikom i uli u Allahovu vjeru. Nu' mana bi stid da sa
ovako velikom skupinom doe Vjerovjesniku, a da njemu i
ostalim muslimanima ne ponese nita. Medutim, suna godina
koja je zadesila pleme Muzejne nije im ostavila ni stoke ni bilja.
Nu' man obie svoju kuu i kue od svoje brae, pa sakupi sve
ono to im je preostalo od prihoda i to ponese sa sobom i doe
Resulullahu te ozvanii, i on i svi koj i bijahu s nj im, svoj

1 24

En-Nu tman ibn Mukarrin ei-Muzeni

prelazak na Islam. Sav Jesrib se, s jednog kraja na drugi, protrese,

ustalasa od radosti zbog Nu'man ibn Mukarrina i njegovih
drugova. Jo se nij e desilo da iz jedne arapske porodice na Islam
pree jedanaest brae, svi od jednog oca, a uz nj ih jo etiri
stotine
konjanika.
asni
Vjerovjesnik
se
veoma
obradova
Nu'manovom prelasku na Islam.
Uzvieni Allah je primio njegovu hediju, pa obj avi povodom
toga sljedee ajete:
A ima beduina koji vjeruju u A llaha i u onaj svijet i koji
smatraju da je ono to daju put da se A llahu prible i da
Poslanikove blagoslove zaslue. To im je, zaista, dobro
djelo, A llah e ih sigurno milou Svojom obasuti, jer A llah
prata i samilostan je. (Et-Tewba, 99. )

N u'man ibn Mukarrin s e ukljui pod zastavu Resulullaha .

uestvovao je s njim u svim bitkama i pohodima, osim onih manje
znaajnih. Kada j e uspostavljen hilafet i vladar postao Ebu Bekr
es-Siddik, on je odluno stao uz njega zajedno sa svoj im narodom
iz plemena Muzejne i dali su veliki udio i doprinos u obraunu sa
smutnjom otpadnitva. Kada je hilafet preuzeo Omer el-Faruk,
Nu'man ibn Mukarrin je i u njegovo vrijeme imao doprinosa koje
i dan - danas historij a spominje uz svaku hvalu i slavu.
Pred samu B itku na Kadisijj i vojskovoa muslimanske voj ske
S'ad ibn Ebi Wekkas posla jednu delegaciju Kisri - perzijskom
kralju Jezdedurdu kako bi ga pozvali u Islam. Delegaciju je
predvodio Nu'man ibn Mukarrin.
Kada stigoe do Kisrine prijestolnice u Medainu zatraie da ih
primi to on i uini. Onda pozva prevodioca pa mu ree: - Pitaj ih:
ta j e to to vas j e dovelo u naa podruja i podstaklo vas da se
borite protiv nas? Mora da ste poeljeli da nas iznenadite i osiliti
se zato to smo vas malo zanemarili i nismo htjeli da vas tlaimo.
Nu'man ibn Mukarrim se obrati svojim pratiocima: - Ako hoete,
ja u mu odgovoriti, a ako hoe koji od vas govoriti, ja u mu
prepustiti rije. Oni rekoe: - Govori ti.
Onda se okrenue Kisri, pa mu rekoe: - Ovaj ovjek govori u
ime svih nas pa posluaj ta e ti rei. Nu'man uini zahvalu
Uzvienom Allahu, donese salavat i selam na Njegova Poslanika
Allah nam se smilovao pa nam poslao Svog
pa ree:
Vjerovjesnika koji nam ukazuje na dobro i to nam nareuje.
Upoznao nas je sa zlom i to nam je zabranio. Obeao nam je, ako
mu se odazovemo u onome to poziva, da e nam Allah dati

1 25

l En-Nu an ibn Mukarrin el-Muzeni

svako dobro i na dunj aluku i na Ahiretu. I za kratko vrij eme Allah
tjeskobu zamij eni irinom, nau niskost veliinom, a nae
neprij atelje uini braom i solidarnima. Naredio nam je da
pozivamo i druge ljude u ono u emu je njihovo dobro, i da
ponemo sa svojim komijama, pa eto mi vas pozivamo da
primite nau vjeru, jer to je vjera koja je sve lijepo jo vie
ulj epala i podstie na to, a sve runo jo vie zaruila i upozorila
da se klonimo toga. Ona vjernike iz mraka nevjerstva i nasilja
izvodi na svjetlo imana i pravde, ako nam se odazovete i primite
Islam, ostaviemo meu vama Allahovu Knj igu i poduiti vas da
po njenim propisima sudite, a onda emo se vratiti i ostaviti vas i
vae probleme. Ako odbij ete primiti Allahovu vjeru, plaat ete
nam dizij u - glavarinu, pa emo. vas mi tititi. Ako odbijete
plaanje izije, onda emo protiv vas ratovati.
Jezdedurd se zapali od srdbe i bij esa zbog rij ei koje j e uo
pa ree: - Ne znam nij edan narod na Zemlj i da je bio nesretnij i i
malobrojnij i od vas, da je bio vie rascj epkan i na loijem glasu.
Dosad smo brigu o vama preputali pokraj inskim namjesnicima,
pa su oni od vas uzimali obeanje da ete nam. biti pokorni. Onda
se malo smiri pa nastavi: - Ako vas je potreba natjerala da nam
doete narediemo da vam se da hrane dok ne bude etva kod vas.
Daemo odjeu svim vaim poglavarima i uglednicima, a
postaviemo nad vama . vladara k9j i e biti blag prema vama.
Jedan od ljudi iz delegacije mu odgovori tako da nanovo raspali
vatru u njemu, pa on ree: - Da se ne pridravam toga da se
glasnici ne ubijaju, sve bih vas pobio ! Idite, kod mene nemate ta
traiti. Obavijestite vaeg vojskovou da u mu poslati Rustuma,
komandanta nae vojske, koj i e pokopati i njega i vas zajedno u
j arak Kadisijje. Onda naredi da mu donesu vreu pij eska pa ree
svoj im ljudima: - Natovarite to na najuglednijeg od ovih, i vodite
ga pred sobom sve do gradskih kapija, tako da ga svi ljudi vide.
Oni upitae delegate: - Ko je od vas najugledniji? Asim ibn Omer
se prvi j avi: - Ja sam. Oni natovarie teret na njega, iz elj e da ih
to vie ponize i tako ih ispratie do izlaza iz Medaina. Asim onda
prebaci teret na svoju devu i ponese ga sa sobdm sve dok ne doe
Sa'du ibn Ehi Wekkasu. Time ga obradova da e Allah uskoro
omoguiti muslimanima da osvoje perzij ska podruj a i da e tako
zavladati svim pijeskom u njihovoj zemlji. Onda doe Bitka na
Kadisijj i.
Napuni se Kadisijski jarak tijelima hilj ada ubijenih. Meutim,
to ne bijahu borci iz muslimanske vojske, nego poraena Kisrina

1 26

En-Nu 'man ibn Mukarrin el-Muzeni

vojska. Perzij anci se ne pomirie sa porazom na Kadisijj i, pa

sakupie ogromne snage i postroj ie silnu vojsku koj a dostignu
cifru od stotinu pedeset hiljada najboljih boraca. Kada hali fa el
Faruk u za ovu veliku mobilizaciju perzijske voj ske, odlui da
lino krene u susret toj stranoj opasnosti. Meutim, ugledni i
starij i muslimani ga odvratie od toga i nasavjetovae ga da
izabere jednog vojskovou na kojeg e se u potpunosti moi
oslonuti u ovom odsudnom trenutku. Omer ree: -Pokaite mi
ovjeka kojem mogu povjeriti ovaj zadatak. Rekoe mu: - Ti
najbolje poznaje svoju vojsku, o vladaru pravovjernih. Onda on
ree: - Tako mi Allaha, postaviu za komandanta muslimanske
vojske ovjeka koj i e kada se protivnike strane sukobe biti bri
od koplja. To je Nu'man ibn Mukarrin el-Muzeni. Ostali ashabi
rekoe: - On je pravi izbor za taj posao. Onda mu napisa pismo u
kojem stajae:
Od Allahova roba Omer ibn Hattaba Nu'manu ibn
Mukarrinu. Saznao sam da se velika neprijatelj ska voj ska
sakupila protiv vas i nalazi se u gradu Nehewendu, pa kada
dobije ovo moj e pismo, kreni sa Allahovom odredbom, pomoi i
podrkom, skupa sa muslimanima koj i su tu s tobom. Nemoj ih
voditi kroz neprohodne krajeve pa da ih pati i uznemirava, jer
jedan ovjek musliman drai mi je od stotinu hiljada dinara. Es
se/arnu a/ejke.
Nu'man krenu sa svojom voj skom u susret neprij atelju. Ispred
sebe posla izvidnice sastavljene od svoj ih najboljih konjanika da
mu istrauju put. Kada se konjanici pribliie Nehewendu nj ihovi
konj i zastadoe. Oni ih silom potjerae naprijed, ali konj i se
odupirae. Kada sj ahae da vide o emu se radi, otkrie u
kopitama
konja
eljezne
komadie
sline
glavama
eksera.
Pogledae po zemlji, pa otkrie da su nevjernici po svakoj stazi
koja vodi u Nehewend posijali eljezne iglice, kako bi nepoeljne
konjanike i pjeake sprijeili da dou do njih. Konjanici
obavijestie Nu ' mana o tom to su vidjeli i zatraie od njega da
im pomogne svoj im savjetom. On im naredi da ostanu tu gdj e j esu
i da zapale vatre po noi kako bi ih nep.rijatelji vidjeli. Neka se
ponaaju kao da su se uplaili brojnog neprijatelja i kao da su se
ve pomiriti sa porazom. Tako bi ih obmanuli i lake stigli do
nj ih, odnosno rij eili se prepreke od elj eznih iglica koje je
neprijatelj nasijao po putu.
Ova varka je uspjela prevantl Perzijance. Dok su vidj eli
prethodnicu muslimanske vojske kako u znak predaje pokorno ide

1 27

En-Nu 'man ibn Mukarrin ei-Muzeni

ispred voj ske, odmah poslae radnike koj i oistie i pometoe
puteve od eljeza. Tada muslimani iznenada napadoe i zauzee te
prolaze. Nu'man ibn Mukarrin se ulogori sa voj skom na prilazima
Nehewenda. Odlui da izvri j ak iznenadni napad na neprij atelja.
Ree svoj im borcima: - Ja u uzviknuti tri tekbira. Kada prvi put
uzviknem tekbir neka se pripremi onaj ko jo nije potpuno
spreman. Kada drugi put donesem tekbir neka svaki od vas dobro
prihvati svoj e oruje. Kada viknem trei put "Allahu ekber" ja
napadam na Allahove neprijatelje, pa krenite skupa sa mnom.
Nu'man ibn Mukarrin uzviknu svoja tri tekbira, a onda se sjuri u
neprij atelj ske redove kao da je razjareni lav. Za nj im se
muslimanska vojska srui poput buj ice. Izmeu dvije strane
zapodjenu se strana bitka kakvoj je historija ratova malo gdje
mogla primjer navesti. Perzij anska voj ska se bezglavo ratrka na
sve strane. Nj ihove rtve prekrie i brda i doline, a njihova krv
potee niz klance i puteve. Konj Nu ' mana ibn Mukarrina se
pokliznu na krvi i on pade, tako ga zadesi smrt.
Njegov brat preuze od njega baj rak a njega prekri svoj im
ogrtaem. Tako njegovu pogibiju zataj i od muslimana. Kada je
velika pobj eda, koju muslimani nazvae "Fethu-1-futuh " (pobjeda
svih pobjeda), bila okonana, borci pobjednike voj ske zapitae
za svog
neustraivog vojskovou Nu' mana ibn Mukarrina.
Njegov brat podie onaj ogrta sa njega i ree: - Evo vaeg
voj skovoe. Allah ga je uinio sretnim i zadovoljnim zbog ove
poqjede, i poastio ga ehadetom . . .

00

1 28

l Suhejb er-Rumi .

SUHEJB ERRUMI
"Uspjela ti je trgovina o Ebu Jahja, uspjela ti je
trgovina ... " (Allahov poslanik M u ha m med ji)

alo ko od nas da nije uo za Suhejba Rumiju. Isto tako

mnogima nij e j asno da S.uhejb nij e Bizantinac iako on
nosi taj nadimak. On je istokrvni Arap. Otac mu
potie iz arapskog plemena Numejr, a maj ka iz plemena Temim.
Kako je Suhejb dobio nadimak er-Rumi? Prije poslanstva
Muhammeda ji S inan ibn Malik en-Numejri j e bio postavljen od
strane B izantinaca za namjesnika starog grada Ebulle. Najdrae
dijete bilo mu j e ono koje nij e imalo vie od pet godina. Zvao ga
je Suhejbom. Suhejbovo lice je bilo blistavo, bio j e plave kose,
vrlo okretan, a iz njegovih oij u jo tada mogla se nasluivati
otroumnost i plemenitost. Suhejb je bio vedar, veseo, ivahan,
dobroduan. Unosio je radost u duu svoga oca i oslobaao ga
umora i briga koj e bi zadobio na poslu.
Jednog dana pola je majka Suhejbova sa svojim malim sinom,
porodicom i svoj im slugama u j edno irako selo, u namjeri da se
odmori i oporavi. I dok je majka Suhejbova boravila u tom selu sa

Suhejbom, j edan odred rimske vojske napao je na to selo. Ubili su

straara, opljakali kue i porobiti ljude, a meu porobljenim naao
se i mali Suhejb.
Ubrzo zatim naao se na jednoj od bizantijskih pijaca. Vrlo
esto je mijenjao gospodara kao i svi drugi robovi koj ih je bilo
vrlo mngo po kuama bizantij skim. To esto mij enj anje
gospodara pomoglo j e Suhejbu da upozna ivot B izantinaca
iznutra. Svoj im oima je gledao ta se dogaalo u nj ihovim
kuama od loih i nevalj alih djela. Svojim uima je sluao i oima
gledao zulume i grijeenja i zbog takvih ispada prezirao je i mrzio
B izantince. U sebi je govorio: - Ovu skupinu ljudi ne moe nita
130

Suhejb er-Rumi

oistiti os1m tufana (potopa). Iako je Suhejb odrastao u Bizantiji i

formirao se tneu nj ima, te gotovo bio zaboravio arapski jezik, on
nikada nije zaboravio svoje arapsko porijeklo, niti je zaboravio da
je sin pustinje.
Stalno je matao o danu kada e se osloboditi od ropstva i o
povratku svome narodu. Jo vea elja i nostalgij a za svoj im
narodom j avila se kada je uo jednog od kranskih sveenika
gdje kae jednom od njegovih gospodara: "Primaklo se vrijeme u
kome e se poj aviti Poslanik sa Arabijskog poluotoka. Priznavae
lsaa sina Merjemina i taj novi poslanik e ljude izvoditi. iz tmine
na svjetlo." uvi za tu novu vijest, Suhejb je prvu priliku
iskoristio za bijeg iz ropstva od svoga gospodara i pobjegao u
Mekku. Poto je doao i nastanio se meu Arapima, dali su mu
ime Suhejb er-Rumi zbog slabog poznavanja arapskdg j ezika i
plave kose. Udruio se Suhejb s jednim od uglednih ljudi Mekke
(bio je to Abdullah . ibn Dud' an) i poeo se baviti trgovinom. Taj
posao je uspj eno obavljao i poeo se bogatiti .
Ali, Suhejba nisu zavele trgovina i velike zarade. Suhejb nije
zaboravio rijei kranskog sveenika. Kad god bi se prisjetio tih
rijei, pitao bi se: "Kada e to biti? ! " Suhejb ubrzo dobiva
odgovor.
Jednom prilikom kada se Suhejb vratio u Mekku sa jednog od
putovanja, reeno mu je da je Muhammed ji dobio Obj avu i
poeo pozivati ljude u vj eru u jednog Boga, podstiui ih na
pravednost i dobroinstvo, a zabranjujui im runa i bestidna
djela. "Je li to onaj to ga zovu el-Emin (povjerlj ivi, . pouzdani,
sigurni, tani)", upitao je Suhejb. Reeno mu je da j este. Upitao je
gdje . se on nalazi. Reeno mu je: u kui el-Erkama ibn Ebi el
Erkama ko.d Safe, ali dobro se pazi da te ne vidi ko od Kurej ija.
Jer, ako te tamo vide, svata e s tobom uraditi. Ti si ovjek
stranac, nema nikoga svoga da te titi i brani. '
I poao j e Suhejb do kue el-Erkama sa opreznou, pa kad je
doao do vrata naao je 'Ammara ibn Jasira. Njega je poznavao
otprije. U poetku je oklijevao mislee da li da mu prie, a zatim
mu se pribliio i pitao ga: "ta eli, o 'Ammare?" A 'Ammar je
upitao njega: "ta ti eli?" Suhejb mu je odgovorio: "elim da
uem kod ovog ovjeka (Muhammeda ji) i da ujem ta govori.'
'Ammar dodade: "l ja to isto elim." Suhejb mu je rekao: "Otida
emo zajedno ui, s Allahovim blagoslovom."

Uao je Suhejb er-Rumi sin Sinana i 'Ammar sin J.asirov kod

Allahovog Poslanika. Sluali SU ga i ubrzo. je bljesnulo svj etlo

131

l Suhejb er-Rumi
imana u njihovim srcima. Naprosto su se natjecali u tome ko e
prvi
pruiti
ruku
Allahovom
Poslaniku
i
izgovoriti
ehadet.
Zadivljeni onim to su uli, proveli su cijeli dan kod njega.
Napajali su se njegovim savjetima i uivali u druenju s njim. Tek

kad se spustila no i ljudi . se malo viali . na ulicama, izali su od

njega

svjetla

nonu

svoj im

tminu.

srcima

cijeli dunjaluk.

Oboj ica
to je

su

te

bilo

noi

dovoljno

ponijeli
da

Boanskog

kasnije

obasja

Ali; i pored najvee opreznosti, Suhejba nisu mogle zaobii

ivotne nedae i iskuenja. Bio je muen i zlostavljan zajedno sa
Bilalom,
'Ammarom, . Sumejjom,
Habbabom
i
sa desetinama

drugih mu'mina. Podnosio je teku kaznu Kurej ija. Udarali su ga

nemilosrqno. Sve je to podnio smireno i strplj ivo jer je znao da je

put ka Dennetu pun iskuenja i neugodnosti.

Poto

odluio

je

se

Poslanikom,

ga

tome.

dozvolio

Resulullah

Suhejb

ali

da

Hidru

Hidru,

ji

uini

(seobu

zajedno

Meinu),

sa

Boijim

su Kurejije prozrele njegovu namjeru i sprijeili

Kurejije

su . ga

pratile

tako

da

ih

se

nije

mogao

druga Ebu

Bekra,

osloboditi i uspjeti da ponese sa sobom zlato, srebro i drugo to je

zaradio trgovinom.

Hidre Boijeg Poslanika i

Nakon

njegova

Suhejb je stalno gledao priliku za hidru, ali u tome nije uspio, jer

su ga budno pratili

i nije mu preostalo nita drugo nego smisliti

varku.

jednoj

hladnoj

noi

Suhejb

je

puno

izlazio

vam

da

bi

pomislili da ga boli stomak i dugo bi se zadravao sve dok se oni

ne bi . vratili svoj im kuama. Govorili su jedni drugima: "Ne boj se

za Suhejba. Njega su Lat i Uza zaposlili njegovim stomakom. " A
zatim su legli u svoje postelje i zaspali.

Izmakao se Suhejb od nj ih i krenuo u bij eg prema Medini. Nije

mnogo prolo otkako je Suhejb napustio Mekku, a nj egovi uvari

su primijetili da ga nema. Trgnuli su se iz sna preplaeni. Pojahati

su svoje brze konje i pourili za njim. Brzo su ga sustigli. Poto ih

je Suhejb primijetio popeo se na jedno uzvienje, izvukao strijelu

i nategao je okrenuvi je prema nj ima govorei im: "O Kurejije,
tako mi Boga vi
strijelac.

Tako

mi

dobro

znate da sam ja

Allaha,

ko

god

poe

najbolj i

prema

jednom strijelom. A zatim u vas tui svojom sabljom."

najpreciznij i

meni

ubiu

ga

Neki od nj ih je rekao: "Tako nam boga, neemo te ostaviti da

nam

pobjegne.

siromaan,

1 32

bez

sa

tolikim

imetka, . pa, si

imetkom.

Ti

si

doao

se obogatio." Upitao

ih je

Mekku

Suhejb:

Suhejb er-Rumi

"ta mislite, kad bih vam ostavio svoJe bogatstvo, bi li me onda

pustili?" Odgovorili su: "Da, pustili bismo te." _Rekao im je gdje
se nalazi njegovo bogatstvo, otili su, uzeli ga, a zatim su ga
pustili.
Nastavio je Suhejb hidru prema Medini brzim koracima,
bjeei sa svoj im ehadetom Allahovom Poslaniku. Nije nimalo
alio imetka kojeg je dugo skupljao i puno truda vidio oko toga.
Put ka Medini bio je j ako naporan, puno se umorio, ali kad god bi
se sjetio Allahovog Poslanika, kod njega bi se pojavila elja za to
bri susret s njim i odmah bi nestalo umora. Nastavlj ao je
putovanje sa jo veom voljom i upornou.
Poto je Suhejb konano stigao u selo Kuba nedaleko od
Medine, primijetio ga je Allahov Poslanik kako ide prema njemu,
nasmijeio mu se i rekao: "Uspjela je trgovina, zaradio si, o Ebu
Jahja." To je ponovio tri puta.
Ove rijei su Suhejba jako iznenadile, a ujedno i obradovale.
Rekao je: "Nij ti mogao o mom sluaju niko priati, o Allahov
Poslanie! O tome te nije niko drugi obavij estio do Dibril."
Zaista je uspjela trgovina Suhejbova.
To je potvrdila i Objava s nebesa i Dibril koji donosi ajet vezan
za Hidru Suhejbovu: Ima ljudi koji prodaju (rtvuju) svoj ivot
elei A llahovo zadovoljstvo. A llah je . milostiv Svojim robovima.
(El-Bekare, 207.)
Blago li se Suhejbu ibn Sinanu er-Rumiju. Divan li j e njegov
zavretak.

00

1 33

;1 Ebu Derda '

EBU DERDA'
"Ebu Derda' se maksimalno klonio dunjaluka."
(Abd u rra h ma n ibn Awf)

ednog dana je Uwejmir ibn Malik el-Hazrediju zvani Ehu

Derda' ustao vrlo rano i poao prema svom kipu koga je
,drao na naj lj epem mjestu u kui. Pozdravio ga je i potom
namirisao. najbolj im mirisom. Potom mu j e obukao skupocjenu
odj eu od svile, koju je dobio na poklon od j ednog jemenskog
trgovca. Kad je Sunce ve izalo, Ehu Derda' je napustio stan i
zaputio se prema svom duanu.
U to vrij eme, gotovo na svakom mjestu, u svakoj ulici, bilo je
mnogo pristalica, slj edbenika Muhammeda . Oni su se upravo
vraali sa Bedra. Vodili su veliku skupinu zaroblj enih Kurejija. S
obzirom da Ehu Derda' nije elio susret s ovim ljudima, zaobiao
ih je. Meutim susree se sa jednim mladiem koj i je bio iz
plemena Hazred. Upitao ga je za Abdullaha ibn Rewwahu.
Mladi mu . je odgovorio da je na Bedru bio na velikim
iskuenjima, ali da se vratio iv i zdrav i da se ne brine za njega.
Mladi se nije udio ovakvom pitanju Ehu Derda'a. Svi su znali
da je on sa Abdullahom ibn Rewwahom pobratim jo iz
predislamskih dana. I kada je stigla iskra Islama, Abdullah ju je
odmah prihvatio dok to isto nij e uinio Ehu Derda' . Ta injenica
im nij e smetala da i dalje ostanu prijatelj i i da se drue. Tokom tih
druenj a Abdullah je pozivao Ehu Derda'a da primi Islam i alio
ga to jo uvijek oklij eva.
Tako je j ednog dana Ehu Derda' stigao u svoj duan. Otpoeo
je sa redovnim poslovima, prodajom, odnosno kupovinom robe.
U tim poslovima pomagali su mu njegovi djeaci (pomonici).
Nije ni slutio ta se, u to vrijeme, deavalo u njegovoj kui. Za to
vrijeme Abdullah ibn Rewwaha se uputio njegovoj kui. U
dvoritu je vidio njegovu maj ku i nazvao joj selam. Ona je na

1 34

Ebu Derda

'.J

selam ushieno odgovorila: "Neka je i na tebe spas, brate Ebu

Derda'ov." Potom je upitao za Ebu Derda'a, gdje je, ta radi. Ona
mu je odgovorila da je u duanu, da e uskoro doi. Ne ekajui
ni trenutka, Abdullah je zatraio dozvolu da ue u kuu. I kad je
od starice dobio dozvolu, uao je. Odmah je otiao do sobe u
kojoj se nalazi Ebu Derda'ov kip i razbio ga u paramparad. I dok
je to inio, glasno je govorio: "Sve to se oboava mimo Allaha
pogreno j e ! " To je ponavljao vie puta. I kada je obavio
posao, napustio je kuu. Za to vrijeme ena Ebu Derda'a je
spremala ostali dio kue i brinula se oko djece. Prasak
polomljenog kipa kao da ju je opomenuo da se neto udno
deava u nj ihovoj kui. Otila je do prebivalita kipa i vidjela ga
izlomljenog. Zaprepastila se i ostala bez rij ei.
Poela j e upati kosu i udarati se po licu. I tada su poele
navirati rijei: "Upropastio si me, o sine Rewwahov ! " Ubrzo se
na vratima kue pomolio Ebu Derda' . Zaudio se kad je vidio
svoju enu kako sjedi i plae na sav glas kod vrata sobe u koj oj se
nalazi kip . Njegova ena se plaila kako e doekati Ebu Darda'a
i taj strah se osjeao na izrazu njeqog lica. Upitao ju je: "ta ti
je?" Odgovorila mu je: "Tvoj brat Abdullah uao je u kuu u
trenutku kad nikog nije bilo i eto ta uradi sa tvoj im kipom."
Kada je pogledao i vidio ta se desilo j ako se naljutio i htio je da
se osveti svom prijatelju. Ali, ubrzo je Ebu Derda'a maila
srdba. Razmiljao j e o tom incidentu a zatim doao do sljedeeg
zakljuka: "Da ima kakva vrijednost u ovom kipu, on bi se
branio." Nakon izvjsnog vremena Ebu Derda' se uputio prema
Abdullahu ibn Rewwahi i zajedno sa nj im poao do Allahovog
Poslanika i oglasio svoj prelazak u Islam. On je bio posLjednji u
svojoj etvrti koj i j e primio Islam.
Od samog poetka primanja Islama Ebu Derda' je iskreno
prihvatio vj eru u Jedinoga Allaha i u Pqslanika Muhammeda .
tako da je iman uao u svaki dio njegova tijela. Mnogo j e . alio to
je malo okasnio sa primanjem Islama, poto je uvidio kakvo
dobro ga je mailo sa kasnim primanjem Islama, zato je preostalo
vrijeme znao da cij eni. Tako je ubrzo nadoknadio proputeno.
Nauio je Kur'ani-kerirr. napamet zbog ega se ubraja meu
najuevnije ashabe. Pobonost i bogobojaznost bile su odlike Ebu
Derda'a.
Odluio j e da postigne ono to ga je prolo i u tom nij e alio
truda. Danonono je radio da bi postigao ono to su postigli
njegovi drugovi, pa i vie od nj ih. Mnogo se posvetio ibadetu, a

1 35

l Ebu Derda '

trgovinu je skoro u potpunosti zapostavio. Prihvatio se nauke kao
edan vode. Nauio je Allahove rijei napamet i ne samo to nego
je upoznao i nj ihova znaenja. Poto je vidio da mu trgovina ipak
remeti slast ibadeta i odvaja ga od nauke, ostavio ju je bez
razmilj anja i bez aljenj a za njom. Neko ga je upitao o tome a on
je odgovorio : "Bio sam trgovac prije prelaska na Islam, a poto
sam preao na Islam, elio sam da sastavim trgovinu, ibadet i
nauku, pa nisam bio u slanju da to sve radim i radi toga sam
ostavio trgovinu a prihvatio se nauke i ibadeta. Tako mi Onoga u
ijoj je ruci moj ivot, ne bih volio da imam duan kod vrata
Ka'be i da kupujem i prodajem i da zaradim svaki dan tri stotine
dinara pa makar svaki namaz klanj ao u dema'atu." Zatim je
pogledao u sagovomika i rekao mu: "Ja nisam od onih koji
smatt:.aju da j e Allah 31 zabranio trgovinu, ali ja volim da budem
od onih koj e nije zavela trgovina od (zikrullaha) ibadeta."
Nije Ehu Derda' ostavio samo trgovinu nego je ostavio i
kompletan dunj aluk. Njega nisu interesirali njegovi ukrasi. On se
zadovolj io od dunj aluka samo onim najminimalnijim . - da ugasi
glad i e i skromna odjea da mu pokrije tijelo. Jedne hladne
noi doli su mu musafiri, pa im je dao toplu hranu ali im nije
poslao pokriva, pa . poto su htjeli na spavanje, dogovarali su se
da zatrae prekriva. Jedan od nj ih je rekao: - Ja u ii i traiti
prekrivae. Drugi dodade: - Nemoj ga ometati. Ovaj nije poslua
nego je otiao da trai, stao je na vratima njegove sobe i vidio ga
da spava, a njegova ena sjedi blizu njega. Na nj oj i na njemu je
bila tanka krpa koj a ih ne moe zatititi niti od vruine niti od
hladnoe.
Ujutro je j edan od nj ih upitao Ehu Derda'a: "Prenoio si isto
kao to smo i mi prenoili (bez pokrivaa). Gdje vam je
pokustvo? On je odgovorio: "Mi imamo drugu kuu, Ahiret, i u
nju aljemo: . Tamo aljemo sve to imamo i to zaradimo. Da smo
imali neto u ovoj kui mi bi vam dali. Zaista, na put koj im smo
krenuli prema toj kui bio je teak. Onaj koj i je manje optereen
bolj i j.e i laki od optereenog. Pa smo elj eli da smanj imo na
teret." A zatim je pitao ovjeka: "Jesi li razumio?" Odgovorio je:
"Da, razumio sam i neka te Allah nagradi svim dobrim".

Za vladavine Omerove traio je od njega halifa da bude

namjesnik u amu, a on je odbio rekavi mu: "Ako me smatra
doraslim. da idem u am da ih poduavam Knj izi njihova
Gospodara i Sunnetu Boijeg Poslanika, te da im klanj am, ii u."
Omer je prihvatio i poslao ga u Damask.

1 36

Ebu Derda '

Poto j e stigao, . naao j e ljude kako ive u izobilju i luksuzu,

ogrezli u ovosvj etska uivanja. To ga je mnogo zabrinulo pa je
pozvao ljude u damiju. Kada su se skupili obratio im se rij eima:
"O stanovnici Damaska, vi ste mi braa po vjeri, susj edi na
dunjaluku i moj i pomonici nad neprijateljem. O stanovnici
Damaska, ta vas spreava od naklonosti prema meni i primanja
mojih savj eta, a j a od vas ne traim nita. Moj vam je savj et da
pomognete s labij e od vas. Ja vidim vau ulemu kako naputaju
dunj aluk a ljudi u neznanj u i od njih nita ne ue ! ? I vidim vas da
se previe trudite oko nafake za to se pobrinuo Allah 4J;., a
ostavili ste ono to vam j e nareeno? ! Ja vas vidim prikupljate
ono to ne jedete, i gradite ono gdj e neete stanovati. I teite
onom to neete nikad dostii. I prijanj i narodi su skupljali,
eljeli, teili, ali nisu bili dugo vlasnici tih bogatstava, sva su im
propala. I njihova stremljenja su varka. A nj ihove kue su postale .
nj ihovi kaburovi. Hudov narod, o stanovnici Damaska, oni koj i su
otkazali poslunost prema svom poslaniku, imao j e svega u
izobilju, a Allah 5 ih j e unitio zbog grij eenja. Hoe l i neko da
.
kupi moju ostavtinu za dva dirhema?"
Ovaj ubj edlj ivi vai je veoma potresao prisutne tako da su
plakali i taj pla se uo van mesdida. I od toga dana Ebu Derda'
je bio u drutvu tih ljudi i obilazio ariju i odgovarao bi na
postavljena p itanj a i poduavao bi neuke. Upozoravao bi nemarne
koristei za to svaku priliku.
Jednom prlikom je proao pored jedne grupe ljudi koj i su grdili
i tukli ovj eka zbog neke greke. Priao im je i upitao ih ta se
dogodilo? ! Odgovorili su: "Tuemo ga zbog toga to j e poinio
veliki grijeh." Upitao ih j e Ebu ' Derda' : - ta mislite da j e pao u
bunar. bi li ga spaavali iz njega? Odgovorili su da bi. Zatim im se
Ebu Derda' ponovo obratio rij eima: "Nemojte ga psovati niti
'tui, nego ga savj etuj te i zahvalite Uzvienom Allahu to je vas
sauvao od tog grij eha." Upitali su ga: "Zar . ga ti ne rrirzi? ! "
Odgovorio j e : "Ja mrzim njegova loa djela, a ako ih ostavi o n j e
moj brat." Kada j e ovj ek uo t e rij ei zaplakao j e i pokaj ao s e za
uinj ene grijehe. Zatim j e taj mladi priao Ebu Derda' u i zatraio
od njega
savjet:
"Nasavjetuj
me,
o
prij atelju
Allahovog
Poslanika." Ebu Derda' mu je rekao: "O moj sinko, sjeaj se
Allaha 5. u normalnim okolnostima i u izobilju, a Allah *' e se
tebe sjetiti u potekoama. O sinko, budi uen ili ui ili budi
makar od onih koj i sluaju, a nemoj biti ono etvrto, neznalica, pa
da propadne. O moj sinko, neka ti mesdid bude tvoj a kua. Ja
sam uo od Allahovog Poslanika kad je rekao: "Mesdid j e kua

1 37

l Ebu Derda '

bogobojaznog." Allah je bogoboj aznim obeao Svoju milost i
blagostanj e i to mu j e put ka Allahovom zadovoljstvu ukoliko se
bude puno nalazio u damijama i u njima ibadetio. Sve to
olakae
mu
prelaz
preko
Sirat-uprije
ka
Allahovom
zadovoljstvu."
Dok j e jedna grupa mladia sjedila
posmatrajui prolaznike, priao im je Ebu
sinovi, za mu 'mina j e najsigurnij e mjesto
nain titi sebe i svoj pogled. uvajte se
i ulicama, j er to niemu ne vodi.

pored puta priajui i

Derda' i rekao : "O moj i
njegova kua, jer na taj
isjeavanja po arijama

Dok je Ebu Derda' boravio u Damasku poslao je Muawija

prosce da prose njegovu kerku za Muawij inog sina Jezida, ali je
Ebu Derda' nij e dao Muawij inu sinu (iako je imao i vlast i ugled).
Kerku je udao za onog ij im je ponaanjem i vjerom bio
zadovoljan. Na bogatstvo nije gledao niti na toj bazi steenu ast.
O prosidbi Ebu Derda'ove kerke za Muawij ina sina narod je
saznao i o tome se prialo kako je Ebu Derda' odbio Muawijina
sina, a kerku oenio sa jednim obinim siromanim ovj ekom.
U vrij eme kada je Ebu Derda' boravio u amu (Sirij i) posjetio
ih je emiru-l-mu 'minin, Omer ibn el-Hattab, da izvidi u kakvom
su stanju. Posjetio je svoga druga Ebu Derda'a u njegovoj kui
nou. Gurnuo je vrata koja nisu bila zakljuana i uao u mranu
sobu, jer nije bilo svjetla. Poto j e Ebu Derda' osj etio da je neko
uao, ustao je, izrazio dobrodolicu i dozvolio mu da sjedne.
Odmah su poeli prepriavati jedan drugom hadise, a nona tmina
im nij e dozvolj avala da se vide. Omer je pipao i dodirivao
njegovu postelj u kad tamo a ono hasura na pijesku. Napipao je i
njegov j astuk to j e bilo obino konjsko ebe. Opipao j e njegov
prekriva i utvrdio da je to obino platno koje mu gotovo nita ne
znai. u hladnom amu. Utvrdivi sve to Omer ga j e upitao:
"Allah ti se smilovao, hou li ti neto poslati od pokustva?"
Odgovorio je Ebu Derda' : "Zar se ne sjea, o Omere, hadisa
Allahovog Poslanika?" Omer je upitao na koj i hadis misli, a Ebu
Derda' je odgovorio: "Zar Alejhisselam nij e rekao: - Dosta vam je
od dunjaluka onoliko koliko j e potrebno putniku." Omer je
odgovorio : "Da, sjeam se." Upitao ga je: - Omere koliko smo
.
dostojni ovog hadisa, koliko ga se drimo? Kada je uo Omer ove
rijei zaplakao je, plakao je sa njim i Ebu Derda' i tako su kroz
pla razgovarali sve do zore i ostao je E bu Derda' u pamasku
savjetujui ljude i podsjeajui ih na prolaznost dunjaluka.
Poduavao ih je Kur'anu i Sunnetu, sve do smrti.

1 38

Ehu Derda ' l

Kada je bio na smrtnoj postelji pitali su ga: " ta te boli?",
odgovorio je: "Moji grijesi." A pitali su ga: " ta eli?",
odgovorio je: "Oprost moga Gospodara." A zatim se obratio
prisutnima rijeima: "Podstiite me na izgovor (talkina) La ilahe
il/el/ah Muhammedun resu/ul/ah", i stalno je ponavljao ehadet
sve dok nije ispustio svoju plemenitu duu i napustio ovaj
prolazni svijet.

00

1 39

l Zejd ibn Harise

ZEJD IBN HARISE

"Tako m i Allaha, Zejd ibn Harise je bio podesan da
rukovod i.
Zaista
mi
je
bio
najdrai
ovjek."
(Allahov poslan i k Muham med :i)

ad je j ednom prilikom Su'da bint Salebe pola da

posj eti svoj e blinje iz plemena Benu Me'an, sa sobom .
Je povela i svoga djeaka Zejda, sina Harisa el-Ka'bija.
I dok su bili u posj eti kod roaka, napalo ih j e pleme Benu el-.
Kaj n, oplj akali su im svo bogatstvo i zarobili Zejda sina
Hari sova.
Zejd je bio tek uao u osmu godinu kada su ga doveli na pijacu
Ukaz, koj a je radila u svetim mjesecima (ehuru-1-hurum). Taj
neduni djeak doveden j e na pijacu gdje se prodaju robovi. Zejda
je kupio za etiti stotine dirhema ugledni bogata, j edan od
Kurej ija, Hakim ibn Huzame ibn Huwej lid. Isti dan je kupio jo
nekoliko djeaka i odveo ih u Mekku.
Kad je Hatida saznala za njegov dolazak, dola je i izrazila
mu dobrodolicu. On j oj je rekao: "O Hatida, kupio sam na
pijaci . Ukaz nekoliko djeaka; izaberi sebi jednog od njih kojeg
god hoe; bie ti to poklon od mene." Palj ivo j e Hatida gledala
lica djeaka i napokon izarala Zejda sina Harisova poto je u
njemu nazrijela znakove otroumnosti.
Nakon izvj esnog vremena, ona se udala za Boijeg poslanika
Muhammeda . Htj ela mu je neto pokloniti i nij e nala nita
vrednije od . Zejda, pa mu ga je poklonila. Iako je bio u svojstvu
roba, taj djeak j e ipak bio sretan to j e dospio do Muhammeda .
koji ga je prihvatio i pazio kao svoje roeno dijete.
Njegova oaloena majka je neprestano lila suze i bol joj nije
j enjavala otkako se od nje rastao Zejd, stalno j e patila za njim.
Nij e znala da li j e iv pa da mu se nada, ili j e mrtav pa da ga

1 40

Zejd ibn Harise

ali. Njegov ga j e otac traio, pitao bi svakog putnika .o svome

sinu Zejdu. Usljed te prevelike tuge za Zejdom, spjevao j e
pjesmu :
Plakao sam za Zejdom i ne znam ta je s njim,
da lije iv i da mu se nadam ili muje dola smrt?
Tako mi Boga, ja ne znam i
pitam se da li te je progutala pustinja ili te je proguta/o brdo.
Svako raanje Sunca podsjea me na tebe,
i to sjeanje ponovo mi se vraa kod njegova zalaska.
U potrazi za tobom dat u sve od sebe i neu tedjeti ni sebe. ni devu.
Samo smrt me moe sprijeiti da te naem.
Jer svako e nestati ma koliko se nadao da e ivjeti. . .

Na jedno od hodoaa zaputila se i skupina hodoasnika u

Mekku iz porodice Zejdove.
Dok su tawafili oko Ka 'be, sreli su se sa Zej dom licem u lice,
prepoznali su ga, i on je nj ih prepoznao, popriali su o svemu.
Kada su zavrili obrede hadda, uputili su se svoj im kuama,
obavijestili su Harisa, Zejdova oca, o svemu to su uli i vidjeli.
Poto je Haris saznao za svog sina, odmah se poeo pripremati
za put i krenuo je ponijevi sa sobom dosta novaca da otkupi
svoga sina. Zajedno s nj im je poao njegov brat Ka'b. Ili su
urno prema Mekki, a kada su stigli, potraili su Muhammeda fi
obratili mu se ovim rijeima:
"O sine Abdullahov, vi ste bliski Bogu, pomaete slabe i
oaloene, hranite gladne, mi smo doli radi sina koj i j e kod.
tebe, donijeli smo novac da ga otkupimo, pa te molimo oslobodi
nam ga i trai koliko god hoe novaca daemo ti. Muhammed ga
je upitao: - A ko je va sin kog vi elite? Odgovorili su: - Tvoj
djeak Zejd ibn Haris. Boij i Poslanik je rekao: - ta mislite, bi li
se sloili na neto bolje od toga (otkupnine)? Upitali su: - ta j e to
bolje? Odgovorio je: .:. Pozvat u vam ga i pitati s kim vie voli,
pa ako vas odabere, eto vam ga bez ikakve naknade, a . ako
odabere mene, ostaj e kod mene. Rekli su: - Zaista je to dobar
prijedlog - mislei da e Zejd odabrati sigurno svoga oca.
Poslanik ga je upitao: - Zna li ti ovu dvoj icu, ko su oni?
Odgovorio je: - Ovo je moj otac Haris i amida Ka'b. Allahov
Poslanik ii mu je rekao: - Dajem ti na volju da slobodno
odabere, da li da poe sa njima ili da ostane kod mene. Zejd je
odgovorio bez oklijevanja: - Ostau s tobom. Zej dov otac se
zaprepastio kada je uo te rijei, . pa mu ree: - ta je s tobom,

141

l Zejd ibn Harise

Zejde? Zar vie voli da bude rob nego kod . svog roen9g oca i
majke? ! Zej d mu odgovori: - Ja sam vidio kod ovog ovj eka neto
zbog ega ga neu nikada napustiti . . .
Poto j e vidio Poslanik veliku naklonost i ljubav tog djeaka
prema njemu, uzeo ga je za ruku i poveo ga do Bej tullaha i pred
velikim skupom ljudi izrekao ove rijei: - O skupino Kurejija,
ovo je moj sin, naslj euje me i nasljeuj em ga. Bilo je drago
Zejdovom ocu i amidi kad su uli ove rijei od Poslanika. Vratili
su se svom narodu zadovolj ni, i od tog trenutka Zejd je prozvan
Zejd ibn Muhammed (Zejd sin Muhammedov).
I tako je zvat dok Islam nij e dokinuo posinovljavanje, jer je
doao ajet u kom j e nareeno: Zovite ih po oevima njihovim, pa
je ponovo nazvan: Zejd sin Harisov.
Zejd nij e znao u trenutku odabiranja Poslanika nad svojom
maj kom i ocem da je Muhammed najodabranij i Poslanik i da e
biti Poslanik svim narodima. I nije u tom trenutku pomiljao da e
se Islam rairiti na sve strane. I nije ni pomislio da e i on lino
biti sudionik u irenju Islama. O svemu ovom u tim trenucima
nij e ni pomiljao, to je za njega bila prava srea da je i dalje ostao
u drutvu sa Allahovim Poslanikom. To je Allahova blagodat, a
On je daj e kome hoe. Kod Allaha su velike blagodati.
Nije puno prolo od trenutka izbora Poslanika nad ocem i majkom
i poetka poslanike misije. Prolo je samo nekoliko godina. Zejd je
meu. prvima primio Islam. Ima li za njega vee asti od te? Zejd je
postao povjerenik tajni Poslanika i predvodnik njegovih izaslanika
i izvidnica, zamjenik Poslanika u Medini u njegovom odsustvv.
Zejd je volio Muhammeda . a to se . najbolj e pokazalo
prilikom dolaska njegovih roditelja. I njega je Resulullah volio.
Nije ga razlikovao od svoje roene djece. Mnogo bi ga poelio
kad bi se razdvoj ili, a radovao bi se pri susretu sa njim.
Da je Allahov Poslanik volio Zejda najbolje nam ilustruje
sljedei dogaaj koj i nam prenosi Aia: "Vratio se Zejd . ibn Haris
u Meinu, u tom trenutku Resulullah je bio u mojoj kui. Zakucao
je Zejd na vrata. Kad je Poslanik vidio da kuca Zejd, odmah je
poao prema vratima, iako je bio odj even samo od stomaka do
kolj ena. Otvorio je vrata zagrlio ga i poljubio." I pria Aia da
ovako Poslanik nije postupio nikada. Usljed te prevelike ljubavi
Poslanika prema Zejdu, prozvali su ga Volj eni Zejd, a njegovom
sinu Usami ,SJ.l dali nadimak Sin voljenog.
Osme godine po Hidri Poslanik alje pismo kralju Busre, u
kome ga poziva u Islam. To pismo je poslao po Harisu ibn Umejru,

1 42

Zejd ibn Harise

i kada je bio Haris u Mu'ti, istonom dijelu Jordana, napao ga je

jedan od namjesnika El-Gaamije, muio ga i na kraju ubio. Mnogo
je bio pogoen i oaloen Poslanik kad je uo za ovaj incident. To
se nije desilo prije i ovaj sluaj je bio povod da Poslanik spremi tri
hiljade boraca na Mu'tu. A za vojskovou je odabrao Zejd ibn
Harisa i rekao: "Ako . pogine Zejd, predvodie vojsku Dafer, sin
Ebu Taliba, a ako i Dafer pogine, preuzima vojsku Abdullah ibn
Rewaha. A ako i Abdullah pogine, vi izmeu sebe izaberite
vojskovou" . l poao je Zejd sa vojskom prema Mu'ti .
Doli su do mjesta zvano Me ' an, istoni J ordan. I u susret im je
poao kralj Herakle, sa sto hiljada boraca da bi branio El-Gaaniju.
Toj velikoj vojsci se pripoj ie jo neki murici - Arapi i zaposjeli su
El-Derrad nedaleko od muslimana. Prenoili su muslimani dvije
noi u Me' anu, dogovarajui se ta da urade, znajui koliki je broj
neprijateljskih vojnika. Neko je predloio da se obavijesti Poslanik
o broju naih neprijatelja, pa emo uti ta e nam rei. A drugi je
rekao: "O narode, tako mi Allaha, nije vana oruana spremnost,
niti snaga, niti koliko nas je, nego je vaan na iman i hrabrost.
Nastavimo put radi koga smo krenuli. Ne moe nas maiti jedno od
dvije blagodati, ili pobjeda, ili ehadet.
I sukobile su se dvije vojske na Mu 'ti, tri hilj ade protiv dvj esto
hiljada. .Muslimani su se borili hrabro tako da su Rimljan i bili
zapanjeni, i u nj ihova srca uao je strah, i borio se Zej d smjelo i
hrabro kako historija ne pamti, sve dok nije primio stotine uboda
kopljem, pa je, onesvijeten, pao, sav krvav. Zastavu je od njega
preuzeo Dafer ibn Ebu Talih, i on se borio do iznemoglosti, sve
dok i njeg nije zadesila ista sudbina kao i Zej da. Doao je red da
zastavu preuzme Abdullah ibn Rewaha, i on se borio hrabro, sve
dok ga nije zadesila sudbina njegova dva prethodnika.
Nakon pogibije sve troj ice vojskovoa na elo voj ske su
izabrali slavnog vojskovou, koji je bio tek preao na Islam,
Halida ibn Welida. Kada je dospjela vijest do Allahovog
Poslanika o pogibij i troj ice vojskovoa, mnogo je bio pogoen i
oaloen. Kae se da nikad nije bio tunij i. Poslanik je obiao
porodice poginulih, a kad je doao do kue Zejdove, doekala ga
je Zej dova mala kerkica skakuui. Poslanik je toliko plakao . da
su mnogi uli njegov glas. Upit"-o ga je Sa'd ibn Ubade: " ta je
to, o Allahov Poslanie? ! " A Resulullah mu je odgovorio:
"Ovo je pla prijatelja za prijateljem. "

00
1 43

l Usame ibn Zejd

USAME IBN ZEJD

"U5amin otac je bio drai Allahovom Po51aniku od
tvoga oca, a i U5ama mu je bio drai od tebe."
(rUei Omera el-Faruka 5vome 5inu)
ete godine po prij emu objave Boiji .Poslanik i njegovi
ashabi bili su vrlo esto napadani od strane mekkanskih
murika. Usljed velike upornosti u da'wetu, pozivanju u la
ilahe ile//ah, stalno SIJ ih pratile nesree i neugodnosti. I dok su bili u
takvom halu, u tuzi i ivotnim neugodnostima, Poslaniku je doao
trenutak kada je bio pun radosti. To je bilo kada je uo da je Ummu
Ejmen rodila sina. Ta radost se mogla osjetiti i na njegovu licu.
Ko je taj sretni malian koj i je donio radost Allahovu
Poslaniku? ! Bio je to Usame ibn Zejd. Nije se niko od ashaba
zaudio velikoj radosti koju je pokazao Allahov Poslanik
dolaskom na svijet Usame. To je iz velike ljubavi i potovanja
prema njegovim roditelj ima. Majka tog djeaka je Bereke,
Abesinka zvana Urrimu Ejmen. Ona je bila . robinj a kod Amine,
kerke Wehbove, majke Allahova Poslanika . Ona ga je
njegovala, pazila za ivota Amine, a i poslije njene smrti. Ona ga
je i odgoj ila i nije znao za drugu majku. Zbog toga ju je puno
volio. esto je govorio da mu je ona bila druga majka.
Ovo su samo neki p'odaci o majci sretnog djeaka. A otac
djeakov j e Zejd, prij atelj Allahova Poslanika, koji j e bio posinak
sve dok nije dokinuto posinovlj avanje. On je bio vjerni drug
Allahovog Poslanika, njegova radost, j edan od njegove porodice i
Poslaniku naj drai. Roenju Usame radovali su se i svi ostali
ashabi, j er radost Allahova Poslanika bila je i njihova radost.
Tom sretnom mladiu dli su nadimak "Voljeni"
"Sin
voljenog". Nisu pretj erali ashabi sa nadimkom koj i su dali
sretnom djeaku, jer ga je Poslanik veoma volio. Usae se rodio
skoro kad i Hasan, sin Fatime, unuk Poslanika. asan je bio bijele

144

Usame

ibn Zejd l

puti, veoma lijep, mnogo je sliio na svoga djeda Muhammeda ;i.

A Usame je bio crne puti. Dosta je sliio na svoju maj ku Bereke.
Allahov Poslanik je volio Usamu kao unuka Hasana i nij e pravio
nikakve razlike izmeu njih dvoj ice. Oboj icu bi stavlj ao sebi u
krilo, jednoga na j ednu a drugog na drugu stranu, pa bi oboj icu
prigrlio i naslonio na svoj a prsa upuujui slj edeu dovu: "Moj
Boe, ja ih volim pa zavoli ih i Ti." Koliko je Allahov Poslanik
volio Usamu najbolj e nam govori slj edei primj er.
Jednom prilikom Usame je doao pred vrata Poslanika i
povrijedio elo tako da mu je tekla krv iz rane. Kad j e Poslanik to
vidio, naredio j e Aii da mu oisti ranu od krvi. Poto ona
momentalno nije bila u mogunosti, Poslanik mu je lino oistio
ranu i krv sa tij ela tjeeci ga rij eima punih panje i njenosti.
Kao to j e volio Usamu dok je bio dijete isto toliko ga j e Poslanik
volio i kad je porastao.
Kada je Hakim ibn Hazam jedan od uglednih ljudi iz plemena
Kurej, Allahovil Poslaniku ponudio. skupocjeni ogrta koji je
kupio u Jemenu, a koji je ranije pripadao Jezemu, jednom od
kraljeva, Poslanik nije htio primiti od njega tu hedij u jer je bio
murik nego mu je platio taj ogrta. Poslanik je taj ogrta obukao
jedanput na dumu, a zatim ga je dao u trajno vlasnitvo Usami.
Radostan i ponosan na taj poklon Usame se etao ulicama M edine u
tom skupocjenom ogrtau sa svoj im vrnjacima muhadirima i
ensarijama.
Poto je Usame odrastao, kod njega se vidnije zapaala plemenita
ud i druga izvanredna svojstva, koja su ga jo vie pribliavala
Allahovu Poslaniku i zbog kojih ga je jo vie volio. Pored
posjedovanja karakternih odlika Usame je bio i veoma otrouman,
hrabar, mudar, pametan. Svaku stvar je stavljao na njeno mjesto. Bio
je krepostan, osuivao je nevaljaltine. Bio je popularan i voljen od
ljudi, bogoboj azan, skroman i drag Allahu 5-.
Na dan Uhuda doao je Usame sa grupom djeaka Allahovom
Poslaniku izraavajui elju da pou s njim u borbu. Poslanik je
uzeo neke od njih, a neke je odbio zbog toga to su bili isuvie
mladi. Meu onima koje Poslanik nije primio bio je i Usame ibn
Zejd. Kada je Usame vidio da nij e primljen vratio se kui alostan i
plaui to nij e i on jedan od boraca (pod zastavom Muhammeda ;i).
Pred Bitku . na Hendeku doao je U same ponovo sa grupom
djeaka. Usame se propinjao na prste da bi ga ovoga puta
Poslanik primio u svoj e redove. Nosio je sablju, a imao je samo
petnaest godina.
.

1 45

l Usame iim Zejd

U Bici na Hunejnu, kada su muslimani u prvi mah bili poraeni
i kad su poli da bjee prema Mekki, Usame j e ostao sa malom
grupom ashaba uz Poslanika, meu kojima j e bio Ibn Abbas,
amida Allahova Poslanika, Ebu Sufjan ibn el-Haris, sin njegovog
amide. Allahov Poslanik je sa ovom malom grupom neustraivih
uspio ostvariti pobjedu, nakon to su ponovno zbili svoj e redove.
U Bici na Mu 'ti U same se borio pod vodstvom svoga oca
Zejda, .bio j e svj edok njegove pogibije, a tada j e imao manje od
osamnaest godina. Nij e nimalo klonuo duhom zbog smrti oca
nego se i dalje borio kao da nita nije bilo. Nastavio je da se bori
pod vodstvom Da'fera ibn Ebi Taliba. Bio j e oevidac i njegove
smrti, a zatim se borio pod vodstvom Abdullaha ibn Rewahe. I on
j e poginuo u toj bici. A zatim je nastavio borbu pod vodstvom
Halida ibn Welida, uz Allahovu pomo, zahvaljujui Hlidovim
vjetinama, uspio je spasiti malu voj sku od ogromne i znatno
brojnije i spremnij e bizantijske vojske. Vratio se Usame u Meinu
j aui konja svoga oca na kom je j ahao do svoje pogibije, a isto i
ehidsko tijelo j e ostalo u zemlji am.

U jedanaestoj godini po Hidri naredio je Resulullah da se

spremi voj ska za borbu protiv Bizantinaca. y toj voj sci su bili
Ehu Bekr, Omer, Sad ibn Wekkas, Ebu Ubejde ibn el-Derrah i
mnogi drugi ugledni ashabi. Na elo vojske je stavlj en mladi koji
nije imao ni dvadeset godina. Bio je to Usame, sin osloboenog
roba. I dok su se spremali za tu borbu, Poslanik se jako razbolio i
zbog toga j e odgoeno kretanje ekajui ozdravlj enje Allahova
Poslanika. .
Pria nam Usame: "Poto sam saznao da j e Allahov Poslanik
veoma bolestan, doao sam kod njega zajedno sa ashabima. Kada
smo uli, utio je. Nij e mogao priati od tekih bolova koje je
imao u tom asu. Podigao j e ruku i uio dovu, a zatim je stavio
ruku na mene, pa sam primijetio da je dova upuena za mene.
Ubrzo je Poslanik napustio, ovaj prolazni dunjaluk. Za halifu bi
izabran Ebu Bekr, pa je nastavio sa pripremom za pohod. Neke
ensarij e traile su da se odgodi pohod na Bizantiju i traili su od
Omera da to predloi Ehu Bekru i da postavi na elo vojske nekog
ko je starij i i iskusniji od Usame. Omer je primio te prijedloge od
ensarija, a kada je to uo i Ebu Bekr, ustao j e nakon to je sjedio i
povienim tonom odgovorio mu na te rijei: "Maj ka te imala, o
sine Hattabov, Resulullah ga je imenovao za voj skovou. Otkud
meni pravo, ili bilo kome, da promijeni odluku Resulullaha. Od
mene to nee doekati."

1 46

Usame

ibn Zejd l

A poto se Omer vratio

sastao sa IStim ljudima, pitali su ga
ta se desilo. Odgovorio im je: "Majka vas imala, bio sam ukoren
od halife zbog vaih prijedloga", odgovorio je Omer.
Krenula je vojska pod vodstvom mladia Usame ibn Zejda.
Ispratio ga je halifa Ebu Bekr pjeice a Usame je jahao, pa mu je rekao
Usame: "O zastupnie Resulullaha, tako mi Allaha ili e uzjahati ili
u ja sii." Na te mu rijei odgovori Ebu Bekr: "Tako mi Allaha, ti
nee sii niti u ja uzjahati. Treba da i ja upraim noge na Boijem
putu." A zatim je uputio Usami sljedeu dovu: "Molim . Allha
da sauva tvoju vjeru, emanet i posljednja djela, a preporuujem ti
da savjesno obavi ono na to te obavezao Allahov Poslanik." A
zatim je Ebu Bekr zamolio Usamu ako moe da mu ostavi Omera i
U same je dozvolio da Omer ostane sa halifom u Medini .
Nastavio je Usame put sa vojskom ka bojnom polju i sve to
mu je Poslanik naredio izvrio je. Oslobodili su se muslimani od
straha koj i su imali prvobitno od Bizantinaca i nj ihove jake
vojske. Krili su put pred sobom za osloboenje ama, Egipta i
Sjeverne Afrike.
Vratio se Usame iz borbe na istom konju na kome je poginuo
njegov otac nosei sa sobom ratni plijen koj i je bio vei nego to
se oekivalo. Reeno je da se nijedna vojska nije vratila sa bolj im
rezultatima, bilo u idejnom pogledu bilo u materijalnom, kao to
se vratila vojska Usamina. Ne samo zbog izbora za vojskovou
nego i zbog uspjeha koji je postigao.
Usame je zadobio veliku popularnost i simpatije. Omer je
odredio viu platu Usami nego svom sinu Abdull ahu. Upitao je
Abdullah svoga oca: "Zato si odredio Usami etiri hiljade a meni
tri? Njegov otac nije bio zasluniji od tebe, niti je on zaslunij i od
mene." Odgovorio mu je otac: "Kolike li razlike. Njegov otac je
drai bio Al lahovom Poslaniku od tvog oca, a Usame j e isto tako
bio drai Posl aniku od tebe." l pomirio se Abdul lah da primi
manju plau od Usamine, jer je shvatio da je stepenovanje
vrijednosti izvreno prema veliini djela.
Kad bi Omer sreo Usamu, rekao bi: "Dobro doao, o moj
emiru (zapovjednie)", a kada bi se neko zaudio to ga ovako
oslovljava, rekao bi: "Allahov Poslanik ga je postavio i meni za
vojskovou."
Neka je Allah zadovoljan s a ovim velikim i plemenitim
lj udima. Za bolje od drugova Poslanika historija ne zna.

00
1 47

l Se id ibn Zejd

SE'ID IBN ZEJD

Boe moj, a ko meni n isi dao taj hajr, poda ri ga mome
sinu e' idu!" (Se' idov otac Zejd)

taj ao j e Zejd ibn Amr ibn Nufej l daleko od stiske ljudi,

posmatrajui Kurejij e kako proslavlj aju j edan od svoj ih
praznika.
Vidio
je
ljude
koji
su
umotati
glave
skupocj enim svilenim mahramama, kako oholo eu u vrijednim
jemenskim ogrtaima. ene i djeca su se obukli u raskonu i
najsveaniju odj eu. Pogleda u stoku ukraenu raznim nakitom,
koj u su vodili robovi da je kolju ispred kipova i idola.
On stade naslonivi lea na zid Ka'be pa povika: - O Kurej ije,
ovcu j e stvorio Allah, i On je Taj koj i j e spustio kiu sa nebesa da
se napoj i . On j e dao da iz zemlj e izraste trava koju e ovca jesti.
Nakon svega toga vi je koljete u ime neeg drugog mimo Allaha.
Doista, mislim da ste vi narod koj i je u zabludi !
Njemu prie njegov amida Hattab, otac Omera ibn Hattaba,
pa oamarivi ga ree: - Teko . tebi ! Dugo smo ove uvrede od tebe
sluali i podnosili, sve dok nismo izgubili strpljenje. Onda
nagovori neke glupake iz svog naroda pa ga oni napadoe i nisu
prestali da ga progone sve dok on ne umae na brdo Hira. Onda
Hattab zadui grupu kurejijskih mladia da mu ne dozvole ulaz u
Mekku. Od tada je dolazio samo kriom.
Jednom se Zejd ibn Amr ' ibn Nufej l, krijui od Kurej ija,
sastade sa Werekom ibn Newfelom, Abdullahom ibn Dahom,
Osmanom
ibn
Harisom
i
Umejmom
bint
Abdulmuttalibom,
tetkom
Muhammeda
ibn
Abdullaha.
Oni
poee
spommJatl
zablude u koj ima su se Kurejije guile. Zejd ree svojim
drugovima: - Vi, tako mi Allaha, dobro znate da na narod nije ni
na emu, znate da su iskrivili i napustili Ibrahimovu vjeru. Pa
traite sebi vjeru u kojoj ete ispravno vjerovati, ako elite spas.

1 48

Se 'id ibn Zejd

etvorica ljudi krenue kranskim i idovskim sveenicima,

kao i pripadnicima drugih vjera, kako bi kod njih pronali istu
Ibrahimovu vjeru. to se tie Wereke ibn 'Newfela on primi
kranstvo, Abdullah ibn Dah i Osman ibn Haris nisu stigli ni
dokle. A Zejd je doivio zanimljiv sluaj , . pa prepustimo njemu
rije da nam to prepria.
Kae Zejd: "Raspitivao sam se o jevrejstvu i kranstvu pa
oboje ostavih jer u nj ima nisam naao ono to bi me umirilo.
Putovao sam u sve krajeve traei pripadnike lbrahimove vjere.
Tako stigoh u am - Siriju. Tu mi spomenue sveenia koji je
posjedovao veliko znanje. Odoh njemu i ispriah sve o sebi, a on
ree: - Koliko vidim, brate iz Mekke, ti trai Ibrahimovu vjeru!
Rekoh mu: - Da, to traim. On ree: - Ti trai vjeru koju danas
ne moe nai, nego, vrati se ti u svoj grad, jer e Allah . uskoro iz
tvog naroda odabrati nekog ko e obnoviti vjeru Ibrahimovu.
Kada ga pronae, dri se samo njega.
Zejd krene prema Mekki urei da upozna obeanog
Vjerovjesnika. I dok je on jo bio u putu, Allah izabra Svoga
vjerovjesnika Muhammeda i posla ga sa vjerom pravde i istine.
Ali Zejd ga nije upoznao, jer ga u putu napade skupina razboj nika
i ubie ga prije nego to je stigao u Mekku. Tako ne dozvol ie
njegovim oima da vide Resulullaha .
I dok je Zejd isputao posljednje izdisaje, podigao je pogled
prema nebesima pa ree: - Moj Boe, ako si mi zabranio ovaj hajr
da doivim, nemoj to zabraniti mom sinu Se' idu.
Allah htjede da Zejdova dova bude usliana, i samo to'
Resulullah poe pozivati ljude u Islam, meu prvima koji mu se
odazvae i koj i uzvjerovae u Allaha i potvrdie istinitost
poslanstva Njegova Vjerovjesnika bijae Se'id ibn Zejd. To i nije
udo, jer on je odrastao u kui koja je mrzila one zablude u
kojima su se Kurejije nalazile. Odgojen je pod nadzorom oca
koji je ivot proivio tragajui za istinom. I umro je dok je urio
ka toj istini.
Se'id nije sam primio Islam u svojoj porodici, j er s njim Islam
prihvati i njegova ena Fatima bint Hattab, sestra Omera ibn
Hattaba. Mladi je doivio tolike napade i uznemiravanja od
strane Kurejija, to ga je moglo odvratiti od njegove vjere.
Meutim, umjesto da ga Kurejije odvrate od Islama, on i njegova
ena su uspjeli da od njih otrgnu jednog od najvrednij ih i
istovremeno najopasnijih ljudi . Oni bijahu uzrok prelaska na
Islam Omera ibn Hattaba.
1 49

l Se id ib'n Zejd
Se'id ibn Zejd stavi sve svoje mladalake sposobnosti u slubu
Islama, jer on ne bijae preao ni dvadeset godina kad je postao
musliman. Uestvovao je . sa Resulullahom u svim bitkama
osim na Bedru. Toga dana je izostao zbog zaduenja kojeg mu je
povjerio Vjerovjesnik . . Dao je svoj doprinos u zauzimanju
Kisrinog prijestolja, kao i ruenju Kajsarove carevine. Moda
najsvjetlij i primjer njegovog j unatva bijae onaj kojeg je
zabiljeio na dan Bitke na Jennuku. Prepustimo rije njemu da
nam ispria bar dio od pri tog velikog dana.
Kae Se'id ibn Zejd: "Kada doe dan Bitke na Jennuku nas
musfimana je bilo dvadeset etiri hiljade, ili priblino toliko. Na
nas krenue Bizantinci koj ih j e bilo stotii:m dvadeset hiljada.
Kretali su se prema nama tekim koracima kao da su brda koje
pokreu neke nevidljive ruke. Ispred voj ske su ili crkveni
velikodostoj anstvenici, patrijarsi i drugi sveenici koji su nosili
velike krstove, i . naglas uzvikivali molitve koje je za njima
ponavljala voj ska. Sve to odjekivalo je poput snane grmljavine.
Kada ih muslimani vidjee u takvom stanju, uznemiri ih njihova
brojnost te u srcima osjetie strah.
Tada ustade vojskovoa Ehu Ubej de ibn Derrah i poe
podsticati muslimane na borbu. Govorio je: - O Allahovi robovi !
Potpomognite Allahovu vjeru i On e vas pomoi i vaa stopala
uvrstiti. O robovi Allahovi, budite strpljivi j er strplj ivost je spas
od nevjerstva, zadovoljstvo kod Allaha i nain da se odbaci
sramota. Dobro nianite svojim koplj ima a zaklonite se titovima.
Ne govorite nita osim to ete Uzvienog Allaha u sebi
spominjati, sve dok vam ja ne naredim, ako Allah da.
Dalje kae Se'"id: "Tada iz muslimanskih redova izae jedan
ovjek i ree Ehu Ubejdi: -Odluio sam da sada okonam svoju
zadau na ovome svijetu, pa ima li kakvu poruku koju bi poslao
Resulullahu ? Ebu Ubejde mu odgovori: - Imam. Prenesi mu
selam od mene i ostalim muslimanima i reci mu: - O Allahov
Poslanie, mi smo nali istinitim ono to nam je obeao na
Gospodar."
Se'id pria dalje: "I samo to uh njegove rij ei, vidjeh ga
kako isukane sablje ide u susret Allahovim neprij atelj ima. Tada se
i ja bacih na zemlju, kleknuh na koljena i vrsto uhvatih svoje
koplje. Prvi neprijateljski konjanik koj i stie do nas bij ae moja
rtva. Onda j umuh na neprijatelja, a tz mog srca Allah bij ae
odstranio sav strah. Ljudi poj urie u susret B izantincima, i
estoko su se borili sve dok A llah ne propisa veliku pobjedu
muslimanima. "
1 50

Se 'id

----- ----

ibn Zejd l

Iza toga Se'id ibn Zejd je uestvovao u osvojenju Damaska, a

kada su izrazili pokornost muslimanima, Ebu Ubejde ibn Derrah
ga postavi za namjesnika. Tako on posta prvi musliman
zapovjednik grada Damaska.
U vrijeme dinastije Umejevia desio se Se' idu ibn Zejdu jedan
sluaj koji su stanovnici Jesriba dugo spominjali. Jedna ena, po
imenu Ewra bint Uwejs, izjavila je kako je Se'id ibn Zejd
bespravno prisvojio jedan dio njene zemlje i pripojio ga svojoj
zemlji. Ona j e tu priu poela iriti meu muslimanima.
Tako vijest doprije i do namjesnika Medine Merwana ibn
Hakema. On posla svoje ljude da popriaju sa Se' idom u vezi s
tim. To veoma teko pade drugu Resulullaha, pa on ree: - Jeste li
me vi vidjeli da sam joj zulum poinio? A kako da j oj zulum
uinim? Pa ja sam uo Resulullaha kako kae: - Ko bespravno
uzme i prisvoj i koliko jedan pedalj zemlje, na Sudnjem danu e
biti optereen i obiljeen sa sedam zemalja. Moj Allahu, ona tvrdi
da sam joj nasilje uinio; ako ona lae uini da oslij epi i da
propadne u bunar za kojeg me optuuje. Daj neki znak koj i e
rasvijetliti muslimanima da sam u pravu
da joj nisam nasilje
uinio.
Ne proe puno vremena a prema Medini se srui takva buj ica
kakvu je malo ko zapamtio. Ta buj ica otkri meu, oko koje su se
parniili Se'id i Erwa. Tada se muslimani uvj erie da je Se' id
istinu govorio. Iza toga ne proe ni mjesec dana a ta ena oslijepi,
i dok je jedanput hodala po svojoj zemlj i, upade u bunar i tako
zavri . Abdullah ibn Omer kae: - Dok smo djeca bili dobro se
sjeam da smo mogli uti kako neko govori : - Neka te Allah
oslijepi kao to je oslijepio Erwu !
Svemu tome ne treba da se udimo, jer . Ailahov Poslanik ii
kae: - uvajte se kletve onoga kome j e zulum uinj en, j er
izmeu njegove kletve i Allaha nema nikakvog zastora! - A ta da
kaemo kada je mazlum (onaj kojem je u ovom sluaju nasilje i
nepravda uinjena) bio Se'id ibn Zejd, jedan od desetorice koje je
Resulullah jo za nj ihova ivota obradovao Dennetom.
_

00

151

l Umejr ibn Sa 'd

Ul\IEJR IBN SA'D

"Koli ko sam elio d a imam jo Uudl poput U mejra ibn
Sa'da, da mi pomogn u u poslovima koji su od interesa
za m uslimane!" (Omer ibn Hattab)

j eak Vmejr ibn Sa'd; ensarija, okusio je gorku au

j etimstva i siromatva od rane dobi. Vrlo rano je izgubio
oca iza koga nije ostalo nikakva imetka niti je ostavio
nekog ko b i se za njega brinuo, Njegova maj ka se poslije udala za
jednog velikog bogataa iz plemena Ews kome j e bilo ime El
Dulas ibn Suwejdin, koj i je svu brigu oko maloga Umejra
preuzeo na sebe. Umejr je uivao veliku panj u svoga staratelja
koj i je lijepo postupao prema njemu, tako da j e zaboravio da je
jetim (da je bez oca). Zbog toga je zavolio Umejr Dulasa kao to
sin voli svog oca, isto tako je Dulas volio njega kao to roditelj
voli svoj e dij ete. Kako je rastao, tako su se ljubav i simpatije
Dulasove prema . tom jetimu poveavale, poto j e u njemu uvidio
znakove otroumnosti i plemenitosti. Isto tako, Umej ra su krasile
povj erlj ivost i iskrenost koj a se uoavala pri svakome njegovom
pokretu. Umejr ibn Sa'd je vrlo mlad primio Islam, imao je neto
malo vie od deset godina. Uao je iman u njegovo isto srce,
isto od svega to je nevalj alo.
Zbog toga se ehadet duboko usadio u njegovu duu. Redovno
je obavljao namaz u dema'atu k lanj aj ui za Allahovim
Poslanikom iako je bio vrlo mlad. Njegova maj ka je bila sretna
i radosna kada bi vidjela da odlazi u damij u ili se vraa iz nje,
nekad sa njenim muem, a nekad sam.
I tako je tekao ivot djeaka Umejra ibn Sa'da spokoj no i
mimo, ivot ij u urednost i ugodnost nije mogao niko poremetiti.
I tako je teklo sve dok nije stavljen na veliko iskuenje. Taj
mladi koji nije bio ni punoljetan, stavlj en j e na iskuenje na
kakvom je bio malo koj i djeak u njegovim godinama!
1 52

Umejr ibn Sa

1d l

Devete godine po Hidri najavio je Allahov Poslanik borbu

protiv Bizantije na Tebuku, i naredio je mu 'minima da se
pripremaju za nju. Vjerovjesnik nije imao obiaj da tano naznai
mjesto borbe. Obino bi govorio da eli na neku drugu stranu.
Ali, za Tebuk im je rekao da bi ljudi imali u vidu daljinu i teinu
puta i snagu neprijatelja, da bi se za takav teak zadatak potpuno
pripremili moralno i materijalno. Taj put je pao u vrlo nezgodno
godinje doba, na poetku ljeta kada su poele estoke vruine,
kada su plodovi ve sazreli, u vrijeme kada su hladovi bili prijatni
i dragocjeni, u vrij eme kada su due teile odmoru i kada su se
razlijenile. Uprkos svemu tome Allahov Poslanik je pozvao
ashabe da se pripreme za put.

Jedna grupa munafika se obezglavila i demoralizirala, slabili

su zainteresiranost i sijali su nevjericu, a o Allahovom Poslaniku
su runo govorili na svoj im .zatvorenim sijelima. Vratio se djeak
Umejr ibn Sa'd svojoj kui nakon to je obavio namaz u damiji.
Vraajui se, vidio je svijetli primjer kako ljudi daj u i rtvuju sve
od sebe. Vidio je ene muhadirke i ensarij ke kako idu
Allahovom Poslaniku ji nosei sa sobom sav svoj nakit da mu ga
daju za pripremu na Tebuk. I svojim oima je vidio kada je
Osman ibn Affan donio Allahovom Poslaniku up sa hiljadu
zlatnih dinara. Isto tako je bio oevidac kada je Abdurrahman ibn
Awf donio na svoj im leima dvije stotine zlatnih ukija i stavio ih
pred Vjerovjesnika ji. ak je vidio ovjeka kako je prodao svoj u
postelj inu, d a bi z a njenu protuvrijednost kupio sablju i borio se
na Allahovom putu.

Umejr se stalno prisjeao tog divnog i jedinstvenog prizora i

udio zbog oklijevanja Dulasovog za pripreme za put sa
Allahovim
Vjerovjesnikom
ji.
Nije
se
odazvao
pozivu
Vjerovjesnika ji za pripremu, iako je bio u mogunosti za to.
Priao mu je ono to je vidio i uo kao da je elio time ispitati
njegovu namjeru i odlunost. U isto vrij eme je htio probuditi
.
ovjenost i odlunost kod Dulasa. Posebno mu je priao vij esti
o onim poj edincima mu ' minima koj i su molili Poslanika da ih
pripoji vojsci. Neke je Poslanik vratio jer riisu imali jahalicu na
kojoj bi se zaputili na put.
Vratili su se tuni sa suzama u oima zato to im se nije
ispunila elja za postizanjem ehidske derede. Dulas je sasluao
Umejra i na kraj u je sasuo rij ei koje su zapanj ile djeaka. "Ako
je tano to to Muhammed govori da je Poslanik, onda smo mi
1 53

l Umejr ibn Sa 'd

gori od magaraca! ?" Bio je Umejr u nedoumici ta da . odabere, ta
god odabere, nee mu biti jednostavno. Ipak se odluio, okrenuo
se Dulasu i obratio mu se rijeima: "Tako mi Allaha, o Dulase,
nije mi niko na svijetu poslije Muhammeda bio drai od tebe, ti si
mi najdrai i najblii i najzasluniji za potovanj e ! Ti si rekao
rijei koj e ako objelodanim, osramotiu te, a ako ih sakrijem,
iznevjerio sam povjerenje i upropastio sam sebe i svoju vjeru. I
zato sam odluio da odem do Poslanika i da ga obavijestim o
onom to si rekao! "
I otiao je Umejr ibn Sa'd u damiju i obavijestio
Vjerovj esnika o onom to je uo od Dulasa ibn Suwejda.
Zadrao ga j e Poslanik kod sebe, a poslao jednog od svojih
drugova da pozove Dulasa.
Nije prolo puno vremena, a Dulas stie. Poselamio je
Poslanika i sjeo pred njega. "ta si ti rekao pred Umejrom?",
upita ga Vjerovjesnik. Zatim mu je prenio ono to je uo od
Umejra. "Slagao je na mene, o Poslanie, i potvorio za ono to
nisam ni izustio", rekao je Dulas. Prisutni ashabi su ih mjerili
pogledom. as bi gledali Dulasa, as njegova djeaka Umej ra
ibn Sa'da. Kao da su htjeli da sa njihovih lica otkriju ono to je u
nj ihovim prsima. Poeli su meusobno aptati. Rekao j e jedan od
onih u ijem je srcu bolest (munafik): "Mhidi neposluan nije
mogao nita drugo nego da nanese zlo onom ko mu j e valj ao u
ivotu." Drugi su rekli: "Ne, nije to tako, to j e mladi koj i j e od
svoje rane mladosti u pokornosti Allahovoj vjeri, a crte njegova
lica govore o njegovoj iskrenosti ! " Okrenuo se Allahov Poslanik
Umejru i vidio da mu je lice jako pocrvenjelo, a suze obilne
silazile iz oiju i padale na njegove obraze i prsa. Govorio je:
"Moj Boe, objavi Svome Poslaniku ajet koji e osvijetliti ovaj
sluaj . . . " Prasnuo je Dulas govorei: "Ono to sam ti j a rekao, o
Allahov Poslanie, to je istina, a ako hoe, oboj ica emo se
zakleti pred tobom! " A zatim je nastavio: "Ja se kunem
Uzvienim Allahom da ja nita od toga to je prenio Umejr nisam
rekao ! " Nije Dulas ni zavrio zakletvu, a svi prisutni upravie
pogled prema Umejru. Istog trenutka: Allahov Poslanik :i se
smiri. Na osnovu toga su saznali i uvidjeli da je siao vahj
(obj ava). Svi su ostali na svojim mjestima, smireni. Prekinuli su
razgovor, a pogledi su im bili upereni prema Vjerovj esniku .
Ubrzo se na licu Dulasovom primij etio strah i stid,
uznemirenost i tugovanje za Umejrom. Svi su bili uzbueni sve
dok nisu nestali tragovi objave sa lica Vjerovjesnika i dok im
1 54

Umejr ibn Sa 'd

mJe prouio rijei Uzvienog Allaha: Oni se zaklinju Bogom da

nisu govorili (nita runo), zaista su izrekli rije nevjerovanja i
zanijekali Allaha nakon to su primili Islam. . . i sve do rijei
Uzvienog Allaha: Pa ako se pokaju, bie za njih bolje. A ako se
ne odvrate, A llah e ih kazniti bolnom kaznom !
Tresao se Dulas od straha zbog onoga to je uo, a j ezik mu
se skoro spleo od tuge. Zatim se okrenu Allahovom Poslaniku i
ree: "Da, pokaj au se, o Allahov Poslanie! Istinu je rekao
Umejr, a ja sam slagao ! Molim A llaha da primi moju teobu, o
Poslanie." Okrenuo se Allahov Poslanik prema mladiu Umejru
i vidio na njegovom licu suze radosnice koje su pokvasile njegovo
ozareno lice. Pruio je Allahov . Poslanik svoju mubarek ruku,
blago mu govorei: "Ispunila ti se dova, o mladiu ! Kako si ve
uo, potvrdio ti je rijei tvoj Gospodar."
Vratio se Dulas u okrilje Islama sa iskrenom teobom. Znali su
ashabi njegovo lijepo ophoenje i plemenitost koju je pokazao
prema Umej ru. Kad god bi se prisjetio Umejra, rekao bi : "Neka
ga Al lah nagradi svim dobrim, on me spasio . od kufra .i oslobodio
me od vatre ! "
I nema svjetlijeg n i asnijeg primjera u ivotu djeaka ashaba
Umejra ibn Sa'da od ovog. Bilo je u njegovom ivotu jo
blistavij ih i ljepih primjera kada je odrastao, ali emo za drugu
priliku, ako Allah da, ostaviti na susret sa mladim Umejrom ibn
Sa'dom.
Maloprije smo bili sa svjetlim i jedinstvenim primjerom, sa
slavnim ashabom Umejrom ibn Sa' dom u njegovoj mladosti,
djetinjstvu, a sad emo se malo zadrati na pojedinim divnim i
svijetlim primjerima iz njegova ivota u zrelosti. Vidjet ete da
fragmenti iz 'drugog dijela ivota ovog s lavnog ashaba nisu nita
manje znaajni
..
l
Stanovnici Homsa su uvijek bili veliki bunitelj i-kritiari prema
svoj im emirima. este su bile primjedbe i albe na nj ih. Nije im
doao nijedan emir a da mu nisu nali neku mahanu i pripisali mu
neki grijeh. Te svoje primjedbe i zamjerke bi prenijeli halifi sa
eljom da im poalje nekog ko je bolj i od njega. Odluio je Omer
da im poalje za namjesnika ovjeka kome nee moi nai
nikakve zamjerke niti greke. Dugo je razmiljao Omer koga
da poalje na takvu vanu funkciju, u tako osjetlj ivo mjesto kakvo
je Homs, pa je o svakom ashabu pojedinano razmiljao i nije
mogao nai boljeg od Umejra ibn Sa'da. Pored svega toga, Umejr
je bio u to vrijeme borac u amu, bio je na elu vojske borei se
1 55

l Umejr ibn Sa 1d .
na Allahovom putu, oslobaao je gradove i osvajao tvrave,
pokorio plemena i gdje god je stigao gradio je mesdide. I pored
te njegove velike sposobnosti u ratu, emiru-l-mu ' minin ga poziva
i postavlja za namjesnika Homsa.
Naredio mu je da se uputi prema njemu, prihvatio je tu naredbu
iako mu ta funkcija nije bila nimalo draga, jer kod njega nij e bilo
nita svetije i vrednije od borbe na Allahovom putu. Poto je
stigao Umej r u Homs, pozvao je ljude na zaj edniko klanjanje
namaza. Kada su zavrili namaz, odrao j e govor. Govor je
otpoeo
sa
zahvalom
Allahu
i
salavatom
na
Poslanika
Muhammeda ;1, a zatim je nastavio: "O ljudi, Islam je nedokuiva
tvrava i vrsta vrata. Tvrava Islama jeste pravednost, a njegova
vrata su istina (hakk), pa ako se srui tvrava polomit e se vrata.
Povrijedit e se svetost ove vjere. Islam e biti nedokuiv i
nenadmaiv sve dotle dok pretpostavljeni budu vrsti i dosljedni.
A dosljednost i vrstina nije u udaranju palicama niti ubijanjem
sabljama, nego je vrstina u pravednome suenju."
A zatim je preao na djelo da primijeni plan zakona koji im je
rekao u kratkoj hutbi. Ostao je Umejr cijelu godinu dana u
Homsu. Za to vrijeme nije napisao Omeru nijedno p ismo, niti je
poslao u dravnu blagajnu dinara niti dirhema od skupljenog
zekata i poreza, to je navelo Omera da posumnja u namjesnika.
Omer se mnogo bojao od iskuenja koja ovj eku moe donijeti
odreeni poloaj i zato je kod njega od ljudi mogao biti nevin i
ist samo Allahov Poslanik . Svom pisaru je rekao: "Pii pismo
Umejru ibn Sa'du i porui mu: "Kad dobije ovo pismo od emiru1-mu' minina, napusti Homs i doi do mene. I ponesi sa sobom sav
zekat i porez koj i si skupio od muslimana."
Kad je Umejr ibn Sa'd dobio pismo od Omera 4b odmah je
uzeo torbu sa hranom i jednu posudu iz koje je jeo i abdestio se.
Prihvatio se koplj a i napustio Homs i funkciju koj u je obavljao.
Zaputi se put Medine pjeice i to ubrzanim koracima. Dok je
stigao u Meinu, promijenila mu se boja tijela - smrao je, kosa
mu porasla i na njemu se osjeala iscrpljenost od ovoga tekog
putovanj a. Uao je Umejr emiru-l-mu 'mininu, Om eru ibn H attabu
Omer .s e iznenadio kada ga je vidio u stanju u kakvom je bio i
rekao mu: "ta je s tobom, o Umejre? ! " "Meni nije nita, o emiru1-mu'minine, ja sam zdrav, hvala Allahu, i sa sobom nosim sav
dunjaluk", odgovorio je Umejr. Omer ga upita: "to ima od
dunjaluka?" mislei pri tome na novac koj i nosi za dravnu
blagajnu. "Ja imam od dunjaluka samo torbu u kojoj nosim svoju
1 56

Umejr ibn Sa 'd

hranu i imam posudu iz koje j edem i pomou koje se stim. I

posjedujem mjeinu za vodu iz koje pijem i abdestim. Ovo je sve
to imam od dunj aluka, o emiru-1-mu'minine. Za vie nemam
potrebe, ni j a niti bilo ko drugi ! " "Jesi li doao pjeice?" upita ga
Omer. "Da, o emiru-1-mu'minine", odgovorio j e Umejr. "Zar
nisam naredio da ti se da jahalica?" dodao je Omer. "Oni mi je
nisu dali, a j a j e nisam traio", odgovorio je Umejr. Ponovo mu se
obrati Omer rij eima: "ta si donio u dravnu blagajnu?" "Nisam
donio nita", odgovori Umejr. "A zato?" priupita Omer. Umejr
odgovori: "Kad sam stigao u Homs, sakupio s.am najodabranije
stanovnike te pokraj ine i njima sam povjerio sakuplj anje poreza i
zekata. Kad god bi se neto sakupilo, posavjetovao bih se sa
njima i podij elili bi ga onima koj ima je potreban novac." uvi
ove rij ei, naredio je Omer svom pisaru da produi mandat
Umejru na poloaju namjesnika Homsa. Umejr j e rekao Omeru:
"Ne, ja to vie ne elim biti i ne bih volio taj posao raditi za tvoje
vladavine, a niti poslij e tebe, o emiru-1-mu'minin ! " A zatim ga je
zamolio da mu dozvoli da se nastani u jednom 'selu nadomak
Medine gdj e je stanovala njegova porodica, to mu je Omer
dozvolio.
Nije prolo puno vremena od odlaska Umejrova u selo, a Omer
alje svoga izaslanika da ga obie i da vidi kako j e. Rekao j e
svom izaslaniku: "Idi, o Harise, do Umejra ibn Sa'da i budi kod
nj ega gost, pa ako vidi kod njega neko izobilje, vrati se kao to si
i doao, a ako ga zatekne u tekom stanju, dadni mu uzao u kom
je sto dinara ! "
Haris otputova u selo u kojem je ivio Umejr ibn Sa'd, upita za
njega pa mu rekoe gdj e da ga nae. Kada ga srete ree mu: "Es
se/arnu 'a/ejke we rahmetullah." Umejr mu odgovori: "we alejke-s
selamu we rahmetullahi we berekatuhu. Odakle dolazi?" "Iz
Medine." "Kako su tamo muslimani?" "Dobro." "Kako je emiru-1mu'minin?" "Dobro je i zdravo." "Da li primjenjuje kazne po
Allahovom zakonu?" "Svakako. Naredio je da izbiuj u njegovog
sina zbog grij eha kojeg je uinio, pa je umro od posljedica
bievanja." "Moj Allahu, pomozi Omera, jer sam siguran da Te on
neizmjerno voli i potuj e", ree Umejr. Haris je ostao kao gost
Umejr ibn Sa'da tri noi, a on bi mu svake noi iznosio zdj elu u
kojoj je bila kuhana ra.
.
Treega dana j edan ovjek iz Umejrovog plemena ree Harisu:
"Puno si opteretio Umejra i njegovu porodicu, j er oni nemaju za
pojesti nita osim one zdj ele rai koju preputaju tebi, a sami pate

1 57

l Umejr ibn Sa 'd

od gladi i oskudice. Pa ako se slae, dobro bi bilo da se
premjesti kod mene." Tada Haris izvadi one dinare i dade ih
Umejru. Umejr ga zapita: "ta je ovo?" Haris ree: "To ti je
poslao 'lapovj ednik pravovjemih." Umejr ree: "Vrati mu ih i
poselami ga, te mu reci da to Umejru ne treba." U to.m asu
povika Umejrova ena, koja je ula sav razgovor izmeu njenog
mua i gosta: "Uzmi to Umejre ! Ako ti budu trebali, ti e ih
potroiti, a ako ne, onda e ih raspodjeliti na odgovarajua
mjesta jer ovdje ima mnogo potrebnih." Kada Haris u njene
rijei baci one dinare pred Umejra i ode. Umejr ih uze i razdijeli u
male kese, i ne ode na spavanje te noi dok sve to nije razdijelio
potrebnima, a naroito je birao djecu ehida. Kada se Haris vrati u
Meinu, Omer ga upita: "ta si vidio, Harise?" On odgovori:
.. Vidio sam teko stanje, vladaru pravovjemih." "Pa, jesi li mu
dao one dinare?" "Jesam, vladaru pravovj emih." "ta je uradio s
nj ima?" "Ne znam, ali mislim da sebi nije ostavio niti" jedan
dirhem."
Onda halifa Faruk napisa Umejru pismo u kojem stajae:
"Kada ti ovo moje pismo doe, ne isputaj ga iz ruku, nego
odmah kreni meni . . . " Umejr ibn Sa'd se zaputi u Meinu. Kada
stie ue kod vladara pravovjemih, Omer ga lijepo poselami,
srdano doeka i postavi na poasno mjesto. Onda ga upita: "ta
si uradio s onim dinarima, Umej re?" Umejr ree: "A ta ti ima s
nj ima, Omere, nakon to si ih meni poslao?" "Zaklinjem te da mi
kae ta si uinio s nj ima?" "Ostavio sam ih sebi kako bi ih
iskoristio onoga dana kada nee koristiti nikakav imetak niti
sinovi ! " Omerove oi se narosie suzama i on ree: "Svj edoim
da si ti od onih koji drugima daju prednost u odnosu na sebe,
makar i nj ima samima bilo potrebno." Onda naredi da mu se da
tovar hrane i dvije odjee. Umejr ree: "to se hrane tie, nama
nije potrebna, vladaru pravovjemih. Pa, ostavio sam kod kue
svojoj porodici dvije zdjele rai, i dok ih mi poj edemo, Uzvieni
Allah e nam dati drugu nafaku. to se odjee tie, uzeu je za
svoju enu, jer joj se odjea toliko istanj ila da skoro nema ta
obui." Od tog susreta Omera el-Faruka i njegovog druga nije
prolo puno vremena, a Allah dozvol i Umej ru ibn Sa'du da se
pridrui Allahovom Poslaniku i miljeniku Muhammedu ibn
Abdullahu, nakon njegove duge udnje za ponovnim susretom s
njim. Otiao je Umejr na Ahiret spokojne due i vrsta i postojana
. koraka. Od dunjalukog tereta nita nije nosio niti je ikakva
odgovornost optereivala njegova plea. Otiao j e bez iega, sa
svojim nurom
pravim putem, sa svojom skromnou
1 58

bogobojaznou. Kada je vijest o njegovoj smrti doprla do halife

Faruka, tuga prekri njegovo lice a alost ispuni nj egovo srce. On
ree: "Kamo sree da imam jo lj udi poput Umejra ibn Sa'da s
kojima bih se pomogao za injenje dobrobiti muslimanima."
Neka je Allah zadovoljan s Umejrom ibn Sa'dom i neka njega
uini zadovoljnim. On je, uistinu, bio jedinstven ovjek meu
ostalim lj udima, i pravi pnmJer dobrog uenika u koli
Muhammeda ibn Abdul laha .

00

1 59

l Abdurrahman ibn Awf

ABDURRAB IBN AWF

"Allah ti blagoslovio i ono to dadne i ono to ne
dad ne!" (dio Poslanikove dove za njega)

n je jedan od osmorice koji su prvi primili Islam. On je

jedan od desetorice koj i su jo za ivota obradovani
Dennetom. On je jedan od estorice ashaba koji su
sainjavali "uru" (vijee), na dan kada se birao halifa poslije
smrti Omera el-Faruka. On je jedan od onih koji su davali fetve
(odgovore na erijatska pitanja) a Allahov Poslanik jo bijae
iv i nalazio se u Medini meu muslimanima. Njegovo ime u
dahilijjetu bij ae Abdu Amr, a kada primi Islam Poslanik ga
prozva Abdurrahmao.om . . To bijae Abdurrahman ibn Awf, neka
je Allah s nj im zadovoljan i neka ga uini zadovoljnim.
Abdurrahman ibn Awf prihvati Islam prije nego li asni
Poslanik poe da se sastaje u kui Erkamovoj , a to bij ae samo
dva dana nakon prelaska Ebu Bekra na Islam. Doivio je na
Allahovom putu sve one patnje koje su doivjeli prvi muslimani,
pa je saburio kao i ostali to su saburili.
Bijae vrst, a i drugi bijahu vrsti. Iskreno je vjerovao, a i
drugi su bili iskreni u svom vjerovanju. Bjeao je sa svojom
vjerom u Abesiniju kao to su mnogi od njih sa svoj om vjerom
bjeali. Kada je Vjerovjesniku i njegovim drugovima dozvoljena
Hidra u Meinu, on bijae meu prvim muhadirima koji uinie
hidru radi Allaha i Njegova Poslanika. Kada je Resulullah
poeo bratimiti muhadire i ensarij e, pobratimio ga je sa
ensarijom Sa'd - ibn Rebiom .J;b. Sa'd ree svome bratu
Abdurrahmanu ibn Awfu: "O brate moj ! Ja sam naj bogatiji
ovjek u M edini. Imam dva velika vonjaka i dvij e ene. Pogledaj
koji od ovih vonjaka ti se vie svia tako da ti ga prepustim, i s
kojom od ovih mojih ena bi bio zadovolj niji kak0 bih se s njom
1 60

Abdurrahman ibn Awf l

razvjenao." Abdurrahman ree svom bratu ensarij i : "Neka ti
Allah da bereketa u tvom imetku i tvojoj porodici. Pokai ti meni
gdje je pijaca." On mu pokaza ariju i on poe trgovati. Kupovao
bi i prodavao, zaraivao i ostavljao. I ne proe mnogo vremena, a
on sakupi sredstava koliko iznosi mehr (vj enani dar za enu), te
se oeni. On ode Resulullahu . a na njemu se osj eao ugodan
miris. Resulullah mu ree: - ta je to, o Abdurrahmane? - Oenio
sam se, odgovori. - A ta si dao svojoj eni na ime mehra? - Dao
sam joj zlata koliko je teka jedna kopica od datule. - Napravi
gozbu pa makar jednu ovcu zaklao - ree Vjerovjesnik . i uini
mu hajr-dovu rijeima: - Neka ti Allah da bereket u tvome
imetku! Kae Abdurrahman: - Od tada mi je sve ilo naruku, pa
mi se inilo da kada bih kamen sa zemlje podigao da bih pod njim
zlato ili srebro naao.
Na dan Bedra Abdurrahman ibn Awf se borio iskrenim
dihadom u ime Allaha, a ubio je i Allahovog neprij atelja Umejra
ibn Osmana ibn Ka'ba et-Tejmijju.
Na dan Uhuda vrsto stajae kada su se uzdrmala mnoga
stopala. Bij ae postojan dok su bjeali poraeni. Iz bitke izae sa
dvadeset i nekoliko rana od koje neke bij ahu tako duboke da je u
njih mogla ui ovjeija ruka. Meutim, dihad Abdurrahmana
ibn Awfa sa njegovim tijelom i ivotom moe se raunati malim
kada se uporedi sa nj egovim dihadom sa imetkom. Eto, j edanput
Allahov Poslanik htjede da opremi jednu voj nu izvidnicu, pa
ustade izmeu svojih ashaba i ree: -Dajte ta moete od svog
imetka jer j a elim opremiti ovu vojsku ." Abdurrahman ibn Awf
pouri u svoju kuu i ree: - O Vjerovj esnie, ja imam etiri
hiljade, dvije hiljade dajem u zajam svome Gospodaru a dvije
sam ostavio svojoj porodici. Poslanik ree: - Neka te Allah
blagoslovi u ovome to si dao i neka te blagoslovi i bereket da u
onome to si zadrao. Kada se Resulullah odluio za pohod na
Tebuk, a to bijae posljednja bitka koju je on imao u svome
ivotu, potreba za imetkom nije bila nita manja od potreba za
ljudstvom.
Bizantijska vojska bijae vrlo brojna i dobro
opremljena, a u Medini tada bijae nerodna godina. Put je bio
dug, a opskrba vjernika slaba. Jahalica, konj a i deva, je bilo
premalo tako da su skupine vjernika dolazile Vjerovjesniku
traei da ih povede sa sobom, ali ih je on odbijao jer nij e im
imao dati j ahalicu. Oni bi se vraali suznih oiju i alosni to
nemaju ta da rtvuju i udijele, pa ih prozvae "Uplakanima." Ta
vojska dobi naziv "Vojska tekoe." Tada Poslanik i'! naredi
svoj im ashabima da dijele imovinu na Allahovom putu oekujui

161

l Abdurrahman ibn Awf

samo Njegovu nagradu. Muslimani pourie da se odazovu molbi
Vjerovjesnika . Meu prvim dobroiniteljima bijae Abdurrahman
ibn Awf. On udijeli dvije stotine oka zlata. Omer ibn Hattab ree
Vjerovjesriiku: - Smatram da je Abdurrahman poinio grijeh. Pa
on svojoj porodici nije ostavio nita! Allahov Poslanik ree: Jesi li ostavio ta svojoj porodici Abdurrahmane? On odgovori: Jesam, ostavio sam im i bolje i vie nego to sam im uzeo.
Vjerovjesnik upita: - Koliko to? On odgovori : - Ostavio sam im
ono to Allah i Njegov Poslanik obeavaju od nafake, dobara i
nagrade !
I krenu vojska n a Tebuk, a tamo Allah poasti Abdurrahmana
tako kako nij e poastio nijednog od muslimana. Nastupilo je
vrijeme namaza, a Allahov Poslanik bijae odsutan, pa je
muslimane predvodio i imam im bio Abdurrahman ibn Awf. I
samo to su sklanjali prvi rekat, pristie i Poslanik ;i, pa stupi u
namaz. Klanjao je za Abdurrahmanom ibn Awfom i njega slijedio
tokom namaza. Pa ima li vee asti i bolje nagrade nego da neko
predvodi dema'at a da za njim klanja naj bolj i od svih ljudi i
imam svih vjerovjesnika, Muhammed ibn Abdullah !
A kada je Resulullah preselio u naj odabranije drutvo,
Abdurrahman ibn Awf preuze na sebe obavezu brige o majkama
pravovj emih
enama Vjerovjesnikovim. Ispunjavao bi sve
nj ihove potrebe, izlazio bi s njima ako bi nekud ile, odlazio bi s
nj ima na hadd kada bi one ile, na njihove nosiljke stavljao bi
zelene prekrivae i s nj ima bi se zaustavljao u putu ondj e gdje bi
to one eljele. To je odlika i ast koja je pripadala Abdurrahmanu,
da su maj ke pravovjemih imale povjerenje i sigurnost u njemu. S
time se mogao diiti i ponositi. Dobroinstvo Abdurrahmana ibn
Awfa prema muslimanima i majkama pravovjemih dolo je do te
mjere da j e jednom prodao svoju zemlju za etrdeset hiljada
dinara, koj e j e u potpunosti razdijelio u pleme Benu Zuhre, odakle
bijae Amina, maj ka Vjerovjesnika, kao i ostalim siromanim
muhadirima i muslimanima, te enama Vjerovj esnikovim. Kada
je poslao majci pravovjemih Aii, radijal lahu anha, njen dio tog
imetka, ona upita: - Ko je poslao ovaj mal? Rekoe joj : Abdurrahman ibn Awf. Ona ree: - Rekao je Resulullah : "O
vama e se poslije mene brinuti samo oni najstrplj ivij i ! "
Dova koju je Poslanik il uputio Allahu za Abdurrahmana ibn
Awfa da mu da bereket u imetku, pratila ga je do kraja njegova
ivota. Postao je najbogatiji i najimunij i od svih ashaba. Njegova
trgovina se stalno poveavala a zarada rasla.
1 62

Abdurrahman ibn Awfl

Njegove karavane su stalno odlazile iz Medine ili se vraale u
Meinu, nosei Medinelijama penicu, brano, maslo, odjeu,
posue, mirise i sve drugo to im je bilo neophodno. Odnosile su
vikove onoga to su oni proizvodili, kako bi se to prodavalo u
drugim krajevima. Jednog dana u Medinu stie karavana
Abdurrahmana ibn Awfa, a brojala je sedam stotina deva. Da,
sedam stotina deva. Nosile su tovare hrane, razne robe i drugog
to je bilo potrebno ljudima. Kada uoe u Meinu, zemlj a je
podrhtavala od topota brojnih kopita.
Na sve strane uo se neobian zvuk i galama. Aia, . radij allahu
'anha, upita: - Kakva je to buka to se uje? Rekoe j oj : - To j e
karavana Abdurrahmana ibn Awfa. Sedam stotina deva nose
penicu, brano i drugu hranu. Tada Aia, radijallahu 'anha, ree:
- Neka mu Allah da bereket u tome to mu je dao na ovome
svijetu, ali nagrada na onome svijetu je opet vea. ula sam
Resulullaha kako kae: - Abdurrahman ibn Awf e puui ui u
Dennet! I prije nego e kamile iz karavane kleknuti, doe
obveseljiva koji Abdurrahmanu ibn Awfu prenese rij ei majke
pravovj ernih, Aie radijallahu 'anha, i obradova ga sa Dennetom.
I samo to ova radosna vijest doprije do njega, on hitro doe Aii
i upita je: - O maj ko, jesi li ti ula to od Allahovog Poslanika ii? Da - ree ona. On prosto lebdei od silne radosti ree: - Kada bih
mogao, uniao bih u Dennet uspravno. Majko, uzimam te za
svjedoka da cijela ova karavana, sve deve sa njihovim tovarom,
sedlima i pokrivaima dajem na Allahovom putu. Od tog lijepog i
svijetlog dana u kojem Abdurrahman ibn Awf bi obradovan
ulaskom u Dennet, on jo vie poe dijeliti i troiti imetak na
Allahovom putu. Dijelio je imetak obj ema rukama, i desnom i
lijevom. Dij elio je tajno i javno tako da je podijelio etrdeset
hiljada dirhema srebra, a poslije toga etrdeset hiljada dinara u
zlatu. Zatim je udijelio dvije stotine oka zlata. Jedanput je
mudahidima (borcima na Allahovom putu) obezbij edio pet
stotina konja. Drugom prilikom dao je za mudahide hiljadu i
petsto jahalica.
Kada se smrt prikuila Abdurrahmanu ibn A wfu, on je
oslobodio veliki broj robova koje je posjedovao. Oporuio je da
se svakom ovjeku koji je bio uesnik Bitke na Bedru, iz njegove
ostavtine da etiri stotine dinara u zlatu. Svi su to uzeli, a bilo ih
je tada stotinu. Oporuio je da se da svakoj od majki pravovjernih
veliki iznos, tako da je Aia, radijallahu 'anha, esto uila dovu za
njega rijeima: - Neka ga Allah napoji sa vrela Selsebila! Nakon
1 63

t!rrahman ibn A wf
svega toga, on je opet svojim nasljednicima ostavio ogroman
imetak koji je se teko mogao izbroj ati. Ostavio im je hiljadu
deva, stotinu konja i tri hiljade ovaca. Imao je etiri ene, pa je
etvrti dio osmine njegove ostavtine koj i j e pripao svakoj od
nj ih, iznosio osamdeset hiljada. Ostavio j e zlata i srebra toliko da
se meu njegovim nasljednicima dijelilo tako to su sjekirama
komadali to blago, i jo su dobro nauljali ruke radei taj posao.
Sve to je stekao zbog dove Resulullahove da mu Allah da
bereket u njegovu imetku. Meutim, sav taj silni imetak nikad
nije zaveo Abdurrahmana ibn Awfa, niti ga je imalo izmijenio.
Kada bi ga ljudi vidjeli meu njegovim robovima nisu ga mogli
razlikovati od njih.
Jednog dana pred njega je doneena neka obilna hrana, a on je
postio. On pogleda u tu hranu i ree: - Mus'ab ibn Umejr, koj i je
bio bolji od mene, ubijen je, pa kad smo htjeli da ga umotamo u
efine nismo imali nita osim jednog komada platna; ako bi ga
pokrili po glavi, virile bi mu noge, a ako bi mu se pokrile noge,
vidjela bi mu se glava. Iza toga nam je Allah dao od dunjaluka
sve ove blagodati koje sad imamo. Bojim se da nam naa nagrada
ne bude ubrzana, (tj . data na ovom svijetu), a ta nas onda eka na
drugom. Onda je poeo plakati i jecati tako da je odbio jesti tu
hranu.
Blago li se Abdurrahmanu ibn Awfu i sretan li je! Obradovao
ga je s Dennetom najiskreniji i istiniti Muhammed ibn Abdullah.
Njegovo tijelo
do posljednjeg boravita nosiO je daida
Resulullahov Sa'd ibn Ebi Wekkas. Denazu mu je klanjao
"Vlasnik dva svjetla" Osman ibn Affan. Poslj ednji ga je ispratio
sa ovoga svij eta vladar pravovjemih, plemenitog lica, Alija ibn
Ebi Talih, koj i je rekao: - Doivio si najbolj e to si mogao, a
prestigao si. ono to je loe, Allah ti se smilovao !

00

1 64

l Da 'fer ibn Ebi Talih

DA'FER IBN EDI TALIH

"Zaista sam Da 'fera vid io u Dennetu. I mao je dva
krila koja su, kao i peruke, bila obojena krvUu."
(asni hadis)

eu potomcima plemena Benu Abdu-1-Menaf bila su

petorica lj udi koji su toliko liili Resulullahu ji da su
mnogi promatrai mogli zamjeniti nekoga od njih s
Vjerovjesnikom. Nema sumnje da bismo sada eljeli saznati ko su
ta petorica koj a su toliko sliila vaem Poslaniku ji.
Pa haj de da ih upoznamo ! To su: - Ebu Sufjan ibn Haris ibn
Abdulmuttalib, amidi Resulullahov, Es-Saib ibn Ubejd ibn
Abdi Jezid ibn Haim, djed imama afij e Hasan ibn Ali, unuk
Resulullahov ji, i on je Poslaniku od sve petorice bio naj slinij i,
Kusem
ibn
Abbas
ibn Abdulmuttalib,
isto
tako amidi
Resulullahov, i Da' fer ibn Ebi Talih, brat vladara pravovjemih
Alije ibn Ebi Taliba.
A sada emo vam ispriati nekoliko pria i slika iz Da'ferova
ivota. Ebu Talih bijae, unato velikog ugleda i poloaj a u svom
narodu i plemenu Kurej, slabog imovinskog stanja i sa brojnom
porodicom. Njegovo ionako loe stanje se j o vie pogoralo zbog
sune godine koja zadesi Kurejij e i koja uniti svu stoku, a ljude
natj era da jedu suhe kosti. Istovremeno, u porodici Haimija tada
ne bijae niko bogatij i od Muhammeda ibn Abdullaha i njegovog
amie Abbasa. Muhammed ree Abbasu:
O amia, tvoj brat
Ebu Talih ima brojnu porodicu, a ljude je, kao to vidi, pogodila
ova suna i gladna godina, pa haj de da mu odemo pa da porodicu
malo rasteretimo. Ja u uzeti jednog od njegovih djeaka, a ti isto
uzmi jednog, pa da se mi za njih brinemo i da ih uzdravamo.
Abbas odgovori: - Pozvao si na dobro djelo i podstakao si na
pravo dobroinstvo.
-

1 66

Da 'fer ibn Ehi Talih

Onda odoe Ebu Talibu pa mu rekoe: - Mi . elimo da ti malo

olakamo teret tvoje mnogobrojne porodice dok ne proe ova
kriza koja je zadesila narod. On im ree: - Ako mi ostavite Ukajla
(to bijae starij i brat Alij in), onda inite to elite. Onda
Muhammed uze Aliju i povede ga sa sobom, a Abbas uze
Da'fera i prikljui ga svojoj porodici. Alij a je stalno bio sa
Muhammedom sve dok ga Allah ne posla sa Objavom istine i
pravog puta, a onda posta prvi djeak koji j e primio Islam.
Da'fer osta sa svojim amidom Abbasom sve dok ne odraste,
primi Islam i posta neovisan od njega.
Da'fer ibn Ebi Talih se od samog poetka priklj ui svij etloj
povorci mu'mina zajedno sa svojom enom Esmom bint
Umejs. Islam prihvatie posredstvom Ebu Bekra es-Siddika
prije nego je Poslanik poeo pozivati lj ude u Islam u kui
Erkamovoj .
Mladi Haimija i njegova ena osjetie sve napade i
zlostavljanja koja osjetie muslimani od strane Kurejij a. Oni
ostae strpljivi znajui da je put do Denneta posut trnjem i
izloen silnim preprekama. Najvie ih je alostilo i ivot
zagoravalo
to
to
su
ih,
zajedno
sa
ostalom
braom
muslimanima, Kurejije u potpunosti onemoguili da obavljaj u
vjerske propise i branili im da tako osjete slast ibadeta. Na sve
strane su ih uhodili i prosto im udisaje zraka brojali. Tada Da'fer
ibn Ebi Talih zatrai dozvolu od Resulullaha ji da zaj edno sa
svojom enom i skupinom ashaba uine hidru u Abesiniju, to
im on uz veliku tugu i dozvoli. Teko mu je bilo to ova skupina
nedunih i istih ljudi mora napustiti svoje domove, mjesta svojih
djeijih uspomena i igara, svoj ih mladalakih sjeanja, a sve to ni
zbog kakvog grijeha, osim to su rekli: "Na Gospodar je Allah ! "
Ali on nije imao n i snage n i mogunosti d a i h zatiti od
zlostavljanja Kurejija.
Prva skupina muhadira otputova u Abesiniju, a na nj ihovu
elu bijae Da'fer ibn Ebi Talih Tamo se smj estie uz svu
brigu i zatitu dobrog i pravednog vladara Nedaije. Tu prvi put,
otkako su primili Islam, osjetie ta je to sigurnost, te se
prepustie slastima ibadeta tako da ih nita u tom ibadetu nije
ometalo niti ih je iko uznemiravao. Ali Kurejije, samo to
saznae da je ova skupina muslimana otputovala u Abesiniju i da
su tamo dobili od vladara garanciju za sigurnost u svojoj vjeri,
jedni druge poee nagovarati da ih odmah pobiju ili bar vrate u
onaj veliki zatvor u Mekki.
1 67

l Da 'fer ibn Ehi Talih

Pustimo da nam o tom dalje pnca Ummu Seleme, onako
kako su to vidj ele njene oi i kako su ule njene ui. Kae
Ummu Seleme: -Kada smo stigli u Abesinij u tamo nas lij epo
doekae. Osj eali smo se sigurno. Klanjali smo se svome
Gospodaru, Al lahu, a da nas niko nij e uznemiravao ili nam
govorio neto to nam je mrsko. Kada Kurej ije to saznae,
odluie da se s nama obraunaju, pa poslae Nedaij i dvoj icu
svojih naj sposobnijih ljudi; Amra ibn ' Asa i Abdullaha ibn Ebi
Rebi ' u . S nj ima poslae broj ne hedij e za vladara Nedaiju i
nj egove patrij arhe, birajui ono to j e naj lj epe i naj vrednije u
podruju Hidaza. Posavjetovae ih da svakom patrijarhu daju
nj egovu hediju prije nego to ita kau vladaru Nedaij i o
razlogu svog dolaska.
Kada dvoj ica . glasnika stigoe u Abesiniju, sastadoe se sa
Nedaijevim patrijarsima, pa svakom od nj ih dadoe vrijedan
poklon, a kada ne osta nijedan a da nije dobio poklon, oni im
rekoe: - U zemlj u vaeg vladara su doli neki nai zabludjeli
mladii. Napustili su vjeru svojih oeva i djedova i odbacili rije
svog naroda. Pa kada budemo vladaru govorili o nj ima,
savj etujte mu da ih preda nama, prije nego ih ita upita o
nj ihovoj vj eri, j er uglednici nj ihova naroda naj bolje ih poznaju i
najupuenij i su u ono to oni tvrde. Patrijarsi rekoe: - Dobro,
dogovorili smo se.
Ummu Seleme nastavi: - Nita mre Amru i njegovu drugu
nije bilo od toga, da Nedaija pozove nekog od nas i da uje ta
on pria. Onda glasnici odoe Nedaij i i predae mu hedije,
koj e mu se veoma dopadoe. Onda mu rekoe: - O vladaru, u
tvoju kralj evinu se sklonula grupa naih loih mladia, a doli su
s nekom vjerom koju ne poznajemo ni mi ni vi. Napustili su
svoju vjeru, a u vau vjeru nisu uli. Tebi su nas poslali
uglednici nj ihova naroda, a to su nj ihovi oevi, amide i drugi
roaci, da ih vrati nj ima, jer oni najbolj e znaj u kakvu su oni
smutnju uinili. Nedaija pogleda u svoj e patrijarhe, a oni (mu)
rekoe: - Istinu govore, o vladaru, nj ihov narod najbolje i
najsigurnije zna ta su oni uinili, pa vrati ih nj ima, neka oni
vide ta e s nj ima uiniti. Vladar se silno rasrdi zbog govora
svojih patrijarha pa ree: - Ne, tako mi Boga, nikoga predati
neu dok ga ne pozovem i ne upitam o onome to mu se
pripisuje. Ako budu kao to kau ova dva ovj eka, j a u ih nj ima
predati, a ako ne budu takvi ja u ih tititi i jo bolj e paziti dokle
god to oni budu eljeli.
1 68

Da fer ibn Ebi Talib l

Dalje pnca Ummu Seleme: - Onda Nedaija posla po nas da
nas saslua. Mi se, pred odlazak njemu, sakupismo i rekosmo
jedni drugima: - Vladar e vas pitati o vaoj vjeri pa slobodno
govorite o onom to vjerujete. Ispred svij u vas neka govori
Da'fer ibn Ebi Talib, a ostali neka ne govore nita. Onda odosmo
Nedaiji i zatekosmo ga a on pozva sve svoj e patrijarhe i
velikae. Sjedili su s njegove desne i lijeve strane ogrnuvi svoje
mantije i stavivi svoje kape. Ispred sebe su irom pootvarali
velike knj ige. Kod njega su se nalazili i Amr ibn ' As i Abdullah
ibn Ebi Rebi'a. Kada su se svi umirili i smjestili, Nedaija nas
pogleda i upita: - Kakva je to vjera koju ste izumili -i zbog nje
napustili vjeru vaeg naroda. Niste primili moj u vjeru, a niste
nijednu drugu koju danas poznajemo.
Da'fer ibn Ebi Talib istupi naprijed pa poe govoriti: - O
vladaru ! Bili smo velike neznalice, oboavali smo kipove a jeli
leine. inili smo ogavne stvari i kidali rodbinske veze. Loe smo
postupali prema komijama, a jaki su iskoriavali slabe. Tako
smo radili sve dok nam Allah nije poslao jednog od nas kao
Vjerovjesnika, ije smo porijeklo dobro znali, a uz to njegovu
iskrenost, povjerenje i ednost. On nas je pozvao da vjerujemo u
Allaha, da Mu druga ne pripisujemo, da Mu istinski ibadet
inimo, da odbacimo ono to smo oboavali i mi i nai preci od
kamenja i idola. Naredio nam je da govorimo istinu, da se prema
komijama lijepo ophodimo, da prestanemo initi harame i da ne
prolijevamo nedunu krv. Zabranio nam je injenje sramotnih
stvari, la, jedenje imetka siroadi i potvoru nedunih vjernica.
Naredio nam je da samo Allahu ibadet inimo i da Mu druga ne
pripisujemo, da obavljamo namaz, dajemo zekat i postimo mjesec
ramazan. Mi smo povjerovali i potvrdili njegovu istinitost. Poeli
smo da ga slijedimo u onom to nam je donio od Allaha.
Smatramo dozvoljenim ono to nam je on dozvoli, a
zabranjuj emo ono to nam je on zabranio. A na narod, o vladaru,
nas je napao i izloio najgorim muenj ima, samo da bi nas
odvratio od nae vjere i ponovo vratio u oboavanj e kipova. A
kada su nam silno nasilje poinili, kada su nas gotovo savladali i
kao obru stegli, kada su nam zabranili da svoj u vjeru
propovijedamo, mi smo doli u tvoj u zemlju, i tebe izabrali
izmeu svih drugih, i zaeljeli da kod tebe ostanemo nadaj ui se
da nam kod tebe niko nee nasilje priinj avati. Nedaija ree
Da'feru ibn Ebi Talibu: - Da li ti zna neto od onoga to vam je
va Vjerovj esnik od Allaha donio? - Da - odgovori Da'fer. - De
1 69

l Da 1er ibn Ebi Talib

mi proui ! - ree Nedaija. On mu proui poetak sure Merjem:

Kaf, ha, ja, 'ajn, sad; Kazivanje o milosti Gospodara tvoga prema
robu Njegovom Zekerijja hu, kad je on Gospodara svoga tiho
zovnuo i rekao: "Gospodaru moj, kosti su mi oronule i glava
osijedi/a, a nikada, kada sam Ti, Gospodaru moj, molbu uputio,
nesretan nisam ostao . . .

Nedaija je plakao tako da j e svu bradu iskvasio suzama, a

njegovi sveenici su isto tako plakali da su svoje knjige skvasili,
sluajui Allahove rijei. Onda nam Nedaija ree: - Ovo to
vam je donio va Vjerovjesnik i ono to je donio Isa sigurno je
svjetlo koje dopire sa istog izvora. Zatim se okrenu Amru i
njegovu drugu govorei im: - Moete ii ! Boga mi, ja vam ove
ljude nikada neu predati.
Dalje kae Ummu Seleme: "Kada smo izali od Nedaije
Amr ibn ' As nam estoko zaprijeti, a onda ree svom drugu: Sutra u, bogami, ponovo otii vladaru, pa u mu spomenuti
neto u vezi s nj ima to e ga sigurno mnogo razlj utiti i
nj egovo srce mrnjom prema nj ima ispuniti, a navesti ga da
prema nj ima suprotno postupi. Abdullah ibn Ebi Rebi 'a mu
ree: - Ne ini to Amre, pa oni su nai roaci , bez obzira to se
s nama ne slau . Amr odgovori: - Pusti to, bogami u mu rei
ono to e ih dobro uzdrmati. Rei u mu: "Oni tvrde da je Isa,
sin Merj emin, rob ! "
Kada osvanu novi daQ Amr ode kod Nedaije i ree mu: - O
vladaru, ovi koje ti titi i kojima si utoite pruio govore o Isau,
sinu Merjeminom, krupne rijei. Poalji po njih i pitaj ih ta to o
njemu govore. Ummu Seleme veli: - Kada to saznasmo toliko se
zabrinusmo i uplaismo kako nismo nikad ranije. Rekosmo jedni
drugima: - ta ete rei o Isau, sinu Merjeminu, ako vas vladar
upita za njega? Dogovorismo se ovako: -Allaha mi, govoriemo
samo ono to o njemu kae Uzvieni Allah, i od toga neemo
odstupiti ni koliko je jagodica prsta u odnosu na ono to nam je za
njega rekao na Vjerovjesnik, pa neka bude ta bude. Sloismo se
da ispred nas opet govori Da'fer.
Kada nas Nedaija pozva i uosmo kod njeg zatekosmo i
njega i njegove patrij arhe u istom ruhu i poloaju kao to smo ih
vidjeli prvi put. Kod njega su opet bili Amr ibn 'As i njegov drug.
Kada doosmo pred njega on nas odmah upita: - ta kaete za
Isa'a, sina Merjeminog? Da'fer ibn Ehi Talih mu odgovori : - Za
njega kaemo samo ono to nam je donio na Vjerovjesnik .
Nedaija upita: - A ta on kae za njega? Da'fer odgovori: 1 70

Da 'fer ibn Ebi Talib

Kae da je on Allahov rob i Njegov Poslanik, Njegov duh i

Njegova rije koju je poslao Merjemi, nevinoj i istoj . I samo to
u Da'ferove rijei, Nedaija udari rukom po zemlji govorei : Boga mi, Isa, sin Merjemin, ni za jednu dlaku nij e tumaio
drukije od vaeg Vjerovjesnika! Patrijarsi nezadovoljni njegovim
rijeima zagunae, a on ree: - Pa makar vi ne znam koliko
puhali i gunati ! Onda se okrenu nama i ree: - Idite slobodno, vi
ste sigurni. Ko vam ita kae, kajae se, a ko vam se suprotstavi,
bie kanjen. Tako mi Boga, kada bih imao koliko brdo zlata, a da
nekog od vas zadesi zlo ne bi mi bilo drago. Onda pogleda u
Amra i njegova druga i ree: - Vratite ovoj dvojici nj ihove hedije,
meni ne trebaju. Ummu Seleme kae: - Amr i njegov drug izaoe
slomljeni i ponieni, skrhani zbog svog neuspj eha. to se nas tie
mi ostasmo kod Nedaije kao u najboljoj kui i sa
najplemenitij im komijom. Da'fer ibn Ebi Talib provede sa
svojom enom u Nedaijevom okrilj u spokoj no i bezbj edno
punih deset godina. Sedme godine po Hidri oni napustie
Abesiniju sa skupinom muslimana i uputie se u pravcu Jesriba.
Stigoe u Meinu, ba kada se Resulullah ii vraao sa Hajbera
nakon to ga je, Allahovom odredbom, osvoj io.
Veoma se Poslanik obradova susretu sa Da' ferom, tako da je
govorio: - Ne znam ta me je vie obradovalo; osvojenje Hajbera
ili dolazak Da'fera? ! Radost ostalih muslimana, naroito onih
siromanijih izmeu njih, zbog povratka Da'fera nij e bila nita
manja od radosti Resulullaha ji. Da'fer bijae vrlo blag i paljiv
prema siromanima i slabima i stalno im j e dobroinstvo inio,
tako da je dobio nadimak "Otac siromaha". Za njega Ebu Hurejre
pria: - Prema nama, siromasima, najbolji je bio Da'fer ibn Ebi
Talib. Vodio bi nas svojoj kui i hranio bi nas svaim to bi imao,
a kada bi mu hrane nestalo, davao bi nam zdjelu u kojoj se
nalazilo maslo, a koja bijae potpuno prazna, pa bi mi lizali ono
to se jo u njoj zadralo. Boravak Da'fera ibn Ebi Taliba u
Medini nije dugo trajao.
Poetkom osme godine po Hidri opremi Resulullah ii vojsku
koja je trebala da se suprotstavi Bizantincima u podruju ama Sirije. Za vojskovou odredi Zejda ibn Harisa i ree: - Ako Zejd
pogine ili bude ranjen, emir e biti Da'fer ibn Ebi Talib, a ako
Da'fer bude ubijen ili ranjen, emir neka bude Abdullah ibn
Rewwaha. Ako, pak, Abdullah ibn Rewwaha pogine ili bude
ranjen, neka muslimani sami sebi odrede emira. Kada muslimani
stigoe u Mu'tu, mjesto koje se nalazi na prij elazu iz Jordana u
171

l Da 'fer ibn Ebi Talib

am, susretoe se sa neprijateljskom bizantij skom .voj skom i
saznae da ih je stotinu hiljada, a da ih potpomae drugih stotinu
hiljada krana iz arapskih plemena Lahm, Duzam, Kudaah i
drugih. to se muslimana tie, njih je bilo tri hilj ade boraca. I
samo to se vojske sukobie i bitka otpoe, Zejd ibn Haris pade
smrtno pokoen, dok je napadao, a ne bjeao.
Tada Da'fer ibn Ebi ' Talih skoi sa svog konj a koj eg je dugo
imao, te ga sasijee svojom sablj om tako da ga, nakon njega, ne
uzmu neprijatelj i. Onda ponese bajrak i jurnu u neprijateljske
redove pjevajui:
;#O blagodati dennetske, blizu li ste. . .
Lijepa li su i hladna dennetska pia.
Bizantincima se primakao njihov kraj,
Nevjernici nepoznata porijekla su oni,
I dok god mognem ubijat u ih ja.

Tako s e probijao sabljom kroz redove neprij atelja, udarajui

sve dok ga ne pogodi udarac sablje koji mu odsij ee desnu ruku.
On bajrak ponese lijevom rukom, ali ga ponovo udari sablj a koja
mu odsijee i lijevu ruku. Tada on privi bajrak nadlakticama ruku
uz svoje grudi i krenu dalje. Utom ga pogodi trei udarac koj i ga
presij ee na pola. Bajrak od njega preuze Abdullah ibn Rewwaha
i hrabro se borio sve dok se nije pridruio dvoj ici svojih
prethodnika.
Do Resulullaha doprije vijest o pogibiji njegovih troj ice
voj skovoa, to ga veoma raalosti i teko pogodi. On ode kui
svoga amidia Da'fera ibn Ebi Taliba i zatee njegovu enu
Esmu kako se priprema za doek svog odsutnog mua. Mij esila je
tijesto i pripremala hranu, a svoje sinove j e okupala i l ijepo
namirisala.
Dalje pria Esma: "Kada nam doe Resulullah fi, primijetih
na nj egovu plemenitom licu alostan izraz. Odmah osj etih neki
udni strah i nemir, ali ga ne htjedoh nita pitati o Da'feru
plaei se da ne ujem neto loe. On nas poselami i ree: Dovedi mi Da ' ferovu djecu ! Ja ih pozvah, a oni radosni j urnue
prema njemu gurajui se, jer svaki od nj ih je elio da prvi doe.
On ih privi uza se i poe ih milovati po kosi, dok su mu iz oiju
navirale suze. Tada ga upitah: - O Vjerovj esnie, ti si mi kao i
otac i maj ka ! Zato plae? Da nisi uo ta o Da'feru i nj egovoj
dvoj ici drugova. On ree: - Da, danas su poginuli kao ehidi.
Tada veseli osmjeh nesta sa lica djece, jer zaue i maj ku da
1 72

-----

-----

Da 1f!_r ibn Ebi Talib

plae i uzdie, te ostadoe na svom mjestu kao ukopani ne

shvaajui najbolje ta se deava. Resulullah ode briui suze
i govorei : - Moj Al lahu, pobrini se za Da ' ferovu djecu ! Moj
Al lahu pobrini se za Da ' ferovu porodicu ! Zatim dodade: - Ja
ve vidim Da ' fera u Dennetu, a on lebdi na dva krvlju
umrljana krila . . .

00

1 73

l Ebu SuDan ibn Haris

EHU SUFJAN IBN HARIS

"Ebu S ufjan i bn Haris je prvak mectu
m ladii ma." (Allahov poslanik Muhammed )

dennetskim

alo primjera je bilo da su veze izmeu dvoj ice ljudi

bile tako vrste i neraskidive kao to su bile izmeu
Muhammeda il i Ebu Sufjana ibn Harisa. Ebu Sufjan
. bijae pamj ak Resulullahov :fi i jedan od njegovih vrnjaka, jer
obojica su roeni u priblino isto vrij eme a odrasli su u jednoj
porodici. On bijae amidi Vjerovjesnikov, jer njegov otac
Haris i Abdullah, otac Resulullahov . su roena braa, sinovi
Abdulmuttalibovi . Osim toga on je brat Vjerovj esnikov po
mlij eku, jer obojicu je skupa dojila Halima Sa' dijja. Nakon
svega toga on bijae drag prijatelj Resulullahov jo prije
poslanstva, i njemu najsliniji od svih lj udi. Pa da li ste vidjeli ili
uli za bliu rodbinsku i vru drugarsku vezu od ove koja
bijae izmeu Muhammeda, sina Abdullahova, i Ebu Sufjana,
sina Harisova? Zbog toga je logino bilo da Ebu Sufjan bude
meu prvima koji su se odazvali pozivu Poslanikovu i onima
koj i su ga najbre poeli slijediti. Meutim, stvar se odvijala
potpuno suprotno od onoga to je bilo za oekivati . Jer, samo to
je Poslanik obznanio svoj poziv te opomenuo najblie roake,
. u dui Ebu Sufjanovoj se rasplamsa vatra mrnj e i odbojnosti
prema Vj erovjesniku, prijateljstvo se pretvori u neprij atelj stvo,
prekinu se rodbinska veza a bratstvo zamij eni odboj nost i
protivljenje.
U vrijeme kada je Allahov Poslanik primio naredbu od
svoga Gospodara, Ebu Sufjan je bio jedan od najpoznatijih
konjanika u plemenu Kurej, kao i jedan od najvrsnij ih pjesnika
toga doba. I svoje oruje i svoj jezik stavi u svrhu rata protiv
Vjerovj esnika i borbe protiv njegova poziva. Svim svojim
snagama radio je na uznemiravanju i borbi protiv Islama i
1 74

- ------

----

Ebu Sujjan ibn Haris

musl imana.
Kurej ije
nijedan
rat
nisu
vodili
protiv
Vjerovj esnika a da on ne bij ae jedan od g lavnih pobornika te
borbe, niti su na bilo koj i nain uznemiravali muslimane, a da on
u tome nij e imao golemi udio. Ebu Sufjan je svoj im ejtanskim
pjesmama i j ezi kom neprestano napadao Poslanika . te o njemu
govono veoma rune i ogavne stvari . Neprijateljstvo Ebu
Sufjana prema Vjerovjesniku :M.ll je dugo trajalo, skoro dvadeset
godina. U tom periodu nije propustio ni j edan mogui nain na
koj i bi nakodio Poslaniku . a da ga nije primij enio. Nikakva
vrsta lukavstva 1 pakosti nije ostala, a da je on prema
muslimanima nije ucm1o. Pred samo osvoj enje Mekke, bi
odreeno Ebu Sufjanu da pree na Islam, a o tom nj egovom
prelasku postoj i pouna pria koju biljee biografska djela i
prenose historij ski zapisi.
Pa pustimo ovjeka lino da nam ispria o tom prelasku na
Islam, jer njegovi osjeaj i su dublji, a njegov op1s dogaaja Je
precizniji i istinitij i .
On kae : - Kada s e vjera Islam dobro ustabili, i rairie se
glasine o kretanju Vjerovjesnika prema Mekki da je oslobodi,
meni sva zemlja posta tijesna, pa pomislih: Gdje sada da idem? S
kim da se druim? Kod koga da budem? ! Onda dooh svojoj eni
i djeci pa im rekoh : "Pripremite se za naputanje Mekke, jer se
prikuio dolazak Muhammeda, a u tom sluaj u, ako me ovde
zatekne, ja sam sigurno mrtav." Oni mi rekoe: "Pa zar nije dolo
vrijeme da otvori oi pa vidi da su i Arapi i nearapi svi redom
pokazali poslunost Muhammedu i prigrlili njegovu vj eru. Ti i
dalje uporno ostaje protiv nj ega, a bio si najprei od svih lj udi da
mu pomogne i da s nj im surauje ! " Tako su me podsticali i
nagovarali da prihvatim Muhammedovu vjeru, sve dok Allah ne
rasprostrani moje grudi za Islam. I stoga asa ja ustadoh i rekoh
svome slugi Mezkuru da nam pripremi konja i devu. Sa sobom
uzeh svog sina Da ' fera i krenusmo ubrzano prema mjestu
Ebwa ', koj e se nalazilo izmeu Mekke i Medine i u kojem je,
kako sam obavijeten, odsjeo Muhammed.
Kada se primakoh tom mjestu, preruih se tako da me niko ne
prepozna i da ne bih bio ubijen, prije nego to stignem do
Vj erovjesnika i pred nj im obznanim svoj Islam. Iao sam zadnju
milju pjeke, dok su musl imanske izvidnice jedna za drugom
prolazile idui u pravcu Mekke. Sklanjao sam im se s puta bojei
se da me ne prepozna neko od Muhammedovih drugova.
Odjednom, naie Vjerovjesnik sa svojom pratnjom, te ja izaoh
1 75

l Ebu Sujjan ibn Haris

pred njega i otkrih svoje lice. On samo to me pogleda, prepozna
me i odmah okrenu glavu od mene na drugu stranu. Ja preoh na
onu stranu gdje je on gledao, a on ponovo okrenu lice od mene. Ja
opet pogledah na stranu gdje je on okrenuo svoje lice, . a on opet
okrenu glavu na drugu stranu. Tako postupi nekoliko puta. Kada
sam dolazio Vjerovjesniku . nisam nimalo sumnjao qa e se on
radovati mom prelasku na Islam, a da e se isto tako radovati i
njegovi ashabi. Ali kada muslimani vidjee kako se Allahov
Poslanik okree od mene, svi redom me smrknuto pogledae i
poee zakretati glavu od mene. Srete me Ebu Bekr, pa se zakrenu
od mene tako upadno i s mrnjom. Ja onda pogledah Omera ibn
Hattaba m ilostivim pogledom, a on se okrenu od mene jo
upadnije nego njegov drug. Povrh toga on mi posla jednog
ensariju da me napada, pa mi taj ensarija poe govoriti : "O
uznemiravao i napadao
znai
Ti si
Allahov neprijatelj u !
Allahovog Poslanika i njegove ashabe. U tom svom
neprij ateljstvu prema Vjerovjesniku dostigao si koliko je od
istoka do zapada." I tako ensarija produi da mi prijeti podiui
svoj glas sve vie i vie, dok su me ostali muslimani gledali
poprijeko i u sebi se radovali moj im neugodnostima.
Tada ugledah svoga amidu Abbasa pa kod njega zatraih
zatitu i rekoh mu: "O amida, nadao sam se da e se Resulullah
obradovati mom prelasku na Islam zbog naeg rodbinstva i zbog
ugleda kojeg sam uivao u mom narodu, meutim, desilo se to i
sam zna. Pa porazgovaraj s nj im u vezi sa mnom ! " On mi ree:
"Ne, tako mi Allaha, ja mu nikad neu rei ni jednu rije nakon
to sam vidio kako se okrenuo od tebe, osim da se desi neka
posebna prilika, jer ja veoma volim i cijenim Resulullaha . "
Rekoh mu: "O amida, pa kome me onda preporuuje i
ostavlja?" .On odgovori: "Ja nemam vie ta da ti kaem osim
ono to sam ti ve rekao."
Mene tada obuze tuga i briga. U tom asu ugledah svoga
amidia Aliju ibn Ebi Taliba, pa i njemu rekoh za svoj problem.
On mi, meutim, odgovori kao i moj amida Abbas. Ja se tada
vratih amidi Abbasu pa mu rekoh: "O amida, ako ve ne mozes
umilostiviti Vjerovjesnikovo srce na moj problem, daj barem
odvrati od mene ovog ovjeka to me napada i izlae
neugodnostima." On mi ree: "Opii mi ga! " Ja mu ga opisah, a
on ree: "To je Nuaj m ibn Haris en-Nedari." Onda posla po
njega, pa mu ree: "O Nuajme, Ebu Sufjan je amidi Poslanikov
i moj brati. Ako je Poslanik danas ljut na njega, sutra e s njim
1 76

Ebu Sujjan ibn Haris

biti zadovolj an, pa prestani da ga napada i vrijea." Tako j e on s

njim razgovarao sve dok me se stvarno ne okani i ree da me vie
nee napadati.

Kada Poslanik :i odsjede u mjestu zvanom Dewha ja sjedoh

pred vrata njegovog stana. Sa mnom je bio moj sin Da'fer. Kada
me Vjerovjesnik, dok je izlazio iz stana ugleda, okrenu lice od
mene. Ja ne izgubih nadu da e se on odobrovolj iti, pa kada bi
god ulazio u kuu ja bih sjedao pred vrata kue, a svoga sina
Da'fera drao bih uza se. On bi i dalje, kada bi me vidio, okretao
pogled od mene. Tako provedoh neko vrijeme, a kada - mi posta
toliko teko . i neizdrivo rekoh svojoj eni: "Boga mi, ako me
Vjerovj esnik ne prihvati i ne postane sa mnom zadovolj an uzeu
ovoga svoga sina i otii emo nekud u pustinju sve dok ne
umremo od gladi i ei ! "
Kada do Vjerovjesnika doprijee te moje rij ei, o n s e smilova
na mene. Sljedei put, kada izae iz kue on me pogleda njenije
nego ijednom do tada, a ja se ponadah da e se na mene i
osmjehnuti. Vjerovjesnik uskoro ue u Mekku, a meu njegovom
konjicom uoh i ja. Kada on krenu u mesdid, ja pourih skupa s
nj im ne rastaj ui se od njega nijednoga asa.
Kada doe dan Bitke na Hunejnu arapska plemena se
udruie u ratu protiv Vjerovjesnika :i koj eg povedoe kao
nijedan ranije. Za tu bitku pripremie se bolj e nego ijednom do
tada,
i odluie
da zadaju
presudni
udarac
Islamu
muslimanima.
Resulullah sa velikom skupinom svojih ashaba krenu u
susret neprijatelju, a s nj ima krenuh i j a. Kada vidjeh ono
mnotvo murika rekoh: "Allaha mi, danas u da se iskupim za
sva neprij ateljstva koja sam vodio prema Vjerovj esniku, a on
e da vidi ono to e zadovolj iti
Allaha
Njegova
Vj erovj esnika."
Kada se vojske sukobie musnc1 estoko navalie na
muslimane meu koj ima zavlada panika. Poee se rasipati od
Vjerovjesnika, i umalo nas ne zadesi teak poraz.
Vjerovjesnik je, a drai mi je i od oca i od majke, poput
postojanog brda vrsto stajao u samom sreditu bojita, j ahao je
svoju mazgu i tukao sabljom branei sebe i one oko sebe kao
razjareni lav. Ja tada skoih s konja, slomih korice sablje, a Allah
najbolje zna da sam samo elio poginuti branei Resulullaha. Moj
amida Abbas uze uzde Vjerovjesnikove mazge i stade sa j edne
1 77

l Ebu SuDan ibn Haris

strane. Ja zauzeh isti poloaj s druge strane. U desnoj ruci sam
drao sablj u kojom sam odbijao neprijatelj e od Vjerovjesnika, a
lijevom rukom sam se drao za njegovo sedlo. Kada Vjerovjesnik
vidje moje veliko portvovanje, ree naem amidi Abbasu: "Ko
je ovo?" On mu ree: "Ovo je tvoj brat i amidi Ebu Sufjan ibn
Haris, pa oprosti mu i budi s njim zadovoljan o Vjerovjesnie !"
On mu ree: "Ve sam to uinio i Allah mu j e oprostio sva
neprijateljstva prema meni." Moje srce uskipi od radosti zbog
zadovolj stva Resulullahovog sa mnom. Ja poljubih njegovu nogu
u uzengijama, a on mi doviknu: "Brate moj , samo udaraj i krei
naprijed ! " Resulullahove rijei pobudie moj u odlunost i ar za
borbom te ja jumuh na murike tako estoko da ih dobro
uzdrmah. Sa mnom navalie i ostali muslimani tako da ih
odbismo na veliku udaljenost i rasprismo ih na sve strane.
Od dana Bitke na Hunejnu Ebu Sufjan ibn Haris je uivao u
zadovoljstvu Vjerovjesnikovom s njim, . i bivao sretan u njegovom
drutvu. I pored toga, on nikada svoj pogled nije podigao prema
Vjerovjesniku niti ga je zadrao na njegovom licu iz stida prema
njemu zbog svega onoga to je inio u prolosti.
estoko se kaj ao Ebu Sufjan zbog oriih crnih dana koj e je
proveo u dahilijjetu daleko od Allahova svj etla i od Njegove
Knj ige. Zato prihvati Kur'an i poe ga uiti i dan i no,
dubljujui se u nj egove propise i divei se njegovoj veliini.
U potpunosti zapostavi ovaj svijet, a preda se Allahu svim
svoj im biem. Jedanput ga Poslanik primjeti kako ulazi u
mesdid, pa upita Aiu, radijallahu ' anha: - Zna li ko j e ono, o
Aia? -Ne znam - odgovori ona. - Ono j e moj amidi Ebu
Sufjan ibn Haris. Pogledaj , on je prvi koj i ulazi u mesdid a
posljednj i koj i izlazi. Uz to on pogled ne odvaj a od kaieva
svoj ih nanula.
Kada Poslanik preseli u najodabranije drutvo, Ebu Sufjan
se raalosti kao majka za svojim djetetom. Plakao je za nj im kao
to neko plae za svojim najmilijim. Sastavio je i j ednu pjesmu u
kojoj je istakao svoju beskrajnu tugu i alost za nj im.
U periodu kada je Omer el-Faruk bio halifa, Ebu Sufjan
osjeti da mu se primakao edel, pa on sam sebi iskopa kabur, iza
toga ne prooe ni tri dana a smrt mu doe kao da j e izmeu njih
bio dogovoren susret. On pogleda svoju enu i djecu i . ree im: Nemojte za mnom plakati, jer tako mi Allaha, od kako sam
primio Islam nisam uinio nikakav grij eh. Iza toga on ispusti
svoju istu duu.

1 78

Ebu SuDan ibn Haris

Denazu mu je klanjao el-Faruk _. a zbog njegove smrti

rastuie se i on i ostali' plemeniti ashabi. Njegovu smrt su
raunali kao veliki gubitak koj i je zadesio Islam i njegove
sljedbenike.

00

1 79

l Sa 'd in Ebi Wekkas

SA' D I BN EDI WEKKAS

"Ga&aj Sa ' de, ga&aj, drag si mi kao i otac i mati!"
(Allahov poslanik Muhammed i8 potie Sa'da u Bici
na U h udu.)

i smo naredili ovjeku da bude posluan roditeljima

svojim. Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i
odbija ga od dojenja u toku dvije godine. Budi
zahvalan Meni i roditeljima svojim, Meni e se svi vratiti. A
ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatra,
onoga o kome nita ne zna, ti ih ne sluaj i prema njima se,
na ovome svijetu velikoduno ponaa}, a slijedi put onoga
koji se iskreno Meni obraa. Meni ete se poslije vratiti i Ja
u vas o onome to ste radili obavijestiti. (El-Ankebut, 1 4.)

U vezi s ovim ajetima postoji lijepa i jedinstvena pria u kojoj

se prepliu razliiti osjeaji jednoga mladia, nakon ega je ipak
pobijedilo . dobro nad zlom i vjera nad kufrom. Junak ove prie je
mladi od najasnij ih mladia po porijeklu u
Mekki 1
najplemenitij ih porodica i po ocu i po majci. Taj mladi bijae
Sa'd ibn Ebi Wekkas,
U vrijeme pojave svjetlosti Islama u Mekki Sa'd bijae mladi
u naj lj epim godinama ivota, uzorna morala i ponaanja, blage
naravi, a naroito paljiv i posluan prema svojim roditeljima.
Njegova ljubav prema majci' je bila opet . neto posebno. I pored
toga to je Sa'd tada tek uzeo sedamnaestu godinu, isticao se
ozbiljnou iskusnih ljudi i mudrou koj a je bila odlika staraca.
Sve te osobine koje su krasile mladia Sa'da, ukazivale su na
neto znaajno to treba da se desi u njegovom ivotu. On nije bio
zadovoljan onim to je vidio u svoga naroda: pokvarenost, slijepo
oboavanje idola te veoma runo stanje uope, pa je svakoga asa
oekivao da se prema nj ima isprui neka vrsta
mona ruka koja
1 80

Sa 'd ibn Ebi Wekkas l

bi ih izvela iz mraka u kojem su posrui lutali. I dok je on tako
razmilj ao, susrete ga Ehu BeJ.cr es-Siddik 4Jt. koj i . mu proturi vij est
o pojavi nove vjere, vjere u Jednoga Boga - Allaha, te se njegove
grudi otvorie, a srce zadovoljno prihvati taj poziv. Odmah
produi sa Ehu Bekrom i odoe Muhammedu pred koj im Sa'd i
zvanino primi Islam.
Po nekima on je bio etvrti, a po nekima trei od svih
muslimana, pa bi Sa'd, ponosei se s time, govorio: - Proivio
sam sedam dana, a tih sedam dana ja sam bio treina vjere Islama!
Vjerovjesnik se mnogo obradovao prelasku Sa'da na Islam, jer se
mladi odlikovao plemenitim svojstvima, dalo se naslutiti da e
taj mlaak uskoro postati punim mjesecom i zasj ati najjaim
sjajem. Osim toga, Sa'dova plemenita loza i porij eklo kojem je
pripadao, izazvat e elju kod mnogo drugih mekkanskih mladia
da pou njegovim putem i da slijede njegov primj er. Povrh svega
toga, Sa'd pripadae plemenu Zuhrija,
a to
su daide
Vjerovjesnikove, jer iz tog plemena je bila i Amina bint Webb,
majka Muhammedova - Allahov Poslanik se ponosio ovim
rodbinstvom, jer se prenosi da je on jedanput vidio Sa'da koji j e
nailazio, pa je rekao svoj im ashabima: - Ovo je moj daida i neka
svako pazi svoga daidu ! Meutim, prelazak Sa'da na Islam nij e
proao nimalo lahko u njegovoj porodici, tako d a mimi mladi bi
stavljen na teko i skuenj e i gorko iskustvo, koj e j e svojom
teinom i znaajem bilo razlogom da Uzvieni Allah u vezi s tim
objavi odreene kur'anske ajete. Prepustimo rij e Sa'du neka nam
on prepria ovo svoje teko iskuenje to je proivio.
Kae Sa' d: - Tri noi prije nego to sam primio Islam, sanjao
sam kako se guim lutajui u nekoj tmini kojoj nigdj e nema
kraja. Dok sam ja pokuavao da pronaem neki izlaz, odj ednom
mi puni mjesec osvij etli put, pa ja krenuh tim pravcem. Kada
stigoh na cilj vidjeh grupu ljudi koj i su me prestigli i ve bili u
centru te svjetlosti. Raspoznah Zejda ibn Harisa, Alij u ibn Ebi
Taliba i Ebu B ekra es-Siddika, pa im rek;oh : - Od kada ste vi
ovdje? - Od prij e sat vremena - odgovorie mi oni. Zatim sam,
kada je osvanuo dan, uo da Vjerovj esnik M uhammed ii taj no
poziva u Islam, i spoznao sam da Allah hoe da od mene bude
nekog hajra i da me posredstvom Vjerovj esnika izvede iz tmine
na svjetlo. Brzo otioh Vjerovjesniku, naoh ga u kui gdj e j e
obavljao namaz, pa primih vjeru Islam svj edoei t o u njegovom
prisustvu, i niko me u tome nije pretekao osim one troj ice koj e
sam vidio u snu.
181

l Sa 'd ibn Ebi Wekkas

Dalje Sa'd nastavlja priu o svom iskustvu pa ree: - im je
moja maj ka saznala da sam primio tu novu vjeru, veoma se
razlj utila. Prema njoj sam bio naroito palj iv, inio joj svako
dobro i volio sam je veoma mnogo. Ona mi doe i upita me: - O
Sa'du, kakva je to nova vjera koju si prigrlio i napustio vjeru
svoga oca i svoje maj ke? Bogami, sve dok se ne vrati vjeri
pradjedova i ne odbaci tu vjeru, ja neu nita jesti ni piti, pa ako
umrem i tvoje srce e uvehnuti od tuge za mnom, te e se gorko
kajati zbog svoga postupk, a lj udi e te ruiti i kuditi dok si god
iv ! Rekoh j oj : - Ne ini to maj ko, jer ja neu svoj u vjeru ostaviti
tek tako! Ali ona uini kako se zarekla i zaprij etila, ostavi i hranu
i pie i tako provede nekoliko dana nej edui i nepij ui nita.
Njeno tijelo oslabi, kosti na licu se poee isticati, a snagu poe
gubiti.
Iao sam joj stalno i molio je da uzme neto od hrane, ili bar
koji gutlj aj vode, ali je ona i dalje sve uporno odbij ala. Ponavljala
je svoju zakletvu da nee nita ni pojesti ni popiti pa makar umrla,
sve dok ja ne odbacim svoju vjeru. Ja joj tada rekoh: - O majko, ja
tebe zaista toliko volim, ali vie volim Allaha i Njegova
Poslanika, i tako mi Allaha, kad bi ti imala hilj adu dua, pa ti
jedna dua 1za druge izlazila, ja opet ne bih svoju vjeru
napustio! ! !
Kad je vidjela ozbiljnost s kojom to rekoh, ona odusta od svoje
namjere, poe i j esti i piti, iako preko volje, tako da Allah u
vezi s nama objavi asne ajete: A ako te budu nagovarali da
drugog Men i smatra ravnim, onoga o kome nita ne zna, ti ih ne
sluaj i prema njirrza se, na ovome svijetu, velikoduno ponaa}.

(El-Ankebut, 8.)
Dan prelaska Sa'da ibn Ebi Wekkasa na Islam je bio jedan od
najznaaj nijih i naj korisnij ih za muslimane.
Na dan Bedra Sa'd i njegov brat Umejr su odigrali veoma
veliku i znaaj nu ulogu i za Islam i za muslimane. Tada je Umejr
bio jo uvijek golobradi mladi. Kada j e Vjerovj esnik vrio
smotru muslimanskih boraca pred borbu, krio se Umejr, brat
Sa'dov, boj ei se da ga Vjerovjesnik ne ugleda i ne vrati zbog
mladosti.' Vjerovjesnik ga je ipak vidio i stvarno izdvojio ne
dozvoljavajui mu da ide u boj , nakon ega je Umejr toliko
plakao da j e omekao i rastuio srce Vjerovj esnika koj i ga ponovo
vrati u borbeni saff. Tada mu prie Sa'd, radostan to i njegov
brat ide s nj im, dade mu jednu sablju pa krenue braa u borbu,
gdj e su se borili iskrenim i pravim dihadom.
1 82

Sa 'd ibn Ebi Wekkas

A kada j e bitka zavrena, vratio se Sa'd u Meinu sam, a svog

brata Umejra je ostavio na Bedru, gdje je poginuo kao ehid,
nadaj ui se Allahovoj nagradi.
A na Uhudu, kada se zemlja tresla od silnog boj a i kada su se
muslimani rasuli na sve strane, a oko Vjerovj esnika j e ostala
samo jedna grupa od jedva desetak ashaba, Sa'd je stao hrabro u
blizinj Vjerovj esnika da bi ga zatitio svoj im tijelom. Gaao je

lukom i strijelama tako da nijedna strijela nije promaila cilj , nego

je svaka ubijala po jednog murika. Kada je Allahov Poslanik
vidio kako precizno gaa, stade ga podsticati rij ein:ta: - Udri
Sa'd! Udri samo, tvoj ivot je za mene kao ivot moga oca i
majke!
itav ivot se Sa'd ponosio zbog tih Vjerovjesnikovih rijei,
pa bi govorio: - Nikada Allahov Poslanik nij e nikoga izravnao sa
svoj im roditelj ima kao tada mene na Uhudu ! .
Ali vrhunac s lave Sa'd j e dostigao tek u vrij eme drugog halife
Omera el-Faruka dok su voeni estoki ratovi protiv Perzij anaca,
kojima su muslimani uzdrmali carsko prijestolj e i . bili im velika
smetnja zbog unitavanja dugogodinjeg idolopoklonstva gdje
god bi stigli.
Odaslao Je halifa pisma svojim namj esnicima u cij eloj
islamskoj dravi da sakupe i poalju svakog ko ima oruje, konja,
opremu, ili se moda odlikuje u mudrosti, . pjesnitvu ili
govomitvu, ili neim slinim to bi moglo koristiti u ratu, a sve
to to je god mogue prije.
Kolone mudahida su poele da dolaze iz svih kraj eva, i kada
se velika vojska sakupi la, halifa se sa naj odabranij im i

najiskusnij im ashabima poeo dogovarati

kome
da povj eri
komandu nad muslimanskom vojskom i da ga imenuje za emira glavnog zapovjednika. Ashabi mu jednoglasno odgovorie: - To
zasluuje samo neko ko je hrabar kao lav; a to j e Sa'd ibn Ebi
Wekkas ! Omer. pozva Sa'da te mu povj eri bajrak i komandu
nad vojskom.

Kada je vojska krenula iz Medine, Omer j e savj etovao Sa'da: O Sa'de, nemoj da te zanese slava pa da pomisli kako e ljudi
govoriti za tebe: "To je daida i drug Allahova Poslanika . . . ", jer
Allah nee loe djelo izbrisati sa loim, nego e loe izbrisati
samo zbog nekog dobrog djela. O Sa'du, zaista izmeu Allaha i
Njegovih
robova
nema
rodbinstva niti
posrednitva, osim
poslunosti i pokornosti. Najuglednij i ili najbij ednij i bili, ljudi su
1 83

l Sa 'd ibn Ehi Wekas

kod Allaha jednak i. Allah im je Gospodar a oni su Njegovi
robovi, i prednost imaju samo po bogoboj aznosti . Kod Allaha e
postii uspjeh samo pokornou. Dobro se sjeti kakav je bio
pravac Allahova Poslanika i toga se pridravaj , j er drugog puta
nema.
I krenu blagoslovljena vojska u kojoj bijae devedeset devet
uesnika Bitke na Bedru, a trista deset ashaba koj i su Islam
prihvatili od ugovora na Hudejbij i, i preko tri stotine onih koj i su
uestvovali sa Vjerovjesnikom u osvajanju Mekke, kao i sedam
stotina sinova ashaba.
Krenuo je Sa ' d sa svojom vojskom da bi se ulogorili na
Kadisijji, gdje se etiri dana vodio teki boj, a kada je nastupio
odluujui dan, muslimani ga uinie danom obrauna. Navalie
na dosta brojnijeg neprijatelj a, suzbie ga i stegnue kao to lanci
stegnu zglobove vezanog ovjeka. Krenue u bojnim redovima
uzvikivajui tehlil - La ilahe il/el/ah, i tekbir - A llahu ekber, sve
dok se glava Rustuma, zapovjednika perzijske vojske, nije
ukazala visoko u zraku nabodena na muslimansko koplje, a
odsjeena muslimanskom sabljom. Nakon toga strah i panika
obuzee srca Allahovih neprijatelja, tako da bi musliman dolazio
do nevjernika i ubijao ga njegovim orujem. to se tie plijena, to
se teko moe opisati. Ako pita za pobijene neprij atelje, dovoljno
ti je da zna da je samo broj onih koj i su se bjeei poguili u
rijeci dostigao cifru od trideset hiljada.
ivio je Sa.' d ibn Ebi Wekkas 4t> dugo. Allah ga je obdario
velikim bogatstvom, ali je on, kada mu se smrt prikuila, zatraio
stari vuneni ogrta i rekao prisutnima: - Kada umrem umotajte me
u ovaj ogrta umjesto u efine, jer u njemu sam bio kada sam se
protiv murika borio na Bedru i elja mi je da u njemu doem
pred Uzvienog Allaha.

00

1 84

l Huzejfe ibn Jeman

HUZEJFE IBN JEMAN

. "Vjerujte H uzejfi ono to vam kae i uite ono to
vam .Abdullah ibn Mes ' ud proui iz Kur'a na."
(asni hadis)

ko eli moe biti od muhadira, a ako eli budi od

ensarija, dakle, izaberi to ti je drae od toga!
S ovim
rij eima razgovarao je Vjerovjesnik :i sa Huzejfom ibn
Jemanom kada ga je prvi put susreo u Mekki. A za taj izbor
Huzejfe ibn Jemana, kojoj od asnih i dragih skupina muslimana
da pristupi, postoji pria: Jeman, otac Huzej fin, je Mekkelija iz
plemena Benu ' Abs, ali je on ubio nekog ovjeka od svog naroda,
pa je bio prisiljen na selidbu iz Mekke u Jesrib. Tamo posta
tienik plemena Abdu-1-Ehel, od nj ih se i oeni, pa mu se rodi
sin Huzejfe.
Iza toga su se produile zapreke koje su ga sprjeavale da ode
u Mekku, te je on esto putovao izmeu nje i Jesriba, ali je
veinom ipak boravio u Medini.
..
Kada je Islam svoj im svjetlom obasjao Arapski poluotok
Jeman, ota.c Huzejfin, bijae jedan od desetorice pripadnika
plemena Benu 'Abs koji dooe Allahovom Poslaniku i
obzminie pred nj im svoj prelazak na Islam, a to je bilo prij e
Hidre u M einu. Zbog svega ovoga moe se rei da je Huzej fe
bio Mekkelija po porijeklu iako je odrastao u Medini . Huzcj fe
ibn Jeman odraste u muslimanskoj porodici odgajan pod
nadzorom roditelja koj i meu prvima prihvatie Allahovu vjeru.
Tako i on posta musliman prije nego je i vidio svojim oima
Poslanika :1.
udnja H uzej fe da susretne Poslanika je ispunila sva njegova
ula. Otkako je postao musliman stalno je oslukivao vijesti o
njemu, raspitivao se o njegovom izgledu, . to je jo vie
1 86

Huzejfe ibn Jeman l

pojaavalo enju i elju za susretom s njim. Jedapput otputova u
Mekku da ga vidi, i samo to se susrete s njim upita ga: "Jesam li
ja muhadir ili sam ensarija, o Allahov Poslanie?" On mu
odgovori: "Ako hoe budi muhadir, a ako hoe budi ensarija.
Ti sam izaberi ta vie eli !" Na to on ree: "Ja sam ensarija, o
Allahov Poslanie !"
Kada je Poslanik j5 ucm10 Hidru u Meinu, Huzejfe je od
tada stalno bio uz njega, kao to je oko stalno uz drugo oko. S
nj im je uestvovao u svim bitkama osim B itke na Bedru.
Za taj nj egov izostanak sa Bedra vezuje se ova pria koju on
lino ovako kazuje: - Od uea na Bedru sprij eilo me to da
sam ja sa svoj im ocem bio van Medine. Kurej ijski nevjernici
nas uhvatie i upitae: "Gdje ste se uputili?" M i rekosmo: "U
Meinu." Oni rekoe: "Vi hoete da se pridrui te Muhammedu."
Mi rekosmo: "Jedino elimo da odemo u Meinu." Oni odbie
da nas puste, a uradie to tek nakon to su od nas uzeli zavjet i
obeanje da neemo pomoi Muhammedu i da se neemo boriti
na njegovoj strani. Tek nakon naeg obeanja nas pustie. Kada
stigosmo u Meinu, obavijestismo Poslanika j5 o zavjetu koj i
dadosmo Kurejijama i upitasmo ga ta da radimo. Alej hisselam
ree: "Ispuniemo zavjete koje smo im dali, a Allaha molimo da
nas pomogne protiv nj ih!"
Kada doe Bitka na Uhudu u njoj uestvovae i H uzej fe i
njegov otac Jeman. to se H uzej fe tie, on pokaza veliko
junatvo i dade velike zasluge u borbi, a iz bitke se vrati iv i
zdrav. Njegov otac, meutim, poginu kao eh id, s tim to
njegova pogibija bi od strane muslimanskih sablji, a ne
murikih.
I taj sluaj emo vam prepriati: "Kada zapoe Bitka na
Uhud\.1, Muhammed il postavi Jemana i Sabita ibn Waka u
zaklone gdje su bila djeca i ene, jer njih dvoj ica bijahu ve
veoma stari ljudi. Kada se bitka najvie razbuktala, Jeman ree
svome drugu: "Oca nemao, pa ta mi ekamo? Tako mi Allaha,
nijednom od nas nije preostalo ivota ni koliko treba magarcu da
oedni (a to j e izraz koj im se oznaava veoma kratak vremenski
period), pa svejedno je hoemo li umrijeti danas ili sutra. Zato ne
uzmemo nae sablje pa se prikljuimo Vjerovjesniku il, pa moda
nas Allah poasti ehadetom (pogibijom na Njegovom putu)? ! "
Njih dvoj ica onda uzee sablje i uoe u guvu, u samo
poprite bitke. to se Sabita ibn Waka tie, Allah ga poasti
ehadetom i on poginu od ruku murika. Za Jemanom, ocem

1 87

l Huzejfe ibn Jeman

Huzej finim, se sjurie sablje muslimana koj i ga ne prepoznae.
Huzejfe, koji je sve to primijetio, oajno povika: "To je moj
otac ! " - ali ga u opem meteu niko nije uo. Tako starac pade od
sablj i svoj ih drugova, a Huzejfe im ree samo kratko: "Neka vam
Allah oprosti, jer On je Najmilostivij i Oprata! "
Nakon bitke Vjerovjesnik je htio da sinu da otkup za ubistvo
oca, a Huzej fe na to ree: "On je traio ehadet i to je postigao.
Moj Allahu, ti si mi svjedok da ja otkup za smrt svoga oca
poklanjam kao sadaku za dobrobit muslimana!"
Taj postupak je jo vie uzdigao njegov ugled kod Poslanika
. Allahov Poslanik je duboko prodro u osobine Huzejfe ibn
Jemana, te se nakon kraeg vremena istakoe njegove tri odlike:
otroumnost, koja ga je dovodila do rjeenja svakog problema;
pravovremeno i brzo shvaanje, to je mnogo puta dokazao, i
uvanje tajne, tako da do njegovih tajni nije mogao niko dospjeti .
Poslanikova taktika je, inae, bila da razaznaje odlike svojih
ashaba, koje su i kakve njihove mogunosti, da bi zatim
postavljao odgovarajueg ovjeka na odgovarajui poloaj .
Najvei problem s kojim s u s e susreli muslimani u Medini
bijahu munafici od Jevreja i nj ihovi pomagai i sve ono to su
inili Vjerovjesniku i njegovim drugovima u vidu spletki i
zavjera. Vj erovjesnik, koj i je znao sve munafike poimenice,
povjeri Huzej fi ibn Jemanu nj ihova imena, a to bijae tajna koju
nikom od svoj ih drugova nije povjerio. Upozori ga da ih dobro
motri i prati nj ihova kretanja te na taj nain da odbija nj ihovo zlo
od Islama i muslimana. Od tog dana Huzejfe ibn Jeman bi
prozvan "vlasnikom Resulullahove tajne."
Vjerovjesnik je iskoristio vrline Huzejfe, a naroito se to
iskazalo u jednom od najopasnijih momenata kada se najvie
istakla potreba za otroumnou i snalalj ivou. To bijae na dan
Bitke na Hendeku kada je neprijatelj opkolio muslimane sa svih
strana. Ta opsada se stegla i stanje je postalo veoma teko i skoro
da se vie nije moglo izdrati. Mnogima je postalo svega dosta,
snage .su bile na izmaku, a neki muslimani pomislie da je Allah
odluio da ih uniti . Meutim, Kurejije i nj ihovi saveznici u
ovim presudnim trenucima ne bijahu u boljoj situacij i od
muslimana. Allah im je pokazao Svoju srdbu tako da je slomio
njihovu snagu i uzdrmao nj ihovu veliinu. Poslao je na nj ih
strani vjetar koji je isprevrtao njihove atore i kazane za kuhanje,
a pogasio nj ihove vatre. Nj ihova lica je zasuo pijeskom, a oi i ui
im je napunio prainom.
1 88

Huzejfe ibn Jeman

U tim odluujuim trenucima, koje historija ratova biljei,

poraena strana je bivala ona koja se prva pojavi, a pobjednik
je onaj koj i bi samo za tren ostao due miran od svog
protivnika.
U tim asovima kada se odluuju ishodi bitaka, pijuniranje
protivnike voj ske bila je ogromna prednost od koje je zavisio
dalj i plan i dogovor komandanata. Zato je Poslanik iskoristio
sposobnost i iskustvo Huzejfe ibn Jemana, te odlui da ga
poalje pod okriljem noi u samu protivniku voj sku kako bi mu
donio vijesti o nj ima, prije nego to on donese ikakvu odluku. Pa
dajmo rije H uzej fi lino, neka nam on prepria to svoje
putovanje u smrt.
Kae Huzej fe : "Te noi bij asmo poredani u redove i sjedili
smo u tiin i. Ebu Sufjan sa ostalim muricima iz Mekke bijae
iznad nas, a Jevrej i Benu Kurejza bijahu nie nas, tako da smo
se plaili za svoje ene i djecu. Nikad nismo doivjeli tamniju
no sa tako estokim vjetrom. Udarci vjetra bijahu poput
udaraca munje, a mrak je bio takav da ovjek nije vidio vlastiti
prst pred sobom. Prisutni munafici su traili dozvolu od
Resulullaha da ih potedi bitke, pa bi govorili da su njihove kue
nezatiene od neprijatelja, iako to nije bilo tako, samo da ih
Vj erovjesnik pusti . Koj i god ga je upitao, on ga je i pustio, i on
bi odlazio, tako da je nas ostalo svega tri stotine ili priblino
toliko. Tada Vjerovjesnik ustade i poe prolaziti mimo nas;
pored jednog po jednog sve dok ne doe do mene. Na meni ne
bijae nita to bi me zatitilo od hladnoe osim nekog ogrtaa
moje ene koj i mi je dopirao do koljena. Dok sam ja sjedio na
zemlji, Vjerovjesnik mi prie i upita: "Ko je ovo?" Ja rekoh:
"Huzejfe." On upita: "Je li Huzejfe ibn Jeman?" Ja odgovorih ne
ustajui zbog hladnoe i gladi : "Da, Vj erovjesnie." On ree:
"Meu neprijateljem se sigurno neto deava, pa idi uvuci se u
nj ihov logor i donesi mi vijesti o nj ima." Ja krenuh, a bijah jedan
od onih koj i su se najvie smrzli i umorili, pa Resulullah ree :
"Moj Allahu ! uvaj ga i sprijeda i straga, i sa nj egove desne i sa
lijeve strane, i iznad i ispod nj ega!" Tako mi Allaha, samo to
Vjerovjesnik zavri svoju dovu, Allah od mene otkloni strah,
glad i hladnou koje su me bile zadesile. Kada sam krenuo,
Alejhisselam me pozva i ree mi : "O Huzej fe, nemoj da uini
nita na svoju ruku prije nego se vrati ! " "Dobro" - rekoh ja, i
krenuh uljajui se kroz tamu sve dok ne dooh meu muriku
vojsku i postavih se tako kao da sam jedan od njih.
1 89

l Huzejfe ibn Jeman

Malo iza toga Ebu Sufjan ustade i poe govoriti : "O Kurejije,
rei u vam neto ali se boj im da to ne doprije do Muhammeda,
pa zato svaki od vas neka pogleda ko sjedi do njega." Ja nemadoh
drugog izbora nego nabrzinu uzeh ovjeka koj i je sjedio do mene
za ruku i upitah ga: "Ko si ti?" "Taj i taj" - odgovori on, ne
upitavi me nita. Onda Ebu Sufjan nastavi: "O skupine Kurejija,
tako mi Boga, vie niste u dobroj situaciji. Naa stoka je
upropatena, Benu Kurejze su nas napustili, a ovaj strani vjetar
nam je na inio ovo to vidite. Pa krenite sa mnom nazad, jer ja
odoh ! " Onda ode do svoje deve i odveza je, pa sjede na nju, a
zatim je udari i ona ustade. Samo da mi Poslanik nije naredio
da nita ne inim prije nego mu doem, lahko sam ga mogao ubiti
strijelom.
Onda se ja vratih Vjerovjesniku i naoh ga kako klanja na
ogrtau jedne od svojih ena. Kada me primijeti, primae . me do
svojih nogu i nabaci na mene jedan kraj ogrtaa. Ja mu tada
prenesoh vijesti o neprijatelju nato se on mnogo obradova i
zahvali Allahu onako kako to dolikuje."
Huzej fe ibn Jeman . osta dosljedan uvanju taj ne o tmemma
munafika do kraja ivota. Halife, vladari muslimana, nakon smrti
Poslanika . su stalno gledali na njega u mnogim stvarima.
Omer ibn Hattab 4ii> bi, kada bi umro neki od muslimana pitao:
"Je li Huzej fe doao na denazu?" Ako bi mu odgovorili da jeste,
i on bi tu denazu klanjao, a ako bi rekli da nije, i Omer bi
posumnjao i ne bi htio klanjati denazu tom ovjeku. Jednom ga
je Omer upitao: "Ima li meu moj im namjesnicima neki od
munafika?" "Ima jedan", odgovorio mu je Huzej fe. "Pa, reci mi
koji j e ! " - ree Omer. "Neu to uiniti", . zavri razgovor Huzejfe.
Malo iza toga, priao je kasnije Huzejfe, Omer otpusti ba onog
ovjeka kao da je upuen da to uini.
Moda samo mali broj ljudi .zna da je Huzejfe ibn Jeman sa
muslimanima osvoj io mnoge perzijske
gradove:
Nehewend,
Dej newer, Hemezan i Rejj , i da je on posredovao da se muslimani
sloe oko j ednoga Mushafa, nakon to su se umalo razili po
pitanju Allahove Knjige.
I pored svega toga Huzejfe ibn Jeman bijae bogobojazan,
stalno je strahovao od Allaha bojei se Njegove kazne na
drugome svijetu. Kada je ve uveliko obolio smrtnom boleu,
dooe mu kasno u no neki drugovi pa on upita: "Koje je ovo
doba?" Oni mu odgovorie: "Blizu smo sabahskog vremena."
Tada on ree: "Traim zatitu kod Allaha od sabaha koji bi me

1 90

Huzejfe ibn Jeman

.
odveo u dehennemsku vatru ! Neka me Allah sauva od dana koj i
bi me odveo u dehennemsku vatru." Onda ih upita: "Jeste li
donijeli efine?" Rekoe mu: "Jesmo." On ree: "Nemojte me
umotavati u skupocjene efine, jer ako sam kod Allaha zaradio
dobro, bie mi zamijenjeni neim bolj im, a ako je neto drugo, i
ovo e mi biti oduzeto." Tada nastavi govoriti: "Moj Allahu, Ti
zna da sam ja vie volio siromatvo od bogatstva, volio sam
skromnost vie od veliine, a smrt vie od ivota! " I dok je
isputao duu, govorio je: "Ono za im sam udio stiglo je, ko se
ne kaje nee se spasiti . . . "

Neka se Allah smiluje Huzej fi ibn Jemanu, jer zaista je on bio

jedinstvena l inost meu ostalim ljudima.

00

191

l Ukbe ibn Amir el-Duheni

UKBE IBN AMIR EL-DUHENI

akon dugog iekivanja i nadanja Poslanik je stigao

nadomak Jesriba. Stanovnici iste i ugodne Medine su
se stiskali po sokacima i Jcrovovima kua uei: -La
ilahe illellah, Allahu ekber, radosni to su se konano susreli sa
Vjerovjesnikom milosti i njegovim vjernim drugom Es-Siddikoni.
Djevojice Medine su izale na ulicu sa defovima u rukama, i
dok su im oi bile pune enje i ushienja poee pjevati u znak
dobrodolice:
Puni mjesec nas obasja od Senijjetu-1-veda 'a
zahvala je dunost naa jer A llahu on poziva.

asRi Vjerovjesnik se polahko kretao kroz saffove, praen

pogledima punim enje i srcima napetim od uzbuenja. Suze
radosnice su lile a veseli osmijesi su se vidjeli na sve strane.
Ukbe ibn Amir el-Duheni, meutim, nije prisustvovao
dolasku Poslanika u Meinu i nije bio te sree da se nae meu
onima koji su ga doekali. To je zato jer on bijae u pustinji gdje
je uvao svoje malo stado, nakon to je bilo due vremena
izloeno gladi, pa pobojavi se za njega, jer je to bilo sve od
njegove ovodunjaluke imovine, otiao je da ga napasa u okolinu
M edine.
Radost koja zahvati svijetlu Meinu uskoro se proiri i u njenu
bliu i dalju okolinu, tako da doprije u svaki kutak tog podruja.
Na taj nain ona stie i do Ukbeta ibn Amira dok on bijae daleko
u brdima sa svojim malim stadom. Pa pustimo rije Ukbetu ibn
Amiru da nam on prepria svoj susret sa Poslanikom fi,
Kae Ukbe: - Poslanik stie u Meinu dok sam ja uvao
svoje stado u pustinji. I samo to do mene doprije vijest o njegovu
dolasku, ja ostavih stado i krenuh ne osvrui se ni na to.
1 92

Ukbe ibn Amir el-Duheni l

Kada susretoh Vjerovjesnika rekoh mu: "Hoe li dozvoliti da
ti se zavjetuj em, o Vjerovjesnie?" On ree: "Ko si ti?" "Ukbe ibn
Amir el-Duheni" - odgovorih ja. Onda me upita: "ta ti je drae:
da mi se zavj etuje zavjetom Arapa ili zavjetom Hidre?" Ja
rekoh: "Zavjetovau se zavjetom Hidre." Onda Poslanik od
mene uze zavjet onako kako to uze od muhadira, a ja kod njega
provedoh tu no da bih se odmah sutradan vratio svome stadu.
Bilo nas je dvanaest ljudi koji smo primili Islam, a boravili
smo daleko od Medine, gdje smo uvali svoja stada. Onda (se
dogovorismo) rekosmo jedni drugima: "Od nas nee biti . nikakva
hajra ako ne budemo odlazili Poslaniku . iz dana u dan kako bi
nas pouavao naoj vjeri i prenosio nam ono to bi mu dolazilo od
nebeske vjere. Zato neka svaki dan jedan od nas ode u Jesrib, a
svoje stado neka ostavi nama ostalima da ga uvamo." Ja rekoh:
"Idite jedan po jedan Allahovom Poslaniku a onaj koji odlazi
neka meni ostavi stado na uvanje."
To sam rekao zato to sam se bojao da svoje stado ostavim
ikome da mi ga uva. Onda moji drugovi, jedan po jedan, poee
odlaziti Poslaniku ostavljajui meni svoja stada da ih uvam.
Kada bi se vraali, ja bih od njih sluao ono to su uli i uio ono
to su zapamtili.
Meutim, uskoro dooh sebi i zapitah se: "Teko meni, pa zar
zbog stada od kojeg nikakve koristi nemam proputam priliku da
se druim sa Poslanikom i da od njega uim bez ikakvog
posrednika? ! " Onda se rijeih svoga stada i odoh u Meinu da
boravim u mesdidu u blizini Resulullaha .
Ukbe ibn Amir nije mogao ni pomisliti da e, nakon to je donio
ovu presudnu odluku, nakon odreenog vremena postati jedan od
najveih uenjaka meu ashabima, poznati karia (ua Kur'ana), a
zatim jedan od znamenitih vojskovoa i uveni namjesnik meu
muslimanskim namjesnicima. Nije mogao ni zamisliti tada, kad je
naputao svoje stado i kada je krenuo Allahu i Njegovu Poslaniku,
da e on biti prethodnica vojske koja e osvoj iti svjetski grad
Damask, i da e u vrtovima toga grada dobiti vlastitu kuu. Ni na
um mu nije moglo pasti da e on biti jedan od voj skovoa koji e
osvojiti centar Zelene zemlje - Egipat, i da e on biti namjesnik u
toj zemlji, te da e i tu dobiti kuu podno breuljka Mukattam, u
blizini dananjeg Kaira. Sve su to stvari koje su bile skrivene tajne,
a znao ih je samo Uzvieni Allah.
Vezao se Ukbe ibn Amir za Vjerovjesnika kao to se sjena
vee za ovjeka. Drao bi uzde njegove deve kud god bi on iao,
1 93

.l Ukbe ibn Amir el-Duheni

iao bi pred njim kud god bi se on uputio. Mnogo puta ga je
Resulullah ii stavljao iza sebe na devu, tako da je prozvan
"Vjerovjesnikov redi!' , onaj koj i skupa s nj im sjedi u sedlu.
Deavalo se da asni Vjerovjesnik sjae sa deve. i, dok bi on ostao
u sedlu, Vjerovjesnik bi bio taj koji je iao pjeke.
Pria Ukbe o jednom takvom sluaju, pa kae: "Vodio sam
Vjerovjesnikovu devu za uzdu kroz predgrae Medine, pa mi on
ree: "O Ukbe, hoe li ti da jae?" Ja zaeljeh kazati "ne", ali se
pobojah da to ne bude neposlunost prema Vjerovjesniku pa
rekoh: "Hou, Vjerovjesnie! " Onda on sie sa deve, a ja uzjahah
izvravajui njegovu elju, dok je on produio pjeke.
Nakon kraeg vremena ja sioh sa deve, a on ponovo uzjaha,
pa mi ree: "O Ukbe, hoe li da te nauim dvije sure kakve
nikada nisu izreene?" "Svakako, o Allahov Poslanie !"
odgovorih mu.
Onda mi on proui sure: Ku/ euzu bi Rabbi-l-Jelek i Ku/ euzu bi
Rabbi-n-nas, a onda se zau ikamet pa on u namazu proui ba te
dvije sure. Na kraju mi ree: "Ove dvije sure ui kada god legne
spavati i kada god ustane ! " I od tada sam stalno uio te dvije
sure i uiu ih dok sam god iv" - zavri Ukbe.
Ukbe ibn Amir se skoncentrirao na dvije stvari u svome ivotu:
nauci i dihadu, i njima se predao svoj im tijelom i duom. Svim
svoj im snagama trudio se da na ta dva polja postigne to vie.
U podruju nauke napajao se sa slatkog i plodonosnog izvora
Poslanika tako da je postao ua (karija), muhaddis (strunjak u
hadisu), fakih (znalac u erijatskim propisima), posebno u
nasljednom pravu, te knj ievnik, pjesnik i govornik. Bio je jedan
od onih koj i su imali naj ljepi glas kada se ui Kur'an.
Kada bi se no utiala, provodio bi esto vrijeme uei jasne
ajete iz Allahove Knj ige, dok bi njegovo uenje sluala srca
mnogih asnih ashaba. Nj ihova srca bi drhtala a oi bi im bile
pune suza iz strahopotovanja prema Allahu.
Jednog dana pozvao ga je 'Omer ibn Hattab i rekao mu: "Proui
mi neto iz Kur'ana, o Ukbe! " On odgovori : "Sluam i
pokoravam se, o vladaru pravovjemih." Onda mu je uio ono to
je elio iz Mudre Knjige, a Omer je plakao toliko da su mu suze
padale niz bradu.
Ukbe je ostavio Mushaf napisan svojom rukom, a taj Mushaf
je doskora bio uvan u Egiptu u damij i poznatoj . po imenu
"Damija Ukbe ibn Amira". Na kraju .Mushafa je pisalo:
"Napisao Ukbe ibn Amir el-Duheni." Taj Ukbetov Mushaf je bio
1 94

Ukbe ibn Am ir ei-D_uheni

jedan od najstarij ih Mushafa koj i se nalazio na kugli zemaljskoj,

ali je, zbog nemarnosti, izgubljen kao i mnoga druga skupocjena
svjedoanstva prolosti .
U podruju dihada dovoljno nam je da znamo to da je Ukbe
ibn Amir uestvovao sa Poslanikom na Uhudu i svim kasnijim
bitkama i pohodima. Bio je jedan od nepokoleblj ivih boraca koji
su pokazali ogromno junatvo pri likom osvajanja Damaska.
Ebu Ubejde ga je, zbog njegove vel ike zasluge, nagradio tako
to ga je poslao kao mutulugdiju Omeru ibn Hattabu kako bi ga
obradovao vijeu o pobjedi. Osam dana i noi neprekidno je
Ukbe putovao sve dok nije stigao u Meinu i obradovao halifu El
Faruka velikim uspjehom.
Bio je on i jedan od vojskovoa muslimanske vojske koja je
osvoj ila Egipat. Poglavar mu'mina Muawija ibn Ebu Sufjan ga je
nagradio tako to ga je postavio namjesnikom Egipta. Na tom
poloaju je ostao tri godine. Onda ga je uputio u borbe za otok
Rados na Sredozemnom moru.
Zaljubljenost Ukbe ibn Amira u dihad je doprla dotle da je on
sve hadise o dihadu pamtio i sprovodio u praksu, a poznat je po
tome to ih je najvie prenio drugim ljudima. Toliko je volio
gaanje strijelom da je, kada bi se neim zabavljao, uvijek
gaanje birao za svoju zabavu.
Kada je Ukbe ibn Amir obolio smrtnom boleu, a bio je tada
u Egiptu, sakupio je svoje sinove i ovako im savjetovao u svom
vasijjetu : "O sinovi moj i ! Zabranjujem vam tri stvari, pa ih dobro
zapamtite: Nemojte primati Resulultahove hadise ni od koga
osim od pouzdanih ljudi, ne pozajmljujte nita, pa makar oblaili
samo obini ogrta, i nemojte pisati nikakvu poeziju pa da vam to
okupira srca i omete vas od bavljenja Kur'anom."
A kada mu je smrt nastupila, ukopali su ga na breuljku iznad
Kaira da bi se odmah vratili i pregledali njegovu ostavtinu.
Vidjee da je iza sebe ostavio preko sedamdeset lukova, a uz
svaki luk rog. Oporuio je da se sve to stavi u svrhu borbe na
Allahovom putu.
Neka Uzvieni Allah osvijetli l ice karije i uenjaka, te velikog
vojskovoe Ukbe ibn Amira el-Duhenijja i neka ga nagradi
najboljom nagradom!

00
195

l Habib ibn Zejd el-Ensari

HADID IBN ZEJD EL-ENSARI

"Allah vas blagoslovio i smilovao vam se zbog ehli
bejta!" (dio Posla n ikove :!M pohvale H ubejbu
njegovoj porodici)

svakom kutku jedne od medinskih kua se osjeala

prisutnost imana, vjere u Jednoga Boga - Allaha . a na
licu ukuana se vidjela spremnost za rtvovanje i
sagorijevanje u tom imanu. U takvoj kui je odrastao i odgajao se
Habib ibn Zejd. Njegov otac je Zejd ibn Asim, jedan od prvih
pristalica vjere Islama u Jesribu - Medini.
Pripadao je
skupini
od
sedamdeset
ensarija
koji
su
prisustvovali Ugovoru na Akabi. Tada su pruili ruku Allahovom
Poslaniku dajui mu zavjet na vjernost i pokornost. Sa Zejdom
bijahu njegova ena i dva sina. Habibova majka je Ummu Amare
Nusejba el-Mazinijja, prva ena koja je panijela oruje branei
Allahovu vjeru i borei se na strani Allahova Poslanika.
Njegov brat je Abdullah ibn Zejd, koji je svojim grudima titio
Allahova Poslanika na Uhudu i bio spreman da za njega rtvuje i
svoj ivot. Muhammed je za ovu porodicu govorio: - Neka
Allah blagoslovi ovu porodicu ! Neka se Allah smiluje svima u
ovoj porodic i !
Allahovo svjetlo vjere se duboko usadilo u srce Habiba ibn Zejda
jo dok je bio veoma mlad. Tu je tako vrsto pruilo svoje korij enje,
da ga otud nita nije moglo iserati. Propisano mu je bilo da sa
svojom majkom, ocem, bratom i tetkom otputuje u Mekku da podijeli
ast sa onom plemenitom i asnom grupom od sedamdeset Medinelija
koji zapoee ispisivanje najsvjetlijih stranica u historij i Islama.
Tada je Habib, u hladu palmi na Akabi, svoju malu djeiju ruku
pruio Vjerovjesniku i dao mu svetu obavezu na vjernost. Od tog dana
Allahov Poslanik posta Habibu drai i miliji od majke i od oca. Vjera
Islam mu posta neto vrednije i skupocjenije od vlastitoga ivota.

1 96

Habib ibn Zejd el-Ensari l

Habib nije uestvovao u Bici na Bedru, jer je tada bio jo
veoma mlad. Nij e mu bilo sueno da uestvuje u Bici na Uhudu,
jer nije bio odrastao za noenje oruja. Meutim, uestvovao je u
svim kasnijim pohodima sa Allahovim Poslanikom. Svaki put mu
je pripadala odreena zasluga i jedna stranica slave i uspj eha u
blistavoj historiji Islama. Istovremeno se kod njega izgraivala
spremnost na svaku vrstu rtve.
Svi ovi pohodi i bitke, i pored velikog znaaja za sve
muslimane, za Habiba bijahu samo priprema za jedan veliki
podvig o kojem elimo da ti priamo, potovani it_aoe. Taj
moment
iz Habibovog ivota e sigurno pobuditi veliko
zanimanj e i divljenje i kod tebe, kao i kod miliona muslimana od
poetka poslanstva pa do ovih naih dana. Ova pria e te sigurno
veoma uzbuditi, kao to je to bio sluaj sa drugima koji su je
upoznali tokom ovih stoljea. Pa da ujemo ovu priu od poetka.
Devete godine po Hidri, kada je Islam ojaao i proirio se, i
kada je bilo j asno da e se proiriti i dalje od same Arabije, sa
svih
strana
Arabij skog
poluotoka
poee
pristizati
razne
delegacije iz svih plemena u dotadanji Jesrib, a sada Meinu grad Allahova Vjerovjesnika. Dolazili su da pred nj im izjave svoj
prelazak na Islam i da mu lino daju prisegu na vjernost,
poslunost i pokornost. Meu ovim mnogobrojnim delegacijama
bijae i delegacij a iz plemena Benu Hanife koja je stigla iz
gornjeg dijela Nedda. Ljudi iz spomenute delegacije zaustavie
svoje deve u j ednom od sokaka Medine, pa odoe Vjerovjesniku,
a kod svoj ih deva i robe ostavie ovjeka po imenu Musejlema
ibn Semame ibn Habib. Kada delegacija stie pred Vjerovjesnika,
sveano izj avie prelazak na Islam, i svoj i c ij eloga svoga
plemena. Allahov Poslanik ih lijepo primi i ugosti kao najdrae
goste. Naredi da se svakom od njih da i poseban poklon, a naredi
da se isto to i nj ima poalj e i njihovom drugu koj i je ostao kod
deva. Delegacija iz Nedda otputova iz Medine. Samo to je stigla
do kue, a Musej lema ibn Habib se odmetnu od Islama, ne htjede
primiti tu vjeru, nego objavi ostalim lanovima svoga plemena:
"Ja sam poslanik kojeg je Allah poslao plemenu Benu Hanife kao
to je Muhammeda ibn Abdullaha poslao plemenu Kurej ! " Ljudi
iz njegova plemena poee se okupljati oko njega, a privlailo ih
je njemu vie faktora od koj ih je najvanija vezanost za vlastiti
narod i pleme. To je uzelo toliko maha da bi neki sljedbenici
Musej leme govorili: "Vjerujem i tvrdim da je Muhammed iskren
a da je Musej lema laac, ali laac iz naeg plemena drai nam je
od nekog ko je iskren, ali je iz nekog drugog plemena! ?"
1 97

l Habib ibn Zejd ei-Ensari

Kada je Musejlema toliko OJacao i osilio se, a njegovi
sljedbenici se namnoili, posla on pismo Allahovom Poslaniku u
kojem stajae: "Od Musej leme, Allahovog poslanika, Muhammedu,
Allahovom poslaniku ! Neka je na tebe spas i mir. Ja elim da
podijelim sa tobom nau zadau i vlast. Meni i mome plemenu
pripada pola zemlje, a tebi i Kurejijama pola. Meutim, Kurejije
veoma esto prekorauju granice i diraju nau zemlju."
Musej lema posla pismo po dvoj ici svojih ljudi, a kada ga
proitae Vjerovjesniku Muhammedu . on ih upita: "A ta vas
dvojica kaete na to?" Oni mu odgovorie: "Mi kaemo isto to i
on ! " Vjerovjesnik im ree: "Tako mi Allaha, da je dozvoljeno
ubijati glasnike, naredio bih da vas odmah ubij u ! " Od tada je i
uvedena praksa da se pregovarai, pismonoe ili glasnici nikada
ne ubijaju!
Onda Vjerovjesnik napisa Musejlemi pismo sa sljedeom
sadrinom : "Od Muhammeda, Allahovog poslanika, Musejlemi
lacu ! . Neka je spas i mir na onoga koji slijedi pravi put. Zemlja
nije ni tvoja ni moja, nego je Allahova i On je daje kome hoe od
Svoj ih robova. A nagrada pripada onima koj i se Allaha boj e ! "
Zatim Vjerovjesnik posla to pismo po dvojici Musejleminih
glasnika. Smutnja i zlo Musejleme el-Kezzaba se iz dana u dan
poveavala. Allahov Poslanik odlui da ga jo jednom pokua
upozoriti na njegovu zabludu, pa mu posla drugo pismo, a za svog
pismonou odabra junaka ove nae prie, Habiba ibn Zejda.
Habib tada bijae ve odrastao mladi, u najbolj im godinama
ivota, a vjernik, ubijeen u svoje vjerovanje, od glave do pete.
Otputova Habib ibn Zejd sa zadatkom koji mu povJen
Vjerovjesnik. Iao je odluno i hrabro, prevaljivao brda i doline,
sve dok ne doe u podruje gornjeg Nedda gdje su ivjeli
pripadnici plemena Benu Hanife. Kada stie, on izvadi pismo i
predade ga Musej lemi. Musej lema nije ni proitao pismo do
kraja, a grudi mu se nadue od srdbe, njegovo poutjelo lice se
zacrveni od ljutine i zavisti, pa u nemoi da ita drugo ucm1 ,
nare"di da se Habib okuje u lance, i da mu se dovede sutra ujutro
dok smisli ta e s nj im.
Sutradan Musej lema zasjede na svoje prijestolje, a sa njegove
desne i lijeve strane stajahu njegovi najvei velikai i pomaga.i,
oni koj i su bili nevjernici poput njega. Onda dozvoli i ostalom,
obinom svijetu, da ue i da svi zajedniki prisustvuju ispitivanj u
Habiba. Onda naredi da dovedu Muhammedovog :1 glasnika, pa
Habib ue jedva vukui noge u tekim okovima. Habib zastade
198

Habib ibn Zejd el-Ensari l

usred ovog velikog skupa, ponosno uzdignute1 glave, ne strahujui
ni najmanje za svoju daljnju sudbinu. Stajao je gordo kao vitko
ratnike koplje koje se teko moe slomiti. . Musej lema upravi
pogled u Habiba pa mu se obrati: "Vjeruje li da je Muhammed
Allahov poslanik?" "Da, vjerujem i izjavljujem da je Muhammed
Allahov poslanik !", odgovori Habib ibn Zejd. "A vjeruje li da sam
ja Allahov poslanik?", crven od bijesa nastavi Musejlema
ispitivanje. Habib mu sa podsmijehom odgovori: "Moje ui su
gluhe za ono to ti govori!" Musej lema skoi od gnjeva pa
zamuckujui naredi jednom od svojih uvara: "Odsijeci jedan dio
njegovog tijela!" Musejlemin delat hitro priskoi, zamahnu
sabljom i komad Habibovog tijela pade na pod, a iz rane iknu krv.
Onda Musejlema ponovi isto pitanje: "Vjeruje li da je
Muhammed Allahov poslanik?" "Da, vjerujem da je Muhammed
Allahov poslanik?", ponovi Habib svoj odgovor. "A vjeruje li da
sam ja Allahov poslanik?", nastavi Musej lema. "Pa ve sam ti
rekao da moje ui ne uju ta ti to pria !", osta Habib uporan.
Musejlema ponovo naredi da mu odsijeku dio tijela, a kada delat
izvri zapovijest na podu se nae jo jedan komad, do maloprije
ivog tijela. Ljudi su iskolaenih oiju gledali ta se deava
udei se Habibovoj hrabrosti i inatu. Musejlema je i dalje pitao,
delat je i dalje komad po komad tijela sjekao, a Habib je samo
ponavljao:
Ehedu enne Muhammeden resu/ul/ah!
Vjerujem i
tvrdim da je Muhammed Allahov poslanik.
Malo pomalo, skoro polovina Habibovog tijela iskomadana
leae oko njega na podu, a ona druga polovina, jo uvijek iva, i
dalje izgovarae ehadet. Tako Habib i umrije, a njegove usne do
zadnjeg asa izgovarahu ime ovjeka kojem je sveano zavjet dao
jo kao dijete u noi Akabe, ime Vjerovjesnika Muhammeda il.
Kada vijest o smrti Habiba ibn Zejda stie u Meinu, njegova
majka Nusejba b int Ka 'b ree svega nekoliko reenica: - Za takve
situacije i momente sam ga i pripremala, a Allaha molim da ga
nagradi najboljom nagradom. Allahovom Poslaniku je prisegu na
vjernost dao jo dok je bio mali, a to je najbolje dokazao sada
kada je postao tako veliki. Ako mi Uzvieni Allah omogui, lino
u se osvetiti Musej lemi i uiniti da njegove keri za nj im nariu!
Dan koji je Nusejba oekivala je uskoro doao. Telal Ehu
Bekra, halife Allahovog Poslanika, je sve ivo pozivao u rat
protiv Musej leme Kezzaba. Muslimanska vojska se opremi i
krenu u pravcu gdje se nalazio lani Boij i poslanik. U redovima
muslimana je bila i Nusejba i njen sin Abdullah ibn Zejd, majka i
-

1 99

I f!ah!. ih._'! _z_e_.j__e_l-_E!!s!!!L

_ __

_ ____ _ ___

__ _ _ _ _ __

---- - - - -

sin skupa kao nekada na Uhudu. A kada velika Bitka na J emami

otpoe, vidjee Nusejbu koja je poput razjarene lavice jurila kroz
neprijateljske redove viui: "Gdje je taj Allahov neprijatelj?
Pokaite mi tog Allahovog neprijatelj a ! " A kada je umorna i
izranjavana stigla do Musejleme, nae ga kako lei na zemlji a
sablje muslimanskih boraca se crvene od njegove krvi. Nusejba
zahvali Allahu i smiri svoju duu i srce. A kako i ne bi? Zar nije
Allah osvetio njenog dobrog i bogobojaznog djeaka Habiba
unitenjem njegovog ubice, tog nesretnog nevjernika!?
Svakako, sada su obojica na putu prema svome Gospodaru, ali,
jedan e u Dennet, a drugi u Dehennem !

00

200

l Ebu Ta/ha el-:-nsari

EDU

---- -----

----

---- ----

TALBA EL-ENSARI

(Zejd ibn Sebi)

"N ismo ule za Uepi mehr od E bu Talhinog U mm u

Sulej m i , jer joj je mehr bio njegovo prihvatanje
Isla ma!" (ene Medi ne)

aznade Zejd ibn Seh!, poznatij i kao Ebu Talha, da je

Rumej sa bint Milhan, zvana Ummu Sulejm, ostala udovica
nakon to joj je mu umro, pa ga je ova vijest veoma
obradovala. Ne treba to da bude udno, jer Ummu Sulejm bijae
jedna ugledna, potena i razborita ena. Teko je bilo nai neku
pohvalnu osobinu, a da se ona s tom osobinom nije odlikovala.
Tako on odlui da je to prije zaprosi za sebe, prije nego ga
pretekne neko ko je takoer traio enu poput Ummu Sulejm.
Ebu Talha je bio ubijeen da Ummu Sulejm, kada se ve odlui
na ponovnu udaju, nee nikom od prosaca dati prednost u odnosu na
njega. Pa on bijae ve sasvim zreo ovjek, dosta ugledan i potovan
od drugih, a povrh toga veoma bogat i imuan. Osim toga, bijae
jedan od najboljih konjanika i boraca u plemenu Beni Neddar, a u
gaanju lukom i strij elom nije mu bilo ravna u cijelom Jesribu.
Tako Ebu Talha krenu kui Ummu Sulejm. I dok je on iao putem,
sjeti se kako je Ummu Sulejm, sluajui mekkanskog misionara
Mus'aba ibn Umejra koji je pozivao u vjeru Islam, poela ga slijediti.
Priznala je Muhammeda za Allahova vjerovjesnika, te ula u njegovu
vjeru. Ali, isto tako, Ebu Talha se prisjeti umrloga mua Ummu
Sulejme pa ree sam sebi : - Pa ta ako je ona prihvatila tu vjeru? I
pored toga njen se mu vrsto drao vjere svojih predaka odbacujui
svaku mogunost da slijedi Muhammeda i tu njegovu novu vjeru.
Ebu Talha stie kui Ummu Sulejm i zatrai dozvolu da ue, a
ona mu to dopusti. Kod nje se nalazio njen sin Enes. Ebu Talha
bez puno okolianja zaprosi Ummu Sulejm, a ona mu odgovori : 202

Ebu Ta/ha ei-Ensari l

ovjeka poput tebe, o Ebu Talha, je teko odbiti, ali se ja neu
nikad udati za tebe jer si ti nevjernik. Ebu Talha pomisli kako se
Ummu Sulej m na taj nain samo opravdava, a da je u stvari
izabrala nekog drugog od svojih prosaca, moda bogatijeg i
uglednijeg, te njemu dala prednost.
On joj ree: - Boga mi, nije to pravi razlog to me odbija
Ummu Sulejm! Ona ga upita: - A koji je to razlog, onda? On ree:
- Ono to je uto i bijelo - zlato i srebro. - Zlato i srebro?! - upita
ona. - Da - ree Ebu Talha. Ona tada ree: - E ako misli da je
tako, uzimam te za svjedoka, a Allah i Njegov Poslanik su mi
pravi svjedoci, da u, ako pree na Islam i postane musliman,
pristati da se udam za tebe bez trunke zlata ili srebra kao
vjenanog dara. Tvoj prelazak na Islam bie mehr - vjenani dar!
Kada je uo rijei Ummu Sulejm, misli Ebu Talhe odlutae
njegovom kipu, kojeg je napravio od finog, kvalitetnog drveta i
koji je bio njegovo lino boanstvo, kao to su to imali i ostali
uglednici poput njega.
Ali, Ummu Sulejm nije htjela da p ropusti priliku koja joj se
ukazala, pa pridravajui se onoga "Zeljezo se kuje dok je jo
vrue", nastavi govoriti: - Zar ne zna, Ebu Talha, da je ono
boanstvo kome se ti klanja niklo iz zemlje?! Zar te nije sram da
oboava komad nekog stabla od kojeg si dio uzeo sebi za
boanstvo, dok j e neko drugi od istog tog stabla uzeo komad pa
naloio vatru da se ogrije ili da neto ispee.
Ako primi Islam, o Ebu Talha, zadovoljstvo e mi biti da mi
bude mu i od tebe ne elim drugog vjenanog dara osim Islama.
-A ko e mi pokazati kako da primim Islam? - Ja u to uiniti. - A
kako? - Treba iskreno i sa ubjeenjem izgovoriti rijei ehadeta
kojima e posvjedoiti da nema boga osim Allaha, a da je
Muhammed Njegov poslanik. Onda e otii kui, razbiti onog
svoga idola i baciti ga.
Ebu Talha osjeti neko olakanje, a radost mu se ocrtavala na
licu dok je izgovarao: - Ehedu en la ilahe illellah, we ehedu enne
Muhammeden resulullah!

I tako se on oeni sa Ummu Sulejm. ene Medine bi esto

govorile: - Nikad nismo ule za asniji i vredniji mehr od mehra
Ummu Sulejm. Njen mehr je bio vjera Islam!
Od tog dana Ebu Talha svim srcem ue pod bajrak Islama
stavljajui se svim svojim biem u njegovu slubu. On bijae
jedan od sedamdeset asnih ensarija koji su Allahovom Poslaniku
dali zavjet na vjernost u blizini Mekke, na mjestu zvanom Akaba.
203

l Ehu Ta/ha e/-Ensari

Tada je s nj im bila i njegova ena Ummu Sulejm. On je jedan od
dvanaest poglavara koje je tu no izabrao Allahov Poslanik da
predvode muslimane u Jesribu do Hidre.
Osim toga, Ebu Talha je uestvovao u svim pohodima sa
Allahovim Poslanikom protiv murika, u kojima je pokazao
veliku hrabrost i strplj ivost na tekim ispitima. Ali, najvei dan
Ebu Talhe je njegova borba uz Vjerovjesnika na Uhudu. Pa da
ujemo neto o tome danu . . . !
Ebu Talha je zavolio Allahovog Poslanika najdubljem
sranom ljubavlju koja je poput krvi kolala njegovim venama.
Nije se mogao zasititi od pogleda u njega, niti mu je ikad bilo
dosta sluanja blagoga govora Poslanikova. Kad bi ostajao s nj im,
sj eo bi pred njega i govorio: - A llahov Poslanie, moja dua je
otkup za tvoju duu, a moje lice je tit za tvoje lice!
A na dan Uhuda, kada se musl imani rasue od Vjerovjesnika, a
prema njemu, sa svih strana, navalie murici da se konano
obraunaju s nj im, te mu slomie zub, raskrvarie elo, rasjekoe
usnu i prolie krv po njegovom plemenitom l icu. Oni najpodliji
pronijee vijest da je Muhammed ubijen, to bi dodatni udarac za
ionako zbunjene musl imanske borce, pa su gotovo izgubljeni
samo olakavali posao A llahovim neprijatelj ima.
U tim najteim momentima uz Allahovog Poslanika je ostala
mala skupina ashaba meu kojima bijae i Ebu Talha. Stajao je
Ebu Talha ispred Vjerovjesnika, isprsivi se vrsto poput brda,
dok je Vjerovjesnik stajao zaklonjen iza njega. Iz njegovog
monog luka izlijetale su strijele s koj ima nije znao promaiti,
gaajui jednog po jednog murika titio je Allahovog Poslanika.
Poslanik bi izvirivao iza lea Ebu Talhe gledajui kako on pogaa
cilj, dok bi ga on upozoravao govorei mu: - Drai si mi od oca i
majke, Allahov Poslanie, ne izlai se tako pa da te pogode. Moje
grudi su otkup za tvoje grudi, a moj vrat za tvoj vrat. Ja sam ovdje
da tebe otkupim! Neki od muslimanskih boraca bi prolazio pored
Vjerovjesnika povlaei se pred neprijateljem i nosei uza se
tobolac sa strijelama, pa bi mu Vjerovjesnik govorio: - Ostavi te
strijele Ebu Talhi i ne bjei s nj ima!
I tako je Ebu Talha branio Allahovog Poslani ka slomivi tri
luka i ubivi neprijatelja onoliko koliko je Allah odredio. A onda
se bitka zavri la i Allah je spasio i sauvao Svoga Poslanika.
Kako god je Ebu Talha bio dareljiv i portvovan u borbi na
Allahovom putu onda kada je to najpotrebnije, isto tako bio Je
darelj iv u dijeljenju svog imetka onda kad je trebalo da se dijeli.
204

Ebu Talha el-Ensar

Jedan od tih primjera je da je on imao vonjak palmi i groa, i

cijeli Jesrib nije poznavao neki drugi vonjak da u njemu ima
toliko stabala, tako slatkih plodova i sa tako lijepom pitkom
vodom. I dok je jednog dana Ebu Talha klanjao u hladovini svoga
vonjaka, njegovu panju privue neobino lijepa ptica zelena
perja, crvena kljuna i arenih nogu. Skakutala je s grane na granu
cvrkuui tako lijepo. Ebu Talhu zadivi neobian izgled ptice i
odluta u mislima o njoj . Nakon nekoliko trenutaka on se prisjeti
da je u namazu i vrati se svome ibadetu. Ali, nikako nije mogao
da se sjeti koliko je rekata klanjao?! Dva rekata a moda i tri?
Uzalud, nije mogao da se sjeti. A kada je zavrio namaz, otiao je
Allahovom Poslaniku pa mu se poalio na samog sebe; kako su
ga njegov vonjak, i ono drvee u njemu, i ona neobina ptica
omeli u namazu. Onda mu je rekao: - Allahov Poslanie ! Ti si mi
svjedok da cijeli svoj vonjak dajem kao sadaku, u Allahovo ime,
pa ti odredi da se koristi u onu svrhu koja bi bila najdraa Allahu i
Njegovom Poslaniku ! Tako je Ebu Talha cijeli svoj ivot proveo
inei dobra djela, postei, borei se, a tako je, postei i borei se
i umro.
Prenosi se da je ivio poslije smrti Vjerovjesnika trideset
godina, koje je proveo neprekidno postei iz dana u dan, osim u
bajramske dane kada je post zabranjen. Tako je poivio dugo
dok nije postao starac u poznim godinama ivota. Meutim, ta
starost ga nij e spreavala da uestvuje u pohodima i bitkama
kroz koje se, sve dalje i dalje irila Allahova vjera i uzdizala
Njegova rije.
Tako su, jedanput, muslimani za vrijeme halife Osmana
krenuli u neku bitku na moru, a Ebu Talha se po obiaju poe
spremati da ide s ostalim borcima. Njegovi sinovi mu rekoe: Oe na, neka ti se Allah smiluje, pa ti si isuvie star da bi iao u
borbu. Ratovao si uz Allahovog Poslanika, Ebu Bekra i Omera
Zato ne bi malo predahnuo, a nama prepustio da se borimo i za
tebe i za sebe? - On im odgovori: - Uzvieni Allah nam kae:
Krenite u boj, bili slabi ili snani . (Et-Tewba, 4 1 .)
U tom asnom ajetu obraa se svima, i starima i mladima, i
nije nam odredio nikakvu granicu u godinama! - I nije bilo druge,
nego da i on ode u tu borbu ..
Dok je stari Ebu Talha plovio na lai sa ostalom
muslimanskom vojskom, negdje na po puta teko oboli, zbog
ega ubrzo i umrije. Muslimani poee tragati za kakvim otokom
gdje bi ga ukopali, ali im to poe za rukom tek nakon sedam
. .

205

l Ebu !alha _ei-Ensari

------ ----- -------

dana. Za sve to vrijeme Ebu Talhino tijelo je, prekriveno platnom,

9ilo meu nj ima nimalo se ne promijenivi, kao da je vrijedni
ashab tek zaspao.
l tako, nasred morske puine, daleko od kue, porodice i
rodnog kraja, neispraen od svojih najbliih, ukopan je Ebu
Talha. A ta mu moe nauditi to to je daleko od svih lj udi kada je
blizu Uzvienom Allahu.

00

206

l Rem/a bint Ehu SuDan

REMLA BINT EDI SUFJAN

(Ummu Habiba)
" U m m u H a bi ba je dala prednost Alla hu i Njegovom
Poslaniku nad svim ostalim i toliko je prezirala
povrata k u nevjerstvo kao to ovjek prezire da bude
baen u vatru." (historia ri)

bu Sufjanu ibn Harbu ni na kraj pameti nije bilo da bi

neko iz plemena Kurej uinio neto mimo njegove volje
ili se ogluio o njegove naredbe, jer on bijae najodabraniji
uglednik u Mekki i voa koj i se morao sluati i potovati.
Meutim, njegova kerka Remla, poznatija po nadimku Ummu
Habiba, bila je ta koja je opovrgla to pravilo.
Ona je zanijekala boanstvo svoga oca i skupa sa svoj im
muem Ubej dullahom ibn Dahom uzvjerovala u Jednog
Jedinog Boga Allaha, koj i nema druga, te priznala poslanstvo
Njegovog poslanika Muhammeda ibn Abdullaha. Pokuao je Ebu
Sufjan svim moguim sredstvima, milom i silom, da svoju ker i
njenog mua vrati u svoju vjeru, vjeru svoj ih oeva, ali bez
uspjeha. Iman koj i se ukorijenio u srce Remle bijae dublj i i
vri nego to bi ga Ebu Sufjanova srdba, jaka poput uragana,
mogla iupati ili poljuljati .
Zbog Remlinog prelaska na Islam Ebu Sufjana poe moriti
teka briga, jer nije znao na koj i nain da se sretne sa
Kurejijama, nakon nemoi da kerku podvrgne svojoj volji i
sprijei je da slijedi Muhammeda.
Kada Kurejije vidjee da je Ebu Sufjan ljut na Remlu i njenog
mua, poee da ih napadaju i, malo pomalo, dovode u sve teu i
teu situaciju tako da uskoro vie nisu mogli opstati ivi u Mekki.
A kada Resulullah dozvoli muslimanima da uine hidru u
Abesiniju, Remla, kerka Ebu Sufjana, skupa sa svojom malom
208

Rem/a bin t Ebu SuDan

kerkicom Habibom i muem Ubejdullahom ibn Dahom, bij ae

meu prvim muhadirima na Allahovom putu, koj i sa svojom
vjerom pobj egoe u okrilje Nedaijeve zatite.
Ali, Ebu Sufjanu i ostalim poglavarima Mekke, pade teko da
iz svojih ruku ispuste tu malu skupinu muslimana koji su sada u
Abesiniji uivali slasti mirnog i ugodnog ivota. Zato oni poslae
svoje glasnike Nedaiji koji mu svata ispriae protiv njih, i koji
zatraie da im te odbjegle Mekkelije preda, napominjui mu da
oni priaju o Isau i njegovoj majci Merjemi rune stvari.
Nedaija posla po muhadire i poe ih ispitivati o stvarnoj sutini
nj ihovog vjerovanja, te o tome ta oni govore o Isau i njegovoj
majci Merjemi. Traio je od njih da mu proue neto iz Kur'ana
koji se obj avlj uje Muhammedu.
A kada ga oni izvjestie o biti svog vjerovanja te mu prouie
nekoliko ajeta iz Kur'ana, on zaplaka tako da mu suze pokvasie
bradu, te im ree: "Ovo to je objavljeno vaem vjerovjesniku
Muhammedu i ono to je donosio Isa, sin Merjemin, uistinu je
svjetlo sa istog Izvora." Onda on obznani svoje vjerovanje u Allaha
koji nema nikakvog sudruga i priznanje poslanstva Muhammedovog
ii. Isto tako obznani da e tititi sve muslimane koji uine hidru u
njegovu zemlju, unato injenici da ostali njegovi sveenici odbie
prihvatiti Islam i ostadoe u kranskoj vjeri.
Tada Ummu Habiba pomisli da su za nju dani postali vedri i
sretni nakon duge gorine koju je preivljavala, te da je njeno bolno
putovanje po tmovitom putu preinaeno u mime i sigurne predjele.
Meutim, nije mogla znati ta joj je to jo sudbina pripremila.
Uzvieni Allah je htio da stavi Ummu Habibu na teku i surovu
kunju pred kojom se iskusni i zreli ljudi nimalo ugodno ne bi osjeali
i u kojoj bi mnogi posrnuli. Nju je Allah iz tog velikog iskuenja
izveo kao pobjednicu, onu koja je zasjela na najbolje mjesto.
Jedne noi, kada je Ummu Habiba otila na poinak, sanja ona
svoga mua Ubejdullaha kako posre po uskovitlanom moru, dok ga
je svaki as prekrivala teka tama. On. bijae u veoma loem stanju.
Ona se prenu iz sna uplaivi se zbog onog to je vidjela. Ni njemu, a
ni ikome drugom nije htjela nita spomenuti u vezi ovoga sna.
Meutim, njen san se veoma brzo obistini. Ne proe ni j edan
dan od te nesretne noi, a Ubejdullah ibn Dah, njen mu, odbaCi
svoju vjeru i pokrsti . se. Onda se nadoveza obilaziti banove gdje se
prodaje vino, pa se poe druiti sa "majkom svih zala" ne trijeznei
se nijednoga asa. Uskoro svoju enu stavi da izabere izmeu dvije
mogunosti, od kojih je ona slaa bila teka i gorka; ili da se
209

IRemla bint_E_b_u__Suwa_n

__
__
__
__
__
__
__
__
__
__
__
__
__
__

razvede, ili da se i ona pokrsti !? Ummu Habiba se iznenada nae

izmeu tri stvari: - Ili da se odazove muu koji je sve vie insistirao
da se i ona pokrsti, ime bi se odrekla svoje vjere, a s time, da Allah
sauva od toga, zaslueno primila dunjaluku sramotu i ahiretsku
kaznu. To bijae stvar za koju ona odlui da je nee uiniti pa makar
(joj) eljeznim eljevima otkidati komad po komad mesa sa njenih
kostiju; ili da se vrati u kuu svoga oca, koja je i dalje bila tvrava
idolopoklonstva, gdje bi ivjela skrhana i poraena skupa sa
svojom vjerom; ili da ostane u Abesinij i sama, odbaena, bez
porodice, domovine i bez igdje ikoga. Ona odabra i dade prednost
onom u emu bijae Allahovo zadovoljstvo. Odlui se na ostanak u
Abesinij i sve dok Allah od Sebe ne poalje neki izlaz.
ekanje Ummu Habibe nije potrajalo dugo. I samo to istee
njezin iddet (period nakon smrti mua ili razvoda braka koji
ena mora provesti prij e ponovne udaje), nakon smrti mua koj i
poslij e pokrtavanja poivi veoma kratko, nj oj doe olakanje.
Nenadano j oj doe srea leprajui kao na zelenim smaragdnim
krilima iznad njene alosne kue.
Toga bljetava i ugodna jutra neko pokuca na njena vrata. Kada
ih otvori, bi iznenaena ugledavi Ebrehu naroitu slukinju vladara
Nedaije. Ona je uljudno i radosno poselami i zatrai dozvolu da
ue. Onda joj ree: - Vladar te selami i poruuje ti da te je
Muhammed Resulullah zaprosio za sebe. Poslao je vladaru pismo u
kojem ga ovlauje da u njegovo ime izvri in vjenanja. Ti treba
sa svoje strane ovlastiti koga hoe, a ko bi tebe zastupao. Ummu
Habiba gotovo poleti od radosti i onda progovori: - Allah te
obradovao svakim dobrom ! Allah te obradovao svakim dobrom!
Onda poe skidati sav nakit koj i je posjedovala. Tako skide
narukvice i dade ih Ebrehi. Onda skinu haJke koje se nose na
nogama, a . zatim joj dade i naunice i prstenje. Da je u tom momentu
imala sve dunjaluke riznice, dala bi joj (zbog radosne vijesti koju
joj je saopila). Onda joj ree: - Opunomoujem Halida ibn Se'ida
ibn 'Asa da me zastupa, jer mi je najblii roak od svih ljudi.
I u prekrasnom Nedaijevom dvoru, u j ednom od naj ljepih
vjetaki ureenih vrtova, koj i se nadovezivao na prirodne bae
van dvora, u vel ikoj sali prostrtoj skupocjenim prostirkama i
osvij etlj enoj broj nim svjetiljkama, sakupili su se najuglednij i
ashabi koj i su tada boravili u Abesinij i . Na elu bijahu Da'fer
ibn Ebi Tali b, Halid ibn Selam ibn 'As, Abdullah ibn Huzej fe i
drugi. Doli su da prisustvuju inu vjenanja Ummu Habibe,
kerke Ebu Sufjana, sa Allahovim Poslanikom 2 10

Rem/a bint Ebu uDan

Kada su se svi prisutni smjestili, Nedai ustade i poe govoriti :

- Neka je hvala Allahu, Silnome i Mudrome. Svjedoim da nema
drugog boga osim Allaha, a da je Muhammed Njegov rob i
poslanik. On je taj kojega je najavio Isa, sin Merjemin. to se ovog
skupa tie Poslanik je traio od mene da ga vjenam sa Ummu
Habibom, kerkom Ebu Sufjana, i ja se odazivam njegovom
zahtjevu. Ispred njega isplaujem joj mehr u iznosu od etri stotine
dinara u zlatu. Pa neka bude po sunnetu Allahovom i sunnetu
Njegovog Poslanika. Onda on izrui zlatnike pred Halida ibn
Selama ibn 'Asa. Onda ustade Halid pa ree: - Hvala Allahu,
Njemu se zahvaljujem i od Njega pomo traim. Njemu se kajem i
od Njega oprost traim. Svjedoim da je Muhammed Njegov rob i
poslanik, i da ga je poslao sa vjerom upute i istine da nadvlada sve
druge vjere makar to bilo mrsko nevjernicima. to se ovoga tie,
odazivam se traenju Poslanika i za njega udajem Ummu Habibu,
ker Ebu Sufjana. Neka Allah blagoslovi Poslanika i njegovu enu.
Neka je sretno Ummu Habibi u hajru kojeg joj je Allah propisao.
Onda uze dukate i htjede poi Ummu Habibi, a za njim ustadoe i
ostali ashabi. Kad Nedaija ree: - Sjedite, sunnet i praksa
Vjerovjesnika je da se prilikom vjenanja poasti hranom. Onda
naredi da se donese hrana, pa svi jedoe i tek onda se razioe.
Kae Ummu Habiba: "Kada mi donesoe one dukate, ja poslah
Ebrehi koja me obradovala pedeset m iskala zlata i rekoh joj : Ono to sam ti dala bilo je na ime mutuluka, ali tada nisam imala
nita od para pa primi ove dukate. Ne proe puno vremena kad
eto Ebrehe koja mi vrati zlato, a onda izvadi kesu u kojoj bijae
sav nakit to joj ga dadoh. Sve mi to vrati i ree mi : - Vladar mi je
rekao da od tebe ne smijem nita uzeti, a naredio je svoj im
enama da ti poalju sve vrste mirisa koje posjeduju. Sutradan mi
donese veres, ud, amber i druge trave i mirise, i ree mi: - Imam
jednu elju. - Koja je to? - upitah je. Ona mi ree: - Prela sam na
Islam i slijedim vjeru Muhammedovu, pa prenesi od mene selam
Vjerovjesniku i reci mu da i ja vjerujem u Allaha i u Njegove
poslanike. Nemoj to zaboraviti. Ona me opremi za put, a iza toga
me odvedoe u Meinu Resulullahu . Kada se susretoh s nj im
obavijestih ga o svemu kako se vjenanje obavilo i ta sam uinila
sa Ebrehom, Nedaijevom sluavkom. Prenesoh mu i selame od
nje, a on se tome obradova i ree: - Neka je i na nju selam i
Al lahova milost i bereket! "

00
21 1

l WahJij ibn Harb

WAH IJ IBN HARD

"On je u bio najboUeg ovjeka nakon Muhammeda
all je tako.1er u bio l najgoreg ovjekal" (hlatorlarl)

o je taj to j e tako rastuio srce Allahova Poslanika kada

j e ubio nj egovog amidu Hamzu ibn Abdulmuttaliba na
Uhudu?
Zatim
je
izlijeio
i
smirio
srca
svim
muslimanima kada je ubio Musej lemu el-Kezzaba na Jemami? !
To je Wahij ibn Harb, abesinski rob zvani Ebu Desame. O njemu
postoj i veoma zanimlj iva i pouna a istovremeno tuna i krvava
pria. Pa obrati panju i posluaj tu priu od Wahija lino!
Kae Wahij : - Bio sam od malehna rob kod jednog od
uglednih
Kurej ij a
Dubejra
ibn
Mut'ima.
Amida
moga
gospodara, Tuajme, bijae ubijen na Bedru i to od strane Hamze,
pa j e mome gospodaru bilo veoma ao amide i zakleo se je i
"Latom i Uzzaom" (murikim idolima) da e svog amidu kad tad osvetiti i da e njegovog ubicu ubiti. Tako j e poeo iekivati
i vrebati priliku da se osveti Hamzi.
Nij e mnogo vremena prolo od Bedra, a Kurejsije se odluie
.
na put u Meinu, da se konano obraunaju sa Muhammedom ibn
Abdullahom i da se osvete ,za poginule roake na Bedru. Vojska
se
poe
pripremati, jedinice
rasporeivati,
oprema
i
konji
sakupljati, da bi nakon svih priprema zapovjednitvo nad cijelom
murikom vojskom bilo povjereno Sufjanu ibn Harbu.
Ebu Sufjan odlui da uz vojsku povede i grupu ena, veinom
uglednih Kurejijki, koj ima su na Bedru ubij eni oevi, sinovi,
braa ili neko od blie rodbine. One su trebale bodriti ratnike na
borbu i ne dozvoliti im da bjee sa bojnog polj a, ako bi se to
sluajno desilo. Meu skupinom ena koja j e iz Mekke krenula za
Meinu bijae Ebu Sufjanova ena Hinda. Njen otac, amida i
brat su bili ubijeni na Bedru.

212

Wah'Jij ibn Harb

Dalje pria Wahij : - Kada ja vojska trebala krenuti Dubejr ibn

Mut'im mi ree: - Da li bi elio, o Ebu Desame, izbaviti se iz ropstva,
i postati slobodan ovjek? - Kako to da uinim? - ja ga priupitah. - Ja
u ti to omoguiti! - ree mi on. - Kako? - bijah veoma nestrpljiv, jer
malo je robova kojima se nudilo ovako neto. - Ako ubije Hamzu,
amidu Muhammedova, za mog amidu Tuajmu ibn Adijja,
postae slobodan! - A ko mi garantira da e odrati obeanje? - ja
ponovo upitah. - Koga god izabere. To u ponoviti pred svim
ljudima! - Uini tako i ja se slaem s tobom - rekoh zadovoljno.
Dalje Wahij nastavlja priu pa kae: "Bio sam Abesinac, a
kopljem sam baratao kako samo Abesinci umiju, tako da to sam
god gaao, nikad nisam promaio. Uzeh svoje koplje i krenuh sa
ostalom vojskom, obino bivi na samom njenom kraju, b lizu
ena koje su voj sku pratile. Inae, za samu borbu se uope nisam
zanimao. Kada bih god naiao pored Hinde, ene Ebu Sufjana, ili
ako bi ona prolazila pored mene, pogledala bi u koplje koje je bilo
kao prirasla mojoj ruci i ij i je iljak bljetao na pustinjskom
suncu, pa bi mi govorila: - Ebu Deseme . . . Izlij ei naa srca!
A kada smo stigli na Uhud i kada su .vojske stale jedna
.
naspram druge, poeh traiti u redovima muslimana Hamzu,
kojeg sam inae poznavao i ranije. Lahko ga ugledah, j er se on
nije lc!io ni od koga. Na grudi je stavio noj evo pero kao zrtak
raspoznavanja, kako bi svakom protivniku j asno ukazao na sebe,
to su radili samo najhrabrij i arapski ratnici.
Kada je boj otpoeo, Hamza, kojeg sam stalno motrio, je jurnuo
poput razjarenog lava meu kurejijske redove sijekui protivnike na
sve strane. Pred njim niko nij e mogao ostati miran niti mu se iko
mogao suprotstaviti. I . dok sam se ja pripremao za napad, zaklanjao
se za drvo ili kamen kako bih mu se to vie pribliio, odjednom me
preduhitri jedan kurejijski ratnik po imenu Siba' ibn Abdiluzza koji
skoi pred Hamzu i povika: - Doi mi na mejdan Hamza! Doi! Hamza se odmah okrenu prema njemu i ree: - Evo me, sinu
muriki, spreman sam! - I samo to ue jedan na drugoga,
Hamza spretno izbjee protivnikov udarac, a istovremeno zamahnu
sabljom i udari ga tako precizno, da njegov protivnik, krvlju obliven,
pade pred njega u pijesak. Tada ja osjetih priliku. stadoh na
razdaljinu koja mi je itekako odgovarala, poeh da ciljam i
zamahujem kopljem, pa kada bijah siguran u sebe, snano ga bacih u .
pravcu Hamze, pogodih ga u stomak tako da je koplje odmah izbilo
na drugu stranu njegovoga tijela. On tekim naporom poe prema
meni korak - dva, a zatim se srui na zemlju dok je moje koplje i
dalje bilo u njegovom tijelu. Kada bijah siguran da je umro, ja mu
213

l WahJij ibn Harb

prioh, iupah svoje koplje iz njegova tijela i vratih se prema
atorima gdje sjedoh poto nemadoh potrebe za daljom borbom ili
nekim drugim protivnikom. Njega sam ubio da bih sebe oslobodio!
Iza toga se bitka tek rasplamsala. as su jedni napredovali a drugi
se povlaili, a as je bivalo obratno. Na kraju se toak sree okrenuo
protiv Muhammeda i njegovih drugova, pa se uz veliki trud i borbu
povukoe sa bojita ostavljajui svoje poginule. To iskoristi Hinda
bint Utbe, pa skupa sa ostalim enama navali na tijela poginulih
muslimana i poee ih masakrirati; parale su im trbuhe, kopale im
oi, odsijecale im noseve i ui... Onda Hinda od odsjeenih uiju i
noseva napravi ogrlicu i minue pa ih stavi sebi kao ukras, a svoje
zlatne minue i ogrlicu dade meni i ree: - Ovo pripada tebi, o Ebu
Deseme! Dobro to uvaj jer vrij edi veoma mnogo!
A kada se Bitka na Uhudu potpuno utiala vratih se u Mekku
gdje me Dubejr ibn Mut' im nagradi kako je i obeao. Lii me
ropstva i ja postadoh slobodan ovjek.
Ali, iz dana u dan, stvar za koju se borio Muhammed sve vie
je napredovala, a broj muslimana se svakog asa poveavao. I to
se vjera Muhammedova vie pojaavala, poveavala se i moja
briga i strah za goli ivot.
Tako potraja sve dok Muhammed sa svojom silnom vojskom
pobjedonosno ne ue u Mekku, a ja u posljednji as pobjegoh u Taif
nadajui sa da u tamo biti siguran. Ali, stanovnici Taifa nakon
kratkog vremena poee naginjati Islamu, pa poslae jednu
delegaciju u susret Muhammedu da mu objave svoj prelazak na
Islam. Tada poeh proivljavati najtee trenutke u ivotu, zemlja mi
postade pretijesna i nisam znao gdje bih se uputio; da li da bjeim u
Sirij u na sjever, ili na jug u Jemen, ili moda u neku drugu zemlju.
I dok sam se lomio u tim razmiljanjima, jedan pametan ovjek me
nasavjetova ovako: -. Jadan ne bio, Wahij, pa ti uope ne poznaje
Muhammeda1 On nikoga nije ubio ko primi njegovu vjeru i to
izgovaranjem iskrenog ehadeta posvjedoi. - I samo to sasluah tog
ovjeka, ja se odmah uputih u pravcu Medine traei Muhammeda.
Kada stigoh u Meinu, saznadoh da je Muhammed u damij i te
odoh kod njega. Kada sam ga ugledao u damiji polahko i sa
strepnjom mu prioh te zastadoh pred njim i rekoh:
Ehedu en la
ilahe il/allah, we ehedu enne Muhammeden Resu/ul/ah! Iskreno
vjerujem i tvrdim da je samo Allah Bog, i priznajem da je Muhammed
Allahov poslanik! - Kada u rij ei ehadeta, on podignu pogled prema
meni, a kada me prepozna, odvrati od mene pogled i upita me: - Jesi li
ti Wahij? - Da, Allahov Poslanie!
odgovorih mu. - Sjedi i ispriaj

2 14

Wahlij ibn Harb

mi kako si ubio Hamzu! - naredi mi on. Ja sjedoh i sve mu opirno

ispriah, a kada zavrih, on opet okrenu lice od .mene i ree: - Jadan ne
bio, Wahij ! Kloni me se da te od danas vie nikad ne vidim! Od tog dana sam se dobro uvao da pogled asnog Vjerovjesnika
ne padne na mene. Kada su drugi ashabi sjedili pred njim, ja sam
obino zauzimao mjesto negdje iza njegovih lea. Tako sam se
vladao po nareenju Allahovog Poslanika sve do njegove smrti .
Zatim Wahij nastavlja svoju priu pa kae: - I pored toga to
sam znao da Islam brie i oprata sve grijehe koje j e ovjek
poinio prije primanja Islama, stalno sam osjeao veliku sramotu
zbog grijeha kojeg sam poinio i muila me savjest zbog te vel ike
nedae koju sam nanio Islamu i muslimanima ubistvom H amze.
Stalno sam oekivio neku priliku i nadao se da uinim neto ime
bih sprao sa sebe taj crni biljeg koji me je obiljeavao.
Nakon smrti Allahova Poslanika hilafet preuze njegov najbolj i
drug Ebu Bekr J'fo . U isto vrijeme s e pobunie i odmetnue od Islama
plemena Benu Hanife na elu sa Musejlemom el-Kezzabom koji za
sebe poe tvrditi da je novi Boiji poslanik. Halifa Allahovog
Poslanika pripremi vojsku i odasla je protiv Musej leme kako bi
njega i njegovo pleme vratili u pravu Allahovu vjeru. Tada rekoh
sam sebi: - Tako mi Allaha! Ovo je tvoja ansa, Wahij ! Dobro je
iskoristi i ne isputaj je iz ruku! - Onda krenuh sa muslimanskom
vojskom, ponesoh sa sobom koplje kojim sam ubio najodabranijeg
ehida Hamzu ibn Abdulmuttaliba, i zakleh se da u s tim istim
kopljem ubiti Musejlemu ili poginuti kao ehid.
A kada je Bitka na Jemami uzela maha i kada muslimani potisnue
murtede u "bau smrti", gdje su se ovi povukli sa svojim voom
Musejlemom na elu, pooh da ga traim kao to sam nekada traio
Hamzu na Uhudu. Ugledah ga gdje stoji sa sabljom u ruci, a u isti as
primijetih jednog ensarij u koji mu se primicao i vrebao ga kao to sam
i ja inio. Kada mu se primakoh na daljini koja mi je najbolje
odgovarala, nanianih i zamahnuh kopljem, te ga bacih tako da pogodi
tano u cilj gdje sam elio. U isti momenat kada sam izbacio koplje iz
svoje ruke u pravcu Musejleme, onaj ensarija skoi prema njemu i
sasjee ga sabljom. Samo Allah zna oji od nas dvojice ga je ubio ...
Ako sam to bio ja, onda sam ja taj koj i je ubio najbolj eg od
svih ljudi poslije Muhammeda . ali sam isto tako ubio i najgoreg
od svih.

00
2 15

l Hakim ibn Hazam

RAKIM IBN HAZAM

"U Mekki postoje etiri osobe za koje smatra m da
su vredn ij i od toga da budu murici i nadam se da
e prihvatiti Islam . Jedan od nji h je i Hakim ibn
H azam." (Allahov poslanik Muhammed )

este li ve uli za ovog ashaba? Historija je zabiljeila da je

on jedino dijete koje je roeno u unutranjosti asne Ka'be.
Pria o njegovome roenju bi ukratko glasila ovako.
Njegova majka je jedanput sa svoj im drugaricama ula u
Ka'bu kako bi je razgledale. Inae taj dan Ka'ba bijae otvorena
povodom neke sveanosti. Njegova majka je bila tada nosea, pa
je iznenada osjetila poroajne bolove tako da nije imala vremena da
napusti Ka'bu. Tu joj donesoe kou na koju stavie novoroene.
Taj djeai bijae Hakim ibn Hazam ibn Huwejlid. On je brati
majke pravovjemih Hatide bint Huwejlid, radijallahu 'anha.
Hakim ibn Hazam je rastao u plemenitoj porodici velikog
ugleda i bogatstva. Osim toga on bijae razuman i bistar, potovan
tako da ga je njegov narod izabrao za jednog od svoj ih uglednika i
povJeno .mu jednu od asnih zadaa, brigu oko potreba
hodoasnika. On bi iz svoga vlastitoga imetka izdvajao sredstva
za brigu putnika ili hodoasnika Bejtullaha u periodu dahilijjeta.
Hakim ibn Hazam bijae i prisni prijatelj Poslanika prije
nego je on odabran za Allahova Poslanika. I pored toga to je bio
pet godina stariji od Vjerovjesnika, on se s njim veoma rado druio
i pazio. Uivao bi u sijelu ili razgovoru s njim. Poslanik mu je na
ljubav uzvraao ljubavlju, a na prijateljstvo prijateljstvom sa svoje
strane. Iza toga doe i rodbinska veza koja jo vie uvrsti odnose
izmeu njih dvojice. To se desilo onda kada je Vjerovjesnik :i
oenio njegovu tetku Hatidu, kerku Huwej lidovu, radijallahu
' anha. Sigurno ete se zauditi nakon ovog pojanjenja o dobrim
216

Rakim ibn Hazam

odnosima izmeu Hakima i Poslanika kada saznate da Hakim

nije preao na Islam sve do osvojenja Mekke kada je od poetka
poslanstva Poslanikovog prolo vie od dvadeset godina. Bilo je za
oekivati da ovjek poput Hakima ibn Hazama, kojem je Allah dao
zdrav razum i uinio ga bliskim roakom Vjerovjesnikovim . da
takav ovjek postane pravi vjernik, onaj koji ga priznaje i slijedi
njegovo poslanstvo i uputu. Ali, Allahova volja je bila drugaija, a
ono to Allah hoe, tako i biva.
I kako god se mi udili Hakimovom kasnom prelasku na Islam,
isto tako se i on lino udio tome. Samo to je stupio u Islam i
osjetio slast pravog imana, OJ) poe da se estoko - kaje zbog
svakog asa svoga ivota kojeg je proveo kao murik (onaj koj i
oboava nekog drugog mimo Allaha), te onaj koj i nije htio
priznati istinitost Vjerovjesnika. Njegov sin ga, nakon to je
primio Islam, vidje kako plae, pa ga upita: - Zato plae oe?
On odgovori : - Plaem iz vie razloga, sine; prvo, moj kasni
prelazak na Islam je uinio da me drugi prestignu u mnogim
znaajnijim situacijama. Pa sada, kada bih podijelio koliko itav
dunjaluk zlata, ne bih dostigao te nagrade i fadilete (kao da sam
lino uestvovao u tim akcijama). Osim toga, Allah me spasio na
dan Bedra i Uhuda, pa sam tada sam sebi rekao: "Od sada vie
nikada neu pomagati Kurejijama protiv Poslanika ii, niti u
izlaziti iz Mekke. Meutim, malo iza toga ponovo sam, i jo kako,
bio na strani Kurej ija. Zatim sam, kad god bih pomislio da
preem na Islam, uvijek gledao na preostale ljude u plemenu
Kurej, koji su bili iskusni i vrsto vezani za dahilijjetska
vjerovanja, te bih se ponovo s njima druio. I kamo sree da to
nisam uinio. Nita nas drugo nije upropastilo osim povoenje za
naim oevima i precima. Pa kako da ne plaem sine ! ?"
I kako god se mi udimo kasnom prelasku Hakima ibn Hazama
na Islam, i kako se on sam tome udio, i Vjerovjesnik se udio
da ovjek pametan i razuman poput Hakima nikako ne shvati
vrijednost Islama. elio je Vjerovjesnik da i on i ostali poput
njega poure i to prije prihvate Islam, vjeru Allahovu.
U noi koja je prethodila osvojenju Mekke rekao je
Alejhisselam svoj im ashabima: - U Mekki imaju etvorica ljudi
koji ne bi trebali ostati murici, i ja elim da uu u Islam. Neko
upita: - Ko su oni, o Allahov Poslanie? On odgovori : - To su:
Attab ibn Usejd, Dubejr ibn Mut' im, Hakim ibn Hazam i Suhej l
ibn Amr. Allahova blagodat bijae da s u oni sva etvorica stvarno
postali muslimani.

217

l Hakim ibn Hazam

A kada je Poslanik pobjedonosno uao u Mekku, ipak je
poastio Hakima ibn Hazama time to je svom glasniku naredio
da poziva Mekkelije na ovaj nain: "Ko svjedoi da je samo Allah
Bog, Jedan Jedini i da nema nikakvog sudruga, te da je
Muhammed Njegov rob i poslanik, taj je siguran i nema ta da se
plai. Ko sjedne pored Ka'be i preda svoje oruje taj je siguran.
Ko se zatvori u svoju kuu taj je siguran.
Kua Hakima ibn Hazama je, inae, bila u dnu Mekke, a kua
Ebu Sufjana u gornjem dijelu Mekke. Hakim ibn Hazam prihvati
Islam tako da mu obuze sav njegov um, i uzvjerova imanom koj i
doprije u dubinu njegova srca i najsitniji dio krvotoka. Zaree se
da e se otkupiti za svaki in koji je uradio u dahilijjetu, i za
svaki dobrovoljni prilog koj i je udijelio na putu neprijateljstva
prema Islamu, onolikom vrijednou koliko je to tada vrijedilo.
I ispunio je on svoju zakletvu. Primjer za to je da mu je pripala
uvena, u historij i poznata, kua "Daru-n-nedweh". U njoj su
Kurejije vrile sve sastanke i dogovore u predislamskom
periodu. U njoj su kurejijski uglednici i velikai vijeali kako da
ubiju Resulullaha . Hakim ibn Hazam je zaelio da se rijei te
kue, kao da je time htio da spusti zastor i zaboravi onu runu
prolost, te je proda za sto hiljada dirhema. Jedan od kurej ijskih
mladia mu tada ree: - Prodao si znaajnu starinu (batinu)
Kurej ija, o amida. Hakim mu na to odgovori : - Nij e to tako
sine ! Sve uspomene i asti su prole osim bogobojaznosti. Ovu
kuu sam prodao samo zato da bih za njenu cijenu kupio kuu u
Dennetu. I vas, prisutne, uzimam za svjedoke da cijeli ovaj iznos
dajem za potrebe na Allahovom putu !
Nakon prelaska na Islam, Hakim ibn Hazam obavi hadd kao
musliman. Pred sobom je dotjerao stotinu deva ogmutih
skupocjenim pkrivaima i sve ih je zaklao u ime Allaha.
Na drugom haddu, dok je stajao na Arefatu, pred nj im
stajae sto njegovih robova, a na vratu svakog od njih bijae
srebrna ogrlica na kojoj je bilo uklesano "U ime Allaha
osloboeni robovi od Hakima ibn Hazama". Onda ih je svih
stotinu pustio na slobodu.
Kada je trei put obavljao hadd, dotjerao je pred sobom
hiljadu ovaca, da, hiljadu ovaca koje je poklao na Mini i s
nj ihovim mesom nahranio siromane muslimane, traei u tome
nagradu kod Uzvienog Allaha.
Nakon Bitke na Hunejnu, Hakim ibn Hazam zatrai od
Allahovog Poslanika svoj dio plijena, te mu on dade. On opet

218

aim ibn Hazam

H_

_
_
_
_ _
_ ___
_
_
_
_
_
_
_
_
_

zaiska, a Vjerovjesnik mu dade ponovo. Tako dobi stotinu deva, a

tada jo bijae skoranj i musliman, pa mu Resulullah ree: - O
Hakimu, ovaj imetak je sladak ali prolazan, pa ko ga uzme sa
zadovoljstvom u dui bie mu blagoslovljen. Ko ga, pak, uzme sa
pohlepom, nee mu biti berietan, i taj e biti kao onaj to stalno
jede, a nikad da se zasiti . Gornja ruka je uvijek bolja od donje
ruke! Kada Hakim u od Poslanika te rijei, ree mu! - O
Allahov Poslanie ! Tako mi Onoga koj i te je poslao sa istinom,
nakon tebe vie nikad nita ni od koga neu zatraiti . I ni od koga
vie nita neu uzeti sve dok ne napustim ovaj dunjaluk. l ovo
obeanje i zakletvu H akim je doslovno i vjerno ispunio.
U vrijeme Ebu Bekra pozva ga halifa es-Siddik da mu da
njegov dio iz Bejtu-1-mala (dravne blagajne), to Hakim odbi i
pored toga to je pozvan vie puta.
Kada je hilafet preao na Omera el-Faruka i on ga pozva da
mu da njegovo pravo, ali on opet odbi da uzme ita. Onda Omer
ustade i ree prisutnim ljudima: - Uzimam vas za svjedoke, o
skupino muslimana, da sam ja zvao Hakima da uzme svoje
primanje, ali je on to odbio!
I ostao je Hakim pri svome obeanju. Ni od koga nita nije
uzeo sve dok nije napustio dunjaluk !

00

219

l Abbad ibn Bi!r

ABBAD IBN BI R
"Niko nije vredn ij i od trojice
. M u 'aza, U sejda ibn H udajra
(Aia, majka pravovjernih)

ensa rija :
Abbada

Sa' da ibn
ibn Bira."

bbad ibn B ir je svijetlo i bljetavo ime u historiji

Muhammedove * misije . . .
Ako g a trai meu pobonjacima, nai e ga
bogobojazna, edna i potena. Obno bi dugo klanjao i na namazu
po nekoliko duzova iz Kur'ana, a.., uio . . .
Ako g a bude traio meu junacima, nai e g a kao hrabrog i
nepokolebljivog borca, ednog najeih bitaka u koj ima se
uzvisuje Allahova rije . . .
Ako ga, pak, trai izmeu namjesnika i vladara, nai e ga
kao povjerljivog i odanog uvara imetka muslimana . . .
Aia, radijallahu 'anha, j e za njega i za jo dvoj icu njegovih
saplemenika rekla: - Troj ici ensarija niko ne moe osporiti
vrijednost, a sva troj ica su iz porodice Abdu Ehel! To su: Sa'd
ibn Muaz, Usejd ibn Hudajr i Abbad ibn Bir.
Kada se nad nebom Jesriba pojavila prva od bljetavih zraka
upute u istu vjeru Islam, Abbad ibn B ir el-Ehel je bio mladi
lijepog izgleda i uzorna ponaanja. Na licu su mu se ocrtavali
znaci istote i ednosti, ali je u ophoenju sa drugima pokazivao
odlike i mudrosti iskusnih ljudi, iako je tada tek stupio u dvadeset
petu godinu svoga sretnoga i bezbrinoga ivota.
Poeo
je
da
se
drui
sa
mekkanskim
mtstonarom,
Vjerovjesnikovim izaslanikom, mladim Mus 'abom ibn Umejrom,
tako da se veoma brzo zavoljee, a njihova srca zdrui neraskidiva
snaga imana. Njihove due, pod utjecajem veoma plemenitih i
asnih zajednikih osobina, postadoe kao jedna dua. Abbad bi
sluao Mus ' aba dok je ovaj svojim toplim i milozvunim glasom
220

Abbad ibn Bur

uio odlomke iz Kur'ana, napajao bi se sa tog neiscrpnog vrela,

pa je Kur'an zavolio dubokom sranom ljubavlju. Uenje Kur'ana
mu posta opsesija, neto stalno prisutno u njegovom srcu i
mislima. Ponavljao bi kur'anske ajete i po noi i po danu, i kada
je sam i kad je s nekim u drutvu, tako da posta poznat meu
ashabima kao "imam" i prij atelj Kur'ana.
Jedne noi je Vjerovjesnik klanjao noni namaz u Aiinoj sobi,
koja bijae zid do zida odmah uz damiju. Odjednom je zauo
ugodni glas Abbada ibn Bira koji je uio Kur'an onako kako ga
je melek Debrail donio u srce Vjerovjesnika. On upita . Aiu: - Je
li ono glas Abbada ibn Bira? - Da, Allahov Poslanie ! - odgovori
Aia, radijallahu 'anha. - Dragi Allahu, oprosti mu i smiluj mu se !
- ree Muhammed ;w . . .
Uestvovao je Abbad ibn Bir u svim pohodima i bitkama sa
Vjerovjesnikom, i svaki put se pokazao onako kako to dolikuje
nosiocu Kur'ana.
Jedan od tih svijetlih primjera je kada se Allahov Poslanik
vraao iz pohoda zvanog "Zatu-r-rika'", pa odluio da zanoi u
jednom od brojnih tjesnaca meu stijenjem. U tom pohodu jedan
od muslimanskih boraca je zarobio neku enu murikinju kojoj je
mu bio odsutan, pa je poveo i nju kao dio plijena. Kada se njen
mu vratio kui i nije naao svoju enu, zakleo se svoj im
boanstvima "Latom i Uzzaom" da e stii Muhammeda
njegove drugove i da se nee vratiti dok im se ne osveti.
I dok su muslimani rasedlali konje i deve i pripremali se za
konak, Alejhisselam ih upita: - Ko e nas uvati i straariti ove
noi? - Pred njega istupie Abbad ibn Bir i Ammar ibn Jasir,
braa po vjeri, koje je Allahov Poslanik pobratimio kada su
muhadiri iz Mekke doli u Meinu, pa rekoe: - Mi emo
straariti, o Allahov Poslanie ! Kada nj ih dvoj ica odoe na ulaz u klanac, Abbad ree svome
bratu Ammaru: - Koju polovinu noi vie voli provesti u snu,
prvu ili drugu? - Spavau prvu polovinu noi - ree Ammar
prui se daleko od njega.
No je bila mima i topla a nebo vedro i zvjezdano. I zvijezde,
drvee, i kamenje, sve to kao da je jednoglasno odavalo hvalu
velialo Uzvienog Allaha. Dua Abbada ibn Bira zaudje za
ibadetom, a srce osjeti e za Kur'anom.
Najvee uivanje Abbad bi osjetio dok bi Kur'an uio u
namaza, jer bi tada slast koju je osjeao dok bi klanjao sjedinio sa
slau koju je doivljavao uenjem Kur'ana. Ne dvoumei se
22 1

l Abbad ibn Bir

mnogo, Abbad se okrenu u pravcu Kible i stupi u namaz, da bi se
nakon nekoliko trenutaka kroz no zauo njegov lijepi glas koji je
uio suru Kehf.
I dok je on u zanosu plovio u svjetlu Allahova nura, duboko
uronuvi u beskrajna prostranstva Boanske Objave, stie onaj
murik koji je proganjao muslimane, pa kada ugleda Abbada kako
stoji na samom ulazu u tjesnac shvati da je stigao na cilj . Znao je
da je Muhammed sa svojim drugovima u zaklonu meu stijenjem,
a da je ovo nj ihov straar.
Murik se prikrade blie, pripremi svoj luk, stavi strijelu i
naniani . Strijela poleti i zabode se u tijelo Abbad ibn Bira.
Abbad iupa strijelu iz tijela, kao da je to bila neka dosadna
muica koju otjera od sebe, pa mimo, nastavi svoje uenje u
dubokom zanosu nonog namaza . . .
Murik uze drugu strijelu, ponovo naniani, odape je snano, i
strijela pogodi Abbada, a ovaj i tu strijelu iupa iz tijela i baci je
ne prekidajui namaz i ne hajui za uzrok tog uznemiravanja.
Murik i po trei put pogodi muslimanskog straara, a Abbad
pokleknu i puui doe do Ammara kojeg probudi rijeima: Ustani i straari jer su me izmorile i oslabile rane ! - Kada murik
vidje da straar nije sam, pobjee u mranu pustinju.
Kada je Ammar vidio kako krv lije iz tri rane na Abbadovom
tijelu zaueno povika: - Subhanallah ! Pa zato me nisi probudio
odmah kad te prvi put nevjernik pogodio? - Abbad mu odgovori : Uio sam jednu kur'ansku suru i bilo mi je mrsko da je tek tako
prekidam dok je ne prouim do kraja. Tako mi Allaha, da se
nisam bojao da u izgubiti poloaj i ulaz koji nam je Vjerovjesnik
naredio da uvamo, radije bih dopustio da se prekine ovaj moj
dunjaluki ivot, nego to bih prekinuo uenje ove sure ! ! !
Kada su u vrijeme halife Ebu Bekra poeli ratovi protiv
otpadnika, pripremi halifa Es-Siddik veliku vojsku za konani
obraun sa Musej lemom el-Kezzabom. Trebalo je, poto se to nije
uspjelo milom, silom vratiti otpadnuta plemena u krilo vjere
Islama, ili ih, ako to odbiju, zbrisati sa lica zemlje.
Abbad ibn Bir je bio zajedno sa najodabranijim ashabima u
toj muslimanskoj voj sci.
Za vrijeme te teke i iscrpljujue borbe, Abbad je vidio neka,
dotada nepoznata, prigovaranja ensarija muhadirima i zamjerke
muhadira ensarijama. Vjernog ashaba, druga Vjerovjesnikova,
Abbada ibn B ira je u dui zaboli lo od tuge i nezadovoljstva zbog
ovakvog ponaanja mnogih i ensarija i muhadira.
222

A bbad ibn Bir l

Uvidje Abbad da za muslimane spasa i selameta nema u ovoj
odlunoj bici, osim da se jedna skuJfina razdvoj i od druge i da
tako svak preuzme svoju odgovornost. Jedino tako e se pravi i
istinski mudahidi moi dekazati.
U noi koja je prethodi la odluuj uem danu Bitke na Jemami
sanjao je Abbad ibn Bir kako su se nebesa otvorila pred nj im i
kada je on uao, kako su se opet iza njega sklopila i zatvorila
vrata na koja je on uao.
Kada je uj utro Abbad svoj san ispriao Ebu Seidu ei-Hudrij i
ovaj mu ree : - Tako mi Allaha! To moe biti sam9 ehadet i
stepen ehida! - Kada se uveliko razdani lo, Abbad se pope na
neku uzvisinu od zemlje i povika:
O skupino ensarija, odvoj ite
se od ostalih i doite ovamo ! Polomite i pobacajte korice od
svoj ih sablj i . . . Ne dozvolite da vjeru Islam ita loe zadesi zbog
vas . . . !
Taj poziv je Abbad ponavljao sve dok se oko njega ne okupi
pri lian broj ensarija, nj ih oko etiri stotine, na elu sa Sabitom
ibn Kajsom, Berra 'om ibn Malikom i Ebu Dudanom, vlasnikom
Resulullahove sablje.
Krenuo je Abbad sa ostalim muslimanima da se probije kroz
neprijateljske redove, sijekui svojom sabljom i doekujui
udarce svojim tijelom. To potraja sve dok se mrea Musej leme
Jaca i njegovih sljedbenika ne pocijepa i dok ih musliman i ne
satjerae u "Bau smrti". Tu, na ivici te bae, pao je kao ehid
Abbad ibn Bir sav obliven krvlju. . . Broj rana od sablj i , uboda
kopljem ili strijelama, na njegovom tijelu nije b i lo mogue
izbrojati.
Toliko je bio izranjavan i isjeen da su ga prepoznali tek onda
kad su na njegovom tijelu otkrili neki ranij i znak.
-

00

223

l Zejd ibn Sabit

ZEJD IBN SABIT

"Ko e Be baviti pjeBn itvom nakon H aBBana i
njegovog Bina i ko e Be baviti tefBirom nakon
Zejda Ibn Sabita?'' (HaBBan Ibn Sa bit)

ada smo u drugoj godini po Hidri. U Medini gradu

Poslanikovom ji sve vrvi od guve zbog priprema za
Bedr. asni Vjerovjesnik baca zadnje poglede na prvu
vojsku koja pod njegovom komandom ide u dihad (borbu na
Allahovom putu), kako bi uvrstili Njegovu rije na Zemlji. Tada
pred saffove mudahida izlazi mladi djeak koj i nije imao ni
trinaest. godina a koj i se odlikovao bistrinom i otroumnou. U
ruci je nosio sablju koja je bila duga kao on ili neto dua. On
prie Poslaniku i ree: - Neka ja budem otkup za tebe, o
Vjerovjesnie! Dozvoli mi da idem s tobom i borim se pod
tvojom
zastavom
protiv
AHabovih
neprijatelja.
asni
Vjerovjesnik pogleda u njega s divljenjem i neskrivenom radou,
blago ga potapa po pleima i sa ljubavlju i panjom odvrati ga od
borbe zbog njegove mladosti.
Mali djeak se vrati vukui svoju sablju veoma tuan i
razoaran, jer je izostao od asti da bude u drutvu Poslanika u
njegovoj prvoj borbi. Skupa s nj im vrati se i njegova majka En
Newwar bint Malik koja ne bijae nita manje tuna od svoga
sina. elja joj se nije ispunila da vidi svog sina kako skupa sa
ostalim mukarcima ide kao mudahid pod zastavom Allahovog
Poslanika. eljela je da on zauzme ono mjesto za koje se moglo
oekivati da ga zauzme njegov otac da je bio iv.
Kada vidje da na ovaj nain, zbog svoje mladosti, nije uspio
da dostigne drutvo Poslanika, djeak od ensarija odlui da
pokua na drugom polju. Tu nije bilo ogranienja sa starou, a
na taj nain se isto tako mogao pribliiti
druiti sa
224

Zejd ibn Sabit

Vjerovjesnikom . to polje je bilo nauka i znanje. Djeak svoju

ideju povjeri majci, nato se ona obradova i pouri da je to prije
sprovedu u djelo.
Newwara ispria ljudima iz svog plemena sve o djeakovoj
elji i ideji, a oni odoe Poslaniku ii, pa mu rekoe: - O
Vjerovjesnie, ovo je na sin Zejd ibn Sabit koj i zna napamet
sedamdeset sura iz Allahove Knjige. Ui ih ispravno ba onako
kako su ti. objavljene. Osim toga, on je izuzetno b istar, dobro
pie i ita, a elio bi da bude uz tebe i da ti bude od koristi.
Posluaj neto od njega, ako hoe. Poslanik poslua od djeaka
neto od onoga to je on znao, pa vidje kako teno i lij epo ui.
Kur'anske rijei su blistale sa njegovih usana kao to zvijezde
bljete na vedrom nebu. Njegovo uenje je ukazivalo da on prati
ta govori, a pauze koje je uino da dobro shvata i razumije
smisao teksta. Plemeniti Vjerovjesnik se obradova vidjevi da
djeak zna vie od onoga kako su mu ga opisali, a posebno se
radovao njegovom poznavanju pisma. On pogleda djeaka pa
mu ree: - O Zejde, naui pismo Jevreja (hebrej ski), j er ja
nemam u nj ih povjerenja kada neto diktiram. Dj eak odgovori:
- Sluam i odazivam ti se, o Resulullahu. I djeak se odmah
posveti uenju hebrejskog pisma, tako da ovlada nj ime za veoma
kratko vrijeme. Od tada je pisao Poslaniku kada je on htio
pisati Jevrejima, a itao bi mu kada su oni pisali njemu. Onda po
Poslanikovoj naredbi naui i surjansko pismo (sanskrit).
Tako mladi Zejd ibn Sabit posta prevodilac Poslanikov i.
Kada Poslanik stee potpuno povjerenje u Zejda i njegovo
razumijevanje, preciznost i pouzdanost, povjeri mu Pismo nebesa
i Zemlje. Postavi ga za pisara Allahove Objave. im bi u srce
Vjerovjesnika dolazilo neto od Kur'ana, on bi pozivao Zejda i
nareivao mu da to zapie, a Zejd bi to odmah pisao. Malo
pomalo Zejd ibn Sabit je odgajan sa kur'anskim ajetima
preuzimajui ih od Poslanika . Primao je od njega Kur'an
direktno iz njegovih usta. Njegova linost je postajala sve
snanija posredstvom upute, a njegov razum jo histrij i i opsenij i
proniui u tajne erijata. Tako mladi posta specijalista za
Kur'an, a nakon smrti Resulullaha prvi izvor i mjerilo kojem su
se vraali svi sljedbenici Muhammedovi.
Bio je na elu grupe koja je u vrijeme Ehu Bekra es-Siddika
sakupila Allahovu Knj igu. Bio je meu onima koj i su objedinili
Mushaf u vrijeme halife Osmana. Ima li poslije ovakvog stepena
stepen koji se moe dostii?! Ima li nakon ovakve asti neka ast
225

( Zjd ibn Sabit

koja bi se mogla poeljeti?! Dobrotom Kur'ana Zejd ibn Sabit je
bio upuen na ispravan put u vie navrata gdje su moda posrtati
pametni i iskusni ljudi.
Na dan izbora halife, poslije smrti Allahovog Poslanika .
muslimani se ne mogoe sloiti po pitanju njegovog nasljednika.
Muhadiri rekoe: - Halifa treba da bude izabran izmeu nas,
jer smo najprei za to. Neke ensarije rekoe: - Ne, nego treba da
se bira od nas, jer smo mi zasluni. Druge ensarije rekoe: Hilafet treba da pripadne i nama i' vama skupa, jer bi Poslanik
kada bi negdje postavio jednog od vas, uvijek mu pridodavao i
jednog od nas na istom zadatku. Umalo je dolo do velike smutnje
i razdora, a Allahov Poslanik se jo uvijek, prekriven efinom,
nalazio meu njima, ak nije bio ni pokopan. Trebala je da se
kae vrsta i odluna rije, svijetla i na svom mjestu, upuena
kur'anskom vodiljom, a koja bi smutnju vratila odakle je i dola i
koja bi zabludjelima osvijetlila put. Ta rije je stigla iz usta Zejda
ibn Sabita el-Ensarije. On se obrati svome narodu govorei: - O
skupino ensarija, Poslanik je bio od muhadira, i njegov halifa
treba da bude muhadir kao on. Mi smo bili pomagai, ensarije
Resulullahove, i treba da budemo ensarije i pomagai na putu
istine i njegovom nasljedniku poslije njega. Onda prui ruku Ebu
Bekru es-Siddiku govorei: - Ovo je va halifa, pa dajte mu
prisegu!
Tako Zejd ibn Sabit, zahvaljujui fadiletu Kur'ana i njegovog
pravilnog razumijevanja, te dugom druenju sa Poslanikom .
posta svjetilj ka i vodilja muslimana. Savjetovali su se s njim
halife oko zamrenih situacija, traio je od njega rjeenja za svoje
probleme obini narod, a posebno se prouo po poznavanju
erijatskih propisa o nasljedstvu. To stoga, jer tada meu
muslimanima nije bio niko ueniji od njega u prop1s1ma
raspodjele nasljedstva.
Omer je jedanput, govorei jednu od svojih poznatih hutbi,
.rekao: - O ljudi, ko hoe da neto pita iz Kur'ana neka ide pitati
Zej da ibn Sabita. Ko hoe da pita neto iz fikha, neka pita Mu'aza
ibn Debela. A ko hoe da pita neto u vezi imetka, neka doe
m eni jer Uzvieni Allah me uinio odgovornim za njegovo
u vanje i podjelu .
.Brojni uenici, bilo izmeu ashaba ili tabiina, te generacije
pos lije nj ih spoznae vrij ednost Zejda ibn Sabita, te su ga stoga
veoma cijenili i potovali odajui duno potovanje njegovom
znanju. Jedanput je Abdullah ibn Abbas, zvani "More znanja",
226

- - - - - - -- - - - ------------- - -

------ -------

Zejt!_ ibn Sabit l

vidio Zejda ibn Sabita kako namjerava uzjahati na devu, pa stade

pred njega, prihvati mu sedlo i uze za ular njegove deve. Zejd ibn
Sabit mu ree: - Nemoj , o amidiu Allahovog Poslanika! Ibn
Abbas zatim ree: - Ovako nam je nareeno da postupamo sa
naom ulemom. Zejd mu na to ree: - Daj mi svoju ruku ! Ibn
Abbas mu prui ruku, a Zejd se nagnu i poljubi je govorei : -A
ovako nam je nareeno da postupamo sa rodbinom naeg
Vjerovjesnika ! Kada je Zejd ibn Sabit preselio svome Gospodaru,
muslimani su s nj im al ili i nauku koja je s njegovom smru
pokopana.
Ebu Hurej re je govorio: - Danas je umro najvei uenj ak ovoga
Ummeta, pa moda e Allah uiniti njegovim nasljednikom
Abdullaha ibn Abbasa.
A Resulul lahov pjesnik Hassan ibn Sabit ga je skupa sa sobom
opjevao u sljedeim stihovima:
Ko je to sposoban za poeziju
nakon Hassana i njegova sina,
a ko za tumaenje kur 'anskih propisa
nakon Zejda ibn Sabita ?!

00

227

l Rehi 'a ibn Ka 1J

REBI'A IBN KA'B

ria Rebi'a ibn Ka'b: - Bio sam ve odrastao djeak kada

me obasjalo sunce Islama, a moje srce u potpunosti
osjetilo veliinu i znaaj vjere u Jednoga Boga. Kada su
moje oi prvi put uivo vidjele Allahovog Poslanika . zavolih ga
iskrenom i istom ljubavi koja je dopirala u svaki dio moga tijela.
Ta ljubav prema najboljem od svih ljudi me vezala za njega tako
da sam sve druge zapostavio. Jednoga dana rekoh sam sebi: Jadan ne bio, Rebi'a, zato se jo bolje ne posveti sluenju
asnog Vjerovjesnika!? Pa ponudi mu se da ga slui i prati, pa
ako te primi i bude s tobom zadovoljan i ako te zavoli, bie
uvijek sretan zbog njegove blizine i uspjee u svakome poslu. Na
taj nain postii e dobro i na ovome i na onome svijetu.
Tako odluih, ponudih se Vjerovjesniku i zamolih ga da me primi
kod sebe u slubu. On ne iznevjeri moje elje, nego me veoma rado
primi i ja postadoh njegov pratilac i pomaga. Od toga dana poeh
pratiti Vjerovjesnika na svakome koraku i postadoh mu vjerniji od
njegove sj?ne, iao bih kud god bi on iao, radio bih sve to je i on
radio. Samo kad bi okom pogledao u mome pravcu, odmah bi
pourio pred njega spreman da ga posluam i usluim. Nikada nita
od mene nije zatraio a da mu to nisam na najbri mogui nain
uinio. Sluio bih ga i pratio cijeli dan, a kada je dan ustupao
mjesto noi, i kada bi Allahov Poslanik, klanjavi jaciju, odlazio
kui na spavanje, ja bih ga tek tada napustio. Meutim, ubrzo mi
padoe sljedee misli na pamet: - Pa gdje ti to ide, Rebi'a?
Mogue je da Vjerovjesniku zatreba neto usred noi, a tebe nema.
Od tada se i po noi nisam udaljavao od njegove kue, nego
bih sjeo na prag od vrata i tu provodio no. Vjerovjesnik je stalno
po noi ustajao i obavljao noni namaz na kojem bi provodio
228

Rebi 1a ibn Ka 'b

dobar dio noi. Nekada bih ga uo kako ui suru El-Fatihu koju bi

do duboko u no ponavljao, pa bih ja moda savladan snom i
zaspao ne znajui koliko je to njegovo uenje trajalo. Moda bih
ga, pak, uo kako izgovara rijei Semi 'allahu li men hamideh Allah uo onoga ko Ga hvali ! , pa bi tu reenicu ponavljao due
vremena nego to je ponavljao Fatihu . . . Allahov Poslanik je imao
obiaj onome ko mu uini neku uslugu i kakvo dobro uzvratiti na
jo bolj i i vrednij i nain. Tako je on poelio da mi se nekako
odui za sve usluge koje sam mu uinio, te me zovnu jednog dana
i ree mi: - O Rebi' a ibn Ka'b! - Evo me Allahov Posla-nie, neka
te Allah viestruko nagradi, odgovorih mu spremno. - Trai neto
od mene, pa da ti to dam ! - ree mi on. Ja se malo zamislih pa mu
odgovorih: - Pusti me, o Allahov Poslanie, da smislim ta bih to
od tebe traio, pa u ti onda rei ! - Dobro, dogovorili smo se zavri Vjerovjesnik. Ja sam inae bio veoma siromaan mladi,
bez familije, bez imetka i bez kue. ivio sam uz damiju,
stanovao na "sofi" (damij skom trijemu), i tu odrastao zajedno sa
drugim siromasima. Ljudi su nas zvali "Gosti Islama". Kada bi
neko poslao kakvu sadaku Vjerovjesniku on bi sve to odmah slao
nama, a kada bi mu neko poslao neku hediju on bi od toga neto
uzeo, a ostalo bi ostavljao nama. . .
I tako, prvo to pomislih d a traim o d Allahovog Poslanika,
bijae neto od dunjalukih potreba, neto to bi me spasilo od
siromatva i pomou ega bih, kao i svi drugi, stekao imetak,
enu i djecu. Ali, kada se samo malo bolje zamislih, ja rekoh sam
sebi: - Teko tebi, Rebi 'a! Pa zar ne zna da je dunjaluk prolazan i
trenutan, i da ti je Allah u njemu propisao odreenu nafaku koja
e ti kad - tad doi, pa zato si se prepao zbog nekih dunjalukih
s1tmca. Allahov Poslanik ima najbolj i poloaj i ugled kod
Uzvienog Allaha, i zbog toga mu Allah nikakvu molbu nee
uskratiti. Pa, kad je tako, trai od Vjerovjesnika da zamoli
Uzvienog Allaha da ti da neto od ahiretskih, vjenih dobara. Rekoh mu: - O Allahov Poslanie, traim od tebe da zamoli
Uzvienog Allaha da me uini tvojim drugom u Dennetu ! - On
ree: - Ko te je to savjetovao da tako neto trai? - Ja mu
odgovorih: - Ne, tako mi Allaha, niko me nije nita savjetovao,
nego kada mi ti ree da od tebe neto traim, odmah pomislih da
to neto bude od dunjalukih stvari, ali, hvala Allahu, ubrzo sam
trezvenije i bolje razmislio i dao prednost vjenom nad prolaznim
ivotom, i eto tako zatraih od tebe da moli Allaha neka me uini
tvoj im drugom u Dennetu. - Allahov Poslanik zautje
nakon
229

l Rebi 'a ibn Ka 'b

dueg vremena ree: - A moe li ita drugo osim toga, o Rebi 'a?
Ja rekoh : - Ne, Allahov Poslanie ! Nita drugo nije ravno ovom
to sam od tebe traio! On mi tada ree: - Ako je tako onda to
vie vremena provodi na seddi Milostivom Allahu ! - Od tada
sam se trudio da to vie vremena provedem na namazu, a
posebno na seddi, kako bih na taj nain stekao Vjerovjesnikovo
drutvo u Dennetu, kao to sam bio poastvovan njegovim
drutom, sluajui ga i pratei ga, na ovome svijetu.
Nije mnogo vremena prolo, a Vjerovjesnik me pozva i ree
mi: - to se ne eni Rebi 'a? Ja mu odgovorih: - Ne bih elio da
me ita ometa u nastojanju da ti to bolje sluim, o Allahov
Poslanie. Osim toga nemam nita ime bih isplatio mehr
(vjenani dar) svojoj eni, a da ne govorim o tome kako bih je
izdravao. Al lahov Poslanik zautje i tako zavrismo taj razgovor.
Kada me drugi put ugleda on mi opet ree: - to se ne eni,
Rebi'a? Ja mu opet odgovorih kako sam to uinio i prvi put. Ali,
dok sam otiao od njega i malo promislio, pokajah se to sam mu
tako odgovorio, pa rekoh sam sebi: - Teko tebi, Rebi 'a. Pa
Allahov Poslanik mnogo bolje od tebe zna ta je za tebe dobro i
po pitanj u vjere i dunjalukih stvari. Nije on bilo ko, nego
Allahov Poslanik. Tako mi Allaha, ako mi jo jednom spomene
enidbu, ja u ga odmah posluati ! I opet, malo vremena iza toga,
Allahov Poslanik mi ree: - Pa misli li se ti eniti, o Rebi'a? Svakako - odgovorih mu ja - ali kako da se oenim, pa ti zna u
kakvom sam ja stanju. On mi tada ree: - Idi toj i toj porodici i
reci im da te Allahov Poslanik alje i da im poruuje da te oene
nj ihovom kerkom. - Ja zbilja odoh toj kui i stidlj ivo im rekoh: Zaista me alje vama Allahov Poslanik da za mene udate tu i tu
vau kerku ! Oni mi rekoe: - Onda je Allahov Poslanik dobro
doao, a dobro doao i ti poslanie Allahovog Poslanika! Tako
nam Allaha, poslanik Allahova Poslanika nee otii od nas a da se
ne ispuni njegova elja! I tako mi obeae da e me oeniti
svojom kerkom.
Onda ja odoh Vjerovjesniku * i rekoh : - O Allahov Poslanie!
Dolazim iz najbolje porodice . . . Odmah su mi povjerovali, lijepo
me doekali, i ak mi svoju kerku za enu obeali . . . Ali, kako da
im osiguram mehr? Vjerovjesnik pozva Burejda ibn Hasiba, koj i
bijae jedan od najuglednij ih ljudi u plemenu Beni Eslem, pa mu
ree: - O Burejde! Sakupi za Rebi'u zlata koliko tei jedna
kopica od hurme! Kada to sakupie i donesoe, Vjerovjesnik mi
ree: - Uzmi ovo zlata i odnesi onoj porodici, pa im reci da je to
230

Rebi 'a ibn Ka 'b

mehr za tvoju buduu enu. - Ja odoh, dadoh im ono zlato na ime

mehra, a oni to primie i zadovoljno rekoe: - Ovo je veoma
lijepo i mnogo ! Ja se opet vratih Allahovom Poslaniku i rekoh: Nikad nisam vidio ljude plemenitije od ovih . . I pored toga to je
onaj dar dosta male vrijednosti, oni ga rado primie i jo rekoe
kako je to mnogo i vrijedno... A ta sad da radim, Allahov
Poslanie, kako bih priredio svadbeni ruak? - Vjerovjesnik se
ponovo obrati Burejdu i ree mu: - Sakupite za Rebi 'u novaca
koliko vrijedi jedan veliki i debeo ovan pa mu ga kupite, a ti
Rebi 'a idi kod Aie i reci joj da ti da sve to ima ita u kui! Kada dooh do Aie, radijallahu 'anha, ona mi ree: - Evo uzmi
ovu kesu, u njoj ima sedam sa' a rai, jer tako mi Allaha, mi vie
nita od hrane u kui nemamo ! - Onda ja uzeh tu ra i povedoh
ovna kojeg su mi kupili, te odoh do kue svoje ene, a oni mi
rekoe: - Mi emo pripremiti ra, a ti sa svojim drugovima
pripremi ovna! - Ja i moji drugovi i roaci, svi iz plemena Benu
Eslem, zaklasmo ovna, pripremismo ga i ispekosmo, i sa drugom
hranom iz porodice moje ene napravismo pravi ruak i sa mesom
i sa kruhom. Tako priredih svadbenu gozbu i pozvah Allahovog
Poslanika, na to se on rado odazva.
Kasnije mi Allahov Poslanik dade komad zemlje koji je bio uz
zemlju Ebu Bekra i tako ja postadoh domain, stekavi i
porodicu i imetak. Jednom se ak i sporjekah sa svoj im
komijom Ebu Bekrom oko jedne palme za koju rekoh da je ona
na mojoj zemlji, a on je tvrdio suprotno, tj . da je palma njegova i
da se nalazi na njegovoj zemlji. Ja se toj njegovoj tvrdnji
usprotivih, a on mi na to ree runu rije i odmah se pokaja
govorei mi: - O Reb i' a, reci i ti meni neto slino ili ta god
hoe drugo, samo da mi vrati istom mjerom, kako bih se zbog
toga otkupio! - Neu, tako mi Allaha, to uiniti ! - odgovorih mu
ja. Ebu Bekr mi ree: - Onda idem Allahovom Poslaniku pa u
mu se poaliti kako nee da mi uini iskupljenje za ono to sam
uinio. - On ode Allahovom Poslaniku a ja krenuh za njim da
vidim ta e mu Poslanik rei. Moji roaci iz plemena Benu
Eslem krenue za mnom govorei : - On je taj koji te uvrijedio, a
sada eli prije tebe da se poali Allahovom Poslaniku ! ? - Ja se
okrenuh prema njima i rekoh im: - Teko vama, pa znate li vi ko
je ovo !? Ovo je Es-Siddik, iskreni drug Poslanikov i najuglednij i
od svih ashaba. Vratite se prije nego se okrene da vas vidi. Mogao
bi pomisliti kako ste krenuli da mi pomognete u pamienju protiv
njega pa da se zbog toga naljuti, pa onda da ode Allahovom
.

2J l

l Rebi 'a ibn Ka 'b

Poslaniku da se i on naljuti zbog njegove ljutnje, a to je najgore,
da su onda i Allah *- naljuti zbog ljutnje njih dvoj ice
onda ja
propadoh.
Nakon tih rijei moji se roaci vratie svome poslu. Ebu Bekr
ode Vjerovjesniku i ispria mu sve kako je bilo izmeu njega i
mene ne zataj ivi ni onu runu rije koju mi j e rekao. Allahov
Poslanik se okrenu prema meni i upita me: - O Rebi'a, ta je to s
tobom i Siddikom? - Rekoh mu:
O Allahov Poslanie, on je htio
da mu ja kaem isto to je on meni rekao, pa ja to nisam uinio!
Vjerovjesnik ree: - Ne, nemoj mu rei to to je on tebi rekao,
nego zamoli Allaha da mu to oprosti ! - Ja se tada okrenuh prema
Ebu Bekru i rekoh mu kako me Vjerovjesnik poduio: - Allah ti
oprostio, o Ebu Bekre ! - Ebu Bekrove oi se narosie suzama i on
ode govorei : - Neka te Allah nagradi svakim dobrom, o Rebi 'a
ibn Ka'b, neka te Allah nagradi !
-

00

232

u-1- s ibnu-r-Rebi '

EBU-L-'AS IBNU-R-REBI'
"Kada je E bu-1- 'As govorio, istinu j e kazivao, i kada
mi je neto obeao, to je i ispun io." (Alla hov poslanik
M u h a m med )

bu-1-'As
ibnu-r-Rebi ' ,
Kurejija,
pripadnik
porodice
Abdu--ems, bijae ve odrastao mladi, uzorit i
prijatan. Blagodat se na njega obilno razasula, a porijeklo
ga je uveliko uzdizalo. Postao je primjer arapskog konjanika sa
svim odlikama gordosti i estine. Istovremeno, na njemu su se
isticali znaci ovjenosti i povjerenja, a posebno se ponosio
bogatim naslijeem svojih oeva i djedova.
Ebu-1-' As je od Kurejija, poznatih po dva putovanja, z1m1 u
Jemen i ljeti u am, naslijedio ljubav prema trgovini. Njeg ove
karavane su stalno odlazile i dolazile na relaciji Mekka - Sam.
Nekada su brojale po stotinu deva i dvije stotine lj udi. Drugi
trgovci su mu povjeravali svoju robu, kojom bi on, i pored svoga
imetka, trgovao, jer su se uvjerili u njegovu snalaljivost,
iskrenost i potenje, Njegova tetka, Hatida bint Huwejlid, ena
Muhammedova ::Mil, prema njemu se odnosila kao majka prema
djetetu. Za njega je uvijek bivalo poasno mjesto uz dobrodolicu i
ljubav, i u njenome srcu i u njenoj kui. Ljubav Muhammeda ibn
Abdullaha prema Ebu-1-' Asu nije bivala nita manja od ljubavi
Hatide. Godine su brzo i tiho prolazile kroz kuu Muhammeda ibn
Abdullaha. Odrasla je Zejneba, njegova najstarija ki, i procvjetala
kao to procvjeta najljepa rua. Za njom poee da ude bogati i
ugledni sinovi najveih poglavara Mekke. A kako ne bi? Pa ona
bijae jedna od najuglednijih keri Kurejija po svome porijeklu i
rodu. Poticala je od najasnije majke i oca, a bila je uzor po svome
vladanju i ponaanju. Ali kako stii do nje i ugrabiti je kada se
izmeu nje i ostalih mladia isprijeio njen tei, Ehu-l-' As ibnu-r234

Ebu-1- s ibnu-r-Rebi '

Rebi', momak nad svim mekkanskim momcima?! Ne proe mnogo

godina
od
enidbe
Ehu-l-' Asa
sa
Zejnebom,
kerkom
Muhammedovom, a dolinu Mekke obasja sjajno boansko svjetlo.
Allah posla Svoga Poslanika sa vjerom pravde i istine. Naredi mu da
upozori prvo svoje najblie. Prvi koji su mu odmah povjerovali
bijahu od ena njegova supruga Hatida i njegove keri Zejneba,
Rukajja, Ummu Kulsum i Fatima, iako je Fatima bila veoma mlada.
Meutim, njegov zet Ehu-l-' As nije elio da se rastane od vjere
svojih oeva i djedova, pa odbi da ue u vjeru u koju je ula
njegova ena Zej neba i pored toga to ju je veoma volio i cijenio.
Kada su rasprave izmeu Poslanika i Kurej ija uzele maha, oni
rekoe jedni drugima: "Vi ste na sebe preuzeli Muhammedove
brige time to ste svoj e sinove poenili njegovim kerkama. Kako
bi bilo da mu . ih vratite kako bi se on oko njih brinuo i vas pustio
na miru?" S loie se da je to pravi prijedlog, pa odoe Ehu-l-' Asu
te mu rekoe: "Rastani se sa svojom enom, o Ehu-l-' Asu, i vrati
je njenom ocu, a mi emo te oeniti s kojom god hoe enom iz
plemena Kurej." On odgovori: "Ne, tako mi Boga! Neu se
rastati sa svojom enom, pa makar mi zauzvrat dali sve ene
svijeta." to se tie Vjerovjesnikovih keri Rukajje i Ummi
Kulsum, njih razvedoe nj ihovi muevi i vratie ih u oevu kuu.
Allahov Poslanik se obradova nj ihovom povratku kui i zaeli
da i Ebu-1-'As uini isto to su uinili njegova druga dva zeta.
Inae, on nije bio u stanju da ga na to prisili, a do tada nije bio ni
objavljen propis o zabrani udaje vjernice za murika.
Kada je Poslanik uinio Hidru u Meinu jo vie se
pogora situacija muslimana. Kurejije izaoe na Bedr da se bore
protiv muslimana, a Ehu-l-' Asa silom natjerae da se bori na
nj ihovoj strani . On nije imao nikakvu elju da se bori protiv
muslimana, niti je imao razloga za to. Meutim, poloaj koj i je
Imao u svome narodu primorao ga je da krene skupa s nj ima.
Bitka na Bedru se zavri runim porazom po Kurejije koj i ponizi
silu
idolopoklonstva.
Neki
murici
bij ahu
pobij eni,
neki
zaroblj eni, a neki se spasie bijegom sa bojita. Meu skupinom
zarobljenika
bij ae
i
Ebu-1-' As,
mu
Zej nebe,
kerke
Muhammedove - Vjerovjesnik odredi iznos otkupa pomou
kojeg su se zaroblj eni murici oslobaati. Iznosio je izmeu
hiljadu i etiri hiljade dirhema, zavisno od bogatstva zaroblj enika
i njegova poloaj a u riarodu. Izaslanici poee svakodnevno, i
jutrom i predveerjem, da putuju izmeu Mekke i Medine nosei
imetke koj ima su otkupljivati svoje roake iz zarobljenitva. I

235

l Ebu-1- s ibnu-r-Rebi '

Zejneba posla svoga izaslanika, koj i je nosio otkup za njenoga
mua Ebu-1-'Asa. Meu tim imetkom se nalazila i ogrlica koju joj
je poklonila majka Hatida prilikom njene udaje.
Kada je Resulullah vidio i prepoznao tu ogrlicu, njegovo lice
prekri neka brina tuga. Smilova se prema svojoj kerki, pa se
obrati svoj im ashabirna govorei: "Zej neba je poslala ovaj imetak
da otkupi Ebu-1-' Asa, i ako se slaete da joj pustimo njenog mua
iz zarobljenitva a da joj vratimo i njen imetak?" Oni rekoe:
"Uiniemo to to trai kako bi te zadovoljili i usreiti, o
Allahov Poslani e." Ali, prije nego je oslobodio Ebu-l-' Asa,
Vjerovj esnik ga upozori da mu odmah i bez oklijevanja dovede
njegovu ker Zejnebu.
I samo to je stigao u Mekku, Ebu-1-'As pouri da ispuni
obeanje. Naredi svojoj eni da se pripremi za put i obavij esti je
da je glasnici njenog oca ekaju nedaleko od Mekke. Opremi je za
put, pripremi joj devu i zadui svog brata Amra ibn Rebi'u da je
isprati i preda "iz ruke u ruku" njenim saputnicirna. Amr ibn
Rebi ' zabaci svoj luk na rame, ponese tobolac sa strijelama,
postavi Zejnebu u nosiljku na sedlu i krenu s njom usred bijela
dana na oigled Kurej ija. Oni se uskomeae i ustrkae, te
poj urie za nj ima i sustigoe ih nedaleko odatle. Tu uznemirie i
uplaie Zejnebu. Tada Amr uze strijele, zategne luk i viknu:
"Allaha mi, koj i joj god ovjek prie, pogodiu ga strij elom pravo
u vrat! " A kada bi gaao strijelom, uvijek bi pogaao cilj .
Njemu prie Ebu Sufjan ibn Harb, koj i j e bio meu
Kurejijarna, pa mu ree: "O bratiu, spusti svoj luk dok malo
popriarno ! " Amr spusti svoj luk, a Ebu Sufjan mu ree: "Nisi
dobro uradio s tim to ini. Izaao si sa Zejneborn j avno, pred
svim ljudima, i mi svi to gledamo, a svi Arapi znaj u ta nam se
desilo na Bedru i kakva nas je nesrea zadesila od ruke njenog
oca Muharnmeda. Pa ako je ovako j avno odvede, kao to si
zamislio, sva e nas plemena proglasiti kukavicama i opisivae
nas kao poniene i poraene. Zato se vrati s njom, pa neka ostane
u kui svoga mua jo nekoliko dana dok ljudi ne ponu govoriti
da srno je vratili. Onda je izvedi tajno i odvedi njenom ocu, jer mi
nemarno nikakvog razloga da je zadravamo." Amr se s loi s tim
prijedlogom i vrati Zejnebu u Mekku. Nakon kraeg vremena on
je nou izvede iz Mekke i predade je glasnicima njenog oca "iz
ruke u ruku" kako mu je savjetovao njegov brat.
Ebu-1- ' As provede u Mekki neko vrijeme nakon rastanka sa
SVOJOm suprugom, a malo prije osvojenja Mekke on ode u am

236

Ebu-1- s ibnu-r-Rebi '

radi trgovine. Kada se vraao u Mekku sa svojom karavanom,

koja je brojala stotinu deva, i ljudstvom koj ih je bilo preko sto
sedamdeset, iznenadi ih jedna od Poslanikovih izvidnica u
blizini Medine, te zarobi i karavanu i sve ljude iz pratnje.
Meutim, Ebu-1-'As se sakri pa njega nisu uhvatili. A kada se
spustila no, Ebu-1-'As, pod okriljem mraka, ue kriom u
Meinu, potrai Zejnebu i kada je nae, zatrai od nje da ga
zatiti, to ona i uini.
A kada je ujutro Poslanik izaao na sabah-namaz, te stao u
mihrab i izgovorio poetni tekbir i kada su ljudi za nj im donijeli
tekbir i stupili u namaz, iz odjela za ene zau se povik Zejnebe:
"O ljudi ! Ja sam Muhammedova kerka Zejneba. Dala sam
utoite Ebu-1-' Asu, pa dajte mu i vi svoju zatitu ! "
Kada Vjerovjesnik zavri namaz i predade selam, okrenu se
ljudima i upita ih: "Jeste li uli ono to i j a?" "Jesmo, Allahov
Poslanie ! " - odgovorie mu. On ree: "Tako mi Onoga u ijoj
ruci je moja dua, od ovoga nita nisam znao sve dok nisam uo
ovo to ste i vi uli, a najnii od svih muslimana ima pravo da
drugom dadne utoite." Onda Vjerovjesnik ode kui i ree
kerki : "Lijepo postupaj prema Ebu-1-' Asu, ali zapamti da mu nisi
dozvoljena (kao supruga) ! "
Onda pozva sve ljude i z izvidnice koja je zarobila karavanu i
njenu pratnju, pa im ree: "Ovaj ovjek je sada pod naom
zatitom i pripada nama, kao to ste uli . Vi ste uzeli njegov
imetak, pa ako uinite dobroinstvo pa mu sve vratite, bie nam
drago. Ako neete to da uinite, to je onda plijen koj i vam je
Allah poslao u vae ruke i vi najvie pravo na njega imate." Oni
rekoe: "Vratiemo mu njegov imetak, o Allahov Poslanie ! "
Kada je Ebu-1- ' As doao p o svoj imetak rekoe mu: " O Ebu-1'Asu ! Ti si ugledan Kurejija, amidi Poslanikov i njegov zet, pa
zato ne bi preao na Islam? Eto, mi smo ti vratili sav imetak, pa
uivaj i iskoristi i imetak Mekkelija koj i se nalazi u tvojoj
karavani, pa ostani s nama u Medini?" On im odgovori: "Runo li
je to to me pozivate da otponem ivot u novoj VJen sa
prevarom." Tako on preuze svu karavanu i krenu u Mekku.
A kada stie svakom dade njegovo pravo, imovinu i zaradu.
Onda ih upita: "O Kurejije, je li ostao iko od vas da kod mene
ima svog imetka, a da ga nije uzeo ! " Oni mu rekoe: "Nema niko,
i neka te Bog nagradi za sve. Uvjerili smo se da si plemenit i
poten." On onda ree: "Eto, ja sam vam dao vae imetke i
zarade, a sada pred svima izjavljujem da je samo jedan Bog Allah,

237

l Ebu-1- 'As ibnu-r-Rebi '

- ---- -- --

i da je Muhammed Njegov poslanik! Tako mi Al laha, jedino zbog

ega nisam primio Islam jo dok sam bio kod Muhammeda u
Medin i, bijae strah da ne pom isl ite kako sam htio da prisvojim
vae imetke. Sada kada vam je Al lah sve vae vratio i kada sam se
ja razduio, primio sam vjeru Islam."
Onda napusti Mekku i ode Resulullahu * u Meinu. Poslanik
se obradova njegovom dolasku. Vrati mu njegovu enu, i za njega
je govorio: "Kada mi je govorio, govorio je istinu; a to mi je
obeao, to je i ispunio ! "

00

238

l Asim ibn Sabit

ASIM IBN SABIT

"Ko se bude borio neka se bori poput Asima
Sa bita." (Allahov poslanik Muhammed )

ibn

renue Kurejije sa svim svoj im ljudstvom, uglenicima

i robovima, u susret Muhammedu ibn Abdullahu na
Uhud. Srdba je kiptila u njihovim grudima, a osveta za
nj ihovim rtvama na Bedru je plamtjela u svakoj krvnoj ili. I to
nije bilo dosta, nego su sa sobom poveli i neke od uglednih
kurejijskih ena, koje su trebale bodriti mukarce na borbu,
raspirivati ar borbe u nj ihovim grudima i davati im podrku kada
god pokleknu ili oslabe. Meu tim enama bijahu Hinda bint
Utbe, ena Ebu Sufjana, Rejta bint Munebbih, ena Amra ibn
' Asa, i Sulafa bint Sa'd, koja je krenula sa svoj im muem Talhom
i troj icom sinova: Musafiom, Dulasom i Kilabom. Bilo je tu jo
mnogo drugih ena.
Kada su se vojske sukobile na Uhudu i bitka se rasplamsala,
Hinda bint Utbe i druge ene, koje bijahu s njom, stadoe iza
borbenih redova, uzee defove i sline instrumente pa zapjevae
uz bunu muziku:

Ako budete hrabro napadali mi emo vas

grliti i udobna i/teta vam sterati,
a ako budete bjeali od vas emo se rastati
rastankom koji vam se nee dopasti!

Ove pjesme su rasplamsavale ar borbe kod konjanika, a na

nj ihove mueve su djelovale poput magije.
Kada se bitka okonala i u njoj Kurej ije zabiljeie pobjedu
nad
muslimanima,
digoe
se
ene,
opijene
pobj ednikim
zanosom, i poee etati popritem bitke. Poginule muslimane su
masakrirale na naj gori mogui nain; parale su im trbuhe, kopale

240

Asim ibn Sabit

oi, odsij ecale ui i noseve. Jedna od njih, da bi u potpunosti

izlijeila svoj bijes, napravi ogrlicu od odsjeenih noseva i uiju i
s njom se ukrasi ne bi li se tako osvetila za svog oca, brata i
amidu koj i bijahu ubijeni na Bedru.
Sa Sulafom bint Sa'd se deavalo neto sasvim drugo u odnosu
na njene drugarice iz plemena Kurej. Bila je veoma zabrinuta i
gledala je na sve strane iekuj ui da se pojavi njen mu i l i neki
od njene troj ice sinova. Tek kad bi neto o njima ula, mogla bi
da se pridrui ostalim enama u pobjednikom slavlju. Meutim,
njeno ekanje bijae uzaludno, pa se ona zaputi preko_ bojita i
poe da zagleda lica poginulih, te nakon kraeg vremena pronae
svoga mua kako krvlju obliven mrtav lei na zemlj i . Ona kriknu
poput lavice i poe pogledom traiti na sve strane svoje sinove:
Musafia, Kilaba i Dulasa.
Uskoro ih ugleda pruene po uhudskoj praini. Musafi i Kilab
ve bijahu mrtvi, a Dulasa zatee kako izdie zadnj im izdisaj ima.
Sulafa priskoi svome sinu kojem je svaki as smrt trebala
nastupiti. Stavi njegovu glavu u svoje krilo i poe brisati krv sa
njegova ela i usta. Od teke nesree koja je pogodila, suze j oj
bijahu presahle u oima. Onda poe da ga doziva: "Ko te je
sasjekao sine?" On htj ede da joj odgovori, ali ga smrtni hropac
sprijei. Ona ga je uporno pitala dok joj on ne ree: "Pogodio me
je Asim ibn Sabit, i mog brata Musafia i . . ." - zatim je i on ispustio
svoju duu. Sulafa bint Sa'd gotovo poludi. Poe na sav glas
kukati i j adikovati.
Zakle se idolima Latom i Uzaom da se nee
suze presahnuti sve dok se Kurej ije ne osvete
dok joj ne donesu njegovu lobanju, kako bi se
vina. Onda se zavjetova da e onome ko ga
donese joj njegovu glavu, dati blaga koliko god eli.

smiriti
Asimu
ona iz
zarobi

niti e joj
ibn Sabitu,
nje napila
ili ubije i

Vijest o njenom zavjetu se brzo rairi meu Kurejijama, pa je

svaki mekkanski mladi elio da se nekako dokopa Asima ibn
Sabita kako bi njegovu glavu uruio Sulafi i tako osvojio veliku
nagradu. Muslimani se nakon Uhuda povratie u Meinu.
Spominjali su bitku i njen tok, predavali su rahmet j unacima koj i
preselie kao ehidi, isticali s u zasluge onih koji s u najvie pruili.
Meu njima su spominj ali i Asima ibn Sabita, udei se kako mu
je uspj elo da ubije, pored ostalih, trojicu brae iz j edne porodice.
Jedan od ashaba ree: "Pa ta u tome ima udno? Zar se ne
sjeate kada nas je Poslanik, pred samu B itku na Bedru, pitao
kako emo se boriti? Tada je Asim ibn Sabit ustao, uzeo svoj luk

24 1

l Asim ibn Sabit

u ruku i rekao: "Kada j e neprij atelj od mene udaljen stotinu lakata
gaaemo ga strij elom. Kada se primakne na dohvat koplja, onda
ga treba kopljem gaati dok nam ne pone smetati. Kada nam
koplja ponu smetati, onda uzimamo sablje i s njima udaramo."
Na te rij ei Alej hisselam je rekao: "Tako se vodi rat. . . pa ko se od
vas nae u borbi, neka se bori kako to ini Asim! "
Nij e mnogo vremena prolo o d Uhuda, a Vjerovjesnik izabra
estoricu asnih ashaba i posla ih na jedan zadatak. Za
komandanta im odredi Asima ibn Sabita. Odabrana grupa krenu u
izvrenj e nareenj a Poslanikovog :i.
I dok su oni bili u putu, nedaleko od Mekke, za njihovo
kretanje saznade pleme Huzejl. Organizirae se i urno se uputie
u pravcu Muhammedove izvidnice, te ih opkolie kao to ue
stegne vrat. Asim i njegova druina izvukoe sablje rijeeni da se
brane od napadaa. Huzej lije im rekoe: ''Vi nam se nikako ne
moete oduprijeti, a mi vam, Boga mi, neemo nita naao uiniti,
pod uvj etom da nam se predate. Za to vam dajemo j amstvo i
garanciju. Ashabi Muhammeda :i pogledae jedni u druge kao da
se dogovaraj u ta dii ine. Onda Asim ree svojim drugovima:
"Mene to se tie, ja ne prihvatam rije i zatitu murika! " Onda
se prisj eti zavj eta kojim se Sulafa zavjetovala, pa uhvativi vrsto
svoju sablju ree: "Moj Allahu, ja Tvoju vjeru uvam i za nju se
borim, pa i Ti sauvaj moje meso i kosti, i ne daj da ih se
domogne iko od Allahovih neprijatelja." Onda Asim jurnu na
Huzej l ije, a za nji m poj urie jo dvoj ica njegovih drugova.
estoko i hrabro su se borili, dok ne izginue jedan za drugim.
Ostali ashabi se predadoe na datu rije, ali ih neprijatelji na
muki nain prevarie.
U poetku Huzej lij e nisu ni znali da je jedna od rtava koje su
nanijeli muslimanima Asim ibn Sabit. Kada su to saznali tek onda
se silno obradovae raunaj ui na veliku nagradu koja ih slijedi.
To i nij e udno, j er Sulafa se zavjetovala da e, ako se doepa
Asima ibn Sabita, iz njegove lobanje piti vino ! A zar nije, uz to,
obeala onome ko joj ga dovede, ivoga ili mrtvoga, dati imetka
koliko god bude elio? !
Od Asimove pogibije ne proe ni nekoliko sati, a i Kurejije
saznadoe za njegovo ubistvo, jer Huzejlije su ivj ele dosta blizu
Mekke.
Poglavari iz plemena Kurej poslae glasnika ubicama Asima
kako bi neko od nj ih donio njegovu glavu i kako bi ugasio e za
osvetom Sulafe bint Sa'da. Tako bi ona ispunila svoju zakletvu i
242

Asim ibn Sabit

bar unekoliko olakala alost za troj icom svoj ih sinova, koje je

Asim svojom rukom pobio. Glasniku natovarie i silno blago i
naredie mu da, nakon preuzimanja Asimove glave, nemilice to
razdijeli meu Huzejlije. Huzej lije odoe do tijela Asima ibn
Sabita da mu otkinu glavu, ali bijahu silno iznenaeni rojevima
pela i osa koj i bijahu oko njegovog tijela. Kako god da su
pokuali da se primaknu njegovom tijelu u lice im je letjelo
bezbroj pela koje su ih ujedale po licu, oima, elu i svim
dijelovima tijela, te ih tako odbijale od njega.
Kada su, nakon vie. bezuspjenih pokuaja, izgubili nadu da e
doi do njegova tijela, jedni od njih predloie ostalima: "Ostavite
ga dok se spusti mrak, jer e se tada i pele i ose smiriti i skloniti,
a tijelo e vam tada ostaviti (prepustiti)." Onda oni sjedoe
nedaleko odatle iekujui no. Ali, prij e nego je dan izmakao i
no nastupila, nebo se zacrni od gustih i tmurnih oblaka. Poee
da pucaju gromovi i sijevaju munje. Udari tako j aka kia da
najstariji nisu nikad nita slino zapamtili otkako ive na
dunjaluku. Nabrzinu se stvorie vododerine i buj ica preplavi
prolaze i doline. Cijeli kraj preplavi takva bujica kao najvei
potop.
Kada osvanu novi dan, Huzejlije potraie tij elo Asima ibn
Sabita, ali i pored toga to su ga svuda traili, ne naoe nikakvog
traga od njega. To je stoga jer ga je bujica ponijela i odnijela
negdje daleko gdje rtiko od njih nije znao.
Tako je Allah, Velik je i Uzvien On, primio i udovoljio dovi
Asima ibn Sabita da sauva njegovo tijelo od kasapljenj a 1
masakriranj a. Sauvao je i njegovu plemenitu glavu da se ne bi iz
nje vino pilo. I nikako murici nee uspjeti nauditi pravim
mu 'minima.

00

243

l Safijja- bint Abdulmuttalib

SAFIJJA BINT ABDULMUTTALIB

"Safijj a je prva m ueliman ka koja je, branei Alla hovu
vjeru , ubila m u5rika."

o je ta razborita i mudra ena kojoj su i ljudi pridavati

ogromnu panju? Ko je ta hrabra sahabijka, koja bijae
prva ena muslimanka to je ubila murika? Ko je ta
odluna ena koja je muslimanima odgojila i podigla prvog borca
to je potegao sablju na Allahovom putu? To je Safija bint
Abdulmuttalib, Haimijka i Kurejijka, tetka Resulullaha . Slava
je okruila Safiju bint Abdulmuttalib sa svih strana: njen otac
bijae Abdulmuttalib ibn Haim, djed Vjerovj esnikov i uveni
uglednik iz plemena Kurej. Njena majka je Hala bint Wehb,
sestra Amine bint Wehb, Vjerovjesnikove majke.
Njen prvi mu je bio Haris ibn Harb, brat Ebu Sufjana ibn
Harba, poglavara plemena Benu Umejje. Ovaj mu joj je umro, a
njen drugi mu je bio Awwam ibn Huwej lid, brat Hatide bint
Huwej lid, najasnije ene od svih Arapa u dahilijjetu, i prve
majke pravovj emih u Islamu. Njen sin Zubejr ibn Awwam je bio
pomaga Re sulullaha . Pa zar poslij e ovakve asti ima neka ast
koju bi dua poeljela, osim asti vjere - imana. Safiji je umro i
drugi mu Awwam, a njoj je ostavio malog djeaka Zubejra kojeg
ona othrani u bijedi i tekoi.
Odgajala ga j e kao ratnika i konjanika, a njegovu igru
zamijenila je ilj enjem strijela i zatezanj em lukova. Navikla se da
ga sprema u naj vee opasnosti i da ga uvlai u teke situacije.
Kada bi primij etila da se koleba ili oklijeva u takvim trenucima,
ona bi ga dobro izudarala. Jednom je ak i kritizirana od strane
j ednog od njegovih amida, koj i joj ree: "Tako se dijete ne tue !
Ti ga udara kao da ga mrzi, a ne onako kako bi majka trebala
udarati svoj e dijete."
244

Safijja bint A bdulmuttalib

Ona mu na to odgovori u stihovima:

Onaj ko kae da ga mrzim lae,
jerja ga udaram kako bi sazrio,
kako bi vojsku porazio i plijen donio.

A kada je Allah poslao Svoga Poslanika sa vjerom istine i

pravde, te ga zaduio da ljude opominje i obveseljuje, naredio mu
je
da
pone
sa
svoj im
najbliima.
On
sakupi
pleme
Abdulmuttalib: ene i mukarce, stare i mlade, pa im ree: "O
Fatima keri Muhammedova, o Safija keri Abdulmuttaliba, o
pripadnici Abdulmuttalibovog plemena! Zaista vam j a kod A llaha
nita ne mogu pomoi."
Onda ih pozva u vjeru u Allaha, te ih poe podsticati na
priznanj e nj egovog poslanstva. Od njih se Allahovom svj etlu
odazvae oni koj i se odazvae, a svj etlu okrenue lea oni koji
odbie da ga slij ede. Safija bint Abdulmuttalib bij ae meu
onom
prvom
skupinom
vjernika
i
iskrenih
s lj edbenika
Poslanikovih. Tada se Safija okruni slavom sa dvije stvari:
uglednim
porij eklom
i
islamskom
veliinom.
Safija
bint
Abdulmuttalib se sa svoj im djeakom Zubejrom ibn Awwamom
prikljui svij etloj povorci, podnosei sve ono to su podnosili
prvi muslimani, kada j e u pitanj u zlostavlj anje, tiranij a i progoni
od strane Kurejij a.
Kada j e Uzvieni Allah dozvolio Svome Poslaniku i vjernicima
koji bijahu uz njega, da uine Hidru u Meinu, ugledna
Haimijka ostavi i Mekku sa svim lij epim uspomenama i sve asti
i ugodnosti koje je imala, te se uputi u pravcu Medine inei
hidru Allahu i Njegovom Poslaniku. l pored toga to j e
plemenita sahabijka tada bila zala u ezdesete godine svoga
sretnoga ivota, ona je i na polj u dihada dala odreene zasluge
koje historij a i dan-danas spominj e sa zahvalnou i divljenjem.
Dovolj no e biti da navedemo samo dva takva sluaja, od kojih
je jedan bio na Uhudu a drugi na dan Bitke na Hendeku. Na
Uhudu j e ona krenula u borbu na Allaho.vom putu skupa sa jo
nekoliko ena. Prenosila je vodu, napaj ala edne, otrila strij ele i
opravljala lukove.
Osim toga, ona je svim svoj im ulima pomno pratila bitku. To
i nije udno, jer na popritu je uestvovao njen brati Resulullah
Muhammed.
Tu je bio i njen brat Hamza ibn Abdulmuttalib - lav Allahov.
Tu je bio i njen sin Zubejr ibn Awwam, pomaga Allahovog
245

l Safijja bint A bdulmuttalib

Poslanika. U bici je, prij e i iznad svega toga, odluivano o
budunosti Islama kojeg je ona tako vrsto prigrlila, i zbog kojeg
je i Hidru uinila. Tamo iza njega, gledala je ona put prema
Dennetu.
Kada je primij etila kako se muslimani, Izuzev nekoliko
pojedinaca, rasipaj u od Poslanika i kako murici svaki as
mogu doprijeti do Poslanika i ubiti ga, ona baci posudu sa vodom
na zemlj u, skoi poput lavice koja je uznemirena, uze od j ednog
ovjeka koj i je bjeao koplje, pa krenu probij aj ui se kroz saffove
i udarajui drkom koplja muslimanske borce. Usput im je
govorila: "Teko vama, zar bjeite od Allahovog Poslanika! ?"
Kada j e Vjerovj esnik primijetio kako im se primie, poboj a se da
e vidjeti svoga brata Hamzu, kojeg su murici ubili i jo
izmasakrirali, pa doviknu njenom sinu Zubejru: "Pripazi na
majku, Zubejre ! " Zubej r doe pravo pred nju i ree joj : "Vrati se
majko, vrati se ! " Ona ll)U uzviknu: "Skloni se ispred mene! " On
ree: "Resulullah nareuje da se vrati." "A zato?", dodade ona,
"pa ja sam ve ula ta su uradili od moga brata, ali sve je to u
ime
Allaha." Onda Vjerovjesnik ree Zubejru :
"Pusti je,
Zubejre ! ", to on i uradi.
A kada se bitka zavrila Safij a doe do svoga brata Hamze, pa
vidj e kako mu je stomak rasporen, digera iupana, nos i ui
odsj eene, a lice izudarano... Ona zamoli Allaha da mu oprosti, pa
dodade: "Sve je ovo radi Allaha i zadovolj na sam Allahovom
odredbom. Tako mi Allaha, biu strpljiva i traiti u svemu ovome
nagradu samo od Allaha, i za brata i za sebe, ako Allah da." Tako
se Safija bint Abdulmuttalib ponaala na Uhudu.
to se tie njenog uea na dan Bitke na Hendeku to je pria
koja je
isprepletena
sa nitima
otroumnosti,
snalalj ivosti,
odlunosti i hrabrosti. Pa da uj emo kako tu priu biljee
historijska djela. Resulullah je imao obiaj da, kada ide u neki
pohod ili bitku, ene i slukinje skloni u neki siguran zaklon,
boj ei se da ih ne ugrozi kakav izdajnik u asu kada nemaju
zatitnika.
Kada je doao dan Bitke na Hendeku on svoje ene, tetke i
druge ene muslimanke odvede u zidine tvrave Hassana ibn
Sabita, koje j e o naslijedio od svojih predaka, a koj e, opet,
bij ahu naj vre i najsigurnij e zidine u Medini.
I dok su muslimani straarili na rubovima hendeka iekujui
Kurejj e ili njihove saveznike, bij ahu prezauzeti da bi i mislili na
to da im neprij atelj ugrozi ene i slukinje.
246

Safijja bint Abdulmuttalib

U samo svitanje, ili pred zoru te noi Safija opazi neku siluetu
kako se kree. Ona napregne i sluh i vid dok ne razazna nekog
Jevrejina kako se ulja oko zidina, oslukujui i pijunirajui ne bi
li neto saznao. Ona shvati da je to uhoda kojeg su poslali da
sazna ima li u utvrenju mukaraca koji bi branili one unutra, ili
su tu samo ene i djeca. Ona pomisli: "Jevrej i iz plemena Benu
Kurejza su prekrili ugovor izmeu nj ih i Poslanika, i stavili se na
stranu Kurejija i nj ihovih saveznika, a protiv muslimana. Izmeu
nas i nj ih nema nijedan musliman koj i bi nas branio, a Resuhillah
i ostali s nj im iekuju napad neprijatelja na Hendek. Pa. ako ovaj
uhoda uspije da svoj im saplemenicima odnese podatke o
stvarnom stanju, Jevreji e zarobiti i ene i slukinje, to bi bio
poguban udarac za muslimane." Zato ona pouri pa stavi
mahramu, stegnu svoju odjeu oko pasa, uze neki kolac i polahko
se spusti do vrata na utvrenju. Onda ih oprezno i bez buke otvori
te poe palj ivo posmatrati neprijatelja.
Kada osjeti da je doao najpogodniji as za napad, ona skoi
hrabro i odluno i tako ga snano udari kocem da ga odmah srui
na zemlju. Onda ga udari i drugi i trei put, tako da ga brzo
usmrti. Zatim hitro uze no koji je nosila sa sobom, pa mu odrubi
glavu i baci je sa vrha utvrenja. Glava se otkotrlja pravo pred
ostale Jevreje koji u podnoju bijahu u zasjedi iekujui vij esti
od svoga uhode. Kada vidjee glavu svoga druga rekoe: "Sada
smo se uvjerili da Muhammed nije ostavio ene i djecu bez
strae !" Onda se brzo vratie odakle su i doli.
je
uzvieni
Allah
zadovoljan
sa
Safijom
bint
Neka
Abdulmuttalib, jer ona uistinu bijae svij etli pnmJer ene
muslimanke. Odgojila je svoga sina jedinca najbolje to je mogla.

Nakon pogibije svoga roenoga brata dostojno j e za nj im

osaburi la. Vie puta je nailazila na teke kunje, ali se pokazala
kao hrabra, odluna i razborita ena. A histor-ija je u svoj im
stranicama
zabiljeila
to
da
je
Safa
bint
najsvjetlijim
Abdulmuttalib prva ena koja je u Islamu ubila nevjernika!

00 '

27

l Utbe ibn Gazwan

UTRE IBN GAZWAN

"Zaieta Utbe ibn Gazvan ima veliki znaaj u lelam u."
(Omer i bn Hattab)

oglavar pravovj ernih, Omer ibn Hattab, je nakon jacije

namaza krenuo u postelj u kako bi se koliko-toliko
odmorio i pripremio za nono straarenje i obilazak.
Meutim, san nikako nije dolazio na oi halife, jer mu je glasnik
donio sljedeu vijest: "Poraena perzij ska voj ska od strane
muslimana umj esto da konano bude potuena, uvijek j oj dolazi
pravovremeno poj aanje tako da ona povrati snagu i nanovo
nastavlja borbu." Jo mu je reeno da grad Ubulla (danas dio
Basre) predstavlja glavni izvor odakle se snabdijeva perzijska
vojska, bilo da se radi o ljudstvu ili o sredstvima.
Halifa odlui da poalje vojsku kako bi osvoj ili grad Ubullu, i
tako prekinuli nj ihovo pomaganje Perzij ancima. Meutim, susreo
se sa velikim problemom, a to je mali broj ljudi koje j e imao
uzase. To je zato jer su i mladii i sredovj eni ljudi, pa ak i
starci, otili irom zemaljske kugle kao borci na Allahovom putu,
a kod njega -je ostao neznatan broj ljudstva.
On onda pribj egnu svojoj poznatoj taktici - malobrojnost u
ljudstvu nadoknadi snagom u dostojnom voj skovoi. On uze
tobolac sa strijelama, pa ih poe rasporeivati pred sobom
poredei ih sa svojim ljudima.
Nakon kraeg prebiranj a, on progovori sam za sebe: "Naao
sam ga! Da, naao sam ga! " To . j e mudahid koj eg je upamtio i
Bedr, i Uhud, i Hendek i druga slavna bojita. Uestvovao je i na
Jemami, toj velikoj bici.
Nikada mu sablja nije zakazala, niti je njegovo koplje
promailo. Sem toga on je uinio obje hidre, a bio je sedmi od
svih muslimana koji je preao na Islam.
248

Utbe ibn Gazwan

Kada je osvanulo jutro, halifa naredi : "Pozovite mi Utbeta ibn

Gazwana! " Zatim mu povjeri komandu nad trista i nekoliko ljudi,
a obea mu da e im poslati pomo dok se nae slobodnog
ljudstva. Kada mala vojska htjede krenuti halifa El-Faruk se
oprosti sa vojskovoom Utbetom, ovako ga savjetujui: "O Utbe,
aljem te u podruje Ubulle, a to je jedno od naj poznatij ih
neprij ateljskih utvrenja. Molim Allaha da ti pomogne protiv nj ih.
Kada doe do cilja prvo ih pozovi u vjeru u Allaha, pa ko ti se
odazove, ti ga prihvati. Ko to odbije, ti uzmi od nj ih diziju
(porez za zatitu). Ako i to odbiju, onda se protiv nj ih bori bez
okolianja. I boj se Allaha, Utbe, u svemu to ti je povjereno.
Dobro se pazi da te ne obuzme oholost pa da ti upropasti Ahiret.
Sjeti se da si drugovao sa Poslanikom . pa te je, nakon
ponienja, Allah uzdigao, ojaao te je nakon slabosti. A sada si
postao emir sa svom vlau kqmandanta koj i se slua. to kae,
na to se dobro obraa panja, a to naredi tome se pokorava.
Divna li je to blagodat, samo da te ne zavede i prevari, pa da te
odvede u Dehennem, neka i tebe i mene Allah zakloni od njega ! "
Utbe ibn Gazwan krenu s a svoj im ljudima, a tu j e bila i
njegova ena i jo pet drugih ena od nekih boraca.
Tako dooe u podruje zvano Kasaba nedaleko od Ubulle.
Kod sebe vie nisu imali nita od hrane. Kada se glad malo vie
osjeti, Utbe ree nekolicini boraca: "Potraite ima li ovdj e ita za
jelo ! " Oni krenue u potragu za hranom i tako doivj ee
zanimlj ivu priu koju jedan od nj ih prepriava ovako:
"Dok smo mi tragali za hranom, zaosmo u neki gusti
umarak, i tu naosmo dvije torbe - u j ednoj hurme, a u drugoj
neko sitno bij elo sjeme prekriveno utom korom. M i ponesosmo
torbe i doosmo blizu naeg logora, a onda jedan od nas pogleda
u ono zrnevlje pa ree: "Ovo je sigurno otrov koj eg nam je
neprijatelj namj estio, pa to ne dirajte ! " Onda poesmo jesti one
burme.
Dok smo mi jeli, prie jedan konj koj i se odvezao i poe j esti
ono zrnje iz druge torbe.
Tako mi Allaha, htjedosmo odmah da ga zakoljemo prij e nego
to umre kako bi iskoristili njegovo meso. Vlasnik tog konja ree:
"Ostavite ga, a ja u veeras paziti, pa ako primijetim da umire,
odmah u ga zaklati."
Kada smo ujutro osvanuli, vidjesmo konja zdravog i itavog;
Onda moja sestra ree: "O brate, ula sam naeg oca kako je
govorio da otrov nee nakoditi ako se stavi na vatru da se
249

l Utbe ibn Gazwan

skuha." Onda uze neto onog zrnja i stavi u lonac, a lonc
namaknu na vatru. Ubrzo nas pozva govorei : "Doite da vidite
kako je pocrvenila ! " Tada kora poe da puca i rastvara se, a
pojavi se bijelo zrnje. Mi ga ususmo u tanjir i htj edosmo da
jedemo, a Utbe nam doviknu: "Spomenite Allahovo ime pa onda
jedite ! " M i ga poesmo jesti i utvrdismo da je to neto veoma
ukusno, a tek kasnije saznadosmo da se to zove ria."
Grad Ubul la, prema kojoj se zaputio Utbe ibn Gazwan sa
svojom malom voj skom, bijae vrsto utvrenje na obali rijeke
Tigrisa. Perzijanci su ga koristili kao svoje skladite oruj a, a na
tornjeve su postavili osmatranice kako bi mogli primijetiti
dolazak neprij atelja.
Sve to; meutim, nije moglo sprijeiti Utbu da napadne grad i
pored malobrojnog ljudstva i prostog oruja. . On je sada
raspolagao sa ukupno est stotina boraca uz koje bijae mala
skupina ena. Od oruja je imao samo sablje i koplja, i preostalo
mu je jedino da se poslui lukavstvom. Utbe pripremi enama
bajrake koje postavi na drke kopalja. Naredi im da idu iza vojske
i ree im: "Kada se mi prikuimo gradu, podignite iza nas takvu
prainu da se digne do nebesa."
Kada se primakoe Ubulli pred njih izae perzijanska vojska
koja vidje kako se oni slobodno i bez straha kreu naprij ed. Onda
pogledae u barjake koj i su se iza njih vihorili, pa primijetie
oblake praine iza barjaka. Tada rekoe jedni drugima: "Ovo je
samo prethodnica voj ske, a iza njih tek nailazi silna voj ska, dok je
nas prema nj ima mali broj." U nj ihova srca se uli strah i meu
nj ima zavlada panika. . Nabrzinu pokupie ono to j e vrijedno a
nije teko, pa uurbano poskakae u lae kojih j e bilo spremnih na
Tigrisu, te mahom pobj egoe.
Utbe ue - u Ubullu bez ijednog izgubljenog ovjeka, a ubrzo
osvoj i i ostale okolne gradove i sela. Zaplijenie silni plijen koj i
s e nije mogao prebrojati n i izvagati, a kada se jedan o d ljudi vrati
u Meinu i upitae ga za stanje muslimana u Ubulli, on im
odgovori : "O emu vi to pitate ! ? Tako mi Allaha, ostavio sam ih .a
oni na vagi vau zlato i srebro ! " Iza toga mnogi ljudi otputovae u
Ubu ll u.
Utbe ibn Gazwan uoi da e boravak njegove vojske u
osloboenim gradovima loe utjecati na njih. Nauie se na
lagodan ivot, poprimie obiaje mjetana i otupie njihova
otrina i volja za nastavak borbe. Zato on napisa pismo Omeru ibn
Hattabu u kojem trai dozvolu za izgradnju Basre. Opisa mu

250

Utbe ibn Gazwan

mjesto koje j e izabrao za taj novi grad, a halifa mu dade dozvolu

koju je traio. Utbe napravi plan za novi grad, a prvo to je
sagradio bijae velianstvena damija.
To i nije nimalo udno jer zbog damije on i njegovi drugovi
su i krenuli u borbu; zbog damije su potpomognuti od strane
Allaha a protiv Allahovog neprijatelja.
Onda se voj nici zaokupie podjelom zemlje i izgradnjom kua.
Samo Utbe ne sagradi sebi kuu, nego i dalje nastavi stanovati u
atoru od platna. To uini jer je on u sebi neto skrivao . . .
Primijetio je Utbe da je muslimanima u Basri dunj aluk izlazio u
svemu u susret tako da je mahom zavodio ljude. Njegovi lj udi,
koj i doskora nisu znali za ljepu hranu od rie kuhane sa lj uskom,
sada su okusili sve naj ljepe i najbolje specijalitete perzij ske
hrane.
Zato se on poboj a za svoj din zbog dunjaluka i uplai se da mu
ovaj svijet ne pokvari budui. On sakupi lj ude u damij i pa im
ree: "O ljudi, zaista je dunjaluk navijestio svoj zavretak i svi
ete se sa njega preseliti u kuu u kojoj nema zavretka. Ja se i
sada sjeam dok sam, kao sedmi sljedbenik Resulullaha ivio, a
nismo imali ta jesti osim lia sa drveta od kojeg su nam usne
pucale. Jednoga dana sam naao na zemlj i nekakav ogrta, pa sam

ga prepolovio izmee sebe i Sa'da ibn Ebi Wekkasa, te se on

ogrtao jednom a ja drugom polovicom. A mi danas, bez izuzetka,
ivimo kao vladari na jednoj odreenoj teritorij i . Zato se j a
utjeem Allahu od toga d a budem u svoj im oima velik a kod
Al laha malehan. "
Onda Utbe ostavi jednoga izmeu nj ih d a g a zamijeni, oprosti
se od njih i ode u Meinu.
Kada stie kod halife El-Faruka zatrai od njega da ga razrijei
dunosti namjesnika to halifa odbi. On ga je uporno molio, a
halifa je jo upornije ostao pri svojoj odluci, te mu naredi da se
vrati u Basru.
. I protiv svoje volje Utbe se povinova halifinoj naredbi, uzj aha
devu i krenu uei : "Moj Allahu, ne daj da se tamo vratim ! Moj
Allahu, ne daj da se tamo vratim! " Allah uslia molbu Utbe, jer
on ne odmae daleko od Medine, a njegova deva posrnu tako da
on pade sa nje i poginu napustivi tako ovaj svijet.

00
25 1

l Nu 'ajm ibn M

es

'ud

NU'AJM IBN MES'UD

" N u ' aj m ibn Mes'ud je ovjek kome je dobro poznato
da je rat va rka."

u ' ajm ibn Mes 'ud bijae mladi budna srca, veoma
proniclj iv, otrouman i snalalj iv. Nikakva prepreka ga
nije mogla zaustaviti, niti se naao problem kojeg on
OlJe mogao rijeiti. Predstavljao je originalan primjer pustinjskog
sina sa svim odlikama koje mu je Allah dao; kao brzinu
rasuivanj a,
ispravno
i
pravovremeno
postupanj e
u
svim

situacijama. Meutim, on bijae i sklon uivanj ima i preputanju

strastima, i volio je takva drutva, a najee je eljeno drutvo
nalazio meu j esribskim Jevrejima. Zato bi, kada bi se god
poelio pjesme, pjevaica i slinog drutva, mahsus iao na put iz
podruja Nedda, gdje je boravio njegov narod, i iao u pravcu
Medine gdje j e nemilice troio svoj imetak, dok su mu Jevrej i jo
irih ruku pruali i omoguavali razliite zabave i ugodnosti .
Zbog toga je Nu'ajm dosta esto navraao u Jesrib, gdje se
upoznao i . vezao sa tamonjim Jevrej ima, a posebno sa plemenom
Benu Kurejza.
Kada je Uzvieni Allah poastio ljudski rod sa slanjem
Vjerovj esnika i objavom vjere pravog puta i istine, te mekkansku
kotlinu osvijetlio svjetlom Islama, bijae Nu ' ajm ibn Mes'ud i
dalje odan strastima i linim prohtjevima. estoko i odluno
okrenu lea novoj vjeri boj ei se da ga ona ne rastavi od njegovih
uz1vanja.
Malo
pomalo
pa
se
nae
meu
okorjelim
neprijatelj ima Islama, prinuen da se sabljom sueli protiv te
vjere. Ali, za vrijeme bitke protiv Ahzaba (saveznika), Nu'ajm
ibn Mes'ud je sebi otvorio jednu novu stranicu u historiji
islamskog pozivanja. Tu je ucrtao i zapisao jednu od naj ljepih

252

Nu 'ajm ibn Mes 'ud

danas prenosi historija

pria o ratnim lukavstvima. Tu priu
udei se njenim rriudrim prevratima i divei se njenom
otroumnom i lukavom junaku. Da bi shvatili priu Nuajma ibn
Mes'uda moramo se prvo malo vratiti unazad.
Pred samu Bitku Ahzab pobuni se grupa Jevreja u Medini iz
plemena
Benu
Nadir.
Nj ihovi
poglavari
poee
skupljati
saveznike za rat protiv Poslanika i obraun sa njegovom
vjerom. Oni odoe Kurej ijama u Mekku i podstakoe ih na novu
bitku protiv muslimana, obeavajui im da e im se prikljuiti
kada ovi stignu do Medine. Zatim ugovorie taan termin koji
nikako nee iznevjeriti . Onda ih ostavie i odoe u Nedd
plemenu
Gatafan,
te
1
nj ih nagovorie
protiv
Islama
i
Vjerovjesnika pozivajui ih na konano unitenje nove vjere.
Povjerie im i detalje svoga dogovora sa Kurejijama. I obeae i
nj ima isto to i Kurejijama, upoznajui ih o terminu kojeg su i s
nj ima dogovorili. Kurej ije su, svi mahom, i konj anici i pjeaci,
krenuli iz Mekke u pravcu Medine pod komandom svoga
poglavara Ebu Sufjana ibn Harba. Isto tako i pleme Gatafan krenu
iz Nedda sa svom ratnom spremom i ljudstvom pod komandom
Ujejne ibn Hisna. U prethodnici ove vojske iz Gatafana bijae i
junak nae prie Nu'ajm ibn Mes'ud.

Kada Resulullah sazna vijesti o kretanju ove dvij e voj ske,

sakupi svoje ashabe i posavjetova se s njima o tome ta da ine.
Odluie da iskopaj u veliki j arak (hendek) okolo Medine da bi
tako sprijeili silnu vojsku, kojoj se inae ne mogu oduprijeti od
upada u Meinu. I dok su se dvije vojske, jedna iz Mekke a druga
iz Nedda, pribliavale Medini, poglavari iz plemena Benu Nadir
odoe voama drugog jevrejskog plemena Benu Kurejza i stadoe
ih nagovarati na rat protiv Vjerovjesnika, odnosno prikljuenje
vojskama iz Mekke i Nedda. Poglavari Benu Kurejza im rekoe:
"Vi nas pozivate u ono to mi volimo i to bi rado uinili, ali vi
znate da izmeu nas i Muhammeda postoj i ugovor, koj i jo uvijek
traje, o tome da ga neemo napadati, ni ometati, a za uzvrat i mi
moemo dalje mimo u Medini ivjeti. Boj im se, ako M uhammed
pobijedi u ovome ratu, da e se na nas estoko rasrditi i da e nas
zbog izdaje svij u protjerati iz Medine."
Meutim, poglavari Benu Nadira su ih uporno nagovarali na
raskid ugovora navodei im razne dokaze u korist prevare
Muhammeda, uvjeravajui ih da e ovaj put, bez ikakve sumnje,
muslimani doivj eti poraz. Najvei adut im bijahu dvije vojske
koje su stizale. Uskoro Jevreji Benu Kurejza prihvatie njihove
253

l Nu 'ajm ibn Mes 'ud

prijedloge i nagovore i raskinue ugovor sa Resulullahom .
Pocijepae papir sa tekstom tog ugovora i obznanie svoje
prikljuenje saveznicima protiv Muhammeda. Ta vijest odjeknu
meu
muslimanima
kao
udarac groma.
Saveznike
vojske
opkolie Meinu i prekinue dotok hrane
opskrbe . .njenim
stanovmc1ma. Poslanik osjeti da je upao meu eljusti
neprijatelja. Kurejije i Gatafanlij e su ulogoreni pred samim
pogledom muslimana izvan grada.
Benu Kurejza spremno ekaju svoju priliku iza lea muslimana
u samom gradu. Osim toga munafici i oni ij a su srca bila bolesna
i pokvarena poee se razotkrivati govorei : "Muhammed nam je
obeavao riznice Kisre i Kaj sara (careva perzijskih i bizantijskih),
a evo mi smo danas doli u situaciju da pojedini od nas msu
sigurni otii u nunik radi obavljanja nude ! "
Tako uspjee d a od Muhammeda odvoje grupu p o grupu ljudi
straei ih za budunost njihovih ena, djece i domova od napada
Benu Kurejzij a; kada borba otpone, sa Resulullahom osta svega
nekoliko stotina pravih i iskrenih vjernika. U jednoj od tih noi,
nakon to se obru neprijatelja stezao blizu dvadeset dana,
Resulullah poe upuivati svome Gospodaru dove onoga koj i
se naao u bezizlaznoj situacij i. Ponavljao je: "Moj Allahu, daj mi
onu pomo koju si mi obeao ! Moj Allahu, daj mi onu pomo
koju si m-i obeao ! "
Te noi Nu' ajm ibn Mes'ud se prevrtao na svoj oj postelj i ne
mogavi sklopiti oka, kao da mu je neko one kapke prikovao.
Gledao je negdje izmeu arkih zvijezda na vedrom nebu.
Razmiljao je dugo. Odjednom se sam zapita: "E moj Nuajmu!
ta je to tebe dovelo u ovako daleke krajeve da se bori protiv tog
ovjeka i njegovih pristalica? Ne ratuje protiv njega da bi
pobijedila neka istina niti da bi se osvetio za naneene uvrede.
Ratuje protiv njega bez ikakvog valjanog povoda i uzroka.
Dolikuj e li pametnom ovjeku poput tebe da se bori pa ubije ili
bude ubijen bez pravog razloga? ! E moj Nuajmu! ta te je to
navelo da podie sablju u lice ovog dobrog ovj eka koj i svojim
pristalicama
nareuje
pravdu,
dobroinstvo
i
pomaganje
blinj ima? ta te j e to natjeralo da svoje koplj e obliva krvlju
njegovih drugova koj i samo slijede pravi put i istinu koj u im on
preporuuj e? ! "
Ovaj odluni i presudni dijalog izmeu Nuajma i njegove
savj esti se zavri znaajnom odlukom koju on odmah krenu da
izvri. Nu'aj m ibn Mes ' ud se odulja iz logora svoga plemena i

254

Nu 'ajm ibn Mes 'ud

pod platom mraka hitro ode Resulullahu. Kada ga Vjerovjesnik

ti ugleda pred sobom, upita ga: "Jesi li ti Nu'ajm ibn Mes'ud?"
"Da, Allahov Poslanie", odgovori on. "Pa ta te je dovelo u ovo
doba? ! " "Doao sam da posvjedoim da nema boga osim Allaha i
da si ti Njegov rob i Poslanik, a da je ono to ti govori istina!"
Onda Nuajm nastavi: "Primio sam Islam, o Resulullahu, a moje
pleme za to jo nije saznalo. Pa, naredi mi ta da inim."
Alejhisselam mu ree: "Ako ostane sa nama, ti si samo jedan
ovjek vie, nego ti idi i pokuaj nekako da oslabi naeg
neprijatelja, jer rat je varka! " On ree: "Dobro, o A llahov
Poslanie, uskoro e vidjeti ono to e te obradovati, ako Allah
da."
Nuajm smjesta ode pripadnicima Benu Kurejze, a ranije im j e
bio dobar drug i prijatelj . O n i m ree: " O Benu Kurejze ! Vi dobro
znate koliko vas volim i elim dobro, te da sam prema vama
uvijek bio iskren." Rekoe mu: "Da, o tebi ne znamo nita loe."
On dalje ree: "Kurejij e i Gatafan u ovom ratu nisu u istoj
situaciji kao vi." "Kako to?" - upitae Kurejzije. On ree: "Ovaj
kraj i ovaj grad su vai. Tu j e vae bogatstvo, vaa djeca i vae
ene i niste u prilici da sa nj ima selite negdje drugo. A to se tie
plemena Kurej i Gatafan njihov grad, imetak, djeca i ene, sve je
to daleko od ovog kraja. Oni su doli da ratuju protiv
Muhammeda, a vas su pozvali da s njim prekrite ugovor i da im
pomognete protiv njega, to ste vi prihvatili. Ako oni uspiju da ga
pobijede, oni e ga porobiti, a ako ne uspiju da ga nadvladaju, oni
e se mimo vratiti svoj im kuama, a vas e ostaviti njemu na
milost i nemilost, pa e vam se on estoko osvetiti." Oni mu
rekoe: "Istinu govori, pa ta nam ti savj etuje da inimo?"
Nuajm im odgovori: "Ja mislim da se ne trebate boriti uz njih sve
dok od njih ne uzmete grupu njihovih uglednika kao zalog i
garancij u, i tako ete ih primorati da se uz vas bore protiv
Muhammeda, sve dok ne pobijedite ili dol ne strada i posljednj i i
va i njihov ovjek." Rekoe mu: "U pravu si, dobro si nas
nasavjetovao."
Onda on ode od njih Ebu Sufjanu ibn Harbu, komandantu
Kurejij a, te ree njemu i ostalima koji bijahu s njim: "O
Kurejije! Vi dobro znate koliko vas volim, a koliko M uhammeda
mrzim. Saznao sam za jednu stvar i smatram da sam duan da
vam to povjerim pod uvjetom da to nikome ne govorite, a
pogotovo da sam vam ja to saopio." Oni mu rekoe:
"Obeavamo ti to." Dalje on nastavi : "Benu Kurejze su se
pokajali to su se zavadil i sa Muhammedom pa su mu poruili
255

l Nu 1ajm ibn Mes d

sljedee: "Mi smo se pokajali zbog svog postupka, i odluili smo
da ponovo s tobom sklopimo ugovor o primirju, pa bi li ti bio
zadovoljan da za tebe zarobimo dosta uglednih ljudi iz plemena
Kurej i Gatafan, pa da ti ih predamo kako bi ih ti pogubio? Zatim
bi se tebi priklj uili u borbi protiv nj ih sve dok ih konano ne
porazi." Na to im je Muhammed odgovorio da pristaje. Pa ako
Jevreji dou od vas traiti neke ljude u zal<:>g nikoga im ne daj ite
nipoto." Ebu Sufjan ree: "Divan li si ti saradnik i neka te prati
svako dobro." Iza toga Nuajm napusti Ebu Sufjana i ode u svoje
pleme Gatafan, pa im ispria neto slino kao Ebu Sufjanu,
upozorivi ih onako kako je i njega upozorio.
Ebu Sufjan odlui da iskua Benu Kurejzije, pa im posla svog
sina koji im ree: "Moj otac vam alje pozdrav i poruuje vam
slj edee: "Ovaj obru oko Muhammeda i njegovih pristalica se
svima odulj io tako da smo se zasitili. Zato smo odluili da ga
napadnemo i da ga se rijeimo, pa vas pozivamo da ga i vi sutra
napadnete." Oni mu odgovorie: "Danas je subota, a mi subotom
nita ne radimo. Osim toga mi se uz vas neemo boriti sve dok
nam ne date sedamdeset uglednika iz vaeg plemena i plemena
Gatafan, kako bi kod nas bili kao zalog i garancija. Mi se boj imo
da ete vi, kada vam borba otea, otii svojim kuama a nas same
ostaviti Muhammedu, a dobro znate da se mi sami protiv njega ne
moemo boriti ." Kada se sin Ebu Sufjana vrati svome plemenu i
obavijesti ih o onome to je uo od Benu Kurejzija, svi se sloie i
uglas rekoe : "Prokleti sinovi majmuna i svinja! Tako nam Boga,
kada bi od nas traili jednu ovcu u zalog, ne bismo im je dali." Na
taj nain Nu' ajm ibn Mes ' ud je uspio raspriti redove saveznika i
meu nj ih ubaciti razdor. Uzvieni . Allah posla na Kurejije i
nj ihove saveznike estoki unitavajui vjetar koj i porazvalj iva
nj ihove atore, isprevrta nj ihove kazane, utrnu im vatre, a lica i
oi im ispuni prainom. Oni ne naoe drugog izlaza nego
napustie boj ite i otputovae pod zatitom none tmine. Kada
osvanu jutro i muslimani vidjee da su Allahovi neprijatelj i
pobj egli, poee uzvikivati: "Hvala Allahu koj i je Svoga roba
pomogao, koj i je snagu njegovoj vojsci ulio, i koji je Sam sve
neprijatelje savladao ! " Nakon tog dana Nu'ajm ibn Mes' ud je
uvijek ostao pouzdan oslonac za Resulullaha - Povjeravao mu je
mnoge zadatke, podnosio je najvee odgovornosti i terete, nosio
je pred nj im bajrake.
Kada je doao dan osvojenja Mekke, Ebu Sufjan ibn Harb je
posmatrao muslimansku vojsku koja je ulazila u grad. Kada je

256

Nu 'ajm ibn Mes 'ud

vidio jednog ovj eka koji j e nosio bajrak plemena Gatafan, on

upita: "Ko je ono?" Rekoe mu: "Nu' aj m ibn Mes ' ud." On
dodade: "Kako li nas je prevario na dan Handeka. Tako mi
Allaha, bio je jedan od najeih neprij atelja Muhammedovih, a
eno ga sada nosi pred nj im bajrak svoga plemena, i jo ide pod
njegovim bajrakom u rat protiv nas . . . "

00

257

l Habbab ibn Erett

HABBAB IBN ERETr

"Neka se Alla h smiluje Habbabu! On je svojevoUno
prihvatio Islam , pokorno je uinio hidru i ivio je kao
mudahid." (Aiua ibn Ebi Talib)

mmu Enmar, ena iz plemena el-Huza'a, je krenula na

pijacu robova u Mekki. elj ela je sebi kupiti slugu djeaka koji bi joj pomogao u njenim poslovima i od
kojeg bi ona imala neke koristi. Poela se zagledati u robove
izloene na prodaju sve dok se ne odlui za jednog jo nedoraslog
mladia, u ijem zdravom i snanom tij elu i nekim crtama lica
koj e su pokazivale otroumnost, nae razlog da ba njega kupi.
Ona plati traenu cijenu i krenu sa svoj im slugom. I dok su ili
putem, Ummu Enmar pogleda djeaka pa ga zapita: "Kako ti je
ime, djea'e ?" On joj odgovori: "Habbab." "A kako ti je ime
ocu?" - upita ona. "Erett", odgovori. "Pa odakle si ti?" "Iz
Nedda." "Onda si ti Arap! " "Da, i to iz plemena Benu Temim."
"Pa kako si onda dospio u ruke trgovaca roblj em iz Mekke? ! " "Na
nae pleme napalo je neko drugo arapsko pleme. Pokupili su svu
nau stoku, zarobili ene, uzeli robinje. Tako sam se i ja naao
meu grupom djeaka koje su poveli sa. sobom. Zatim sam
prelazio iz ruke u ruku sve dok ne stigoh u Mekku i evo me sada
u tvojim rukama."
Ummu Enmar odvede svoga djeaka j ednom od mekkanskih
kovaa kako bi ga poduio izradi sablj i i za veoma kratko vrijeme
djeak shvati sutinu toga zanata i prodrije u taj ne kovanja sablji.
Kada on jo vie ojaa i izraste u pravog mladia, Ummu Enmar
mu zakupi j edan duan, nabavi mu svu potrebnu opremu i poe
ubirati plodove od njegova zanata u izradi sablji. Malo vremena
proe, a Habbab posta poznat irom Mekke, pa ljudi mahom
poee dolaziti da kupuju njegove sablje, ne samo zbog dobre
izrade, nego i zbog iskrenosti i potenja koji su ga krasili. I pored
258

Habbab ibn Erett l

svoje mladosti Habbab se odlikovao i razumom iskusnih ljudi, te
mudrou staraca. esto bi, dok bi zavravao svoj posao i
povlaio se u samou, razmiljao o dahilijjetskom drutvu koj e .
se guilo u nemoralu od glave do pete. Pogaalo ga j e to to j e
vidio arapski narod u najgorem neznau i u slijepoj stranputici, a
ija rtva bijae i on sam. Govorio bi sam sebi: "Ova no mora
imati svoj kraj !" Nadao se da e proivjeti tol,iko dugo da svojim
oima vidi smrt ovog mraka i raanj e svj etla.
Habbabovo ekanj e ne potraj a dugo, j er uskoro do njega
doprije vij est da je nit novoga svj etla zasij ala iz usta j ednog od
mladia iz plemena Benu Haim koji se zvao Muhammed ibn
Abdullah. On ode njemu, pomno ga saslua, i njegovi biseri i sjaj
ga zasjenie i razgalie. Prui mu svoju ruku i posvj edoi da nema
nikakvog drugog boga osim Allaha, a da je Muhammed Njegov
rob i poslanik. Tako posta esti od svih ljudi na zemalj skoj kugli
koj i primie Islam, pa se govorilo: "Habbab je proveo odreeni
period u kojem je on sam bio estina Islama." Habbab svoj
prelazak na Islam nij e tajio nipredkim. Tako .' vij est o tome doprije
i do Ummu Enmar, koj a se zapali od srdbe i gnj eva. Ona se
udrui sa svoj im bratom S iba'om ibn Abduluzzaom, a pridruie
im se jo mnogi mladii iz plemena Huza' a, pa svi skupa krenue
Habbabu. Zatekoe ga zadublj enog u posao. S iba' mu prie i ree:
"uli smo neto u ta ne moemo povj erovati?" "A ta to?" upita Habbab. "Pria se da si se ,,odmetnuo i poeo slij editi onog
ovjeka iz plemena Benu Haim. - ree S iba ' . Habbab mimo
odgovori: "Odmetnuo se nisam, nego sagt prihvatio vjeru u
Allaha, Jedinog Boga koj i nema sudruga. Odbacio sam vae idole
i posvj edoio da je Muhammed Allahov rob . i poslanik." I samo
to Habbabove rij ei doprijee do uiju Siba'a i ostalih koj i bijahu
s njih, svi zaj edno skoie pa ga poee udarati rukama, nogama i
komadima elj eza i ekiima koj i im se naoe pri ruci. On se
stropota na zemlju, izgubivi svij est, dok mu j e krv lila na sve
strane.
Vijest o dogaaju izmeu Habbaba i njegove gazdarice proiri
se Mekkom brzo poput vatre koja se iri po suhoj trav i ! Ljudi su
se udili hrabrosti Habbabovoj , jer do tada nisu uli da je iko od
pristalica Muhammedovih stao ispred ljudi pa ovako otvoreno i
drsko obznanio svoj prelazak na Islam. Habbabov sluaj j e dobro
uznemirio kurej ijske starce. Nij e im moglo ni na um pasti da bi
jedan kova, poput kovaa Ummu Enmar, koj i nij e imao ni
rodbine da ga titi, niti zatitnika koji bi ga branio i utoite mu
pruio, da bi takav neko mogao skupiti dovoljno hrabrosti i
259

l Habbab ibn Erett

drskosti pa izai iz njihove vlasti, javno uvrij editi njihova
boanstva te odbaciti vjeru nj ihovih oeva i djedova. Shvatie da
je to dan iza koga e sigurno neto uslijediti. I nisu Kurejije
pogrijeile u onom to su predviati. Ovaj ispad Habbaba dao je
povoda mnogim njegovim drugovima da obj ave svoj prelazak na
Islam.
Tako oni poee, jedan za drugim, javno obznanj ivati rijei
istine. Zato se poglavari Kurejija iskupie pred Ka'bom, a na elu
im bijahu Ehu Sufjan ibn Harb, Welid ibn Mugire i Ehu Dehl ibn
Hiam. Razgovarali su o Muhammedovu sluaju istiui da taj
problem iz dana u dan postaje sve vei i krupniji. Odluie da
bolest lijee prij e nego li ona uzme maha, pa se dogovorie da
svako pleme prihvati pojedinca iz njihovog naroda koj i je prihvatio
novu vjeru, te da ga stave na najgore muke i kunje sve dok ne
odbaci svoju novu vjeru ili dok ne umre u tim mukama.
Siba' ibn Abduluzza i njegovi saplemenici dobie u zadatak da
mue Habbaba. Oni bi, kada bi najvie ugrijalo i kada bi, usred
dana, suneve zrake prosto prile zemlju, izvodili Habbaba u
mekkansku kotlinu, skidali sa njega odjeu, navlaei na njega
eljezni oklop i otpoinjal i sa muenj em. Vode mu nikako nisu
davali, pa kada bi on od estoke vruine poeo gubiti svij et. oni
bi mu prilazili pitaj ui ga: "ta kae za Muhammeda?" On bi
odgovarao: "Allahov rob i poslanik. Doao nam je sa vjerom
pravoga puta i istine, kako bi nas iz mraka izveo na svj etlo." Oni
bi ga udarali bez milosti, a onda ponovo pitali : "ta veli za Lata i
Uzzaa?" Odgovorio im je: "To su dva kipa, gluha i nijema, koj i
niti ta mogu nauditi niti o d njih ima ikakve koristi . . . "
Tada bi oni donosili uzavrelo kamenje koj e bi pritiskati na
njegova lea i tu ih drali sve dok ne potee istoplj ena masnoa iz
njegova tij ela. Ummu Enmar ne bijae nita manj e nemilosrdna
prema Habbabu od svoga , brata Siba'a. Jednom j e vidjela
Resulullaha kako prolazi pored njegovog duana i neto mu
govori, pa je prosto poludila od bij esa i mrnje. Svaki dan bi
dolazila Habbabu i uzimala elj eznu ipku koju bi uarila na
kovakom mij ehu, pa bi mu onda s tom ipkom pritiskala glavu
sve dok ne bi poela da gori i dok on ne bi izgubio svijest.
Habbab bi molio A llaha da kazni i nju i njenog brata Siba'a. Kada
je Resulullah il dozvolio svoj im ashabima da uine hidru u
Meinu i Habbab se pripremi za odlazak. Meutim, prije nego li
je napustio Mekku Uzvieni Allah je usliao njegove dove protiv
Ummu Enmar. Nju pogodi neka bolest u vidu strane glavobolje
260

Habbab ibn Erett

od koje j e osj eala bolove za kakve niko ranij e nije uo. Od tih
neizdrljivih bolova ona je zavijala poput psa. Njeni sinovi se
dadoe u potragu za lijekom. Ili su na sve strane da bi im na
kraju rekli: "Za njene bolove nema drugog l ijeka osim da na glavu
stavlja uareno elj ezo", to ona morade prihvatiti, pa bi zbog
nesnosnih bolova od tog igosanja zaboravljala svoju glavobolju.
U gostoprimstvu i zatiti ensarija u Medini Habbab osjeti
ugodnosti i slasti mira i slobode, to nij e osj etio dugo vremena.
Uivao je u blizini Vjerovjesnika ne strahujui da e ga ita u
tom uivanju i zadovoljstvu uznemiriti. Uestvovao je sa asnim
Poslanikom na Bedru i borio se pod njegovim bajrakom. Iao je s
nj im i na Uhud. Tu mu je Allah priinio zadovolj stvo da svoj im
oima vidi Siba'a ibn Abduluzza, brata Ummu Enmar, kako gine
od ruke Allahova lava Hamze ibn Abdulmuttaliba. Iza toga
Habbab je poivio toliko da je doekao vladavinu sve etvorice
odabranih halifa nakon smrti Resulullaha .
Pod njihovom zatitom ivio je cij enjen i po dobru spominjan
od sviju. Jednog dana, u vrijeme hilafeta Omera ibn Hattaba,
uniao je Habbab kod njega, pa mu je halifa dao poasno mjesto i
posebno ga sebi primakao. Onda mu je rekao: "Osim Bilala nema
niko prei da je zasluio ovo mjesto u mome drutvu." Onda ga je
upitao o najteem asu kojeg je doivio dok su ga murici muili.
Habbab se postidio da bi mu odgovorio. Nakon to je Omer
insistirao na tome, on otkri svoja lea ispod ogrtaa, nato se Omer
zgrozi, pa ga upita: "Kako je to bilo?" Habbab odgovori: "Murici
su naloili vatru, a kada se razgorila pa postala sama eravica,
skinuli su sa mene odjeu i postavili me na onaj ar. Sa lea mi je
otpadalo meso, a vatru je utrnula tek tenost koja se cijedil a iz mog
tijela."
Nakon siromatva Habbab se u drugoj polovici svoga ivota
obogati, tako da je posjedovao i zlata i srebra to nikad nije ni
sanjao. Meutim, on je svoj imetak troio na nain koj i nikom
nije mogao pasti na um. Sve svoje dirheme i dinare stavio je u
kuu na odreeno mjesto koje je bilo poznato svima potrebnima, i
siromasima i bijednicima. Niim to nije skrivao, vezao ili
zakljuavao, nego bi svi potrebni dolazili i uzimali koliko su htjeli
bez ikakvog pitanj a ili traenja dozvole.
I pored svega toga on se bojao kako e poloiti raun pred
Allahom zbog tog imetka i da ne bi zbog njega bio kanjen.
Priaju neki njegovi drugovi : "Uli smo kod Habbaba kad je on
bio u smrtnoj bolesti, pa je rekao: "Ovdj e ima osamdeset hiljada

261

l Habbab ibn Erett

dirhema i tako mi Al laha nikad ih niim nisam zavezao mt1 sam
kome ita od toga zabranio da uzme." Onda j e zaplakao, pa ga
upitae: "Zato plae?" On odgovori: "Plaem j er su moj i
drugovi . otili, a o d ovodunjalukih nagrada nisu nita dostigli,
dok sam ja poivio pa . stekao i ovaj imetak za koj i se bojim da ne
bude moja jedina nagrada za dobra djela."
Kada se Habbab preselio u drutvo blie Allahu * vladar
pravovj etnih Alija ibn Ebi Talih stade pored njegovog kabura, pa
ree: "Neka se Allah smiluje Habbabu ! Islam je primio vrsto i sa
ubj eenjem, Hidru je uinio pokorno, a ivio kao mudahid!
Allah nee izostaviti nagradu onome ko je dobro inio ! "

00

262

l Er-Rebi ibn Zijad el-Harisi

K-REDI' IBN ZIJAD EL-HARISI

"Od kako Ba m poBtao halifa niko prema meni nije bio
tako iBkren kao Rebi' ibn Zijad." (Omer ibn Hattab)

edina, grad Reslul aha ii, jo nije bila prealila s:t

Ebu Bekra es-Stddtka. U meuvremenu su delegactJe
iz svih krajeva zemlje svakodnevno dolazile u Jesrib
kako bi dali prisegu na vjernost i poslunost, i u dobru i u zlu,
novom halifi Omeru ibn Hattabu.
Jednog jutra poglavaru pravovjemih stie delegacija iz Bahrejna
sa jo nekim drugim delegacijama. Halifa el-Faruk, neka je Allah s
njim zadovoljan, je silno elio da svakog delegata saslua, jer e
moda u njegovim rij eima pronai neki koristan savjet, ili
zanimljiv prij edlog, ili moda neto u emu bi se nalo koristi za
Allahovu vjeru i za sve muslimane uope. On brojne delegate
prozva da neto kau, ali ne u nita znaajno. Onda pogleda
jednog ovjeka, za kojega je odmah osjetio da e biti od hajra, pa
mu ree: "Ima li ti ta rei?" ovjek se zahvali Allahu onako kako
to dolikuje, pa ree: "Ti si, o vladaru pravovjemih, biranjem da
postane na vladar stavljen na jednu veliku kunju od strane
Uzvienog Allaha. Pa, boj se Allaha za sve to ti je povjereno. Znaj
da, kada bi nestala jedna ovca na obali Eufrata, ti e za to biti pitan
na Sudnjem danu!" Omer naglas zaplaka govorei: "Niko mi nita
bolje i istinitije nije rekao otkako sam izabran za halifu od tebe! Ko
si ti?" ovjek odgovori: "Ja sam Rebi' ibn Zijad el-Harisi." Omer
upita: "Jesi li ti brat Muhadira ibn Zijada?" "Da" - odgovori on.
Kada je sastanak sa delegacijama zavren, Omer pozva Ebu
Musa'a el-E' ariju pa mu naredi: "Dobro se raspitaj o Rebi'u ibn
Zijadu, jer ako je iskren od njega e biti velikog hajra i pomoi za
nas u naem djelovanju. Postavi ga na odreenu poziciju i napii
mi sve o njemu!" Od toga dana nije prolo puno vremena a Ebu
264

Er-Rebi ibn Zijad el-Harisi

Musa pripremi vojsku za osvojenje Menazira u podruju Ehwaza,

kako mu je to halifa naredio. U toj vojsci bili su i Rebi' ibn Zijad i
brat mu Muhadir.
Opsj edao je Ebu Musa el-E'ari grad Menazir i protiv njegovih
stanovnika vodio bitke, teke i otre, kakve je historija malo gdje
zabiljeila. Murici se pokazae kao veoma strpljivi i snani borci
i pruie estok otpor muslimanima kakav niko nije oekivao.
Broj rtava kod muslimana je prevaziao sva i najgora
predvianja. Tih dana muslimani su se borili a postili su mjesec
ramazan. Kada je Muhadir, brat Rebi'a ibn Zijada, vidio da se
broj poginulih na strani muslimana poveava, odlui da se rtvuje
radi Allahova zadovoljstva. On se lijepo namirisa, obue bijelo
odijelo poput efina, pa se oprosti sa svoj im bratom. Rebi' ode
Ebu Musau i ree mu: "Muhadir je rijeio da se rtvuje, a posti. l
ostali muslimani su od teke borbe i iscrpljujueg posta ve poeli
gubiti snagu, a niko nee da prekine post. Pa gledaj ta e
uiniti." Ebu Musa ustade i povika svojoj voj sci: "O skupino
muslimana, zaklinj em svakoga od vas da prekine ili post ili
borbu ! " - onda se napi vode iz ibrika, koj i j e bio pored njega,
kako bi i ostali ljudi pili poput njega. Kada je Muhadir uo
njegove rijei, ispi gutljaj vode pa ree: "Tako mi Allaha, nisam
se napio radi ei, nego da bih se pokorio volj i komandanta."
Onda pojaha konj a i poe se probijati kroz redove neprijatelja,
obarajui protivnike bez ikakvog straha ili razmiljanja. Kada je
duboko zaao unutar neprijatelj ske vojske, oni ga okruie sa svih
strana, udarajui ga sabljama i sprijeda i iza lea dok ne pade
mrtav na zemlju. Oni mu onda odrubie glavu i natakoe je tako
da se vidjela sa svih strana bojnog poprita. Rebi' pogleda u njega
i ree: "Blago tebi, ti si divno boravite zaradio. Tako mi Allaha,
osvetiu i tebe i sve ostale poginule muslimane, ako Allah da! "
Kada je Ebu Musa vidio kako je n a Rebi'u djelovala smrt
njegova brata i kad je shvatio koliko je kivan na neprijatelja, on mu
potpuno prepusti komandu nad vojskom, a on ode sa drugom
grupom u osvajanje grada Susa. Reb i' i njegova vojska se sruie
na murike poput uragana, obruavajui se na njihove utvrde poput
stijenja koje nosi bujica. Rasturiti su njihove redove i poljuljali
njihov elan za borbu. Tako Allah dade da Rebi' ibn Zijad osvoji
Menazir, ubijajui one koje je trebalo ubiti, zarobljavajui roblje i
zaplijenjujui veliki imetak. Nakon osvojenja Menazira zvijezda
Rebi'a ibn Zijada zasja punim sjajem i njegovo ime posta poznato
svima. On postade jedan od uvenih vojskovoa od kojih su se
oekivala velika djela. Kada muslimani krenue u osvoJenJe
265

l Er-Rebi 1 ibn Zijad ei-Harisi

Sidistana, njemu povjerie komandu nad vojskom, nadajui se
pobjedi. Rebi' ibn Zijad krenu sa svojom junakom voj skom, koja
se borila na Allahovom putu u pravcu Sidistana. Valjalo je
prevaliti razdalj inu od sedamdeset pet ferseha, to naj izdrljivije
pustinjske ivotinje nisu bile kadre uiniti. Prvo je naiao na grad
koj i se zvao Rustak Zalik, na samoj granici Sidistana, a to bijae
splet dvoraca oivienih visokim zidinama. B ijae to mjesto sa puno
dobara i obiljem plodova. Lukavi voj skovoa posla svoje uhode u
Rustak Zalik, prije nego je i stigao do grada. Na taj nain saznade
da e stanovnici grada uskoro slaviti neki svoj praznik.
On saeka tu priliku a onda ih iznenada napade u sljavljenikoj
veeri kada su se neprijatelji najmanje nadali, te ih nabrzinu savlada.
Zarobi dvadeset hiljada nevjernika meu kojima bijae i njihov
poglavar, kojeg Perzijanci zovu, Duhkan. Meu zarobljenicima
bijae i jedan Duhkanov rob koji je nosio tri stotine hiljada dukata
svome vladaru. Rebi ' upita tog roba: "Odakle ti ovaj imetak?" Rob
odgovori: "Iz jednog sela koje pripada mome gospodaru." "Pa da li
jedno selo ovoliki imetak plaa svake godine?" - upita Reb i ' . "Da" odgovori rob. "A kako?" - opet upita Rebi' . "Sa naim srpovima,
sjekirama i znojem" - odgovori. A kada se bitka zavrila Duhkan
prie Rebi'u i zatrai od njega otkup za sebe i svoju porodicu. Rebi'
mu ree: "Pustiu te ako plati otkup svim muslimanima." "Koliko
trai?" - upita Duhkan. "Kada ovo koplje zabodem u zemlju ti e na
njega sipati zlato i srebro sve dok ga ne zatrpa da mu se ni vrh ne
vidi." "Slaem se" - ree Duhkan. Onda donese iz svojih nznica zlata
i srebra i poe to istresati na zabodeno koplj e, dok ga skroz ne prekri.
Rebi ' ibn Zijad je prodirao sa svojom pobjednikom vojskom kroz
teritorij e Sidistana. Jedno po jedno utvrenje je padalo pod kopitama
njegovih konja, kao to lie sa drveta pada pod udarcima jesenjeg
vjetra. Stanovnici gradova i sela su ga doekivali pokorno, traei
zatitu i garanciju od njega, a ne ekajui da ih on napadne sabljom.
Tako stie do grada Zerenda, prijestolnice Sidistana. Tu se
neprijatelj opremio za pravi rat protiv njega. Rasporedili su vojne
jedinice,
isturili
naprijed
prethodnice,
pripremili
rezerve,
odluivi da ga odbiju od velikog grada i da zaustave njegovo
prodiranje kroz Sidistan bez obzira koliko ih to kotalo. Onda je
izmeu Rebi ' a i njegovih neprijatelja otpoeo krvavi rat u kojem
se nijedna od protivnikih strana nije osvrtala na svoje rtve. Kada
se poee nazirati prvi predznaci pobjede muslimana, poglavar
Sidistana po imenu Berwiz odlui da pouri sa sklapanjem
primirja sa Rebi'om, koj i je jo imao dovoljno snage, ne bi l i za
sebe i svoj narod stekao ikakve povoljnije uslove.

266

Er-Rebi' ibn Zijad el-Harisi

On Reb i ' u posla glasnika, koj i zatrai da im Rebi ' odredi

vrijeme za susret kako bi se izmiri l i , to Rebi ' prihvati . Rebi'
naredi da se pripremi mjesto za doek Berwiza i da se oko tog
prostora nagomilaju leevi ubijenih Perzijanaca. Svoj im lj udima
jo ree da pored puta koj ima e Berviz proi nabacaju druge
leeve i s jedne i s druge strane. Inae, Reb i ' bijae visok, krupan,
snaan i straan ovjek, koj i bi ulijevao strah u srce svakom ko ga
vidi .
I kada je Berwiz doao kod njega, sav se strese od straha a
njegovo srce kao da presta da kuca od pogleda na si lne_ leeve.
Nije imao dovoljno hrabrosti ni da mu prie, pa se s nj im ne
rukova. Govorio je mucajui od straha i pristao da Rebi ' i poalje
hiljadu slugu od kojih e svaki na glavi nositi up zlata. Rebi' se
sloi s tim i izmiri se s Berwizom pod tim uvjetima.
Slijedei dan Reb i' ibn Zijad ue u grad praen ovom
neoekivanom povorkom robova i
muslimanskim tehlilima i
tekbirima. Bio je to dan za pamenje izmeu mnogih Allahovih
dana. Reb i' ibn Zijad je dugo ostao isukana sablja na strani
muslimana, .koju su koristili protiv Allahovih neprijatelja. Osvoj io je
mnoge gradove, vladao je u mnogim podrujima, a kada je hilafet
preao u ruke Umejjvia, Muawija ibn Ebi Sufjan ga postavi za
namjesnika Horasana. Meutim, on nimalo ne bi oduevljen sa
ovom dunou. Ta tjeskoba i nezadovoljstvo se povea kada mu
jedan od velikaa umejjevike vladarske porodice napisa pismo u
kojem je staj alo: "Vladar pravovjemih, Muawija ibn Ebi Sufjan, ti
nareuje da sve zlato i srebro od plijena urui u Bejtu-1-!'nal
(dravnu blagajnu) muslimana. Ostalo to ima raspodijeli meu
mudahide." On mu odgovori ovako: "Ja sam u Knj izi Uzvienog
Allaha pronaao suprotno onome to mi ti nareuje u ime vladara
. pravovjemih." Onda pozva svoje ljude da uzimaju svako svoj dio
plijena. Iza toga posla petinu plijena na dvor halife u Damask. Prvog
petka nakon to je poslao to pismo, Reb i ' ibn Zijad doe na namaz u
bijeloj odjei. Drao je ljudima hutbu, a na kraju je rekao: "O ljudi !
Ja sam se zasitio ovog ivota, pa u uiti dovu, a vi na mojoj dovi .
aminajte! " Onda ree: "Moj Allahu, ako mi eli dobro, uzmi me
Sebi brzo i bez odgaanja!" On je upuivao Allahu molbu, a ljudi su
aminali. Toga dana, prije nego je sunce zalo, u Allahovo drutvo se
preselio sa ovoga svijeta Rebi ' ibn Zijad.

00
267

l Abdullah ibn Selam

ABDULLAH IBN SELAM

"Ko eli vidjeti ovjeka
Abd ullaha ibn Selama."

dennetiUu

neka

pogleda

usajn ibn Selam bijae jedan od jevrejskih rabina u

Jesribu (Medini). Stanovnici Medine i pored razlika u
religij i i vjerovanju, mahom su ga potovali i uvaavali.
Bio je meu ljudima poznat po bogobojaznosti, pravednosti,
principijelnosti i iskrenosti.
Husajn je ivio mirnim i skromnim ivotom, ali istovremeno
njegov ivot bijae ozbiljan i koristan. Svoj e svakodnevno
vrijeme rasporedio je na tri dijela; jedan dio je provodio u
bogomolj i u ibadetu i savjetovanju drugih, drugi dio je provodio u
vonjaku kalemei i uzgajajui palme a trei je provodio uz
Tewrat usavravaj ui se u propisima vjere.
KMa god bi itao Tewrat, dugo bi se zadravao na vijestima
koje su obveseljavale ljude o pojavi poslanika u Mekki koj i bi
upotpunio i zapeatio misiju ranij ih vjerovjesnika. Detaljno bi
prouavao osobine i znakove tog oekivanog poslanika, radujui
se to e on napustiti svoj rodni grad i uiniti H idru i preseliti
ba u Jesrib.
Kada god je nailazio na ove vijesti ili kad bi mu pale na um,
molio je Allaha i silno elio da mu produi njegov ivot dotle da
doeka ovog najavljenog vjerovjesnika, da imadne sreu da se s
nj im susretne i da bude prvi koji e mu vjerovati i slijediti ga.
Allah je ukabulio i primio dovu Husajna ibn Selama, pa mu je
dao da proivi dotle dok se nije pojavio Poslanik pravog puta i
milosti . Bi mu propisano da imadne sreu da se s njim sastane i
drui, i da uzvjeruje u Istinu koja je tom Poslaniku objavljena. Pa
da prepustimo Husajnu rije, neka nam on ispria kako je primio
Islam, jer e on to puno bolje i vjerodostojnije uiniti.

268

Abdullah ibn Selam

Kae Husajn ibn Selam: - Kada sam uo da se pojavio

Resulullah . poeh se raspitivati i istraivati o njegovom imenu,
porijeklu, osobinama, vremenu pojave i mjestu, te to porediti sa
onim to je napisano u knj igama. Tako se osvjedoih da je on
stvarno vjerovj esnik i postah ubijeen u istinitost njegovog poziva
i misije. Sve to zataj ih od ostalih Jevreja i zavezah jezik na tu
temu.
Tako doe dan u kojem Poslanik krenu iz Mekke u pravcu
M edine. Kada je stigao pred Jesrib i odsjeo u mjestu Kuba' , kod
nas doe jedan ovjek dozivajui ljude na sav glas i
obavjetavaj ui ih o njegovom dolasku. U tom asu ja bijah na
vrhu jedne palme gdje sam obavljao svoj posao, a moja tetka
Halida bint Haris je sjedila ispod drveta. Kada sam uo tu vijest,
ja povikah: "Allahu Ekber! Allahu Ekber! " uvi moj tekbir,
tetka mi ree: "Allah te unitio, da si uo kako Musa' ibn ' Imran
dolazi ne bi se toliko obradovao." Ja joj rekoh: "O tetka, ovo je,
Allaha mi, brat Musa'a ibn ' Irnrana i istu vjeru propovij eda. On je
poslat sa onim s im je i Musa' doao ! "
Ona zauti, a onda upita: "Je li to vjerovjesnik o kojem ste
priali da e biti poslan da potvrdi ono to su govorili ranij i
poslanici, da upotpuni Allahove objave?" "Da, to j e on!" - rekoh.
"A, tako znai ! " - ree ona na kraju.
Onda ja odmah odoh Resulullahu i vidjeh mnotvo ljudi
kako se oko njega tiskaju. I ja se ugurah meu njih i nekako
dooh u blizinu Vjerovjesnika. Prve rijei koje sam od njega uo
bijahu : "O ljudi, irite i nazivajte selam ! Nahranite gladnoga i
klanjajte nou dok drugi spavaju! Tako ete unii u Dennet i
spasiti se ! " Ja poeh da se zagledam u njega i divim mu se.
Spoznah da njegovo lice nikako ne moe biti lice Jaca. Onda mu
se prikljuih i posvj edoih da je samo Allah Bog, a da je
Muhammed Allahov poslanik. On me pogleda, pa me upita:
"Kako se zove?" Ja rekoh: "Husajn ibn Selam." On ree: "Ne,
nego Abdullah ibn Selam." Tada rekoh: "Da, Abdullah ibn Selam,
i tako mi Onoga koj i te je poslao sa istinom ne elim da 1mam
ikakvo drugo ime od danas, osim ovoga."
Onda krenuh od Resulullaha svojoj kui pa pozvah enu,
djecu i svu porodicu u I slam . Oni svi redom primie Islam, a s
nj ima i moja tetka H alida, koja bij ae starica. Onda im rekoh :
"Ne govorite o mom i vaem prelasku na Islam nikom od
Jevreja dok vam to ne dozvolim." Oni rekoe: "Dobro,
necemo. "
'

269

l Abdullah ibn Selam

Iza toga ja se vratih Resulullahu i rekoh mu: "O Resulullah,
Jevrej i su uistinu pokvaren i lalj iv narod. Ja bih volio da njihove
uglednike pozove kod sebe, a mene da prikrije od nji h u jednoj
od svojih soba. Onda ih upitaj kako se odnose prema meni i kakav
ja poloaj imam kod nj ih. Sve to uini prije nego saznaju za moj
prelazak na Islam, a onda ih pozovi u Islam. Ako saznaj u da sam
ja primio Islam, oni e me vrijeati i pronalaziti sve mogue
mahane i nedostatke sluei se laima i potvorom."
Resulullah me uvede u jednu od svojih odaja a onda ih
pozva sebi. Poe ih podsticati na prelazak u Islam, nagovarati ih
da zavole iman, spominjui im ono to su oni saznali o nJemu iz
svojih knj iga. Oni su raspravljali s nji m dugo, sluei se
neistinom, odbijajui da prihvate istinu, a ja sam sve sluao.
Kada Vjerovj esnik izgubi nadu u nj ihovo vjerovanje, upita ih:
"Kakav poloaj kod vas ima Husajn ibn Selam?" Oni odgovorie:
"On je na uglednik i sin naeg uglednika. Na pobonjak i
uenj ak, sin naeg rabina i uenjaka! " Vjerovj esnik ree: "Kada
bi on primio Islam, bi li i vi to uinili?" Rekoe mu: "Sauvaj
Boe, nee on Islam prihvatiti, neka ga Allah sauva od toga! "
Tada ja izaoh pred nj ih i rekoh: " O skupino Jevreja, bojte se
Allaha i prihvatite ono to vam Muhammed nudi, j er, tako mi
Allaha, vi dobro znate da je on Allahov Poslanik, i nalazili ste u
Tewratu sve opisano o njemu, njegovu imenu i osobinama.
Svjedoim da je on Allahov Poslanik i vjerujem mu, priznajem
njegovu istinitost i prepoznajem ga." Oni rekoe: "Sve lae ! Tako
nam Boga, ti si najgori i sin naeg naj goreg ovj eka. Velika si
neznalica i sin neznalice." Nije bilo mahane ili rune osobine a da .
mi je nisu rekli . Ja rekoh Resulullahu : "Zar ti nisam rekao da su
Jevrej i pokvaren i laljiv narod? Slue se prevarom i lopovlukom."
Abdullah ibn Selam se prihvati Islama poput ednog ovjeka
kada se prihvati slatke vode. Puno se bavio uenjem Kur'ana,
tako da njegov jezik nikad nije prestajao izgovarati jasne
kur'anske ajete. Stalno je bio uz Allahovog Poslanika tako da
posta ee uz njega nego njegova vlastita sjena. Zavj etovao se da
e samo raditi ono to vodi prema Dennetu, tako da ga je time
obradovao i Resulullah !;i, to se proulo meu asnim ashabima.
O ovoj radosnoj vij esti postoj i i pria koju pripovijeda Kaj s ibn
Ubade i drugi.
Taj pripovj eda kae: "Bio sam j edanput na j ednom uenom
skupu u mesdidu Resulullaha u Medini. U tom sijelu bijae i
jedan starac kojeg je lij epo i ugodno bilo vidjeti i s nj im sjediti.
270

Abdullah ibn Selam

On poe govoriti ljudima slatkim i biranim rijeima. Kada je
krenuo lj udi rekoe: "Ko bi volio da vidi ovj eka koj i e biti
stanovnik Denneta neka pogleda ovog ovjeka ! " Ja upitah: "A
ko je to?" Na to mi odgovorie : "Abdullah ibn Selam." Onda j a
pomislih: "Tako mi Al laha, idem ga slijediti ." Tako i uinih, a
kad ovjek, idui ispred mene, na samom kraju Medine htjede da
unie u svoj u kuu, ja zatraih izun da uem. On mi dozvoli, a
onda me upita: "ta si trebao, bratiu?" Rekoh mu: "uo sam
ljude kako kau za tebe, kada si izaao iz mesdida: "Ko bi volio
da vidi ovjeka od dennetlija neka pogleda u ovoga !", pa ja
krenuh za tobom da saznam neto o tebi, i da ujem kako to ljudi
znaju da si ti jedan od stanovnika Denneta."
Starac mi ree: "O sine, Allah najbolje zna ko e biti od
dennetlija." Ja rekoh: "Da, al i za te nj ihove rijei mora da postoj i
neki razlog?" "Dobro, ispriau t i to" - ree m i . "Ispriaj m i i
neka te Allah nagradi." On poe priati : "Kada sam jedne noi
spavao u vrijeme Resulullaha :'115, sanj ao sam ovjeka koj i mi ree
da ustanem, pa j a ustadoh, a on me povede za ruku. Ja ugledah
put sa svoje l ij eve strane i htjedoh krenuti nj ime, ali mi on ree:
"Ne idi tamo, to nije za tebe ! " Ja pogledah na drugu stranu i
ugledah jasan put s moje desne strane, a onaj ovjek mi ree:
"Tim putem idi ! " Ja krenuh tim putem i stigoh u divnu i prostranu
bau, punu zelenila i zrelog voa.
Usred bae se nalazio eljezni stub, ij i je poetak bio na
Zemlj i a vrh na nebesima. Na vrh toga nalazila se j edna halka od
zlata. Onaj mi ovjek ree: "Popni se na ovaj stub ! " "Ne mogu" odgovorih mu. Onda mi doe jedan sluga koji me podie pa se ja
popeh na onaj stub sve do vrha. Onda vrsto, objema rukama
prihvatih onu zlatnu haiku. Tako visei ostadoh dok se ne
probudih.
Sutradan odoh Resulullahu i ispriah mu svoj san, na to on
ree: "to se tie onog puta kojeg si vidio sa svoj e l ij eve strane, to
je put onih zalutalih koj i vodi u Dehennem.
Onaj put kojeg si vidio na svojoj desnoj strani, to j e put onih
ispravnih koj i vodi u Dennet. to se bae tie koj a te zadivila
svojom svj einom i zelenilom, to je I slam. Onaj stub u sredini
bae, to j e stub vjere, a ona haJka je najvre Allahovo ue, i ti
e se stalno drati tog ueta sve do smrti."

00
27 1

l Suraka ibn Malik

SURAKA IBN MALIK

"Ka ko e izg ledati , o Suraka , kada obue odjeu
Kisre!" (Alla hov posla n i k M uham med )
obj esniJe su Kurejij e jednog j utra kad su uli da je
Muhammed prethodne noi, u nonoj tmini, potajno
napustio Mekku. Bili su zbunjeni mekkanski murici
ovom vjeu i nisu mogli vjerovati da je to tano. Zbog toga su
poli u potragu za njim po svim kuama plemena Beni Haim.
Traili su ga i u svakoj kui njegovih sljedbenika, ashaba, dok
nisu doli u kuu Ehu Bekra. Izala je pred njih Esma, njegova
kerka, a zatim ju je upitao Ehu Dehl: "Gdje ti j e otac,
djevoj ko?" Odgovorila je: "Ja ne znam gdje je on sada." Rasren
njenim odgovorom Ehu Dehl je jako zamahnuo rukom 1
oamario j e tako da joj je naunica spala na zemlju. Otili su ne
postigavi cilj .
Razbjesnili s u se mekkanski prvaci kad se uvjerie da je
Muhammed uistinu napustio Mekku. Angairali su sve one koji
su znali da odrede put kojim je krenuo Boij i Poslanik da bi poli
za njim. Krenuli su njegovim tragom dok nisu doli do brda Sewr.
Jedan od nj ih ree: "Muhammed nije daleko, on dosad nije mogao
maiti ovu peinu." l zaista, ovaj lan potjere nije pogrijeio.
Muhammed je zaista bio sa svoj im drugom u peini. Kurej ije su
staj ale iznad njih, ak je Ehu Bekr vidio njihove noge i pratio
pokrete. Uzbuenom potekle su mu suze, a Resulullah ga pogleda
blagim pogledom punim ljubavi, a u isto vrij eme ga i blago prekori.
Ebu Bekr ree tihim, drhtavim glasom: "Ja ne plaem zbog sebe i
svoje sudbine, o Allahov Poslanie, ali se bojim da tebe ta ne
zadesi." Plemeniti Poslanik mu je odgovorio sa puno spokoja i
smirenosti: "Ne boj se, ne alosti se, Allah je s nama." Nakon ovih
rij ei Allah je spustio smirenost u srce Ehu Bekra koj i je nastavio

272

Suraka ibn Malik

pratiti pokrete murika, a zatim je rekao: "O Allahov Poslanie,

kada bi oni dobro pogledali s mjest gdj e stoje, ugledali bi nas."
Ponovo mu se Alejhisselam obratio rijeima: "ta misli, o Ebu
Bekru, o dvoj ici s koj ima je Allah?"
U tom trenutku uli su nekog mladia koji predlae da ue u
peinu, pa mu Ibn Haife ljutito odgovori: ''Zar ne vidi ovu
paukovu mreu na ulaznim vratima? Tako mi Boga ona je starija
od Muhammeda", a E bu Dehl dodade: "Tako m i kumira Lata i
Uzzaa, j a osj eam bliskost Muhammedovu. On uje ta govorimo
i vidi ta radimo ali on je skriven od naih oiju."
Kurejij e nisu odustale od dalje potjere za M uhammedom i u
tome su bili veoma uporni, pa su razglasi l i u Mekki meu
plemenima: ko doe s Muhammedom ivim i l i mrtvim nagrada
mu je sto najboljih deva!
Suraka ibn Malik je bio na jednom od sijela, kada se na vrata
pomolio j edan od Kurejija i oglasio kolika je nagrada za onog ko
dovede Muhammeda iva i l i ga donese mrtva.
Poto je Suraka uo za privlanu nagradu odmah se odluio da
poe u potjeru za Poslanikom, ali nij e nikome govorio da ne bi
jo neko poao s njim. I prije nego to je ustao s mjesta, uao je
neki ovj ek iz njegova plemena i rekao: "Tako m i Boga, pored
mene su prola troj ica ljudi i ja mislim da su to bili Muhammed,
Ebu Bekr i nj ihov vodi." Suraka ree: "Nisu to oni, tebi se samo
priinilo. To su bili oni to trae izgublj enu devu." Odgovorio j e
ovjek: "Moda jesu i uutio je . . . " Zadrao se Suraka u tom
drutvu dok nisu preli na drugu temu tako da ne bi jo neko
poao s nj im u potragu za Muhammedom .
Pa poto su prisutni preli na drugu temu, Suraka se izvukao
polahko i neopaeno izmeu njih i poao brzim koracim prema
svojoj kui . Naredio je slugi da polahko sprema . konja, kad nikog
ne bude u blizini i naredio mu da konja odvede van kue i svee.
Naredio mu je . da pripremi i oruje i' rekao: "Kad bude izlazio,
izlazi iza kue tako da te niko ne vidi. Oruj e ostavi blizu konja."
Obukao j e Suraka svoj oklop, zgrabio oruje i naveo konj a na
mjesto odakle bi zaj ahao i pojurio za Muhammedom . da bi
dobio veliku nagradu koju su obeale Kurej ije. Suraka ibn Malik
je bio j edan od vrsnih boraca. Bio j e visokog stasa, veoma
odluan, vjet u slijeenju tragova i strpljiv u neugodnostima koje
ga zadese. Bio j e osim toga 1 veoma pametan. B io j e poznat i kao
pjesnik, a konj mu je bio od p lemenite rase. Poao je Suraka
tragom kretanja Allahovog Poslanika
iao sve dok mu konj . nije

273

l Suraka ibn Malik

posrnuo i zbacio ga sa svoj ih lea. Naao se Suraka u udu i
upitao: "ta j e ovo? Teko tebi" - govorio je, pa ponovo uzjaha
konja. Ali nije puno j ahao, a konj je ponovo posrnuo. Ovo je
Suraki ulilo pesimizam i odluio se vratiti. Ali, ipak, pohlepa za
nagradom nadvlada njegove strahove.
Nedaleko od mjesta gdje mu je konj posrnuo iznenada je
ugledao Muhammeda i dva njegova pratioca. Pokuao je odapeti
strij elu, ali j e ruka bila nepomina. To se desilo u trenutku kad je
vidio da konjske noge tonu u zemlju a dim ih je okruio tako da
nita nij e vidio. Potjerao je Suraka konja, ali konj je bio
nepomian, kao zakovan za zemlju. Suraka se uspanieno okrenuo
prema Allahovom Poslaniku i Ebu Bekru i zamolio ih: "Molite
vaeg Gospodara da mi oslobodi konja. Ja vam obeavam da vam
neu nita." Resulullah se obratio Uzvienom Allahu dovo m i konj
se oslobodio. Ali Suraka se nije drao datog obeanja. Nije mogao
da savlada pohlepu u sebi, pa je ponovno poao prema njima.
Konjske noge ovoga puta su propale jo vie i ponovno je zatraio
pomo od njih i rekao je: "Dau vam svoje oruje i sve to
posjedujem. Ja vam dajem tvrdo obeanje ne samo da vas neu
napadati nego u vas i tititi." Odgovorili su mu: "Mi nismo
potrebni tvom oruju niti tvom posjedu. Jedino to traimo to je
zatita od zlih ljudi." Ponovo se Resulullah obratio dovom Allahu
pa je oslobodio Surakina konja. Konana Surakina odluka je bila
da se vrati i nije vie ni pomiljao da ubije Resulullaha. Prije
rastanka s njima obratio im se rijeima: "Saekaj te da vam neto
kaem, tako mi Boga, ja vam neu nita." Pa su ga upitali: "ta
eli od nas?" Odgovorio je: "Tako mi Boga, o Muhammede, ja
znam da e se tvoja vjera rasprostraniti, pa mi obeaj kad ti doem
u tvoje carstvo da e me poastiti i nagraditi i to mi daj
napismeno." Naredio je Allahov Poslanik Ebu Bekru i on je
obeanje napisao na plosnatoj kosti, predavi je Suraki.
Prije nego to su se ras\ali, Allahov Poslanik mu se obratio
rijeima: "Kako e se osjeati, o Suraka, kad obue odijelo i
stavi krunu Kisrinu?" Upita ga Suraka iznenaen: "Je li Kisra ibn
Hurmuz?"
Vratio se Suraka kui. U povratku susrete razbjenjele murike
koji su poli za tragom Allahovog Poslanika. Suraka im ree:
"Vratite se, ja sam sve obiao traei ih, ali ih nisam mogao nai, a
vi znate koliko sam ja vjet praenju tragova." I vratili su se. Nije
nikom nita priao o Muhammedu . ni o . njegovom vjernom
drugu Ebu Bekru sve dok se nije uvjerio da su Muhammed i
Ebu Bekr stigli u Meinu i da su sigurni od napada Kurejija.
274

Suraka ibn Malik

Nakon izvjesnog vremena ispriao 1m je svoj doivljaj sa

Resulullahom. Poto je uo Ebu Dehl Surakin doivljaj sa
Poslanikom, korio ga je i nazvao ga kukavicom zbog proputene
prilike. Suraka mu je odgovorio: "O Ebu Dehl, tako mi Boga, da
si bio prisutan pa da si vidio ta mi se desilo sa konjem, kako su mu
noge potonule u zemlju i bio kao prikovan, nije se mogao maknuti
s mjesta. Da si kojim sluajem to vidio, saznao bi, kao i ja, i ne bi
vie sumnjao u Poslanstvo Muhammedovo . Uz takvu mo i
pomo Allaha ko da mu se suprotstavi? ! "
Dani s u prolazili a Allahov Poslanik, koji je bio protjeran iz
Mekke i koju je morao napustiti potajno usred none tmine, vratio
se u nju kao osloboditelj od irka sa hilj adama ashaba. Mekkanski
prvaci, kQji su bili oholi i grubi prema Allahovom Poslaniku,
iekuju Resulullaha sa velikim strahom o njihovoj dalj noj
sudbini, istovremeno ga molei za milost i oprost. "ta e s nar:na
uraditi danas, o plemeniti brate?" - upitali su ga mekkanski
prvaci. A llahov Poslanik im odgovara: "Postupiu onako kako j e
postupio Jusuf s a svojom braom. Idite, v i ste slobodni." Nakon
toga spremio je Suraka svog konja i poao Boijem Poslaniku da
primi Islam i sa sobom ponio ono to mu je napisao prij e gotovo
deset godina.
I dalje nam pria Suraka svoj doivljaj i kae: "Doao sam
Poslaniku u mjesto zvano Darame, mjesto izmeu Taifa i
Mekke. Uao sam meu ensarije koj i su sumnjali u mene, udarali
me zadnj im dijelom koplja i govorili mi: "Udalji se, udalji se, ta
hoe?" Uporno sam se probijao kroz njihove redove dok nisam
doao blizu Allahovog Poslanika, a on je bio na devi. Podigao
sam onu kost iznad sebe i rekao: "O Allahov Poslanie, ja sam
Suraka ibn Malik. Ovo je tvoje pismo meni . . . " Allahov Poslanik
mu ree: "Priblii se meni, o Suraka. Priblii se, ovo je dan
obeanja i dobroinstva." "Okrenuo sam se prema njemu, kae
Suraka, i primio Islam." Suraka nije imao priliku da se puno drui
sa Poslanikom osim nekoliko mjeseci, j er je Allahov Poslanik
ubrzo napustio ovaj prolazni ivot. Suraki je bilo veoma ao to
se nije vie druio sa Resulullahom. A posebno mu j e bilo ao i
krivo za onim danom u kome je htio ubiti najboljeg ovjeka, a sve
radi prolazne i neznatne dunjaluke koristi. Suraka je mnogo
zavolio Allahovog Poslanika tako da je shvatio da sav dunjaluk i
sve to j e na njemu nije bilo vrijedno jednog dijela nokta
Allahova Poslanika. esto je Suraka ponavljao njegove rijei:
"Kako e se osj eati, o Suraka, kad obue carsku odj eu
krunu
Kisre? ! " I nikad nije posumnjao u ove rijei. Dani su prolazili.
275

l Suraka ibn Malik

H ilafet je preuzeo Omer el-Faruk '* i navalila je Omerova
voj ska na Perzijsko carstvo, ruili su tvrave, pobjeivali vojske,
tresla su se prijestolja, prikupljao se ratni plijen. Pred kraj
Omerovog hilafeta dolazi u Medinu izaslanik Sa ' d ibn Ebi
Wekkas sa radosnom vijesti o pobj edi muslimana i osvajanju
Perzij e . . I ponio je u Bejtu-1-mal petinu ratnog plijena. Stavljen je
sav plij en pred Omera, Omer j e bio iznenaen kad je vidio
ukraenu kralj evsku krunu... I carsko odijelo tkano od zlata. Bilo
je tu i . mnogo drugih dragocjenosti. Omer je pregledao sve te
dragocjenosti, a zatim se okrenuo onima oko sebe i rekao: "Zaista
su tano i vjerno dostavili sav plijen." Rekao je Alija ibn Ebu
Talih: "Omere, ti si poten pa su takvi i tvoj i saradnici. Kad bi ti
krao, krali bi i tvoj i saradnici." Pozvao je Omer Suraku ibn
Malika i obukao mu koulju Kisre, gae, ogrta i obuu, opasao
opasa, obj esio sablju i stavio mu na glavu krunu. U tom trenutku
uzviknuli su prisutni: "Allahu ekber!" "Allahu ekber!"... Zatim se
Omer okrenuo Suraki i obratio rijeima: "Beh . . . beh." Bile su to
rij ei uenja. Je li mogue da beduin stavi na glavu carsku krunu
i obue carske halj ine? Zatim je podigao glavu prema nebu i
uputio Allahu ovu dovu: "Moj Allahu, ovo bogatstvo nisi dao
Svom Poslaniku a drai Ti je bio od mene. I nisi ga dao ni Ebu
Bekru, koj i Ti j e bio drai od mene, a dao si ga meni . . . " Nije
ustao Omer + s mjesta dok sav ratni plijen nije podijelio meu
muslimanima.
.

00

276

l Fejruz ed-Dejlemi

FEJRUZ ED-DEJLEMI
"Fej ruz je
blagoslovUen
ovjek
iz
porodice." (Allahov poslanik M uhammed )

blagoslovUene

akon oprosnog hadda Allahov poslanik Muhammed

teko oboli i vijesti o njegovoj bolesti se velikom
brzinom proirie po cijelom Arabijskom poluotoku.
Tada se od Islama odmetnue Eswed el-Ansi u Jemenu,
Musej lema el-Kezzab u Jemami i Tulejha el-Esedi u kraju gdje
ivj ee pleme B enu Esed. Sva troj ica su tvrdili da su oni poslanici
koj i su od Boga odabrani i svome narodu poslani kao to je
Muhammed poslan plemenu Kurej. Eswed el-Ansi je bio vraar i
arobnjak, veoma zao ovjek, poznat po svom zlu, a istovremeno
jaka i vrsta linost u odnosu na ostali neprosvijeeni narod. Osim
toga bio je rijeit, pjesniki obdaren, moan do te mjere da se
prosto poigravao sa pameu zavedenog svijeta, tako da je lahko
postigao svoj e ciljeve kada je bio u pitanju imetak, poloaj ili
vlast. Nastupao je meu svijetom samo ako bi bio s1guran u
uspjeh i ako j e znao da e kod drugih ostaviti jak utisak.
U to vrij eme stanovnici u Jemenu su . bili mjeanci koj i su se
zvali "Ebna'", a na njihovom elu je bio Fejruz ed-Dej lemi, ashab
Allahovog Poslanika . Ovo ime "Ebna' " odnosi se na ljude ij i
s u oevi bili Perzijanci koj i s u iz Perzije doselili u Jemen, a majke
su im bile Arapkinje. Nj ihov poglavar je bio odreivan od strane
perzij skog cara, a u vrijeme poj ave Islama zvao se Bazan. On je
odmah shvatio da je poziv Muhammeda istinit, a da j e on stvarno
Allahov Poslanik, pa odbaci pokornost perzijskom caru te i on i
njegov narod prihvatie Islam. Allahov Poslanik mu nakon toga
odobri da ostane na vlasti, i na tom poloaju Bazan osta sve do
svoje smrti, malo vremena prije nego to e se poj aviti Eswed el
Ansi.
Kada
se
Eswed
el-Ansi
proglasi
lanim
"Boijim
278

Fejruz ed-Dejlemi

poslanikom", njemu se odmah odazva njegovo pleme Benu

Mehdid, te oni okupirae glavni grad Jemena San ' u, a Eswed ubi
tadanjeg poglavara koj i se zvao erh ibn Bazan i oeni se
njegovom enom Zaz. Onda sa svoj im pristalicama krenu u druga
podruja Jemena i velikom brzinom zagospodari, neto milom a
neto
silom,
ogromnom
teritorijom
koja
se
protezala
od
Hadramewta do Taifa, i od Bahrejna i Ahsa'e do Adena. U svemu
tome mu je itekako pomagala njegova proniclj ivost, mudrost i
prevara koja nij e imala granica i s kojom je ljude drao "na uzdi".
Uvjerio je svoj e podanike da mu jedan od meleka stalno dolazi i
donosi obj avu od Allaha, a sem toga obavj etava ga o svim
taj nama i ui ga raznim udesima. Tu tvrdnju je dokazivao
pomou svojih vjernih uhoda koje je razaslao po cijeloj zemlj i i
koj i su sakuplj ali sve vijesti, upoznali su probleme ljudi i nj ihove
nedae, otkrivajui ono to su taj ili u svojim duama, bilo da se
radi o nekim eljama, povjerljivim stvarima ili emanetima, da bi
mu, kriom dolazei, sve to prepriavali i sa svim ga upoznavali.
Tako j e on svakog ko bi mu dolazio s nekom potrebom
spremno doekivao i unaprijed mu govorio zbog ega je kod
njega doao. Ko je god imao neki problem, nije morao da mu ga
pojanjava, jer Eswed el-Ansi ga je ve znao. Njegovi podanici su
bili . iz dana u dan sve oduevljenij i njegovim ogromnim znanj em,
poznavanjem tajni i drugim udesima s koj ima j e potpuno
ovladao nj ihovim umovima i srcima. Njegova tvrdnj a da je on
Boij i poslanik posta opeprihvaena, broj njegovih pristalica je
naglo porastao, a njegovo lano poslanstvo se irilo poput vatre
na suhom travom obrasloj poljani. im je Allahov poslanik
Muhammed uo za' odmetnitvo Esweda el-Ansija u Jemenu,
on napisa pisma svoj im vjernim pristalicama, ashabima, nj ih
desetak, koje upozori da se to prije suprotstave toj opasnoj
smutnj i svoj im vrstim imanom - vjerom u Jednoga Boga, te da
se, kako god znaju, rij ee tog ej tana Esweda, ili direktno u borbi
ili lukavstvom. Svi koj i dobie pismo od Vjerovjesnika odmah se
odazvae njegovom . pozivu, pourie sa pripremama da izvre
njegovo nareenje, a najvrednij i u tome poslu bij ae junak ove
nae prie Fej ruz ed-Dej lemi i njegoye amide od pripadnika
Ebna ' . Pustimo onda Fej ruza da nam on prepria ovaj zanimlj ivi i
veoma znaajan dogaaj .
Pria Fej ruz: - Moje amide i j a nijednog trenutka nismo
posumnjali u svom vjerovanju u Allaha i Njegova poslanika
Muhammeda . niti smo pomislili da je ita tano od onog to je
tvrdio Allahov neprijatelj Eswed el-Ansi. Stalno smo vrebali
279

l Fejruz ed-Dejlemi
priliku . da mu .se nekako suprotstavimo i da ga se konano
rijeimo, pa makr po bii!J kakvu cijenu. Kada nam, kao i ostalim
pravim
pristalicama
Muhammedovim
.
njegovim
VJernim
ashabima, dooe pisma od njega, mi se osjetismo jaim jedni uz
druge, te krenusmo u ostvarenje svoga cilj a radei svako ono 'to
je u njegovoj moi . . Eswed se tih dana uzoholio i zanio u svojim
uspj esima . pa je poeo vriti velike promj ene meu svoJ tm
namj esmctma . i
pomocmctma,. .a
posebno
se
okomio
na
. komandanta svoje voj ske Kajsa ibn Abdi " Jegusa, koj i vie nije bio
siguran ni u svoj vlastiti ivot. Moj amida Dazewejh i ja odosmo
Kajsu i upoznasmo ga sa sadrinom p isma koj eg nam je poslao
Allahov Vjerovj esnik, te . ga upozorismo . "da sa Eswedom rua
prije nego li on s nj im veera." Kaj s nam otvori svoje srce i
upozna nas sa svojim tajn\m planovima, posmatraj ui nas kao da
smo . doli sa nebesa ba njemu u pomo.
Tako se nas troj ica dogovorismo da neprijatelju zadamo udarac
iznutra, dok bi naa braa uinila to svana. Na nae veliko
zadovolj stvo pronaosmo jo jednog saveznika, a to bijae kerka
moga amide Azad, koju j e laac Eswed silom oenio nakon to
je ubio njenog mua. Otiao sam do dvorca Esweda. el-Ansija,
sreo sam svoju amidinu pa joj . rekoh: - O keri moga amide !
Vidjela si ta je . ovaj ovjek uinio stobom i sa nama,' nakon to je
ubio tvoga mua, osramotio j e i ponizio mnogo naih ena,
upr.o pastio tolike ljude otevi im imetak i vlast i sruivi nj ihov
ugled. Evo, mi smo dobilj pismo od Allahovog Poslanika koje
j e post'ano mahsus nama, a odnosi se . i na stanovnike Jemena, u
koje nas poziva da svrimo_ sa ovom velikom smutnjom i
zabludom. Pa da li bi nam ti htjela pomoi u tom zadatku? - Da
vam pomognem, a u emu to? - upita ona. - .Pomozi nam da
protjeramo. ovog Jaca! - Ili da vam pomognem da ga ubijete? Tada rekoh: - Tako mi Allaha, drugo nisam ni pomiljao, ali sam
se bojao da ti to -odmah spomenem! Ona mi onda ree: - Tako mi
Onoga koj i je uistinu poslao Muhammeda kao opominjaa i
obveselj ivaa, nikad se nisam pokolebala u 'svojoj vjeri ni 'koliko
trun, i tako mi A llaha, nikad nisam vidjela ovjeka koj i mi je mri
od ovoga ejtana. Otkako qe dovukaq u svoj dvorac, kod njega
sam vidjela samo grijehe i zloine. Ne pazi niij e pravo, niti kome
brani da ini zlo . . . - Pa kako da ga ubijemo? - upitah. - On je
veoma oprezan i dobro se . osigurao. U cijelom njegovom dvorcu
nema nijedno mjesto a da na njemu nisu postavlj ene !!trae, osim
on male sobe kojoj jedna strana ini vanjski zid dvorca Kada
padne no, trebate probiti zid, ui u tu sobu, a unutra ete nai

280

Fejruz ed-Dejlemi
oruje . i lampu. Ja u vas ekati i odvesti do sobe gdje ori spava,
pa ete lahko ui i ubiti ga. Ja rekoh: - Iskopati rupu u zidu ovog
dvorca i to jo u noi nije nimalo jednostavan posao. Moe svaki
as neko naii, uti nas kako kopamo, pa uzbuniti cijeli dvorac i
onda od naeg plana nema nita . . . Ona odgovori : - U pravu si . . .
Ali ja imam i za to rijeenje. Sutra mi poalj ite jednog od svoj ih
pqvjerlj ivih ljudi koj i e . se predstaviti kao radnik, i neka se meni
javi. Onda u mu ja narediti da obavi neki posao u toj sobi, a on
e iznutra iskopati rupu u zidu, tako _da ostane tanki dio zida,
kojeg ete i na naj n1anj i udarac sruiti ' i bez zadravanja ui u
dvorac. - Ja se sloih sa njenim planom i odoh da obavijestim
li ja i kerka
svoje drugove o svemu to smo se dogovori
moga
.
.
amide.
O.nda krenusmo da izvrimo i zadnje pripreme. Dogovorismo
se sa ostalim saveznicima da u zoru sljedeeg dana oni udare na
dvorac svana, a ugovorismo i posebni znak za poetak tog
napada. Kada se drugoga .dana dobro smrailo, moj a dva druga i
ja odosmo na onu stranu dvorca gdje je trebao biti pripremljen
ulaz za nas. Kada pronaosmo to mjest.o, uvukosmo se u onu
sobu, pronaosmo lampu i oruj e; dobro se opremismo i
k-renusmo kraj nj e oprezno prema mjestu gdje je spavao Al lahov
neprijatelj . Pred vratima sretosmo moju amidinu koj a narri
pokaza sobu svoga mua, te ja bre - bolj upadoh u sobu. Naa
rtva je bila u dubokom, &ezbtinom snu, te ga ja vrsto zgrabih i
preklah otrim noem. On zagrokta kao zakla,n hajvan, takb da
straa dotra uvi neobinu buku. Ugledavi moj u amidinu,
inae enu svoga gospodara, oni se malo smirie i upitae je ta 'se
to deava. Ona im mimo odgovori : - ' "Boij i poslanik" up ravo
prima objavu, pa se slobodno vratite odakle ste i doli ! - Nakon
ubjedlj ivog tona moje amidine, oni se razioe. U dvorcu se
zadrasmo sve dok se zora ne pojavi, a onda se popeh na najvii
toranj dvorca i zauih: - A llahu ekber, Allahu ekber! Kada prouih
rijei: - Ehedu en la ilahe illellah, ehedu enne Muhammeden
. resulullah - onda povika:h: - Ehedu enne Eswed el-Ansi kezzab ! s'vjedoim da je Eswed el-Ansi laac !
Te rij ei su bile tajni znak kojeg smo dogovorili kao znak .
poetka napada na dvorac. Muslimani krenue na dvorac sa svih
strana, a uvari dvorca, probueni mojim ezanom, uskomeae se
pokuavajui da shvate kakva je to guva.
Doe i do sukoba dvij u protivnikih strana, a u tom momentu
ja u najveu guvu bacih odsjeenu Eswedovu glavu. Kada je
vidjee, njegovi p.odanici izgubie volju za daljom borbom, a

'

28 1

l.!.ejruz ed-Dejlemi
muslimani uz gromoglasne tekbire obj avie pobj edu nad svojim i
Allahovim neprij atelj ima. Tako pobijedismo prije izlaska Sunca,
a im svanu, poslasmo pismo Resulullahu u kojem ga
upoznasmo o radosnoj vij esti - pobjedi nad Eswedom ei-Ansijem.
Kada glasnici sa naom radosnom vijeu stigoe u Meinu, ue
da je Allahov Poslanik preselio na Ahiret ba uoi te noi .
Kasnije saznadoe da je Muhammed ipak obavijeten o ubistvu
Esweda el-Ansija, i to putem objave jo one noi kada je i ubijen.
Tada je Vjerovj esnik ;t rekao svoj im ashabima: - Sino je ubijen
El-Ansi ! Ubio ga je blagoslovljen ovjek iz blagoslovljene
porodice. Ashabi su ga upitali : - Ko ga je ubio, o Al lahov
Poslanie?
On im je odgovorio: - Fej ruz. . . faze Fejruz. . .
( Fejruz . . . Fejruz ga je pobijedio . . . )

00

282

l Sabit ibn Kajs el-Ensari

SABIT IBN KAJS EL-ENSARI

"Sa bit i bn Kajs je jedini ovjek koji. je neto oporuio
nakon svoje s m rti i kojem je izvrena oporuka."

- abit ibn Kaj s bijae jedan od uglednih jesribskih prvaka,

pripadnik plemena Hazred, iskrena srca, otvorena i
prij azna nastupa, lijepog i biranog govora, a izuzetno
dubqkog glasa. Dok bi 'progovorio druge sagovornike bi uutkao,
a kada hi govor drao na sve sluaoce bi ostavio dubok utisak . . .
Pripadao j e prvim pristalicama Islama i z Jesriba i odmah se
odazvao pozivima mekkanskog izaslanika i uitelj a nove vjere iz
Mekke, mladia Mus' ab ibn Umejra, ije citiranje kur'anskih
ajea prodirae u dubinu srca i do dna.due svakog sluaoca.
Al lah tk svojom milou 'Otvori srce Sabita ibn Kajsa i
duboko u , njega usadi iman, i tako odredi d.a e Sabit pod
zastavom Allahova Poslanika proslavi
stekne nagradu oba
svij eta.
.

Kada je Muhammed stigao 1z Mekke u Meinu, Sabit ibn

Kaj s . ga je sa ostalim sugraanima doekao . naj srdanijim
doekom, jega i njegova druga Ebu Bekra es-Siddika pozdravio
naj ljepim pozdravom i povodom nj ihova dolaska odrao uveni'
govor na kraju kojeg je rekao: - . . . I mi ti, Allahov Poslanie,
obeavamo da emo te tititi i braniti kao svoju djecu i svoj
imetak . . Pa ta mi dobijamo zauzvrat zbog toga? - Dennet! odgovo_ri kratko Vjerovjesnik.. A kada okuplj ene Medinelije ue
rije Dennet, njihova lica ozari radost i -u grudima osjetie
naroito zadovolj stvo, pa povikae; - Zadovoljni smo, , Allahov
Poslanie ! Zadovoljni smo !
uvi Sabitov govor, Vjerovjesnik ga odredi za svoga hatiba .
(govornika), kao to je za svoga pjesnika odredio Hassana ibn
Sabita.

284

Sabit ibn Kajs ei-Ensari

Od tada bi redovno, kad god bi dolazile delegacije arapskih

plemena sa svoj im pjesnicima i govornicima natj eui se u
recitovanju stihova i govornitvu i pokuavajui da se to vie
pohvale i uzdignu pred Vjerovjesnikom, njega u tim takmienj ima
zastupali Sabit ibn Kajs i Hassan ibn Sabit.
Sabit
bijae
mu'min,
vjernik
vrstog
imana,
iskrene
bogoboj aznosti, pun strahopotovanja prema Allahu . uvao se
svega onoga to bi Uzvienog Allaha moglo rasrditi . . .
Jednog dana Vjerovjesnik ga srete tuna i zabrinuta, uzdrhtala
od nekog unutranjeg straha, pa ga upita: "ta je s tob.om, o Ebu
Muhammede?" - Boj im se da ne budem od onih koji su upropateni
- odgovori on. - A zbog ega? - upita Vjerovjesnik. - Pa, Allah nam
je zabranio da, kad nas neko hvali za neto, to rado prihvatamo, a
primjeujem da ja volim hvalu. Zabranio nam je oholost, a meni
godi kad se uljepam u odnosu na ostale... Vjerovjesnik se zaudi
Sabitovoj bogobojaznosti pa mu ree: - Sabite ! Bi li volio kada bi
hvaljen ivot proivio, kao ehid poginuo i na kraj u u Dennet
uniao? - Lice Sabita se s tom vijeu ozari, duboko uzdahnu i
odgovori: - Svakako, Allahov Poslanie, svakako !
Kasnije, kada bi objavljen kur'anski ajet:
O vjernici, ne diite glasove svoje iznad Vjerovjesnikova
glasa i ne razgovarajte s njim glasno, kao to glasno jedan s
drugim razgovarate, da ne bi bila ponitena vaa djela a da
vi i ne primjetite. (El-Hudurat, 2.)

Sabit poe izbjegavati drutvo Vj erovjesnika, iako j e toliko

udio da. bude u njegovoj blizini, pa se zatvori u svoj u kuu iz
koje je samo izlazio da bi namaz u dema' atu obavljao. To j e
primijetio i Allahov Poslanik, pa jednoga dana, vidj evi d a meu
nj ima opet nema Sabita, upita: - Ko e otii vidjeti ta je s njim? Jedan od ensarija ree: - Ja, Allahov Poslanie.
Taj ovjek ode do Sabita, nae ga u kui tuna lica, skrhana i
jadna izgleda, pa ga upita: - O Ebu Muhammede, ta se desilo s
tobom? - Zlo - odgovori Sabit. - A kakvo zlo - upita ga ovj ek. Ti zna da sam j a poznat po krupnom glasu i da je moj glas esto
nadvisivao i glas Vjerovjesnika, a Allah je objavio ajet u vezi s
tim, kao to i sam zna, i siguran sam da su sva moja djela propala
i da sam ja od stanovnika Dehennema - tuno objasni Sabit.
ovj ek se vrati Muhammedu i obavijesti ga o svemu to je
uo i vidio, a Allahov Poslanik mu ree: - Idi ponovo Sabitu i reci
mu da on nije stanovnik Dehennema, nego da spada u
stanovnike Denneta!
285

l Sabit ibn Kajs e/-Ensari

Ta vijest j e bila neto najradosnije to je Sabit ikada uo i time
se ponosio cijeloga svoga ivota.
Uestvovao je Sabit ibn Kaj s sa Vjerovj esnikom u svim
pohodima i bitkama osim na Bedru i stalno je udio da dostigne
stepen ehida kako mu je Vjerovjesnik nagovijestio, ali m je ta
ast uvij ek izmicala, mada je uvijek bila tako blizu, samo to to
on nij e tano znao.
Dola je na red bitka protiv murteda - odmetnutih arapskih
plemena pod vostvom Musej leme el-Kezzaba i to nakon smrti
Vjerovj esnika, a u vrij eme prvog halife Ehu Bekra . U toj bici
Sabit ibn Kaj s je bio emir, voj skovoa svih ensarija, Salim
Mewla Ehi Huzej fe emir muhadira, dok je Halid ibn Welid bio
glavni komandant i ensarij a i muhadira te ostalih muslimanskih
boraca.
Poznato je da je otpadnika voj ska u prvi mah imala uspjehe i
potisnula muslimane, tako da su doprli ak do atora Halida ibn
Welida, presj ekli konopce od atora i isjekli ga i, kako biljee
historiari, htj eli ubiti enu Halida ibn Welida, Ummu Temim . . .
Kad je Sabit ibn Kaj s vidio neodlunost kod muslimana, srce
mu stegnu neki nepoznati osjeaj a u grudima osj eti teku gorinu
i brigu za sudbinu I slama.
Borc i iz gradova su prigovarali sinovima pustinje da su
kukavice, ovi su opet nj ima uzvraali da od borbe ne znaj u nita i
da se ne razumiju u ratnu strategij u. Tada Sabit skoi poput lava
koji j e uznemiren u svojoj j azbini, namirisa se i opremi za svoj u
poslj ednj u bitku, te povika: - Nismo ovako bitke vodili u doba
Vjerovj esnika! Runo li je to to ste dozvolili neprij atelj u da vas
uzdrma, a jo runij e to to se pred otpadnicima povlaite ! Zatim Sabit podignu ruke prema nebesima i proaputa:
Gospodaru moj , sauvaj me od onoga irka to ga ovi slij ede (tj .
nevjernici na elu s a Musej lemom) ! Gospodaru moj , n e pozivaj
me na odgovornost zbog postupaka ovih ovdj e (tj . muslimana) !
Onda Sabit, da bi primjerom pokazao kako se bori, j urnu u
naj gue neprij ateljske redove skupa sa drugim j unacima koj i se
taj dan dokazae kao: Berra' ibn Malik, Zej d ibn Hattab, Salim
Mewla Ehi Huzej fe i drugi pravi borci - mudahidi.
Nj ihov j uri j e donio prekretnicu u redovima muslimana i u
njihova srca ponovo ulio samopouzdanje i odlunost, a u redove
murteda unio pravu pometnj u i potpuno beznae. Juriao je Sabit
na sve strane, udarao je neprijatelja im bi god stigao sve dok nije
286

Sabit ibn Kajs el-Ensari

zadobio toliko udaraca i rana da se sruio na zemlju. Pao je Sabit

sretan to gine kao ehid i uz saznanje da su muslimani izvojevali
veliku pobjedu.
Sabit je u toj bici nosio veoma lijep oklop, kojeg mu, nakon
njegove pogibije, u opem meteu skinu jedan od muslimanskih
boraca i uze za sebe . . . .
Druge noi nakon to je Sabit poginuo kao ehid, sanjao g a j e
jedan o d muslimana i uo ga kako govori : - Ja sam Sabit ibn Kajs,
da li me prepoznaje?" Da - odgovori ovjek. - Oporuujem ti
sljedeu oporuku, i dobro pazi da ne kae da je ovo samo obini
san i da je zanemari: Kada sam jue ubijen, pored mene je naiao
ovjek takvih i takvih osobina, uzeo moj oklop i odnio ga u svoj
ator na sam kraj muslimanskog logora, u tom i tom pravcu, a
zatim ga ostavio pod neke svoje stvari . . . Idi do Halida ibn Welida
i reci mu da nekog poalje do tog ovj eka i oduzme mu oklop koj i
se i sad nalazi n a tom istom mjestu. . . l zaduujem te s a drugom
oporukom, da dobro pazi da ne kae da je to samo San i da je ne
izvri. Reci Halidu da kada se vrati u Meinu ode halifi Ebu
Bekru i kae mu da j e Sabit ibn Kaj s imao toliko i toliko duga i da
taj dug za njega izmiri, te da j e taj i taj od njegovih robova
slobodan u Allahovo ime.
Ovaj ovjek se probudi i ode Halidu te ga obavijesti o svemu
to je uo i vidio tokom svoga sna, a Halid odmah posl a jednog
od boraca koji pronae Sabitov oklop tano na onome mjestu
kod onoga ovj eka kako je to Sabit i opisao ovjeku u snu . . .
A kada s e Halid vrati u Meinu, ispria sve halifi Ehu B ekru o
Sabitu i njegovoj oporuci koju halifa Es-Siddik vjerno ispuni. . . Ne
zna se da je iko prije a ni poslije njega svoju oporuku izrekao
nakon smrti i da mu je ta oporuka i izvrena, osim njega . . .
Neka je Uzvieni Allah zadovoljan svim to je Sabit ibn Kajs
uradio i neka mu Dennet vjenim boravitem uini .

00

287

l Esma, bint Ehu Bekr

ESMA, BINT EDU BEKR

"Esma je ivjela stotinu godina a ni jedan joj zub n ije
ispao, niti je imalo bila sen ilna." (Historiari)

ivj ela je Esma sto godina a da joj nije falio ni j edan zub i
bila j e sve do kraja ivota prisebna. Ova vrijedna ashabijka
je bila znamenita po mnogo emu. Otac joj je bio ashab,
djed joj je bio ashab, sestra joj je bila ashabij ka, njen mu je bio
ash ab vee asti .
Njen otac je bio bliski prijatelj Allahova Poslanika i prvi halifa
poslije njegove smrti. Djed joj je bio Ebu Atik, qtac Ebu Bekra.
Nj ena sestra je majka svih mu 'mina Aia, radijallahu ' anha, ista i
kreposna. Njen mu Zubej r ibn Awwam j e bio uz Allahova
Poslanika. Njen sin bij ae Abdullah ibn Zubejr neka je Allah
zadovolj an s nj im i sa nj ima svima.
Dovoljno je da je ona kerka Ebu Bekra. . . Esma je meu
prvima primila I slam. U ovoj velikoj blagodati preteklo je samo
sedamnaest osoba. Nazvana je "Vlasnica dva poj asa" zbog toga
to je pripremila Allahovom Poslaniku i svome ocu na dan Hidre
u Meinu hranu i pie, poto nije imala ime da privee hranu i
pie za sedlo j ahalice, dosjetila se da raspolovi svoj poj as na dva
dijela i jednim je privezala kesu s hranom, a drugom polovinom je
privezala vodu za sedlo j ahalice. Molio je Resulull ah da joj Allah
podari takva dva poj asa u Dennetu, te je zbog toga prozvana
"Vlasnicom dva poj asa".
Oenio se Zubejr ibn Awwam sa njom u vrijeme kada je bio
j ako siromaan. N ij e imao poslugu koj a bi mu pomogla, niti
imetka koj im bi zadovolj io bar osnovne potrebe svoje porodice.
I mao je samo konj a. Za njega nije bilo veeg bogatstva od dobre
ene. Ona ga je sluila, ona je lino uvala konj a i brinula se za
njegovu ishranu, sve dok jednog dana nisu postali jedni od
najbogatij ih meu ashabima.
V

288

Esma, bint Ebu Bekr

Poto joj se pruila prilika za hidru iz Mekke u Meinu,

bjeala je sa duboko urezanim ehadetom u srcu. Taj put za
Meinu je pao u vrlo nezgodno vrijeme p J sam porod, ali sve to
nije smetalo hrabroj Esmi da podnese sve potekoe dugog i
tekog putovanja. Kada je dola u Kuba, rodila j e sina. Ashabi su
izgovarali tekbir "Allahu ekber" i zahvalj ivali se Allahu, j er je to
bilo prvo dijete muhadirsko koje se rodilo u Medini. Donijeli su
ga Resulullahu i stavili su mu ga u krilo. On je izvrio tahnik
stavivi mu u usta dio savakane burme, a . zatim mu prouio
dovu. Esmu, kerku Ebu Bekrovu, krasila su lijepa svojstva:
velikodunosti, razboritosti, promiljenosti, koj a je imao malo ko
od ljudi. B i la j e plemenita, uzor plemenitosti.
Pria nam . njen sin Abdullah: "Nisam vidio plemenitij e dvij e
ene, o d tetke Aie i moje majke Esme, a l i nj ihova plemenitost je
razliita: to se tie moje tetke Aie, ona bi prvo prikupila, pa
kada bi sakupila dovoljnu koliinu, podijelila bi' onima koj i su bili
muhta. A moja majka bi odmah dijelila, ne bi nita ostavljala za
sutra . . . "
Esma je bila otroumna, znala se snai 1 u najteim
situacijama. Kada je poao Ebu Bekr put Medine pratei Allahova
Poslanika, ponio je sa sobom sav novac kog je tada imao, u
iznosu est hilj ada dirhema. Porodici nije ostavio nita. Poto j e
saznao njegov otac Ebu Kuhafe z a njegovo putovanje; doao j e u
sobu i rekao Esmi: "Tako mi Boga, ne samo da smo ostali bez
njega, nego smo ostali i bez novaca! " "Djede, ostavio nam je
dosta novaca", rekla je Esma. A zatim je uzela kamenie i stavila
ih' u dolaf u kome se drao novac. Stavila j e na njega platno, a
zatim uzela ruku slijepog djeda, koj i je jo uvijek bio murik, i
rekla mu: "O djede, vidi koliko nam je ostavio novaca! " Djed j e
stavio svoju ruku n a njih i rekao: "Dobro je kad vam j e ovoliko
ostavio ! " Ovim je htjela smiriti duu zabrinutog starca, i da j oj ne
daje nita od imetka, jer. j prezirala da prui ruku muriku pa
makar to bio i njen djed.
Ako h istorija zaboravi sve ivotne scene Esmine, nee j e
zaboraviti p o njenoj razboritosti, promiljenosti, istoj odlunosti
i vrstini imana u poslj ednjem susretu sa svojim sinom
Abdullahom. A to se desilo poslije sukoba kojeg je imao poslije
smrti Jezida ibn Muawije. Njemu je bio naklonjen Hidaz, Egipat,
Irak, Horosan i veina amskih gradova. Ali su Beni Umejje
poslali veliku i j aku voj sku pod vodstvom Haddada ibn Jusufa
es-Sekafija.

289

l Esma, bint Ebu Bekr

I dolo je do estoke borbe izmeu dvije zaraene strane u
koj ima se Abdullah pokazao jako hrabrim i odvanim to dolikuje
junaku kao to j e on. Meutim, njegove pristalice j edan po jedan
su ga naputale pa je pribjegao u mekkanski Haremi-erif. Zatraili
su spas on i preostali dio prista.lica u okrilju asne Ka'be.
Neposredno pred smrt uao je svojoj majci Esmi - koja je ve
bila slij epa, oronula starica. Obratio joj se rij eima: "Es-selamu
alejld, o, majko, i neka j e Allahov rahmet i bereket na tebe."
Odgovorila je: " We a/ejke-s-selam, o Abdullahu! Zato si mi
doao u ove sate dok Haddad gaa tvoju voj sku kamenjem iz
katapulta u Haremi-erifu, kamenjem od koga se tresu mekkanske
zgrade? ! " "Doao sam da se posavjetujem sa tobom", odgovori
Abdullah. "Trai savj et, u emu?" upita starica. Odgovorio je:
"Lj udi su me ostavili i odvoj ili se od mene iz straha od
Haddada ili iz poude za onim to im on obeava, tako da su
me ak i moj a djeca i porodica ostavili i sa mnom niko nije ostao
- osim malog broja ljudi. A i ova mala skupina, koliko god se
borila, nee izdrati vie od jednog sata ili dva. A izaslanici Benu
Umejjeta pregovaraj u i obeavaju mi da e mi dati ta god hou
od dunjaluka samo da odloim oruje i da priznam Abdulmelika
ibn Merwana za halifu: Pa ta ti misli o tome?"
Rekla mu je povienim tonom: "Kako god hoe, o Abdullahu, ti
najbolje poznaje svoje stanje. Ako misli da si na hakku i da
poziva u Istinu, strpi se i bori se kao to su se borile tvoje pristalice
koji su poginuli u tvoj im redovima. A ako si tim sukobom htio
dunjaluke interese, teko tebi, upropastio si sebe i svoje saveznike."
"Danas u . sigurno poginuti", ree Abdullah. "To ti je bolje od
svjesne predaje Haddadu i da se igraju sa tvojom glavom djeaci
Benu Umejjeta," dodala je majka. "Ja se ne boj im smrti, nego se
bojim da .:se na meni ne budu iivljavali", ree Abdullah, a njegova
majka dodade: "Nema razloga da se ovjek boj i neeg poslije
smrti, j er zaklanoj ovci ne smeta zguljivanje koe."
Osjetila se radost na njegovom licu, pa joj j e rekao: "Allah te
blagoslovio, o majko, blagoslovljene su tvoje velianstvene
vrline. Ja sam doao tebi u ovo vrijeme da bih uo od tebe ono to
sam uo. Allah naj bolj e zna da ja nisam pokleknuo i On je
svj edok da j a 'o vo ne radim iz dunj alukih interesa i radi njegovih
ukrasa, ve to radim u ime Allaha (u ime Istine) da se ne bi
poigravalo sa Allahovim zabranama i svetostima... Ja mislim da
moe biti zadovoljna mojom prolou. Pa ako j a budem ubijen,
ne alosti se za mnom i prepusti to sve Allahovoj volji." "Ja bih te
290

Esma, bint Ebu Bekr

alila ako bi poginuo radi neistine", odgovori Esma. "Budi sigurna,

o majko, da tvoj sin nije nikada uinio nevaljalo djelo svjesno, niti
prekrio Allahovu odredbu, niti je izgubio povjerenje, niti je
svjesno uinio zulum muslimanu ili nemuslimanu. Kod njega nije
nita vrednije od postizanja Allahova zadovoljstva. Ovo ne
govorim radi pravdanja sebe. Allah najbolje zna moje stanje, ovo
govorim da bih unio sabur u tvoje srce". "Hvala Allahu koji mi te
dao takvog, da je Allah tobom zadovoljan i da sam ja toqom
zadovoljna. Primakni se, moj siniu, da osjetim tvoj miris i
dotaknem tvoje tijelo, jer je ovo posljednji na susret", ree Esma.

I priao je Abdullah svojoj majci i vrsto je zagrlio ljubei joj

lice i stopala. I ona je primakl a glavu svome sinu miriui ga i
ljubei njegovu glavu, lice i vrat, i rairila je ruke grlei njegovo .
tijelo. A zatim je sklonila svoje ruke sa Abdullaha govorei mu :
"Sta si ovo obukao, Abdullahu? ! "Svoj pancir", odgovorio je.
"Ovo nije odj ea onoga ko eli ehadet, o Abdullahu", dodade
majka. "Ja sam ga obukao, majko, da bih te odobrovolj io i da bih
smirio tvoje srce", ree Abdullah. "Skini ga sa sebe", ree majka.
"Da li ti to daje povoda za oholost i hrabrost i pomae ti u zamahu
a spreava te u pokretima? Ali obuci umjesto njega duge hlae
tako da prilikom pogibije ne otkrije sramotne dij elove tijela".
Skinuo je Abdullah svoj pancir i pritegao svoje hlae, a. zatim se
zaputio prema Haremu da bi nastavio borbu.
Pri rastanku sa majkom obratio joj se rij eima: "Nemoj
zaboraviti da moli za mene, o majko". I Esma je podigla ruke
prema nebu uei ovu dovu: "Moj Allahu, smiluj mu se zbog
dugog ibadeta i silnog plaa i jecanja u nonoj tmini dok su drugi
spavali! Moj Allahu, smiluj mu se zbog posta dok je gldovao i
ei u podnevnim egama medinskini i mekkanskim. Moj Allahu,
smi luj mu se zbog njegova dobroinstva ocu i majci. Moj Allahu,
ja svoj bal preputam Tebi i zadovoljna sam sa onim to si mu
odredio, daj mi snage da se strpim i nagradi me nagradom koju
obeava za strplj ive."

Sunce nije ni zalo tog dana, a Abdullah je napustio ovaj kratki

i prolazni svijet i vratio se svome Gospodaru.
I nije prolo neto vie od deset dana od pogibije Abdullaha, a
Esma, kerka Ebu Bekrova, umre navrivi sto godina a da j oj
nije nedostaj ao nijedan zub i da nije bila senilna.

00
29 1

l Talha ibn Ubejdullah et-Tejmi

TALHA IBN UBEJDULLAH

ET-';fEJMI
"Ko eli vidjeti ovjeka koji je ivi ehid, neka
g leda u Talhu ibn U bejd ullahal" (Allahov posla n i k
Muhammed )

ako je Talha bio vrlo mlad, ipak j e s a velikim uspj ehom

obavlj ao trgovinu. Vrlo esto je putovao sa karavanom iz
Mekke u daleki am (Siriju). Jednom prilikom se tako
zaputi sa karavanom u am, pa poto j e doao do grada zvani
B asra, doli su iskusni trgovci Kurejije na pij acu, da kupuju i
prodaj u. Iako nij e imao iskustva kao oni, ali zahvalj ujui njegovoj
snalaljivosti
i
otroumnosti on
im j e uvijek
bio
dobra
konkurencija svima, pa je ak i bolje prolazio od nj ih.
Dok j e Talha bio na pijaci koja je tom prilikom bila prepuna
naroda sa svih strana, dogodilo mu se neto to je bilo uzrokom
promj ena ne samo nj egova ivota nego i ivota drugih. B ilo je
donosilaca radosne vij esti o pojavi j edne velike linosti i promj eni
historije. . Da se za trenutak vratimo rij eima Talhe ibn
Ubejdullaha da -nam on ispria svoj vrlo interesantan dogaaj .
Tako, Talha kae: "Dok smo trgovali u B asri, u trenutku
usmo j ak povik j ednog sveenika: "O trgovci, da li j e neko od
vas iz Mekke?" Bio sam blizu njega, pourio sam prema njemu i
rekao . sam: "Da, ja sam iz Mekke!" Upitao me je: "Je l i se pojavio
meu vama Ahmed?" Upitao sam ga: "A ko je Ahmed?"
Odgovorio je: "Sin Abdullaha , sina Abdulmutallibovog. Ovo je
mjesec . u kome e se on pojaviti i on e biti posljednji
Vjerovj esnik. Poj avit e se u vaoj zemlji, u Mekki, a Hidru e
uiniti u mjesto sa crnim kamenjem i palmama, u mjesto sa dosta
vode i soli. J ti savj etuj em, o mladiu, odazovi se njegovom
pozivu." Te rijei sveenika duboko su se usadile u moje srce i

292

Ta/ha ibn Ubejdullah et-Tejmi

pourio sam prema devi, spremio sam se za putovanj e i urno

krenuo prema Mekki, ostavljajui karavanu iza sebe. Poto sam
stigao u Meleku pitao sap1 svoju porodicu: "Je li se desilo ta novo
u Mekki poslij e moga odlaska." Odgovorili su: "Da, desi'lo se.
Muhammed, sin Abdullahov, kae da je vjerovj esnik i kao takvog
ga je prihvatio Ebu Bekr, sin Ebu Kuhafe." "Ja poznaj em Ebu
Bekra kao ovj eka blaga, j ednostavna i potovana kod svakog. l
on j e poten trgovac i lijepog je vladanja. S njim sam se druio i
volio sam s nj im sjediti zbog toga to j e dobar poznavalac
historije Kurejij a." Poao sam prema Ebu Bekru i upitao ga: "Je
li istina to se pria da se Muhammed ibn Abdullah poj avio kao
Poslanik i da ga ti slij edi?" Odgovorio je: "Da, tano j e",
nastavio je priati svoj doivljaj sa Poslanikom podstiui me da i
ja primim Islam.
Ispriao sam mu svoj doivljaj u arij i sa sveenikom, pa se
iznenadio Ebu B ekr. Rekao mi je da poem s njim do Poslanika ii
da mu ispril;lm taj svoj dogaaj i da uj em ta e mi rei .
Doli smo d o Poslanika ii . Pozvao m e j e u Islam, prouio mi
je neto iz Kur' ana i obradovao me je radosnom vij eu
dunj aluka i Ahireta. Rasprostranio je Allah moj e srce za
Islam. Ispriao sam mu svoj doivlj aj sa sveenikom u B asri.
Allahov Poslanik se mnogo obradovao toj vij esti, tako da se ta
radost i na njegovom licu osj etila. A zatim sam pred nj im
izgovorio
ehadet:
"Nema drugog boga
osim
Allaha,
a
Muhammed j e Allahov poslanik."
Bila je veoma iznenaena njegova porodica i sva fami lija zbog
prelaska na Islam ovoga mladia. Najvie je bila pogoena
njegova maj ka. Traila je ko e ga ubij editi da se vrati u staru
vjeru, vjeru oeva, pa su poneki razgovarali s njim.
Meutim, Talha je bio stabilan, vrst u svome imanu kao brdo.
Svi zavjeti i odvraanj a su bili uzalud: Poto l ij epa rij e i savj et
nisu koristili preli su na drugi metod, a to j e estoko muenje i
kanj avanje. Prenosi Mesud ibn Hara: "Dok sam ja trao izmeu
Safe i Merwe, vidio sam mnogo svijeta kako ide iza mladia ij e
s u ruke svezane z a vrat. Potiskuju g a i udaraju p o glavi . Meu
tom masom svijeta posebno se isticala ena koja je vikala grdila,
Pitao sam: "ta je sa ovim mladiem? Ko je on?" Odgovorili su:
"To je Talha ibn Ubejdullah. Odmetnuo se od vjere svojih oeva i
slijedi Muhammeda;" Upitao sam: "Ko j e ova starica koj a ide . za
njim?" Odgovorili su: "Ona je Sa'ba bint el-Hadremi, majka tog
mladia."

293 '

l Ta/ha ibn U/)ejdullah et-Tejmi

A zatim je priao Newfel ibn Huwej li, zvani "Kurejij ski lv",
Talhi ibn Ubejdullahu, svezao ga konopcem i svezao je sa njim i
Ehu Bekra es-Siddika, spojio ih i predao mekkanskoj rulji da ih
tuku.
Dani su prolazili, a , dogaaji su se jedan za drugim smjenjivali.
Talha je svaki dan sve vie sazrijevao. Iskuenja na Allahovom
putu su ga eliila i nje g_pv iman mu je iz dana u dan bio sve jai,
tako da je dobio ime "Zivi ehid". Poslanik ga je zvao "Dobri
Talha" i "Plemeniti Talha". Svaki od ovih nadimaka vezan je za
neki divan doivljaj iz njegova ivota.
E-ehidu-1-hajj (ivi ehid) je dobio ime u B ici na Uhudu
kada je Poslanik ostao samo sa jedanaest ljudi od ensarija i
Talhom od muhadira. Allahov Poslanik i oni koji su bili uz njega
su se popeli na brdo. Kada su ga vidjeli murici, poli su prema
njemu u namjeri da ga ubiju. Muhammed se obratio svojim
drugovima rijeima: "Ko me bude uvao od ovih on je moj drug u
Dennetu?" Odgovorio je Talha: "Ja u, o Allahov Poslanie". Pa
mu j e rekao Allahov Poslanik: "Ne, ostani na mjestu". Neko od
ensarija j e upitao: "Mogu li ja, o Allahov Poslanie?" Odgovorio
mu je: "Moe ti".
I borio se ensarija dok nije poginuo. Zatim je Poslanik upitao:
"Ima li neko ko se moe suprotstaviti ovim muricima". Ponovno
se javlja Talha, ali i ovoga puta mu Poslanik ne dozvoljava.
Priupitao je opet neko od ensarija: "Mogu li ja?" Resulullah mu je
rekao: "Moe" Meutim, i on je brzo ubijen.
Tako su . se j edan po jedan smjenjivali, svaki put se prvi javljao
Talha, ali mu Poslanik nije dao, dok nisu sve ensarij e poginule.
Kad su svi izginuli, nije sa njim ostao niko osim Talha.
Kada su murici bili sigurni da e moi ubiti Resulullaha,
dolazi hrabri Talha i brani ga od murikih napada. Tom prilikom
je Resulullahu izbijen zub, ranjen je u elo i usnu. Lice mu je bilo
krvavo. Bio je veoma umoran i iscrpljen.
Talha je stalno napadao na murike da bi ih odbio od
Resulullaha . zatim je uzeo Resulullaha, pomjerio ga malo sa
tog mjesta na brdo, poloio ga na zemlju i nastavio ponovno
borbu sa muricima. Neprestano se borio sve dok ih nije odbio od
Resulullaha
Kae Ehu Bekr: "Bio sam daleko od Allahovog Poslanika, ja i
Ehu Ubejde ibn el-Derrah. Doli smo Allahovom Poslaniku da
mu ukaemo pomo, naredio nam je da pomognemo prvo Talhi
294

Ta/ha ibn Ubejdullah et-Tejmi

koj i je tom prilikom zadobio oko sedamdeset i devet udaraca

(rana) sabljama, kopljima, strij elama. Kada su mu prili, nal i su
ga onesvijetena u jarku, odsjeene ruke.
Allahov Poslanik je imao obiaj da kae posl ij e toga: "Ko eli
da vidi ovj eka koj i ide po zemlji, a koji je poginuo, neka gleda
Talhu ibn Ubejdullaha." A Ebu Bekr es-Siddik je imao obiaj r:ei
kad bi neko spomenuo Uhud: "Taj dan je sav Talhin". Po ovom
dogaaju Talha je i dobio ime "ivi ehid". A nadimak
"Plemeniti Talha" je dobio u mnogo pria.
Talha je bio veliki trgovac i bogata. Jednom prilikom mu je
stigla roba iz Hadremewta u vrijednosti od sedam stotina hilj ada
dirhema. Zanoio je tu no sa puno straha i zabrinutosti. I dok je
on bio u takvom halu na vratima se pojavila njegova ena Ummu
Kulsum, kerka Ebu Bekra es-Siddika, i obratila mu se rij eima:
"ta ti je danas, o Ebu Muhammede? Da ti nisam ta naao
uinila!" Odgovorio je: "Ne, ti si zaista divna ena. Ali sam sve
vrijeme razmiljao kako misli ovj ek pred njegova Gospodara
stati kad zanoi sa ovol ikim imetkom u kui? ! " Upitala ga je: "ta
te tu alosti? ! Potrebnih, rodbine i prijatelja ima na sve strane. Pa
kad ustane podijeli to sve meu nj ima." Rekao j oj je: "Neka ti se
Allah smiluje, ti si sretna, na pravom putu i kerka sretnog".
Poto je
svanulo,
podijelio je
imetak
muhadirima
i
ensarijama. Kae se da je neki ovjek doao Talhi ibn
Ubejdullahu i traio pomo. Spomenuo mu je rodbinske veze koje
ih veu. Rekao mu je Talha: "Dosad nisam znao za nae
rodbinske veze. Ja imam bau, daju mi za nju tri stotine hiljada,
pa ako hoe uzmi je, a ako hoe prodat u je i dat u fi njenu
vrijednost." Odgovorio je ovj ek: "Uzet u njenu vrij ednost." I
dao mu je sav novac.
I zbog njegove velike dareljivosti Poslanik ga prozva "Dobri
Talha" i "Plemeniti Talha", neka je Allah zadovoljan s njim i
neka mu osvijetli kabur.

00

295

l Ebu Hurejre ed-Dewsijj

EDU HUREJRE ED-DEWSIJJ

"Ebu H u rejre je za pamtio od Alla hovog Posla n i ka
preko hiUadu i est stotina had isa
prenio Ih
m usliman ima." (H istorlarl)

vakom muslimanu je, bez sumnje, poznato ime Ebu

Hurej re. Pravo mu je ime Abduems. Nakon to ga je
Allah U poastio Islamom, jedanput se susreo s Boijim
Poslanikom ii koj i ga je upitao za ime. "Abduems" (Rob Sunca,
o.p.) - odgovorio je. "Od danas ti je ime Abdurrahman! " - rekao
mu j e Boij i Poslanik. Ebu Hurejre je dobio nadimak po tome to
je, kao dij ete, imao malo mae s kojim se igrao. Po ovom
nadimku (Ebu Hurejre - vlasnik maeta) je, inae, u mnogome
poznatij i nego po vlastitom imenu. Islam je primio pred Et
Tufej lom ibn Amrom ed-Dusijem. Meu svojim narodom je ostao
sve do 6. godine po Hidri.
Tada je, zaj edno sa svojim plemenom, preao u Meinu u kojoj
se nalazio Allahov Poslanik. Ovaj mladi j e svo svoj e vrijeme
posvetio hizmetu Poslaniku i druenju s nj im. Njegovo mjesto u
kojem je provodio naj vei dio svoga vremena, jeste mesdid.
.
Uitelj i im am . mu je bio Allahov Poslanik :1. N ij e tada imao ni
ene ni djece. Imao je staru maj ku, koja je ostala privrena svojoj
staroj vjeri. Uloio j e mnogo truda da je prevede u I slam i to
prvenstveno iz ljubavi prema njoj . Kada j u je, jednom prilikom,
pozvao da povjeruje u Allaha i Njegovog Poslanika, rekla je neto
nedolino o linosti Poslanikovoj , to ga je mnogo pogodilo.
Poao je Allahovom Poslaniku, plaui. "Zbog ega plae, Ebu
Hurej re?" - upitao ga je Allahov Poslanik. "Pozvao sam svoju
maj ku u Islam", odgovorio je Ebu Hurejre, "ali me odbila. Danas
mi je rekla neto runo o tebi. Zato, Allahov Poslanie, zamoli
Allaha da njeno srce zagrije za Islam." Allahov Poslanik je Allahu
uputio dovu.

296

Ebu Hurejre ed-Dewsijj

Kasnij e j e Ehu Hurejre priao: "Kada sam se vratio kui,

ulazna vrata su bila zakljuana a iznutra j e dopiralo plj uskanje
vode. Kada sam pokucao na vrata, uo sam majkin glas: "Saekaj ,
Ebu Hurejre . . . " Kada s e obukla, dozvolila mi j e d a uem i tom
prilikom izgovorila Kelimei-ehadet. Opet sam se . plaui vratio
Allahovom Poslaniku. Ovoga puta sam . plakao od radosti. Saopio
sam mu radosnu vijest: "Allahov Poslanie, Allah je usliao tvoju
dovu. Uputio je moju majku u Islam ! " Volio j e Allahovog
Poslanika nesvakidanjem ljubavlju. Ma kako dugo ga posmatrao,
uvijek mu je bilo malo. Govorio je: "Nisam vidio nikoga ljepeg i
draeg od Allahovog . Poslanika. Kao da Sunce sij a s njegovog
lica! " Mnogo se zahvaljivao Uzvienom Allahu to mu je
omoguio da naui Kur'an, da se drui s Njegovim Poslanikom,
to ga je uputio u Njegovu vjeru. Kako je zavolio Allahovog
Poslanika, zavolio je i nauku. Ona mu je bila glavna preokupacij a
u ivotu i j edino z a njom je eznuo.
Zejd ibn Sabit prenosi: "Bili smo u mesdidu: Ehu Hurejre,
jedan moj prij atelj i j a i ibadetili. Tada nam je priao Poslanik i
sjeo pored nas. Mi smo prestali sa ibadetom i upuivanjem dova.
Allahov Poslanik mi je tada rekao: "Nastavite ono to ste
zapoeli ! " Moj prij atelj i ja smo poeli uiti neku dovu a
Resulullah j e aminao. Zatim se i Ehu Hurejre obratio Allahu
rijeima: "Allahu moj , i ja Te molim za ono za ta su Te moli la
ova moja dva prijatelja. I jo Te molim da mi podari znanje koje
se nee zaboraviti ! " I na ovu dovu Allahov Poslanik j e aminao. I
mi smo zamolili Allaha. S. da nam podari znanje koje se nee
zaboraviti ! - rekao je Zejd ibn Sabit. "Ebu Hurejre vas j e
pretekao ! " - odgovorio je Boij i Poslanik.
Kao to je volio da on lino naui to vie, isto tako je nastojao
da to prenese i na druge. Jedanput je prolazio medinskom arijom
i primijetio da su ljudi previe okupirani dunjalukom, da isuvie
vremena posveuju trgovini. Rekao im je: "O Medinelije, niko nije
slabiji od vas ! " "U emu ti vidi nau slabost, o Ebu Hurejre?" upitali su ga. "Naslijee Allahovog Poslanika se dijeli, a vi tu ! ! ! " odgovorio je. "Zar neete otii da uzmete svoj dio? ! " Iz svoje
prevelike elj e za naukom i ljubavi prema Allahovom Poslaniku,
skoro je u potpunosti zanemario dunjaluk. ivio je sasvim skromno
i poesto mu se deavalo da nije imao ta jesti.
On sam nam pria o jednoj situaciji koja nam na slikovit nain
ocrtava njegovo siromatvo. "Jedanput sam - pria Ehu Hurejre bio sasvim izgladnio, te sam neke ashabe morao priupitati o

297

l Ebu Hurejre ed-Dewsijj

ajetima koji su mi, inae, bili sasvim poznati. Pitao sam ih iz
razloga da bi me neko od njih, na taj nain, mogao povesti svojoj
kui i nahraniti me.. . Drugi put sam, pak, bio tako gladan da sam
morao staviti kamenu plou na stomak. Tada sam sjeo pored puta
kojim su prolazili ashabi... Pored mene je proao Ehu Bekr i ja
sam ga upitao za znaenj e jednog ajeta. Upitao sam ga samo zbog
toga ne bi li me pozvao na ruak. Meutim, on nij e prozreo moju
namjeru. Zatim je proao Omer ibn el-Hattab. I njega sam upitao
o znaenju istog ajeta. . . ali me ni on nij e pozvao ! Ostao sam i
dalj e ekati, sve dok nije naiao Resulullah ii i saznao za moju
glad. Rekaq mi je: "Poi sa mnom, Ehu Hurej re ! " "Odazivam ti
se, Allahov Poslanie!" - rekao sam. Kada smo stigli Poslanikovoj
kui, .zatekli smo jednu posudu s mlij ekom. "Odakle vam ovo
mlij eko?" - upitao je Poslanik. "Poslao ga j e neki ovjek",
odgovoreno mu je. "Ehu Hurejre", rekao mi je Allahov Poslanik,
"idi do Ehli Suffe i pozovi ih ovamo ! " Meni nij e bilo drago to
me alj e po njih. "ta je ovo mlijeka za Ehlu Suffe?", rekao sam.
Poelio sam j edan gutljaj , okrepljenja radi, pa tek onda da idem
po nj ih. Pozvao sam Ehlu Suffe, i doli su. Nakon to su
posjedali, Allahov Poslanik mi je rekao: "Uzmi to, Ehu Hurejre, i
podaj im ! " Pili su, a ja sam pomislio da e sve popiti i da meni
nee ostati nita! Dodao sam posudu Allahovom Poslaniku, a on
me pogledao, smijeei se. "Ostali smo jo nas dvoj ica", rekao je.
"Istina je, Allahov Poslani e", odgovorio sam. "Pij , pij ! " - rekao
mi je . Resulullah i to ponovio nekoliko puta. "Tako mi Onoga koj i
te s Istinom posla, n e mogu vie! ", rekao sam. Allahov Poslanik
. je, zatim, od mene uzeo posudu i popio ono to je ostalo."
Glad i siromatvo ga, meutim, nisu pratili cij elog ivota.
Nakon osvaj anja muslimani su ivjeli u izobilju. Tako je i Ehu
Hurejre stekao neto imetka i stan, to mu je omoguilo da se
oeni i dobije djecu. Meutim, to ga nije nimalo promij enilo. Ehu
Hurejre nikada nij e zaboravio one teke momente siromatva i
gladi. esto je govorio: "Odrastao sam kao j etim, hidru uinio
kao siromah i bio u najmu kod Busrete bint Gazwan, gdje sam
radio samo za hranu. Sluio sam ljude i od istih se i oenio. Zato,
hvala Allahu koji je dao da mi vjera bude iznad svega i koji me
uinio imamom Medine." Bio je namj esnik Medine za vrij eme
Muawije ibn Ehu Sufjana, i to vie puta. Meutim, taj visoki
poloaj nije ga ni najmanje promijenio. Koliko je bio skroman
dovoljno nam ilustrira injenica da je, iako je bio gradonaelnik
Medine, u nekim sluajevima nosio drva. Ehu Hurejre je
posjedovao veliko znanje i bio poboan i skroman. Danju je

298

Ebu Hurejre ed-Dewsijj

postio a jednu treinu noi obavezno j e provodio u ibadetu. Za

ibadet u drugoj treini noi budio j e svoju enu, a ona j e za treu
treinu, budila kerku. Tako se u njegovoj kui ibadet inio po
cijelu no.
Ebu Hurejre je imao robinju (Sudanku) koja se nedolino
ponaala. Jedanput je neto pogrijeila i Ebu Hurejre je uzeo tap
da je udari. Meutim, zastao je. "Da se ne bojim kazne na
Sudnjem danu - rekao joj je - istukao bih te ! Zato u te samo
prodati." Ipak, iako je tada izuzetno oskudijevao u novcu, robinju
je oslobodio ropstva. "Oslobaam te u ime A llaha . rekao je.
Jedanput mu se obratila njegova kerka: "Oe, mene djevojke
pitaju zato me zlatom ne okiti? ! " "Keri moja", odgovorio je,
"reci ti nj ima da se tvoj otac boj i estine dehennemske ! " On
svojoj kerki nije zabranj ivao kienje zlatom iz krtosti ili nekog
.
drugog razloga, ve iz plemenitosti i troenja na Allahovom putu.
Jedanput mu je Merwan ibn Hakem paslao sto dinara zlata.
Ve sutradan je Ebu Hurejre lino 0tiao kod njega. "ovj ek koji
ti je donio novac, pogrij eio je", rekae j e Hakem. "One su bile
namijenjene drugom." "Kod mene nije prenoio ni j edan dinar",
odgovorio je Ebu Hurejre, "Sve sam ja to podijelio na Allahovom
putu. Te dinare namiri iz moj e plate." Merwan je, ovim gestom,
samo htio iskuati Ebu Hurejru.
Ebu Hurejre je bio j ako paljiv prema svoj oj majci. Obiavao
je, prije svakog izlaska iz kue, zaustaviti se na vratima njene
sobe i rei joj : "Neka je spas na tebe, majko, i milost Allahova i
bereket! " Ona bi mu odgovarala: "Neka je i na tebe spas, milost i
bereket Allahov ! " On bi nastavljao: "Neka se A llah smiluj e tebi
kao to si se ti smilovala meni, dok si me odgaj al a ! " Ona bi
odgovarala: "Neka ti se Allah smiluj e i nagradi te za dobroinstvo
koje ini prema meni u mojoj starosti ! " Iste rij ei je ponavljao i
prilikom povratka kui.
Ebu Hurejre j e stalno isticao obaveze djece prema svojim
roditelj ima.
Isto tako je naglaavao
i vanost odravanja
rodbinskih veza. Jedanput j e ugledae dva ovj eka kako idu
uporedo j edan sa drugim. Jedan od nj ih je bio mlai. "Ko ti je
ovaj ovj ek?", upitao ga je. "Otac", odgovorio je. "Nemoj ga
zvati imenom", posavjetovao a je Ebu Hurej re, "i nemoj ii
ispred njega niti prij e njega sjedati ! "
Kada j e b i o na samrti, plakao je. "Zato plae?" "Plaem
zbog dugog putovanja i slabe pripreme (za Ahiret). Stigao sam,
evo, do kraja puta i ne znam gdj e u zavriti: u Dennetu ili
299

l Ebu Hurejre ed-Dewsijj

Dehennemu?" Posjetio ga je Merwan ibn Hakem i uputio Allahu
dovu za njegovo ozdravljenje. Zatim se Ebu . Hurejre obratio
Allahu rij eima: "Allahu moj, ja prieljkujem susret s Tobom, pa
ubrzaj ga!" Merwan nije napustio njegovu kuu sve dok se Ebu
Hurejre n ije rastao sa dunj alukom.
Neka se Allah smiluj e Ebu Hurejri neizmj ernom milou. On
nam je prenio preko hiljadu i est stotina hadisa . Allahovog
Poslanika.

00

300

l Se/eme ibn Kajs ei-E'dei

SELEME IBN KAJS EL-E D EI

edne noi halifa Omer el-Faruk je proveo bdijui i obilazei

etvrti Medine dok su ljudi mimo i spokojno, vrstim snom
spavali. Za vrijeme te etnje izmeu kua i trgova u mislima
je stalno bio meu svoj im borcima, drugovima Poslanikovim ;fi,
dugo razmiljajui kome od njih da povjeri komandu nad v.ojskom
koja treba ii u osvajanje Ehwaza u Perziji. Nakon nekog vremena,
on pro aputa: "Naao sam ga! Da, naao sam ga, inallah."
A kada je svanulo jutro, on pozva sebi Selemu ibn Kajsa el
Edeijja, pa mu ree: "Postavljam te za zapovjednika vojske koja
kree prema Ehwazu. Pa idi u ime Allaha, i bori se na Allahovom
putu protiv onih koji ne . vjeruju u Allaha. Kada se sretne sa
neprijatelj ima, muricima, pozovi ih u Islam. Ako prime Islam i
izaberu dalj i ostanak u svoj im kuama i ne budu s vama
uestvovali u ratu protiv drugih neprijatelja, na njih se odnosi samo
davanje zekata, ali zato u ratnom plijenu nee imati udjela. Ako se,
pak, opredijele boriti na vaoj strani, onda . im pripada isto to i
vama, a obaveza im je ono to je i vama obaveza. Ako odbiju
primiti Islam mda ih pozovite na plaanje dizile (poreza), i vie ih
ne dirajte i u njihove poslove se ne mijeajte. Stitite ih od njihovih
neprij atelja i ne optereujte ih niim to nisu u stanj u uinit{. A ako
i to odbiju, onda se borite protiv njih, a Allah e vam u toj borbi
biti pomaga. Ako se utvrde u nekom utvrenju, pa zatrae od vas
da se predaju po Allahovom propisu i propisu Njegova Poslanika,
vi nemojte na to pristati, jer vi ne znate ta je to propis Allaha i
Njegova Poslanika. Ako zatrae od vas da se stave u zatitu Allaha
i Njegova Poslanika, ni to im nemojte obeavati. Jedino im moete
obeati zatitu od vas samih. Ako u borbi budete nadj aali, nemojte
pretjerivati u kanj avanju protivnika, nemojte njihove mrtve
masakrirati, niti ubijati ene ili djecu." Seleme ree: "Sluam i
pokoravam se, o vladaru pravovjemih!"

302

Sel me ibn Kajs el-EJdlei

Omer se s njim iskreno i toplo oprosti, stegnu njegovu ruku i

zamoli Allaha da mu bude u pomoi. Dobro j e znao veliinu
odgovornosti koju je natovario na njegova plea i plea njegovih
boraca. To je stoga to je Ehwaz brdovito i vrlo nepristupano
podruje. Bilo je puno utvrda, a nalazilo se izmeu Basre i
perzij ske granice. Tu su ivjeli otporni i jaki Kurdi.
Muslimani su morali osvoj iti Ehwaz i preuzeti kontrolu nad
tim podrujem, kako bi mogli tititi svoja lea od stalnih napada
Perzijanaca na Basru i sprijeiti ih da je preuzmu kao svoj vojni
centar. Na taj nain sigurna i mima zona u Iraku postala bi veoma
opasna.
Seleme ibn Kaj s krenu na elu svoje vojske koja je ila u borbu
na Allahovom putu. I samo to su stupili na podruj e Ehwaza
morali su se uhvatiti ukotac sa surovom . prirodom. Voj ska je bila
prisiljena da se as uspinje uz ogromna i strma brda, a da se malo
iza toga sputa niz opasne jaruge i gudure u doline. Sukoblj avati
su se, i danju dok su bili budni i nou dok su spavali, sa ubitanim
zmijama i otrovnim korpionima. Ali ista, vjemika dua Seleme
ibn Kaj sa je prosto kao na krilima lebdjela iznad njegove voj ske,
pa je svaka patnja bivala slatka a svaka gudura podnolj iva. S
vremena na vrijeme bi ih savjetovao i govorio im ubj edlj ivo i
zanosno da su im tij ela podrhtavala. Noi bi im ispunj avao
ugodnostima i mmstma kur'anskog uenja. Bili bi zaneseni
kur'anskim svj etlom, plovili su u njegovim blj etavim biserima,
zaboravljaj ui sve patnje i tekoe koje bi ih zadesile.
Seleme ibn Kajs je tano izvrio nareenje halife; samo to se
susreo sa stanovnicima Ehwaza on im predloi ulazak u Allahovu
vjeru, to oni sa omalovaavanjem odbie. On ih onda pozva da
plaaju dizju, ali oni i to odbie i uzoholie se. Pred
muslimanima nij e bilo vie drugog izbora, nego da se bore, pa
oni, kao istinski mudahidi, krenue u tu borbu na Allahovu putu
udei za onom lij epom nagradom koju je On obeao.
Rasplamsale su se bitke poput vatre ogromnih plamenih j ezika.
Protivnike strane su pokazale sve vrste junatva i vjetine kakvo
se moglo vidj eti u veoma malo bitaka kroz historiju ratova.

Ipak, kako se bitka privodila kraju, ukazivala se sjajna pobj eda

vjernicima koj i su se borili za uzdizanje Allahove rijei a straan
poraz murika, neprij atelja Allahovih. Kada se bitka u potpunosti
okonala, Seleme ibn Kajs pouri da razdijeli plijen meu svojim
borcima. Meu zaplijenjenim stvarima primij eti div:an nakit, pa
zamisli kako bi bilo lijepo da time poasti vladara pravovjemih.
303

l Se/eme ibn Kajs el-E"Uei

On ree svoj im voj nicima: "Ako ja ovaj nakit podijelim izmeu
vas, niko od toga riee imati neke koristi . Pa, da li bi bili voljni da
ovo poalj emo vladaru pravovj ernih?" "Da", . rekoe VOJ nl CI.
Seleme stavi ukras u mali sanduk. Izabra jednog . ovj eka iz . svog
plemena Ede' , pa mu naredi : "Idi sa svoj im slugom u Meinu,
obraduj vladara pravovj ernih sa pobjedom i daruj rim ovaj nakit."
Ovaj ovj ek, iz plemena Ede' j e sa halifom Omerom ibn
Hattabom doivio sluaj u kojem ima i savjeta i pouka. Pa,
prepustimo njemu rij e da nam ispria taj sluaj .
Kae taj Edei: "Ja i moj sluga smo krenuli prema Basri, gdje
uzesmo dvij e deve za pare koje nam j e dao Seleme ibn Kajs.
Natovarismo ih hranom, vodom i drugim potreptinama, te se
zaputismo u pravcu Medine.
Kada stigosmo u Meinu, ja potraih halifu i naoh ga kako
stoj ei, naslonj en na tap, poput obana, hrani muslimane. Kruio
je oko drvenih zdjela i govorio svome slugi Jerfeu: "O Jerfe, daj
ovima jo mesa! O Jerfe, daj ovima kruha! O Jerfe, ovima dolij
jo orbe ! " Kada dooh do njega, on mi ree : "Sj edi ! " Ja sjedoh u
dnu te skupine ljudi, pa i meni donesoe hranu, te i j a j edoh.

Kada su ljudi jeli, on . ree: "O Jerfe, pokupi sue! ", a onda ode.
Ja se uputih za njim, a . kada on ue u kuu, j a zatraih dozvolu da
uem. Kada mi bi dozvoljeno, ja uoh i zatekoh ga kako sjedi na
komadu ponj ave naslonjen na dva j astuka od koe napunjena
vunom. On dobaci meni onaj jedan jastuk, pa ja sjedoh na njega. Iza
njega bijae zastor prema kojem se on okrenuo i doviknu: "O
. Ummu Kulsum, donesi nam ta za jelo ! " Ja pomislih u sebi: "ta bi
to moglo biti to vladar pravovj ernih mahsus jede kod svoje kue! ?"
Ona mu dodade kruh namoen u masnou i malo posoljen. On me
pogleda i re9e: "Jedi." Ja se pokorih halifi i malo pojedoh, a jeo je i
on. Nikad nikoga nisam vidio da je jeo ljepe od njega. Onda ree:
"Donesite nam neto za piti.", nato nam donesoe bokal u kojem
bij ae pie od rai. On ponovo ree: "Prvo dajte ovome ovjeku" to i uinie. Ja uzeh onaj bokal i malko se napih, shvativi da je
napitak koji sam ja imao uza se bio puno ljepi i ukusniji. Onda se
on napi koliko je elio, pa ree: "Hvala Allahu koji nas je nahranio
pa smo se . najeli, i koji nam j e omoguio pa smo se napojili." Tek
tada ja mu rekoh: "Donio sam ti poklon, o vladaru pravovjernih!"
"Odakle?" - upita on. "Od Seleme ibn Kaj sa." "Dobro doao
Seleme ibn Kaj s i dobro. doao njegov glasnik. Priaj mi o
muslimanskoj vojsci." "Kako eli, vladaru pravovjernih. Uspjeli su
i pobijedili svoga i Allahovog neprij atelja."
304

Se/eme ibn Kajs ei-Edei

Onda ga obradovah pobjedom i ispriah mu sve po redu i

detaljno ta smo doivjeli. On ree: "Hvala Allahu, dao je i
poastio, obilato i mnogo." Onda upita: "Jesi li proao kroz
Basru?" "Jesam, vladaru pravovj emih", odgovorih ja. "Pa, kako
su muslimani?" "Allah im j e dao svako d9bro." "Kakve su
cijene?" "Cij ene su im dosta niske. " "Ima li mesa? Jer, meso je
drvo Arapa i Arapi ne mogu biti bez svoga stabla." "Ima i mesa,
dosta i kvalitetno je." Onda on pogleda u onaj sandui koj i sam
1mao uza se, pa me upita: "ta to ima u ruci?" Ja odgovorih:
"Kada nam je Allah pomogao pa pobij edismo neprij atelja,
sakupili smo veliki ratni plijen. Seleme ibn Kajs j e vidio ovaj
nakit pa je rekao voj sci : "Kada bi ovo bilo podijelj eno meu
vama, nita nikom ne bi vrijedilo. Pa ta mislite da poalj emo ovo
vladaru pravovjemih?" Oni se svi sloie. " Tada mu j a pruih
onaj sandui. On ga otvori i ugleda drago kamenje; crveno, uto
i zeleno. Onda skoi kao da ga je zmija ujela, pa baci onaj
sandui na zemlju trgnuvi rukama prema tijelu. Ono drago
kamenje se rasu na sve strane po sobi . ene pomislie kako ja
hou da ga ubijem, pa pourie do onog zastora. On mi onda
naredi : "Pokupi to ! " A zatim pozva svoga slugu Jerfea te mu ree :
"Izudaraj g a dobro, d a zapamti ! "
I dok sam ja skupljao rasute dragulj e u sandui, Jerfe ' me je
neprestano udarao. Onda Omer ree: "Dii se, nezahvalnie, i ti i
onaj koji te poslao ! " Ja rekoh: "Daj mi omogui da kupim deve za
sebe i svoga slugu kako bi otili u Ehwaz, jer tvoj sluga je uzeo i
nae deve." On ree: "O Jerfe, daj mu dvije deve od deva koje su
date na ime zekata, za njega i njegovog slugu." Onda e obrati
meni: "Kada ti vie ne budu trebale i nae nekoga kome su
potrebnije nego tebi, onda mu ih dadni." Ja rekoh: "Uiniu tako,
o vladaru pravovjemih. Da, uiniu tako, ako Allah da."
Onda mi on ponovo ree: "Tako mi Allaha, ako se voj ska
razie prij e nego im ovaj nakit bude razdijelj en, i ti i tvoj
zapovjednik ete se veoma loe provesti ! " Ja se odmah zaputih
prema Ehwazu, a kada sam stigao do Seleme, rekoh mu: "Nij e mi
bilo blagoslovljeno ovo putovanj e na koj e si me poslao. Podijeli
ovaj nakit borcima, prije nego li i mene i tebe veliko zlo zadesi."
Onda mu sve ispriam, a on ne napusti to mjesto dok sav onaj
nakit ne razdijeli svoj im borcima.

00
30S

l Mu laz ibn Debel

MU'AZ IBN DZEBEL

"Iz moga U mmeta Mu'az i bn Debel naj boUe poznaje
Halal i haram." (Alla hov posla nik Muhammed ;i)

ajbolj i poznavalac pitanja halala i barama od Ummeta

M uhammedova je Mu'az ibn Debel. Kad je Arapski
poluotok obasj an svjetlom Upute i Istine, bio je
jesribski mladi Mu'az ibn Debel pun snage i poleta. Razlikovao
se od svoj ih vrnj aka po otroumnosti, bio je j ako rjeit i njegove
su odlike velika ambicioznost i neumomost u radu. B io je veoma
lijepog izgleda, surmeli oiju, valovite kose . . .
Ovaj
mladi,
Mu'az,
pnmto j e
Islam
pred
poznatim
mekkanskim misionarom M us ' abom ibn Umejrom. U noi Akabe
pruio je svoj u ruku Allahovom Poslaniku, pozdravio se s nj im i
zavj etovao se da e ga slijediti. Mu'az je bio u onoj skupini od
sedamdeset i dvoj ice koj i su poli u Mekku da bi se sreli s
Allahovim Poslanikom. To je bila za njih velika ast. Posebna
ast im je bila kada su mu ruku pruili i kada su dali obeanje da
e ga slijediti i tititi u svakoj prilici. Dali su obeanje da e
ostaviti sve dosadanj e paganske obiaje. I taj dogaaj je jedan od
naj lj epih u historiji Islama.
Kada se ovaj mladi vratio iz Mekke u Meinu, odmah je
formirao malu skupinu mladia koji su uzeli sebi u zadatak
razbijati kipove i iznositi ih iz murikih kua u Jesribu, tajno i
j avno. I zahvalj uj ui ovom njihovom trudu preao j e na Islam
j edan od velikih ljudi Jesriba, Amr ibn el-Dumuh.
Amr ibn el-Dumuh je bio jedan od voa uglednika
Selemeta. Uzeo je sebi idola od dragocj enog drveta, kao to
inili i ostali . uglednici. Poklanjao je veliku panj u svome
tako da ga je. zamotavao u svilu i mmsao. bi ga svako
posebnim mirisom.

306

Beni
su to
idolu,
jutro

Mu z ibn Dlebe/

Jedne noi, usred tmine, ova skupina mladia uzela j e idola i

iznijela ga iz kue Beni Selemeta; bacili su ga na mjesto gdje se
bacalo smee i ostala prljavtina.
Poto je osvanuo, Amr ibn ei-Dumuh je poao ka idolu, ali na
njegovo veliko iznenaenje nije ga naao na njegovom mjestu.
Traio ga je svugdje dok ga nije spazio na smetlj itu, pa je rekao:
"Teko onom ko je napao nae boanstvo ove noi." A zatim ga je
izvadio, oprao, namirisao i vratio ga na njegovo mjesto, rekavi :
"Tako m i boga, kada b ih znao ko je ovo uradio, j a bi h mu
pokazao." Pa poto je nastala druga no, mladii . su kao i
prethodne noi, kad su se uvjerili da je Amr zaspao, izvukli onog
idola i ponovo ga bacili na smetljite ali na drugo mjesto.
Kad je Dumuh osvanuo, primijetio je da mu nema idola i poao
je u potragu za njim. Ponovo ga je naao na smetlj itu, samo na
drugome mjestu, izvadio ga je, oistio, nammsao i ponovo
zaprijetio onom ko je to uinio. I sljedeu no idola je ekala ista
sudbina, te ga je ponovo izvadio i oprao. Zatim je donio sablju i
objesio je na njegov vrat i obratio mu se ovim rij eima: "Tako mi
boga, ja ne znam ko s tobom radi ono to vidi. Ali, ako u tebi ima
ikakva dobra i moi brani se. Evo ti i ova sablj a." Omrldo je, Amr
je legao, a mladii su ponovo uzeli kip i sablj u obj eenu o vratu,
svezali su ga za vrat mrtva psa i bacili ih u jednu od jama. Kad je
osvanulo, Amr se trudio da nae kumira sve dok ga najzad nije
naao ponovo na smetlj itu svezana za mrtva psa. Mu'az je u tom
trenutku pogledao u njega i rekao: "Tako mi Boga, da si ti bog ne
bi bili ti i pas zajedno usred prljave j ame." . Zatim j e Amr primio
Islam i bio jedan od iskrenih sljedbenika Islama.
Kad je doao Allahov Poslanik u Meinu, bio je Mu'az stalno
uz Poslanika kao sjena. Nikad se nij e odvaj ao od njega.
Zahvaljuj ui njegovoj velikoj volji za naukom i stalnom druenju
sa Poslanikom, nauio je Kur'an, upoznao erijatske propise, tako
da je postao najbolji poznavalac Kur'ana i erij ata.
Jezid ibn Kutejb prenosi: "Uao sam u jedan mesdid u Homsu i
u njemu sam naao mladia valovite kose. Oko njega se iskupilo
mnogo svijeta. Upitao sam ih: "Ko vam je ovo?" Odgovorili su:
''Mu'az ibn Debel". Ebu Muslim el-Hawlani, jedan od istaknutih
tabi'ina kae: "Doao sam u mesdid u Damasku i zatekao sam grupu
ashaba, sredovjenih lj udi, a meu njima je bio mladi lijepa izgleda.
_
Kad bi se razili u nekim pitanj ima, obratili bi se tom mladiu.
'
Upitao sam jednog od njih: "Ko je ovaj mladi?" Odgovori.o mi
je: "Mu'az ibn Debel". Nije ni udo da je Mu'az postigao toliko

307

znanj a, jer je uio pred Allahovim Poslanikom od rane mladosti.

Crpio je znanje iz bogatog i pravog izvora. Bio je dobar uenik kod
dobrog uitelja. Dovoljno nam govori injenica o vrij ednosti Mu'aza
kada za njega Poslanik kae: "Najbolji poznavalac pitanja halala i
harama u mom Ummetu je Mu'az ibn Debel." Dovoljno nam
govori o vrij ednosti Mu'aza injenica da je bio jedan od estorice
sakupljaa Kur' ana u vrijeme Allahova Poslanika . Mu 'az je
uivao veliki ugled i potovanje kod drugova Allahova Poslanika
zbog velike uenosti. I stavio je svo svoje znanje, za ivota Poslanika
i poslije njegove smrti, u slubu Islama i muslimana.

Poslije osvaj anja Mekke, Kurej ij e su masovno pr:imale Islam.

Nisu primali poj edinano, nego su prelazila na Islam itava
plemena. Ti novi slj edbenici i nosioci ehadeta trebali su jednog
temelj itog. uenj aka koj i e ih poduiti Islamu i upoznati ih sa
erij atskim propisima. Za upravitelj a Mekke imenovan je 'Attab
ibn Usejd a Mu'az ibn Debel j e dobio ulogu da izvjesno vrijeme
poduava ljude Kur' anu i propisima erijata.

Kad su doli prvaci Jemena do Poslanika da prime Islam, oni

i njihovi narodi, trebalo je da im se poalje neko ko bi ih prethodno
poduio Islamu. Za ovaj vrlo vaan posao odredio je Resulullah
jednu grupu odabranih ashaba, a na elu te grupe bio je svakako
Mu ' az ibn Pebel .:fi,. Sam Resulullah j e izaao da isprati ovu grupu
koja je zraila uputom i svjetlom. Allahov Poslanik je iao pored
Mu' azove deve jahali ce, a on je j ahao. Dugo je pratio Mu' aza.
A zatim mu oporuio: "O Mu ' aze, moda se vie neemo
sresti, moda e nekad proi pored mog mesdida i kabura. . . "
Ove rij ei su j ako dirnule Mu' aza, pa je mnogo p lakao zbog
rastanka sa svoj im Vjerovjesnikom i prij ateljem Muhammedom
ji. Plakali su i oni koj i su bili u drutvu s nj ima. I obistinile su se
rijei Poslanika. Poslij e tog susreta Mu'az nij e imo vie priliku
naslaivati se gledaj ui u plemenito lice.

Napustio je plemeniti Poslanik ii ovaj kratki prolazni ivot prije

povratka Mu'aza iz Jemena. Posebno mu je bilo teko kada se
vratio iz Jemena u grad All.ahovog Poslanika, Meinu, i vidio da je
uistinu izgubio nerazdvojnog prij atelj a. Puno je plakao za nj im.

Kada je hilafet preuzeo Omer ibn el-Hattab .:fi, poslao je

Mu'aza plemenu Benu Kilab, da bi im podij elio neke potreptine i
da bi podij elio sadaku od bogatih siromanima. Obavio je Mu'az i
oaj posao vrlo korektno i savj esno i vratio se kui svojoj eni (sa
pqdmetaem za sedlo). Rekla mu je ena: "ta si nam donio? !"
(mislei na ono to je dijelio). Odgovorio je: "Ja sam imao sa

308

Mu 1az ibn Dlebel

sobom budnog pratioca koji me je dobro pratio (mislei na

Allahove meleke Kiramen katibin)." ena je rekla: "Bio si
vjeran, siguran kod Poslanika, kod Ebu Bekra, a sada Omer alje
kontrolore koji e te pratiti? ! " To je doprlo do ena Omerovih, da
bi poslije dola ta vijest do Omera. Pozvao je Mu'aza i rekao mu:
"Zar sam ja poslao tebi pratioca, kontrolora?" Mu'az je odgovorio:
"Nisi, o emiru-1-mu'minin, ali nisam imao drugog izgovora kod
ene." Nasmijao se Omer i dao mu neto iz bejtu-1-mala, rekavi
mu: "Evo ti, udovolj i njenoj elji."
Za vrij eme Omerovog hilafeta bio je poslan u am, nakon to se
halifi obratio Jezid ibn Ebu Sufjan rijeima: "0, emiru-1-mu'minun,
stanovnici ama su u velikom broju napunili padove i potrebni su
nekog ko e ih nauiti Kur'anu i propisima Serij ata, pa im poalji
nekoga ko e ih poduiti"! Pozvao je Omer pet osoba, onih koji su
sakupili Kur'an u vrijeme Resulullaha . a to su Mu'az ibn Debel,
Ubade ibn es-Samit, Ebu Ejub el-Ensari, Ubejj ibn K ' ab i Ebu
Derda' . Obratio im se rijeima: "Vaa braa iz Sama zatraili su od
mene da im poaljem nekog ko e ih nauiti Kur'anu i propisima
erijata, pa mi pomozite, Allah vam se smilovao. Trebala bi troj ica.
Pa odaberite se vi sami, ili u ja baciti kocku, pa ko izae" Rekli su:
"Zato bacati kocku kad je Ebu Ejjub ovjek u godinama a Ubejj je
bolestan." Ostala su nas trojica. Onda Omer ree: "Poite u Homs.
Kad obavite posao tu, neka jedan od vas ostane u njemu, jedan od
vas neka ide u Damask, a drugi neka ide u Palestinu."
I izvrili su povj ereni im zadatak u Homsu. Zatim su u njemu
ostavili Ubadeta ibn es-Samita, Ebu Derda' je otiao u Damask, a
Mu' az ibn Debel je otiao u Palestinu. Tamo je Mu'az i obolio.
Poto mu se primakao as rastanka sa ovim svijetom, okrenuo se
prema Kibli i ponavljao je esto ove stihove:
"Dobro dola smrti, dobro dola.
Doao posjeti/ac nakon odsutnosti. "

A zatim je uperio svoj pogled ka nebesima i uio ovu dovu: "Moj

Allahu, Ti zna da ja nisam eznuo za dunj alukom i dugim
ostajanjem na njemu da bi se bogatio, nego sam se druio sa uenim
da bih prisustvovao njihovim predavanj ima. Moj Allahu, primi moju
duu onako kako Ti prima duu vjernika", a zatim je uskoro
ispustio svoju duu daleko od svoje porodice, svoga zaviaj a, kao
poziva u Allahovu vjeru i muhadir na Allahovom putu.

00
309

l Salim Mew/a Ebi Huzeffe

SALIM MEWL.{\. EDI HUZEJFE 1

predislamskom periodu Mekka, kao i mnogi drugi

trgovaki centri, imala je posebne sajmove na koj ima se
kupovalo i prodavalo roblje. Malo je bilo porodica da
nisu imali bar jednog ili dva roba, slugu ili slukinju, koji su
obavljali sve mogue poslove. Bogatije familije su imale i na
desetine takvih robova koji su prodavani kao svaka druga roba; ako
je rob zdrav, jak i mlad, sigurno je mnogo skuplj i nego stari,
islueni ili nesposobni rob. Robinja je, zavisno od namjene, isto
tako plaana velikim novcem, ako je . bila mlada, lij epa, vrijedna ili
pismena i uena. Roba je posjedovao strujeina porodice, a obino i
domaica. Djevojka koja bi imala roba ili robinju, kada bi se
udavala sa sobom bi nosila svoj imetak, a tako bi povela i svoje
roblje. Ona bi i nakon udaje jedina bila vlasnik tog roba i mogla je
da ga proda, da ga da muu, ali i da ga oslobodi, kako bi postao
svoj ovjek i domain. Jedna od tih obinih mekkanskih ena je
bila Kubejsa bint Jear, ena Ebu Huzej fe, koja je imala roba,
bistrog djeaka Salima. Vidjevi u tom djeaku neobino lijepa
svojstva i predznake uena i sposobna ovjeka, ona se ' odlui da ga
potpuno oslobodi. Njenom muu Ebu Huzejfi, sinu Utbe, je teko
palo
da
tako
finog
djeaka,
dojueranjeg
roba,
potpuno
nespremnog za samostalan ivot, odvoji od kue, pa ga ponovo
vrati u krug svoje porodice. Odluio se na obiaj predislamskih
Arapa - posinjavanje, odnosno, usvajanje tue djece, obino bivih
robova nepoznatog porijekla, koja su u potpunosti dobivala sva
prava ostalih lanova porodice. Dakle, Salim vie nij e bio rob, nego
usvojeni sin Ebu Huzejfe, to njegov novi otac i razglasi u cijeloj
mekkanskoj
dol ini. Od tog dana mladi bi prozvan Salim ibn Ebi
.
Huzejfe, to znai Salim, sin Ebu Huzejfe.
1 U nastavku knjige slijede kazivanja o ashabima koji su naknadno dodati od
izdavaa knjige i ne nalaze se u arapskom originalu.

3 10

Salim Mewla Ebi Huzeffe

Nije mnogo prolo od tog dana, a Mekkom prostruj i vijest o

pojavi nove vjere, koja svojim nurom (svj etlom) obasj a mranu
mekkansku kotlinu. Taj nur doprije i do Salima i njegovog oca
Ebu Huzej fe i oni pohrlie Allahovom poslaniku Muhammedu .
sjedoe pred njega, te zajedno, i otac i sin, primie Islam i
posvjedoie to rijeima: Ehedu en la ilahe illellah, we enne
Muhammeden resulullah. tj . '!Da je samo Allah Bog, i da je .
Muhammed Allahov rob i poslanik."
Ne proe mnogo vremena od ulaska Ebu Huzej fe i njegovog
sina Salima u A llahovu vjeru, a Islam, vjera koja nita ne preputa
sluaju, dokinu i zabrani obiaj Arapa o posinj avanj u - usvajanju
tue djece, i naredi kur'anskim tekstom: - Zovite ih (tj . usvoj enu
djecu) po imenima nj ihovih roenih oeva!
Muslimani se odmah odazvae Allahovoj naredbi pa poee
tragati za porij eklom svoje usvojene djece, kako bi ih vraali
njihovim pravim oevima i zvali ih po njihovim imenima. Ali,
Salim nije znao svoje porijeklo, niti mu je ko mogao pomoi u
traganju za ocem, jer j e kao dijete zarobljen u nekom od ratova,
odvojen od porodice i prodan kao rob na redovnom mekkanskom
sajmu, Suku Nehasin, i to u uzrastu u kojem nij e mogao nita
zapamtiti ni o svojoj majci niti o svome ocu. Od tada ljudi
prozvae Salima, Salim Mewla Ebi Huzej fe, tj . Salim, tienik
Ebu Huzej fe, i po tom imenu osta poznat cijeloga svoga ivota, a i
nakon smrti.
A to se tie odnosa izmeu Ebu Huzej fe i Salima, to nisu bili
odnosi zatitnika i njegovog tienika, nego su to bili pravi bratski
odnosi dvoj ice muslimana u ijim je srcima iman duboko pruio
svoje korijenj e i koj i su istinski postali braa po vjeri, nerazdvojni
u tolikoj mjeri da ih je mogla rastaviti samo ta vjera i njeni
interesi . Sem tog bratskoga odnosa, izmeu njih se stvori i
rodbinski odnos tako to Ebu Huzej fe oeni Salima svoj om
bratinom i tako se jo vie poj aa ionako velika ljubav i panja,
te uzajamno potovanje dvoj ice brae po vjeri.
Meutim, dogaaj i uskoro rastavie Salima od njegova brata,
jer Ebu Huzej fe ode kao muhadir u Abesiniju bjeei sa svoj om
vjerom od napada i uznemiravanj a mekkanskih murika, naroito
iz plemena Kurej. Za to vrijeme Salim je ostao u Mekki i u
potpunosti se posvetio izuavanju Kur'ana, uenju kur'anskih
ajeta, tako da posta uzor dostojanstvena i skruena vjernika, a
povrh toga jedan od etvorice Poslanikovih najboljih karija (uaa
Kur'ana), od kojih se Kur'an mogao doslovno uiti i primati. To

311

l Salim Mewla Ebi Huzeffe

je i Allahov Poslanik lino potvrdio kada j e rekao ostalim
ashabima: "Neka vas Kur'an ui jedan od ove etvorice: Abdullah
ibn Mes'ud, Salim Mewla Ebi Huzej fe, Ubejj ibn Ka'b i Mu'az
ibn Debel."
Tako Salim posta poznat po svojoj uenosti, posebno u hifzu,
to su mu drugi ashabi sa potovanjem i priznavali.
Kada su muslimani vrili Hidru iz Mekke u Meinu, Salim je
u Medfni obavljao imamsku dunost sve dok nije stigao Allahov
Poslanik, iako meu muhadirima bijae Omer ibn Hattab i drugi
odabrani ashabi. Allah je htio da se u Medini nakon Hidre
ponovo sastanu braa Ebu Huzejfe i njegov tienik Salim. Od
tada su stalno, jedan pored drugoga, bili u blizini Muhammeda ii,
od njega sticali nova znanja i uz njega se borili za svoj u vjeru.
Tako je bilo i u prvoj borbi poznatoj kao B itka na Bedru gdj e su
se borili
protiv
svojih i Allahovih neprij atelja, murika,
idolopoklonika iz Mekke. S obzirom da su meu muricima bili
mnogi roaci muslimana, pred samu bitku, dok su se protivnike
strane ogledale i pripremale za napad, Salim uzviknu Ebu
Huzej fi : "Gledaj , Ebu Huzej fe! Ono je tvoj otac Utbe ibn
Rebiah! " "Da", odgovori Ebu Huzej fe, "a ona druga dvojica su
isto tako Allahovi neprijatelji; moj amida ejbe i moj brat Welid,
i ako mi Allahov Poslanik dozvoli, sukobiu se s njima i j ednog
po jednog svu troj icu na najbri nain ispratiti sa dunjaluka u
Dehennem i pokazati im kako se bori pravi muslimanski borac mudahid."
A kada je bitka zavrena i kada muslimani uz Allahovu pomo
porazie tri puta brojniju muriku voj sku, staj ahu Salim i Ebu
Huzej fe i gledae poginule nevjernike meu koj ima b ij ahu: Utbe,
otac Ebu Huzej fe, ejbe, njegov amida i brat Welid, sva tri
poginula jo u. dvoboj ima prije same bitke. Tako su braa po vjeri,
mudahidi, Salim i Ebu Huzejfe, iz bitke u bitku, iz pobjede u
pobj edu pod zastavom Allahova Poslanika, nastoj ali da to vie
uine na irenj u vjere Islama i ouvanju islamske drave. Bilo je
to sve do Bitke na Jemami, nakon smrti Allahova Poslanika, a za
vrijeme prvog halife Ebu Bekra 4li> neka je Allah s nJlm
zadovoljan.
U tom velikom danu od Allahovih dana, opremi halifa Ebu
Bekr _., vojsku koju je sakupio iz svih plemena vrsto ubijeenih
u islamsko uenje i odasla je protiv murteda - otpadnika od vjtre,
na elu sa Musej lemom, zabludjelim starcem, koj i sebe prozva
novim Boijim poslanikom i ije slijepo uenj e umalo da unese
3 12

Salim Mewla Ebi Huzeffe l

razdor meu mnoga arapska plemena koja su tek prihvatila vjeru
Islam i nisu j e u potpunosti upoznali. Po obiaju, Salim i njegov
brat Ebu Huzejfe pourie da se odazovu pozivu halife u dihad, u
odbranu Allahove vjere. Na popritu Jemame sukobie se dvije
vojske i meu njima se odigrae tri strane bitke kakve je historija
mao gdje mogla da zabiljei.
Muslimanska voj ska je bila pod komandom Halida ibn Welida
dok je otpadnike - murtede lino predvodio lani poslanik
Musej lema el-Kezzab, neka je Allahovo prokletstvo nad njim.
Oni koji su opisivali uas i strahotu te bitke bili su .nemoni da
to doslovno uine. injenica je da su murtedi u jednom momentu
potisnuli muslimane i stigli ak do pozadine muslimanske vojske,
gdje je bilo i dosta ena. Umalo su zarobili i enu vojskovoe
Halida ibn Welida da je nije zatitio jedan od boraca. Redovi
muslimana se uskovitlae i trebalo je to prije neto preduzimati.
Poee se isticati junaci koj ima je draa bila ehidska smrt nego
sav dunjaluk i dunjaluka uivanja; rtvovali su svoje ivote koji
e ionako, danas - sutra; proi za ivot koj i e vjeno u Dennetu
provoditi.
Halid ibn Welid prestroj i muslimansku voj sku, tako da
zapovjednitvo nad muhadirima i muhadirski bajrak povjeri
Salimu Mewla Ebi Huzejfi, a bajrak ensatija Sabitu ibn Kaj su.
Halid osta da predvodi pustinj ske sinove ostalih arapskih
plemena, i kao glavnokomandujui nad cijelom muslimanskom
vojskom. Zejd ibn Hattab, brat Omera, r.a., poe podsticati
muslimane na borbu viui: "O ljudi, nemojte se kolebati ! Udarite
na neprij atelja i krenite svi zajedno naprijed! O ljudi ! Tako mi
Allaha, nakon ovih rijei, nita vie neu rei sve dok Musej lema
laac ne bude ubijen, ili dok ja ne poginem ao ehid i ne stignem
pred Allaha sa svoj im djelima! ! !" Nakon tih rijei Zejd jurnu
prema neprij atelju, probijajui se kroz njegove redove, sjekui
desno i lijevo, ubijajui sve dok i sam ne pade ubijen. Za njim je
krenuo Ebu Huzejfe . uzviknuvi: "O nosioci Kur'ana, uljepajte
Kur'an svojom pokomou i lijepim djelima ! " to se tie Sabita
ibn Kaj sa, ensarij skog bajraktara, on je vrsto prihvatio baj rak kao
najvrednij i amanet i hrabro krenuo na neprijatelja sve dok nije
pao mrtav od broj nih udaraca.
Salim Mewla Ebi Huzej fe, nosei bajrak muhadira, krio je
put kroz neprijatelj ske redove sve dok mu protivnika sablja nije
odsjekla desnu ruku. Tada je bajrak zgrabio lijevom rukom i
krenuo dalje dok mu i ljevica nije bila odsjeena. Onda Salim
3 13

l Salim Mewla Ebi Huzejfe

prigrli bajrak uza se, i ponese ga nadlakticama odsjeenil1 ruku iz
kojih je uveliko tekla topla ehidska krv. Iao je naprijed sve dok
se nije sruio od velikog gubitka krvi i novih udaraca neprijatelja.
A nakon to je bitka okonana i praina pp Jemami se poela
slijegati, doao je Halid ibn Welid i stao iznad smrtno ranjenog
Salima koj i ree: "ta su uradili muslimani, o Halide?" Halid mu
je odgovorio: "Allah im je propisao veliku pobjedu i unitio je
neprij atelja Musej lemu." Dalje Salim upita: "A ta j e uradio Ebu
Huzejfe?" "Poginuo je kao ehid ! ", odgovori Halid. "Prenesite me
do njega ! ", izgovori Salim tekom. mukom svoju posljednju
dunjaluku elju. "On j e ve tu, uz tebe", ree mu Halid. Tada
Salim zatvori oi i proapta: "Zajedno smo bili ovdje, a zajedno,
ako Allah da, i na onome svijetu." Tako Salim Mewla Ebi
Huzej fe zadovoljan preseli na Ahiret, nadajui se Allahovom
zadovoljstvu !

00

3 14

l Hlid ibn Welid

HALJO IBN WELID

"Allahova sabUa"

ivotni put Halid ibn Welida j e velika knj iga sa mnogo

stranica, koja poinje junatvom jo u djetinjstvu, a
zavrava sa vrstim imanom u zreloj dobi .
Halid bijae iz plemena Mahzum, a to pleme je pripadalo
Kurejij ama. On provede djetinjstvo u najboljim kuama po
porijeklu, asti i ugledu, a najmonij im po broju sinova i imetka.
Njegov otac Welid ibn M ugire se zvao i Adl, a isto tako i Wehid Jedini, jer bi on sam opsluivao Ka'bu jedne godine, dok bi je
cij elo pleme Kurej opsluivalo druge godine. On je onaj o kojem
Kur'an, a.., kae:
Meni ostavi onoga koga sam Ja izuzetkom uinio,
bogatstvo mu ogromno dao, i sinove koji su s njim, i ast
ugled mu pruio.
I govorio je Welid, otac Halidov, za sebe da je on najprei da
bude Boij i poslanik, pa i o tome Kur'an govori : I jo kau:
" Trebalo je da ovaj Kur 'an bude objavljen nekom uglednom
ovjeku .iz jednog od ova dva grada.
U takvoj bogatoj , raskonoj i brojnoj porodici roen j e Halid,
trideset etiri godine prije Hidre. Bio je visok, snaan i lijep
mukarac, vedra i bijela lica. Mnogo je liio na Omera ibn
Hattaba, tako da je dosta lj udi, koji su ih slabije poznavali, esto
mijenj alo j ednog s drugim.
Kada je M uhammed poeo javno pozivati u vj eru Islam,
tada je Halid bio odrastao mladi, i bez mnogo dvojbe odbio je
taj poziv vidjevi u toj novoj vj eri opasnost koja bi mogla
zasj eniti ast i ugled koju je njegova porodica uivala, kao i
otrgnuti poloaj na kom se nj egov otac nalazio. Tako Halid i
nj egov brat Ammare ibn Welid ostadoe vjerni' vjeri svoj ih
oeva i djedova.
V

"

316

Halid ibn Welid

U Bici na Bedru Ammare je zarobljen od strane muslimana,

meu kojima nastade velika polemika oko njegova oslbaanja i
otkupa kojeg bi traili za to, zbog velikog bogatstva njegove
porodice, kao i zbog njihovog estokog neprij atelj stva prema
muslimanima. Borac koji je zarobio Ammareta traio je za njegov
otkup etiri hiljade dirhema, a Vjerovj esnik mu je savj etovao da
ne pristaj e ni na ta drugo osim skupocjenog oklopa njegova oca,
njegove sablj e i kacige. Kada je razmj ena izvrena a otkup plaen,
i Ammare se vratio kui, on pred cijelom familij om j avno obj avi
svoj prelazak na Islam, to nikom od njegovih nij e bilo nimalo
drago. Na taj korak ga je ponukalo sve to je doivio kao
zarobljenik u rukama muslimana. Murici 'se veoma zaudie
zbog ovog Ammaretovog postupka, pa mu rekoe: "Pa zato nisi
primio Islam prije nego je onoliki otkup isplaen za tebe?" On
odgovori: "Mrzio sam da neko kae da sam preao na I slam kako
bih izbj egao taj veliki troak koji sam isplatio za svoje
oslobaanje." to se Hali da tie, on i dalj e osta meu muricima.

Na Uhudu mu nevjernici povjerie zastavu i komandu nad

desnim krilom svoje vojske, te on izvri onaj poznati napad koj i
je, nakon to su muslimani ve bili rastjerali murike, unio pravu
pometnju meu muslimanske redove, i na kraju bio i uzrok poraza
muslimana. Ebu Sufjan, voa murika, je bio radostan dok j e
govorio: "Ovaj dan je z a dan Bedra! Svaki rat j e promj enlj ive
sree ! "
Kada bijae godina ugovora n a Hudejbij i, Vjerovj esnik j e sa
hiljadu petsto muslimana krenuo u Mekku da obavi umru i posjeti
Ka'bu, ne nosei sa sobom nikakvog drugog oruj a osim sablj i u
koricama. Mudci su i pored toga strahovali od muslimana, te
poslae izvidnicu od dvjesto dobro naoruanih konj anika na elu
sa Halidom, koja bi uhodila muslimane i tano vidj ela ta oni
hoe. Halid se toliko primakao muslimanima da je j asno gledao u
lice Vjerovjesnika. Tada je nastupilo vrij eme podne-namaza, te
muslimani i pored prisustva neprijatelj a, obavie salatu-1-hawf.
Halid naumi da u tom momentu izvri napad na muslimane i tako
konano likvidira Vjerovj esnika, ali ga sprij ei njihov mir,
skruenost s kojim su se molili Allahu, kao i neko unutranj e
nezadovolj stvo koje . posjeduje svaki j unak, d a tako muki
napadne
nespremnog
i
gotovo
nenaoruanog
protivnika.
Spoznade Halid da u Muhammeda ima neto traj no, za Halida jo
uvijek nedokuivo, i da ga to uva i titi. To bij ahu prve simpatije
koje Halid osjeti prema Islamu. Halidu stie pismo od Ammare,

3 17

l Halid ibn We/id

njegova brata, kojem je Allah ve uveliko otvorio srce i u njega
usadio iman, a u tom pismu brat mu prenese i rij ei Vjerovjesnika
koj i se interesirao za njega. To je bio i povod izlaska Halida iz
tmine na svj etlo.
Pustimo Halida samoga neka nam ispria kako je, ustvari,
preao na Islam. Kae Halid: - Kada je Allah odluio da od mene
bude ono to je On htio, u moje srce usadi ljubav prema Islamu i
neka dilema stalno bij ae prisutna u mojim razmiljanj ima. . . Eto,
rekoh sam sebi, koliko sam ve sukoba imao sa Muhammedom,
kad god bih se vraao kui, imao sam osj eaj da nisam nita
postigao, a da e Muhammed na kraju ipak pobijediti sve nas.
I dok sam se ja lomio u tim razmiljanjima, stie mi pismo od
brata u koj em staj ae: "Bismillahi-r-Rahmani-r-Rahim. Nita mi
udnije nij e od toga da ti jo uvijek luta i nisi prihvatio Islam kao
svoju vjeru ! Pametan si, pa jo jednom dobro razmisli o svemu.
Islam je neto to se ne da opisati i emu se niko ne moe
oduprijeti . . . I Vjerovjesnik me je pitao za tebe jedanput ovim
rij eima: "Pa gdje je Halid?" "Dovee ga Allah uskoro",
odgovorih mu j a. "Kada bi on svoju sposobnost i hrabrost ustupio
muslimanima i kada bi to iskoristili protiv murika, bila bi to
velika stvar i za njega i za nas. Dali bismo mu prednost nad
mnogim drugim . . . " "Pa zato, dragi brate, pouri za svoj im spasom
da to prije nadoknadi ono to si propustio ! "
Dalje pria Halid: "Kada m i stie to pismo, zaelj eh d a to
prij e krenem u Meinu, obradovan rijeima Allahova Poslanika.
A kada sam vrsto odluio da krenem, poeh razmiljati koga da
zovnem sa sobom da mi pravi drutvo u putu. Tako sretoh
Safwana ibn Umejja pa mu to predloih, a on mi na to odgovori:
"Kada bi sve Kurejije izginule, a samo ja ostao, opet ne bih htio
poi za tim ovj ekom! " Pomislih: "Ovaj ovjek ima opravdanje, jer
na Bedru su mu ubijeni otac i brat." Kasnije naioh na !krimu ibn
Ebi Dehla i ponudih mu da ide sa mnom u Meinu, a on mi
odgovori isto to i Safwan. Ja mu rekoh: "Zaboravi to to sam ti
spomenuo! " Onda odoh kui i naredih da mi se pripremi konj i
oprema za put. Jo sam namjeravao da porazgovaram sa Osmanom
ibn Ebi Talhom, koji mi bijae veliki prij atelj, ali sjetivi se ko je
sve od njegovih ubijen, odustah od toga. A zato bih i traio koga
da ide sa mnom - pomislih i onda bez oklijevanja krenuh. Tada
sretoh Osmana i ispriah mu kako sam naumio da ga zovem da sa
mnom poe muslimanima i kako sam odustao od te namjere, a on
mi se odmah odazva i zaj edno krenusmo put Medine.

318

Ha/id ibn We/id

I dok smo putovali, sretosmo Amra ibn ' Asa koji nas pozdravi
i upita: "Dokle putujete?" Mi mu rekosmo: "A kuda si ti krenuo?"
"Recite vi meni prvo kuda ste krenuli?", ponovi Amr. "elimo da
primimo Islam ! ", odgovorismo mu. "Pa to je i mene natjeralo na
putovanj e ! ", dodade Amr. Tako nastavismo putovati zaj edno dok
ne stigosmo u Meinu, gdje me doeka brat Ammare koj i mi ree:
"Pouri, Allahov Poslanik je ve upoznat o tvom dolasku i eka
na tebe! " Pourih prema mjestu gdje je bio Allahov Poslanik, a
kada me ugleda, neprestano se osmjehivao i gledao me ravJ)o u
oi. Pozdravih ga i oslovih sa - Poslanie, ria to on otpozdravi
nasmijana lica.
Tada rekoh: "Ehedu en la ilahe illellah, we ehedu enneke
Resu/ul/ah ! - Vjerujem i izjavljujem da je samo Allah Bog, i
vjerujem i izj avlj ujem da si ti Allahov Poslanik! " Poslanik ree:
"Hvala Allahu koji te je uputio ! Znao sam da si razuman ovj ek i
oekivao sam da te tvoj razum navede na ovaj korak." Od tog
dana Halid se svim biem, i duom i tij elom, predao Islamu
neprestano se kajui za sve ono to je propustio od poetka poj ave
Islama. Jede!nput Halid ree Muhammedu : "O Poslanie, dobro
zna koliko sam se puta borio na strani lai, a protiv istine... Moli
Uzvienog Allaha da mi to oprosti ! " Vjerovj esnik uputi dovu
Allahu rijeima: "Moj Gospodaru, oprosti Halidu sve to je uinio
na putu odvraanja od Tvoj e vjere . . . !" Halid bij ae zadovoljan to
mu je Allahov Poslanik uio dovu, i kao da mu neki teki teret
spade sa plea.
Kada je Vjerovjesnik odluio da osvoj i Mekku, uputio se
prema njoj iz etiri pravca; on je komandovao glavninom
muslimanske
vojske,
Ebu
Ubejde
ibn
Derrah
je
vodio
prethodnicu, Zubejr ibn Awwam je komandovao desnim, a Halid
ibn Welid lij evim krilom. Tako se Halid vrati u Mekku kao
vojskovoa, a od njegovog prelaska na Islam proteklo je svega
nekoliko mjeseci. Kada je Vjerovjesnik preselio na bolj i svijet i
halifa postao Ebu Bekr es-Siddik 4i> uestvovao j e Halid u
vrijeme njegovog hilafeta u svim ratovima protiv otpadnika od
poetka do kraja, i u tim pobjedama njemu pripada veliki udio . . .
A kada s u muslimani otpoeli pohode prema Perzij i, Halid je u
tim ratovima odigrao ulogu kakvu niko drugi nije. U petnaest
bitaka protiv Perzijanaca i njihovih pomagaa, Halid sa svojom
vojskom nikada nije poraen, niti je uinio kakvu greku. A u
pohodima protiv B izantinaca, imao je Halid ast da predvodi
muslimane u Bici na Jermuku, najveoj od svih bitaka koje su
vodili muslimani.

3 19

l Ha/id ibn We/id

Ali, Halid j e dostigao vrhunac slave kada mu j e stiglo pismo
od Omera ibn Hattaba drugog halife, u kojem mu oduzima
komandu i mjesto vojskovoe. Iako je "bio u j eku najveih
pol;>j eda, Halid se pokorio naredbi halife i komandu predao svom
nasljedniku. Uz potpuno duevno zadovoljstvo veliki i neporaeni
vojskovoa Halid ibn Welid posta obian borac u muslimanskoj
voj sci, nakon to j e bio zapovjednik iste te voj ske.
Kada je Halid obolio i osjetio da mu se smrt prikuila, plakao
je to na taj nain zavrava njegov dunjaluki ivot. Prisutnima,
kojima je bilo udno zato plae, Halid je rekao: "Tako mi Allaha,
nimalo mi nij e ao to umirem. . . ao mi je to nakon tolikih
bitaka koj e sam vodio i poslije kojih nema nij edan dio moga
tijela, ni koliko pedalj velik, a da na njemu nema rana od sablje,
koplja ili strijele, ja umirem ovako kao neki stari konj ili deva."
Allah *- je odredio da junak kao to bijae Halid, za kojeg je
Vjerovjesnik rekao da je "Sablja od Allahovih sablj i", ne pogine
kao ehid, nego umre prirodnom smru.
Neka se Allah smiluje Ebu Sulejmanu, kako su mnogi zvali
Halida, jer zaista Je on oio jedinstvena linost meu svim
ashabima.

00

320

l Hamza ibn Abdulinuttalib

IIAMZA

IBN ABDULMU'JJ'ALIB

ijae drug Allahovog Poslanika jo od ranog djetinjstva,

dok su se kao djeca zajedno igrali mekkanskim
sokacima. Bio mu je i brat po mlij eku, a vezivale su ih i
neraskidive rodbinske vez. To bijae Hamza ibn Abdulmuttalib,
amida Allahovog Poslanika - Kada je Vjerovjesnik otpoeo sa
svojom misijom, Hamza je bio prekoraio etrdesetu godinu, i u
to vrij eme j e bio jedan od najuglednijih mekkanskih prvaka.
Spada meu vodee poglavare kojem je cijela Mekka s dunim
potovanjem ukazivala velike poasti . Unato svih veza izmeu
njega i Allahovog Poslanika, nije pokazao neko interesovanje
prema njegovim pozivima u novu vjeru i nije primio Islam kada
je Vjerovjesnik najbliim lanovima svoje porodice izloio ciljeve
svog svetog zadatka. Hamza bijae hrabri haimijski ratnik,
odluan u svakoj situaciji, a u bitkama, dok bi napadao ili se
branio od napadaa nije mu bilo ravna.
Dok se jednoga dana vraao iz lova drei u ruci svoj luk,
nosei svoje koplje, j aui gordo kako dolikuj e sinu pustinje,
presrete ga . tienica Abdullaha ibn Dedana, koj a mu ree: "Da
si mogao uti, o Ebu Ammare, sve one psovke i uvrede koje je
tvom bratiu M uhammedu uputio Ebu Dehl i da si vidio njegove
napade na Muhammeda koje sam ja vidjela, drukije bi se ti danas
ponaao ! " On nije do kraja ni , uo njezine rij ei, a lice mu se
zacrveni od srdbe, u grudima osjeti odlunost i uputi se ponosni
haimijski
konjanik u pravcu
Ka'be,
gdje bijae
skupina
mekkanskih prvaka, a usred nj ih Ebu Dehl. Kada im se dovoljno
pribliio, iznenadnim udarcem svoga luka Hamza udari Ebu
Dehla i rasij ee mu glavu tako da ga odmah krv obli. . . Onda pred
svim prisutnim muricima, nijemim svj edocima, obj avi SVOJ
prelazak na Islam, a zatim im ree: "Eto, ja prihvatam VJeru
ako od prisutnih neko eli da me u tom sprijei, neka
Islam,

322

Hamza ibn Abdu/muttalib

pokua!" Kada pripadnici plemena Mahzum vidj ee krv koj a je

oblila njihova uglednika Ebu Dehla, htjedoe zajedniki navaliti
na Hamzu, ali im Ebu Dehl ree: "Ostavite Ebu Ammareta, ja
sam pogrijeio to sam njegova bratia psovao pred ljudima ... "
Poput bljeska munj e Islam obasja srce Hamze i nj egovo
naputanje paganske vjere bijae teak udarac za sve murike. A
to se tie asnog Vjerovjesnika, moe se zamisliti kolika je bila
njegova radost zbog prelaska Hamze na Islam. Ostali muslimani
su bili ponosni to jedan takav kurejijski uglednik sada pripada
nj ima. Nisu znali za dva radosnija i znaajnija dana od pojave
Islama, od dana prelaska na Islam Omera ibn Hattaba i Hamze ibn
Abdulmuttaliba . . .
Na dan Bedra Hamza pokaza nevieno junatvo i odlunost u
borbi protiv murika. estoko je navalj ivao na protivnike i
ulijevao strah u nj ihova srca. Pred sukob protivnikih strana
Hamza je bio lahko raspoznatljiv po znaku s kojim se razlikovao
od drugih i koj i je jasno ukazivao na njega svakom onom ko je
imao ita protiv njega. Taj znak bijae crveno nojevo pero koj e je
privrstio na grudi. Tada na murikoj strani istupi Utbe ibn
Rebiah, njegov brat Sejbe i sin Welid, i kada izazvae muslimane
na dvoboj pred nj ih spremno istupie troj ica ensarija, jo uvijek
nedovolj no iskusnih mladia. Utbe ih upita: "Ko ste vi?" "Mi smo
ensarije", odgovorie mladii. Utbe im ree: "Mi nemamo
nikakve potrebe za vama! ", a zatim povika: "O Muhammede,
odredi nam dostojne protivnike iz naeg plemena ! " Vjerovj esnik
naredi: " Izai Ubej de ibn Harise, izai Hamza ibn Abdulmuttalibe,
izai Ali ibn Ebi Talibe! " Sada Utbe ree: "E sada moe . . . Ovo su
protivnici vrijedni potovanja."
Alija se suprotstavi Welidu, jer su bili mladii slinog uzrasta.
Navali na njega i ubi ga. Hamza se suprostavi Sejbi, a bili su
priblino j ednake starosti, i za kratko vijeme ga sasij ee. Ubejd je
za protivnika imao Utbu, a obojica su i bili naj stariji po
godinama. Nakon neto due borbe Ubejd smrtno pogodi Utbu,
ali istog dana i sam umrije kao ehid od rana koje mu je protivnik
zadao.
A na Uhudu, kada su murici arko eljeli da se osvete svim
muslimanima uope, a Hamzi ibn Abdulmuttalibu posebno, jer je
on taj koj i je najvie ponizio nj ihove prvake na Bedru i pobio one
koje je pobio, i kada je on vidio pometnju muslimana, poe
navalj ivati tamo i ovamo VlCUCI: "Ene esedul/ahi we esedu
Resulihi!"
Ja sam Lav Allahov i lav Allahotra Poslanika! " Dalje
-

323

l Hamza ibn A bdulmuttalib

ree: "Utjeem Ti se, Allahu, od irka koji ine musnc1, i od
gramzivosti i neposlunosti koj u pokazae poj edini muslimani . . .
"

Onda Hamza navali na protivnike koje je razgonio desno i

lijevo sve dok ne postignu deredu ehadeta (tj . stepen ehida),
nakon podlog udarca koj i mu nanese abesinski rob zvani Wahi.
Kada ene murika ue za pogibij u Hamze i drugih
muslimanskih j unaka, jedna skupina njih doe na poprite borbe,
predvoena Hindom, kerkom Utbe, kojoj su muslimani na Bedru
ubil i oca, amidu i brata. Ona navali na tijela ehida, uze im parati
trbuhe, kopati oi, odsijecati noseve i ui . Onda od odsjeenih
noseva i uiju napravi ogrlicu koju stavi na vrat kao ukras. Hinda
tada plati Wahiju za ubistvo Hamze, a povrh toga ga nagradi
slobodom. Sve to njoj nije bilo dosta, nego pristupi tijelu Hamze,
raspori njegove grudi, iupa mu digericu, poe je trgati zubima i
vakati, pa poto nij e mo g la . progutati nijedan komad to ispljunu.
Od tada H inda bi prozvana "Zderaica ui".
Kada se praina nakon bitke slegla, i kada vijest o
masakriranju ehida Uhuda doprije do Medine, nasta velika alost
kod svih muslimana. Safija, kerka Abdulmuttaliba, doe kako bi
vidjela ta joj je bilo sa bratom Hamzom, pa Vjerovjesnik ree
njenom sinu Zubejru : "Sprijei je nek ne gleda ta su joj od brata
uradili ! " Zubejr ode pred majku i ree joj : "Maj ko, Allahov
Poslanik ti nareuj e da se vrati ! " Ona ree: "A zato? Ja sam ve
ula ta su uinili s moj im bratom, ali sve je to Allahova odredba i
dio borbe na Njegovom putu. Tako mi Allaha, ja u se strpiti i
traiti nagradu j edino od Njega! " Kada Zubejr ibn Awwam
obavijesti Vjerovj esnika ta je rekla njegova tetka Safija, on ree:
"Pusti je neka doe ! " Safija prie, suzdravaj ui se kako dolikuje
pravoj vjernici, donese salawat i zatrai od A llaha oprost i spas za
Hamzu, a onda ree: "Ova dva platna sam donijela da mog brata u
njih zamotate ! " Dalje Zubejr pria: "l kada smo htjeli da
umotamo Hamzu u ta dva p latna, vidjesmo pored njega j ednog
ehida od ensarija, izmasakriranog kao to bijae i Hamza, pa
osjetismo grinj u savj esti da Hamzu umotamo u dva efina, a
ovaj ensarij a nema efina nikako.
Onda odluismo: za Hamzu jedno, a za tog ensarij u drugo
platno ! Tada primij etismo da je jedno platno due od drugog, te
odre'dismo, izvlaenjem slamki, koje e platno koga zapasti.
Kasnije, dok smo umotavali Hamzu, vidjesmo koliko je bio dug;
ako mu umotamo glavu, virile bi mu noge, a ako mu umotamo
noge, virila bi mu glava? ! Onda Vjerovjesnik ree: "Umotajte mu

324

Hamza ibn Abdulmuttalib

glavu, a na noge mu stavite malo palminog lia." I ne pitajte o

alosti Vjerovjesnika zbog smrti amide, jer dok je gledao u taj
pnzor od kojeg nikad nije bolnij i ni vidio ni doivio, on ree:
"Neka je Allahova milost tebi ! Ti si bio onaj koji j e odravao
lijepe rodbinske odnose, uradio si mnoga hajr djela i neka te Allah
zato nagradi . . . Tako mi Al laha, ja u od njih sedamdeset isto to
uiniti to su oni uinili od tebe, samo ako mi dopadnu aka . . . "
Ali, prije nego je Vjerovjesnik napustio to mjesto, doe mu
melek Debrail donosei Allahove rijei: Ako hoete da na
nepravdu uzvratite, onda uinite to samo u onolikof mjeri koliko
je vama uinjeno; a ako otrpite, to je, doista, bolje za strpljive.
Pa je Vjerovjesnik odustao od osvete i uinio kefaret - otkup
zbog te zakletve. Zatim je naredio da se svi ehidi pokopaju u
zajednike kabure i rekao ashabima: "Gledajte koj i je od ehida
znao najvie Kur'ana napamet, pa ga stavite malo ispred ostalih
drugova! " I danas svaki posjetilac Medine ode u zijaret ehidima
na Uhudu, gdje, obinim kamenom obiljeen, ima i kabur amide
Muhammeda Hamze ibn Abdulmuttaliba

00

325

l Osman ibn Affan

OSMAN IBN AFFAN

ijae
od naj uglednij ih
ljudi
Mekke u
dahilijjetu
(predislamskom periodu), visokog poloaja, ogromnog
bogatstva i brojnih blagodati. Skroman i veoma stidljiv,
tako da ga njegov narod zavoli iskrenom i istom ljubavlj u, to je
ilo dotle da bi ena iz plemena Kurej tepala i govorila svom
malom djetetu: "Volim te sine, kao to Osmana vole Kurej ij e ! "
Kada je Islam obasjao Mekku svojim nurom, bijae Osman meu
prvima koji pourie tom neodoljivom svjetlu. Prelazak Osmana na
Islam je veoma zanimljiva pria koju je teta ne poznavati.
Sve je zapoelo jo u dahilijjetu kada je Osman uo da je
Muhammed svoj u kerku, lij epu i plemenitu Rukajju, udao za
svog amidia Utbeta, sina Ehu Lehebova. Osman se kajao to
nije preduhitrio Utbeta pa od Muhammeda zaprosio njegovu ker
i tako postao njenim muem.
Doao je kui tuan i zamiljen. U kui je zatekao tetku Sewdu
bint Kurejz, pametnu, iskusnu i mudru enu, koja ga raspoloi na
taj nain to mu ree da e se pojaviti Vjerovjesnik koji e
odvraati od irka (oboavanja kipova), a pozivati u vj erovanje
Jednog i Vjenog Boga. Ona nagovori Osmana da tog ovjeka
slijedi i u njegovu vjeru ue, pa e mu se sve elje ostvariti.
Kae Osman: "Krenuo sam od kue duboko utonuvi u
razmilj anje, te naioh na Ehu Bekra kojem sve to ispriah. On
mi ree: "O moj Osmane ! Pa ti si ovjek zreo i razuman. Dobro bi
trebalo da razlikuje istinu od zablude i lai. ta znae ovi kipovi
koje oboava na narod? Zar to nije obino kamenj e koje niti
uje, niti vidi, niti kome nanosi tetu, niti ikom ita koristi i
pomae?" Rekoh: "Bogami, sve je to tako ! "
O n mi dalje ree: "Budi siguran d a t i je tvoja tetka sve istinu
kazala. Taj Vjerovj esnik je Muhammed ibn Abdullah, kojeg je
Allah poslao sa Svojom objavom svima nama. eli li da

326

Osman ibn A/fan

odemo kod njega?" "Da", odgovorih. Otiosmo Allahovom
Poslaniku koj i mi ree: "O Osmane, odazovi se Allahu koj i j e
mene odabrao d a budem Vjerovjesnik i tebi i svim ostalim
lj udima ! "
Dalje kae Osman : "Tako m i Allaha, nisam se mogao suzdrati
ni jedan tren otkako sam uo Vjerovjesnikove rijei, te odmah
prihvatih Islam i posvjedoih to rijeima ehadeta".

N ije mnogo prolo od prelaska Osmana na Islam, a Allah

objavi Vjerovj esniku sljedee ajete:
Neka propadne Ebu Leheb, i propao je! Nee mu biti od
koristi blago r!}egovo, a ni ono to je stekao, ui e on
sigurno u vatru rasplamsa/u . . .
To pojaa
mrnju
i
neprijateljstvo
Ebu
Leheba prema
Muhammedu . jo vie se razljuti na njega, te naredi sinu Utbetu
da se odmah razvede sa Rukajjom, kerkom Muhammedovom.
im je Rukajja dola kui, Osman pouri Vjerovj esniku, zaprosi
je od njega, i tako je Vjerovjesnik udade za Osmana .
Osman bijae veoma lijep mukarac, od naj lj epih u plemenu
Kurej , a Rukajj a mu je u svemu bila ravna, tako da su ljudi, kada
je doao dan njenog odlaska svom novom muu, govorili: "Ljepi
par nije vidio insan, kao to je Rukajja i njen mu Osman ! "
I pored ugleda u svom plemenu, nakon prelaska n a Islam,
Osman ne bijae lien uznemiravanja i napada od strane svojih
roaka. Njegov amida Ebu Hakem odlui da dobro kazni
mladia iz svoje porodice Abduems, pa ga u njegovoj kui
sveza, vrsto stegnu veze i ree mu: "Hoe li da izae . iz vjere
svojih predaka i ue u neku novu vjeru? Bogami, neu te pustiti
sve dok ti tu sv9ju vjeru ne napusti ! " Osman mu odgovori :
"Tako mi Allaha, nikad neu svoj u vjeru napustiti niti se s njom
rastati ! "
Kada Hakem vidje vrstinu i odlunost u Osmanovim rij eima,

te nj egovu vezanost za vjeru, izgubi volju da se s nj im nadurava,

odveza ga i pusti da radi to mu je drago.
Ali Kurej ije su i dalje Osmana vrijeali i uznemiravali, dotle
da ga prisilie da bjei sa svojom vjerom, tako da prvi koj i
uinie hidru u Abesiniju bijahu on i nj egova ena Rukajj a. A
dok ih j e ispraao i opratao se s nj ima Vjerovj esnik j e govorio:
"Neka vas Uzvieni Al lah uva! Zaista je Osman prvi koj i je
hidru izvrio sa svojom familijom, nakon Allahovog poslanika
Luta 1 ."

327

l Osman ibn A/fan

Osman i njegova ena msu dugo ostali u Abesinij i, kao to to
uinie ostali muhadiri, j er i kod njega i kod Rukajje se
svakodnevno
pojaavala
enja
za
vienj em
Vjerovjesnika.
Vratie se u Mekku i tu ostadoe sve dok Uzvieni A llah ne
dozvoli Svom Poslaniku da uini Hidru u Meinu, te oni bijahu i
meu prvim muhadirima u Medini.
Osman ibn Affan je sa Vjerovj esnikom uestvovao u svim
pohodima i bitkama, sem B itke na Bedru. Izostao je s dozvolom
Vjerovj esnika kako bi se naao pri ruci veoma bolesnoj Rukajji,
radij allahu ' anha, a kada se Vjerovjesnik vratio sa B edra, Rukajja
ve bij ae otila pred Allaha na bolj i svij et.
.
Muhammed il j e i Osmana uraunao u sudionike B itke na
Bedru, i dao mu dio plijena koji je dodj eljivan svim borcima.
Onda za Osmana udade svoju drugu kerku Ummi Kulsum, a
Allah odredi da kratko proivi sa Osmanom, pa i ona preseli na
onaj svijet - Ahiret. Tada je Vjerovjesnik rekao: "Kada bih imao i
treu kerku, dao bih je za Osmana ibn Affana!"
To j e odlika i ast koja nij e krasila nikog od ljudi ni prij e ni
poslije, j er historija Poslanika ne biljei da je ijedan ovjek bio
dvostruki zet j ednog Vjerovj esnika, kao to je to bio Osman,
zbog toga bi prozvan "Zu-n-nurejn" - "Vlasnik dva svjetla."
Prelazak Osmana na Islam j e itekako bio znaaj an za Islam i
muslimane, jer kada bi god vjera zapala u tekou on bi bio taj
koj i bi svoj om pomoi tu tekou ublaavao, a kada bi muslimani
bili u kakvoj krizi, Osman je meu prvima urio da pomogne one
najpotrebnije.
Za to ima vie primj era, kao kada j e Vjerovj esnik opremao
veliku voj sku na Tebuk. Potreba za sredstvima bila j e vea nego
za ljudstvom. Protivnika bizantij ska voj ska bij ae brojna i veoma
naoruana, a u . Medini bijae oskudica, put je bio dalek i teak,
opskrbe malo, a j ahalica - konj a i deva jo manje. Bilo je dosta
ashaba koj i nisu imali sredstva za pohod na Tebuk, p a su dolazili
Vjerovj esniku i molili ga da ih uzme sa sobom, ali Casni Poslanik
nij e imao mogunosti da im obezbij edi j ahalicu, te bi oni odlazili
od njega, a oi bi im bile pune suza od alosti to ne mogu ii u
dihad na Allahovom putu.

Tada se Vjerovj esnik uspe na mimber, zahvali Allahu onako

kako to dolikuje, a onda poe govontt ljudima o potrebi
pomaganja boraca u dihadu, nato ustade Osman i viknu: "Ja
o
dajem
stotinu
deva
sa
svom
njihovom
opremom,
Vjerovj esnie ! " Vjerovjesnik sie za jednu stepenicu, pa poe

328

Osman ibn Affan

ponovo podsticati ljude na rtvovanj e imetka na Allahovom

putu, nato Osman ponovo ustade i ree : "Ja dajem jo stotinu
deva
sa
svom ratnom opremom,
o
Allahov
Poslanie ! "
Muhammed sie z a j o jednu stepenicu n a mimberu, nastavi
bodriti ljude na dijelj enje imetka na Allahovom putu, a Osman
skoi i trei put pa uzviknu : "Ja dajem jo stotinu deva sa svom
potrebnom opremom, o Vjerovj esnie ! " Tada Vjerovj esnik poe
rukama pokazivati zadovoljstvo zbog Osmanovog postupka i
ree: "Od dananjeg dana Osman ta god da uradi, nita mu nee
nakodi ti ! "
Kada j e Vjerovjesnik siao s a mimbera, Osman odmah ode
kui i posla hiljadu dinara u zlatu, a kada to blago istresoe pred
Vjerovjesnika, on ga stade prebacivati iz ruke u ruku govorei :
"Neka t i Allah oprosti sve to s i uinio i javno i tajno, o Osmane,
i neka ti oprosti sve to uini dok si god iv ! "
U vrijeme drugog hal ife el-Faruka zadesi muslimane .teka
godina, sua je unitavala usj eve i stoku, p a bi prozvana "godina
ega." Kada se to vie nije moglo izdrati dooe lj udi Omeru i
rekoe mu: "O halifo, namjesnie Allahovog Poslanika! Nebo ne
sputa kiu, zemlja ne raa plodove i ljudi su pred propasti ! ta da
radimo?" El-Faruk im odgovori, dok mu se velika briga
odraavala na licu: "Saburite i nadajte se Allahovoj nagradi, a ja
se nadam i elim da vam Allah jo prije noi poalje kakav izlaz
iz ove krize ! "
A pred kraj dana stie vijest da j e karavana Osmana ibn Affana
doputovala iz ama - Sirije i da e svaki as stii u Meinu. Ljudi
izaoe da je doekaju, trgovci pourie da joj ocijene vrijednost,
a ona je brojala hilj adu deva natovarenih itom, uljem i suhim
groem.
Karavana stie pred kuu Osmana, ljudi poee rastovarati
deve, a trgovci dooe pred njega i rekoe mu: "Prodaj nam robu
koja ti je stigla!" "Vrlo rado" - odgovori im Osman. - "Koliko mi
zarade nudite?" "Za svaki dirhem dobie dva dirhema! " - rekoe
mu. "Mogu ja dobiti vie od toga." - dodade Osman. Oni mu
poveae i ponudie vei profit, a on im ponovo ree: "Mogu ja
dobiti i vie od toga." Poto mu oni vie puta poveae svoju
ponudu, a on im isto odgovarae, trgovci mu rekoe: "O Ebu Amr
(tako su zvali Osmana), osim nas u Medini vie nema trgovaca, a
niko ti i nije doao prije nas! Ko ti to daj e vie nego ti mi
nudimo?" Osman odgovori: "Allah mi daje za svaki dirhem deset
dirhema! Moete li mi vi dati vie od toga?" "Ne", odgovorie

329

l Osman ibn Affan

trgovci . "A j a", ree Osman, "uzimam A llaha za svjedoka, da sav
tovar od ove karavane dajem u Allahovo ime kao sadaku za one
koj i su najpotrebnij i ."
Kada je
Osman
postao halifom, pod njegovom vlau
muslimani, uz Allahovu pomo, osvoJ tSe Ermeniju, Kawkaz,
Horasan, Kerman, Sidistan, Sjevernu Afriku i Kipar. Ljudi su u
njegovo vrijeme doivjeli takav spokoj i blagodati, kakav nije
doivio nijedan narod ni prije ni poslije.
H asan el-Basri pria: "Vidio sam telala u vrijeme halife
Osmana kako vie: ''O ljudi, poranite radi svoj ih potreba! " Pa
su ranili i sve postizali kako su zamislili. Vikao je: "O ljudi !
Poranite radi svoj e opskrbe i nafake ! ", pa su ljudi ranili i sticali
opskrbu bez imalo nedostataka. A Allaha mi, uo sam ga i kako
vie: "Poranite radi svoje odjee ! " Pa su ranili i razne ukrase
sticali . I l i : "Poranite radi masla i meda !" Dalje nastavlja Hasan
svoj opis berietnog perioda u kome je Osman bio halifa, pa kae:
"Tolika nafaka, nebrojeni hajr i lijep meuljudski odnos su bile
odlike toga vremena, tako da se vjernik na zemlj i nije bojao
drugog vjernika, nego bi ga volio, pomagao i s nj im se druio."
Ali su se neki ljudi, kada su se svega nasitili, osiliti, i kad tm Je
Allah dao obilje blagodati, oni Ga zanijekae.
Prigovarali su Osmanu bezbroj stvari, da ih je iko drugi ctmo,
ne bi mu prigovarali. Da su i htjeli da se zadre samo na tim
prebacivanj ima, nisu mogli, jer je ejtan sve vie i vie u njihova
srca unosio mrnju i razdor i nj ihove due napaj ao svoj im zlom,
tako da je velika skupina munafika opkolila njegovu kuu i tako
su ga, usred Medine, drali u obruu oko etrdeset noi.
Obustavili su mu slatku izvorsku vodu, a on je bio taj koj i je za
sve Medinelije kupio izvor "Meune" iz svog vlastitog imetka, da
se svi iz njega napaj aj u, a prije toga nisu ni imali iste izvorske
vode . . . Sprijeili su ga da namaz klanja u damij i A llahovog
Poslanika, a on je iz svoj ih srdstava istu tu damij u proirio da bi
bila muslimanima prostranija, nakon to im je postala pretij esna.
Kada se to stanj e jo vie pogora, i kad se vidj e da e biti
prolivanj a krvi, njemu u pomo pourie mnogi ashabi i nj ihovi
sinovi, njih oko sedam stotina, meu njima Abdullah ibn Omer,
Abdullah ibn Zubej r, Hasan i H usein, Ebu Hurejre i mnogi,
mnogi drugi.

Ali, Osman je vie volio da bude prolivena njegova krv,

nego da bude prolivena krv drugih ashaba koj i bi ga branili, i da
ispusti duu prije nego doivi da se muslimani zbog njega

330

Osman ibn Affan

meusobno ubijaju. Molio ih je da ga prepuste Allahovoj odredbi
i govorio im je: "Zaklinjem svakog onog na koga i mam pravo da
spusti svoje oruje i da se ne uputa u borbu ! " A svoj im robovima
je poruio: "Koj i god od vas vrati sablju u korice, ja ga
oslobaam radi Allahova zadovolj stva !"
No prije nego e biti ubijen, halifa Osman je usmo san u
kojem je vidio Allahovog Poslanika i njegova dva druga, Ebu
Bekra i Omera, pa j e uo kako mu Vjerovjesnik govori : "lftari sa
nama veeras, o Osmane!" Tada Osman posta potpuno ubijeen
da e brzo ii pred Allaha i da e se uskoro sresti sa Njegovim
Poslan ikom !
Taj dan Osman osvanu postei. Naredi da mu donesu akire, a
obino ih nij e oblaio. Sada ih je obukao bojei se da mu se ne bi
ukazao neki stidni dio tijela kada ga zalueni grijenici ubiju.
U petak, osamnaesti dan mjeseca Zu-1-hiddeta, pored irom
otvorenog Kur'ana, osvanu mrtav, krvlj u obliven pobonj ak, onaj
koj i bi stalno obno klanjao, a danju postio, koj i je dunjaluk
Ahiretu podredio, koj i je Kur'an sakupio i koj i je dvostruki zet
Vjerovjesnikov bio.
Za muslimane je utjeha da meu ubicama Osmana nije bilo
ni jednog ashaba niti sinova ashaba, osim jednog ovjeka koj i je s
nj ima u poetku bio, ali se kasnije zastidio i napustio ih.
Neka Allah kazni ubice Osmana, jer sablja koju su izvukli iz
korica nij e vraena dok nije prolivena tol iko muslimanske krvi
koliko je to Allah htio i odredio, i nema sile ni moi osim u .
Al laha, Si lnog i Mudrog.

00

33 1

l Mus iah ibn Umejr

MUS'AB IBN UMEJR

ada je Muhammed :i zapoeo svoju poslaniku misiju,

oni koj ima je Allah rairio nj ihove grudi postadoe
prvi ashabi (drugovi Poslanikovi), a oni ija je srca
Allah zapeatio poee odvraati od nove vjere i postadoe njeni
neprijatelj i . Meu onima na koje se Allah smilovao i u srca im
iman usadio, bijae mladi iz bogate kurejijske porodice, lijepo
odgojen, utiv a blage naravi, po imenu Mus'ab ibn Umejr.
Jednoga dana ovaj mladi se pojavi pred kuom Ibn Erkama, dok
se od njega irio ugodan miris, njegovo lice bijae vedro i prijatno,
odjea mu bijae nova i ista a sama njegova pojava bijae
naroita. Mladi tiho pokuca na vrata koja mu se odmah otvorie, i
on stidlj ivo ue u kuu, uljudno pozdravi prisutne i sjede u sami
kraj grupe ashaba. Prisutni upravie svoje poglede prema njemu a
sami sebi nisu mogli vjerovati, pa poeljee da Allah ovog l ijepog
mladia uputi na put na koji je njih uputio, i da ga tako zakloni i
sauva od kaburskog azaba i dehennemske vatre.
Za to vrijeme Vjerovjesnik je ashabima govorio o vjeri, as bi
ih opominjao, a as bi ih obveseljivao. Kada bi ih opominjao sFca
prisutnih bi drhtala pred pomisli na strahote Dehennema, a kada
bi im upuivao radosne vijesti i obveselj ivao ih, nj ihova srca bi
lebdila od zanosa sluajui opise Denneta i njegovih blagodati.
asni Vjerovj esnik bi s vremena na vrijeme uio neto od
Allahovih rijei, dok bi prisutni to pomno s luali, uzbuenih ula,
uzdrhtala tijela i oiju punih suza.
im je A llahov Poslanik zavrio sa govorom, mladi skoi i
brzo mu prie, skrueno sjede pred njega i izgovori : "Ehedu en
la ilahe illellah, we ehedu enne Muhammeden abduhu we
resu/uhu !
"Iskreno vjerujem i izjavljujem da je samo Allah Bog,
i vjerujem i izjavljujem da je Muhammed Njegov rob i poslanik ! "
-

332

Mus 'ab ibn Umejr

Tada prui ruku Vjerovjesniku i uini prisegu, tj . dade mu

svetu obavezu na pokornost i poslunost. Mladi je krio svoj
prelazak na Islam, ne toliko iz straha, nego iz elje da ne
uznemirava svoj u majku zbog naputanja vjere nj ihovih oeva i
djedova. Dobro je poznavao njezin inat i tvrdoglavu upornost u
slijeenj u murika i irka. Isto tako, nije elio da ostale Kurej ije
stanu na put njegovom ulasku u Islam, jer je dobro znao nj ihovu
vrstu rijeenost da svakog onoga ko napusti nj ihovu vjeru u tome
sprijee po bilo koj u cijenu. Posebno su bili kivni i grubi kada b i
bio u pitanju neko poput mladog Mus' aba koji j poticao i z jedne
od najbogatij ih porodica, iji su roditelj i uivali veliki ugled i
potovanje. M ladi je u tajnosti svakodnevno dolazio kod
Vjerovjesnika, sve dok ga jednoga dana Osman ibn Talha ne vidje
kako klanja, pa odmah rairi vijest meu ljudima o Mus' abovom
prelasku na Islam. Od toga dana poee teka iskuenja za
Mus'aba ibn Umej ra. Njegovi roditelj i se nikako nisu mogli
pomiriti s tim da on napusti vjeru svoj ih predaka, pa poto ne
uspjee da ga odvrate od toga, oni ga zamrzie i potpuno ga se
odrekoe. Mus ' ab posta siromanij i od najveeg siromaha i
bijednij i od najgoreg bijednika! Kurej ije se ne zadovolj ie s tim,
nego ga svezae i strpae u zatvor, gdje ga izloie tekim
mukama, gladi, ei i bievanju. Mislili su da e ga na taj nain
odvratiti od njegove vjere, ali kako da im to uspije kada je mladi
ve okusio slast i ljepotu imana.
Kada su muslimani vrili hidru u Abesiniju, bjeei od
uzemiravanj a mekkanskih murika, meu muhadirima bijae i
Mus' ab ibn Umej r. Dakle, mladi iz uglednog plemena Kurej,
bjeao je sa svojom vjerom ostavljaj ui mjesto gdje j e proveo
svoje djetinj stvo i mladost, ostavio je svu rasko i bogatstvo,
poznanstvo i ast koju je uivao sa svojom porodicom. Sve je to
rtvovao i ostavio, a krenuo u tuinu, meu nepoznate ljude, gdje
je trebao ivjeti kao siromani stranac. Ali sve to za njega nije
bilo nita u poreenju sa Allahovim zadovoljstvom i zadovoljstvom
Allahova Poslanika. Kada se Mus'ab vratio iz Abesinije, ljudi su ga
toliko omalovaavati i postupali s njim kao da ga niko ne pozna.
Nekada l ij epi i ugledni mladi posta tako j adan i bijedan. Odjea
mu se gotovo raspadala u zakrpama, a nekada bij ae skupocjena i
nova. Njegova koa prosto ogrubi u takvim ivotnim uvjetima,
nakon to bijae njena i glatka. Lice mu potamni, a ranije bijae
tako vedro i prijatno. Ugledavi ga jedanput kako ide ogrnut
ovijom koom koja se gotovo raspadala, Allahov Poslanik ree
svojim ashabima: "Gledajte ovog ovjeka ije je srce Allah

333

l Mus 'ab ibn Umejr

osvij etlio Svoj im nurom ! Ja se dobro sjeam kad sam ga gledao, a
on meu svoj im roditelj ima koj i ga hrane i pitaju naj ljepem
hranom i piem, pa ga je ljubav prema A llahu i Njegovom
Poslaniku dovela u ovo stanj e u kom ga vidite sada ! "
Za muslimane zemlja ponovo posta pretijesna u Mekki .
' Kurej ije nastavie sa napadima, uznemiravanjima i muenj ima,
da se to vie nije moglo izdrati. Po drugi put muslimani uinie
hidru u Abesiniju, a meu muhadirima se opet nae Mus'ab ibn
Umejr. Ovoga puta on ne imade dovoljno sabura za due
odsustvovanje iz Mekke, nego se opredijeli za povratak izabravi
drutvo Vjerovjesnikovo makar i po cijenu svih iskuenja sa
muricima. Od tada je Mus'ab pratio Allahova Poslanika kao to
sjena prati ovjeka. Prosto je upijao sve to j e A llah htio od
Poslanikovog uenj a, te posta jedan od najuenijih ashaba u hifzu
- uenju Kur'ana napamet, u fikhu - primjeni islamskih propisa, i
u hadisu - rijeima i djelu Allahova Poslanika.
Dani su prolazili. . . Obavljen je i Prvi ugovor na Akabi izmeu
Muhammeda i predstavnika plemena Ews i Hazred iz Jesriba Medine. Odatle se Medinelije vratie kui pozivajui druge u novu
istinitu vjeru u Jednoga Boga - Allaha. Ali, nakon malo vremena oni
uvidjee da im je pomo neophodna. Trebao im je neko ko bolje od
njih poznaje Allahovu Knjigu, Kur'an i Sunnet, hadis Allahova
Poslanika. Trebao im je neko ko e ih sviju tome poduavati i svojim
primjerom im to pokazivati. Oni onda poruie Vjerovjesniku da im
odmah poalje ovjeka koji bi ih poduavao njihovoj vJen.
Vjerovjesnik im posla Mus'aba ibn Umejra i tako on posta prvi
misionar vjere Islama na kugli zemaljskoj . Mus'ab otputova u
Meinu i poe ljude poduavati vjeri i njenim propisima, a nove
ljude pozivati da im se prikljue. Bio je neumoran, uporan u
ubjeivanju, tako da veliki broj ljudi primi Islam zahvaljujui njemu.
U Jesribu ne osta gotovo nijedna kua u kojoj ne bijae bar
jedan musliman ili muslimanka. Mus' ab je sa svoj im dema' atom
obavio i prvi duma-namaz u Medini, prije nego je tamo doao
Vjerovj esnik. Kada je doao period hodoaa Ka'be, M us ' ab se
sa jo sedamdeset muslimana zaputi u pravcu Mekke. Vjerovjesnik
se sa njima ponovo sastade na Akabi i tu sklopie poznati ugovor
izmeu Muhammeda i njegovih pristalica iz Medine.
Davi Vjerovjesniku obavezu na pokornost Medinelije se
vratie kui, a Mus'ab osta u Mekki sa Allahovim Poslanikom.
Tako bijae sve dok Allah ne dozvoli Svome Poslaniku da svi
muslimani uine Hidru u Meinu, pa Mus' ab, uz Abdullaha ibn
Ummi Mektuma, bij ae prvi muhadir.

334

Mus 'ab ibn Umejr

Kada se Vjerovjesnik, dvije godine nakon Hidre, adluio

suprotstaviti Kurejij ama na Bedru, postroji svoj u vojsku, razvrsta
ih po formacij ama i svakom odredi njegovo mjesto i zadatak. Za
zapovjednika muhadira odredio je Alij u ibn Ebi Taliba, a za emira
ensarija Sa'da ibn Muaza. Desnim krilom je komandovao Zubejr
ibn Awwam, a lijevim Mikdad el-Kindi. Svoj u bijelu zastavu
Allahov Poslanik povjeri i svoj im asnim rukama predade Mus'abu
ibn Umejru, koj i je prihvati i s njom se zaputi na elo voj ske.
Bijae Mus' ab veoma ponosan zbog ukazane mu asti, gordo i
uzdignute glave nosio je Resulullahov bajrak tokorp cijele bitke u
kojoj se pokaza kao pravi i istinski mudahid - borac na Allahovom
putu. Dok se Mus'ab vraao sa Bedra, ugleda svoga brata Ebu
Uzejra kao zarobljenika u rukama jednog od ensarija, koj i je
upravo namjeravao da svom zarobljeniku svee ruke. Mus'ab
doviknu ensarij i : "Dobro mu svei ruke i uvaj ga, jer njegova
majka je veoma bogata i sve e uiniti i dati samo da ga otkupi iz
zarobljenitva! " Tada Ebu Uzejr ree bratu Mus' abu: "Jel' se ti
tako ophodi prema svome bratu?" Mus' ab mu odgovori: "On je
moj brat, a ne ti ! On je musliman, a ti si murik ! "
A na Uhudu, Allahov Vjerovjesnik svoju zastavu ponovo
povjeri Mus' abu ibn Umejru, kao to je uinio i na dan Bedra.
Uzeo je
Mus'ab Resulul lahov bajrak
i
nosio
ga ispred
muslimanskih boraca tako da se bajrak vihorio visoko u zraku.
Murici, koj i u prvi mah bijahu gotovo pobijeeni, navalie
ponovo na muslimane i rasprie nj ihov borbeni poredak. Gotovo
vie niko od muslimana nije gledao gdje je nj ihov bajrak, ali je
Mus' ab vrsto gazio uz sami bok Allahova Poslanika, ne skreui
ni desno ni lijevo.
Odjednom se prema Mus' abu zaputi Ibn Kamie, jedan od
junaka iz redova murika, udari ga sabljom tako da mu odsjee
ruku, te padoe na zemlju i ruka i bajrak. Mus'ab zgrabi drugom
rukom bajrak, ali nesretni murik ponovo napade na sretnog
mudahida i ponovo ga udari sabljom udarcem kojim mu odsjee
i drugu ruku. U prainu opet pade ruka bajraktara, a s njom i
bajrak Allahova Poslanika. Sada Mus'ab dohvati bajrak djelovima
odsjeenih ruku, prigrli ga vrsto uza se, tako da i dalje osta
visoko vihorei se. Ibn Kamie i po trei put napade Mus' aba.
Ovaj put ga probode kopljem nakon ega se Mus' ab mrtav srui
na zemlju.
Bajrak prihvati njegov brat Ebu Rewm, visoko ga podignu, i
tako ga je nosio sve dok se nisu vrati li nazad u Meinu. Nakon
bitke Kurejije pobjedonosno napustie bojite na Uhudu. I za toga

335

L Mus 'ab ibn Umejr

muslimani ponovo dooe na bojite da pokopaju ehide Uhuda, a
meu nj ima, s licem u praini i bez ruku, bijae Mus'ab - ibn
Umejr. Kada su ashabi ukopavali ehide, nastojali su da ih
umotaju u bilo kakvo platno, jer bijahu isjeeni od strane murika,
a sem toga izmasakrirani od strane murikih ena.' Za Mus' aba
naoe jedan mali komad platna, ako bi ga pokrili po licu, noge bi
mu ostajale otkrivene, a ako bi mu pokrili noge, lice bi .mu ostalo
otkriveno. Vjerovj esnik naredi ashabima da postupe kao kod
Hamze tj . da mu pokriju lice, a na noge da mu stave lia od
palme.
Onda Vjerovj esnik
proui Allahove rijei:

stade

pored

svog

mrtvog

bajraktara

Ima vjernika koji ispunjavaju zavjet dat Allahu, ima ih koji

su poginuli, a ima ih koji to oekuju - nisu nita izmijenili da A llah nagradi iskrene za njihovu iskrenost. . .
Istinu je rekao Uzvieni Allah !

00

336

l sadraj

. SADRAJ:
RIJE IZDA VA A

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

SE 'ID IBN AMIR EL-DtUMEH/

. . . . . . . . . . . . . .

ET- TUFEJL IBN AMR ED-DEWSI . .

.....

.. ......... ............. . . . . . . . . . . . .

EL-BERRA ' IBN MAUK EL-ENSARI

UMMU SELEME

. . .. . . . . . . ................

.........

. . . . . . . . . . . . . . . . .

AMR IBNU-L-DtEMUH

................................

EBU UBEJDE IBN DtERRAH

ZEJD U-L-HAJR

...

. . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . .............

. . . ..... .

..........

..... ........................

. . ......................... .....................

. .
.

..............................

. .
..

....

. .
. .

. . . . .......

. . . . . . . . . . . . . ...........

..... .. . .. .... . ... . .. ..... .. . . .. . . . . . . .... . .. . .......

....................

. . . . . . . . . .

...............

.............

. .
..

. . ...........

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

14

20
26

30

34

40

46

52

58

64

70

...... ..... . . ...... . . . ....

82

. 88

. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

......... . . . . . ..............

: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76

...................... ......... ..... . . . .. . . . . . . ........... .............

AD/JJ IBN HA T/M ET- TAJ

EB U ZERR EL-GIFARI

..........................

. . . .............

IKR!ME IBN EBI DtEHL

. . . ......

........................... . ... . . . .... .. . ...... . . . ... ...............

ABDULLAH IBN MES ;UD

SELMAN EL-FARIS/

..

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ..... . . . . .. ...................

..... ... .... . . . . . . . . ....

...

. .

. . . . . . . . ....................................

EBU EJJUB EL-ENSARI

ABDULLAH IBN D4H

. . . .................

............................................

. . . . . . . . . .................... . . . . . . . . . . . . . . . .

SUMAME IBN USAL

........................... . . . . . . . . . . . . . . . .

A BDULLAH IBN HUZAFE ES-SEHM/

UMEJR IBN WEHB

. . . . ...............

94

98

ABDULLAH IBN UMMI MEKTUM. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 04

.'

MEDtZE 'EH IBN SEWR ES-SEDUSI . .

USEJD IBNU-L-HUDAJR

ABDULLAH IBN A BBAS.

. . . . ... .......

.......................

. . . . . . . . .

. . . .

. . . . . . . . . . .

. ..
.

EN-NU 'MA,N IBN MUKARRIN EL-MUZENJ. .

SUHEJB ER-R UMI

..........

. .
. .

. . . . . . . . . . . ......................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . ..............

........................

. . . . . . . . . . . . . .

.....

. . . . . . . . . . . . . . . . .

l 08

1 12

. 1 18

...............................

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . .

124

1 30

EBU DERDA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1 34
'

ZEJD IBN HARISE .

USAME IBN ZEJD
SE 'ID IBN ZEJD

. .. . .... ...........................

. . . . . . . .

338

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

............

....................... ........ . . . . .

.......

. . . . . . . . . . . . .. . . . . .

l 40

. . 144
..

. . . . . . . .................

. 148

Sadraj
UMEJR IBN SA 'D

...............

.................. . ............... ........... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

ABDURRAHMAN IBN A WF .
DA 'FER IBN EBI TAL/B
SA 'D IBN EBI WEKKAS

.. .
.

...........

. .
. .

UKBE IBN AMIR EL-DtUHENJ. .

ABBA D IBN BIR

ZEJD IBN SA BIT

. . ......

.........

..

. . . . ...............

...

...

. . .

. .
..

........

......................

. . . ..............

. . . . . . . . . . . . . . . .....

. . . . . . ............... ...........

......

...

. .
.

. . . . . ..

..

.............

... . . .... . . . . . . . . . . . . . . . . .

...... . . . . . . . . . . . . ........

.....

. . . . . . . . .

. . . . . . . .

..

..

. . ........

. ..... . . ...........

. . . .

....

...

. .
.

. . .

. . . . .

. . .

.....

. .

...

. .

..

.. . . .......

.....

.....

............... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ....

... .... . .. . .. . . . . . . . . . . .

..... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

UTBE IBN GAZWA N.

.....................

. . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . .

...................................... .......................... .... . . . . . . . .

NU 'AJM IBN MES 'UD .

..

HABBAB IBN ERETT

..........

..

. . . . . .

...

. .
.

. . . . . . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . .

ER-REB/ ' IBN ZIJAD EL-HARIS!.

ABDULLAH IBN SELAM
SURAKA IBN MALIK

. . . . . .

.............

..

......

.. .
.

.....

. . . . . . . . . . . . . .

. .........

. . .

...........

. . . ..

......

......

........................

................

202

208
216

220

224

228
240

244

248

252

258

264

. 268
2 72

288

. . . . . . . . ......

1 92

............. ................ . . . . . . . . . . . . . . . ..........

. . .
. .

..

186

: . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284

TALHA IBN UBEJD ULLAH ET-TEJMI

. . ......

. . .
..

180

2 78

.............

EBU HUREJRE ED-DEWSIJJ

. . .

1 74

. . . . ...........

...................... .................

SABIT IBN KAJS EL-ENSAR/

ESMA . BINT EBU BEKR

. .

.......... . . . . . . . . . . ...................... ..............

..........

..... ....................................

FEJR UZ ED-DEJLEMI . .

. .

. . . . . . . . . . . . . . . . . . ........... . . .... ...... . . . ......

1 66

. 234

... ......... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . ................

SAFIJJA BINT ABDULMUTTALIB

1 60

. 212

. .

1 52

. 1 96

............. . . . . . . . . . . . . .. . . . . . .. . . .....

. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

...

...

.......... ... . . . . ...........

...................................

....... . . . . . . . . . . . . . . . ....

..

.....

. . ......

. . . . .. . . . .. . . . . .

. ... ......................................

.... . . . . .....

....

................................

...... . . . . . . . . . . . .

. . . . . . . . . . . . .

REBI 'A IBN KA 'B

.....

......

........ . . . . . . .............

EBU-L- 'AS IBNU-R-REBI ' .

ASIM IBN SABIT

. . .......

............

.... ..................

......

....

..............................

.............

REMLA BINT EBI SUFJAN

WAHIJ IBN HARB

..

................

. . ............

HABIB IBN ZEJD EL-ENSAR/

HAK/M IBN HAZAM

. .

. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ........

......

EBU TALHA EL-ENSARI

... . . ...............

.... ..................

EBU SUFJAN IBN HARIS

HUZEJFE IBN JEMAN

....

. .

.........

...

... ...........

. . ... . . ......

296

...................... . ..

306

. . . . . . . . . . .......

. . . . . . . . . . . . . . . .

. . . .

. . . . . . . . .

. .

292

SELEME IBN KAJS EL-E$DtEI. . . . . . . . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 302

MU'AZ IBN DtEBEL

......

: . . . . . . . . . . . .. . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

SA-LIM MEWLA EBI HUZEJFE .

.
310
:
....... ... ................................................... ......... 316
.

HALID IBN WELID

.........

HAMZA IBN ABDULMUTTAL/8

OSMAN IBN A FFAN

............................ ..... .................

............................ . . . .. ................ .........

.... . ................... . . . . . . . . . ............. . . . . . . .. . .......... . . . . . . . .. . . .

MUS 'AB IBN UMEJR

SADRAJ:

......

...... ............. ....................... .........

................ ......

322

326

. 332
.

............ .............. . . . . . . . . ... ... ................ . . . . . . . . . . . . . . ........................

338

339