K.MARX- F.

Karl Marx
Friedrich Engels

Karl Marx
Friedrich Engels
Dela
Devetnaesti tom

Urednik
G ajo Petrovi
Prevodioci
B ranka P etro v i
M oa Pijade
G ajo Petrovi

Institut
za me unarodni
radniki pokret

Prosveta
izdavaka radna organizacija

K A RL
M AR X
FRIE D RIC H
E NG E LS

DELA
TOM 19

BEOGRAD 1979

V II

Predgovor
U devetnaestom i dvadesetom tomu Marxovih i Engelsovih
sabranih djela objavljuje se Marxov rukopis Osnovi kritike politike
ekonomije napisan izme u avgusta 1857. i juna 1858. godine. Dvadeseti
tom donosi tako er prvobitni i definitivni tekst Marxovog djela Prilog
kritici politike ekonomije (iz avgusta 1858-januara 1859), kao i vie
Marxovih pripremnih radova povezanih s ovim temeljnim djelima:
Izvatke iz sveski o Ricardu (iz 1850- 1853), odlomak Bastiat i Carey
(iz jula 1857), indekse i autoreferate uz Osnove (iz 1858- 1859) i
projekt poglavlja o kapitalu u Prilogu kritike (iz februara - marta
1859).
Nije rijedak sluaj u historiji ljudske misli da su djela do kojih je
nekom misliocu bilo naroito stalo ostala nedovrena i neobjavljena,
dok su druga, koja sam autor nije smatrao najznaajnijim zavrena i
objavljena. Jedan je od primjera za to i Karl Marx. Za ivota on je
zavrio i objavio veliki broj znaajnih radova, ali od onog najzna
ajnijeg pod naslovom Kapital sam je zavrio i objavio samo prvi dio.
Pripremanje za tampu i objavljivanje drugog i treeg dijela ovog
kapitalnog rada palo je na plea njegovog suborca i prijatelja Friedricha
Engelsa. No nije Kapital jedino Marxovo djelo koje je veim dijelom
objavljeno tek posthumno. Sa jo mnogo veim zakanjenjem objav
ljena su dva druga Marxova rada koja predstavljaju svojevrsne prethodne
varijante Kapitala i koja, premda su ostala nedovrena, tako er pripadaju
njegovim najznaajnijim radovima. Rije je o rukopisima kojima sam
Marx nije dao definitivan naslov, a koji su i danas poznati pod naknad
no nadjenutim imenima Ekonomsko-filozofski rukopisi i Osnovi kritike
politike ekonomije.
Osnovi kritike politike ekonomije nastali su izme u avgusta 1857.
i juna 1858, dakle gotovo deceniju i po nakon Ekonomsko-filozofskih
rukopisa. Poput Rukopisa i Osnovi su ostali nedovreni te ih je priredio
za tampu moskovski Institut Marxa-Engelsa-Lenjina gotovo est
decenija poslije Marxove smrti, a gotovo deceniju nakon objavljivanja
Ekonomsko-filozofskih rukopisa. Zajedno s pripremnim radovima i
kazalima imaju oko hiljadu strana, pa ih je moskovsko poduzee za
literaturu na stranim jezicima Verlag ftir fremdsprachige Literatur

V I I I Predgovor

objavilo u dva dijela 1939. i 1941. godine. Kako je uskoro zatim izbio
rat, vei dio naklade je propao, pa je djelo postalo ire pristupano
tek kad je ponovo objavljeno u Berlinu 1953. godine.
Ovo djelo Marx nije dovrio i objavio, jer napisanim nije bio
zadovoljan. Me utim, on nije bio nezadovoljan sadrajem, ve oblikom,
koji je po njegovom miljenju bio prouzrokovan boleu jetre koja
ga je u to vrijeme muila. O tome ivo svjedoe Marxova pisma iz
tog vremena. Tako on pie Lassalle-u 12. novembra 1858: U svemu...
to sam pisao, osjeao sam u stilu okus jetrenih bolova. A imao sam
dvojaki razlog da ne dopustim da taj spis bude upropaten iz medi
cinskih razloga: 1) On je rezultat petnaestogodinjeg istraivanja,
dakle najboljeg doba moga ivota. 2) On po prvi put nauno zastupa
vaan vid drutvenih odnosa. Ja sam, dakle, prema partiji obavezan
da stvar ne bude unakaena takvom potmulom, krutom manirom pisa
nja kakva je svojstvena bolesnim od jetre.1 U njegovim pismima
nalazimo tako er, bar djelomino, odgovor na pitanje o uzrocima
njegove tadanje bolesti. Bolest jetre objanjava se u velikoj mjeri in
tenzivnim nonim radom, a ovaj je bio stimuliran ekonomskom krizom
1857. godine. Ta kriza, etvrta u seriji velikih ekonomskih kriza 19.
vijeka i ujedno prva koja je doista poprimila svjetski karakter obuhva
ajui Evropu i Ameriku i sve grane privrede, pobudila je u Marxu
velike nade. Optimistiki oekujui da e kriza nanijeti smrtonosan
udarac kapitalistikom drutvenom poretku, Marx je prionuo svom
snagom na posao da to prije, bar u grubim crtama, zaokrui svoje
osnovne koncepcije. Radim kao lud po itave noi na rezimiranju
svojih ekonomskih studija pie on Engelsu u decembru 1857.
godine da bih bar imao gotove osnove prije potopa.2
Ako je Marx u Osnovima kritike politike ekonomije rezimirao
svoje ekonomske studije,, to nipoto ne znai da su Osnovi obino
ekonomsko djelo. Poput Ekonomsko-filozofskih rukopisa i Kapitala
i Osnovi predstavljaju kritiku politike ekonomije i ekonomske zbilje
kapitalistikog (i uope klasnog) drutva s gledita koje nije isto eko
nomsko, ali nije ni samo filozofsko. Bitna je odlika ovog djela to
predstavlja misaono zasnivanje mogunosti i poziv na ostvarenje doista
ljudskog drutva u kojem ovjek vie nee biti otu en od sama sebe,
nee biti ekonomska ivotinja, nego e se realizirati kao slobodno stva
ralako bie prakse. Vanjsku potvrdu za kritiki transekonomski
karakter Osnova moemo nai i u eksplicitnim izjavama Marxovim.
Tako on u pismu Lassalle-u od 22.februara 1858. kae: Rad o kojemu
je prvenstveno rije, jest kritika ekonomskih kategorija ili, if you like,
sistem gra anske ekonomije kritiki prikazan. To je u isti mah i prikaz
sistema i njegova kritika uz pomo prikaza.3 Ali jo odluniju potvrdu
za to prua itav sadraj samog djela.
1 Vidi u 36. to m u ovog izdanja, str. 517. 2 Isto , str. 2 1 0 .3 Isto , str. 502.

Predgovor

IX

Ako se izuzmu Marxovi eksceipti iz Ricarda (iz 1850- 1851),

najstariji dio Marxovih rukopisa 1857- 1859, koji se objavljuju u 19.
i 20. tomu, predstavlja onaj o Bastiatu Careyu (str. 393) pisan u julu
1857. Rukopis zasluuje da ga spomenemo ne samo zato to je naj
stariji, ni zato to je neposredno iza njega napisan slavni Uvod u kri
tiku politike ekonomije, ve i zato to on u mnogome baca svjetlo na
ove kasnije rukopise. Zato se prihvatio Bastiata i Careya objanjava
Marx ve u prvim recima ovog rukopisa. Historija moderne politike
ekonomije, tvrdi on, zavrava s Englezom Ricardom i Francuzom
Sismondijem, isto tako kao to je krajem 17. stoljea poela s Pettyjem
i Boisguillebert-om. Kasnija politiko-ekonomska literatura svodi se,
ili na eklektike kompendije, ili na dublju razradu pojedinih grana,
ili na reproduciranje starih spornih ekonomskih pitanja za iru publiku
ili na praktino rjeavanje dnevnih pitanja ili, najzad, na tendenciozna
zaotravanja klasinih pravaca. Tako je to posve epigonska literatura
bez vee vrijednosti. Prividni izuzetak ine radovi Amerikanca Careya
i Francuza Bastiat-a, i to je razlog to se Marx prihvaa analize njihovih
pogleda. Razmatrajui na njihovu primjeru moe li nam gra anska
politika ekonomija jo ita rei o ekonomskoj zbilji suvremenog
drutva, Marx daje negativan odgovor. Obojica dodue tano vide da
socijalizam i komunizam imaju svoju teorijsku pretpostavku u djelima
klasine politike ekonomije (napose u Ricardu), no upravo zbog
toga obojica napadaju kao nesporazum teorijski izraz to ga je gra an
sko drutvo historijski dobilo u modernoj ekonomiji i dokazuju harmoninost odnosa proizvodnje tamo gdje su klasini ekonomisti prikazivali
njihovu antagonistinost. Marx pokazuje kako zajednike nedostatke
njihova stanovita, tako i znatne razlike koje potjeu otud to Carey
polazi od razvijenih, amerikih gra anskih odnosa, a Bastiat od nerazvijenijih, francuskih. Analizirajui napose kontradikcije u Bastiatovim
pogledima Marx u jednom trenutku naglo prekida izlaganje rijeima
Nemogue je dalje pratiti tu besmislicu. Zato ostavljamo Mr. Bastiata.
(20. tom, str. 227).
Umjesto da se dalje bavi kritikom apologeta kapitalistikog po
retka, Marx se ve u avgustu poduhvatio da u pozitivnom obliku
rezimira svoja vlastita ekonomska shvaanja. Tako je izme u 23. avgusta
i sredine septembra 1857, nastao Marxov slavni tekst poznat pod
naslovom Uvod u kritiku politike ekonomije. Objavljujui 1859. godine
Prilog kritici politike ekonomije, Marx se bavio miljenjem da ga zapone
ovim Uvodom, ali je od toga odustao zato to mu se, kako kae u pred
govoru Prilogu kritici, kad je bolje razmislio, uinilo da bi svako anticipiranje rezultata koje tek treba dokazati bilo itaocu na smetnji,
i to se italac koji uope eli da me prati mora odluiti da se od poje
dinanog penje ka opem (vidi u 20. tomu, str. 331).
Uvod u Kritiku politike ekonomije, nakon to ga je 1902 - 1903.
objavio K. Kautsky (u asopisu Die Neue Zeit), esto je pretampavan i mnogo itan. To nije udno, jer rijetko koje ak i od Marxovih

Predgovor

djela na tako malom prostoru saima toliko bogatstvo sadraja. Marxove misli o proizvodnji i o njenom odnosu prema raspodjeli, ra n je n i
i potronji, kao i one o metodi politike ekonomije s pravom su
zapaene i esto navo ene. Ali zasluuje panju i struktura i priroda
ovog uvodnog dijela.
Tekst poinje raspravljanjem o odredbama koje su zajednike
svim stupnjevima proizvodnje i o opem odnosu proizvodnje prema
raspodjeli, razmjeni i potronji. Suprotstavljajui se onima koji od
vajaju proizvodnju od raspodjele, razmjene i potronje, ali i onima
koji ele da ih me usobno identificiraju, Marx obrazlae tezu da
proizvodnja, raspodjela i potronja sainjavaju lanove jednog totali
teta, razlike unutar jednog jedinstva. U tom jedinstvu odre ujua
uloga pripada proizvodnji, ali ovo odre ivanje nije jednostrano, ve
se tu zbiva me usobno djelovanje izme u razliitih momenata, kako
je to sluaj kod svake organske cjeline (u 19. tomu ovog izdanja,
str. 17).
Tek nakon to je u prva dva odjeljka Uvoda jednom odre enom
metodom analizirao bit i me usobni odnos proizvodnje, raspodjele,
razmjene i potronje, Marx u treem odjeljku raspravlja o metodi
politike ekonomije, da bi se u etvrtom odjeljku (koji je ostao samo
u obliku kratkih fragmentarnih zabiljeki) vratio analizi strukture i
vrsta proizvodnje, kao i odnosa proizvodnje prema dravi, ratu, pravnim
i porodinim odnosima.
Poinjui da pie Uvod, Marx je oito mislio da nisu potrebna
nikakva prethodna metodoloka razmatranja, te je odmah pristupio
sadrajnom izlaganju svojih ekonomsko-filozofskih koncepcija. No
nakon to je napisao prva dva odjeljka, on je osjetio potrebu da eksplicite formulira metodoloke pretpostavke od kojih je preutno poao,
djelomino zato da bi unaprijed odbio neke mogue metodoloki
nezasnovane prigovore, ali sigurno i zato da bi sam sebi poneto ra
zjasnio, da bi svoje preutne metodoloke pretpostavke, eksplicitno
ih formulirajui, domislio i precizirao. Marxove misli razvijene u
ovom metodolokom ekskursu, napose one o odnosu apstraktnog i
konkretnog, miljenja i zbilje, izlaganja i istraivanja, logikog i histo
rijskog, od izuzetnog su znaenja i zasluuju posebnu analizu (u koju
ovdje ne moemo ulaziti). Ovdje, me utim, elimo tako er istai
znaenje ovog uvoda kao teksta u kojem Marxovu misao vidimo na
djelu, nepripremljenu za objavljivanje, u njenom ivom toku, koji
se od sadrajnih analiza uvijek iznova vraa preispitivanju i preciznijem
formuliranju .osnovnih metodolokih pretpostavki, ne zato da bi pri
njima ostao, ve da bi odmah zatim uronio u jo dublje i preciznije
sadrajne analize.
Ovu karakteristiku Uvoda posebno istiemo, jer je ona indikativna
za cijeli daljnji tekst Osnova kritike politike ekonomije. Piui ovo
djelo odre enom metodom, polazei od odre enih osnovnih filozofskih
pretpostavki i gradei ga po unaprijed zamiljenom planu, Marx se

Predgovor

XI

uvijek iznova vraa kako eksplicitnom formuliranju svojih osnovnih

fiilozofskih preokupacija i intencija, tako i ponovnom promiljanju
i formuliranju plana po kojem djelo pie. Tako se u toku pisanja, kao
rezultat stalnog ponovnog promiljanja strukture djela i njegovih
pojedinosti, Marxova misao stalno iznova korigira, precizira, mijenja,
dopunjuje i obogauje. Tako se postepeno modificira plan djela kao
cjeline, ali se javljaju i mnoge posebne nove spoznaje.
Ako nam dakle konani tekst Kapitala otkriva Marxovu misao
u njenom zavrenom obliku, oienu od sumnji i vrsto osiguranu
protiv moguih prigovora, bez gotovo ikakvih pukotina i rupa,
Osnovi nam pokazuju Kapital u ra anju, Marxovu misao u procesu,
u vrenju, u rvanju s ogromnim materijalom koji treba obraditi i s
tekim problemima koje treba rijeiti. Pa ako je u zavrenom tekstu
Marx mogao sebi dopustiti da, s malim izuzecima, ostavi neekspliciranim svoje osnovne misaone pretpostavke i intencije, smatrajui da
su one i bez toga vidljive, u Osnovima je on upravo te osnovne filozofske
intencije uvijek iznova isticao.
Da je Marxova misao u Osnovima u nezavrenom stanju, da se
tu interpretacija i kritika tu ih shvaanja stalno isprepleu s izlaganjem
vlastitih stanovita, da izlaganje ne tee pravocrtno po unaprijed
zamiljenom planu, ve se esto prekida skokovima u stranu, ekskursima,
asocijacijama, da se pri tome mijenjaju neke teze, formulacije i termi
ni te e karakteristike ovog rukopisa italac vjerovatno lako uoiti.
No postoji opasnost da italac, pratei Marxovu misao u svim njenim
zavijucima, previdi da to ipak nisu samo nepovezane zabiljeke i neoba
vezna razmatranja, ve cjelovito, iako nedovreno djelo, pisano plan
ski, s odre enim konceptom. Struktura ovog djela nije tano onakva
kakvu je Marx zamislio zapoinjui da ga pie, ali ona je iz te prvotne
zamisli prirodno izrasla. Struktura ovog djela nije identina ni sa
strukturom Marxovog ivotnog djela Kapitala, ali se struktura Kapitala
logino razvila iz strukture Osnova.
Uz Uvod tekst Osnova kritike politike ekonomije sadri samo
dvije glave nejednake veliine: II. Glava o novcu i III. Glava o
kapitalu. Vea glava podijeljena je na tri odjeljka (Abschnitte): Prvi
odjeljak. Proces proizvodnje kapitala, Drugi odjeljak. Prometni
proces kapitala i Trei odjeljak. Kapital kao ono to donosi plod
(kamata, profit itd).
Nije teko vidjeti da postoji opi paralelizam izme u strukture
ove glave o kapitalu i Marxovog glavnog djela Kapital. Podjeli ove
glave na tri odjeljka odgovara podjela Kapitala na tri knjige, od kojih
svaka po svojoj tematici priblino odgovara jednom odjeljku glave o
kapitalu u Osnovima. Dokle see taj paralilizam, moemo zasad ostaviti
po strani. U svakom sluaju ve je unaprijed jasno da tri mnogo opse
nije knjige Kapitala nadmauju odgovarajue odjeljke Osnova ne samo
po koliini obuhvaenog materijala, nego i po stupnju njegove ralanjenosti i sre enosti.

X II

Predgovor

Me utim, moglo bi se uiniti da izme u prvih zamisli Osnova

i realizacije tih zamisli u Osnovima i Kapitalu postoji velik raskorak.
Prvu skicu Osnova Marx naime daje u Uvodu, na kraju odjeljka o
Metodi politike ekonomije, gdje kae: Jasno je da raspored treba
nainiti tako da budu izloeni: 1) opa apstraktna odre enja, koja
uslijed toga vie ili manje pripadaju svima drutvenim oblicima, ali
u gore objanjenom smislu, 2) kategorije koje sainjavaju unutranju
strukturu gra anskog drutva i na kojima poivaju osnovne klase.
Kapital, najamni rad, zemljino vlasnitvo. Njihov me usobni odnos.
Grad i selo. Tri velike drutvene klase. Razmjena me u njima. Promet.
Kredit (privatni). 3) Obuhvatanje gra anskog drutva u obliku drave.
Promatrano u odnosu prema samom sebi. ,Neproizvodne4klase. Porezi.
Dravni dug. Javni kredit. Stanovnitvo. Kolonije. Iseljavanje. 4)
Me unarodni odnos proizvodnje. Me unarodna podjela rada. Me u
narodna razmjena. Izvoz i uvoz. Mjenini kurs. 5) Svjetsko trite
i krize (19. tom, str. 24).
Ovaj u septembru 1857. formulirani projekt djela odlikuje se
velikom irinom nagovijetenih tema. Nije teko uoiti da je od pet
naznaenih tematskih podruja u Osnovima i kasnije u Kapitalu ire
obra en samo dio onog drugog. Kako je i zbog ega dolo do takvog
tematskog suavanja? Odluku da posebno ne razra uje ono prvo
tematsko podruje (o opim odredbama koje vie ili manje pripadaju
svima drutvenim oblicima) Marx je obrazloio u naprijed citiranom
predgovoru Prilogu kritici datiranom januara 1859. No da je ta odluka
pala jo poetkom 1858. jasno pokazuje Marxovo pismo Lassalle-u
od 22. februara 18$8, u kojem najavljuje da e djelo na kojem radi
biti podijeljeno u est knjiga: 1) O kapitalu (Sadri nekoliko pretpoglavlja). 2) O zemljinom vlasnitvu. 3) O najamnom radu. 4) O
dravi. 5) Me unarodna trgovina. 6) Svjetsko trite. 4 Izostavljajui
prvo od pet tematskih podruja prvobitnog plana, Marx je drugo od
tih podruja ralanio u tri knjige, te je tako prvobitni plan, umjesto
da bude sveden na etiri dijela, proiren na est dijelova.
Nepunih dvadeset dana nakon to je Lassalle-a upoznao s ovim
svojim velikim projektom, Marx ga je, u svom pismu od 11. marta
1858, obavijestio da ne namjerava odmah ravnomjerno razraditi svih
est najavljenih knjiga, nego da e tri prve razraditi detaljno, a tri
preostale samo skicirati. Me utim, uvi ajui da se za poetak mora
ograniiti na detaljnu razradu prva tri dijela, Marx se jo dugo nadao
da e moi napisati svih est predvi enih knjiga. To se, me u ostalim,
vidi iz njegovog pisma Engelsu od 2. aprila 1858, iz predgovora Prilogu
kritici politike ekonomije (januara 1859), iz pisma J. Weydemeyeru
od 1. februara 1859, kao i iz nekih drugih pisama i rukopisa.
U svom pismu Engelsu od 2. aprila 1858. godine, nakon to ga
je upoznao s podjelom na est knjiga, Marx skicira i podjelu prve knjige
4 V idi u 36. to m u ovog izdanja, str. 503.

Predgovor X I I I

(O kapitalu) na etiri odjeljka: a. Kapital en general, b. Konkurencija

ili dejstvo mnogih kapitala jedan na drugoga, c. Kredit gdje se kapital
naspram pojedinih kapitala pojavljuje kao opti element, d. Akcijski
kapital kao najsavreniji oblik (prelaz u komunizam) zajedno sa svim
svojim protivrenostima.5 Prvi odjeljak (Kapital uope) on dalje
dijeli na tri pododjeljka: 1. Vrijednost... 2. Novac.. . 3. Kapital.. .6
Ako se upitamo koji je dio svog iroko zamiljenog rada u est
knjiga Marx uspio realizirati u Osnovima, lako emo se uvjeriti da
Marx tu nije razradio ni prve tri knjige, pa ak ni samu prvu knjigu,
nego samo drugi i trei pododjeljak prvog odjeljka (pododjeljke 2.
Novac i 3. Kapital iz odjeljka a. Kapital uope). Ograniavanje na
ove pododjeljke ne moe se objasniti nekim principijelnim razlozima,
jer u isto vrijeme kad je radio na tim pododjeljcima, Marx je obavje
tavao Lassalle-a i Engelsa o svom velikom projektu u est knjiga.
Ograniavanje se dakle jednostavno objanjava time to je temeljiti
rad na navedenim odjeljcima u navedeno vrijeme zaokupio sve Marxove
snage, pa za rad na ostalim odjeljcima i knjigama nije ostalo ni vremena
ni snage.
To, naravno, ne iskljuuje mogunost da su se ve u to vrijeme
kod Marxa poele javljati prve sumnje u pogledu adekvatnosti njegove
monumentalne zamisli. U svakom sluaju, nastojei da problem novca
i kapitala razmatra iskljuivo u aspektu kapitala uope i odvojeno
od problema najamnog rada i zemljine rente, Marx je mjestimino
morao uzimati u obzir i ove po strani ostavljene aspekte. Nema sumnje
da je ovo iskustvo potaklo Marxa na razmiljanja koja su ga, vjerovatno
1863 - 1864. navela da odustane kako od zasebnog istraivanja kapitala
uope, tako i od zasebnih knjiga o najamnom radu i zemljinom
vlasnitvu.7
5 Isto, str. 290. 6 Isto , 290-293. 7 D a li je ba u to vrijeme M arx odustao
od pisanja zasebne druge i tree knjige, ne m oe se sigurno rei. U svakom sluaju
b itn e tem e zamiljenih posebnih knjiga o najam nom rad u i zemljinom vlasnitvu
ukljuene su u rukopise prvog i treeg tom a Kapitala, nastale 18 6 4 - 1866, to
pokazuje da su prvobitno zamiljene tri p rv e knjige u to vrijem e definitivno
reducirane n a jednu.
U vezi s prvobitnim dijeljenjem uenja o kapitalu, zemljinoj renti i najamnom
rad u u tri razne knjige moglo bi se m e utim postaviti pitanje, nije li se tu M arx
poveo za gra anskom ekonomijom i njen im povrnim razlikovanjima? N ije li on
tu nekritiki prihvatio poznatu trinitarnu form ulu gra anske vulgarne ekonomije,
njeno uenje (koje je sam uspjeno razotkrio kao mistifikaciju) o kapitalu, zemlji i
radu kao tri faktora proizvodnje koji harm onino sura uju p ri stvaranju vrijednosti?
Po m iljenju R. Rosdolskog, M arx nije bio ni u najmanjoj mjeri pod utjecajem
trinitame formule kako je shvaa vulgarna ekonomija. Ali u trinitarnoj formuli
ima zrno istine zato to se radom stvorena vrijednost zahvaljujui odvajanju
stvarnih proizvo aa od sredstava za proizvodnju raspada u tri dijela, koji popri
m aju tri razliita oblika dohotka i ine godinji prihod triju drutvenih klasa-ka-

X IV Predgovor

Druga glava Osnova kritike politike ekonomije,, Glava o novcu,

poinje na izgled kao recenzija. Marx detaljno izlae i kritizira shvaa
nja izloena u knjizi prudonista Alfreda Darimona De la Reforme des
Banquesy Paris 1856. No ako ne izgubimo strpljenje itajui prve strane,
vidjet emo da ova recenzija prerasta u sistematsku raspravu o
problematici novca, a ova se razmatra polazei od Marxove teorije
radne vrijednosti, kao i od njegove ope humanistike teorije otu enja
i razotu enja.
Kritici prudonistike verzije teorije radnog novca Marx je u
Osnovima posvetio preko etrdeset strana, detaljno pokazujui protivurjenosti i iluzije sadrane u prudonistikim koncepcijama. Na
pose Marx kritizira shvaanje da sve nedae nae drutvene organizaci
je imaju glavni izvor u privilegiji novca, u dominaciji plemenitih
metala u prometu roba i u cijelom privrednom ivotu, te da bi se
glavni zadatak sastojao u tome da se ta vladavina ukloni, da se srebro
i zlato izjednae s ostalom robom i da se mjesto zlatnog i srebrnog
novca uvede papirni radni novac. Nasuprot prudonistima, Marx
je uvjerljivo pokazao da promet roba mora voditi obrazovanju novca
i da je nemogue ukinuti novac sve dok razmjenska vrijednost ostaje
drutveni oblik proizvoda (19. tom, str. 53). Ova kritika prudonistikih koncepcija o novcu, posebno je zanimljiva zato to je ovdje izvedena
vrlo detaljno, dok je u Prilogu kritici politike ekonomije rezimirana
na nekoliko strana, a u Kapitalu reducirana na nekoliko biljeaka
ispod teksta.
pitatalista-zem ljoposednika i radnika (R. Rosdolsky Z u r Entstehungsgeschichte des
M arxschen Kapital, B and I, E uropSische V erlagsanstalt F ran k fu rt, E uropa Verlag
W ien, 1968, B and I, S. 47). Predvi ajui tri posebne knjige o kapitalu, zemljinom
vlasnitvu i najam nom rad u , M a rx je, po R osdolskom , polazio upravo od tog
z rna istine, od realnosti postojanja triju osnovnih klasa. K o d njega se, dakle, nije
radillo o tom e da se posebno isp itaju tri navodna faktora stvaranja vrijednosti
vulgarne ekonom ije, nego ekonom ski uvjeti ivota triju osnovnih klasa.
U prilog ovog objanjenja R osdolskog govore i vlastite M arxove rijei u
Predgovo ru Prilogu kritici politike ekonomije: Sistem buroaske ekonomije je
posm atran ovim re d o m : kapital, zemljino vlasnitvo, najamni rad, drava, spoljna
trgovina, svjetsko trite. P o d p rv im trim a rubrikam a istraujem o ekonomske i
votne uslove triju velikih klasa n a koje se dijeli savrem eno buroasko d ru tv o ;
povezanost ostalih triju ru b rika bije u oi.
N o ako se i p rih v a ti to objanjenje, prirodno se javlja pitanje: da li je
m ogue i opravdano zasebno istraivati ivotne uslove o snovnih klasa suvrem enog
dru tv a? Ako se radnik odrava na ivotu prodajui svoju rad n u snagu kapitalistu
i ustupajui m u svoj viak vrijednosti i ako je kapitalist onaj koji ivi prisvajajui
viak vrijednosti radnika, kako je m ogue zasebno, u posebnim knjigam a, istrai
vati njihove uslove ivota ako to ne treb a da b u d e isto spolianja deskripcija
koja ne ulazi u b it kapitalistike eksploatacije? N ije li razm iljanje o ovom p ita
n ju navelo M arx a d a o d u stane od svog p rv ob itno g p lana o tri posebne knjige,
o kapitalu, zem ljinom vlasnitvu i najam nom rad u ?

Predgovor

XV

Pozitivna teorija novca koju Marx u Osnovima suprotstavlja

prudonistima nije potpuno identina s onom koja je dana u Prilogu
kritici i u Kapitalu. Tako ve u Prilogu kritici (i kasnije u Kapitalu)
Marx kritizira i odbacuje shvaanje o novcu kao simbolu koje je sam
zastupao u Osnovima. Neke druge aspekte Marxovog razvijenog uenja
o novcu nalazimo u Osnovima tek u nastajanju. No ako pojedini aspekti
Marxova uenja o novcu, kako su izraeni u Osnovima, imaju vee
znaenje za razumijevanje razvoja Marxovih shvaanja nego u siste
matskom aspektu, osnovne ideje vodilje te analize imaju nezastarivu
vrijednost. Problematiku novca i robe promatra Marx polazei od
svoje teorije otu enja i postvarenja koju je razvio u Ekonomsko-filozofskim rukopisima, a koju ve u Osnovima tako konkretizira da ve
ovdje imamo gotovo sve elemente teorije robnog fetiizma izloene
u Kapitalu.
Kritizirajui s pozicija teorije otu enja i postvarenja suvremeno
drutvo ope korupcije i ope prostitucije, gdje se svi proizvodi,
djelatnosti i odnosi mogu razmijeniti za novac, koji se sa svoje strane,
moe razmijeniti za sve bez razlike, Marx, me utim, ni u jednom
trenutku ne ostaje u granicama puke kritike, ve je u svakom trenutku
vidljiv i horizont s kojeg on tom drutvu kritiki pristupa: slobodna
individualnost, zasnovana na univerzalnom razvitku individua i pod
re ivanju njihove zajednike, drutvene produktivnosti, kao njihove
drutvene moi (19. tom, str. 63), odnosno: univerzalno razvijeni
individui, iji su drutveni odnosi kao njihovi vlastiti zajedniki odnosi
tako er podvrgnuti njihovoj zajednikoj kontroli (isto, str. 66).
U tampanom tekstu Osnova Glava o kapitalu poinje kratkim
ali veoma zanimljivim tekstom (19. tom, str. 127 136), koji je po
nekima doista i zamiljen kao poetni dio ove glave, dok drugi tvrde
da je zamiljen kao posebna prelazna glava.8 Bez obzira na ovo sporno
8 L. A. Leontjev tvrdi da navedene stranice treba prom atrati kao posebnu
kratku glavu pod naslovom Glava o novcu kao kapitalu. On dodue priznaje
da se na prvi pogled moe uiniti da sadraj ovdje ne odgovara naslovu koji je
dao Marx, ali insistira da je neslaganje izm e u naslova i sadraja tog dijela
M arxovog rukopisa ipak samo prividno (L. A. Leontjev, O predvariteljnom variante
tKapitala M arxa , Izdateljstvo Akademii nauk SSSR. M oskva, Leningrad 1946,
str. 27). Polemizirajui s Leontjevom , R. Rosdolsky tvrdi da M arx nije dao naslov
Glava o novcu kao kapitalu samo navedenom odlom ku, nego da je to bio prvobitni
naslov cijele Glave o kapitalu, te upuuje na to da je tom spornom odlomku sam
M arx u svom Popisu uz 7 svezaka dao poseban naslov Zakon aproprijacije kako
se pojavljuje u jednostavnom prometu (u 20. tom u, str. 307). T o je tano, a tano,
je i to da navedeni M arxov tekst po svom sadraju odgovara tom naslovu. M e utim ,
u spom enutom M arxovom popisu taj odjeljak nije oznaen ni kao posebna glava
(kako ga shvaa Leontjev) ni kao uvodni dio glave o kapitalu (kako bi to htio Rosdol
sky) nego kao peti (pretposljednji) od est dijelova na koje je podijeljena glava o
novcu.

X V I Predgovor

pitanje, neosporno je da je ovaj dio jedan od najznaajnijih i najzanim

ljivijih u Osnovima. Glavna je tema ovog odlomka razraunavanje
s iluzijom gra anskih demokrata i nekih socijalista da u jednostavnoj
robnoj proizvodnji i razmjeni nisu prisutne imanentne protivurjenosti
gra anskog drutva, s iluzijom da se u razmjeni roba realiziraju jedna
kost i sloboda, da razmjena razmjenskih vrijednosti tovie pred
stavlja produktivnu, realnu bazu svake jednakosti i slobode, te da se
ona ne mora razviti u kapital. Napose on kritizira ludost socijalista
koji misle da je razmjenska vrijednost po svom pojmu sistem jedna
kosti i slobode sviju, koji je samo pokvaren novcem i kapitalom. Njima
treba odgovoriti: da je razmjenska vrijednost ili, tanije, novani
sistem u stvari sistem jednakosti i slobode i da su smetnje koje im
kod blieg izlaganja sistema stoje na putu njemu imanentne smetnje,
upravo ostvarenje jednakosti i slobode, koji se pokazuju kao nejedna
kost i nesloboda. Isto je tako pobona kao i glupa elja da se razmjenska
vrijednost ne razvije u kapital ili da se rad koji proizvodi razmjensku
vrijednost ne razvije u najamni rad. (19. tom, str. 134)
Prvi odjeljak glave o kapitalu Proces proizvodnje kapitala odgo
vara po sadraju priblino prvom tomu Kapitala. Analiza zapoinje
razmatranjem pretvaranja novca u kapital (to je, kako je poznato,
tematika i etvrte glave Kapitala), da bi se zatim koncentrirala na
analizu biti kapitala i vika vrijednosti, usput dodirujui i niz drugih
pitanja. Pri tome su u Osnovima jo gotovo potpuno odsutni mnogi
problemi koji su u prvom tomu Kapitala razra eni vrlo opirno, kao
npr. radni dan (Osma glava prve knjige Kapitala), manufaktura i krup
na industrija (Dvanaesta i Trinaesta glava), neki aspekti proizvodnje
vika vrijednosti (Petnaesta i esnaesta glava), najamnina (Sedamnaesta
Dvadeseta glava), historijski prikaz procesa akumulacije kapitala
(vei dio Dvadeset drugeDvadeset pete glave).
No ako je prvi tom Kapitala po obilju materijala i po dovrenosti
razrade daleko premaio ovu svoju prethodnu varijantu, distancija
me u njima nije tako velika kako bi se to moglo u prvi mah uiniti.
Ako Osnovi nisu uli u sve one detalje u koje je uao Kapital, u
njima su obuhvaeni i u principu rijeeni upravo oni najtei teorij
ski problemi koji ine najhitniji sadraj prvog toma Kapitala. A kad
je rije o misaonoj razini na kojoj se tretiraju problemi koji su
zajedniki Osnovima i Kapitalu, ni u kom sluaju se ne bi moglo
rei da postoji neka principijelna razlika u nivou na tetu Osnova.
Neki dijelovi Osnova ak i nadmauju Kapital temeljitou i iscrpnou,
a i oni nepotpunije obra eni nisu nezanimljivi. Tako je analizirajui
pretvaranje novca u kapital Marx u Osnovima doao do onog istog
rjeenja koje e kasnije ponoviti u Kapitalu, pa u Osnovima bolje vi
dimo ivi tok Marxove misli. Ako naprotiv uporedimo petu glavu
Kapitala (Proces rada i oplo ivanja vrijednosti) s odgovarajuim
dijelovima Osnova, vidjet emo da u Osnovima jo nisu provedene
neke distinkcije koje se sadre u Kapitalu. Osnovna distinkcija kojoj

Predgovor X V II

je posveena esta glava Kapitala, distinkcija izme u postojanog i

promjenljivog kapitala, jedna je od distinkcija koje je Marx sam sebi
definitivno razjasnio upravo u toku pisanja Osnova. itajui Osnove
primjeujemo kako se ta, u poetku ne sasvim jasno provedena (i ter
minoloki nefiksirana) distinkcija postepeno sve vie razjanjava i
terminoloki fiksira. Poinjui s izrazima unveranderter, unveranderlicher i invariabler Wert, s jedne strane, a veranderten,
veranderlicher i reproduzierter Wert, s druge strane, Marx
se najzad opredijelio za termine konstantes i variables Ka
pital. U Osnovima Marx je tako er tano analizirao bit vika vrijed
nosti i njegove dvije glavne forme (apsolutni i relativni viak vrijed
nosti), ali metode proizvo enja relativnog vika vrijednosti, koje su
u Kapitalu detaljno istraene, u Osnovima su samo skicirane.
Drugi odjeljak: Proces prometa kapitala odgovara priblino
prvom i drugom odjeljku (tanije petoj i sedmoj petnaestoj glavi)
drugog toma Kapitala. Tu potpuno nedostaje tematika obra ena u
treem odjeljku drugog toma Kapitala (Reprodukcija i promet cjelo
kupnog drutvenog kapitala). Pa ipak mnogi problemi i rjeenja koji
su kasnije potpunije razvijeni u Kapitalu tu su ve jasno uoeni i na
znaeni, a mnogi dijelovi nisu ni najmanje izgubili na interesu ni nakon
objavljivanja Kapitala. Dovoljno je samo spomenuti da se u ovom
odjeljku nalazi me u ostalim i poznati, esto zasebno izdavani i veoma
znaajni tekst o epohama drutveno-ekonomskih formacija.
Jo je vea razlika izme u treeg odjeljka glave o kapitalu i treeg
toma Kapitala. U tom treem odjeljku (Kapital kao ono to donosi
plod. Pretvaranje vika vrijednosti u profit) razmatra se pitanje o
profitu kao pretvorenom obliku vika vrijednosti, kao i pitanje pro
sjenog profita i tendencijskog padanja profitne stope. Time se nazna
uje problematika prva tri odjeljka treeg toma Kapitala. Trgovaki
i kamatonosni kapital i zemljina renta (problematika etvrtog, petog
i estog odjeljka treeg toma Kapitala ostali su gotovo nedirnuti. Pa
ipak i u ovoj kratkoj skici ima mnogo zanimljivog i znaajnog.
No ako su s gledita detaljne razra enosti i strune preciznosti
analize u Osnovima samo nesavrena skica za one u Kapitalu, Osnovi
zadravaju trajnu vrijednost kako filozofskom prodomou kritike
suvremenog postvarenog svijeta, tako i smionou vizija budueg
slobodnog drutva.
U maju 1858. Marx je prekinuo pisanje teksta to ovdje skraeno
nazivamo Osnovima, te se krajem maja i poetkom juna poduhvatio
da sastavi Popis za sedam sveski (prvi dio), svojevrsnu skicu djela u
kojem bi iskoristio materijal tog rukopisa (u kojem je, kako kae u
jednom pismu Engelsu, sve ispremijetano) i bolje izloio njegov
glavni sadraj. U Popisu on se koncentrirao na materijal koji je trebalo
da u e u prvi dio njegovog zamiljenog velikog ekonomskog rada,
a pod prvim dijelom on je tada mislio ono to je uskoro poeo ozna
avati kao prvi odjeljak knjige O kapitalu. Taj je odjeljak trebalo

X V III

Predgovor

da obuhvati tri glave: I. Vrijednost. II. Novac i III. Kapital uope.

U prvoj varijanti svog Popisa Marx je pokuao grupirati materijal
svog rukopisa u tri navedene glave zamiljenog prvog dijela, pri
emu je stigao do odjeljka o cirkulaciji kapitala (u treoj glavi), ali
je taj odjeljak kao i neki raniji pododjeljci ostao bez naznaka odgovara
juih strana u rukopisu. Druga varijanta popisa obuhvaa samo
materijal glave o novcu, ali je ta glava ovdje mnogo detaljnije struk
turirana, a evidentirani materijal za nju puno je obilniji. Premda ti
Marxovi Popisi nisu zamiljeni kao samostalno djelo i imaju pomonu
ulogu, oni mogu biti zanimljivi i korisni za prouavanje revolucije
Marxovih ekonomskih pogleda u procesu nastajanja Kapitala, a napose
za prouavanje prijelaza od Osnova preko Priloga do Kapitala.
Sluei se tekstom Osnova i navedenim Popisom za sedam sveski,
Marx je od avgusta do priblino kraja oktobra 1858. izradio prvobitni
tekst prvog sveska Priloga kritici politike ekonomije. Pored glava o
vrijednosti i o novcu, u taj je svezak, prema Marxovim tadanjim
planovima, trebalo da u e i glava o kapitalu. Me utim, od prvobitnog
teksta do nas je doao samo dio koji obuhvaa posljednje tri etvrtine
druge glave i poetak tree glave. Stoga se i objavljuje pod naslovom:
Prilog kritici politike ekonomije. Fragment prvobitnog teksta. Zbog
svoje fragmentamosti taj tekst dosad nije mnogo prouavan. Ali kako
u njemu ima zanimljivih dijelova koji nisu doslovno preuzeti iz Osnova,
niti su uli u definitivni tekst Priloga, trebalo bi i ovaj Fragment prvo
bitnog teksta paljivije prouiti.
Od sredine novembra 1858. do 21. januara 1859. Marx je jo
jednom preradio prvobitni tekst Priloga kritici. Napisao je novu glavu
pod naslovom Roba (kojoj je prvobitno bio namijenjen naslov Vri
jednost), temeljito je preradio glavu o novcu i jo jednom pregledao
cijeli rukopis. Dvadeset prvog januara 1859. on je konano zavrio redi
giranje svog teksta i dao mu naslov Prilog kritici politike ekonomije. Prva
knjiga. O kapitalu. Prvi odjeljak. Kapital uope. Dobivi od Engelsa
novac za potarinu, rukopis je 25. januara poslao u Berlin izdavau
Dunckeru, kojeg mu je bio pronaao Lassalle. Umjesto predvi enih
5 - 6 tamparskih araka, sveska je imala 12 tamparskih araka, i nije
se sastojala, kako je bilo planirano, od tri, nego samo od dvije glave:
Roba i Novac ili jednostavna cirkulacija. U februaru 1859. Marx
je poslao izdavau i predgovor, a u junu 1859. djelo je objavljeno.
Citirani podnaslov (Prva sveska...Pm odjeljak...) jasno je pokazivao
da tu nije rije o zavrenom djelu, nego tek o poetku jednog obinrnijeg rada. I doista, Marx je elio da uskoro poslije prve sveske objavi
i drugu, koja bi bila posveena problematici kapitala. Me utim, daljnja
istraivanja potakla su ga da izmijeni svoj prvobitni plan. Umjesto
serije knjiica koje bi neposredno slijedile jedna za drugom pojavio
se nakon osam godina pozamani prvi tom Kapitala (1867).
Prilog kritici politike ekonomije zapoinje kratkim Predgovorom,
koji pripada me u najznaajnije i najpoznatije Marxove tekstove.

Predgovor X IX

Nakon kratkih informacija o sadraju Priloga kritici i o svojim pla

novima da ga nastavi, Marx ovdje iznosi svoje slavne napomene o toku
svojih politiko - ekonomskih studija, dajui saet prikaz svog mi
saonog razvoja od studentskih dana do pisanja Priloga kritici i kratko
karakterizirajui vlastite objavljene i neobjavljene radove, kao i Engelsove radove iz tog razdoblja. No jo je znaajniji Marxov slavni i iroko
citirani prikaz opeg rezultata do kojeg je u svojim istraivanjima
doao i koji mu je posluio kao putokaz u njegovim daljnjim studi
jama. Ovaj saeti tekst u kojem Marx govori o korijenu pravnih i
dravnih oblika u materijalnim ivotnim odnosima, o odnosu baze
i nadgradnje, o drutvenom biu i drutvenoj svijesti, o protivurjenostima izme u proizvodnih snaga i odnosa proizvodnje i o njihovom
revolucionarnom razrjeavanju, o progresivnim epohama drutvene
ekonomske formacije i o predstojeem kraju ljudske prethistorije,
nabijen je sadrajem i pregnantno formuliran, pa nije udo to se
uvijek iznova citira.
U glavnom tekstu Priloga kritici politike ekonomije Marx razmatra
prvenstveno problematiku robe i novca. U prvoj glavi posveenoj
robi on detaljno anlizira dvostruku prirodu robe kao upotrebne vrijed
nosti i kao razmjenske vrijednosti i pokazuje da u osnovi dvostrukog
karaktera robe lei dvostrukost rada koji stvara robe, protivurjenost
izme u privatnog i drutvenog, odnosno konkretnog i apstraktnog
ljudskog rada. Polazei od ovih analiza robe i rada on izlae svoju,
teoriju vrijednosti, a djelimino i teoriju postvarenja. Sistematsko - teorijskom raspravljanju on dodaje opiran historijski osvrt na do
tadanje teorije o robi i vrijednosti, pri emu prikazuje napose istra
ivanja engleskih i francuskih ekonomista u toku jednog i po stoljea.
Na slian nain on u glavi o novcu istrauje i odre uje odnos izme u
vrijednosti i novca, utvr uje prirodu novca i detaljno analizira razli
ite funkcije to ih novac vri. Ujedno analizira i kritizira razliite
buroaske i sitnoburoaske teorije novca, a napose nerealne ideje o
poboljanju kapitalizma putem ukidanja novca.
U prera enom obliku Marx je u Kapital unio glavne dijelove
svog Priloga, kritici politike ekonomije. No to ne znai da je Prilog
kritici poslije obljavljivanja Kapitala izgubio vrijednost i postao sa
drajno nezanimljiv. U predgovoru prvom uzdanju prvog sveska Ka
pitala Marx je o odnosu izme u Priloga kritici i Kapitala Djelo iji
prvi svezak predajem javnosti nastavak je moga spisa Prilog kritici poli
tike ekonomije, koji sam objavio 1859. Za dugi razmak izme u po
etka i nastavka krivo je moje dugogodinje bolovanje, koje me je u
radu esto prekidalo. Sadrinu svog ranijeg spisa saeto sam dao
u prvoj glavi ovog toma. Nisam to uinio jedino radi povezanosti i
potpunosti, nego sam i nain izlaganja dotjerao. Ukoliko je priroda
predmeta iole doputala, ja sam ovdje razradio mnoge momente koji
su ranije bili samo nagovijeteni, dok naprotiv, poneto to sam tamo
opirno izloio, ovdje samo nagovjetavam. Naravno, odjeljci o histo-

XX

Predgovor

rij i teorije vrijednosti i novca sad su sasvim izostali. Ipak e primjed

be ispod teksta uz prvu glavu otkriti itaocu ranijeg spisa nove izvore
za tu historiju.
Marxovo upuivanje na ono to je u Prilogu kritici opirno iz
loio, a to u Kapitalu samo nagovjetava, odnosi se prije svega
na glavu o novcu. Zajedno s odjeljkom o povijesti teorija o novcu ova
je glava najopirnije izlaganje Marxove teorije novca. Marx tu ras
pravlja i o pitanjima novanog opticaja i teorije valute potpuno raz
vijene kapitalistike proizvodnje, koja je u Kapitalu nabaena tek u
treem svesku nakon to je dana analiza procesa proizvodnje i procesa
prometa kapitala, analiza prosjene profitne stope i kamatonosnog
kapitala. Ako je Prilog kritici stoga formalno samo poetak, a Kapital
njegov nastavak, on ipak obuhvaa mnogo vie od jednostavnog pro
meta robe. Na podruju teorije novca on ve daje obrise cjelokupnog
djela.
O tome kroz kakve je sve sloene faze prolazio Marxov rad na
pisanju Kapitala svjedoe i rukopisi to ih objavljujemo pod zajed
nikim nadnaslovom Marxovi popisi uz rukopise iz 1857 - 1858.
(1859), a pod naslovima Referati uz moje vlastite sveske i Nacrt plana
tree glave. Referati daju detaljan pregled materijala koji se sadri
u Marxovim sveskama iz 1857- 1858, a nije iskorien u prvom
svesku Priloga kritici politike ekonomije. Marx je taj pregled mate
rijala napravio kako bi sebi olakao pisanje onog dijela svog ekonomskog
rada koji se trebao pojaviti kao nastavak prvog sveska Priloga kritici
politike ekonomije. U Nacrtu plana tree glave pitanja o kojima se
raspravlja u sveskama II - VII velikog ekonomskog rukopisa iz
1857-1858. grupirana su u tri glavna odjeljka: 1) Proces proizvodnje
kapitala, 2) Proces opticaja kapitala i 3) Kapital i profit. Tu se budua
struktura Kapitala nazire jo jasnije nego u prijanjim skicama.
Kao Dodatak u 20. tomu objavljuju se dva Engelsova lanka o
Prilogu kritici politike ekonomije i Marxovi Izvaci iz sveski o Ricardu
(1850-1853). Blii podaci o sadraju i o nainu nastanka tih ekscerpata nalaze se u odgovarajuim napomenama u 20. tomu. Ovdje treba
spomenuti da su ti izvaci unijeti u ovaj tom, iako su nastali ranije,
jer su tijesno povezani sa svim Marxovim radovima objavljenim u
19. i 20. tomu i mogu olakati njihovo razumijevanje. Tako er treba
istai da ti Izvaci nisu samo izvaci, nego sadre i brojne Marxove
komentare i ocjene.
Za svakog tko eli da se na izvoru upozna s Marxovim osnovnim
misaonim preokupacijama i s razvojem njegove misli radovi koji se
objavljuju u 19. i 20. tomu izuzetno su znaajni.
G a jo

P e t r o v i

KARL MARX

Osnovi kritike politike ekonomije

(Ekonomski rukopisi 1857-1859)
PRVI DEO

Uvod

Sadraj111
A. UV OD
1. P roizvodnja uope
2. O p i odnos proizvodnje raspodjele, razm jene i p otronje
3. M e to d a politike ekonom ije
4. S re d stv a za proizv o d n ju (proizvodne snage) odnosi proizvodnje i odnosi
p ro m e ta itd .

A. U V O D '21

I. Proizvodnja, potronja, raspodjela,

razmjena (promet) 131
1. Proizvodnja
a)
Predmet o kome raspravljamo jest, prije svega, materijalna
proizvodnja.
Naravno, polaznu taku ine individue koje proizvode u drutvu
dakle, drutveno odre ena proizvodnja individua. Pojedinani i
osamljeni lovac i ribar, s kojima poinju Smith i Ricardo^, spadaju
me u uobraenja 18. vijeka, liena fantazije. To su robinzonade, koje
nikako ne znae samo reakciju na prefinjenost i vraanje pogreno
shvaenom prirodnom ivotu, kako to uobraavaju historiari kulture.
Kao to na ovakvom naturalizmu ne poiva ni Rousseauov contrat
social1, koji subjekte, po prirodi nezavisne, dovodi u odnos i vezu
pomou u g o v o ra .O v o je privid, i to samo estetski privid malih i
velikih robinzonada. One, naprotiv, znae anticipaciju gra anskog
drutva, koje se pripremalo od 16. vijeka, a u 18. je divovskim kora
cima hitalo svojoj zrelosti. U tome drutvu slobodne konkurencije
pojedinac se pojavljuje razrijeen prirodnih veza itd., koje su ga za
raznijih historijskih epoha inile pripadnikom odre enog, ogranienog
ljudskog konglomerata. Pred oima proroka 18. vijeka, na ijim ple
ima jo potpuno stoje Smith i Ricardo, lebdi ovaj individuum 18.
vijeka proizvod, s jedne strane, raspadanja feudalnih oblika drutva,
a, s druge strane, novih proizvodnih snaga koje su se razvile od 16.
vijeka naovamo kao ideal ija egzistencija pripada prolosti. Ne kao
historijski rezultat, ve kao polazna taka historije. Jer lebdi kao pri
rodni individuum, primjereno njihovoj predstavi o ljudskoj prirodi,
ne kao historijski nastao, ve kao od prirode dat. Ovakva zabluda bila
je dosad svojstvena svakoj novoj epohi. Steuart, koji u mnogo emu
stoji u suprotnosti prema 18. vijeku i, kao aristokrat, vie na histo
rijskom tlu, izbjegao je tu ogranienost.
1 drutveni ugovor

6 Osnovi kritike politike ekonomije

to se dublje vraamo u historijsku prolost, to vie se individuum

pa dakle i proizvodni individuum pojavljuje kao nesamostalan,
kao pripadnik vee cjeline: prvo jo na sasvim prirodan nain u poro^
dii i u porodici proirenoj u pleme; kasnije u zajednici proiziloj iz
suprotnosti i stapanja plemena, u njenim razliitim oblicima. Tek u
18. vijeku, u gra anskom drutvu, istupaju razliiti oblici drutvene
veze prema pojedincu kao puko sredstvo za njegove privatne svrhe, kao
vanjska nunost. Ali epoha koja ra a ovo stanovite, stanovite osamlje
nog pojedinca, upravo je epoha dosad najrazvijenijih drutvenih (opih s
ovoga stanovita) odnosa. ovjek je u najdoslovnijem smislu rijei
zoon politikon1, ne samo drutvena ivotinja, nego ivotinja koja se
samo u drutvu moe o sam iti.P ro iz v o d n ja osamljenog pojedinca
izvan drutva rijetkost koja se civiliziranom ovjeku, koji je dina
mino ve imao u sebi drutvene snage, doista moe dogoditi kad
sluajno zabasa u divljinu isto je takva besmislica kao i razvijanje
jezika bez individua koje zajedno ive i izme u sebe govore. Na ovome
se nemamo zato dalje zadravati. Mi se te take ne bismo ni doticali
da tu glupost, koja je imala smisla i mogla se razumjeti kod ljudi 18.
vijeka, nisu Bastiat, Carey, Proudhon^7! itd. ozbiljno ponovo uvukli
usred najnovije ekonomije. Za Proudhona i druge naravno da je ugodno
da porijeklo jednog ekonomskog odnosa, iji historijski postanak on
ne poznaje, objasni historijsko-filozofski time to mitologizira da je
Adam, ili Prometej, doao na gotovu misao, da je ova onda bila uve
dena itd. Nita suhoparni je i dosadnije nego kad locus communis2
stane matati.
Prema tome, kad je rije o proizvodnji, uvijek je rije o proiz
vodnji na nekom odre enom stupnju drutvenog razvitka o proiz
vodnji drutvenih individua. Zato bi moglo izgledati da, ako uope
hoemo da govorimo o proizvodnji, moramo ili da pratimo proces
historijskog razvitka u njegovim razliitim fazama, ili da unaprijed
izjavimo da se bavimo jednom odre enom historijskom epohom, na
primjer, modernom gra anskom proizvodnjom, koja, u stvari, i jest
naa prava tema. No, sve epohe proizvodnje imaju izvjesna zajednika
obiljeja, zajednika odre enja. Proizvodnja uope jest apstrakcija, ali
razumna apstrakcija ukoliko stvarno istie, fiksira ono zajedniko i time
nam ute uje ponavljanje. Me utim, ovo ope, ili upore ivanjem izdvoje
no zajedniko, i samo je neto mnogostruko ralanjeno, neto to se
rastavlja na razliita odre enja. Poneto od toga pripada svima epo
hama ; poneto je nekolikima zajedniko. (Neka) odre enja bit e
zajednika najnovijoj i najstarijoj epohi. Bez njih se nee moi zamisliti
nikakva proizvodnja; me utim, ako i najrazvijeniji jezici imaju zakone
i odre enja zajednika s najnerazvijenijima, onda je ba razlika od
tog zajednikog opeg ono to sainjava njihov razvitak. Odre enja
1 politika (drutvena) ivotinja 2 ope m jesto, banalnost

Uvod 7

koja vae za proizvodnju uope ba se moraju izdvojiti, da se zbog

jedinstva koje proizlazi ve iz toga to su subjekt, ovjeanstvo, i
objekt, priroda, isti ne bi zaboravila bitna razlinost. U tome zabo
ravljanju je, na primjer, sva mudrost modernih ekonomista koji doka
zuju vjenost i harmoniju postojeih socijalnih odnosa. Na primjer.
Nikakva proizvodnja nije mogua bez nekog oru a za proizvodnju,
pa ma to oru e bila samo ruka. Nikakva proizvodnja nije mogua
bez minulog, nagomilanog rada, pa ma taj rad bio samo ona umjenost
koja se ponavljanim vjebanjem skupila i koncentrirala u ruci divljaka.
Kapital je, izme u ostalog, tako er oru e za proizvodnju, tako er
minuli, objektivirani rad. Prema tome, kapital je opi, vjeni prirodni
odnos; tj. kad izostavim ba ono specifino to oru e za proizvodnju,
nagomilani rad, tek ini kapitalom. Zbog toga se itava historija
odnosa proizvodnje, na primjer kod Careya, pojavljuje kao falsifikat
koji su zlonamjerno udesile vlade.
Ako nema proizvodnje uope, nema ni ope proizvodnje. Proiz
vodnja je uvijek posebna grana proizvodnje na primjer, zemljoradnja,
stoarstvo, manufaktura itd. ili je totalitet. Samo to politika eko
nomija nije tehnologija. Odnos opih odre enja proizvodnje na datom
stupnju drutva prema posebnim oblicima proizvodnje treba izloiti
na drugom mjestu (kasnije). Naposljetku, proizvodnja nije ni samo
posebna. tovie, uvijek je to izvjesno drutveno tijelo, izvjestan drut
veni subjekt taj koji djeluje u veem ili oskudnijem totalitetu grana
proizvodnje. Odnos koji nauno prikazivanje ima prema realnom
kretanju tako er jo ne spada ovamo. Proizvodnja uope. Posebne
grane proizvodnje. Totalitet proizvodnje.
U ekonomiji vlada moda da se naprijed stavi opi dio, a to je
upravo dio koji figurira pod naslovom Proizvodnja (vidi, na primjer,
J. St. Milla)!!, u' kome se pretresaju opi uslovi svake proizvodnje.
Taj opi dio sastoji se ili toboe treba da se sastoji:
1) iz uslova bez kojih proizvodnja nije mogua. To, u stvari,
znai da se navedu samo bitni momenti svake proizvodnje. A ovo se,
kao to emo vidjeti, svodi na nekoliko vrlo jednostavnih odre enja
koja se nairoko raspredaju u povrne tautologije;
2) iz uslova koji vie ili manje unapre uju proizvodnju, kao na
primjer progresivno ili stagnantno drutveno stanje Adama Smitha!9!.
Da bi se to to kod njega ima svoju vrijednost kao aper?u1 podiglo do
naunog znaaja, bila bi potrebna istraivanja o periodima stepena
proizvodnosti u razvitku pojedinih naroda istraivanje koje lei izvan
pravih granica teme, a ukoliko spada u nju, treba ga unijeti pri izlaganju
konkurencije, akumulacije itd. U opoj formulaciji odgovor se svodi
na ono ope: da se neki industrijski narod nalazi na vrhuncu svoje
proizvodnje u asu kad se uope nalazi na svom historijskom vrhuncu.
1 kratak pregled

8 Osnovi kritike politike ekonomije

Doista. Industrijski vrhunac nekog naroda (postoji) dok mu glavna

stvar jo nije dobit nego dobijanje. Utoliko su Jenkiji iznad Engleza.
Ili pak: da su, na primjer, izvjesne rasne sklonosti, klime, prirodni
uslovi kao pomorski poloaj, plodnost tla itd. povoljniji za proizvodnju
od drugih. Pa i to opet izlazi na tautologiju da se bogatstvo stvara
utoliko lake ukoliko u veem stepenu ima njegovih elemenata, subjek
tivnih i objektivnih.
Ali sve ovo nije ono do ega je ekonomistima doista stalo u tom
opem dijelu. Naprotiv, proizvodnja vidi, na primjer, Millalll
treba da bude prikazana, za razliku od raspodjele itd., kao obuhvaena
vjenim, od historije nezavisnim prirodnim zakonima, kojom prilikom
se onda sasvim ispod ita poturaju gra anski odnosi kao neoborivi
prirodni zakoni drutva in abstracto1. Ovo je vie ili manje svjesna
svrha itavog postupka. Kod raspodjele, naprotiv, kao da su ljudi sebi
dozvolili svakojaku samovolju. Da nikako i ne uzmemo u obzir grubo
raskidanje proizvodnje i raspodjele i njihov stvarni odnos, mora una
prijed biti toliko jasno da, ma koliko raspodjela i mogla biti razlina
na razlinim stupnjima drutva, ipak mora da bude moguno da se,
isto onako kao i u proizvodnji, izvuku zajednika odre enja, a isto tako
da bude moguno da se sve historijske razlike smijeaju i zbriu u
opeljudskim zakonima. Na primjer, rob, kmet, najamni radnik, svi
oni dobijaju izvjesnu koliinu hrane koja im omoguuje da ive kao
rob, kao kmet, kao najamni radnik. Osvaja koji ivi od danka, ili
inovnik koji ivi od poreza, ili zemljovlasnik koji ivi od rente, ili
monah koji ivi od milostinje, ili levit koji ivi od desetka, svi oni
dobijaju neki dio drutvene proizvodnje, koji se odre uje po drukijim
zakonima nego dio roba itd. Dvije glavne take, koje svi ekonomisti
stavljaju pod tu rubriku, jesu: 1) vlasnitvo; 2) njegovo osiguranje
pomou pravosu a, policije itd. Na ovo se ima dati vrlo kratak odgovor:
ad 1) Svaka proizvodnja jest prisvajanje prirode od strane indi
viduuma u okviru i posredstvom nekog odre enog drutvenog oblika.
U ovom je smislu tautologija kazati da je vlasnitvo (prisvajanje) uslov
proizvodnje. A smijeno je odatle napraviti skok na neki odre eni
oblik vlasnitva, na primjer privatno vlasnitvo. (to povrh toga pret
postavlja kao uslov tako er i suprotni oblik, nevlasnitvo). Naprotiv,
historija pokazuje da je zajedniko vlasnitvo (na primjer kod Indijaca,
Slavena, starih Kelta itd.) bilo prvobitniji oblik, oblik koji pod vidom
opinskog vlasnitva jo dugo igra znaajnu ulogu. Ovdje jo nikako
nije rije o pitanju da li se bogatstvo razvija bolje pod ovim ili pod
onim oblikom vlasnitva. Ali da ne moe biti govora o proizvodnji,
pa, dakle, ni o drutvu gdje ne postoji neki oblik vlasnitva, jest tau
tologija. Prisvajanje koje nita ne prisvaja jest contradictio in subjecto2.
ad 2) Osiguranje steenoga itd. Kad se ove trivijalnosti svedu na
svoj pravi sadraj, onda one kau vie nego to znaju njihovi propov
1 u o p e 2 pro tiv u rje n o st u sebi

Uvod 9

jednici. Naime, kau da svaki oblik proizvodnje stvara svoje vlastite

pravne odnose, oblik vladavine itd. Sirovost i neshvaanje sastoji se
upravo u tome to se ono to je organski povezano dovodi sluajno
u uzajamni odnos, u puku mislenu vezu. Gra anskim ekonomistima
lebdi pred oima samo to da se s modernom policijom daje bolje proiz
voditi nego, na primjer, pod pravom pesnice. Samo to zaboravljaju
da je i pravo pesnice pravo i da pravo jaega produuje da ivi pod
drugim oblikom i u njihovoj pravnoj dravi.
Kad drutveni odnosi koji odgovaraju nekom odre enom stupnju
proizvodnje tek nastaju, ili kad ve iezavaju, prirodno je da nastupaju
poremeaji proizvodnje, mada u razliitom stepenu i s razliitim dje
lovanjem.
Da rezimiramo: postoje odre enja koja su zajednika svima stup
njevima proizvodnje i koja miljenje fiksira kao opa; ali takozvani
opi uslovi svake proizvodnje nisu nita drugo do ovi apstraktni mo
menti, pomou kojih se ne shvaa nikakav stvarni historijski stupanj
proizvodnje.
2. Opi odnos proizvodnje prema raspodjeli, razmjeni, potroSnji
Prije no to za emo dalje u analizu proizvodnje, potrebno je da
zaustavimo pogled na razliitim rubrikama koje ekonomisti stavljaju
pored nje.
Evo predstave koja je jasna kao dan: u proizvodnji lanovi drutva
prilago avaju (izra uju, oblikuju) proizvode prirode ljudskim potre
bama; raspodjela odre uje u kajem, razmjeru pojedinac ima udjela u
tim_proizvodima; razmjena mu dostavlja, posebne proizvode za koje
onim avolju Trazmijeni dib koji mu je pripao raspodjelom; najzad,
u potronii^^iatu proizvodi predmeti uitka, individualnog prisva
janja. Prq^yadnja_Jzra uje predmete koji^ odgovaraju potrebama;
mspocljela ih razdj eljuj e premaTlfutvehim zako nuna,' razmjena ponovo
razdjeljuje prema pojedinanoj potrebi ono tp je ve Taz ljeljeno;
naia , u potronji. proizvo Tizigai. iz ovog drutvenog kretanja, on
postaje neposredno predmet i sluga pojedinane potrebe j zadovoljava
je_u uitku. Tako se proizvodnja pojavljuje kao polazna taka, po
tronja kao zavrna taka, a raspodjela i razmjena kao sredina, koja je
sama opet dvostruka, ier-ie-raspodiela odre ena kao moment koii po
lazi od drutva, a razmjena kao moment koji polazi od individua.
U proizvodnji se objektivira linost, u potronji se subjektivna stvar;
u r a y odjeli drutvo preuzima posrednitvo izme u proizvodnje i
potronje u obliku opih, vladajuih odre enja; u razmjeni ovo posrednitvo vri sluajna odre enost individuu m a.
Raspodjela odre uje razmjer (koliinu) u kojem proizvodi dolaze
na individuuma; razmjena odre uje proizvodnju u kojoj individuum
zahtijeva udio koji mu je dodijeljen raspodjelom.

10 Osnovi kritike politike ekonomije

Na taj nain proizvodnja, raspodjela, razmjena i potronja sai

njavaju pravi pravcati zakljuak; proizvodnja openitost, raspodjela i
razmjena posebnost, potronja pojedinanost u kojoj je obuhvaena
cjelina. Ovo je svakako neka veza, ali povrna. Proizvodnju odre uju
opi prirodni zakoni; raspodjelu drutvena sluajnost, pa ona stoga
moe da utjee na proizvodnju manje ili vie povoljno; razmjena stoji
izme u jedne i druge kao formalno drutveno kretanje, a zavrni in
potronje, koji se ne shvaa samo kao krajnja meta, nego i kao krajnja
svrha, lei, u stvari, izvan ekonomije, osim ukoliko ne djeluje natrag
na polaznu taku i ponovo otvara itav proces.
Protivnici politikih ekonomista bili to protivnici iz njihove
oblasti ili izvan nje koji im prebacuju da barbarski raskidaju ono
to spada zajedno, stoje ili na istom tlu kao oni, ili ispod njih. Naj
obiniji je prijekor da su politiki ekonomisti razmatrali proizvodnju
suvie iskljuivo kao samosvrhu. Raspodjela je isto toliko vana. Osno
vicu ovog prijekora sainjava upravo predstava ekonomista da raspodjela
postoji pored proizvodnje kao samostalna, nezavisna sfera. Ili (im se
prebacuje da se) svi momenti ne obuhvaaju u njihovom jedinstvu.
Kao da ovo raskidanje nije iz zbilje prodrlo u udbenike, nego, obrnuto,
iz udbenika u zbilju, i kao da se ovdje radi o nekom dijalektikom
izmirenju pojmova, a ne o shvaanju realnih odnosa!
a)

[ P o tr o n ja i p ro iz v o d n ja ]

^Proizvodnja ie neposredno i potronja. Dvostruka potronja, sub

jektivna i objektivna: individuum kop u proizvo enju razvija svoje
sposobnosti tako er ih i izdaje, troi u mu proizvodnje, sasvim onako
kao to je prirodnojjfld enfe izvjesna potronja ivotnih snaga. Drugo:
potronja sredstava za profzvodnjiTToja se upotrebljavaju i rabate, a
djelimino (kao, na primjer, pri sagorijevanju) ponovo rastavljaju na
ope elemente. Tako er i potronja sirovine koja ne zadrava svoj
prirodni oblik i svojstva, nego ovi, naprotiv, bivaju razoreni. Zbog
toga je in same proizvodnje u svima svojim momentima i in pot
ronje. Ali ovo ekonomisti priznaju. Proizvodnju kao neposredno
identinu s potronjom, potronju kao neposredno podudarnu s proiz
vodnjom, nazivaju oni proizvodna potronja. Ova identinost proiz
vodnje i potronje izlazi na Spinozinu postavku: Determinatio est
negatio1.
Ali ovo odre enje proizvodne potronje postavlja se upravo samo
zato da^ bi se potronja identina s. proizvodnjom rastavila od prave
potronje, koja se, naprotiv, shvaa kao unitavajua suprotnost proiz
vodnje! Pogledajmo, dakle, pravu potronju.
1 D eterm inacija je negacija^11]

Uvod 11

Potronja je neposredno i proizvodnja, kao to je i u prirodi pot

ronja elemenata i kemijskih materijala proizvodnja biljke. Dg, na,
primjer^ V branjenju, koie je jedan oblik potronje, ovjek proizvodi
svoj** vlastito tiielo. iasno ie. Ali ovo vai i za svaku drugu vrstu pot-~~
ronje koja na ovaj ili onaj nain s izvjesne strane proizvodi ovjeka.
Potronja proizvodnje. Ali, kae ekonomija, ova s potronjom iden
tina proizvodnja jest druga proizvodnja, koja proizlazi iz unitenja
prvog proizvoda. U prvoj se^proizvoda postvario, u drugoj se stvar
koju je on napravio personificira. Prema tome, ova potrona proiz
vodnja iako~lainjava neposredno jedinstvo izme u proizvodnje i
potronje bitno se razlikuje od prave proizvodnje. Neposredno
jedinstvo u kome se proizvodnja poklapa s potronjom, a potronja s
proizvodnjom, ne ukida njihovo neposredno dvojstvo.
Proizvodnja je. prema tome, neposredno potronja, potronja je
neposredno proizvodnja^ Svaka je neposredno svoja suprotnost. Ali se
u isti mah me u njima vri jedno -posredniko-kretanie. proizvodnja,
posreduje potronju, kojoj stvara materijal, koioi bi bez njejiedostajao
predmet. Ali potronja posreduje proizvodnju, jer tek ona proizvodima
tvgra-subjektza koji oni i jesu proizvodi. Proizvod dobija posljednji
finish1 tek u potronji. eljeznica na kojoj se ne vri vonja, koja se,
aklerne rabatiT ne "troi, jest eljeznica samo dynamei2, ne i zbiljski.
Bez proizvodnje nema potronje; ali i bez potronje nema proizvodnje,
jer bi proizvodnja tada bila bez svrhe. Potronja proizvodi proizvodnju
dvostruko:
(^rpTime to proizvod tek u potronji postaje zbiljski proizvod.
Na primjer, neka haljina postaje doista haljina tek inom noenja;
kua koja nije nastanjena nije doista stvarna kua; dakle, kao proizvod,
za razliku od pukog prirodnog predmeta, potvr uje se, postaje proizvod
tek u potronji. Tek potronja, unitavajui proizvod, d a je o v o m efinishing stroke3; jer proizvod ie proizvodnja ne samo kao postvarena
djelatnost, nego samo kao p r e d m e t za d je latn i subjekt.
Time sto potronja stvara potrebu nove proizvodnje, dakle onai
idealni, unutranji motiv proizvodnje koji je njena pretpostavka. Pot
ronja stv ara pobudu proizvodnji; ona stvara i predmet koji je u proiz
vodnji djelatan kao onaj element koji odre uje svrhu. Ako je jasno da
proizvodnja prua potronji predmet spolja, onda je otuda isto toliko
jasno da potronja postavlja predmet proizvodnji idealno, kao unut
ranju sliku , kao pn trphiij k a n p n h u d n j kao svrhu. Ona stvara predmete potronje u jo subjektivnoj formi. Be^potrebe nema proizvodnje.
Ali potrosnia reproducira potrebu.
Ovome od strane proizvodnje odgovara da proizvodnja
1)
prua potronji materijal, predmet. Potronja bez predmeta
nije potronja; dakle, u ovom pogledu proizvodnja stvara, proizvodi
potronju.
1 dovrenost 2 u m ogunosti, potencijalno 3 zavrni udarac

12 Osnovi kritike politike ekonomije

2) Ali proizvodnja ne stvara potronji samo predmet. Ona pot

ronji dafe i njemTodre enost, njen karakter, njen finish. Isto onako
kao to je potronja dala proizvodu njegov finish kao proizvodu, proiz
vodnja daje potronji njen finish. Stvar stoji tako da predmet nije neki
predmet uope, ve je odre eni predmet koji se mora potroiti na
odre eni nain, a i ovaj nain posreduje opet sama proizvodnja. Glad
je glad, ali glad koja se utoljava kuhanim mesom pomou noa i yjljuke'drukija je od glMi koja^oinoO^ukeT nokata i zuba guta sirovo
meso. Stoga proizvodnja-ne proizvodi samo predmet potronje, nego
i nain potronje, ne^proizvodi j^jdalde,_samo^bjektiyno_negD._i_subjektivno.,Proizvodnja, dakle, stvara potroaa.
3) Proizvo njaTrerdOtavlja samo materijal potrebi, nego i potrebu
materijalu. Kad potronja izi e iz svoje prve prirodne sirovosti i ne
posrednosti a i samo ostajanje u njoj jo bi bilo rezultat proizvodnje
koja ne moe da se makne iz prirodne sirovosti onda je ona ak i
kao pobuda posredovana predmetom; potreba koju ona za njim osjea
i. Umjetniki predmet a tako
i svaki proizvod stvara publiku koja ima smisla za umjetnost i koja
umije da uiva u lijepom. Stoga proizvodnja ne proizvodi samo predmet
za subjekt, ve i subjekt za predmet, proizvodnja, dakle, proizvodi
potronju L/tTtvaraiui materijal za njuzj)odre uiui nain potronje;
3) ^stvarajui u potroau kao potrebu one proizvode koje je tek ona
stvorila kao predmet. Ona, dakle, proizvodi predmet potronje, nain
potronje, pobudu potronje. Isto tako, potronja proizvodi sklonost
proizvo aa, podstiui u njemu potrebu koja odre uje svrhu.
Identinosti izme u ootronie i oroizvodnie pojavljuju se, prema
itronja; potronja je
proizvodnja. Fotrosna proizvodnja, proizvodna potronja. Ekonomisti
nazivaju jedno i drugo proizvodnom potronjom. Ali prave jo jednu
razliku. Prva figurira kao reprodukcija; druga kao proizvodna pot
ronja. Sva istraivanja o prvoj jesu istraivanja o proizvodnom i ne
proizvodnom jradu; o drugoj su to istraivanja o proizvodnoj i neproiz
vod n a potronji.
( 2)jT>2i se svaka pojavljuje kao sredstvo one druge; da je posredo
vana njome, to se izraava kao njihova uzajamna zavisnost; kretanje
kojim se dovode u uzajamni odnos i pojavljuju kao neophodne jedna
za drugu, a ipak jo ostaju spoljanje jedna drugoj. Proizvodnja stvara
materijal kap spoljanjLpredmejLza potronju; potroma stvara poirehu
kao unutranji predmet, kao svrhu za proizvodnju. Bez proizvodnje
nema potronje; bez potronje nemaprbizvb nje. Ovo figurira u eko
nomiji u mnogo oblika.
(f j) Proizvodnja nije samo neposredno potronja, a potronja
neposredno proizvodnja; niti je proizvodnja samo sredstvo za potronju,
a potronja svrha za proizvodnju, tj. da jedna drugoj prua njen pred
met, proizvodnja potronji vanjski, a potronja proizvodnji zamiljeni;

Uvod 13

nego svaka od njih nije samo neposredno ona druga, niti samo posre
duje drugu, nego svaka od njih, izvrujui sebe, stvara drugu, sebe
kao drugu. Potronja izvruje in proizvodnje tek time to dovrava
proizvod kao proizvod, to ga razara, to mu unitava samostalni oblik
stvari, time to potrebom ponavljanja podie na stepen umjenosti
onu sklonost koja se razvila u prvom inu proizvodnje; ona, dakle,
nije samo zavrni in koiim proizvod postaje proizvod, nego i in^
kojim proizvo a postaje proizvo a. $ druge strane, proizvodnja
proizvodi potronju stvarajui odre eni nain potronje. a^zatim nrnF
to stvara dra potronje, samu sposobnost potronje kao potrebu.
OVa posljednja identinost, odre ena pod 3), u ekonomiji se mnogo
struko razjanjava u odnosu potranje i ponude, predmeta i potreba,
potreba koje je stvorilo drutvo i prirodnih potreba.
Prema tome, za nekog hegelovca nije nita jednostavnije nego da
proizvodnju i potronju stavi kao identine. A to su i uradili ne samo
socijalistiki beletristici, nego i sami prozaini ekonomisti, na primjer
Say u ovom obliku: ako se promatra neki narod, njegova proizvodnja
je njegova potronja. Ili tako er ovjeanstvo in abstracto. Storch je
dokazao Sayu da nije u pravu, jer neki narod, na primjer, ne troi
isto svoj proizvod, ve stvara i sredstva za proizvodnju itd., stalni
kapital itd. Osim toga, promatrati drutvo kao jedan jedini subjekt,
znai promatrati ga pogreno spekulativno. Kod jednog subjekta
proizvodnja i potronja pojavljuju se kao momenti jednog ina. Ovdje
je samo vano istai da se proizvodnja i potronja, ako se promatraju
kao-djelatnosti jednog subjekta ili mnogih individua, svakako pojav
ljuju kao momenti procesa u kome je proizVodnjazbiljska polazna
taka, pa zato i domihantni rhhtnent-. Sama potronja kao nuda, kao
poTreba, jest unutranji moment proizvodne djelatnosti: ali ova poslied^
riju je polazna taka realizacije; a stoga i moment koji dominira tom
realizacijom, in u kome itav proces"ponoyo poinje da tee. Indivi
duum proizvodi neki predmet i^potronjom tog predmeta vraa se
opet u sebe, ali kao proizvodan individuum i kao individuum koji
sam sebe reproducira. T ako se potronja pojavljuje kao moment prolzvodnie.
U drutvu, me utim, proizvo aev odnos prema proizvodu, im
je ovaj gotov, jest vanjski odnos, a vraanje proizvoda subjektu zavisi
od njegovih odnosa prema drugim individuima. On ne postaje gospodar
proizvoda neposredno. Njemu neposredno prisvajanje ovoga i nije
svrha kad proizvodi u drutvu. Izme u proizvo aa i proizvoda stupa
raspodjela, koja pomou drutvenih zakona odre uje njegov udio u
svijetu proizvoda, dakle stupa izme u proizvodnje i potronje.
Pa da li raspodjela stoji kao samostalna sfera pored i izvan pro
izvodnje?

14 Osnovi kritike politike ekonomije

b)

[ R a s p o d je la i p ro iz v o d n ja ]

Ako razmatramo obine ekonomije, mora nam prvo pasti u oi

da se u njima sve postavlja dvostruko. Na primjer, u raspodjeli f i p a
riraju zemljina^renta, najamnina, kamata i profit, dok u proizvodnji
figuriraju ernljaprad i kapital kao agenti proizvodnje. TJ pogledu
kapitala jash(Tje~velmaprijed da je postavljen dvostruko: 1) kao agent
proizvodnje; 2) kao izvor prihoda; kao onaj koji odre uje odre ene
oblike raspodjele. Stoga kamata i profit figuriraju tako er kao takvi u
proizvodnji, ukoliko su oblici u kojima se kapital poveava, raste,
ukoliko su momenti proizvodnje samog kapitala. Kamata i profit kao
oblici raspodjele pretpostavljaju kapital kao agenta proizvodnje. Oni
su naini raspodjele koji imaju za pretpostavku kapital kao agenta
proizvodnje. Oni su isto tako naini reprodukcije kapitala.
Isto tako najamnina je najamni rad promatran pod drugom rub
rikom: odre enost koju rad ima ovdje kao agent proizvodnje pojav
ljuje se kao odre enje raspodjele. Kada rad ne bi bio odre en kao
najamni rad, ne bi se nain na koji on uestvuje u proizvodima pojav
ljivao kao najamnina, kao, na primjer, u sistemu ropstva. Najzad,
zemljina renta, da odmah uzmemo najrazvijeniji oblik raspodjele u
kome zemljino vlasnitvo uestvuje u proizvodima, ima za pretpos
tavku krupno zemljino vlasnitvo (u stvari krupnu zemljoradnju) kao
agenta proizvodnje, a ne prosto zemlju, kao to ni najamnina nema
za pretpostavku prosto rad. Zbog toga se odnosi i naini raspodjele
pojavljuju samo kao nalija agenata proizvodnje. Neki individuum koji
u obliku najamnog rada uestvuje u proizvodnji, uestvuje u obliku
najamnine u proizvodima, rezultatima proizvodnje. Struktura raspo
djele potpuno je odre ena strukturom proizvodnje. Sama raspodjela
je proizvod proizvodnje, ne samo po predmetu, zato to se samo rezul
tati proizvodnje mogu raspodjeljivati, nego i po obliku, zato to odre
eni nain uea u proizvodnji odre uje naroite oblike raspodjele,
oblik u kome se uestvuje u raspodjeli. ista je iluzija stavljati zemlju
u proizvodnju, zemljinu rentu u raspodjelu itd.
Zbog toga su ekonomisti kao Ricardo, kojima je najvie predbacivano da imaju u vidu samo proizvodnju, odredili iskljuivo raspodjelu
kao predmet ekonomije, jer su oblike raspodjele instinktivno uzimali
kao najodre eniji izraz u kome se u datom drutvu fiksiraju agenti
proizvodnje.
Prema pojedinanom individuumu raspodjela se, naravno, pojav
ljuje kao drutveni zakon koji uvjetuje njegovo mjesto u proizvodnji
unutar koje on proizvodi, dakle tako da prethodi proizvodnji. Od
samog poetka individuum nema kapitala, nema zemljinog vlasnitva.
On je od ro enja upuen na najamni rad drutvenom raspodjelom.
Ali sama ova upuenost jest rezultat (toga) to kapital i zemljino
vlasnitvo postoje kao samostalni agenti proizvodnje.
Promatrajui cijela drutva, ini se da raspodjela jo s jedne strane

Uvod 15

prethodi proizvodnji i nju odre uje; takorei kao predekonomska

injenica. Neki osvajaki narod podijeli zemlju me u osvajae i nametne
na taj nain odre enu raspodjelu i oblik zemljinog vlasnitva; uslijed
toga on odre uje proizvodnju. Ili on pretvori osvojeni narod u roblje
i na taj nain uini robovski rad osnovicom proizvodnje. Ili neki narod
razbije revolucijom krupno zemljino vlasnitvo u parcele; dakle, ovom
novom raspodjelom daje proizvodnji nov karakter. Ili zakonodavstvo ov
jekovjei zemljino vlasnitvo u izvjesnim porodicama, ili podijeli rad
kao nasljednu privilegiju pa ga na taj nain fiksira kastinski. U svima
tim sluajevima, a svi su oni historijski, ini se da raspodjela ne dobija
svoju strukturu i odre enost od proizvodnje, ve proizvodnja od
raspodjele.
U najpovrnijem shvaanju raspodjela se pojavljuje kao raspodjela
proizvoda, pa je tako jo vie udaljena i quasi1 samostalna prema proiz
vodnji. Ali prije no to je raspodjela proizvoda, ona je: 1) raspodjela
oru a za proizvodnju i 2) to je samo daljnje odre enje istog od
nosa raspodjela lanova drutva me u razline vrste proizvodnje.
(Podre ivanje individua pod odre ene odnose proizvodnje.) Raspod
jela proizvoda oevidno je samo rezultat ove raspodjele koja je uldjuena u samom procesu proizvodnje i koja odre uje strukturu proiz
vodnje. Promatrati proizvodnju ne uzimajui u obzir ovu raspodjelu
koja je u njoj ukljuena predstavlja, oigledno, uplju apstrakciju, dok
je, obrnuto, raspodjela proizvoda sama po sebi data ovom raspodjelom
koja od samog poetka sainjava jedan moment proizvodnje. Ricardo,
kome je bilo stalo do toga da modernu proizvodnju shvati u njenoj
odre enoj drutvenoj strukturi i koji je par excellence2 ekonomist
proizvodnje, upravo zbog toga ne proglaava proizvodnju ve raspo
djelu glavnom temom moderne ekonomije. A otud opet potjee besmi
slica ekonomista koji proizvodnju izlau kao vjenu istinu, dok histo
riju progone u oblast raspodjele.
Kakav odnos zauzima prema proizvodnji ova raspodjela koja
odre uje samu proizvodnju, jest, oigledno, pitanje koje spada u okvir
same proizvodnje. Ako bi neko rekao da bar tada, kako je proizvodnja
zavisna od izvjesne raspodjele oru a za proizvodnju, raspodjela u ovom
znaenju prethodi proizvodnji, sainjava njenu pretpostavim, onda na
to treba odgovoriti da proizvodnja ima doista takve uslove i pretpostavke
koji su momenti raspodjele. U samom poetku ovi momenti mogu
izgledati samonikli. Sam proces proizvodnje pretvara ih iz samoniklih
u historijske, pa ako se za neki period pokazuju kao prirodna pretpo
stavka proizvodnje, za neki drugi period bili su njen historijski rezultat.
Oni se stalno mijenjaju u okviru same proizvodnje. Na primjer, prim
jena maina mijenja raspodjelu kako oru a za proizvodnju, tako i
proizvoda. Samo moderno krupno zemljino vlasnitvo jest rezultat
1 toboe 2 u punom smislu

16 Osnovi kritike politike ekonomije

kako modeme trgovine i moderne industrije, tako i primjene ove

posljednje na zemljoradnju.
Sva gore nabaena pitanja svode se u posljednjoj instanci na to
kako opehistorijski uslovi interveniraju u proizvodnji i kakav je njen
odnos prema historijskom kretanju uope. Ovo pitanje oevidno spada
u raspravljanje i izlaganje same proizvodnje.
Me utim, u onom trivijalnom obliku u kome su gore nabaena,
moe se s njima raistiti po isto tako kratkom postupku. Pri svima
osvajanjima mogue su tri stvari. Osvajaki narod podvrgne osvojeni
narod svome nainu proizvodnje (na primjer u ovom vijeku Englezi
u Irskoj, djelimino u Indiji); ili ostavi stari nain proizvodnje i zado
volji se dankom (na primjer Turci i Rimljani); ili nastupi uzajamno
djelovanje kojim nastane neto novo, neka sinteza (djelimino u osvojenjima Germana). U svima ovim sluajevima nain proizvodnje, bilo
osvajaa, bilo osvojenog naroda, bilo onaj koji proizi e iz stapanja oba
naina, odre uju novu raspodjelu koja nastupa. Tako je ova, mada
se pojavljuje kao pretpostavka za nov period proizvodnje, i sama opet
proizvod proizvodnje, ne samo uope historijske proizvodnje, ve odre
ene historijske proizvodnje.
Pustoei Rusiju, Mongoli su, na primjer, radili saobrazno svojoj
proizvodnji, gajenju stoke, za koju su velike, nenastanjene povrine
glavni uslov. Germanski barbari, za koje je tradicionalna proizvodnja
bila zemljoradnja s neslobodnim ljudima i izoliran ivot na selu, mogli
su utoliko lake da podvrgnu rimske provincije tim uslovima to je
koncentracija zemljinog vlasnitva, koja je u ovima bila izvrena, ve
sasvim bila sruila starije odnose u zemljoradnji.
Tradicionalno je shvaanje da se u izvjesnim periodima ivjelo
samo od pljake. Ali da bi se moglo pljakati, mora da postoji neto
za pljakanje, dakle proizvodnja. A i sama vrsta pljake opet je odre
ena vrstom proizvodnje. Neka stockjobbing nation1 npr. ne moe se
pljakati (na isti nain) kao neka nacija govedara.
Kad se pljaka rob, neposredno se pljaka oru e za proizvodnju.
Ali tada proizvodnja zemlje za koju je on opljakan mora da bude
tako strukturirana da doputa robovski rad ili se (kao u Junoj Americi
itd.) mora stvoriti nain proizvodnje koji odgovara robovskom radu.
Zakoni mogu neko sredstvo za proizvodnju, na primjer zemlju,
ovjekovjeiti u izvjesnim porodicama. Ovi zakoni dobijaju ekonomski
znaaj samo ako je krupno zemljino vlasnitvo u skladu s drutvenom
proizvodnjom, kao, na primjer, u Engleskoj. U Francuskoj je vo ena
sitna zemljoradnja uprkos krupnom zemljinom vlasnitvu, zbog ega
je revolucija ovu i razbila. Ali ovjekovjeenje parcelnog vlasnitva,
na primjer putem zakona? Uprkos tim zakonima vlasnitvo se opet
koncentrira. Utjecaj zakona u pravcu odravanja odnosa raspodjele,
a time i njihovo djelovanje na proizvodnju, treba posebno odrediti.
1 n a d ja burzanskih pekulanata

Uvod 17
c)

N a j z a d r a z m je n a i p r o m e t

Razmjena i proizvodnja
Sam promet je samo odre eni moment razmjene ili i razmjena
promatrana u svom totalitetu.
Ukoliko je razmjena samo moment koji posreduje izme u proizvo
dnje i njome odre ene raspodjele, s jedne strane, i potronje, s druge
strane; ali ukoliko se potronja i sama pojavljuje kao moment proizvo
dnje, oigledno je i razmjena obuhvaena u proizvodnji kao moment.
Jasno je, prvo, da razmjena djelatnosti i sposobnosti koja se vri
u samoj proizvodnji neposredno pripada njoj i nju u biti sainjava.
Drugo, to isto vai za razmjenu proizvoda, ukoliko je ona sredstvo
za izradu gotovog proizvoda namijenjenog neposrednoj potronji.
Utoliko je sama razmjena in obuhvaen u proizvodnji. Tree, takozvana
exchange1 izme u dealers2 i dealers!13! isto je tako po svojoj organizaciji
potpuno odre ena proizvodnjom kao i sama proizvodna djelatnost.
Kao nezavisna pored proizvodnje, indiferentna prema njoj, razmjena
se pojavljuje samo u posljednjem stadiju, kad se proizvod razmjenjuje
neposredno za potronju. Ali: 1) nema razmjene bez podjele rada,
pa bila ova samonikla ili ve i sama historijski rezultat; 2) privatna
razmjena ima za pretpostavku privatnu proizvodnju; 3) intenzivnost
razmjene, kao i njena ekspanzija, kao i njena vrsta, odre ene su raz
vitkom i strukturom proizvodnje. Na primjer, razmjena izme u grada
i sela; razmjena na selu, u gradu itd. Tako se razmjena pojavljuje u
svim svojim momentima ili kao direktno obuhvaena u proizvodnji
ili odre ena njome.
Rezultat do kojega dolazimo nije da su proizvodnja, raspodjela,
razmjena i potronja identine, ve da sve one sainjavaju lanove
jednog totaliteta, razlike u okviru jednog jedinstva. Proizvodnja do
minira kako nad samom sobom u suprotnom odre enju proizvodnje,
tako i nad ostalim momentima. Od nje proces poinje stalno iznova.
Da razmjena i potronja ne mogu da budu dominantne, jasno je samo
po sebi. Isto vai i za raspodjelu kao raspodjelu proizvoda. A kao
raspodjela agenata proizvodnje ona je sama moment proizvodnje.
Prema tome, odre ena proizvodnja odre uje odre enu potronju,
raspodjelu, razmjenu i odre ene me usobne odnose ovih razliitih mo
menata. Na svaki nain, i proizvodnju u njenom jednostranom obliku
odre uju, sa svoje strane, drugi momenti. Na primjer, kad se proiri
trite, tj. sfera razmjene, proizvodnja raste u obimu i dublje se difere
ncira. S promjenom raspodjele mijenja se proizvodnja; na primjer,
s koncentracijom kapitala, razliitom raspodjelom stanovnitva na grad
i selo, itd. Najzad, potrebe potronje odre uju proizvodnju. Vri se
me usobno djelovanje izme u razliitih momenata. To se doga a kod
svake organske cjeline.
1 razm jena 2 trgovaca
i M an - Engels (19)

18 Osnovi kritike politike ekonomije

3. Metoda politike ekonomije

Kada datu zemlju promatramo sa stanovita politike ekonomije,
poinjemo s njenim stanovnitvom, njegovom podjelom na klase,
gradom, selom, morem, razlinim granama proizvodnje, izvozom i
uvozom, godinjom proizvodnjom i potronjom, robnim cijenama itd.
Izgleda da je ispravno poeti s realnim i konkretnim, sa zbiljskom
pretpostavkom, dakle, na primjer, u ekonomiji sa stanovnitvom, koje
je osnova i subjekat itavog drutvenog ina proizvodnje. Me utim,
pri bliem promatranju, to se pokazuje kao pogreno. Stanovnitvo
je apstrakcija ako izostavim, na primjer, klase od kojih se sastoji. Ove
klase su, opet, prazna rije ako ne poznajem elemente na kojima one
poivaju, na primjer najamni rad, kapital itd. Ovi, opet, pretpostavljaju
razmjenu, podjelu rada, cijene itd. Kapital, na primjer, nije nita
bez najamnog rada, bez vrijednosti, novca, cijene itd. Ponem li,
dakle, sa stanovnitvom, bila bi to haotina predstava cjeline i ja bih
bliim odre ivanjem dolazio analitikim putem na sve jednostavnije
pojmove; od zamiljenog konkretnog na sve mravije apstrakcije, dok
ne bih dospio do najjednostavnijih odre enja. Odatle bih morao krenuti
natrag, dok ponovo ne bih stigao do stanovnitva, ali ovaj put ne kao
haotine predstave cjeline, ve kao bogatog totaliteta mnogih odre enja
i odnosa.
Onaj prvi put jest put kojim je ekonomija historijski pola u svom
postanku. Ekonomisti 17. vijeka, na primjer, uvijek poinju od ive
cjeline, stanovnitva, nacije, drave, vie drava itd., ali uvijek svravaju
time to putem analize izna u neke odre ujue apstraktne, ope odnose,
kao podjelu rada, novac, vrijednost itd. im su ovi pojedinani momenti
bili vie ili manje fiksirani i apstrahirani, poeli su nicati ekonomski
sistemi koji se od jednostavnog, kao rad, podjela rada, potreba, ra
zmjenska vrijednost, penju do drave, razmjene me u nacijama i
svjetskog trita.
Oito je da je ova druga metoda nauno ispravna. Konkretno
je konkretno zato to je ono sjedinjenje mnogih odre enja, dakle je
dinstvo mnogostrukog. Zbog toga se ono u miljenju pojavljuje kao
proces sjedinjenja, kao rezultat, ne kao polazna taka, mada ono jest
zbiljska polazna taka, pa stoga i polazna taka opaaja i predstave.
Onim prvim putem bila je puna predstava rasplinuta u apstraktno
odre enje; ovim drugim apstraktna odre enja dovode do reprodukcije
konkretnog putem miljenja.
Zbog toga je Hegel pao u iluziju da realno treba shvatiti kao re
zultat miljenja koje se u sebi sjedinjuje, u sebe udubljuje i iz samog
sebe kree, dok je metoda penjanja od apstraktnog ka konkretnom
samo nain pomou kojega miljenje prisvaja konkretno, reproducira
ga kao duhovno konkretno. Ali ni u kom sluaju proces postanja samog
konkretnog. Na primjer, najjednostavnija ekonomska kategorija, recimo
razmjenska vrijednost, pretpostavlja stanovnitvo, stanovnitvo koje

Uvod 19

proizvodi u odre enim odnosima; tako er i izvjesnu vrstu porodice

ili opine ili drave itd. Razmjenska vrijednost nikad ne moe postojati
osim kao apstraktni, jednostrani odnos ve date konkretne, ive cjeline.
Naprotiv, kao kategorija, razmjenska vrijednost ivi pretpotopnim
ivotom. Zbog toga se za svijest a filozofska svijest je tako odre ena
za koju je pojmovno miljenje zbiljski ovjek, a stoga i pojmljeni
svijet tek kao takav zbiljski svijet, kretanje kategorija pojavljuje kao
zbiljski in proizvodnje (koji, na alost, dobija podstrek samo izvana)
iji je rezultat svijest; a ovo je to je opet tautologija utoliko
tano to je konkretni totalitet, kao misleni totalitet, kao misleni konkretum, doista proizvod miljenja, poimanja; ali nikako proizvod pojma
koji misli izvan ili iznad opaanja i predstave i koji sam sebe ra a,
ve proizvod prerade opaanja i predstave u pojmove. Cjelina, kako
se pojavljuje u glavi kao mislena cjelina, jest proizvod glave koja misli,
koja prisvaja svijet na jedini nain koji joj je mogu, na nain koji je druk
iji od umjetnikog, religioznog, praktinoduhovnog prisvajanja toga
svijeta. Realni subjekt produuje da postoji sve vrijeme izvan glave u
svojoj samostalnosti; dokle god se glava naime odnosi prema njemu sa
mo spekulativno, samo teorijski. Stoga i pri teorijskoj metodi pred
stava mora stalno imati u vidu subjekt, drutvo, kao pretpostavku.
Ali zar ove jednostavne kategorije nemaju i neku nezavisnu his
torijsku ili prirodnu egzistenciju prije onih konkretnijih? a dpend.1
Hegel, na primjer, ispravno poinje filozofiju prava s posjedom kao s
najjednostavnijim pravnim odnosom subjekta. Ali ne postoji nikakav
posjed prije porodice ili prije odnosa gospodstva i potinjenosti, koji
su mnogo konkretniji odnosi. Naprotiv, bilo bi pravilno kazati da posto
je porodice, plemenske cjeline, koje jo samo posjeduju, a nemaju
vlasnitvo. Jednostavnija kategorija pojavljuje se, dakle, kao odnos
jednostavnih porodinih ili plemenskih zajednica prema vlasnitvu.
U viem drutvu ona se pojavljuje kao jednostavniji odnos razvijenije
organizacije. Me utim, uvijek je pretpostavljen konkretniji supstrat,
iji je odnos posjed. Mogue je predstaviti sebi pojedinog divljaka koji
posjeduje. Ali tada posjed nije pravni odnos. Netano je da se posjed
historijski razvija u porodicu. Naprotiv, on uvijek pretpostavlja ovu
konkretniju pravnu kategoriju. Ipak bi tada jo uvijek ostalo toliko
da su jednostavne kategorije izrazi prilika u kojima se nerazvijena kon
kretnost moe realizirati a da jo nije postavila mnogostraniji odnos
ili mnogostraniju vezu koja je duhovno izraena u konkretnoj kate
goriji, dok razvijenija konkretnost zadrava istu kategoriju kao podre en
odnos.
Novac moe postojati i postojao je historijski prije no to je posto
jao kapital, prije no to su postojale banke, prije no to je postojao najam
ni rad itd. S te strane moe se, dakle, kazati da jednostavnija kategorija
moe izraavati odnose koji vladaju u nerazvijenijoj cjelini ili podre ene
1 Ve prem a tome
2*

2 0 Osnovi kritike politike ekonomije

odnose neke razvijenije cjeline, (odnose) koji su historijski ve imali

egzistenciju prije no to se cjelina razvijala u pravcu koji je izraen u
konkretnijoj kategoriji. Utoliko bi tok apstraktnog miljenja, koje
se od najjednostavnijeg penje ka sloenom, odgovarao zbiljskom his
torijskom procesu.
S druge strane, moe se kazati da ima veoma razvijenih ali histo
rijski nezrelijih drutvenih oblika u kojima imamo najvie oblike eko
nomije, na primjer kooperaciju, razvijenu podjelu rada itd., a da ne
postoji nikakav novac, na primjer Peru C l . I kod slavenskih opina
novac i razmjena koja ga uslovljava ne pokazuju se ili se malo pokazuju
u okviru pojedine opine, nego na njenoj granici, u saobraaju s drugima,
kao to je i uope pogreno stavljati razmjenu usred opine kao primamo
konstitutivni element. Naprotiv, ona se na poetku vie pokazuje u od
nosu jednih opina prema drugima negoli za lanove u okviru jedne
iste opine. Dalje : mada novac vrlo rano i svestrano igra izvjesnu ulogu,
ipak se on u antikom svijetu nalazi kao dominantan element samo
kod jednostrano odre enih nacija, trgovakih nacija. A ak i u naj
razvijenijih naroda antikog svijeta, kod Grka i Rimljana, njegov
puni razvitak, koji je u modernom gra anskom drutvu pretpostavka,
pojavljuje se samo u periodu njihovog propadanja. Prema tome, ova
sasvim jednostavna kategorija pojavljuje se historijski u svojoj inten
zivnosti tek U najrazvijenijim drutvenim prilikama. Nikako ne pro
imajui sve ekonomske odnose. Na primjer, u Rimskoj Imperiji,
u vrijeme njenog najvieg razvitka, naturalni porez i naturalna davanja
ostadoe osnovice. Novani sistem bio je tamo potpuno razvijen u
stvari samo u vojsci. On nije nikad obuhvatio cjelinu rada. I tako,
mada je jednostavnija kategorija historijski mogla da postoji prije
konkretnije kategorije, ona moe u svom punom intenzivnom i eksten
zivnom razvitku da pripada upravo samo sloenijim oblicima drutva,
dok je konkretnija bila potpunije razvijena u nekom manje razvijenom
obliku drutva.
Rad izgleda kao sasvim jednostavna kategorija. I predstava o
njemu u toj openitosti kao o radu uope prastara je. Pa ipak,
shvaen ekonomski u ovoj jednostavnosti, rad je kategorija isto toliko
moderna koliko i odnosi koji ra aju tu jednostavnu apstrakciju.
Monetarni sistem, na primjer, postavlja bogatstvo jo sasvim objektivno,
kao stvar izvan sebe u novcu. Bio je veliki napredak prema ovakvom
gleditu kada je manufakturni ili komercijalni sistem stavio izvor bo
gatstva iz predmeta u subjektivnu djelatnost u trgovaki ili manu
fakturni rad a ipak jo uvijek shvaao tu djelatnost samo u njenoj
ogranienosti, kao djelatnost koja pravi novac. Prema ovom sistemu
(napredak je) fiziokratski sistem, koji postavlja odre eni oblik rada
zemljoradnjukao rad koji stvara bogatstvo, a sam objekt ne vie
preruen u novac,, ve kao proizvod uope, kao opi rezultat rada.
Ipak ovaj proizvod, saobrazno ogranienom karakteru djelatnosti,

Uvod 21

jo uvijek je proizvod odre en prirodom, proizvod zemljoradnje,

proizvod zemlje par excellence.
Ogroman napredak nainio je Adam Smith to je odbacio svaku
odre enost djelatnosti koja stvara bogatstvo (stavivi na to mjesto
prosto - naprosto rad, ni manufakturni, ni trgovaki, ni poljoprivredni
rad, nego i ovaj i onaj. A s apstraktnom openitosti ove djelatnosti
koja stvara bogatstvo (pojavljuje se) i openitost predmeta odre enog
kao bogatstvo, proizvod uope, ili opet rad uope, ali kao minuli, opredmeen rad. Koliko je ovaj prijelaz bio teak i velik vidi se iz toga to
i sam Adam Smith s vremena na vrijeme ponovo pada u fiziokratski
sistem. Moglo bi izgledati da je time na en samo apstraktan izraz za
najjednostavniji i prastari odnos u kome ljudi bilo u kom obliku
drutva istupaju kao proizvo ai. To je, s jedne strane, tano. S
druge strane, nije.
Ravnodunost prema odre enoj vrsti rada pretpostavlja veoma
razvijen totalitet zbiljskih vrsta rada, od kojih vie ni jedna ne gospo
dari nad svima. Najopije apstrakcije uope i postaju samo pri najbo
gatijem konkretnom razvitku, u kome se jedno pojavljuje kao zajedniko
mnogima, kao svima ope. Tada prestaje mogunost da se ono zamilja
jedino u posebnom obliku. S druge strane, ova apstrakcija rada uope
nije samo duhovni rezultat nekog konkretnog totaliteta radova. Ravno
dunost prema odre enom radu odgovara obliku drutva u kome
individue s lakoom prelaze s jednog rada na drugi, pa im je odre ena
vrsta rada sluajna i zato indiferentna. Tu je rad ne samo u kategoriji,
nego i u zbilji postao sredstvo za stvaranje bogatstva uope i prestao
je da kao odre enje bude spojen s individuama u nekoj posebnosti.
Takvo je stanje najrazvijenije u najmodernijem obliku postojanja
gra anskih drutava u Sjedinjenim Dravama. Tek tu apstrakcija
kategorije rad, rad uope, rad sans phrase1, polazna taka moderne
ekonomije, postaje praktino istinita.
Prema tome, najjednostavnija apstrakcija, koju moderna ekonomi
ja stavlja na elo i koja izraava prastari odnos koji vai za sve drutvene
oblike, pojavljuje se kao praktino istinita u toj apstrakciji ipak samo
kao kategorija najmodernijeg drutva. Moglo bi se kazati da se ono to
se u Sjedinjenim Dravama javlja kao historijski proizvod ova
ravnodunost prema odre enom radu kod Rusa, na primjer, po
javljuje kao uro ena sklonost. Ali je vraka razlika da li barbari imaju
sklonost da budu upotrebljeni za sve, ili civilizirani ljudi sami sebe
upotrebljavaju za sve. A onda, ovoj ravnodunosti prema odre enosti
rada kod Rusa odgovara tradicionalna prikovanost za neki odre eni
rad, iz kojega ih izbacuju samo uticaji izvana.
Ovaj primjer rada uvjerljivo pokazuje kako su ak i najapstraktnije
kategorije, uprkos tome to ba zbog svoje apstraktnosti vae
za sve epohe, u samoj odre enosti ove apstraktnosti isto toliko proizvod
1 bez okolienja

2 2 Osnovi kritike politike ekonomije

historijskih prilika i kako u punoj mjeri vae samo za te prilike i unutar

njih.
Gra ansko drutvo je najrazvijenija i naj raznolikija historijska
organizacija proizvodnje. Stoga kategorije koje izraavaju njegove
odnose, razumijevanje njegove strukture, daju u isto vrijeme uvid u
strukturu i odnose proizvodnje svih onih preivjelih drutvenih oblika
ijim se ruevinama i elementima ono izgradilo, od kojih se u njemu
djelimice jo povlae nesavladani ostaci, dok su se djelimice puki nago
vjetaji razvili u izra ena znaenja itd. U anatomiji ovjeka klju je
za anatomiju majmuna. Nasuprot tome, u niim ivotinjskim vrstama
mogu se nagovjetaji ka neem viem razumjeti samo ako je to vie ve
poznato. Tako gra anska ekonomija daje klju za antiku itd. Ali
nikako na nain ekonomista koji briu sve historijske razlike i u svima
drutvenim oblicima vide gra anski oblik. Danak, desetak itd. mogu se
razumjeti kad se poznaje zemljina renta. Ali se oni ne smiju identifi
cirati.
Kako je, dalje, gra ansko drutvo samo antagonistiki oblik raz
vitka, to e s;e u njemu odnosi ranijih oblika esto moi da na u samo
sasvim zakrljali ili ak travestirani. Na primjer, opinsko vlasnitvo.
Stoga, ako je istina da kategorije gra anske ekonomije sadre istinu za
sve druge drutvene oblike, treba to uzeti samo cum grano salis.1
One mogu da ih sadre razvijene, zakrljale, karikirane itd., uvijek s
bitnom razlikom. Takozvani historijski razvitak poiva uope na tome
to posljednji oblik smatra prole oblike kao stepenice ka samom sebi,
pa kako je on rijetko, i to pod sasvim odre enim uslovima, sposoban
da kritizira samog sebe ovdje naravno nije rije o takvim historijskim
periodima koji sami sebi izgledaju kao doba propadanja to ih on
uvijek shvaa jednostrano. Kranska religija bila je sposobna da pri
donese objektivnom razumijevanju ranijih mitologija im je njena sa
mokritika bila do izvjesnog stepena, takorei dynamei2 gotova. Tako
je gra anska ekonomija dola do razumijevanja feudalnog, antikog
i orijentalnog drutva im je zapoela samokritika gra anskog drutva.
Ukoliko se gra anska ekonomija, mitologizirajui, nije isto identifi
cirala s prolou, njena kritika ranijeg (drutva), osobito feudalnog
s kojim je jo imala direktno da se bori, liila je na kritiku koju je kran
stvo vrilo nad paganstvom ili protestantizam nad katolicizmom.
Kao uope u svakoj historijskoj, socijalnoj nauci, tako i pri izlaga
nju ekonomskih kategorija treba uvijek imati na umu da je subjekt,
u naem sluaju moderno gra ansko drutvo, dat i u zbilji i u glavi,
te da zbog toga kategorije izraavaju oblike postojanja, odre enja eg
zistencije, esto samo pojedine strane ovog odre enog drutva, ovog
subjekta, i da ono stoga ni u naunom pogledu nipoto ne poinje tek tamo
gdje se o njemu govori kao o takvome. Ovo treba imati na umu, jer to
odmah prua odluujue uputstvo za raspored.
1 sa zrncem soli, s izvjesnom rezervom 2 u m ogunosti, potencijalno

Uvod 23

Na primjer, nita ne izgleda prirodnije nego poeti sa zemljinom

rentom, sa zemljinim vlasnitvom, jer je ovo vezano za zemlju, izvor
svake proizvodnje i svake egzistencije i za prvi oblik proizvodnje svih
donekle uvrenih drutava zemljoradnju. Ali nita ne bi bilo pogrenije od toga. U svima drutvenim oblicima postoji odre ena pro
izvodnja koja odre uje rang i utjecaj svima ostalim i iji odnosi zbog
toga odre uju rang i utjecaj svima ostalim. Ovo je ope osvjetljenje,
u koje se utapaju sve ostale boje i koje ih modificira u njihovoj poseb
nosti. To je naroiti etar koji odre uje specifinu teinu svakoj eg
zistenciji koja se u njemu istakne. Na primjer, kod pastirskih naroda.
(Narodi koji su samo lovci i ribari lee izvan take od koje poinje pravi
razvitak.) Kod njih dolazi do izvjesnog, sporadikog, oblika zemljorad
nje. Time je odre eno i zemljino vlasnitvo. Ono je zajedniko i zadr
ava taj oblik vie ili manje, ve prema tome da li se ti narodi vie ili
manje jo dre svojih tradicija, na primjer opinsko vlasnitvo kod
Slavena. Kod naroda sa sjedilakom zemljoradnjom ve samo to
sjedilatvo je veliki napredak gdje zemljoradnja prevla uje, kao to
je u antikom i u feudalnom drutvu, imaju ak i industrija i njena
organizacija, kao i oblici vlasnitva koji joj odgovaraju, vie ili manje
zemljovlasniki karakter; ili (drutvo) potpuno zavisi od nje, kao kod
starih Rimljana, ili u gradu i u njegovim odnosima podraava seosku
organizaciju, kao u srednjem vijeku. Sam kapital u srednjem vijeku
ukoliko nije isto novani kapital kao tradicionalni zanatski alat
itd., itd., ima taj zemljovlasniki karakter.
U gra anskom drutvu stvar je obrnuta. Zemljoradnja postaje sve
vie samo jedna grana industrije i potpuno je pod vlau kapitala.
Isto tako i zemljina renta. U svima oblicima u kojima vlada zemljino
vlasnitvo preovla uje jo prirodni odnos. U onima u kojima vlada
kapital prevla uje element stvoren drutveno, historijski. Zemljina
renta ne moe se razumjeti bez kapitala. Ali kapital moe bez zemljine
rente. Kapital je ekonomska sila gra anskog drutva koja svim vlada.
On mora sainjavati i polaznu i zavrnu taku, i mora se izloiti prije
zemljinog vlasnitva. Poto se jedno i drugo odvojeno razmotri, mora
se razmotriti njihov uzajamni odnos.
Bilo bi, dakle, nedoputeno i pogreno iznositi ekonomske ka
tegorije onim redom u kome su historijski bile odre ujue. Naprotiv,
njihov redoslijed odre en je odnosom koji one imaju, jedna prema drugoj,
u modernom gra anskom drutvu i koji je upravo obrnut od onoga
to se pojavljuje kao njihov prirodni odnos ili to odgovara redu
historijskog razvitka. Ne radi se o mjestu koje ekonomski odnosi his
torijski zauzimaju u uzastopnom sljedovanju razliitih drutvenih ob
lika. Jo manje o njihovom redoslijedu u ideji (Proudhont15] (jednoj
nejasnoj predstavi historijskog kretanja). Radi se o njihovoj strukturi
u modernom gra anskom drutvu.
istota (apstraktna odre enost) u kojoj se trgovaki narodi Fe
niani, Kartaani pojavljuju u starom svijetu data je upravo preovla-

2 4 Osnovi kritike politike ekonomije

ivanjem samih zemljoradnikih naroda. Kapital kao trgovinski ili

novani kapital pojavljuje se u toj apstraktnosti upravo tamo gdje ka
pital jo nije vladajui element drutva. Lombar ani i Jevreji zauzimaju
isto mjesto prema srednjovjekovnim drutvima koja se bave zemljo
radnjom.
Kao jo jedan primjer razliitog poloaja koji na razliitim stup
njevima drutva zauzimaju iste kategorije: jedan od posljednjih oblika
gra anskog drutva: joint - stock- companies.1 Ali ona se pojavljuju
i u njegovom poetku u vidu velikih privilegiranih i monopolom snab
djevenih trgovakih kompanija.
I sam pojam nacionalnog bogatstva uvlai se kod ekonomista 17.
vijeka tako a ova predstava produuje da ivi djelimino i kod eko
nomista 18. vijeka da se bogatstvo stvara samo za dravu, a da njena
mo stoji u razmjeru prema tom bogatstvu. Bio je to jo nesvjesno li
cemjerni oblik u kome su se samo bogatstvo i njegovo proizvo enje
oglaavali kao svrha modernih drava, a ove samo jo smatrale kao sred
stvo za proizvo enje bogatstva.
Jasno je da raspored treba nainiti tako da budu izloeni: 1) opa
apstraktna odre enja, koja uslijed toga vie ili manje pripadaju svima
drutvenim oblicima, ali u gore objanjenom smislu, 2) kategorije koje
sainjavaju unutranju strukturu gra anskog drutva i na kojima
poivaju osnovne klase. Kapital, najamni rad, zemljino vlasnitvo.
Njihov me usobni odnos. Grad i selo. Tri velike drutvene klase.
Razmjena me u njima. Promet. Kredit (privatni). 3) Obuhvatanje
gra anskog drutva u obliku drave. Promatrano u odnosu prema samom
sebi. Neproizvodne klase. Porezi. Dravni dug. Javni kredit. Sta
novnitvo. Kolonije. Iseljavanje. 4) Me unarodni odnos proizvodnje.
Me unarodna podjela rada. Me unarodna razmjena. Izvoz i uvoz.
Mjenini kurs. 5) Svjetsko trite i krize.
4. Proizvodnja. Sredstva za proizvodnju i odnosi proizvodnje.
Odnosi proizvodnje i odnosi prometa.
Oblici drave i oblici svijesti u odnosu prema odnosima proizvodnje i
prometa. Pravni odnosi. Porodini odnosi
Nota bene2 u pogledu taaka koje ovdje treba spomenuti i koje se
ne smije zaboraviti:
1)
Rat je usavren ranije nego mir; nain kako su se ratom i u
armijama itd. razvili izvjesni ekonomski odnosi, kao najam
ni rad, maine itd., ranije nego u unutranjosti gra anskog drutva. I od
nos izme u proizvodne snage i prometnih odnosa osobito je oigle
dan u armiji.

1 akcionarska dru tv a 8 Im aj n a u m u

Uvod 25

2) Odnos dosadanje idealne historiografije prema realnoj. Osobito

takozvane kulturne historije, historije starih religija i drava. (Tom
prilikom moe se neto rei i o razliitim vrstama dosadanje historio
grafije. Takozvana objektivna. Subjektivna (moralna i druge). Filo
zofska.)
3) Drugostepeno i treestepeno. Uope izvedeni, preneseni, ne iz
vorni odnosi proizvodnje. Ovdje utjecaj me unarodnih odnosa.
4) Prigovori materijalizmu ovog shvaanja. Odnos prema naturalistikom materijalizmu.
5) Dijalektika pojmova proizvodna snaga (sredstvo za proizvodnju)
i odnos proizvodnje, dijalektika ije granice treba odrediti i koja ne ukida
realnu razliku.
6) Nejednak odnos razvitka materijalne proizvodnjey na primjer
prema umjetnikoj. Uope pojam napretka ne treba uzimati u obinoj
apstrakciji. Kod umjetnosti itd. ova disproporcija jo nije toliko vana
ni teka za razumijevanje kao u samim praktino-socijalnim odnosima.
Na primjer, odnos obrazovanosti. Odnos Sjedinjenih Drava prema
Evropi. Ali stvarno teka taka, koju ovdje treba raspraviti, jest kako
odnosi proizvodnje stupaju kao pravni odnosi u nejednak razvitak.
Dakle, na primjer, odnos rimskog privatnog prava (u krivinom i
javnom pravu to je manje sluaj) prema modernoj proizvodnji.
7) Ovo shvaanje pojavljuje se kao nuan razvitak. Ali, opravdanost
sluajnosti. Kako. (Izme u ostalog i slobode.) (Utjecaj saobraajnih
sredstava. Svjetska historija nije uvijek postojala; historija kao svjetska
historija je rezultat.)
8) Polazna taka, naravno, od prirodne odre enosti; subjektivno
i objektivno. Plemena, rase itd.
1. Kod umjetnosti je poznato da odre ena doba njenog procvata
nikako ne stoje u razmjeru prema opem razvitku drutva, pa, dakle,
ni prema materijalnoj osnovici, tako rei kosturu njegove organizacije^16!.
Na primjer, Grci u pore enju s modernima ili tako er Shakespeare.
O izvjesnim oblicima umjetnosti, na primjer o epu, ak je priznato
da se oni nikad ne mogu proizvoditi u njihovom svjetsko-epohalnom,
klasinom vidu im nastane umjetnika proizvodnja kao takva; dakle,
da su u oblasti same umjetnosti izvjesni njeni vani oblici moguni samo
na nekom nerazvijenom stupnju razvitka umjetnosti. Ako je to sluaj
u odnosu razliitih rodova umjetnosti u okviru oblasti same umjet
nosti, ve je manje neobino to je to sluaj u odnosu cijele oblasti
umjetnosti prema opem razvitku drutva. Tekoa se sastoji samo u
opoj formulaciji tih protivurjenosti. im se one specificiraju, ve
su i objanjene.
Uzmimo, na primjer, odnos grke umjetnosti i zatim Shakespearea
prema sadanjici. Poznato je da grka mitologija nije samo arsenal grke
umjetnosti, nego i njeno tlo. Da li je predstava prirode i drutvenih
odnosa, koja lei u osnovici grke fantazije, pa otud i grke umjetnosti,

26 Osnovi kritike politike ekonomije

moguna uz selfactors1, eljeznice, lokomotive i elektrine telegrafe?

Gdje ostaje Vulkan prema Roberts & CoJ17! Jupiter U! prema gromo
branu i Hermes prema Crdit mobilierK10! Svaka mitologija savla uje
prirodne sile, ovladava njima i oblikuje ih u uobrazilji i pomou uo
brazilje: dakle, iezava kad se njima zbiljski ovlada. Kud e Fama
kraj Printinghouse Square?2 Grka umjetnost pretpostavlja grku mi
tologiju, tj. prirodu i drutvene oblike koje je ve narodna fantazija
preradila na nesvjesno umjetniki nain. To je njen materijal. Ne
svaka bilo koja mitologija, tj. ne svaka bilo koja nesvjesno umjetnika
prerada prirode (ukljuujui u ovo sve predmetno, dakle i drutvo).
Egipatska mitologija nije nikad mogla biti tlo ili materinsko krilo
grke umjetnosti. Ali u svakom sluaju jedna mitologija. Dakle, ni u
kom sluaju neki drutveni razvitak koji iskljuuje svaki mitoloki
odnos prema prirodi, svaki mitologizirajui odnos prema njoj; koji,
dakle, od umjetnika trai fantaziju nezavisnu od mitologije.
S jedne druge strane: je li Ahil mogu s prahom i olovom? Ili
uope Ilijada sa tamparskom presom ili ak sa tamparskom mainom?
Zar pjevanje, predanja i muze ne prestaju nuno sa tamparskim valj
kom, zar, dakle, ne iezavaju nuni uslovi epske poezije?
Ali tekoa nije u tome da se razumije da su grka umjetnost i
i ep vezani za izvjesne oblike drutvenog razvitka. Tekoa je u tome
da se razumije to nam oni jo pruaju umjetniko uivanje i to u
izvjesnom pogledu vae kao norma i nedostini uzor.
ovjek ne moe da ponovo postane dijete, osim da podjetinji.
Ali, zar se on ne raduje naivnosti djeteta i zar on sam ne mora opet
na nekom viem stupnju teiti za tim da reproducira svoju istinu?
Zar u djetinjoj prirodi ne oivi u svakoj epohi njen vlastiti karakter u
svojoj prirodnoj istinitosti? Zbog ega historijsko djetinjstvo ovje
anstva, gdje se ono najljepe rascvjetalo, ne bi znailo vjeitu dra
kao stupanj koji se vie nikad nee vratiti? Ima djece neodgojene i djece
starmale. Mnogi od starih naroda spadaju u tu kategoriju. Normalna
djeca bili su Grci. Dra njihove umjetnosti za nas nije u protivurjenosti
prema nerazvijenom stupnju drutva na kome je izrasla. Ona je, na
protiv, njegov rezultat i, naprotiv, nerazdvojno je vezana za to to se
nezreli drutveni uvjeti pod kojima je nastala i pod kojima je jedino
mogla nastati nikad ne mogu vratiti.
N apisano krajem avgusta 1857.
P rv i p u t objavljeno u asopisu
Die N eu e Zeit, B d . 1, N o . 2 3 - 2 5 ,
1 9 0 2 - 1903. G ru n d risse , S. 5 - 3 1 .

1 autom atske predilice 2 Skver, trg u L o n d o n u oko kojeg su velike tam

parije.(2J

Kritika politike ekonomije1211

(Nacrt iz 1857-1858 godine)

N apisano o d oktobra 1857. do m aja 1858.

P rv i p u t objavljeno 1939. p o d naslovom
iG ru n d risse d er K ritik d e r politischen
O ekonom ie (R o h en tw u rf) 1857 - 1858

29

II. Glava o novcul22]

A. Kritika prudonistikih koncepcija o novcu
1. [Darimonove iluzije o prirodi novanog prometa i o ulozi banaka]
Alfred Darimon: De la Reforme des Banques.1 Paris 1856.
Sve zlo dolazi od prevlasti koja se uporno i dalje daje dragocjenim
metalima u prometu i razmjeni. (str. 1-2)
Poinje s mjerama to ih je Francuska banka poduzela u oktobru
1855. kako bi zaustavila progresivno smanjivanje svojih rezervi (str.
2). eli nam dati statistiki pregled stanja te banke u toku posljednjih
est mjeseci koji su prethodili njenim oktobarskim mjerama. U tu svrhu
upore uje njenu zalihu metalnih ipki u toku svakog od tih 6 mjeseci i
fluktuacije portfelja, tj. masu izvrenih diskontiranja (trgovakih
papira, mjenica u njenom portfelju). Broj koji izraava vrijednost
tih vrijednosnih papira to se nalaze u posjedu Banke predstavlja,
prema Darimonu, veu ili manju potrebu to ju je publika osjeala za
njenim uslugama, ili, to izlazi na isto, potrebe prometa (str. 2).
to izlazi na isto? Nipoto. Kad bi masa mjenica predoenih na
diskontiranje bila identina s potrebama prometa, opticaja novca
u pravom smislu, morao bi opticaj novanica biti odre en masom dis
kontiranih mjenica. A to kretanje u prosjeku ne samo da nije paralelno,
ve je esto obrnuto. Masa diskontiranih mjenica i kolebanja u njoj
izraavaju potrebe kredita, dok masu novca u prometu odre uju posve
razliiti utjecaji. Da bi se bilo kako dolo do zakljuaka o prometu,
Darimon bi, prije svega, morao da pored rubrike o zalihi dragocjenih
metala i rubrike o diskontiranim mjenicama postavi i rubriku o iz
nosu novanica u prometu.
Kad se eli govoriti o potrebama prometa, doista nije teko shvatlji
vo da treba najprije konstatirati fluktuacije u zbiljskom prometu.
Izostavljanje ove nune karike upore enja odaje odmah diletantsko
eprtljanstvo i namjerno brkanje potreba kredita s potrebama novanog
opticaja brkanje na kojem u stvari poiva sva tajna Proudhonove
mudrosti. (Tablica smrtnosti u kojoj bi na jednoj strani figurirale bolesti,
a na drugoj smrtni sluajevi, dok bi se na ro enja zaboravilo.)
1 O reformi banaka

3 0 Osnovi kritike politike ekonomije

Dvije rubrike (vidi str. 3), to ih daje Darimon, rubrika metalne

zalihe banke od aprila do septembra na jednoj, a kretanje njenog port
felja na drugoj strani, izraavajusamo
tautoloku injenicu, zakoju
ne treba troiti statistike ilustracije,da
se
u istoj mjeri u kojojsuse
banci donosile mjenice da bi joj se oduzeo metal, njen portfelj punio
mjenicama a njen podrum praznio od metala. No ak ni ta tautologija,
koju Darimon hoe da dokae svojom tabelom, nije u njoj izraena
isto. Ta tabela, naprotiv, pokazuje da je od 12. aprila do 13. septembra
1855. metalna zaliha banke pala za oko 144 miliona, dok su papiri u
njenom portfelju porasli za oko 101 milion.t23! Opadanje metalne za
lihe prekorailo je dakle porast diskontiranih trgovakih papira za 43
miliona. Identinost ovih dvaju kretanja razbija se o taj ukupni rezultat
estomjesenog kretanja. Tanije upore enje brojeva pokazuje nam i
druge inkongruencije.
M etalna zaliha u banci
12. april
10. m aj

432 614 799 fr

4 2 0 9 1 4 028

Papiri koje je banka diskontirala

12. april
10. m aj

322 904 313

310 744 925

Drugim rijeima: Od 12. aprila do 10. maja pada metalna zaliha za

11 700 769, dok broj vrijednosnih papira raste za 12 159 388, tj. porast
vrijednosnih papira nadmauje opadanje metalne zalihe za oko 1/2
miliona (458 619 franaka). Obrnuta injenica, ali u puno neoekivanijem
opsegu, pokazuje se kad uporedimo mjesece maj i juni:
M etalna zaliha u banci
10. m aj
14. ju n i

4 2 0 9 1 4 028
407 769 813

Papiri koje je banka diskontirala

10. m aj
14. ju n i

310 744 925

310 369 439

Prema tome, od 10. maja do 14. juna metalna zaliha smanjila se

za 13 144 225 franaka. Da li su njeni vrijednosni papiri porasli u istoj
mjeri? Ba obratno, oni su se u istom razdoblju smanjili za 375 486
franaka. Zato ovdje nemamo vie samo kvantitativan nesrazmjer iz
me u pada na jednoj i porasta na drugoj strani. Sam obrnuti odnos
ta dva kretanja je nestao. Ogroman pad na jednoj strani praen je re
lativno slabim padom na drugoj strani.
M etalna zaliha u banci
14. ju n i
12. ju li

407 769 813

314 629 614

Papiri koje je banka diskontirala

14. ju n i
12. ju li

310369 439
381 699 256

Upore enje mjeseca juna i jula pokazuje smanjenje metalne zalihe

za 93 140 199 i porast vrijednosnih papira za 71 329 817, tj. smanje
nje metalne zalihe vee je za 21 810 382 franka nego poveanje portfelja.
M etalna zaliha u banci
12. ju li
9. august

314 629 614

338 784 444

Papiri koje je banka diskontirala

12. ju li
9. august

381 699 256

458 689 605

II. Glava o novcu 31

Na obje strane vidimo poveanje, na strani metalne zalihe za

24 154 830, a na strani portfelja mnogo znaajnije, za 76 990 349
franaka.
M etalna zaliha u banci

Papiri koje je banka diskontirala

9. august
338 784 444
13. septembar 288 645 333

9. august
- 458 689 605
13.
septembar 431 390 562

Smanjenje metalne zalihe za 50 139 111 franaka ovdje je praeno

smanjenjem vrijednosnih papira za 27 299 043 franka. (U decembru
1855, usprkos restriktivnim mjerama Francuske banke, njena rezerva
ponovo je smanjena za 24 miliona.)
Sos koji je dobar za gusana, dobar je i za gusku. Istine koje pro
izlaze iz sukcesivnog upore ivanja est mjeseci imaju isto pravo na
pouzdanost kao i istine koje proizlaze iz gospodin Darimonova upo
re ivanja dviju krajnjih taaka niza. A ta pokazuje to upore ivanje?
Istine koje se uzajamno ponitavaju. Dvaput porast portfelja uz
pad metalne zalihe, ali tako da pad ove posljednje ne dostie porast
portfelja (mjeseci april-maj i juni-juli). Dvaput je pad metalne zalihe
praen padom portfelja, ali tako da pad ovog posljednjeg ne pokriva
pad zalihe (mjeseci maj-juni i avgust-septembar), i najzad jedanput
poveanje metalne zalihe uz poveanje portfelja, ali tako da prvo ne
pokriva drugo.
Pad na jednoj strani, poveanje na drugoj; pad na obje strane;
poveanje na obje strane, dakle sve, samo nikako ne postojan zakon, a
prije svega ne obrnut odnos, ak ni uzajamno djelovanje, jer pad port
felja ne moe biti uzrok pada metalne zalihe, ni poveanje portfelja
uzrok poveanja metalne zalihe. Obrnut odnos i uzajamno djelovanje
nisu konstatirani ak ni izoliranim upore enjem koje Darimon vri
izme u prvog i posljednjeg mjeseca. Ako poveanje portfelja od 101
miliona ne pokriva smanjenje metalne zalihe za 144 miliona, tada
ostaje mogunost da poveanje na jednoj strani i smanjenje na drugoj
ne stoje uope ni u kakvoj me usobnoj uzronoj vezi. Statistika ilu
stracija, umjesto da dade odgovor, nabacila je, naprotiv, masu izukrtanih
pitanja, umjesto jedne zagonetke cijelu hrpu.
Zagonetke bi u stvari nestale kad bi gospodin Darimon pored
svojih rubrika metalne zalihe i portfelja (diskontiranih papira) stavio
rubrike opticaja novanica i depozita. Manji pad metalne zalihe u odno
su na poveanje portfelja objasnio bi se time to je istovremeno pora
stao depozit metala ili time to se dio novanica izdanih u diskontu
nije razmijenio za metal, ve je ostao u prometu ili, konano, time to
su se izdane novanice, ne poveavajui promet, odmah vraale u
obliku depozita ili uplatama dospjelih mjenica. Pad metalne zalihe
praen manjim padom portfelja objasnio bi se time to su iz banke
povueni depoziti ili su joj podnijete novanice u zamjenu za metal,
pa je tako njen vlastiti diskont oteen od posjednika povuenih depo
zita ili unovenih novanica. Najzad, manji pad metalne zalihe praen

32 Osnovi kritike politike ekonomije

manjim padom portfelja objasnio bi se istim razlozima (odliv za zamjenu

srebrnog novca unutar zemlje posve zanemarujemo, jer ga Darimon ne
unosi u podruje svog razmatranja).
Ali rubrike koje bi se tako uzajamno razjasnile, tako er bi dokazale
neto to nije trebalo dokazati, naime da zadovoljavanje rastuih po
treba trgovine ne uslovljava nuno na strani banke poveanje njenog
opticaja novanica, da smanjenje ili poveanje tog opticaja ne odgovara
smanjenju ili poveanju njene metalne zalihe, da banka ne kontrolira
masu opticajnih sredstava itd. sve rezultati koji nisu konvenirali
gospodinu Darimonu. urei se da na sav glas proglasi svoju predra
sudu, suprotnost izme u metalne podloge banke predstavljene u njenoj
metalnoj zalihi, i potreba prometa koje su, prema njegovom miljenju,
predstavljene u portfelju, on istre iz njihovog nunog konteksta dvije
rubrike, koje u toj izoliranosti gube svaki smisao ili jedino svjedoe
protiv njega. Zadrali smo se kod te injenice da bismo na jednom
primjeru do kraja razbistrili vrijednost statistikih i pozitivnih ilustra
cija prudonista. Umjesto da ekonomske injenice prue potvrdu za
njihove teorije, oni pruaju dokaz da nisu savladali injenice, kako bi
se s njima mogli igrati. Njihov nain igranja s injenicama pokazuje
upravo genezu njihove teorijske apstrakcije.
Slijedimo dalje Darimona.
Kad je Francuska banka vidjela da se njena metalna zaliha smanjila
za 144 miliona a njen portfelj porastao za 101 milion, poduzela je 4.
i 18. oktobra 1855. odre ene mjere za zatitu svog trezora protiv svog
portfelja. Ona je sukcesivno podizala diskont sa 4 na 5 i sa 5 na 6%, a
smanjila je vrijeme dospijevanja mjenica predoenih na diskont sa 90
na 75 dana. Drugim rijeima, ona je oteala uvjete uz koje je stavljala
svoj metal na raspolaganje trgovini. ta to dokazuje?
Da banka, kae D a rim o n , koja je organizirana p o sadanjim principim a,
tj. osnovana n a dom inaciji zlata i sreb ra, uskrauje svoje usluge publici upravo
u tre n u tk u kad su ovoj te usluge najpotrebnije.

Da li su g. Darimonu bile potrebne njegove brojke kako bi dokazao

da ponuda u onoj istoj mjeri poskupljuje svoje usluge u kojoj joj po
tranja postavlja zahtjeve (i premauje je)? I zar moda gospoda koja u
odnosu prema banci predstavljaju publiku ne slijede istu ugodnu
naviku ivota^4!? A filantropski trgovci itom, koji su banci predoili
svoje mjenice da bi dobili novanice, da bi te novanice zamijenili za
banino zlato, da bi banino zlato zamijenili za inozemno ito, da bi
inozemno ito razmijenili za novac francuske publike jesu li oni
moda polazili od ideje da je sada, budui da publika sada najvie treba
ito, njihova dunost da joj ito ustupe uz jeftinije cijene ili su, napro
tiv, navalili na banku kako bi iskoristili porast cijena ita, nevolju pu
blike, nesrazmjer njene potranje prema ponudi? I banka treba da bude
izuzeta od tog opeg ekonomskog zakona? Quelle id e I1
1 K akva ideja!

II. Glava o novcu 33

Ali sadanja organizacija banaka moda dovodi do toga da se zlato

mora nagomilati u tako velikoj koliini da se kupovno sredstvo, koje bi
se u sluaju nestaice ita moglo upotrijebiti najkorisnije za naciju,
osu uje na mirovanje, i uope da se kapital koji bi trebalo da prolazi
kroz plodne preobraaje u proizvodnji uini neproduktivnim i trulim
temeljem prometa. U tom sluaju radilo bi se, dakle, o tome da pri
sadanjoj organizaciji banaka neproduktivna metalna zaliha jo premau
je svoj potrebni minimum, jer uteda zlata i srebra unutar prometa jo
nije potisnuta do svoje ekonomske granice. Radilo bi se o neem veem
ili manjem na istoj osnovi. Ali pitanje bi splasnulo sa socijalistike vi
sine na gra anski praktinu povrinu, na kojoj ga nalazimo kako eta
kod najveeg dijela engleskih gra anskih protivnika Engleske banke.
Quelle chute!1
Ili moda nije rije o veoj ili manjoj utedi metala pomou nov
anica i drugih bankovnih mehanizama, ve o potpunom naputanju
metalne podloge? Ali tada opet ne vrijedi ni statistika bajka, ni njen
moral. Ako banka, pod bilo kakvim uslovima treba da u sluaju potrebe
alje plemenite metale u inozemstvo, mora ih prije toga nagomilati,
a ako inozemstvo treba da ih primi u razmjenu za svoje robe, oni su
ve morali da osiguraju svoju prevlast.
Uzroci koji su banci odnijeli njen plemeniti metal bili su, prema
Darimonu, loa etva i, stoga, potreba uvoza ita iz inozemstva. On
zaboravlja manjak u berbi svile i potrebu da se ona masovno kupuje u
Kini. Darimon dalje navodi velike i brojne pothvate koji su se vremenski
poklopili s posljednjim mjesecima parike industrijske izlobe. t25l
On opet zaboravlja velike pekulacije i pothvate u inozemstvu to su
ih poduzeli Cr dit mobilier i njezini rivali, da bi, kako kae Isaac Preire,
pokazali da se francuski kapital svojom kosmopolitskom prirodom
istie pred drugim kapitalima jednako kao francuski jezik pred drugim
jezicima. Tome treba dodati neproduktivne izdatke to ih je prouzro
kovao istoni ratt2]: zajam od 750 miliona.
Dakle, s jedne strane, velik i nagao gubitak u dvije od najznaaj
nijih grana francuske proizvodnje! S druge strane, neobina upotreba
francuskog kapitala na inozemnim tritima u pothvatima koji nipoto
nisu stvorili neposredni ekvivalent, a djelomino moda nikad ni nee
pokriti svoje trokove proizvodnje! Da bi se uvozom pokrilo, s jedne
strane, smanjenje domae proizvodnje a, s druge strane, poveanje u
inozemnim industrijskim pothyatima, za to se nisu traili prometni
znaci koji slue za razmjenu ekvivalenata, ve sami ekvivalenti, ne novac,
ve kapital. Gubici u francuskoj domaoj proizvodnji svakako nisu bili
ekvivalent za ulaganje francuskog kapitala u inozemstvu.
Pretpostavimo sada da Francuska banka nije poivala na metalnoj
podlozi i da je inozemstvo bilo voljno da primi francuski ekvivalent ili
kapital u svakom obliku, a ne samo u specifinom obliku plemenitih
1 Kakav pad!
3 M an - Engels (19)

34 Osnovi kritike politike ekonomije

metala. Ne bi li banka bila isto tako prisiljena da povisi uvjete svog

diskonta upravo u trenutku kad je njena publika najvie traila njene
usluge? Novanice kojima ona diskontira mjenice te publike sada su
samo uputnice za zlato i srebro. One bi po naoj pretpostavci bile uput
nice za nacionalnu zalihu proizvoda i za njenu neposredno upotrebljivu
radnu snagu: prva je ograniena, a druga se moe poveati samo unutar
vrlo odre enih granica i u odre enim vremenskim razdobljima. S druge
strane, stroj za tampanje papira je neiscrpan i djeluje kao pod arob
nim tapiem. Istovremeno dok su nerodice ita i svile strahovito sma
njile direktno razmjenljivo bogatstvo nacije, inozemna eleznika i
rudarska poduzea itd. fiksiraju to direktno razmjenljivo bogatstvo u
obliku koji ne stvara neposredan ekvivalent, i zato trenutno guta bo
gatstvo bez zamjene! Bezuvjetno je smanjeno, dakle, direktno razmjen
ljivo bogatstvo nacije, koje je za promet sposobno i moe se slati u ino
zemstvo! S druge strane, neogranien porast bankovnih ekova. Ne
posredna posljedica: porast cijena proizvoda, sirovina i rada. Na dru
goj strani padanje cijene ekova. Banka ne bi arobnim tapiem po
veala nacionalno bogatstvo, ve bi samo jednom vrlo jednostavnom
operacijom obezvrijedila svoj vlastiti papir. S tim obezvre enjem
iznenadno paraliziranje proizvodnje!
Ali ne, vie prudonist. Naa nova bankovna organizacija ne bi se
zadovoljila negativnom zaslugom da odstrani metalnu podlogu, a da
sve drugo ostavi na starom. Ona bi stvorila posve nove uslove proiz
vodnje i prometa, dakle intervenirala bi pod posve novim pretpostav
kama. Nije li u svoje vrijeme i uvo enje sadanjih banaka revolucioniralo uslove proizvodnje? Da li bi bez koncentracije kredita to ju je
ono izazvalo, bez dravne rente koju je ono stvorilo nasuprot zemljinoj
renti, a time i bez financija nasuprot zemljinom vlasnitvu, bez mone
yed interest1 nasuprot landed interest2, da li bi bez te nove prometne
institucije postali mogui velika moderna industrija, dionika poduze
a itd., hiljadostruki oblici papira u prometu, koji su isto toliko proiz
vodi koliko i uvjeti djelovanja moderne trgovine i modeme industrije?
Ovdje smo stigli do osnovnog pitanja, koje vie nije povezano s
polaznom takom. Pitanje bi bilo openito: Mogu li se promjenom ins
trumenta prometa (organizacije prometa) revolucionirati postojei od
nosi proizvodnje i njima odgovarajui odnosi raspodjele? Daljnje je
pitanje: Moe li se prii jednoj takvoj transformaciji prometa, a da se
ne dirne u postojee odnose proizvodnje i u drutvene odnose koji na
njima poivaju? Ako bi svaka takva transformacija prometa sa svoje
strane pretpostavljala promjenu drugih uslova proizvodnje i drutvene
prevrate, tada bi, prirodno, ve unaprijed palo uenje koje predlae
svoje prometne trikove, s jedne strane, kako bi se izbjegao nasilan karak
ter promjena, a s druge strane, kako bi se same te promjene uinile ne
1 novani interes, financijski svijet, kapitalisti 2 zemljini interes, zemljoposjed, zem ljoposjednici

II. Glava o novcu 35

pretpostavkom, ve naprotiv postepenim rezultatom preobraaja u pro

metu. Pogrenost te osnovne pretpostavke bila bi dovoljna da dokae
jednako neshvaanje unutranje povezanosti odnosa proizvodnje,
raspodjele i prometa. Gore spomenuti historijski primjer, naravno,
ne moe biti presudan, jer su moderne kreditne institucije bile isto
toliko posljedica koliko i uzrok koncentracije kapitala, jer one ine
samo jedan moment te koncentracije, a koncentraciju imetka ubrzava
isto toliko nedovoljan promet (kao u starom Rimu), kao i olakan pro
met.
Dalje bi trebalo istraiti, ili, tanije, pripadalo bi u ope pitanje,
da li razliiti civilizirani oblici novca metalni novac, papirni novac,
kreditni novac, radni novac (posljednji kao socijalistiki oblik) mogu
postii ono to se od njih trai, ne ukidajui sam odnos proizvodnje
koji je izraen u kategoriji novca, i nije li to, s druge strane, ponovo
zahtjev koji ukida sam sebe, kad se eli formalnom promjenom nekog
odnosa uzdii iznad njegovih bitnih uslova? Razliiti oblici novca
moda bolje odgovaraju drutvenoj proizvodnji na razliitim stupnje
vima, jedan oblik uklanja neprilike kojima neki drugi oblik nije dora
stao; ali nijedan od njih, sve dok oni ostaju oblici novca i dok novac
ostaje bitni odnos proizvodnje, ne moe ukinuti odnosu novca inhe
rentne protivurjenosti, ve ih samo moe u ovom ili onom obliku
predstavljati. Nijedan oblik najamnog rada, iako jedan od njih moe
ispraviti mane drugoga, ne moe ispraviti mane najamnog rada kao
takvog. Jedna poluga moda bolje savladava otpor mirujue materije
nego neka druga. Ali svaka poluga zasniva se na tome da otpor ostaje.
To ope pitanje o odnosu prometa prema ostalim odnosima pro
izvodnje moe se, naravno, postaviti tek na kraju. Sumnjivo je od samog
poetka to ga Proudhon i druina u njegovom istom obliku ak i ne
postavljaju, ve samo uzgred o njemu deklamiraju. Gdje ga dodiruju,
trebat e svaki put tano pripaziti.
Ve iz Darimonovog uvoda odmah proizlazi da se potpuno iden
tificiraju opticaj novca i kredit, to je ekonomski pogreno. (Credit
gratuit1, uzgred reeno, samo je licemjerno-malogra anski i plaljiv
oblik za: La proprit cest le vol2. Umjesto da radnici oduzmu kapital
kapitalistima, trebalo bi kapitaliste prisiliti da im ga dadu.) I na to se
treba vratiti.
U samoj razmatranoj temi Darimon je dospio samo dotle da banke
koje trguju kreditima, kao i trgovci koji trguju robom ili radnici koji
trguju radom, prodaju skuplje kad potranja poraste u odnosu na po
nudu, tj. oteavaju publici svoje usluge u onom istom trenutku kada ih
ona najvie treba. Vidjeli smo da banka mora postupati tako, izdavala
ona konvertibilne ili nekonvertibilne novanice.
Postupak Francuske banke u oktobru 1855. bio je povod za stra
nu buku (str. 4) i za veliku debatu izme u nje i predstavnika javne
1 Besplatan kredit 8 Vlasnitvo je kra at27!.
3*

36

Osnovi kritike politike ekonomije

rijei. Darimon rezimira ili pretendira da rezimira tu debatu. Mi ga

ovdje pratimo samo povremeno, jer njegov rezime pokazuje slabost
obaju protivnika, njihovo neprestano dezultorino udaljavanje od pred
meta. Tapkanje me u spoljanjim razlozima. Svaki od dvojice boraca
svakog trenutka naputa svoje oruje da bi potraio neko drugo. Nijedan
od njih dvojice ne dolazi do udarca, ne samo zato to oni neprestano
mijenjaju oruje s kojim bi trebalo da se bore, ve isto toliko zato to
oni, im se sretnu na jednom terenu, odmah bjee na drugi.
(Od 1806. do 1855. diskont u Francuskoj nije bio povien na 6%;
ve 50 godina fiksiran je na 90 dana maksimalni rok plaanja trgovakih
papira.)
Slabost s kojom se kod Darimona brani banka i njegova vlastita
pogrena predstava proizlaze npr. iz slijedeeg mjesta njegovog fiktiv
nog dijaloga:
Protivnik banke kae:
Zahvaljujui vaem m o nopolu vi dijelite i regulirate kredit. K ad se pokaete
strogi, ne sam o da vas diskonteri im itiraju ve i p retjeru ju u vaim strogostim a . . .
V aim m jeram a doveli ste do zastoja u poslovima. (str. 5)

Banka kae, i to skromno:

ta biste htjeli da rad im ? kae skrom no banka . . . D a b i se sauvala od inostranstva treb a da se uvam od zem ljaka . . . P rije svega m oram sprijeiti izvoz
gotovog novca, bez kojega nisam nita i ne m ogu nita. (str. 5)

Banci se podmee glupost. Prisiljavaju je da se udalji od pitanja,

da se izgubi u opoj frazi, kako bi joj se moglo i odgovoriti opom fra
zom. U tom dijalogu banka dijeli Darimonovu iluziju da ona svojim
monopolom zaista regulira kredit. U stvari mo banke poinje tek tamo
gdje prestaje mo privatnih diskontera, dakle u trenutku kada je njena
mo sama ve izvanredno ograniena. Recimo da u jednom trenutku
easy state-a1 na novanom tritu, kad svatko diskontira uz 2 J/2 %>
banka ostane pri 5%; diskonteri e joj tada umjesto da je imitiraju,
odnijeti sve diskontne poslove ispred nosa. Nikad se to nije pokazalo
oevidnije nego u historiji Engleske banke poslije zakona od 1844128!,
koji ju je u poslovima diskontiranja itd. uinio istinskim rivalom pri
vatnih bankara. Da bi sebi u periodima zastoja novanog trita osigu
rala udio, i to rastui udio, u diskontnom poslu Engleska banka bila je
neprestano prisiljena da smanjuje diskont ne samo na nivo, ve esto
ispod nivoa privatnih bankara. Njeno regulisanje kredita treba, dakle,
uzeti cum grano salis2, dok Darimon uzima kao ishodite svoje prazno
vjerno vjerovanje u njenu bezuvjetnu kontrolu nad novanim tritem
i kreditom.
Umjesto da kritiki istrauje uvjete njene prave moi nad novanim
tritem, on se odmah hvata fraze da je cash8 za banku sve i da ona mora
1 labavog stanja, stanja u kojem im a obilje kapitala i gdje je kam am a stopa
niska 2 sa z rnom soli, s rezervom 3 gotov novac

II. Glava O'novcu

37

sprijeiti njegovo otjecanje u inozemstvo. Jedan profesor na. College

de France^291 (Chevalier) odgovara:
oZlato i srebro su robe kao i sve druge . . . N aa m etalna rezerva je dobra
samo za to da se u kritinim trenucim a poalje za kupovine u inozemstvo.

Banka odgovara:
Metalni novac nije roba kao i d rug e; on je instrum ent razm jene i na osnovu
toga on uiva privilegiju da propisuje zakone svim drugim robama.

Ovdje me u borce uskae Darimon:

Toj privilegiji koju uivaju zlato i srebro, da b udu jedino autentini in stru
m enti prom eta i razm jene, treb a, dakle, pripisati ne samo sadanju k rizu ve i peri-,
odine trgovinske krize.

Da bi se stalo na put svim neugodnostima od kriza,

bilo bi dovoljno kad bi zlato i srebro postali robe kao i druge, ili, govorei
egzaktno, kad bi sve robe postale instrum enti razm jene istog ranga (au m em e titre,
s istim pravom ) kao zlato i srebro, kad bi se proizvodi doista razmjenjivali za p ro
izvode. (str. 5 - 7 )

Kako je plitko ovdje prikazano sporno pitanje! Ako banka izdaje

uputnice za novac (novanice) i obveznice za kapital koje su isplative
u zlatu ili srebru (depozite), razumije se samo po sebi da ona moe samo
do odre ene mjere ne reagirajui na to gledati i podnositi smanjenje
svoje metalne zalihe. To nema nikakve veze s teorijom metalnog novca.
Na Darimonovo uenje o krizama jo emo se vratiti.
U odeljku spisa Petite Histoire des crises de circulation<4 gospodin
Darimon izostavlja englesku krizu od 1809. do 1811.. i ograniava se na
to da pod 1810. zabiljei imenovanje komiteta za metalnu podlogu, a
pod 1811. on opet izostavlja stvarnu krizu (koja je poela 1809) i ogra
niava se na rezoluciju usvojenu u Donjem domu, prema kojoj
deprecijacija novanica prem a m etalnoj podlozi ne potjee od deprecijacije
papirnog novca, ve od poskupljenja m etalne podloge,

i na Ricardovu brouru1301, koja postavlja suprotnu tvrdnju, a iji bi

zakljuak bio:
Novac u svom najsavrenijem stanju je papirni novac. (str. 22, 23)

Krize iz 1809. i 1811. bile su ovdje vane, jer je banka tada izda
vala nekonvertibilne novanice, dakle krize nisu nipoto proizile iz
konvertibilnosti novanica u zlato (metal), pa se, dakle, nisu nipoto
dale sprijeiti ukidanjem te konvertibilnosti. Darimon prelazi vjeto i
brzo preko tih injenica koje obaraju njegovo uenje o krizama. On se
grevito hvata za Ricardov aforizam, koji s pravim predmetom spora
i broure deprecijacijom novanica nema nikakve veze. On ne
zna da je potpuno oboreno Ricardovo uenje o novcu sa svojim pogre
nim pretpostavkama da banka kontrolira koliinu novanica u opti1 M ala historija kriza prometa

38

Osnovi kritike politike ekonomije

aju i da koliina sredstava u opticaju odre uje cijene, dok obrnuto

cijene odre uju koliinu sredstava u opticaju itd. U Ricardovo vrijeme
jo su nedostajala bilo kakva detaljna istraivanja o pojavama novanog
opticaja. Ovo uzgred.
2.[Darimonove zablude o ulozi zlata i srebra]
Zlato i srebro su robe kao i druge. Zlato i srebro nisu robe kao i
druge: kao opi instrument razmjene one su privilegirane robe i upravo
zahvaljujui toj privilegiji one degradiraju druge robe. To je posljednja
analiza na koju Darimon reducira taj antagonizam. Ukinite privile
giju zlata i srebra, degradirajte ih na rang svih drugih roba, odluuje
Darimon u posljednjoj instanciji. Tada neete imati specifina zla
zlatnog i srebrnog novca ili novanica konvertibilnih u zlato i srebro.
Ukinut ete sve zlo. Ili, bolje, uzdignite sve robe do monopola to ga
sada uivaju iskljuivo zlato i srebro. Ostavite papu da postoji, ali
napravite svakog papom. Ukinite novac tako da svaku robu pretvorite
u novac i date joj specifina svojstva novca.
Upravo ovdje nastaje pitanje ne izraava li problem svoju vlastitu
besmislenost i ne lei li stoga nemogunost rjeenja ve u uslovima
postavljenim tim zadatkom. Odgovor se esto moe sastojati samo u
kritici pitanja i esto je rjeenje samo u tome da se negira samo pitanje.
Pravo je pitanje: Ne ini li sam gra anski sistem razmjene potreb
nim specifian instrument razmjene? Ne stvara li on nuno poseban
ekvivalent za sve vrijednosti? Jedan oblik tog instrumenta razmjene ili
tog ekvivalenta moda je zgodniji, prikladniji, donosi sa sobom manje
tekoa nego drugi. Ali tekoe koje proizlaze iz postojanja jednog
posebnog instrumenta razmjene, jednog posebnog a ipak opeg ekvi
valenta, morale bi se ponovo ra ati u svakom obliku, iako razliito.
Preko samog tog pitanja Darimon,. naravno, prelazi s entuzijazmom.
Ukinite novac i nemojte ga ukinuti! Ukinite ekskluzivnu privilegiju
to je posjeduju zlato i srebro svojom ekskluzivnou kao novac, ali
uinite sve robe novcem, tj. dajte svima zajedniki jedno svojstvo koje,
kad se odvoji od te ekskluzivnosti, vie ne egzistira.
U odlivima dragocjenog metala u stvari dolazi do izraaja jedna
protivurjenost koju Darimon podjednako povrno i shvaa i prevla
dava. Pokazuje se da zlato i srebro nisu robe kao i druge, a modema
ekonomija povremeno iznenada i sa strahom uvijek iznova vidi da je
stigla do predrasuda merkantilnog sistema. Engleski ekonomisti po
kuavaju da savladaju tu tekou pomou jedne distinkcije. U trenu
cima takvih monetarnih kriza, kau oni, ne trae se zlato i srebro kao
novac, ni zlato i srebro kao moneta, ve zlato i srebro kao kapital. Oni
zaboravljaju dodati: kao kapital, ali kapital u odre enom obliku zlata
i srebra. Odakle inae odliv upravo tih roba, dok veina drugih zbog
nedostatka odliva gubi na cijeni, kad bi se kapital mogao izvoziti u
svakom obliku?

II. Glava o novcu

39

Uzmimo odre ene primjere: odliv dragocjenih metala uslijed

domae nerodice u nekoj glavnoj namirnici (npr. itu), uslijed inoze
mne nerodice i stoga poskupljenja u nekom od glavnih uvoznih pred
meta potronje (npr. aju); odliv uslijed loe etve u odluujuim indu
strijskim sirovinama (pamuk, vuna, svila, lan); odliv prouzrokovan
prevelikim uvozom (uslijed pekulacije, rata itd.). U sluaju loe etve
u zemlji naknada jednog iznenadnog ili trajnog manjka (u itu, aju,
pamuku, lanu itd.) oteuje naciju dvostruko. Dio njenog uloenog
kapitala ili rada ne reproducira se zbiljski gubitak u proizvodnji.
Dio reproduciranog kapitala mora se ostaviti da se popuni ta rupa,
i to dio koji ne stoji u jednostavnom aritmetikom omjeru prema manjku,
jer cijena proizvoda koji nedostaje uslijed smanjene ponude i pove
ane potranje na svjetskom tritu raste i mora rasti.
Potrebno je tano istraiti kako bi izgledale takve krize bez obzira
na novac i kakvu odre enost unosi novac unutar danih odnosa. (Nerodica ita i pretjeran uvoz glavni su sluajevi. Rat se razumije sam po
sebi, jer je on ekonomski neposredno isto kao kad bi nacija bacila dio
svog kapitala u vodu.)
Sluaj nerodice ita: Ako se neka nacija promatra u odnosu prema
drugoj naciji, jasno je da se njen kapital (ne samo njeno zbiljsko bogat
stvo) smanjio, kao to je jasno da je seljak kojem je pregorjelo kruno
tijesto, pa sad mora kupiti kruh kod pekara, osiromaio za iznos svoje
kupovine. Unutar zemlje izgleda da je porast cijene ita, ukoliko je
rije o vrijednosti, ostavio sve po starom. Ostavljajui sada po strani
da smanjena koliina ita pomnoena s povienom cijenom kod pravih
nero ica nije nikada = normalnoj koliini ita pomnoenoj s manjom
cijenom.
Uzmimo da se u Engleskoj proizvede samo 1 kvarter i da taj 1
kvarter postigne istu cijenu kao prije 30 miliona kvartera penice. Na
cija bi tada (apstrahirajui od toga da bi joj nedostajala sredstva za re
produkciju ivota i ita), ako pretpostavimo da treba a radnih dana za
reproduciranje 1 kvartera ita, razmijenila a X 30 miliona radnih dana
(trokovi proizvodnje!31])za 1 x a radni dan (proizvod); proizvodna sna
ga njenog kapitala smanjila bi se vie miliona puta i suma svih vrijed
nosti u zemlji smanjila bi se, jer bi svaki radni dan bio depreciran 30
miliona puta. Svaki dio kapitala sada bi predstavljao samo 1/30 000 000
svoje ranije vrijednosti, svog ekvivalenta u trokovima proizvodnje,
iako se u navedenom sluaju nominalna vrijednost nacionalnog kapi
tala ne bi nita smanjila (ne raunajui deprecijaciju zemljita), jer bi
smanjena vrijednost preostalih proizvoda bila tano kompenzirana
poveanom vrijednou jednog kvartera penice. Poveanje cijene pe
nice 30 miliona puta bilo bi izraz jednake deprecijacije svih ostalih
proizvoda.
Uostalom, to razlikovanje vlastite zemlje i inozemstva posve je
iluzorno. Onako kako se nacija koja je stradala od nerodice ita odnosi
prema tu oj naciji od koje kupuje, tako se i svaki individuum nacije

40

Osnovi kritike politike ekonomije

odnosi prema zakupniku ili trgovcu itom. Viak sume koju on treba
da utroi za kupovanje ita direktno je smanjenje njegovog kapitala,
sredstava koja mu stoje na raspolaganju.
Da se pitanje ne zamuti nebitnim utjecajima mora se pretpostaviti
nacija kod koje postoji free trade1 itom. ak kad bi uvezeno ito bilo
jednako jeftino kao ono iz vlastite proizvodnje, nacija bi postala siro
manija za kapital koji zakupnici nisu reproducirali. Ali uz uinjenu
pretpostavku nacija uvijek uvozi toliko stranog ita koliko se moe uve
sti uz normalnu cijenu. Porast uvoza pretpostavlja, dakle, porast cijene.
Porast cijene ita je = padu cijene svih ostalih roba. Poveani tro
kovi proizvodnje (predstavljeni u cijeni) uz koje se dobija kvarter ita
jesu = smanjenoj produktivnosti kapitala koji postoji u svim drugim
oblicima. Viku koji se upotrebljava za kupovanje ita mora odgovarati
minus u kupovanju svih ostalih proizvoda, a ve zato i pad njihovih
cijena. S metalnim ili bilo kakvim drugim novcem ili bez njih nacija
bi se nalazila u krizi, koja ne bi zahvatila samo ito, ve i sve druge
grane proizvodnje, i to ne samo zato to bi bila pozitivno smanjena
njihova produktivnost, deprecirana cijena njihove proizvodnje u odnosu
prema vrijednosti odre enoj normalnim trokovima proizvodnje,
ve i zato to svi ugovori, obveznice itd. poivaju na prosjenim ci
jenama proizvoda. Npr. za dravni dug treba isporuiti x buala ita,
ali trokovi proizvodnje tih x buala poveali su se u odre enom omjeru.
Dakle, sasvim bez obzira na novac, nacija bi se nalazila u opoj krizi.
Dok se svi ekonomski odnosi nacije temelje na prosjenoj produktiv
nosti njenog rada, proizvodi bi se ne samo bez obzira na novac, nego
ak i na razmjensku vrijednost proizvoda, deprecirali, a produktivnost
nacije smanjila.
Dakle kriza prouzrokovana nerodicom ita nije nipoto nastala
usljed odliva dragocjenog metala, iako se ona moe poveati uslijed
smetnji koje se postavljaju tom odlivu.
Nipoto se ne moe kazati ni s Proudhonom da kriza potjee otud
to samo plemeniti metali posjeduju autentinu vrijednost nasuprot
drugim robama, jer porast cijene ita u direktnoj liniji znai samo to da
se u razmjeni mora davati vie zlata i srebra za neku koliinu ita, tj.
da je cijena zlata i srebra pala u odnosu na cijenu ita. Zlato i srebro
dijele, dakle, deprecijaciju u odnosu na ito sa svim ostalim robama,
i od toga ih ne titi nikakva privilegija. Deprecijacija zlata i srebra u
odnosu prema itu identina je s porastom cijena ita. (To nije posve
tano. Kvarter ita poraste sa 50 na 100 ilinga, dakle za 100%, ali
pamuna roba padne za 80. Srebro je u odnosu prema itu palo samo za
50, a pamuna roba, uslijed zastoja potranje itd., za 80%. To znai
da cijene drugih roba padaju vie nego to rastu cijene ita. Ali doga a
se i suprotno. Na primjer u posljednjim godinama, kad je ito povre
meno raslo za 100%, industrijskim proizvodima nije bilo ni na kraj
1 slobodna trgovina

II. Glava o novcu

41

pameti da padnu u istom omjeru u kojem je zlato tako palo prema itu.
Ta okolnost neposredno ne utjee na opu postavku.) Ne moe se rei
ni to da zlato ima privilegiju zato to je njegova koliina u obliku mo
nete odre ena tano i autentino. Jedan talir (srebra) ostaje pod svim
okolnostima jedan talir. Ali isto tako .jedan buel penice ostaje jedan
buel, a jedan arin platna jedan arin.
Deprecijacija veine roba (ukljuujui rad) i kriza koja otud pro
izlazi u sluaju vrlo loe itne godine ne moe se, dakle, prvobitno pri
pisati izvozu zlata, jer bi deprecijacija i kriza nastupile i kad se uope
ne bi izvozilo domae zlato ni uvozilo tu e ito. Kriza se svodi jednosta
vno na zakon potranje i ponude, koji, kao to je poznato, na podruju
prvih potreba promatrano u nacionalnom mjerilu djeluje neuporedivo otrije i energinije nego na svim drugim podrujima. Izvoz
zlata nije uzrok itne krize, nego je itna kriza uzrok izvoza zlata.
Za zlato i srebro promatrane za sebe moe se tvrditi da oni sa svoje
strane samo u dva pravca utjeu na krizu i pogoravaju njene simptome:
1) Utoliko to je izvoz zlata otean zbog uslova o metalnoj rezervi
kojima su vezane banke; utoliko to mjere koje banka zbog toga po
duzima protiv tog izvoza zlata djeluju tetno na promet unutar zemlje.
2) Utoliko to izvoz zlata postaje potreban, zato to strane nacije hoe
da prime kapital samo u obliku zlata i ni u kojem drugom obliku.
Tekoa br. 2 moe potrajati i dalje, ak ako je tekoa br. 1 uklo
njena. Engleska banka iskusila ju je upravo u periodu u kojem je za
konski bila ovlaena da izdaje nekonvertibilne novanice. Novanice
su pale u odnosu prema zlatnim ipkama, ali isto tako je pala mint
price 'of gold1 u odnosu prema njegovoj cijeni u ipkama. Zlato je prema
novanici postalo posebna vrsta robe. Moe se rei da je novanica
jo utoliko ostala zavisna od zlata to je nominalno predstavljala odre
enu koliinu zlata, koja se faktiki nije mogla dobiti za nju. Zlato je
ostalo njen nazivnik, iako se ona vie kod banke nije dala zakonski za
mijeniti za tu koliinu zlata.
Nema nikakve sumnje (?) (to treba istraiti kasnije i ne pripada
direktno u pitanje o kojem je rije) da dotle dok papirni novac dobiva
svoj naziv po zlatu (tako da je npr. novanica od 5 funti papirni pred
stavnik 5 sovrina), konvertibilnost novanice u zlato ostaje za nju eko
nomski zakon, postojao on politiki ili ne postojao. Novanice Engleske
banke nastavile su i u periodu 1799 - 1819.C32] iskazivati da one pred
stavljaju vrijednost odre ene koliine zlata. Kako drukije provjeriti
tu tvrdnju, ako ne pomou injenice da novanica u stvari raspolae
s toliko i toliko zlatnih ipki? Od trenutka kad se za jednu novanicu
od 5 funti vie nije mogla dobiti vrijednost ipki = 5 sovrina novanica
je bila deprecirana, iako je bila nekonvertibilna. Jednakost vrijednosti
novanice s odre enom vrijednou zlata, koju izraava njen naziv,

1 kovnika djena zlata

42

Osnovi kritike politike ekonomije

dola je odmah u protivurjenost s faktinom nejednakou izme u

novanice i zlata.
Sporno pitanje me u Englezima, koji zadravaju zlato kao naziv
nik novanice, ne vrti se dakle u stvari oko konvertibilnosti novanice
u zlato (to je samo praktina jednakost koju teorijski izraava naziv
novanice), ve oko toga kako tu konvertibilnost osigurati, da li tu kon
vertibilnost treba osigurati ogranienjima zakonski nametnutim banci
ili je treba prepustiti samu sebi. Pristalice posljednjeg tvrde da je ta
konvertibilnost kod emisione banke koja pozajmljuje na mjenice, ije
novanice dakle imaju osiguran odliv, u prosjeku zajamena i da ni
njihovi protivnici nikad ne postiu vie od te prosjene sigurnosti.
Posljednje je a fact1. Prosjek, uzgred reeno, ne treba prezirati i pro
rauni prosjeka moraju sainjavati osnovu banaka jednako kao i svih
osiguranja itd. S te se strane s pravom navode kao uzor prije svega kot
ske banke.
Strogi bulionisti, sa svoje strane, kau da oni tu konvertibilnost
shvaaju ozbiljno, da obaveza banke da konvertira odrava novanicu
konvertibilnom, da je nunost te konvertibilnosti dana samim nazivom
novanice i predstavlja prepreku za preveliku emisiju, da su njihovi
protivnici samo pseudopristalice nekonveritibilnosti. Izme u tih dvaju
pravaca ima raznih nijansi, masa malih grupica.
Najzad branioci nekonvertibilnosti, odluni antibulionisti jesu,
a da to i ne znaju, isto tako pseudopristalice konvertibilnosti kao to
su njihovi protivnici pseudopristalice nekonvertibilnosti, jer oni za
dravaju naziv novanice, dakle praktino izjednaavanje novanice
odre enog naziva i odre ene koliine zlata ine mjerom pune vrijed
nosti svojih novanica.
U Pruskoj postoji papirni novac s prisilnim teajem. (Vraanje mu
je osigurano utoliko to se odre ena kvota poreza mora platiti u papiru.)
Ti papirni taliri nisu doznake na srebro, ni kod jedne banke nisu le
galno razmjenljivi za srebro itd. Njih nijedna trgovaka banka ne po
zajmljuje na mjenice, ve ih isplauje vlada pri podmirivanju svojih
izdataka. Ali njihov naziv je naziv srebra. Jedan papirni talir tvrdi da
predstavlja istu vrijednost kao i jedan srebrni talir. Kad bi povjerenje
u vladu bilo temeljito uzdrmano ili kad bi taj papirni novac bio izdan
u veim proporcijama nego to to zahtijevaju potrebe opticaja, papirni
bi talir u praksi prestao biti jednak srebrnom taliru i bio bi depreciran,
jer bi pao ispod vrijednosti koju iskazuje njegov naziv. On bi bio de
preciran ak i kad ne bi nastupila nijedna od gore navedenih okolnosti,
ve bi posebna potreba za srebrom pribavila npr. srebru za izvoz pri
vilegiju u odnosu na papirni talir.
Konvertibilnost u zlato i srebro je dakle praktina mjera vrijed
nosti svakog papirnog novca koji svoj naziv prima od zlata ili srebra,
bio papir legalno konvertibilan ili ne. Nominalna vrijednost prati nje
1 injenica

II. Glava o novcu

43

govo tijelo samo kao sjenka; da li se oboje pokriva mora dokazati nji
hova zbiljska konvertibilnost (razmjenljivost). Pad realne vrijednosti
ispod nominalne vrijednosti je deprecijacija. Zbiljski paralelni tok,
uzajamno zamjenjivanje je konvertibilnost. Kod novanica koje nisu
konvertibilne ne pokazuje se konvertibilnost u blagajni banke ve u
svakodnevnoj razmjeni izme u papira i metalnog novca iji naziv on nosi.
U stvari je konvertibilnost konvertibilnih novanica ve ugroena, ako
ona treba da se potvrdi ne vie svakodnevnim prometom u svim dije
lovima zemlje, ve posebnim velikim eksperimentima na blagajni banke.
U kotskoj se na selu papirnom novcu ak daje prednost pred
metalnim novcem. kotska je prije 1845, kad joj je bio naturen engleski
zakon od 1844,t33l sudjelovala prirodno u svim engleskim socijalnim
krizama, a neke su krize u njoj bile intenzivnije, jer se ovdje clearing
of the land1 vrilo bezobzirnije. Uza sve to kotska nije upoznala prave
novane krize (ovamo ne spada to to su neke banke iznimno bankro
tirale, jer su lakomisleno davale kredit), ni deprecijaciju novanica, ni
jadikovke, ni istraivanja da li je koliina novca u opticaju dovoljna
ili nedovoljna itd. kotska je ovdje vana, jer ona, s jedne strane, po
kazuje kako se novani sistem moe potpuno regulirati na sadanjoj
osnovi tako da se odstrane sva zla zbog kojih jadikuje Darimon
a da se ne napusti sadanja drutvena osnova, ak dok istovremeno njene
protivurjenosti, antagonizmi, klasna suprotnost itd. dostiu jo vii
stupanj nego u bilo kojoj drugoj zemlji svijeta.
Karakteristino je da ni Darimon, ni pokrovitelj koji je napisao
uvod za njegovu knjigu Emile Girardin koji njegovo praktino
arlatanstvo nadopunjuje teorijskim utopizmom ne nalaze u kot
skoj suprotnost monopolskim bankama kao to su Engleska banka i
Francuska banka, nego je trae u Sjedinjenim Dravama, gdje je ban
kovni sistem uslijed obavezne dravne povelje slobodan samo nomi
nalno, gdje ne postoji slobodna konkurencija banaka nego federativni
sistem monopolskih banaka.
Svakako da je kotski bankovni i novani sistem bio najopasniji
greben za iluzije virtuoza prometa. Za zlatan ili srebrn novac (gdje
kovani novac nema dvostruki legalni standard) ne kae se da deprecira,
koliko god se esto mijenjala njihova relativna vrijednost prema svim
drugim.robama. Zato ne? Zato to oni ine svoj vlastiti nazivnik, jer
njihov naziv nije naziv neke vrijednosti, tj. zato to se oni ne procjenjuju
prema nekoj treoj robi nego samo izraavaju alikvotne dijelove svoje
vlastite materije; 1 soveren = tolikoj koliini zlata te i te teine. Zlato,
dakle, nominalno ne moe deprecirati, ne zato to samo ono izraava
autentinu vrijednost, ve zato to ono kao novac uope ne izraava
vrijednosty nego izraava, nosi na elu odre enu koliinu svoje vlastite
materije, svoju vlastitu kvantitativnu odre enost. (Kasnije poblie
1 iSenje zemlje!341

44

Osnovi kritike politike ekonomije

istraiti da li je to karakteristino obiljeje zlatnog i srebrnog novca

imanentno svojstvo svakog novca u posljednjoj instanciji.)
Obmanuti tom nominalnom neobezvredljivou metalnog novca,
Darimon i kompanija vide samo jednu stranu, onu koja izbija u kri
zama: aprecijaciju zlata i srebra prema gotovo svim ostalim robama;
oni ne vide drugu stranu, deprecijaciju zlata i srebra ili novca prema svim
ostalim robama (izuzev, moda, ne uvijek, rad) u periodima takozvanog
prosperitetay periodima privremenog opeg porasta cijena Budui da
ta deprecijacija metalnog novca (i svih vrsta novca koje poivaju na nje
mu) uvijek prethodi njegovoj aprecijaciji, oni su trebali postaviti svoj
problem obrnuto: sprijeiti periodino vraanje deprecijacije novca
(njihovim jezikom: ukinuti privilegije roba u odnosu prema novcu).
U ovoj posljednjoj formulaciji odmah bi se rijeio zadatak: ukinuti
porast i pad cijena. Taj je zadatak: ukinuti cijene. A ovaj: ukinuti raz
mjensku vrijednost. Taj je problem: ukinuti razmjenu kakva odgovara
gra anskoj organizaciji drutva. A ovaj poslednji problem: ekonomski
revolucionirati gra ansko drutvo. Tada bi se od samog poetka po
kazalo da se zlu gra anskog drutva ne moe pomoi promjenama
u banci ni osnivanjem racionalnog novanog sistema.
3. [Prudonistika ideja radnog novca]
Konvertibilnost legalna ili ne zahtijeva se dakle i dalje od
svakog novca, iji ga naziv ini znakom vrijednosti, tj. izjednauje ga
kao koliinu s nekom treom robom. Izjednaavanje ve ukljuuje
suprotstavljanje, moguu nejednakost; konvertibilnost ukljuuje svoju
suprotnost, nekonvertibilnost; aprecijacija ukljuuje deprecijaciju, dynamei1, kao to bi rekao Aristotel.
Uzmimo npr. da se soveren ne zove samo soveren, to je puko
poasno ime za x-ti alikvotni dio jedne unce zlata (raunsko ime) kao
to je metar za odre enu duinu, ve da se on zove, recimo, x sati
radnog vremena. unce zlata u stvari je samo materijalizirani opredx
m eeniisata radnog vremena. Ali zlato je prolo radno vrijeme, odx
re eno radno vrijeme. Njegov naziv uinio bi odre enu koliinu rada
uope njegovim mjerilom. Funta zlata morala bi biti konvertibilna za
x sati radnog vremena, tako da ih moe kupiti svakog trenutka: im
bi ona mogla kupiti vie ili manje, bila bi aprecirana ili deprecirana;
u posljednjem sluaju prestala bi njena konvertibilnost.
Vrijednost se ne odre uje radnim vremenom utjelovljenim u pro
izvodima, nego u danom trenutku potrebnim radnim vremenom.
1 potencijalno, u mogunosti

II. Glava o novcu

45

Uzmimo funtu samog zlata: neka je to proizvod od 20 sati radnog vre

mena. Pretpostavimo da uslijed bilo kakvih okolnosti kasnije treba 10
sati za proizvodnju jedne funte zlata. Funta zlata, iji naziv kae da je
ona = 20 sati radnog vremena, bila bi sada jo samo = 10 sati radnog
vremena, jer 20 sati radnog vremena = 2 fiinte zlata. Deset sati rada
razmjenjuje se faktino za 1 funtu zlata; dakle se 1 funta zlata ne moe
vie razmijeniti za 20 radnih sati.
Zlatni novac s plebejskim nazivom: x radnih satu bio bi izloen
veim kolebanjima nego bilo koji drugi novac, a napose veim nego
sadanji zlatni novac, jer zlato u odnosu na zlato ne moe rasti ni pa
dati (jednako je samo sebi), ali u odre enoj koliini zlata sadrano
prolo radno vrijeme mora dakako neprestano rasti ili padati u odnosu
na sadanje, ivo radno vrijeme. Da bi se ono odralo konvertibilnim,
morala bi se produktivnost radnog sata odravati stacionarnom. to
vie, prema opem ekonomskom zakonu da trokovi proizvodnje stalno
padaju, da ivi rad postaje sve produktivniji, da, dakle, u proizvodima
opredmeeno radno vrijeme stalno deprecira, stalna bi deprecijacija
bila neizbjena sudbina tog zlatnog radnog novca. Da bi se sprijeila
ta neprilika, moglo bi se rei da ne treba zlato dobiti naziv radnog
sata, nego da taj naziv treba dobiti papirni novac, puki znak vrijednosti,
kao to je to predloio Weitlingt35!, i prije njega Englezi, a poslije nje
ga Francuzi, me u njima i Proudhon i kompanija. Radno vrijeme koje
je utjelovljeno u samom papiru dolazilo bi pri tom isto toliko malo u
obzir kao i vrijednost papira novanica. Taj bi papir bio puki predstav
nik radnih sati, kao to su novanice predstavnik zlata ili srebra. Kad
bi radni sat postao produktivniji, porasla bi kupovna mo priznanice
koja ga predstavlja i obrnuto, upravo kao to sada jedna novanica od
5 funti kupuje vie ili manje, ve prema tome da li relativna vrijednost
zlata raste ili pada u pore enju s drugim robama.
Prema istom zakonu prema kojem bi zlatni radni novac bio podlo
an neprestanoj deprecijaciji, papirni radni novac doivljavao bi ne
prestanu aprecijaciju. No to je upravo ono to hoemo; radnik bi se
radovao rastuoj produktivnosti svog rada a ne bi, kao sada, srazmjerno njoj stvarao tu e bogatstvo, vlastito obezvre enje. Tako kau so
cijalisti. Ali, na alost, javljaju se neke male sumnje. Prije svega, ako ve
pretpostavimo novac, makar to bili i samo bonovi na sate, tada moramo
pretpostaviti i akumulaciju tog novca i ugovore, obveznice, stalne dabi
ne itd., koji se podmiruju u obliku tog novca. Akumulirani bonovi ne
prestano bi aprecirali jednako kao i novoizdani, i tako bi, s jedne strane,
rastua produktivnost rada koristila neradnicima, a s druge strane,
ranije ugovorene dabine ile bi u korak s veom plodnou rada.
Padanje i rastenje vrijednosti zlata i srebra bili bi posve irelevantni
kad bi svijet svakog trenutka mogao da pone iznova i kad preuzete
obaveze za plaanje odre ene koliine zlata ne bi nadivljavale kole
banja vrijednosti zlata. Toliko ovdje o bonovima na sate i o produktiv
nosti sata.

46

Osnovi kritike politike ekonomije

Pitanje koje ovdje treba istraiti je konvertibilnost bonova na sate.

Doi emo do istog cilja ako krenemo zaobilaznim putem. Iako je jo
prerano, moe se poneto spomenuti o zabludama koje lee u osnovi
bonova na sate i omoguuju nam da pogledamo u najdublju tajnu koja
povezuje Proudhonovu teoriju prometa s njegovom opom teorijom
s njegovom teorijom o odre ivanju vrijednosti. Tu istu povezanost
nalazimo npr. kod Braya i Gray a. ta je tu moda u osnovi istinito
ispitat e se kasnije (prije toga jo uzgred: ako se promatraju samo kao
uputnice na zlato, novanice ne bi nikad smjele biti izdane iznad ko
liine zlatnog novca koju navodno zamjenjuju a da ne depreciraju. Tri
doznake, svaka na 15 funti, koje izdajem trojici raznih vjerovnika na
istih 15 funti u zlatu u stvari su svaka samo doznaka na 15js = 5 funti.
Svaka od tih novanica bila bi dakle od samog poetka deprecirana na
33 i/8%).
Vrijednost (realna razmjenska vrijednost) svih roba (ukljuujui
rad) odre ena je njihovim trokovima proizvodnje, drugim rijeima,
radnim vremenom koje iziskuje njihova proizvodnja. Cijena je ta nji
hova razmjenska vrijednost izraena u novcu. Zamjena metalnog nov
ca (i papirnog ili kreditnog novca koji od njega dobiva svoj naziv) rad
nim novcem koji bi svoj naziv dobio od samog radnog vremena izjed
naila bi dakle realnu vrijednost (razmjensku vrijednost) roba i njihovu
nominalnu vrijednost, cijenu, novanu vrijednost. Izjednaavanje realne
vrijednosti i nominalne vrijednosti, vrijednosti i cijene. Ali to bi se postiglo
samo uz pretpostavku da su vrijednost i cijena samo nominalno razliiti.
Me utim, to nipoto nije sluaj. Vrijednost roba koja je odre ena rad
nim vremenom samo je njihova prosjena vrijednost. Prosjek koji se
pojavljuje kao spoljana apstrakcija ukoliko je dobijen zbrajanjem kao
prosjean broj nekog razdoblja, npr. 1 funta kave 1 iling kad se naini
prosjek, recimo, cijena kave za 25 godina, ali koji je vrlo realan ako se
u isti mah prizna kao pokretna sila i pokretako naelo oscilacija kroz
koje prolaze cijene roba za vrijeme odre enog razdoblja.
Ta realnost nije samo od teorijske vanosti: ona ini osnovu trgo
vake pekulacije, iji raun vjerojatnosti polazi kako od srednjih pro
sjenih cijena, koje joj vrijede kao sredite oscilacija, tako i od prosje
nih visina i prosjenih dubina oscilacija iznad i ispod tog sredita.
Od te prosjene vrijednosti robe njena se trina vrijednost uvijek ra
zlikuje i uvijek stoji ili ispod ili iznad nje.
Trina vrijednost ujednaava se u realnu vrijednost svojim ne
prestanim oscilacijama, nikad izjednaavanjem s realnom vrijednou
kao s neim treim, nego stalnim unejednaavanjem same sebe (ne,
kao to bi kazao Hegel, apstraktnom identinou ve neprestanom
negacijom negacije, tj. negacijom same sebe kao negacije realne vrijed
nosti). Da sama realna vrijednost, sa svoje strane nezavisno od nje
nog gospodstva nad oscilacijama trine cijene (bez obzira na nju kao
zakon tih oscilacija) negira samu sebe i realnu vrijednost roba stalno
stavlja u protivurjenost sa svojim vlastitim odre enjem, deprecira ili

II. Glava o novcu

47

aprecira realnu vrijednost raspoloivih roba pokazao sam u svom

pamfletu protiv Proudhonal36] i u to na ovom mjestu ne treba blie ula
ziti.
ijem se, dakle, razlikuju od vrijednosti ne samo kao nominalne od
realnog, ne samo po nazivu u zlatu i srebru, ve po tome to se vrijed
nost pojavljuje kao zakon kretanja kroz koji prolazi cijena. Ali one su
neprestano razliite i ne pokrivaju se nikada ili samo posve sluajno i
izuzetno. Cijena robe stoji neprestano iznad ili ispod vrijednosti robe,
a sama vrijednost robe postoji samo u up and down1 cijena roba. Pot
ranja i ponuda neprestano odre uju cijene roba, ne pokrivaju se nikada
ili samo sluajno, ali trokovi proizvodnje odre uju sa svoje strane osci
lacije potranje i ponude.
Zlato ili srebro u kojima se izraava cijena neke robe, njena trina
vrijednost, sami su odre ena koliina nagomilanog rada, odre ena mje
ra materijaliziranog radnog vremena. Uz pretpostavku da trokovi
proizvodnje robe i trokovi proizvodnje zlata i srebra ostaju isti, porast
ili pad njihove trine cijene znai samo to da neka roba (= x radnog
vremena) neprestano na tritu raspolae sa > ili < nego x radnog
vremena, stoji iznad ili ispod svoje prosjene vrijednosti odre ene rad
nim vremenom.
Prva osnovna iluzija pristalica bonova na sate sastoji se u tome to
oni, time to ukidaju nominalnu razliitost izme u realne vrijednosti i
trine vrijednosti, izme u razmjenske vrijednosti i cijene (dakle time
to vrijednost umjesto u odre enom opredmeenju radnog vremena,
recimo u zlatu i srebru, izraavaju u samom radnom vremenu) ukla
njaju tako e stvarnu razliku i protivurjenost izme u cijene i vrijed
nosti. Tako se razumije samo po sebi kako puko uvo enje bonova na
sate uklanja sve krize, sve nevolje gra anske proizvodnje. Novana
cijena roba = njihovoj realnoj vrijednosti; potranja = ponudi; pro
izvodnja = potronji; novac je ujedno ukinut i sauvan; trebalo je samo
da se utvrdi radno vijeme, iji je proizvod roba i koje se materijalizira
u robi, da bi se stvorio njoj odgovarajui pandan u novanici, novcu,
u bonovima na sate. Svaka roba bila bi tako pretvorena direktno u no
vac, a zlato i srebro sa svoje strane oboreni na rang svih ostalih roba.
Ne treba dokazivati da se protivurjenost izme u razmjenske vri
jednosti i cijene (izme u prosjene cijene i cijena iji je ona prosjek)
razlika izme u veliina i njihove prosjene veliine ne ukida lime to
se ukida puka razlika u imenu izme u njih, to se, dakle, umjesto 1 funta
kruha stoji 8 penija, kae: 1 funta kruha = radnog sata. Obrnuto,
ako 8 penija = radnog sata i ako je radno vrijeme koje je materijali
zirano u jednoj funti kruha vee ili manje od ^ radnog sata, tada bi
1 porastu i padu

48

Osnovi kritike politike ekonomije

razlika izme u vrijednosti i cijene, uslijed toga to bi mjera vrijednosti

ujedno bila i element u kojem se izraava cijena, samo pomogla da se
otro ispolji njihova razlika koja je u cijeni zlata ili srebra sakrivena.
Proizala bi jedna beskonana jednadba. radnog sata (to se sadri
u 8 penija ili izraava jednim bonom) ^ od ^ radnog sata (to se sadri
u funti kruha).
Bon na sate koji predstavlja prosjeno radno vrijeme ne bi nikad
odgovarao zbiljskom radnom vremenu niti bi ikad bio konvertibilan za
njega; tj. radno vrijeme opredmeeno u nekoj robi ne bi nikad raspo
lagalo sa sebi jednakom koliinom radnog novca i obratno, ve sa vie
ili manje, kao to se sada svaka oscilacija trinih vrijednosti izraava
u porastu ili padu njihovih cijena u zlatu i srebru.
Neprestana deprecijacija roba u duim periodima u odnosu
prema bonovima na sat, o kojoj smo govorili ranije, proizlazila je iz
zakona rastue produktivnosti radnog vremena, iz smetnji u samoj
relativnoj vrijednosti koje stvara njen vlastiti inertni princip, radno
vrijeme. Nekonvertibilnost bonova na sate, o kojoj govorimo sada,
samo je drugi izraz za nekonvertibilnost izme u realne vrijednosti i
trine vrijednosti, razmjenske vrijednosti i cijene. Bon na sate pred
stavljao bi nasuprot svim robama neko idealno radno vrijeme, koje bi
se razmjenjivalo sad za vie, sad za manje zbiljskog radnog vremena,
a u bonu bi dobivalo izdvojenu, vlastitu egsistenciju, koja bi odgovarala
toj zbiljskoj nejednakosti. Taj opi ekvivalent, opticajno sredstvo i
mjera roba, opet bi prema robama nastupao individualiziram), slije
dei vlastite zakone, otu en, tj. sa svim svojstvima sadanjeg novca,
a da ne bi vrio njegove usluge. Ali zbrka bi dostigla puno vii stupanj
usljed toga to medij u kojem se upore uju robe, te opredmeene ko
liine radnog vremena, ne bi bila neka trea roba, ve njihova vlastita
mjera vrijednosti, samo radno vrijeme.
Roba a, opredmeenje 3 sata radnog vremena, jest = 2 bona na
radne sate; roba by tako er opredmeenje 3 radna sata, jest = 4 bona
na radne sate. T a protivurjenost je u stvari, samo zavijeno, izraena u
novanim cijenama. Razlike izme u cijene i vrijednosti, izme u robe
mjerene radnim vremenom iji je ona proizvod i proizvoda radnog vre
mena za koje se ona razmjenjuje, ta razlika zahtijeva treu robu kao
mjeru u kojoj se izraava zbiljska razmjenska vrijednost robe. Kako
cijena nije jednaka vrijednosti, to element koji odre uje vrijednost
radno vrijeme ne moe biti onaj element u kojem se izraavaju cijene,
jer bi se radno vrijeme moralo izraziti u isti mah kao ono odre ujue i ono
neodre ujue, kao jednako i nejednako samo sebi. Budui da radno vri
jeme kao mjera vrijednosti postoji samo idealno, ono ne moe sluiti
kao materija za upore ivanje cijena. (Ovdje u isti mah postaje jasno
kako i zato odnos vrijednosti dobija u novcu materijalnu i izdvojenu
egzistenciju. Ovo razviti dalje.) Razlika izme u cijene i vrijednosti

II. Glava o novcu

49

zahtijeva da se vrijednosti kao cijene mjere nekim drugim mjerilom,

a ne svojim vlastitim. Cijena za razliku od vrijednosti je nuno novana
cijena. Ovdje se pojavljuje da je nominalna razlika izme u cijene i vri
jednosti uslovljena njihovom realnom razlikom.
Roba\z =1 iling (tj. = srebra); roba b= 2 ilinga (tj. srebra).
Otud roba b = dvostrukoj vrijednosti robe a. Odnos vrijednosti izme u
a i b izraen je onom proporcijom u kojoj se obje razmjenjuju za odre
enu koliinu neke tree robe, za srebro, a ne za neki odnos vrijednosti.

B. Novac kao rezultat razvitka robne proizvodnje

1. [Roba, vrijednost i novac]
Svaka roba (proizvod ili oru e za proizvodnju) jest=opredmeenju odre enog radnog vremena. Njena vrijednost, odnos u kojem se
ona razmjenjuje za druge robe ili se druge robe zamjenjuju za nju,
jest = koliini radnog vremena koje je realizirano u njoj. Ako je npr.
roba = 1 satu radnog vremena, tada se ona razmjenjuje sa svim drugim
robama koje su proizvod 1 sata radnog vremena. (Cijelo ovo umovanje
pretpostavlja da je razmjenska vrijednost = trinoj vrijednosti, a
realna vrijednost = cijeni.)
Vrijednost robe razliita je od same robe. Vrijednost (razmjenska
vrijednost) je roba samo u razmjeni (zbiljskoj ili zamiljenoj); vrijed
nost nije samo sposobnost robe za razmjenu openito, ve njena spe
cifina razmjenljivost. Ona je u isti mah eksponent omjera u kojem se
roba razmjenjuje s drugim robama i eksponent omjera u kojem se roba
ve u proizvodnji razmijenila s drugim robama (materijaliziranim rad
nim vremenom); ona je kvantitativno odre ena razmjenljivost robe.
Robe, npr. arin pamuka i litra ulja, promatrane kao pamuk i ulje,
naravno se razlikuju, posjeduju razliita svojstva, mjere se razliitim
mjerama, nesumjerljive su. Kao vrijednosti, sve robe su kvalitativno
jednake i samo kvantitativno razliite, sve se dakle uzajamno mjere
i zamjenjuju (razmjenjuju se, konvertibilne su jedna za drugu) u odre
enim kvantitativnim omjerima.
Vrijednost je drutveni odnos roba, njihov ekonomski kvalitet.
Knjiga koja posjeduje neku odre enu vrijednost i glava kruha koja
posjeduje istu vrijednost uzajamno se razmjenjuju, ista su vrijednost,
samo u razliitom materijalu. Kao vrijednost roba je u isti mah ekvi
valent svih drugih roba u nekom odre enom omjeru. Kao vrijednost
roba je ekvivalent; kao u ekvivalentu u njoj su izbrisana sva njena pri
rodna svojstva, ona vie ne stoji ni u kakvom posebnom kvalitativnom
odnosu prema drugim robama, ve je isto tako opa mjera kao i opi
4 Marx - Engels (19)

50

Osnovi kritike politike ekonomije

predstavnik, ope sredstvo razmjene svih ostalih roba. Kao vrijednost,

ona je novac.
Ali kako je roba (ili, bolje, proizvod ili oru e proizvodnje) razli
ita od sebe kao vrijednosti, ona je kao vrijednost razliita od sebe kao
proizvoda. Njeno svojstvo kao vrijednosti ne samo da moe ve i mora
u isti mah dobiti egzistenciju koja je razliita od njene prirodne egzi
stencije. Zato? Kako se robe kao vrijednosti razlikuju izme u sebe
samo kvantitativno, svaka roba mora biti kvalitativno razliita od svoje
vlastite vrijednosti. Zato njena vrijednost mora posjedovati i egzisten
ciju koja se moe kvalitativno razlikovati od nje, a kod zbiljske razmjene
mora ta razdvojivost postati zbiljsko razdvajanje, jer prirodna razli
itost roba mora dospjeti u protivurjenost s njihovom ekonomskom
ekvivalentnou i obje mogu postojati jedna kraj druge samo tako da
roba dobije dvostruku egzistenciju, pored svoje prirodne egzistencije
jednu isto ekonomsku, u kojoj je ona samo znak, slovo za jedan odnos
proizvodnje, puki znak za svoju vlastitu vrijednost.
Kao vrijednost svaka je roba ravnomjerno djeljiva; u svom pri
rodnom postojanju ona to nije. Kao vrijednost, ona ostaje ista, ma kroz
kolike metamorfoze i oblike egzistencije prolazila; u zbilji se robe
razmjenjuju samo zato to su nejednake i odgovaraju razliitim sistemima
potreba. Kao vrijednost, roba je opa, kao zbiljska roba ona je poseb
nost. Kao vrijednost ona je uvijek razmjenljiva; u zbiljskoj razmjeni
ona je takva samo ako ispunjava posebne uslove. Kao vrijednosti,
odre ena joj je mjera njene razmjenljivosti njom samom; razmjenska
vrijednost izraava upravo odnos u kojem ona zamjenjuje druge robe;
u zbiljskoj razmjeni ona je razmjenljiva samo u koliinama koje su po
vezane s njenim prirodnim svojstvima i odgovaraju potrebama onih
koji vre razmjenu.
(Ukratko, sva svojstva koja se nabrajaju kao posebna svojstva
novca svojstva su robe kao razmjenske vrijednosti, proizvoda kao vri
jednosti, za razliku od vrijednosti kao proizvoda.) (Razmjenska vrijed
nost robe, kao posebna egzistencija pored same robe, jest novac; oblik
u kojem se sve robe izjednauju, upore uju, mjere; ono na to se svode
sve robe, ono to se svodi na sve robe; opi ekvivalent.)
Svakog trenutka u raunanju, knjigovodstvu itd. pretvaramo robe
u znakove vrijednosti, fiksiramo ih kao puke razmjenske vrijednosti,
apstrahirajui od njihove materije i od svih njihovih prirodnih svojstava.
Na papiru, u glavi, vri se ta metamorfoza pukom apstrakcijom, ali u
zbiljskoj razmjeni je potrebno zbiljsko posredovanje, sredstvo da bi se
ta apstrakcija realizirala. Roba u svojim prirodnim svojstvima nije ni
neprestano razmjenljiva, ni razmjenljiva za svaku drugu robu, nije
razmjenljiva u svojoj prirodnoj jednakosti sa sobom; nego ukoliko je
postavljenat37! kao samoj sebi nejednaka, kao neto sebi nejednako,
kao razmjenska vrijednost. Moramo je najprije pretvoriti u nju samu
kao razmjensku vrijednost da bismo zatim tu razmjensku vrijednost
uspore ivali i razmjenjivali za druge.

II. Glava o novcu

51

U najprimitivnijoj trampi, kad se dvije robe razmjenjuju jedna za

drugu, svaka se najprije izjednauje s jednim znakom koji izraava njenu
razmjensku vrijednost, npr. kod izvjesnih Crnaca na zapadnoafrikim
obalama = x eljeznih ipki. Jedna roba je = 1 ipka, druga 2 ipke.
U tom omjeru one se i razmjenjuju. Robe se najprije, prije nego to se
razmijene jedna za drugu, u glavi i u govoru pretvore u ipke. One se
procjenjuju prije nego se razmjenjuju, a da bi se procijenile, moraju se
dovesti u odre ene brojane omjere jedna prema drugoj. Da bi se do
vele u takve brojane omjere i uinile sumjerljivim, moraju dobiti
isto ime (jedinicu). (ipka ima samo imaginarnu egzistenciju, kao to
uope neki odnos moe samo apstrakcijom dobiti posebno utjelovljenje,
biti i sam individualiziran.) Da bi se pri razmjeni pokrio viak jedne
vrijednosti nad drugom, za likvidiranje bilance, i u najprimitivnijoj
trampi, kao i sad u me unarodnoj trgovini, potrebno je plaanje u nov
cu.
Proizvodi (ili djelatnosti) razmjenjuju se samo kao robe; robe u
razmjeni egzistiraju samo kao vrijednosti; one se uspore uju samo kao
takve. Da bih odredio teinu kruha koju mogu razmijeniti za arin
platna, najprije stavljam arin platna = njegovoj razmjenskoj vrijed1

nosti, tj. = radnog vremena. Isto tako stavljam funtu kruha = nje-

l .. 2

noj razmjenskoj vrijednosti = ~ ili ~ itd. radnog vremena. Stavljam

svaku od roba = neem treem, tj. sebi nejednakom. To tree, razli
ito od obje robe, jer izraava odnos, egzistira ponajprije u glavi, u
predstavi, kao to se odnosi uope, ako ih treba fiksirati, mogu samo
misliti, za razliku od predmeta subjekata!38! koji se odnose.
Kada neki proizvod (ili djelatnost) postaje razmjenska vrijednost,
on ne samo da se pretvara u odre en kvantitativan odnos, omjerni broj
(naime u broj koji izraava kolika mu je koliina drugih roba jednaka,
predstavlja njegov ekvivalent, ili u kojem omjeru je on ekvivalent dru
gih roba), ve se mora i kvalitativno pretvoriti, preobratiti u neki dru
gi element, kako bi obje robe postale imenovane veliine mjerljive istom
jedinicom, dakle, postale sumjerljive.
Roba se mora najprije pretvoriti u radno vrijeme, dakle u neto
kvalitativno razliito od nje (kvalitativno razliito: 1) zato to ona nije
radno vrijeme kao radno vrijeme, ve materijalizirano radno vrijeme,
ne radno vrijeme u obliku kretanja ve u obliku mirovanja, ne u obliku
procesa ve rezultata; 2) zato to ona nije opredmeenje radnog vre
mena uope, koje postoji samo u predstavi i koje je samo od svog kva
liteta odvojeni, samo kvantitativno razliiti rad, nego je odre eni rezul
tat jednog odre enog, prirodno odre enog, od drugih vrsta rada kva
litativno razliitog rada), da bi se tada kao odre ena koliina radnog
vremena, odre ena veliina rada mogla uporediti s drugim koliinama
radnog vremena, drugim veliinama rada.
4*

52

Osnovi kritike politike ekonomije

Za puko upore ivanje, procjene proizvoda, za idealno odre iva

nje njihove vrijednosti, dovoljno je da se ta transformacija izvri u gla
vi (transformacija u kojoj proizvod egzistira samo kao izraz kvanti
tativnih odnosa proizvodnje). Pri upore ivanju roba ta je apstrakcija
dovoljna, ali pri zbiljskoj razmjeni mora se apstrakcija ponovo opred
metiti, simbolizirati, realizirati pomou nekog znaka. Ta nunost na
stupa: 1) Kao to smo ve rekli, obje robe koje se razmjenjuju pretva
raju se u glavi u zajednike odnose veliina, razmjenske vrijednosti
i tako procjenjuju jedna prema drugoj. Ali ako sad one treba zbiljski
da se razmijene, tada njihova prirodna svojstva dolaze u protivurjenost s njihovim odre enjem kao razmjenskih vrijednosti i samo ime
novanih brojeva. One nisu proizvoljno djeljive itd. 2) U zbiljskoj
razmjeni uvijek se razmjenjuju posebne robe za posebne robe i razmjenljivost svake robe, kao i omjer u kojem je ona razmjenljiva, zavisi
od lokalnih i vremenskih uvjeta itd.
Ali pretvaranje robe u razmjensku vrijednost ne izjednaava je s
drugom odre enom robom, ve je izraava kao ekvivalent, izraava njen
odnos razmjenljivosti prema svim drugim robama. To upore ivanje, koje
se u glavi vri ujedanput, u zbilji se realizira samo u odre enom, potreb
nom odre enom opsegu i samo sukcesivno. (Na primjer, ja razmjenju
jem dohodak od 100 talira redom, kako to zahtijevaju moje potrebe,
za cijeli niz roba, ija suma = razmjenskoj vrijednosti od 100 talira.)
Da bi se, dakle, roba ujedanput realizirala kao razmjenska vrijed
nost i da bi joj se dalo ope djelovanje razmjenske vrijednosti, nije
dovoljna razmjena s nekom posebnom robom. Ona se mora razmijeniti
za neku treu stvar, koja sama nije opet posebna roba, nego simbol
robe kao robe, same razmjenske vrijednosti robe; koja, dakle, pred
stavlja, recimo, radno vrijeme kao takvo, npr. komad papira ili koe koji
predstavlja alikvotni dio radnog vremena. (Takav simbol pretpostavlja
ope priznanje; on moe biti samo drutveni simbol, on u stvari izra
ava samo neki drutveni odnos.)
Taj simbol predstavlja alikvotne dijelove radnog vremena, raz
mjensku vrijednost u takvim alikvotnim dijelovima koji su sposobni da
jednostavnom aritmetikom kombinacijom izraze sve me usobne
odnose razmjenskih vrijednosti; taj simbol, taj materijalni znak raz
mjenske vrijednosti proizvod je same razmjene, a ne realizacija neke
a priori zamiljene ideje. (U stvari se roba koja se upotrebljava kao po
srednik razmjene tek malo po malo pretvara u novac, u simbol; kad se
to dogodilo, jedan njen simbol moe ponovno zamijeniti nju samu.
Sad ona postaje svjestan znak razmjenske vrijednosti.)
Proces je dakle jednostavno ovaj: Proizvod postaje roba, tj. puki
moment razmjene. Roba se pretvara u razmjensku vrijednost. Da bi se
izjednaila sa samom sobom kao razmjenskom vrijednou, ona se raz
mjenjuje za znak koji je predstavlja kao razmjensku vrijednost kao tak
vu. Kao takva simbolizirana razmjenska vrijednost ona se moe tada
ponovo razmijeniti u odre enim omjerima za svaku drugu robu. T i

II. Glava o novcu

53

me to proizvod postaje roba, a roba razmjenska vrijednost, on najprije

u misli dobija dvostruku egzistenciju. To idealno udvostruavanje
vodi (i mora dovesti) dotle da se roba u zbiljskoj razmjeni javlja dvostru
ko: kao prirodni proizvod, s jedne strane, a kao razmjenska vrijednost, s
druge. To jest njena razmjenska vrijednost dobija egzistenciju koja je
materijalno odvojena od nje.
Odre enje proizvoda kao razmjenske vrijednosti, donosi, dakle,
nuno sa sobom da razmjenska vrijednost dobija od proizvoda odvo
jenu, odijeljenu egzistenciju. Od sami roba odvojena razmjenska vrijed
nost, koja i sama egzistira pored njih kao roba, jest novac. Sva svoj
stva robe kao razmjenske vrijednosti pojavljuju se u novcu kao jedan
od robe razliit predmet, jedan od njenog prirodnog oblika egzistencije
odvojeni drutveni oblik egzistencije. (Ovo dalje dokazati tako da se
nabroje obina svojstva novca.) (Nipoto nije svejedno u kojem je ma
terijalu izraen taj simbol, ma koliko se razliito on historijski pojavlji
vao. Razvoj drutva izra uje sa simbolom i materijal koji mu sve vie
odgovara, a od kojega kasnije ponovo nastoji da se oslobodi; simbol,
ako nije proizvoljan, postavlja izvjesne uvjete materijalu u kome se
prikazuje. Tako npr. svoju historiju imaju znaci za rijei) slovo pismo
itd.)
Razmjenska vrijednost proizvoda ra a, dakle, pored proizvoda i
novac. No, kako je nemogue da se zapletenosti i protivurjenosti koje
proizlaze iz egzistencije novca pored posebnih roba ukinu time da se
promijeni oblik novca (iako bi se moda tekoe koje pripadaju jednom
njegovom niem obliku mogle izbjei pomou nekog vieg oblika),
isto tako je nemogue ukinuti sam novac dok razmjenska vrijednost
ostaje drutveni oblik proizvoda. Potrebno je da se ovo jasno uvidi
kako se ne bi stavljali nemogui zadaci i kako bi- se znale granice unutar
kojih bi novane reforme i promjene u prometu mogle da dadu nov
oblik odnosima proizvodnje i drutvenim odnosima koji na njima
poivaju.
Svojstva novca kao 1) mjere za razmjenu roba, 2) kao sredstva
za razmjenu, 3) kao predstavnika roba (zbog toga kao'predmeta ugo
vori), 4) kao ope robe pored posebnih roba sva ona slijede jedno
stavno iz njegovog odre enja kao od samih roba odvojene i opredmeene razmjenske vrijednosti. (Svojstvo novca kao ope robe nasuprot
svim drugim robama, kao utjelovljenja njihove razmjenske vrijednosti,
ini ga u isti mah realiziranim i za realizaciju uvijek sposobnim oblikom
kapitala, uvijek vaeim pojavnim oblikom kapitala, svojstvo koje se
ispoljava kod odliva zlatnih i srebrnih ipki, svojstvo koje ini da se
kapital historijski najprije pojavljuje samo u obliku novca i koje, naj
zad, objanjava povezanost novca s kamatnom stopom i njegov utje
caj na nju.)
to se vie proizvodnja oblikuje tako da svaki proizvo a postaje
zavisan od razmjenske vrijednosti svoje robe, tj. io vie proizvod
zbiljski postaje razmjenska; vrijednost, a razmjenska vrijednost nepo

54

Osnovi kritike politike ekonomije

sredan objekt proizvodnje, to vie se moraju razviti novani odnosi

i protivurjenosti koje su imanentne novanom odnosu, odnosu proizvo
da prema sebi kao novcu. Potreba razmjene i pretvaranje proizvoda u
istu razmjensku vrijednost napreduju u istoj mjeri kao i podjela rada,
tj. zajedno s drutvenim karakterom proizvodnje. Ali u istoj mjeri kako
ovaj raste, raste i mo novca, tj. uvruje se odnos razmjene kao mo
koja je prema proizvo aima vanjska i od njih nezavisna. Ono to se
prvobitno pojavljivalo kao sredstvo za unapre enje proizvodnje, po
staje odnos koji je proizvo aima tu . U istoj mjeri u kojoj proizvo ai
postaju zavisni od razmjene ini se da razmjena postaje nezavisna od
njih i da raste provalija izme u proizvoda kao proizvoda i proizvoda
kao razmjenske vrijednosti. Te suprotnosti i protivurijenosti ne ra a
novac, nego razvitak tih suprotnosti i protivurjenosti ra a prividno
transcendentalnu mo novca.
(Izvesti utjecaj pretvaranja svih odnosa u novane odnose: poreza
u naturi u porez u novcu, naturalne rente u novanu rentu, vojne oba
veze u najamnike trupe, openito svih linih davanja u novana da
vanja, patrijarhalnog, robovskog, kmetskog, cehovskog rada u isti
najamni rad.)
Proizvod postaje roba, roba postaje razmjenska vrijednost; raz
mjenska vrijednost robe je njeno imanentno novano svojstvo; to njeno
novano svojstvo odvaja se od nje kao novac, dobija opu, od svih
posebnih roba i njihovog prirodnog naina egzistiranja izdvojenu dru
tvenu egzistenciju; odnos proizvoda prema sebi kao razmjenskoj
vrijednosti postaje njegov odnos prema novcu koji egzistira pored
njega, ili odnos svih proizvoda prema novcu koji egzistira izvan svih
njih. Kao to zbiljska razmjena proizvoda ra a njihovu razmjensku
vrijednost, tako i njihova razmjenska vrijednost ra a novac.
Prvo pitanje koje nam se sad postavlja jest ovo: Ne skriva li egzi
stencija novca pored roba ve od poetka protivurjenosti koje su dane
sa samim tim odnosom?
Prvo: Jednostavna injenica da roba egzistira dvostruko, prvo
kao odre eni proizvod koji svoju Razmjensku vrijednost idealno sadr
ava (latentno sadrava) u svom prirodnom obliku postojanja, a za
tim i kao manifestirana razmjenska vrijednost (novac) koja je, sa svoje
strane, izgubila svaku vezu s prirodnim oblikom postojanja proizvoda,
ta dvostruka razliita egzistencija mora da se nastavi do razlike, a raz
lika do suprotnosti i protivurjenosti. Ona ista protivurjenost izme u
posebne prirodne robe kao proizvoda i njene ope prirode kao raz
mjenske vrijednosti, koja je rodila nunost da se roba postavi dvostruko,
jednom kao ta odre ena roba, a drugi put kao novac, protivurjenost
izme u njenih posebnih prirodnih svojstava i njenih opih drutvenih
svojstava, sadri od poetka mogunost da ta dva odvojena oblika egzi
stencije robe ne budu uzajamno konvertibilna. Razmjenljivost robe
egzistira u novcu pored nje, kao neka stvar, kao neto od nje razliito,
ne vie neposredno identino. im je novac neka vanjska stvar pored

II. Glava o novcu

55

robe, razmjenljivost robe za novac odmah je vezana za vanjske uvjete

koji mogu da nastupe ili ne nastupe; preputena je vanjskim uvjetima.
U razmjeni, roba se trai zbog svojih prirodnih svojstava, zbog
potreba iji je ona objekt. Novac se, naprotiv, trai samo zbog svoje
razmjenske vrijednosti, kao razmjenska vrijednost. Stoga, da li je roba
zamjenljiva za novac, moe li se ona razmijeniti za novac, moe li se
za nju dobiti njena razmjenska vrijednost, zavisi od okolnosti koje u
prvi mah s njom kao razmjenskom vrijednou nemaju nikakve veze i
nezavisne su od nje. Razmjenljivost robe zavisi od prirodnih svojstava
proizvoda, razmjenljivost novca se poklapa s njegovom egzistencijom
kao simboliziranom razmjenskom vrijednou. Postaje, dakle, mogue
da se roba u svom odre enom obliku kao proizvod vie ne moe raz
mijeniti, da se ne moe izjednaiti sa svojim opim oblikom kao novac.
Time to razmjenljivost robe egzistira izvan nje kao novac, raz
mjenljivost je postala neto od robe razliito, njoj tu e, neto sa ime
ona tek treba da se izjednai, emu je ona dakle dabord1 nejednaka,
dok samo izjednaavanje postaje zavisno od vanjskih uslova, dakle
sluajno.
Drugo: Kao to razmjenska vrijednost robe egzistira dvostruko,
kao odre ena roba i kao novac, tako se i in razmjene robe raspada na
dva uzajamno nezavisna ina: na razmjenu roba za novac i razmjenu
novca za robe; kupovanje i prodavanje. Kako su ovi sad dobili prostor
no i vremenski uzajamno razdvojen, uzajamno ravnoduan oblik po
stojanja, prestaje njihova neposredna identinost. Oni mogu da odgo
varaju jedan drugom i da ne odgovaraju; oni mogu da se pokrivaju ili
ne pokrivaju; oni mogu doi u me usobni nesklad. Oni e, dodue,
neprestano pokuavati da se izjednae, ali na mjesto ranije neposredne
jednakosti sada je stupilo neprestano kretanje izjednaavanja, koje
upravo pretpostavlja neprestano razjednaavanje. Lako je mogue da
se sklad sada moe postii samo prolaenjem kroz krajnji nesklad.
Tree: S razdvajanjem kupovanja i prodavanja, s cijepanjem raz
mjene na dva, prostorno i vremenski me usobno nezavisna ina ispoljava se, nadalje, jedan drugi nov odnos.
Kao to se razmjena cijepa u dva me usobno nezavisna ina,
tako se i cjelokupno kretanje razmjene odvaja od razmjenjivaa, od
proizvo aa roba. Razmjena radi razmjene odvaja se od razmjene radi
roba. Me u proizvo ae stupa trgovaki stale, stale koji kupuje
samo zato da bi prodavao i prodaje samo zato da bi ponovo kupovao,
i u toj operaciji ne nastoji da do e u posjed roba kao proizvoda, ve
samo do razmjenskih vrijednosti kao takvih, do novca. (I kod puke
trampe moe nastati trgovaki stale. Ali kako on ima na raspolaganju
samo suviak proizvodnje na objema stranama, njegov utjecaj na samu
proizvodnju ostaje posve sekundaran, kao i cijela njegova vanost.)
1 isprva, najprije

56

Osnovi kritike politike ekonomije

Osamostaljenju razmjenske vrijednosti u novcu, otrgnute od pro

izvoda, odgovara osamostaljenje razmjene (trgovine) kao funkcije otrg
nute od onih koji razmjenjuju. Razmjenska vrijednost bila je mjera
razmjene roba, ali svrha te razmjene bilo je direktno posjedovanje
razmijenjene robe, njena potronja (bilo da se ta potronja sastoji u to
me da roba slui direktno za podmirenje potreba kao proizvod, ili da
ona, sa svoje strane, sama slui kao oru e za proizvodnju).
Svrha trgovine nije direktno potronja, ve stjecanje novca, raz
mjenskih vrijednosti. Tim udvajanjem razmjene na razmjenu radi
potronje i razmjenu radi razmjene nastaje nov nesklad. Trgovac
se u svojoj razmjeni rukovodi samo razlikom izme u kupovine i prodaje
roba, ali potroa mora definitivno nadoknaditi razmjensku vrijednost
robe koju kupuje. Promet, razmjena unutar trgovakog stalea i za
vretak prometa, razmjena izme u trgovakog stalea i potroaa, ma
koliko se najzad morali uzajamno uslovljavati, odre eni su posve
drugim zakonima i motivima i mogu dospjeti u najveu me usobnu
protivurjenost. Ve u tom razdvajanju lei mogunost trgovakih
kriza. Ali kako proizvodnja radi neposredno za trgovinu, a samo po
sredno za potronju, ona mora isto tako biti pogo ena tom inkongruencijom izme u trgovine i potroake razmjene, kao to je, sa svoje
strane, mora i stvarati. (Odnosi izme u potranje i ponude postaju
potpuno naopaki.) (Od prave trgovine tada se ponovo odvaja novani
posao.)
Aforizmi. (Sve robe su prolazan novac, novac je neprolazna roba.
to se vie razvija podjela rada, to vie neposredan proizvod prestaje
da bude sredstvo razmjene. Nastupa potreba jednog opeg sredstva
razmjene, tj. sredstva razmjene koje je nezavisno od specifine proizvod
nje svakog pojedinca. U novcu je vrijednost stvari odvojena od nji
hove supstancije. Novac je prvobitno predstavnik svih vrijednosti;
u praksi se stvar okree i svi realni proizvodi i radovi postaju predstav
nici novca. U neposrednoj trampi ne moe se razmijeniti svaki artikal
za svaki drugi artikal, i odre ena djelatnost moe se razmijeniti samo za
odre ene proizvode. Tekoe koje su sadrane u trampi novac moe
ukinuti samo tako da ih uopi, da ih uini univerzalnim. Apsolutno je
potrebno da se nasilno odvojeni elementi, koji bitno pripadaju zajedno,
pokau kroz nasilnu erupciju kao odvajanje neeg to bitno pripada za
jedno. Jedinstvo se uspostavlja nasilno. im neprijateljsko cijepanje
dovede do erupcija, ekonomisti ukazuju na bitno jedinstvo i apstrahiraju
od otu enja. Njihova apologetska mudrost sastoji se u tome da u svim
odluujuim trenucima zaborave svoja vlastita odre enja. Proizvod
kao neposredno sredstvo razmjene jo je neposredno povezan: 1) sa
svojim prirodnim kvalitetom (dakle je na svaki nain njime ogranien;
moe se npr. pokvariti itd.), 2) s neposrednom potrebom koju drugi
ima ili nema upravo za tim proizvodom, ili je moda ima za svojim
vlastitim proizvodom. Nakon to se proizvod rada i sam rad pod
vrgnu razmjeni, dolazi trenutak kad se oni odvajaju od svog posjednika.

II. Glava o novcu

57

Da li e se iz tog odvajanja ponovo vratiti k njemu u nekom drugom

liku, stvar je sluaja. Time to u razmjenu ulazi novac, kad sam prisi
ljen da razmijenim moj proizvod za opu razmjensku vrijednost ili
opu sposobnost za razmjenu, moj proizvod postaje zavisan od opeg
prometa i istrgnut je iz svojih lokalnih, prirodnih i individualnih gra
nica. Upravo time on moe prestati da bude proizvod.)
etvrto: Kao to razmjenska vrijednost u novcu nastupa kao
opa roba pored svih posebnih roba, tako ona time u isti mah nastupa
u novcu kao posebna roba (jer ima posebnu egzistenciju) pored svih
drugih roba. Ne samo to time nastaje inkongruencija da novac (bu
dui da egzistira samo u razmjeni), kao opa sposobnost za razmjenu
istupa nasuprot posebnoj sposobnosti za razmjenu roba i neposredno
je gasi (premda roba i novac ipak treba da ostanu neprestano uzajamno
konvertibilni), nego novac time odlazi u protivurjenost sa samim so
bom i sa svojim odre enjem da je on sam pdsebna roba (ak i ako je
samo znak), te se stoga u svojoj razmjeni za druge robe opet podvrgava
posebnim uvjetima razmjene koji protivurjee njegovoj opoj bezu
vjetnoj razmjenljivosti. (Ovdje se jo uope ne govori o novcu kao fi
ksiranom u supstanciji nekog odre enog proizvoda itd.)
Razmjenska vrijednost dobila je pored svoje egzistencije u robi
vlastitu egzistenciju u novcu, ona se odvojila od svoje supstancije ba
zato to je prirodna odre enost te supstancije protivurjeila njenom
opem odre enju kao razmjenske vrijednosti. Svaka roba je jednaka
drugoj (i uporedljiva s njom) kao razmjenska vrijednost (kvalitativno
svaka predstavlja jo samo jedan kvantitativan plus ili minus razmjenske
vrijednosti). Zato se ta jednakost roba, to njihovo jedinstvo, razlikuje
od njihove prirodne razliitosti i stoga se pojavljuje u novcu kako kao
njihov zajedniki element, tako i kao neto tree prema njima. Ali,
s jedne strane, razmjenska vrijednost ostaje, naravno, inherentan kvalitet roba, dok u isti mah egzistira izvan njih; s druge strane novac sad
vie ne egzistira kao svojstvo roba, kao neka njihova openitost, nego
je pored njih individualiziran, postaje i sam jedna posebna roba pored
drugih roba. (Moe se odrediti potranjom i ponudom; raspada se u
posebne vrste novca itd.)
Novac postaje roba kao i druge robe, a u isti mah nije roba kao dru
ge robe. Uprkos svom opem odre enju on je [samo] jedna razmjenljiva stvar pored drugih razmjenljivih stvari. On nije samo opa raz
mjenska vrijednost, ve je u isti mah i posebna razmjenska vrijednost
pored drugih posebnih razmjenskih vrijednosti. Ovdje je nov izvor
protivurjenosti koje se izraavaju u praksi. (U odvajanju novanog
posla od prave trgovine ponovno se ispoljava posebna priroda novca.)
Vidimo, dakle, kako je novcu imanentno da ispunjava svoje ci
ljeve istovremeno ih negirajui; da se osamostaljuje u odnosu na robe;
da od sredstva postaje cilj; da realizira razmjensku vrijednost roba time
to ih od nje odvaja; da olakava razmjenu time to je cijepa; da pre
vladava tekoe neposredne razmjene roba time to ih uopava; da

58

Osnovi kritike politike ekonomije

osamostaljuje razmjenu u odnosu na proizvo ae u istoj mjeri u kojoj

proizvo ai postaju zavisni od razmjene.
(Kasnije, prije nego zavrimo s ovim pitanjem, bit e potrebno
da se ispravi idealistiki nain prikazivanja koji izaziva privid kao da
se radi samo o pojmovnim odre enjima i o dijalektici tih pojmova. Dakle,
prije svega, fraza: proizvod (ili djelatnost) postaje roba; roba postaje
razmjenska vrijednost; razmjenska vrijednost novac.)

(Economist,"] 24. januar 1857. Kad se ukae prilika kod pitanja

0 bankama uzeti u obzir ovu reenicu:
Ukoliko trgovake klase sudjeluju, a one to sada ine vrlo iroko, u p rofitim a
banaka i m oda e sudjelovati u jo veoj m jeri zahvaljujui poveanju broja
dionikih banaka, ukidanju svih korporacijskih privilegija i proirenju p o tpune
slobode n a bankovni posao one su se obogatile zahvaljujui poveanim stopam a
novca. U istin u trgovake klase su p rem a opsegu svojih depozita praktiki same
svoji ban k a ri; i ukoliko je to sluaj, stopa diskonta m ora da im je od m ale vanosti.
Sve bankovne i d ruge rezerve m oraju, naravno, b iti rezu ltat neprekidne proizvodnje
1u ted a stavljenih na s tra n u iz profita, i prem a tom e, uzim ajui trgovake i industrijske
klase kao cjelinu, one m oraju biti svoji vlastiti ban k ari, a u tu je sv rh u potrebno
sam o da se naela slobodne trgovine proire na sve poslove, da se za sve njih izjednae
i n e u traliziraju p rednosti i nedostaci svih kolebanja n a novanom tritu.)

Sve protivurjenosti novanog sistema i razmjene proizvoda pri

novanom sistemu jesu razvijanje odnosa proizvoda kao razmjenskih
vrijednosti, njihovog odre enja kao razmjenske vrijednosti ili jednostav
no vrijednosti.
(Morning Srart4l, 12. februar 1857:
Nestaica novca u tok u prole godine i visoka diskontna stopa koja je uslijed
toga usvojena bili su vrlo korisni za rau n profita Francuske banke. N jena dividenda
se stalno poveavala: 118 fr 1852, 154 fr 1853, 195 fr 1854, 200 fr 1855, 272 fr
1856.)

Treba zabiljeiti i ovo mjesto: Engleski srebrni kovani novac

emitiran je uz viu cijenu nego to je vrijednost srebra koje sadri.
Funta srebra po unutranjoj vrijednosti bila je od 60 - 62 ilinga
(u prosjeku 3 funte u zlatu) iskovana u 66 ilinga . . . Kovnica novca
plaa
,

dnevnu tr in u cijenu od 5 ilinga do 5 ilinga 2 penija po u n ci, a em itira

novac po stopi od 5 ilinga 6 penija po unci. Postoje dvije okolnosti koje spreavaju
da proizi e m a kakva praktin a nezgoda iz tog aranm ana

(iz emitiranja srebrne monete bez odgovarajue unutranje vrijednosti)

prvo, kovani novac m oe se nab av iti sam o u kovnici i u z tu cijenu; dakle,
u dom aem p ro m e tu ne m oe b iti depreciran, a u inozem stvo se ne m oe slati,

II. Glava o novcu

59

jer ovdje cirkulira po cijeni vifioj od svoje unutraSnje vrijednosti, i drugo, kako je
taj srebrni novac zakonito sredstvo plaanja samo do 40 ilinga, on nikada ne dolazi
u sukob sa zlatnim kovanim novcem niti utjee na njegovu vrijednost.

Autor lanka savjetuje Francuskoj da

emitira pomoni srebrni novac bez adekvatne unutraSnje vrijednosti, i ogranii
iznos do kojeg bi on bio zakonito sredstvo plaanja.

Ali ujedno da
kod odre ivanja kvaliteta kovanog novca uzm e Siri raspon izm e u unutraSnje
i nom inalne vrijednosti nego Sto ga imam o mi u Engleskoj, jer rastua vrijednost
srebra u odnosu na zlato moe vrlo vjerovatno uskoro dostii nau sadaSnju kovniku
cijenu, pa emo m oda biti prisiljeni da je ponovo promijenimo. Na srebrni novac
sada je neto vie od 5% ispod unutraSnje vrijednosti; nedavno je bio 10%. (Eco
nomist, 24. januar 1857.)

2.[Radni novac i roba]

j
Moglo bi se sad pomisliti da izdavanje bonova na sate savladava
sve te tekoe. Postojanje bona na sate, naravno, ve pretpostavlja
uslove koji pri istraivanju odnosa razmjenske vrijednosti i novca nisu
neposredno dani i bez kojih razmjenska vrijednost i novac mogu po
stojati i postoje: javni kredit, banka itd.; ipak sve to ovdje ne treba dalje
doticati, jer zastupnici bona na sate, naravno, dre da je on posljednji
proizvod u seriji, koji se, premda najvie odgovara istom pojmu
novca, u realnosti pojavljuje na kraju. t41l Ali ponajprije, ako se pret
postavi da su ispunjene pretpostavke uz koje cijena roba = njihovoj
razmjenskoj vrijednosti, pokrivanje potranje i ponude, proizvodnje i
potronje, u krajnjoj liniji proporcionalna proizvodnja (takozvani odnosi
raspodjele i sami su odnosi proizvodnje), tada novano pitanje postaje
sasvim sekundarno, a napose pitanje da li se izdaju plave ili zelene, li
mene ili papirne karte ili se drutveno knjigovodstvo vri u nekom dru
gom obliku. Tada je krajnje apsurdno praviti se i dalje kao da bi trebalo
vriti istraivanja o zbiljskim novanim odnosima.
Banka (any bank1) izdaje, recimo, bonove na sate. Roba a = raz
mjenskoj vrijednosti x, tj. = x radnog vremena, razmjenjuje se za no
vac koji predstavlja x radnog vremena. Banka bi isto tako morala ku
povati robu, tj. razmjenjivati je za svog novanog predstavnika, kao to
npr. sada Engleska banka mora davati novanice za zlato. Roba, supstancijalno i zato sluajno postojanje razmjenske vrijednosti, raz
mjenjuje se za simbolino postojanje razmjenske vrijednosti kao raz
mjenske vrijednosti. Tako nema tekoa da se ona iz oblika robe pretvori
u oblik novca. Radno vrijeme koje je sadrano u njoj treba samo da se
1 bilo koja banka

60

Osnovi kritike politike ekonomije

autentino verificira (to usput reeno nije tako lako kao ispitati finou
i teinu zlata i srebra) pa da time odmah rodi svoju contrevaleur1, svo
je novano postojanje.
Ma kako mi stvar okretali i obrtali u krajnjoj liniji ona izlazi na
ovo: banka koja izdaje bonove na sate kupuje robu po njenim trokovi
ma proizvodnje, kupuje sve robe, i pri tom je kupovina ne stoji nita,
osim proizvodnje odrezaka papira, a umjesto razmjenske vrijednosti
koju prodavalac posjeduje u odre enom supstancijalnom obliku banka
mu daje simbolinu razmjensku vrijednost robe, drugim rijeima uput
nicu na sve druge robe do iznosa te razmjenske vrijednosti. Razmjen
ska vrijednost kao takva moe, naravno, postojati samo simbolino,
iako taj simbol, da bi se mogao upotrijebiti kao predmet ne samo kao
oblik predstavljanja posjeduje predmetno postojanje, nije samo ide
alna predstava, nego je zbiljski predstavljen na predmetan nain. (Mje
ra se moe zadrati u ruci; razmjenska vrijednost mjeri, ali ona raz
mjenjuje samo tako da mjera prelazi iz jedne ruke u drugu. t42l)
Dakle, banka daje za robu novac, novac koji je tano uputnica na
razmjensku vrijednost robe, tj. na sve robe iste vrijednosti; banka kupu
je. Banka je opi kupac, kupac ne samo ove ili one robe, nego svih roba.
Jer upravo ona treba da izvri pretvaranje svake robe u njeno simboli
no postojanje kao razmjenske vrijednosti. Ali ako je banka opi kupac,
ona mora biti i opi prodavalac, ne samo skladite u koje se deponiraju
sve robe, ne samo opa robna kua, nego posjednik roba, u istom smi
slu kao to je to i svaki drugi trgovac.
Ja sam svoju robu a razmijenio za bon na sate b koji predstavlja
njenu razmjensku vrijednost, ali samo zato da bih sad to b mogao po
novo po volji metamorfozirati u sve zbiljske robe c3 d3 e itd. Moe li
sad taj novac cirkulirati izvan banke? I da li drukije, a ne samo izme u
vlasnika bona i banke? ime je osigurana konvertibilnost tog bona?
Mogua su samo dva sluaja. Ili svi vlasnici roba (proizvoda ili rada)
hoe da prodaju svoju robu po njenoj razmjenskoj vrijednosti ili jedni
hoe, a drugi nee. Ako svi oni hoe da je prodaju po njenoj razmjen
skoj vrijednosti, oni nee ekati na sluaj da li e se nai kupac ili ne,
nego odmah otii u banku, odstupiti joj robu i dobiti za nju njen znak
razmjenske vrijednosti, novac, razmjenit e robu za banin vlastiti no
vac. U tom sluaju je banka u isti mah opi kupac i prodavalac u jed
noj osobi. Ili se doga a suprotno. U tom sluaju je banin bon puki
papir, samo tvrdi za sebe da je opepriznati simbol razmjenske vrijed
nosti, ali nema nikakve vrijednosti. Jer tom simbolu je svojstveno to
da on ne samo predstavlja razmjensku vrijednost, ve u zbiljskoj raz
mjeni jest razmjenska vrijednost. U poslednjem sluaju banin bon ne
bi bio novac ili bi bio samo konvencionalan novac izme u banke i nje
nih muterija, a ne na opem tritu. To bi bilo isto to i tuce kupona
na hranu koje dobijam u abonmanu kod nekog gostioniara ili tuce
1 protuvrijednost

II. Glava o novcu

61

kazalinih karata; i jedno i drugo predstavlja novac, ali jedno novac

samo u tom odre enom restoranu, a drugo u tom odre enom kazalitu.
Banin bon prestao bi odgovarati zahtjevima novca, jer ne bi cirkuli
rao u general public1, ve samo izme u banke i njenih muterija. Po
sljednju pretpostavku moramo, dakle, odbaciti.
Banka bi dakle bila opi kupac i prodavalac. Umjesto novanica
mogla bi izdavati i ekove, a umjesto njih voditi jednostavne bankov
ne raune. Ve prema sumi robnih vrijednosti to ih joj je x prepustio,
ovaj bi istu sumu vrijednosti potraivao od nje u drugim robama. Jedan
drugi atribut banke bio bi potreban da se autentino fiksira razmjen
ska vrijednost svih roba, tj. u njima materijalizirano radno vrijeme. Ali tu
ne bi mogle prestati njene funkcije. Ona bi morala odrediti radno vri
jeme u kojem se s prosjenim sredstvima industrije mogu proizvoditi
robe, vrijeme u kojem se one moraju proizvesti.
Ali ni to ne bi bilo dovoljno. Ona ne bi imala samo da odredi
vrijeme u kojem se izvjesna koliina proizvoda mora proizvesti i da
proizvo ae stavi u takve uslove da njihov rad bude jednako produkti
van (dakle tako er da izjednai i sredi raspodjelu sredstava za rad),
nego bi morala da odredi i koliine radnog vremena koje treba upotri
jebiti u razliitim granama proizvodnje. Posljednje bi bilo potrebno,
jer da bi se realizirala razmjenska vrijednost, da bi se njen novac ui
nio doista konvertibilnim, morala bi se osigurati opa proizvodnja,
i to u takvim razmjerima da budu zadovoljene potrebe onih koji vre
razmjenu.
Ni to jo nije sve. Najvea razmjena nije razmjena robe, nego raz
mjena rada za robe. (O tom odmah poblie.) Radnici ne bi svoj rad
prodavali banci, nego bi primali razmjensku vrijednost za pun proizvod
svog rada itd. Kad se bolje pogleda, banka tada ne bi bila samo opi
kupac i prodavalac, nego tako er opi proizvo a. U stvari ona bi bila
ili despotska vlada proizvodnje i upraviteljica raspodjele ili bi u stvari
bila samo jedan board2, koji bi za drutvo to zajedniki radi vodio
knjige i raune. Pretpostavlja se da su sredstva za proizvodnju zajedni
ka itd. itd. Saint-Simonisti su od svoje banke nainili papinstvo pro
izvodnje.
3. [Postvarenje u kapitalizmu i mogunost besklasnog drutva]
Rastvaranje svih proizvoda i djelatnosti u razmjenske vrijednosti
pretpostavlja kako rastvaranje svih vrstih linih (historijskih) odnosa
zavisnosti u proizvodnji, tako i svestranu uzajamnu zavisnost proizvo
aa. Proizvodnja svakog pojedinca zavisi od proizvodnje svih drugih,
isto tako kao to je pretvaranje njegovog proizvoda u ivotna sredstva
za njega samog postalo zavisno od potronje svih drugih. Cijene po
1 javnosti openito * odbor

62

Osnovi kritike politike ekonomije

stoje od starine; isto tako i razmjena; ali kako sve vee odre ivanje
cijena trokovima proizvodnje, tako i presezanje razmjene u sve odnose
proizvodnje, potpuno su razvijeni i razvijaju se sve potpunije tek u
gra anskom drutvu, u drutvu slobodne konkurencije. Ono to Adam
Smith, na pravi nain 18. vijeka, stavlja u prethistorijski period, daje
da prethodi povijesti!43! zapravo je njen proizvod.
Ta me usobna zavisnost izraena je u neprestanoj nunosti raz
mjene i u razmjenskoj vrijednosti kao svestranom posredniku. Eko
nomisti to izraavaju ovako: Svako ide za svojim privatnim interesom,
i samo za svojim privatnim interesom, a time slui, sam to ne elei
i ne znajui, privatnim interesima svih, opim interesima. Stvar nije
u tome da se kad svako ide za svojim privatnim interesom postie uku
pnost privatnih interesa, dakle opi interes. Iz te bi se apstraktne faze
moglo prije izvesti da svako uzajamno spreava afirmaciju interesa
drugih, i da iz tog bellum omnium contra omnes1 umjesto ope afir
macije rezultira, naprotiv, opa negacija. Poenta je upravo u tome da
je sam privatni interes ve drutveno odre eni interes i da se moe
postii samo unutar uslova koje je postavilo drutvo i sa sredstvima koja
ono daje, dakle da je on vezan za reprodukciju tih uslova i sredstava.
To je interes privatnika, ali njegov sadraj, kao i oblik i sredstvo ostva
renja daju od svih nezavisni drutveni uslovi.
Uzajamna i svestrana zavisnost me usobno ravnodunih indi
vidua sainjava njihovu drutvenu povezanost. Ta drutvena poveza
nost izraena je u razmjenskoj vrijednosti, u kojoj za svakog individuuma
njegova vlastita djelatnost ili njegov proizvod tek postaje djelatnost
i proizvod za njega; on mora proizvoditi opi proizvod razmjensku
vrijednost, ili za sebe izoliranu i individualiziranu razmjensku vrijed
nost, novac. S druge strane, mo koju svaki individuum vri nad dje
latnou drugih ili nad drutvenim bogatstvima postoji u njemu kao
vlasnik razmjenskih vrijednosti, novca. Svoju drutvenu mo, kao i
svoju povezanost s drutvom, on nosi sa sobom u depu.
Djelatnost, ma kakav da je njen individualni pojavni oblik, i pro
izvod djelatnosti, ma kakva da su njegova posebna svojstva, jest raz
mjenska vrijednost, tj. neto ope u emu je svaka individualnost, vla
stitost, negirana i ugaena. Ovo je u stvari stanje vrlo razliito od onog
u kojem se individuum (ili u porodicu i pleme, a kasnije u zajednicu,
samoniklo ili historijski proireni individuum) reproducira direktno
iz prirode, odnosno u kojem su njegova proizvodna djelatnost i njegov
udio u proizvodnji upueni na neki odre eni oblik rada i proizvoda te
je upravo tako odre en i njegov odnos prema drugima.
Drutveni karakter djelatnosti, kao i drutveni oblik proizvoda,
kao i udio individuuma u proizvodnji pojavljuje se ovdje kao neto
individuama tu e2, stvarno3; ne kao njihovo odnoenje jednog prema
drugom, ve kao njihovo potinjavanje odnosima koji postoje nezavisno
1 rata svih protiv svih[44J 2 fremdes 3 sachliches

II. Glava o novcu

63

od njih, a nastaju iz me usobnih sudara ravnodunih individua. Opa

razmjena djelatnosti i proizvoda, koja je postala uslov ivota za svakog
pojedinog individuuma, njihova uzajamna povezanost izgleda njima
samima tu a, nezavisna, kao neka stvar. U razmjenskoj vrijednosti
drutveni odnos osoba pretvoren je u drutveno ponaanje stvari, a
osobna mo u stvarnu1. Sto manju drutvenu snagu posjeduje sredstvo
razmjene, to je vie ono jo povezano s prirodom neposrednog proiz
voda rada i s neposrednim potrebama onih koji razmjenjuju, to vea
mora biti snaga zajednice koja povezuje individue, patrijarhalni odnos,
antika zajednica, feudalizam i cehovstvo. (Vidi moju svesku XII,
34 b.)2
Svaki individuum posjeduje drutvenu mo u obliku neke stvari.
Oduzmite stvari tu drutvenu mo, pa ete je morati dati osobama nad
osobama. Lini odnosi zavisnosti (isprva posve samonikli) prvi su dru
tveni oblici u kojima se ovjekova produktivnost razvija samo u malom
opsegu i na izoliranim takama. Lina nezavisnost zasnovana na
stvarnoj zavisnosti3 drugi je veliki oblik, u kojem se tek izgra uje si
stem ope drutvene razmjene materije, univerzalnih odnosa, svestranih
potreba i univerzalnih moi. Slobodna individualnost, zasnovana na
univerzalnom razvoju individua i na potinjavanju njihove zajednike,
drutvene produktivnosti kao njihove drutvene moi, trei je stupanj.
Drugi stvara uslove za trei. Stoga patrijarhalni poredak, kao i antiki
(tako er i feudalni), isto toliko propada s razvojem trgovine, luksuza,
novca, razmjenske vrijednosti, koliko u korak s njima izrasta suvremeno
drutvo.
Razmjena i podjela rada uzajamno se uslovljavaju. Kako svaki radi
za sebe, a njegov proizvod nije nita za sebe, on, naravno, mora da raz
mjenjuje, ne samo da bi sudjelovao u opoj moi proizvodnje, ve da
bi svoj vlastiti proizvod pretvorio u ivotno sredstvo za sebe. (Vidi
moje Napomene o ekonomiji p. V, 13, 14.)4 Razmjena kao posredovana
razmjenskom vrijednou i novcem pretpostavlja svakako svestranu
me usobnu zavisnost proizvo aa, ali u isti mah i potpuno izoliranje
njihovih privatnih interesa i podjelu drutvenog rada, ije jedinstvo i
uzajamno dopunjavanje dijelova egzistira tako rei kao kakav prirodni
odnos izvan individua, nezavisno od njih. Me usobni pritisak ope
potranje i ponude posreduje povezanost me u proizvo aima koji
su uzajamno ravnoduni.
Sama nunost da se proizvod ili djelatnost individua najprije
pretvori u oblik razmjenske vrijednosti, u novac, i da oni tek u tom stvar
nom obliku5 dobiju i dokau svoju drutvenu mo, pokazuje dvoje:
1) da individue proizvode jo samo za drutvo i u drutvu; 2) da nji
hova proizvodnja nije neposredno drutvena, nije proizvod udruenja
1 in ein sachliches 3 T a M arxova sveska nije sauvana. 3 au f sachlicher
AbhAngigheit 4 N i ovaj M arxov rukopis nije sauvan. 6 in dieser sachlichen Form

64

Osnovi kritike politike ekonomije

koje dijeli rad me u svoje lanove. Individue su potinjene drutvenoj

proizvodnji, koja kao kakva kob egzistira izvan njih; ali drutvena
proizvodnja nije potinjena individuama koje bi je upotrebljavale kao
svoju zajedniku snagu. Ne moe, dakle, biti nita pogrenije i besmi
slenije nego na temelju razmjenske vrijednosti, novca, pretpostavljati
kontrolu udruenih individua nad njihovom cjelokupnom proizvod
njom, kao to se to dogodilo gore s bankom koja izdaje bonove na sate.
Privatna razmjena svih proizvoda rada, snaga i djelatnosti u su
protnosti je kako s raspodjelom zasnovanom na me usobnoj (samonik
loj ili politikoj) nadre enosti i podre enosti individua (pri emu se
prava razmjena vri samo usput ili uglavnom manje obuhvaa ivot
cijelih zajednica, nego to se, naprotiv, razvija me u raznim zajednica
ma, openito nipoto ne podvrgava sve odnose proizvodnje i prometa)
(ma kakav karakter dobila ta nadre enost i podre enost: patrijarhalni,
antiki ili feudalni), tako i sa slobodnom razmjenom individua udru
enih na osnovu zajednikog prisvajanja i kontroliranja sredstava pro
izvodnje. (Ovo posljednje udruenje nije nita proizvoljno: ono pret
postavlja razvoj materijalnih i duhovnih uslova, o kojima na ovom mje
stu ne treba dalje raspravljati.)
Kao to podjela rada ra a aglomeraciju, kombinaciju, kooperaciju,
suprotnost privatnih interesa, klasnih interesa, konkurenciju, koncen
traciju kapitala, monopol, akcionarska drutva (sve same antagonistike
oblike jedinstva, koje izaziva suprotnost), tako i privatna razmjena ra a
svjetsku trgovinu, privatna nezavisnost potpunu zavisnost od tako
zvanog svjetskog trita, a rascjepkani akti razmjene bankovni i
kreditni sistem, ije knjigovodstvo konstatira bar izravnanja privatne
razmjene. Ma koliko da privatni interesi svake nacije nju dijele na ono
liko nacija koliko ona ima odraslih pojedinaca i ma koliko da se interesi
izvoznika i uvoznika iste nacije ovdje razilaze u mjeninom teaju,
nacionalna trgovina dobija privid egzistencije itd., itd. Zbog toga nitko
nee povjerovati da se reformom burze mogu ukinuti temelji unutranje
i vanjske privatne trgovine. Ali unutar gra anskog drutva, koje po
iva na razmjenskoj vrijednosti, ra aju se kako odnosi prometa tako i
odnosi proizvodnje koji su ujedno i mine za njegovo dizanje u zrak.
(Ima masa antagonistikih oblika drutvenog jedinstva, iji se anta
gonistiki karakter ipak ne moe nikad minirati tihom metamorfozom.
S druge strane, kad u drutvu kakvo ono jest ne bismo zatekli, prikri
vene, materijalne uslove proizvodnje i njima odgovarajue odnose
prometa za besklasno drutvo, svi pokuaji miniranja bili bi donkihoterija.)
4. [Robna proizvodnja i univerzalno razvijeni individuum]
Vidjeli smo da se, iako je razmjenska vrijednost = relativnom rad
nom vremenu koje je materijalizirano u proizvodima, a novac, sa svoje
strane = razmjenskoj vrijednosti roba odvojenoj od njihove supstan-

II. Glava o novcu

65

cije, u toj razmjenskoj vrijednosti ili novanom odnosu sadre protiv

urjenosti izme u roba i njihove razmjenske vrijednosti, izme u roba
kao razmjenskih vrijednosti i novca. Vidjeli smo da je banka koja nepo
sredno proizvodi pandan robi u radnom novcu utopija. Iako je,
dakle, novac samo od supstancije roba odvojena razmjenska vrijednost,
i svoje porijeklo zahvaljuje samo tendenciji te razmjenske vrijednosti da
se postavi isto, roba se ne moe pretvoriti neposredno u novac, tj.
autentian podatak o koliini radnog vremena realiziranog u njoj ne
moe u svijetu razmjenskih vrijednosti sluiti kao njena cijena. How
is this?1
Za jedan oblik novca ukoliko je on sredstvo razmjene, a ne mjera
razmjenske vrijednosti ekonomistima je jasno da egzistencija novca
pretpostavlja postvarenje drutvene povezanosti; naime, kad se novac
pojavljuje kao zalog, ono to jedan mora da ostavi u ruci drugog da bi
od njega dobio robu. Ovdje i sami ekonomisti kau da ljudi stvari
(novcu) daju povjerenje koje ne daju sebi kao osobama. Ali zato oni
poklanjaju povjerenje stvari? Poklanjaju joj ga oevidno samo kao postvarenom me usobnom odnosu osoba, kao postvarenoj razmjenskoj vri
jednosti, a razmjenska vrijedost nije nita drugo do me usobni odnos
proizvodne djelatnosti osoba. Svaki drugi zalog moda bi direktno
koristio vlasniku zaloga kao takav: novac mu koristi samo jamstvo
drutva!4!, ali on je takvo jamstvo samo zbog svog drutvenog, sim
bolikog, svojstva; drutveno svojstvo on moe posjedovati samo zato
to su individue otu ile od sebe svoj vlastiti drutveni odnos kao pred
met.)
U cjenovnicima, u kojima se sve vrijednosti mjere novcem, ini
se da u isti mah nezavisnost drutvenog karaktera stvari od osoba, kao
i djelatnost trgovine na toj osnovi otu enosti, u kojoj se ukupni odnosi
proizvodnje i prometa pojavljuju prema pojedincima, prema svim po
jedincima, njih ponovo podvrgavaju pojedincu. Budui da osamosta
ljenje svjetskog trita, if you please2 (u koje je ukljuena djelatnost
svakog pojedinca) raste s razvitkom novanih odnosa (razmjenske
vrijednosti), i vice versa3, a opa povezanost i svestrana zavisnost u
proizvodnji i potranji zajedno s nezavisnou i ravnodunou
onih koji troe i onih koji proizvode jednih prema drugima; budui da
ta protivurjenost vodi krizama itd., to se istovremeno s razvitkom ovog
otu enja na njegovom vlastitom tlu pokuava da se ono ukine; cjenovnici, mjenini teajevi, me usobne veze poslovnih ljudi pismima, te
legrafom itd. (istovremeno, naravno, rastu i saobraajna sredstva),
pomou ega svaki pojedinac pribavlja obavjetenja o djelatnosti svih
drugih i nastoji da prema njima podesi svoju vlastitu djelatnost. (To
znai, iako se potranja i ponuda svih zbivaju nezavisno od svih, svaki
1 Kako to? a ako dopustite, ako hoete (ako se smijem tako izraziti)
a obrnuto
5 M an - Engels (19)

66

03novi kritike politike ekonomije

nastoji da se obavijesti o stanju ope potranje i ponude; i to znanje

zatim ponovo praktiki utjee na njih. Iako sve to na danom stanovitu
ne ukida otu enost, ipak dovodi do odnosa i veza koji u sebi sadre
mogunost da se staro stanovite ukine.) (Mogunost ope statistike
itd.)
(Uostalom, to treba izloiti pod kategorijama cijene, potranja i
ponuda. Inae ovdje treba samo primjetiti da pregled o cjelokupnoj
trgovini i cjelokupnoj proizvodnji, ukoliko se faktino nalazi u cjenovnicima, prua u stvari najbolji dokaz kako prema pojedincima njihova
vlastita razmjena i njihova vlastita proizvodnja istupaju kao stvaran\ od
njih nezavisan odnos. Na svjetskom tritu razvila se povezanost poje
dinca sa svima, ali u isti mah i nezavisnost te povezanosti od samih po
jedinaca do te mjere da stvaranje svjetskog trita istovremeno ve
sadri i uslov za izlaz iz njega samog.)
Upore ivanje umjesto zbiljskog zajednitva i openitosti.
(Bilo je reeno i moe se rei da ljepota i veliina poiva upravo u
toj samonikloj, od znanja i htijenja individua nezavisnoj povezanosti
koja upravo pretpostavlja njihovu uzajamnu nezavisnost i ravnodu
nost jednog prema drugom u materijalnoj i duhovnoj razmjeni stvari.
I sigurno treba dati prednost toj stvarnoj povezanosti pred njihovom
nepovezanou ili pred samo lokalnom povezanou koja je zasnovana
na prirodi krvnog srodstva i na odnosima gospodstva i podlonitva.
Isto tako je sigurno da individue ne mogu sebi podrediti svoje vlastite
drutvene veze prije nego to su ih stvorile. Ali je besmisleno shvaati
onu samo stvarnu povezanost1 kao prirodnu, od prirode individualnosti
(nasuprot reflektiranom znanju i htijenju) nedjeljivu i njoj imanentnu.
Ta je povezanost njihov proizvod. Ona je historijski proizvod. Ona pripada
odre enoj fazi njihovog razvitka. Otu enost i samostalnost, u kojima ona
jo egzistira prema individuama dokazuje samo da su one jo u stva
ranju uslova svog drutvenog ivota, umjesto da su ga zapoele od tih
uslova. To je samonikla povezanost individua unutar odre enih, ogra
nienih odnosa proizvodnje.
Univerzalno razvijanje individue, iji su drutveni odnosi kao
njihovi vlastiti, zajedniki odnosi podvrgnuti tako er njihovoj vlastitoj
zajednikoj kontroli nisu proizvod prirode, nego povijesti. Stupanj i
univerzalnost razvoja snaga pri kojima ta individualnost postaje m ogu
pretpostavlja upravo proizvodnju na bazi razmjenskih vrijednosti,
koja tek s openitou otu enja individuuma od sebe i od drugih pro
izvodi i openitost i svestranost njegovih odnosa i sposobnosti. Na
ranijim stupnjevima razvoja pojavljuje se pojedini individuum pumje
upravo zato to jo nije razvio puninu svojih odnosa i suprotstavio je
sebi kao od sebe nezavisne drutvene snage i odnose. Kao to je smi
jeno eznuti za onom prvobitnom puninom, isto tako je smijeno vje
1 sachliches 2 jenen nur sachlichen Zusammenhang

II. Glava o novcu

67

rovati da se mora ostati pri ovom potpunom ispranjen ju. Gra ansko
shvaanje nije nikad otilo dalje od suprotnosti prema onom romanti
arskom pa e ga stoga to romantiarsko shvaanje kao legitimna su
protnost pratiti sve do njegovog blaenog kraja.)
(Kao primjer ovdje se moe uzeti odnos pojedinca prema nauci.)
(Upore ivanje novca i krvi za to je dala povod rije cirkulacija
po prilici je isto toliko ispravno kao i upore ivanje patricija i eluca
kod Menenija Agripe.t4!)
(Upore ivanje novca s jezikom jednako je pogreno. Ideje se ne
preobraavaju u jezik tako da bi se njihova osobitost gubila i da bi nji
hov drutveni karakter egzistirao pored njih u jeziku, kao cijene pored
roba. Ideje ne egzistiraju odvojeno od jezika. Ideje koje se tek moraju
prevesti s njihovog matemjeg jezika na neki strani jezik da bi dole u
opticaj, da bi postale razmjenljive, pruaju ve vie analogije, ali ana
logija tada nije u jeziku, nego u njegovoj tu osti.)
(Razmjenljivost svih proizvoda, djelatnosti, odnosa za neto tree,
stvarno1, to se moe ponovo razmjenjivati za sve bez razlike dakle
razvoj razmjenskih vrijednosti (i novanih odnosa) identian je s opom
podmitljivou, korupcijom. Opa prostitucija pojavljuje se kao nuna
faza razvoja drutvenog karaktera osobnih sklonosti, moi, sposobnosti,
djelatnosti. Utivije izraeno: opi odnos korisnosti i upotrebljivosti.
Izjednaavanje raznorodnog, kako Shakespeare lijepo shvaa novac. t47l
Strast za bogaenjem kao takva nemogua je bez novca i svaka druga
akumulacija i strast za akumulacijom pojavljuje se stihijski, ograniena,
uslovljena, s jedne strane, potrebama, a s druge strane, ogranienom
prirodom proizvoda; sacra auri fames.2)
(Novani sistem u svom razvoju oigledno pretpostavlja ve i
druge ope razvoje.)
Kad se razmatraju drutveni odnosi koji ra aju neki nerazvijen
sistem razmjene, razmjenskih vrijednosti i novca ili kojima odgovara
njihov nerazvijen stepen, tada je unaprijed jasno da individue, premda
njihovi odnosi izgledaju liniji, stupaju u me usobni odnos samo kao
individue u nekoj odre enosti, kao feudalni gospodar i vazal, zemljovlasnik i kmet itd., ili kao lanovi kasta itd., ili kao pripadnici stalea
itd. U novanom odnosu, u razvijenom sistemu razmjene (i taj privid
zavodi demokraciju) u stvari su razbijeni, pokidani okovi line zavis
nosti, razlike u krvi, razlike u obrazovanju itd. (lini okovi bar izgledaju
svi kao lini odnosi) i ine se da se individue nezavisno (ta nezavisnost
je uope samo iluzija i tanije bi trebalo da se zove ravnodunost
u smislu indiferentnosti), slobodno sukobljavaju i u toj slobodi raz
mjenjuju; ali tako se to ini samo onome koji apstrahira od uslova,
od uslova egzistencije (a ovi su opet nezavisni od individua i javljaju se,
iako ih ra a drutvo, tako rei kao prirodni uslovi, tj. kao uslovi koje
individue ne mogu kontrolirati) pod kojima te individue dolaze u dodir.
1 sachliches 2 prokleta pohlepa za zlatom (Vergilije)
5*

68

Osnovi kritike politike ekonomije

Odre enost koja se u prvom sluaju pojavljuje kao lino ograni

enje jednog individuuma od strane drugog, u posljednjem se pojav
ljuje izgra ena kao stvarno1 ogranienje individuuma odnosima koji
su od njega nezavisni i poivaju na sebi samima. (Kako se pojedini
individuum ne moe rijeiti svoje line odre enosti, ali moe nadvla
dati vanjske odnose i potiniti ih sebi, to njegova sloboda u drugom slu
aju izgleda vea. Ali blie istraivanje tih vanjskih odnosa, tih uvjeta
pokazuje nemogunost da ih individue jedne klase itd. prevladaju en
masse2, a da ih ne ukinu. Pojedinac moe sluajno izii na kraj s njima;
ali masa onih kojima ovi odnosi vladaju ne moe, jer njihovo puko
postojanje izraava podre enost, i to nunu podre enost, individua
njima.)
Ti vanjski odnosi toliko su malo uklanjanje odnosa zavisnosti,
da su oni samo njihovo prelaenje u jedan opi oblik, tovie razvi
janje ope osnove linih odnosa zavisnosti. Individue i ovdje dolaze u
me usobni odnos samo kao odre ene individue. T i stvarni1 odnosi
zavisnosti javljaju se nasuprot linim tako er i tako (stvarni odnosi
zavisnosti nisu nita drugo do drutveni odnosi, koji prema prividno
nezavisnim individuama istupaju samostalno, tj. njihovi u odnosu na
njih same osamostaljeni uzajamni odnosi proizvodnje) da individuama
sad vladaju apstrakcije, dok su ranije oni zavisili jedan od drugoga.
Ali apstrakcija ili ideja samo je teorijski izraz onih materijalnih odnosa
koji nad njima gospodare.
Odnosi se, naravno, mogu izraziti samo u idejama, pa su tako fi
lozofi kao osobitost novog vremena shvatili da njime vladaju ideje i
s obaranjem te vladavine ideja identificirali su ra anje slobodne indi
vidualnosti. Ta se pogreka s ideolokog stanovita mogla poiniti
tim lake to se ona vladavina odnosa (ona stvarna1 zavisnost, koja se,
uostalom, ponovo pretvara u odre ene, samo svih iluzija liene, line
odnose zavisnosti) u svijesti samih individua pojavljuje kao vladavina
ideja, a vjeru u vjenost tih ideja, tj. onih stvarnih1 odnosa zavisnosti,
vladajue klase, naravno, na svaki nain uvruju, njeguju, utuvljuju
u glavu.
(Naravno, nasuprot iluziji isto linih odnosa feudalnih vremena
itd. ne treba ni za trenutak zaboraviti: 1) da su ti odnosi unutar svoje
oblasti u odre enoj fazi poprimili stvarni1 karakter, kao to to pokazuje
npr. razvitak odnosa zemljinog vlasnitva iz isto vojnih odnosa pod
re enosti; ali: 2) stvarni3 odnos sam u koji oni prelaze ima i sam ogra
nien, prirodom odre en karakter pa se stoga pojavljuje kao lian, dok
u modemom svijetu lini odnosi istupaju kao ista emanacija odnosa
proizvodnje i razmjene.)

1 sachliche 8 u cjelini 8 sachlich

II. Glava o novcu

69

5. [Novac kao u isti mah posebna i opa roba]

Proizvod postaje roba. Roba postaje razmjenska vrijednost. Raz
mjenska vrijednost robe dobiva posebnu egzistenciju pored robe, tj.
roba u obliku u kojem je 1) razmjenljiva sa svim drugim robama, 2) u
kojem je ona stoga opa roba, a njena prirodna posebnost ugaena, 3) u
kojem je postavljena mjera njene razmjenljivosti, odre eni omjer u
kojem ona sve druge robe izjednauje sa sobom, jest roba kao novac,
i to ne kao novac uope, ve kao odre ena suma novca, jer da bi pred
stavljao razmjensku vrijednost u svim njenim razlikama, novac mora
biti prebrojiv, kvantitativno djeljiv.
Novac, taj zajedniki oblik u koji se pretvaraju sve robe kao raz
mjenske vrijednost,i ta opa roba, mora sam postojati kao jedna posebna
roba pored drugih, jer se robe moraju ne samo u glavi mjeriti njime,
nego i u zbiljskoj razmjeni razmjenjivati za njega i unovavati. Protivurjenost koja time nastaje izloiti na drugom mjestu. Novac ne nastaje
putem konvencije, kao ni drava. On nastaje spontano iz razmjene i u
razmjeni, njen je proizvod.
Prvobitno e sluiti kao novac (tj. razmjenjivati se ne kao predmet
potrebe i potronje, ve radi ponovne razmjene za druge robe) ona roba
koja se kao predmet potrebe najvie uzima u razmjeni, koja najvie
kola; ona za koju je, dakle, najsigurnije da e se moi ponovo razmjeniti
za druge posebne robe; ona koja, dakle, pri danoj drutvenoj organi
zaciji predstavlja bogatstvo kat egzohn1, ini predmet najopenitije
potranje i ponude i posjeduje posebnu upotrebnu vrijednost. Tako npr.
so, koe, stoka, robovi. Takva roba u svom posebnom liku kao roba
faktino odgovara vie samoj sebi kao razmjenskoj vrijednosti nego
druge robe (teta to se na njemakom ne moe prikladno izraziti
razlika izme u denre2 i marchandise8).
Posebna korisnost robe, bilo kao posebnog predmeta potronje
(koa), bilo kao neposrednog oru a proizvodnje (rob), obiljeava je
ovdje kao novac. U toku razvitka nastupit e upravo obrnuto, tj. roba
koja je neposredno najmanje predmet potronje ili oru e proizvodnje
najbolje e predstavljati upravo tu stranu da ona slui potrebi razmjene
kao takve. U prvom sluaju roba postaje novac zbog svoje posebne
upotrebne vrijednosti, u drugom sluaju ona dobiva svoju posebnu
upotrebnu vrijednost od toga to slui kao novac. Trajnost, nepromjenljivost, djeljivost i ponovna sastavljivost, relativno laka prenosivost,
jer oni sadre veliku razmjensku vrijednost u malom prostoru, sve to
ini plemenite metale naroito prikladnim za novac na ovom posljed
njem stupnju. Ujedno oni sainjavaju prirodan prijelaz iz prvog oblika
novca. Na neto viem stupnju proizvodnje i razmjene stupa oru e
za proizvodnju iznad proizvoda, a metali su (najprije kamenje) prvo
i naj neophodnije oru e za proizvodnju. U bakru, koji u novcu starih
1 u pravom smislu, kao takvo * roba za potronju 8 trgovaka roba

70

Osnovi kritike politike ekonomije

igra tako veliku ulogu, nalazi se jo oboje zajedno, posebna upotrebna

vrijednost kao oru e za proizvodnju i ostala svojstva koja ne proistje
u iz upotrebne vrijednosti robe, nego odgovaraju njenom odre enju
kao razmjenske vrijednosti (u to je ukljueno i sredstvo razmjene).
Od drugih metala izdvajaju se zatim opet plemeniti metali, jer oni
ne oksidiraju itd., ravnomjernog su kvaliteta itd., a zatim i bolje odgo
varaju viem stupnju, jer njihova neposredna korisnost za potronju i
proizvodnju stupa u pozadinu, a oni ve zbog svoje rijetkosti bolje
predstavljaju vrijednost koja je zasnovana samo na razmjeni. Oni od
samog poetka predstavljaju obilje, oblik u kojem se prvobitno pojav
ljuje bogatstvo. Metali se tako er radije razmjenjuju za metale nego
za druge robe.
Prvi oblik novca odgovara niem stupnju razmjene i trampe,
gdje novac jo istupa vie u svom odre enju kao mjera, nego kao pravi
instrument razmjene. Na tom stupnju mjera moe biti jo isto imagi
narna (ipak ipka kod crnaca ukljuuje eljezo; ali koljke itd. odgovaraju
vie nizu iji su posljednji vrhunac zlato i srebro.)
Iz toga to je roba postala opom razmjenskom vrijednou pro
izlazi da razmjenska vrijednost postaje jednom posebnom robom:
ona to moe samo tako da neka posebna roba nasuprot svima drugima
dobije povlasticu da predstavlja, da simbolizira njihovu razmjensku
vrijednost, tj. da postane novac. To to se, uprkos novanom svojstvu
svih roba, jedna posebna roba pojavljuje kao subjekt novca proiz
lazi iz same biti razmjenske vrijednosti. U daljnjem razvoju razmjenska
vrijednost novca moe ponovo dobiti egzistenciju odvojenu od svoje
materije, svoje supstancije, kao u papirnom novcu, a da me utim ne
ukine povlasticu te posebne robe, jer izdvojena egzistencija mora i
dalje dobijati svoje ime od posebne robe.
Kako je roba razmjenska vrijednost, ona je razmjenljiva za novac,
postavljena je = novcu. Omjer u kojem se ona izjednauje s novcem,
tj. odre enost njene razmjenske vrijednosti pretpostavka je njenog
pretvaranja u novac. Omjer u kojem se posebna roba razmjenjuje za
novac, tj. koliina novca u koju se odre ena koliina robe moe promi
jeniti, odre ena je radnim vremenom opredmeenim u robi. Kao
ostvarenje odre enog radnog vremena roba je razmjenska vrijednost;
u novcu je dio radnog vremena koji roba predstavlja ne samo izmjeren
nego i sadran u svom opem, adekvatnom pojmu, razmjenljivom obli
ku. Novac je stvarni (sachliche) medij u kojem razmjenske vrijednosti,
kad se zagnjure u njega, dobivaju oblik koji odgovara njihovom opem
odre enju. Adam Smith kae da je rad (radno vrijeme) prvobitni no
vac kojim se kupuju sve robe.[481 Ako se promatra akt proizvodnje,
to ostaje uvijek tano (tako er u pogledu odre enja relativnih vrijed
nosti). Svaka roba se u proizvodnji neprestano razmjenjuje za radno
vrijeme.
Potreba za novcem koji se razlikuje od radnog vremena javlja
se upravo usljijed toga to odre enu koliinu radnog vremena treba

II. Glava o novcu

71

izraziti ne u njenom neposrednom i posebnom proizvodu, ve u jednom

posredovanom i opem proizvodu, u njegovom posebnom proizvodu
kao jednakom i konvertibilnom za sve druge proizvode istog radnog
vremena; ne radnog vremena u jednoj robi, ve u isti mah u svim ro
bama, i zato u jednoj posebnoj robi koja predstavlja sve druge.
Radno vrijeme ne moe neposredno samo biti novac (zahtjev koji
se drugim rijeima poklapa s tim da svaka roba treba da bude neposred
no svoj vlastiti novac), upravo zato to ono faktino uvijek postoji samo
u posebnim proizvodima (kao predmet): kao opi predmet ono moe
postojati samo simbolino, upravo opet u jednoj posebnoj robi, koja se
postavlja kao novac. Radno vrijeme ne postoji kao opi, od prirodnih
posebnosti roba nezavisan i osamljen (odvojen) predmet razmjene.
Ono bi moralo postojati kao takav, da bi neposredno ispunilo uslove za
novac. Opredmeenje opeg, drutvenog karaktera rada (i zato radno g
vremena koje je sadrano u razmjenskoj vrijednosti) upravo i ini
njegov proizvod razmjenskom vrijednou, daje robi svojstvo novca,
koje, me utim, sa svoje strane, pretpostavlja novani subjekt koji
egzistira samostalno izvan robe.
Odre eno radno vrijeme je opredmeeno u odre enoj, posebnoj
robi posebnih svojstava i posebnih odnosa prema potrebama; ali kao
razmjenska vrijednost ono treba da se opredmeti u robi koja izraava
samo svoju kvotnost ili kvantitet, koja je ravnoduna prema svojim
prirodnim svojstvima i stoga se moe metamorfozirad u (tj. razmije
niti za) svaku drugu robu koja opredmeuje isto radno vrijeme. Kao
predmet ona mora posjedovati taj opi karakter, koji protivurjei nje
noj prirodnoj posebnosti. Ta protivurjenost se moe rijeiti samo tako
da se ona sama opredmeti, tj. da se roba postavi dvostruko, prvo u svom
prirodnom neposrednom obliku, a zatim u svom posredovanom obliku,
kao novac. Posljednje je mogue samo tako da jedna posebna roba
postane tako rei opa supstancija razmjenskih vrijednosti, ili tako da se
razmjenska vrijednost roba identificira s jednom posebnom supstan
cijom, jednom posebnom robom za razliku od svih ostalih. To znai
tako da se roba najprije mora razmijeniti za tu opu robu, za simboliki
opi proizvod ili opredmeenje radnog vremena, kako bi zatim kao
razmjenska vrijednost, ravnoduna prema svim ostalim robama, bila
po volji razmjenljiva, mogla se u njih metamorfozirati.
Novac je radno vrijeme kao opi predmet ili odredmeenje opeg
radnog vremena, radno vrijeme kao opa roba. Stoga, ako izgleda vrlo
jednostavno da je radno vrijeme, zato to regulira razmjenske vrijed
nosti, u stvari ne samo njihova inherentna mjera, nego i sama njihova
supstancija (jer kao razmjenske vrijednosti robe nemaju nikakvu drugu
supstanciju, nikakvu prirodnu osobinu) i da im tako er moe posluiti
neposredno kao novac, tj. pruiti element u kojem se realiziraju raz
mjenske vrijednosti kao takve, tada taj priin jednostavnosti vara.
Naprotiv, odnos razmjenskih vrijednosti roba kao me usobno jed
nakih i izjednaivih opredmeenja radnog vremena ukljuuje protiv-

72

Osnovi kritike politike ekonomije

urjenosti koje svoj stvarni1 izraz dobijaju u jednom od radnog vremena

razliitom novcu.
Kod Adama Smitha ta se protivurjenost pojavljuje jo kao po
stavljanje j ednog pored drugog. Pored posebnog proizvoda rada (rad
nog vremena kao posebnog predmeta) radnik mora proizvesti jo neku
koliinu ope robe (radno vrijeme kao opi predmet). Oba odre enja
razmjenske vrijednosti kod njega se pojavljuju spoljanje jedno pored
drugog,
Unutranjost cijele robe jo se ne pojavljuje obuzeta i pro
eta protivurjenou. To odgovara stupnju proizvodnje to ga je on
imao pred sobom, na kojem je radnik jo neposredno posjedovao jedan
dio svojih ivotnih sredstava u svom proizvodu, na kojem ni sva nje
gova djelatnost, ni sav njegov proizvod jo nisu bili zavisni od razmjene,
tj. jo je u velikoj mjeri vladala subzistencijska poljoprivreda (ili slino,
kako je zove Steuartt50!), a isto tako patrijarhalna industrija (runo
tkanje, predenje kod kue i povezano s poljoprivredom). U velikom
dijelu naroda razmjenjuje se jo samo viak. Razmjenska vrijednost i
odre ivanje radnim vremenom jo nisu potpuno razvijeni u nacional
nom mjerilu.
(Uzgredno: Za zlato i srebro manje je tano nego za bilo koju dru
gu robu da njihova potronja moe rasti samo razmjerno njihovim sma
njenim trokovima proizvodnje. Ona naprotiv raste razmjerno porastu
opeg bogatstva, j er njihova upotreba specifino predstavlja bogatstvo,
izobilje, luksuz, je r oni sami predstavljaju ope bogatstvo. Ostavljajui
po strani njihovu upotrebu kao novca, potronja zlata i srebra raste
razmjerno porastu opeg bogatstva. Zato ako njihova ponuda naglo
poraste, a da se ak trokovi proizvodnje ili njihova vrijednost razmjerno
ne smanje, oni e nai trite koje se brzo proiruje i koje zadrava
njihovu deprecijaciju. Time se objanjava mnogota to je ekonomisti
ma koji potronju zlata i srebra openito ine zavisnom samo od pada
njihovih trokova proizvodnje u australsko-kalifomijskom sluaju^511
neobjanjivo i gdje se oni vrte u krugu. Ovo stoji u vezi upravo s tim
to oni predstavljaju bogatstvo, dakle s njihovim svojstvima kao novca.)
(Suprotnost zlata i srebra kao vjene robe nasuprot drugim, koju
nalazimo kod Pettya, nalazimo ve kod Ksenofonta, de Vectigalibus,
c.l. u odnosu na mramor i srebro:
Ta se zem lja (Atika) odlikuje n e sam o on im to svake godine cvjeta i otcvjetava nego ona im a i tra jn a blaga. U njoj im a obilje kamena (naim e m ram ora) etc . . .
A postoji i takva zem lja koja kad se zasije, n e donosi ploda, a kad je kopaju, p reh ra n ju
je vie lju d i nego to bi m ogla kad bi rodila itom .[52l

razmjena izme u raznih plemena ili naroda a to je, a ne privatna

razmjena, njen prvi oblik poinje tek time to se od nekog necivi
liziranog plemena otkupi, izvara, suviak koji nije proizvod njegovog
rada ve prirodni proizvod tla i prirode koje ono okupira.)
1 sachlichen

II. Glava o novcu

73

(Iz toga to novac mora biti simobiliziran u nekoj odre enoj robi,
treba zatim izvesti i samu tu tobu (zlato itd.), i obine ekonomske pro
tivurjenosti koje odatle proizlaze. To je broj II. Dalje, kako se sve
robe moraju razmijeniti za novac da bi bile odre ene kao cijene, bez
obzira na to zbiva li se ta razmjena zbiljski ili samo u glavi, treba odre
diti odnos koliine zlata ili srebra prema cijenama roba. To je broj III.
Jasno je da samim tim to se mjeri u zlatu ili srebru, njihova koliina
ne vri nikakav uticaj na cijenu roba; do tekoa dolazi kod zbiljske
razmjene ukoliko zlato i srebro doista slue kao instrument prometa;
odnosi potranje i ponude itd. Ali ono to utjee na njegovu vrijedynost
kao instrumenta prometa utjee oevidno i na njega kao mjeru.)
6. [Radno vrijeme i ekonomija vremena]
Samo radno vrijeme egzistira kao takvo samo subjektivno, samo
u obliku djelatnosti. Ukoliko je ono kao takvo razmjenljivo (i samo roba),
ono je ne samo kvantitativno ve i kvalitativno odre eno i razliito,
nije nipoto ope, sebi jednako radno vrijeme, nego kao subjekt nimalo
ne odgovara opem radnom vremenu koje odre uje razmjenske vrijed
nosti, kao to ni posebne robe i proizvodi ne odgovaraju njemu kao
objekt.
Postavka A. Smitha da radnik pored svoje posebne robe mora
proizvoditi opu robu, drugim reijima, da on jednom dijelu svojih
proizvoda, uope svojoj robi ukoliko ona ne treba da mu slui kao
upotxebna vrijednost ve kao razmjenska vrijednost, mora dati oblik
novca znai, subjektivno izraeno, samo to da se posebno radno
vrijeme radnika ne moe neposredno razmijeniti za svako drugo po
sebno radno vrijeme, nego da ta njegova opa razmjenljivost tek treba
da bude posredovana, da to posebno radno vrijeme mora uzeti pred
metni, od sebe samog razliiti oblik da bi postiglo tu opu razmjenlji
vost.
Rad pojedinaca promatran u samom aktu proizvodnje jest novac
kojim on neposredno kupuje proizvod, predmet svoje posebne djelat
nosti; ali to je jedan poseban novac kojim se kupuje ba samo taj
odre eni proizvod. Da bi on neposredno bio opi novac, taj bi rad mo
rao od samog poetka biti ne poseban ve opi, tj. morao bi od poetka
biti postavljen kao karika ope proizvodnje. Ali pod tom pretpostavkom
ne bi mu opi karakter dala tek razmjena, ve bi njegov pretpostavljeni
zajedniki karakter odre ivao uee u proizvodima. Zajedniki karakter
proizvodnje od samog bi poetka uinio proizvod zajednikim, opim.
Razmjena koja se prvobitno zbivala u proizvodnji (razmjena koja ne bi
bila razmjena razmjenskih vrijednosti ve razmjena djelatnosti koje
bi bile odre ene zajednikim potrebama, zajednikim ciljevima) uklju
ivala bi od samog poetka uee pojedinca u zajednikom svijetu
proizvoda. Na osnovu razmjenskih vrijednosti rad se tek razmjenom

74

Osnovi kritike politike ekonomije

postavlja kao opi. Na toj osnovi bio bi on kao takav postavljen prije
razmjene, tj. razmjena proizvoda ne bi uope bila medij kojim bi se
posredovalo uee pojedinaca u opoj proizvodnji. Do posredovanja,
naravno, mora doi.
U prvom sluaju, koji polazi od samostalne proizvodnje pojedinaca,
ma koliko da se te samostalne proizvodnje kroz svoje me usobne
odnose post festum odre uju, modificiraju posredovanje se vri
razmjenom roba, razmjenskom vrijednou, novcem, to su sve izrazi
jednog istog odnosa. U drugom sluaju posredovana je sama pretpostavka,
tj. kao osnova proizvodnje pretpostavljena je zajednika proizvodnja,
zajednitvo. Rad pojedinca je od samog poetka postavljen kao drut
veni rad. Stoga, ma kakav bio poseban materijalni oblik proizvoda koji
on stvara ili pomae stvarati ono to je on kupio svojim radom
nije odre eni posebni proizvod, nego odre eni udio u zajednikoj
proizvodnji. On zato i ne mora razmjenjivati nikakav poseban proizvod.
Njegov proizvod nije razmijenska vrijednost. Taj se proizvod ne mora
tek pretvoriti u neki poseban oblik da bi Mrimio opi karakter za poje
dinca. Umjesto podjele rada, koja se nuno ra a kod razmjene razmjen
skih vrijednosti, postojala bi organizacija rada koja bi imala za poslje
dicu uee pojedinca u zajednikoj potronji.
U prvom sluaju drutveni karakter proizvodnje postavlja se post
festum1 tek uzdizanjem proizvoda u razmjenske vrijednosti i razmjenom
tih razmjenskih vrijednosti. U drugom sluaju drutveni je karakter
proizvodnje pretpostavljen, a uee u svijetu proizvoda, u potronji,
nije posredovano razmjenom me usobno nezavisnih radova ili pro
izvoda rada. Ona je posredovana drutvenim uslovima proizvodnje
unutar kojih djeluje individuum.
Htjeti, dakle, da se rad pojedinca (tj. tako er njegov proizvod)
uini neposredno novcem, realiziranom razmjenskom vrijednou, znai
odrediti ga neposredno kao opi rad, tj. negirtati upravo one uslove pod
kojima on mora postati novcem i razmjenskim vrijednostima i pod ko
jima zavisi od privatne razmjene. Spomenuti zahtjev moe se zadovoljiti
samo pod uslovima pod kojima se vie ne moe ni postaviti. Rad na
osnovu razmjenskih vrijednosti upravo pretpostavlja da ni rad pojedin
ca ni njegov proizvod nisu neposredno opi, da proizvod stjee taj oblik
tek predmetnim posredovanjem, putem novca koji je od njega razliit.
Kad se pretpostavi zajednika proizvodnja, naravno da odre i
vanje vremena ostaje bitno. to manje vremena drutvo treba da bi
proizvelo penicu, stoku itd., to vie vremena ono dobija za drugu
proizvodnju, materijalnu ili duhovnu. Kao kod pojedinog individuma,
tako i kod drutva svestranost razvoja, uivanja i djelatnosti zavisi
od tednje vremena. Ekonomiziranje vremenom, na to se naposljetku
svodi sva ekonomija. Kao to pojedinac mora ispravno rasporediti svoje
vrijeme da bi u primjerenim proporcijama stekao znanja ili da bi za1 naknadno

II. Glava o novcu

75

dovoljio razliite zahtjeve za svoju djelatnost, tako i drutvo mora svrsi

shodno rasporediti svoje vrijeme da bi postiglo proizvodnju primjerenu
svojim sveukupnim potrebama. Ekonomiziranje vremenom kao i plan
ska raspodjela radnog vremena na razliite grane proizvodnje ostaje,
dakle, prvi ekonomski zakon na osnovuzajednikeproizvodnje.
On
tovie postaje zakon u mnogo viem stupnju. Alito je ipak bitno raz
liito od mjerenja razmjenskih vrijednosti (rada ili proizvoda rada)
radnim vremenom. Radovi pojedinaca u istoj grani rada i razliite vrste
rada nisu razliiti samo kvantitativno nego i kvalitativno. ta pret
postavlja samo kvantitativan razlika stvari? Istovjetnost njihovog kva
liteta. Dakle, kvantitativno mjerenje radova pretpostavlja jednorodnost,
istovjetnost njihovog kvaliteta.
(Strabon, knjiga XI. O Albancima na Kavkazu:
Ljudi se istiu ljepotom i visinom. Jednostavni su i nisu trgovci. Uope
se ne slue novcem i ne znaju broj vei od stotine, nego razm jenu vre robom.

Na istom mjestu se dalje kae:

Ne poznaju ni tane m jere i utege.t53)

Novac se pojavljuje kao mjera (kod Homera npr. tome slue volovi)
prije nego kao sredstvo razmjene, jer je u trampi svaka roba sama jo
svoje sredstvo razmjene. Ali roba ne moe biti svoja mjera ni vlastito
mjerilo za upore ivanje.
7. [Plemeniti metali kao nosioci novanog odnosa]
Iz dosad izloenog proizlazi slijedee: Jedan posebni proizvod
(roba) (materijal) mora postati subjekt novca, koji postoji kao svojstvo
svake razmjenske vrijednosti. Subjekt u kojem se predstavlja taj simbol
nije irelevantan, jer su zahtjevi na ono to predstavlja sadrani u uslovima
pojmovnim odre enjima, odre enim odnosima onoga to treba
predstaviti. Istraivanje o plemenitim metalima kao subjektima novanog
odnosa, njegovim inkarnacijama, ne lei dakle nipoto, kako to misli
Proudhon, izvan podruja politike ekonomije, isto tako kao to ni
fiziko svojstvo boja i mramora ne lei izvan podruja slikarstva i ki
parstva. Svojstva koja ima roba kao razmjenska vrijednost i kojima njeni
prirodni kvaliteti nisu adekvatni izraavaju zahtjeve to ih treba po
staviti robama koje su kat egrohen1 materijal novca. Na stupnju sa
kojeg mi dosad jedino moemo govoriti ti su zahtjevi najpotpunije rea
lizirani u plemenitim metalima. Metali sami po sebi kao oru a za pro
izvodnju imaju prednost pred ostalim robama, a od metala onaj koji
je u svojoj fizikoj potpunosti i istoi najprije na en zlato, zatim
bakar, zatim srebro i eljezo. Plemeniti metali, opet, savrenije nego
drugi realiziraju metal, kao to bi to rekao HegeU641
1 u pravom smislu

76

Osnovi kritike politike ekonomije

Dragocjeni metali jednolini su u svojim fizikim svojstvima,

tako da bi njihove jednake koliine trebalo da budu tolkio identine
da ne bude nikakvog razloga da se jednoj dade prednost pred drugom.
To ne vrijedi npr. za jednaki broj stoke ni za jednake koliine ita.i55!
a)

Z la to

sre b ro

odnosu

p rem a

d r u g im

m e ta lim a

Neplemeniti metali oksidiraju na zraku; plemeniti (iva, srebro,

zlato, platina) nepromenljivi su na zraku.
Aurum (Au). Gustoa = 1 9 ,5 talite 1200C. Bljetavo zlato je
najsjajnije od svih metala i zato su ga ve stari nazivali suncem ili
kraljem metala. Prilino raireno, nikad u velikim masama, i zato je
tako er skupocjenije od ostalih metala. U pravilu nalazi se isto, dijelom
u veim komadima, dijelom u malim zrncima uprskanim u drugo
kamenje. Raspadanjem tog kamenja nastaje zlatonosni pijesak, koji
nose mnoge rijeke i iz kojega se zlato zbog svoje velike gustoe moe
ispirati. Izvanredna rastezljivost zlata; jedan gram moe se izvui u
icu dugu do 500 stopa i iskovati u listie ija je debljina jedva 1/2ooooo
palaca. Zlato ne napada nijedna kiselina, otapa ga jedino slobodni
klor {kraljevska vodica, smjesa duine kiseline i solne kiseline). Pozlaivanje.^56^
Argentum1 (Ag). Gustoa = 10. Talite 1000C. Svjetao izgled,
najugodniji od svih metala, vrlo bijel i rastezljiv, dade se prera ivati
u ukrasne predmete i izvlaiti u tanke ice. Srebro se nalazi isto,
vrlo esto legirano s olovom u srebrnim olovnim rudama.
Dosad kemijska svojstva zlata i srebra. (Djeljivost i ponovna
sastavljivost, jenolikost istog zlata i srebra itd. poznati.) Minera
loka:
Zlato. Sigurno je vrijedno panje da se metali to su plemenitiji
to vie pojavljuju zasebno i odvojeni od tijela koja obino susreemo,
kao vie prirode udaljene od prostih. Tako zlato u pravilu nalazimo
isto, kristalinino u razliitim oblicima kocke ili u najraznovrsnijim
oblicima: nepravilnim komadima i zrncima, pijesku i praini; poslje-d
njem je obliku uprskano u mnoge vrste stijenja, npr. u granit, pri
ijem se razaranju susree u pijesku rijeka i u ljunku naplavljenog tla.
Kako u tom stanju gustoa zlata ide do 19,4, mogu se dobiti ak i one
fine estice zlata ako se zlatonosni pijesak uzmuti s vodom. Iz toga se
najprije taloi specifino tei metal i tako se, kako se kae, ispire.
Jo je najee zlatu pridrueno srebro i nalaze se prirodne legure
obih metala koje sadre 0,16 do 38,7 postotaka srebra, to prirodno
ima za posljedicu razlike u boji i gustoi.
Srebro. Uz prilinu raznolikost svojih minerla javlja se kao jedan
od eih metala, kako isto tako i legirano s drugim metaima ili spo1 srebro

II. Glava o novcu

77

jeno s arsenom i sumporom. (Klorid srebra, bromid srelra, ugljini

oksid srebra, bizmutsko-srebrna ruda, stembergit, polibzit itd.)
Glavna su kemijska svojstva svih plemenitih metala da ne ok
sidiraju na zraku; a zlata (i platine) da se ne otapaju u kiselinama,
nego prvo samo u kloru. Neoksidiranje na zraku odrava ih istim,
slobodnim od r e, oni se predstavljaju kao ono to jsu. Rezistentnost
prema kisiku neprolaznost (koju toliko mnogo hvale stari oboavaoc
zlata i srebra.)
Fizikalna svojstva: Specifina teina, tj. mnogo teine u malom
prostoru, to je posebno vano za opticajno sredstvo. Zlato 19,5 srebro
10. Blistavost boja. Sjaj zlata, bjelina srebra, rasko, rastezljivost; stoga
toliko korisni za nakit i za ukraavanje ostalih predmeta. Bijela boja
srebra (koja sve svjetlosne zrake reflektira u njiqovoj prvobitnoj smje
si), crvenouta zlata (koja unitava sve obojene svjetlosne zrake mjeo
vitog svjetla koje na nj pada i reflektira samo crveno). Teka topljivost.
Geognostika svojstva: javljanje (osobito zlata) u istom stanju,
odvojeno od ostalih tijela, izolirano, individualizirano. Individualno
pojavljivanje, samostalno u odnosu prema elementarnom.
Dva druga plemenita metala: 1) Platina nema boje, jednolino
siva (ohar me u metalima); suvie rijetka, nepoznata starima, postala
poznata tek poslije otkria Amerike, u devetnaestom vijeku otkrivena
i na Uralu; napada je samo klor; uvijek ista; specifina teina = 21,
netopljiva na najviim stupnjevima vatre; ima vie naunu vrijednost.
2) iva: tekua je, isparuje se; pare su otrovne; ulazi u tekue smjese
(amalgame). Gustoa = 13,5, vrelite = 360C.) Dakle ni platina, ni
jo manje iva nije prikladna za novac.
Jedno od geognostikih svojstava zajedniko* je svim plemenitim
metalima: rijetkost. A rijetkost je utoliko element vrijednosti (ne uzi
majui u obzir potranju i ponudu), to ono to je po sebi i za sebe
ne-rijetko, negacija rijetkosti, elementarno, nema vrijednosti, jer se
ne javlja kao rezultat proizvodnje. U prvobitnom odre enju vrijdnosti
ono to je od svjesne i eljene proizvodnje najvie nezavisno jest naj
vrednije, uz pretpostavku potranje, ljunak, govorei relativno, nema
vrijednosti jer se nalazi i bez proizvodnje (makar se ona sastojala samo u
traenju). Da bi neto bilo predmet razmjene, imalo razmjensku vri
jednost, ne smije svatko moi da ga dobije bez posredovanja razmjene,
ne smije se pojaviti u takvom elementarnom obliku kao da je ope
dobro. Utoliko je rijetkost element Razmjenske vrijednosti, i zbog
toga je to svojstvo plemenitih metala vano ak i bez obzira na poblii
odnos potranje i ponude.
Ako se uope razmatra prednost metala kao sredstava za proizvod
nju, zlatu ide u prilog da je ono au fond1 prvi otkriveni metal qua2
metal. I to iz dva razloga. Prvo, zato to se ono najvie od svih pojav
ljuje u prirodi metalski, kao odvojen i lako raspoznatljiv metal; drugo,
1 u stvari 8 kao

78

Osnovi kritike politike ekonomije

zato to je u njegovoj pripremi priroda preuzela posao umijea i za

njegovo prvo pronalaenje nisu bili potrebni ni nauka ni razvijena oru a
za proizvodnju, nego samo grubi rad.
Zlato, sigurno, m ora zauzeti svoje m jesto kao najranije poznati m etal, i
u prvim zapisim a o ovjekovom n ap re tk u ono se oznaava kao m jerilo ovjekovog
stanja

(kao izobilje, u kojem se obliku bogatstvo najprije pojavljuje.

Prvi oblik vrijednosti je upotrebna vrijednost, ono svakidanje, to
izraava odnos individuuma prema prirodi, drugi razmjenska vri
jednost pored upotrebne vrijednosti, njena vlast nad upotrebnim vri
jednostima drugih, njen drutveni odnos: prvobitno ona je i sama vri
jednost upotrebe, one praznine koja nadilazi neposrednu nudu).
ovjekovo vrlo rano otkrie zlata:
Zlato se znatno razlikuje o d d ru g ih m etala, s vrlo m alo izuzetaka, po tom e
to se nalazi u p riro d i u svom m etalnom stanju. eljezo i bakar, kalaj, olovo i srebro
redovno se nalaze u kem ijskim spojevim a s kisikom , su m porom , arsenom ili uglji
kom , a ono m alo izuzetnih javljanja tih m etala u istom ili, kako se to ra n ije zvalo,
djevianskom stan ju tre b a navesti prije kao m ineraloke kuriozitet nego kao obine
sirovine. M e u tim , zlato se uvijek nalazi u elem entarnom ili m etalnom obliku . . .
Z lato, kao m etalna m asa zanim ljiva zbog svoje u te boje, privlailo je pogled najneprosvjeenijeg ovjeka, dok druge supstancije s kojim a se susretao n isu n i po
em u bile privlane za njegove jedva p ro b u en e m oi zapaanja. N adalje, zlato,
zbog okolnosti da se form iralo u onim stijenam a koje su najvie izloene atm osferskom
djelovanju, nalazi se u k rhotinam a brda. U slijed rastvarajuih utjecaja atm osfere,
te m p e ra tu rn ih prom jena, djelovanja vode i napose djelovanja leda neprekidno
se odlam aju kom adi stijene. Bujice ih n ose u d oline, a stalno djelovanje tekue
vode valjanjem ih p retvara u oblutke. M e u tim oblucim a pronalaze se estice
zlata. L je tn e vruine, isuujui vode, pretv arale su o na korita koja su sainjavala
m atice rijeka i tokove zim skih bujica u staze za pu to v an je nom ada, i tu m oem o
p retpostaviti rano otkrie zlata.
Zlato se najee nalazi isto ili b a r toliko prib lin o takvo d a se njegova
m etalna p riro d a m oe od m ah p rep o zn ati, kako u nanosim a rijeka tako i u ilama
kvarca.
Specifina teina kvarca i veine ostalih tekih k om paktnih stijena iznosi
oko 272, dok je specifina tein a zlata 18 ili 19. Z lato je, dakle, negdje oko sedam
p u ta tee nego bilo koja stijena ili kam en s kojim je obino pom ijeano. Prem a
tom e, vodena stru ja koja im a dovoljno snage da sa sobom nosi pijesak ili oblutke
kvarca ili bilo koje d ru g e stijene m oda nee b iti u stanju da pokree kom adie
zlata koji su s njim a pom ijeani. T e k u a je voda, dakle, ranije inila sa zlatonosnim
stijenam a up rav o ono to bi sada radio ru d a r ; ona ih je, naim e, lomila na kom adie,
odnosila lake estice i ostavljala za sobom zlato. Rijeke su u stvari velika p ri
ro d n a korita z a ispiranje, jer one o d m ah odnose sve lake i finije estice, dok se
tee ili zaustavljaju n a p rirod n im p rep rek am a ili zaostaju gdje god oslabi snaga
ili brzina toka. (Vidi Lectures on Gold1, L o n d o n 1862, p. 12 i 13.)
1 Predavanja o zlatu

II. Glava o novcu

79

Vrlo je vjerovatno, sudei prem a tradiciji i ranoj historiji, da je otkrie zlata

u pijesku i ljunku vodenih tokova bilo prvi korak u upoznavanju metala i da su se
u gotovo svima, m oda i u svima zemljama Evrope, Afrike i Azije od vrlo ranih
vremena vee ili m anje koliine zlata ispirale pom ou jednostavnih naprava iz
zlatonosnih taloga . . . Ponekad je uspjeh zlatnih ispiraliSta bio dovoljno velik da
u nekom kraju izazove pulsiranje uzbu enja, koje bi potrajalo neko vrijeme, ali
bi ponovo zamiralo. G odine 760. izaao je velik broj sirom anih ljudi da ispire
zlato iz rijenog pijeska juno od Praga i tri ovjeka su mogla izvaditi jednu m arku
(Va funte zlata na dan; uslijedila je tolika navala na zlatne rudnike da je idue
godine zemlju zadesila glad. itam o da su se u iduih nekoliko vjekova nekoliko
puta ponovili slini doga aji, iako je ovdje, kao i drugdje, opa opsjednutost po
vrinskim bogatstvima popustila u prilog redovnog i sistematskog rudarenja.
Dvije su vrste naslaga u kojima se nalazi zlato, ice ili ile, koje presijecaju
vrstu stijenu u pravcu vie ili m anje okom itom na slojeve, i nanosi u rijenim koritima
ili *ispiraliSta, u koje se zlato pomijeano sa ljunkom, pijeskom ili ilovaom nataloilo uslijed m ehanikog djelovanja vode na povrinu onih stijena kroz koje
do nepoznatih dubina prolaze zlatne ile. Prvoj vrsti specijalnije pripada rudarsko
umijee, drugoj jednostavne operacije kopanja. Rudarsko dobijanje zlata u pravom
smislu predstavlja, kao i drugo rudarstvo, umijee koje zahtijeva u p otrebu kapitala
i vjetine koja se stjee samo viegodinjim iskustvom. M edu um ijeima kojima
se bave civilizirani ljudi nijedno ne trai za svoj p un razvoj prim jenu toliko raznih
nauka i pom onih um ijea. Ali, iako su te nauke i umijea vani za rudare, jedva
da je ita od toga potrebno ispirau zlata ili potoaru koji se m ora osloniti uglavnom
na snagu svojih ruku ili na bodrost svog zdravlja. O ru e koje upotrebljava m ora
nuno biti jednostavno, tako d a se moe prenosio s m jesta na m jesto, da se moe
lako popraviti ako se oteti i da ne trai nijednu od onih finesa u rukovanju koje
bi ga prisiljavale da gubi mnogo vrem ena za dobivanje m alih koliina. (Isto, str.
9 5 -9 7 )
Postoji razlika izm e u naplavina zlata, iji su najbolji prim jer danas one
u Sibiru, Kalifom iji, Australiji, i finog pijeska to ga svake godine donose rijeke,
a ponekad sadri zlato u koliinama koje se dadu iskoristiti. Posljednji se, naravno,
nalazi doslovno na povrini, a prve se m ogu sresti pod pokrovom debljine od 1
do 70 stopa koji se sastoji od zemlje, treseta, pijeska, ljunka itd. N ain rada mora
biti u naelu identian u oba sluaja. Za ispiraliSta priroda je sruila najvie, najjae
i najbogatije dijelove ica i tako zdrobila i naplavila m aterijale da je za ispiraa
najtei dio posla ve izvren, dok rudar, koji udara na siromanije ali trajnije, dublje
ice, m ora potraiti pomo u svim sredstvim a najfinijeg umijea.
Zlato se opravdano smatralo najplem enitijim m e u m etalima zbog raznih
fizikih i kemijskih svojstava. Ono se ne m ijenja na zraku i ne r a. (Neprozlanost
je upravo otpor prem a kisiku u atm osferi.) Svjetle crvenkasto ute boje kad je u
koherentnom stanju i vrlo gusto. Visoke kovkosti. Zahtijeva veliku vruinu da
bi se rastopilo. Specifina teina.

Dakle, tri naina proizvodnje zlata: 1) U rijenom pijesku. Jedno

stavno se nalazi na povrini. Pranje. 2) U naplavljenim koritima.

80

Osnovi kritike politike ekonomije

Kopanje. 3) Rudarstvo. Njegova proizvodnja, dakle, ne trai razvitak

proizvodnih snaga. Najvei dio posla vri priroda.
{Korijeni rijei za zlato, srebro itd. prema Grimmu;W! ovdje se
sami nameu opi pojmovi sjaja, boje, koji e se uskoro prenijeti na
rijei. Silber weiss, Gold gelb1; mjed i zlato, mjed i eljezo mijenjaju
svoja imena. Kod Nijemaca ranije u upotrebi bronza nego eljezo.
Neposredno srodstvo izme u aes2 i aurum3.
Bakar ( mjed, bronza: kalaj i bakar) i zlato u upotrebi prije srebra
i eljeza.
Zlato se upotrebljavalo d ugo prije sreb ra, jer se nalazi isto i sam o malo
pom ijeano sa sre b ro m ; dobija se jednostavnim ispiranjem . Srebro openito egzistira
u icam a u raslim u n ajtvr e stijene p rv o b itn ih form acija: njegovo va enje zah ti
jeva kom plicirane strojeve i radove. U Junoj A m erici ne eksploatira se zlato u
icam a, nego zlato rasijano u p ra h u i u zrncim a u aluvijalnim zem ljitim a. Isto
tako u vrijem e H erodota. N ajstariji spom enici G rke, Azije, Sjeverne Evrope i
N o vog Svijeta dokazuju d a je u p o tre b a zlata kao po su a i nakita m ogua u polub arb arsk o m sta n ju i d a u p o tre b a sreb ra za istu sv rh u oznaava sam o po sebi dosta
razvijeno d rutveno stanje. U sp . D u re a u d e la M alle, svezak [I, str. 63 64].

Bakar kao glavno oru e rata i mira (ibid. 2); kao novac u Italiji
(ibid.)
b)

K o le b a n je o d n o s a v r ij e d n o s t i r a z l i i ti h m e ta la

Ako emo uope razmatrati upotrebu metala kao tijela novca,

njihovu relativnu upotrebu jednog prema drugom, ranije ili kasnije
javljanje, treba ujedno razmotriti i kolebanja njihove relativne vrijed
nosti. (Letronne, Bockh. Jacob.!58!) (Ukoliko je to pitanje u vezi s ukup
nom masom metala u prometu i njenim odnosom prema cijenama,
treba ga razmatrati kasnije kao historijski dodatak glavi o odnosu
novca prema cijenama.)
Sukcesivna izm jena vrijednosnog odnosa izm e u zlata, srebra i bakra u
razn im epoham a m orala je p rije svega zavisiti od p riro d e leita ta tri m etala i od
vie ili m anje istog stanja u kojem se oni nalaze. Z atim su tu utjecale politike
prom jene, kao invazija Azije i dijela Afrike od stran e Perzijanaca i M akedonaca,
a kasnije osvajanje dijela triju k o n tin en ata o d stran e R im ljana (rim sko carstvo
itd.)

Dakle zavisna od relativnog znanja iltoe u kojem se pojavlju

ju i od njihovih nalazita.
Odnos vrijednosti izme u razliitih metala moe se utvrditi bez
obzira na cijene jednostavnim kvantitativnim odnosom u kojem se oni
razmjenjuju jedan za drugi. U tom obliku moemo openito postupati
kad uzajamno uspore ujemo samo malo roba koje imaju istoimenu mjeru,
1 Srebro bijelo, zlato uto 8 bakra 3 zlata

II. Glava o novcu

81

npr. toliko kvartera rai, jema, zobi za toliko kvartera penice. U tram
pi, gdje se jo openito malo razmjenjuje i jo malo roba ulazi u promet,
primjenjuje se ta metoda, i zato jo nije potreban novac.
Kod Arapa koji su bili susjedi. Sabejaca elementarno zlato bilo
je, prema Strabonu, toliko obilno da se davalo 10 funti zlata za 1 funtu
eljeza a 2 funte zlata za 1 funtu srebra. Bogatstvo zlatom baktrijskog
podruja (Bactare itd., ukratko Turkestana) i dijela Azije smjetenog
izme u Paropamiza (Hindukua) i Imausa (brdfi Mustang), dakle
Desertum arenosum auro abondans1 (pustinja Gobi). Stoga je prema
Dureauu de la Malle
vjerojatno da je od 15 - 16. vijeka prije naSe ere odnos zlata prem a srebru
bio = 6:1 ili 8 :1, odnos koji je postojao u K ini i u Japanu do poetka 19. vijeka;
H erodot ga za Perziju pod D an jem H istaspom , fiksira na 13:1.
Prema zakonu M a n u '6*] pisanom izm e u 1300. i 600. prije nae ere zlato
prem a srebru = 2 1/ a : 1. Rudnici srebra se u stvari nalaze samo u starim formacijama,
napose u slojevitim zemljitima i ponegdje u ilama srednjih formacija. Zem ljani
ovoj srebra nije aluvijalni pijesak nego obino najkom paktnije i najtvr e stijene,
kao kvare itd. T aj m etal je obiniji u hladnim krajevima, bilo uslijed njeihov geo
grafske irine, bilo uslijed njihove apsolutne visine, za razliku od zlata koje openito
voli tople zemlje. Suprotno zlatu srebro se nalazi samo vrlo rijetko u istom stanju
itd. (veinom spojeno sa arsenom ili sum porom ; solna kiselina, salitrena kiselina).
Sto se tie opsega proirenosti obih m etala (prije oktria Australije i K alifom ije):
H um boldt cijeni 1811. odnos zlata prem a srebru u Americi = 1:46, u Evropi
(ukljuujui azijsku Rusiju) = 1:40. Miniralogistes de VAcadimie des Sciences
danas. (1840) = 1:5 2 ; ipak funta zlata vrijedi samo 15 funti srebra, dakle odnos
vrijednosti = 15:1.

Bakar. Gustoa = 8,9. Lijepe rumenkaste boje; priline tvrdoe;

njegovo taljenje zahtijeva vrlo visoku temperaturu. Nerijetko se nalazi
u istom stanju; esto je spojen s kisikom ili sumporom.
Njegova leita nalaze se u prim ordijalnim starim terenim a. Ali esto, ee
nego drugi m inerali, nalazi se tako er n a povrini zemlje, odnosno na m alim d u
binam a, nagomilan u iste mase, ponekad znatne teine. U potrebljavao se prije
eljeza u ratu i miru.

(U historijskom razvoju zlato se kao materijal za novac odnosi

prema srebru jednako kao bakar kao oru e za rad prema eljezu.)
U velikoj masi je u prom etu u Italiji pod Rimljanim a o d 1. do 5. vijeka.
M oe se a priori odrediti stupanj civilizacije nekog naroda samo ako se zna vrsta
metala, zlato, bakar, srebro ili eljezo, koju upotrebljava za svoje oruje, svoje
oru e ili svoje ukrase. Hesiod u svojoj pjesmi o poljoprivredi.!*0) Radili su m je u,
jer crno eljezo jo nije postojalo. Lukrecije:[*u Et prior aeris erat quean ferri
cogmtus usus.*
Jacob navodi prastare bakarne rudnike u N ubiji i Sibiru (vidi Dureau I, 58).
1 Pjeana pustinja koja obiluje zlatom
6 M an - Engels (19)

82

Osnovi kritike politike ekonomije

H erodot kae d a su M asageani imali sam o bronzu, a nisu im a l i eljezo.

eljezo, prem a oksfordskim ploam a, nije bilo poznato p rije 1431. prije n. e. K od
Homera je eljezo rijetko, n aprotiv, vrlo iroka u potreba bronze, te legure bakra,
cinka i kalaj a, kojim a se grko i rim sko d rutvo sluilo tako dugo, ak i za izradu
sjekira i britvi.
Italija je bila d osta bogata u elem entarnom bakru, tako je bakreni novac
bio do 247. prije n. e. ako ne jedini gotov novac, a ono b ar norm alni novac, novana
jedinica u srednjoj Italiji. G rke kolonije u junoj Italiji prim ile su iz G rke i Azije,
direktno ili preko T ira i K artag e, srebro iz kojega su od 5. i 6. vijeka izra ivali
novac.
R im ljani su, ini se, im ali sre b rn novac prije protjerivanja kraljeva, ali kae
Plinije, nnterdictum id vetere- consulto p atrum , Italiae parci (tj. njenih srebrn ih ru
dnika) jubentium2. O ni su se plaili posljedica jednog zgodnog sredstva razm jene
luksuza, p o rasta robova, akum ulacije, koncentracije zem ljinog vlasnitva.
T a k o e r kod E truana bakar prije nego zlato za novac.

Pogreno je kad Garnier kae (vidi svezak III, p. 28):

U mineralnom carstvu, prirodno, traena je i odabrana materija
namijenjena'akumulaciji. Obrnuto, akumulacija je poela nakon to
je bio prona en metalni novac (bilo kao pravi novac ili jo samo kao
najomiljenije sredstvo razmjene po teini). O toj taki u pogledu zlata
govoriti posebno. Reitemeier kae tano (vidi svezak III, p. 34):
Uprkos njihovoj relativnoj mekoi zlato, srebro i bakar najranije su se kod
sta rih n a ro d a upotrebljavali kao o ru e za sjeenje i lom ljenje, p rije nego eljezo
i prije nego to su upotre b lje n i za novac. (Usavravanje o ru a, kad su ljudi nauili
kaljenjem davati b a k ru tv rd o u koja je prkosila vrstom kam enu. Iz vrlo otvrdnutog
b akra izra ivala su se dlijeta i ekii koji su sluili za o b rad u kam ena. N ajzad je
otkriveno eljezo.)
Jacob kae:
U pa trija rh aln o m stanju (vidi svesku IV , p. 3), kad su m etali iz kojih se
izra uje oruje kao 1) bronza i 2) eljezo rijetki i strano skupi upore en i sa tada
uobiajenom hranom i odjeom, i ako nije bio p oznat kovani novac od dragocjenih
m etala, ipak su zlato i srebro ve bili stekli m o da se lake i povoljnije m ogu razm i
jeniti za druge m etale nego ito i stoka.
Uostalom , da bi se dobilo isto ili gotovo isto zlato s nepreglednih aluvijalnih
podruja sm jetenih izm e u lanaca H in d u k u a i H im alaja bilo je dovoljno jednostavno
ispiranje. T a d a je stanovnitvo u tim azijskim zem ljam a bilo vrlo brojno, a uslijed
toga je rad n a snaga bila vrlo jeftina. S reb ro zbog tekoa [tehnikih] njegove eksplo
atacije bilo je relativno skuplje. U su p ro tn o m p ravcu razvijale su se stvari u Aziji
i u G rkoj poslije sm rti A leksandra. Z latonosni pijesak se iscrpio, cijena robova
i rad n e snage je porasla; kako su m ehanika i geom etrija postigli ogrom an napredak
od E uklida do A rhim eda, m ogle s u se s uspjehom iskoriavati bogate ile sreb rn ih
ru dnika u Aziji, T ra k iji i paniji, i kako je srebro bilo 52 p u ta obilnije o d zlata,
1 I prije je bila pozn ata u p o tre b a bakra nego eljeza 2 rudarstvo je zabra
njeno starom odlukom Senata o potedi Italije

II. Glava o novcu

83

odnos vrijednosti izm e u oba m etala m orao se izm ijeniti, i funta zlata, koja se od
7rem ena Ksenofona, 350. prije n. e., razmjenjivala za 10 fiinti srebra, vrijedila je
422. godine poslije n. e. 18 funti tog posljednjeg m etala.

Dakle od 10:1 porasla na 18:1.

Krajem 5. vijeka n. e. neobino smanjena masa gotovog novca,
zastoj rudarstva. U srednjem vijeku do kraja 15. vijeka razmjerno znatan
dio novca je u zlatnicima. (Smanjenje je napose pogodilo srebro,
kojeg je ranije bilo u prometu najvie.) Odnos u 15. vijeku = 10:1,
u 18. vijeku = 14:1 na kontinentu, u Engleskoj = 15:1. U novijoj
Aziji srebro je u trgovini vie kao roba, naroito u Kini gdje je bakreni
novac (tehe, legura bakra, cinka i olova) zakonski novac; u Kini zlato
(i srebro) prema teini kao roba za izravnanje bilance vanjske trgovine. ifl2l
Velika kolebanja u Rimu izme u vrijednosti bakra i srebra (u
kovanom novcu).
D o Servija za razm jenu slui m etal u ipkam a: aes ru d e1. Novana jedinica
bakreni as = 1 funta bakra. U doba Servija srebro prem a bakru = 2 7 9 :1 ; do po
etka rata = 40 0 :1 ; u vrijeme prvog punskog rata = 140:1, u vrijeme drugog
punskog ratat8] = 112:1.
Zlato je upoetku u R im u vrlo skupo, dok je srebro iz K artage (i Spanije);
zlato se do 547. upotrebljava samo u ipkama. Zlato prem a srebru u trgovini =
= 13,71:1, u kovanom novcu = 17,4:1, pod Cezarom = 12:1 (pri izbijanju g ra
anskog rata, nakon to je Cezar opljakao aerarium 2, samo 8 :1 ); pod H onorijem
i Arkadijem (397) utvr en je odnos = 1 4,4:1; pod H onorijem i Teodozijem m la
dim (422) = 18:1. Srebro prem a bakru = 1 0 0 : 1 ; zlato prem a srebru = 1 8 : 1 .
Prvi srebrn novac iskovan u R im u 485. pr. n. e .; prvi zlatni novac 547. im je as,
poslije drugog punskog rata reduciran na 1 u n cu, on je jo samo sitan novac; sesterac
(od srebra) je novana jedinica i sva velika plaanja vre se u srebru. (U dnevnom
je saobraaju bakar, kasnije eljezo, ostao glavni m etal. Pod carevima Istoka i Zapada
m jerodavan novac je solidus (aureus)8 dakle zlato.)

U starom svijetu, dakle, ako se uzme prosjek:

Prvo: Srazmjemo via vrijednost srebra nego zlata. Ne uzimajui
u obzir pojedine pojave (Arapi), gdje je zlato jeftinije nego srebro
i jo jeftinije nego eljezo, u Aziji od 15. do 6. vijeka prije n.e. zlato
prema srebru = 6:1 ili 8:1 (posljednji odnos u Kini i Japanu do poetka
19. vijeka). U zakonu Manu ak = 2V8:1. Taj nii omjer potekao je
iz istih razloga zbog kojih je zlato na eno prvo kao metal. Zlato tada
uglavnom iz Azije i Egipta. Tome periodu odgovara u talijanskom raz
voju bakar kao novac. Kao to uope bakar kao glavno oru e mira i
rata odgovara zlatu kao dominantnom plemenitom memlu. Jo u doba
Ksenofonta odnsos zlata prema srebru = 10:1.
Drugo: Nakon Aleksandrove smrti razmjeran porast vrijednosti
zlata prema srebru s iscrpljenjem zlatonosnog pijeska, napretkom
1 sirov bakar 8 dravnu kasu 8 solid, zlatni

84

Osnovi kritike politike ekonomije

u tehnici i civilizaciji; otud otvaranje srebrnih rudnika; sad i utjecaj

toga to u zemlji ima kvantitativno vie srebra nego zlata. Ali napose
Kartaani, eksploatacija panije, koja je odnos izme u zlata i srebra
morala revolucionirati slino kao otkrie amerikog srebra krajem 15.
vijeka. Odnos prije Cezara = 17:1, kasnije 14:1, najzad od 422. n.e.
18:1. (Pad zlata pod Cezarom zbog sluajnih uzroka.) Padu srebra
u odnosu na zlato odgovara eljezo kao glavno sredstvo za proizvodnju
u ratu i miru. Ako je u prvom periodu dovoz zlata s Istoka, u drugom je
dovoz srebra s hladnijeg Zapada.
Tree, u srednjem vijeku: Opet odnos kao u Ksenofontovo vrijeme
10:1. (Na mnogim mjestima = 12:1 ?)
etvrto, nakon otkria Amerike: Opet otprilike odnos kao u doba
Honorija i Arkadija (397) 14 do 15:1. Iako od oko 1815- 1844.
proizvodnja zlata raste, zlato je donosilo premije (npr. u Francuskoj).
Vjerojatno je, petoy da e otkrie Kalifornije i Australije ponovo
dovesti do odnosa iz rimskog carskog vremena 18:1, ako ne i do jo
veeg. 1641 Relativno pojeftinjavanje srebra s napretkom proizvodnje
plemenitih metala kako u staro tako i u novo doba od istoka prema
zapadu, dok Kalifornija i Australija to ne obrnu. Pojedinano su velika
kolebanja, ali kad se promatraju glavne razlike, one se upadljivo ponav
ljaju.
Kod starih je bakar tri ili etiri puta skuplji nego danas. (Gamiert65!.)
*

c) Sad treba razmotriti dobavna vrela zlata i srebra i njihovu

povezanost s historijskim razvojem.
d) Novac kao moneta. Kratak historijski pregled o monetama.
Sniavanje i povisivanje itd.

C. Robno-novani promet
1. [ Odnos prometa robe i prometa novca]
Promet ili opticaj novca odgovara prometu ili opticaju roba u su
protnom smjeru. Roba od A prelazi u ruke B, dok novac od B prelazi
u ruke A itd. Promet novca, kao robe, polazi od beskonano mnogo
razliitih taaka i vraa se na beskonano mnogo razliitih taaka.
Polazak od jednog centra prema razliitim takama periferije i povratak
sa svih taaka periferije u jedan centar ne doga a se kod opticaja novca
na stupnju (na kojem ga ovdje razmatramo) njegovog neposrednog
prometa, nego tek u bankarstvom posredovanom prometu. Ali svakako
se taj prvi samonikli promet sastoji od mnotva opticaja. Ali pravi

II. Glava o novcu

85

opticaj poinje tek tamo gdje zlato i srebro prestaju da budu roba;
izme u zemalja koje izvoze plemenite metale i onih koje ih uvoze
ne vri se u tom smislu promet ve jednostavna razmjena, jer zlato
i srebro ovdje ne figuriraju kao novac, nego kao roba.
Ukoliko novac posreduje razmjenu roba, tj. ovdje njihov promet,
dakle, predstavlja sredstvo razmjene, on je instrument prometa, toak
prometa,tfl6l ali ukoliko je u tom procesu on sam u prometu, u opticaju,
slijedi vlastito kretanje, on i sam ima promet, novani promet, novani
opticaj. Treba ustanoviti koliko je taj promet odre en posebnim zako
nima. Ve je unaprijed jasno, ako je novac toak prometa za robu,
da je roba isto toliko toak prometa za novac. Ako novac vri promet
roba, robe vre promet novca. Dakle, promet roba i promet novca
uzajamno se uslovljavaju.
Kod opticaja novca treba razmotriti troje: 1) sam oblik kretanja,
liniju koju ono opisuje (njegov pojam); 2) kvantitet novca u prometu;
3) stupanj brzine s kojom se on kree, cirkulira. Ovo se moe uiniti
samo u vezi s prometom robe. Unaprijed je jasno da promet roba ima
momente koji su posve nezavisni od prometa novca i koji ga, naprotiv,
odre uju ili direktno ili tako da iste okolnosti koje npr. odre uju brzinu
prometa roba, odre uju i brzinu prometa novca. Opi karakter naina
proizvodnje odre ivat e oboje, a direktnije e odrediti promet roba.
Masa razmjenjivaa (broj stanovnika) i njihova podjela na grad i selo;
apsolutna koliina roba, proizvoda i agenata proizvodnje; relativna
masa roba stavljenih u promet; razvoj saobraajnih i transportnih sred
stava u dvostrukom smislu, da on odre uje kako krug onih koji vre
razmjenu izme u sebe, onih koji stupaju u dodir, tako i brzinu kojom
sirovine stiu proizvo au i proizvod potroau; najzad razvoj industri
je koja koncentrira razliite grane proizvodnje, npr. predenje, tkanje,
bojadisanje itd. i tako ini suvinim niz posrednikih inova razmjene.
Promet roba je prvobitna pretpostavka prometa novca. Treba pogle
dati ukoliko ovaj opet sa svoje strane odre uje promet roba.
Prije svega treba utvrditi opi pojam prometa ili opticaja.
Jo treba spomenuti da ono to novac stavlja u promet jesu razmjen
ske vrijednosti i zato cijene. Stoga kod prometa roba treba uzeti u obzir
ne samo njihovu masu, nego isto tako njihove cijene. Veliko mnotvo
roba s niskom razmjenskom vrijednou, cijenom, iziskuje za svoj
promet oevidno manje novca nego mala masa uz dvostruku cijenu.
Dakle, pojam cijene treba zapravo izloiti prije nego pojam prometa.
Promet je postavljanje cijena, kretanje u kojem se robe pretvaraju u
cijene: njihova realizacija kao cijena. Dvostruko odre enje novca kao
1) mjere ili elementa u kojem se roba realizira kao razmjenska vrijednost
i njegovo odre enje kao 2) sredstva razmjene, instrumenta prometa
djeluju u posve razliitom smjeru. Novac stavlja u promet samo robe
koje su idealno, ne samo u glavi pojedinca, nego i u predstavi drutva
(neposredno-stranaka u procesu kupovine i prodaje) ve pretvorene

86

Osnovi kritike politike ekonomije

u novac. To idealno pretvaranje u novac i ono realno nisu nipoto

odre eni istim zakonima. Treba istraiti njihov me usobni odnos.
2. [Tri funkcije novca u robno - novanom prometu]
a)

N o v a c k a o m je r a v ije d n o s ti

a) Bitno je odre enje prometa da on promee razmjenske vrijed

nosti (proizvode ili rad), i to razmjenske vrijednosti odre ene kao
cijene. Zato svaka vrsta razmjene roba, npr. trampa, podavanja u naturi
feudalno vrenje usluga itd. jo ne ini promet. Za promet je potrebno
prije svega dvoje: Prvo, pretpostavka roba kao cijena; drugo, ne po
jedini akti razmjene, ve niz razmjena, njihov totalitet, u neprestanom
toku, to se vie ili manje doga a na cijeloj povrini drutva; sistem
akata zamjene.
Roba je odre ena kao razmjenska vrijednost. Kao razmjenska
vrijednost ona je u odre enom omjeru (u omjeru prema u njoj sadranom
radnom vremenu) ekvivalent za sve druge vrijednosti (robe); ali ona
neposredno ne odgovara toj svojoj odre enosti. Kao razmjenska vri
jednost ona je razliita od same sebe u svom prirodnom postojanju.
Potrebno je posredovanje da bi se ona postavila kao razmjenska vri
jednost. Stoga u novcu razmjenska vrijednost stoji nasuprot robi kao
kao neto drugo. Tek roba koja je postavljena kao novac jest roba kao
ista razmjenska vrijednost ili, drugim rijeima, roba kao ista raz
mjenska vrijednost jest novac. Ali u isti mah novac sad postoji izvan
i pored robe; njena razmjenska vrijednost, razmjenska vrijednost
svih roba, dobila je od nje nezavisnu egzistenciju, koja je osamostaljena
u posebnom materijalu, u specifinoj robi. Razmjenska vrijednost
robe izraava ukupnost kvantitativnih odnosa u kojima se sve druge
robe mogu razmijeniti za nju, ukupnost odre enu njihovim nejednakim
kvantitetima koji se mogu proizvesti u istom radnom vremenu.
Novac sad postoji kao razmjenska vrijednost svih roba pored i
izvan njih. On je prije svega opa materija u koju se one moraju umo
iti, u kojoj se moraju pozlatiti i posrebriti, da bi dobile slobodnu
egzistenciju kao razmjenske vrijednosti. Robe se moraju prevesti u
novac, biti izraene u njemu. Novac postaje zajedniki nazivnik raz
mjenskih vrijednosti, roba kao razmjenskih vrijednosti. Razmjenska
vrijednost izraena u novcu, tj. izjednaena s novcem, jest cijena. Na
kon to je novac postavljen kao samostalan u odnosu prema razmjenskim vrijednostima, sad se razmjenske vrijednosti postavljaju u odre
enosti novca, koji prema njima stoji kao subjekt. Ali svaka razmjenska
vrijednost je odre ena koliina, kvantitativno odre ena razmjenska
vrijednost. Kao takva ona je = odre enoj koliini novca. Ta odre enost
je prema opem zakonu dana radnim vremenom realiziranim u razmjenskoj vrijednosti. Dakle, neka razmjenska vrijednost koja je proizvod,

II. Glava o novcu

87

recimo, jednog dana izraava se u nekoj koliini zlata ili srebra koja
je = jednom danu radnog vremena, koja je proizvod jednog radnog
dana. Opa mjera razmjenskih vrijednosti postaje sad mjera izme u
svake razmjenske vrijednosti i novca s kojim se ona izjednauje.
(Zlato i srebro su prije svega odre eni svojim trokovima proiz
vodnje u zemljama gdje se proizvode.
U rudarskim zemljama sve cijene zavise konano od trokova proizvodnje
plem enith m e ta la ;. . . plaa koju prim a ru d ar . . . prua ljestvicu po kojoj se rauna
plaa svih ostalih proizvo aa . . . U zemlji koja nem a rudnika zlatna i srebrna
vijednost svih roba koje ne podlijeu m onopolu zavisi od zlata i srebra koji se m ogu
dobiti izvoenjem rezultata dane koliine rada, od tekue profitne stope i, u svakom
pojedinom sluaju, od iznosa najam nina koje su bile plaene i od vrem ena za koje
su bile predujmljene. (Senior).

Drugim rijeima, od koliine zlata i srebra to je direktno ili indi

rektno dobijaju zemlje koje posjeduju rudnike za neku odre enu kosinu rada (proizvoda koji se mogu izvesti. Novac je prije svega ono
io izraava odnos jednakosti svih razmjenskih vrijednosti: u njemu
tlve one imaju isto ime.)
Razmjenska vrijednost postavljena u odre enosti novca jest cijena.
U cijeni je razmjenska vrijednost izraena kao odre ena koliina novca.
U cijeni se novac pojavljuje, prvo, kao jedinstvo svih razmjenskih vri
jednosti, a drugo, kao jedinica od koje one sadre neki odre eni broj,
tako da se upore ivanjem s njom izraava njihova kvantitativna odre
enost, njihov me usobni kvantitativan odnos. Novac je ovdje, dakle,
postavljen kao mjera razmjenskih vrijednosti, a cijene kao novcem mje
rene razmjenske vrijednosti. To to je novac mjera cijena, dakle, to
se njim me usobno upore uju razmjenske vrijednosti, to je odre enje
koje slijedi samo od sebe. Ali za izlaganje je vanije da se po cijeni
razmjenska vrijednost upore uje s novcem. Nakon to je novac postav
ljen kao u odnosu na robe samostalna, odvojena razmjenska vrijednost,
sad se pojedina roba, posebna razmjenska vrijednost, ponovo izjednauje
s novcem, tj. postavlja se jednakom odre enoj koliini novca, izraava
se kao novac, prevodi se na novac. Time to su izjednaene s novcem,
robe su ponovo dovedene u me usobni odnos, kao to su to prema poj
mu bile i kao razmjenske vrijednosti, tako da se u odre enim omje
rima pokrivaju i uspore uju.
Posebna razmjenska vrijednost, roba, izraava se, supsumira,
postavlja pod odre enost osamostaljene razmjenske vrijednosti, novca.
Kako se to doga a (tj. kako se nalazi kvantitativan omjer izme u kvan
titativno odre ene razmjenske vrijednosti i neke odre ene koliine
novca) vidi gore. Ali time to novac ima samostalnu egzistenciju
izvan robe, cijena robe pojavljuje se kao spoljanji odnos razmjenskih
vrijednosti ili roba prema novcu; roba nije cijena, kako je to prema
svojoj drutvenoj supstanciji bila razmjenska vrijednost; ta odre enost
se ne poklapa s njom neposredno, ve je posredovana njenim upore enjem

88

Osnovi kritike politike ekonomije

s novcem; roba jest razmjenska vrijednost, ali ona ima cijenu. Razmjen
ska vrijednost bila je u neposrednom jedinstvu s robom, njena nepeosredna odre enost s kojom se ona isto tako neposredno razila, tako
da se na jednoj strani nala roba, a na drugoj (u novcu) njena razmjenska
vrijednost, dok se sada u cijeni roba odnosi, s jedne strane, prema nov
cu kao neemu izvan nje bivstvujuem, a drugo, ona sama idealno je
postavljena kao novac, jer novac ima jednu od nje razliitu realnost.
Cijena je svojstvo robe, odre enje u kojem se ona predstavlja kao
novac. Ona vie nije njena neposredna nego reflektirana odre enost.
Pored realnog novca sad egzistira roba kao idealno postavljen novac.
To najblie odre enje kako novca kao mjere tako i robe kao ci
jene najjednostavnije se moe ilustrirati razlikom izme u realnog nov
ca i raunskog novca. Kao mjera, novac uvijek slui kao raunski novac,
a kao cijena, roba je uvijek pretvorena u novac samo idealno.
Procjena robe koju v ri prodavalac, p o n u d a koju stavlja kupac, rauni, obve
znice, ren te, inv en tar itd ., ukratko sve to dovodi do m aterijalnog ina plaanja
i n jem u p reth o d i, m ora se izraziti u raunskom novcu. R ealni novac intervenira
sam o da bi realizirao plaanje i saldiro (likvidirao) raune . . . Ako ja im am da
p latim 24 libre 12 sau, o nda raunski novac predstavlja 24 jedinice jedne vrste
i 12 d ruge, dok u ja doista p latiti p om ou dva m aterijalna kom ada: jednim zlatnikom
od 24 libre i jednim srebrnjakom o d 12 sua. U k u p n a m asa realnog novca im a nune
granice u potre b a m a prom eta. R aunski novac je idealna m jera koja nem a d rugih
granica osim p redstave. Prim jenju je se da izr a z i svaku vrstu bogatstva samo ako
se ono prom atra sa stanovita njegove razmjenske vrijednosti . . . T ak o nacionalno
bogatstvo, p rih o d drave i pojedinaca, raunske vrijednosti m a u kom obliku one
postojale, sre ene na isti n a in ; tako da nem a ni jednog jedinog artikla u m asi potro
n ih d obara koji nije bio vie p u ta u m islim a p retvoren u novac, dok, upore ena
s tom m asom u k u p n a sum a efektivnog novca jest najvie = 1:10. (G am ier)

Poslednji omjer je lo. Tanije je 1: mnogo miliona. Ali to je

posve nemjerljivo.
Ako, dakle, prvobitno novac izraava razmjensku vrijednost,
sada roba kao cijena, kao idealno postavljena, u glavi realizirana raz
mjenska vrijednost izraava neku sumu novca: novac u odre enom
razmjeru. Kao cijene sve su robe u raznim oblicima predstavnici nov
ca, dok je ranije novac, kao osamostaljena razmjenska vrijednost, bio
predstavnik svih roba. Nakon to se novac postavio realno kao roba,
postavlja se roba idealno kao novac.
Sad je, prije svega, jasno da je pri tom idealnom pretvaranju roba
u nevac ili pri postavljanju roba kao cijena koliina realno raspoloivog
novca posve irelaventna u dva pogleda. Prvo: Idealno pretvaranje oba
u novac je prima facie1 nezavisno od mase realnog novca i nije njom
ogranieno. Nijedan jedini komad novca nije potreban za taj proces,
kao to ne treba realno primjeniti ni mjeru za duine (recimo
1 na prvi pogled

II. Glava o novcu

89

arin) da bi se zemljin ekvator izrazio u arinima. Ako se npr. cijelo

nacionalno bogatstvo Engleske procijeni u novcu, tj. izrazi kao cijena,
tada, kako svatko zna, nee biti dosta novca na svijetu da bi se ta cijena
realizirala. Novac je za to potreban samo kao kategorija, kao zamiljeni
odnos. Drugo: Kako novac vrijedi kao jedinica, kako se roba, dakle,
izraava tako da sadri odre enu sumu alikvotnih dijelova novca, da
se njime mjeri, to je mjera izme u robe i novca opa mjera razmjenskih
vrijednosti trokovi proizvodnje ili radno vrijeme. Ako je, dakle,
Vs unce zlata proizvod 1 radnog dana, a roba x proizvod 3 radna dana,
onda je roba x = 1 unci ili 3 funte 17 ilinga 4 penija. Pri mjerenju
novca i robe vraa se prvobitna mjera razmjenskih vrijednosti. Umje
sto u 3 radna dana, roba se izraava u koliini zlata ili srebra koja je
proizvod 3 radna dana. Koliina realno raspoloivog novca oevidno
nema nikakve veze s tom proporcijom.
(.Pogreka Jamesa Milla: on predvi a da trokovi proizvodnje,
a ne koliina plemenitih metala, odre uju njihovu vrijednost i cijene
roba mjerene u metalnoj vrijednosti:l71)
(Robe u razm jeni uzajam no se m jere . . . Ali taj postupak bi zahtijevao toliko
taaka za pore enje koliko ima roba u prom etu. Kad bi se neka roba razmjenjivala
samo za jednu, a ne za dvije robe, tada ona ne bi mogla posluiti kao lan za upore enje . . . O tud nunost jednog zajednikog lana za upore enje . . . T aj lan
moe bid isto idealan . . . O dre enje novca kao mjere njegovo je prvobitno odre
enje, vanije nego ono kao zaloga . . . U trgovini izm e u Rusije i K ine srebro
slui za procjenu svih roba, a ipak se ta trgovina vrfi putem trampe. (Storch) Ope
racija mjerenja novcem slina je upotrebi tegova pri upore ivanju m aterijalnih
koliina. l9to ime ovih jedinica koje su bile odre ene za brojanje teine i vrijednosti
svake stvari. Mjere teiine i mjere vrijednosti imale su ista imena. Lako se naSao italon1
koji bi uvijek imao identinu teinu. K od novca se opet radilo o vrijednosti funte
srebra = njenim troSkovima proizvodnje. (Sismondi)

Ne samo ista imena. Zlato i srebro su se prvobitno vagali. Tako

kod Rimljana as = 1 funta bakra.)
Ovce i volovi, a ne zlato i srebro, novac su kod H om era i Hesioda, kao mjera
vrijednosti. U trojanskom ratu trampa. (Jacob) (Isto tako robovi u srednjem vijeku.
Ibid.)

Novac se moe postaviti u odre enju mjere i opeg elementa raz

mjenskih vrijednosti, a da se u svojim daljnjim odredjenjima ne realizira;
dakle i prije nego to je primio oblik metalnog novca. Tako je kod je
dnostavne trampe. Tada se, me utim, pretpostavlja da se openito
razmjena vri samo u malom opsegu, da se robe nisu razvile kao raz
mjenske vrijednosti i zato ni kao cijene.
(Zajedniko mjerilo u cijeni bilo ega pretpostavlja njegovo esto i uobiajeno
otu ivanje. T o nije sluaj u jednostavnim druStvenim stanjima. U neindustrijskim

1 pramjera

90

Osnovi kritike politike ekonomije

zem ljam a m noge stvari nem aju o d re e n u cijenu . . . Sam o prodaja m oe odrediti
cijene i sam o esta prodaja m oe u tv rd iti m jerilo. esta prodaja artikala prve potrebe
zavisi od odnosa grada i sela. itd.)

Razvijeno odre ivanje cijena pretpostavlja da pojedinac ne pro

izvodi neposredno sredstva za svoje izdravanje, nego da je njegov
neposredni proizvod razmjenska vrijednost, dakle da tek drutveni
proces mora posredovati da on postane za njega sredstvo za ivot.
Izme u potpunog razvitka te osnove industrijskog drutva i patrijarhal
nog stanja ima mnogo prelaznih stupnjeva, bezbrojne nijanse. Iz take
a) proizlazi: ako rastu trokovi proizvodnje plemenitih metala, onda
padaju sve cijene roba; ako padaju trokovi proizvodnje plemenitih
metala, onda rastu sve cijene roba. To je opi zakon koji se, kako emo
vidjeti u pojedinostima modificira.
b)

N o v a c kao p ro m e tn o

s re d s tv o

Ako se razmjenske vrijednosti u cijenama idealno pretvaraju u

novac, one se u razmejeni, kod kupovanja i prodaje, realno pretvaraj
u novac, razmjenjuju s za novac, dse za b iatim kao navac ponovo raz
mijenile za robu. Posebna razmjenska vrijednost mora se najprije raz
mijeniti za opu, da bi se zatim ponovo razmijenila za posebnu. Roba
se ostvaruje kao razmjenska vrijedost samo putem tog posredujueg
kretanja u kojem novac igra ulogu posrednika. Novac optjee, dakle,
u suprotnom smjeru od roba. On se pojavljuje kao posrednik razmjene
roba, kao sredstvo razmjene. On je za opticaj roba toak prometa,
instrument prometa, ali kao takav on u isti mah ima svoj vlastiti promet
novani opticaj, novani promet. Cijena robe ostvaruje se tek u nje
noj razmjeni za zbiljski novac ili u njenoj zbiljskoj razmjeni za novac
Iz prethodnog, dakle, proizlazi slijedee: Robe se razmjenjuju
realno za novac, pretvaraju se u zbiljski novac, tek nakon to su se prije
toga idealno pretvorile u novac (tj. dobile odre ene cijene), kao cijene.
Cijene su, dakle, pretpostavka prometa novca, ma koliko njihova reali
zacija izgledala kao njegov rezultat. Okolnosti koje djeluju da razmjenske
vrijednosti roba, a stoga i njihove cijene rastu ili padaju iznad ili ispod
njihove prosjene vrijednosti treba izloiti u odjeljku o razmjenskoj
vrijednosti, a one prethode procesu njihovog stvarnog realiziranja
u novcu, pojavljuju se, dakle, najprije potpuno nezavisno od njega.
Me usobni omjeri brojeva, time to ih predstavljam u decimalnim
razlomcima, ostaju prirodno isti. To je samo davanje drugog imena.
Da bi se robe doista stavile u promet, za to su potrebna transportna
sredstva, a to ne moe izvriti novac. Ako sam kupio 1000 funti eljeza
za iznos od x f. st., vlasnitvo je eljeza prelo u moje ruke. Mojih x f.
st. izvrili su svoju dunost kao sredstvo razmjene i cirkulirali su isto
kao osnov vlasnitva. Obrnuto, prodavalac je realizirao cijenu eljeza,
eljezo kao razmjensku vrijednost. Ali sad, da bi se eljezo donijelo od

II. Glava o novcu

91

njega k meni, za to nije dovoljan novac, za to su potrebna kola, konji,

putevi itd. Stvarni promet roba u mjestu i vremenu novac ne ostvaruje.
On samo realizira njihovu cijenu i time prenosi pravo na robu na kupca,
na onog koji je dao sredstva razmjene. Ono to novac stavlja u promet
nisu robe, ve osnovi prava vlasnitva nad njima, a ono to se za njega
u tom prometu realizira, bilo u kupovini ili prodaji, opet nisu robe,
ve njihove cijene.
Koliina novca, dakle, koja je potrebna za promet odre ena je,
prije svega, visokim ili niskim cijemana roba koje su baene u promet.
Ali ukupna suma tih cijena odre ena jt prvo: cijenama pojedinih roba;
drugo: masom roba koje ulaze u promet uz odre ene cijene. Na primjer,
da bi se stavio u promte jedan kvarter penice po 60 ilinga, treba
dvaput vie ilinga nego za njegov promet uz cijenu od 30 ilinga. I
ako treba staviti u promet 500 tih kvartera po 60 ilinga, potrebno je
30 000 ilinga, dok je za promet 200 takvih kvartera potrebno samo
12 000 ilinga. Dakle, (potrebna koliina novca) zavisi od viih ili niih
cijena roba i od koliina roba odre ene cijene.
Tree: me utim, koliina novca koji je potreban za promet ne za
visi od ukupne sume cijena koje se imaju realizirati nego i od brzine
kojom novac optjee, izvrava posao te realizacije. Ako 1 talir u jednom
satu naini 10 kupovina, svaki put uz cijenu od jednog talira, i ako se
razmijeni deset puta, on e izvriti sasvim isti posao to bi ga nainilo
10 talira koji bi ostvarili samo po 1 kupovinu u jednom satu. Brzina
je negativan moment; ona zamjenjuje koliinu; njome se umnoava
jedan komad novca.
Okolnosti koje odre uju, s jedne strane, masu cijena roba to ih
treba realizirati, a s druge strane, brzinu opticaja navoda, treba istraiti
kasnije. Ali je jasno da cijene nisu visoke ili niske zato to cirkulira mnogo
ili malo novca, nego da mnogo ili malo novca cirkulira zato to su cijene
visoke ili niske; dalje da brzina novca u prometu ne zavisi od njegove
koliine, ali da svakako koliina medija u opticaju zavisi od njegove
brzine (velika plaanja se ne broje ve vau; time se skrauje vrijeme).
Me utim, kao to je ve spomenuto, opticaj novca ne polazim iz
jednog centra niti se sa svih taaka periferije vraa u jedan centar
(kao kod emisionih banaka i dijelom kod dravnog novca), ve polazi
iz beskonano mnogo taaka i vraa se na beskonano mnogo natrag
(sam taj povratak i vrijeme u kojem se izvrava sluajni su). Brzina
opticajnog sredstva moe dakle nadomjestiti koliinu medija u opticaju
samo do izvjesne take. (Tvomiari i zakupci plaaju npr. radniku,
ovaj trgovcu itd.; od ovog se novac vraa tvorniarima i zakupcima.)
Bez obzira na brzinu opticaja, ista koliina novca noe izvriti niz pla
anja samo sukcesivno. Ali odre enu masu plaanja treba izvriti istovre
meno. Promet polazi istovremeno s velikog broja taaka. Za promet je,
dakle, potrebna odre ena koliina novca, koja e stalno biti u prometu
i koja je odre ena ukupnom sumom to polazi sa istovremenih polaznih
taaka prometa i brzinom kojom ona prelazi (prevaljuje) svoj put.

92

Osnovi kritike politike ekonomije

Ma koliko sad ta koliina medija u prometu i bila podlona plimi i

osjeki, postoji jedan prosjean nivo, jer su trajne promjene samo vrlo
postepene, doga aju se samo u dugim periodima i uvijek ih, kao to
emo vidjeti, paralizira masa sporednih okolnosti.
(U z a. Mjera, upotrijebljena kao a trib u t novca znai pokazatelj vrijednosti
. . . Sm ijeno je da cijene m o raju padati zato to je procijenjeno da robe vrijede
toliko unci zlata, a iznos zlata u ovoj zem lji je sm anjen . . . N a efikasnost zlata kao
pokazatelje vrijednosti ne utjee da li je njegova koliina u bilo kojoj posebnoj zemlji
vea ili m anja. K ad bi uspjelo da se prim jen o m bankovnih operacija cijeli papirni
i m etalni p ro m e t u ovoj zem lji svede na polovinu, relativna vrijednost novca i roba
ostala bi ista. P rim jer Peru a u 16. vijeku i prijenos zlata iz Francuske u Englesku
Hubbard, V I I I , 45.) (Na afrikoj obali m jera vijednosti nije ni zlato ni sreb ro;
um jesto toga slui idealno m jerilo, im aginarna ipka. Jacobs V, 15.)

U svom odre enju kao mjere novac je ravnoduan prema svojoj

koliini ili postojea koliina novca je irelevantna. U njegovoj odre
enosti kao sredstva razmjene, kao instrumenta prometa, njegova se
koliina mjeri. Da li ta dva odre enja novca mogu doi u protivurjenost jedno s drugom vidjeti kasnije.
(Pojam prisilnog, nedobrovoljnog prometa vidi S teu a rta ^
jo ne spada ovamo.)
Za promet je bitno da se razmjena pojavljuje kao proces, tekua
cjelina kupovina i prodaja. Njegova prva pretpostavka je sam promet
roba, njihov promet koji stalno polazi s mnogo strana. Uslov prometa
roba jest da se one proizvode kao razmjenske vrijednosti, ne kao nepo
sredne upotrebne vrijednosti, nego kao upotrebne vrijednosti posredo
vane razmjenskom vrijednou. Osnovna je pretpostavka prisvajanje
putem i posredstvom odricanja i otu enja. U prometu kao realiziranju
razmjenskih vrijednosti sadri se: 1) da je moj proizvod proizvod samo
ukoliko je to za druge; dakle ukoliko je ukinuto pojedinano, ope;
2) da je on za mene proizvod samo ukoliko je otu en, ukoliko je po
stao proizvod za druge; 3) da je on proizvod za drugoga samo ukoliko
sam taj drugi otu i svoj proizvod; u emu ve lei 4) da se proizvodnja
za mene ne pojavljuje kao samosvrha nego kao sredstvo.
Promet je kretanje u kojem se ope otu enje pojavljuje kao ope
prisvajanje, a ope prisvajanje kao ope otu enje. Ma koliko da se sad
cjelina tog kretanja pojavljuje kao drutveni proces i ma koliko da
pojedini momenti tog kretanja polaze od svjesne volje i posebnih ci
ljeva individua, isto toliko se totalitet procesa javlja kao objektivna
povezanost koja nastaje spontano; ono dodue proizlazi iz uzajamnog
djelovanja svjesnih individua jednog na drugog, ali niti lei u njihovoj
svijesti niti je kao cjelina njima podre en. Njihovo vlastito sukoblja
vanje stvara im jednu drutvenu mo koja stoji iznad njih; njihovo
uzajamno djelovanje kao od njih nezavisan proces i silu. Kao totalitet
drutvenog procesa, promet je tako e prvi oblik u kojem se kao neto
od individua nezavisno pojavljuje ne samo drutveni odnos (kao reci

II. Glava o novcu

93

mo u jednom komadu novca ili u razmjenskoj vrijednosti), ve sama

cjelina drutvenog kretanja. Drutvena povezanost individua izme u
sebe kao osamostaljena mo nad individuima, bilo da se predstavlja
kao prirodna sila, sluaj ili u ma kojem drugom obliku, nuan je rezul
tat toga to polazna taka nije slobodan drutveni individuum. Promet,
kao prvi totalitet me u ekonomskim kategorijama, dobar je da se pvo
oigledno prikae.
Na prvi pogled, promet se pojavljuje kao loe beskonaan procesJ 6!
Roba se razmjenjuje za novac; novac se razmjenjuje za robu i to se
ponavlja u beskonanost. To neprestano obnavljanje istog procesa
sainjava u stvari bitan moment prometa. Ali kad se bolje razmotri,
on prua jo i druge pojave; pojave zatvaranja ili povratka polazne
take u sebe. Roba se razmenjuje za novac; novac se razmjenjuje za
robu. Tako se roba razmjenjuje za robu, samo to je ta razmjena po
sredovana. Kupac postaje ponovo prodavalac, a prodavalac postaje
ponovo kupac. Tako je svaki postavljen u dvostrukom i suprotnom
odre enju i tako je ivo jedinstvo obih odre enja.
Me utim, posve je pogreno kad se, kako to ine ekonomisti,
odmah im se pojave protivurjenosti novanog sistema naglo fiksiraju
samo konani rezultati bez procesa koji je posredovao me u njima,
samo jedinstvo bez razlike, samo afirmacija bez negacije. Roba se u
prometu razmjenjuje za robu; ona se isto tako ne razmjenjuje za robu
ukoliko se razmjenjuje za novac. Drugim rijeima, akti kupovanja i
prodaje pojavljuju se kao dva me usobno ravnoduna, prostorno i
vremenski razdvojena akta. Kad se kae da onaj koji prodaje ipak i
kupuje, utoliko to kupuje novac, a da onaj koji kupuje ipak i prodaje,
utoliko to prodaje novac, tada se upravo apstrahira od razlike, od spe
cifine razlike izme u robe i novca. Nakon to su nam ekonomisti naj
ljepe pokazali da trampa, u kojoj se ta dva akta poklapaju, ne zadovo
ljava razvijeniji oblik drutva i nain proizvodnje, oni odjednom pro
matraju razmjenu posredovanu novcem kao neposrednu, ignorirajui
specifian karakter te transakcije. Nakon to su nam pokazali da je za
razliku od robe potreban novac, oni odjednom tvrde da nema nikakve
razlike izme u novca i robe. Toj apstrakciji se pribjegava zato to se u
zbiljskom razvitku novca javljaju protivurjenosti koje su neugodne
apologetici gra anskog cummon sense1 pa se stoga moraju zabauriii.
Ukoliko su kupovanje i prodavanje, dva bitna momenta prometa,
uzajamno indiferentni, prostorno i vremenski odijeljeni, oni se nipoto
ne moraju poklapati. Njihova indiferentnost moe ii do uvrenja i
prividne samostalnosti jednog prema drugom. Ali ukoliko oboje sai
njavaju u biti momente jedne cjeline, mora nastupiti moment kad se
nasilno lomi samostalan lik i snanom eksplozijom izvanjski uspostav
lja unutranje jedinstvo. Tako ve u odre enju novca kao posrednika,
u raspadanju razmjene u dva akta, lei klica kriza, bar njihova mogu
1 zdravog razum a

94

Osnovi kritike politike ekonomije

nost, koja se moe realizirati samo tamo gdje postoje osnovni uslovi
klasino razvijenog, svome pojmu odgovarajueg prometa.
Pokazalo se nadalje da u prometu novac samo realizira cijene.
Cijena se pojavljuje prije svega kao idealno odre enje robe, ali za robu
razmijenjeni novac je njena realizirana cijena, njena prava cijena. Zato
se cijena javlja kako izvan i nezavisno pored robe, tako i idealno posto
jei u njoj. Ako se ne moe ralizirati u novcu, roba prestaje da bude spo
sobna za promet i njena cijena postaje samo imaginarnom; kao to
prvobitno u razmjensku vrijednost pretvoreni proizvod, ako se doista
ne razmijeni, prestaje biti proizvod. (Ovdje nije rije o porastu i padu
cijena.)
Pod takom a) pojavila se cijena kao odre enje u robama, ali pod
takom b) pojavljuje se novac kao cijena izvan robe. Za robu je potrebna
ne samo potranja, ve novcem poduprta potranja. Ako se, dakle,
cijena robe ne moe realizirati, ako se roba ne moe pretvoriti u novac,
ona se pojavljuje kao obezvrijedenja, obescijenjena. im je potrebno to
specifino pretvaranje u novac, mora se rtvovati razmjenska vrijed
nost izraena u njenoj cijeni. Otud jadikovke, npr. kod Boisguilleberta,
da je novac krvnik svih stvari, moloh kojem se mora sve rtvovati,
despot roba.l70! U vrijeme nastajanja apsolutne monarhije, s njenim
pretvaranjem svih poreza u novane poreze, pojavljuje se novac u stva
ri kao moloh kojem se rtvuje realno bogatstvo. Tako se on javlja i u
svakoj monetarnoj panici. Od sluge trgovine, kae Boisguillebert, no
vac je postao njenim despotom. Ali, u stvari, ve u odre enju cijena
sadri se po sebi ono to se postavlja u razmjeni za novac, da novac
vie ne predstavlja robu, ve roba novac. Jadikovke o trgovini pomou
novca kao nelegitimnoj trgovini kod mnogih pisaca koji predstavljaju
prijelaz iz feudalnog vremena u moderno vrijeme; kao i kasnije kod
socijalista
a) to se ire razvija podjela rada, to vie proizvod prestaje da bu
de sredstvo razmjene. Nastupa potreba jednog opeg sredstva razmje
ne, nezavisno od specifine proizvodnje svakog pojedinog. Kod pro
izvodnje usmjerene na neposredno izdravanje ne moe se razmije
niti svaki artikal za svaki drugi, i neka odre ena djelatnost moe se raz
mijeniti samo za odre ene proizvode. to posebniji, raznovrsniji, nesamostalniji postaju proizvodi, to potrebnijim postaje jedno ope sred
stvo razmjene. U poetku je proizvod rada ili sam rad ope sredstvo
razmjene. Ali proizvod sve vie prestaje da bude ope sredstvo razmje
ne, to se vie specijalizira. Donekle razvijena podjela rada pretpo
stavlja da su potrebe svakog postale vrlo mnogostrane, a njegov pro
izvod vrlo jednostran. Potreba za razmjenom i neposredno sredstvo
razmjene razvijaju se u obrnutom odnosu. Dakle, nunost jednog opeg
sredstva razmjene pri kojem se odre eni proizvod i odre eni rad moraju
razmijeniti za sposobnost za razmjenu. Razmjenska vrijednost jedne
stvari nije nita drugo do kvantitativno specificirani izraz njene spo
sobnosti da poslui kao sredstvo razmjene. U novcu samo sredstvo raz

II. Glava o novcu

95

mjene postaje stvar, odnosno razmjenska vrijednost stvari dobija sa

mostalnu egzistenciju izvan stvari. Kako je roba u poredenju s novcem
sredstvo razmjene samo ograniene moi, ona moe prestati da bude
sredstvo razmjene u odnosu prema novcu.
p) Razdvajanje razmjene na kupovanje i prodavanje omoguuje
da ja samo kupujem ne prodajui (gomilanja robnih zaliha) ili da samo
prodajem ne kupujui (akumuliranje novca). Ono omoguuje peku
laciju. Ono pretvara razmjenjivanje u poseban posao, tj. ono stvara
trgovaki stale. To razdvajanje omoguilo je masu transakcija izme u
definitivne razmjene roba i ono osposobljava masu osoba da eksploati
raju to odvajanje. Ono je omoguilo masu prividnih transakcija. as
se pokazuje da ono to je izgledalo kao bitno odvojen akt bitno pripada
zajedno; as da je ono za to se mislilo da je akt koji bitno pripada za
jedno u zbilji bitno odvojeno. U trenucima kad se kupovanje i proda
vanje afirmiraju kao bitno razliiti akti dolazi do ope deprecijacije svih
roba. U trenucima kad se ispoljava da je novac samo sredstvo razmje
ne, zbiva se deprecijacija novca. Opi pad ili porast cijena.
5 novcem je dana mogunost apsolutne podjele rada, jer je dana ne
zavisnost rada od svog specifinog proizvoda, od neposredne upotrebne
vrijednosti svog proizvoda za sebe. Opi porast cijena u vremenima
pekulacije ne moe se pripisati opem povienju razmjenske vrijednosti
ili trokova proizvodnje roba, jer kad bi razmjenska vrijednost ili tro
kovi proizvodnje zlata rasli jednako kao kod svih ostalih roba njihove
razmjenske vrijednosti izraene u novcu, tj. njihove cijene ostale bi iste.
Isto tako se to ne moe pripisati ni padu cijene proizvodnje!71! zlata.
(O kreditu ovdje jo nije rije.) Ali kako novac nije samo opa roba nego
tako er posebna, a kao posebna potpada pod zakone potranje i ponude,
opa potranja posebnih roba nasuprot novcu mora dovesti do nje
govog pada.
Kako vidimo, u prirodi novca lei da on protivrjenosti kako ne
posredne trampe i razmjenske vrijednosti rjeava samo tako da ih ge
neralizira. Zavisilo je od sluaja da li e se posebno sredstvo razmjene
razmijeniti za drugo posebno ili nee, ali sada se roba mora razmi
jeniti za ope sredstvo razmjene prema kojem njezina posebnost stoji
u jo veoj protivurjenosti. Da bi se osigurala sposobnost robe za raz
mjenu, suprotstavlja joj se sama sposobnost za razmjenu kao neka sa
mostalna roba. (Od sredstva postaje svrha.) Pri neposrednoj trampi
postavljalo se pitanje da li e se posebna roba sresti s posebnom. Ali
novac ukida sam akt razmjene u dva uzajamno indiferentna akta.
(Prije daljnjeg izlaganja pitanja o prometu, jakom, slabom itd.
i napose sporne take o koliini novca u prometu i cijenama treba ra
zmotriti novac u njegovom treem odre enju.)
Jedan je moment .prometa da se roba pomou novca razmjenjuje
za robu. Ali isto tako ima i drugi moment, da se ne samo roba razmje
njuje za novac i novac za robu, nego da se isto tako novac razmjenjuje
za robu i roba za novac; da se, dakle, pomou robe novac posreduje sa

96

Osnovi kritike politike ekonomije

samim sobom i da se pojavljuje kao jedinstvo koje se u svom opticaju

spaja sa samim sobom. Tako se on vie ne pojavljuje kao sredstvo, nego
kao svrha prometa (kao npr. u trgovakom staleu; uope u trgovini).
Ako se promet ne promatra samo kao neprestano razmjenjivanje,
nego u krunim tokovima koje on opisuje u samom sebi, tada se taj
kruni tok javlja dvojako: roba novac novac roba; s druge
strane novac roba roba novac; tj. ako ja prodajem da bih ku
pio, onda isto tako mogu kupiti da bih prodao. U prvom sluaju je
novac samo sredstvo da bi se dobila roba, a roba je svrha; u drugom
sluaju je roba samo sredstvo da bi se dobio novac, a novac je svrha.
To proizlazi jednostavno kada se zajedno obuhvate momenti prometa.
Ako je promet promatran kao puki promet, mora biti svejedno na ko
joj u taki intervenirati da bih je fiksirao kao polaznu taku.
Dodue postoji specifina razlika izme u robe koja se nalazi u
prometu i novca koji se nalazi u prometu. Roba se izbacije iz prometa
na jednoj odre enoj taki i ispunjava svoje definitivno odre enje tek
kada definitivno izi e iz prometa, kada se potroi bilo u inu proizvod
nje, bilo u pravoj potronji. Naprotiv, odre enje je novca da ostaje u
prometu kao njegov toak; da kao perpetuum mobile uvijek iznova za
poinje svoj opticaj.
Pa ipak ono drugo odre enje nalazi se u prometu isto tako kao i
prvo. Sad se moe kazati: razmjenjivati robu za robu ima smisla, jer
su robe, iako su kao cijene ekvivalenti, kvalitativno razliite i njihova
razmjena tako konano zadovoljava kvalitativno razliite potrebe.
Naprotiv, nema smisla razmjenjivati novac za novac, osim ako postoji
kvantitativna razlika, ako se razmjenjuje manje novca za vie, ako se
skuplje prodaje nego kupuje, a sa kategorijom profita tu jo nemamo
posla. Zakljuak novac roba roba novac, koji izvodimo iz ana
lize prometa, javio bi se tako samo kao proizvoljna i besmislena asptrakcija, po prilici kao kad bi netko htio opisati kruni tok ivota: smrt
ivot smrt; iako se jo u posljednjem sluaju ne bi dalo poricati da
je neprestano rastvaranje individualiziranog u elementarno isto toliko
moment prirodnog procesa kao i neprestano individualiziranje ele
mentarnog. Isto tako u aktu prometa neprestano unovavanje roba kao
i neprestano pretvaranje novca u robe1. U realnom procesu kupovanja
1 Precrtano: N a ovo tre b a prim ijetiti, prvo, da oba ova m om enta prom eta
ra a trei m om ent, k o ji's m o ranije nazvali njihovim beskonanim procesom , i
da njegovim posredovanjem , bez obzira n a to hoem o li m i m ijeajui se obadrati
novac ili ro b u kao polaznu taku, krajnja taka m oe i m ora uvijek ponovo voditi
preko krunog toka napolje. D akle roba novac novac roba novac, ali
isto tako novac roba roba novac ro b a; ako dakle nijedan o d oba m om enta
sam og sebe n e zakljuuje, ipak ga tre b a p rom atrati u njegovoj odre enosti; u tom
sklopu n e izgleda ve tako u d n o d a se jed an m o m en t kretanja sastoji u tom e da
se novac posredstvom ro b e razm jenjuje sam za sebe, pojavljuje kao tren u tan konani
cilj.

II. Glava o novcu

97

radi ponovne prodaje motiv je svakako profit koji se pri tom postie,
a konani je cilj da se posredstvom robe razmijeni manje novca za vie
novca, jer ne postoji nikakva kvalitativna razlika izme u novca i novca
(ovdje nije rije ni o posebnom metalnom novcu ni o posebnim vrstama
monete). Me utim, ne moe se porei da ta operacija moe doivjeti
neuspjeh i da se tako razmjena novca za novac bez kvantitativne razli
ke ak i u realnosti esto doga a, pa prema tome i moe da se dogodi.
Ali da bi taj proces na kojem poiva trgovina, i koji zbog toga i prema
irini sainjava glavnu pojavu prometa, bio uope mogu, kruni tok
novac roba roba novac mora se priznati kao poseban oblik
prometa. Taj oblik razlikuje se specifino od onog u kojem se novac
pojavljuje kao puko sredstvo za razmjenu robi; kao sredina; kao druga
premisa zakljuka. Pored kvantitativne odre enosti koju taj kruni tok
ima u trgovini, on treba da se izlui u svom isto kvalitativnom obliku,
svom specifinom kretanju.
Drugo: taj kruni tok ve sadri da novac ne vrijedi ni samo kao
mjera, ni samo kao sredstvo razmjene, ni samo kao to dvoje zajedno,
ve ima jo jedno tree odre enje. Novac se ovdje pojavljuje, prvo,
kao samosvrha ijoj pukoj realizaciji slui trgovina robom i razmjena.
Drugo, kako kruno kretanje ovdje zavrava s novcem, on izlazi izvan
tog kretanja, kao to se iz prometa izbacuje i roba koja je novcem razmi
jenjena za svoj ekvivalent. Posve je tano da novac ukoliko je odre en
samo kao agent prometa ostaje neprestano zatvoren u krunom toku
prometa. Ali ovdje se pokazuje da je on jo neto drugo osim tog instru
menta prometa, da posjeduje i samostalnu egzistenciju izvan prometa i
da u tom novom odre enju isto tako moe biti uklonjen iz prometa,
kao to roba mora uvijek definitivno biti uklonjena iz njega. Zato treba
da razmotrimo novac u njegovom treem odre enju u kojem on uklju
uje u sebe oba prva odre enja, dakle i ono da slui kao mjera, i ono da
bude i ope sredstvo razmjene, a time i realizacija cijena roba.
c) N o v a c k a o m a t e r i j a l n i p r e d s t a v n i k b o g a t s t v a ( g o m i la n j e
n o v c a ; p r i j e t o g a joS n o v a c k a o o p a m a t e r i j a u g o v o r a itd .)
a ) [ Protivurjenost

izme u prve dvije funkcije novca]

U prirodi je krunog toka da se svaka taka pojavljuje u isti mah

kao poetna i zavrna taka, i to da se pojavljuje kao pryo ukoliko se
pojavljuje kao drugo. Odre enje oblika N-R-R-N je dakle isto tako ta
no kao i ono drugo, koje se pojavljuje kao prvobitno, R-N-N-R.
Tekoa je to je druga roba kvalitativno razliita; a drugi novac nije.
On moe biti razliit samo kvantitativno.
Ako se novac promatra kao mjera, bitna je njegova materijalna sup
stancija, iako su njegovo postojanje i napose njegov kvantitet, broj
u kojem je on dio zlata ili srebra to slui kao jedinica, u ovom odre e7 M i n - Bnfeli (19)

98

Osnovi kritike politike ekonomije

nju za njega posve indiferentni i on se upotrebljava uope samo kao

predstavljena, a ne kao postojea jedinica. On u tom odre enju mora
postojati kao jedinica, a ne kao broj. Kad kaem da funta pamuka vri
jedi 8 penija, tad kaem da 1 funta pamuka = 1/iie unce zlata (unca je
po 3 funte 17 ilinga 7 penija ili 931 penija). Tada to ujedno izraava
njegovu odre enost kao razmjenske vrijednosti, kao ekvivalenita svih
drugih roba koje sadravaju uncu zlata toliko i toliko puta, jer se i sve
one upore uju s uncom zlata. Ovaj prvobitni omjer funte pamuka pre
ma zlatu, kojim je odre ena koliina zlata sadrana u jednoj funti
pamuka, odre en je koliinom radnog vremena realiziranog u jednom i
u drugom, koliinom te zbiljske zajednike supstancije razmjenskih
vrijednosti. Ovo treba pretpostaviti iz glave koja govori o razmjenskoj vrijednosti kao takvoj.
Tekoa da se prona e ta jednadba nije tako velika kako se ini.
Na primjer, u radu koji neposredno proizvodi zlato pojavljuje se ne
posredno odre ena koliina zlata kao proizvod npr. jednog radnog da
na. Konkurencija izjednauje druge radne dane s ovim, modificandis
modificatis1. Direktno ili indirektno. Jednom rijeju u neposrednoj
proizvodnji zlata neposredno se pojavljuje odre ena koliina zlata kao
proizvod i zato kao vrijednost, kao ekvivalent odre enog radnog vre
mena. Dakle, treba samo odrediti radno vrijeme koje je realizirano u
razliitim robama i izjednaiti ga s radnim vremenom koje neposredno
proizvodi zlato da bi se reklo koliko je zlata sadrano u odre enoj robi.
Odre ivanje svih roba kao cijena kao izmjerenih razmjenskih
vrijednosti jest proces koji se vri samo postepeno, pretpostavlja
estu razmjenu i zato esto upore ivanje roba kao razmjenskih vrijed
nosti; ali im je jednom egzistencija roba kao cijena postala pretpostav
kom (pretpostavkom koja je sama proizvod drutvenog procesa, rezul
tat drutvenog procesa proizvodnje), odre ivanje novih cijena pokazuje
se jednostavno, jer se tada elementi trokova proizvodnje sami nalaze
ve tu u obliku cijena, treba ih dakle jednostavno zbrojiti. (esto
otu enje, prodaja, esta prodaja, Steuart. Bolje reeno, da bi cijene do
bile izvjesnu pravilnost, sve to mora imati kontinuitet.)
Me utim, taka na koju smo ovdje htjeli doi je ova: ukoliko zlato
treba da se utvrdi kao jedinica mjere, njegov odnos prema robama
odre uje se barter-om, neposrednom trampom, kao i odnos svih dru
gih roba jedne prema drugoj. Me utim, u trampi je proizvod razmjen
ska vrijednost samo po sebi; to je njen prvi pojavni oblik, ali proizvod
jo nije postavljen kao razmjenska vrijednost. Prvo, to odre enje ne
zahvaa itavu proizvodnju, nego se odnosi samo na njen suviak i
stoga je vie ili manje samo suvino (kao i sama razmjena); jedno slu
ajno proirenje kruga zadovoljavanja, uivanja (odnos prema novim
predmetima). Stoga se trampa vri samo na malo taaka (prvobitno ta
mo gdje su prestale samonilde zajednice, u njihovom dodiru sa stran1 uz odgovarajue (potrebne) m odifikacije

II. Glava o novcu

99

cima), ograniena je na uzak krug i sainjava neto prolazno, uzgredno

u proizvodnji; gasi se isto tako sluajno kao to nastaje. Trampa u
kojoj se suviak vlastite proizvodnje sluajno razmjenjuje za suviak
tu e samo je prva pojava proizvoda kao razmjenske vrijednosti uope
i odre ena je sluajnim potrebama, prohtjevima itd. AJi ako se ona
nastavi i postane kontinuiran in, koji u sebi samom sadri sredstva za
svoje stalno obnavljanje, tada isto tako naizgled sluajno postepeno
dolazi do reguliranja uzajamne razmjene putem reguliranja uzajamne
proizvodnje, i tako bi trokovi proizvodnje, koji se konano svi svode na
radno vrijeme, postali mjera razmjene. Ovo nam pokazuje kako postaje
razmjena i razmjenska vrijednost robe.
Ali okolnosti pod kojima se prvi put javlja neki odnos nipoto nam
ne pokazuje taj odnos u njegovoj istoi ni u njegovom totalitetu.
Proizvod postavljen kao razmjenska vrijednost u biti nije vie odre en
kao jednostavan, on je postavljen u kvalitetu koji je razliit od njegovog
prirodnog kvaliteta, on je postavljen kao odnos to kao taj odnos ope
nito, ne prema jednoj robi, nego prema svakoj robi, prema svakom mo
guem proizvodu. On, dakle, izraava jedan opi odnos; proizvod koji
se prema sebi odnosi kao prema realizaciji odre ene koliine opeg radadrutvenog radnog vremena i utoliko je ekvivalent za svaki drugi pro
izvod, u odnosu koji je izraen u njegovoj razmjenskoj vrijednosti.
Razmjenska vrijednost pretpostavlja drutveni rad kao supstanciju svih
proizvoda, bez ikakva obzira na njihovu prirodu. Nita ne moe izra
avati neki odnos ne odnosei se prema neemu; niti moe izraavati
neki opi odnos ne odnosei se prema neemu opem. Kako je rad
kretanje, vrijeme je njegova prirodna mjera. Trampa u svom najsiro
vijem obliku pretpostavlja rad kao supstanciju, a radno vrijeme kao
mjeru roba; to se zatim i ispoljava im ona postane regulirana, konti
nuirana, im ona treba da u sebi sadri uzajamne uslove svog obnavlja
nja.
Roba je razmjenska vrijednost samo ukoliko je izraena u nekoj
drugoj razmjenskoj vrijednosti, dakle kao odnos. Buel penice vrijedi
toliko buela rai; u tom sluaju je penica razmjenska vrijednost
ukoliko je izraena u rai, a ra je razmjenska vrijednost ukoliko je izra
ena u penici. Ukoliko je svaka od njih u odnosu samo prema sebi,
ona nije razmjenska vrijednost. Me utim, u odnosu u kojem se novac
pojavljuje kao mjera, on ni sam nije izraen kao odnos, kao razmjenska
vrijednost, nego kao prirodna koliina izvjesne materije, prirodan te
inski dio zlata ili srebra. Uope roba u kojoj je izraena razmjenska
vrijednost neke druge robe nije nikad izraena kao razmjenska vrijed
nost, kao odnos, nego kao odre ena koliina u svom prirodnom svoj
stvu. Ako buel penice vrijedi 3 buela rai, tada je kao vrijednost
izraen samo buel penice, a ne i buel rai. Po sebi je dodue postav
ljen i drugi, jer je tada 1 buel rai = 1/a buela penice, ali to nije
postavljeno, nego je postavljen samo jedan drugi odnos koji je, dodue,
neposredno sadran u prvome. Ako je jedna roba izraena u nekoj dru7*

100 Osnovi kritike politike ekonomije

goj, tada je ona postavljena kao odnos, a ta druga roba kao jednostavna
koliina neke odre ene materije. Tri buela rai nisu po sebi vrijednost,
ve ra kao ona koja ispunjava odre enu prostornu veliinu, kao mje
rena prostornom mjerom.
Jednako stoji stvar s novcem kao mjerom, kao jedinicom u kojoj se
mjere razmjenske vrijednosti drugih roba. To je odre ena teina pri
rodne supstancije u kojoj je ona predstavljen (zlata, srebra itd.). Ako
1 buel penice ima cijenu od 77 ilinga i 7 penija, onda je on izraen kao
neto drugo emu je jednak, kao 1 unca zlata, kao odnos, kao razmjenska
vrijednost. Ali 1 unca zlata sama po sebi nije razmjenska vrijednost;
nije izraena kao razmjenska vrijednost, nego kao odre ena koliina
samog sebe, svoje prirodne supstancije, zlata. Ako 1 buel penice ima
cijenu 77 ilinga 7 penija ili 1 unce zlata, to moe biti vea ili manja
vrijednost, jer e 1 unca zlata porasti ili pasti u vrijednosti razmjerno
koliini rada koju iziskuje njena proizvodnja. Ali to je za odre ivanje
njene cijene kao takve irelevantno, jer njena cijena od 77 ilinga 7 pe
nija izraava tano odnos u kojem je ona ekvivalent za sve druge robe,
odnos u kejem ona moe da ih kupi. Odre enost odre enja cijene,
pitanje da li e kvarter biti 77 ili 1780 ilinga, pada izvan odre enja
cijena uope, tj. izvan postavljanja penice kao cijene. Ona ima cijenu
bez obzira na to stoji li 100 ili 1 iling. Cijena izraava njenu razmjen
sku vrijednost samo u jednoj svim robama zajednikoj jedinici, pret
postavlja dakle da je ta razmjenska vrijednost ve regulirana drugim
odnosima.
Da 1 kvarter penice ima cijenu od 1 unce zlata jer zlato i pe
nica kao prirodni predmeti nemaju nikakve veze jedno s drugim, kao
takvi nisu mjere jedno drugom, ravnoduni su jedno prema drugom
na eno je dodue na taj nain to je sama unca zlata sa svoje strane
stavljena u odnos prema radnom vremenu potrebnom za njenu proiz
vodnju, pa su tako oboje, penica i zlato, stavljeni u odnos prema neem
treem, prema radu, i u tom su odnosu izjednaeni; penica i zlato su,
dakle, me usobno upore eni kao razmjenske vrijednosti. Ali to nam sa
mo pokazuje kako se nalazi cijena penice, koliina zlata s kojom se ona
izjednauje. U samom tom odnosu u kojem se novac pojavljuje kao
cijena penice on sam nije postavljen opet kao odnos, kao razmjenska
vrijednost, nego kao odre ena koliina neke prirodne materije.
U razmjenskoj vrijednosti su robe (proizvodi) postavljene kao
odnosi prema svojoj drutvenoj supstanciji, prema radu; ali kao cijene,
one su izraene u koliinama drugih proizvoda prema njihovom pri
rodnom svojstvu. Moglo bi se, razumije se, rei da je i cijena novca
postavljena kao 1 kvarter penice, 3 kvartera rai i sve druge koliine
razliitih roba ija je cijena 1 unca zlata. Ali da bi se tada izrazila ci
jena zlata, morao bi se nabrajati cijeli niz roba, svaka u koliini u kojoj
je ona jednaka 1 unci zlata. Novac bi, dakle, imao toliko cijena, koliko
postoji roba iju cijenu on sam izraava. Otpalo bi glavno odre enje
cijene, jedinica. Nijedna roba ne bi izraavala cijenu novca, jer nijedna

II. Glava o novcu 101

ne bi izraavala njegov odnos prema svim drugim robama, njegovu

opu, razmjensku vrijednost. Ali specifinost cijene je u tome da razmjen
ska vrijednost treba da bude izraena u svojoj openitosti, a ipak u
nekoj odre enoj robi. Ali ak i to je irelevantno. Ukoliko se novac
pojavljuje kao materija u kojoj se izraava, mjeri cijena svih roba, sam
je novac postavljen kao odre ena koliina zlata, srebra itd., ukratko
svoje prirodne materije; kao jednostavna koliina odre ene materije,
a ne kao razmjenska vrijednost, ne kao odnos. Tako nijedna roba u
kojoj se izraava neka druga kao cijena nije sama postavljena kao raz
mjenska vrijednost, nego kao jednostavna koliina same sebe.
U odre enju novca kao jedinice razmjenskih vrijednosti, kao nji
hove mjere, njihove ope take upore enja, pokazuje se bitnom nje
gova prirodna materija, zlato, srebro, jer on kao cijena robe nije raz
mjenska vrijednost, nije odnos, nego odre ena teina zlata, srebra;
npr. jedna fimta sa svojom podjelom na manje dijelove; tako se prvo
bitno novac i pojavljuje kao funta, aes grave1. Upravo se po tome raz
likuje cijena od razmjenske vrijednosti, a vidjeli smo da razmjenska
vrijednost nuno trai odre ivanje cijene. Zato je besmisleno kad neki
hoe da radno vrijeme kao takvo uine novcem, tj. da razliku izme u
cijene i razmjenske vrijednosti postave i ne postave.
Novac kao mjera, kao element odre ivanja cijena, kao mjerna je
dinica razmjenskih vrijednosti prua, dakle, fenomen da je on 1) kad
se ve odredi razmjenska vrijednost unce zlata prema bilo kojoj robi
potreban samo kao zamiljena jedinica, da je suvino njegovo zbiljsko
postojanje, a stoga tim vie i koliina u kojoj je on prisutan; ukoliko je
novac pokazatelj (indicator2 vrijednosti), njegov je iznos u kojem po
stoji u nekoj zemlji irelevantan; on je potreban samo kao raunska je
dinica; 2) da [novac], dok ga tako treba postaviti samo idealno, a
doista i jest kao cijena robe postavljen samo idealno u robi, on istovre
meno kao jednostavna koliina prirodne supstancije u kojoj se pred
stavlja kao odre ena za jedinicu usvojena teina zlata, srebra itd.,
slui kao taka upore enja, jedinica, mjera. Razmjenske vrijednosti
(robe) u predstavi su pretvorene u izvjesne teinske dijelove zlata ili
srebra i idealno postavljene kao = toj predstavljenoj koliini zlata itd.;
kao njen izraz.
Ali ako sad pre emo na drugo odre enje novca, kao sredstva raz
mjene i realizatora cijena, nai emo da on tu mora postojati u nekoj
odre enoj koliini; da je ona teina zlata ili srebra koja je utvr ena kao
jedinica potrebna u odre enom broju kako bi bila adekvatna tom odre
enju. Ako je na jednoj strani dana suma cijene to ih treba realizirati,
suma koja zavisi od cijene odre ene robe pomnoene s njenom koli
inom, a na drugoj strani brzina cirkulacije novca, tada je potrebna
izvjesna koliina opticajnog sredstva. Ali ako sad poblie razmotrimo
prvobitni oblik, neposredni oblik u kojem se predstavlja promet,
1 teak bakar * pokazatelj

102 Osnovi kritike politike ekonomije

R-N-N-R, u njemu se novac pojavljuje kao isto sredstvo za razmjenu.

Roba se razmjenjuje za robu, a novac se pojavljuje samo kao sredstvo
razmjene. Cijena prve robe realizira se u novcu, kako bi tim novcem
realizirala cijenu druge robe i kako bi se tako ova dobila za prvu. Kad
je realizirana cijena prve robe, cilj onoga koji je sada dobio svoju ci
jenu u novcu nije da dobije cijenu druge robe, nego on plaa njenu ci
jenu da bi dobio robu. Stoga mu je novac u osnovi posluio za to, da
razmijeni prvu robu za drugu. Kao puko opticajno sredstvo novac ne
ma nikakvu drugu svrhu. ovjek koji je svoju robu prodao za novac
hoe ponovo da kupi robu, a onaj od koga je on kupuje treba opet
novac da bi kupio robu itd.
U tom odre enju novca kao istog opticajnog sredstva svrha sa
mog novca sastoji se samo u tom opticaju, koji on ostvaruje zahvalju
jui tome to je unaprijed odre ena njegova koliina, njegov broj.
Koliko puta je on sam kao jedinica sadran u robama utvr eno je pret
hodno u njihovim cijenama, a kao instrument prometa on se pojavljuje
samo kao koliina te pretpostavljene jedinice. Ukoliko novac realizira
cijenu roba, roba se razmjenjuje za svoj realni ekvivalent u zlatu i sre
bru; njena razmjenska vrijednost se zbiljski razmjenjuje za novac kao
za jednu drugu robu, ali ukoliko se taj proces zbiva samo kako bi se
novac ponovo pretvorio u robu, kako bi se, dakle, prva roba razmije
nila za drugu, novac se pojavljuje samo prolazno, odnosno njegova sup
stancija sastoji se samo u tome da se on neprestano pojavljuje kao to
nestajanje, kao taj nosilac posredovanja. Novac kao opticajno sredstvo
je samo opticajno sredstvo. Jedina za njega bitna odre enost da bi mo
gao da slui u tom svojstvu jest odre enost kvantiteta, koliine u ko
joj je on u opticaju. (Kako je koliina odre ena i brzinom, brzinu ovdje
ne treba posebno spominjati.) Ukoliko novac realizira cijenu, bitna je
njegova materijalna egzistencija kao zlata i srebra; ali ukoliko je to re
aliziranje samo prolazno i treba da ukine samo sebe, ona je irelevantna
Samo se priinja kao da se radi o tome da se roba razmijeni za zlato ili
srebro kao posebnu robu, a taj priin nestaje kad se proces dovri,
im se zlato i srebro ponovo razmijene za robu i time roba za robu.
Stoga su zlato i srebro kao puko opticajno sredstvo ili opticajno sred
stvo kao zlato i srebro indiferentni prema svom svojstvu kao posebne
prirodne robe.
Pretpostavimo ukupnu cijenu roba koje cirkuliraju = 10 000 ta
lira. Njihova mjera je tada 1 talir = x teine srebra. Neka je sad po
trebno 100 talira da bi te robe izvrile opticaj za 6 sati, tj. neka svaki
talir plati cijenu od 100 talira za 6 sati. Sad je bitno da postoji 100 ta
lira, koliina 100 metalne jedinice kojom se mjeri ukupna svota cijena
roba; 100 takvih jedinica. to se te jedinice sastoje iz srebra, irelevantno
je za sam proces. To se ispoljava ve u tome, to u krunom toku pro
meta jedan talir predstavlja 100 puta veu masu srebra nego to je u
njemu realno sadran, iako on u svakoj odre enoj razmjeni predstavlja
samo teinu srebra od 1 talira. Dakle, u cijeni prometa 1 talir predstav

II. Glava o novcu 103

lja 100 talira, 100 puta veu teinu srebra nego to je doista sadri.
On je u stvari samo znak za teinu srebra koja je sadrana u 100 talira.
On realizira 100 puta veu cijenu nego to je realizira u zbilji, ako se
promatra kao koliina srebra.
Uzmimo npr. da je funta sterlinga = 1/a unce zlata (nije toliko).
Ukoliko se plati cijena neke robe od 1 funte sterlinga, tj. ukoliko se
realizira njena cijena od 1 funte, ukoliko se ona razmijeni za 1 funtu,
odluujue je da 1 funta sterlinga doista sadri 1/s unce zlata. Kad bi
to bila lana funta sterlinga, napravljena od nekog neplemenitog me
tala, funta samr prividno, tada u stvari cijena robe ne bi bila realizirana;
da bi se ona realizirala, morala bi biti plaena u toliko neplemenitog
metala koliko =Vs unce zlata. Ako se stvar promatra prema tom izdvo
jenom momentu prometa, bitno je, dakle, da novana jedinica doista
predstavlja odre enu koliinu zlata i srebra. Ali ako uzmemo cjelinu
prometa, promet kao proces koji se u sebi zatvara, R-N-N-R, stvar
stoji drukije. U prvom sluaju realiziranje cijrne bilo bi samo prividno:
bio bi realiziran samo dio cijene robe. Cijena idealno postavljena u njoj
ne bi bila realno postavljena. Roba koja je idealno izjednaena s toliko
teinskih dijelova zlata ne bi u zbiljskoj razmjeni donijela za sebe to
liko teinskih cijelova zlata. Ali ako bi lana funta sterlinga cirkulirala
umjesto prave, ona bi u cjelini prometa vrila apsolutno istu uslugu kao
da je prava. Ako se neka roba a razmijeni po cijeni od 1 f. st. za 1 lanu
funtu sterlinga, a ta se lana funta sterlinga sa svoje strane razmijeni
za robu b od 1 f. st., tada je lana funta sterlinga uinila aspolutno istu
uslugu kao da je prava.
Prava funta sterlinga stoga je u tom procesu u stvari samo znak,
ukoliko se ne razmatra onaj moment po kojem ona realizira cijene,
nego cjelina procesa u kojem ona slui samo kao opticaj no sredstvo i
u kojem je realizacija cijena samo privid, prolazno posredovanje. Tu
zlatna funta sterlinga slui samo tome, da se roba a razmijeni za robu b
iste cijene. Zbiljska realizacija cijene robe a ovdje je roba b a zbiljska
realizacija cijene robe b je roba a ili c ili d, to je isto za oblik onog
odnosa za koji je posebni sadraj robe posve irelevantan. Razmjenju
ju se robe jednakih cijena. Umjesto da se roba a razmijeni direktno s
robom b, razmjenjuje se cijena robe a s robom b, a cijena robe b s ro
bom a. Tako novac predstavlja u odnosu prema robi samo njenu cije
nu. Robe se razmjenjuju jedna za drugu po svojoj cjeni. Cijena robe
izraava idealno u njoj, da je ona neka koliina izvjesne prirodne jedinice
(teinskog dijela) zlata ili srebra, materije u kojoj je novac utjelovljen.
U novcu ili u njenoj realiziranoj cijeni nasuprot robi stoji neka zbilj
ska koliina tih jedinica.
Me utim, ukoliko realiziranje cijene nije posljednje i ne radi se
o tome da se cijena robe ima kao cijena, nego kao cijena neke druge
robe, materija novca je irelevantna (npr. zlato i srebro). Novac postaje
subjekt kao instrument prometa, kao sredstvo razmjene, a prirodna ma
terija u kojoj se on javlja pokazuje se kao sluajnost ije znaenje nestaje

104 Osnovi kritike politike ekonomije

u samom aktu razmjene; jer za novac razmijenjena roba ne mora se na

kraju realizirati u toj materiji nego u materiji druge robe. Naime, po
red momenata da u prometu 1) novac ralizira cijene, 2) stavlja u pro
met osnov vlasnitva sada imamo jo 3) da se uz njegovo posredovanje
doga a ono to se direktno ne bi moglo dogoditi, tj da se razmjenska
vrijednost robe izraava u svakoj drugoj robi. Ako 1 arin platna stoji
2 ilinga, a 1 funta eera 1 iling, onda se arin platna posredstvom 2
ilinga realizira u 2 funte eera, dakle eer se pretvara u materiju
razmjenske vrijednosti platna, u materiju u kojoj se realizira razmjen
ska vrijednost ovoga.
Kao puko opticajno sredstvo, u svojoj ulozi u procesu prometa
kao neprestanom toku, novac nije ni mjera cijena (jer kao takav on je
ve postavljen u samim cijenama) ni sredstvo za realiziranje cijena
(jer kao takvo on postoji u jednom momentu prometa ali nestaje u to
talitetu njegovih momenata), nego je puki predstavnik cijene prema
svim robama i slui samo kao sredstvo za razmjenu roba po jednakim
cijenama. Novac se razmjenjuje za neku robu, jer je opi predstavnik
njene razmjenske vrijednosti, a kao takav i predstavnik svake druge
robe jednake razmjenske vrijednosti, jer je opi predstavnik i kao ta
kav sudjeluje u samom prometu. On predstavlja cijenu jedne robe u
odnosu prema svim drugim robama ili cijenu svih roba u odnosu prema
jednoj robi. On je u tom pogledu ne samo predstavnik cijena roba,
nego i znak samog sebe; tj. u samom aktu prometa njegova je materija,
zlato ili srebro, irelevantna. On jest cijena, on je odre ena koliina
zlata ili srebra, ali ukoliko je ta realnost cijene ovdje samo prolazna,
predodre ena da neprestano nestaje, da bude ukidana, da ne vrijedi kao
definitivna realizacija, nego neprestano samo kao posredna, posredujua; ukoliko se ovdje uope ne radi o realizaciji cijene, ve o realiza
ciji razmjenske vrijednosti jedne posebne robe u materijalu neke dru
ge robe, utoliko je njegov vlastiti materijal irelevantan, on je iezava
jui kao realizacija cijene, jer i ona sama iezava; zato novac, ukoliko
je u tom neprestanom kretanju, bivstvuje samo kao predstavnik raz
mjenske vrijednosti, koji postaje zbiljski samo tako da zbiljska razmjen
ska vrijednost neprestano zauzima mjesto svog predstavnika, nepre
stano mijenja mjesto s njim, neprestano se s njim razmjenjuje. Prema
tome, u tom procesu nije njegova realnost u tome to je on cijena,
nego u tome to je predstavlja, to je njen predstavnik, predmetno
prisutan predstavnik cijene, dakle samog sebe i, kao takav, razmjenske
vrijednosti roba. Kao sredstvo razmjene novac realizira cijene roba sa
mo zato da bi razmjensku vrijednost jedne robe postavio u drugoj kao
njenoj jedinici, da bi realizirao njenu razmjensku vrijednost u drugoj
robi, tj. da bi drugu robu postavio kao materijal njene razmjenske
vrijednosti.
Kao takav predmetni znak novac je, dakle, samo u prometu;
izva en iz ovoga on je opet realizirana cijena; ali unutar procesa,
kako smo vidjeli, koliina, broj, tih predmetnih znakova monetarne

II. Glava o novcu 105

jedinice bitno je odre en. Dok je, dakle, u prometu, gdje se novac
pojavljuje kao neto postojee nasuprot robama, njegova materijalna
supstancija, njegov supstrat kao odre ena koliina zlata i srebra ire
levantan, a njegova koliina, naprotiv, bitno odre ena (jer je on tu samo
znak za odre enu koliinu te jednice), u njegovom odre enju kao mje
re, u koje je bio stavljen samo idealno, njegov materijalni supstrat bio
je bitan, a njegova koliina i njegova egzistencija uope irelevantni.
Iz toga slijedi da se novac kao zlato i srebro, ukoliko postoji santo kao
opticajno sredstvo, sredstvo razmjene, moe zamijeniti svakim drugima
znakom koji izraava odre enu koliinu njegove jedinice, pa tako sim
bolini novac moe zamijeniti realni, jer je materijalni novac kao puko
sredstvo razmjene i sam simbolian.
Iz tih protivurjenih odre enja novca kao mjere, kao ostvarenja
cijena i kao pukog sredstva razmjene objanjava se inae neobjanjiv
fenomen da novac gubi vrijednost, a cijene rastu kad se metalni novac
(zlato, srebro) krivotvori dodavanjem manje vrijednog metala, jer u
tom sluaju mjera cijena nisu vie trokovi proizvodnje, recimo, unce
zlata, nego unce pomijeane sa 2/a bakra itd. (ukoliko se krivotvorenja
kovanog novca sastoje samo u tome da se krivotvore ili mijenjaju ime
na alikvotnih teniskih dijelova plemenitog metala kao npr. da se osmi
dio jedne unce nazove 1 soveren, to ostavlja mjeru apsolutno istom i
mijenja samo njeno ime. Ako se ranije
unce nazivala soverenom
i ako je on sada 1/g, onda cijena soverena izraava jo samo 1/s unce
zlata; dakle potrebna su oko 2 suverena da bi se izrazila ista cijena koju
je ranije izraavao 1 soveren); ili je kod pukog krivotvorenja imena
alikvotnih dijelova plemenitog metala mjera ostala ista, ali je alikvotni
dio izraen u dvaput vie franaka itd. nego prije; s druge strane, ako se
supstrat novca (zlato, srebro), posve ukida i u koliini koju trai pro
met zamjenjuje papirom sa znakom odre enih koliina realnog novca,
papir kumira uz punu vrijednost zlata i srebra. U prvom sluaju, zato
to je opticajno sredstvo ujedno materijal novca kao mjere i materijal
u kojem se cijena realizira kao definitivna; u drugom sluaju, zato to
je novac samo u svom odre enju kao opticajno sredstvo.
Primjer nespretnog brkanja protivurjenih odre enja novca:
Cijena je tano odre ena koliinom novca koji je na raspolaganju za kupovinu.
Sve robe na svijetu ne m ogu donijeti vie od sveg novca n a svijetu.

Prvo, odre ivanje cijena nema nikakve veze sa stvarnom prodajom;

u njemu je novac samo kao mjera. Drugo, sve robe (koje se nalaze u
prometu) mogle bi donijeti hiljadu puta vie novca nego to ga ima na
svijetu, kad bi svaki komad novca cirkulirao hiljadu puta. (Gornji
citat iz London Weekly Dispatcht7*!, 8. nov. 1857.)
Kako se ukupna suma cijena koje treba realizirati u prometu mi
jenja s cijenama roba i njihovom masom baenom u opticaj, kako je,
s druge strane, brzina opticajnog sredstva koje se nalazi u opticaju ta
ko er odre ena okolnostima koje su nezavisne od njega samog, koliina

106 Osnovi kritike politike ekonomije

opticajnog sredstva mora moi da se mijenja, proiruje i smanjuje

kontrakcija i ekspanzija prometa.
O novcu kao o pukom opticajnom sredstvu moe se rei da prestaje
biti roba (posebna roba), jer je njegov materijal irelevantan, a on sam
zadovoljava jo samo potrebu samog prometa, vie nikakvu drugu ne
posrednu potrebu: zlato i srebro prestaju biti roba im cirkuliraju kao
novac. S druge strane, o novcu se moe rei da je on jo samo roba
(iopa roba), roba u svom istom obliku, indiferentna prema svojoj pri
rodnoj posebnosti, a stoga i prema svim neposrednim potrebam a., bez
prirodne veze s nekom odre enom potrebom kao takvom. Pristalice
monetarnog sistema, dijelom ak i pristalice zatitnih carina (vidi npr.
Ferrier!74!, p. 2) drali su se prvog, moderni ekonomisti drugog; npr.
Say, koji kae da novac tretira kao jednu posebnu robu, kao jednu
robu poput svake druge.!75!
Kao sredstvo razmjene novac se pojavljuje kao neophodan posred
nik izme u proizvodnje i potronje. U sistemu razvijenog novca pro
izvodi se samo zato da bi se razmijenjivalo ili se proizvodi samo time
to se razmjenjuje. Kad bi se novac ukinuo, bili bismo, dakle, ili baeni
natrag na nii stupanj proizvodnje (kojem odgovara popratna trampa)
ili bismo zakoraknuli na vii stupanj, na kojem razmjenska vrijednost
nije vie prvo odre enje robe, jer se opi rad, iji je ona predstavnik,
ne bi vie pojavljivao samo kao do zajednitva posredovani privatni
rad.
Pitanje da li je novac kao opticajno sredstvo produktivan ili ne
produktivan rjeava se isto tako jednostavno. Prema Adamu Smithu
novac je neproduktivan. I7fl! A Ferrier npr. kae:
On stvara vrijednosti jer one bez njega n e bi postojale. T re b a prouavati
ne sam o njegovu vrijednost kao m etala, ve isto tako i njegovo svojstvo kao novca.

A. Smith je u pravu utoliko to novac nije oru e neke posebne grane

proizvodnje; Ferrier je u pravu, jer je jedan moment ope proizvodnje
koja poiva na razmjenskoj vrijednosti i taj da se proizvod i agent pro
izvodnje postavljaju u odre enju novca, a to odre enje pretpostavlja
novac razliit od proizvoda; jer i sam odnos novca je odnos proizvod
nje, ako se proizvodnja promatra u njenom totalitetu.
Ukoliko se R-N-N-R moe rastaviti na svoja dva momenta, iako
su cijene roba pretpostavljene (a to sainjava glavnu razliku), promet
se raspada na dva akta neposredne trampe. R -N : razmjenska vrijednost
robe izraava se u jednoj drugoj, posebnoj robi, materijalu novca,
kao i ona novca u robi; isto imamo u N-R. Utoliko je A. Smith u pravu
kad kae da je novac kao sredstvo razmjene samo kompliciranija vrsta
bartera (trampe)!77!. Ali ukoliko se promatra cjelina procesa, a ne samo
(i to kao dva indiferentna akta) realiziranje robe u novcu i realiziranje
novca u robi, u pravu su protivnici A. Smitha koji kau da on nije
shvatio prirodu novca i da novani promet potiskuje trampu, jer novac
slui samo za saldiranje aritmetike podjele koja nastaje iz podjele

II. Glava o novcu 107

rada. Te aritmetike brojke isto toliko malo treba da budu od zlata

i srebra kao i mjere za duinu. (Vidi Solly, p. 20.)
Robe se iz marchandises1 pretvaraju u denres2, ulaze u potronju;
novac kao opticajno sredstvo ne ulazi; sve dok ostaje u odre enju opticajnog sredstva, on ni na jednoj taki ne prestaje da bude roba.
P) [ Novac kao materijalni predstavnik bogatstva;
vladar i bog u svijetu robaJ
Sada prelazimo na tree odre enje novca, koje prije svega rezul
tira iz drugog oblika prometa: N-R-R-N, u kojem se novac ne pojav
ljuje samo kao sredstvo ni samo kao mjera, nego kao samosvrha i stoga
istupa iz prometa jednako kao i odre ena roba, koja je dovrila svoje
kruno kretanje i od marchandise postala denre.
Prethodno jo treba spomenuti da se, kad se pretpostavi odre e
nje novca kao imanentnog odnosa proizvodnje openito zasnovane na
razmjenskoj vrijednosti, mogu pokazati i pojedine strane njegove slu
be kao instrumenta proizvodnje.
Korist zlata i srebra poiva na tom e to oni zam jenjuju rad .* (Lauderdale,
str. 11.) Bez novca bilo bi potrebno m notvo tram pi prije nego to se u razm jeni
dobije eljeni predm et. M oralo bi se nadalje kod svake posebne razm jene izvriti
istraivanje o relativnoj vrijednosti roba. Od prvog nas pote uje novac kao instrum ent
razmjene (instrum ent trgovine); od drugog novac kao m jera vrijednosti i p red
stavnik svih roba. (Idem, 1. c.)

Suprotna tvrdnja, da novac nije produktivan, kae samo to da je

on neproduktivan izvan one odre enosti u kojoj je produktivan, kao
mjera, instrument prometa i predstavnik vrijednosti, da je njegova
koliina produktivna samo ukoliko je potrebna da se ispune ta odre e
nja. Da on postaje ne samo neproduktivan, nego i faux frais de producti
oni* im ga upotrijebimo vie nego to je potrebno za tu njegovu pro
duktivnu namjenu, istina je koja vrijedi i za svaki drugi instrument
proizvodnje ili razmjene; za stroj kao i za transportno sredstvo. Ali ako
se time misli da novac razmjenjuje samo postojee realno bogatstvo,
to je pogreno, jer se isto tako za novac razmjenjuje i njime kupuje
i rad, sama proizvodna djelatnost, potencijalno bogatstvo.
Tree odre enje novca u svom potpunom razvitku pretpostavlja
ba prva i njihovo je jedinstvo. Dakle, novac ima samostalnu egzisten
ciju izvan prometa; on je istupio iz prometa. Kao posebna roba on se
moe pretvoriti iz svog oblika novca u oblik luksuznih predmeta, zlat
nog i srebrnog nakita (dok je umjetniki rad bio vrlo jednostavan,
kao npr. u starijem engleskom periodu, pretvaranje iz srebrnog novca
u posu e i vice versa4 ne prestaje. Vidi Taylort?8l); ili se on moe
1 trgovakih roba 8 robe za potronju 8 sporedni (neproduktivni)
trokovi proizvodnje 4 obrnuto

108 Osnovi kritike politike ekonomije

gomilati kao novac i tako stvarati blago. Ukoliko novac u svojoj samo
stalnoj egzistenciji proistjee iz prometa, on se u tom obliku pojavljuje
kao rezultat prometa; on se povezuje sa samim sobom putem prometa.
U toj odre enosti ve je latentno sadrano njegovo odre enje kao
kapitala. On je negiran kao puko sredstvo razmjene. Me utim, kako
on historijski moe biti postavljen kao mjera prije nego to se pojavi
kao sredstvo razmjene, a kao sredstvo razmjene moe se pojaviti prije
nego to je postavljen kao mjera u posljednjem sluaju on bi posto
jao samo kao preferirana roba to se on historijski moe pojaviti i
u treem odre enju prije nego to je postavljen u prva dva. Ali kao
novac mogu se zlato i srebro gomilati samo ako ve postoje u jednom
od dva odre enja, a u treem odre enju moe se pojaviti u razvijenom
obliku samo ako je razvijen u prva dva. Inae je njegovo gomilanje
samo gomilanje zlata i srebra, a ne novca.
Kao osobito zanimljiv primjer treba obraditi gomilanje bakrenog
novca u starijim periodima rimske republike.)
Ukoliko novac kao univerzalni materijalni predstavnik bogatstva
potjee iz prometa, te je kao takav i sam proizvod prometa koji je u isti
mah kao razmjena u vioj potenciji i poseban oblik razmjene, on je i u
tom treem odre enju u odnosu prema prometu; on stoji nasuprot
prometu samostalno, ali ta njegova samostalnost samo je vlastiti pro
ces prometa. On isto tako izlazi iz njega, kao to ponovo u njega ulazi.
Bez svake veze s prometom on ne bi bio novac, nego jednostavan pri
rodni predmet, zlato i srebro. On je u tom odre enju isto toliko pretpo
stavka prometa kao i njegov rezultat. Sama njegova samostalnost nije
prestanak odnosa s prometom, ve negativan odnos prema njemu. To
je sadrano u toj samostalnosti kao rezultatu od N-R-R-N.
U novcu kao kapitalu postavljeno je u samom njemu 1) da je on
isto toliko pretpostavka prometa koliko i njegov rezultat; 2) da je stoga
sama njegova samostalnost samo negativan odnos, ali uvijek odnos
prema prometu; 3) da je on sam postavljen kao oru e proizvodnje,
jer se promet vie ne pojavljuje u svojoj prvoj jednostavnosti, kao kvan
titativna razmjena, nego kao proces proizvodnje, kao realna razmjena
materije. I tako je, dakle, sam novac odre en kao poseban moment tog
procesa proizvodnje. U proizvodnji se ne radi samo o jednostavnom
odre ivanju cijena, tj. o prevo enju razmjenskih vrijednosti roba na
neku zajedniku jedinicu, nego o stvaranju razmjenskih vrijednosti,
dakle i o stvaranju odre enosti cijena. Ne samo o pukom postavljanju
oblika, nego i sadraja. Ako se, dakle, u jednostavnom prometu novac
openito pojavljuje kao produktivan utoliko, ukoliko je i sam promet
openito moment sistema proizvodnje, onda je to odre enje jo samo
za nas, jo nije postavljeno u novcu. 4) Zato se novac kao kapital po
javljuje tako er i kao odnos prema samom sebi posredstvom prometa
u odnosu kamate i kapitala. Ali ovdje jo nemamo posla s tim odre e
njima, nego treba da razmotrimo novac jednostavno, kako je u svom

II. Glava o novcu 109

treem odnosu kao samostalan proiziao iz prometa, zapravo iz svoja

prva dva odre enja.
(Poveanje koliine novca je samo poveanje koliine sredstava za brojanje.
(Sismondi)

Ovo je tano samo ukoliko je novac odre en kao puko sredstvo razmje
ne. U drugom svojstvu on je i poveanje koliine sredstava za plaanje.)
Trgovina je odvojila sjenu od tijela i uvela m ogunost da ih posjeduje odvojeno.
( Sismondi)

Novac je, dakle, sada osamostaljena razmjenska vrijednost (kao takva

on se kao sredstvo razmjene pojavljuje uvijek samo prolazno) u svom
opem obliku. On, dodue, posjeduje posebnu tjelesnost ili supstan
ciju, zlato i srebro, i to mu upravo daje njegovu samostalnost, jer ono
to egzistira samo u neem drugom, kao odre enje ili odnos drugih,
nije samostalno. S druge strane, u toj tjelesnoj samostalnosti kao zlato
i srebro novac ne predstavlja samo razmjensku vrijednost jedne robe
prema drugoj, nego razmjensku vrijednost prema svim robama, i dok
sam posjeduje neku supstanciju, u isti se mah u svakoj posebnoj egzi
stenciji kao zlato i srebro pojavljuje i kao opa razmjenska vrijednost
drugih roba. S jedne strane, posjeduju ga kao njihovu razmjensku vri
jednost; s druge strane, one stoje kao isto toliko posebnih supstancija
razmjenske vrijednosti, tako da se ova moe razmjenom isto tako pret
voriti u svaku od tih supstancija kao to je indiferentna prema i superi
orna u odnosu na njihovu odre enost i zasebnost. Robe su stoga samo
sluajne egzistencije. Novac je upricis de toutes les choses[1^ u kojem
je izbrisan njihov poseban karakter; ope bogatstvo kao saet kompendij nasuprot njegovoj rairenosti i rascjepkanosti u svijetu roba. Dok se
u posebnoj robi pojavljuje bogatstvo kao jedan njen moment ili ona kao
jedan poseban moment bogatstva, u zlatu i srebru pojavljuje se samo
ope bogatstvo koncentrirano u posebnoj materiji.
Svaka posebna roba, ukoliko je razmjenska vrijednost, ukoliko
ima cijenu, izraava sama odre enu koliinu novca samo u nepotpunom
obliku, jer roba tek treba da bude baena u promet da bi se realizirala,
a zbog njene posebnosti ostaje stvar sluaja da li e se ona realizirati ili
nee. Ali ukoliko se roba ne promatra kao cijena nego u svojoj prirod
noj odre enosti, ona je moment bogatstva samo zahvaljujui svom
odnosu prema odre enoj potrebi koju zadovoljava, i u tom odnosu
izraava 1) samo upotrebno bogatstvo, 2) samo jednu sasvim posebnu
stranu toga bogatstva. Naprotiv novac, bez obzira na svoju posebnu
upotrebljivost kao vrijedne robe, jest 1) realizirana cijena; 2) zado
voljava svaku potrebu utoliko to se moe razmijeniti za predmet
svake potrebe, jer je potpuno indiferentan prema svakoj posebnosti.
Roba posjeduje to svojstvo samo posredstvom novca. Novac ga posje
duje direktno u odnosu prema svim robama, dakle i prema cijelom
svijetu bogatstva, prema bogatstvu kao takvom.

110 Osnovi kritike politike ekonomije

U novcu je ope bogatstvo ne samo oblik, nego u isti mah i sam

sadraj. Pojam bogatstva je tako rei realiziran, individualiziran u jed
nom posebnom predmetu. U posebnoj robi, ukoliko je ona cijena,
bogatstvo je sadrano samo kao idealan oblik koji jo nije realiziran;
ukoliko roba ima odre enu upotrebnu vrijednost, bogatstvo predstav
lja samo jednu njenu sasvim izoliranu stranu. Naprotiv, u novcu ci
jena je realizirana i njegova je supstancija sdmo bogatstvo, kako u sva
koj apstrakciji od svojih posebnih naina egzistencije, tako i u svom
totalitetu.
Razmjenska vrijednost sainjava supstanciju novca, a razmjen
ska vrijednost je bogatstvo. Stoga je novac, s druge strane, tako er
utjelovljeni oblik bogatstva nasuprot svim posebnim supstancijama
od kojih se ono sastoji. Ako su stoga, s jedne strane, u novcu ukoliko
se on promatra za sebe, oblik i sadraj bogatstva identini, novac je,
s druge strane, nasuprot svim ostalim robama u odnosu na njih opi
oblik bogatstva, dok totalitet tih posebnosti ini supstanciju bogatstva.
Ako je novac prema prvom odre enju samo bogatstvo, on je prema dru
gom njegov opi materijalni predstavnik. U samom novcu taj totalitet
egzistira kao zamiljena ukupnost roba. Bogatstvo (razmjenska vrijed
nost kao totalitet i kao apstrakcija) egzistira, dakle, po iskljuenju svih
drugih roba, individualizirano kao takvo, tek u zlatu i srebru, kao pojedi
naan opipljiv predmet. Novac je stoga bog me u robama.
Zato se novac, kao izoliran opipljiv predmet, moe sluajno tra
iti, nai, ukrasti, otkriti, pa ope bogatstvo moe opipljivo prei u
posjed pojedinog individuuma. Iz svog sluganskog lika, u kojem se
javlja kao puko prometno sredstvo, on iznenada postaje gospodar i
bog u svijetu roba. On predstavlja nebesku egzistenciju roba, dok one
predstavljaju njegovu zemaljsku egzistenciju. Svaki oblik prirodnog
bogatstva, prije no to se zamijeni razmjenskom vrijednou, pretpo
stavlja bitni odnos individuuma prema predmetu, tako da se on sam
jednom od svojih strana opredmeuje u stvari, a njegovo posjedovanje
stvari pojavljuje se u isti mah kao odre eni razvitak njegove indivi
dualnosti; tako je bogatstvo u ovcama razvitak individuuma kao pasti
ra, bogatstvo u itu njegov razvitak kao ratara itd. Naprotiv, novac
kao individuum opeg bogatstva koji sam potjee iz prometa i predstav
lja samo ono ope, kao iskljuivo drutveni rezultat, ne pretpostavlja
ba nikakav individualni odnos prema svom vlasniku; posjedovanje
novca nije razvitak bilo koje od bitnih strana individualnosti njegovog
vlasnika, nego prije posjedovanje neeg neindividualnog, jer taj dru
tveni odnos u isti mah egzistira kao osjetni, vanjski prePmet kojeg se
moemo domai mehaniki i koji se isto tako moe izgubiti.
Odnos novca prema individuumu pojavljuje se, dakle, kao isto
sluajan; dok istovremeno taj odnos prema jednoj stvari koja uope
nema veze s njegovom individualnou, zahvaljujui karakteru te stva
ri daje individuumu ope gospodstvo nad drutvom, nad cijelim svi
jetom uivanja, radova itd. To bi bilo isto kao kad bih npr. naao kamen

II. Glava o novcu 11 1

koji bi mi posve nezavisno od moje individualnosti pruio posjed svih

nauka. Posjed novca stavlja me u odnosu na bogatstvo (drutveno)
posve u isti odnos u koji bi me stavio kamen mudraca u odnosu na
nauke.
Zbog toga novac nije samo jedan od predmeta strasti za bogae
njem, ve je on pravi predmet te strasti. Ona je bitno auri sacra fames1.
Strast za bogaenjem kao takva, kao poseban oblik nagona, tj. kao ra
zliita od strasti za posebnim bogatstvom, dakle npr. od strasti za odje
om, orujem, nakitom, enama, vinom itd., mogua je samo kad je
oie bogatstvo, bogatstvo kao takvo, individualizirano u nekoj posebnoj
stvari, tj. kad je novac dan u svom treem odre enju. Novac, dakle,
nije samo predmet, ve u isti mah i izvor strasti za bogaenjem. Lako
most je mogua i bez novca; strast za bogaenjem i sama je proizvod
odre enog drutvenog razvoja, nije neto prirodno nasuprot povijesnom.
Otud jadikovke starih o novcu kao izvoru svega zla. Strast za uitkom
u svom opem obliku i krtost dva su posebna oblika gramzivosti.
Apstraktna strast za uitkom pretpostavlja predmet koji bi sadra
vao mogunost svih uitaka. Apstraktnu strast za uitkom novac ostva
ruje u odre enju u kojem je on materijalni predstavnik bogatstva;
krtost ukolko je on samo opi oblik bogatstva nasuprot robama kao
njegovim posebnim supstancijama. Da bi ga zadrala kao takvog, kr
tost mora rtvovati, napustiti svaku vezu s predmetima posebnih po
treba, da bi zadovoljila potrebu gramzivosti kao takvu. Gramzivost ili
strast za bogaenjem nuno je propast starih zajednica. Otud suprot
nost prema njima. Sam novac je zajednica i ne moe trpjeti nikakvu
drugu koja bi stajala iznad njega. Ali to pretpostavlja potpun razvitak
razmjenskih vrijednosti, dakle i razvitak odgovarajue organizacije
drutva.
Kod starih razmjenska vrijednost nije bila nexus rerum2; kao tak
va se pojavljuje samo kod trgovakih naroda, koji su se, me utim,
bavili samo carrying trade-om3, a sami nisu bili proizvo ai. Bar je
kod Feniana, Kartaana itd. proizvodnja bila sporedna stvar. Oni
su mogli isto tako dobro da ive u me uprostorima starog vijeka, kao
Jevreji u Poljskoj ili u srednjem vijeku. Bolje reeno, sam taj svijet
bio je pretpostavka za takve trgovake narode. Oni i propadaju svaki
put im do u u ozbiljan sukob s antikim zajednicama.
Kod Rimljana, Grka itd. novac se pojavljuje najprije bezazleno u
svoja prva dva odre enja kao mjera i prometno sredstvo, ni u jednom
od njih jako razvijen. Ali im se ili razvije njihova trgovina itd. ili im,
kao kod Rimljana, iz osvajanja stane masovno pritjecati novac
ukratko, naglo na izvjesnom stupnju njihovog ekonomskog razvoja novac
se nuno pojavljuje u svojem treem odre enju, i to vie se on u ovom
razvija, pokazuje se kao propast njihove zajednike zajednice. Da bi
1 prokleta pohlepa za zlatom (Vergilije) 8 veza stvari^0) 8 posredni
kom (prekomorskom) trgovinom

112 Osnovi kritike politike ekonomije

djelovao produktivno, novac u treem odre enju mora biti, kako smo
vidjeli, ne samo pretpostavka, nego isto tako i rezultat prometa, a kao
njegova pretpostavka i sam mora biti jedan moment prometa, postav
ljen prometom. Kod Rimljana npr., gdje je on bio pokraden i sakupljen
iz cijelog svijeta, to nije bio sluaj.
U jednostavnom odre enju samog novca sadri se da on kao raz
vijeni moment proizvodnje moe postojati samo tamo gdje postoji
najamni rad; da je on tako, dakle, i tu, daleko od toga da bi razlagao
oblik drutva, naprotiv, uslov njegovog razvitka i pokretaa snaga za
razvoj svih proizvodnih snaga, materijalnih i duhovnih. Pojedini
individuum moe jo i danas doi sluajno do novca, a posjedovanje
novca moe stoga djelovati na njega isto tako razorno kao to je djelo
valo na zajednice starih. Ali razlaganje tog individuuma u modernom
drutvu samo je obogaenje proizvodnog dijela drutva. Posjednika
novca u antikom smislu razlae industrijski proces kojem on slui
protiv svog znanja i htijenja. Razlaganje se tie samo njegove osobe.
Kao materijalni predstavnik opeg bogatstva, kao individualizirana
razmjenska vrijednosti novac mora neposredno biti predmet, svrha i
proizvod opeg rada, rada svih pojedinaca. Rad mora neposredno
proizvoditi razmjensku vrijednost, tj. novac. Zato on mora biti najamni
rad.
Samo strast za bogaenjem kao nagon svih, kad svako hoe da
proizvodi novac, stvara ope bogatstvo. Samo tako opa strast za bo
gaenjem moe postati izvor opeg bogatstva koje se stalno iznova
proizvodi. Time to je rad najamni rad, a njegova svrha neposredno
novac, ope bogatstvo je postavljeno kao njegova svrha i predmet.
U vezi s ovim dati analizu antike vojske, kad postane najamnikoma
Novac kao svrha ovdje sredstvo ope radinosti. Ljudi proizvode ope
bogatstvo da bi se domogli njegovog predstavnika. Tako se otvaraju
zbiljski izvori bogatstva.
Kako svrha rada nije neki poseban proizvod koji stoji u nekom po
sebnom odnosu prema posebnim potrebama individuuma, nego novac,
bogatstvo u njegovom opem obliku, to, prvo, radinost individuuma
nema granice; ona je indiferentna prema svojoj posebnosti i poprima
svaki oblik koji slui svrsi; ona je domiljata u stvaranju novih predmeta
za drutvenu potrebu itd. Jasno je, dakle, da novac s najamnim radom
kao osnovom ne djeluje razorno nego proizvodno; dok antika zajed
nica ve sama po sebi stoji u protivurjenosti s najamnim radom kao
opom osnovom. Opa radinost je mogua samo tamo gdje svaki rad
proizvodi ope bogatstvo, a ne jedan odre eni oblik bogatstva, gdje je
dakle i nagrada individuuma novac. Inae su mogui samo posebni
oblici radinosti. Razmjenska vrijednost kao neposredan proizvod rada
jest novac kao njegov neposredni proizvod. Zato je rad koji neposredno
proizvodi razmjensku vrijednost kao takvu najamni rad. Tamo gdje
sam novac nije zajedniki, on mora razloiti zajednicu.

II. Glava o novcu 113

U antici su mogli neposredno kupiti rad, roba; ali rob sa svojim

radom nije mogao kupiti novac. Poveanje novca moglo je uiniti ro
bove skupljim, ali nije moglo uiniti njihov rad produktivnijom. Rop
stvo crnaca isto industrijsko ropstvo koje ionako s razvojem gra
anskog drutva nestaje i nespojivo je s njim, pretpostavlja to drutvo,
pa kad pored crnakih drava ne bi postojale i druge slobodne drave
s najamnim radom, ve samo one izolirane, odmah bi se svi drutveni
odnosi u crnakim dravama pretvorili u pretcivilizirane oblike.
Novac kao individualiziram! razmjensku vrijednost, a time i utje
lovljeno bogatstvo, traili su u alkemiji; u tom odre enju on figurira
u monetarnom (merkantilnom) sistemu. Predepoha razvoja modernog
industrijskog drutva otvara se s opom gramzivou za novcem, kako
individua tako i drava. Zbiljski razvoj izvora bogatstva vri se tako
rei iza njihovih le a, kao sredstvo da se do e do predstavnika bogat
stva. Tamo gdje novac ne proizlazi iz prometa kao u paniji nego
se nalazi tjelesno, nacija osiromauje, dok nacije koje moraju raditi da
bi ga oduzele panjolcima razvijaju izvore bogatstva i doista se obo
gauju. Stoga pronalaenje, otkrivanje zlata u novim dijelovima svi
jeta i zemljama igra tako veliku ulogu u povijesti revolucije, jer se tu
kolonizacija improvizira, zbiva se kao u klijalitu.t81!
Jurnjava za zlatom u svim zemljama vodi do njihovog otkria, do
stvaranja novih drava, prije svega do proirenja roba koje ulaze u pro
met i vode do novih potreba te u proces razmjene i izmjene materije
uvlae udaljene dijelove svijeta. Zato je s te strane novac kao opi pred
stavnik bogatstva, kao individualizirana razmjenska vrijednost, i bio
dvostruko sredstvo da se bogatstvo proiri do univerzalnosti, a dimen
zije razmjene protegnu na cijelu Zemlju: da se tek stvori prava ope
nitost razmjenske vrijednosti po materiji i po prostoru. Ali u odre enju
u kojem je novac ovdje izloen sadri se da mu iluzija o njegovoj pri
rodi, tj. pridravanje jednog od njegovih odre enja u njegovoj apstrak
ciji i neobaziranje na protivurjenosti sadrane u njemu daje to zbiljski
magino znaenje iza le a individua. U stvari, zahvaljujui unutranje
protivurjenom i stoga iluzornom odre enju, zahvaljujui toj svojoj
apstrakciji, on postaje tako golem instrument u zbiljskom razvoju dru
tvenih proizvodnih snaga.
Elementarna je pretpostavka gra anskog drutva da rad neposred
no proizvodi razmjensku vrijednost, dakle novac; i da, zatim, isto tako
novac neposredno kupuje rad, dakle radnika, samo ukoliko on sam
otu uje svoju djelatnost u razmjeni. Najamni rad na jednoj strani,
kapital na drugoj to su dakle samo drugi oblici razvijene razmjen
ske vrijednosti i novca kao njene inkarnacije. Tako je novac neposredno
u isti mah realna zajednica ukoliko je opa supstancija postojanja za sve
i u isti mah zajedniki proizvod svih. Ali u novcu je, kao to smo vid
jeli, zajednica u isti mah puka apstrakcija, isto vanjska, sluajna stvar
za pojedinca i u isti mah s&mo sredstvo njegovog zadovoljenja kao izo
liranog pojedinca. Antika zajednica pretpostavlja posve drugi odnos
8 M iri - Engels (19)

114 Osnovi kritike politike ekonomije

individuuma za sebe. Razvoj novca u njegovom treem odre enju dakle

je lomi. Svaka proizvodnja je opredmeenje individuuma. Ali u novcu
(razmjenskoj vrijednosti) opredmeenje individuuma nije opredmeenje
njega u njegovoj prirodnoj odre enosti, nego njega kao postavljenog
u jednom drutvenom odre enju (odnosu) koji mu je u isti mah izvanj
ski.
*

Novac postavljen u obliku prometnog sredstva jest moneta. Kao

moneta on je izgubio samu svoju upotrebnu vrijednost; njegova upot
rebna vrijednost poklapa se s njegovim odre enjem kao prometnog
sredstva. On se npr. mora najprije pretopiti da bi mogao sluiti kao
novac kao takav. On mora biti demonetiziran. Zato on i jest u moneti
samo znak i ravnoduan je prema svom materijalu. Ali kao moneta on
tako er gubi svoj univerzalni karakter, poprima nacionalni, lokalni
karakter. On se raspada na monete raznih vrsta, ve prema materijalu
iz kojega se sastoji, zlatu, bakru, srebru itd. On dobija politiki naziv
i govori, tako rei, razliitim jezikom u raznim zemljama. Stoga novac
u svom treem odre enju, kao onaj koji samostalno istupa iz prometa i
suprotstavlja mu se, negira i svoj karakter kao monete. On se pojavljuje
ponovo kao zlato i srebro, bilo da se pretapa u njih ili da se samo pro
cjenjuje prema svom teinskom dijelu zlata i srebra. On ponovo gubi
i svoj nacionalni karakter i slui kao sredstvo razmjene izme u naroda,
kao univerzalno sredstvo razmjene, ali ne vie kao znak, nego kao odre
ena koliina zlata i srebra. Stoga se u najrazvijenijem me unarodnom
sistemu razmjene zlato i srebro ponovo pojavljuje u onom istom obliku
u kojem igraju ulogu ve u prvobitnoj trampi. Zlato i srebro, kao i
sama razmjena, prvobitno se pojavljuju, kako je ve spomenuto, ne
unutar kruga jedne drutvene zajednice, nego tamo gdje ona prestaje,
na njenoj granici, na malobrojnim takama njenog kontakta s tu im
zajednicama. Tako se oni sada pojavljuju postavljeni kao roba kao tak
va, kao univerzalna roba, koja na svim mjestima zadrava svoj karakter
kao roba. Prema tom odre enju oblika zlato i srebro vrijede podjednako
na svim mjestima. Samo tako oni su materijalni predstavnik opeg
bogatstva. Zato u merkantilnom sistemu zlato i srebro vrijede kao
mjera moi raznih zajednica.
im dragocjeni m etali p o stan u p red m e t trgovine, univerzalni ekvivalent
za sve, oni p o staju tak o er m jera m oi m e u narodim a. O tud m erkantilni sistem.

( Steuart)

Ma koliko sad moderni ekonomisti zamiljali da su nadili merkan

tilni sistem, u periodima opih kriza zlato i srebro nastupaju ba u tom
odre enju, kako 1857823, tako i 1600, godine. U tom svojstvu zlato i
srebro igraju vanu ulogu u stvaranju svjetskog trita. Isto tako i
cirkulacija amerikog srebra od zapada prema istoku; metalna veza
izme u Amerike i Evrope, s jedne strane, i Azije, s druge strane, od

II. Glava o novcu 115

poetka suvremene epohe. Kod prvobitnih zajednica ta trgovina sa

zlatom i srebrom igra samo sporednu ulogu, odnosi se na suviak kao
i cijela razmjena. Ali u razvijenoj trgovini postavljena je kao moment
koji je bitno povezan s cijelom proizvodnjom itd. Zlato i srebro vie se
ne pojavljuju za razmjenu suvika, nego kao saldiranje ostatka u cije
lom procesu me unarodne razmjene robe. Oni su sada moneta jo
samo kao svjetska moneta. Ali kao takva oni su u biti indiferentni prema
svom odre enju oblika kao prometno sredstvo, dok je njihov materi
jal sve. Kao oblik, zlato i srebro u tom odre enju ostaju kao svuda
pristupana roba, roba kao takva.
* *
(U ovom prvom odjeljkul831, gdje se razmatraju razmjenske vrijed
nosti, novac, cijene, pojavljuju se robe uvijek kao dane. Odre enje
oblika je jednostavno. Znamo da one izraavaju odre enja drutvene
proizvodnje, ali ova je i sama pretpostavka. Ali one nisu postavljene
u tom odre enju. I tako se u stvari prva razmjena pojavljuje samo kao
razmjena suvika koja ne obuhvaa i ne odre uje cjelinu proizvodnje.
To je postojei suviak jedne ukupne proizvodnje koja lei izvan svijeta
razmjenskih vrijednosti. Tako se to jo i u razvijenom drutvu ispoljava
na povrini kao neposredno postojei svijet roba. Ali preko samog sebe
upuuje taj svijet roba dalje od sebe, na ekonomske odnose koji su po
stavljeni kao odnosi proizvodnje. Stoga unutranja ralanjenost proiz
vodnje sainjava drugi odjeljak, saimanje u dravi trei, me una
rodni odnosi etvrti, svjetsko trite zakljuak, u kojem je proiz
vodnja (a isto tako i svaki od njenih momenata) postavljena kao totali
tet; ali u kojem u isti mah dolaze do izraza sve protivurjenosti. Svjet
sko trite tada opet sainjava kako pretpostavku cjeline, tako i njenog
nosioca. Krize su tada ope upuivanje preko pretpostavke i podsticanje na prihvaanje jednog novog povijesnog oblika.)
Koliina dobara i koliina novca m ogu ostati iste, a cijene ipak m ogu rasti
ili padati (naime uslijed veeg troenja, n p r. novanih kapitalista, zemljinih rentijera,
dravnih inovnika itd. M althus. X , 43tM>).

Novac, kako smo vidjeli, kao onaj koji samostalno iz prometa istu
pa i nasuprot njemu nastupa, jest negacija (negativno jedinstvo) svoga
odre enja kao prometnog sredstva i mjere.* Ve smo izloili:
* Ukoliko je novac prom etno sredstvo, njegova koliina koja cirkulira ne moe
se nikad upotrijebiti individualno; ona uvijek m ora cirkulirati ( S torch) Indivi
duum moe upotrijebiti novac samo tako da ga se lii,1 da ga postavi kao bivstvovanje
z a drugo, u njegovom drutvenom odre ivanju. Ovo je, kao to Storch tano pri
m jeuje, razlog to m aterija novca ne smije biti neophodna za egzistenciju ovjeka,
1 indem es sich seiner entflufiert
8*

116 Osnovi kritike; pblitike ekonomije

Prvo: Novao je negacija prometnog sredstva kao takvog, monete.

Ali on je ujedno sadrava kao svoje odre enje, negativno, jer se moe
neprestano pretvarati u monetu, pozitivno, kao svjetska moneta; ali
kao takva on je ravnoduan prema odre enju oblika i u biti je roba
kao takva, sveprisutna' roba, ne roba odre ena mjestom. Ta ravnodu
nost izraava se dvostruko: Prvo u tome to je on sada novac samo kao
zlato i srebro, a ne kao znak, ne s oblikom monete. Stoga lik koji dra
va daje novcu u moneti nema vrijednosti, nego je ima samo njegova
metalna sadrina. ak i u Unutranjoj trgovini ima on samo privremenu,
lokalnu vrijednost,
jer nije korisniji onom koji ga posjeduje nego o nom koji posjeduje robe to
tre b a da se kupe.

im svestranije unutranja trgovina postaje uslovljena vanjskom,

tim vie nestaje i vrijednost toga lika: on ne postoji u privatnoj razmje
ni, ve se javlja samo kao porez. Zatim: Zlatu i srebru kao takvoj opoj
robi, kao svjetskoj moneti, nije potreban povratak na polaznu taku,
ni uope promet kao takav. Primjer: Azija i Evropa. Otud jadikovke
pristalica monetarnog sistema da novac nestaje kod pagana, da ne tee
natrag. (Vidi M isselden,^ oko 1600.) im vie vanjski promet postaje
uslovljen i obuhvaen unutranjim, tim vie svjetska moneta kao takva
ulazi u promet (rotaciju). Taj vii stupanj nas se ovdje jo ne tie i jo
se ne sadri u ovom jednostavnom odnosu, koji mi ovdje razmatramo.
D r u g o Novac je negacija sebe kao puke realizacije cijena roba pri
kojoj posebna roba uvijek ostaje ono bitno. On, naprotiv, postaje u
sebi samom realizirana cijena, a kao takav postaje materijalni predstav
nik bogatstva jednako kao i opi oblik bogatstva nasuprot svim robama
kao njegovim samo posebnim supstancijama; ali
tree: Novac je negiran i u odre enju u kojem je on samo mjera
razmjenskih vrijednosti. Kao opi oblik bogatstva i kao njegov mate
rijalni predstavnik on vie nije idealna mjera neeg drugog, razmjen
skih vrijednosti. Jer on je sam adekvatna zbilja razmjenske vrijednosti
i on je ta zbilja u njenom metalnom postojanju. Odre enje mjere mora
se ovdje postaviti u njemu samom. On je svoja vlastita jedinica, pa mje
ru njegove vrijednosti, mjeru njega kao bogatstva, kao razmjenske vri
kao n p r. koe^ so itd ., koje kod m nogih n a ro d a slue kao novac. J e r njegova koliina
koja se nalazi u p ro m e tu izgubljena je za p o tronju. Stoga, prv o , m etali openito
im aju p red n o st kap novac, p red ostalim robam a, a drugo, opet, plem eniti m etali
im aju p red n o st p red onim a koji su korisni kao o ru e za proizvodnju. K arak teri
stino je za ekonom iste d a S to rch to izraava ovako: m aterija novca m orala b i imati
d ire k tn u vrijednost, ali zasnovanu n a kakvoj u m jetnoj potrebi. U m jetno m potreb o m
ekonom ist naziva, p rv o , p o tre b e koje proizlaze iz drutvenog postojanja in dividuum a,
a dru g o one koje ne proistjeu iz njegove gole egzistencije kao p riro d n o g predm eta.
Ovo pokazuje oajno u n u tra n je sirom atvo, koje sainjava osnovu gra anskog
bogatstva i njegove nauke.

II. Glava o novcu 117

jednosti, ini ona koliina njega samog to je on predstavlja. Koliina

njegovog kvantuma koji slui kao jedinica. Za novac kao mjeru bila je
irelevantna njegova koliina; za novac kao opticajno sredstvo bila je
irelevantna njegova materijalnost, materija jedinice; za novac u ovom
treem odre enju bitna je brojnost njega samog kao odre ene mate
rijalne koliine. Kad se njegov kvalitet pretpostavi kao ope bogatstvo,
u njemu vie nema nikakve razlike osim kvantitativne. On predstavlja
vie ili manje opeg bogatstva, ve prema tome da li se kao njegova
odre ena koliina posjeduje u veem ili manjem broju.
Ako je novac ope bogatstvo, tad je netko to bogatiji, to ga vie
posjeduje, i jedini vaan proces kako za pojedinog individuuma tako i
za nacije predstavlja gomilanje novca. Prema svom odre enju novac je
ovdje nastupao kao onaj koji istupa iz prometa. Sad se to njegovo izvla
enje iz prometa i njegovo gomilanje pojavljuju kao bitan predmet na
gona za bogaenjem i kao bitan proces bogaenja. U zlatu i srebru ja
posjedujem ope bogatstvo u njegovom istom obliku, i to ga vie
gomilam, to vie opeg bogatstva prisvajam. Ako zlato i srebro pred
stavljaju ope bogatstvo, oni ga kao odre ene koliine predstavljaju sa
mo u odre enoj mjeri, koja moe da se proiri do neodre enosti. Ta
akumulacija zlata i srebra, koja se predstavlja kao njihovo ponavljanjo
izvlaenje iz prometa, ujedno je sklanjanje u sigurnost opeg bogatstva
pred prometom, u kojem se ono uvijek gubi u razmjeni za jedno poseb
no bogatstvo koje najzad nestaje u potronji.
Kod svih starih naroda gomilanje zlata i srebra prvobitno se po
javljuje kao sveenika i kraljevska privilegija, jer bog i kralj roba
prilii samo bogovima i kraljevima. Samo oni zasluuju da posjeduju
bogatstvo kao takvo. To gomilanje, dakle, slui, s jedne strane, samo za
izlaganje obilja, tj. bogatstva kao jedne izvanredne praznine stvari;
za dar hramovima i njihovim bogovima; za javne umjetnine; najzad,
kao sigurno sredstvo za sluaj izvanredne nude, za kupovanje oruja
itd. Gomilanje postaje kasnije kod starih politika. Dravna riznica
kao rezervni fond i hram su prvobitne banke u kojima se uva ta najvea
svetinja. Gomilanje i zgrtanje postie svoj posljednji razvoj u modernim
bankama, ali ovdje s dalje razvijenim odre enjem. S druge strane, kod
privatnika gomilanje kao sklanjanje na sigurno mjesto bogatstva u nje
govom pravom obliku pred neizvjesnostima vanjskog svijeta, u obliku
u kojem se ono moe zakopati itd., ukratko u obliku u kojem ono stupa
u posve tajni odnos prema individuumu. Ovo jo postoji u velikim hi
storijskim razmjerima u Aziji. Ponavlja se kod svih panika, ratova itd.
u gra anskom drutvu, koje tada pada natrag u barbarsko stanje.
Isto tako gomilanje zlata itd. kao ukrasa i raskoi kod polubarbara.
Ali vrlo je velik i stalno sve vei dio zlata izvan prometa kao predmet
luksuza u najrazvijenijem gra anskom drutvu. (Vidi Jacobs^88! itd.)
Upravo to to se on kao predstavnik opeg bogatstva uva, a ne
preputa se prometu i ne upotrebljava se za posebne potrebe, dokaz je
bogatstva individuuma, pa u istoj mjeri u kojoj se novac razvija u svo-

118 Osnovi kritike politike ekonomije

jim razliitim odre enjima, tj. u mjeri u kojoj bogatstvo kao takvo po
staje opim mjerilom vrijednosti individuuma, raste nagon za njegovim
pokazivanjem, dakle izlaganje zlata i srebra kao predstavnika bogatstva,
kao to je g. von Rothschild izvjesio kao sebe dostojan grb, mislim,
dvije novanice po 100 000 funti, uokvirene svaku za sebe. Barbarsko
izlaganje zlata itd. samo je naivniji oblik toga modernog izlaganja, jer
se ono vri manje u odnosu na zlato nego na novac. Ovdje [kod barbara]
jo jednostavno njegov sjaj. Tamo [kod Rothschilda]-reflektirana poenta. Poenta je u tome da se zlato ne upotrebljava kao novac; tu je va
an oblik suprotan prometu.
Akumulacija svih drugih roba manje je prvobitna nego akumulaci
ja zlata i srebra: 1) zbog njihove prolaznosti. Metali predstavljaju po
sebi neto trajno nasuprot drugim robama; rado se gomilaju ve i zbog
njihove vee rijetkosti i izuzetnog karaktera kao oru a za proizvodnju
par excellence1. Plemeniti metali, sa svoje strane, kako ne oksidiraju na
zraku itd., manje su prolazni nego neplemeniti metali. Na drugim ro
bama je prolazan upravo njihov oblik; ali taj oblik im daje i razmjen
sku vrijednost, dok se njihova upotrebna vrijednost sastoji u ukidanju
tog oblika, potronji. Naprotiv kod novca je njegova supstancija, nje
gova materijalnost sam taj oblik u kojem on predstavlja bogatstvo.
Ako se novac pojavljuje kao posvudanja, prema prostornom odre e
nju oia roba, sad se pojavljuje kao oia roba i prema vremenskoma
odre enju. On se odrava kao bogatstvo u svim vremenima. Njegova
specifina trajnost. On je blago koje ne jedu ni moljci ni r a.t87! Sve
robe su samo prolazan novac; novac je neprolazna roba. Novac je sve
prisutna roba; roba je samo lokalni novac. Ali akumulacija je u biti
proces koji se odvija u vremenu. O toj strani kae Petty:
Velik i krajnji efekt trgovine nije bogatstvo u o pe, nego prvenstveno obilje
srebra, zlata i dragog kam enja, koji n isu prolazni niti tako promjenljivi kao druge
ro be, nego su bogatstvo u svako vrijem e i n a svakom m jestu. O bilje vina, ita, ivadii
m esa itd . jest bogatstvo, ali h ie et n u n c 2 . . . T ak o su proizvodnja takvih roba ,
rezultati takve trgovine koja snabdijeva n ek u zem lju zlatom i sreb ro m probitaniji
od drugih. (p. 3) Ako se p u te m p oreza o duzm e novac nekom e tk o bi ga pojeo i
popio i dade nekom tko e ga upotrije b iti za m elioraciju zem lje, za ribarstvo, za
radove u rudnicim a, u m an u fak tu ri ili ak za odjeu, tad je to uvijek od koristi
za zajednicu, jer ak ni odjea nije tako prolazna kao jelo; ako za oprem anje kua,
korist je neto vea; za gra enje kua jo vea; za m elioraciju zem ljita, rad u ru
dnicim a, ribarstvo jo vea; najvea o d svih je ako se novac uloi da se u zem lju
un ese zlato i srebro, jer jedino te stvari nisu prolazne, ve se u svim vrem enim a i
n a svim m jestim a cijene kao bogatstvo. (p. 5)

Tako pisac iz 17. vijeka. Vidi se kako je gomilanje zlata i srebra

dobilo pravi poticaj sa shvaanjem da su oni materijalni predstavnici
i opi oblik bogatstva. Kult novca ima svoj asketizam, svoje odricanje,
1 u pravom smislu 2 ovdje i sada

II. Glava o novcu 119

svoje samortvovanje tedljivost i umjerenost, preziranje svjetskih,

vremenitih i prolaznih uivanja; trka za vjenim blagom. Otud pove
zanost engleskog puritanizma ili tako er holandskog protestantizma s
trkom za novcem. Jedan pisac iz poetka 17. vijeka (Misselden) pred
stavlja stvar sasvim bezazleno ovako:
Prirodna materija trgovine je roba, um jetna je novac. Iako novac po prirodi
i vremenski dolazi poslije robe, on je, ovako kako je sada u upotrebi, postao glavna
stvar. O n upore uje ovo s oba sina starog Jakova, koji je svoju desnu ruku poloio
na m la eg, a ljevicu na starijeg.[08) (p. 24) Kod nas troSimo prevelike koliine
vina iz Spanije, Francuske, s Rajne, Levanta i otoka, suhog gro a sa sjemenom
iz Spanije, suhog gro a bez sjemena s Levanta, finog platna iz Henaulta i N izo
zemske, svile iz Italije, eera i duhana iz Zapadne Indije, zaina iz Istone Italije;
sve nam to nije nuno, a ipak se kupuje za zveiei novac . . . D a se prodaje manje
stranih, a vie dom aih proizvoda, m orao bi nam suviak doi u obliku zlata i srebra,
kao blago. (1. c)

Moderni ekonomisti izruguju se, prirodno, takvim shvaanjima u opem

dijelu ekonomije. Ali ako se razmotri bojaljivost, napose u uenju o
novcu, i grozniava strepnja s kojim se u praksi straari nad prilivom i
odlivom zlata i srebra u vremenima kriza, tada se pokazuje da novac
u odre enju u kojem su ga s naivnom jednostavnou shvaali prista
lice monetarnog i merkantilnog sistema svakako jo ima svoje pravo,
ne samo u predstavi, ve i kao realna ekonomska kategorija.
Suprotnost koja zastupa zbiljske potrebe proizvodnje protiv te
supremacije novca najupadljivija je kod Boisguilleberta. (Vidi frapantna
mjesta u mojoj svesci l8l.)
2) Gomilanje drugih roba, spstrahirajui od njihove prolaznosti,
u dva pogleda je bitno razliito od gomilanja zlata i srebra, koji su ovdje
identini s novcem. Prvo, gomilanje drugih roba nema karakter gomi
lanja bogatstva uope, ve gomilanja posebnog bogatstva, pa je stoga
samo poseban akt proizvodnje; tu jednostavno gomilanje jo nije do
voljno. Da bi se uskladitilo ito, potrebni su posebni ure aji itd. Go
milanje ovaca jo ne stvara pastire, za gomilanje robova ili zemlje po
trebni su odnosi gospodstva i potinjenosti itd. Sve to dakle zahtijeva
ine razliite od jednostavnog akumuliranja i poveanja bogatstva kao
takvog i odre ene odnose. S druge strane, da bih nagomilanu robu re
alizirao kao ope bogatstvo, da bih prisvojio bogatstvo u svim njegovim
posebnim oblicima, moram trgovati posebnom robom koju sam nago
milao, biti trgovac itom, trgovac stokom itd. Toga me osloba a novac
kao opi predstavnik bogatstva.
Akumuliranje zlata i srebra, novca, prva je historijska pojava pri
kupljanja kapitala i prvo njegovo veliko sredstvo; ali kao takvo ono jo
nije akumulacija kapitala. Za to bi trebalo da ponovan ulazak onog to
je akumulirano u sam promet postane moment i sredstvo gomilanja.

120 Osnovi kritike politike ekonomije

Y- [ Prijelaz k novcu kao kapitalu ]

Novac u svom posljednjem, dovrenom odre enju javlja se sada u
svakom pogledu kao protivurjenost koja ukida sama sebe, vodi svom
razrjeenju. Kao opem obliku bogatstva njemu stoji nasuprot cijeli svi
jet zbiljskih bogatstava. On je njihova ista apstrakcija stoga je, kad
se tako fiksira, puko uobraenje. Tarrio gdje se ini da bogatstvo postoji
u posve materijalnom, opipljivom obliku kao takvom, ono ima svoju
egzistenciju samo u mojoj glavi, ono je isto privi enje. M id a s ^
S druge strane, kao materijalni predstavnik opeg bogatstva novac se
ostvaruje samo time to se ponovo baca u promet i nestaje u pojedinim
posebnim nainima bogatstva. U prometu on ostaje kao prometno
sredstvo, ali za individuuma koji ga gomila on je izgubljen, i to nesta
janje je jedini mogui nain da se ono osigura kao bogatstvo. Rastvaranje zgrnutog u pojedinim aktima potronje predstavlja njegovo ostva
renje. Sad ga mogu ponovo zgrtati drugi pojedinci, ali tada isti proces
poinje iznova. Njegovo bivstvovanje za mene mogu zbiljski posta
viti samo tako da ga rtvujem kao puko bivstvovanje za druge. Ako ga
elim zadrati, on u ruci ishlapljuje kao puka sablast zbiljskog bogatstva.
Dalje: Uveanje novca njegovim gomilanjem, tako da njegova vlastita
koliina bude mjera njegove vrijednosti, pokazuje se opet kao pogreno.
Ako se ne gomilaju druga bogatstva, tada sam novac gubi svoju vrijed
nost u onoj mjeri u kojoj se gomila. Ono to izgleda kao njegovo uve
anje u stvari je njegovo smanjenje. Njegova samostalnost je samo pri
vid; njegova nezavisnost od prometa postoji samo s obzirom na promet,
kao zavisnost od njega.
Novac se izdaje za opu robu, ali zbog svoje prirodne posebnosti
on je opet posebna roba, ija vrijednost zavisi od ponude i potranje i
mijenja se s njegovim specifinim trokovima proizvodnje. I kako se
on sam inkarnira u zlatu i srebru, on postaje u svakom zbiljskom obli
ku jednostran; tako da kad se jedno od ovoga dvoga pojavljuje kao no
vac drugo se pojavljuje kao posebna roba i vice versa1, i tako se svako
pojavljuje u oba odre enja.
Kao apsolutno sigurno, od moje individualnosti posve nezavisno
bogatstvo, novac je ujedno kao neto meni posve izvanjsko, apsolutno
nesigurno, to svaki sluaj moe odvojiti od mene. Isto tako su posve
protivurjena njegova odre enja kao mjere, prometnog sredstva i novca
kao takvog. Najzad, u posljednjem odre enju on sebi protivurjei jo
i time, to treba da predstavlja vrijednost kao takvu; ali u stvari pred
stavlja samo identinu koliinu promjenljive vrijednosti. Kao dovrena
razmjenska vrijednost on se, dakle, ukida.
Kao puka mjera novac je ve negiran u sebi kao prometnom sred
stvu ; a kao prometno sredstvo i mjera u sebi kao novcu. Negacija njega
u posljednjem odre enju jest, dakle, u isti mah negacija njega u oba
1 obrnuto

II. Glava o novcu 121

ranija. Negiran kao puki opi oblik bogatstva, on se, dakle, mora ostva
riti u posebnim supstancijama zbiljskog bogastva; ali time to se on tako
zbiljski potvr uje kao materijalni predstavnik totaliteta bogatstva,
on se mora ujedno odrati kao opi oblik. Njegovo ulaenje u promet
mora i samo biti jedan moment njegovog ostajanja pri sebi, a njegovo
ostajanje pri sebi mora biti ulaenje u promet. To znai da kao reali
zirana razmjenska vrijednost on u isti mah mora biti postavljen kao pro
ces u kojem se razmjenska vrijednost realizira. On je u isti mah nega
cija sebe kao isto stvarnog1 oblika, u odnosu prema individuima vanj
skog i sluajnog oblika bogatstva. Naprotiv, on se mora pojaviti kao
proizvodnja bogatstva, a ovo kao rezultat odnosa individua izme u
sebe u proizvodnji.
Razmjenska vrijednost sada je, dakle, odre ena kao proces, ne
vie kao jednostavna stvar za koju je promet samo izvanjsko kretanje ili
koja postoji kao individuum u nekoj posebnoj materiji, ve kao odnoe
nje prema samom sebi putem procesa prometa. S druge strane, sam
promet nije vie samo jednostavan proces razmjene robe za novac i
novca za robe, nije vie samo posredniko kretanje da bi se realizirale
cijene razliitih roba, da bi se izjednaile izme u sebe kao razmjenske
vrijednosti, pri emu se oboje pojavljuje izvan prometa, nego imamo
slijedee: pretpostavljena razmjenska vrijednost, zavrno izvlaenje
robe u potronju, dakle, s jedne strane, unitenje razmjenske vrijednosti,
a s druge strane, izvlaenje novca, njegovo osamostaljenje prema nje
govoj supstanciji, to je opet drugi oblik njenog unitenja.
Sama razmjenska vrijednost, ali sada ne vie razmjenska vrijednost
openito, ve izmjerena razmjenska vrijednost, mora se kao pretpostav
ka i sama pojaviti kao postavljena prometom i kao njim postavljena
njemu pretpostavljena. Proces prometa mora se isto tako pojaviti kao
proces proizvodnje razmjenskih vrijednosti. To je, dakle, s jedne stra
ne, vraanje razmjenske vrijednosti u rad, a s druge strane, vraanje
novca u razmjensku vrijednost, koja je sada, me utim, postavljena u
produbljenom odre enju. Kod prometa je pretpostavljena odre ena
cijena, i on je kao novac postavlja samo formalno. Odre enost same raz
mjenske vrijednosti, ili mjera cijena, mora se sad pojaviti kao in pro
meta. Tako postavljena, razmjenska vrijednost je kapital, a promet je
u isti mah postavljen kao in proizvodnje.
Dopuniti: U prometu, kako se pojavljivao kao promet novca,
uvijek je pretpostavljena istovremenost oba pola razmjene. Ali moe
nastupiti vremenska razlika izme u postojanja roba koje se razmje
njuju. Moe leati u samoj prirodi uzajamnih usluga, da se usluga do
godi, danas, ali se protuusluga moe zbiti tek za godinu itd.
Kod veine ugovora, kae Senior, samo jedna od ugovornih stranaka ima
stvar raspoloivu i posu uje je; i ako treba da do e do razm jene, ona se m ora ustupiti

1 dinglicben

122 Osnovi kritike politike ekonomije

odm ah p o d uslovom d a se ekvivalent prim i tek u nekom kasnijem razdoblju. Kako
se sad vrijednost svih stvari u odre eno m razdoblju m ijenja, to se kao plateno
sredstvo uzim a stvar ija se vrijednost najm anje m ijenja, koja najdue uva d anu
p ro sjen u sposobnost d a ku p uje stvari. T ak o novac postaje izra z ili predstavnik
vrijednosti.

Prema ovome, posljednje odre enje novca ne bi uope bilo pove

zano s njegovim ranijim odre enjem. Ali ovo je pogreno. Tek kad je
novac postavljen kao samostalan predstavnik vrijednosti, ugovori se
vie ne procjenjuju npr. u koliinama ita ili u uslugama koje treba izvrtiti. (Posljednje je uobiajeno npr. u feudalnom sistemu.) Misao je
g. Seniora da novac posjeduje duu prosjenu sposobnost da odri
svoju vrijednost. injenica je da je on kao opi materijal ugovora (opa
roba ugovora, kae Baileyt91!) uzet kao opa roba, predstavnik opeg
bogatstva (kae Storcht92!), osamostaljena razmjenska vrijednost. Novac
mora biti ve vrlo razvijen u svoja dva prva odre enja da bi u toj ulozi
openito nastupio u treem. Sad se, u stvari, pokazuje da se, iako ko
liina novca ostaje nepromjenljivo ista, njegova vrijednost mijenja:
uope da je novac kao odre ena koliina podvrgnut promjenljivosti
svih vrijednosti. Ovdje dolazi do izraaja njegova priroda kao posebne
robe nasuprot njegovom opem odre enju. Novcu kao mjeri ta je pro
mjena ravnoduna, jer
dva razliita odnosa prem a jednom te istom m ogu se uvijek izraziti u m e
diju koji se m ijenja isto tako dob ro kao i u stalnom.t93J

Novcu kao prometnom sredstvu ona je tako er ravnoduna, jer je nje

gova koliina kao takvog postavljena mjerom. Ali novcu kao novcu,
kako se on pojavljuje u ugovorima, ta je promjena bitna, kao to se uope
u tom odre enju ispoljavaju njegove protivurjenosti.
U posebnim odjeljcima treba dopuniti:
1)
Novac kao moneta. Ovo vrlo saeto o novanom sistemu. 2)
Historijski o izvorima za nabavku zlata i srebra. Otkria zlata i srebra
itd. Historija njihove proizvodnje. 3) Uzroci promjena u vrijednosti
plemenitih metala, a stoga i metalnog novca; djelovanje te promjene
na industriju i na razliite klase. 4) Prije svega: Kvantitet prometa s
obzirom na porast i pad cijena. (16. vijek, 19. vijek.) Ali pri tom vidjeti
i to, kako na novac kao mjeru utjee rastua koliina itd. 5) O pro
metu: brzina, potrebna koliina, djelovanje prometa; vie razvijen
manje razvijen itd. 6) Razlaue djelovanje novca.
( Ovo dopuniti.) (Ovamo specifino ekonomska istraivanja.)
(Specifina teina zlata i srebra; to to sadre mnogo teine u re
lativno maloj zapremini, u pore enju s drugim metalima, ponavlja se
u svijetu vrijednosti tako da oni sadre veliku vrijednost (radno vrijeme)
u razmjerno maloj zapremini. U njima realizirano radno vrijeme,
razmjenska vrijednost, jest specifina teina roba. To plemenite me
tale ini osobito prikladnim za slubu prometa (jer se velika vrijednost
moe nositi sa sobom u depu) i za akumulaciju, jer se velika vrijednost

II. Glava o novcu 123

moe sigurno smjestiti i nagomilati u malom prostoru. Pri tom se zlato

u toku gomilanja ne mijenja, kao eljezo, olovo itd. Ostaje ono to jest.)
Da Spanija nije nikad posjedovala rudnike Meksika i Perua ne bi nikad
trebala ito iz Poljske. (Ravenstone)
Ovi jednu volju im aju, i silu i vlast svoju dat e zvijeri. D a niko ne moe
kupiti ni prodati, osim ko ima ig, ili ime zvijeri, ili broj imena njezina. (Otkrivenje.
Vulgata'94^.) Korel&tivne koliine robe, koje se daju jedna za drugu, konstatiraju
cijenu robe. (Storch) Cijena je odre eni stupanj razjmenske vrijednosti. (I. c.)

Kao to smo vidjeli, ako je u jednostavnom prometu kao takvom

(u razmjenskoj vrijednosti u njenom kretanju) djelovanje individua
jednih na druge po sadraju samo uzajamno egoistino zadovoljavanje
vlastitih potreba, a prema obliku razmjenjivanje, izjednaavanje
(ekvivalenata), to je i ovdje vlasnitvo postavljeno jo samo kao pri
svajanje proizvoda rada radom i proizvoda tu eg rada vlastitim radom,
ukoliko se proizvod vlastitog rada kupuje tu im radom. Vlasnitvo nad
tu im radom posredovano je ekvivalentom vlastitog rada. Taj oblik vlas
nitva jednako kao sloboda i jednakost postavljen je u tom jedno
stavnom odnosu. U daljnjem izlaganju razmjenske vrijednosti to e se
izmijeniti i najzad e se pokazati da je privatno vlasnitvo nad proiz
vodom vlastitog rada identino s razdvajanjem rada i vlasnitva, tako
da e rad stvarati tu e vlasnitvo, a vlasnitvo raspolagati tu im radom.

III. Glava o kapitalu1951

127

Prvi odjeljak
PROCES PROIZVODNJE KAPITALA

A) Pretvaranje novca u kapital

1. [Sloboda i jednakost u razmjeni]
Ono to shvaanje novca u njegovoj punoj odre enosti kao novca
ini naroito tekim (tekoa koju politika ekonomija pokuava izbjei
tako da zaboravi jedno od njegovih odre enja zbog dnigog, te kad joj
se predoi jedno, da se poziva na drugo) jest to, to se tu jedan drutve
ni odnos, odre eni me usobni odnos individua pojavljuje kao neki me
tal, kamen, isto tjelesna stvar izvan njih, koja se kao takva ve nalazi
u prirodi i kod koje se vie ne moe razlikovati odre enje oblika od
njene prirodne egzistencije. Zlato i srebro nisu novac po sebi ni za sebe.
Priroda ne proizvodi novac, kao to ne proizvodi ni mjenini teaj ni
bankare. t96l U Peruu i Meksiku zlato i srebro nisu sluili kao novac,
premda su se javljali kao nakit, i premda je tamo postojao izgra eni
sistem proizvodnje. Biti novac nije prirodno svojstvo zlata i srebra,
i zato je to svojstvo fiziaru, kemiaru itd. kao takvom posve nepoznato.
Ali novac jest neposredno zlato i srebro. Promatran kao mjera novac
jo preovla uje kao odre enje oblika; jo vie promatran kao moneta,
gdje se to pojavljuje i izvanjski u njegovom igu; ali u treem odre e
nju, tj. u njegovom dovrenju, gdje se bivstvovanje mjere i monete
pojavljuju samo kao funkcija novca, nestalo je svako odre enje oblika
ili se ono neposredno poklapa s njegovom metalnou. Na zlatu i srebru
uope se ne ispoljava da je odre enje da budu novac iskljuivo rezultat
drutvenog procesa; oni jesu novac.
To je utoliko tee, to neposredna upotrebna vrijednost zlata i
srebra za ivog individuuma ne stoji ni u kakvom odnosu prema toj
ulozi i to je u njima kao inkarnaciji iste razmjenske vrijednosti uope
posve izbrisano sjeanje na upotrebnu vrijednost za razliku od razmjen
ske. Zato ovdje u punoj istoi istupa osnovna protivurjenost koja je
sadrana u razmjenskoj vrijednosti i njoj odgovarajuem nainu dru
tvene proizvodnje. Pokuaji da se ta protivurjenost ukine tako da se
novcu oduzme njegov metalni oblik i da se on i vanjski postavi kao

128 Osnovi kritike politike ekonomije

neto postavljeno od drutva, kao izraz drutvenog odnosa iji bi pos

ljednji oblik bio onaj radnog novca, kritizirani su ve gore. Sad je valj
da postalo posve jasno da je to samo eprtljanje sve dok se zadrava
razmjenska vrijednost kao osnova, i da iluzija kao da metalni novac
kvari razmjenu proizlazi iz posvemanjeg nepoznavanja njegove priro
de. S druge strane, isto tako je jasno da se u istoj mjeri u kojoj raste
suprotnost prema vladajuim odnosima proizvodnje, a ovi sami snanije
guraju da se promijeni dlaka, polemika upravlja protiv metalnog novca
ili protiv novca uope, kao najfrapantnije, najprotivurjenije i najsurovije pojave u kojoj sistem opipljivo istupa. Svakojakim dovijanjima
s novcem trebalo bi tada da se ukinu suprotnosti ija je on puka osjetna
pojava. Isto tako je jasno da se s njim mogu vriti mnoge revolucionarne
operacije ukoliko se ini da napad na novac ostavlja sve drugo po sta
rom i samo ga rektificira. Tada se udara po vrei, a misli se na magarca.
Me utim, sve dok magarac ne osjea udaranje po vrei, poga a se u
stvari samo vrea, a ne i magarac. A im on osjeti, tada tuku magarca
a ne vreu. Dok su operacije upravljene protiv novca kao takvog, to
je samo napad na posljedice iji uzroci i dalje ostaju; to je, dakle, tak
vo ometanje proizvodnog procesa da ga solidan temelj moe vie ili
manje nasilnom reakcijom pretvoriti u puke prolazne smetnje i obuz
dati.
S druge strane, u odre enju novanog odnosa, ukoliko je dosad
razmatran u svojoj istoi i bez veze s razvijenijim odnosima proizvod
nje, lei da u jednostavno shvaenim novanim odnosima sve imanent
ne suprotnosti gra anskog drutva izgledaju izbrisane, i stoga za apologetiku postojeih ekonomskih odnosa opet pribjegavaju novanim
odnosima, i to gra anska demokracija jo vie nego gra anski eko
nomisti (ovi su bar toliko dosljedni da se vraaju na jo jednostavnije
odre enje razmjenske vrijednosti i razmjene).
U stvari, ukoliko su roba ili rad odre eni jo samo kao razmjen
ska vrijednost, a odnos u kojem se razliite robe odnose jedna prema
drugoj kao razmjena tih razmjenskih vrijednosti izme u sebe, kao
njihovo izjednaavanje, individue, subjekti izme u kojih se taj proces
zbiva odre eni su jednostavno samo kao razmjenjivai. Me u njima ne
ma apsolutno nikakve razlike ukoliko je rije o odre enju oblika, a
to je ekonomsko odre enje, odre enje u kojem oni stoje jedan prema
drugom u odnosu prometa; indikator njihove drutvene funkcije ili
me usobne drutvene povezanosti. Svaki od subjekata je razmjenjiva, tj. svaki ima prema drugom isti drutveni odnos kao i drugi prema
njemu. Zato je njihov odnos kao subjekata razmjene odnos jednakosti.
Nemogue je me u njima pronai bilo kakvu razliku ili ak suprotnost,
tovie ni razliitost. Nadalje, robe koje oni razmjenjuju kao razmjen
ske vrijednosti ekvivalenti su ili bar vrijede kao takvi (mogla bi se de
siti samo subjektivna pogreka u uzajamnoj procjeni, i ukoliko bi je
dan individuum moda podvalio drugom, to se ne bi dogodilo po
prirodi drutvene funkcije u kojoj oni stoje jedan prema drugom, jer ova je

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 129

istay u njoj su oni jednaki, nego samo uslijed prirodne lukavosti, vjetine
u uvjeravanju itd., ukratko samo uslijed isto individualne nadmonosti jednog individuuma nad drugim. Razlika bi bila prirodna, a ta se
prirode odnosa kao takvog nita ne tie, pa ak kao to se s obzirom
na daljnje izlaganje moe rei konkurencijom itd. jo slabi i liava se
svoje prvobitne moi).
Ako se promatra ist oblik, ekonomska strana odnosa (sadraj
izvan tog oblika pada ovdje zapravo jo posve izvan ekonomije ili je
postavljen kao prirodni sadraj razliit od ekonomskog, sadraj o kojem
se moe rei da je jo posve odvojen od ekonomskog odnosa, jer se jo
neposredno poklapa s njim[97J), tada se izdvajaju samo tri momenta koja
su formalno razliita: subjekti odnosa, razmjenjivai postavljeni u
istom odre enju; predmeti njihove razmjene, razmjenske vrijednosti,
ekvivalenti, koji su ne samo jednaki, nego izriito treba da budu jednaki
i postavljeni su kao jednaki; najzad sam akt razmjene, posredovanje
kojim se upravo subjekti i objekti postavljaju kao jednaki: subjekti kao
razmjenjivai, a njihovi objekti kao ekvivalenti. Ekvivalenti su opredmeenje jednog subjekta za druge, tj. oni su sami jednako vrijedni i
potvr uju se u aktu razmjene kao jednako vrijedni i u isti mah kao me
usobno ravnoduni. Subjekti su u razmjeni jedan za drugog samo preko
ekvivalenta, kao jednako vrijedni i potvr uju se kao takvi izmjenom
predmetnosti u kojoj jesu jedan za drugog. Budui da su oni jedan za
drugog jednako vrijedni samo tako, kao posjednici ekvivalenata i re
alizatori te ekvivalentnosti u razmjeni oni su kao jednako vrijedni u
isti mah ravnoduni jedan prema drugom; njihova ostala individualna
razlika hjih se ne tie; oni su ravnoduni prema svim svojim ostalim
individualnim osobitostima.
to se pak tie sadraja izvan akta razmjene, koja je isto tako po
stavljanje kao i potvr ivanje razmjenskih vrijednosti, kao i subjekata kao
razmjenjivaa, taj sadraj koji pada izvan ekonomskog odre enja obli
ka, moe biti samo: 1) prirodna posebnost robe koja se razmjenjuje,
2) posebna prirodna potreba razmjenjivaa ili, ako se oboje same
zajedno, razliita upotrebna vrijednost roba koje se razmjenjuju. Tako
ovaj sadraj razmjene, koji lei posve izvan svog ekonomskog odre e
nja, daleko od toga da bi ugrozio drutvenu jednakost individua, na
protiv ini njihovu prirodnu razliitost temeljem njihove drutvene
jednakosti. Kad bi individuum A imao istu potrebu kao individuum B
i realizirao svoj rad u istom predmetu kao individuum B, onda me u
njima ne bi bilo nikakvog odnosa; promatrani s obzirom na njihovu
proizvodnju, oni uope ne bi bili razliite individue. Oba imaju potrebu
da diu; za oba egzistira zrak kao atmosfera; to ih ne dovodi u dru
tveni dodir; kao individue koje diu oni stoje u me usobnom odnosu
samo kao prirodna tijela, a ne kao linosti. Samo razliitost njihovih
potreba i njihove proizvodnje daje povod za razmjenu i za njihovo dru
tveno izjednaavanje u njoj; ta prirodna razliitost zato je pretpo
stavka njihove drutvene jednakosti u aktu razmjene i uope tog odnosa
9 M a rs - Engela ( 19)

130 Osnovi kritike politike ekonomije

u kojem oni jedan prema drugom nastupaju kao produktivni. Proma

tran prema toj prirodnoj razliitosti individuum A postoji kao posjednik
jedne upotrebne vrijednosti za B, a B kao posjednik jedne upotrebne
vrijednosti za A. S te strane prirodna ih razliitost opet postavlja uza
jamno u odnos jednakosti. Ali, prema tome, oni nisu ravnoduni jedan
prema drugom, nego se integriraju, trebaju jedan drugog tako da je
individuum B kao objektiviran u robi potreba za individuuma A i
vice versa; tako da oni jedan prema drugom stoje ne samo u jednakom,
nego i u drutvenom odnosu.
To nije sve. To to se ta potreba jednog moe zadovoljiti proizvo
dom drugog i vice versa i to je jedan sposoban da proizvede predmet
potrebe drugoga pa svaki stoji prema drugom kao vlasnik objekta po
trebe drugoga, dokazuje da svaki kao ovjek prekorauje svoju vlastitu
posebnu potrebu itd. i da se oni me usobno odnose kao ljudi; da je
svima znana njihova zajednika rodna bit. Inae se ne doga a da slo
novi proizvode za tigrove, ni uope ivotinje za druge ivotinje. Na
primjer, jedan roj pela sainjava au fond1 samo jednu pelu i one sve
proizvode isto.
Dalje. Ukoliko sad ta prirodna razliitost individua i njihovih
roba* ini motiv za integriranje tih individua, za njihovo drutveno
povezivanje kao razmjenjivaa, za odnos u kojem su oni pretpostavljeni
kao me usobno jednaki i kao takvi se potvr uju, odre enju jednakosti
pridruuje se jo i odre enje slobode. Iako individuum A osjea potrebu
za robom individuuma B, on je ne prisvaja silom, niti vice versa, nego
se oni uzajamno priznaju kao vlasnici, kao osobe ija volja proima
njihove robe. Prema tome, ovdje dolazi prije svega pravni moment
linosti, kao i moment slobode, ukoliko je sloboda u ovome sadrana.
Nijedan ne prisvaja vlasnitvo drugog silom. Svaki ga se odrie2 do
brovoljno.
Ali to nije sve: Individuum A slui potrebi individuuma B posred
stvom robe a samo utoliko i samo zato to individuum B slui potrebi
individuuma A posredstvom robe b i vice versa. Svaki slui drugom da
bi sluio samom sebi; svaki se uzajamno slui drugim kao svojim
sredstvom. Me utim, u svijesti oba individuuma prisutno je: 1) da
svaki postie svoju svrhu samo ukoliko slui kao sredstvo drugom;
2) da svaki postaje sredstvo za drugog (bivstvovanje za drugog) samo
* Proizvodi, rad itd . ovdje jo u ope nisu razliiti'98), nego postoje samo
u obliku roba ili, kao to hoe gospodin B astiat prem a Sayu, usluga; B astiat u o b raava da je tim e to ekonom sko odre enje razm jenske vrijednosti reducira na njen
p riro d n i sadraj, ro b u ili u slu g u , to je dakle nesposoban d a fiksira ekonomski
odnos razm jenske v rijed n o sti kao takve, uinio velik nap red ak u o dnosu n a klasine
ekonom iste engleske kole, koji su sposobni da fiksiraju odnose proizvodnje kao
takve, u njihovoj odre enosti, u njihovom istom o b lik u .'" )
1 u osnovi, u b iti 8 Jede entSufiert sich desselben

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 131

kao samosvrha (bivstvovanje za sebe); 3) da je uzajamnost prema ko

joj je svaki ujedno sredstvo i svrha, te svoju svrhu postie samo ukoliko
postaje sredstvo, a sredstvo postaje slmo ukoliko sebe postavlja kao
samosvrhu, dakle, da svaki postavlja sebe kao bivstvovanje za drugog
ukoliko je on sam bivstvovanje za sebe i da ovaj drugi postavlja sebe kao
bivstvovanje za njega ukoliko je sam bivstvovanje za sebe da je ta
uzajamnost nuna injenica, pretpostavljena kao prirodan uslov razmje
ne, ali da je ona kao takva svakom od oba subjekta razmjene ravnoduna,
i da je za svakog od njih ta uzajamnost od interesa samo ukoliko zado
voljava njegov interes kao interes koji iskljuuje interes onog drugog,
ne uzima ga u obzir.
To znai da zajedniki interes, koji se pojavljuje kao motiv ukup
nog ina, obje stranke, dodue, priznaju kao injenicu, ali kao takav
on nije motiv, nego se doga a tako rei samo iza le a u sebe same reflek
tiranih posebnih interesa, pojedinanog interesa suprotnog interesu
drugoga. S te posljednje strane individuum jo u najboljem sluaju
moe da ima utjenu svijest da je zadovoljenje njegovog antagonisti
kog pojedinanog interesa upravo ostvarenje ukinute suprotnosti,
ostvarenje opeg drutvenog interesa. Iz samog akta razmjene reflek
tira se individuum, svaki od njih, u sebi t100^ kao njen iskljuiv i domi
nantan (odre ujui) subjekt. Time je dakle postavljena potpuna slobo
da individuuma: Dobrovoljna transakcija; ni s koje strane nasilje;
postavljanje aebe kao sredstva ili kao neeg to slui samo kao sredstvo
da bi sebe postavilo kao samosvrhu, kao ono to gospoduje i dominira;
najzad sebian interes koji ne ostvaruje nikakav interes koji stoji iznad
njega; drugi je tako er priznat i znan kao onaj koji isto tako ostvaruje
svoj sebini interes, tako da oba znaju da je zajednki interes upravo
samo u dvostranosti, mnogostranosti i osamostaljenju razliitih strana,
u razmjeni sebinog interesa. Opi interes je upravo openitost sebi
nih interesa.
Ako, dakle, ekonomski oblik, razmjena, postavlja svestranu jedna
kost subjekata, to sadraj, gra a, kako individualna tako i predmetna,
koja tjera na razmjenu postavlja slobodu. Jednakost i sloboda se, dakle,
u razmjeni koja poiva na razmjenskim vrijednostima ne samo potuje,
nego je razmjena razmjenskih vrijednosti produktivna, realna osnova
svake jednakosti i slobode. Kao iste ideje ove su samo idealizirani izrazi
te razmjene; kao razvijene u pravnim, politikim, drutvenim odnosima
one su samo ta osnova u nekoj drugoj potenciji. To se potvrdilo i histo
rijski. Jednakost i sloboda u tom opsegu upravo su suprotnost antike
slobode i jednakosti, koje upravo nemaju za temelj razvijenu razmjen
sku vrijednost, nego, naprotiv, s njenim razvojem propadaju. One
pretpostavljaju odnose proizvodnje koji u starom svijetu jo nisu bili
ostvareni, kao ni u srednjem vijeku. Direktan prisilni rad ini temelj
antikog svijeta; na njemu kao na postojeoj osnovi poiva zajednica;
sam rad kao privilegij, kao onaj koji jo proizvodi u svojoj posebnosti,
a ne kao onaj koji openito proizvodi razmjenske vrijednosti, predstav9*

132 Osnovi kritike politike ekonomije

lja temelj srednjeg vijeka. Rad (u kapitalistikom drutvu) niti je pri

silan rad; niti se, kao u srednjem vijeku, vri s obzirom na neto zajed
niko kao neto vie (korporacije).
Sad, dodue, tano je i to da odnos razmjenjivaa to se tie mo
tiva, tj. prirodnih motiva koji lee izvan ekonomskog procesa, tako er
poiva na izvjesnoj prinudi; ali taj je odnos, s jedne strane, samo ravno
dunost drugog prema mojoj potrebi kao takvoj, prema mojoj prirod
noj individualnosti, dakle njegova jednakost sa mnom i njegova slo
boda (koja je, me utim, isto toliko pretpostavka moje slobode); s druge
strane, ukoliko me moje vlastite potrebe odre uju, prisiljavaju, nasilje
nada mnom ne vri nita strano ve samo moja vlastita priroda, koja je
cjelina potreba i nagona (ili moj interes postavljen u opem, reflektiranom
obliku). Ali to je upravo ona moja strana kojom prisiljavam dru
gog, tjeram ga u sistem razmjene.
U rimskom pravu je stoga servus1 tano odre en kao netko tko ne
moe da stjee za sebe razmjenom (vidi Institutiones2). Stoga je isto
tako jasno da je to pravo, premda ono odgovara drutvenom stanju u
kojem uope nije bila razvijena razmjena, ipak, ukoliko je ona bila
razvijena u odre enom krugu, moglo razvijati odre enja pravne osobe,
upravo individuuma razmjene i tako anticipirati pravo (to se tie osnov
nih odre enja) za industrijsko drutvo, ali se, prije svega, moralo afir
mirati nasuprot srednjem vijeku kao pravo nastajueg gra anskog dru
tva. Ali sam razvitak rimskog prava poklapa se u potpunosti s razla
ganjem rimskog drutva.
Kako je tek novac realiziranje razmjenske vrijednosti i kako se
sistem razmjenskih vrijednosti realizirao tek pri razvijenom novanom
sistemu i obrnuto, novani sistem moe u stvari biti samo realizacija
tog sistema slobode i jednakosti. Samo novac kao mjera daje ekvivalen
tu odre eni izraz, ini ga i po obliku ekvivalentom. U prometu se do
due ispoljava jo jedna razlika u obliku: Oba razmjenjivaa pojavljuju
se u razliitim odre enjima kao kupci i prodavai, razmjenska vrijed
nost se pojavljuje jednom kao opa u obliku novca, drugi put kao po
sebna u prirodnoj robi, koja sad ima cijenu; ali, prvo, ta odre enja se
mijenjaju; sam promet nije postavljanje nejednakosti, ve samo izjed
naavanje, ukidanje samo zamiljene razlike. Nejednakost je samo isto
formalna. Najzad u novcu, kao onom koji i sam cirkulira tako da se
pojavljuje sad u jednoj, a sad u drugoj ruci i ravnoduan je prema tom
pojavljivanju, jednakost se postavlja ak i stvarno3. Kad se promatra
proces razmjene, svaki se pojavljuje nasuprot drugom kao posjednik
novca, kao sam novac. Zato ravnodunost i izjednaivost izriito po
stoje u obliku stvari. Posebna prirodna razliitost koja se nalazila u
robi ugaena je i neprestano se gasi prometom. Radnik koji kupuje ro
be za 3 ilinga pojavljuje se prodavau u istoj funkciji, u istoj jednakosti
1 rob 2 Institucije (dio Ju stinijanovog kodeksa u kojem je sakupljeno rim sko
pravo)*1011 sachlih

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 133

(u obliku 3 ilinga) kao i kralj koji kupuje za istu sumu. Svaka razlika
me u njima je izbrisana. Prodava kao takav pojavljuje se samo kao
posjednik robe uz cijenu od 3 ilinga tako da su obojica posve jednaki;
samo to 3 ilinga jednom egzistiraju u srebru, a drugi put u eeru
itd.
Moglo bi izgledati da u treem obliku novca subjekti procesa
dobijaju razliito odre enje. Ali ukoliko se ovdje novac pojavljuje kao
materijal, kao opa roba ugovori, sva je razlika izme u ugovaraa i
ugovaraa, naprotiv, izbrisana. Ukoliko novac postaje predmet aku
mulacije, ini se da subjekt ovdje oduzima prometu novac, opi oblik bo
gatstva, samo ukoliko mu ne oduzima za istu cijenu robe. Ako, dakle,
jedan individuum akumulira, a drugi ne, nijedan to ne ini na utrb
drugoga. Jedan uiva realno bogatstvo, drugi dolazi u posjed opeg
oblika bogatstva. Ako jedan siromai, a drugi se bogati, to je njihova
slobodna volja, a nipoto ne proizlazi iz ekonomskih odnosa, iz same
ekonomske povezanosti u koju su oni postavljeni jedan prema drugom.
ak nasljedstvo i slini pravni odnosi koji ovjekovjeuju tako nastale
nejednakosti ne nanose tetu toj prirodnoj slobodi i jednakosti. Ako
prvobitni poloaj individuuma A ne stoji u protivurjenosti s tim si
stemom, onda se sigurno ta protivurjenost ne moe izazvati time to
individuum B stupa na mjesto individuuma A, ovjekovjeu jui taj
poloaj. To je prije pribavljanje vanosti drutvenom odre en ju i preko
prirodne granice ivota: njihovo uvrivanje nasuprot sluajnom dje
lovanju prirode, iji bi utjecaj kao takav zapravo bio ukidanje slo
bode individuuma. K tome, kako je individuum u tom odnosu samo
individualizacija novca, on je kao takav isto tako besmrtan kao i novac,
i to to ga predstavljaju nasljednici zapravo je provo enje tog odre
enja.
Ako se taj nain shvaanja ne istakne u njegovom historijskom zna
enju, nego se upotrijebi kao pobijanje protiv razvijenijih ekonomskih
odnosa u kojima individue vie ne istupaju jedna prema drugoj samo
kao razmjenjivai ili kao kupci i prodavaoci, ve u odre enim odnosima,
dakle nisu vie postavljene sve u istoj odre enosti, onda je to isto kao
kad bi se htjelo tvrditi da me u prirodnim tijelima ne postoji nikakva
razlika, ni pogotovu suprotnost i protivurjenost, zato to su ona npr.
uzeta u odre enju teine sva teka i prema tome jednaka, ili su jednaka
zato to sva zauzimaju tri prostome dimenzije. Sama razmjenska vri
jednost ovdje se isto tako misli u svojoj jednostavnoj odre enosti na
suprot njenim razvijenijim antagonistikim oblicima. Promatrana u
razvoju nauke, ta se apstraktna odre enja pojavljuju upravo kao prva
i najoskudnija, kako se ona dijelom javljaju i historijski; ono razvije
nije kao kasnije. U cjelini sadanjeg gra anskog drutva javlja se to
svo enje na cijene i njihov promet itd. kao povrinski proces, pod
kojim se, me utim, u dubini zbivaju posve drugi procesi, u kojima
nestaje ta prividna jednakost i sloboda individua.

1 34 Osnovi kritike politike ekonomije

S jedne strane, zaboravlja se da od samog poetka pretpostavljanje

razmjenske vrijednosti kao objektivne osnove cjeline sistema proizvod
nje u sebi ve ukljuuje prinudu za individuuma, da njegov neposredni
proizvod nije proizvod za njega, nego tek postaje takav u drutvenom
procesu i da mora dobiti taj opi a ipak vanjski oblik; da individuum
ima egzistenciju jo samo kao proizvo a razmjenske vrijednosti,
dakle je ve ukljuena cijela negacija njegove prirodne egzistencije;
da je on, dakle, posve odre en drutvom; nadalje da to pretpostavlja
podjelu rada itd. u kojoj je individuum ve postavljen u drugim odno
sima, a ne u onim pukih razmjenjivaa itd. Zaboravlja se, dakle, da
pretpostavka ne samo nipoto ne proizlazi niti iz volje niti iz neposred
ne prirode individuuma, nego da je povijesna i da individuuma postav
lja kao ve odre enog drutvom.
S druge, strane, zaboravlja se da vii oblici koje sad dobivaju raz
mjena i odnosi proizvodnje koji se u njoj realiziraju nipoto ne zastaju
kod te jednostavne odre enosti, gdje je najvia razlika do koje se dolazi
formalna i zato irelevantna.
Najzad, ne vidi se da je ve u jednostavnom odre enju razmjen
ske vrijednosti i novca latentno sadrana suprotnost najamnine i ka
pitala itd. Cijela ta mudrost izlazi, dakle, na to da se ostane kod najjed
nostavnijih ekonomskih odnosa, koji su samostalno shvaeni iste
apstrakcije, ali koji su u zbilji naprotiv posredovani najdubljim suprot
nostima i predstavljaju samo jednu stranu, u kojoj je njihov izraz
izbrisan.
S druge strane, pokazuje se isto tako glupost onih socijalista
(napose francuskih, koji hoe da prikau socijalizam kao realizaciju
ideja gra anskog drutva to ih je proklamirala francuska revolucija)
koji dokazuju da su razmjena, razmjenska vrijednost itd. prvobitno
(u vremenu) ili po svom pojmu (u svom adekvatnom obliku) sistem
slobode i jednakosti svih, ali da ih je pokvario novac, kapital itd. Ili
tako er, da je historija dosad vrila samo promaene pokuaje da ih
provede na nain koji odgovara njihovoj istini, a da su sad oni, kao npr.
Proudhon, otkrili pravu istinu, na osnovu ega treba da se prui prava
historija tih odnosa mjesto njihove lane historije. Njima treba odgovo
riti: da je razmjenska vrijednost ili, tanije, novani sistem u stvari
sistem jednakosti i slobode i da su smetnje koje im kod blieg izlaganja
sistema stoje na putu njemu imanentne smetnje, upravo ostvarenje
jednakosti i slobode^ koji se pokazuju kao nejednakost i nesloboda. Isto
je tako pobona kao i glupa elja da se razmjenska vrijednost ne razvije
u kapital ili da se rad koji proizvodi razmjensku vrijednost ne razvije
u najamni rad. Ono to tu gospodu razlikuje od gra anskih apologeta
jest, s jedne strane, osjeaj protivurjenosti koje sistem ukljuuje;
a s druge strane, utopizam, neshvaanje nune razlike izme u realnog
i idealnog lika gra anskog drutva i stoga htijenje da se poduzme
suvian posao, htijenje da se opet realizira sam idealni izraz, koji je u
stvari samo fotografija te realnosti.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 135

Me utim, glupo dokazivanje kojim se nasuprot tim socijalistima

slui najnovija dekadentna ekonomija*, koja dokazuje da ekonomski
odnosi izraavaju svuda ista jednostavna odre enja pa stoga izraavaju
i jednakost i slobodu jednostavno odre ene razmjene razmjenskih vri
jednosti svodi se potpuno na djetinjastu apstrakciju. Na primjer,
odnos kapitala i kamate svodi se na razmjenu razmjenskih vrijednosti.
Nakon to se, dakle, najprije iz empirije preuzelo da razmjenska vrijed
nost egzistira ne samo u toj jednostavnoj odre enosti, ve i u bitno raz
liitoj odre enosti kapitala, kapital se, sa svoje strane, reducira na
jednostavni pojam razmjenske vrijednosti, a kamata, koja sada izraava
i odre eni odnos kapitala kao takvog, isto tako upa iz odre enosti,
izjednaava s razmjenskom vrijednou; apstrahira se od itavog odnosa
u njegovoj specifinoj odre enosti i vraa na nerazvijen odnos razmjene
robe za robu. Ako apstrahiram od onog po emu se neka konkretnost
razlikuje od svoje apstrakcije, onda ona, naravno, postaje apstrakcija i
uope se ne razlikuje od nje. Prema tome, sve su ekonomske kategorije
samo uvijek nova imena za uvijek isti odnos, i ta gruba nesposobnost da se
shvate realne razlike treba tada da predstavlja isti common sense1 kao ta
kav. *Ekonomske harmonije g. Bastiata svode se au fond2 na to da egzi
stira jedan jedini ekonomski odnos koji poprima razna imena ili na to da
razliitost postoji samo po imenu. Redukcija nije ak ni toliko bar formalno
nauna da bi se sve svodilo na zbiljski ekonomski odnos, time to bi
se napustila razlika koja sainjava izlaganje, nego se naputa sad ova
sad ona strana kako bi se pronala identinost sad na ovoj sad na onoj
strani.
Na primjer (prema Bastiatu) najamnina je plaanje za usluge koje
jedan individuum ini drugom. (Ekonomski oblik kao takav ovdje se,
kao to je napomenuto ve gore, naputa. Profit je tako er plaanje za
usluge koje jedan individuum ini drugom. Najamnina i profit su,
dakle, identini, i to to se jedno plaanje naziva najamninom, a drugo
profitom, prvenstveno je pogreka jezika. Ali sad profit i kamata. U
profitu je (po Bastiatu) plaanje usluga izloeno riziku; u kamati je ono
fiksirano. Kako je, dakle, relativement parlant3 u najamnini plaanje
fiksirano, dok je ono u profitu u suprotnosti prema radu izloeno slu
aju, to je odnos kamate i profita isti kao odnos najamnine i profita,
a to je, kao to smo vidjeli, me usobna razmjena ekvivalenata. Protiv
n ici102! tada hvataju za rije tu glupost (koja nastaje vraanjem od eko
nomskih odnosa u kojima je izraena suprotnost k onim odnosima gdje
* Njenim klasinim predstavnikom , Sto se tie banalnosti, afektirane dija
lektike, naivne napuhanosti, budalasto samozadovoljne otrcanosti i potpune n e
sposobnosti da shvati historijske procese moe se sm atrati Fridtric Bastiat, jer
Am erikanac Carey bar istie razliku izm e u odre enih amerikih odnosa i onih
evropskih.
1 zdrav razum * u osnovi 8 govorei relativno

136 Osnovi kritike politike ekonomije

se ona nalazi jo samo latentno i gdje je prikrivena) i zatim dokazuju

da se npr. u kapitalu i kamatama ne vri jednostavno razmjena, jer se
kapital ne nadomjeta ekvivalentom, nego ga posjednik, nakon to je
ekvivalent u obliku kamata pojeo 20 puta, jo uvijek dobiva u obliku
kapitala i moe ga ponovo razmijeniti za 20 novih ekvivalenata. I otud
muna debata u kojoj jedan tvrdi da nema nikakve razlike izme u raz
vijene i nerazvijene razmjenske vrijednosti, a ostali da ona na alost
postoji, ali po pravdi tu ne bi trebalo da postoji.
2. [Ra anje i razvoj kapitala]
Novac kao kapital je odre enje novca koje nadilazi njegovo jedno
stavno odre enje kao novca. Moe se promatrati kao via realizacija
novca, kao to se moe rei da je u ovjeku razvijen majmun. Tada je,
me utim, nii oblik postavljen kao dominantni subjekt iznad vieg.
U svakom sluaju novac kao kapital razliit je od novca kao novca.
Treba razviti to novo odre enje. S druge strane, kapital kao novac
izgleda kao povratak kapitala na nii oblik. Ali to je samo njegovo pos
tavljenje u jednu posebnost koja kao ne-kapital postoji ve prije njega i
sainjava jednu od njegovih pretpostavki. Novac se ponovo pojavljuje
u svim kasnijim odnosima, ali tada on vie ne fungira kao puki novac.
Ako se, kao ovdje, prije svega radi o tome da se on slijedi do njegova
totaliteta kao trita novca, tada se ostali razvoj pretpostavlja i mora se
povremeno ukljuiti u razmatranje. Tako ovdje treba razmotriti ope
odre enje kapitala prije nego to pre emo na njegovu posebnost kao
novca.
Ako kaem, kao npr. Say t1031, da je kapital suma vrijednosti tada
kaem samo to da je kapital = razmjenskoj vrijednosti. Svaka suma
vrijednosti je jedna razmjenska vrijednost, a svaka razmjenska vrijed
nost je suma vrijednosti. Jednostavnim zbrajanjem ne mogu doi
od razmjenske vrijednosti do kapitala. U pukoj akumulaciji novca,
kako smo vidjeli, jo nije postavljen odnos kapitaliziranja.
Samo u takozvanoj trgovini na malo, u dnevnom prometu gra
anskog ivota kako se zbiva neposredno izme u proizvo aa i potro
aa, u trgovini na malo u kojoj je na jednoj strani svrha razmjena robe
za novac, a na drugoj razmjena novca za robu, radi zadovoljenja indi
vidualnih potreba samo u tom kretanju koje se zbiva na povrini
gra anskog svijeta vri se kretanje razmjenskih vrijednosti, njihov
promet u istom obliku. Radnik koji kupuje komad kruha i milioner
koji kupuje isto pojavljuju se u tom inu samo kao jednostavni kupci,
kao to se trgovac na malo pojavljuje prema njima samo kao prodava.
Sva druga odre enja ovdje su izbrisana. Sadraj njihovih kupovina
kao i njihov opseg sasvim su ravnoduni prema tom odre enju oblika.
Ako u teoriji pojam vrijednosti prethodi pojmu kapitala, ali on,
s druge strane, za svoj isti razvitak ponovo pretpostavlja nain proiz

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 137

vodnje zasnovan na kapitalu, to isto se zbiva i u praksi. Zato ekonomisti

nuno promatraju kapital sad kao stvaraoca vrijednosti, njihov izvor,
kao to, s druge strane, pretpostavljaju vrijednosti za stvaranje kapitala
i njega samog predstavljaju samo kao sumu vrijednosti u odre enoj
funkciji. Postojanje vrijednosti u njenoj istoi i openitosti pretpostav
lja nain proizvodnje u kojem je pojedinani proizvod prestao da bude
takav za proizvo aa uope, a jo vie za pojedinanog radnika i bez
realizacije putem prometa nije nita. Za onog koji stvara neizmjerno
malen dio jednog arina pamunog plama nije formalno odre enje da
je tajarin platna vrijednost, razmjenska vrijednost. Da radnik nije
stvorio razmjensku vrijednost, novac, ne bi stvorio uope nita. Prema
tome, to odre enje vrijednosti ima za svoju pretpostavku dani historijski
stupanj drutvenog naina proizvodnje i samo je odnos koji je s njim
dan, dakle historijski odnos.
S druge strane, pojedini momenti odre ivanja vrijednosti razvijaju
se na ranijim stupnjevima historijskog procesa drutvene proizvodnje i
pojavljuju se kao njegov rezultat.
Zato u sistemu gra anskog drutva neposredno iza vrijednosti
slijedi kapital. U povijesti ima ranije drugih sistema koji sainjavaju ma
terijalnu osnovu nepotpunijeg razvitka vrijednosti. Kako tu razmjenska
vrijednost igra samo sporednu ulogu pored upotrebne vrijednsoti,
kao njena realna osnovica ne pojavljuje se kapital, nego odnos zemlji
nog vlasnitva. Naprotiv, moderno zemljino vlasnitvo ne moe se
uope shvatiti, jer ne moe postojati bez pretpostavke kapitala, i ono se
odista historijski javlja kao kapitalom uslovljeni i kapitalu prilago eni
oblik prethodnog historijskog lika zemljinog vlasnitva. Zato se upravo
na razvitku zemljinog vlasnitva moe studirati postepena pobjeda i
izgradnja kapitala, zbog ega je Ricardo, ekonomist modernog vremena,
razmatrao s velikim historijskim razumijevanjem odnose kapitala, na
jamnog rada i zemljine rente unutar granica zemljinog vlasnitva,
da bi ih fiksirao u njihovom specifinom obliku. Odnos industrijskog
kapitalista prema vlasniku zemlje pojavljuje se kao odnos koji se nalazi
izvan zemljinog vlasnitva. Ali kao odnos modernog farmera prema
zemljinom rentijeru on se pojavljuje kao odnos imanentan samom zem
ljinom vlasnitvu, a ovo sa svoje strane postoji jo samo u svom odnosu
prema kapitalu. Historija zemljinog vlasnitva koja bi dokazala poste
peno pretvaranje feudalnog vlasnika zemlje u zemljinog rentijera,
nasljednog poluvazalnog i esto neslobodnog kmeta-zakupnika u mo
dernog farmera, a uz zemlju vezanih kmetova i kuluara u poljoprivredne
najamne radnike bila bi u stvari historija stvaranja modernog kapitala.
Ona bi ukljuivala u sebe odnos prema gradskom kapitalu, trgovini itd.
Ali mi ovdje imamo posla sa ve nastalim gra anskim drutvom koje se
kree na svojoj vlastitoj osnovi.
Kapital potjee ponajprije iz prometa i to od novca kao svoje po
lazne take. Vidjeli smo da je novac koji ulazi u promet i istovremeno
se iz njega vraa u sebe posljednji oblik u kojem se novac ukida. To je

138 Osnovi kritike politike ekonomije

u isti mah prvi pojam kapitala i njegov prvi pojavni oblik. Novac je
negirao sebe kao onog koji samo nestaje u prometu, ali on se isto tako
negirao kao onaj koji se samostalno suprotstavlja prometu. Ako se ta
negacija same u svojim pozitivnim odre enjima, ona sadri prve ele
mente kapitala. Novac je prvi oblik u kojem se pojavljuje kapital kao
takav. NRRN, kretanje kojim se novac razmjenjuje za robu,
a roba za novac; to kretanje kupovanja da bi se prodalo, koje sainjava
odre enje oblika trgovine^ kapital kao trgovaki kapital, nalazi se u naj
ranijim stanjima ekonomskog razvoja; to je prvo kretanje u kojem raz
mjenska vrijednost kao takva sainjava sadraj, nije samo oblik, ve svoj
vlastiti sadraj. Kretanje se moe vriti unutar naroda i izme u narodi
za iju proizvodnju razmjenska vrijednost jo uope nije postala pret
postavkom. Kretanje zahvaa samo viak njihove na neposrednu upot
rebu sraunate proizvodnje i vri se samo na njihovoj granici. Kao Jevreji unutar starog poljskog ili uope srednjovjekovnog drutva, tako
mogu cijeli trgovaki narodi (kao oni u staro doba i kasnije Lombardi)
zauzeti to mjesto me u narodima iji nain proizvodnje jo nije uslovljen
razmjenskom vrijednou kao osnovnom pretpostavkom. Trgovaki
kapital je samo prometni kapital, a prometni kapital je prvi oblik kapi
tala; u njemu kapital jo nipoto nije postao osnovom proizvodnje. Dalje
razvijeni oblik je novani kapital i novana kamata} lihva, ije samostalno
nastupanje isto tako pripada jednom ranijem stupnju. Konano, oblik
RNNR u kojem se novac i promet uope pojavljuju kao puko
sredstvo za robu u prometu, koja opet sa svoje strane istupa iz prometa
i neposredno zadovoljava potrebe, sam je pretpostavka one prvobitne
pojave trgovinskog kapitala. Pretpostavke se pojavljuju podijeljene na
razliite narode ili je unutar drutva trgovaki kapital kao takav uslov
ljen samo tim iskljuivo na potronju usmjerenim prometom. S druge
strane, roba u prometu, roba koja se realizira samo poprimajui i oblik
neke druge robe, roba koja istupa iz prometa i slui neposrednim pot
rebama, javlja se tako er kao prva forma kapitala, koji je bitno robni
kapital.
S druge strane, isto tako je jasno da jednostavno kretanje razmjenskih vrijednosti, kakvo nalazimo u istom prometu, ne moe nikad rea
lizirati kapital. Ono moe dovesti do povlaenja i gomilanja novca,
ali im novac ponovo stupi u promet, on se razlae u niz procesa raz
mjene s robama koje se troe, pa se zato gubi im se njegova kupovna
snaga iscrpi. Isto tako roba koja se posredstvom novca razmijenila za
robu istupa iz prometa da bi bila potroena, unitena. Ali ako se roba
u novau osamostali prema prometu, tad ona predstavlja jo samo nesupstancijalni, opi oblik bogatstva. Kako se me usobno razmjenjuju
ekvivalenti, oblik bogatstva fiksiran kao novac nestaje im se razmijeni
za robu, a u robi sadrana upotrebna vrijednost nestaje im se razmi
jeni za novac. Jednostavnim inom razmjene moe jedno od ovo dvoje
[roba ili novac] izgubiti svoje odre enje u prilog onog drugog samo ako
se u njemu realizira. Nijedno se ne moe sauvati u svom odre enju

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 139

prelazei u ono drugo. Stoga je protiv sofisterije gra anskih ekonomista

koji uljepavaju kapital nastojei da ga svedu na istu razmjenu iznijet
obrnut, isto tako sofistiki, ali nasuprot njima opravdan zahtjev da se
kapital doista svede na istu razmjenu, ime bi on nestao kao mo i bio
uniten bilo u obliku robe bilo u obliku novca.*
Ponavljanje procesa s obiju taaka, novca ili robe, nije postavljeno
u uslovima same razmjene. in se moe ponavljati samo dok se ne
dovri, tj. dok se ne izvri razmjena do iznosa razmjenske vrijednosti.
On se ne moe rasplamsati iznova sam po sebi. Stoga promet ne nosi
u samom sebi princip samoobnavljanja. Momenti prometa su njemu pret
postavljeni, nisu njim samim postavljeni. Robe se moraju uvijek iznova
i izvana bacati u promet kao gorivo u vatru. Inae e se on ugasiti u
indiferentnosti. On bi se ugasio u novcu kao u indiferentnom rezultatu
koji bi, ukoliko vie ne bi stajao u odnosu prema robama, cijenama,
prometu, prestao da bude novac, da izraava odnos proizvodnje, od
njega bi preostalo jo samo njegovo metalno postojanje, ali bi nje
govo ekonomsko postojanje bilo uniteno. Promet, koji se, dakle1
pojavljuje na povrini gra anskog drutva kao ono neposredno postojee
postoji samo ukoliko je neprestano posredovan. Promatran sam po sebi,
on je posredovanje pretpostavljenih ekstrema. Ali on ne postavlja te
ekstreme. Dakle, mora ipak biti posredovan ne samo u svakom od svo
jih momenata, ve kao cjelina posredovanja, kao totalni proces sam.
Njegovo neposredno bivstvovanje stoga je ist privid. On je pojava
jednog procesa koji se zbiva iza njega. On je sad negiran u svakom od
svojih momenata kao roba kao novac i kao odnos obojeg,
kao jednostavna razmjena i promet obojeg. Ako se prvobitno in drut
vene proizvodnje pojavljivao kao stvaranje razmjenskih vrijednosti
a ovo u svom daljnjem razvoju kao promet kao potpuno razvijeno
kretanje razmjenskih vrijednosti izme u sebe to se sad sam promet
vraa u djelatnost koja stvara ili proizvodi razmjensku vrijednost.
On se vraa u nju kao u svoju osnovu. Njegova pretpostavka su robe
(bilo u posebnom obliku, bilo u opem obliku novca), koje su ostvarenje
odre enog radnog vremena i kao takve vrijednosti; pretpostavka je
prometa, dakle, isto tako proizvodnja roba radom kao i njihova proiz
vodnja kao razmjenskih vrijednosti. To je njegova polazna taka, a
svojim vlastitim kretanjem on se vraa u proizvodnju koja stvara raz
mjenske vrijednosti kao svoj rezultat.
Prema tome, ponovo smo stigli do polazne take, do proizvodnje
koja postavlja, stvara, razmjenske vrijednosti, ali ovaj put tako da ona
pretpostavlja promet kao razvijen moment i pojavljuje se kao neprestan
proces koji postavlja promet i iz njega se neprestano vraa u sebe
da bi ga postavio iznova. Kretanje koje postavlja razmjensku vrijednost
* Kao Sto 6e razmjenska vrijednost, tj. svi odnosi roba kao razmjenskih vri
jednosti, pojavljuju kao stvar u novcu, tako se sva odre enja djelatnosti koja stvara
razmjenske vrijednosti, rada, javljaju kao stvar u kapitalu.

140 Osnovi kritike politike ekonomije

ovdje se sad, dakle, javlja u mnogo sloenijem obliku, jer ono vie nije
smo kretanje pretpostavljenih razmjenskih vrijednosti, niti ih formalno
postavlja kao cijene, ve ih u isti mah stvara, proizvodi kao pretpostavke.
Sama proizvodnja ovdje vie nije dana prije svojih rezultata, tj. nije
pretpostavljena, ve se pojavljuje kao proizvodnja koja u isti mah sama
te rezultate ra a; ali ona ih vie ne ra a, kao na prvom stupnju, samo
kao neto to vodi do prometa, ve u isti mah pretpostavljajui promet,
razvijeni promet u svom procesu. (Promet se au fond sastoji samo u
formalnom procesu kojim se razmjenska vrijednost postavlja jednom u
odre enju robe, a drugi put u odre enju novca.)
To kretanje pojavljuje se u razliitim likovima, kako historijski
kao kretanje koje vodi do rada to proizvodi vrijednosti, tako i s druge
strane, unutar samog sistema gra anske proizvodnje, tj. proizvodnje
koja stvara razmjensku vrijednost. Kod polubarbarskih ili barbarskih
naroda najprije posreduju trgovaki narodi, ili plemena ija je proiz
vodnja po prirodi razliita stupaju u kontakt i razmjenjuju svoj suviak.
Prvi sluaj je klasiniji oblik. Ostanimo, dakle, kod njega. Razmjenji
vanje suvika je promet koji postavlja razmjenu i razmjensku vrijednost.
Ali on se protee samo na suviak i zbiva se naporedo sa samom proiz
vodnjom. Ali ako se ponavlja pojavljivanje trgovaca koji podstiu raz
mjenu (Lombardi, Normani itd. igraju tu ulogu prema gotovo svim
evropskim narodima) i razvija se trajna trgovina u kojoj se narod koji
proizvodi bavi jo samo takozvanom pasivnom trgovinom, jer podstrek
za djelatnost koja stvara razmjensku vrijednost dolazi izvana, a ne iz
unutarnjeg lika njegove proizvodnje, tada viak proizvodnje ne mora
biti samo sluajan, povremeno prisutan, ve se mora neprestano ponav
ljati i tako sama domaa proizvodnja dobija tendenciju usmjerenu na
promet, na stvaranje razmjenskih Vrijednosti.
Isprva je djelovanje vie materijalno. Krug potreba je proiren;
svrha je zadovoljenje novih potreba, a stoga i vea redovnost i poveanje
proizvodnje. Sama organizacija domae proizvodnje ve je modifi
cirana prometom i razmjenskom vrijednou, ali prometom jo nije
zahvaena ni cijela njena povrina niti ona u svoj svojoj dubini. To je
ono to se naziva civilizirajuim djelovanjem vanjske trgovine. Tada e
dijelom od intenzivnosti tog djelovanja izvana, a dijelom od stupnja u
kojem su elementi domae proizvodnje (podjela rada itd.) ve razvijeni,
zavisiti koliko e kretanje koje stvara razmjensku vrijednost obuhvatiti
cjelinu proizvodnje. Na primjer, u Engleskoj u 16. vijeku i poetkom
17. vijeka, uslijed uvoza nizozemskih roba dobio je odluujue znaenje
viak vune to ga Engleska moe dati u razmjeni. Da bi se proizvelo
vie vune, oranice su pretvorene u panjake, sistem malih zakupa je
razbijen itd., izvreno je clearing of estates1 itd. Poljoprivreda je,
dakle, izgubila karakter rada za upotrebnu vrijednost, a razmjena nje
nog suvika karakter ravnodunosti prema poljoprivredi u njenom
1 iSenje imanja

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 141

unutranjem sastavu. Poljoprivreda je na izvjesnim takama ak postala

iskljuivo odre ena prometom, pretvorena u proizvodnju koja stvara
razmjensku vrijednost. Time se ne samo izmijenio nain proizvodnje,
ve su se raspali i svi stari odnosi stanovnitva i odnosi proizvodnje,
svi ekonomski odnosi koji su mu odgovarali. Tako je ovdje pretpostav
kom prometa bila proizvodnja koja je razmjenske vrijednosti stvarala
samo kao suviak; ali ona se pretvorila u proizvodnju koja se vrila
jo samo u vezi s prometom, na proizvodnju iji je iskljuiv sadraj
stvaranje razmjenskih vrijednosti.
Me utim, u modernoj proizvodnji, gdje su pretpostavljeni raz
mjenska vrijednost i razvijen promet, tu, s jedne strane, cijene odre uju
proizvodnju, a s druge strane, proizvodnja odre uje cijene.
Ako se kae da je kapital nagomilani (realizirani) rad (zapravo
opredmeeni rad) koji slui kao sredstvo za nov rad (proizvodnju)1,
tada se promatra jednostavna materija kapitala apstrahirajui od odre
enja oblika, bez kojeg on nije kapital. To znai samo to da je kapital
sredstvo za proizvodnju, jer u najirem smislu svaki predmet, pa i onaj
koji priroda naprosto daje (kao npr. kamen), mora se najprije prisvojiti
nekom djelatnou prije nego to moe da poslui kao oru e, kao sred
stvo za proizvodnju. Prema tome bi kapital postojao u svim oblicima
drutva, to je posve nehistorijski. Svaki dio tijela je prema tome kapi
tal, jer svaki mora djelatnou, radom ne samo da se razvije, ve i da se
hrani, reproducira kako bi mogao funkcionirati kao organ. Ruka, napose
aka, tako je kapital. Kapital bi bio samo novo ime za stvar staru kao i
ljudskj rod, jer svaka vrsta rada, pa i najnerazvijenija, kao lov, ribolov,
itd. pretpostavlja da se proizvod prethodnog rada upotrebljava kao
sredstvo za neposredni, ivi rad.
Daljnje odre enje koje je sadrano u gornjoj definiciji, da se posve
apstrahira od materijalne gra e proizvoda i proli rad promatra kao
njihov jedini sadraj (gra a), kao to se apstrahira i od odre ene, po
sebne svrhe za iju izradu opet taj proizvod treba da poslui kao sredstvo,
i da se kao svrha postavi, naprotiv, samo proizvodnja openito
sve to izgleda da je bilo samo djelo apstrakcije koja je podjednako
istinita u svim drutvenim ure enjima, te samo nastavlja analizu i for
mulira stvari apstraktnije (openitije) nego to se to inae obino
inilo.
Ako se tako apstrahira od odre enog oblika kapitala i naglasi samo
sadraj po kojem je on nuan moment svakog rada, tada naravno nije nita
lake dokazati nego da je kapital nuan uvjet svake ljudske proizvodnje.
Dokaz se upravo vri apstrahiranjem od onih specifinih odre enja
koja ga ine momentom jednog osobito razvijenog historijskog stupnja
ovjekove proizvodnje. Stvar je u ovom: ako je svaki kapital opredmeeni
rad koji slui kao sredstvo za novu proizvodnju, sav opredmeeni rad
1 Ricardo[104J

142 Osnovi kritike politike ekonomije

koji slui kao sredstvo za novu proizvodnju nije kapital. Kapital se

shvaa kao stvar, a ne kao odnos.
Kae li se, s druge strane, da je kapital suma vrijednosti upotrijeb
ljena za proizvodnju vrijednosti, to znai: kapital je razmjenska vrijed
nost koja reproducira samu sebe. Ali formalno se razmjenska vrijednost
reproducira i u jednostavnom prometu. U tom objanjenju je dodue
zadran oblik po kojem je razmjenska vrijednost polazna taka, ali je
naputen odnos prema sadraju (koji kod kapitala nije indiferentan kao
kod jednostavne razmjenske vrijednosti).
Kae li se da je kapital razmjenska vrijednost koja proizvodi profit
ili se bar upotrebljava s namjerom da proizvede profit, tada je kapital
ve pretpostavljen za svoje vlastito objanjenje, jer je profit odre eni
odnos kapitala prema samom sebi. Kapital nije jednostavan odnos, ve
proces u ijim je razliitim momentima on uvijek kapital. Zato treba
analizirati taj proces.
Ve i u nagomilanom radu ima neeg to se potkralo, jer kapital po
definiciji treba da bude samo opredmeeni rad, u kojem je dakako
nagomilana odre ena koliina rada. Ali nagomilani rad obuhvaa ve
neku koliinu takvih predmeta u kojima je realiziran rad.
Na p o etk u je svako sam zadovoljavao svoje p o treb e i razm jena se odnosila
sam o n a p red m e te bez vrijednosti za svakog razm jenjivaa; pridavala se vanost
sam o p red m e tim a bez vrijednosti za svakog razm jenjivaa; nije joj se pridavala
vanost i svako je bio zadovoljan d a prim i neku k orisnu stvar u razm jeni za neku
nekorisnu stvar. A li kad je p odjela rad a uinila svakog trgovcem , a drutvo trgovakim
d ru tv o m , svatko je h tio d a daje svoje proizvode sam o za njihov ekvivalent; da
bi se odredio taj ekvivalent, treb alo je, dakle, znati vrijednost onog to se davalo
onog to se prim alo. ( Ganilh, 12, 1)

Drugim rijeima, to znai da razmjena nije ostala pri formalnom

postavljanju razmjenskih vrijednosti, ve je nuno dovela dotle da je
samu proizvodnju podvrgla razmjenskoj vrijednosti.
3. [Prijelaz od jednostavnog prometa robe
na kapitalistiku proizvodnju]
a)

P r o m e t i r a z m j e n s k a v r i j e d n o s t k o j a p o t j e e iz p r o m e t a
k a o p r e tp o s ta v k a k a p ita la

Da bi se razvio pojam kapitala, potrebno je poi ne od rada, nego

od vrijednosti i to od razmjenske vrijednosti koja je ve razvijena u kre
tanju prometa. Jednako je nemogue prei direktno sa rada na kapital,
kao i od razliitih ljudskih rasa direktno na bankara ili od prirode na
papirni stroj. Vidjeli smo da je u novcu kao takvom razmjenska vrijed
nost ve dobila u odnosu na promet samostalan oblik, ali samo negati
van, prolazan i iluzoran, ako se fiksira. Novac postoji samo u vezi s
prometom i kao mogunost da u e u promet; ali im se realizira on gubi

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 143

to odre enje i vraa se natrag u ona dva ranija odre enja: mjere razmjensfcih vrijednosti i sredstva razmjene. im se novac postavi kao raz
mjenska vrijednost, koja se ne samo osamostaljuje u odnosu prema
prometu, nego se u njemu i odrava, onda on vie nije novac, jer kao
novac on ne ide dalje od negativnog odre enja, nego je kapital.
Da je novac prvi oblik u kojem se razmjenska vrijednost razvija do
odre enja kapitala i da se stoga prvi pojavni oblik kapitala brka sa samim
kapitalom ili se promatra kao jedino adekvatan oblik kapitala, to je
historijska injenica koja tako, daleko od toga da bi protivurjeila naem
izlaganju, naprotiv, to izlaganje potvr uje. Prvo je odre enje kapitala,
dakle, da se razmjenska vrijednost, koja potjee iz prometa i stoga ga
pretpostavlja odrava u prometu i zahvaljujui prometu; da se ulazei
u promet ne gubi; da promet nije kao kretanje njenog nestajanja, ve,
naprotiv, kao kretanje njenog zbiljskog samopostavljanja kao razmjenske
vrijednosti, realiziranje nje kao razmjenske vrijednosti.
Ne moe se rei da se u jednostavnom prometu realizira razmjenska
vrijednost kao takva. Ona se uvijek realizira samo u trenutku svog
nestajanja. Ako se roba posredstvom novca razmjenjuje za robu, njeno
vrijednosno odre enje nestaje u istom trenutku u kojem se ona realizira,
a ona istupa iz odnosa, postaje indiferentna prema njemu i ostaje jo
samo direktan objekt potrebe. Razmjenjuje li se novac za robu, tada je
ak postavljeno nestajanje oblika razmjene kao pukog formalnog posre
dovanja, kako bi se dolo do prirodnog materijala robe. Razmjenjuje
li se roba za novac, tada se oblik razmjenske vrijednosti, razmjenska
vrijednost postavljena kao razmjenska vrijednost, novac, samo dotle
dok ostaje izvan razmjene, dok izbjegava razmjenu, dok je dakle isto
iluzorno ostvarenje, odrava isto idealno u onom obliku u kojem
samostalnost razmjenske vrijednosti postoji opipljivo. Razmjenjuje li
se, najzad, novac za novac etvrti oblik u kojem se promet moe
analizirati, ali au fond1 samo trei oblik izraen u obliku razmjene
tada se vie ne pojavljuje ni formalna razlika me u razlikovanim mo
mentima; distinction without a difference2; ne samo da nestaje raz
mjenska vrijednost, ve nestaje i formalno kretanje njenog nestajanja.
Au fond se ta etiri odre enja oblika jednostavnog prometa dadu svesti
na dva, koja se uostalom po sebi poklapaju; razlika je u tome na koje
se od ta dva odre enja stavlja naglasak, akcent, koji od dvaju momenata
novac ili roba ini polaznu taku. Naime, novac za robu, tj.
razmjenska vrijednost robe nestaje u zamjeni za njen materijalni sadraj
(supstanciju); ili roba za novac, tj. njen sadraj (supstancija) nestaje
u zamjeni za njen oblik kao razmjenske vrijednosti. U prvom sluaju
gasi se oblik razmjenske vrijednosti, u drugom njegova supstancija;
u oba je, dakle, njegova realizacija prolazna.
Tek u kapitalu razmjenska vrijednost postavljena je kao raz
mjenska vrijednost, jer se odrava u prometu, tj. dakle niti postaje
1 u biti 2 razlikovanje bez razlike

144 Osnovi kritike politike ekonomije

nesupstancijalna (nego se ostvaruje u uvijek drugim supstancijama,

u njihovom totalitetu), niti gubi svoje odre enje oblika (nego u svakoj
od razliitih supstancija odrava svoju identinost sa sobom samom).
Ona, dakle, ostaje uvijek novac i uvijek roba. Ona je u svakom momentu
i jedan i drugi od momenata koji u prometu nestaju jedan u drugi.
Ali ona je takva samo zato to je sama kruno kretanje razmjena koje
se stalno obnavlja. I u tom pogledu njen je promet razliit od prometa
jednostavnih razmjenskih vrijednosti kao takvih. Jednostavan promet je
u stvari promet samo sa stanovita promatraa, ili po sebi (an sich),
nije postavljen kao takav. To nije ista razmjenska vrijednost (ba zato
to je njena supstancija neka odre ena roba) koja postaje najprije novac
a zatim ponovo roba, nego su to uvijek druge razmjenske vrijednosti,
druge robe koje se pojavljuju nasuprot novcu. Promet, kruni tok,
sastoji se samo u jednostavnom ponavljanju ili smenjivanju odre enja
robe i novca, ne u tome da je zbiljska polazna taka tako er taka pov
ratka. Zbog toga, ukoliko se promatra jednostavni promet kao takav,
gdje je samo novac postojani moment, on se oznaava kao puki promet
novca, kao puki opticaj novca.
K apitalistike vrijednosti se ovjekovjeuju. (S a y , 21)
K apital je trajna (umnoavajua se jo n e spada ovam o) vrijednost, koja
vie ne p ro p a d a ; ta se vrijed n o st otcjepljuje od ro b e koja ju je stvorila; ona kao
takav m etafiziki, nesupstancijalni kvalitet ostaje uvijek u posjedu istog cuhivateur1*
(ovdje ire le v a n tn o : recim o posjednika) za kojega p o p rim a razne oblike. (Sismondi
V I)

Neprolaznost za kojom je teio novac postavljajui se negativno

prema prometu, izvlaei se iz njega, kapital postie tako to se odrava
upravo preputajui se prometu. Kapital kao razmjenska vrijednost
koja je prometu pretpostavljena ili koja promet pretpostavlja i u njemu
se odrava nije samo u svakom momentu idealiter2 svaki od oba momenta
sadrana u jednostavnom prometu, ve on naizmjence poprima oblik
jednog i drugog, ali ne vie tako ,da kao u jednostavnom prometu samo
prelazi iz jednog u drugi, ve je u svakom od odre enja ujedno odnos
prema suprotnom odre enju, tj. idealno ga u sebi sadri.
Kapital naizmjence postaje roba i novac, ali 1) on je sam smjena
tih dvaju odre enja', 2) on postaje roba, ali ne ova ili ona roba, ve
totalitet roba. On nije ravnoduan prema supstanciji, ali jest prema
odre enom obliku; s te strane pojavljuje se kao neprestana metamorfoza
te supstancije; ukoliko je on dakle postavljen kao poseban sadraj raz
mjenske vrijednosti, ta sama posebnost je totalitet posebnosti; stoga je
kapital ravnoduan ne prema posebnosti kao takvoj, ve prema pojedi
noj ili izoliranoj posebnosti. Identinost, oblik openitosti koji on do
bija, sastoji se u tome da bude razmjenska vrijednost i kao takva novac.
Zato se on postavlja i kao novac, on se in fact? kao roba razmjenjuje za
1 obra ivaa 2 idealno 3 u stvari

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 145

novac. Ali kad je kapital postavljen kao novac, tj. kao taj robi suprotan
oblik openitosti razmjenske vrijednosti, u isti mah je u njemu postav
ljeno da on ne treba da izgubi openitost kao u obinom prometu,
ve njoj suprotno odre enje ili da to openitosti suprotno odre enje
primi samo privremeno, dakle da se ponovo razmijeni za robu, ali kao
roba koja u svojoj posebnosti izraava openitost razmjenske vrijednosti
i zato neprestano mijenja svoj odre eni oblik.
Kad ovdje govorimo o kapitalu, on je ovdje jo samo ime. Jedina
odre enost u kojoj je kapital postavljen za razliku od neposredne raz
mjenske vrijednosti i novca jest odre enost razmjenske vrijednosti koja se
odrava i ovjekovjeuje u prometu i putem prometa. Dosad smo promatrali
samo jednu stranu, samoodranje razmjenske vrijednosti u prometu i
putem prometa. Druga isto tako vana strana sastoji se u tome da raz
mjenska vrijednost vie nije pretpostavljena ni kao jednostavna raz
mjenska vrijednost kako ona postoji kao puko idealno odre enje u
robi prije nego to ova u e u promet (ili bolje reeno, kao samo zami
ljeno odre enje, jer roba tek nestajui u prometu postaje razmjenska
vrijednost), ni kao razmjenska vrijednost kako ona postoji kao jedan
moment u prometu, kao novac; razmjenska vrijednost postoji ovdje
kao novac, kao opredmeena razmjenska vrijednost, ali tako da je u
njoj postavljen upravo opisani odnos. Ono po emu se drugo odre
enje razlikuje od prvog jest to da razmjenska vrijednost postoji 1) u
obliku predmetnosti; 2) potjee iz prometa, dakle ga pretpostavlja,
ali u isti mah nasuprot njemu polazi od sebe kao pretpostavke.
Dvije su strane s kojih se moe izraziti rezultat jednostavnog pro
meta:
Jednostavno negativna: U promet baene robe postigle su svoju
svrhu; one su se uzajamno razmijenile; svaka postaje objekt potrebe i
biva potroena. Time je, dakle, promet dovren. Preostao je samo no
vac kao jednostavan reziduum. Ali kao takav reziduum on je prestao
da bude novac, izgubio svoje odre enje oblika. On se vraa u svoju
materiju, koja preostaje kao neorganski pepeo cijelog procesa.
Pozitivno-negativna: Novac nije negiran kao opredmeena, za
sebe bivstvujua (ne samo u prometu nestajua) razmjenska vrijednost,
nego je negirana antitetika samostalnost, gola apstraktna openitost
u kojoj se novac uvrstio; ali
tree: razmjenska vrijednost kao pretpostavka i ujedno rezultat
prometa, kako je pretpostavljena kao proizila iz prometa, mora isto
tako ponovo istupiti iz njega. Dogodi li se to samo na formalan nain,
ona bi ponovo postala jednostavno novac; istupi li ona iz prometa i kao
zbiljska roba, kao u jednostavnom prometu, ona bi postala jednostavan
predmet potrebe, bila bi kao takva potroena i isto tako izgubila svoje
odre enje oblika. Da bi istupanje iz prometa postalo zbiljsko, razmjenska
vrijednost mora isto tako postati predmet potrebe i kao takav mora biti
potroena, ali ona mora biti potroena radom i tako se iznova reprodu
cirati.
10 M arx- Bngel (19)

146 Osnovi kritike politike ekonomije

Drukije reeno: Razmjenska vrijednost bila je prvobitno prema

svom sadraju opredmeena koliina rada ili radnog vremena; kao takva
ona je putem prometa dola u svom objektiviranju do postojanja kao
novac, opipljiv novac. Sad ona mora sama ponovo postaviti rad, tu
polaznu taku prometa koja je leala izvan prometa, koja je bila prometu
pretpostavljena i za koju se sam promet pojavljivao kao kretanje koje je
izvana obuhvaa i unutar sebe preobraava; ali sada to razmjenska
vrijednost ne ini, vie kao jednostavan ekvivalent ili jednostavno opredmeenje rada, ve kao opredmeena i osamostaljena razmjenska vrijed
nost koja se predaje radu, postaje njegovim materijalom samo zato da bi
obnovila samu sebe i da bi od same sebe ponovo otpoela promet.
Time to i nije vie jednostavno izjednaavanje, uvanje svoje identi
nosti, kao u prometu; ve umnoavanje samog sebe. Razmjenska vri
jednost postavlja se kao razmjenska vrijednost samo time to se oplo
uje, dakle uveava svoju vrijednost. Novac (kao onaj koji se vratio iz
prometa k sebi) izgubio je kao kapital svoju ukoenost i iz opipljive stvari
postao je proces. Ali, s druge strane, rad je izmijenio svoj odnos prema
svojoj predmetnosti: on se tako er vratio k sebi. No povratak je takav
da u razmjenskoj vrijednosti opredmeeni rad postavlja ivi rad kao
sredstvo svoje reprodukcije, dok se prvobitno razmjenska vrijednost
pojavljivala samo kao proizvod rada.
b) R a z m j e n s k a v r i j e d n o s t k o j a p o t j e e iz p r o m e t a , p o s t a j e
n j e g o v a p r e t p o s t a v k a , o d r a v a s e u n j e m u i u v e a v a se
p o s re d s tv o m ra d a

a) [Tri umetka: plan djela; drutvo; Proudhon]

I. 1) Opi pojam kapitala. 2) Posebnost kapitala: capital circu
lant, capital fixe1. (Kapital kao ivotno sredstvo, kao sirovine, kao
oru e rada.) 3) Kapital kao novac. II. 1) Koliina kapitala. Akumula
cija. 2) Kapital mjeren samim sobom. Profit. Kamata3 Vrijednost
kapitala, tj. kapital za razliku od sebe kao kamate i profita. 3) Promet
kapitala, a) Razmjena kapitala za kapital. Razmjena kapitala za dohodak
Kapital i cijene. (3) Konkurencija kapitald. y) Koncentracija kapital .
III. Kapital kao kredit. IV. Kapital kao dioniki kapital V. Kapital kao
novano trite. VI. Kapital kao izvor bogatstva. Kapitalist. Poslije ka
pitala trebalo bi obraditi zemljino vlasnitvo. Nakon toga najamni
rad. Kad se razmotre sva tri, kretanje cijena, kao promet odre en sada
u svom unutranjem totalitetu. S druge strane, tri klase kao proizvodnja
postavljena u tri svoja osnovna oblika i pretpostavke prometa. Zatim
drava. (Drava i gra ansko drutvo. Porez ili egzistencija nepro
duktivnih klasa. Dravni dug. Stanovnitvo. Drava prema
vani: kolonije. Vanjska trgovina. Mjenini teaj. Novac kao me u1 opticajni kapital, stalni kapital

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 147

narodna moneta. Na kraju svjetsko trite. Presezanje gra anskog

drutva u dravu. Krize. Razlaganje naina proizvodnje i drutvenog
oblika koji su zasnovani na razmjenskoj vrijednosti. Realno postavljanje
individualnog rada kao drutvenog i vice versa.)
(Nita nije pogrenije od naina kako na drutvo u vezi s ekonom
skim uslovima gledaju i ekonomisti i socijalisti. Na primjer, Proudhon
kae nasuprot Bastiatu (XVI, 29):
*Za druStvo ne postoji razlika izm e u kapitala i proizvoda. T a razlika je posve
subjektivna, individualna.

Dakle upravo ono drutveno on naziva subjektivnim, a subjektivnu

apstrakciju naziva drutvom. Razlika izme u proizvoda i kapitala up
ravo je u tome to proizvod kao kapital izraava odredeni odnos koji
pripada jednom historijskom obliku drutva. Takozvano promatranje
sa stanovita drutva znai samo to da se previ aju one razlike koje
upravo izraavaju drutveni odnos (odnos gra anskog drutva). Drutvo
se ne sastoji od individua, ve izraava sumu onih povezanosti, odnosa
u kojima se te individue me usobno nalaze. Kao kad bi neko rekao:
Sa stanovita drutva ne postoje robovi i gra ani: i jedni i drugi su
ljudi. Naprotiv, oni su to izvan drutva. Biti rob i biti gra anin drut
vena su odre enja, odnosi ljudi A i B. ovjek A kao takav nije rob.
On je rob u drutvu i putem drutva. Ono to g. Proudhon ovdje kae
o kapitalu i proizvodu znai kod njega da sa stanovita drutva ne
postoji razlika izme u kapitalista i radnika, razlika koja postoji upravo
samo sa stanovita drutva.)
(U svom polemikom spisu protiv astiata Gratuite du Credit
Proudhon sve navlai na to da razmjenu izme u kapitala i rada svede
na jednostavnu razmjenu roba kao razmjenskih vrijednosti, na momente
jednostavnog prometa, tj. on apstrahira upravo od specifine razlike
od koje sve zavisi. On kae:
Svaki proizvod postaje u danom trenutku kapital, jer sve to se troi, u izvje
snom trenutku troi se reproduktivno.

To je jako pogreno, ali nita za to.

Zbog ega se pojam proizvoda odjednom pretvara u pojam kapitala? Za
hvaljujui ideji vrijednosti. T o znai da proizvod da bi postao kapital treba proi
autentinu procjenu, biti kupljen ili prodan, a njegova cijena raspravljena i u tv r
ena nekom vrstom zakonskog ugovora. N p r. koa izlazei iz mesnice proizvod
je mesara. Sta se zbiva, ako tu kou kupi tavilac? Ovaj odm ah unosi nju ili njenu
vrijednost u svoj pogonski fond. Radom Stavioca taj kapital ponovo postaje proiz
vod itd.

Svaki kapital ovdje je konstituirana vrijednost. Novac je najsavrenija vrijednost, konstituirana vrijednost na najvioj potenciji.
To dakle znai: 1) Proizvod postaje kapital time to postaje vrijednost.
Ili kapital nije nita drugo nego jednostavna vrijednost. Me u njima
10*

148 Osnovi kritike politike ekonomije

nema razlike. Zato on kae naizmjence jednom roba (njena prirodna

strana izraena kao proizvod), a drugi put vrijednost, ili bolje, kako
vrijednost pretpostavlja akt kupovine i prodaje, cijena. 2) Kako se novac
javlja kao dovreni oblik vrijednosti, kakva je ona u jednostavnom
prometu, to je i novac prava konstituirana vrijednost.)
P) [Od jednostavne razmjenske vrijednosti do kapitala]
Prelaz iz jednostavne razmjenske vrijednosti i njenog prometa u
kapital moe se izraziti i ovako: U prometu se razmjenska vrijednost
pojavljuje dvojako, jednom kao roba, drugi put kao novac. Ako je ona
u jednom odre enju, nije u drugom. To vrijedi za svaku posebnu robu.
Ali cjelina prometa promatrana po sebi sastoji se u tome da se ista
razmjenska vrijednost, razmjenska vrijednost kao subjekt, jednom
postavlja kao roba, a drugi put kao novac, i promet je upravo kretanje
kojim se razmjenska vrijednost postavlja u tom dvostrukom odre enju
i kojim se u svakom od njih odrava kao njegova suprotnost, u robi
kao novac, a u novcu kao roba. Ali iako je to po sebi dano u jednostav
nom prometu, to u njemu nije postavljeno. Razmjenska vrijednost
postavljena kao jedinstvo robe i novca jest kapital, i samo to postavlja
nje pojavljuje se kao promet kapitala. (Ali kao promet koji je spiralna
linija, krivulja koja se proiruje, a ne jednostavan krug.)
Analizirajmo najprije jednostavna odre enja koja su sadrana u
odnosu kapitala i rada, da bismo tako nali unutranju povezanost kako
tih odre enja, tako: i njihovih razvijenijih oblika prema onom ranijem.
Prva je pretpostavka da na jednoj strani stoji kapital, a na drugoj
rad, oba kao samostalni likovi jedan prema drugom, oba, dakle, i tu i
jedan drugome. Rad koji stoji nasuprot kapitalu je tu i rad, a kapital
koji stoji nasuprot radu je tu i kapital. Ekstremi koji stoje jedan prema
drugom specifino su razliiti. U prvom postavljanju jednostavne
razmjenske vrijednosti rad je bio odre en tako da proizvod nije bio
neposredna upotrebna vrijednost za radnika, nije bio neposredno sred
stvo za izdravanje. To je bio opi uslov stvaranja razmjenske vrijed
nosti i prometa uope. Inae bi radnik proizvodio samo proizvod
neposrednu upotrebnu vrijednost za sebe ali ne razmjensku vrijed
nost. Ipak je ta razmjenska vrijednost bila materijalizirana u nekom
proizvodu, koji je kao takav imao upotrebnu vrijednost za druge i kao
takav bio predmet njihovih potreba. Upotrebna vrijednost koju radnik
moe ponuditi kapitalu, koju on dakle uope moe ponuditi drugima,
nije materijalizirana u proizvodu, uope ne postoji izvan njega, dakle
ne postoji zbiljski, ve samo u mogunosti, kao njegova sposobnost.
Ona postaje zbilja tek kad se potaknuta od kapitala stavi u kretanje,
jer djelatnost bez predmeta nije nita ili je samo misaona djelatnost,
o kojoj ovdje nije rije. im ju je kapital stavio u kretanje, ta upotrebna
vrijednost bivstvuje kao odre ena, proizvodna djelatnost radnika;

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 149

to je sama njegova ivotnost koja je usmjerena na odre enu svrhu i

zato se ispoljava u odre enom obliku.
U odnosu kapitala i rada razmjenska vrijednost i upotrebna vri
jednost postavljene su u me usobni odnos; jedna strana (kapital)
najprije stoji nasuprot drugoj strani kao razmjenska vrijednost*, a druga
(rad) nasuprot kapitalu kao upotrebna vrijednost. U jednostavnom
prometu moe se svaka od roba promatrati naizmjence u jednom ili
drugom odre enju. U oba sluaja, ako ona vrijedi kao roba kao takva,
ona istupa iz prometa kao predmet potrebe i pada sasvim izvan ekonom* N e treba li vrijednost shvatiti kao jedinstvo upotrebne vrijednosti i razmjenske
vrijednosti? D a li je po sebi i za sebe vrijednost kao takva neto openito prem a
upotrebnoj vrijednosti i razmjenskoj vrijednosti kao njenim posebnim oblicima?
Im a li to neko znaenje u ekonomiji? U potrebna vrijednost pretpostavljena je
tako er u jednostavnoj razm jeni ili istoj razmjeni. Ali ovdje, gdje se tram pa vri
upravo samo radi uzajam ne upotrebe robe, tu upotrebna vrijednost, tj. sadraj,
prirodna posebnost robe kao takva ne postoji kao ekonomsko odre enje oblika.
Njeno odre enje oblika je upravo razm jenska vrijednost. Sadraj izvan tog oblika
je irelevantan; nije sadraj odnosa kao drutvenog odnosa. Ali ne razvija li se taj
sadraj kao takav u sistem u potreba i proizvodnje? N e ulazi li upotrebna vrijednost
kao takva u sam oblik kao ona koja odre uje sam ekonomski oblik, npr. u odnosu
izm e u kapitala i rada? u razliitim oblicima rada (poljoprivredi, industriji itd .)?
u zemljinoj renti? Utjecaj godinjih doba na cijene sirovina? itd. K ad bi
samo razmjenska vrijednost kao takva igrala ulogu u ekonomiji, kako bi kasnije
mogli ui u nju takvi elem enti koji se odnose samo na upo treb n u vrijednost, kao
npr. odm ah u kapitalu kao sirovina itd. Odakle se kod Ricarda odjednom stvorilo
fiziko svojstvo zemlje? itd. Rije roba (njemaki m oda Giiter1 kao denree2 za
razliku od m archandise8?) sadri odnos. Cijena se pojavljuje kao njeno isto form alno
odre enje. T o nipoto ne protivurjei tom e da je razmjenska vrijednost preteno
odre enje. Ali upotreba prirodno ne prestaje tim e to je ona odre ena samo raz
m jenom, iako ona tim e prirodno dobija svoj smjer. Svakako to treba pri istraivanju
vrijednosti tano ispitati, a ne, kao to radi R icardo, od toga prosto apstrahirati,
niti se kao plitki Say s pukim pretpostavljanjem rijei korisnost praviti vaan,
Prije svega e se pri izlaganju pojedinih odeljaka pokazati, i m ora se pokazati, u
kojoj m jeri upotrebna vrijednost, ne samo kao pretpostavljena m aterija, ostaje izvan
ekonomije i njenih odre enja oblika, a u kojoj mjeri ulazi u nju. Proudhonovu
glupost pokazuje Misire**. Jedno je sigurno: u razm jeni imamo (u prom etu) ro
b u upotrebnu vrijednost kao cijenu; da je ona uz svoju cijenu i roba, predm et
potrebe, razumije se samo po sebi. T a dva odre enja nipoto ne ulaze u m e usobni
odnos, osim to se posebna upotrebna vrijednost pojavljuje kao prirodna granica
robe i stoga novac, tj. razm jensku vrijednost robe postavlja (ali samo formalno)
ujedno kao egzistenciju izvan same robe u novcu. Sam novac je roba, za supstanciju
ima neku upotrebnu vrijednost.

1 dobra * potrona roba 8 trgovaka roba 4 Bijeda

150 Osnovi kritike politike ekonomije

skog odnosa. Ukoliko se roba fiksira kao razmjenska vrijednost novac

ona tendira istoj bezoblinosti, ali ostajui unutar ekonomskog od
nosa. Svakako robe su od interesa u odnosu razmjene Oednostavnom
prometu) samo ukoliko imaju razmjenske vrijednosti; s druge strane,
njihova razmjenska vrijednost samo je od prolaznog interesa, jer ukida
samo jednostranost (upotrebljivost, upotrebnu vrijednost koja se odnosi
samo na odre enog individuuma i stoga neposredno postoji za njega)
ali ne i samu tu upotrebnu vrijednost; naprotiv, postavlja je i posreduje,
kao upotrebnu vrijednost za druge itd. Ali ukoliko se razmjenska vri
jednost kao takva fiksira u novcu, upotrebna vrijednost stoji joj nasuprot
jo samo kao apstraktni kaos; i upravo odvajanjem od svoje supstancije
ona se vraa u sebe samu i odlazi iz sfere jednostavne razmjenske vri
jednosti, ije je najvie kretanje jednostavan promet i ije je najvie
dovrenje novac. Ali unutar same te sfere razlika [izme u robe i novca]
postoji in fact samo kao povrna razlinost, isto formalno razlikovanje.
Sam novac u svojoj najvioj fiksiranosti opet je roba i razlikuje se kao
takav od drugih roba samo time to potpunije izraava razmjensku
vrijednost, ali upravo zato kao moneta gubi svoju razmjensku vrijednost
kao imanentno odre enje i postaje puka upotrebna vrijednost, premda
upotrebna vrijednost za postavljanje cijene itd. roba. Ova odre enja
jo se neposredno poklapaju i isto tako neposredno razilaze. Tamo
gdje se ona odnose samostalno jedno prema drugom, pozitivno, kao u
robi koja postaje predmet potronje, ona prestaje da bude moment
ekonomskog procesa; tamo gdje se odnose negativno, kao u novcu,
ona postaje ludost, dodue ludost kao moment ekonomije i determinanta
praktinog ivota naroda.
Kako smo vidjeli ranije, ne moe se rei da se razmjenska vrijed
nost realizira u jednostavnom prometu. Ali to je zbog toga to prema njoj
ne istupa upotrebna vrijednost kao takva, kao njom samom odre ena
upotrebna vrijednost; dok obrnuto upotrebna vrijednost kao takva
ne stoji u odnosu prema razmjenskoj vrijednosti, ve postaje odre ena
razmjenska vrijednost samo time to se zajedninost upotrebnih vri
jednosti da su radno vrijeme primjenjuje na njih kao vanjsko
mjerilo. Njihovo jedinstvo jo se neposredno raspada, a njihova razlika
jo je neposredno jedinstvena. Sad treba postaviti da upotrebna vrijed
nost kao takva postaje pomou razmjenske vrijednosti, a da razmjenska
vrijednost sama sebe posreduje pomou upotrebne vrijednosti. U nov
anom prometu imali smo samo razliite oblike razmjenske vrijednosti
(cijena robe novac) ili samo razliite upotrebne vrijednosti (RR)
za koje je novac, razmjenska vrijednost, puko prolazno posredovanje.
Zbiljskog odnosa izme u razmjenske vrijednosti i upotrebne vrijednosti
nije bilo. Stoga je i roba kao takva njena posebnost ravnoduan,
samo sluajan i en gneral zamiljen sadraj, koji se nalazi izvan eko
nomskog odnosa oblika; ili ekonomski odnos oblika je samo povran
oblik, formalno odre enje izvan ijeg dosega lei zbiljska supstancija i
koje se uope ne odnosi prema toj supstanciji kao takvo; treba li zato

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 151

da se to odre enje oblika kao takvo zadri u novcu, to se ono neprim

jetno pretvara u ravnoduan prirodni proizvod, metal, u kojem je utrnula
i posljednja veza bilo s individuom, bilo s prometom individua. Metal
kao takav ne izraava, naravno, nikakve drutvene odnose; u njemu
je utrnuo i oblik monete, posljednji znak ivota njegovog drutvenog
znaenja.
y. Priroda kapitala
Razmjenska vrijednost koja istupa prema samoj upotrebnoj vri
jednosti kao jedna od strana toga odnosa istupa prema njoj kao novac,
ali taj novac koji tako prema njoj istupa nije vie novac u svom odre
enju kao takav, ve kao kapital. Upotrebna vrijednost ili roba koja
istupa prema kapitalu ili prema postavljenoj razmjenskoj vrijednosti
nije vie roba kakva se pojavljivala prema novcu, roba ija je odre enost
oblika bila isto tako irelevantna kao i njen sadraj i pojavljivala se samo
kao bilo kakva supstancija uope.
Prvo [roba sad istupa] kao upotrebna vrijednost za kapital, tj.
kao takav predmet da kapital u razmjeni s njim ne gubi svoje odre enje
vrijednosti, kao to ga gubi npr. novac razmjenjujui se za neku odre
enu robu. Jedina korisnost koju uope neki predmet moe imati za
kapital moe biti samo ta da ga odrava ili poveava. Vidjeli smo ve
kod novca kako vrijednost osamostaljena kao takva ili opi oblik
bogatstva nije sposobna ni za kakvo drugo kretanje osim za kvanti
tativno, za poveavanje. Prema svom pojmu bogatstvo je cjelokupnost
svih upotrebnih vrijednosti, ali kako je ono uvijek samo jedna odre ena
koliina novca (ovdje kapitala), njegova kvantitativna granica je u protivurjenosti s njegovim kvalitetom. Stoga je u njegovoj prirodi da
neprestano tei preko svoje vlastite granice. (Zato se ono kao bogatstvo
za uivanje, npr. u rimsko carsko doba, pojavljuje kao bezgranino
rasipanje koje pokuava da i uivanje uzdigne u uobraenu bezgraninost gutanjem salate od bisera itd.) Za vrijednost koja se vrsto dri
sebe kao vrijednosti ve se zbog toga poveanje poklapa sa samoodra
njem, i ona se odrava upravo samo time to neprestano tei preko svoje
kvantitativne granice, koja protivurjei njenom odre enju oblika,
njenoj unutranjoj openitosti.
Obogaivanje je tako samosvrha. Svrhovita djelatnost kapitala
moe biti samo djelatnost obogaivanja, tj. poveavanja, umnoavanja
samog sebe. Odre ena svota novca (a novac egzistira za svog posjed
nika uvijek samo u odre enoj koliini, uvijek je tu kao odre ena svota
novca) (ovo izloiti ve u glavi o novcu) moe potpuno zadovoljiti
odre enu potronju, u kojoj novac upravo prestaje da bude novac.
Ali kao predstavnik opeg bogatstva on to ne moe. Kao kvantitativno
odre ena svota, ograniena svota, on je tako er samo ogranieni pred
stavnik opeg bogatstva ili predstavnik ogranienog bogatstva, koje
see jednako daleko kao i njegova razmjenska vrijednost, tano je iz

1 52 Osnovi kritike politike ekonomije

mjereno njome. On, dakle, nipoto nema sposobnost koju prema svom
opem pojmu treba da ima, da kupuje sva uivanja, sve robe, totalitet
materijalnih supstancija bogatstva; on nije prcis de toutes les choses1
itd. Fiksiran kao bogatstvo, kao opi oblik bogatstva, kao vrijednost
koja vai kao vrijednost, novac je, dakle, neprestani nagon da se ide
dalje preko svoje kvantitativne granice, beskrajni proces. Njegov vlas
titi ivot sastoji se iskljuivo u tome; on se odrava kao od upotrebne
vrijednosti razliita, za sebe vaea razmjenska vrijednost samo time
to se neprestano umnoava.
(Gospodi ekonomistima vraki je teko da teorijski prije u od sa
moodranja vrijednosti u kapitalu k njenom umnoavanju; naime k
umnoavanju kao osnovnom odre enju kapitala, ne samo kao sluaj
nosti ili samo kao rezultatu. Vidi npr. kako Storch to osnovno odre enje
unosi prilogom zapravot105l. Razumije se da ekonomisti pokuavaju
da to unesu u odnos kapitala kao bitno, ali ako se to ne ini u brutal
nom obliku tako da se kapital odre uje kao ono to donosi profit, pri
emu je poveanje kapitala samo ve postavljeno kao poseban ekonomski
oblik u profitu, tada se to doga a samo kradimice i vrlo slabo, kao to
emo pokazati kasnije kratkim prikazom svega onog to su ekonomisti
pridonijeli pojmovnom odre enju kapitala. Brbljanje da nitko ne bi
upotrebljavao svoj kapital kad iz toga ne bi izvlaio dobit, svodi se ili
na glupost da bi valjani kapitalisti ostali kapitalisti ak i ne upotreblja
vajui svoj kapital, ili na to da je u jednom vrlo priprostom obliku re
eno da je upotreba koja donosi dobit sadrana u pojmu kapitala. Well.2
Tada bi to upravo trebalo dokazati.)
Novac kao svota novca mjeri se svojom koliinom. To mjerenje
protivurjei njegovom odre enju, koje mora biti usmjereno na bezmjerno. Sve to je ovdje reeno o novcu vrijedi jo vie o kapitalu,
u kojem se novac u svom zavrenom odre enju u stvari tek razvija.
Kao upotrebna vrijednost, tj. kao neto korisno moe prema kapitalu
kao takvom stajati samo neto to ga poveava, umnoava i stoga odrava
kao kapital.
8) Proizvodni i neproizvodni rad
Drugo. Kapital je prema svom pojmu novac, ali novac koji ne eg
zistira vie u jednostavnom obliku zlata i srebra, a vie ne ni kao novac
u suprotnosti prema prometu, ve u obliku svih supstancija u obliku
roba. Utoliko on, stoga, kao kapital ne stoji u suprotnosti prema upot
rebnoj vrijednosti, ve egzistira osim u novcu upravo samo u upotreb
nim vrijednostima. Same te njegove supstancije sada su, dakle, prolazne
supstancije koje, s jedne strane, ne bi imale razmjensku vrijednost,
1 saeti sadraj svih stvari (aluzija n a P. Boisguilleberta, koji, m e utim ,
kae m alo druk ije: prcds d e to u tes les denrees, saeti sadraj svih roba)
a D o b ro (L ijepo. U redu.)

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 153

kad ne bi imale upotrebnu vrijednost, ali koje kao upotrebne vrijed

nosti gube svoju vrijednost, propadaju jednostavnom prirodnom iz
mjenom tvari, ako se zbiljski ne upotrebljavaju; i koje ako se zbiljski
upotrebljavaju, pogotovu nestaju. S te strane suprotnost kapitala ne
moe sama biti opet posebna roba; jer posebna roba ne sainjava
suprotnost prema kapitalu, budui da je supstancija kapitala i sama
upotrebna vrijednost; kapital nije ova ili ona roba, ve svaka roba.
Zajednika supstancija svih roba, tj. opet ne njihova supstancija kao
njihova materijalna gra a, dakle, ne kao fiziko odre enje, ve njihova
zajednika supstancija kao robd} zato i kao razmjenskih vrijednosti jest
da su one opredmeeni rad.
[Ali o toj ekonomskoj (drutvenoj) supstanciji upotrebnih vrijed
nosti, tj. o njihovom ekonomskom odre enju kao sadraju za razliku
od njihovog oblika (a taj oblik je vrijednost, jer je ona odre ena koliina
opredmeenog rada) moe biti govora jedino ako joj se potrai suprot
nost. to se tie njihovih prirodnih razlika, to nijedna od ovih ne one
moguuje kapitalu da zauzme mjesto u nekoj upotrebnoj vrijednosti,
da je naini svojim vlastitim tijelom, ukoliko nijedna od tih razlika ne
iskljuuje odre enje razmjenske vrijednosti i robe.]
Jedina razlika od opredmeenog rada je neopredmeem rad, tj. onaj
koji se jo opredmeuje, rad kao subjektivnost. Odnosno opredmeeni
radt tj. prostorno prisutni rad moe se suprotstaviti vremenski prisutnom
radu i kao proli rad. Ukoliko on treba da postoji kao vremenit, kao iv,
on moe postojati samo kao iv subjekt, u kojem on egzistira kao spo
sobnost, kao mogunost, dakle kao radnik. Zato jedina upotrebna vri
jednost koja moe sainjavati suprotnost kapitalu jest rad (i to rad koji
stvara vrijednost, tj. produktivan rad).
Ta uzgredna napomena je anticipacija; mora se tek obrazloiti;
by and by.1 Rad kao puko vrenje usluga za zadovoljenje neposrednih
potreba nema nikakve veze s kapitalom, jer ga ovaj posljednji ne trai.
Ako neki kapitalist dade sebi nacijepati drva da bi ispekao svoju ovetinu, tad stoji ne samo cjepa drva prema njemu, ve i on prema cjepau
u odnosu jednostavne razmjene. Cjepa mu prua svoju uslugu, upot
rebnu vrijednost koja ne poveava kapital, ve u kojoj se on troi, a
kapitalist mu daje za to drugu robu u obliku novca. Tako je to sa sva
kim vrenjem usluga koje radnici razmjenjuju direktno za novac drugih
osoba i koje te osobe troe. To je troenje dohotka, koje kao takvo
uvijek pripada u jednostavan promet, a ne troenje kapitala. Kako jedan
od ugovaraa ne stoji prema drugom kao kapitalist, taj posao posluge
ne moe pasti u kategoriju produktivnog rada. Od bludnice do pape ima
masa takvog oloa. Ali tu pripada i poteni i radni lumpenproletarijat,
npr. velika druina pomonih nosaa itd. u lukim gradovima itd.
Predstavnik novca zahtijeva uslugu samo zbog njene upotrebne vri
jednosti, koja za njega neposredno iezava; ali nosa zahtijeva novac,
1 kasnije

154 Osnovi kritike politike ekonomije

i kako je tako onom koji daje novac stalo do robe, a onom koji daje robu
do novca, oni uzajamno zastupaju samo dvije strane jednostavnog
prometa; uvijek je jasno da nosa, kao onaj kojem je stalo do novca,
dakle do neposredno opeg oblika bogatstva, nastoji da se obogati na
raun svog improviziranog prijatelja, to ovog, koji je hard calculator1,
vrije a tim dublje to se ova usluga koju on sad treba ima pripisati samo
njegovoj opeljudskoj slabosti, a nipoto je ne trai kao kapitalist.
A. Smith je u biti imao pravo sa svojim produktivnim i neproduk
tivnim radom, pravo sa stanovita gra anske ekonomije, t106! Ono to
drugi ekonomisti iznose protiv toga ili je obino blebetanje (npr.
Storch, Senior jo gnjidastije itd.t107!), naime da svaka djelatnost ipak
neto djeluje, dakle zamjenjivanje proizvoda u njegovom prirodnom i
u ekonomskom smislu; na taj nain i lopov je produktivan radnik,
jer on posredno proizvodi knjige o krivinom pravu (to je rezoniranje
bar toliko tano koliko i nazivanje suca produktivnim radnikom, zato
to on titi od kra e). Ili su moderni ekonomisti postali takvi sikofanti
buruja da mu ele prodati da je produktivan rad i to kad mu netko
trijebi ui ili mu gladi kitu, jer e mu moda ovo poslednje uiniti
njegovu tupu glavu blockhead2 idueg dana raspoloenijom za
poslovnicu. Zato je posve tano ali ujedno i karakteristino da
su konsekventnim ekonomistima npr. radnici u radionicama za izradu
luksuznih predmeta produktivni radnici, iako se kicoi koji takve pred
mete troe izriito osu uju kao neproduktivni rasipnici. injenica je
da su ti radnici, indeed3, produktivni ukoliko uveavaju kapital svoga
gospodara, ali da su neproduktivni s obzirom na materijalni rezultat svog
rada. In fact4 taj produktivni radnik je upravo toliko zainteresi
ran za govnariju koju mora izra ivati, koliko i sam kapitalist koji ga
upotrebljava i kojem se tako er fuka na te trice. Ali tanije uzeto,
u stvari se pokazuje da se prava definicija produktivnog radnika sastoji
u ovom : to je ovjek kome je potrebno i koji trai samo onoliko koliko
je neophodno da se osposobi da svom kapitalistu donosi najveu moguu
korist. All this nonsense!5 Udaljavanje od predmeta. Ali treba se vratiti
potanje na distinkciju produktivnog i neproduktivnog, t108^
4. [ Dva razliita procesa u razmjeni izme u kapitala i rada]
a)

U vodne

napom ene

Upotrebna vrijednost koja istupa nasuprot kapitalu kao postavlje

noj razmjenskoj vrijednosti jest rad. Kapital se razmjenjuje ili postoji
u toj odre enosti samo u odnosu na ne-kapital, negaciju kapitala, u
odnosu na koju je on jedino kapital; zbiljski ne-kapital je rad.
1 teki (strogi) raundija 2 drvena glava, glupan 3 doista 4 U stva
ri 6 Sve su to gluposti!

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 155

Ako promatramo razmjenu izme u kapitala i rad, nalazimo da se

ona raspada na dva ne samo formalno nego i kvalitativno razliita i ak
suprotna procesa:
1) Radnik razmjenjuje svoju robu, rad, upotrebnu vrijednost,
koja kao roba ima tako er cijenu, kao i sve druge robe, za odre enu
sumu razmjenskih vrijednosti, odre enu svotu novca koju mu ustupa
kapital.
2) Kapitalist dobija u razmjeni sam rad, rad kao djelatnost koja
stvara vrijednost, kao produktivan rad, tj. on dobija u razmjeni proiz
vodnu snagu koja kapital odrava i umnoava i koja time postaje proiz
vodnom snagom i reproducirajuom snagom kapitala, snagom koja
pripada samom kapitalu.
Odvajanje ta dva procesa toliko je upadljivo da se oni u vremenu
mogu razii i nipoto se ne moraju poklapati. Prvi proces moe se
dovriti i u izvjesnoj mjeri veinom je dovren prije nego to drugi i
pone. Dovrenje drugog ina pretpostavlja dovrenje proizvoda.
Plaanje najamnine ne moe ekati na to. Vidjet emo da je to ak i
bitno odre enje tog odnosa da plaanje najamnine ne eka na dovrenje
proizvoda.
Kod jednostavne razmjene, prometa, nema tog udvostruenog
procesa. Ako se roba a razmijeni za novac b, a ovaj zatim za robu na
mijenjenu potronji c prvobitni objekt razmjene za a tada upotreba
robe c, njena potronja, pada sasvim izvan prometa; ne tie se oblika
odnosa; lei s onu stranu samog prometa i isto je materijalan interes
koji izraava jo samo odnos individuuma A u njegovoj prirodnosti
prema predmetu njegove pojedinane potrebe. ta e on poeti s robom
c, pitanje je koje lei izvan ekonomskog odnosa. Ovdje se, obrnuto,
upotrebna vrijednost onoga to je dobijeno u razmjeni za novac pojavljuje
kao poseban ekonomski odnos, a odre ena upotreba onoga to je razmijenjeno za novac sainjava krajnju svrhu oba procesa. Po tome se, dakle,
ve i formalno razlikuje razmjena izme u kapitala i rada od jednostavne
razmjene dva razliita procesa.
Razmotrimo li sad, nadalje, kako se razmjena izme u kapitala i
rada po sadraju razlikuje od jednostavne razmjene (prometa), nai
emo da ta razlika ne proizlazi iz nekog vanjskog odnosa ili upore enja,
ve da se u totalitetu ovog poslednjeg procesa drugi oblik sam razli
kuje od prvog, da je samo to upore enje ve ukljueno. Razlika drugog
akta od prvog naime poseban proces prisvajanja rada od strane
kapitala predstavlja drugi akt upravo i jest razlika razmjene izme u
kapitala i rada od razmjene to je posreduje novac izme u roba. U raz
mjeni izme u kapitala i rada prvi akt je razmjena, pada potpuno u obian
promet; drugi akt je proces koji je kvalitativno razliit od razmjene i samo
bi se zloupotrebom mogao uope nazvati razmjenom bilo koje vrste.
On stoji direktno nasuprot razmjeni; bitno drukija kategorija.

156 Osnovi kritike politike ekonomije

b)

K a p ita l i z e m lji n o v la s n i tv o
(i jo j e d a n p U n d j e l a )

Kapital
I. Openitost: 1. a) Postajanje kapitala od novca, b) Kapital i rad
(posredovanje kapitala tu im radom), c) Elementi kapitala ralanjeni
po njihovom odnosu prema radu (proizvod, sirovina, oru e rada).
2. Uposebljivanje1 kapitala: a) Capital circulant, capital fixe.2 Opticaj
kapitala. 3. Pojedinanost kapitala: Kapital i profit. Kapital i kamata.
Kapital kao vrijednost, razliit od sebe kao kamate i profita.
II. Posebnost : 3 1. Akumulacija kapitala. 2. Konkurencija kapi
tala. 3. Koncentracija kapitala (kvantitativna razlika kapitala kao u
isti mah kvalitativna, kao mjera njegove veliine i djelovanja)4.
III. Pojedinanost: 1) Kapital kao kredit. 2) Kapital kao dioniki
kapital. 3) Kapital kao novano trite.
Na novanom tritu kapital je postavljen u svom totalitetu; na
njemu on odre uje cijene, daje rad, regulira proizvodnju, jednom rijeju
izvor je proizvodnje; ali kapital ne samo kao onaj koji proizvodi sam sebe
(materijalno industrijom itd., postavljajui cijene, razvijajui proiz
vodne snage), ve u isti mah kao stvaralac vrijednosti mora postaviti
jednu od kapitala specifino razliitu vrijednost ili oblik bogatstva.
To je zemljina renta. To je jedina vrijednost koju kapital stvara kao od
sebe samog, od svoje vlastite proizvodnje razliitu vrijednost. Kako
po svojoj prirodi tako i historijski kapital je tvorac modernog zemlji
nog vlasnitva, zemljine rente; stoga se njegovo djelovanje pojavljuje
tako er kao razlaganje starog oblika zemljinog vlasnitva. Novi oblik
nastaje djelovanjem kapitala na stari oblik. Kapital je tvorac tog novog
oblika promatrano s jedne strane kao tvorac moderne poljo
privrede. Zbog toga je u ekonomskim odnosima modernog zemljinog
vlasnitva, koje se pojavljuje kao proces: zemljina renta kapital
najamni rad (oblik tog zakljuka moe se shvatiti i drukije, kao: na
jamni rad kapital zemljina renta; ali kapital se uvijek mora
pojaviti kao aktivna sredina), postavljena unutranja konstrukcija mo
dernog drutva ili kapital u totalitetu svojih odnosa.
Sad se pita kako dolazi do prijelaza iz zemljinog vlasnitva u
najamni rad? (Prijelaz iz najamnog rada u kapital proizlazi sam od sebe;
jer se kapital u najamnom radu vratio u svoju aktivnu osnovu.) Histo
rijski je prijelaz nesporan. On je ve u tome to je zemljino vlasnitvo
proizvod kapitala. Zato nalazimo da tamo gdje se reagiranjem kapitala
na starije oblike zemljinog vlasnitva ovo pretvara u novanu rentu
(isto biva na drugi nain tamo gdje se stvara suvremeni seljak) i gdje se
uslijed toga istovremeno poljoprivreda kako se njom bavi kapital pret
vara u industrijsku agronomiju, svuda iz cottiers5, kmetova, kuluara,
1 B esondrung 2 O pticajni kapital, stalni kapital 8 B esonderheit 4 Pre
crtano: b) K a p ital kao k redit, c) D ioniki kapital, d) N ovano trite, e) K apital
kao onaj koji o dre uje cijene. 5 sitn ih ^.seljaka

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 157

nasljednih zakupaca, seoskih bezemljaa itd. nuno postaju nadniari,

najamni radnici. Dakle se najamni rad u svom totalitetu stvara tek
djelovanjem kapitala na zemljino vlasnitvo i zatim, kad je ovo jednom
izra eno kao oblik, samim zemljovlasnikom. Tada sam zemljovlasnik,
kako to kae Steuart[109J, isti zemlju od njenih suvinih vrsta, rastav
lja djecu zemlje od grudi na kojima su rasla i pretvara tako ak i obra
ivanje zemlje, koje se po svojoj prirodi javlja kao neposredno vrelo
izdravanja, u posredovano vrelo izdravanja, sasvim zavisno od dru
tvenih odnosa. (Uzajamna zavisnost mora biti najprije razvijena u
istom obliku prije no to se moe misliti na zbiljsko drutveno zajed
nitvo. Svi odnosi moraju se razviti kao postavljeni od drutva, ne kao
odre eni od prirode.) Tek time je omoguena primjena nauke i razvi
jena puna proizvodna snaga.
Dakle, nema sumnje da tek moderno zemljino vlasnitvo, tj.
zemljino vlasnitvo kao vrijednost koju je stvorio sam kapital, stvara
najamni rad u njegovom klasinom obliku, kao onaj koji poplavljuje
drutvo u cijeloj irini i umjesto zemlje postaje tlom na kojem drutvo
stoji. Zato, dakle, zemljino vlasnitvo vodi natrag najamnom radu.
Razmatrano s jedne strane, to je samo prenoenje najamnog rada iz
gradova na selo, dakle, proirenje najamnog rada na cijelu povrinu
drutva. Stari zemljovlasnik, ako je bogat, ne treba kapitalista da bi
postao moderni zemljovlasnik. On samo treba da pretvori svoje radnike
u najamne radnike i da proizvodi za profit umjesto za dohodak. Tada
je u njegovoj osobi sjedinjen moderni zakupac i moderni zemljovlasnik.
Ali to to se mijenja oblik u kome on dobiva svoj dohodak ili oblik u
kome se plaa radnik nije samo formalna razlika, ve ta promjena pret
postavlja totalan preobraaj samog naina (poljoprivredne) proizvodnje;
ona, dakle, ima pretpostavke koje poivaju na odre enom razvoju indu
strije, trgovine i nauke, ukratko proizvodnih snaga.
Isto tako openito proizvodnja koja poiva na kapitalu i na najam
nom radu nije samo formalno razliita od ostalih naina proizvodnje,
ve isto toliko pretpostavlja totalnu revoluciju u razvitku materijalne
proizvodnje. Iako se kapital kao trgovinski kapital moe potpuno raz
viti (samo ne toliko kvantitativno) bez tog preobraaja zemljinog
vlasnitva, kao industrijski kapital on to ne moe. Sam razvitak manu
fakture pretpostavlja poetno razlaganje starih ekonomskih zemljinih
odnosa. S druge strane, iz toga punktualnog razlaganja postaje nov
oblik u svom totalitetu i irini tek kad se moderna industrija uzdigla do
visokog stupnja razvitka, ali sam taj razvitak ide uvijek to bre naprijed
to vie su se razvili moderna proizvodnja, njoj odgovarajui oblik vla
snitva i njoj odgovarajui ekonomski odnosi. Stoga je Engleska u tom
pogledu uzor za druge, kontinentalne zemlje.
Isto tako: Ako ve prvi oblik industrije, velika manufaktura,
pretpostavlja razlaganje zemljinog vlasnitva, to je razlaganje opet
uvjetovano zbivanjem u gradovima, podre enim razvojem kapitala u
njegovim jo nerazvijenim (srednjovjekovnim) oblicima, i u isti mah

158 Osnovi kritike politike ekonomije

djelovanjem manufakture, koja je u drugim zemljama cvjetala zajedno

s trgovinom (tako djeluje Holandija na Englesku u 16. i u prvoj polo
vini 17. vijeka). U samim tim zemljama proces je ve dovren, ratarstvo
rtvovano stoarstvu, a ito nabavljeno iz zaostalih zemalja kao Poljske
itd. uvozom (ponovo Holandija).
Treba imati u vidu da se nove proizvodne snage i odnosi proizvod
nje ne razvijaju iz niega, niti iz zraka, niti iz krila ideje koja samu sebe
postavlja, ve u okviru i u suprotnosti prema ve postignutom razvitku
proizvodnje i naslije enim, tradicionalnim odnosima vlasnitva. Ako
u zavrenom gra anskom sistemu svaki ekonomski odnos pretpostavlja
drugi u gra ansko-ekonomskom obliku, i tako je sve to je postavljeno
ujedno pretpostavljeno, isti je taj sluaj sa svakim organskim sistemom.
Sam taj organski sistem kao totalitet ima svoje pretpostavke, i njegov
razvoj u totalitet sastoji se upravo u tome da sebi podre uje sve elemen
te drutva ili da iz njega stvara organe koji mu jo nedostaju. Tako on
historijski postaje totalitet. Postajanje sistema tim totalitetom sainjava
jedan moment njegovog procesa, njegovog razvitka.
S druge strane, ako su unutar nekog drutva moderni odnosi pro
izvodnje, tj. kapital razvijeni do svoje cjelokupnosti, i to drutvo sad
osvaja novo podruje, kao npr, u kolonijama, tada ono, i napose njegov
predstavnik, kapitalist, nalazi da njegov kapital bez najamnog rada
prestaje biti kapital i da je jedna od njegovih pretpostavki ne samo zem
ljino vlasnitvo uope, ve moderno zemljino vlasnitvo, zemljino
vlasnitvo koje je kao kapitalizirana renta skupo i kao takvo iskljuuje
neposrednu upotrebu zemlje od strane individua. Otud Wakefieldova
kolonijalna teorijau l, koju engleska vlada sprovodi u praksi u Austra
liji. Zemljino vlasnitvo tamo se umjetno poskupljuje da bi se radnici
pretvorili u najamne radnike, da bi kapital poeo djelovati kao kapital,
i da bi tako nova kolonija postala produktivnom, da bi se u njoj razvilo
bogatstvo umjesto da se ona kao u Americi upotrebljava za trenutno
nabavljanje radnika. Wakefieldova teorija je neizmjerno vana za isprav
no shvaanje modernog zemljinog vlasnitva.
Kapital kao onaj koji stvara zemljinu rentu vraa se, dakle, pro
izvodnji najamnog rada kao svog opeg stvaralakog temelja. Kapital
proizlazi iz prometa i postavlja rad kao najamni rad, tako se izgra uje
i razvijen kao cjelina postavlja zemljino vlasnitvo kako kao svoj uslov,
tako i kao svoju suprotnost. Ali se pokazuje da je on time samo stvorio
najamni rad kao svoju opu pretpostavku. Nju treba sad dakle razmat
rati za sebe. S druge strane samo moderno zemljino vlasnitvo pojav
ljuje se najsnanije u procesu clearing of estates1 i u pretvaranju po
ljoprivrednih radnika u najamne radnike.
Tako imamo dvostruk prijelaz u najamni rad. To je s pozitivne
strane. Negativno, nakon to je kapital postavio zemljino vlasnitvo
(i time postigao svoju dvostruku svrhu: 1 . industrijsku poljoprivredu
1 ienje imanja

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 159

i time razvoj proizvodne snage zemlje, 2 . najamni rad, dakle gospodstvo

kapitala openito na selu), on promatra egzistenciju zemljinog vlasni
tva samo kao prolazan razvitak, koji je potreban kao akcija kapitala na
stare odnose zemljinog vlasnitva i proizvod njihovog raspadanja, ali
koji je kad se taj cilj jednom postigne puko ogranienje profita,
a ne nunost za proizvodnju. Kapital, dakle, nastoji ukinuti zemljino
vlasnitvo kao privatno vlasnitvo i prenijeti ga na dravu. To je negativ
na strana. Tako cijelo unutranje drutvo pretvoriti u kapitaliste i
najamne radnike.
Ako je kapital otiao tako daleko, i najamni rad je otiao tako dale
ko da, s jedne strane, nastoji odstraniti zemljovlasnika kao superfetaciju, radi pojednostavljenja odnosa, ublaenja poreza itd. u istom obliku
kao buruj; s druge strane, da bi izbjegao najamni rad i postao samosta
lan proizvo a za neposrednu upotrebu zahtijeva rasparavanje
velikih zemljinih posjeda. Zemljino vlasnitvo tako se negira s dvije
strane; negacija od strane kapitala je samo promjena oblika, s ciljem samo
vlada kapitala. (S ciljem da zemljina renta bude opa dravna
renta, porez, tako da gra ansko drutvo na drugi nain reproducira
srednjovjekovni sistem, ali kao njegovu potpunu negaciju.) Negacija
zemljinog vlasnitva od strane najamnog rada samo je prikrivena ne
gacija kapitala, dakle i samog sebe. Zato sada treba razmotriti najamni
rad kao samostalan u odnosu na kapital.
Tako je prijelaz dvostruk: 1) pozitivan prijelaz iz modernog
zemljinog vlasnitva ili kapitala posredstvom modernog zemljinog
vlasnitva u opi najamni rad; 2 ) negativan prijelaz: negiranje zemlji
nog vlasnitva kapitalom, tj. negiranje samostalne vrijednosti kapita
lom, tj. upravo negiranje kapitala samim sobom. Ali njegova negacija
je najamni rad. Zatim negiranje zemljinog vlasnitva i posredstvom
njega negiranje kapitala od strane najamnog rada, tj. najamnog rada
koji hoe da se postavi kao samostalan.]
[Trite, koje se u poetku u politikoj ekonomiji pojavljuje kao
apstraktno odre enje, poprima totalne oblike. Prvo novano trite.
Ono obuhvaa trite mjenica, uope trite zajmova; dakle novani
zavodi, trite dragocjenih metala. Kao trite novanih zajmova po
javljuje se ono ne samo u bankama, na primjer u diskontu uz koji one
diskontiraju: kreditno trite, mjenini posrednici itd., ve i kao tri
te svih kamatonosnih papira: trite dravnih obveznica i trite di
onica. Posljednja se dijele u vee grupe (prvo dionice samih novanih
zavoda; bankovne dionice; dionice dionikih banaka; dionice saobra
ajnih sredstava (eljeznike dionice najznaajnije; dionice kanala;
parobrodarske dionice, dionice telegrafa, dionice cestovnog sao
braaja); dionice opih industrijskih poduzea (dionice rudnika naj
vanije). Zatim za opskrbu opim elementima (dionice plinova, vodo
vodne dionice). Miscellaneous se penje na hiljade. Za uskladitenje roba
(dionice luka etc.). Miscellaneous ide do beskonanosti, kao na dioni-

1 60 Osnovi kritike politike ekonomije

ama osnovanih poduzea, industrijskih ili trgovakih drutava. Najzad,

kao osiguranje svega dionice osiguravajuih drutava svih vrsta.
Jednako kao to se trite u cjelini raspada na home market1 i
foreign market2, tako se samo unutranje trite opet raspada na tri
te domaih dionica, dravnih papira itd. i na trite stranih dravnih
papira, inozemnih dionica itd. Ali zapravo to izlaganje spada u svjetsko
trite, koje nije samo unutranje trite u odnosu prema svim izvan
njega postojeim inozemnim tritima, ve je ujedno unutranje tri
te svih inozemnih trita koja su sa svoje strane sastavni dijelovi do
maeg trita.
Koncentracija novanog trita na nekom glavnom mjestu unutar
neke zemlje, dok se ostala trita vie raspodjeljuju prema podjeli rada;
iako je i ovdje velika koncentracija u glavnom gradu, ako je ovaj ujedno
izvozna luka.
Trita, razliita od novanog, prije svega su tako razliita kao to
su razliiti i proizvodi i proizvodne grane i sainjavaju isto tako razli
ita trita. Glavna trita tih razliitih proizvoda stvaraju se u centrima,
koji su takvi ili s obzirom na uvoz ili izvoz, ili zato to su bilo sami cen
tri neke odre ene proizvodnje, bilo neposredna mjesta snabdijevanja
takvih centara. Ali takvi centri idu dalje od puke razlinosti na jedno
vie-manje organsko dijeljenje u velike grupe, koje se prema osnovnim
elementima kapitala nuno raspadaju na: trite proizvoda i trite
sirovina. Oru e za proizvodnju kao takvo ne ini posebno trite; ono
je kao takvo uglavnom prisutno prvo u samim sirovinama koje se pro
daju kao sredstvo za proizvodnju; ali zatim napose u metalima, jer oni
iskljuuju svaku misao na neposrednu potronju, i zatim u proizvodima
kao ugalj, ulje, kemijske materije, koji su odre eni da nestanu kao spo
redna sredstva proizvodnje. Isto tako boje, drvo, lijekovi, droge itd.
Prema tome:
I. Proizvodi. 1. Trite ita sa svojim razliitim pododjeljcima.
Npr. trite sjemena: ria, sago, krompir itd. Ono je ekonomski vrlo
vano; u isti mah je trite za proizvodnju i za neposrednu potronju.
2. Trite kolonijalne robe. Kava, aj, kakao, eer, zaini (papar, du
han, pimento, cimet, cimetova kora, umbir, cvijet mukatnog oraha,
mukatni orah itd.): 3. Voe. Badem, suho gro e, smokve, ljive,
suhe ljive, narande, limuni itd. Melase (za proizvodnju itd.). 4. i
vene namirnice. Maslac, sir, slanina, unka, svinjska mast, svinjetina,
govedina (suena), ribe itd. 5. Alkoholna pia. Vino, rum, pivo, itd.
II. Sirovine. 1. Sirovine mehanike industrije. Lan, kudjelja, pa
muk, svila, vuna, koe, obra ena koa, gutaperka itd. 2. Sirovine ke
mijske industrije. Potaa, salitra, terpentin, soda itd.
III.
Sirovine koje su ujedno oru a proizvodnje. Metali (bakar,
eljezo, kalaj, cink, olovo, elik itd.) Drvo. umsko drvo, gra evno drvo.
Drvo za bojenje. Drvo za gradnju brodova itd. Sporedna sredstva pro1 dom ae (u nutranje) trite a strano (vanjsko) trite

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 161

izvodnje i sirovine. Lijekovi i droge, boje (Crviina, indigo. Katran.

Loj. Ulje. Ugalj itd.)
Svaki proizvod, naravno, mora na trite; ali doista velika trita,
za razliku od trgovine na malo, obrazuju samo proizvodi iroke potro
nje (ekonomski je vano samo trite ita, aja, eera, kave, donekle
i trite vina te trite alkohola openito, ili onih proizvoda koji ine si
rovine za industriju: trite vune, svile, drveta, metala itd.). Na kojem
mjestu treba unijeti apstraktnu kategoriju trita, vidjet emo kasnije.]
c)

R a d n ik i k a p i t a l i s t

Razmjena izme u radnika i kapitalista je jednostavna razmjena;

svaki prima ekvivalent, jedan novac, a drugi robu ija je cijena tano
jednaka novcu plaenom za nju; ono to kapitalist dobija u toj jedno
stavnoj razmjeni jest upotrebna vrijednost: raspolaganje tu im radom.
Sa strane radnika (koji se u ovoj razmjeni pojavljuje kao prodavalac),
oigledno je da se njega, kao ni prodavaoca bilo koje druge robe, upo
trebne vrijednosti, nimalo ne tie kupeva upotreba prodate mu robe,
odre enje oblika tog odnosa. Radnik prodaje raspolaganje svojim ra
dom, koji je odre en rad, odre ena umjenost itd.
Sasvim je irelevantno ta kapitalist ini s njegovim radom, iako ga
on prirodno moe upotrijebiti samo prema njegovoj odre enosti, a
s&mo njegovo raspolaganje ograniava se samo na odre eni rad i na
vremenski odre eno raspolaganje njime (odre enom koliinom radnog
vremena). Sistem plaanja rada po komadu stvara, dodue, privid da
radnik prima odre eni udio u proizvodu. Ali to je samo drugi oblik
mjerenja vremena (mjesto da se kae: radit e 12 sati, kae se: primat
e toliko po komadu, tj. vrijeme koje si radio mjerit emo brojem pro
izvoda); ovdje pri razmatranju opeg odnosa to nas se uope ne tie.
Kad bi se kapitalist zadovoljavao pukom sposobnou raspolaga
nja, ne prisiljavajui radnika da doista radi, npr. da bi imao njegov
rad kao rezervu itd., ili da bi svom konkurentu oduzeo tu mo raspo
laganja (kao to npr. direktori kazalita kupuju pjevaice za jednu se
zonu ne da bi im dali pjevati, ve da ne pjevaju u nekom konkurent
skom kazalitu), razmjena bi bila u potpunosti izvrena. U novcu rad
nik, dodue, dobija razmjensku vrijednost, opi oblik bogatstva u odre
enoj koliini, i ta vea ili manja koliina koju dobija pribavlja mu vei
ili manji udio u opem bogatstvu. Kako se ta vea ili manja koliina
odre uje, kako se mjeri kvantitet novca koji on prima, to se opeg
odnosa tie tako malo da se ne moe izvesti iz njega kao takvog. Ope
nito uzevi, razmjenska vrijednost njegove robe ne moe se odrediti
nainom kako kupac upotrebljava tu robu, ve samo koliinom opred
meenog rada koja se sadri u njoj; dakle, ovdje koliinom rada koja je
potrebna da bi se proizveo sam radnik. Jer, upotrebna vrijednost koju
on nudi egzistira samo kao sposobnost, mo njegove tjelesnosti; nema
nikakvo postojanje izvan ove posljednje. Opredmeeni rad koji je po11 M arx - Bngela (19)

1 62 Osnovi kritike politike ekonomije

treban da bi se ne samo tjelesno odrala opa supstancija u kojoj egzi

stira njegova radna snaga, tm l dakle on sam, ve i da bi se ta opa sup
stancija modificirala radi razvitka posebne sposobnosti, jest rad koji je
opredmeen u toj supstanciji. Taj rad je openito mjera koliine vrijed
nosti, sume novca koju radnik prima u razmjeni. Daljnje izlaganje o
tome kako se najamnina, poput svih drugih roba, mjeri radnim vre
menom koje je potrebno da se proizvede radnik kao takav, jo ne pri
pada ovamo.
U prometu, kad neku robu razmijenim za novac, a za novac kupim
robu i podmirim svoju potrebu, in je zavren. Tako je to kod radnika.
Ali on ima mogunost da taj in zapone iznova, jer je njegova ivot
nost izvor u kojem se njegova vlastita upotrebna vrijednost do izvje
snog vremena, dok se ne istroi, neprestano obnavlja i stalno stoji
nasuprot kapitalu da bi istu razmjenu otpoela iznova. Kao i svaki drugi
individuum koji se nalazi u prometu kao subjekt, radnik je posjednik
jedne upotrebne vrijednosti; on je pretvara u novac, opi oblik bogat
stva, ali samo zato da bi taj oblik ponovo pretvorio u robe kao pred
mete svoje neposredne potronje, kao sredstva za zadovoljenje svojih
potreba. Budui da radnik svoju upotrebnu vrijednost razmjenjuje za
opi oblik bogatstva, on postaje suivalac opeg bogatstva u granicama
dobij enog ekvivalenta kvantitativne granice koja se dakako pretvara
u kvalitativnu, kao kod svake razmjene. Radnik, me utim, nije vezan
za posebne predmete, ni za neki poseban nain zadovoljavanja potreba.
Krug njegovih uitaka nije kvalitativno ogranien, ve samo kvanti
tativno. Po tome se on razlikuje od roba, kmeta itd.
Potronja svakako djeluje povratno na samu proizvodnju, ali to
povratno djelovanje ne tie se radnika pri njegovoj razmjeni kao ni bilo
kojeg drugog prodavaoca neke robe; sa stanovita samog prometa
a mi jo nemamo pred sobom nikakav drugi razvijeni odnos potro
nja zapravo ispada iz ekonomskog odnosa. Me utim, ve sada se moe
uzgred napomenuti da relativno, samo kvantitativno, a ne kvalitativno,
i samo koliinom postavljeno kvalitativno ogranienje kruga uitaka
radnika daje njima i kao potroaima (pri daljnjem izlaganju kapitala
openito se mora blie razmotriti odnos izme u potronje i proizvodnje)
posve drugu vanost kao iniocima proizvodnje nego to je imaju ili
su je imali npr. u antiko doba ili u srednjem vijeku ili u Aziji. Ali
ovo, kako je reeno, jo ne pripada ovamo.
Isto tako, primajui ekvivalent u obliku novca, u obliku opeg
bogatstva, radnik u toj razmjeni stoji kao jednak nasuprot kapitalistu,
kao svaki drugi razmjenjiva, bar prividno. U stvari, ta jednakost po
remeena je ve samim tim to ta prividno jednostavna razmjena ve
pretpostavlja njegov odnos prema kapitalistu kao radniku, kao upotreb
ne vrijednosti u obliku specifino razliitom od razmjenske vrijednosti,
u suprotnosti prema vrijednosti koja je postavljena kao vrijednost.
Poremeena je, dakle, time to radnik ve stoji u jednom drukije eko
nomski odre enom odnosu pored odnosa razmjene u kojem je

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 163

priroda upotrebne vrijednosti, posebna upotrebna vrijednost robe kao

takva irelevantna.
Taj privid jednakosti egzistira, me utim, kao iluzija s njegove
strane, a u izvjesnoj mjeri i na drugoj strani, i stoga bitno modificira
i njegov odnos za razliku od odnosa radnika u drugim drutvenim na
inima proizvodnje. Ali ono to je bitno, to je da je za radnika svrha
razmjene zadovoljenje njegove potrebe. Predmet njegove razmjene
je neposredni predmet potrebe, a ne razmjenska vrijednost kao takva.
On, dodue, dobija novac, ali samo u njegovom odre enju kao monete,
tj. samo kao samoukidajue i nestajue posredovanje. Zbog toga ono
to on razmjenjuje nije razmjenska vrijednost, nije bogatstvo, ve
ivotna sredstva, predmeti za odranje njegovog ivota, za podmirenje
njegovih potreba openito, fizikih, drutvenih itd. To je odre eni
ekvivalent u ivotnim sredstvima, u opredmeenom radu, mjeren tro
kovima proizvodnje radnikova rada.
Radnik prodaje raspolaganje svojim radom. S druge strane, isti
na je i to da ak unutar jednostavnog prometa moneta prelazi u novac
te da, dakle, ukoliko radnik u razmjeni dobije monetu moe da je
pretvori u novac gomilajui je itd., oduzimajui je prometu, fiksirajui
je kao opi oblik bogatstva, a ne kao prolazno sredstvo za razmjenu.
S te strane moglo bi se, dakle, rei da u razmjeni radnika s kapitalom
njegov cilj (a prema tome i proizvod razmjene za njega) nisu ivotna
sredstva, ve bogatstvo, nije neka posebna upotrebna vrijednost, ve
razmjenska vrijednost kao takva. Prema tome, radnik bi mogao raz
mjensku vrijednost uiniti svojim vlastitim proizvodom samo onako kako
se i bogatstvo openito moe jedino pojaviti kao proizvod jednostavnog
prometa u kojem se razmjenjuju ekvivalenti, naime tako da supstancijalno zadovoljenje rtvuje obliku bogatstva, dakle da odricanjem,
tednjom, zakidanjem na svojoj potronji uzima iz prometa manje
dobara nego to mu ih daje. To je jedini mogui oblik obogaivanja koji
je postavljen samim prometom.
Odricanje bi se, zatim, moglo pojaviti i u jo aktivnijem obliku
(koji nije postavljen u jednostavnom prometu) tako da se radnik u ve
oj mjeri odrekne odmora, da se uope odrekne svog bivstvovanja kao
odvojenog od svog bivstvovanja kao radnika i da bivstvuje po mogu
nosti samo kao radnik; dakle da in razmjene obnavlja ee ili da ga
kvantitativno proiruje, dakle da bude marljiv. Zato se i u dananjem
drutvu marljivost, a napose i tednja, odricanje ne trai od kapitalista
ve od radnika, i to napose trae kapitalisti. Dananje drutvo postav
lja upravo paradoksalan zahtjev da treba da se odrie onaj kod koga
predmet razmjene ine ivotna sredstva, a ne onaj za kojeg je predmet
razmjene bogaenje. Iluziju da su se kapitalisti toboe faktino odri
cali i tako postali kapitalisti (zahtjev i predstava koji su uope imali
smisla samo u pretkapitalistiko vrijeme, kada se kapital razvijao iz
feudalnih itd. odnosa) napustili su svi razumni moderni ekonomisti.
Radnik treba da tedi, i mnogo se buke diglo oko tedionica itd.

11

164 Osnovi kritike politike ekonomije

(Za tedionice, me utim, priznaju ak i ekonomisti da njihov pravi

cilj i nije bogatstvo, ve samo svrsishodnija raspodjela izdataka tako
da radnici u starosti, ili u sluaju bolesti, kriza itd., ne padnu na teret
sirotinjskih domova, drave, prosjaenja (jednom rijeju same radnike
klase), a napose ne na teret kapitalista, i da ne vegetiraju na njihovom
depu, dakle da tede za kapitaliste, smanjuju svoje trokove proizvod
nje za njih.)
Ali nijedan ekonomist nee porei da, kad bi radnici openito,
dakle kao radnici (ono to ini ili moe initi, pojedini radnik za razliku
od svog genusa1 moe egzistirati samo kao iznimka, a ne kao pravilo,
jer ne ulazi u odre enje samog odnosa), dakle u pravilu ispunjavali te
zahtjeve (ostavljajui po strani tetu koju bi oni nanosili opoj potro
nji njeno smanjenje bilo bi ogromno dakle i proizvodnji, dakle i
broju i masi razmjena koje bi mogli izvriti s kapitalom, dakle i samima
sebi kao radnicima), da bi radnik tada apsolutno upotrebljavao sred
stva koja bi ukidala svoju vlastitu svrhu i morala bi ga degradirati na
Irca, na nivo najamnog radnika, na kojem se ivotinjski minimum po
treba i ivotnih sredstava pojavljuje kao jedini predmet i svrha njegove
razmjene s kapitalom.
Zato kad bi radnik, umjesto da svojim ciljem uini upotrebnu vri
jednost, kao cilj odabrao bogatstvo, on ne samo da ne bi doao do bo
gatstva ve bi povrh toga izgubio i upotrebnu vrijednost. Jer, u pravilu,
maksimum marljivosti, rada i minimum potronje (a to je maksimum
njegovog odricanja i njegovog zara ivanja novca) mogli bi dovesti sa
mo dotle da bi za maksimum rada primio minimum najamnine. On bi
naprezanjem smanjio samo opi nivo trokova proizvodnje svoga vla
stitog rada, a zato i njegovu opu cijenu. Samo izuzetno radnik moe
snagom volje, fizikom snagom i istrajnou, krtou itd. pretvoriti
svoju monetu u novac, kao iznimka u odnosu na svoju klasu i na ope
uvjete svog postojanja.
Ako su svi radnici ili veina njih previe marljivi (ukoliko je mar
ljivost u modernoj industriji uope preputena njihovom naho enju,
to u najvanijim i najrazvijenijim granama proizvodnje nije sluaj),
onda oni ne poveavaju vrijednost svoje robe, ve samo njenu koliinu,
dakle poveavaju zahtjeve koji se mogu postavljati njima kao upotreb
noj vrijednosti. Ako svi radnici tede, ope smanjenje najamnina ve
e ih vratiti na pravi nain ivota; jer opa tednja pokazala bi kapi
talistu da je njihova najamnina openito previsoka, da oni za svoju
robu, za pravo raspolaganje njihovim radom dobijaju vie od ekviva
lenta, jer je bit jednostavne razmjene (a ba u tom odnosu oni stoje
prema kapitalistu) upravo u tome da nitko ne unosi u promet vie nego
to iz njega uzima, ali tako er da iz njega moe uzeti samo ono to je
u njega unio.
Pojedini radnik moe biti marljiv iznad prosjeka, marljiviji nego
1 roda

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 165

to mora biti da bi mogao ivjeti kao radnik, samo zato to neki drugi
stoji ispod prosjeka, to je ljenji; on moe tedjeti samo zato to neki
drugi rasipa i samo ako ovaj rasipa. Najvie to radnik u prosjeku moe
postii svojom tedljivou jest to da moe bolje podnositi izravnavanje
cijena (visoke i niske cijene, njihovo kruno kretanje), dakle samo svrsishodnije raspodijeliti svoju potronju, a ne stei bogatstvo. A to je
upravo ono to trae kapitalisti. Dok poslovi idu dobro, radnici treba
da utede toliko da bi kad podu loe mogli vie ili manje ivjeti, podno
siti short time1 ili sniavanje najamnina itd. (Najamnina bi tada pala
jo nie.) Trai se dakle da se radnici uvijek pridravaju minimuma
uivanja ivota i da kapitalistima olakavaju krize itd.; da budu pla
eni kao obini radni strojevi i po mogunosti da sami plate i svoje
tear and wear2 Asketska tednja dovela bi radnika do istog poivinenja, a takvo poivinenje uinilo bi nemoguim i samu tenju za bo
gatstvom u opem obliku, u obliku novca, nagomilanog novca. I udio
radnika u viim, pa i duhovnim uicima, agitacija za njegove vlastite
interese, dranje novina, sluanje predavanja, odgajanje djece, razvi
janje ukusa itd., njegov jedini udio u civilizaciji koji ga izdvaja od roba,
ekonomski je mogu samo tako da on proiruje krug svojih uitaka u
dobrim poslovnim vremenima, dakle u vremenima kad je tednja u
izvjesnoj mjeri mogua.
Ostavljajui po strani sve to, kad bi radnik tedio na doista asket
ski nain i tako gomilao sredstva za lumpenproletarijat, lupee itd.,
koji bi rasli proporcionalno potranji; kad bi, dalje, njegove ute e
vine premaivale utede u slubenim tedionicama (koje mu plaaju
minimalnu kamatu kako bi kapitalisti iz njihovih ute evina izbijali
visoke kamate, ili kako bi ih progutala drava, ime on samo poveava
mo svojih protivnika i svoju vlastitu zavisnost), on bi te svoje ute
evine mogao sauvati i uiniti plodonosnim samo ulaui ih u banke
itd. tako da bi kasnije u vremenima krize izgubio svoje depozite, dok
bi se u vremenima prosperiteta odricao svakog ivotnog uivanja da
bi poveao mo kapitala; dakle, u svakom sluaju radnik bi tedio za
kapital, a ne za sebe.
Uostalom koliko sve to nije licemjerna fraza gra anske filan
tropije, koja se openito sastoji u tome da se radniku zamau oi
pobonim eljama svaki kapitalist zahtijeva, dodue, da njegovi
radnici tede, ali samo njegovi jer stoje prema njemu kao radnici; ni
za ivu glavu ne ostali svijet radnika, jer oni stoje prema njemu kao po
troai. Zato uprkos svim pobonim frazama kapitalist ne bira sred
stva da bi ih podstakao na potronju, da bi dao nove drai svojim ro
bama, da bi naveo radnike na nove potrebe itd. To je upravo ona
strana odnosa izme u kapitala i rada koja je bitan moment civilizacije
i na kojoj poiva historijsko opravdanje, ali i sadanja mo kapitala.
(Taj odnos izme u proizvodnje i potronje treba izloiti tek pod: ka1 poluzaposlenost, skraeno radno vrijeme 2 habanje, troenje upotrebom

166 Osnovi kritike politike ekonomije

pital i profit itd.; ili moda pod akumulacijom i konkurencijom kapi

tala.)
Me utim, sve su to egzoterina razmatranja, koja su utoliko umje
sna to pokazuju da se zahtjevi licemjerne gra anske filantropije razlau sami u sebi, dakle potvr uju upravo ono to bi trebalo da pobiju,
naime to da se u razmjeni izme u radnika i kapitala radnik nalazi u
odnosu jednostavnog prometa, dakle ne dobija bogatstvo, ve samo
ivotna sredstva, upotrebne vrijednosti za neposrednu potronju. Da
ti zahtjevi protivurjee samom ovom odnosu, proizlazi iz jednostavnog
razmiljanja (o zahtjevu koji se u posljednje vrijeme iznosio ponekad
sa samodopadnou da se radniku dade izvjestan udio u profitu, treba
govoriti u odjeljku o najamnini; osim o zahtjevu za posebnom nagradom,
koja moe postii svoj cilj samo kao iznimka od pravila i in facta se i
ograniava u spomena vrijednoj praksi na potkupljivanje pojedinih
nadglednika itd. u interesu poslodavaca protiv interesa njegove klase,
ili na trgovake pomonike i si., ukratko ne vie na jednostavne radnikey
dakle tako er ne vie na opi odnos; ili je to poseban nain da se rad
nicima podvali i da im se u nesigurnom obliku profita koji je zavisan od
stanja poslova uskrati dio njihove najamnine). Naime, ako ute evina
radnika ne treba da ostane puki proizvod prometa, ute eni novac
(koji se moe realizirati samo tako da se prije ili kasnije pretvori u supstancijalni sadraj bogatstva, potrona dobra), sam nagomilani novac
morao bi postati kapital, tj. kupovati rad, odnositi se prema radu kao
prema upotrebnoj vrijednosti. Dakle, ute evina pretpostavlja sa svoje
strane rad koji nije kapital, i pretpostavlja da je rad postao svoja sup
rotnost nerad, Da bi postala kapital, radnikova ute evina pret
postavlja rad kao ne-kapital nasuprot kapitalu; dakle pretpostavlja
da se suprotnost koja treba da se ukine na jednoj taki uspostavlja na
nekoj drugoj taki. Kad dakle u samom prvobitnom odnosu predmet
i proizvod radnikove razmjene (kao proizvod puke razmjene ne moe
on biti nikakav drugi proizvod) ne bi bila upotrebna vrijednost, ivot
na sredstva, zadovoljenje neposredne potrebe, izvlaenje iz prometa
ekvivalenta koji je u promet uloen, kako bi se unitio potronjom
tada rad ne bi prema kapitalu stajao kao rad, kao ne-kapital, ve kao
kapital. Ali ni kapital ne moe stajati nasuprot kapitalu, ako nasuprot
kapitalu ne stoji rad, jer kapital je kapital samo kao ne-rad, samo u tom
antagonistikom odnosu. Bio bi dakle uniten sam pojam i odnos kapitala.
Ne porie se, naravno, da ima poredaka u kojima vlasnici koji sami
rade vre razmjenu izme u sebe. Ali takva stanja nisu stanja drutva
u kojem kapital kao takav postoji u razvijenom obliku; stoga njegov
razvoj unitava takva stanja na svim takama. Kapital moe postaviti
sebe kao kapital samo postavljajui rad kao ne-kapital, kao isto upo
trebnu vrijednost.
(Kao rob radnik ima razmjensku vrijednost, neku vrijednost; kao
slobodan radnik ona nema nikakvu vrijednost, nego vrijednost ima samo

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 167

raspolaganje njegovim radom koje se ostvaruje putem razmjene s njim.

Ne stoji radnik prema kapitalistu kao razmjenska vrijednost, ve ka
pitalist prema njemu. Njegova bezvrijednost i obezvredenje pretpostavka
su kapitala i uvjet slobodnog rada uope. Linguet smatra slobodni rad
nazatkom,t1121 on zaboravlja da je radnik time formalno postavljen
kao osoba koja je neto i sama po sebi izvan1 svog rada i koja otu uje2
svoje ispoljavanje ivota3 samo kao sredstvo za svoj vlastiti ivot. Dok
radnik kao takav ima razmjensku vrijednost, ne moe postojati industrij
ski kapital kao takav, dakle uope nikakav razvijeni kapital. Nasuprot
kapitalu mora stajati rad kao ista upotrebna vrijednost, koju sam njen
vlasnik nudi kao robu za kapital, za njegovu razmjensku vrijednost,
koja dodue u ruci radnika postaje zbiljskom samo u svom odre enju
kao ope sredstvo razmjene inae nestaje.)
Dobro. Radnik se, dakle, nalazi samo u odnosu jednostavnog pro
meta, jednostavne razmjene i za svoju upotrebnu vrijednost dobija sa
mo monetu, ivotna sredstva; ali posredovano. Taj je oblik posredova
nja kao to smo vidjeli, bitan i karakteristian za taj odnos. To to rad
nik moe prijei na pretvaranje monete u novac na tednju do
kazuje upravo samo to da je njegov odnos odnos jednostavnog
prometa; on moe tedjeti vie ili manje, ali dalje od toga nee doi;
ono to je utedio on moe ostvariti samo ako na trenutak proiri krug
svoje potronje. Vano je (i to utjee na odre enje samog odnosa) da
ga, budui da je novac proizvod njegove razmjene, ope bogatstvo
kao iluzija tjera naprijed, ini marljivim. U isti mah time se, i to ne
samo formalno, samovolji otvara mogunost za ostvare .. .4
.. .flu l procesi istog subjekta, tako npr. supstancija oka je kapi
tal gledanja itd. Takve beletristike fraze, koje prema bilo kakvoj ana
logiji svrstavaju bilo ta pod bilo to, mogu izgledati ak i duhovite kad
se kau prvi put, i to tim vie to vie identificiraju ono to je najdisparatnije. Kad se ponavljaju, i to ak sa samodopadnou, kao izreke od
naune vrijednosti, one su tout bonnement5 glupave. Dobre su samo za
beletristike apologete i brbljavce koji sve nauke premazuju svojim
sladunjavim govnom.
To da je rad stalno nov izvor razmjene za radnika dok je sposoban
za rad (i to ne razmjene openito, ve razmjene s kapitalom) sadri se
u samom pojmovnom odre enju prema kojem on prodaje samo vre
mensko raspolaganje, svojom radnom sposobnou, dakle moe uvijek
iznova otpoinjati razmjenu im je uzeo odgovarajuu mjeru materjie
1 aufler 2 verflufiert (otu uje, prodaje) 3 Lebensiufierung 4 Ovdje u
M arxovom rukopisu nedostaje jedna stranica. O njenom sadraju moe se suditi
prem a slijedeem odlomku iz Referata uz rukopis iz 1857 - 1858, koje je sastavio
sam M aix. Kapital nasuprot radniku samo vlast stvari. Bez osobne vrijednosti.
Razlika od vrenja usluga. Cilj radnika u razmjeni s kapitalom potronja.
Radnik m ora uvijek otpoinjati iznova: rad kao kapital radnika. 6 naprosto

168 Osnovi kritike politike ekonomije

kako bi mogao ponovo reproducirati svoje ispoljavanje ivota. Umje

sto da se tome dive i da upisuju u veliku zaslugu kapitalu to radnik
uope ivi, to, dakle, kad se naspavao i dosita najeo, moe svakodnevno
ponavljati odre ene ivotne procese ti uljepavaki sikofant buroaske ekonomije, trebali bi radije obratiti panju na to da poslije stalno
ponavljanog rada radnik uvijek ima za razmjenu samo svoj ivi, nepo
sredni rad. Samo ponavljanje je in fact1 samo prividno. On razmjenjuje
za kapital cijelu svoju radnu sposobnost, koju e istroiti recimo za 20
godina. Umjesto da mu je plati najedanput, kapital mu je plaa na
rate, kako mu je radnik stavlja na raspolaganje, recimo sedmino.
To ne mijenja apsolutno nita na prirodi stvari i ni najmanje ne oprav
dava zakljuak da zato to radnik mora odspavati 1 0 - 1 2 sati prije
nego to postane sposoban da ponovi svoj rad i svoju razmjenu s ka
pitalom taj rad sainjava njegov kapital. Prema tome, kao kapital
je ovdje in fact shvaena granica, prekid njegovog rada, to to radnik
nije perpetuum mobile. Borba oko zakona o desetsatnom radnom
vremenu l1141 itd. dokazuju da kapitalist vie nego ita drugo eli da
radnik obroke svoje ivotne snage troi to je vie mogue bez prekidanja.
Sad dolazimo do drugog procesa, koji poslije te razmjene sai
njava odnos izme u rada i kapitala. Dodajmo jo samo da sami eko
nomisti gornju postavku izraavaju ovako: najamnina nije produktivna.
Biti produktivan kod njih, naravno, znai biti produktivan za bogatstvo.
A kako je najamnina proizvod razmjene izme u radnika i kapitala (i
jedini proizvod koji je postavljen u samom tom inu), oni priznaju da
radnik u toj razmjeni ne proizvodi bogatstvo niti za kapitalista, jer za
ovoga je plaanje novca za upotrebnu vrijednost (a to plaanje sainjava
jedinu funkciju kapitala u tom odnosu) odricanje od bogatstva, a ne
njegovo stvaranje (zbog ega on nastoji da plati to manje); a niti za
radnika, jer mu to pribavlja samo ivotna sredstva, zadovoljenje indi
vidualnih potreba, u veoj ili manjoj mjeri a nikada ne opi oblik
bogatstva, nikad bogatstvo.
To mu i ne moe pribaviti bogatstvo, jer sadraj robe koju on pro
daje nikako je ne stavlja iznad opih zakona prometa: da pomou vri
jednosti koju baca u promet, a posredstvom monete dobije ekvivalent
u drugoj upotrebnoj vrijednosti koju e potroiti. Takva operacija,
naravno, ne moe nikad obogatiti, ve svog izvrioca mora na kraju
procesa vratiti upravo na taku na kojoj se nalazio u poetku. Kako smo
vidjeli, to ne iskljuuje, ve prije ukljuuje, da je krug njegovih nepo
srednih zadovoljenja sposoban za izvjesno suenje ili proirenje. S
druge strane, kad bi kapitalist koji u toj razmjeni jo uope nije po
stavljen kao kapitalist, ve samo kao novac taj in uvijek iznova
ponavljao, njegov bi novac uskoro pojeo radnik i on bi ga spiskao na
niz drugih potreba, na krpljenje hlaa, na ienje cipela ukratko
na pruene mu usluge. U svakom sluaju ponavljanje te operacije bilo
1 u stvari

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 169

bi tano odmjereno granicom njegovog novanika. Ono kapitalista ne

bi obogatilo vie nego troenje novca za druge upotrebne vrijednosti
za njegovu dragu osobu, a te mu upotrebne vrijednosti, kako je poznato,
ne donose nita, ve ga samo kotaju.
d)

K a p ita l i rad

Budui da u odnosu rada i kapitala, kao i u tom prvom odnosu

razmjene izme u radnika i kapitalista, radnik kupuje razmjensku vri
jednost, a kapitalist upotrebnu vrijednost, pri emu rad stoji nasuprot
kapitalu ne kao jedna upotrebna vrijednost, ve kao upotrebna vrijed
nost kao takva openito, moe se uiniti udnim da kapitalist treba da
primi bogatstvo, a radnik samo upotrebnu vrijedost koja u potronji
nestaje. (Ukoliko se to tie kapitalista, to treba razmotriti tek kod dru
gog procesa.) To izgleda kao neka dijalektika koja se pretvara upravo
u suprotno od onoga to bi trebalo oekivati. Ali kad se to razmotri
tanije, pokazuje se da radnik koji razmjenjuje svoju robu prolazi u
procesu razmjene kroz oblik R - N - N - R. Ako u prometu robe po
lazimo od upotrebne vrijednosti kao od principa razmjene, nuno
stiemo ponovo do robe, jer se novac pojavljuje samo kao moneta,
a kao sredstvo razmjene samo je prolazno posredovanje; dok se roba
kao takva, kad je opisala svoje knino kretanje, troi kao direktan objekt
potrebe. S druge strane, kapital N - R - R - N predstavlja suprotan
moment.
Odvajanje vlasnitva od rada pojavljuje se kao nuan zakon te raz
mjene izme u kapitala i rada. Rad postavljen kao ne-kapital kao takav
jest:
1) Ne-opredmeeni rad, shvaen negativno (sam jo predmetan;
smo nepredmetno u objektivnom obliku). Kao takav on je ne-sirovina,
ne-oru e za rad, ne-poluprera evina: rad odvojen od svih sredstava
za rad i predmeta rada, od cijele svoje objektivnosti. ivi rad koji egzi
stira kao apstrakcija od tih momenata svoje realne zbilje (isto tako ne-vrijednost); to potpuno ogoljenje, isto subjektivna egzistencija rada
liena svake objektivnosti. Rad kao apsolutno siromatvo: siromatvo
ne u smislu oskudice, ve kao potpuno iskljuenje predmetnog bogat
stva. Ili pak kao egzistiraja ne-vrijednost koja je stoga isto predmetna
upotrebna vrijednost i egzistira bez posredovanja, ta predmetnost
moe biti samo predmetnost koja nije odvojena od osobe, samo pred
metnost koja se poklapa s neposrednom tjelesnou osobe. Kako je
predmetnost posve neposredna, ona je isto tako neposredno ne-predmetnost. Drugim rijeima, ona nije predmetnost koja pada izvan ne
posrednog postojanja samog individuuma.
2) Ne-opredmeeni rad (ne-vrijednost) shvaen pozitivno ili negativnost koja se odnosi prema sebi, ne-opredmeena, dakle nepredmetna,
tj. subjektivna egzistencija samog rada. Rad ne kao predmet, ve

1 70 Osnovi kritike politike ekonomije

kao djelatnost, ne kao sama vrijednost, ve kao ivi izvor vrijednosti.

Ope bogatstvo, nasuprot kapitalu u kojem ono egzistira predmetno,
kao zbilja, kao njegova opa mogunost koja se u akciji potvr uje kao
takva. Tu, dakle, nema nikakve protivurjenosti ili, bolje, oba dijela
stava koji je protivurjean u svakom pogledu, da je rad, s jedne strane,
kao objekt apsolutno siromatvo, a s druge strane, kao subjekt i kao dje
latnost opa mogunost bogatstva, uzajamno se uslovljavaju i slijede iz
biti rada, onog rada koji je pretpostavljen od strane kapitala kao nje
gova suprotnost, kao egzistencija suprotna kapitalu i koji, sa svoje stra
ne, pretpostavlja kapital.
Posljednja taka na koju jo treba upozoriti kad je rije o radu kako
on stoji nasuprot kapitalu jest ta da je rad kao upotrebna vrijednost
koja stoji prema novcu postavljenom kao kapital ne ovaj ili onaj rad,
ve rad openito, apstraktni rad; apsolutno indiferentan prema svojoj
posebnoj odre enosti, ali sposoban za svaku odre enost. Posebnoj
supstanciji od koje se sastoji neki odre eni kapital prirodno mora odgo
varati rad kao poseban; ali kako je kapital kao takav indiferentan prema
svakoj posebnosti svoje supstancije i bivstvuje ne samo kao totalitet
te supstancije nego i kao apstrahiranje od svih njenih posebnosti, tako
rad koji stoji nasuprot njemu ima subjektivno isti totalitet i istu apstrak
ciju po sebi. U cehovskom, obrtnikom radu npr., gdje sam kapital
ima jo ogranien oblik, jo je posve utonuo u odre enu supstanciju,
dakle jo nije kapital kao takav, pojavljuje se i rad jo kao utonuo u
svoju posebnu odre enost: ne u totalitetu i apstrakciji, kao rad kao
takav, kako stoji nasuprot kapitalu. To znai da je rad, dodue, u sva
kom pojedinom sluaju odre en, ali kapital se moe staviti nasuprot
svakom odre enom radu; totalitet svih vrsta rada stoji mu dynamei1
nasuprot i stvar je sluaj koji mu rad upravo stoji nasuprot.
S druge strane, sam je radnik apsolutno ravnoduan prema odre
enosti svog rada; rad kao odre eni rad nije od interesa za njega, ve
samo ukoliko je on uope rad i kao takav upotrebna vrijednost za ka
pital. Stoga se ekonomski karakter radnika sastoji u tome to je nosialc
rada kao takvog, tj. rada kao upotrebne vrijednosti za kapital; on je rad
nik u suprotnosti prema kapitalistu. To nije svojstvo obrtnika, lanova
ceha itd., iji je ekonomski karakter upravo u odre enosti njihovog rada
i u odnosu prema nekom odre enom majstoru itd.
Zato e taj ekonomski odnos karakter koji nose kapitalist i rad
nik kao ekstremi jednog odnosa proizvodnje biti razvijen to istije
i adekvatnije, to vie rad gubi svaki karakter umjetnosti, to vie nje
gova posebna umjenost postaje neto apstraktno, indiferentno, to
vie rad postaje isto apstraktna djelatnost, isto mehanika, dakle
ravnoduna, u odnosu prema svom posebnom obliku indiferentna dje
latnost; samo formalna djelatnost ili, to je isto, samo materijalna dje
latnost, djelatnost uope, ravnoduna prema obliku. Ovdje se ponovo
1 potencijalno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 171

pokazuje kako posebna odre enost odnosa proizvodnje, kategorije

u ovom sluaju kapitala i rada postaje istinitom tek s razvitkom po
sebnog materijalnog naina proizvodnje i posebnog stupnja razvitka
industrijskih proizvodnih snaga. (Ovu taku treba uope izloiti kod tog
odnosa, kasnije; jer ona je tu ve postavljena u samom odnosu, dok
kod apstraktnih odre enja, razmjenske vrijednosti, prometa, novca
pripada jo vie u nau subjektivnu refleksiju.)
3)
Sad dolazimo do druge strane procesa. Razmjena izme u ka
pitala ili kapitalista i radnika sada je gotova ukoliko je uope rije o
procesu razmjene. Sada se prelazi na odnos kapitala prema radu kao
njegovoj upotrebnoj vrijednosti. Rad nije samo upotrebna vrijednost
koja stoji nasuprot kapitalu, ve je on upotrebna vrijednost samoga ka
pitala. Kao nebivstvovanje vrijednosti kao opredmeenih vrijednosti
rad je njihovo bivstvovanje kao neopredmeenih, njihovo idealno biv
stvovanje, mogunost vrijednosti, a kao djelatnost on je stvaranje
vrijednosti. Nasuprot kapitalu rad je puki apstraktni oblik, puka mo
gunost djelatnosti koja stvara vrijednost, koja egzistira samo kao spo
sobnost, mo u tjelesnosti radnika. Ali kad je kontaktom s kapitalom do
veden do zbiljske djelatnosti (sam po sebi rad ne moe doi do toga,
jer nema predmeta), on postaje zbiljska produktivna djelatnost koja
stvara vrijednost. U odnosu na kapital djelatnost se uope moe sa
stojati samo u reprodukciji samog kapitala u njegovom odranju i
poveanju kao zbiljske i djelotvorne vrijednosti, ne samo zamiljene,
kao u novcu kao takvom. Razmjenom s radnikom kapital je prisvojio
sam rad; rad je postao jedan od njegovih momenata, koji sad djeluje
kao oplo ujua ivotnost na njegovu samo postojeu i stoga mrtvu
predmetnost.
Kapital je novac (za sebe postavljen razmjenska vrijednost), ali
ne vie novac koji postoji u nekoj posebnoj supstanciji pored drugih
supstancija razmjenskih vrijednosti i stoga je iz njih iskljuen, nego
novac koji odrava svoje idealno odre enje u svim supstancijama,
razmjenskim vrijednostima svakog oblika i naina postojanja opredme
enog rada. Ukoliko sad kapital, kao novac koji egzistira u svim poseb
nim oblicima opredmeenog rada, ne stupa u proces s opredmeenim,
ve sa ivim radom koji egzistira kao proces i kao in, on je prije svega
ta kvalitativna razlika izme u supstancije u kojoj postoji i oblika u
kojem sad postoji tako er i kao rad. Upravo u procesu postavljanja i
ukidanja te razlike kapital i sam postaje proces.
Rad je ferment koji se ubacuje u kapital i dovodi ga do vrenja.
S jedne strane, predmetnost u kojoj on postoji mora se preraditi, tj.
rad je mora potroiti, a s druge strane, mora se ukinuti ista subjektiv
nost rada kao pukog oblika i rad se mora opredmetiti u materijalu ka
pitala. Odnos kapitala po svom sadraju prema radu, opredmeenog
rada prema ivom radu (u tom odnosu u kojem kapital istupa pasivno
prema radu, upravo njegovo pasivno postojanje kao posebne supstan
cije nastupa u odnosu na rad kao oblikujua djelatnost) moe uope

172 Osnovi kritike politike ekonomije

biti samo odnos rada prema svojoj predmetnosti, prema svojoj mate
riji (to treba obrazloiti ve u prvoj glavi, koja mora prethoditi glavi
o razmjenskoj vrijednosti i raspravljati o proizvodnji openito) a
prema radu kao djelatnosti materija, odredmeeni rad ima samo dva
odnosa, odnos sirovine, tj. bezobline materije, pukog materijala za
oblikujuu svrsishodnu djelatnost rada, i odnos oru a rada, koje je i
samo predmetno sredstvo pomou kojeg subjektivna djelatnost sama
umee izme u sebe i predmeta neki drugi predmet kao svoj sprovod
ni^ 1151
Odre enje opredmeenog rada kao proizvoda, koje ovamo unose
ekonomisti, kao odre enje razliito od sirovina i oru a za rad, jo
uope ne pripada ovamo. Proizvod se pojavljuje kao rezultat, a ne kao
pretpostavka procesa izme u pasivnog sadraja kapitala i rada kao dje
latnosti. Kao pretpostavka proizvod nije odnos predmeta prema radu,
koji bi bio razliit od sirovine i oru a za rad, jer su sirovine i oru a za
rad, budui da su kao supstancija vrijednosti, ve i sami opredmeeni
rad, proizvodi. Supstancija vrijednosti uope nije posebna prirodna
supstancija, ve opredmeeni rad. Taj se opredmeeni rad sa svoje stra
ne pojavljuje u odnosu na ivi rad kao sirovina i oru e za rad. Ako se
promatra sam in proizvodnje po sebi, oru e za rad i sirovina mogli
bi izgledati kao zateeni u prirodi, tako da ih treba samo prisvojiti,
tj. nainiti predmetom i sredstvom rada, to samo jo nije proces rada.
Nasuprot njima proizvod se, dakle, pojavljuje kao neto kvalitativno
drukije, i on je proizvod ne samo kao rezultat djelovanja rada pomou
oru a na materiju, ve i kao prvo opredmeenje rada pored njih. Ali
kao sastavni dijelovi kapitala sirovina i oru e za rad ve su i sami opreddmeeni rad, dakle proizvod.
Ovim se jo ne iscrpljuje taj odnos. Jer npr. i u proizvodnji u ko
joj nema nikakvih razmjenskih vrijednosti, dakle ni kapitala, proizvod
rada moe postati sredstvo i predmet novog rada. Na primjer, u po
ljoprivredi koja proizvodi samo za upotrebnu vrijednost. Luk lovca,
mrea ribara, ukratko, najjednostavnija stanja ve pretpostavljaju pro
izvod koji prestaje da vai kao proizvod i postaje sirovina ili napose
oru e za proizvodnju, jer to je zapravo prvi specifian oblik u kojem se
proizvod pojavljuje kao sredstvo reprodukcije. Taj odnos, dakle,
nipoto ne iscrpljuje odnos u kojem sirovina i oru e za rad nastupaju
kao momenti samog kapitala.
Uostalom, ekonomisti navode jo i u posve drugoj vezi proizvod
kao trei element supstancije kapitala. To je proizvod ukoliko mu je
namjena da istupi kako iz procesa proizvodnje, tako i iz prometa i bude
neposredan predmet individualne potronje, approvisionnement1, kako
ga naziva Cherbuliezt1161. Naime, to su proizvodi koji su pretpostav
ljeni da bi radnik ivio kao radnik i da bi mogao ivjeti za vrijeme pro
izvodnje, dok se ne napravi novi proizvod. Da kapitalist posjeduje tu
1 zaliha ivotnih sredstava

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 173

mogunost ivota, izlazi ve iz toga to je svaki element kapitala novac

i to se kao takav moe pretvarati iz sebe kao opeg oblika bogatstva
u materiju bogatstva, u predmet potronje. Zato se approvisionnement
ekonomisti odnosi samo na radnike, tj. to je novac izraen u obliku
predmeta potronje, u obliku upotrebne vrijednosti, koji oni primaju
od kapitalista u inu razmjene izme u njih i sebe. Ali to pripada u prvi
in (razmjenu izme u kapitala i rada). Koliko je taj prvi in povezan s
drugim, o tome ovdje jo nije rije. Jedino razdvajanje koje je postav
ljeno samim procesom proizvodnje jest prvobitno razdvajanje, koje je
postavljeno razlikom izme u opredmeenog rada i ivog rada, tj. raz
dvajanje sirovine i oru a za rad. to ekonomisti brkaju ta odre enja
posve je u redu, jer oni moraju brkati ta dva momenta odnosa izme u
kapitala i rada i ne smiju zadrati njihovu specifinu razliku.
Dakle: Sirovina se troi time to se mijenja, oblikuje radom,
a oru e za rad se troi time to se u tom procesu koristi, haba. S druge
strane, rad se isto tako troi time to se upotrebljava, stavlja u kretanje
i to se tako gubi odre ena koliina snage miia itd. radnika, ime se
on iscrpljuje. Ali rad se ne samo troi, ve se u isti mah iz oblika dje
latnosti fiksira, materijalizira u obliku predmeta, mirovanja; mijenja
jui predmet on mijenja svoj vlastiti lik i pretvara se iz djelatnosti u
bivstvovanje. Kraj procesa je proizvod, u kojem se sirovina pojavljuje
kao povezana s radom, a oru e za rad je isto tako iz puke mogunosti
prelo u zbilju, postavi zbi.jskim sprovodnikom rada, ali se time uslijed
svog mehanikog ili kemijskog odnosa prema materijalu rada i samo
utroilo u svom mirujuem obliku.
Sva tri momenta procesa, materijal, oru e i rad, stapaju se u neu
tralan rezultat proizvod. U proizvodu su u isti mah reproduciran
momenti procesa proizvodnje koji su u njemu bili utroeni. Zato se
cijeli proces pojavljuje kao produktivna potronja, tj. kao potronja
koja ne svrava ni u nekom niemu, ni u pukom subjektiviranju predmetno
ve je sama sa svoje strane postavljena kao predmet. Ta potronja
nije jednostavna potronja materijal noga, ve potronja same pot
ronje; u ukidanju materijalnog ukidanje tog ukidanja, dakle
postavljanje materijalnog. Oblikujua djelatnost troi predmet i troi
samu sebe, ali ona troi dani oblik predmeta samo zato da bi ga po
stavila u novom predmetnom obliku, a troi samu sebe samo u svom
subjektivnom obliku, u obliku djelatnosti. Ona troi ono predmetno
predmeta (ravnodunost prema obliku) i ono subjektivno djelatnosti;
oblikuje predmet, a materijalizira djelatnost. Ali kao proizvod rezultat
procesa proizvodnje je upotrebna vrijednost.
Razmotrimo li sad dosad dobijeni rezultat, vidjet emo:
Prvo: Prisvajanjem, ukljuenjem rada u kapital (novac, tj. in
kupovanja sposobnosti raspolaganja radnikom javlja se ovdje samo kao
sredstvo da bi se taj proces izazvao, a ne kao moment samog tog procesa)
kapital dospijeva u vrenje i postaje proces, proces proizvodnje, u kojem
se on kao totalitet, kao ivi rad ne odnosi prema samom sebi samo kao

174 Osnovi kritike politike ekonomije

prema opredmeenom radu, nego zato to je opredmeen kao prema

pukom predmetu rada.
Drugo: U jednostavnom prometu, tj. dok su roba i novac jo
bili momenti prometa, supstancija robe i novca bila je indiferentna za
odre enje oblika. Roba, ukoliko je bila u pitanju njena supstancija,
padala je kao predmet potronje (potrebe) izvan ekonomskog odnosa;
novac, ukoliko se njegov oblik osamostaljivao, odnosio se jo na promet,
ali samo negativno, i bio je samo taj negativan odnos. Fiksiran za sebe
novac se isto tako gasio u mrtvoj materijalnosti, prestajao je da bude
novac. I roba i novac bili su izrazi razmjenske vrijednosti i razlikovali
se samo kao opa i posebna razmjenska vrijednost. Sama ta razlika bila
je opet samo miljena, kako zato to su se u zbiljskom prometu ova dva
odre enja razmjenjivala, tako i zato to je, ako se promatraju svako za
sebe, sam novac bio posebna roba, a sama roba kao cijena opi novac.
Razlika je bila samo formalna. Novac i roba bili su postavljeni samo u
jednom odre enju samo zato to i ukoliko nisu bili postavljeni u drugom.
Ipak sada, u procesu proizvodnje, sam kapital kao oblik razlikuje se od
sebe kao supstancije. On je u isti mah i jedno i drugo odre enje i u isti
mah njihov me usobni odnos. Ali:
Tree: Kapital se pojavljivao kao taj odnos jo samo po sebi. Taj
odnos jo nije postavljen ili je postavljen tek samo u okviru odre enja
jednog od momenata, materijalnog momenta koji se u samom sebi raz
likuje kao materija (sirovina i oru e) i oblik (rad) pa kao odnos ovih
dvaju, kao zbiljski proces sam sa svoje strane predstavlja samo mate
rijalni odnos odnos tih dvaju materijalnih elemenata koji sainjavaju
sadraj kapitala za razliku od njegovog odnosa oblika kao kapitala.
Promatramo li kapital s one strane u kojoj se on prvobitno pojav
ljuje za razliku od rada, on je u procesu proizvodnje samo pasivno, samo
predmetno postojanje, u kojem je potpuno ugaeno odre enje oblika
prema kojem je on kapital dakle jedan za-sebe-bivstvujui drutveni
odnos. Kapital ulazi u proces proizvodnje samo sa strane svoga sadr
aja, kao opredmeeni rad uope; ali to to je on opredmeeni rad,
tom je radu (a njegov odnos prema kapitalu i sainjava taj proces)
posve irelevantno; tovie, kapital stupa u proces proizvodnje, pre
ra uje se samo kao predmet, a ne kao opredmeeni rad. Pamuk koji
postaje pamuno predivo, ili predivo koje postaje tkanina, ili tkanina
koja postaje materijal tampanja i bojadisanja, egzistiraju za rad samo
kao postojei pamuk, predivo, tkanina. Oni uope ne ulaze u proces
kao proizvodi rada, opredmeeni rad, ve samo kao materijalne egzis
tencije s odre enim prirodnim svojstvima. Kako su oni ta svojstva do
bili, nimalo se ne tie odnosa ivog rada prema njima; za njega oni
egzistiraju samo ukoliko egzistiraju kao razliiti od njega, tj. kao mate
rijal rada.
Ovo vrijedi ukoliko se polazi od kapitala u njegovom predmetnom
obliku pretpostavljenom radu. S druge strane, ukoliko je i sam rad
razmjenom kapitala s radnikom postao jedan od predmetnih elementata

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 175

kapitala, razlika je rada od predmetnih elemenata kapitala samo pred

metna; predmetni elementi kapitala postoje u obliku mirovanja, rad u
obliku djelatnosti. Taj odnos je materijalni odnos jednog od elemenata
kapitala prema drugom, ali nije njegov vlastiti odnos prema oba ta
elementa.
Kapital se dakle, s jedne strane, pojavljuje samo kao pasivan pred
met, u kojem je utrnuo svaki odnos oblika; a s druge strane, on se po
javljuje samo kao jednostavan proces proizvodnje u koji kapital kao
takav, kao razliit od svoje supstancije, ne ulazi. Kapital se ak i ne
pojavljuje u svojoj supstanciji koja mu pripada, kao opredmeeni rad
(jer ovaj je supstancija razmjenske vrijednosti), ve samo u prirodnom
obliku postojanja te supstancije, u kojem je utrnula svaka veza s razmjenskom vrijednou, s opredmeenim radom, sa samim radom kao
s upotrebnom vrijednou kapitala i zato je utrnula i svaka veza sa
samim kapitalom.
Promatran s te strane, proces kapitala poklapa se s jednostavnim
procesom proizvodnje kao takvim, u kojem je njegovo odre enje kao
kapitala utrnulo u obliku procesa, isto onako kao to je novac kao novac
utrnuo u obliku vrijednosti. Koliko smo dosad razmatrali taj proces,
u njega uope ne ulazi za sebe bivstvujui kapital, tj. kapitalist. Nije
kapitalist onaj kojeg rad troi kao sirovinu i oru e za rad. Nije kapita
list ni onaj koji tu troi, nego je to rad. Tako se proces proizvodnje
kapitala ne pojavljuje kao proces proizvodnje kapitala, ve prosto kao
proces proizvodnje, a kapital se za razliku od rada pojavljuje samo u
materijalnoj odre enosti sirovine i oru a za rad. Upravo tu stranu
koja nije samo proizvoljna apstrakcija, ve apstrakcija koja se zbiva u
samom procesu ekonomisti fiksiraju kako bi kapital prikazali kao
nuan element svakog procesa proizvodnje. Naravno, oni to ine samo
zato to zaboravljaju da treba pripaziti na njegovo ponaanje kao kapi
tala za vrijeme tog procesa.
Ovdje je na mjestu da se upozori na jedan moment koji se tu ne
ispoljava samo sa stanovita promatranja, ve je postavljen u samom
ekonomskom odnosu. U prvom inu, u razmjeni izme u kapitala i
rada, rad kao takav, za sebe egzistirajui rad, nuno se pojavljivao kao
radnik. Isto tako ovdje u drugom procesu: kapital openito postavljen
je kao za sebe bivstvujua, tako rei samosvojna vrijednost (emu se
u novcu samo teilo). Ali za sebe bivstvujui kapital je kapitalist. Do
due, socijalisti kau: mi trebamo kapital, ali ne i kapitaliste.l1171 Tada
se kapital pojavljuje kao ista stvar, ne kao odnos proizvodnje, koji,
reflektiran u sebe, i jest kapitalist. Ja, dakako, mogu odvojiti kapital
od jednog kapitalista i on moe prijei drugome. Ali gubei kapital
on gubi svojstvo po kojem je kapitalist. Zato se kapital i moe odvojiti
od pojedinog kapitalista, ali ne od kapitalista uope koji kao takav stoji
nasuprot radniku uope. Tako i pojedini radnik moe prestati da bude
bivstvovanje rada za sebe, on moe naslijediti novac, ukrasti ga itd.

176 Osnovi kritike politike ekonomije

Ali tada on prestaje da bude radnik. Kao radnik on je samo za sebe

bivstvujui rad. (Ovo kasnije razviti dalje.)

B) Proces rada i proces uveavanja vrijednosti

1. [Pretvaranje rada u kapital]
Na kraju procesa ne moe proizii nita to se nije pojavilo na nje
govom poetku kao njegova pretpostavka i uslov. Ali, s druge strane,
mora tako er izii sve. Ako se, dakle, na kraju procesa proizvodnje
koji je bio zapoeo pod pretpostavkom kapitala uini da je kapital na
kraju kao odnos oblika iezao, to moe biti samo zato to su previ eni
nevidljivi konci kojima kapital proima taj proces. Razmotrimo dakle
tu stranu.
Prvi je rezultat, dakle:
a) Ukljuenjem rada u kapital kapital postaje proces proizvodnje;
ali najprije materijalan proces proizvodnje; proces proizvodnje uope
tako da se proces proizvodnje kapitala ne razlikuje od materijalnog
procesa proizvodnje uope. Njegovo odre enje oblika potpuno je utr
nulo. Time to je kapital razmijenio dio svog predmetnog bivstvovanja
za rad, samo njegovo predmetno postojanje podijeljeno je u sebi na
predmet i rad; odnos me u njima sainjava proces proizvodnje ili jo
tanije proces rada. Time se proces rada koji je postavljen prije vrijed
nosti kao polazna taka (i koji je zbog svoje apstraktnosti, iste materijalnosti, jednako svojstven svim oblicima proizvodnje) ponovo pojav
ljuje unutar kapitala, kao proces koji se zbiva unutar njegove materije
i sainjava njegov sadraj.
(Da je i unutar samog procesa proizvodnje to gaenje odre enja
oblika samo privid, pokazat e se kasnije.)
Ukoliko je kapital vrijednost, ali se kao proces najprije pojavljuje
u obliku jednostavnog procesa proizvodnje, procesa proizvodnje koji
nije postavljen u nekoj posebnoj ekonomskoj odre enosti, ve kao pro
ces proizvodnje uope, moe se rei ve prema tome da li se fiksira
bilo koja posebna strana jednostavnog procesa proizvodnje (koji kao
takav, kao to smo vidjeli, nipoto ne pretpostavlja kapital, ve je svoj
stven svim nainima proizvodnje) da kapital postaje proizvod ili
da je on oru e za rad ili pak sirovina rada. Ako se nadalje kapital shvati
kao jedna od strana, koja nasuprot radu stoji kao materijal ili puko
sredstvo, onda se s pravom kae da kapital nije produktivanIU1, jer
se upravo tada on promatra samo kao predmet koji stoji nasuprot radu
kao materija, kao neto samo pasivno. Tano je, me utim, da se kapital
ne pojavljuje kao jedna od strana ni kao odlika jedne strane same po

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 177

sebi, niti kao puki rezultat (proizvod), nego kao sam jednostavan pro
ces proizvodnje; da se sada taj proces pojavljuje kao samopokretaki
sadraj kapitala.
Sta je produktivan rad, a ta nije, pitanje o kojem su vo ene velike
diskusije otkako je Adam Smith uveo to razlikovanje^110!, mora proizii
iz analize razliitih strana samog kapitala. Produktivan rad je samo onaj
koji proizvodi kapital. Nije li apsurdno, pita npr. (bar slino) gospodin
Senior, da proizvo a klavira treba da bude produktivan radnik, a
pijanist ne, iako bez pijanista klavir ne bi imao smisla?^120! Ali to je
tano tako. Proizvo a klavira reproducira kapital, pijanist razmjenjuje
svoj rad samo za dohodak, t1211 Ali pijanist proizvodi muziku i zadovo
ljava nae muziko osjeanje, u neku ruku ga i proizvodi? In fact on
to ini: njegov rad proizvodi neto; ali zato on nije produktivan rad
u ekonomskom smislu, kao to nije produktivan rad lu aka koji proiz
vodi privi enja. Rad je produktivan samo onda kad proizvodi svoju vlas
titu suprotnost. Zato drugi ekonomisti ine takozvanog neproduktivnog
radnika indirektno produktivnim. Na primjer, pijanist daje podstrek
za proizvodnju; dijelom time to nau individualnost ini raspoloivom
za djelotvorniji, puniji ivot ili pak u opem smislu da budi jednu novu
potrebu za ije se zadovoljenje upotrebljava vie truda u neposrednoj
materijalnoj proizvodnji. Time se ve priznaje da je samo rad koji pro
izvodi kapital produktivan, dakle da rad koji to ne ini, ma koliko
inae bio koristan (on moe isto tako biti i tetan) za kapitaliziranje
nije produktivan, da je dakle neproduktivan rad. Drugi ekonomisti
kau da se razlika izme u produktivnog i neproduktivnog ne bi smjela
povezivati s proizvodnjom nego s potronjom. Quite the contrary1.
Proizvo a duhana je produktivan, iako je potronja duhana nepro
duktivna. Proizvodnja za neproduktivnu potronju je jednako pro
duktivan kao i ona za produktivnu potronju, uvijek uz pretpostavku
da ona proizvodi ili reproducira kapital.
Produktivan radnik je onaj koji direktno poveava bogatstvo svog gospodara,

kae stoga vrlo tono Malthus (X, 40),11221 bar s jedne strane tano.
Izraz je suvie apstraktan, jer u tom obliku vrijedii za robove. Bogat
stvo gospodara u odnosu prema radniku oblik je samog bogatstva
u njegovom odnosu prema radu, kapital. Produktivan radnik je
onaj koji direktno poveava kapital.
(3) Sada treba razmotriti onaj aspekt odre enja oblika u kojem
se ono odrava i modificira u procesu proizvodnje.
Kao upotrebna vrijednost rad bivstvuje samo za kapital i pred
stavlja njegovu upotrebnu vrijednost, tj. posredujuu djelatnost kojom
se kapital oplo uje. Kapital kao onaj koji reproducira i umnoava svoju
vrijednost samostalna je razmjenska vrijednost (novac) kao proces,
kao proces oplo ivanja. Stoga rad ne bivstvuje kao upotrebna vrijednost
1 U pravo obrnuto.
12 M an - Engel* (19)

178 Osnovi kritike politike ekonomije

za radnika; stoga on ne bivstvuje za njega kao proizvodna snaga bo

gatstva, kao sredstvo ili kao djelatnost obogaivanja. Radnik unosi
svoj rad kao upotrebnu vrijednost u razmjenu s kapitalom, koji mu
tako stoji nasuprot ne kao kapital ve kao novac. On je kapital kao takav u
odnosu prema radniku tek zahvaljujui potronji rada, koja najprije
pada izvan te razmjene i nezavisna je od nje. Rad je upotrebna vri
jednost za kapital, ali za radnika on je puka razmjenska vrijednost; ras
poloiva razmjenska vrijednost. Kao takva vrijednost rad se postavlja
u inu razmjene s kapitalom, svojom prodajom za novac.
Upotrebna vrijednost neke stvari nita se ne tie njenog pro
davaoca kao takvog, ve samo njenog kupca. Svojstvo salitre da se moe
utroiti za barut ne odre uje cijenu salitre, ve je ta cijena odre ena
trokovima proizvodnje salitre, koliinom rada opredmeenog u njoj.
U prometu u koji ulaze upotrebne vrijednosti kao cijene, njihova vri
jednost nije rezultat prometa, iako se ona realizira samo u njemu;
ona je pretpostavka prometa i ostvaruje se samo razmjenom za novac.
Tako je i rad koji radnik prodaje kapitalu kao upotrebnu vrijednost
za radnika njegova razmjenska vrijednost, koju on hoe da realizira, ali
koja je odre ena ve prije ina razmjene, njoj pretpostavljena kao
uvjet, odre ena, kao i vrijednost svake druge robe, potranjom i po
nudom ili openito (s im mi ovdje jedino imamo posla) trokovima
proizvodnje, koliinom opredmeenog rada koja je potrebna da se
proizvede sposobnost radnika za rad i koju on zato prima kao ekvi
valent.
Zato je razmjenska vrijednost rada, ija se realizacija vri u procesu
razmjene s kapitalistom, pretpostavljena, unaprijed odre ena i trpi
samo formalnu modifikaciju, koju svojom realizacijom dobija svaka
cijena koja je postavljena samo idealno. Razmjenska vrijednost nije
odre ena upotrebnom vrijednou rada. Za samog radnika rad ima
upotrebnu vrijednost samo ukoliko on jest razmjenska vrijednost, a ne
ukoliko proizvodi razmjenske vrijednosti. Za kapital rad ima razmjensku
vrijednost samo ukoliko je upotrebna vrijednost. Rad nije upotrebna
vrijednost, za razliku od njegove razmjenske vrijednosti, za samog rad
nika, ve samo za kapital. Radnik, dakle, razmjenjuje rad kao jedno
stavnu, unaprijed odre enu, jednim proteklim procesom odre enu
razmjensku vrijednost on razmjenjuje sam rad kao opredmeen rad;
samo ukoliko taj rad ve opredmeuje odre enu koliinu rada, dakle
ukoliko je njegov ekvivalent ve izmjeren, dan.
Kapital dobija taj rad u razmjeni kao ivi rad, kao opu proiz
vodnu snagu bogatstva, kao djelatnost koja poveava bogatstvo. Jasno
je, dakle, da se radnik tom razmjenom ne moe obogatiti time to e
slino Ezavu (koji je za zdjelu lee odstupio svoje prvorodstvo) za svoju
radnu sposobnost kao danu veliinu dati njenu stvaralaku snagu.
Naprotiv, kao to emo vidjeti dalje, on mora osiromaiti, jer se stva
ralaka snaga njegovog rada etablira nasuprot njemu kao snaga kapi-

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 179

tala, kao tu a mo. On se odrie rada1 kao produktivne snage bogatstva,

a kapital je kao takvu prisvaja. Stoga je razdvajanje rada i vlasnitva
nad proizvodom rada, razdvajanje rada i bogatstva postavljeno u sa
mom tom inu razmjene. Ono to izgleda paradoksalno kao rezultat
sadri se ve u samoj pretpostavci. Ekonomisti su to vie ili manje iz
razili empirijski.
U odnosu na radnika, dakle, produktivnost njegovog rada
uope njegov rad, ukoliko nije sposobnost ve kretanje, zbiljski rad
postaje tuda mo; kapital se naprotiv oplo uje prisvajanjem tu eg rada.
(Time je postavljena bar mogunost oplo ivanja vrijednosti, i to kao
rezultat razmjene izme u rada i kapitala. No odnos se realizira tek u
samom inu proizvodnje, gdje kapital zbiljski troi tu i rad.)
Kao to on rad kao pretpostavljenu razmjensku vrijednost razmje
njuje za ekvivalent u novcu, tako se ovaj opet razmjenjuje za ekvivalent
u robi koja se utroi. U tom procesu razmjene rad nije produktivan;
on to postaje tek za kapital; iz prometa rad moe izvui samo ono to
je u njega ubacio, predodre enu koliinu robe koja nije njegov vlastiti
proizvod kao to to nije ni njegova vlastita vrijednost.
Radnici, kae Sismondi, razm jenjuju svoj rad za ito i troe ga, dok je njihov
rad za njihovog gospodara postao kapital (Sism ondi, VI). Razmjenjujui svoj
rad radnici ga pretvaraju u kapital. (Id. V III) Prodajui svoj rad kapitalistima,
radnik dobija pravo samo na cijenu radat ne na proizvod toga rada, niti na vrijednost
koju mu je on dodao. (Cherbuliez, X X V III). Prodavanje rada odricanje od svih
plodova rada. (1. c.)

Stoga sav napredak civilizacije ili, drugim rijeima, sve poveanje

drutvenih proizvodnih snaga, ako hoete, proizvodnih snaga samog rada
(kako one rezultiraju iz nauke, pronalazaka, podjele i organizacije rada,
poboljanih saobraajnih sredstava, stvaranja svjetskog trita, mai
nerije itd.) ne obogauje radnika, ve kapital; dakle poveava opet samo
mo koja gospodari radom, poveava samo proizvodnu snagu kapitala.
Kako je kapital suprotnost radnika, taj napredak civilizacije poveava
samo objektivnu mo nad radom.
Pretvaranje rada (kao ive svrsishodne djelatnosti) u kapital jest
po sebi rezultat razmjene izme u kapitala i rada, ukoliko ta razmjena
daje kapitalistu pravo vlasnitva na proizvod rada (i komandu nad
radom). To pretvaranje postavlja se tek u samom procesu proizvodnje.
Pitanje da U kapital jest ili nije produktivan dakle je apsurdno. Tamo
gdje kapital sainjava temelj proizvodnje i gdje je kapitalist, dakle,
komandant proizvodnje, sam rad produktivan je samo onda kada je
ukljuen u kapital. Produktivnost rada postaje isto tako proizvodnom
snagom kapitala kao to se opa razmjenska vrijednost roba fiksira u
novcu. Rad kako on u suprotnosti prema kapitalu egzistira za sebe
u radniku, dakle rad u svom neposrednom postojanju, odvojen od kapi1 E r ent ufiert sich d er A rbeit
12*

180 Osnovi kritike politike ekonomije

tala, nije produktivan. Kao djelatnost radnika on nee nikad ni biti

produktivan, jer ulazi samo u jednostavan proces prometa koji izaziva
samo formalne promjene. Zato oni koji dokazuju da je sva proizvodna
snaga koja se pripisuje kapitalu pomjeranje, transpozicija proizvodne
snage rada zaboravlja da je upravo sam kapital u svojoj biti to pomje
ranje, ta transpozicija i da najamni rad kao takav pretpostavlja kapital,
da je dakle promatran i sa strane rada transsupstancisacija; proces pot
reban da bi vlastite snage rada postavio kao radniku tu e. Zato zahtjev
da se u isti mah najamni rad zadri, a kapital ukine protivurjei sam
sebi i sam sebe ukida.
Drugi, koji su i sami ekonomisti, npr. Ricardo, Sismondi itd.,
kau da je produktivan samo rad, a ne kapital.! 1231 Ali zatim ne ostav
ljaju kapital u njegovoj specifinoj odre enosti oblika, kao u sebe reflek
tirani odnos proizvodnje, ve misle samo na njegovu materijalnu supstan
ciju, sirovinu itd. Ali ti materijalni elementi ne ine kapital kapitalom.
S druge strane, tada im opet pada na pamet da je kapital u jednom
aspektu vrijednost, dakle neto nematerijalno, ravnoduno prema svom
materijalnom postojanju. Tako Say pie:
K apital im a uvijek n em aterijalnu b it, jer n e ini m aterija kapital, nego vri
jed n o st te m aterije, vrijednost u kojoj n em a niega tjelesnog. (Say, 21)

Ili Sismondi:
K apital je trgovaki pojam (S ism ondi XV).

Ali onda im pada na pamet da je kapital ipak i neko drugo eko

nomsko odre enje, a ne samo vrijednost, jer se inae uope ne bi moglo
govoriti o kapitalu za razliku od vrijednosti, pa ako su svi kapitali vri
jednosti, vrijednosti kao takve jo nisu kapital. Zatim opet pribjega
vaju njegovom materijalnom liku unutar procesa proizvodnje, kao npr.
kad Ricardo proglaava kapital za akumuliran rad upotrijebljen u pro
izvodnji novog rada, tj. za puko oru e za rad ili materijal rada^124\
U tom smislu Say govori ak o proizvodnoj usluzi kapitala^125], na kojoj
bi trebalo a se temelji njegovo nagra ivanje, kao da bi oru e za rad
kao takvo moglo pretendirati na zahvalnost radnika i kao da ga nije
upravo radnik postavio kao oru e za rad, kao neto proizvodno. Samo
stalnost oru a a rad, tj. njegovo drutveno odre enje, tj. njegovo odre
enje kao kapitala, pretpostavlja se tako da bi se deducirali zahtjevi
kapitala.
Proudhonovo: . . . le capital vaut, le travail produit1 ne znai
apsolutno nita drugo nego kapital je vrijednost, i kako se tu ne kae
vie nita o kapitalu nego to da je on vrijednost, to znai: vrijednost
je vrijednost (subjekt suda ovdje je samo drugi naziv za predikat),
a rad proizvodi, rad je produktivna djelatnost, znai rad je rad,
jer izvan toga produire2 rad nije nita.
1 kapital vrijedi, radJproizvodi[12 2 proizvoditi

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 181

Oigledno je da ti identini sudovi ne sadravaju nikakve posebne

mudrosti i napose da oni ne mogu izraziti odnos u koji stupaju vrijed
nost i rad, odnos u kojem su oni uzajamno povezani i u kojem se
me usobno razlikuju, a ne lee nezainteresirano i indiferentno jedno
pored drugog. Ve to to se rad prema kapitalu pojavljuje kao subjekt,
tj. to se radnik pojavljuje samo u odre enju rada, a rad nije radnik
ve bi to moralo otvoriti oi. Apstrahirajui od kapitala, ve u tome
je sadrana takva veza, takav odnos radnika prema svojoj vlastitoj dje
latnosti, koji nipoto nije prirodom, nego sam ve sadri specifino
ekonomsko odre enje.
Kapital ukoliko ga ovdje promatramo kao odnos koji treba razli
kovati od vrijednosti i novca jest kapital uope, tj. cjelokupnost odre
enja po kojima se vrijednost kao kapital razlikuje od vrijednosti kao
puke vrijednosti ili novca. Vrijednost, novac, promet itd., cijene itd.
su pretpostavljeni, isto tako rad itd. Ali mi ovdje nemamo posla ni s
posebnim oblikom kapitala, ni s pojedinim kapitalom koji se razlikuje od
drugih pojedinih kapitala itd. Mi prisustvujemo njegovom procesu
nastajanja. Taj dijalektiki proces nastajanja je samo idealan izraz
zbiljskog kretanja u kojem postaje kapital. Kasnije odnose treba pro
matrati kao razvitak iz te klice. Ali potrebno je da se fiksira odre eni
oblik u kojem je kapital na izvjesnoj taki postavljen. Inae nastaje
zbrka.
2.

[ Samooplodnja vrijednosti kao uslov kapitalistike

proizvodnje]

Kapital je dosad razmatran sa svoje materijalne strane kao jedno

stavni proces proizvodnje. Ali taj je proces sa strane odre enosti oblika
proces samooplodnje vrijednosti. Samooplodnja vrijednosti ukljuuje
kako odranje pretpostavljene vrijednosti tako i njeno umnoavanje.
Vrijednost nastupa kao subjekt. Rad je svrsishodna djelatnost,
pa se tako s materijalne strane pretpostavlja da je u procesu proiz
vodnje oru e za rad zaista upotrijebljeno kao sredstvo za neku svrhu
i da je sirovina kao proizvod dobila bilo kemijskom izmjenom materije
ili mehanikom promjenom viu upotrebnu vrijednost nego to ju je
imala ranije. Ali sama ta strana, budui da se tie samo upotrebne
vrijednosti, pripada jo jednostavnom procesu proizvodnje. Ovdje se
ne radi o tome to je tovie ukljueno, pretpostavljeno da je
proizvedena via upotrebna vrijednost (to je samo vrlo relativno;
ako se ito pretvara u rakiju tada je samo via upotrebna vrijednost
ve postavljena s obzirom na promet); jo nije proizvedena via upot
rebna vrijednost za individuuma, proizvo aa (ili je to bar sluajno i
nita se ne tie odnosa kao takvog), nego via upotrebna vrijednost za
druge. Radi se o tome da je proizvedena via razmjenska vrijednost.
Kod jednostavnog prometa proces je za pojedinu robu zavravao
time to je ona kao upotrebna vrijednost nalazila kupca i bila potroena.

182 Osnovi kritike politike ekonomije

Ona je time istupala iz prometa i gubila svoju razmjensku vrijednost,

uope svoje ekonomsko odre enje oblika. Kapital je potroio svoj
materijal radom, a rad svojim materijalom; on se potroio kao upotrebna
vrijednost, ali samo kao upotrebna vrijednost za sebe samog, kao kapital.
Prema tome, njegova potronja kao upotrebne vrijednosti pripada ovdje
sama u promet ili, bolje reeno, on sam postavlja poetak prometa ili
njegov kraj, kako se hoe. Sama potronja upotrebne vrijednosti ovdje
spada u ekonomski proces, jer je upotrebna vrijednost ovdje odre ena
razmjenskom vrijednou. Ni u jednom momentu procesa proizvodnje
kapital ne prestaje da bude kapital niti vrijednost da bude vrijed
nost, a kao takva i razmjenska vrijednost. Nita nije gluplje nego kad
netko, kao to to ini g. Proudhon, t127l kae da se kapital inom raz
mjene, tj. time to ponovo ulazi u jednostavan promet, pretvara iz
proizvoda u razmjensku vrijednost. Time bismo bili ponovo baeni
natrag na poetak, ak do neposredne trampe, gdje se zapaa nastajanje
razmjenske vrijednosti iz proizvoda.
Da kapital nakon dovrenja procesa proizvodnje, nakon to je
potroen kao upotrebna vrijednost, ponovo ulazi i moe da u e u pro
met kao roba, sadrano je ve u tome to je on bio pretpostavljen kao
razmjenska vrijednost koja se odrava. Ali ukoliko kapital sada samo kao
proizvod postaje ponovo roba, a kao roba razmjenska vrijednost, uko
liko on dobija cijenu i kao takva se realizira u novcu, on je jednostavna
roba, razmjenska vrijednost uope, a kao takva on je u prometu pod
jednako izloen sudbini da se realizira u novcu kao i da se u njemu
ne realizira, tj. da njegova razmjenska vrijednost postane novac ili da
ne postane. Zbog toga je njegova razmjenska vrijednost koja
je ranije bila postavljena idealno prije postala problematinom,
nego to je nastala. I tako ak da se kapital realno postavi u prometu
kao via razmjenska vrijednost, on ne moe potjecati iz samog prometa,
u kojem se prema njegovom jednostavnom odre enju razmjenjuju
samo ekvivalenti. Ako on iz prometa izlazi kao via razmjenska vrijed
nost, mora da je kao takva i uao u njega.
Kapital se prema obliku ne sastoji od predmeta rada i rada, ve
od vrijednosti i jo odre enije od cijena. To to njegovi elementi vri
jednosti imaju za vrijeme procesa proizvodnje razliite supstancije
ne tie se njihovog odre enja kao vrijednosti; oni se time ne mijenjaju.
Ako se ti elementi iz oblika nemira procesa na kraju procesa u
proizvodu ponovo spajaju u mirujui, objektivan lik, to je u odnosu na
vrijednost tako er puka promjena materije koja je ne mijenja. Razo
rene su, dodue, supstancije kao takve, ali ne u nita, ve u drukije
oblikovanu supstanciju. Ranije su se one pojavljivale kao elementarni,
ravnoduni uslovi proizvoda. Sada su one proizvod. Vrijednost proiz
voda moe biti jednaka samo zbroju vrijednosti koje su bile materija
lizirane u odre enim materijalnim elementima procesa kao sirovina,
oru e za rad (a u to spadaju i isto instrumentalne robe) i kao sam rad.
Sirovina se sasvim utroila, rad se sasvim utroio, oru e se utroilo

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 183

samo dijelom, pa dakle nastavlja da posjeduje dio vrijednosti kapitala

u njegovom odre enom nainu postojanja koji mu je pripadao prije
procesa. Taj dio, dakle, ovdje uope ne dolazi u obzir, jer nije pretrpio
nikakvu promjenu. Razliiti naini postojanja vrijednosti bili su isti
privid, a sama vrijednost inila je onu bit koja u njihovom nestajanju
ostaje jednaka sebi. Proizvod promatran kao vrijednost s te strane
nije proizvod, nego naprotiv ostao je identian, nepromijenjena vrijed
nost, samo to ova bivstvuje u drugom nainu egzistencije, koji joj je,
me utim, tako er ravnoduan i moe se razmijeniti za novac.
Vrijednost proizvoda je = vrijednosti sirovine -f vrijednost uni
tenog dijela oru a za rad, dakle onog dijela koji je preao na proizvod
i u svom je prvobitnom obliku ukinut + vrijednost rada. Ili cijena pro
izvoda je jednaka tim trokovima proizvodnje, tj. = zbroju cijena
roba koje su bile utroene u procesu proizvodnje. To drugim rijeima
znai samo to da je proces proizvodnje sa svoje materijalne strane
bio ravnoduan prema vrijednosti, da je zato ostao identian sa sobom
i samo poprimio drugi materijalni nain egzistencije, da je materija
liziran u drugoj supstanciji i u drugom obliku. (Oblik supstancije ne
tie se ekonomskog oblika, vrijednosti kao takve.)
Ako je kapital prvobitno bio = 100 talira, onda je on poslije, kao
i prije, ostao jednak 10 0 talira, iako je 100 talira u procesu proizvodnje
postojalo kao 50 talira pamuka, 40 talira najamnine + 10 talira stroja
za predenje; a *ada postoji kao pamuna pre a uz cijenu od 1 0 0 talira.
Ta reprodukcija 100 talira je jednostavno ostajanje-sebi-jednakim,
samo to je posredovano materijalnim procesom proizvodnje. Zato
proces mora ii dalje sve do proizvoda, jer inae e pamuk izgubiti
svoju vrijednost, oru e za rad uzalud se troilo, a najamnina se badava
plaala. Jedini uslov za samoodranje vrijednosti jest da proces pro
izvodnje bude zbiljski totalan proces, dakle da se nastavi sve do proiz
voda. Totalitet procesa proizvodnje, tj. da se on nastavlja sve do pro
izvoda ovdje je u stvari uslov samoodranja vrijednosti, njenog ostajanja-jednakim-sebi, ali ve je u prvom uslovu sadrano da kapital
zbiljski postaje upotrebna vrijednost, zbiljski proces proizvodnje;
dakle, da je na toj taki pretpostavljen.
S druge strane, proces proizvodnje je za kapital proces proizvodnje
samo ukoliko se u tom procesu, dakle u proizvodu, kapital odrava kao
vrijednost. Zato je postavka da je potrebna cijena = zbroju cijena tro
kova proizvodnje isto analitika. To je upravo pretpostavka proizvod
nje samog kapitala. Najprije je kapital postavljen kao 100 talira, kao
jednostavna vrijednost; zatim je on u tom procesu postavljen kao zbroj
cijena odre enih, samim procesom proizvodnje odre enih elemenata
vrijednosti njega samog. Cijena kapitala, njegova vrijednost izraena
u novcu = cijeni njegovog proizvoda. To znai da je vrijednost kapi
tala kao rezultat procesa proizvodnje ona ista koja je bila kao pretpos
tavka tog procesa. Samo to se u toku procesa vrijednost kapitala ne
odrava ni u jednostavnosti koju je imala na poetku ni u onoj koju je

184 Osnovi kritike politike ekonomije

ponovo dobila na kraju kao rezultat, nego se razlae u ponajprije posve

irelevantne kvantitativne sastavne dijelove kao vrijednost rada (najam
nina), vrijednost oru a za rad i vrijednost sirovina. Dalje nije postavljen
jo nikakav odnos osim to se u procesu proizvodnje jednostavna vri
jednost brojano rastavlja na niz vrijednosti koji se u proizvodu ponovo
u svojoj jednostavnosti stapa, ali sada postoji kao zbroj. Ali zbroj je =
prvobitnom jedinstvu. Inae ovdje, to se tie vrijednosti, osim kvanti
tativne podjele, jo nije sadrana nikakva razlika u odnosu izme u
razliitih koliina vrijednosti. Prvobitni kapital bio je 100 talira; 100
talira je i proizvod, ali sada 100 talira kao zbroj od 50+40+10 talira.
Sto talira mogao sam i prvobitno promatrati kao zb:oj od 50 + 4 0 +
+ 10 talira, ali isto tako i kao zbroj od 60+30+10 talira itd. to se
oni sad pojavljuju kao zbroj odre enog broja cijena postavljeno je
time, to su razliiti materijalni elementi u koje se kapital razloio
u procesu proizvodnje predstavljali svaki po jedan dio, ali odre eni
dio, njegove vrijednosti.
Kasnije e se pokazati da i ti brojevi u koje se razlae prvobitno
jedinstvo imaju odre ene me usobne odnose, ali to nas se ovdje jo
nita ne tie. Ukoliko se za vrijeme procesa proizvodnje zbiva neko
kretanje u samoj vrijednosti, ono je isto formalno i sastoji se od sli
jedeeg jednostavnog ina: da vrijednost prvo postoji kao jedinstvo:
odre eni broj jedinica, koji se sam promatra kao jedinstvo, cjelina:
kapital od 1 0 0 talira; drugo, da se u toku procesa proizvodnje to jedinstvo
dijeli na 50 talira, 40 talira i 10 talira, podjela koja je bitna ukoliko se
materijal rada, oru e i rad upotrebljavaju u odre enim koliinama,
ali ovdje, u odnosu na samih 1 0 0 talira, predstavlja samo irelevantno
rastavljanje na razliite koliine iste jedinice; najzad, da se tih 1 0 0 ta
lira ponovo pojavljuju u proizvodu kao zbroj. Jedini je proces u odnosu
na vrijednost da se ona pojavljuje najprije kao cjelina, jedinstvo; zatim
kao podjela tog jedinstva na odre eni broj; najzad kao zbroj. Onih
1 0 0 talira koji se pojavljuju na kraju kao zbroj isto su tako zbroj i upravo
onaj isti zbroj koji se na poetku pojavljivao kao jedinstvo. Odre enje
sume, zbrajanja proizilo je samo putem dijeljenja koje se zbivalo u
inu proizvodnje; ali ono ne postoji u proizvodu kao takvom. Prema
tome, postavka da je cijena proizvoda = cijeni trokova proizvodnje
ili da je vrijednost kapitala = vrijednosti proizvoda kae samo to da se
vrijednost kapitala u inu proizvodnje sauvala i sada se pojavljuje
kao suma.
S tom pukom identinou kapitala ili reprodukcijom njegove
vrijednosti kroz cijeli proces proizvodnje jo se ne bismo maknuli
dalje od poetka. Ono to je u poetku postojalo kao pretpostavka sada
je tu kao rezultat, i to u nepromijenjenom obliku. Jasno je da ekono
misti u stvari ne misle to kad govore o odre ivanju cijene trokovima
proizvodnje. Inae se nikad ne bi mogla stvoriti vea vrijednost nego
to je bila dana prvobitno; nikakva vea razmjenska vrijednost, iako
[bi se mogla stvoriti] vea upotrebna vrijednost, o kojoj ovdje uope

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 185

nije rije. Radi se o upotrebnoj vrijednosti kapitala kao takvog, a ne o

upotrebnoj vrijednosti robe.
Kad se kae da su trokovi proizvodnje ili potrebna cijena neke
robe = 110 , tada se rauna ovako: prvobitni kapital = 1 00 (dakle
npr. sirovine = 50, rad = 40, oru e = 10)-f5% kamata +5% pro
fit. Dakle trokovi proizvodnje = 110, a ne = 100; trokovi proiz
vodnje su dakle vei nego trokovi proizvo enja.!1281 Tu ba nita ne
pomae da, kako to neki ekonomisti vole, pred razmjenskom vrijed
nou robe traimo utoite u njenoj upotrebnoj vrijednosti. Bila
upotrebna vrijednost kao upotrebna vrijednost via ili nia, ona kao
takva ne odre uje razmjensku vrijednost. Robe esto padaju ispod svo
jih cijena proizvoda!1291, iako su nesporno dobile veu upotrebnu
vrijednost nego to su je imale u razdoblju prije proizvodnje.
Isto tako je beskorisno traiti utoite u prometu. Ja proizvodim
za 100 , ali prodajem za 1 1 0 .
Profit se ne stvara razmjenjivanjem. D a nije postojao prije, ne bi mogao
postojati ni poslije te transakcije. (.Ramsay IX , 88)

To bi znailo pokuati iz jednostavnog prometa objasniti povea

nje vrijednosti, dok on naprotiv izriito postavlja vrijednost samo kao
ekvivalent. I empirijski je jasno, da ako svi prodaju za 10% skuplje,
to je isto kao kad bi svi prodavali po trokovima proizvodnje. Viak
vrijednosti!1801 tada bi bio isto nominalan, umjetan, konvencionalan,
puka fraza. A kako je i sam novac roba, proizvod, to bi se i on prodavao
za 1 0 % skuplje, tj. prodavalac koji bi primio 1 10 talira primio bi in
fact samo 100. (Pogledaj kod Ricarda o vanjskoj trgovini, koju on shvaa
kao jednostavan promet i zato kae:
Vanjska trgovina ne moe nikada poveati razm jenske vrijednosti jedne
zemlje.!181! (Ricardo 39, 40)

Razlozi koje on za to navodi apsolutno su oni isti koji dokazuju

da razmjena kao takva, jednostavan promet, dakle trgovina uope,
ukoliko se shvaa kao takva, ne moe nikad povisiti razmjenske vri
jednosti, nikad proizvesti razmjensku vrijednost.) Postavka da cijena =
trokovima proizvodnje morala bi inae glasiti tako er: cijena robe je
uvijek vea nego njeni trokovi proizvodnje.
Osim jednostavnog brojanog dijeljenja i zbrajanja, u procesu
proizvodnje vrijednosti pridolazi jo i element oblika, da se onda
njegovi elementi pojavljuju kao trokovi proizvodnje, tj. upravo da se
elementi samog procesa proizvodnje ne odravaju u svojoj materijalnoj
odre enosti, nego kao vrijednosti koje se troe u onom nainu postojanja
u kojem su bile prije procesa proizvodnje.
S druge strane, jasno je da bi se, ako je in proizvodnje samo
reprodukcija vrijednosti kapitala, s njim zbivala samo materijalna, a ne
i ekonomska promjena, i da takvo jednostavno odranje njegove vri
jednosti protivurjei njegovom pojmu. Kapital, dodue, ne bi ostao

186 Osnovi kritike politike ekonomije

kao samostalan novac izvan prometa, ve bi poprimao lik razliitih roba,

ali ni za ta; to bi bio besciljan proces, jer bi na kraju predstavljao
samo identinu sumu novca i samo bi se bio izlagao riziku da izi e
oteen iz ina proizvodnje koji moe da ne uspije, u kojem novac
naputa svoj neprolazan oblik. Well.1 Proces proizvodnje je sada
zavren. Proizvod se tako er ponovo realizirao u novcu i ponovo je
uzeo prvobitni oblik od 100 talira. Ali i kapitalist mora jesti i piti;
on ne moe ivjeti od te promjene oblika novca. Jedan dio od 100 talira
morao bi se, dakle, razmijeniti ne kao kapital, nego kao moneta za robe
kao upotrebne vrijednosti i biti potroen u tom obliku. Iz 100 talira
postalo bi 90 i kako kapitalist na kraju uvijek ponovo proizvodi kapital
u obliku novca, i to iste koliine novca s kojom je proizvodnju zapoeo,
na kraju bi tih 100 talira bilo pojedeno i kapital bi nestao. Ali kapitalist
je plaen za rad, da tih 1 0 0 talira baci kao kapital u proces proizvodnje,
a ne da ih pojede. Ali odakle ga treba platiti? I ne izgleda li njegov
rad sasvim beskoristan, budui da kapital ukljuuje najamninu, dokle
bi radnici mogli ivjeti pomou jednostavne reprodukcije trokova
proizvodnje, to kapitalist ne moe? Kapitalist bi se, dakle, pojavio pod
faux frais de production2. Ali ma kakva bila njegova zasluga, reproduk
cija bi bila mogua bez njega, jer radnici u procesu proizvodnje ulau
samo onu vrijednost koju izvlae, dakle uope ne trebaju odnos kapitala
da bi proces otpoinjali uvijek iznova; i drugo, ne bi bilo nikakvog
fonda za plaanje njegove zarade, jer cijena robe = trokovima proiz
vodnje. Ali ako bi se njegov rad shvatio kao poseban rad pored i izvan
rada radnika, recimo kao rad nadzora itd., tada bi kapitalist primao
kao i radnici izvjesnu najamninu, pao bi dakle u njihovu kategoriju
i ne bi se nipoto odnosio prema radu kao kapitalist; tako er se nikad
ne bi obogatio, ve bi primao samo neku razmjensku vrijednost, koju
bi putem prometa morao da potroi.
Postojanje kapitala nasuprot radu zahtijeva da za sebe bivstvujui
kapital, kapitalist moe postojati i ivjeti kao ne-radnik. S druge strane,
isto je tako jasno, ak i ako se polazi od uobiajenih ekonomskih odre
enja, da kapital koji bi mogao samo da odrava svoju vrijednost, ne bi
mogao da je odri. Moraju se kompenzirati rizici proizvodnje. Kapital
se mora odravati uz kolebanje cijena. Mora se kompenzirati obezvre enje kapitala, koje se neprestano zbiva uslijed poveanja proiz
vodne snage itd. Stoga i kau ekonomisti prosto i otvoreno, da kad se
ne bi izvlaila dobit, profit, svatko bi pojeo svoj novac umjesto da ga
baca u proizvodnju, upotrebljava kao kapital. Ukratko, ako se pret
postavi to neoplodivanje, tj. neumnoavanje vrijednosti kapitala, pret
postavlja se da on nije zbiljska karika proizvodnje, da nije poseban odnos
proizvodnje; pretpostavlja se stanje u kojem trokovi proizvodnje ne
maju oblik kapitala, a kapital jo nije postao uslov proizvodnje.
1 Dobro. 8 spored n im (neproizvodnim ) trokovim a proizvodnje

III. Glavao kapitalu Prvi odjeljak 187

Jednostavno je shvatiti kako rad moe poveati upotrebnu vrijed

nost; tekoa lei u tome kako on moe stvoriti razmjenske vrijednosti
vie od unaprijed danih.
Uzmimo da je razmjenska vrijednost koju kapital plaa radniku
taan ekvivalent za vrijednost koju rad stvara u procesu proizvodnje.
U tom sluaju poveanje razmjenske vrijednosti proizvoda bilo bi
nemogue. Ono to bi rad kao takav unio u proces proizvodnje iznad
ve postojee vrijednosti sirovine i oru a za rad bilo bi plaeno radniku.
Vrijednost samog proizvoda, ukoliko je ona viak iznad vrijednosti
sirovine i oru a, pripala bi radniku; samo to mu kapitalist tu vrijednost
plaa u najamnini i to je on vraa kapitalistu u proizvodu.
[Da se pod trokovima proizvodnje ne misli zbroj vrijednosti koje
ulaze u proizvodnju da tako ne misle ak ni oni ekonomisti koji to
tvrde oevidno je na kamati za uzajmljeni kapital. Ona za industrij
skog kapitalista spada direktno u njegove izdatke, u njegove zbiljske
trokove proizvodnje. Ali ve sama kamata pretpostavlja da kapital
izlazi iz proizvodnje kao viak vrijednosti, jer sama ona je samo jedan
oblik tog vika vrijednosti. Kako, dakle, kamata sa stanovita uzajmljivaa ve ulazi u njegove neposredne trokove proizvodnje, vidi se da
kapital kao takav ulazi u trokove proizvodnje, ali kapital kao takav
nije puki zbroj svojih sastavnih dijelova vrijednosti. U kamati sam
se kapital pojavljuje sa svoje strane u odre enju robe, ali kao robe koja
je od svih drugih roba specifino razliita; kapital kao takav ne kao
puka suma razmjenskih vrijednosti ulazi u promet i postaje roba.
Ovdje je sam karakter robe prisutan kao ekonomsko, specifino odre
enje; nije irelevantan kao u jednostavnom prometu, niti je direktno
povezan s radom kao suprotnou, kao svojom upotrebnom vrijednou,
kao kod industrijskog kapitala; kapitala kakav je u svojim najbliim
odre enjima koja proizlaze iz proizvodnje i prometa. Zato se roba kao
kapital ili kapital kao roba u prometu ne razmjenjuje za ekvivalent;
stupajui u promet kapital zadrava svoje bivstvovanje-za-sebe;
on, dakle, zadrava svoj prvobitni odnos prema svom vlasniku i kad
dolazi u ruke tu eg posjednika. On se, dakle, samo pozajmljuje. Nje
gova upotrebna vrijednost kao takva za njegovog je vlasnika njegova
oplodnja vrijednosti, novac kao novac, a ne kao prometno sredstvo;
njegova upotrebna vrijednost kao kapitala.
Zahtjev koji postavlja g. Proudhon da se kapital ne uzajmljuje i
da ne nosi kamatu, nego da se kao roba prodaje za svoj ekvivalent kao
svaka druga roba, uope je samo zahtjev da razmjenska vrijednost ni
kad ne postane kapital, nego da ostane jednostavna razmjenska vri
jednost, da kapital ne egzistira kao kapital.l132! Taj zahtjev zajedno
s drugim, da najamni rad treba da ostane opa baza proizvodnje,
pokazuje smijenu zbrku o najjednostavnijim ekonomskim pojmovima.
Otud bijedna uloga koju Proudhon igra u polemici s Bastiatom, o

188 Osnovi kritike politike ekonomije

emu kasnije. Brbljanje o obzirima pravednosti i prava izlazi samo na

to da se vlasniki odnos ili pravni odnos kako on odgovara jednostavnoj
razmjeni eli primjeniti kao mjerilo na vlasniki ili pravni odnos
vieg stupnja razmjenske vrijednosti. Zato Bastiat, nesvjesno, sam po
novo istie momente u jednostavnom prometu koji guraju prema ka
pitalu. Sam kapital kao roba je novac kao kapital, ili kapital kao novac.]
*
[Trei moment koji treba izloiti u oblikovanju pojma kapitala
jest prvobitna akumulacija nasuprot radu, dakle i nepredmetni rad
nasuprot akumulaciji. Prvi moment je polazio od vrijednosti kao one
koja dolazi iz prometa i pretpostavlja ga. To je bio jednostavni pojam
kapitala; novac kako je bio neposredno odre ivan da bude kapital,
drugi moment je polazio od kapitala kao pretpostavke i rezultata proiz
vodnje; trei moment postavlja kapital kao odre eno jedinstvo prometa
i proizvodnje. (Sam odnos kapitala i rada, kapitalista i radnika kao re
zultat procesa proizvodnje.)
Prvobitnu akumulaciju treba razlikovati od akumulacije kapitala
[der Kapitalien]; ova pretpostavlja kapitale; pretpostavlja odnos kapi
tala kao postojeeg, pa dakle i njegove odnose prema radu, cijenama
(stalni i opticajni kapital), kamati i profitu. Ali kapital, da bi postao,
pretpostavlja izvjesnu akumulaciju koja ve lei u samostalnoj suprot
nosti izme u opredmeenog i ivog rada, u samostalnom postojanju
te suprotnosti. Tu akumulaciju koja je potrebna za postajanje kapitala,
koja je dakle ve prihvaena kao pretpostavka kao jedan moment
u njegov pojam, treba bitno razlikovati od akumulacije kapitala koji
je ve postao kapital, gdje kapitali moraju ve postojati.]
[Ve dosad smo vidjeli da kapital pretpostavlja: 1) proces proiz
vodnje openito, kakav je svojstven svim drutvenim stanjima, dakle
bez historijskog karaktera, ljudski, if you please1; 2 ) promet, koji je sam
ve u svakom od svojih momenata, a jo vie u svom totalitetu odre eni
historijski proizvod; 3) kapital kao odre eno jedinstvo oba. Koliko
se sad sam opi proces proizvodnje historijski modificira, dok se jo
pojavljuje samo kao element kapitala, mora se pokazati u njegovom
razvijanju, kao to iz jednostavnog shvaanja specifinih razlika kapitala
moraju rezultirati njegove historijske pretpostavke uope.]
[Sve drugo je puko brbljanje. Koje odre enje treba unijeti u prvi
odjeljak, o proizvodnji uopey i u prvi odjeljak drugog odjeljka, o razmjenskoj vrijednosti uopes moe proizii tek iz rezultata i kao rezultat
cijelog izlaganja. Na primjer, ve smo vidjeli da razlikovanje upotrebne
vrijednosti i razmjenske vrijednosti spada u samu ekonomiju a ne da,
kao to to ini Ricardo, upotrebna vrijednost kao jednostavna pret
postavka ostane po strani. Glava o proizvodnji zavrava objektivno
s proizvodom kao rezultatom; glava o prometu poinje s robomy koja
1 ako do p u stite

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 189

je sama opet upotrebna vrijednost i razmjenska vrijednost (dakle tako er

od obiju razliita vrijednost), promet kao jedinstvo obiju ali jedinstvo
koje je samo formalno i zato se raspada u robu kao puki predmet pot
ronje (neto izvanekonomsko) i u razmjensku vrijednost kao osamos
taljeni novac.]
3. [Viak vrijednosti i povijesna misija kapitala]
Viak vrijednosti to ga kapital ima na kraju procesa proizvodnje
viak vrijednosti koji se kao via cijena proizvoda realizira tek u pro
metu, ali onako kako se u njemu realiziraju sve cijene, naime tako da su
mu idealno ve dane kao pretpostavka, da su odre ene prije nego
to u njega u u znai, izraeno u skladu s opim pojmom razmjenske
vrijednosti, da je u proizvodu opredmeeno radno vrijeme ili koli
ina rada (izraena statiki veliina rada se pojavljuje kao prostorna
veliina, ali izraena dinamiki ona je mjerljiva samo vremenom)
vee nego ono sadrano u prvobitnim sastavnim dijelovima kapitala.
Ali to je mogue samo ako je u cijeni rada opredmeeni rad manji nego
ivo radno vrijeme koje je njime bilo kupljeno.
U kapitalu opredmeeno radno vrijeme pojavljuje se, kako smo
vidjeli, kao suma koja se sastoji od tri dijela: a) radno vrijeme opred
meeno u sirovini; b) radno vrijeme opredmeeno u oru u; c) radno
vrijeme opredmeeno u cijeni rada. Dijelovi a) i b) ostaju i kao sastavni
dijelovi kapitala nepromijenjeni; makar oni u procesu i mijenjaju svoj
lik, svoje materijalne naine postojanja, kao vrijednosti oni ostaju nepro
mijenjeni. Samo c) je ono to kapital razmjenjuje za neto kvalitativno
drugo; danu koliinu opredmeenog rada za neku koliinu ivog rada.
Kad bi ivo radno vrijeme reproduciralo samo ono radno vrijeme koje
je opredmeeno u cijeni rada, bilo bi i to samo formalno i uope bi se,
to se tie vrijednosti, bila dogodila samo zamjena za ivi rad kao
drugi nain postojanja te iste vrijednosti, kao to se u pogledu vrijednosti
materijala rada i oru a dogodila samo promjena njihovog materijalnog
naina postojanja. Da je kapitalist platio radniku cijenu jednaku jed
nom radnom danu, a da je radnikov radni dan dodao sirovini i oru u
samo jedan radni dan, tada bi kapitalist bio jednostavno razmijenio
razmjensku vrijednost u jednom obliku za razmjensku vrijednost u
nekom drugom obliku. On ne bi bio djelovao kao kapital. S druge
strane, da radnik nije bio ostao u jednostavnom procesu razmjene,
on bi u stvari bio primio kao plau proizvod svog rada, samo to bi
mu kapitalist bio uinio uslugu da mu cijenu proizvoda isplati unapri
jed, prije njegove realizacije. Kapitalist bi mu bio dao kredit, i to
besplatan, pour le roi de Prusse. Voilk tout1.
Razmjena izme u kapitala i rada iji je rezultat cijena rada, ma
koliko da je sa strane radnika jednostavna razmjena, mora sa strane
kapitalista biti ne-razmjena. On mora primiti veu vrijednost nego
1 za babino zdravlje. T o je sve.

190 Osnovi kritike politike ekonomije

to ju je dao. Razmjena promatrana sa strane kapitala mora biti samo

prividna, tj. pripadati nekom drugom ekonomskom odre enju oblika,
a ne onom razmjene, jer bi inae kapital kao kapital i rad kao rad u
suprotnosti prema kapitalu bili nemogui. Oni bi se razmjenjivali samo
kao jednake razmjenske vrijednosti koje materijalno egzistiraju u raz
liitim nainima postojanja.
Zato ekonomisti da bi opravdali, obranili kapital trae utoite u
tom jednostavnom procesu, objanjavaju kapital upravo procesom
koji njegovo postojanje ini nemoguim. Da bi ga dokazali, oni ga
dokazom uklanjaju. Ti mi plaa moj rad, uzima u razmjenu za njega
njegov vlastiti proizvod i odbija mi vrijednost sirovine i materijala
koje si mi dobavio. To znai da smo mi associs1, koji unose razliite
elemente u proces proizvodnje i prema njihovoj vrijednosti razmjenjuju.
Proizvod se dakle pretvara u novac, a novac se dijeli tako da ti, kapi
talist, prima cijenu tvoje sirovine i oru a, a ja, radnik, cijenu koju im
je dodao rad. Korist je za tebe da sada sirovinu i oru e posjeduje u
potronom (za promet sposobnom) obliku, a za mene da se moj rad
oplodio. T i bi, dakako, uskoro doao u poloaj da bi svoj kapital u
obliku novca pojeo, dok bih ja kao radnik doao u posjed obojeg.
Za kapital radnik razmjenjuje sam svoj rad (razmjenjuje sposob
nost da se tim radom raspolae), on ga otu uje2. Kao cijenu on prima
vrijednost tog otu enja3. On razmjenjuje djelatnost koja postavlja
vrijednost za neku unaprijed odre enu vrijednost, bez obzira na rezul
tat svoje djelatnosti.*
Me utim, kako se odre uje vrijednost koju razmjenjuje radnik?
Opredmeenim radom koji je sadran u njegovoj robi. Ta roba egzis
tira u njegovoj ivotnoj djelatnosti. Da bi je odrao od danas na sutra
(o radnikoj klasi, dakle ni o potrebnom nadomjestku za wear and
tear4, da bi se ona odrala kao klasa, jo nije rije, jer radnik ovdje stoji
* N evi ena je m u d ro st gospo ina Bastiata d a je najamni odnos nebitan, samo
form alan oblik, oblik u d ru ivan ja koji kao takav n em a veze s ekonom skim odnosom
rad a i kapitala. K a d bi, kae on, radnici bili tako bogati da m ogu priekati dovrenje
i p ro d aju proizvoda, tad a im najam ni odnos, kao ni najam nina, n e bi sm etao d a s
kapitalistom zakljue isto tako povoljan ugovor kao to ga zakljuuje jedan kapi
talist s drugim . D akle, zlo n e lei u obliku najam nog odnosa, ve u uslovim a koji
su nezavisni od njega. N jem u , naravno, n e p ad a na p am et da su sami ti uslovi
uslovi najamnog odnosa. K a d bi radnici bili u jedno kapitalisti, tad a se oni prem a
kapitalu koji ne rad i doista ne bi odnosili kao radnici koji rade, ve kao kapitalisti
koji rade tj. ne u obliku najam n ih radnika. Zato su n jem u tako er najam nina i
profit u biti isto to i profit i kam ata. O n to naziva harmonijom ekonomskih odnosa,
naim e to d a sam o prividno egzistiraju ekonom ski odnosi, ali u stvari, u biti, samo
jedan odnos odnos jednostavne razm jene. Z ato njem u bitni oblici izgledaju po
sebi kao besadrajni, tj. kao oblici koji n isu zbiljski.
1 ortaci 8 er entaufiert sie 3 dieser Entauflerung 4 habanje

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 191

prema kapitalu kao radnik, dakle kao pretpostavljeni perenirajui

subjekt, jo ne kao prolazan individuum iz roda radnika) on mora utro
iti odre enu masu sredstava za ivot, nadomjestiti utroenu krv, itd.
On prima samo ekvivalent. Dakle sutra, poslije izvrene razmjene (i
ako je on razmjenu formalno dovrio, on je izvrava tek u procesu
proizvodnje), njegova radna snaga egzistira na isti nain kao i prije:
on je dobio taan ekvivalent, jer cijena koju je primio ostavlja ga u
posjedu iste razmjenske vrijednosti koju je imao ranije. Koliinu opred
meenog rada koja je sadrana u njegovoj ivotnoj djelatnosti platio
mu je kapital. On ju je potroio, i kako ona nije egzistirala kao stvar
ve kao sposobnost u jednom ivom biu, on moe zbog specifine
prirode svoje robe specifine prirode ivotnog procesa ponovo
ui u razmjenu. Da je osim radnog vremena opredmeenog u njego
vom ivotu (tj. radnog vremena koje je bilo potrebno da se plate proiz
vodi potrebni za odravanje njegovog ivota), u njegovom neposred
nom postojanju opredmeen jo i daljnji rad, naime vrijednosti koje je
on potroio da bi stvorio odre enu radnu sposobnost, posebnu umje
nost (ija se vrijednost izraava u trokovima proizvodnje uz koje se
moe proizvesti slina odre ena radna vjetina) jo nas se ne tie ov
dje, gdje nije rije o nekom posebno kvalificiranom radu, ve o radu
uope, o jedinstvenom radu.
Kad bi bio potreban jedan radni dan da bi se jedan radnik odrao
na ivotu jedan radni dan, kapital ne bi postojao, jer bi se radni dan
razmjenjivao za svoj vlastiti proizvod, dakle kapital kao kapital ne bi
se mogao oploditi pa stoga ni odrati. Samoodranje kapitala je njegovo
samoopto ivanje. Kad bi kapital, da bi ivio, morao i raditi, on se ne
bi odravao kao kapital, nego kao rad. Vlasnitvo nad sirovinama i
oru ima za rad bilo bi samo nominalno: oni bi ekonomski pripadali
radniku upravo toliko koliko bi pripadali i kapitalistu, jer bi mu stva
rali vrijednost samo ukoliko bi on sam bio radnik. Zato se on ne bi
odnosio prema njima kao prema kapitalu, ve kao prema jednostavnoj
gra i i sredstvu za rad, kao to to u procesu proizvodnje ini sam
radnik.
Ako je, naprotiv, potrebno npr. samo pola radnog dana da se rad
nik odri na ivotu cijeli radni dan, tada viak vrijednosti proizvoda
proizlazi sam od sebe, jer je kapitalist u cijeni platio samo pola radnog
dana, a u proizvodu primio opredmeen jedan cijeli radni dan, dakle
za drugu polovinu radnog dana nije razmijenio nita. Ne razmjena ve
jedino proces u kojem on bez razmjene dobija opredmeeno radno vri
jeme, tj. vrijednost moe ga uiniti kapitalistom. Pola radnog dana ne
stoji kapital nita; on dakle dobija vrijednost za koju nije dao ekviva
lent. A poveanje vrijednosti moe nastati samo tako da se dobije,
dakle, stvori vrijednost povrh ekvivalenta.
Viak vrijednosti je openito vrijednost povrh ekvivalenta. Ekvi
valent je prema svom odre enju samo identinost vrijednosti sa samom
sobom. Zato viak vrijednosti ne moe nikad proizii iz ekvivalenta;

192 Osnovi kritike politike ekonomije

dakle ne moe ni prvobitno iz prometa; on mora proizii iz samog

procesa proizvodnje kapitala. Stvar se moe izraziti i ovako: Ako rad
nik treba samo pola radnog dana da bi ivio cijeli dan, onda on da bi
ivotario kao radnik treba da radi samo pola dana. Druga polovina rad
nog dana je prinudan rad, viak rada. Ono to se na strani kapitala
pojavljuje kao viak vrijednosti, na strani radnika pojavljuje se tano
kao viak rada povrh njegove potrebe kao radnika, dakle povrh njegove
neposredne potrebe za odravanje ivota.
Velika povijesna strana kapitala je stvaranje tog vika rada, suvi
nog rada sa stanovita puke upotrebne vrijednosti, pukog izdravanja,
i njegov historijski poziv ispunjen je kada su se, s jedne strane, potrebe
razvile toliko da je viak rada povrh potrebnog rada postao opa pot
reba, da proizlazi iz samih individualnih potreba, kada se, s druge
strane, zahvaljujui strogoj disciplini kapitala kroz koju su prola uza
stopna pokoljenja, opa radljivost razvila kao opi posjed novog po
koljenja, i kada je, najzad, zahvaljujui razvitku proizvodnih snaga
rada to ih kapital (u svojoj neogranienoj strasti za bogaenjem i u
uslovima u kojima je jedino on i moe realizirati) neprestano goni
naprijed, stvar dola dotle da posjedovanje i odravanje opeg bogat
stva, s jedne strane, zahtijeva samo malo radnog vremena za cijelo dru
tvo, a s druge strane, radno se drutvo prema procesu svoje napredujue reprodukcije, svoje reprodukcije u sve veem obilju, odnosi nau
no. Ispunjen je, dakle, kad je prestao rad u kojem ovjek ini i ono
to moe dati stvarima da ine za njega.
Kapital i rad tu se, prema tome, odnose kao novac i roba; ako je
prvi opi oblik bogatstva, drugi je samo supstancija iji je cilj neposred
na potronja. Ali kao neumorno nastojanje za opim oblikom bogatstva
kapital tjera rad preko granica njegove prirodne potrebitosti i tako stva
ra materijalne elemente za razvitak bogate individualnosti, koja je jed
nako svestrana u svojoj proizvodnji kao i u potronji, i iji se rad stoga vie
i ne pojavljuje kao rad, ve kao pun razvoj djelatnosti u kojoj je nestala
prirodna nunost u svom neposrednom obliku; jer na mjesto prirodne
potrebe stupila je povijesno stvorena potreba. Zato je kapital produk
tivan, tj. zato je on bitan odnos za razvijanje drutvenih proizvodnih
snaga. On prestaje da bude takav tek kada razvitak tih samih proizvod
nih snaga nai e na granicu u samom kapitalu.
U novinama The Times od novembra 1857. nalazi se divan krik
bijesa jednog zapadnoindijskog plantaera.l1331 S velikim moralnim ne
godovanjem taj advokat izlae kao pledoaje za ponovno uvo enje
ropstva crnaca kako se quashees1 (slobodni nigger,s2 sa Jamajke) za
dovoljavaju proizvodnjom onoga to je strogo neophodno za njihovu
vlastitu potronju, a pravim luksuznim artiklom pored te upotrebne
vrijednosti smatraju samo ljenarenje (indulgence and idleness3);
1 slobodnjaci 8 cmd. 8 uivanje i besposlienje

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 193

kako se njima fuka za eer i za capital fixe1 uloen u plantations2;

kako se oni, naprotiv, s ironinom zluradou smiju plantaeru koji pro
pada i ak kranstvo kojem su ih nauili iskoriavaju samo kao vanjsko
uljepavanje tog zluradog raspoloenja i indolencije.
Oni su prestali da budu robovi, ali nisu postali najamni radnici,
ve self-sustaining peasants3 koji rade za vlastitu oskudnu potronju.
Kapital kao kapital ne egzistira u odnosu na njih, jer osamostaljeno bo
gatstvo uope egzistira samo ili pomou neposrednog prisilnog rada,
ropstva ili pomou posredovanog prisilnog rada, najamnog rada. Nepo
srednom prisilnom radu stoji nasuprot ne bogatstvo kao kapital, ve
bogatstvo kao odnos gospodstva; stoga se na njegovoj osnovi reproducira
tako er samo odnos gospodstva, za koji samo bogatstvo ima vrijednost
jedino kao uivanje, ne kao s&mo bogatstvo, koje zbog toga tako er
nikada ne moe stvoriti opu radljivost. (Na taj odnos ropstva i najamnog
rada jo emo se vratiti.)
4. [ Pitanje o postanku vika vrijednosti kod ranijih
ekonomista ]
Tekoa da se shvati postanak vika vrijednosti ispoljava se: 1)
kod modernih engleskih ekonomista, koji predbacuju Ricardu da nije
shvatio viak, da nije shvatio viak vrijednosti^^ (vidi Malthus: On
value*, koji bar pokuava da postupa nauno), iako ga je Ricardo je
dini od svih ekonomista shvatio, kao to dokazuje njegova polemika
protiv A. Smithovog brkanja odre ivanja vrijednosti najamninom i
njenog odre ivanja radnim vremenom opredmeenim u robi I1361.
Novi ekonomisti su prosto plitki bukvani. Dodue i sam Ricardo
upada esto u konfuziju, jer on istina postojanje vika vrijednosti shva
a kao pretpostavku kapitala, ali esto se zbunjuje ne znajui kako na
toj osnovici da shvati poveanje vrijednosti osim tako da se u isti pro
izvod ulae vie opredmeenog radnog vremena, drugim rijeima, da pro
izvodnja postaje te a . I1371 Otud kod njega apsolutna suprotnost izme u
vrijednosti i bogatstva. Otud jednostranost njegove teorije o zemljinoj
renti, njegova pogrena teorija o me unarodnoj trgovini, koja bi tre
balo da proizvodi samo upotrebnu vrijednost (to on naziva bogatst
vom), a ne razmjensku vrijednost, t13] Jedini izlaz za poveanje vrijed
nosti kao takvih ostaje osim rastue tekoe proizvodnje (teorija rente)
samo porast stanovnitva (prirodno poveanje broja radnika porastom
kapitala), iako on ak ni taj odnos nije nigdje jednostavno izrazio.
Osnovna je pogreka to on nigdje ne istrauje odakle zapravo potjee
razlika izme u odre ivanja vrijednosti najamninom i odre ivanja vri
jednosti opredmeenim radom. Novac i sama razmjena (promet) zato
i stalni kapital 2 plantae 8 samostalni seljaci (seljaci koji se sami
izdravaju) 4 O v rije d n o sti^^
13 M i n - Bngela (19)

194 Osnovi kritike politike ekonomije

se u njegovoj ekonomiji pojavljuju samo kao isto formalni element i

premda se, prema njemu, u ekonomiji radi samo o razmjenskoj vrijed
nosti, profit itd. pojavljuje se samo kao stopa udjela u proizvodu, koja
nastaje i na osnovi ropstva. Oblik posredovanja Ricardo nije nigdje
istraivao.
2)
Fiziokrati. Ovdje se opipljivo ispoljava tekoa da se shvati
kapital, samooplodnja vrijednosti, dakle i viak vrijednosti koji kapital
stvara u inu proizvodnje, a ona se i morala ispoljiti kod otaca moderne
ekonomije, kao i kod njenog posljednjeg klasinog zavretka u Ricardu
stvaranjem vika vrijednosti, koje on shvaa u obliku rente. To je u osnovi
pitanje o pojmu kapitala i najamnog rada i stoga osnovno pitanje koje
se namee na pragu sistema modernog drutva. Monetarni sistem je
bio shvatio samostalnost vrijednosti samo onakve kakva ona rezultira
iz jednostavnog prometa kao novac; zato su oni uinili taj apstraktni
oblik bogatstva iskljuivim ciljem nacija, koje su upravo ulazile u pe
riod kad je bogaenje kao takvo izgledalo kao svrha drutva.
Zatim je doao merkantilni sistem, koji je pao u razdoblje kad indu
strijski kapital a stoga i najamni rad nastupa u manufakturi i razvija se
u suprotnosti prema i na raun neindustrijskog bogatstva, feudalnog
zemljinog vlasnitva. Njima ve lebdi pred oima novac kao kapital,
ali zapravo opet samo u obliku novca, prometa merkantilnog kapitala,
kapitala koji se pretvara u novac. Industrijski kapital ima za njih vrijed
nost, i to najviu vrijednost kao sredstvo, a ne kao samo bogatstvo
u svom proizvodnom procesu jer on stvara merkantilni kapital,
a ovaj u prometu postaje novac. Manufakturni rad tj. au fond1
industrijski rad [prema merkantilistima donosi novac], ali poljoprivred
ni rad izgledao im je, naprotiv, kao onaj koji uglavnom proizvodi upot
rebnu vrijednost. Sirovina kad se obradi vrednija je, jer u jasnijem obli
ku, koji je isto tako pogodniji za promet, za trgovinu, merkantilniji,
donosi vie novca (pri tom historijska predstava o bogatstvu neratarskih naroda, kao napose Holandije, nasuprot ratarskim, feudalnim;
ratarstvo se uope nije pojavljivalo u industrijskom ve u feudalnom obli
ku, dakle kao izvor feudalnog bogatstva, a ne gra anskog). ledan oblik
najamnog rada, onaj industrijski, i jedan oblik kapitala, onaj industrij
ski, bili su, dakle, priznati kao izvor bogatstva, ali samo ukoliko su stva
rali novac. Stoga jo ni sama razmjenska vrijednost nije shvaena u
obliku kapitala.
Sada fiziokrati. Razlikuju kapital od novca i shvaaju ga u njego
vom opem obliku kao osamostaljenu razmjensku vrijednost, koja se
u proizvodnji odrava i pomou nje poveava. Zato oni i promatraju
taj odnos za sebe, onakav kakav je on ne sam moment jednostavnog
prometa, ve, naprotiv, njegova pretpostavka koja se i iz samog prometa
neprestano ponovo uspostavlja kao njegova pretpostavka. Oni su, dakle,
oevi moderne ekonomije. t139l Oni shvaaju i to da je stvaranje vika
1 u biti

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 195

vrijednosti najamnim radom samooplodnja vrijednosti, tj. ostvarenje

kapitala. Ali kako se pomou kapitala, tj. postojeih vrijednosti stvara
viak vrijednosti posredstvom rada? Ovdje oni potpuno odbacuju oblik
i razmatraju samo jednostavni proces proizvodnje. Stoga moe biti
produktivan samo onaj rad koji se vri na takvom polju gdje prirodna
snaga oru a za rad opipljivo doputa radniku da proizvede vie vrijed
nosti no to ih potroi. Zbog toga viak rada ne proizlazi iz rada kao
takvog, ve iz prirodne snage kojom se rad koristi i kojom on upravlja
iz poljoprivrede. Ona je zato [za fiziokrate] jedini proizvodni rad, jer
oni su doli dotle, da je proizvodan samo rad koji stvara viak vrijednosti
(da se viak vrijednosti mora izraziti u materijalnom proizvodu sirovo
je gledite, koje se javlja jo kod A. Smithat140!. Glumci su proizvodni
radnici ne ukoliko oni proizvode kazalini komad, nego ukoliko pove
avaju bogatstvo svog poslodavca. Ali koja se vrsta rada vri, dakle u
kojem se obliku rad materijalizira, za taj je odnos apsolutno irelevantno.
Opet i nije irelevantno s kasnijih gledita.)
Me utim, taj viak vrijednosti pretvara se neopazice u jednu ko
liinu upotrebne vrijednosti koja izlazi iz proizvodnje a koja je vea od
one to je u proizvodnji potroena. Samo u odnosu prirodnog sjemena
prema njegovom proizvodu pojavljuje se opipljivo to umnogostruenje
upotrebnih vrijednosti, suviak proizvoda iznad onog njegovog sastav
nog dijela koji mora posluiti za novu proizvodnju, suviak iji se dio,
dakle, moe utroiti neproduktivno. Od etve mora se samo jedan dio
direktno vratiti zemlji kao sjeme; zahvaljujui proizvodima, elementima,
zraku, vodi, zemlji, svjetlosti, koji se zatjeu u prirodi, kao i supstanci
jama koje se dodaju u ubrivu i drukije, sjeme reproducira taj dio u
umnoenoj koliini kao ito itd. Ukratko, ljudski rad treba samo da
upravlja kemijskom promjenom materije (u poljoprivredi), ili samom
reprodukcijom ivota (odgajanje stoke), dijelom da ih i mehaniki pot
pomogne da bi se dobio viak, tj. da bi se iste prirodne supstancije pret
vorile iz jednog za upotrebu bezvrijednog oblika u jedan vrijedni.
Zato je pravi oblik opeg bogatstva [prema iiziokratima] viak proizvoda
zemlje (ito, stoka, sirovine). Zato, ekonomski posmatrano, samo je
renta oblik bogatstva. Tako dolazi do toga da prvi proroci kapitala pred
stavnikom gra anskog bogatstva dre samo ne-kapitalista, feudalnog
zemljovlasnika. Ali konzekvencija [koju oni povlae], prebacivanje
svih poreza na rentu, ide sasvim u prilog gra anskom kapitalu. Feuda
lizam se gra anski slavi u principu to je prevarilo neke feudalce,
kao starog Mirabeaua da bi se on u primjeni razruio.
Sve druge vrijednosti [stvorene izvan poljoprivrede] predstav
ljaju [prema iiziokratima] samo sirovinu + rad; sam rad predstavlja
ito ili druge poljoprivredne proizvode zemlje koje rad troi; dakle
tvorniki radnik itd. ne dodaje sirovini vie nego to od sirovina troi.
Njegov rad, isto tako kao ni njegov poslodavac, ne dodaje dakle bogat
stvu nita bogatstvo je viak iznad roba potroenih u proizvodnji
ve mu samo daju ugodne i korisne oblike potronje.
13*

196 Osnovi kritike politike ekonomije

Tada se primjena prirodnih sila u industriji jo nije bila razvila,

kao ni podjela rada itd., koja poveava prirodnu snagu samog rada.
Ali to je sluaj u doba A. Smitha. Zato je kod njega rad uope izvor
vrijednosti, kao i bogatstva, ali i rad stvara viak vrijednosti zapravo
samo ukoliko se pri podjeli rada viak pojavljuje isto tako kao dar pri
rode, prirodna snaga drutva, kao [to se] kod fiziokrata [pojavljuje kao
dar] zemlje. Otud vanost koju A. Smith polae na podjelu rada.
S druge strane, prvobitno se kod Smitha kapital ne pojavljuje kao
onaj koji sadri u sebi kao suprotnost moment najamnog rada*, ve
onako kako dolazi iz prometa (kao novac) i kako stoga postaje iz prome
ta (tednjom). Kapital se, dakle, prvobitno ne oplo uje sam jer
prisvajanje tu eg rada nije ukljueno u sam njegov pojam. Tek nak
nadno, nakon to je ve pretpostavljen kao kapital mauvais cercle1
on se pojavljuje kao komanda nad tu im radom. Zato bi, prema A.
Smithu, rad zapravo trebalo da bude nagra en svojim vlastitim pro
izvodom, najamnina bi trebala biti = proizvodu, dakle rad ne bi smio
biti najamni rad ni kapital - kapital. Stoga da bi se profit i renta unijeli
kao prvobitni elementi trokova proizvodnje, tj. da bi se iz procesa
proizvodnje kapitala, dobio viak vrijednosti, Smith ih pretpostavlja u
krajnje sirovom obliku. Kapitalist ne eli da se njegov kapital upotreb
ljava badava; isto tako vlasnik zemljita ne eli da se njegova zemlja
daje badava proizvodnji. Oni trae neto za uzvrat. Tako su oni kao hi
storijske injenice zajedno sa svojim zahtjevima uzeti u obzir, ali nisu
objanjeni. Zapravo je najamnina jedini ekonomski opravdani sastavni
dio trokova proizvodnje, jer je ona njihov jedini nuni sastavni dio.
Profit i renta samo su odbici od najamnine, proizvoljno iznu eni u po
vijesnom procesu od strane kapitala i zemljinog vlasnitva i opravdani
zakonski, a ne ekonomski. Ali kako Smith, opet, s druge strane suprot
stavlja radu sredstva i materijal proizvodnje u obliku zemljinog vla
snitva i kapitala kao samostalne likove, on je rad bitno postavio kao
najamni rad. Tako [iskrsavaju] protivurjenosti. Otud njegovo kole
banje u odre ivanju vrijednosti, stavljanje na isti nivo profita i zemlji
ne rente i pogrena gledita o utjecaju najamnine na cijene itd.
Sada Ricardo (vidi 1). Ali on opet shvaa najamni rad i kapital kao
prirodan, a ne historijski odre en oblik drutva za stvaranje bogatstva
kao upotrebne vrijednosti, tj. njihov oblik kao takav, upravo zato to
je prirodan, jest irelevantan i ne shvaa se u svom odre enom odnosu
prema obliku bogatstva, kao to se bogatstvo samo, u svom obliku
* J e r on dodue sm atra d a rad stvara vrijednosti, ali sam rad shvaa kao
u p o tre b n u vrijednost, za sebe b ivstvujuu prod uk tiv no st, ljudsku p n ro d n u snagu
uope (to ga razlikuje o d fiziokrata), a n e kao najam ni rad , ne u njegovom speci
finom o d re e n ju oblika u su pro tno sti prem a kapitalu.
1 d rc u lu s vitiosus, p oroni k ru g

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 197

kao razmjenska vrijednost, pojavljuje kao puko formalno posredovanje

svog materijalnog postojanja; zato nije shvaen odre eni karakter
gra anskog bogatstva upravo zato to se ono pojavljuje kao adekva
tan oblik bogatstva uope i zbog toga ak ni ekonomski, iako se polazi
od razmjenske vrijednosti, odre eni ekonomski oblici razmjene ne igraju
ba nikakvu ulogu u njegovoj ekonomiji, ve se uvijek govori o raspo
djeli opeg proizvoda rada i zemlje me u tri klase, kao da se kod bogat
stva zasnovanog na razmjenskoj vrijednosti radi samo o upotrebnoj
vrijednosti i kao da je razmjenska vrijednost samo ceremonijalni oblik,
koji kod Ricarda nestaje sasvim isto kao to novac kao prometno sred
stvo nestaje u razmjeni. Stoga da bi pribavio vaenje istinskim zakonima
ekonomije, on tako er voli da taj odnos novca promatra kao samo for
malan. Otud i njegova slabost u pravom uenju o samom novcu.
Potrebno je tano razvijanje pojma kapitala, jer je on temeljni
pojam moderne ekonomije, kao to je i sam kapital iji je apstraktni
pandan njegov pojam, temelj gra anskog drutva. Iz otrog shvaanja
temeljne pretpostavke tog odnosa moraju proizii sve protivurjenosti
gra anske proizvodnje, kao i granica na kojoj on prerasta samog sebe.
[Vano je spomenuti da je bogatstvo kao takvo, tj. gra ansko bo
gatstvo uvijek u najvioj potenciji izraeno u razmjenskoj vrijednosti,
gdje je ono postavljeno kao posrednik, kao posredovanje ekstrema
razmjenske vrijednosti i upotrebne vrijednosti. Ta sredina pojavljuje
se uvijek kao dovren ekonomski odnos, jer ovaj obuhvaa suprotnosti
i najzad se uvijek pojavljuje kao jednostrana via potencija nasuprot
samim ekstremima; jer kretanje ili odnos koji se prvobitno pojavljuje
kao posrednik izme u ekstrema dijalektiki nuno vodi dalje do toga
da se pojavi kao posredovanje sa samim sobom, kao subjekt iji su mo
menti samo ekstremi ije samostalno pretpostavljbnje On ukida, da bi
se njihovim ukidanjem sam postavio kao ono jedino to je samostalno.
Tako u religioznoj sferi Krist posrednik izme u boga i ovjeka puko
sredstvo prometa izme u ove dvojice postaje njihovo jedinstvo,
bogoovjek, i kao takav postaje vaniji nego bog; sveci vaniji nego
Krist; popovi vaniji nego sveci.
Totalni ekonomski izraz, sam jednostran prema ekstremima,
uvijek je razmjenska vrijednost kad je postavljen kao srednji lan;
npr. novac u jednostavnom prometu; sam kapital kao posrednik izme
u proizvodnje i prometa. Unutar samog kapitala jedan njegov oblik
ponovo uzima mjesto upotrebne vrijednosti prema drtigom kao raz
mjenskoj vrijednosti. Tako npr; industrijski kapital pojavljuje se kao
proizvo a prema trgovcu, koji se pojavljuje kao promet; Tako prvi
predstavlja materijalnu, a drugi formalnu stranu, dakle bogatstvo kao

198 Osnovi kritike politike ekonomije

bogatstvo. Ujedno je trgovaki kapital sam opet posrednik izme u

proizvodnje (industrijskog kapitala) i prometa (potroake publike)
ili izme u razmjenske vrijednosti i upotrebne vrijednosti, gdje su obje
strane postavljene naizmjence, proizvodnja kao novac, a promet kao
upotrebna vrijednost (potroaka publika) ili prva kao upotrebna vri
jednost (proizvod), a druga kao razmjenska vrijednost (novac). Isto
tako unutar same trgovine: trgovac na veliko kao posrednik izme u
tvorniara i trgovca na malo ili izme u tvorniara i poljoprivrednika ili
izme u razliitih tvorniara, predstavlja tu istu viu sredinu. Tako opet
meetar prema trgovcu na veliko. Zatim bankar prema tvorniarima
i trgovcima; dioniko drutvo prema jednostavnoj proizvodnji; finan
cijer kao posrednik izme u drave i gra anskog drutva na najviem
stupnju.
Bogatstvo kao takvo predstavlja se to jasnije i ire to je vie uda
ljeno od neposredne proizvodnje i to vie samo opet posreduje izme u
strana koje su, ako se promatraju svaka za sebe, ve postavljene kao
ekonomska odre enja oblika. [Tako vidimo] da novac iz sredstava po
staje svrha i da vii oblik posredovanja posvuda postavlja kao kapital
nii oblik ponovo kao rad, kao puki izvor vika vrijednosti. Npr. burzov
ni posrednik, bankar itd. prema tvorniarima i farmerima, koji su re
lativno prema njemu postavljeni u odre enju rada (upotrebne vrijed
nosti), dok se on nasuprot njima postavlja kao kapital, stvaranje vika
vrijednosti; u najlu em obliku u financijeru.]

Kapital je neposredno jedinstvo proizvoda i novca ili, bolje, pro

izvodnje i prometa. Tako je on sam opet neto neposredno, i njegov
razvitak se sastoji u tome, da kao to jedinstvo koje je postavljeno kao
odre en i stoga jednostavan odnos samog sebe postavi i ukine.
Jedinstvo se u kapitalu pojavljuje ponajprije kao neto jednostavno.
+
[Ricardov tok misli jednostavno je ovaj: proizvodi se razmjenjuju
dakle kapital za kapital prema koliinama opredmeenog rada
koje su sadrane u njima. Radni dan se uvijek razmjenjuje za radni dan.
To je pretpostavka. Sama razmjena moe se, dakle, ostaviti sasvim po
strani. Proizvod kapital postavljen kao proizvod po sebi je razmjen
ska vrijednost, emu razmjena dodaje samo oblik, kod njega [Ricarda]
formalan oblik. Sada je pitanje samo na kakve se obroke taj proizvod
dijeli. Isto je da li se ti obroci promatraju kao odre ene kvote pretpostav
ljene razmjenske vrijednosti ili njenog sadraja, materijalnog bogat
stva. tovie, kako je razmjena kao takva puki promet : novac kao
promet bolje je da se od nje posve apstrahira i da se promatraju samo
kvote materijalnog bogatstva koje se unutar procesa proizvodnje ili
kao njegov rezultat dijele na razliite agente. U obliku razmjene sva je
vrijednost itd. samo nominalnoj ona je realna u obliku obroka. Cijela
je razmjena, ukoliko ne stvara veu materijalnu razlinost, nominalna.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 199

Kako se uvijek razmjenjuje cijeli radni dan za cijeli radni dan, suma
vrijednosti ostaje ista porast proizvodnih snaga djeluje samo na sadr
aj bogatstva, ne na njegov oblik. Zato poveanje vrijednosti moe
nastati samo uslijed poveane tekoe u proizvodnji a do nje moe
doi samo tamo gdje prirodna snaga ne prua vie jednaku uslugu
jednakim koliinama ovjekovog rada, dakle plodnost prirodnih ele
menata opada u poljoprivredi. Stoga padanje profita prouzrokuje
renta. Prvo, pogrena je pretpostavka da se u svim stanjima drutva
uvijek radi cijeli radni dan itd. itd. (vidi gore).]

5. [Viak vrijednosti i proizvodna snaga rada]

Vidjeli smo: radnik treba da radi npr. samo pola radnog dana da
bi ivio cijeli dan, dakle da bi drugi dan mogao ponovo zapoeti isti
proces. U njegovoj radnoj sposobnosti ukoliko ona egzistira u njemu
kao ivom biu ili u njemu kao ivom oru u za rad opredmeeno je
samo pola radnog dana. Cijeli ivi dan (dan ivota) radnika je mirujui
rezultat, opredmeenje pola dana rada. Prisvajajui razmjenom za rad
opredmeen u radniku tj. za pola dana rada cijeli radni dan i
zatim ga u procesu proizvodnje troei za obradu materije iz koje se
sastoji njegov kapital, kapitalist tako stvara viak vrijednosti svog ka
pitala u pretpostavljenom sluaju pola dana opredmeenog rada.
Uzmimo sad da se proizvodne snage rada udvostrue, tj. da u
istom vremenu isti rad daje dvostruku upotrebnu vrijednost. (Kao upot
rebna vrijedost u razmatranom je aspektu zasad odre eno samo ono to
radnik troi da bi se odrao na ivotu kao radnik; koliina sredstava za
ivot za koje on posredovanjem novca razmjenjuje rad opredmeen u
njegovoj ivoj radnoj sposobnosti.) Radnik bi tada trebalo da radi samo
1Ia dana da bi ivio cijeli dan; kapitalist treba tada da radniku u raz
mjeni dade jo samo x/4 dana opredmeenog rada da bi posredstvom
procesa proizvodnje poveao svoj viak vrijednosti od 1k na 3/4, dobijajui umjesto 1/2 dana opredmeenog rada 8/4 dana opredmeenog rada.
Vrijednost kapitala kako on izlazi iz procesa proizvodnje porasla bi za
3/4 umjesto za 21a. Kapitalistu bi, dakle, sad trebalo da radnik radi jo
samo 9Ia dana, da bi se kapitalu dodao isti viak vrijednosti viak
vrijednosti od 1/a ili 2/a opredmeenog rada. Ali, kao predstavnik opeg
oblika bogatstva novca kapital je neogranien i beskrajan nagon
sa prekoraenjem ogranienja. Za njega svaka granica jest i mora biti
ogranienje. Inae bi on prestao biti kapital novac koji proizvodi sam
sebe. im on neku odre enu granicu ne bi vie osjeao kao ogranienje,
ve bi se u njoj kao granici osjeao dobro, on bi sam pao od razmjen
ske vrijednosti na upotrebnu vrijednost, od opeg oblika bogatstva na
njegovo odre eno supstancijalno postojanje. Kapital kao takav stvara

2 0 0 Osnovi kritike politike ekonomije

neki odre eni viak vrijednosti, jer ne moe da at once1 stvori neizmjer
ni viak vrijednosti; ali on je neprestano kretanje kako bi ga se stvorilo
to vie. Kvantitativna granica vika vrijednosti ini mu se samo kao
prirodno ogranienje, kao nunost koju on mora neprestano savla
davati i preko koje on neprestano pokuava da pre e*. Kapitalist e
dakle (ako posve apstrahiramo od odre enja koja pridolaze kasnije, od
konkurencije, cijena itd.) dati radniku da radi ne samo 3/4 dana, jer bi
te 3/4 dana njemu pribavile isti viak vrijednosti kao ranije cijeli dan,
ve e mu dati da radi cijeli dan; i poveanje proizvodne snage, koje
osposobljava radnika da sa
radnog dana ivi cijeli dan izraava se
sada jednostavno u tome to on sada mora raditi za kapital 3/4 dana,
dok je ranije radio za njega samo 2/4 dana. Poveana proizvodna snaga
njegovog rada, ukoliko je ona skraenje vremena za nadoknadu rada
opredmeenog u njemu (za upotrebnu vrijednost, izdravanje) pojav
ljuje se kao produenje njegovog radnog vremena za oplodnju kapitala
(za razmjensku vrijednost).
Ako se stvar promatra sa stanovita radnika, on sad mora obraditi
viak rada od 3/4 dana da bi ivio jedan dan, dok je ranije morao uraditi
samo viak rada od 2/4 dana. Poveanjem proizvodne snage, njenim
udvostruenjem, poveao se njegov viak rada za V4 [dana]. Ovdje
treba napomenuti jedno: Proizvodna snaga se udvostruila, viak rada
za radnika se nije udvostruio, ve je porastao samo za
[dana];
isto tako se ni viak vrijednosti kapitala nije udvostruio, ve je tako er
porastao samo za V4 dana. Vidi se dakle da viak rada (sa stanovita
radnika) ili viak vrijednosti (sa stanovita kapitala) ne raste u istom
brojanom omjeru u kojem raste proizvodna snaga. Odakle to?
Udvostruenje proizvodne snage je smanjenje potrebnog rada
(za radnika) za 1/a dana, dakle je i proizvodnja vika vrijednosti vea za
1/4, jer je prvobitni omjer bio postavljen kao 1/2 . Da je radnik prvobitno
morao raditi 2/3 dana kako bi ivio jedan dan, tada bi viak vrijednosti
bio 1/3 , jednako kao i viak rada. Udvostruenje proizvodne snage rada
osposobilo bi, dakle, radnika da svoj rad za ono to je potrebno ogra2

nii na polovinu od 2/3 ili

2/6 ili */3 dana i kapitalist bi dobio 1[z
dana vrijednosti. Ali ukupan viak rada postao bi 2/3 dana. Udvostru
enje proizvodne snage, koje je u prvom sluaju rezultiralo u l Ia dana
vika vrijednosti i vika rada, rezultiralo bi sada u Vs dana vika vrijed
* O granienje se pojavljuje kao sluaj, koji tre b a savladati. T o se ispoljava
ak i p ri najp o v rn ijem pro m atran ju . A ko kapital poraste od 100 n a 1000, sada je
1000 polazna taka od koje se m o ra vriti poveanje; udesetostruenje za 1000%
n a znai n i ta ; profit i kam ata p o staju i sam i o pet kapital. O no Sto se pojavljivalo
kao viak vrijednosti, sada se pojavljiqe kao jednostavna pretpostavka itd ., kao neto
to je ukljueno u samo jednostavno postojanje kapitala.

1 odjednom

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 201

nosti ili vika rada. Multiplikator proizvodne snage broj kojim se

ona mnoi nije dakle multiplikator vika rada ili vika vrijednosti,
ve je, ako je prvobitni odnos rada opredmeenog u cijeni rada bio V2
rada opredmeenog u 1 radnom danu, koji se uvijek pojavljuje kao
granica,* tada je udvostruenje jednako dijeljenju V2 (prvobitni omjer)
sa 2 ili V4. Ako je prvobitni omjer bio 2/a, tada je on jednak udvostru
enju, diobi 2/8 sa 2 = 2/s ili 1/aMultiplikator proizvodne snage je, dakle, uvijek ne multiplikator
ve divizor prvobitnog omjera, ne multiplikator njegovog brojnika ve
njegovog nazivnika. Kad bi on bio ono prvo, tada bi mnoenju proi
zvodne snage odgovaralo mnoenje vika vrijednosti. Ali porast vika
vrijednosti je uvijek jednak dijeljenju prvobitnog omjera multiplika
torom proizvodne snage. Ako je prvobitni odnos bio 8/9, tj. ako je rad
nik trebao 8/g radnog dana da bi ivio, dakle ako je kapital u razmjeni
za ivi rad dobijao samo 1/9, a viak rada bio jednak 1/g, radnik e sad
moi da ivi sa polovinom od % radnog dana, tj. sa 8/i8 = 4/b (isto je
da li emo podijeliti brojnik ili pomnoiti nazivnik) i kapitalist, koji
sad daje da se radi cijeli dan imao bi cijeli viak vrijednosti od 5/g rad
nog dana; ako se od toga odbije prvobitni viak vrijednosti 2/g ostaju
4/g. Udvostruenje proizvodne snage je dakle ovdje = porastu vika
vrijednosti ili vika vremena za 4/g.
To se zbiva jednostavno zato to je viak vrijednosti uvijek jednak
omjeru cijelog radnog dana prema dijelu radnog dana koji je potreban
da bi odrao radnika u ivotu. Jedinica u kojoj se izraunava viak vri
jednosti uvijek je razlomak, tj. odre eni dio jednog dana, koji tano
predstavlja cijenu rada. Ako je on = 1/2, tada je dvostruko poveanje
proizvodne snage = smanjenju potrebnog rada na V4 ; ako je on = 1/s,
tada imamo smanjenje potrebnog rada na 1/o; dakle u prvom je sluaju
ukupan viak vrijednosti = 8/4, a u drugom = 5/; relativni viak vrijed
nosti, tj. u odnosu na onaj koji je bio ranije, u prvom sluaju = V-i,
a u drugom = VeVrijednost kapitala, dakle, ne raste u istom omjeru u kojem se
poveava proizvodna snaga, ve u onom omjeru u kojem poveanje
proizvodne snage, multiplikator proizvodne snage, dijeli onaj fragment
radnog dana to izraava njegov dio koji pripada radniku. Za koliko
proizvodna snaga rada poveava vrijednost kapitala, to zavisi, dakle, od
prvobitnog omjera u kojem udio rada opredmeenog u radniku stoji prema
njegovom ivom radu. Taj udio izraava se uvijek kao dio cijelog rad
nog dana, 1/s, 2/s itd. Poveanje proizvodne snage, tj. njeno mnoenje
izvjesnim brojem, jednako je dijeljenju brojnika ili mnoenju nazivnika
tog razlomka tim istim brojem. Koliko je, dakle, veliko ili maleno pove* Gospoda tvom iari produili su radni dan dakako i u no; prijedlog zakona
o desetsatnom radu. Vidi izvjetaj L eonharda H om era. Sam radni dan nem a granice
u prirodnom danu, on se moe produiti duboko u no; ovo spada u glavu o na-

20 2 Osnovi kritike politike ekonomije

anje vrijednosti, to ne zavisi samo od broja koji izraava umnogostruenje proizvodne snage, ve isto toliko od ranije danog omjera to ga
sainjava onaj dio radnog dana koji pripada cijeni rada. Ako je taj omjer
Vs, onda je udvostruenje proizvodne snage radnog dana = njegovom
smanjenju na 1/e, ako je on 2/3, onda njegovom smanjenju na 2/6.
Opredmeeni rad koji je sadran u cijeni rada uvijek je jednak
jednom dijelu cijelog dana; aritmetiki je uvijek izraen razlomkom;
uvijek je omjer brojeva, nikad jednostavan broj. Ako se proizvodna
snaga udvostrui, pomnoi sa 2, tada radnik treba da radi jo samo J/2
ranijeg vremena da bi nadoknadio cijenu rada; ali od prvog danog omjera
naime od vremena to ga je on tako trebao prije poveanja proizvodne
snage, zavisi koliko e radnog vremena trebati jo sada za istu svrhu.
Multiplikator proizvodne snage je divizor tog prvobitnog razlomka.
Viak vrijednosti ili viak rada ne raste, dakle, u istom brojanom omje
ru kao proizvodna snaga. Ako je prvobitni omjer 1/2, a proizvodna snaga
se udvostrui, tada se (za radnika) potrebno radno vrijeme smanjuje na
1/4, a viak vrijednosti raste samo za 1/4 . Ako se proizvodna snaga uet
verostrui, tada prvobitni odnos postaje 1/s, a viak vrijednosti raste
samo za 3 /s. Viak vrijednosti ne moe nikad biti jednak cijelom radnom
danu, tj. odre eni dio radnog dana mora se uvijek razmijeniti za rad
opredmeen u radniku. Viak vrijednosti je openito samo odnos ivog
rada prema radu opredmeenom u radniku; jedan lan odnosa mora
zato uvijek ostati. Ve time to je odnos kao odnos stalan, iako se nje
govi faktori mijenjaju, dan je odre eni odnos izme u poveanja pro
izvodne snage i poveanja vika vrijednosti. S jedne strane, zato vidi
mo da je relativan viak vrijednosti tano jednak relativnom viku rada;
ako je radni dan V2 i ako se proizvodna snaga udvostrui, reducira se
udio koji pripada radniku, potrebni rad, na 1/4, a novopridola vrijed
nost je tako er tano 1/4, ali ukupni viak vrijednosti je sad 3/4 . Dok
je viak vrijednosti porastao za 1/4, dakle u omjeru 1:4, ukupan viak
vrijednosti je = 3/4 = 3 :4.
Ako sad pretpostavimo da je prvobitni potrebni radni dan bio
x/4 i da se zbilo udvostruenje proizvodne snage, tada se potreban rad
reducira na 1/% i viak rada ili vrijednosti tano = 1/s= 1:8. Naprotiv,
ukupan viak vrijednosti = 7 :8 . U prvom primjeru prvobitni ukupan
viak vrijednosti bio je = 1 :2 (V2), a sada je porastao na % u drugom
sluaju prvobitni ukupan viak vrijednosti bio je 3/4, a sada je porastao
na 7:8 (7/s). U prvom sluaju on je porastao od V2 ili 2A na 3/4>u dru
gom od 3/4 ili 6/s na 7/g; u prvom sluaju za 1/4, u drugom za 2/8, tj. u
prvom sluaju je porastao dvaput vie nego u drugom; ali u prvom slu
aju je ukupan viak vrijedosti samo s /4 ili 6/s> dok je u drugom 7/s,
dakle za 1/s vie.1
1 Precrtano: Pretp ostavim o da se proizvodna snaga uvea za hiljadu p u ta i
da je prv o b itn i potrebni rad = 1Ia', tako bi on sada bio 114000 jednog radnog dana i
viak vrijednosti porastao bi tano za 1/ 40oo. Prvobitni ukupan viak vrijednosti bio

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 203

Pretpostavimo li da je potrebni rad llie, tada je ukupan viak vri

jednosti = 16/ie, dok je u ranijem odnosu bio 5ls= l0lis>dakle ukupan
viak vrijednosti koji je pretpostavljen vii je za 5/i nego u ranijem slu
aju. Pretpostavimo sad da se proizvodna snaga udvostruila tako da
je potrebni rad = V32, dok je ranije bio = 2132 (Vifl)i dakle je viak vre
mena porastao za V32, pa dakle i viak vrijednosti. Promatramo li uku
pan viak vrijednosti, koji je bio 15/ie ili 30/s2>on je sada 31/s2 . Uporeeno s ranijim odnosom (gdje je potrebni rad bio 1/a ili 8/32), ukupan
viak vrijednosti je sada 31/a2, dok je ranije bio samo 3% 2, dakle je po
rastao za V32. Ali relativno promatrano, on se poveao u prvom slu
aju udvostruenjem proizvodnje za Vs ili 4/s2, dok se sada poveao sa
mo za 1/s2, dakle za 3/s2 manje.1
Kad bi potrebni rad bio ve reduciran na 1/iooo, tada bi ukupan
viak vrijednosti bio = 999/iooo. Kad bi sad proizvodna snaga bila hi
ljadu puta vea, potrebni rad pao bi 1/i 000000 radnog dana i ukupan
viak vrijednosti bi iznosio999 999/i 000000 jednog radnog dana, dok je prije
tog poveanja proizvodne snage iznosio samo 999/iooo ili 999 000/i 000000 ;
on bi dakle porastao za 999/i 000000 = Viooi^k tome jo 1001 + 1/9 99)> tiukupan viak ne bi jo ni sa hiljadu puta veom proizvodnom snagom
porastao za 1/n, tj. jo ne za 3/3s, dok je u prijanjem sluaju pukim
udvostruenjem proizvodne snage porastao za 1/s2 - Ako potreban rad
padne od 1/iooo na Vi 000 000 tada on padne tano za 999/i 000000 (jer
1/iooo=1000/ioooooo), tj. za viak vrijednosti.
Ako to rezimiramo, nalazimo:
Prvo: Poveanje proizvodne snage ivog rada poveava vrijednost
kapitala (ili smanjuje vrijednost radnika) ne time to poveava koliinu
istim radom stvorenih proizvoda ili upotrebnih vrijednosti proizvod
na snaga rada je njegova prirodna snaga ve zato to smanjuje pot
rebni rad, dakle u istom omjeru u kojem taj rad smanjuje stvara viak
rada ili, to je isto, viak vrijednosti; jer viak vrijednosti kapitala koji
on postie procesom proizvodnje sastoji se uope samo u suviku vika
rada iznad potrebnog rada. Poveanje proizvodne snage moe poveati
viak rada tj. suviak rada opredmeenog u kapitalu kao proizvodu
iznad rada opredmeenog u razmjenskoj vrijednosti radnog dana
samo ukoliko ono smanji omjer potrebnog rada prema viku rada i samo
u onom omjeru u kojem taj omjer smanji. Viak vrijednosti je tano
jednak viku rada; njegovo poveanje mjeri se tano smanjenjem pot
rebnog rada.

8000

3/4 ili 900014/m- Zato je sad ukupan viSak vrijednosti

/4oooj tj. samo l/ 4ooo doSla
bi na potrebni rad. N o, prvobitno je dofila l U na potrebni rad, a 9/4 na ukupan viak
vrijednosti. 1 U ovom pasusu M arx pravi vie omaaka u raunu (ispravljene
brojke: 1/ia , 1#/ is , #/s 13/ is , a/ is , l/ss, a/aa, Vi> l /aa> 15/ie> 30/as, 31/aa, 1 / 3/aa, 31/aa>
jc

38/asj 3/aa, '/a, 4/a, Vaa, 3/aa).

2 0 4 Osnovi kritike politike ekonomije

Drugo: Viak vrijednosti kapitala ne poveava se kao multipli

kator proizvodne snage, tj. broj u kojem se poveava proizvodna snaga
(pretpostavljena kao jedinica, kao multiplikand), ve za viak onog di
jela ivog radnog dana koji prvobitno predstavlja potrebni rad iznad
tog istog dijela podijeljenog multiplikatorom proizvodne snage. Ako je
dakle potrebni rad = lU ivog radnog dana, a proizvodna snaga se udvo
strui, vrijednost kapitala ne poraste dvostruko, ve za 1/a, to je jed
nako V4 ili 2/s (prvobitni dio radnog dana koji predstavlja potreban
dan) x/4 dijeljeno sa 2 ili = 2/s1/8 = 1/8. (Vrijednost se udvostruuje,
moe se tako er izraziti tako da se ona poveava 4/2 puta ili lfl/8 puta.
Da je dakle u gornjem primjerni142] proizvodna snaga porasla za 16/8,
tada bi profit porastao samo za 1/8. Njegov porast odnosio bi se prema
porastu proizvodne snage =1:16. That is i'r!1 Ako je onaj dio2
bio Viooo i ako proizvodna snaga poraste hiljadostruko, tad vrijednost
kapitala nee porasti hiljadu puta, ak jo ni za Viooo; ona e porasti za
Viooo Viooooooj tj- za 1000/i 000000 1/ioooooo=999/ioooooo)
Apsolutna suma u kojoj kapital poveava svoju vrijednost odre
enim poveanjem proizvodne snage zavisi, dakle, od onog danog di
jela radnog dana, od onog alikvotnog dijela radnog dana koji predstav
lja potrebni rad i koji, dakle, izraava prvobitan omjer potrebnog rada
prema ivom radnom danu. Poveanje proizvodne snage u odre enom
omjeru moe, dakle, razliito poveati vrijednost kapitala npr. u razli
itim zemljama. Ope poveanje proizvodne snage u istom omjeru moe
razliito poveati vrijednost kapitala u raznim industrijskim granama,
i to e uiniti ve prema razliitom omjeru potrebnog rada prema i
vom radnom danu u tim granama. Taj omjer bi u sistemu slobodne
konkurencije prirodno bio isti u svim poslovnim granama, kad bi rad
posvuda bio jednostavan rad, a dakle i potrebni rad isti. (Kad bi pred
stavljao istu koliinu opredmeenog rada.)
Tree: to je vei viak vrijednosti kapitala prije poveanja pro
izvodne snage, to je vea koliina pretpostavljenog vika rada ili vika
vrijednosti kapitala ili to je manji dio radnog dana koji sainjava ekvi
valent radnika, izraava potrebni rad, to je manji porast vika vrijed
nosti to ga kapital dobija od poveanja proizvodne snage. Njegov
viak vrijednosti raste, ali u sve manjem omjeru prema razvitku pro
izvodne snage. to je, dakle, kapital ve razvijeniji, to je vie vika
rada stvorio, to strahovitije mora on razvijati proizvodnu snagu da bi
se oplodio, tj. dodao viak vrijednosti samo u neznatnom omjeru
jer njegovo ogranienje uvijek ostaje omjer izme u onog dijela dana
koji izraava potrebni rad i cijelog radnog dana. On se moe kretati
samo unutar tih granica. to je ve manji dio koji otpada na potrebm
rad, to je vei viak rada, to manje moe bilo kakvo poveanje proizvod
ne snage sensibly3 smanjiti potrebni rad, jer je nazivnik ogromno po
1 T a k o je to! 2 M isli se: dio ivog radnog dana koji prv o b itn o predstavlja
p o tre b n i rad . 8 osjetno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 205

rastao. Samooplodnja kapitala postaje teom u onoj mjeri u kojoj se

on ve oplodio. Poveanje proizvodnih snaga postalo bi kapitalu ravno
duno; ak i sama oplodnja, jer su njene proporcije postale minimalne;
i on bi prestao biti kapital. Kad bi potreban rad bio 1/iooo i kad bi se
proizvodna snaga utrostruila, onda bi potreban rad pao samo na 1/sooo
ili bi viak rada porastao samo za 2/sooo- Ali to se ne zbiva stoga to je
porasla najamnina ili udio rada u proizvodu, ve stoga to je taj udio
ve pao tako nisko, ako se promatra u odnosu prema proizvodu rada ili
prema ivom radnom danu.*
(Sve te postavke su tane u toj apstrakciji samo za odnose na sa
danjem stanovitu. Pridoi e jo daljnji odnosi, koji ih znatno modi
ficiraju. Uope cjelina, ukoliko se razmatra posve openito, spada
ve u uenje o profitu.)
Zasad samo openito: Razvitak proizvodne snage rada najprije
postavljanje vika rada nuan je uvjet za porast vrijednosti ili za
oplodnju kapitala. Kao beskrajan nagon za bogaenjem on dakle tei
za beskrajnim poveanjem proizvodnih snaga rada i daje im ivot.
Ali, s druge strane, svako poveanje proizvodne snage rada bez obzi
ra na to to ono poveava upotrebne vrijednosti za kapitalista pove
anje je proizvodne snage kapitala i sa sadanjeg stanovita predstav
lja proizvodnu snagu rada samo ukoliko je proizvodna snaga kapitala.1

C. Apsolutni i relativni viak vrijednosti

1.

[ O poveanju vrijednosti kapitala ]

Ve sada je jasno ili se bar moe unaprijed nagovijestiti: Poveanje

proizvodne snage ne poveava po sebi i za sebe cijene.2 Na primjer,
buel penice. Kad bi se pola radnog dana opredmeivalo u jednom buelu penice i kad bi to bila cijena radnika, onda bi viak rada mogao
* R ad koji je opredm een u radniku pokazuje se ovdje sam kao dio njegovog
vlastitog ivog radnog dana, jer to je isti odnos kao onaj u kojem opredm eeni rad
to ga on prim a od kapitala kao najam ninu stoji prem a cijelom radnom danu.

1Precrtano:

K ad bi kapital im se udvostrui proizvodna snaga, a potrebni

rad prepolovi, dakle padne na 1U (dakle raspoloiv viSak rada poraste od 2/4 na 31i),
dao da se radi jo samo s/ dana, tada doista, kako to misli Ricardo, poveanje p ro
izvodne snage ne bi uveavalo vrijednosti, [odnosno] vrijednost kapitala. Ona bi
ostala ista; ako je ona ranije predstavljala suvifiak od 2U radnih dana opredm eenih
u kapitalu povrh onog dijela radnog dana koji pripada radniku, ona bi to inila
i dalje. Stvoren je isti viak opredm eenog rada. Ali mi smo vidjeli da u prirodi
kapitala lei da o n potroi d jeli raspoloiv viak rada, jer je upravo stvaranje vika
rada njegov pojam. * Precrtano: jer jedan dio proizvoda uzim amo uvijek kao jedinicu

2 0 6 Osnovi kritike politike ekonomije

proizvoditi samo 2 buela penice. Dakle 2 buela penice [bila bi]

vrijednost jednog radnog dana i, ako je to [vrijednost jednog radnog
dana] u novcu =26 ilinga, [onda i 2 buela penice] =26 ilinga.
Buel = 13 ilinga. Ako se sad proizvodna snaga udvostrui, tada je
buel penice jo samo = i /4 radnog dana = 6 V2 ilinga. Cijena te mje
rne jedinice robe opala je uslijed [porasta] proizvodne snage. Ali ukup
na cijena je ostala, samo to je sad viak 3/4 radnog dana. Svaka etvr
tina [radnog dana] = 1 buelu penice = 6 7 2 ilinga. Dakle ukupan
proizvod = 26 ilinga = 4 buela. Jednako kao ranije. Vrijednost ka
pitala poveava se od 13 na I 8 7 2 1 ilinga. Vrijednost rada smanji se
od 13 na 6 7 2 ; materijalna proizvodnja porasla je od 2 buela na 4;
dakle = 183/2. Kad bi se udvostruila i proizvodna snaga u proizvodnji
zlata, tako da ako je ranije proizvod pola radnog dana bio 13 ilinga i
pola radnog dana bio potreban rad, dok je to sada od 7 radnog dana, to
se proizvodi 52 ilinga ili za 52 - 13 ili 39 ilinga vie. Sada 1 buel
penice = 13 ilinga; sada kao i ranije ista cijena jedinice proizvoda,
ali ukupan proizvod = 52 ilinga, ranije samo = 26 ilinga. S druge
strane, 52 ilinga sad bi kupila 4 buela, dok je ranije 26 ilinga kupilo
samo 2 buela.
Well. D abord2 je jasno ako je kapital ve toliko povisio viak
rada da se u procesu proizvodnje potroi cijeli ivi radni dan (a ovdje
uzimamo radni dan kao prirodnu koliinu radnog vremena koju radnik
moe staviti na raspolaganje; on stavlja na raspolaganje svoju radnu spo
sobnost uvijek samo za neko odre eno vrijeme, tj. odre eno radno vrije
me), tada poveanje proizvodne snage ne moe poveati radno vrijeme,
dakle ni opredmeeno* radno vrijeme. U proizvodu je opredmeen je
dan radni dan bez obzira na to da li je potrebno radno vrijeme predstav
ljeno sa 6 ili 3 sata, sa 7 2 ili 1U radnog dana. Viak vrijednosti kapitala
je porastao, tj. njegova vrijednost u odnosu na radnika jer ako je
ranije bio samo = 2/4, sada je = 3/4 opredmeenog radnog vremena;
ali njegova vrijednost je porasla ne zato to je porasla apsolutna, ve
[zato to je porasla] relativna koliina rada; tj. nije porasla ukupna ko
liina rada; i dalje se radi jedan dan, dakle nema apsolutnog porasta
vika vremena (vika radnog vremena), ve se koliina potrebnog rada
smanjila i stoga se poveao relativan viak rada.
Radnik je ranije in fact radio cijeli dan, ali samo 7 2 dana vika vre
mena; on i dalje radi cijeli dan, ali 3/4 radnog dana vika vremena.
Utoliko se dakle cijena (ako se vrijednost zlata i srebra pretpostavi kao
ista) ili razmjenska vrijednost kapitala nije poveala udvostruenjem
proizvodne snage. To dakle utjee na profitnu stopu, a ne na cijenu pro
izvoda ili na vrijednost kapitala koji je u proizvodu ponovo postao roba.
Ali in fact na taj nain se poveavaju i apsolutne vrijednosti, jer se po

1 T r e b a : 19 y

(isto u slijedeoj reenici)

2 D o b ro. Prije svega

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 207

veava onaj dio bogatstva koji je postavljen kao kapital kao samooplo ujua se vrijednost. (Akumulacija kapitald.)
Uzmimo na prijanji primjer. Neka kapital bude =100 talira i
to neka se u procesu proizvodnje rastavlja na ove dijelove: 50 talira
pamuk, 40 talira najamnina, 10 talira oru e. Uzmimo u isti mah, da
bismo pojednostavili raun, da se djelo oru e za rad potroi u jednom
inu proizvodnje (a to je ovdje jo posve irelevantno), neka se dakle
cijela njegova vrijednost ponovo pojavi u obliku proizvoda. U tom slu
aju uzmimo da bi rad u razmjeni za 40 talira koji izraavaju radno vri
jeme opredmeeno u njegovoj ivoj radnoj sposobnosti, recimo radno
vrijeme od 4 sata, dao kapitalu 8 sati. Ako se pretpostave oru a i si
rovine, ukupan proizvod iznosio bi 100 talira kad bi radnik radio samo
4 sata, tj. kad bi mu pripadali sirovina i oru e, a on radio samo 4 sata.
On bi 60 talira poveao za 40, koje bi mogao da utroi, jer on najprije
nadokna uje 60 talira sirovine i oru a potrebne za proizvodnju
i dodaje im viak vrijednosti od 40 talira kao reprodukciju svoje vlastite
ive radne sposobnosti ili vremena opredmeenog u njoj. Radnik bi
mogao da zapoinje rad uvijek iznova, jer bi u procesu proizvodnje
reproducirao kako vrijednost sirovine, tako i oru a i radne sposobnosti,
i to vrijednost posljednjeg time to bi vrijednost prvih neprestano po
veavao za 4 sata opredmeenog rada. Ali sada bi on i dalje dobijao 40
talira najamnine samo radei 8 sati, dakle dodajui viak vrijednosti od
80 talira materijalu rada i oru u koji mu sad stoje nasuprot kao kapital;
dok je prvi viak vrijednosti od 40 talira to im ga je davao bio tano
jednak samo vrijednosti njegovog rada. On bi tako dodavao viak vri
jednosti tano = viku rada ili viku vremena.* Vrijednost kapitala
poveala bi se, dakle, od 100 talira na 140.**
Kapital promatran sad kao jednostavna razmjenska vrijednost bio
bi apsolutno vei, 140 talira umjesto 100; ali in fact bila bi samo stvo
rena nova vrijednost, tj. vrijednost koja nije potrebna da se nadoknadi
60 talira za materijal rada i oru e i 40 talira za rad, dakle nova vrijed
* N a taki na kojoj se sad nalazimo jo nipoto nije potrebno da se pretpostavi
da se s vikom rada ili s vikom vrem ena m ora poveati i m aterijal i oru e. Kako
puki viak rada poveava sirovine vidi Babbage, npr. rad sa zlatnim icama itd. *1431
** Uzm im o jo da se sirovine udvostrue i da oru e poraste (radi jednostavnog
rauna) za polovinu. T ako bi izdaci kapitala sada iznosili 100 talira pam uka, 20
talira oru a, dakle 120 talira i za rad kao i prije 40 talira; ukupno 160 talira. Povea
li viak rada od 4 sata 100 talira za 40% , tada on povea 160 talira za 64 talira. Dakle
ukupan proizvod = 224 talira. Ovdje se jo pretpostavlja da profitna stopa ostaje
ista uz [razliitu] veliinu kapitala i da se m aterijal rada i oru e jo ne prom atraju
kao realizacije vika rada, kao kapitalizadja vika rad a; kao to smo vidjeli to je
vei ve realizirani viak vrem ena, tj. veliina kapitala kao takvog, to se vie p ret
postavlja da je apsolutno poveanje radnog vremena nemogue, a da relativno s pove
anjem proizvodne snage opada u geometrijskoj proporciji.

2 0 8 Osnovi kritike politike ekonomije

nost od 40 talira. Za 80 talira poveale bi se vrijednosti koje se nalaze

u prometu, a za 40 talira opredmeeno radno vrijeme.
Po imo sad od iste pretpostavke. Sto talira kapital, naime 50 za
pamuk, 40 talira za rad, 10 za oru e proizvodnje; viak radnog vremena
neka ostane isti kao u prethodnom sluaju, naime 4 sata, a ukupno
radno vrijeme 8 sati. Tako je proizvod u svim sluajevima samo = 8
sati radnog vremena = 1 4 0 talira. Uzmimo sad da se proizvodna sna
ga rada udvostrui, tj. da 2 sata budu dovoljna radniku da pomou
sirovina i oru a stvori toliku vrijednost kolika mu je potrebna za odra
vanje njegove radne sposobnosti. Ako je 40 talira opredmeeno radno
vrijeme od sva 4 sata, tada bi 20 talira bilo opredmeeno radno vrije
me od 2 sata. Tih 20 talira izraava sada istu upotrebnu vrijednost kao
ranije 40 talira. Razmjenska vrijednost radne sposobnosti smanjila se za
polovinu, jer polovina prvobitnog radnog vremena stvara istu upot
rebnu vrijednost, ali razmjenska vrijednost upotrebne vrijednosti
mjeri se prosto radnim vremenom opredmeenim u njoj. Ali kapitalist
daje i dalje da radnik radi 8 sati i njegov proizvod predstavlja dakle i
dalje radno vrijeme od 8 sati = 80 talira radnog vremena, dok je vrijed
nost sirovina i materijala ostala ista, naime 60 talira; altogether1 kao
i prije 140 talira.
Samom radniku sad bi trebalo, kako bi ivio, da na 60 talira si
rovina i oru a doda jo samo vrijednost od 2 0 talira, on bi dakle sad
stvarao jo samo vrijednost od 80 talira. Ukupna vrijednost njegovog
proizvoda smanjila bi se udvostruenjem proizvodnje od 1 0 0 na 80,
za 2 0 talira, tj. za Vs od 1 0 0 = 2 0 %.
Ali viak vremena ili viak vrijednosti kapitala sada je 6 sati umje
sto 4, ili 60 talira umjesto 40. Njegovo poveanje je 2 sata, 20 talira.
Raun kapitalista izgledao bi ovako: za sirovine 50, za rad 20, za oru
e 10, izdaci = 80 talira. Dobit = 60 talira. On bi proizvod i dalje pro
davao za 140 talira, ali bi postizao dobit od 60 umjesto ranijih 40 talira.
S jedne strane, dakle, on baca u promet samo istu razmjensku vrijed
nost kao i prije, 140 talira. Ali viak vrijednosti njegovog kapitala pora
stao je za 20 talira. Prema tome, dakle, [porastao je] samo udio koji on
ima u 140 talira, stopa njegovog profita. Radnik je in fact radio 2 sata
due besplatno za kapitalistu, naime 6 sati umjesto 4, a to je za njega
isto kao da je uz raniji odnos radio 10 sati umjesto 8 , kao da je poveao
svoje apsolutno radno vrijeme.
Me utim, u stvari je nastala i jedna nova vrijednost; naime 20
dodatnih talira postavljeno je kao samostalna vrijednost, kao opredmeen
rad koji je postao slobodan, koji je oslobo en toga da slui samo za
razmjenu za raniju radnu snagu. To se moe predstaviti dvojako. Ili
se sa tih 2 0 talira stavlja u kretanje toliko vie rada koliko oni postaju
kapital i stvaraju poveanu razmjensku vrijednost; vie opredmeenog

1 ukupno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 2 0 9

rada ine polaznom takom novog procesa proizvodnje; ili kapitalist

razmjenjuje tih 2 0 talira kao novac za sebe osim onih to ih on upotreb
ljava u svojoj proizvodnji kao industrijski kapital; dakle, sve robe osim
rada i novca razmjenjuju se za 2 0 dodatnih talira vie, za 2 sata dodatnog
opredmeenog radnog vremena. Njihova razmjenska vrijednost je
dakle porasla za upravo tu oslobo enu sumu. In fact, 140 talira su 140
talira, kako to vrlo 'otroumni francuski izdava fiziokrata primjeuje
protiv Boisguillebertal1^ . Ali je pogreno da tih 140 talira predstav
ljaju samo vie upotrebne vrijednosti; oni predstavljaju vei dio sa
mostalne razmjenske vrijednosti, novca, latentnog kapitala; dakle bogat
stva koje je postavljeno kao bogatstvo. To priznaju i sami ekonomisti,
kada kasnije pripisuju akumulaciji kapitala da akumulira ne samo masu
upotrebnih vrijednosti, nego i razmjenskih vrijednosti; jer je element
akumulacije kapital prema samom Ricardul145! putem relativnog
vika rada isto tako potpuno postavljen a drukije ne moe ni biti
kao i putem apsolutnog.
S druge strane, ve u postavci koju je najbolje razvio sam Ritardot14fll sadri se da tih 2 0 talira vika koji su nastali samo poveanjem
proizvodne snage mogu ponovo postati kapital. Od 140 talira moglo je
ranije (ako se privremeno zanemari potronja kapitala) samo 40 postati
nov kapital; 100 ne postaju, ve ostaju kapital; sada [mogu postati
nov kapital] 60[talira], dakle postoji kapital koji je vei za razmjensku
Vrijednost od 20 talira. Poveale su se, dakle, razmjenske vrijednosti,
bogatstvo kao takvo, iako i ukupna suma ovoga nije neposredno pora
sla. Zato se ono povealo? Zato to se poveao onaj dio ukupne sume
koji nijfe puko prometno sredstvo ve novac, odnosno dio koji nije puki
ekvivalenat ve za sebe bivstvujua razmjenska vrijednost.
Ili su 20 oslobo enih talira bili akumulirani kao novac, tj. u opem
(apstraktnom) obliku razmjenske vrijednosti dodani ve postojeim
razmjenskim vrijednostima ili oni svi cirkuliraju i tada rastu cijene roba
koje su njima kupljene; oni sad svi predstavljaju vie novca i kako tro
ak proizvodnje zlata nije opao (naprotiv je porastao u odnosu na robe
proizvedene kapitalom koji je postao produktivniji), vie opredmeenog
rada (to vodi do toga da se suviak koji se ispoetka pojavio na strani
jednog proizvodnog kapitala sada pojavljuje na strani drugih, koji
proizvode robe to su poskupile); ili tih 2 0 talira utroi kao kapital
direktno sam prvobitno opticajni kapital. Tako je stvoren nov kapital
od 20 talira suma bogatstva koje samo sebe odrava i oplo uje. Ka
pital je porastao za razmjensku vrijednost od 2 0 talira.
(Promet nas se ovdje zapravo jo ne tie, jer ovdje imamo posla s
kapitalom openito, a promet moe posredovati samo izme u oblika
kapitala kao novca i njegovog oblika kao kapitala; prvi kapital moe re
alizirati novac kao takav, tj. razmijeniti ga za robe koje vie troi nego
to ih je troio ranije; ali u ruci proizvo aa tih roba taj novac postaje
kapital. Dakle on postaje kapital, ili direktno u ruci prvog kapitala ili
zaobilazno, u ruci nekog drugog kapitala. Ali drugi kapital je uvijek

2 1 0 Osnovi kritike politike ekonomije

opet kapital kao takav; a mi se ovdje bavimo kapitalom kao takvim,

recimo kapitalom cijelog drutva. Razlinost itd. kapitala jo nas se
ne tie.)
Tih 20 talira mogu se uope pojaviti samo u dvostrukom obliku.
Kao novac, tako da sam kapital egzistira opet u odre enju svoje pola
zne take, u odre enju novca koji jo nije postao kapital, u odre enju
apstraktno samostalnog oblika razmjenske vrijednosti ili opeg bogat
stva; ili opet sam kao kapital, kao novo gospodstvo opredmeenog rada
nad ivim.* Kao ope bogatstvo materijalizirano u obliku novca (stva
ri, kako je ona samo apstraktno) ili novog ivog rada.
(Svako poveanje mase upotrijebljenog kapitala moe poveati
proizvodnu snagu ne samo u aritmetikom ve i u geometrijskom omje
ru, dok kapital upravo tada kao onaj koji poveava proizvodnu sna
gu moe poveati profit samo u mnogo manjem omjeru. Djelovanje
poveanja kapitala na poveanje proizvodne snage jest dakle neizmjer
no vee nego djelovanje poveanja proizvodne snage na porast kapi
tala.)
Recimo da od 140 talira kapitalist utroi za sebe posredstvom novca
kao prometnog sredstva 2Q[talira] kao upotrebne vrijedosti. Tako bi
on uz prvu pretpostavku mogao otpoeti proces samooplodnje samo s
veim kapitalom, s veom razmjenskom vrijednou od 1 2 0 talira
(prema 100). Poslije udvostruenja proizvodnih snaga on to moe sa
140 talira, ne ograniavajui svoju potronju. Vei dio razmjenskih
vrijednosti uvruje se kao razmjenska vrijednost, umjesto da nestane
u upotrebnoj vrijednosti (bilo da se tako uvrsti direktno ili posred
stvom proizvodnje). Stvoriti vei kapital znai stvoriti veu razmjen
sku vrijednost, iako razmjenska vrijednost u svom neposrednom obliku
kao jednostavna razmjenska vrijednost nije bila poveana porastom
produktivnosti, ona je to u svom potenciranom obliku kao kapital.
Taj vei kapital od 140 talira predstavlja u apsolutnom iznosu vie
opredmeenog rada nego ranije kapital od 120 talira. Zato on tako er
pokree, bar relativno, vie ivog rada, i zato tako er najzad reproducira
veu jednostavnu razmjensku vrijednost. Kapital od 120 talira uz 40%
proizveo je proizvod ili jednostavnu razmjensku vrijednost od 60 ta
lira uz 40%; kapital od 140 talira jednostavnu razmjensku vrijednost
od 64 talira. Ovdje je, dakle, poveanje razmjenske vrijednosti u obliku
kapitala jo neposredno postavljeno kao poveanje razmjenske vrijed
nosti u njenom jednostavnom obliku .1

* U nav ed eno m p rim je ru proizvodna snaga se udvostruila, porasla je za

100% , a v rijednost kapitala je porasla za 20% .
1 I u ovom odlom ku im a brojanih om aaka (trebalo bi b iti: 160, 100, 100,
4 0 % , 40, 4 0 % , 160, 64)

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 21 1

Od najvee je vanosti da se ovo dri na umu. Nije dosta rei,

kao Ricardo[147], da se ne poveava razmjenska vrijednost, tj. apstrak
tni oblik bogatstva, ve samo razmjenska vrijednost kao kapital. On
pri tom ima pred oima samo prvobitni proces proizvodnje. Ali ako se
povea relativni viak rada i stoga se kapital apsolutno povea
tad se nuno unutar prometa poveava i relativna razmjenska vrijednost
koja postoji kao razmjenska vrijednost, novac kao takav, i zato, posred
stvom procesa proizvodnje, apsolutna razmjenska vrijednost. Drugim
rijeima, od iste koliine razmjenske vrijednosti ili novca, a u tom
jednostavnom obliku pojavljuje se proizvod procesa oplodnje (viak
vrijednosti je proizvod samo u odnosu na kapital, vrijednost kako je
postojala prije procesa proizvodnje; promatran sam za sebe, kao samo
stalna egzistencija, on je samo kvantitativno odre ena razmjenska
vrijednost) oslobodio se dio koji ne postoji kao ekvivalent za dane raz
mjenske vrijednosti ni za dano radno vrijeme. Razmijeni li se taj oslo
bo eni dio za dane radne vrijednosti, tada im ne daje ekvivalent, ve
vie od ekvivalenta i tako na njihovoj strani osloba a dio razmjenske
vrijednosti. U mirovanju ta oslobo ena razmjenska vrijednost, za koju
se drutvo obogatilo, moe biti samo novac, i tada je povean samo ap
straktni oblik bogatstva; u kretanju moe se realizirati samo u novom
ivom radu (bilo da se pokrene rad koji je ranije spavao ili da se stvore
novi radnici, ubrza porast stanovnitva, ili pak da se proiri nov krug
razmjenskih vrijednosti, krug razmjenskih vrijednosti koje se nalaze
u prometu, to se moe izvriti proizvodnjom tako da oslobo ena
razmjenska vrijednost otvori neku novu granu proizvodnje, dakle nov
objekt razmjene, opredmeeni rad u obliku nove upotrebne vrijednosti;
ili da se isto postigne tako da se proirenjem trgovine u krug prometa
uvede opredmeeni rad u nekoj novoj zemlji). Taj se [novi ivi rad],
dakle, mora stvoriti.
Oblik u kojem Ricardo pokuava da stvar sebi objasni (a on je vrlo
nejasan u tom pogledu) govori au fond1 samo to da on odmah uvodi
neki odre eni odnos umjesto da jednostavno kae da se od iste sume
jednostavnih razmjenskih vrijednosti manji dio postavlja u obliku
jednostavne razmjenske vrijednosti (ekvivalenta), a vei dio u obliku
novca; (novca, kao prvobitnog, pretpotopnog oblika, iz kojeg uvijek
iznova nastaje kapital; novca u njegovom odre enju kao novca, ne
kao monete itd.); da se dakle poveava dio postavljen kao razmjenska
vrijednost za sebe, tj. kao vrijednost, bogatstvo u svom obliku kao bogat
stvo (dok on dolazi upravo do pogrenog zakljuka da se ono poveava
samo u obliku materijalnog, stvarnog bogatstva kao upotrebna vrijednost).
Nastajanje bogatstva kao takvog, ukoliko ono ne proizlazi iz rente,
tj. prema Ricardu ne iz poveanja proizvodne snage, ve obratno iz
njenog smanjenja, njemu je zbog toga posve neshvatljivo, i on se zaplie
u najlu e protivurjenosti.
1 u biti
14*

2 1 2 Osnovi kritike politike ekonomije

Uzmimo zasad stvar u njegovom obliku. Neka kapital od 1000

pokree 50 radnika, ili 50 ivih radnih dana; udvostruenjem proizvo
dne snage on bi mogao stavljati u kretanje 100 radnih dana. Ali ovi ne
postoje prema toj pretpostavci i uvode se proizvoljno, jer inae ako
ne prido e vie zbiljskih radnih dana on ne shvaa poveanje razmjenske vrijednosti uslijed poveane produktivnosti. S druge strane,
kod njega porast stanovnitva nije nigdje razvijen kao element poveanja
razmjenskih vrijednostt, ak nije nigdje ni jasno i odre eno iskazan.
Neka je pretpostavljen kapital 1000, a radnika 50. Ispravna konsekvencija koju on i izvlai (vidi svesku^14!): kapital 500 sa 25 radnika
moe proizvesti istu upotrebnu vrijednost kao i prije; drugih 500 s
drugih 25 radnika osnivaju nov posao i tako er proizvode razmjensku
vrijednost od 500. Profit ostaje isti, jer ne proizlazi iz razmjene 500 za
500, ve iz stopa u kojima profit i najamnina prvobitno uestvuju
u 500, a razmjena je upravo razmjena ekvivalenata, koja isto tako ne moe
poveati vrijednost kao ni vanjska trgovina, na ijem primjeru Ricardo
ovo izriito izlae.t149l Jer razmjena ekvivalenata znai upravo samo
to da vrijednost koja je postojala u ruci A prije razmjene sa B postoji u
njegovoj ruci i poslije razmjene sa B.
Ukupna vrijednost ili bogatstvo ostala je ista. Ali upotrebna vri
jednost ili materija bogatstva se udvostruila. Me utim, nema apso
lutno nikakvog razloga zato bi uope trebalo da raste bogatstvo kao
bogatstvo, razmjenska vrijednost kao takva ukoliko se razmatra
poveanje proizvodnih snaga. Ako se proizvodne snage ponovo udvostru
e u obje grane*, sada kapital A moe ponovo da se razdvoji u 250 sa
Yllh radnih dana i 250 sa 1 2 ^ 2 radnih dana, a isto tako i kapital B.
Sad postoje etiri kapitala s istom razmjenskom vrijednou od 1000
f. st., a troe kao i prije zajedno 50 ivih radnih dana** i proizvode
etvorostruku upotrebnu vrijednost, vrijednu [jednako kao i ona]
prije udvostruenja potronje. Ricardo je previe klasian da bi poi
njao gluposti kao njegovi popravljai, prema kojima vea vrijednost
uslijed poveanja proizvodnih snaga nastaje time to jedan [uesnik]
u prometu prodaje skuplje. Umjesto da kapital od 500 im je postao
roba, jednostavna razmjenska vrijednost, razmijeni za 500, on ga raz
mjenjuje za 550 (uz 1 0 %), ali tada oigledno drugi prima u razmjenskoj vrijednosti samo 450 umjesto 500 i cijela suma ostaje i dalje 1000.
Ovo se dosta esto doga a u trgovini, ali objanjava samo profit jednog
kapitala uslijed gubitka drugog kapitala; dakle ne i profit kapitala uop
e, a bez te pretpostavke ne postoji profit ni na jednoj ni na drugoj
strani.
* ( N a gornjem rubu rukopisa na str. 36. bez zn a ka um etanja:) N ovac za sebe
ne sm ije se oznaiti ni kao u p o tre b n a vrijednost, ni kao razm jenska vrijednost, ve
kao vrijednost.
** I z osnova je pogreno k a za ti d a ivi rad troi k ap ital; kapital (opredm eeni
rad) troi ivi rad u procesu proizvodnje.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 213

Ricardov proces, dakle, moe da se nastavlja, a da ne postoji druga

granica nego poveanje proizvodne snage (a ovo sa svoje strane mate
rijalno lei neposredno izvan samog ekonomskog odnosa), koje je mogue
s kapitalom od 1000 i s 50 radnika. Vidi slijedee mjesto:
Kapital je dio bogatstva neke zemlje koji se upotrebljava za svrhu budue
proizvodnje, a moe se poveati na isti nain kao i bogatstvo.

(Naime, bogatstvo je kod njega obilje upotrebnih vrijednosti, a pro

matrano sa stanovita jednostavne razmjene isti opredmeeni rad moe
se izraziti u neogranienim upotrebnim vrijednostima i ostaje uvijek
ista razmjenska vrijednost, dok ostaje ista koliina opredmeenog rada,
jer se njegov ekvivalent ne mjeri masom upotrebnih vrijednosti u kojoj
postoji, ve njegovom vlastitom koliinom.)
Dodatni kapital bit e jednako efikasan u stvaranju budueg bogatstva bez
obzira na to da li e biti dobijen usavravanjem radne vjetine ili usavravanjem
m ainerije ili produktivnijom upotrebom dohotka; jer bogatstvo (upotrebna vri
jednost) uvijek zavisi od koliine proizvodnih roba (poneto, ini se, i od njihove
raznovrsnosti) bez obzira n a lakou s kojom su oru a to se upotrebljavaju u proiz
vodnji m oda bila proizvedena (tj. bez obzira na radno vrijeme koje je opredm eeno
u njima). Izvjesna koliina odjee i ivenih nam irnica izdravat e i zapoljavati
isti broj ljudi; ali oni e im ati dvostruku vrijednost (razmjensku vrijednost) ako
je u njihovoj proizvodnji bilo zaposleno 200.

Akp posredstvom poveanja proizvodne snage 100 [radnika]

proizvede isto toliko upotrebnih vrijednosti kao ranije 2 0 0 , onda:
ako se polovina od 200 otpusti, preostalih 100 proizvest e isto toliko kao ranije
200. Polovina kapitala moe se povui iz te poslovne grane; oslobo eno je isto
toliko kapitala koliko i rada. A kako jedna polovina kapitala vri posve istu uslugu
kao ranije cijeli, sad su stvorena dva kapitala itd.[14) (cf. 39, 40. ibi<L o nacionalnoj
trgovini,f1B1J na to emo se m orati vratiti).

Ricardo ovdje ne govori o radnom danu; to to kapitalist, ako je

ranije razmjenjivao pola opredmeenog radnog dana za cijeli ivi radni
dan radnika, dakle au fond dobijao samo poja ivog radnog dana, time
to drugu polovinu daje radniku u obliku predmetnosti, a od njega pri
ma u obliku ivotnosti, tj. polovinu radnog dana radniku plati, sad to
vri u obliku istovremenih radnih dana, tj. dakle raznih radnika, sve to
ne mijenja nita na stvari, ve samo u izraavanju. Svaki od tih radnih
dana daje toliko vei viak vremena. Ako je kapitalist ranije imao kao
granicu radni dan kao takav, sad on ima 50 radnih dana itd. Kao to
je ve reeno, u tom obliku s poveanjem kapitala uslijed produktiv
nosti nije dano nikakvo poveanje razmjenskih vrijednosti i stoga bi,
prema Ricardu, stanovnitvo moglo i pasti, recimo sa 10 000 000 na
10 0 0 0 , a da se razmjenska vrijednost ili koliina upotrebnih vrijednosti
ne smanji (vidi zavretak njegove knjige^162!).

2 1 4 Osnovi kritike politike ekonomije

Mi smo posljednji koji e poricati da su u kapitalu sadrane protivurjenosti. Na je cilj, naprotiv, da ih potpuno prikaemo. Ali Ri
cardo ih ne prikazuje, nego ih odbacuje, smatrajui da je razmjenska
vrijednost indiferentna za stvaranje bogatstva. Drugim rijeima, on
tvrdi da u drutvu zasnovanom na razmjenskoj vrijednosti i na bogat
stvu koje proistjee iz takve vrijednosti protivurjenosti do kojih je
taj oblik bogatstva doveden razvitkom proizvodnih snaga itd. ne po
stoje i da poveanje vrijednosti u takvom drutvu nije nuno da se osi
gura poveanje bogatstva, prema tome da vrijednost kao oblik bogatstva
uope ne utjee na samo to bogatstvo ni na njegov razvoj, tj. on raz
mjensku vrijednost smatra isto formalnom.
Me utim, ponovo mu pada na pamet 1) da je kapitalistima stalo
do vrijednosti, 2 ) da historijski s napretkom proizvodnih snaga (tre
balo je da se sjeti, isto tako i me unarodne trgovine) bogatstvo kao takvo,
tj. suma vrijednosti raste. Kako da se to sad objasni? Kapitali se aku
muliraju bre nego stanovnitvo, uslijed toga rastu najamnine, time i
stanovnitvo, time i cijene ita, time i tekoa proizvodnje, a time i
razmjenske vrijednosti. Do njih se, dakle, najzad stie obilaznim putem.
Moment s rentom jo emo ovdje, gdje se ne radi o veim teko
ama proizvodnje, ve obrnuto o porastu proizvodnih snaga, ostaviti
posve po strani. S akumulacijom kapitala [prema Ricardu] najamnina
raste ako istovremeno ne raste stanovnitvo; radnik se eni, podstie
se proizvodnja ili njegova djeca ive bolje, ne umiru prijevremeno
itd. Ukratko stanovnitvo raste. Ali njegov porast izaziva konkuren
ciju me u radnicima i tako prisiljava radnika da svoju radnu sposobnost
ponovo prodaje kapitalistu po njenoj vrijednosti ili trenutno jo i ispod
nje. Sad dakle akumulirani kapital, koji je u me uvremenu rastao
sporije, raspolae vikom (koji je ranije izdavao u obliku najamnine,
dakle kao monetu za kupovanje upotrebne vrijednosti rada) ponovo
kao novcem, da bi ga kao kapital oplodio u ivom radu i, kako sada ras
polae i veom mnoinom radnih dana, njegova razmjenska vrijednost
ponovo raste. (ak ni to nije kako treba izloeno kod Ricarda, ve je
pomijeano s teorijom rente; jer porast stanovnitva sada oduzima
kapitalu u obliku rente onaj viak koji je ranije nestajao kapitalu u obli
ku najamnine.)
Me utim, ak ni porast stanovnitva nije pravo shvatljiv u njegovoj
teoriji. On nije nigdje izloio da postoji imanentan odnos izme u ci
jelog rada opredmeenog u kapitalu i ivog radnog dana (da li se ovaj
predstavlja kao radni dan od 50x12 sati ili kao dvanaestsatni rad 50
radnika za odnos je svejedno) i da je taj imanentni odnos upravo odnos
dijela ivog radnog dana, odnosno ekvivalenta za opredmeeni rad kojim
se plaa radnik, i ivog radnog dana; gdje je cjelina sam dan, a imanen
tni odnos promjenljivi odnos (sam dan je stalna veliina) izme u
dijela potrebnih radnih sati i vika radnih sati. Isto tako, upravo zato
to nije izloio taj odnos, on nije izloio (to nas se dosad jo nije ticalo,
jer nas je zanimao kapital kao takom, a razvoj proizvodnih snaga bio je

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 215

uzet u obzir kao vanjski odnos) da sam razvitak proizvodne snage pret
postavlja poveanje kapitala kao i istovremene radne dane, ali je unutar
dane granice kapitala, koji stavlja u kretanje jedan radni dan (pa bio to
i jedan od 50 X12 sati, 600 sati), sam granica za razvitak njegove pro
izvodne snage.
Najamnina ne ukljuuje samo radnika, nego i njegovu reproduk
ciju; pa ako taj primjerak radnike klase umre, zamjenjuje ga neki dru
gi; ako umre 50 radnika, tu je 50 novih da ih zamijene. Samih 50
radnika kao iva radna sposobnost ne predstavljaju samo trokove
svoje vlastite proizvodnje, ve i trokove koji su se morali platiti nji
hovim roditeljima povrh njihove najamnine kao individua, da bi se
nadomjestili sa 50 novih individua. Dakle, stanovnitvo napreduje i
bez povienja najamnina. No zato ono ne napreduje dovoljno brzo?
I mora li ono dobiti poseban poticaj? Razlog je samo to to kapitalu
nije dovoljno da dobije samo vie wealth1 u Ricardovom smislu, to
on hoe da raspolae s vie value2, s vie opredmeenog rada. Ali,
prema Ricardu, kapital moe raspolagati tim radom samo tada ako na
jamnina pada, tj. ako se vie ivih radnih dana razmjenjuje za isti ka
pital s opredmeenim radom i stoga se stvara vea valne. Da bi smirio
najamninu, on pretpostavlja poveanje stanovnitva. A da bi ovdje
dokazao poveanje stanovnitva, on pretpostavlja da potranja za radnim
danima raste, drugim rijeima, da kapital moe kupiti vie opredmeenog
rada (opredmeenog u radnoj sposobnosti), da je dakle njegova value
porasla. Ali on je prvobitno poao upravo od suprotne pretpostavke i
odabrao je zaobilazni put samo zato to je poao od nje. Ako 1000 funti
sterlinga mogu kupiti 500 radnih dana, a proizvodna snaga raste, tada
kapital moe ili nastaviti da u istoj grani rada upotrebljava svih 500
ili se moe pocijepati i u jednoj grani rada upotrijebiti 250, a u drugoj
250, tako da se i kapital pocijepa na 2 kapitala po 500. Ali on nikad ne
moe raspolagati s vie od 500 radnih dana, jer bi se inae, prema Ri
cardu, morale umnoiti ne samo upotrebne vrijedosti koje proizvodi,
ve i njihova razmjenska vrijednost, opredmeeno radno vrijeme kojim
raspolae. Polazei od njegove pretpostavke, dakle, ne moe doi do
vee potranje rada. Ali ako do e, tada je porasla razmjenska vrijednost
kapitala. Usporedi Malthus: On value?, koji osjea protivurjenosti,
ali pada u nezgrapnosti kada sam pokuava da ih izlae.! 1531
2. Postojani i promjenljivi kapital
a)

O d r a n je v r i j e d n o s t i p o s to j a n o g k a p it a la
u p r o c e s u p r o iz v o d n j e

Mi smo uvijek govorili samo o dva elementa kapitala, o dva dijela

ivog radnog dana, od kojih jedan predstavlja najamninu, a drugi pro
fit, jedan potreban rad, a drugi viak rada. A gdje su tada dva druga
dijela kapitala koji su realizirani u materijalu rada i u oru u za rad?
i bogatstva 2 vrijednosti * O vrijednosti

2 1 6 Osnovi kritike politike ekonomije

to se tie jednostavnog procesa proizvodnje, to rad pretpostavlja

postojanje oru a, koje olakava rad, i materijala, u kojem se on mani
festira, kojem on daje oblik. Taj oblik daje mu upotrebnu vrijednost.
U razmjeni ta upotrebna vrijednost postaje utoliko razmjenska vrijed
nost to sadri opredmeeni rad. Ali jesu li oni [materijal rada i oru e
za rad] kao sastavni dijelovi kapitala one vrijednosti koje rad mora nado
knaditi?
Dakle, u gornjem primjeru (a takvi su prigovori iznoeni masovno
protiv Ricarda; da on smatra samo profit i najamninu kao sastavne
dijelove trokova proizvodnje, a ne stroj i materijal) izgleda da ako je
kapital 100, pri emu se dijeli na 50 za pamuk, 40 za najamnine, a 10
za oru e, i ako je najamnina od 40 talira = 4 sata opredmeenog rada,
a kapital prisiljava da se radi 8 sati, onda radnik koji mora reproducirati
40 talira za najmanine, 40 talira vika vremena (profit), 10 talira oru e,
50 talira pamuka =140 talira, reproducira samo 80 talira. Jer 40 talira
su proizvod polovine radnog dana, a 40 druga polovina koja ini viak.
Ali 60 talira je vrijednost drugih dvaju sastavnih dijelova kapitala.
Kako je stvarni proizvod radnika 80 talira, on moe reproducirati samo
80, a ne 140. On bi prije smanjio vrijednost onih 60; jer od 80 je 40
naknada za njegovu najamninu, a ostalih 40 vika rada za 20 su manji
od 60. Umjesto profita 40 kapitalist bi imao gubitak 20 na prvobitni
dio svog kapitala, koji se sastoji od oru a i materijala.
Kako da radnik osim 80 stvori jo 60 talira vrijednosti, kad jedna
polovina njegovog radnog dana, kako to pokazuje njegova najamnina,
s oru em i materijalom stvara samo 40 talira; druga polovina isto toliko;
a on raspolae samo jednim radnim danom, ne moe u jednom radnom
danu raditi dva.
Uzmimo 50 talira materijala = x funti pamuka, 10 talira oru a
= vreteno. Ponajprije, to se tie upotrebne vrijednosti, jasno je da rad
nik, kad pamuk ne bi ve imao oblik pre e, a drvo i eljezo oblik vre
tena, ne bi mogao proizvesti tkaninu, nikakvu viu upotrebnu vrijednost.
Za njega su u procesu proizvodnje 50 talira i 10 talira samo pre a
i vreteno, a ne razmjenske vrijednosti. Njegov rad im je dao viu upotreb
nu vrijednost i dodao im je koliinu opredmeenog rada od 8 0 talira,
naime 40 talira u kojima on reproducira svoju najamninu, a 40 [talira]
viak vremena. Upotrebna vrijednost tkanina sadri jedan radni
dan vie, ali polovina ovoga samo nadokna uje onaj dio kapitala za
koji je razmijenjeno raspolaganje radnom sposobnou. Opredmeeno
radno Vrijeme, koje je sadrano u pre i i vretenu i sainjava dio vrijed
nosti proizvoda, nije stvorio radnik; za njega su oni bili i ostaju mate
rijal kojem je on dao drugi oblik i u koji je on uloio novi rad. Jedini
je uslov da ih on nije istroio, a to on nije uinio ukoliko je njegov
proizvod imao upotrebnu vrijednost, viu upotrebnu vrijednost nego
ranije. Proizvod sada sadri dva dijela opredmeenog rada njegov
radni dan i rad koji je ve sadran u njegovom materijalu, pre i i vre
tenu nezavisno od njega i od njegovog rada.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 217

Rad koji je opredmeen ranije bio je uslov njegovog [sadanjeg]

rada, tek onaj [ranije opredmeeni rad] uinio je ovaj [sadanji rad]
radom, ne stoji ga nikakvog [rada]. Uzmimo da oni [pre a i vreteno]
nisu ve pretpostavljani kao sastavni dijelovi kapitala, kao vrijednosti
i da njega nisu stajali nita. Tada bi vrijednost proizvoda, kad bi on
radio cijeli dan, bila 80, a kad bi [radio] polovinu, 40 talira. Ona bi bila
upravo = jednom opredmeenom radnom danu. Oni [pre a i vreteno]
ga u stvari u proizvodnji ne stoje nita, ali to ne ukida u njima opred
meeno radno vrijeme, ono ostaje i samo prima drugi oblik. Da je rad
nik u istom radnom danu morao osim tkiva stvoriti jo i pre u i vre
teno, proces bi bio in fact nemogu. To to ovi [pre a i vreteno], dakle,
ni kao upotrebne vrijednosti u svom prvobitnom obliku, ni kao razmje
nske vrijednosti ne trae njegov [radnikov] rad, nego su dani, upravo
omoguuje da dodavanje jednog njegovog radnog dana stvara proizvod
vee vrijednosti od jednog radnog dana. Ali njemu [radniku] to polazi
za rukom, ukoliko on ono vie povrh radnog dana ne mora stvarati,
nego ga kao materijal, kao pretpostavku za tie.
Prema tome, moe se rei da on reproducira te vrijednosti, ali
samo utoliko to bi one bez rada istrunule, ostale beskorisne, ali isto
tako i rad bi bez njih bio beskoristan. Ukoliko radnik reproducira te
vrijednosti, to se ne doga a uslijed toga to im on daje viu razmjen
sku vrijednost ili ulazi u bilo kakav proces s njihovom razmjenskom
vrijednou, ve stoga to ih uope podvrgava jednostavnom procesu
proizvodnje, to uope radi. Ali to ga ne stoji nikakvog vieg radnog
vremena pored onog koje mu je potrebno za njihovu preradu i viu
oplodnju vrijednosti. To je uslov uz koji ga je kapital unajmio da radi.
On ih reproducira samo time to im daje viu vrijednost i to davanje-vie-vrijednosti jest = njegovom radnom danu. Inae ih on ostavlja
kakvi su. To to njihova stara vrijednost ostaje sauvana doga a se
uslijed toga to im on dodaje novu vrijednost, a ne zato to se repro
ducira, stvara ona stara. Ukoliko su oni [materijal i oru e] proizvod
ranijeg rada, utoliko jedan proizvod ranijeg rada, jedna suma ranije
opredmeenog rada, ostaje element njegovog [radnikovog] proizvoda,
proizvod osim svoje nove vrijednosti sadri jo i staru.
Radnik, dakle, proizvodi u stvari u tom proizvodu samo onaj
radni dan to mu ga dodaje, i odranje stare vrijednosti ne stoji ga
apsolutno nita povrh onoga to ga stoji da doda novu. Za njega je to
samo materijal i ostaje materijal ma kako promijenio oblik; dakle
neto to postoji nezavisno od njegovog rada. Da taj materijal koji ostaje,
jer samo dobija drugi oblik, ve sam sadri radno vrijeme, stvar je ka
pitala, a ne radnika; tako er je nezavisan od njegovog rada i postoji
poslije njega, kao to je postojao i prije njega. Ta takozvana reprodukci
ja ne stoji radnika radnog vremena, nego je uslov njegovog radnog vre
mena, jer ona nije nita drugo do postavljanje ve postojee materije
kao materijala njegovog rada, odnoenje prema njoj kao materijalu.
Staro radno vrijeme on, dakle, nadokna uje samim inom rada, a

2 1 8 Osnovi kritike politike ekonomije

ne dodavanjem posebnog radnog vremena u tu svrhu. On ga nadokna

uje jednostavno dodavanjem novog [radnog vremena] kojim ono
staro ostaje sauvano u proizvodu i postaje element novog proizvoda.
Svojim radnim danom radnik, dakle, ne nadokna uje sirovine i oru e
ukoliko su oni vrijednosti. To odranje stare vrijednosti kapitalist do
bija, dakle, isto tako besplatno kao i viak rada. Ali on ga ne dobija
besplatno zato to ono ne stoji nita radnika, nego je rezultat toga to
se materijal i oru e za rad nalaze u rukama kapitalista ve prema pret
postavci pa zato radnik ne moe raditi ne pretvarajui rad koji se ve
nalazi u opredmeenom obliku u rukama kapitala u materijal svog rada,
a stoga tako er [ne moe raditi] ne konzervirajui rad koji je u tom
materijalu opredmeen. Kapitalist, dakle, ne plaa radniku nita za to
to se pre a i vreteno njihova vrijednost po vrijednosti ponovo
javljaju u tkanini, dakle odravaju. To odravanje zbiva se jednostav
no dodavanjem novog rada, koji dodaje viu vrijednost.
Iz prvobitnog odnosa izme u kapitala i rada proizlazi, dakle, da
ista usluga to je ivi rad svojom primjenom kao ivi rad prua opred
meenom ne stoji kapital nita, kao to ona ne stoji nita ni radnika,
ve samo izraava tu injenicu da su materijal i oru e rada u odnosu
prema radniku kapital, pretpostavke nezavisne od njega. Odravanje
stare vrijednosti nije akt odvojen od dodavanja nove vrijednosti, ve
se vri samo od sebe, pojavljuje se kao prirodan rezultat ovoga [doda
vanja]. Ali to to odravanje ne stoji kapital nita, i to radnika tako er
ne stoji nita, postavljeno je ve u odnosu izme u kapitala i rada,
koji je ve po sebi profit jednog i najamnina drugog.
Pojedini kapitalist moe sebi zamisliti (i za njegov raun to jednako
slui) da ako ima kapital od 100 talira (50 talira pamuka, 40 talira sred
stava za ivot da bi dobio rad, 10 talira oru a) i ako prirauna profit
od 1 0 % svojim trokovima proizvodnje, onda mu rad mora nadokna
diti 50 talira za pamuk, 40 talira sredstava za ivot, 10 talira za oru e
i 1 0 % na 50, na 40 i na 1 0 , tako da mu u njegovoj predstavi rad stvara
55 talira sirovine, 44 talira sredstava za ivot, 11 talira oru a, ukupno =
110. Ali za ekonomista to je udna ideja1, iako je s velikim pretenzi
jama iznoena kao novina protiv Ricarda.
Ako je radni dan radnika = 10 sati, a on moe za 8 sati stvoriti
40 talira, tj. moe stvoriti svoju najamninu ili, to je isto, odrati i
nadoknaditi svoju radnu sposobnost, tada on treba 4/s dana da bi ka
pitalu nadoknadio najamninu i daje mu 1/s kao viak rada, ili 10 talira.
U razmjeni za 40 talira najamnine, za 8 sati opredmeenog rada kapital,
dakle, prima 10 [sati] ivog [rada] i taj suviak sainjava cijeli njegov
profit. Dakle, cijeli opredmeeni rad koji je radnik stvorio iznosi 50
1 Precrtano: ako 40 ta lira od kojih radnik m oe da ivi jedan dan, za koje,
dakle, m oe d a razm ijeni svoju ra d n u sposobnost, predstavljaju proizvod pola
rad n o g dana, tada cijeli rad n i dan m oe tv o rn iaru stvoriti sam o 4 0 + 4 0 = 80.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 219

talira i, ma kakvi bili trokovi oru a i sirovina, on im ne moe dodati

vie, jer se njegov dan ne moe opredmetiti u vie rada; a to to je rad
nik, time to je onim 60 talira sirovina i oru a dodao 50 talira, odnosno
10 sati rada (od ega je 8 samo nadoknada najamnine) ujedno odrao
materijal i oru e (koji se upravo time i odravaju to ponovo dolaze
u dodir sa ivim radom i upotrebljavaju se kao instrument i materijal)
ne stoji radnika nikakva rada (on ne bi ni imao suvinog vremena za
taj rad), niti mu to kapitalist plaa. Ta oivljavajua prirodna snaga rada
(da on, upotrebljavajui materijal i oru e, njih u ovom ili onom obliku
odrava, pa dakle odrava i rad opredmeen u njima, njihovu razmjen
sku vrijednost), jednako kao i svaka prirodna ili drutvena snaga rada
koja nije proizvod ranijeg rada ili nije proizvod takvog ranijeg rada koji
se mora ponavljati (npr. historijski razvoj radnika itd.), postaje snagom
kapitala, a ne rada. Stoga je kapital i ne plaa. Kao to se radniku ne
plaa ni to to moe misliti itd.
Vidjeli smo kako prvobitno vrijednost osamostaljena nasuprot
prometu (tj. roba za koju odre enje razmjenske vrijednosti nije samo
formalno, prolazno odre enje, da bi se razmijenila za drugu upotrebnu
vrijednost i najzad nestala kao predmet potronje) novac kao novac,
novac koji je izdvojen iz prometa i prema njemu se negativno afirmira,
ini pretpostavku iz koje postaje kapital S druge strane, proizvod
kapitala, ukoliko nije sam svoja puka reprodukcija (ali ta reprodukcija
je samo formalna, jer se od tri dijela njenih vrijednosti doista konzu
mira, dakle reproducira, samo jedan, onaj koji nadokna uje najamninu;
dok profit nije reprodukcija ve dodatak vrijednosti, viak vrijednosti),
ponovo ima za rezultat vrijednost, koja vie ne ulazi kao ekvivalent u
promet, a s druge strane jo nije ponovo potencirana do kapitala, dakle
vrijednost koja je negativno osamostaljena prema prometu novac
(u svom treem, adekvatnom obliku). Kako se novac najprije pojavio
kao pretpostavka kapitala, kao njegov uzrok, tako se on sada pojavlju
je kao njegova posljedica. U prvom kretanju novac je proizlazio iz
jednostavnog prometa, u drugom on proizlazi iz procesa proizvodnje
kapitala. U prvom on prelazi u kapital, u drugom on se pojavljuje kao
samim kapitalom postavljena pretpostavka kapitala, pa je ve zbog toga
postavljen po sebi kao kapital; ve u sebi ima idealni odnos prema ka
pitalu. On vie ne prelazi jednostavno u kapital, nego je u njemu kao
novcu ve postavljeno da se moe pretvoriti u kapital.
b)

O d r a n je u p o t r e b n e v r i j e d n o s t i p o s to j a n o g k a p i t a l a
i ra d kao tv o ra c i u v a r u p o tre b n e v r ije d n o s ti
i v r ije d n o s ti

Poveanje vrijednosti je, dakle, rezultat samooplodnje kapitala;

bez obzira na to da li je ta samooplodnja rezultat apsolutnog ili rela
tivnog vika vremena, tj. zbiljskog poveanja apsolutnog radnog vre

2 2 0 Osnovi kritike politike ekonomije

mena ili poveanje relativnog vika vremena, tj. smanjenja alikvotnog

dijela radnog dana koji je odre en kao radno vrijeme potrebno za odr
anje radne snage, kao potrebni rad uope.
ivo radno vrijeme reproducira samo onaj dio opredmeenog rad
nog vremena (kapitala) koji se pojavljuje kao ekvivalent za raspolaganje
ivom radnom snagom i koji, stoga, kao ekvivalent mora nadoknaditi
radno vrijeme opredmeeno u toj radnoj snazi, tj. nadoknaditi trokove
proizvodnje ivih radnih snaga, drugim rijeima, mora odrati na i
votu radnike kao radnike. Ono to ivi rad proizvodi povrh toga nije
reprodukcija ve novo stvaranje, i to novo stvaranje Vrijednosti, jer je
opredmeen je novog radnog vremena u nekoj upotrebnoj vrijednosti:
to se u isti mah odrava radno vrijeme sadrano u sirovini i u oru u,
nije rezultat koliine rada ve njegovog kvaliteta kao rada uope; i
njegov opi kvalitet, koji nije njegova posebna kvalifikacija (nije spe
cifino odre eni rad), nego se sastoji u tome da rad kao rad jest rad,
ne plaa se posebno, jer je taj kvalitet kapital u razmjeni s radnikom
kupio.
Ali ekvivalent za taj kvalitet (za tu specifinu upotrebnu vrijed
nost rada) mjeri se jednostavno koliinom radnog vremena koja ga je
proizvela. Radnik, prije svega, primjenom oru a kao oru a i obliko
vanjem materijala dodaje vrijednosti sirovine i oru a toliko novog rada
koliko iznosi radno vrijeme sadrano u njegovoj vlastitoj najamnini;
ono to doda vie predstavlja viak radnog vremena, viak vrijednosti.
Ali uslijed jednostavnog odnosa kojim se oru e upotrebljava kao oru
e, a sirovina postavlja kao sirovina rada, putem jednostavnog procesa
kojim oni dolaze u dodir s radom, kojim su postavljeni kao njegovo
sredstvo i predmet, a time i kao opredmeen je ivog rada, momenti
samog rada, oni se odravaju ne po obliku nego po supstanciji. Me u
tim, ekonomski promatrano, njihova je supstancija opredmeeno
radno vrijeme. Opredmeeno radno vrijeme prestaje postojati u jedno
stranom predmetnom obliku (i, prema tome, preputeno rastvaranju
kemijskim itd. procesom kao puka stvar) postavljajui se kao materi
jalni nain postojanja, sredstvo i cilj ivog rada.
Iz pukog opredmeenog radnog vremena, u ijem stvarnom pos
tojanju1 rad postoji jo samo kao nestali, kao vanjski oblik svoje pri
rodne supstancije, koji je samoj toj supstanciji vanjski (kao npr. drvu
oblik stola ili eljezu oblik valjka), kao rad koji egzistira samo u vanj
skom obliku materijalnog, razvija se ravnodunost materije prema
obliku; taj rad ne odrava svoj oblik ivim, imanentnim zakonom
reprodukcije, kao to npr. stablo odrava svoj oblik kao stablo (kao
stablo drvo se odrava u odre enom obliku, jer je taj oblik jedan oblik
drva; dok je oblik stola sluajan drvu, nije imanentan oblik njegove
supstancije), on postoji samo kao vanjski oblik materijalnog, odnosno
on sam postoji samo materijalno. Zbog toga rastvaranje kojem je izlo
1 in d e re n dinglichem D asein

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 221

ena njegova materija rastvara i njega. Ali postavljeni kao uslovi ivog
rada oni ponovo dobi jaju duu. Opredmeeni rad prestaje postojati u
materiji kao mrtav vanjski, ravnoduan oblik, jer je sam ponovo pos
tavljen kao moment ivog rada; kao odnos ivog rada prema samom
sebi u predmetnom materijalu, kao predmetnost ivog rada, kao sredstvo
i objekt (predmetni uslovi ivog rada).
Dok, tako, ivi rad svojim ostvarivanjem u materijalu mijenja
sam materijal, jedna promjena koja odre uje rad svrhom pa je njegova
svrsishodna djelatnost (promjena koja nije kao u mrtvom predmetu
postavljanje oblika kao neeg vanjskog materiji, puki prolazan privid
njenog postojanja), materijal se tako odrava u odre enom obliku,
promjena oblika materije podvrgava se svrsi rada. Rad je iva, oblikujua vatra; prolaznost stvari, njihova vremenitost, kao njihovo ob
likovanje ivim vremenom. U jednostavnom procesu proizvodnje
apstrahirajui od procesa oplodnje prolaznost oblika stvari koristi
se da bi se postavila njihova upotrebljivost.
Kad od pamuka postaje pre a, od pre e tkanina, od tkanine tam
pana ili bojadisana tkanina itd.,* a od ove recimo haljina, onda se 1)
supstancija pamuka odrala u svim tim oblicima. U kemijskom procesu,
u razmjeni materije koju je regulirao rad, svuda su se razmijenili ekvi
valenti (prirodni) itd. 2) U svim tim uzastopnim procesima materija
je primala sve korisniji oblik, jer ju je ovaj sve vie prilago avao potro
nji; dok najzad nije dobila oblik u kojem moe direktno postati njenim
predmetom, gdje dakle troenje materije i ukidanje njenog oblika postaje
ljudskim uivanjem, gdje je njena promjena neposredno njena upotreba.
Materija pamuka odrava se u svim tim procesima; ona propada u jed
nom obliku upotrebne vrijednosti da bi ustupila mjesto nekom viem
obliku, sve dok ne nastane predmet kao predmet neposredne potronje.
Ali time to je pamuk postavljen kao pre a, on je postavljen u
odre eni odnos prema jednoj daljnjoj vrsti rada. Ako do tog rada ne
do e, tada ne samo to mu je taj oblik dan uzaludno, tj. novi rad nee
potvrditi raniji, ve je tako er upropaena materija, jer ona ima upot
rebnu vrijednost u obliku pre e samo ukoliko se dalje prera uje, jer
je ona upotrebna vrijednost jo samo s obzirom na upotrebu za koju
e je koristiti daljnji rad; jer je ona upotrebna vrijednost sanioakose
njen oblik pre e ukida zamjenjujui se oblikom tkanine, dok je pamuk
u svom postojanju kao pamuk sposoban za beskrajne korisne primjene.
Tako bi bez daljnjeg rada bila upropaena upotrebna vrijednost
pamuka i pre e, materijala i oblika; ona bi bila unitena umjesto da
bude proizvedena. I gra a i oblik, i materija i forma odravaju se dalj
njim radom odravaju se kao upotrebna vrijednost dok ne prime
oblik upotrebne vrijednosti kao takve, ija je upotreba potronja. U
jednostavnom procesu proizvodnje sadrano je, dakle, da se raniji stu
panj proizvodnje odrava kasnijim i da se proizvodnjom vie upotrebne
vrijednosti stara upotrebna vrijednost odrava ili da se mijenja samo
toliko koliko se povisuje kao upotrebna vrijednost. Upotrebnu vrijed

2 2 2 Osnovi kritike politike ekonomije

nost nezavrenog proizvoda rada odrava ivi rad, i to tako da ga ini

materijalom za daljnji rad. Ali on odrava taj nezavreni proizvod, tj.
uva ga od neupotrebljivosti i od propadanja samo time to ga obra
uje prema svojoj svrsi, uope time to ga ini predmetom novog ivog
rada.
To odravanje stare upotrebne vrijednosti nije proces koji protjee
naporedo s njenim poveavanjem ili s njenim dovravanjem novim
radom, ve se zbiva zahvaljujui samom tom novom radu kojim se
povisuje upotrebna vrijednost. Time to tkalaki rad pretvara pre u
u tkaninu, to je, dakle, tretira kao sirovinu za tkanje, jednu posebnu
vrstu ivog rada (a pre a i ima upotrebnu vrijednost samo ako se
upotrebljava za tkanje) taj rad odrava upotrebnu vrijednost koju je
imao pamuk kao takav i koju je on specifino odrao u pre i. Taj rad
odrava proizvod rada time to ga ini sirovinom novog rada; ali on:
1 ) ne dodaje tome nikakav nov rad, a 2 ) upotrebnu vrijednost sirovine
ne odrava pored toga nekim drugim radom. Korisnost pamuka kao pre
e on odrava tkanjem pre e. (Sve ovo pripada ve u 1 . glavu o proiz
vodnji openito.) Odrava je tkanjem. To odranje rada kao proizvoda
ili odranje upotrebne vrijednosti proizvoda rada time to on postaje
sirovinom novog rada, to se ponovo postavlja kao materijalna predmetnost svrsishodnog ivog rada, dano je u jednostavnom procesu
proizvodnje. U odnosu na upotrebnu vrijednost rad posjeduje to svoj
stvo da odrava postojeu upotrebnu vrijednost povisujui je, a povi
suje je time to je ini predmetom novog rada odre enog konanim
ciljem, time to je iz oblika ravnodunog postojanja ponovo pretvara u
oblik predmetnog materijala, tijela rada.
( Isto vrijedi i za oru e. Jedno vreteno odrava se kao upotrebna
vrijednost samo time to se troi za predenje. Inae bi odre eni oblik
koji se ovdje daje eljezu i drvu upropastio za upotrebu kako rad koji
im ga je dao, tako i materijal kojem ga je dao. Samo time to se vreteno
postavlja kao sredstvo ivog rada, kao predmetni moment postojanja nje
govog ivota, odrava se upotrebna vrijednost drva i eljeza, jednako
kao i njihov oblik. Njegova namjena kao oru a za rad jest da bude
utroeno, ali utroeno u procesu predenja. Vea produktivnost koju
vreteno'daje radu stvara vie upotrebnih vrijednosti i tako nadomjeta
upotrebnu vrijednost utroenu u potronji oru a. Najjasnije se to po
kazuje u poljoprivredi, gdje se oru e najlake pojavljuje neposredno
kao sredstvo za ivot i upotrebna vrijednost, jer se tu najprvotnije
pojavljuje kao upotrebna vrijednost za razliku od razmjenske vrijed
nosti. Ako motika pribavlja seljaku dvaput vie ita nego to bi ga inae
mogao dobiti, tada on treba da upotrijebi manje vremena na proiz
vodnju same motike; on ima dosta provijanta da bi napravio novu
motiku.)
U procesu oplodnje sastavni dijelovi vrijednosti kapitala od
kojih jedan postoji u obliku materijala, a drugi u obliku oru a jav
ljaju se prema radniku, tj. ivom radu (jer u tom procesu radnik postoji

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 223

samo kao takav rad) ne kao vrijednosti nego kao jednostavni momenti
procesa proizvodnje; kao upotrebne vrijednosti za rad, kao predmetni
uslovi njegove djelotvornosti ili kao njegovi predmetni momenti. To
to ih on odrava upotrebljayajui oru e kao oru e i dajui sirovini
vii oblik upotrebne vrijednosti, lei u prirodi samog rada. Ali tako
sauvane upotrebne vrijednosti rada jesu kao sastavni dijelovi kapitala
razmjenske vrijednosti; kao takve odre ene su trokovima proizvodnje
koji se u njima sadre, koliinom rada koji je u njima opredmeen.
(Kod upotrebne vrijednosti radi se samo o kvalitetu ve opredmeenog
rada.) Koliina opredmeenog rada odrava se time to se njegov kvalitet kao upotrebne vrijednosti za daljnji rad odrava dodirom sa ivim
radom.
Upotrebna vrijednost pamuka, jednako kao i njegova upotrebna
vrijednost kao pre e, odrava se time to se on kao pre a upotrebljava
za tkanje; time to on egzistira u tkanju kao jedan od predmetnih
momenata (pored kolovrata). Time se, dakle, odrava tako er koliina
radnog vremena koja je bila sauvana u pamuku i pamunoj pre i. Ono
to se u jednostavnom procesu proizvodnje pojavljuje kao odranje kvali
teta prethodnog rada a time i materijala u kojem je on postavljen
pojavljuje se u procesu oplodnje kao odranje koliine ve opredmee
nog rada. Za kapital je to odranje koliine opredmeenog rada pomou
procesa proizvodnje; za sam ivi rad to je samo odranje ve postojee,
za rad postojee upotrebne vrijednosti.
ivi rad dodaje novu koliinu rada, ali ve opredmeenu koliinu
rada ne odrava kvantitativnim dodavanjem ve svojim kvalitetom kao
ivi rad, dakle time to se kao rad odnosi prema upotrebnim vrijed
nostima u kojima egzistira proli rad. Ali ivi se rad i ne plaa za taj
kvalitet koji on posjeduje kao ivi rad on se uope ne bi kupovao kad
ne bi bio ivi rad ve za koliinu rada koja je sadrana u njemu sa
mom. Kao i kod svih drugih roba plaa se samo cijena njegove upotrebne
vrijednosti. Specifini kvalitet to ga posjeduje ivi rad, da dodajui
novu koliinu rada ve opredmeenoj koliini rada ujedno odrava op
redmeeni rad u njegovom kvalitetu kao opredmeeni rad, nije mu
plaen, a ni radnika ne stoji nita, jer je on prirodno svojstvo njegove
radne snage.
U procesu proizvodnje ukinuto je odvajanje rada od njegovih pred
metnih momenata postojanja oru a i materijala. Na tom odvajanju
poiva postojanje kapitala i najamnog rada. Ukidanje tog odvajanja koje
se u procesu proizvodnje doista zbiva jer se inae uope ne bi moglo
raditi kapital ne plaa. (Ukidanje se ne zbiva ni putem razmjene
s radnikom ve putem samog rada u procesu proizvodnje. Ali kao takav
sadanji rad, sam rad je ve ukljuen u kapital, predstavlja jedan nje
gov moment. Ta odravajua snaga rada pokazuje se dakle kao snaga
samoodranja kapitala. Radnik je dodao samo novi rad; proli rad
dok egzistira kapital ima vjenu egzistenciju kao vrijednost, posve
nezavisno od njegovog materijalnog postojanja. Tako se to ini kapitalu

2 2 4 Osnovi kritike politike ekonomije

i radniku.) Kad bi kapital morao jo i platiti to ukidanje prestao bi

da bude kapital. To potpuno pripada u materijalnu ulogu koju rad
prema svojoj prirodi igra u procesu proizvodnje; u njegovu upotrebnu
vrijednost.
Ali kao upotrebna vrijednost rad pripada kapitalistu; kao puka
razmjenska vrijednost radniku. Njegov ivi kvalitet u samom pro
cesu proizvodnje, njegovo svojstvo da odrava opredmeeno radno
vrijeme time to ga ini predmetnim nainom postojanja ivog rada,
nimalo se ne tie radnika. To prisvajanje kojim ivi rad u samom pro
cesu proizvodnje ini oru e i materijal tijelom svoje due i time ih budi
iz mrtvih, u stvari je u suprotnosti s tim to je rad bespredmetan ili
to je samo u neposrednom ivotu zbilja u radniku i to materijal
rada i oru e egzistiraju kao za sebe bivstvujui u kapitalu. (Vratiti
se na to.)
Proces oplodnje kapitala zbiva se putem jednostavnog procesa
proizvodnje i u njemu time to se ivi rad postavlja u svoj prirodni
odnos prema svojim materijalnim momentima postojanja. Ali ukoliko
on stupa u taj odnos, ovaj odnos ne egzistira za sam rad nego za kapital;
ve je i sam moment kapitala.
Pokazuje se, dakle, da kapitalist posredstvom procesa razmjene
s radnikom time to radniku u stvari plaa ekvivalent za trokove
proizvodnje sadrane u njegovoj radnoj sposobnosti tj. time to mu
daje sredstva da odri svoju radnu sposobnost, ali sebi prisvaja ivi
rad dobija besplatno dvoje, prvo, viak rada koji poveava vrijed
nost njegovog kapitala, i ujedno, drugo, kvalitet ivog rada koji odrava
proli rad materijaliziran u sastavnim dijelovima kapitala i tako odrava
otprije postojeu vrijednost kapitala. Ali to odravanje ne zbiva se
uslijed toga to ivi rad poveava koliinu opredmeenog rada, stvara
vrijednost, ve jednostavno uslijed toga to on pri dodavanju nove
koliine rada postoji kao ivi rad, u procesom proizvodnje postavljenom
imanentnom odnosu prema materijalu i oru u za rad, dakle zahvaljujui
njegovom kvalitetu kao ivog rada. Ali kao takav kvalitet on sam je
jedan moment jednostavnog procesa proizvodnje i ne stoji kapitalista
isto tako nita kao to ga ni predivo i vreteno ne stoje nita povrh
njihove cijene, zato to su i oni momenti procesa proizvodnje.
Ako se npr. u vremenima stagnacija u poslovima itd. obustave
tvornice, tada se na djelu vidi da stroj r a i da je predivo beskoristan
balast, a osim toga da propadaju im prestane njihov odnos prema
ivom radu. Ako kapitalist daje raditi samo da bi se stvarao viak
vrijednosti da bi se stvarala vrijednost koja jo nije tu vidi se
im on prestane da daje raditi, da se obezvre uje i njegov ve postojei
kapital; [vidi se] da ivi rad, dakle, ne samo dodaje novu vrijednost,
nego samim inom dodavanja nove vrijednosti staroj ovu odrava,
ovjekovjeuje.
(Tako se jasno pokazuje glupost prigovora koji se stavlja Ricardu,
da on samo profit i najamninu dri za potrebne sastavne dijelove tro

III. Glava o kapitalu Prvf odjeljak 225

kova proizvodnje, a ne i onaj dio kapitala koji je sadran u sirovini

i oru u. Ukoliko se vrijednost sadrana u njima samo odrava, to ne
prouzrokuje nove trokove proizvodnje. Ali to se tie samih tih ve
postojeih vrijednosti, one se sve sa svoje strane svode na opredmeeni
rad na potreban rad i viak rada na najamninu i profit. Puki
prirodni materijal ukoliko u njemu nije opredmeen nikakav ljudski
rad, ukoliko je dakle puka materija i postoji nezavisno od ljudskog ra
da, nema vrijednosti, jer je vrijednost samo opredmeeni rad; [taj
materijal] jednako je malo vrijednost kao i opi elementi uope.)
Zato odravanje postojeeg kapitala radom koji ga oplo ava ne
stoji kapital nita i stoga ne spada u trokove proizvodnje; iako su po
stojee vrijednosti sadrane u proizvodu i za njih se, dakle, u razmjeni
moraju dati ekvivalenti. Ali odravanje tih vrijednosti u proizvodu ne
stoji kapital nita i zato ga on i ne moe uvrstiti u trokove proizvodnje.
One se tako er ne nadokna uju radom, jer se ne troe, osim ukoliko
se troe u svom nainu postojanja koji je u odnosu na rad ravnoduan,
izvan njega postojei, tj. upravo ukoliko rad troi u njima njihovu
prolaznost (ukida je). Stvarno se troi samo najamnina.
3. [ Odnos izme u postojanog i promjenljivog kapitala ]
a)

P r i s v a j a n j e b u d u e g r a d a p r is v a ja n j e m s a d a n j e g

Vratimo se jo jednom naem primjeru. Kapital od 100 talira,

naime 50 talira sirovina, 40 talira rada, 10 talira oru a za proizvodnju.
Neka radnik treba 4 sata da bi stvorio 40 talira, sredstva koja su mu
potrebna za ivot ili dio proizvodnje koji mu je potreban za izdravanje;
njegov radni dan neka bude 8 sati. Kapitalist time dobija viak od 4
sata besplatno; njegov viak vrijednosti je jednak 4 opredmeena sata,
40 talira; dakle je njegov proizvod = 50+10 (odrane vrijednosti, a
ne reproducirane; kao vrijednosti ostale su konstantne, nepromijenjene)
+40 talira (najamnina, reproducirana, jer je utroena u obliku naja
mnine)+40 talira viak vrijednosti. Suma: 140 talira.
Od tih 140 talira 40 su suviak. Kapitalist je za vrijeme proizvodnje
i prije nego to je poeo proizvoditi morao ivjeti, recimo 2 0 talira.
Tih 20 talira morao je posjedovati osim svog kapitala od 100 talira;
u prometu su, dakle, morali postojati ekvivalenti za njih. (Kako su oni
nastali, ovdje nas se ne tie.) Kapital pretpostavlja promet kao stalnu
veliinu. Ti ekvivalenti su uvijek iznova raspoloivi. Kapitalist, dakle,
potroi 20 talira od svoje dobiti. Oni ulaze u jednostavan promet. U
jednostavan promet ulazi i onih 100 talira, ali da bi se ponovo pret
vorili u uslove nove proizvodnje, 50 talira sirovina, 40 sredstava za i
vot za radnike, 10 oru a. Ostaje viak vrijednosti dodan kao takav,
novostvoren, od 20 talira. On je novac, vrijednost koja je negativno
samostalno postavljena prema prometu. Taj novac ne moe ui u pro

2 2 6 Osnovi kritike politike ekonomije

met kao puki ekvivalent, da bi razmijenio predmete puke potronje,

jer se promet pretpostavlja kao stalan. Ali samostalna, iluzorna egzi
stencija novca je ukinuta; on egzistira jo samo da bi se oplo ivao, tj.
postojao kapital. Ali da bi to postao, morao bi se iznova razmijeniti
za momente procesa proizvodnje, ivotna sredstva radnika, sirovine i
oru e; svi se ovi svode na opredmeeni rad, a moe ih postaviti samo
ivi. Stoga je novac, ukoliko sada po sebi (an sich) ve postoji kao ka
pital, jednostavno uputnica na budui (novi) rad. Predmetno on postoji
samo kao novac. Viak vrijednosti, prirast opredmeenog rada, ukoliko
postoji za sebe (fur sich), jest novacy ali novac je sada po sebi (au sich)
ve kapital i kao takav uputnica na novi rad. Ovdje kapital ve vie ne
ulazi samo u odnos prema postojeem radu, ve i prema onom budu
em. On se tako er vie ne pojavljuje rastvoren u svoje jednostavne
elemente u procesu proizvodnje, ve kao novac; ali ne vie kao novac
koji je samo apstraktni oblik opeg bogatstva, ve kao uputnica na
realnu mogunost opeg bogatstva na radnu sposobnost, i to nastajuu radnu sposobnost. Za njega kao takvu uputnicu njegova je mate
rijalna egzistencija kao novca irelevantna i moe biti zamijenjena
svakim vrijednosnim papirom. Kao i vjerovnik drave, svaki kapitalist
posjeduje u svojoj novosteenoj vrijednosti uputnicu na budui rad,
i prisvajanjem sadanjeg rada u isti mah je ve prisvojio i budui. (Ovu
stranu kapitala izloiti dotle. Ve ovdje se pokazuje njegovo svojstvo
da kao vrijednost postoji odvojeno od svoje supstancije. Temelj kredita
je u tom ve poloen.) Zato njegovo gomilanje u obliku novca nije
nipoto materijalno gomilanje materijalnih uslova rada, ve gomilanje
vlasnikih prava na rad, postavljanje budueg rada kao najamnog rada,
kao upotrebne vrijednosti kapitala. Za novostvorenu vrijednost nema
ekvivalenta; njena mogunost je samo u novom radu.
U tom je primjeru, dakle, apsolutnim vikom radnog vremena
radom od 8 sati umjesto 4 stvorena nova vrijednost od 2 0 talira, no
vac, i to novac ve u vezi s njegovim oblikom kao kapitala (kao ve
postavljena mogunost kapitala, a ne kao ranije kao ona koja to postaje
time to je novac prestao da bude novac kao takav); [ta je nova vrijed
nost] dodana starim vrijednostima, postojeem svijetu bogatstva.
Ako se sad proizvodna snaga udvostrui, tako da radnik umjesto
4 sata treba da prui samo 2 sata potrebnog rada, a kapitalist mu i dalje
daje da radi kao i prije 8 sati, tada raun izgleda ovako: 50 talira ma
terijal, 2 0 najamnina, 1 0 oru e za rad, 60 viak vrijednosti ( 6 sati,
ranije 4). Prirast apsolutnog vika vrijednosti: 2 sata ili 20 talira. Suma:
140 talira (u proizvodu).
Suma je 140 talira kao i ranije; ali od toga je viak vrijednosti 60,
od ega kao i prije 40 za apsolutno poveanje vika vremena, a 2 0 za
relativno. Ali je sada kao i prije u jednostavnoj razmjenskoj vrijednosti
sadrano samo 140 talira. Jesu li sada poveane samo upotrebne vrijed
nosti ili je stvorena nova vrijednost? Ranije je kapital morao ponovo
poeti sa 100, da bi se iznova poveao za 40%. ta e biti s vikom vri-

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 227

jednosti 20? Ranije bi kapital pojeo 20; ostala bi mu vrijednost 20.

Sada on pojede 20; ostaje mu 40. S druge strane, ranije je kapital
koji ulazi u proizvodnju ostajao 100; sada je on postao 80. ta je na
jednoj strani dobijeno na vrijednosti u jednom njenom odre enju,
izgubljeno je na dnigoj strani kao vrijednost u drugom. Prvi kapital
ponovo ulazi u proces proizvodnje; ponovo proizvodi viak vrijednosti
20 (po odbitku svoje potronje). Na kraju te druge operacije postoji
novostvorena vrijednost za koju nema ekvivalenta. Dvadeset talira
zajedno s prvima 40.
Uzmimo sad drugi kapital. Materijal 50, najamnina 20 ( = 2 sata)
oru e za rad 10. Ali sa 2 sata on proizvodi vrijednost od 8, naime 80
talira (od ega 20 za trokove proizvodnje). Ostaje 60, jer 20 reprodu
ciraju najamninu (dakle su nestali kao najamnina). ezdeset + 6 0 = 120.
Na kraju te druge operacije potronja 20 talira, ostaje viak vrijednosti
20; zajedno s prvom operacijom 60. Kod tree operacije kod prvog
kapitala 60, kod drugog 80; kod etvrte kod prvog 80, kod drugog 1001.
Za koliko se razmjenska vrijednost prvog kapitala kao produktivnog
kapitala smanjila, on se kao vrijednost poveao.2
Pretpostavimo da su oba kapitala zajedno sa svojim vikom u sta
nju da se upotrijebe kao kapital, tj. da se viak moe razmijeniti za novi
ivi rad. Tada dobijamo ovaj raun (ostavljajui potronju po strani):
prvi kapital proizvodi 40% , drugi 60% . etrdeset odsto od 140 je 56;
60% od 140 (naime 80 kapital, 60 viak vrijednosti) jest 84. Ukupan
proizvod u prvom sluaju 1 4 0 + 5 6 = 1 9 6 , a u drugom 1 4 0 + 8 4 = 2 2 4 .
U drugom sluaju, dakle, apsolutna razmjenska vrijednost je via za 28.
Prvi kapital ima 40 talira da bi kupio novo radno vrijeme; vrijednost
radnog sata bila je pretpostavljena 10 talira; dakle sa 40 talira on ku
puje 4 nova radna sata, koja mu proizvode 80 (od ega 40 daju naknadu
najamnine, naim e 8 radnih sati)[154J. Na kraju je bilo 1 4 0 + 80 (naime
reprodukcija kapitala od 100; viak vrijednosti 40 ili reprodukcija od
140; ili u prvom sluaju 100 talira reproduciraju se kao 140; drugih
40, budui da se mogu izdati samo za kupovanje novog rada, dakle ne
nadokna uju jednostavno vrijednost uostalom nemogua pretpostav
ka proizvode 80). 1 4 0 + 8 0 = 2 2 0 . Drugi kapital od 140; 80 proizvede
1 Brojke u posljednje dvije reenice trebalo bi da glase: 20, 40, 80, 120, 80,
160. 2 Precrtano: Proizvedena upotrebna vrijednost ostala je u oba sluaja ista.
D rugi kapital upravlja s isto toliko ivog rada kao i ranije i troSi isto toliko materijala
i oru a. U prvom sluaju egzistira vrijednost od 20 talira za koju joS nem a ekvi
valenta, u drugom od 40. Pretpostavim o sad da su oba kapitala dovoljno sposobna
da upravljaju novim radom (bio to rad koji stvara m aterijal i sirovinu ili rad koji
ih samo prera uje, irelevantno je), d a bi oba stupila u proizvodnju sa svojim viSkom
vrijednosti. T ad a izlazi kod prvog kapitala: 100 (prvobitni kapital) + 20 (viSak
vrijednosti) = 120; tih 120 proizvode najprije 40t kao i ranije, + 20 = 60; ukupno
160; drugi 80 (prvobitni kapital) + 4 0 = 1 2 0 ; proizvode najprije 40 kao ranije i
drugo 4 0 =
15*

2 2 8 Osnovi kritike politike ekonomije

40 odnosno 80 talira se reproducira kao 120; ali preostalih 60 se repro

ducira (jer se izdaju samo za kupovanje rada i, dakle, ne nadokna uju
jednostavno vrijednost, ve je sami iz sebe reproduciraju i stvaraju
viak) kao 120; dakle 120+120 240. (Proizvodi 40 talira vie nego
prvi kapital, tano viak vremena od 2 sata, jer viak vremena od 2 sata
je pretpostavljen jo u prvom kapitalu). Dakle vea razmjenska vrijed
nost kao rezultat, jer je opredmeeno vie rada; 2 sata vie vika rada.1
Ovdje treba spomenuti jo neto drugo: 140 talira uz 40% donose
56; kapital i kamataO55] zajedno =140+56= 196; ali mi smo dobili
220, prema emu kamata na 140 ne bi bila 56 ve 84, to bi bilo 60%
od 140 (140 :84100 :x; x = 8400/i4o=60). Isto tako u drugom sluaju:
140 uz 60% =84, kapital i kamata =140+84= 224; ali mi dobijamo 240;
prema emu kamata od 140 nije 84, ve 100, tj. 713/?% (140:100=100
:x; x = 10000/i4o). Odakle sad to? (U prvom sluaju 60% umjesto 40%,
u drugom 70l/7% umjesto 60%). U prvom sluaju, gdje je izilo 60
umjesto 40, dakle 20% previe; u drugom sluaju 701/7% umjesto 60%,
dakle 10l/?% previe. Otkuda, dakle, prvo, razlinost izme u ta dva
sluaja i drugo, razlika u svakom sluaju?2
U prvom sluaju prvobitni kapital 100= 60 (materijal i oru e za
rad) i 40 rad; % rad, 3/s materijal. Prve 3/s uope ne donose kamate;
posljednje 2/s donose 100%. Ali kad se rauna na cijeli kapital, on se
uveao samo za 40%; 2/s od 100 =40. Ali 100% na njih daju samo 40%
na cijelih 100, tj. poveanje cjeline za 215. Da su se sad od novopridolog kapitala od 40 poveale jo samo 2/s za 100%, to bi dalo poveanje
cjeline za 16. etrdeset + 16=56. Ovo zajedno sa onih 140=196, to
je tada zaista 40% na 140, kad se zbroje kapital i kamate. etrdeset
poveano za 100%, udvostrueno, jest 80; 2/s od 40 uveano za 100%
je 16. Od tih 80 nadokna uje 40 kapital, a 40 dobit.
Dakle raun: 100 kapitala + 40 kamata + 40 kapital + 40 kamata
=220 ili kapital od 140 s kamatom od 80; ali da smo raunali:
Sto kap. + 4 0 kam. + 40 kap. + 16 kam. =196 ili kapital od 140
s kamatom od 56.
Zaraunato je previe kamata, na 40 kapitala 24; ali 2 4 = 3/s od
40 (3 X 8=24), tj. pored kapitala samo 2/s od kapitala je poraslo za 100%,
dakle cijeli kapital samo za 2/s, tj. 16. Raun kamata za 24 pre
velik na 40 (za 100% na 3/5 kapitala); 24 na 24 je 100% na 3 x 8 (3/s
od 40). Ali na cijelu sumu od 140 dolazi 60% od 40, tj. na 40 suvie
raunato 24 (3/5), 24 na 40 je 60%. Dakle je na kapital 40 raunato 60%
1 Brojke u ovom pasusu treb alo b i d a glase: 4 0 % , 7 5 % , 4 0 % , 140, 56, 75% ,
140, 80, 6C, 105* 140, 56, 196, 140, 105, 245, 49, 40, 10, 40, 10, 40, 4, 80, 40, 8,
140, 80, 100, 40, 140, 100, 140, 40, 140, 80, 220, 140, 80, 60, 80, 140, 60, 240, 120,
240, 380, 20, 4, 8, 16. 2 Brojke u ovom p asu su treb alo b i d a glase: 140, 4 0 % ,
56, 1 4 0 + 5 6 , 196, 220, 140, 56, 80, 5 7 1/ 7, 140, 140, 80, 100, 8 000, 140, 57 V?,
140, 7 5% , 105, 140, 105, 245, 380, 140, 105, 240, 171 8/? , 140, 240, 100, mooo/mo,
5 7 V 7 , 4 0 % , 71, 37% , 7 5 % , 5 71 /7 , 40, 17 7 ? % , 171 7 ? , 7 5 % , 96 8/?% -

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 2 29

previe (60=8/s od 100). Ali na 140 je raunato previe 24 (a to je raz

lika izme u 220 i 196), najprije je raunata a/s od 100 i V12 od 100 pre
vie; a/s od 100=20%, A/ia od 1 0 0 = 8 A/3 %, dakle ukupno 28a/3 pre
vie. (1661 Dakle, na cjelinu ne 60%, kao na kapital 40, ve samo 28l/s
previe, to ini razliku od 31a/a%> prema tome da li se rauna 24
previe na 40 ili 140 kapitala.1 Isto tako u drugom primjeru. t157l
U prvih 80, koji proizvode 120, bilo je 50+10 jednostavno nado
kna eno, ali 2 0 je reproduciralo sebe trostniko, tj. 602 (2 0 reprodukcija,
403 viak).
Ako 20 radnih sati postavlja 60, to daje njihovu trostruku vrijed
nost, tada 60 radnih sati postavlja 180.
b)

V i a k v r i j e d n o s t i i p r o f i t

Ne treba se due zadravati pri ovom vrlo dosadnom raunanju.

Stvar je jednostavno u ovom: iznose li, kao u naem prvom primjeru,
materijal i oru e 3/s (60 od 100), najamnine 2/5 (40) i ako je kapital do
nio 40% dobiti, tada je on na kraju jednak 140 (tih 40% dobiti jednako
je tome da je kapitalist uz 6 potrebnih sati rada dao da se radi 12 , dakle
je dobijao 100% na potrebno radno vrijeme). Kad bi sad dobijenih 40
talira radilo ponovo kao kapital uz iste pretpostavke a na taki na
kojoj se nalazimo pretpostavke se jo nisu izmijenile moralo bi se
od 40 talira upotrijebiti opet 3/s, tj. 24 talira za materijal i oru e i 2Is
za rad; tako da se i tada udvostruuje samo najamnina 16, koja postaje
32, od ega 16 za reprodukciju, a 16 viak rada, dakle na kraju proi
zvodnje imamo ukupno 40+16=56 ili 40%. Ukupan kapital od 140
uz iste bi okolnosti, dakle, proizveo 196. Ne smije se prihvatiti, kao to
to ini veina ekonomista, da je 40 talira izdano samo za najamninu,
za kupnju ivog rada, i da zato oni na svretku proizvodnje daju 80
talira.
[Kae li se da kapital od 100 donosi u izvjesnom periodu 10%, a
u drugom 5%, tad nije nita pogrenije nego zakljuiti, kako to ine
Careyt1581 i njemu slini, da je u prvom sluaju udio kapitala u pro
izvodnji bioA/io, pa dakle udio rada samo /io; da je u drugom sluaju
udio kapitala bio samo a/2o, pa dakle udio rada 10/2o; dakle da zato to
profitna stopa pada, stopa rada raste. Profit od 10% na kapital od 100
prirodno se sa stanovita kapitala (koji nije nimalo svjestan prirode
svog procesa oplodnje i samo u vrijeme kriza ima interesa da toga bude
svjestan), shvaa tako da su se sastavni dijelovi vrijednosti njegovog
kapitala materijal, oru e, najamnina indiferentno poveali za
10 %, dakle da se kapital kao suma od 100 talira vrijednosti, kao odre-

140 -

1 Brojke u ovoj reenici trebalo bi da glase: 60% , 40, 1 7 1/ i , 42 4/ 7, 24, 40,

treba: 80 - treba: 60

2 3 0 Osnovi kritike politike ekonomije

ena koliina neke jedinice vrijednosti poveao za 10%. Me utim, u

stvari se pita: 1) kako su se odnosili sastavni dijelovi kapitala jedan pre
ma drugom i 2 ) koliko je on vika rada kupio s najamninom sa
satima opredmeenim u najamnini. Poznajem li ukupnu sumu kapita
la, odnos njegovih sastavnih dijelova vrijednosti jednog prema drugom
(praktiki ja bih morao tako er znati koliki se dio oru a za proizvodnju
istroi u procesu, dakle doista u e u njega) i znam li profit, tada znam
koliki je stvoreni viak rada. Ako se 3/s kapitala sastojalo od materijala (za
koji se ovdje radi jednostavnosti pretpostavlja da je cijeli bio materi
jal proizvodnje, da se sav troi produktivno), dakle 60 talira i, najamni
na 40, i ako je profit na 100 talira 10, tada je rad koji je kupljen sa 40
talira opredmeenog radnog vremena u procesu proizvodnje stvorio
50 talira opredmeenog rada, dakle radio viak vremena odnosno stvo
rio viak vrijednosti od 25% = 1 /4 potrebnog radnog vremena. Radi li
radnik, dakle, jedan dan od 12 sati, tada je radio 3 sata vika vremena,
a njegovo potrebno radno vrijeme, da bi se odrao jedan dan na ivotu,
bilo je 9 radnih sati. Nova vrijednost stvorena u proizvodnji iznosi,
dodue, samo 10 talira, ali prema stvarnoj stopi tih 10 talira ima se
raunati na 40, a ne na 100. Vrijednost od 60 talira nije stvorila nikak
vu novu vrijednost, ve ju je stvorio radni dan. Radnik je, dakle, za
radnu sposobnost razmijenjeni kapital poveao za 25%, a ne za 10%.
Ukupan kapital je porastao za 10%. Deset je 25% od 40, ali samo 10%
od 100. Profitna stopa kapitala ne izraava dakle nipoto stopu s kojom
je ivi rad poveao opredmeeni; jer to je poveanje jednako samo vi
ku s kojim radnik reproducira svoju najamninu, tj. = vremenu za
koje on vie radi nego to bi morao raditi da bi proizveo svoju najamni
nu.
Kad u gornjem sluaju radnik ne bi bio kapitalistov radnik i kad
se prema upotrebnim vrijednostima sadranim u 1 0 0 talira ne bi od
nosio kao prema kapitalu, ve jednostavno kao prema predmetnim
uslovima svog rada, on bi, prije nego to iznova zapone proces pro
izvodnje, posjedovao 40 talira sredstava za ivot, koje bi utroio tokom
radnog dana, i 60 talira oru a i materijala. On bi radio samo 3/a dana,
9 sati, i njegov proizvod na kraju dana ne bi bio 1 1 0 talira, ve 1 0 0 ,
koje bi on ponovo razmijenio u gornjim proporcijama i zapoinjao bi
taj proces stalno iznova. Ali on bi tako er radio tri sata manje, tj.
utedio bi 25% vika rada =25% vika vrijednosti na razmjeni koju
bi izvrio izme u 40 talira sredstava za ivot i svog radnog vremena,
a ako bi kada radio 3 sata vie, jer bi imao pri ruci materijal i isto tako
oru e, tada mu ne bi palo na pamet da kae da je stvorio novu vrijed
nost od 1 0 %, ve vrijednost od 25%, jer bi mogao kupiti za jednu e
tvrtinu vie sredstava za ivot; umjesto za 40 talira, za 50, a samo sred
stva za ivot imala bi vrijednost za njega, kome je stalo do upotrebne
vrijednosti. Na iluziji da se nova dobit ne stvara razmjenom 9 radnih
sati opredmeenih u 40 talira za 12 ivih, da se dakle ne stvara viak
vrijednosti od 25% na taj dio, ve da se ukupan kapital ravnomjerno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 231

poveao za 10% 10% na 60 je 6 i na 40 je 4 na toj iluziji poiva

sloeni kamatni raun famoznog doktora Pricea, koji je boanskog Pitta
naveo na blesavost njegovog sinking fund1. Identinou vika dobiti
s vikom radnog vremena apsolutnog i relativnog postavljena je
kvalitativna granica za akumulaciju kapitala, radni dan, vrijeme u toku
kojeg radna sposobnost radnika moe biti djelatna unutar 24 sata
stupanj razvitka proizvodne snage i stanovnitvo, koje izraava broj
istovremenih radnih dana itd. Naprotiv, ako se viak dobiti shvati
samo kao kamata, tj. kao odnos u kojem se kapital poveava, pomou
nekakve imaginarne sleight-of-hand2, onda je granica samo kvantita
tivna i tada je apsolutno neshvatljivo zato kapital svako drugo jutro
iznova ne dodaje sebi kamate kao kapital, stvarajui tako kamatu na
svoju kamatu u beskonanoj geometrijskoj progresiji. Nemogunost
Priceovog poveanja kamata vidjeli su ekonomisti iz prakse; u njemu
sadranu grubu pogreku nisu nikad otkrili.
Od 110 talira koji proizlaze na kraju proizvodnje ostalo je 60 ta
lira (materijal i oru e), ukoliko su oni vrijednost, apsolutno nepro
mijenjeno. Radnik im nije nita oduzeo ni dodao. To to on kapitalu,
samom injenicom to je njegov rad ivi rad, besplatno odrava opred
meeni rad, pojavljuje se sa stanovita kapitalista dodue tako, da bi
jo radnik njemu morao platiti zato to on, kapitalist, doputa njemu kao
radu da stupi u adekvatan odnos prema opredmeenim momentima,
predmetnim uslovima. to se tie ostalih 50 talira, to 40 talira od toga
ne predstavlja puko odravanje ve zbiljsku reprodukciju, jer ih je ka
pital u obliku najamnine otu io od sebe, a radnik ih potroio; 10 ta
lira predstavljaju proizvodnju iznad reprodukcije, naime 1U vika rada
(3 sata). Proizvod procesa proizvodnje jesu samo tih 50 talira. Zato,
kad bi radnik, kao to se pogreno tvrdi, dijelio proizvod s kapitalistom
tako da on dobija 9/io, on ne bi smio dobiti 40 talira (a on ih je dobio
unaprijed, zato ih je reproducirao; dakle ih je u stvari kapitalu pot
puno vratio i uz to mu ve postojeu vrijednost besplatno odrao),
to je samo 8/io, ve bi morao dobiti 45, to bi kapitalu ostavilo samo 5.
Kapitalist bi, dakle, imao na kraju samo 65 talira kao proizvod procesa
proizvodnje koji je otpoeo sa 100 talira. Ali od reproduciranih 40 ta
lira radnik ne dobija nita, isto tako ni od 10 talira vika vrijednosti.
Ako bi 40 reproduciranih talira trebalo shvatiti tako da su oni odre
eni da iznova poslue kao najamnina, dakle da iznova poslue i kapi
talu za kupnju ivog rada, tada se, ako treba govoriti o odnosu,
moe samo rei da opredmeeni rad od 9 sati (40 talira) kupuje
ivi od 12 sati (50 talira) i tako stvara viak vrijednosti od 25% na
ono to je doista proizvedeno (dijelom reproducirano kao fond za
najamninu, a dijelom novoproizvedeno kao viak vrijednosti) u pro
cesu oplodnje vrijednosti.
1 fonda za otplatu dugova - 8 opsjenarije

2 3 2 Osnovi kritike politike ekonomije

Prvobitni kapital od 100 sastojao se upravo od:

[uslovi rad a]
50

[oru e]

10

[najam nina] Proizveo je viak dobiti od 10 talira

40.
(25% viak vrem ena). Ukupno 110 talira.

Sad pretpostavimo da je bilo: 60-20-20. Rezultat neka bude

talira; tada prosjean ekonomist i jo prosjeniji kapitalist kae da
je 10% proizvedeno ravnomjerno iz svih dijelova kapitala. Opet bi
bilo sauvano samo 80 talira kapitala, ne bi bilo nikakve promjene u
njegovoj vrijednosti. Samo bi se 20 talira razmijenilo za 30; dakle bi
se viak rada poveao za 50%, a ne kao ranije za 25%.
Uzmimo trei sluaj: 100:70 - 20 - 10. Rezultat 1 10.
Nepromijenjena vrijednost je 90. Novi proizvod 20, dakle viak
vrijednosti ili viak vremena 100%. Ovdje imamo tri sluaja u kojima
je profit cijelog kapitala uvijek 10 , ali u prvom sluaju stvorena nova
vrijednost iznosi 25% u odnosu na opredmeeni rad izdan za kupnju
ivog rada, u drugom 50%, a u treem 100% . 1
Neka avo nosi te proklete pogrene raune. Ali never mind.
Commen9 ons de nouveau2
U prvom sluaju smo imali:
110

neprom jenljiva najam nina viak rada sum a

v rijednost
60
40
10
110

Neprestano pretpostavljamo da je radni dan = 12 sati. (Mogli

bismo uzeti i da radni dan raste, npr. da je ranije bio samo x sati, ali
sad x + b sati, a proizvodna snaga da je ostala ista; ili da se mijenjaju
oba faktora.)
Proizvodi li rad n ik za
onda za.
on d a za.
onda za.

Sati
12
1
93/5

T alira
50
4V e

27s
Potrebni rad radnika iznosi dakle 9 3/s sati (40 talira); zato je vi
ak rada 22/ 5 sata (vrijednost 10 talira). Dva i 2/s sata je peti dio radnog
dana. Viak rada radnika iznosi Vs dana, dakle = vrijednosti od 10
talira. Promatramo li sad ta 22/s sata kao postotak koji je kapital dobio
na radno vrijeme opredmeeno u 9 3/s sati za ivi rad, onda je 2 2/s :
93/5=i2/5 : 48/5j tj. = 12:48 = 1: 4. Dakle ] /4 kapitala = 25% na kapi
tal. Isto tako je 10 talira : 40 talira= 1 : 4=25% . Ponovimo sada ukratko
cijeli rezultat.
1 P recrtano: U prv o m sluaju rad nik je dao jedan d je li rad n i d an od 12 sati
za 3/4 radnog dana opredm eenog rada (9 sati) i tako je radio viak vrem ena od 3
sata. U dru g o m sluaju je njegovo p otre b n o rad no vrijem e = 20 talira, a njegov
viak rad a = 10 talira. 2 n ita zato. Ponim o iznova

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 233

Br. I
P rvobitni
kapital

Neprom Ijeniena
vrijednost

100 tal.

60 tal.

R eproducirana
ViSak
vrijednost
vrijednosti
za najam ninu proizvodnje

40 tal.

10 tal.

U kupna
sum a

110 tal.

ViSak
% na razmjevrem ena i vilak njen opredvrijednosti
meeni rad

2 a/# sati
ili 10 tal.
(2 V a rada)

25%

(Moglo bi se rei da se oru e za rad, njegova vrijednost, mora reprodu

cirati, ne samo nadoknaditi, jer se ono u stvari istroi, potroi u pro
izvodnji. To razmotriti kod stalnog kapitala. U stvari, vrijednost oru
a prenosi se u vrijednost materijala; ukoliko je ona opredmeeni rad,
ona mijenja samo oblik. Ako je u gornjem primjeru vrijednost materi
jala bila 50, a vrijednost oru a za rad 10, to je sada, kad je oru e istro
eno za 5, vrijednost materijala 55, a vrijednost oru a 5; ako ono posve
nestane, tada je vrijednost materijala dostigla 60. To je element jedno
stavnog procesa proizvodnje. Oru e nije kao najamnina utroeno izvan
procesa proizvodnje.)
Pre imo sad na drugu pretpostavku:
Prvobitni k a p iu l

100

N eprom ijenjena
v rijednost

R eproducirana
vrijednost za
najam ninu

ViSak vrijednosti
proizvodnje

80

20

10 tal.

U kupna suma

110 tal.

Proizvodi li radnik za 12 sati 30 talira, onda za-1 sat 2% talira, za 8

sati 20 talira, za 4 sata 10 talira. Deset talira je 50% od 20 talira; isto
kao 4 sata na 8 sati; viak vrijednosti = 4 sata, Vs dana ili 10 talira.
Dakle:
Br. II
P rvobitni
kapital

100

N eprom ijenjena R eproducirana

vrijednost
vrijednost
za najam ninu

80

20
8 sati

V ilak
v rije d n o sti
proizvodnje

10 talira

U kupna
sum a

110

ViSak vrem ena

i viSak
vrijednosti

4 sata
10 talira
2 radna dana

% na kapital

50%

I u prvom i u drugom sluaju profit na ukupan kapital od 100 jest

= 10 %, ali u prvom sluaju je stvarni viak vrijednosti koji kapital
dobija u procesu proizvodnje 25, a u drugom 50%.
Pretpostavke u br. II su po sebi isto tako mogue kao i pretpostav
ke u br. I. Ali ako se uporede, one u br. II izgledaju besmislene. Ma
terijal i oru e su povieni od 60 na 80 talira, proizvodnost rada je pala
od 41/ talira po satu na 28/4 talira, a viak vrijednosti se poveao za
100%. (Ali ako pretpostavimo da vei izdatak za najamninu u prvom
sluaju izraava vie radnih dana, a u drugom manje, onda je pretpo
stavka tana.)
to je potrebna najamnina, dakle vrijednost rada izraena u
talirima pala, bilo bi po sebi irelevantno. Da li je vrijednost jednog
sata izraena u 2 ili 4 talira, u prvom kao i u drugom sluaju raz-

2 3 4 Osnovi kritike politike ekonomije

mjenjuje se proizvod od 12 radnih sati (u prometu) za 12 radnih

sati i u oba sluaja viak rada pojavljuje se kao viak vrijednosti. Besmi
slenost pretpostavke proizlazi odatle 1 ) to smo kao maksimum rada
pretpostavili 12 sati, dakle ne moemo uvesti vie ili manje radnih dana;
2 ) to vie dajemo da kapital raste na jednoj strani, to vie ne samo sma
njujemo potreban rad, ve moramo smanjiti i njegovu vrijednost, dok
je vrijednost ista. U drugom sluaju cijena bi naprotiv morala rasti.
Da radnik moe ivjeti s manje rada, tj. da za iste sate vie proizvodi,
moralo bi se pokazati ne u opadanju talira za potreban radni sat, ve
u broju potrebnih radnih sati.
Ako radnik, kao npr. u prvom sluaju, dobija 4l/e talira, ali se upo
trebna vijednost te vrijednosti, koja da bi izrazila vrijednost (ne cijenu)
mora biti stalna, toliko umnogostruila za proizvodnju njegove ive
radne sposobnosti, da vie nije potrebno kao u prvom sluaju 9 3/s
ve samo 4 sata, tad bi se to moralo izraziti u viku vrijednosti. Ali ovdje,
prema uslovima koje smo postavili, imamo varijabilnu nepro
mijenjenu vrijednost, nepromijenjenih 1 0 %, koji su ovdje postojani
kao dodatak reproduktivnom radu, iako izraavaju njegove razliite
postotne dijelove.
U prvom sluaju nepromijenjena vrijednost manja je nego u dru
gom sluaju, a ukupan proizvod rada je vei; jer ako je jedan sastavni
dio od 1 0 0 manji, drugi mora biti vei; a kako je u isti mah fiksnost
apsolutnog radnog vremena ista, kako se, nadalje, ukupan proizvod
rada smanjuje kad se nepromijenjena vrijednost poveava, a pove
ava kad se ona smanjuje, to za isto radno vrijeme dobijamo manje
(apsolutnog) proizvoda rada u istom razmjeru u kojem se upotrebljava
vie kapitala. To bi bilo posve u redu, jer ako se od neke dane sume kao
1 0 0 vie izda za nepromijenju vrijednost, manje se moe izdati za rad
no vrijeme i zato se, relativno prema izdanom kapitalu, moe uope
stvoriti manje nove vrijednosti; ali tada, da bi bio mogu profit za ka
pital, radno vrijeme ne smije kao ovdje biti fiksirano, ili ako je fiksirano,
vrijednost radnog sata ne smije se kao ovdje smanjiti, to je nemogue
ako se nepromijenjena vrijednost i viak vrijednosti poveavaju;
broj radnih sati morao bi se smanjiti. Ali to je u naem primjeru pretpo
stavljeno. U prvom sluaju mi pretpostavljamo da se za 12 sati rada
proizvede 50 talira, a u drugom samo 30 talira. U prvom dajemo rad
niku da radi 9 3/s sati, a u drugom samo 6 , iako on u satu proizvodi ma
nje. Cest absurde .1
Ali nema li u tim brojkama ipak neto tano, kad se drukije shva
te? Ne smanjuje li se apsolutna nova vrijednost, iako relativna raste,
im u sastavne dijelove kapitala u e relativno vie materijala i oru a
nego rada? U odnosu na neki dani kapital upotrebljava se manje ivog
rada; dakle ak ako je suviak tog ivog rada povrh njegovih trokova
1 T o je apsurdno.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 235

vei i stoga se postotna stopa upravo u odnosu na najamninu, tj. po

stotna stopa u odnosu na doista utroeni kapital poveava, ne postaje
li apsolutna nova vrijednost nuno relativno manja nego kod kapitala
koji upotrebljava manje materijala rada i oru a (ovo je napose glavna
taka u promjeni nepromijenjene, tj. procesom proizvodnje kao vrijed
nost nepromijenjene vrijednosti) a vie ivog rada, upravo zato to se
upotrebljava relativno vie ivog rada? Poveanju oru a za rad tada
odgovara porast proizvodne snage, jer njegov viak vrijednosti, kao ni
u ranijem nainu proizvodnje, ne stoji ni u kakvom odnosu prema nje
govoj upotrebnoj vrijednosti, njegovoj proizvodnoj snazi, i puko pove
anje proizvodne snage stvara viak vrijednosti, iako nipoto ne u istom
brojanom omjeru.
Poveanje proizvodne snage, koje se mora odraziti u poveanju
vrijednosti oru a mjesta koje ono zauzima u izdacima kapitala
povlai nuno za sobom poveanje materijala, jer se mora preraditi vie
materijala da bi se moglo proizvesti vie proizvoda. (Ali poveanje
proizvodne snage odnosi se tako er na kvalitet; ipak samo na kvantitet
za neki dani proizvod odre enog kvaliteta; na kvalitet za neki odre
eno dani kvantitet; moe se odnositi i na oboje.) Premda sad tu ima
manje rada (potrebnog) u odnosu na viak rada nego to je openito
potrebno, uope manje ivog rada prema kapitalu, ne moe li njegov
viak vrijednosti rasti, premda on u odnosu na cijeli kapital pada,
dakle premda pada takozvana profitna stopa?
Uzmimo na primjer kapital od 100. Neka materijal bude prvobit
no 30. Oru e 30. (Ukupno nepromjenljiva vrijednost 60.) Najamnina
40 (4 radna dana). Profit 10. Ovdje je profit 25% nove vrijednosti na
rad opredmeen u najamnini i 10% u odnosu na kapital. Neka sad ma
terijal bude 40, a oru e 40. Neka se produktivnost udvostrui, tako da
su sad potrebna samo 2 radna dana = 20. Pretpostavimo sad da je apso
lutni profit, tj. profit na ukupan kapital, manji od 10. Ne moe li on
na zaposleni rad iznositi vie od 24%, tj. u danom sluaju vie nego
etvrti dio od 20? U stvari, trei dio od 20 je 6 2/s;dakle manje nego
deset, ali ipak 331ls% na upotrijebljeni kapital, dok je u ranijem sluaju
bio samo 25%. Ovdje bismo na kraju imali samo 106 2/s, dok bismo ra
nije imali 110 , a ipak bi s istom sumom ( 100 ) viak rada, poveana
dobit bila u odnosu na upotrijebljeni rad vea nego u prvom; ali kako
je apsolutno bilo upotrijebljeno manje rada od 50%, dok vei profit
na upotrijebljeni rad iznosi samo 8 ^ 8 vie nego u prvom sluaju,
apsolutni rezultat mora biti manji, dakle i profit na ukupan kapital.
Jer 20 x 33Va manje je nego 40 X 25.
Taj cijeli sluaj je nevjerojatan i ne moe vrijediti kao opi primjer
u ekonomiji; jer ovdje je pretpostavljeno poveanje oru a za rad,
poveanje obra enog materijala, iako se smanjio ne samo relativni ve
i apsolutni broj radnika. (Prirodno, ako su dva faktora = jednom
treem, jedan se mora smanjiti kad se drugi povea.) Ali poveanje
oru a za rad s obzirom na vrijednost to je to oru e zauzima u kapitalu

2 3 6 Osnovi kritike politike ekonomije

i poveanje materijala rada s obzirom na vrijednost, uz relativno sma

njenje rada, pretpostavlja u cjelini podjelu rada, dakle poveanje rad
nika bar apsolutno, iako ne u omjeru prema veliini upotrijebljenog
kapitala.
Pretpostavimo, me utim, npr. kod litografskog stroja, koji svaki
sam moe upotrijebiti za tisak litografije, da je vrijednost prvog pro
na enog instrumenta bila vea od vrijednosti koju su primjenjivala 4
radnika prije nego to su bile prona ene te zgodne stvarice; recimo
da stroj treba jo samo 2 radnika (ovdje, kao i kod mnogih drugih
strojeva koji su vrsta oru a, ne govori se ni o kakvoj daljnjoj podjeli
rada, ve naprotiv kvalitativna podjela nestaje); uzmimo da je prvobit
na vrijednost strojeva bila smo 30, a potrebni rad (tj. rad potreban za
kapitalista da bi dobio profit) 4 radna dana. (Ima strojeva, npr. cijevi
za zrano grijanje, gdje rad kao takav sasvim nestaje osim na jednoj
taki; cijev se otvara na jednoj taki; da bi se [grijanje] prenijelo na
ostale [take] ne treba nikakvih radnika. To je uope sluaj, vidi Babbageat159!, kod prenosnika energije, gdje je ranije energiju u mate
rijalnom obliku s jednog mjesta na drugo prenosio odre eni broj rad
nika, prije loaa, gdje se prenoenje iz jednog prostora u drugi, koje
je sad postalo fiziki proces, javljalo kao rad toliko i toliko radnika).
Upotrijebi li kapitalist taj stroj za litografiranje kao izvor zarade,
kao kapital, a ne kao upotrebnu vrijednost, to se nuno poveava ma
terijal, jer on za isto vrijeme moe otisnuti vie litografija, i upravo
otud dolazi njegov profit. Neka dakle taj litograf upotrijebi oru e od
40, materijal od 40, radna dana 2 (20), koji mu donose 3 3 7 3 %, tj.
6 2/3 na 2 0 opredmeenog radnog vremena, onda se njegov kapital
sastoji kao i kapital drugog [kapitalista] od 1 0 0 , donosi mu samo
6 2/3%, ali on dobija na upotrijebljeni rad 331/3; drugi [kapitalist]
dobija na kapital 10 , na upotrijebljeni rad samo 25%.
Vrijednost dobijena na upotrijebljeni rad moe biti i manja, ali
profiti cijelog kapitala su vei ako su ostali sastavni dijelovi kapitala
razmjerno manji. Ipak bi posao sa 6 2/3% na ukupan kapital i 331/3%
na upotrijebljeni rad mogao biti unosniji nego raniji baziran na 25%
od rada i 1 0 % profita od ukupnog kapitala.
Pretpostavimo npr. da ito itd. poskupljuje tako da izdravanje
ivota radnika poraste u vrijednosti za 25%. Sad bi 4 radna dana sta
jala prvog litografa 50 mjesto 40. Njegovo oru e i materijal ostali bi
isti: 60 talira. On bi, dakle, morao uloiti kapital od 1 1 0 . Njegov profit
s kapitalom od 110 bio bi na 50 talira za 4 radna dana 12(25%). Dakle
12 talira na 110 (tj. 976% na ukupan kapital od 110). Drugi litograf:
stroj 40; materijal 40; ali 2 radna dana stajala bi ga mjesto 2 0 [talira]
25% vie, tj. 25 [talira]. On bi, dakle, morao uloiti 105; njegov viak
vrijednosti na rad [iznosio bi] 331/3%, tj. 1/3, dakle 8 1/3. On bi, dakle,
na 105 zaradio 87s ili 131/8% t1601Ako uzmemo da u ciklusu od 10 godina ima 5 loih i 5 dobrih et
vi uz gornje prosjene proporcije, onda bi prvi litograf dobio nasuprot

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 237

drugom za prvih 5 godina 50 talira kamata1, a za drugih 455/e> svega

956/e talira; prosjena kamata kroz 10 godina [bila bi] 9 7/i2 talira. Drugi
kapitalist dobio bi za prvih 5 godina 3 U/a, za drugih 5 godina 655/g, sve
ga 96M/24 talira; prosjek za 10 godina [bio bi] 9 84/i2o. Kako br. II pre
ra uje vie materijala uz istu cijenu, on ga prua jeftinije. Moglo bi se
protiv toga rei da ga on prua skuplje, jer vie haba oru e; naroito
zato to je omjer u kojem on upotrebljava vie vrijednosti u strojevima
isti u kojem on troi vie materijala; ali praktiki je netano da se stro
jevi u istoj mjeri vie habaju, tj. da se moraju zamijeniti u kraem vre
menu kad prera uju vie materijala. Ali sve to ne spada ovamo. Neka
se u oba sluaja pretpostavi stalan odnos izme u vrijednosti stroja i
[vrijednosti] materijala.
Navedeni primjer dobija vanost tek ako pretpostavimo jedan
manji kapital koji upotrebljava vie rada i manje materijala i strojeva,
ali dobija vii postotak na cijeli kapital; i jedan vei kapital koji upot
rebljava vie mainerije, vie materijala, razmjerno manje (ali apsolutno
isto toliko) radnih dana a [dobija] manji postotak na cjelinu, jer manje
na rad, koji je produktivniji, primijenjena je podjela rada itd. Pri tom
se mora pretpostaviti da je upotrebna vrijednost stroja (to gore nije
bilo pretpostavljeno) znatno vea nego njegova vrijednost, tj. da nje
govo obezvre enje u slubi proizvodnje nije proporcionalno, njegovom
poveanju proizvodnje.
Dakle, [uzmimo] kao gore tamparski stroj (najprije runi tam
parski stroj; zatim automatski tamparski stroj).
Kapital I od 100 neka upotrijebi za materijal 30, za runu presu
30, za rad 4 radna dana = 40 talira; dobit 10%, dakle 25% za ivi rad
(V4 vika vremena).
Kapital II od 200 neka upotrijebi za materijal 100, presu 60, 4
radna dana (40 talira); dobit na 4 radna dana 13Vs talira = U/a radnog
dana, dok u prvom sluaju samo 1 radni dan; ukupna suma 213Vs.
Tj. 62/a%> dok u prvom sluaju 10%. Ipak u tom drugom sluaju vi
ak vrijednosti na upotrijebljeni rad iznosi 13V8> a u prvom samo 1 0 ;
u prvom 4 dana stvore za 4 dana 1 viak dana, a u drugom 4 [dana stvo
re] U/8 vika dana. Ali profitna stopa na ukupan kapital u drugom slu
aju je za jednu treinu ili 331/ manja nego u prvom sluaju; ukupna
suma dobiti je za 1/a vea.
Uzmimo sad da su materijali 30 i 100 [upotrebljeni u gornja dva
sluaja] tamparski arci, a da se oru e utroi u istom vremenu, za 10
godina [cijelo] ili 1/io u jednoj godini. Tada br. I. ima da nadoknadi
Vio od 30 u oru u, tj. 3, br. II Vio od 60 tj. 6 . Nadalje, oru e ni u jed
nom od ta dva sluaja ne ide u godinju proizvodnju (4 radna dana mo
gu vrijediti kao dani od 3 mjeseca) koja je gore razmatrana.2
1 U kasnijoj Marxovoj terminologiji to nisu kamate nego profit* 8 Pre
crtano: K apital I proda, dakle, 200 tamparskih araka za 30 m aterijal + 3
oru e + 50 sastavni dijelovi proizvodnje (opredm eeno radno vrijeme, u emu
profit 3) = 83

2 3 8 Osnovi kritike politike ekonomije

Kapital I proda 30 tamparskih araka za 30 [talira] materijala

+ 3 [talira] oru a + 50 [talira za] opredmeeno radno vijeme (vijeme
proizvodnje) =83.
Kapital II proda 100 tamparskih araka za 100 materijal + 6
oru e + 5 31/3=1591/s.
Kapital I proda 30 tamparskih araka za 83 talira ili 1 tampar
ski arak po 83/so tal. = 2 talira 23 srebrna groa1.
Kapital II proda 100 tamparskih araka za 159 talira 10 srebrnih
groa ili 1 tamparski arak po 159 talira 10 srebrnih groa, podijeljeno
sa 100, dakle po 1 tal. 17 srebrnih groa 8 pfeniga.
Jasno je, dakle, da je kapital I nadrljao, jer on prodaje neizmjerno
skuplje. Premda je, dakle, u prvom sluaju profit na ukupan kapital
bio 1 0 % a u drugom samo 6 2/s%, to je ipak prvi kapital dobio samo
25% na radno vrijeme, dok drugi dobija 3 3 1/ z % . Kod kapitala I je
omjer potrebnog rada prema upotrijebljenom ukupnom kapitalu vei,
i zato se viak rada, iako apsolutno manji nego kod kapitala II, pojav
ljuje kao vea profitna stopa na manji ukupan kapital. etiri radna dana
prema 60 vie je nego 4 prema 160; u prvom sluaju 1 radni dan na
kapital od 15, u drugom 1 radni dan na 40. Ali kod drugog kapitala rad
je produktivniji (to je uslovljeno isto tako v e o m koliinom mainerije;
stoga i veim mjestom to ga ona zauzimaju me u vrijednostima ka
pitala; tako er i veim materijalom u kojem se izraava radni dan koji
radi vie vika vremena i zato u istom vremenu potroi vie materija
la). On stvara vei viak vremena (relativan viak vremena, dakle uslovljen razvitkom proizvodne snage). U prvom sluaju je viak vremena
1/4, a u drugom 1/s. Ovaj [drugi] stvara, dakle, za isto vrijeme vie upot
rebnih vrijednosti i veu razmjensku vrijednost; ali ovu posljednju ne
u istom omjeru kao one prve [tj. upotrebne vrijednosti], jer, kao to
smo vidjeli, razmjenska vrijednost ne raste u istom brojanom omjeru
kao produktivnost rada. Parcijalna cijena je otud manja nego ukupna
cijena proizvodnje, tj. parcijalna cijena pomnoena s koliinom pro
izvedenih parcijalnih cijena je vea.
K a p ita l I I [proda] 200 [tam parskih araka] za 100 + 6 + 53 V a 159 V s
K a p ita l I p ro d a stoga 1 tam parski arak p o ^

talira, tj. po 2 sreb rn a groa

9 pfeniga.
K a p ita l I I p ro d a stoga 1 tam parski arak p o

talira +

srebrnih gro

a = 39 sre b rn ih groa 10 pfeniga.

P rim je r je, dakle, pog ren o o d ab ran i cijene n isu tane. Z ato uzm im o materijal
90, presu 60, 5 radnih dana po 50. R elativno m o ra b iti ili vie radnika ili vie m a
terijala (tj. vea p roduktivnost). 1 Saksonski talir dijelio se na 30 sre b rn ih groa,
a jedan sre b rn i gro na 10 pfeniga.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 239

Me utim, da smo mi, premda je ukupna suma radnih dana rela

tivno manja nego u br. I, pretpostavili da je apsolutno vea, stvar bi
bila jo frapantnija. Profit veeg kapitala, koji radi s veom maineri
jom, pojavljuje se, dakle, manji nego profit manjeg kapitala koji radi
s relativno ili apsolutno vie ivog rada, i to zato to vei profit na ivi
rad izgleda manji razdijeljen na ukupan kapital u kojem upotrijebljeni
ivi rad stoji u manjem omjeru prema ukupnom kapitalu nego manji
profit na ivi rad, koji stoji u veem omjeru prema manjem ukupnom
kapitalu. Ali to to je omjer u br. II takav da se moe preraditi vie ma
terijala i da je vei dio vrijednosti uloen u oru e za rad samo je izraz za
produktivnost rada.
To je dakle ta slavna dosjetka nesretnog Bastiata, koji je vrsto
uobrazio na to mu g. Proudhon nije znao odgovoritit10^ da je
udio radnika postao vei, jer profitna stopa na vei i produktivniji
ukupan kapital izgleda manja, dok je upravo obrnuto vei postao njegov
viak rada.
ini se da ni Ricardo nije shvatio stvar, jer inae ne bi sebi obja
njavao periodino padanje profita samo porastom najamnina prouzro
kovanim porastom cijena ita (a time i rente). Ali viak vrijednosti
ukoliko je on dodue temelj profita, ali se jo razlikuje od onog to je
obino naziva profitom nije u biti nikad analiziran. Nesretni Bastiat u navedenom bi sluaju rekao da zato to je u prvom primjeru profit
10% (tj. Vio), a u drugom samo 31/s%> tj. V33 (bez dijela postotka),
radnik u prvom sluaju dobija 9/io, a u drugom 32/s31. Odnos ni u jed
nom od ova dva sluaja nije taan, kao ni njihov me usobni odnos.
Me utim, to se tie daljnjeg odnosa nove vrijednosti kapitala pre
ma kapitalu kao indiferentnoj ukupnoj vrijednosti (tako-nam je uope
izgledao kapital prije nego to smo preli na proces proizvodnje, a tako
nam on ponovo mora izgledati i na kraju ovoga), to treba razviti dije
lom pod rubrikom profita, gdje nova vrijednost dobija nova odre enja,
a dijelom pod rubrikom akumulacije. Ovdje nam je neposredno zadatak
samo da pokaemo prirodu vika vrijednosti kao ekvivalenta apsolutnog
ili relativnog radnog vremena to ga je kapital stavio u pokret povrh
potrebnog radnog vremena.
Da potronja, u inu proizvodnje, ovog sastavnog dijela vrijedno
sti koji se sastoji iz oru a nipoto ne moe da razlikuje oru e za proiz
vodnju od materijala to ovdje, gde se objanjava jo samo stvaranje
vika vrijednosti, samooplodnja vrijednosti, proizlazi jedostavno iz
toga to ta potronja pripada jednostavnom procesu proizvodnje, to
se dakle ve u njemu (da bi on imao sposobnost da pone iznova od
sebe) vrijednost utroenog oru a (bilo same jednostavne upotrebne, vri
jednosti ili razmjenske vrijednosti ako je proizvodnja ve stigla do po1 Brojke u ovoj reenici trebalo bi da glase: 10% , Vio, 6*/s% > Vas* Vio,
14/ u .

2 4 0 Osnovi kritike politike ekonomije

djele rada i razmjenjuje se bar viak) mora ponovo nai u vrijednosti

(razmjenskoj vrijednosti ili upotrebnoj vrijednosti) proizvoda. Oru e
gubi svoju upotrebnu vrijednost u istoj mjeri u kojoj ono pomae po
vienju razmjenske vrijednosti sirovine i slui kao sredstvo za rad.
Ta se taka doista mora istraiti, jer je od bitne vanosti razlikovanje
izme u nepromijenjene vrijednosti kao jednog dijela kapitala, koji
ostaje sauvan, drugog dijela koji se reproducira (reproducira za kapital;
a producira sa stanovita zbiljske proizvodnje rada) i onog dijela koji se
proizvodi iznova.

c)

P o r a s t p o s to ja n o g k a p ita la u o d n o s u n a p r o m je n ljiv i

Sad je vrijeme da se svri s pitanjem vrijednosti koja je rezultat

poveanja proizvodnih snaga. Vidjeli smo: stvara se viak vrijednosti
(a ne samo vea upotrebna vrijednost), kao i kod apsolutnog prirasta
vika rada. Ako je dana neka odre ena granica (recimo npr. da je rad
niku potrebno samo pola dana da bi sebi proizveo ivotna sredstva za
cijeli dan), i ako je dostignuta prirodna granica vika rada to ga rad
nik daje s danom koliinom rada, tada je poveanje apsolutnog radnog
vremena mogue samo tako da se istovremeno upotrijebi vie radnika,
da se zbiljski radni dan istovremeno umnogostrui umjesto da se samo
produi (pojedini radnik moe prema pretpostavci raditi samo 12 sa
ti ; ako treba dobiti viak vremena od 24 sata, tada se moraju latiti po
sla 2 radnika). U tom sluaju kapital, prije nego to u e u proces samooplodnje vrijednosti, mora u inu razmjene s radnikom kupiti 6 radnih
sati vie, dakle dati vei dio od sebe; s druge strane, on mora u prosjeku
izdati vie za materijal koji treba obraditi (ne uzimajui u obzir da mora
postojati prekobrojni radnik, tj. da je radno stanovnitvo moralo pora
sti). Ovdje, dakle, mogunost daljnjeg procesa oplodnje vrijednosti
zavisi od prethodne akumulacije kapitala (gledano sa strane njegovog
materijalnog postojanja). Raste li, naprotiv, proizvodna snaga, a stoga
i relativan viak vremena, to je (na sadanjem stanovitu moe se jo
uvijek smatrati da kapital direktno proizvodi sredstva za ivot, sirovine
itd.) potreban manji izdatak za najamnine, a porast u materijalu stvo
ren je samim procesom oplodnje vrijednosti. Me utim, ovo pitanje
odnosi se prije na akumulaciju kapitala.
Vratimo se sad taki kod koje smo posljednji put stali. Rastua
produktivnost poveava viak vrijednosti, iako ona ne poveava apso
lutnu sumu razmjenskih vrijednosti. Ona poveava vrijednosti, jer
stvara novu vrijednost kao vrijednost, tj. vrijednost koja treba ne samo da
se razmijeni kao ekvivalent, ve i da se odri [kao vrijednost]; jednom
rijeju [rastua produktivnost stvara] vie novca. Pitanje je: poveava
li [rastua produktivnost] najzad i sumu razmjenskih vrijednosti?
U osnovi to je priznato, jer se i Ricardo slae s tim da s akumulacijom

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 241

kapitalft rastu ute evine, pa dakle i razmjenske vrijednosti koje se

proizvode. Porast ute evina ne znai nita do porast samostalnih vri
jednosti, novca. Ali Ricardovo dokazivanje protivurjei toj njegovoj
vlastitoj tvrdnji.
Uzmimo ponovo na stari primjer. Sto talira kapital, 60 talira ne
promijenjena vrijednost, 40 najamnine, proizvodim 80, dakle proizvod
= 140.* Tih 40 vika vrijednosti neka bude apsolutno radno vrijeme.
Uzmimo sad da se proizvodna snaga udvostrui, dakle da radnik,
ako najamnina od 40 daje 8 potrebnih sati rada, sada moe za 4 sata
proizvesti cijeli dan ivog rada. Tada bi viak vremena porastao za l{z
(ranije 2/s dana da bi se proizveo jedan cijeli dan, sada 1/z dana). Od
proizvoda radnog dana bio bi viak vrijednosti 2/s, pa ako je potreban
radni sat = 5 talira (5x8=40), sada bi on trebao jo samo 5x4= 20
talira. Kapital, dakle, dobija viak dobiti 20, naime 60 umjesto 40. Na
kraju [vrijednost iznosi] 140, od ega 60 = postojanoj vrijednosti,
20 = najamnini i 60 = poveanoj dobiti, zajedno 140. Sa 80 talira ka
pitala kapitalist sad moe iznova zapoeti s proizvodnjom.1
Neka kapitalist A na istom stupnju stare proizvodnje upotrijebi
svoj kapital od 140 za novu proizvodnju. Prema prvobitnom omjeru
on treba s /5 za nepromjenljiv dio kapitala, dakle 3 x 14% = 3 x28=84,
za potreban rad ostaje 56. Ranije je on upotrijebio za rad 40, sada
56; a/5 od 40 vie. Dakle, na kraju njegov kapital = 84+56+56=196.
Kapitalist B na stupnju porasle proizvodrfje tako er bi upotrije
bio 140 talira za novu proizvodnju. Ako on treba kapital od 80, od
ega 60 kao nepromjenljivu vrijednost i samo 20 za rad, onda on od
* Ovdje se ponovo pokazuje da je viak vrijednosti na cjelinu kapitala =
polovini novoproizvedene vrijednosti, jer je druga polovina = potrebnom radu.
Kakav je odnos tog vika vrijednosti, koji je uvijek jednak viku vrem ena, dakle
= ukupnom proizvodu radnika m inus onaj dio koji sainjava njegova najamnina,
to zavisi 1) od odnosa neprom ijenjenog dijela kapitala prem a produktivnom [dijelu],
2) od odnosa potrebnog radnog vrem ena prem a viku vremena. U gornjem sluaju
odnos vika vrem ena prem a potrebnom [iznosi] 100% , to ini 40% na kapital
od 100; dakle 3) zavisi ne samo od odnosa pod 2) nego i od apsolutne veliine
potrebnog radnog vremena. K ad bi neprom ijenjeni dio kapitala od 100 bio 80,
onda bi dio razm ijenjen za potrebni rad bio = 20, i ako bi taj stvarao viak vre
m ena 100% , profit kapitala bio bi 20% . Ali kad bi kapital bio = 200 s istim odnosom
postojanog i promjenljivog dijela (naime 8/s prem a a/s) tada bi sum a bila 280, to
ini 40 na 100. U tom sluaju porasla bi apsolutna koliina profita od 40 na 80,
ali bi odnos ostao 40% . K ad bi, naprotiv, u onih 200 postojani elem ent bio
ponovo recimo 120, a koliina potrebnog rada 80, ali bi se on poveavao samo za
10% , dakle za 8, tada bi ukupna sum a bila = 208, dakle profit 4 % ; kad bi se pove
avao samo za 5, tada bi ukupna sum a bila 205, dakle 2 7 s %
1 Ispravljene brojke u ovom pasusu: 40, 4, 2,
10, 2, 20, 20, 60, 40, 140, 60, 20, 60, 140, 80.

V a> V s>

l/*y */*> 10, 10, 4, 40,

2 4 2 Osnovi kritike politike ekonomije

60 treba 45 za nepromjenljivu vrijednost, a 15 za rad; dakle1 suma bi

bila = prvo 60+20+20=100 i drugo 45+15+15=75. Dakle, njegov
je ukupan rezultat 175, dok je rezultat prvog = 196. Poveanje produkti
vnosti rada znai samo to da isti kapital stvara istu vrijednost s manje
rada ili da manje rada stvara isti proizvod s vie kapitala. Manje potreb
nog rada proizvodi vie vika rada. Potrebni rad je manji u odnosu na
kapital, za njegov proces oplodnje to je oevidno isto kao: kapital
je razmjerno vei prema potrebnom radu koji stavlja u kretanje, jer
isti kapital stavlja u kretanje vie vika-rada, dakle manje potrebnog
rada.*
Zato se i kae za strojeve da oni tede rad; ali puka tednja, kao to
je Lauderdale tano primijetio, nije ono karakteristino, jer ljudski rad
uz pomo strojeva ini i stvara stvari koje bez njih apsolutno ne bi mo
gao da stvori. I1621 Posljednje se odnosi na upotrebnu vrijednost stro
jeva. tednja potrebnog rada i stvaranje vika rada to je ono karakte
ristino [za upotrebu strojeva]. Vea produktivnost rada izraava se u
tome to kapital treba da kupi manje potrebnog rada da bi stvorio istu
vrijednost i vee koliine upotrebnih vrijednosti ili u tome to manje
potrebnog rada stvara istu razmjensku vrijednost, upotrebljava vie
materijala i daje veu masu upotrebnih vrijednosti.
Porast proizvodne snage pretpostavlja, dakle, ako ukupna vrijed
nost kapitala ostaje ista, da njegov postojani dio (koji se sastoji iz ma* A ko se p retp ostav i, kao u n aem sluaju, d a kapital ostane isti, tj. da oba
ponovo zapoinju sa 140 talira, ond a kod pro duktivnijeg kapitala vei dio m ora
otpasti n a sam kapital (naim e n a njegov neprom jenljivi dio), a kod neproduktivnijeg
vei dio na rad . Zato prv i kapital od 140 stavlja u kretanje potreban rad od 56,
a taj p o tre b a n rad pretpo stav lja za svoj proces neprom jenljivi dio kapitala u visini
84. D ru g i k apital stavlja u kretan je rad od 20 + 15 = 35 i neprom jenljivi kapital
60*4^45 = 105 (a iz ran ije izloenog slijedi A o ~ d a poveanje proizvodne snage
ne poveava v rijedn ost u istoj m jeri u kojoj se poveava ona sama). U prvom
sluaju, kako je pokazano ve ran ije, a p so lu tn a nova v rijednost je vea nego u drugom ,
jer*je^m asa u p o tnjeb ijeriog^ rada"v ea u " o d n o su prem a neprom jenljivom ; dok je
u drug om sluaju m anja, u p rav o zato to je ra d produktivniji. Ali 1) razlika da
je nova vrijed no st u p rvo m sluaju bila sam o 40, a u d ru g o m 60, iskljuuje m ogu
nost da p rv i [kapitalist] s istim kapitalom iznova zapone proizvodnju, kao i d ru g i;
jer na obje stran e dio nove v rijednosti m ora ui u p ro m e t kao ekvivalent, da bi
kapitalist m ogao ivjeti, i to od kapitala. T ro e li obojica 20 talira, tada prvi poinje
nov rad sa 120 kapitala, a d ru g i tak o er sa 120 itd . V idi gore. N a sve ovo vratiti se
jo jed n o m ; ali p itanje kako se nova vrijed n o st stvorena veom produktivnou
rad a odnosi p rem a novoj vrijednosti stvorenoj apsolutnim poveanjem rad a, spada
u glavu o akum ulaciji i profitu.
1 Ispravljene brojke u zavrnom dijelu ove reenice i u slijedeoj reenici: 60,
20, 60, 140, 45, 15, 45, 105, 245, 196.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 243

terijala i strojeva) raste u odnosu prema promjenljivom, tj. prema nje

govom dijelu koji se razmjenjuje za ivi rad, sainjava fond najamnina.
Ovo se pojavljuje u isti mah tako da manja koliina rada stavlja u kre
tanje veu koliinu kapitala. Raste li ukupna vrijednost kapitala koji
ulazi u proces proizvodnje, tada fond rada (taj promjenljivi dio kapi
tala) mora relativno opadati u pore enju sa situacijom kad bi produk
tivnost rada, pa dakle i odnos potrebnog rada prema viku rada ostao
isti. Uzmimo u gornjem sluaju da je kapital 100 bio kapital u poljo
privredi. Sjeme, ubrivo itd. 40 talira, oru e za rad 20 talira i najamni
na pod starim uslovima proizvodnje 40 talira. (Pretpostavimo da je tih
40 talira = 4 potrebna radna dana.) Oni sainjavaju sumu od 140 pod
starim uslovima proizvodnje. Neka se plodnost povea dvostruko bilo
usavravanjem oru a ili pomou boljih ubriva itd. U tom sluaju pro
izvod mora biti = 140 talira (uz pretpostavku da e se oru e posve
utroiti). Neka se plodnost udvostrui, tako da cijena potrebnog rad
nog dana padne upola ili da budu potrebne samo 4 polovine potrebnog
radnog dana (tj. 2 cijela) da bi se proizvelo 8 , a 2 radna dana da bi se
proizvelo 8 je isto to i to da od pojedinog radnog dana otpada V4
(3 sata) na potrebni rad. Umjesto 40 talira zakupac sad treba da utro
i za rad samo 2 0 .
Na kraju procesa, dakle, sastavni dijelovi kapitala su se promijeni
li; od prvobitnih 40 za sjeme itd., koji sada imaju dvostruku upotrebnu
vrijednost; 20 oru e za rad i 20 rad (2 cijela radna dana). Ranije odnos
postojanog dijela kapitala prema promjenljivom = 60:40 = 3:2 ; sada
= 80:20 ili = 4: H
Ako promatramo cijeli kapital, potrebni rad odnosio se kao 2/o,
a sada kao 1/&. Ako bi sad zakupac htio nastaviti da upotrebljava rad u
ranijem omjeru, za koliko bi tada morao porasti njegov kapital? Ili
da bismo izbjegli zlokobnu pretpostavku da je on nastavio raditi sa 60
postojanog kapitala i 40 fonda rada nakon to je nastupilo udvostru
enje proizvodne snage, uslijed ega je dolo do pogrenih odnosa*;
time se, naime, pretpostavlja da je uprkos udvostruenoj proizvodnoj
snazi kapital nastavio raditi s istim sastavnim dijelovima, da upotreb
ljava istu koliinu potrebnog rada, a da ne izdaje vie za sirovinu i oru
e za rad**; dakle, udvostruuje se proizvodna snaga, pa ako je on ra
nije morao izdati za rad 40 talira, sada mu je potrebno samo 20 talira.
* Prem da je to npr. kod zakupca posve u red u ako su etve udvostruene
po plodnosti ili prem da je za svakog tvom iara u red u ako se ne u njegovoj grani,
ve u onoj koju on upotrebljava udvostrui proizvodna snaga; dakle npr. sirova
vuna stojala bi za 50% manje, kao i, nadalje, ito (dakle i najam nina) i konano
o ru e ; tada bi on i dalje nastavio da ulae prvo 40 talira u sirovu vunu, ali za dvo
struko veu koliinu, 20 u strojeve, 40 u rad.
** Uzm im o da se samo pam uk udvostruio u proizvodnoj snazi, a stroj ostao
isti, onda ovo treba istraiti dalje.
1 Ispravljene brojke u ovoj reenici: 60, 40, 3, 2, 60, 20, 3, 1.
16*

2 4 4 Osnovi kritike politike ekonomije

(Ako se pretpostavlja da su bila potrebna 4 cijela radna dana, svaki =

10 talira, da bi se za. kapitalista stvorio viak od 4 cijela radna dana i
da mu se taj viak pribavlja time to se 40 talira pamuka pretvara u
pre u, to su mu sada potrebna samo 2 cijela radna dana da bi se stvo
rila ista vrijednost, naime 8 radnih dana; vrijednost pre e je ranije
izraavala viak vremena od 4 radna dana, sada od 6 . Ili svakom od rad
nika je ranije bilo potrebno 6 sati potrebnog radnog vremena da bi stvo
rio 1 2 ; sada 3 [sata]. Potrebno'radno vrijeme iznosilo je 12x4=48
[sati] ili 4 dana. U svakom od tih dana viak vremena = * / 2 dana ili 6
sati. Ono [potrebno radno vrijeme] iznosi sada jo samo 12x2=24
[sata] ili 2 dana; 3 sata [na danj.
Da bi proizveo viak vrijednosti svaki od 4 radnika morao je ra
diti 6 x 2 sata, tj. 1 dan; sada on treba da radi samo 3 x2, tj.^ d a n a .
Me utim, da li rade 4 po V2 dana ili 2 po jedan (1 cijeli), dan, isto je.
Kapitalist bi mogao otpustiti 2 radnika. On bi ih ak morao otpustiti,
jer on od odre ene koliine pamuka moe nainiti samo odre enu ko
liinu pre e; dakle, ne moe dati da se radi 4 cijela dana, ve jo samo 4
polovine.
Ali ako radnik mora raditi 12 sati da bi dobio 3 sata, tj. svoju
potrebna najamninu, on e, ako radi 6 sati, dobiti samo U/2 sat razmjen
ske vrijednosti. Ali ako on sa 3 potrebna radna sata moe ivjeti 12,
sa U/2 moe samo 6 . Svaki od 4 radnika mogao bi dakle, ako bi bila
zaposlena sva 4, ivjeti samo pola dana, tj. uz isti kapital ne bi se mogla
odrati na ivotu kao radnici sva 4, ve samo 2. Kapitalist bi mogao da
sa starim fondom plati 4 za 4 polovine radnog dana; tada bi on plaao
2 suvie i davao bi radnicima dar iz proizvodne snage, jer on moe
upotrijebiti samo 4 polovine ivih radnih dana; takve mogunosti
ne javljaju se u praksi;, a jo manje moe biti o njima govora ovdje gdje
je rije o odnosu kapitala kao takvog.)
Dvadeset talira od kapitala od 100 sada nisu upotrijebljeni direk
tno u proizvodnji. Kapitalist kao i prije upotrebljava 40 talira za siro
vine i 2 0 za oru e; dakle 60, ali jo samo 2 0 talira za rad (2 radna dana).
Od cijelog kapitala od 80 on upotrebljava 3/4 (60) za postojani dio i samo
1Ia za rad. Upotrijebi li on, dakle, preostalih 20 na isti nain, bit e
3/4 za postojani kapital,
za rad, tj. 15 za prvo, 5 za drugo. Kako je
sad jedan radni dan pretpostavljen = 1 0 talira, 5 bi bilo = 6 sati = ljz
radnog dana. S novom vrijednou od 20, dobivenom produktivnou
kapital bi mogao kupiti samo V2 radnog dana vie da bi se oplodio u
istom omjeru. On bi morao porasti za trostruko, naime za 60 (zajedno
sa 2 0 = 80), da bi mogao potpuno upotrijebiti 2 otputena radnika ili
ranije upotrijebljena 2 radna dana. Po novom omjeru kapital upotre
bljava 3/4 kao postojani kapital da bi upotrijebio V4 fonda rada.
Dakle, ako je cijeli kapital 20, s/4, tj. 15 [ini] postojani [kapital],
a V4 tj. 5 rad [to je zajedno] = V2 radnog dana.
Dakle, ako je cijeli kapital 4 x 20, 4 x15 =60 postojani i 4 x 5 na
jamnina = 4/2 radnog dana = 2 radna dana.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 245

Ako se, dakle, proizvodna snaga rada udvostrui, tako da kapital

od 60 talira vune i oru a sada treba za svoju oplodnju samo 2 0 talira
rada (2 radna dana), dok je ranije trebao 100 , tada bi ukupan kapital
morao porasti od 100 na 160 ili bi se kapital od 80, s kojim se sad rauna,
morao udvostruiti, da bi se zadrao sav rad koji je ostao bez posla.
Ali udvostruenjem proizvodne snage stvara se nov kapital od samo
2 0 talira = 1/a ranije upotrijebljenog radnog vremena; a to dostaje da
se upotrijebi samo za x/2 radnog dana vie. Kapital koji je prije udvo
struenja proizvodne snage bio 100 i upotrebljavao 4 radna dana (uz
pretpostavku da je fond rada bio 2/5 =40) morao bi sada, kad je fond
rada pao na 1/s od 1 0 0 = 2 0 = 2 radna dana (ali na V4 od 80, kapitala
koji nanovo ulazi u proces oplodnje vrijednosti), porasti na 160, za
60%, da bi jo mogao upotrijebiti stara 4 radna dana. On moe sa 20
talira oduzetih od fonda rada uslijed poveanja proizvodne snage sada
iznova upotrijebiti samo V2 radnog dana, ako treba nastaviti da se radi
sa cijelim starim kapitalom. On je ranije uz 100 [talira] upotrijebio
10/4 radnog dana (4 dana)1; sada bi mogao upotrijebiti jo samo 5/4.
Dakle, ako se proizvodna snaga udvostrui, kapital se ne mora udvo
struiti da bi pokrenuo isti potreban rad, 4 radna dana, dakle ne mora
porasti za 2 0 0 , ve treba da poraste samo za cjelinu minus dio oduzet
fondu rada. (10020= 80) x 2 = 160. (Naprotiv, prvi kapital, prije
poveanja proizvodne snage, koji je od 100 izdao 60 za postojani dio,
40 za najamnine (4 radna dana), trebalo bi, da bi upotrijebio 2 dana
vie, da poraste od 100 samo na 150; naime 3/s [su] postojan kapital
(30) i 2/5 fond rada (20). Dok bi, uz pretpostavku da se u oba sluaja
radni dan udvostrui, drugi na kraju iznosio 250, a prvi samo 1602.)
Od dijela kapitala oduzetog fondu rada uslijed porasta proizvodne sna
ge jedan dio mora se ponovo pretvoriti u sirovinu i oru e, a drugi se
mora razmijeniti za ivi rad; ovo se moe dogoditi samo u proporci
jama izme u razliitih dijelova koji su postavljeni novom produktivnou. To se vie ne moe dogoditi u starom omjeru, jer je omjer fon
da rada prema postojanom fondu pao. Kad bi kapital od 100 upotri
jebio 2/s za fond rada (40) i uslijed udvostruenja proizvodne snage jo
samo 1/6 (2 0 ), tada bi se oslobodila Vs kapitala (2 0 talira); zaposleni
dio od 80 upotrebljava jo samo
kao fond rada. Dakle, isto tako onih
20 jo samo 5 talira (V2 radnog dana). Cijeli kapital od 100 upotreb
ljava, dakle, sada 2 x/a radna dana, ili da bi ponovo mogao upotrijebiti
4 [radna dana], on bi morao porasti na 160.
Da je prvobitni kapital bio 1000 i [da je bio] podijeljen na isti
nain: 8 /b postojani kapital, 2/6 fond rada, bilo bi dakle 600+400 (400
neka bude jednako 40 radnih dana; radni dan = 10 talira). Udvostrui
li se proizvodna snaga rada, trai li se, dakle, za isti proizvod 2 0 radnih
dana ( = 2 0 0 talira), tada bi kapital potreban za obnavljanje proizvodnje
1 Ispravljene brojke u ovoj reenici: 100,10/ 4 * 2 1/% * Ispravljene brojke u
ovoj reenici: 160, 150.

2 4 6 Osnovi kritike politike ekonomije

bio = 800, naime 600+200; oslobodilo bi se 200 talira. Ako bi se oni

upotrijebili u istom omjeru, tada bi 3/4 postojanog kapitala bilo=150 i
*/4 fond rada =50. Zato, ako se upotrijebi svih 1000 talira, tada je 750
postojanog [kapitala] +250 fonda rada = 1000 talira. Ali radni fond
250 bio bi = 25 radnih dana (tj. novi fond moe se upotrijebiti samo u
novom omjeru, tj. */4 radno vrijeme; da bi se upotrijebilo cijelo staro
radno vrijeme, fond bi se morao uetvorostruiti) .
Oslobo eni kapital od 200 upotrijebio je fond rada 50=5 radnih
dana ( A/ 4 oslobo enog radnog vremena). (Od kapitala odvojeni dio
fonda rada je sam kao kapital upotrijebljen sada samo s L/4 za fond rada,
tj. upravo u omjeru u kojem dio novog kapitala, koji je fond rada,
stoji prema ukupnoj sumi kapitala.) Da bi se, dakle, upotrijebilo 20
radnih dana ( 4x 5 radna dana), taj bi fond morao porasti od 50 na
4 x 50 = 20 0; oslobo eni dio morao bi se, dakle, poveati od 2 0 0 na
600, tj. utrostruiti; tako da bi cijeli novi kapital iznosio 800. Onda bi
ukupan kapital bio 1600, od ega 1200 postojani dio, a 400 fond rada.
Ako je, dakle, prvobitno kapital od 1000 sadravao fond rada od
400 (40 radnih dana) i udvostruenjem proizvodne snage sad treba da
upotrijebi samo fond rada od 2 0 0 da bi kupio potrebni rad, tj. sad samo V2
ranijeg rada, kapital bi morao porasti za 600 da bi upotrijebio ukupan
raniji rad (da bi dobio isti viak vremena). On bi morao biti u stanju da
upotrijebi dvostruki fond rada, naime 2 x 200 =400; ali kako je odnos
fonda rada prema ukupnom kapitalu sada = 1/4, to zahtijeva ukupan
kapital od 4 X 400=1600. *
Ili, taj [ukupan kapital] je, to je isto, = 2 x onaj novi kapital,
koji je uslijed nove proizvodne snage zauzeo u proizvodnji mjesto starog

* U k u p a n kapital koji bi bio p o tre b a n da se up o trijeb i staro radno vrijeme

je dakle = starom fo n d u rada pomnoenom s nazivnikom razlom ka koji sad izraava
odnos fonda rad a p rem a novom uku p n o m kapitalu. Ako ga je udvostruenje p ro
izvodne snage red u ciralo n a 1/ 4, tad a p o m n oenom sa 4 ; ako na 1/$, tada pom noenom
sa 3. Ako je pro izv o d n a snaga udvostruena, tada se p o tre b a n rad , a tim e i fond
rada red u cira na V 2 svoje ranije v rijednosti, ali sainjava V 4 u odnosu na novi
u k u p a n kapital od 800 ili 1/ b u odnosu na stari u k upan kapital od 1000. Ili now
ukupan kapital je = 2 X stari kapital minus oslobo eni dio fo n d a rada; (1000 200)
x 2 = 800 x 2 = 1 600. N ovi u k u p a n kapital izraava u p rav o on u u k u p n u sum u
postojanog i prom jen ljiv o g kapitala koja je p o tre b n a d a bi se u potrijebila polovina
starog rad n o g v rem ena (V a, V itd . x/jc, ve p rem a tom e d a li se proizvodna snaga
poveala 3 x , 4 x , x x itd .); dakle 2 x k apital d a bi se ono upotrijebilo cijelo (ili
3 x , 4 x , x x itd ., ve p rem a om jeru u kojem je porasla proizvodna snaga). Ovdje
m ora uvijek b iti ( tehnoloki) d a n odnos u kojem su dijelovi kapitala stajali prvobitno
jedan p rem a d ru g o m ; od toga n p r. zavisi u kojim se dijelovim a um nogostruenje
proizvodne snage izraava kao dijeljenje potrebnog rada.

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 2 47

[kapitala] (800x2) (dakle da se proizvodna snaga uetverostruila,

upeterostruila itd. = 4 x , 5 x novi kapital itd. Ako se proizvodna sna
ga udvostruila, onda je potrebni rad reduciran na 1/2; isto tako i fond
rada. Ako je on [potrebni rad], dakle, kao u gornjem sluaju starog ka
pitala od 1000, iznosio 400 tj. 2/s od ukupnog kapitala, sada iznosi 1/5
ili 200. Taj omjer u kojem je on [potrebni rad] reduciran oslobo eni je
dio fonda rada = Vs starog kapitala = 200. Jedna petina starog = */4
novog. Novi kapital je = starom + njegove 3/s. Blie o tim finesama
kasnije itd.)
Ako se pretpostave isti prvobitni odnosi izme u dijelova kapitala
i isto poveanje proizvodne snage, za ope postavke potpuno je irele
vantno da li je kapital velik ili malen. Sasvim je drugo pitanje da li
e ti odnosi ostati isti ako se kapital povea (ali to spada u akumulaciju).
Ali kad se to pretpostavi, vidimo kako poveanje proizvodne snage
mijenja odnose sastavnih dijelova kapitala. Kako za 100, tako i za 1000
udvostruenje proizvodne snage djeluje na isti nain, ako je u oba slu
aja postojani [kapital] prvobitno bio 3/s a fond rada 2/s. (Izraz fond
rada upotrebljava se ovdje samo zbog prikladnosti; mi jo nismo izlo
ili kapital u toj odre enosti. Dosad dva dijela; jedan se razmjenjuje za
robe (materijal i oru e), a drugi za radnu sposobnost.) (Novi kapital
tj. onaj dio starog kapitala koji preuzima njegovu funkciju, jest = sta
rom kapitalu minus oslobo eni dio fonda rada; ali taj oslobo eni dio
= onom dijelu [kapitala] koji je izraavao potreban rad ili, to je
isto, fond rada dijeljenom multiplikatorom proizvodne snage. Da
kle, ako je stari kapital 1 0 0 0 , a dio koji izraava potrebni rad ili fond
ra d a = 2/5, i ako se proizvodna snaga udvostrui, tada je novi kapital
koji preuzima funkciju staroga = 800, naime % starog kapitala = 400;
to podijeljeno sa 2 , multiplikatorom proizvodne snage,= 2/io = Vs = 2 0 0 .
Dakle novi kapital = 800, a oslobo eni dio fonda rada = 200.)
Vidjeli smo da pod tim uvjetima kapital od 100 talira mora narasti
na 160, a onaj od 1 0 0 0 na 1600, da bi se sauvalo isto radno vrijeme
(4 ili 40 radnih dana) itd.; oba moraju porasti za 60%, tj. 3/s njih samih
(starog kapitala), da bi se oslobo ena Vs (u prvom sluaju 2 0 talira, u
drugom 2 0 0 ) oslobo eni fond rada mogao ponovo upotrijebiti
kao takav.
4. [Razvoj proizvodnih snaga kao osnov bogatstva i rada]
[Notabene. Ranije smo vidjeli, kako isti postotak na ukupan ka
pital moe izraziti vrlo razliite omjere u kojima kapital stvara svoj
viak vrijednosti, tj. postavlja viak rada, relativni ili apsolutni. Kad bi
odnos izme u nepromijenjenog dijela vrijednosti kapitala i onog pro
mjenljivog (razmijenjenog za rad) bio takav da je drugi dio =Vs ukup
nog kapitala (dakle kapital 100= 50 postojanih +50 promjenljivih),
tada bi trebalo da se onaj dio koji je razmijenjen za rad povea samo za

2 4 8 Osnovi kritike politike ekonomije

50% da bi donio 25% na kapital; naime 50+50+25=125, dok je u

gornjem primjeru bilo 75+25 (+ 2 5 )= 125; dakle dio razmijenjen za
ivi rad poveava se za 100% da bi kapitalu dodao 25. Ovdje vidimo
kako, ako proporcije ostanu iste, tj. ako proporcija fonda rada prema
ukupnom kapitalu ostaje ista, onda i postotak na ukupan kapital, bio
on velik ili malen, ostaje isti, dakle, kao gore V4 . Naime: 100 daje 125,
80 daje 100, 1000 daje 1250, 800 daje 1000, 1600 daje 2000 itd., uvijek
=25% . Ako kapitali u kojima sastavni dijelovi stoje u razliitim odno
sima, dakle i proizvodna snaga, daju iste postotke na ukupan kapital,
tada stvarni viak vrijednosti mora biti vrlo razliit u razliitim gra
nama.]
[Tako je primjer taan ako se proizvodna snaga upore uje uz iste
odnose s istim kapitalom prije porasta proizvodne snage. Neka kapital
od 100 upotrijebi postojanu vrijednost 50, fond rada = 50. Neka se
fond povea za 50%> tj. za V2, tada je ukupan proizvod = 125. Fond
rada od 50 talira neka upotrijebi 10 radnih dana, neka plati za dan 5
talira. Kako je nova vrijednost V2, viak vremena mora biti = 5 radnih
dana; tj. radnik koji je morao raditi samo 10 radnih dana da bi ivio 15,
mora za kapitalista raditi 15 da bi ivio 15 i njegov viak rada od 5 dana
sainjava viak vrijednosti kapitala.1 Izraeno u satima, ako je radni dan
= 12 sati, tada je viak rada = 6 na dan. Tako [radnik] u 10 dana ili
120 sati radi previe 60=5 dana2. Me utim, pri udvostruenju produk
tivnosti odnos [unutar] onih 100 talira bio bi 75 i 25, tj. isti kapital sad
treba da upotrijebi samo 5 radnika, da bi stvorio istu vrijednost 125;
dakle 5 radnih dana =10; udvostruava se, tj. plaa se 5 radnih dana,
a proizvodi 10. Radnik bi morao raditi samo 5 dana da bi ivio 10
(prije poveanja proizvodne snage morao je raditi 10 da bi ivio 15;
mogao je, dakle, ako je radio 5 dana,ivjeti samo
ali da bi ivio 10,
on mora raditi 10 dana za kapitalista; ovaj dakle profitira 5 dana; 1
dan na dan; ili, izraeno u danima, on je ranije morao raditi V2 da bi
ivio 1 (tj. 6 sati da bi ivio 12 ); sada bi trebalo da radi samo
da bi
ivio 1 (tj. 3 sata)3. Kad bi radio jedan cijeli dan, mogao bi ivjeti 2;
kad bi radio 12 sati, 24 sata; kad bi radio 6 sati, 12 sati. Ali sada on mora
raditi 12 sati da bi ivio 124. Njemu bi bilo dovoljno da radi samo V2
dana da bi ivio 1; ali on mora raditi 2 x 1/2 = l da bi ivio 1 dan. Pri
starom stanju proizvodne snage radnik je morao raditi 1 0 dana da bi
ivio 15, ili 12 sati da bi ivio 18, ili 1 sat da bi ivio F / 2, ili 8 sati da
bi ivio 12, tj. 2/s dana da bi ivio 3/s- Ali [sada] on mora raditi 3/a da
bi ivio 3/3, tj. [mora raditi] 1js previe.
Udvostruenje proizvodne snage povisuje omjer vika vremena od
1 :1V2 (tj. 50%) na 1 :2 (tj. 100%). U pore enju s ranijim radnim vre
1 Ispravljene brojke u ovoj reenici: 1/i 3l/3> 62/ s 10, 10, 10, 3V s 2 Isp ra
vljene brojke u ovoj reenici: 10, 120, 40, 3Va 3 Ispravljene brojke u ovoj ree
nici: 2/ s , 1, 8, 12, V a, 1> 6
l 1/* , 12, 18, 6, 9, 6, 12.

4 Ispravljene brojke u posljednje dvije reenice:

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 249

menom: on je morao raditi 8 da bi ivio 12 , tj. potrebno vrijeme bilo je

2Is cijelog radnog dana; sada on mora raditi jo samo 1/2, tj. 6 da bi ivio
12. Zato kapital upotrebljava samo 5 radnika umjesto 10. Ako su
ranije njih 10 stajali 50 i proizvodili 75, sada njih 5 stoji 25 i proizvodi
50, tj. prvi [su stvarali] samo 50% [vika vrijednosti] a drugi 100%.
Radnici rade i dalje 12 sati, ali u prvom sluaju kapital je kupovao 10
radnih dana, a sada samo 5; kako se proizvodna snaga udvostruila,
5 [radnih dana] proizvede 5 radnih dana vika; jer u prvom sluaju 10
radnih dana dalo je samo 5 radnih dana vika; sada, kad se proizvodna
snaga udvostruila, dakle porasla od 50% na 100% 5 [radnih dana
proizvode] 5 [radnih dana vika]. U prvom sluaju 120 radnih sati
( = 1 0 radnih dana) proizvodi 180; u drugom 60 radnih sati 60; tj.
u prvom sluaju viak vremena iznosi na cijeli dan 1/s (a na potrebno
radno vrijeme 50%); (tj. na 12 sati 4; potrebno vrijeme 8 ); u drugom
sluaju viak vremena iznosi na cijeli dan 1/z (na potrebno radno vri
jeme 100%) (tj. na 12 sati 6 ; potrebno vrijeme 6 ). Zato 10 dana u prvom
sluaju daju 5 dana vika vremena (odn. vika rada), a u drugom 5
daje 5. Relativan viak vremena se dakle udvostruio; u pore enju s
prvim omjerom on je porastao samo za V2 prema 1/s; tj. za 1/e, tj. za
I 6 W / 0 ).
P oito jao i

Prom jenljivi

100

60 +

40

100
160

75 +
120 +

25
40

(P rv o b itn i omjer)

( + 25) = 125(25%)
(+40) = 200 (25%)

Kako je viak rada ili viak vremena pretpostavka kapitala, to

kapital, dakle, poiva na osnovnoj pretpostavci da postoji viak povrh
radnog vremena potrebnog za odravanje i mnoenje pojedinca; da
npr. individuum treba da radi samo 6 sati da bi ivio jedan dan ili 1
dan da bi ivio 2 itd. S razvitkom proizvodnih snaga opada potrebno
radno vrijeme, a time viak vremena raste. Ili na pretpostavci da jedan
individuum moe raditi za dva itd.
Bogatstvo je raspoloivo vrijeme i niSta viSe [p. 6] . . . K ad bi cijeli rad jedne
zemlje bio dovoljan samo za proizvodnju sredstava potrebnih za izdravanje cijelog
Stanovnitva, ne bi bilo vika rada, prem a tom e niega Sto bi se moglo akumulirati
kao kapital, [p. 4 . ] . . . Istinski je bogata nacija, ako nema kamate, odnosno ako radni
dan iznosi 6 sati, a ne 12 [p. 6.] . . . M a Sta se dugovalo kapitalistu, on moe dobiti
samo viiah rada radnika, jer radnik m ora ivjeti. (The source and remedy 0f
the national difficulties) (p. 27, 28.)
Vlasnitvo. Porijeklo iz produktivnosti rada. Ako jedan moe da proizvodi
samo za jednog, svaki je radnik; tu ne moe bid vlasniBtva. Ako rad jednog ovjeka
moe izdravati pet, b it e etiri besposlena ovjeka na jednog uposlenog u pro
izvodnji: vlasnitvo izrasta iz usavrSavanja naina proizvodnje . . . Porast vlasnitva,
ta vea m ogunost za izdravanje besposliara i neproduktivne radinosti = kapital
. . . Sami strojevi rijetko se m ogu prim ijeniti s uspjehom za skraivanje rada jednog
individuum a: vie bi se vremena izgubilo na njihovu izradu nego !to bi se moglo uSiedjeti

2 5 0 Osnovi kritike politike ekonomije

njihovom primjenom. O ni su doista korisni samo kada djeluju na velike mase, kad sam
jedan stroj moe pomori radu hiljada. Stoga ih im a najvie u najnaseljenijim zemljam a,
gdje im a najvie nezaposlenih. N jihovu prim jenu nije izazvala nestaica ljudi, ve
lakoa s kojom se oni okupljaju. M anje od etvrtine engleskog stanovnitva proizvodi
sve to troe svi. P od W illiam om O svajaem n p r. broj direk tn ih uesnika u p ro
izvodnji u odnosu na neradnike bio je m nogo vei. (Ravenstone, IX , 32.)tie3i

Ako, s jedne strane, kapital stvara viak rada, i viak rada je, s
druge strane, pretpostavka za postojanje kapitala. Na stvaranju raspolo
ivog vremena poiva cijeli razvoj bogatstva. Omjer potrebnog radnog
vremena prema suvinom (takvo je ovo prije svega sa stanovita potreb
nog rada) mijenja se na razliitim stupnjevima razvitka proizvodnih
snaga. Na primitivnijim stupnjevima razmjene ljudi razmjenjuju samo
svoje suvino radno vrijeme; ono je mjera njihove razmjene, koja se zato
i protee samo na suviak proizvoda. U proizvodnji koja poiva na ka
pitalu postojanje potrebnog radnog vremena uvjetovano je stvaranjem
suvinog radnog vremena. Na najniim stupnjevima proizvodnje, prvo,
ima jo malo ljudskih potreba, dakle ih malo treba i zadovoljiti. Stoga je
potrebno radno vrijeme ogranieno ne zato to je rad produktivan,
ve zato to je malo potrebno; a drugo, na svim stupnjevima proizvod
nje postoji izvjesna zajedninost rada, njegov drutveni karakter itd.
Kasnije se razvija drutvena proizvodna snaga itd. (Na ovo se vratiti.)
5. [ Kapital, viak rada i potreban rad]
Viak vremena postoji kao suviak radnog dana iznad onog nje
govog dijela koji nazivamo potrebnim radnim vremenom; drugo, kao
poveanje istovremenih radnih dana, tj. radnog stanovnitva.
[On se tako er moe proizvoditi ali to ovdje treba spomenuti
samo kao nagovjetaj, jer to pripada u poglavlje o najamnom radu
prisilnim produavanjem radnog dana preko njegovih prirodnih gra
nica, ukljuivanjem ena i djece u radno stanovnitvo.)
Navedeni odnos vika vremena u danu prema njegovom potreb
nom vremenu moe se modificirati i modificira se razvitkom proiz
vodnih snaga tako da se potreban rad ograniava na sve manji alikvotni
dio. Isto to tada vrijedi relativno i za stanovnitvo. Radno stanovnitvo,
recimo od 6 miliona, moe se promatrati kao jedan radni dan od 6 X
12, tj. 72 miliona sati tako da se i tu mogu primijeniti isti zakoni.
Zakon je kapitala, kao to smo vidjeli, da stvara viak radnog vre
mena, raspoloivo vrijeme; on to moe samo tako da pokree potrebni
rad tj. ulazi u razmjenu s radnikom. Stoga je njegova tendencija
da stvori to je mogue vie rada; kao to je, isto tako, njegova ten
dencija da potrebni rad smanji na minimum. Zato je tendencija kapitala
isto tako da poveava radno stanovnitvo, kao i da jedan njegov dio
stalno pretvara u viak stanovnitva stanovnitvo koje je beskorisno

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 251

sve dok ga kapital ne uzmogne korisno upotrijebiti. (Otud tanost

teorije o viku stanovnitva i viku kapitala.)
Tendencija je kapitala isto tako da ljudski rad uini (relativno)
suvinim, kao i da ljudski rad neizmjerno povea. Vrijednost je samo
opredmeen rad, a viak vrijednosti (oplodnja kapitala) samo je suvi
ak iznad dijela opredmeenog rada koji je potreban za reprodukciju
radne snage. Ali rad uope jest i ostaje pretpostavka, a viak rada
postoji samo u odnosu prema potrebnom radu, dakle samo ukoliko
ovaj postoji. Zato kapital, da bi stvarao viak rada, mora neprestano
pokretati potrebni rad; on mora poveavati potrebni rad (naime isto
vremene radne dane) da bi mogao poveavati viak rada; ali on ga mora
isto tako ukidati kao potreban rad da bi ga mogao postavljati kao viak
rada.
Ako se promatra pojedini radni dan, proces je, naravno, jedno
stavan: 1) produava se radni dan do granica prirodne mogunosti;
2) njegov potrebni dio se sve vie skrauje (dakle, neizmjerno se po
veavaju proizvodne snage). Ali ako se radni dan promatra prostorno
ako se samo vrijeme promatra prostorno to je naporedno postojanje
mnogo radnih dana. to je vie radnih dana s kojima kapital moe
odjednom ui u razmjenu, u kojoj on opredmeeni rad razmjenjuje
za ivi, to je vee njegovo oplo enje odjednom. Na nekom danom
stupnju razvoja proizvodnih snaga (a nita se ne mijenja time to je taj
stupanj promjenljiv) kapital moe preskoiti prirodnu granicu koja
sainjava ivi radni dan jednog individuuma samo tako da pored jed
nog radnog dana istovremeno postavi drugi prostornim dodavanjem
vie istovremenih radnih dana.
Na npr. mogu da natjeram viak rada od A samo na 3 sata, ali
ako dodam dane od B, C, D bit e to 12 sati. Umjesto vika vremena
od 3 sata stvorio sam viak od 12 sati. Zato kapital podstie povea
vanje stanovnitva, i upravo taj proces, kojim se smanjuje potrebno
vrijeme, ini moguim da se pokrene novi potrebni rad (i dakle viak
rada). (To jest proizvodnja radmk postaje jeftinija, za isto se vrijeme
moe proizvesti vie radnika u onoj istoj mjeri u kojoj se smanjuje
potrebno radno vrijeme ili se relativno smanjuje vrijeme koje je potrebno
za proizvodnju ive radne snage. To su identine postavke.)
(Ovo jo ne uzimajui u obzir da poveavanje stanovnitva po
veava proizvodnu snagu rada time to omoguuje veu podjelu i bolje
grupiranje rada itd. Poveanje stanovnitva je prirodna snaga rada
koja se ne plaa. Prirodnom snagom nazivamo s ovog stanovita dru
tvenu snagu. Sve prirodne snage drutvenog rada i same su historijski
proizvod.)
S druge strane, tendencija je kapitala isto kao ranije kod poje
dinog radnog dana u odnosu na mnoge istovremene potrebne radne
dane (koji se, ukoliko je rije samo o vrijednosti, mogu promatrati kao
jedan radni dan) da ih smanji na minimum, tj. da to vie njih postavi
kao ne-potrebne te da kao to je prije smanjio potrebne radne sate kod

2 5 2 Osnovi kritike politike ekonomije

pojedinog radnog dana, sada tako smanji i potrebne radne dane u

odnosu na ukupno opredmeeno radno vrijeme. (Ako je potrebno 6
radnih dana da bi se proizvelo 12 suvinih radnih sati, onda kapital
radi na tome da bi za to bila potrebna samo 4. Ili se 6 radnih dana mogu
promatrati kao jedan radni dan od 72 sata; uspije li potrebno radno
vrijeme smanjiti za 24 sata, tada otpadaju 2 potrebna radna dana, tj.
2 radnika.)
S druge strane, novi viak kapitala, koji biva stvoren, moe se
kao takav oplo ivati opet samo razmjenom za ivi rad. Zato je isto
tako tendencija kapitala da poveava radno stanovnitvo kao i da stalno
smanjuje njegov potrebni dio (da jedan dio stalno iznova postavlja kao
rezervu). I zato je samo poveanje stanovnitva glavno sredstvo za
smanjenje njegovog potrebnog dijela. U osnovi to je samo primjena
tog odnosa prema pojedinom radnom danu. Ovdje se, dakle, nalaze ve
sve protivurjenosti koje su kao takve izreene u modernoj teoriji o
stanovnitvu, iako u njoj nisu shvaene. Kapital kao postavljanje vika
rada jednako je i u istom trenutku postavljanje i nepostavljanje potreb
nog rada; kapital jest samo ukoliko potreban rad jest i u isti mah nije.
[Jo ne pripada ovamo, ali se ve ovdje moe spomenuti, kako
stvaranju vika rada na jednoj strani odgovara stvaranje minus-rada,
relativne idleness1 (ili u najboljem sluaju neproduktivnog rada) na
drugoj. To se razumije po sebi u prvom redu za kapital; ali zatim
tako er za klase s kojima on dijeli, dakle za paupers, flunkeys, Jenkinses2
itd., koji ive od vika proizvoda, ukratko za cijeli train of retainers3,
dakle za onaj dio klase slugu koji ne ivi od kapitala, ve od dohotka.
Bitna razlika izme u te klase slugu i radnike klase. U odnosu na
cijelo drutvo stvaranje raspoloivog vremena, tako er i kao stvaranje
vremena za proizvodnju nauke, umjetnosti itd. Razvojni put drutva
nipoto ne ide tako da jedan individuum, budui da je zadovoljio svoje
prijeke potrebe, sada stvara svoje izobilje; nego zato to je jedan indi
viduum ili klasa individua prisiljena da radi vie nego to je potrebno
za zadovoljenje svojih prijekih potreba, zato to se na jednoj strani
postavlja viak rada, na drugoj se strani postavlja nerad i viak bo
gatstva.
U zbilji razvitak bogatstva egzistira samo u tim suprotnostima:
u mogunosti je upravo njegov razvitak mogunost ukidanja tih sup
rotnosti. Ili zato to jedan individuum moe zadovoljiti samo svoju
vlastitu prijeku potrebu samo zadovoljavajui u isti mah prijeku potrebu
i jedan viak povrh nje za drugog individuuma. Kod ropstva je to bru
talno. Tek u uvjetima najamnog rada to vodi do industrije, indu
strijskog rada.
Malthus je stoga posve konsekventan kad pored vika rada i vika
kapitala zahtijeva i viak besposliara koji troe ne proizvodei, od
nosno tvrdi nunost rasipanja, luksuza, darivanja itd.]
1 bssposlenosd 8 sirom ahe, lake je, poslugu 3 niz zavisnih

III. Glava o kapitalu Prvi odjeljak 253

Ako je odnos potrebnih radnih dana prema ukupnosti opredmeenih radnih dana bio=9:12 (dakle viak rada=l/4), nastojanje je
kapitala da se ovaj smanji na 6:9 (dakle 2/a, dakle viak r a d a ^ / 3).
(Ovo treba kasnije izloiti potanje; me utim glavne crte ovdje gdje
se radi 0 opem pojmu kapitala.)

254

Drugi odjeljak
PROM ETNI PROCES KAPITALA

A. Reprodukcija i akumulacija kapitala

1. [Prijelaz u promet ili nrea strana kapitala]
Vidjeli smo, dakle, kako je procesom oplodnje vrijednosti kapital
1) odrao svoju vrijednost pomou same razmjene (naime razmjene
sa ivim radom); 2) kako se poveao, stvorio viak vrijednosti. Kao
rezultat toga jedinstva procesa proizvodnje i procesa oplodnje vri
jednosti pojavljuje se sad proizvod tog procesa, tj. sam kapital kako
on proizlazi iz procesa ija je on bio pretpostavka kao proizvod
koji je vrijednost; ili [drugim rijeima] kao proizvod tog procesa javlja
se sama vrijednost i to via vrijednost, [via] zato to sadri vie opred
meenog rada od one od koje se prvobitno polo. Ta vrijednost kao
takva je novac. Me utim, ona je to samo po sebi; novac nije postavljen
kao takav; ono to je prije svega postavljeno, to je ovdje dano, to je
roba odre ene (idealne) cijene, tj. roba koja kao odre ena suma novca
postoji samo idealno i koja kao takva treba da se realizira tek u pro
metu, dakle, najprije mora ponovo ui u proces jednostavnog prometa
da bi bila postavljena kao novac. Sada, dakle, dolazimo do tree strane
procesa u kojem se kapital postavlja kao takav.
3)
Ako se tano promatra, proces oplodnje vrijednosti kapitala
a novac postaje kapital samo procesom oplodnje vrijednosti po
javljuje se, naime, u isti mah kao proces obezvre enja kapitala, its de
monetisation1. I to u dva pravca. Prvo, ukoliko kapital ne poveava
apsolutno radno vrijeme ve poveanjem proizvodne snage smanjuje
relativno potrebno radno vrijeme, on reducira trokove proizvodnje
samog sebe, a ukoliko je bio pretpostavljen kao odre ena suma roba
svoju razmjensku vrijednost. Jedan dio postojeeg kapitala ne
prestano se obezvre uje smanjenjem trokova proizvodnje uz koje
se moe reproducirati; ne smanjenjem rada koji je u njemu opred1 njegova dem onetizacija (obezvre enje, povlaenje iz p ro m eta)

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 55

meen, ve ivog rada koji je sad potreban da bi se opredmetio u tom

odre enom proizvodu. To neprestano obezvre ivanje postojeeg ka
pitala ne spada ovamo, jer ono pretpostavlja ve gotov kapital. Njega
ovdje treba samo spomenuti, da bi se naznailo kako je ono to dolazi
kasnije ve sadrano u opem pojmu kapitala. Spada u uenje o kon
centraciji i konkurenciji kapitala.
Obezvre enje o kojem je ovdje rije jest u tome to je kapital preao
iz oblika novca u oblik robe, proizvoda koji ima odre enu cijenu, koju
treba realizirati. Kao novac on je postojao kao vrijednost. Sada on
postoji kao proizvod, a samo idealno kao cijena; ali ne kao vrijednost
kao takva. Da bi se oplodio, tj. odrao i umnoio kao vrijednost, morao
bi najprije iz oblika novca prei u oblik upotrebnih vrijednosti (siro
vina oru e najamnina), ali bi time izgubio oblik kao vrijednost;
i zato sad mora iznova stupiti u promet da bi iznova postavio taj oblik
opeg bogatstva. Sada vie kapitalist ne ulazi u prometni proces jedno
stavno kao razmjenjiva, ve kao proizvo a nasuprot ostalim razmjenjivaima kao potroaima. Oni treba da razmijene novac da bi
dobili njegovu robu za svoju potronju, dok on razmjenjuje svoj proiz
vod da bi dobio njihov novac. Uzmimo da taj proces ne uspije
a mogunost toga neuspjeha u pojedinom sluaju dana je ve samim
razdvajanjem tad se novac kapitalista pretvorio u bezvrijedan proiz
vod i ne samo da nije dobio nikakvu novu vrijednost, ve je izgubio
i onu prvobitnu.
Me utim, bilo da se to dogodi ili ne dogodi, u svakom sluaju
obezvre enje sainjava jedan moment procesa oplodnje vrijednosti,
to jednostavno proizlazi ve iz toga to proizvod tog procesa u svom
neposrednom obliku nije vrijednost, nego mora tek iznova stupiti u
promet da bi se realizirao kao vrijednost. Ako se, dakle, procesom
proizvodnje kapital reproducira kao vrijednost i nova vrijednost, on
je u isti mah postavljen i kao nevrijednost, kao neto to tek razmjenom
treba da dobije vrijednost.
Tri procesa ije jedinstvo sainjava kapital izvanjski su [jedan
prema drugom], vremenski i prostorno razdvojeni jedan od drugog.
Kao takav je prelaz iz jednog u drugi, tj. njihovo jedinstvo, ako se
promatra u odnosu na pojedine kapitaliste, sluajno. Uprkos svom
unutranjem jedinstvu oni postoje nezavisno jedan pored drugog i
svaki kao pretpostavka onog drugog. Sve u svemu to se jedinstvo
mora obistiniti ukoliko cjelina proizvodnje poiva na kapitalu, uko
liko on, dakle, mora realizirati sve potrebne momente svog samooblikovanja i sadravati uslove za njihovo ostvarenje. Na taki do koje
smo zasad doli, kapital se jo ne pojavljuje kao onaj koji uslovljava
sam promet (samu razmjenu), ve samo kao njegov moment i upravo
kao onaj koji prestaje biti kapital u trenutku u kojem ulazi u njega.
Kao roba uope kapital sad dijeli sudbinu robe; zavisi od sluaja da
li e ona biti razmijenjena za novac ili nee, da li e se njena cijena
realizirati ili nee.

2 5 6 Osnovi kritike politike ekonomije

U samom procesu proizvodnje gdje je kapital neprestano

ostajao pretpostavljen kao vrijednost njegova se oplodnja inila
posve zavisnom samo od odnosa njega kao opredmeenog rada prema
ivom radu, tj. od odnosa kapitala prema najamnom radu. Ali sada
kao proizvod, kao roba, on se pojavljuje zavisan od prometa, koji lei
izvan tog procesa. (U stvari, kao to smo vidjeli, vraa se u njega kao
svoj temelj, ali isto tako iz njega izlazi.) Kao roba kapital 1) mora biti
upotrebna vrijednost i kao takva predmet potrebe, objekt potronje;
2) mora biti razmijenjen za svoj ekvivalent u novac. Nova vrijed
nost se moe realizirati tek u prodaji.
Ako je kapital ranije sadravao opredmeeni rad u cijeni od 100
talira a sada u cijeni od 110 (cijena izraava samo mjeru opredme
enog rada u novcu), to se mora ispoljiti tako da se sad taj rad [sa
dran] u proizvedenoj robi razmijeni za 110 talira. Proizvod je prije
svega obezvrije en utoliko to se uope mora razmijeniti za novac
da bi ponovo dobio svoju vrijednost.
Unutar procesa proizvodnje oplo enja vrijednosti inila se posve
identinom s proizvodnjom vika rada (s opredmeenjem vika vre
mena) i stoga bez drugih granica osim onih koje su u samom tom pro
cesu bile dijelom pretpostavljene, a dijelom postavljene, ali koje su
uvijek tako postavljene kao ogranienja u njemu koja treba savladati.
Sada se pojavljuju ogranienja tog procesa koja lee izvan njega. Prije
svega, promatrano sasvim povrno, roba je razmjenska vrijednost
samo ako je u isti mah upotrebna vrijednost, tj. predmet potronje
(ovdje je jo irelevantno koje vrste potronje); ona prestaje biti raz
mjenska vrijednost ako prestane biti upotrebna vrijednost (jer jo
ne egzistira ponovo kao novac, ve na odre eni nain postojanja),
koji se poklapa s njenim prirodnim kvalitetom.
Dakle, njeno prvo ogranienje je samo potronja potreba za
njom. (Prema dosadanjim pretpostavkama ne moe jo nikako biti
govora o nekoj potrebi nesposobnoj za plaanje, tj. o potrebi za robom
koja sama ne bi mogla dati u razmjeni neku robu ili novac.) Ali drugo,
mora postojati neki ekvivalent za nju [proizvedenu robu], a kako je
prvobitno promet bio pretpostavljen kao vrsta veliina kao veli
ina odre enog opsega a s druge strane je kapital u procesu proiz
vodnje stvorio jednu novu vrijednost, izgleda da za ovu u stvari ne
moe postojati nikakav ekvivalent. Time, dakle, to kapital izlazi iz
procesa proizvodnje i ponovo ulazi u promet izgleda da on:
a)
kao proizvodnja nailazi na ogranienje u danoj veliini potronje
ili sposobnosti za potronju. Njegova koliina je kao odre ena upot
rebna vrijednost do izvjesne take irelevantna; ali na odre enom
stupnju kako on zadovoljava samo neku odre enu potrebu - <
on
prestaje biti potreban za potronju. Kao odre ena, jednostrana, kva
litativna upotrebna vrijednost, npr. ito, sama njegova koliina je
irelevantna samo do izvjesnog stupnja; trai se samo u odre enoj
koliini, tj. u odre enoj mjeri. Ali ta mjera je dana dijelom njegovim

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 57

kvalitetom kao upotrebne vrijednosti njegovom specifinom korisnou, upotrebljivou a dijelom brojem razmjenjivaa koji imaju
potrebu za tom odre enom potronjom. Brojem potroaa pomno
enim veliinom njihove potrebe za tim specifinim proizvodom. Upo
trebna vrijednost po sebi nema bezmjernost vrijednosti kao takve.
Izvjesni predmeti mogu se troiti i predmeti su potrebe samo do iz
vjesne mjere. Na primjer: samo se odre ena koliina ita pojede itd.
Stoga proizvod kao upotrebna vrijednost ima u samom sebi ograni
enje upravo ogranienu potrebu za njim ali koja se sad ne mjeri
potrebom proizvo aa, ve ukupnom potrebom razmjenjivaa. Kad
prestane potreba za nekom odre enom upotrebnom vrijednou,
proizvod prestaje da bude upotrebna vrijednost. Kao upotrebna vri
jednost on se mjeri potrebom za njom. Ali im prestane da bude
upotrebna vrijednost, on prestaje da bude i predmet prometa (uko
liko nije novac).
b) Ali kao nova vrijednost i vrijednost uope proizvod izgleda da
ima ogranienje u veliini danih efwivalenatas prije svega novca, ne
kao prometnog sredstva, ve kao novca. Viak vrijednosti (razumije
se samo po sebi, iznad prvobitne vrijednosti) trai viak ekvivalenta.
To se sada pojavljuje kao drugo ogranienje.
c) Prvobitno je izgledalo da novac tj. bogatstvo kao takvo, tj.
bogatstvo koje egzistira u razmjeni i putem razmjene za tu i opredmeeni rad propada sam od sebe ukoliko nije otiao na razmjenu
za tu i ivi rad, tj. u proces proizvodnje. Promet je bio nesposoban
da se obnavlja sam iz sebe. S druge strane, sad proces proizvodnje
dolazi u orsokak ako nije sposoban da pre e u prometni proces. Ka
pital kao proizvodnja koja poiva na najamnom radu pretpostavlja
promet kao nuan uslov i moment cijelog kretanja. Taj odre eni oblik
proizvodnje pretpostavlja taj odre eni oblik razmjene koja nalazi
svoj izraz u novanom prometu. Da bi se obnovio, cijeli proizvod mora
biti pretvoren u novac, ali ne kao na ranijim stupnjevima proizvodnje
gdje razmjena obuhvaa samo suvike proizvodnje i suvike proiz
voda, a ne nipoto proizvodnju u njenom totalitetu.
To su dakle protivurjenosti kako se same od sebe pokazuju
jednostavnom, objektivnom, nepristrasnom shvaanju. Kako se one
u proizvodnji koja poiva na kapitalu neprestano ukidaju ali i ne
prestano ponovo ra aju i ukidaju samo nasilno (iako se to ukidanje
do izvjesne take pojavljuje samo kao mirno izravnanje), drugo je
pitanje. Vano je prije svega da se konstatira egzistencija tih pro
tivurjenosti. Sve protivurjenosti prometa oivljuju ponovo u novom
obliku. Proizvod kao upotrebna vrijednost stoji u protivurjenosti
sa sobom kao vrijednou; tj. ukoliko on postoji u nekom odre enom
kvalitetu, kao specifina stvar, proizvod odre enih prirodnih svojstava,
kao supstancija potrebe u protivurjenosti sa svojom supstancijom,
koju on kao vrijednost posjeduje iskljuivo u opredmeenom radu.
Ali ovaj put ta protivurjenost nije vie postavljena, kao u prometu,
17 M arx - Engels (19)

2 5 8 Osnovi kritike politike ekonomije

samo tako da je ona samo formalna razlika, ve je izmjerenost upotreb

nom vrijednou ovdje vrsto odre ena kao izmjerenost ukupnom
potrebom razmjenjivaa za taj proizvod tj. koliinom ukupne po
tronje.
Ukupna potronja se tu pojavljuje kao mjera za proizvod kao
upotrebnu vrijednost i stoga tako er za njega kao razmjensku vrijed
nost. U jednostavnom prometu bilo je jednostavno prevesti proizvod
iz oblika posebne upotrebne vrijednosti u oblik razmjenske vrijed
nosti. Njegovo ogranienje pojavljivalo se samo u tome to je on [do
lazei] iz prometa zahvaljujui svojim prirodnim svojstvima egzistirao
u jednom posebnom obliku, a ne u obliku vrijednosti, u kome je bio
direktno razmjenljiv za sve druge robe. Ali sada je postavljeno da je
u samim njegovim prirodnim svojstvima dana mjera njegova posto
janja. Da bi se mogla prevesti u opi oblik, upotrebna vrijednost smije
postojati samo u odre enoj koliini; u koliini ija mjera nije rad
opredmeen u njoj, ve proizlazi iz njene prirode kao upotrebne vrijed
nosti i to kao upotrebne vrijednosti za druge.
S druge strane, ranija protivurjenost da je za sebe bivstvujui
novac morao da se razmjenjuje za ivi rad, pokazuje se sad jo veom,
jer se viak novca odnosno viak vrijednosti da bi opstao kao takav mora
razmjenjivati za viak vrijednosti. Kao vrijednost [proizvod], dakle, ima
isto tako svoju granicu u tu oj proizvodnji kao to je upotrebna vri
jednost ima u tu oj potronji; ovdje [u potronji on imaj svoju mjeru
u koliini potrebe za specifinim proizvodom, tamo [u proizvodnji
on ima mjeru] u koliini opredmeenog rada koji egzistira u prometu.
Ravnodunost vrijednosti kao takve prema upotrebnoj vrijednosti
time je dovedena isto tako u laan poloaj, kao i, s druge strane, opredmeeni rad uope kao supstancija i mjera vrijednosti*.
Ovdje gdje se razmatra opi pojam kapitala vano je da
kapital nije to jedinstvo proizvodnje i oplodnje vrijednosti neposredno,
ve samo kao proces koji je vezan za uslove i to, kako se pokazalo, za
vanjske uslove.**

* Jo se ne m oe prei n a odnos p o tran je, p on ud e, c ije n i, koji u svom

p rav o m razvitk u p retp o stav ljaju kapital. U koliko su potran ja i p o nu da apstraktne
kategorije, jo ne izraavaju nikakve o d re ene ekonom ske odnose, ne treb a li ih
m o d a raz m a tra ti ve ko d jednostavnog p ro m e ta ili proizvodnje?
** M i sm o ran ije ko d procesa oplod nje vrijednosti kapitala vidjeli kako on
pretpostavlja jednostavni proces proizvodnje kao ranije razvijen. T ako e to b iti
i sa potranjom i ponudom, ukoliko se u jednostavnoj razm jeni pretpostavlja potreba
za proizvodom . V lastita p o tre b a proizvo aa (neposrednog) kao p otreba potra
nje drugih. P ri tom izlaganju m ora proizi M sam o od sebe ono to m u se m ora pret
postaviti, a zatim sve to kasnije tre b a pre a d ti u prve odjeljke.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 259

2. [Univerzalna tendencija i ogranienost kapitalistike proizvodnje]

Stvaranje apsolutnog vika vrijednosti od strane kapitala po
veanje opredmeenog rada ima za uslov da se krug prometa pro
iruje, i to stalno proiruje. Viak vrijednosti koji je stvoren na nekoj
taki zahtijeva stvaranje vika vrijednosti na nekoj drugoj taki, s ko
jim bi se on razmjenjivao; za poetak makar i samo proizvodnju
vie zlata i srebra, vie novca, tako da viak vrijednosti, ako ne moe
neposredno ponovo postati kapital, egzistira u obliku novca kao mo
gunost novog kapitala. Stoga je jedan od uslova proizvodnje bazirane
na kapitalu proizvodnja sve ireg kruga prometa, bilo da se taj krug
proiruje direktno, bilo da se unutar njega stvara vie punktova proiz
vodnje.
Ako se promet najprije pojavio kao dana veliina, on se ovdje
pojavljuje kao veliina koja je pokretna i koja se proiruje zahvaljujui
samoj proizvodnji. Prema tome ve se i on sam pojavljuje kao moment
proizvodnje. Stoga kapital kao to, s jedne strane, ima tendenciju
da stalno stvara sve vie vika rada, tako ima i dodatnu tendenciju da
stvara sve vie punktova za razmjenu; tj. ovdje sa stanovita apso
lutnog vika vrijednosti ili vika rada da izaziva vie vika rada kao
dopunu samom sebi; u osnovi, da propagira proizvodnju baziranu na
kapitalu ili njemu odgovarajui nain proizvodnje. Tendencija za
stvaranjem svjetskog trita neposredno je dana u samom pojmu kapi
tala. Svaka granica pojavljuje se kao ogranienje koje treba savladati.
Prije svega, svaki moment same proizvodnje treba podvri razmjeni i
treba ukinuti proizvo enje neposrednih upotrebnih vrijednosti koje
ne ulaze u razmjenu, tj. prijanje, sa stanovita kapitala samonikle
naine proizvodnje treba zamijeniti proizvodnjom baziranom na ka
pitalu. Trgovina se ovdje vie ne pojavljuje kao funkcija razmjene
suvika koja se vri me u samostalnim proizvodnjama, ve kao bitno
sveobuhvatna pretpostavka i moment same proizvodnje.
[Naravno, svaka proizvodnja koja je usmjerena na neposrednu
upotrebnu vrijednost smanjuje kako broj razmjenjivaa, tako i uope
sumu razmjenskih vrijednosti koje se bacaju u promet, a prije svega
proizvodnju vikova vrijednosti. Otuda tendencija kapitala: 1) da
neprestano poveava opseg prometa; 2) da ga na svim takama pretvara
u proizvodnju koju vri kapital.]
S druge strane, proizvodnja relativnog vika vrijednosti, tj. proiz
vodnja vika vrijednosti koja se temelji na poveanju i razvitku proiz
vodnih snaga, zahtijeva proizvodnju nove potronje; zahtijeva da se
potrebni krug unutar prometa proiruje jednako kao ranije krug proiz
vodnje. Dakle, prvo, kvantitativno proirenje postojee potronje;
drugo, stvaranje novih potreba irenjem postojeih u veem krugu;
tree, proizvodnju novih potreba i otkrivanje i stvaranje novih upotreb
nih vrijednosti. To drugim rijeima znai da dobijeni viak rada ne
ostane samo kvantitativan viak, ve da se u isti mah krug kvalitativnih
17*

2 6 0 Osnovi, kritike politike ekonomije

razlika rada (a time i vika rada) stalno poveava, ini raznolikijim,

postaje u sebi samom sve diferenciraniji.
Na primjer, ako je uslijed udvostruenja proizvodne snage sada
dovoljno da se upotrijebi samo kapital od 50 tamo gdje je prije bio
potreban kapital od 100, tako da se osloba aju kapital od 50 i njemu
odgovarajui potrebni rad, onda se za oslobo eni kapital i rad mora
stvoriti neka nova, kvalitativno razliita grana proizvodnje, koja zado
voljava i ra a novu potrebu. Vrijednost stare industrije odrava se
time to se stvara fond za jednu novu u kojoj se odnos izme u kapitala
i rada postavlja u novom obliku.
Dakle (razvija se) istraivanje cijele prirode da bi se otkrila
nova korisna svojstva stvari; univerzalna razmjena proizvoda svih tu ih
klima i zemalja, novi (umjetni) naini prerade prirodnih predmeta,
ime im se daju nove upotrebne vrijednosti.* Istraivanje zemlje u
svim pravcima da bi se otkrili kako novi upotrebljivi predmeti, tako
i nova upotrebna svojstva starih, kao npr. njihova nova svojstva kao
sirovina itd.; dakle, razvoj prirodnih nauka do njihove najvie take;
isto tako otkrivanje, stvaranje i zadovoljavanje novih potreba koje
proizlaze iz samog drutva; kultiviranje svih svojstava drutvenog
ovjeka i njegova proizvodnja kao to bogatijeg svojstvima i odnosima,
a stoga i potrebama proizvodnja ovjeka kao to totalnijeg i
univerzalnijeg drutvenog proizvoda (jer da bi mogao svestrano ui
vati, on mora biti sposoban za uitak, dakle, u visokom stupnju kul
tiviran) tako er je uslov proizvodnje zasnovane na kapitalu. Ovo
stvaranje novih grana proizvodnje, tj. kvalitativno novog vika vremena,
nije samo podjela rada, ve i odbijanje odre ene proizvodnje od same
sebe kao rada koji ima novu upotrebnu vrijednost, razvijanje sve ireg
i sve obuhvatnijeg sistema vrsta rada, vrsta proizvodnje kojima
odgovara sve iri i sve bogatiji sistem potreba.
Na kapitalu zasnovana proizvodnja, dakle, s jedne strane, stvara
univerzalnu industriju (tj. viak rada, rad koji stvara vrijednost), a
s druge strane, sistem ope eksploatacije prirodnih i ljudskih svojstava,
sistem ope korisnosti, pri emu se kao nosilac tog sistema pojavljuje
isto tako sama nauka kao i sva fizika i duhovna svojstva, a izvan toga
kruga drutvene proizvodnje i razmjene nema niega to bi se pojavilo
kao neto po-sebi-vie, samo-za-sebe-opravdano. Tako tek kapital
stvara gra ansko drutvo i ope prisvajanje prirode, kao i prisvajanje
same drutvene povezanosti od strane lanova drutva. Otuda veliki
civilizirajui utjecaj kapitala, njegova proizvodnja drutvenog stupnja
prema kojem svi raniji izgledaju samo kao lokalni razvoji ovjeanstva
i kao idolatrija prirode. Priroda tek sad postaje puki predmet za ovjeka,
puka stvar korisnosti; ona prestaje da bude priznavana kao mo za
sebe; a sama teorijska spoznaja njenih samostalnih zakona pojavljuje se
* U logu to je luksuz igra kod starih za razliku od m o d ern ih spom enuti
kasnije.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 261

samo kao lukavstvo da bi se ona potinila ljudskim potrebama, bilo

kao predmet potronje, bilo kao sredstvo za proizvodnju. Po toj svojoj
tendenciji kapital prelazi kako preko svih nacionalnih grartia i pred
rasuda, tako i preko oboavanja prirode i naslije enog, u odre ene
granice samodovoljno ogra enog zadovoljavanja postojeih potreba i
reprodukcije starog naina ivota. On je prema svemu tome destruk
tivan, on neprestano sve revolucionira, ruei sVe prepreke koje ome
taju razvitak proizvodnih snaga, proirenje potreba, raznolikost proiz
vodnje i iskoriavanje i razmjenu prirodnih i duhovnih snaga.
Me utim, iz toga to kapital svaku takvu granicu postavlja kao
ogranienje i stoga je idealno prelazi, nipoto ne slijedi da je ona realno
prevladana, a kako svako takvo ogranienje protivurjei njegovom
odre enju, njegova proizvodnja kree se u protivurjenostima koje se
neprestano prevladavaju, ali isto tako neprestano postavljaju. Ne
samo to. Univerzalnost kojoj kapital nezadrivo tei nalazi u njegovoj
vlastitoj prirodi one granice koje e na odre enom stupnju rijegovog
razvitka dovesti do spoznaje da je on sam najvee ogranienje te ten
dencije i stoga ga prisiliti na samoukidanje.
Stoga su ekonomisti koji, kao Ricardo, shvaaju proizvodnju kao
neposredno identinu sa samooplodnjom kapitala (dakle koji, ne bri
nui se ni za granice potronje ni za postojee granice samog prometa,
ukoliko on na svim takama mora pruati protuvrijednost, imaju u
vidu samo razvitak proizvodnih snaga i porast industrijskog stanov
nitva ponudu bez obzira na potranju) shvatili pozitivnu bit ka
pitala ispravnije i dublje nego oni koji, kao Sismondi, naglaavaju
granice potronje i postojeeg kruga protivrjenosti, iako je Sismondi
dublje shvatio ogranienost proizvodnje zasnovane na kapitalu, rtjenu
negativnu jednostranost. Ricardo je bolje shvatio nj govu univer
zalnu tendenciju, Sismondi njegovu posebnu ogranienost.
3. [Nunost hiperprodukcije pri ^vladavini kapitala]
Cijeli spor o tome da li je hiperprodukcija mogua i nuna sa sta
novita kapitala vrti se oko pitanja da li proces oplodnje kapitala u
proizvodnji neposredno postavlja njegovu oplodnju u prometu; da
li je njegova oplodnja u procesu proizvodnje njegova realna oplodnja?
I Ricardo, naravno, ima suspicion1 da razmjenska vrijednost izvan
prometa nije vrijednost i da se ona kao vrijednost potvr uje samo u
prometu; ali prepreke na koje proizvodnja tako nailazi on promatra
kao sluajne, kao prepreke koje se prevladavaju. Samo' prevladavanje
takvih prepreka on ukljuuje u bit kapitala, iako u izvo enju esto
postaje apsurdan; dok Sismondi obrnuto naglaava ne samo nailaenje na prepreke, ve i njihovo stvaranje od strane samog kapitala,
1 sumnju

2 6 2 Osnovi kritike politike ekonomije

koji tako upada u protivurjenosti, slutei da one moraju dovesti do

njegovog downbreak-a1. Zato bi on htio da granice proizvodnje postavi
izvana, pomou obiaja, zakona itd., a njih e upravo zato to su samo
vanjske i umjetne granice, kapital nuno sruiti. S druge strane, Ri
cardo i cijela njegova kola nisu nikad shvatili prave modeme krize,
u kojima se ta protivurjenost kapitala ispranjuje u velikim bura
ma to sve vie ugroavaju sam kapital kao temelj drutva i proiz
vodnje.
Pokuaji koji su injeni s ortodoksno ekonomskog stanovita da
se porekne opa hiperprodukcija u nekom danom momentu doista
su djetinjasti. Ili se, vidi npr. Mac Cullochat104!, da bi se spasila proiz
vodnja zasnovana na kapitalu apstrahira od svih njenih specifinih
svojstava, od njenih pojmovnih odre enja, a ona se, obrnuto, shvaa
kao jednostavna proizvodnja za neposrednu upotrebnu vrijednost. Pot
puno se apstrahira od bitnih odnosa. U stvari, da bi se [kapitalistika
proizvodnja] oistila od protivurjenosti, ona se direktno odbacuje
i negira. Ili otroumnije, kao npr. MilU1653 (kojega imitira dosadni
Say): ponuda i potranja po njemu su identine, stoga bi morale odgo
varati jedna drugoj. Ponuda je, naime, potranja mjerena svojom
vlastitom koliinom.
T u je velika zbrka: 1) ta identinost ponude [s potranjom) tako
da je ona potranja mjerena svojom vlastitom koliinom istinita je
samo ukoliko je ona razmjenska vrijednost = odre enoj koliini opredme
enog rada. Utoliko je ponuda mjera svoje vlastite potranje to
se tie vrijednosti. Ali kao takva vrijednost ponuda se realizira tek
putem razmjene za novac, a kao predmet razmjene za novac ona zavisi
2) od svoje upotrebne vrijednosti; a kao upotrebna vrijednost od mase
postojeih potreba za njom, od njene potrebnosti. Ali kao upotrebna
vrijednost ona se apsolutno ne mjeri radnim vremenom opredmeenim
u njoj, ve se na nju primjenjuje mjerilo koje lei izvan njene prirode
kao razmjenske vrijednosti.
Ili kae se dalje: sama ponuda je potranja za odre enim proiz
vodom neke vrijednosti (koja se izraava u traenoj koliini proizvoda).
Ako se, dakle, ponu eni proizvod ne moe prodati, to je dokaz da je
proizvedeno previe ponu ene robe a premalo robe koju trai nabavlja. Dakle, ne postoji opa hiperprodukcija, ve hiperprodukcija u
jednom ili u nekoliko artikala, ali nedovoljna produkcija u drugima.
Pri tom se tad ponovo zaboravlja da ono to proizvodni kapital trai
nije odre ena upotrebna vrijednost, ve vrijednost za sebe, dakle novac
ne novac u odre enju prometnog sredstva, ve kao opi oblik bo
gatstva ili kao oblik realizacije kapitala na jednoj strani, povratak u
njegovo prvobitno mirujue stanje na drugoj.
Ali tvrdnja da se proizvodi premalo novca u stvari znai samo
ono to se tvrdi, naime, da se proizvodnja ne poklapa s oplodnjom
1 sloma

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 263

vrijednosti, dakle da je [proizvodnja] hiperprodukcija ili, to je isto,

proizvodnja koja se ne moe pretvoriti u novac, u vrijednosti
koja se ne potvr uje u prometu. Otud iluzija majstora novca (tako er
Proudhona itd.) da postoji nedostatak prometnih sredstava zbog
skupoe novca i da se mora umjetno stvoriti vie novca (vidi ta
ko er Birminghamce, npr. Gemini^**}).
Ili se kae da su s drutvenog stanovita proizvodnja i potronja
isto, i da stoga nikad ne moe biti suvika ili nerazmjera me u njima.
Pod drutvenim stanovitem ovdje se misli apstrakcija koja apstra
hira upravo od odre ene drutvene strukture i odnosa, a stoga i od
protivurjenosti koje proizlaze iz njih. Vrlo tano je primjetio npr.
ve Storch protiv Saya da velik dio potronje nije potronja za ne
posrednu upotrebu, nego potronja u procesu proizvodnje, npr. potro
nja u strojevima, ugljenu, ulju, potrebnim zgradama itd. Ta po
tronja nije nipoto identina s potronjom o kojoj je ovdje rije. Isto
tako su Malthus i Sismondi tano primjetili da npr. potronja radnika
nije nipoto po sebi zadovoljavajua potronja za kapitalista, t167J
Ovdje se posve izbacuje moment oplodnje vrijednosti i jednostavno
se suprotstavljaju proizvodnja i potronja, tj. pretpostavlja se proiz
vodnja bazirana direktno na upotrebnoj vrijednosti, dakle ne na kapitalu.
Ili reeno socijalistiki: neka su rad i razmjena rada, tj. proiz
vodnja i njena razmjena (promet) cijeli proces; kako drukije moe
iz toga proizii nerazmjer nego omakom, krivim raunom? Rad se
tu ne promatra kao najamni rad, niti kapital kao kapital. S jedne strane
se prihvaaju rezultati proizvodnje koja je zasnovana na kapitalu;
s druge strane porie se pretpostavka i uslov tih rezultata potrebni
rad kao rad postavljen od vika rada i za viak rada.
Ili npr. Ricardot19*! kako se sama proizvodnja upravlja
prema trokovima proizvodnje, ona regulira sama sebe, pa ako se
neka grana proizvodnje ne oplo uje kapital se u izvjesnom stupnju
povlai iz nje i baca na drugu taku gdje je potreban. Ali bez obzira
na to to sama ta nunost izjednaenja pretpostavlja nejednakost,
disharmoniju, a stoga i protivurjenost u opoj krizi hiperpro
dukcije nije protivurjenost izme u raznih vrsta proizvodnog kapitala,
ve izme u industrijskog i zajmovnog kapitala izme u kapitala
kako je direktno ukljuen u proces proizvodnje i kako se pojavljuje
izvan njega (relativno) samostalno kao novac. Najzad: proporcionalna
proizvodnja (to se nalazi ve kod Ricarda itd.); samo ako je tendencija
kapitala da se raspodijeli u pravim proporcijama, onda je isto tako
njegova nuna tendencija budui da on beskrajno tei za vikom
rada, veom produktivnou, dodatnom potronjom itd. da po
raste preko proporcije.
(U konkurenciji se ta unutranja tendencija kapitala pojavljuje kao
prinuda, kojoj ga izlae tu i kapital i koja ga goni naprijed preko prave

2 6 4 Osnovi kritike politike ekonomije

proporcije neprestanim Marche, marche!1 Slobodnu konkurenciju, kao

to je to tano nanjuio g. Wakefield u svom komentaru Smithat160l,
ekonomisti nisu jo nikad analizirali ma koliko da se o njoj brblja i
ma koliko da je ona temelj cijele gra anske proizvodnje koja poiva
na kapitalu. Nju su shvaali samo negativno, tj. kao negaciju mono
pola, korporacija, zakonskih propisa itd. Kao negaciju feudalne proiz
vodnje. Ali ona ipak mora biti i neto za sebe, jer je puko 0 prazna nega
cija, apstrahiranje od jednog ogranienja koje uskrsava odmah ponovo,
npr. u obliku monopola, prirodnih monopola itd. Pojmovno konkurencija
nije nita do unutranja priroda kapitala, njegovo bitno odre enje,
koje se javlja i realizira kao uzajamno djelovanje mnogih kapitala jed
nog na drugi, unutranja tendencija kao vanjska nunost.) (Kapital
postoji i moe postojati samo kao mnotvo kapitala, i stoga se njegovo
samoodre enje pojavljuje kao njihovo uzajamno djelovanje jednog na
drugi.)
Kapital je isto toliko neprestano postavljanje kao i ukidanje pro
porcionalne proizvodnje. Postojea proporcija mora se uvijek ukinuti
stvaranjem vikova vrijednosti i poveanjem proizvodnih snaga. Ali
taj zahtjev da proizvodnju treba proiriti istovremeno i simultano u
istoj proporciji namee kapitalu vanjske zahtjeve, koji nipoto ne pro
izlaze iz njega samog; u isti mah izlaenje iz dane proporcije u jednoj
grani proizvodnje izbacuje iz proporcije i sve ostale, i to u nejednakim
proporcijama. Dosada (jer jo nismo stigli do odre enja kapitala kao
capital circulant2 i jo imamo na jednoj strani promet, a na drugoj
kapital, ili proizvodnju kao pretpostavku prometa ili temelj iz kojega
on proizlazi) ve sa stanovita proizvodnje promet ima odnos prema
potronji i proizvodnji drugim rijeima viak rada kao protuvri
jednost i specificiranje rada u sve bogatijem obliku.
U jednostavnom pojmu kapitala moraju biti sadrane po sebi
njegove civilizatorske tendencije itd., [te tendencije] ne smiju se kao
u dosadanjim ekonomijama pojavljivati samo kao vanjske konzekvencije. Isto tako za protivurjenosti, koje se kasnije osloba aju, mora
se pokazati da su ve latentne u kapitalu.
Dosad smo u procesu oplodnje vrijednosti imali samo ravno
dunost pojedinih momenata jednog prema drugom; da se oni unu
tranje uslovljavaju i vanjski trae, ali da se mogu sresti ili ne sresti,
poklopiti ili ne poklopiti, uzajamno odgovarati ili ne odgovarati. Unu
tranja nunost momenata koji pripadaju zajedno i njihova ravno
duna samostalna egzistencija jednog prema drugom ve je osnova
protivurjenosti.
Me utim, mi jo nipoto nismo gotovi. Protivurjenost izme u
proizvodnje i oplodnje vrijednosti ije je jedinstvo prema svom
pojmu kapital mora se shvatiti jo imanentni je nego samo kao ravno1 N a p rije d , n aprijed! 2 opticajnog kapitala

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 65

duno, prividno uzajamno nezavisno pojavljivanje pojedinih mome

nata procesa ili, tanije, totaliteta procesi.
Da bismo se pribliili stvari: Prije svega postoji jedna granica,
inherentna ne proizvodnji uope, ve proizvodnji baziranoj na kapitalu.
Ta granica je dvostruka ili, bolje, ista, samo se promatra u dva prav
ca. Dovoljno je da se ovdje dokae da kapital sadri jedno posebno
ogranienje proizvodnje koje protivurjei njegovoj opoj tendenciji
da prekorauje sve prepreke proizvodnje da bi se otkrila osnova
hiperprodukcije, temeljna protivurjenost razvijenog kapitala; uope da
bi se otkrilo da kapital nije, kako to misle ekonomisti, apsolutni ob
lik za razvitak proizvodnih snaga apsolutni oblik za to kao oblik
bogatstva koji bi se apsolutno poklapao s razvojem proizvodnih snaga.
Stupnjevi proizvodnje koji prethode kapitalu pojavljuju se ako
se promatraju s njegovog gledita, kao sve sami okovi proizvodnih
snaga. Ali on sam, tano shvaen, pojavljuje se kao uslov za razvoj
proizvodnih snaga sve dotle dok one trebaju vanjski poticaj koji se
u isti mah pojavljuje kao njihova uzda. Njihova disciplina, koja na
izvjesnoj visini njihovog razvitka postaje suvina i teka; jednako kao
i korporacije itd. Te imanentne granice moraju se poklopiti s priro
dom kapitala, s njegovim bitnim pojmovnim odre enjima. Te su po
trebne granice:
1) Potrebni rad kao granica razmjenske vrijednosti ive radne spo
sobnosti ili najamnine industrijskog stanovnitva;
2) Viak vrijednosti kao granica vika radnog vremena; i u od
nosu na relativan viak radnog vremena kao ogranienje za razvoj
proizvodnih snaga;
3) Sto je isto, pretvaranje u novac, razmjenska vrijednost uope
kao granica proizvodnje; ili na vrijednosti zasnovana razmjena, ili na
razmjeni zasnovana vrijednost kao granica proizvodnje. To je:
4) ponovo isto kao ogranienje proizvodnje upotrebnih vrijednosti
razmjenskom vrijednou; ili da realno bogatstvo, da bi uope po
stalo objekt proizvodnje, mora poprimiti odre eni oblik koji je od nje
ga samog razliit, dakle nije apsolutno identian s njim.
S druge strane, iz ope tendencije kapitala proizlazi (isto to se
pojavilo u jednostavnom prometu tako, da se novac kao prometno
sredstvo pojavio samo kao prolazan, bez samostalne nunosti, i zato
ne kao granica i ogranienje) da on zaboravlja i apstrahira:
1) od potrebnog rada kao granice razmjenske vrijednosti ive rad
ne sposobnosti; 2) od vika vrijednosti kao granice vika rada i ra
zvitka proizvodnih snaga; 3) od novca kao granice proizvodnje; 4)
od ogranienja proizvodnje upotrebnih vrijednosti razmjenskom vri
jednou.
Hine1 hiperprodukcija, tj. iznenadno podsjeanje na sve te nu
ne momente proizvodnje koja se zasniva na kapitalu; otud ope obez1 Otud

2 6 6 Osnovi kritike politike ekonomije

vre enje kad se zaboravi na njih. U isti mah je time kapitalu po

stavljen zadatak da s jednog vieg stepena razvoja proizvodnih snaga
itd. iznova zapone svoj pokuaj, svaki put sa sve veim slomom kao
kapital Stoga je jasno da to se vie razvija kapitala, to se vie on po
javljuje kao ogranienje proizvodnje a stoga i potronje bez ob
zira na ostale protivurjenosti uslijed kojih se on pojavljuje kao neu
godno ogranienje proizvodnje i prometa.
[Cijeli kreditni sistem, kao i s njim povezano overtrading, overspeculation etc.1 poiva na nunosti da se proiri i preskoi ograni
enje prometa i sfere razmjene. Kolosalnije, klasinije to se pojav
ljuje u odnosu izme u naroda nego u odnosu izme u individua. Ta
ko su npr. Englezi prisiljeni da pozajmljuju tu im narodima, da bi
ih dobili za svoje muterije. Uglavnom engleski kapitalist vri raz
mjenu s proizvodnim engleskim kapitalom dvojako 1) kao on sam, 2)
kao Yankee2 itd. ili u nekom drugom obliku u kojem je plasirao svoj
novac.]
[Kapital kao ogranienje proizvodnje nagovijeten je npr. kod Hodgskina:
U sadanjem s ta n ju svaka akum ulacija kapitala poveava p ro fit koji se trai
od rad n ik a i gui svaki onaj ra d koji b i rad n ik u sam o prib av io u d o b a n iv o t . . . Profit
je ogranienje proizvodnje.!170! (H odgskin. Sveska, p. 46).

Zahvaljujui vanjskoj trgovini proiruje se granica sfere razmjene

i kapitalistima se omoguuje da troe vie vika rada:
U n izu godina svijet n e m oe uzeti vie o d nas nego to m i m oem o uzeti
od svijeta. ak i p rofite koje p rav e nai trg o v c i u svojoj vanjskoj trgovini plaaju
potroai za u z v ra t u v e zen ih d o b a ra ovdje. In o stran a trgovina je ista tram p a i
kao takva razm jena u k o rist i n a zadovoljstvo kapitalista. Ali ona m oe da utroi
rob e sam o d o izvjesne m jere. O n razm jen ju je p a m u n u ro b u itd . za vino i svilu
iz s tra n ih zem alja. A li ove predstavljaju samo viak rada naeg vlastitog stanovnitva
jednako kao i odjea i p am u n a ro b a, te je na taj nain razorna snaga kapitalista
porasla preko svih granica. T a k o je p riro d a nadmudrena. (Source and Remedy itd.,
p. 27, 28).

O tome koliko je prezasienost u vezi s granicom potrebnog rada:

Pravo znaenje pojaane p o tran je o d stran e radnikS je sklonost da sami
u z m u m anje a d a vei dio ostave svojim p o slodavcim a; i ako se kae da to smanjujui
potronju poveava prezasienost trita, ja m ogu sam o rei da je tada prezasienost
sin onim za visoke profite. (Isp itiva n je etc. L o n d o n 1821, p. 12.)

T u je jedna strana protivurjenosti izraena potpuno.

Praksa da se rad obustavi n a taki n a kojoj m oe d a proizvodi p o red izdravanja
rad nika i p rofit za kapitalista u opreci je s p riro d n im zakonom koji regulira p ro

1
2 Jenki

pretjera n o trgovan je, p retjeran o spekuliranje (iznad m ogunosti) itd.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 6 7

izvodnju (Hodgskin, Sveska, 41, IX). Sto vie kapital akum ulira, to vie raste
cijeli iznos traenog profita; tako nastaje umjetna smetnja za porast proizvodnje
stanovnitva. (Hodgskin, Sveska, 46).

Protivurjenosti izme u kapitala kao oru a za proizvodnju uope

i oru a za proizvodnju vrijednosti izlae Malthus (X, 40 i si.) ovako:
Profiti se uvijek m jere vrijednou a nikad koliinom . . . Bogatstvo neke zemlje
zavisi dijelom od koliine proizvoda dobijenog njenim radom , a dijelom od takvog
prilago avanja te koliine potrebama i mogunostima postojeeg stanovnitva kakvo
je prikladno da m u da vrijednost. N ita nije sigurnije od toga da bogatstvo nije
odre eno samo jednim od ovih [faktora]. Ali bogatstvo i vrijednost m oda su najue
povezani u nunosti posljednje z a proizvodnju prvog. Pri sadanjem stanju stvari
moe se rei da je vrijednost dana robam a, to jest rtva rada koju su ljudi voljni
da podnesu kako bi se izdravali, gotovo jedini uzrok postojanja bo g a tstv a . . . Potrona
potranja koju prouzrokuju samo radnici zaposleni u produktivnom radu ne moe
nikad sama biti m otiv za akum ulaciju i upo treb u kapitala . . . same snage proizvodnje
ne osiguravaju stvaranje proporcionalnog stupnja bogatstva, kao ni porast stanovnitva.
Z a to je potrebna takva raspodjela proizvoda i takvo prilago avanje tog proizvoda
eljama onih koji treba da ga troe, da bi se stalno poveavala razmjenska vrijednost
cijele mase, tj. snage proizvodnje stavljaju se potpuno u pokret samo nesm etanom
potranjom za sve to se proizvodi . . .

To se, s jedne strane, dodue postie neprestano novim grana

ma industrije (i uzajamnim proirenjem starih), ime stare dobijaju
nova trita itd. U stvari proizvodnja sama stvara potronju time to
zapoljava vie radnika u istoj poslovnoj grani i stvara nove poslovne
grane, gdje novi kapitalisti sa svoje strane zapoljavaju nove radnike
i u isti mah uzajamno postaju trite za stare
ali potranja koju stvara sam proizvodni radnik ne m oe nikad biti adekvatna
potranja, jer se ona ne penje do punog opsega onog to on proizvodi. K ad bi to
bio sluaj, ne bi bilo profita, dakle ni m otiva da se on zaposli. Samo postojanje
profita na bilo koju robu pretpostavlja potranju izvan potranje radnika koji ju
je stvorio . . . I radnici i kapital su m oda preobilni u odnosu na sredstva da
se korisno zaposle.

[Uz 3), na to emo uskoro prijei, treba primijetiti da prethodna

akumulacija, u ijem se obliku pojavljuje kapital nasuprot radu i za
hvaljujui kojoj on predstavlja komandu nad radom, nije ponajprije
nita drugo do sam viak rada u obliku vika proizvoda, a s druge
strane uputnica na tu i koegzistirajui rad.t171]
4. [ Odnos kapitala prema radniku kao proizvo au i
potroau]
Ovdje se, naravno, jo ne radi o tome da se izloi hiperproduk
cija u njenoj odre enosti, ve samo njeni zaeci kako su prvobitno
postavljeni u samom odnosu kapitala. Stoga ovdje tako er jo ne tre

2 6 8 Osnovi kritike politike ekonomije

ba da se obaziremo na druge posjednike i potroake itd. klase, koje

ne proizvode nego ive od svog dohotka, dakle razmjenjuju s kapi
talom, ine centre razmjene za njega. Mi ih moemo samo utoliko
djelomino uzeti u obzir (ali bolje kod akumulacije), to su one jako
znaajne za historijsko stvaranje kapitala.
Kod proizvodnje bazirane na ropstvu, kao i kod patrijarhalne
seosko-industrijske proizvodnje, gdje najvei dio stanovnitva svojim
radom neposredno zadovoljava najvei dio svojih potreba, krug je pro
meta i razmjene vrlo suen, a napose kod prve rob uope ne dolazi
u obzir kao razmjenjiva. Ali kod proizvodnje koja se temelji na ka
pitalu potronja je na svim takama posredovana razmjenom, a rad
nema nikad neposrednu upotrebnu vrijednost za one koji rade. Cijela
je osnova te proizvodnje rad kao razmjenska vrijednost i kao stvara
lac razmjenske vrijednosti.
Well. Prije svega, najamni radnik je za razliku od roba i sam sa
mostalan centar prometa, razmjenjiva, onaj koji stvara razmjensku
vrijednost i prima je putem razmjene. Prvo: razmjenom izme u di
jela kapitala koji je odre en kao najamnina i ive radne snage raz
mjenska vrijednost tog dijela kapitala postavljena je neposredno, prije
nego kapital ponovo izi e iz procesa proizvodnje i u e u promet,
dakle to se i samo moe shvatiti jo kao in prometa. Drugo: s izu
zetkom njegovih vlastitih radnika prema svakom kapitalistu istupaju
svi drugi radnici, njihova ukupna masa, ne kao radnici ve kao po
troai; kao posjednici razmjenskih vrijednosti (najamnine), novca koji
razmjenjuju za njegovu robu. Svi su oni centri prometa od kojih po
lazi in razmjene i koji odravaju razmjensku vrijednost kapitala. Oni
sainjavaju razmjerno vrlo velik dio potroaa iako ne ba tako ve
lik kako se to openito zamilja, ako se ima u vidu pravi industrijski
radnik. to je vei njihov broj (broj industrijskog stanovnitva) i ma
sa novca kojim oni raspolau, to je vea sfera razmjene za kapital.
Vidjeli smo da je tendencija kapitala da to vie povea masu indu
strijskog stanovnitva.
Zapravo nas se ovdje jo nimalo ne tie odnos jednog kapitalista
prema radnicima drugih kapitalista. Taj odnos pokazuje samo iluziju
svakog kapitalista, ali ne mijenja nita u odnosu kapitala uope pre
ma radu. Svaki kapitalist zna da prema svom radniku ne stoji kao
proizvo a prema potroau, pa eli da njegovu potronju, tj. njegovu
sposobnost za razmjenu, njegovu najamninu ogranii to vie. On pri
rodno eli da radnici drugih kapitalista budu po mogunosti to vei
potroai njegove robe. Ali odnos svakog kapitalista prema svojim rad
nicima jest odnos kapitala i rada uope, bitan odnos. Ali iluzija (isti
nita za pojedinog kapitalista, za razliku od svih drugih) da osim nje
govih radnika sva ostala radnika klasa stoji prema njemu kao po
troa i razmjenjiva, ne kao radnik, ve kao onaj koji troi novac,
nastaje upravo uslijed toga. Zaboravlja se da, kako kae Malthus,

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 269

sama egzistencija profita kod bilo koje robe pretpostavlja potranju izvan pot
ranje radnika koji je robu proizveo, te zato potranja samog radnika ne
moe nikad biti dovoljna potranja.

Kako jedna proizvodnja pokree drugu i tako u radnicima tu eg

kapitala stvara sebi potroae, to se za svaki pojedini kapital potra
nja radnike klase koja je postavljena samom proizvodnjom pojav
ljuje kao dovoljna potranja. S jedne strane, ta samom proizvod
njom postavljena potranja tjera proizvodnju naprijed iznad propor
cije u kojoj bi ona s obzirom na radnike morala proizvoditi; mora
je natjerati iznad nje; s druge strane, ako nestane ili se smanji po
tranja izvan potranje samog radnika, tada nastupa slom. Potranju
od strane radnika tj. plaanje najamnine na kojoj poiva ta potra
nja tada ni sam kapital ne promatra kao dobit, ve kao gubitak.
To jest pokazuje se imanentni odnos izme u kapitala i rada.
I ovdje opet konkurencija kapital , njihova uzajamna ravnodunost
i me usobna samostalnost dovodi do toga da se pojedini kapital ne
odnosi prema radnicima cjelokupnog ostalog kapitala kao prema rad
nicima: hine1 izrasta preko prave proporcije. Upravo se po tome i
razlikuje kapital od odnosa vladavine, to radnik prema kapitalu na
stupa kao potroa i kao onaj koji postavlja razmjensku vrijednost,
to on u obliku posjednika novca, u obliku novca, postaje jednostavan
centar prometa, jedan od beskonano mnogo takvih centara, u emu
je nestala njegova odre enost kao radnika.
[Posve je isto s potranjom to je stvara sama proizvodnja, po
tranjom za sirovinama, polufabrikatima, strojevima, saobraajnim sred
stvima i u proizvodnji utroenim pomonim materijalom, bojama, ug
ljenom, lojem, sapunom itd. Ta potranja kao ona koja plaa, koja
postavlja razmjensku vrijednost, adekvatna je i dovoljna sve dok proi
zvo ai razmjenjuju izme u sebe. Njena neadekvatnost izlazi na vi
djelo im zavrni proizvod nai e na granicu u neposrednoj i kona
noj potronji. I taj privid, koji tjera proizvodnju preko prave pro
porcije, zasnovan je na biti kapitala, koji, kako to treba potanje izlo
iti kod konkurencije, jest neto to se odbija samo od sebe, mno
tvo uzajamno posve ravnodunih kapitala. Ukoliko jedan kapitalist
kupuje od drugih, kupuje ili prodaje robu, oni stoje u jednostavnom
odnosu razmjene, ne odnose se jedan prema drugom kao kapital. Ona
ispravna (zamiljena) proporcija u kojoj oni moraju me usobno ra
zmjenjivati da bi se konano mogli oploditi kao kapital lei izvan nji
hovog uzajamnog odnosa.]
Prije svega: kapital prisiljava radnike na viak rada povrh po
trebnog rada. Samo tako on se oplo uje i stvara viak vrijednosti.
Ali, s druge strane, on postavlja potrebni rad samo ako je i ukoliko
je rad viak rada i moe se realizirati kao viak vrijednosti. Kapital,
dakle, postavlja viak rada kao uslov za potrebni rad, a viak vrijed
1 otud

2 7 0 Osnovi kritike politike ekonomije

nosti kao granicu za opredmeeni rad, vrijednost uope. Ako kapital

ne moe da postavi viak vrijednosti, ne postavlja ni vrijednost, a
na vlastitoj osnovi moe je postaviti samo on. Kapital, dakle, ogra
niava (kako to kau Englezi, through artificial check1) rad i stvaranje
vrijednosti, i to iz istog razloga iz kojeg (i u istoj mjeri u kojoj) on
postavlja viak rada i viak vrijednosti. Po svojoj prirodi on, dakle,
postavlja granicu za rad i stvaranje vrijednosti, granicu koja je u protivurjenosti s njegovom tendencijom da ih do neizmjernosti proiruje.
I time to isto tako postavlja jednu njemu specifinu granicu, kao to,
s druge strane, tjera preko svake granice, on je iva protivrjenost.
[Kako vrijednost ini temelj kapitala, te on nuno egzistira samo
pomou razmjene za protuvrijednost, kapital se nuno odbija sam od
sebe. Univerzalan kapital, bez tu ih kapitala nasuprot sebi, s koji
ma bi razmjenjivao (a on sa sadanjeg stanovita ima nasuprot sebi
samo najamni rad ili samog sebe) stoga je nemogunost. Me usobno
odbijanje kapitala lei ve u kapitalu kao realiziranoj razmjenskoj vri
jednosti.]
Ako kapital tako, s jedne strane, ini viak rada i njegovu ra
zmjenu za viak rada uslovom za potrebni rad i dakle za postavlja
nje radne snage kao centra za razmjenu (po tome, dakle, ve suava
i uslovljava sferu razmjene), s druge strane za njega je isto tako bitno
da ogranii potronju radnika na ono to je nuno za reprodukciju
njegove radne snage, da vrijednost koja izraava potrebni rad uini
granicom oplodnje vrijednosti radne snage, a stoga i razmjenske spo
sobnosti radnika, te da pokua svesti na minimum odnos tog potreb
nog rada prema viku rada. To je novo ogranienje sfere razmjene,
koje je, me utim, sasvim isto kao i prvo identino s tendencijom ka
pitala da se prema svakoj granici svoje samooplodnje odnosi kao pre
ma ogranienju. Neizmjerno poveavanje vrijednosti kapitala nei
zmjerno postavljanje vrijednosti ovdje je, dakle, apsolutno iden
tino s ograniavanjem sfere razmjene, tj. s ograniavanjem mogu
nosti oplodnje, realizacije vrijednosti postavljene u procesu proizvodnje.
Isto je tako s proizvodnom snagom. S jedne strane, tendencija je
kapitala da je nuno povea do krajnosti, kako bi poveao relativan
viak vremena. S druge strane, time se smanjuje potrebno radno vri
jeme, dakle sposobnost radnika za razmjenu. Nadalje, kako smo vidjeli,
relativni viak vrijednosti raste u mnogo manjoj mjeri nego proizvodna
snaga, pri emu taj omjer opada to vie to je vie proizvodna snaga
ve porasla. A li u slinom omjeru raste masa proizvoda kad ne bi
rasla, bio bi oslobo en nov kapital, kao i rad koji ne bi uli u P"
met. Ali u istoj mjeri u kojoj raste masa proizvoda, raste i tekoa
da se oplodi radno vrijeme sadrano u njima, jer rastu zahtjevi na
potronju.
1 umjetnom kontrolom

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 271

(Ovdje jo imamo posla samo s tim kako je proces oplodnje ka

pitala1 u isti mah i njegov proces obezvre enja2. Ovamo ne spada pi
tanje koliko kapital, dok ima tendenciju da beskrajno poveava proi
zvodne snage, isto tako ini jednostranim, ograniava itd. glavnu proi
zvodnu snagu, samog ovjeka; uope ima tendenciju da ogranii proi
zvodne snage.)
Kapital, dakle, postavlja potrebno radno vrijeme kao granicu za
razmjensku vrijednost ive radne snage, viak radnog vremena kao gra
nicu za potrebno radno vrijeme, a viak vrijednosti kao granicu za
viak radnog vremena; dok u isti mah prelazi preko svih tih granica
ukoliko nasuprot sebi postavlja radnu snagu kao onu koja vri jedno
stavnu razmjenu, kao novac, a viak radnog vremena postavlja kao
jedinu granicu, zato to on3 stvara viak vrijednosti. (Ili, s obzirom
na prvu stranu, kapital postavlja razmjenu vikova vrijednosti kao
granicu za razmjenu potrebnih vrijednosti.)
U isti mah kapital postavlja vrijednosti koje se ve nalaze u pro
metu (ili, to je isto, proporciju od njega postavljene vrijednosti prema
u njemu samom i u prometu pretpostavljenim vrijednostima) kao gra
nicu, nunu granicu svom stvaranju vrijednosti; s druge strane, on
postavlja svoju produktivnost kao jedinu granicu i tvorca vrijednosti.
On, dakle, neprestano tei, s jedne strane, svom vlastitom obezvreenju, a s druge strane, koenju proizvodnih snaga i rada koji se opredmeuje u vrijednostima.

5.

[Teorije o nemogunosti hiperprodukcije i odnos

izme u potrebne najamnine i profita]

[Glupost o nemogunosti hiperprodukcije (drugim rijeima tvrd

nju o neposrednoj identinosti procesa proizvodnje i procesa oplodnje
kapitala) izrazio je, kao to je gore spomenuto, James Mill bar sofistiki, tj. s duhom, tako da je ponuda = svojoj vlastitoj potranji,
da se dakle potranja i ponuda poklapaju, to drugim rijeima znai
isto kao da je vrijednost odre ena radnim vremenom, da razmjena
dakle njoj nita ne dodaje, pri emu se samo zaboravlja da se razmjena
mora izvriti, a da to zavisi (u krajnjoj liniji) od upotrebne vrijednosti.
Dakle, kao to kae Mili, ako se potranja i ponuda ne poklapaju,
to dolazi otud to se jednog odre enog proizvoda (koji se nudi) proi
zvelo previe, a drugog (koji se trai) premalo. Ovo previe i premalo
ne odnosi se na razmjensku vrijednost ve na upotrebnu vrijednost.
Cijela stvar izlazi na to da ponu enog proizvoda ima vie nego to
1

der Vertoertungsprozefi des Kapitals 2 sein Entzoertungsprozefi

radnog vrem ena

3 viak

2 7 2 Osnovi kritike politike ekonomije

ga treba. Izlazi, dakle, da hiperprodukcija potjee od upotrebne vri

jednosti i stoga od same razmjene.
Kod Saya je to jo apsurdnije, proizvodi se razmjenjuju samo
za proizvode ;t172] dakle je u krajnjem sluaju proizvedeno jednih pre
vie, a drugih premalo. Pri tom je zaboravljeno 1) da se vrijednosti
razmjenjuju za vrijednosti i da se jedan proizvod razmjenjuje za drugi
samo ukoliko je on vrijednost, tj. ukoliko je on novac ili e biti no
vac; 2) da se razmjenjuje za rad. Dobri ovjek staje na stanovite je
dnostavne razmjene, na kojem zaista hiperprodukcija nije mogua, jer
se u stvari ne radi o razmjenskoj vrijednosti nego o upotrebnoj vri
jednosti. Hiperprodukcija se zbiva u vezi s oplodnjom, inae ne.]
Proudhon, koji osjea problem ali ga ne shvaa, izvodi hiper
produkciju otud to radnik ne moe otkupiti svoj proizvod. t173l On
pod tim misli da se na taj proizvod dodaju kamata i profit, odnosno
da je cijena proizvoda podignuta iznad svoje prave vrijednosti. To
dokazuje dabord1 da on nita ne razumije o odre ivanju vrijednosti,
koje generally spoken2 ne moe sadrati nita od te podignute cijene.
U praktinoj trgovini kapitalist A moe prevariti kapitalista B. Ko
liko jedan stavi u dep previe, toliko drugi premalo. Zbrojimo li oba,
tada je suma njihove razmjene = sumi u njoj opredmeenog radnog
vremena, samo to je od toga kapitalist A stavio vie u dep nego to
mu je pripadalo u odnosu na B. Od svih profita koje napravi kapital,
tj. ukupna masa kapitalista, odbija se 1) postojani dio kapitala; 2)
najamnina ili opredmeeno radno vrijeme koje je potrebno da se re
producira iva radna sposobnost. Oni dakle mogu da izme u sebe
dijele samo viak vrijednosti. Proporcije pravedne ili nepravedne
u kojima oni taj viak vrijednosti dijele izme u sebe ne mijenjaju
apsolutno nita u razmjeni ni u odnosu razmjene izme u kapitala
i rada.
Moglo bi se rei da je potrebno radno vrijeme (tj. najamnina),
koje dakle ne ukljuuje profit, nego naprotiv treba da se odbije od
njega, samo opet odre eno cijenama proizvoda, koje ve ukljuuju pro
fit. Odakle bi inae mogao dolaziti profit to ga kapitalist koji ne upo
trebljava direktno tog radnika dobija u razmjeni s njim? Na primjer:
radnik prelca razmijeni svoju najamninu za toliko buela ita. Ali u
cijenu svakog buela ve je ukljuen profit zakupca, tj. kapitala. Tako
da cijena sredstava za ivot koja kupuje potrebno radno vrijeme vec
ukljuuje viak radnog vremena. Prije svega, jasno je da najamnina
koju prelac plaa svojim radnicima mora biti dosta velika da bi ku
pila potreban buel penice ma kakav profit za zakupca ulazio u ci
jenu buela penice; ali da isto tako, s druge strane, najamnina koju
zakupac plaa svojim radnicima mora biti dosta velika da im pri

1 prije svega 2 openito reeno

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 73

bavi potrebnu koliinu odjee ma kakav profit prelca i tkalca ulazio

u cijenu te odjee.1
Stvar je jednostavno u tome 1) to se brka cijena i vrijednost;
2) to ulaze odnosi koji se odre enja vrijednosti kao takvog ne tiu.
Pretpostavimo najprije to je pojmovni odnos da kapitalist A sam
proizvodi sva sredstva za ivot koja su potrebna radniku ili koja pred
stavljaju sumu upotrebnih vrijednosti u kojima se opredmeuje nje1 Precrtano: Ako je opa profitna stopa n p r. 10% , tada prelac m ora platiti
svojim radnicim a 10% iznad potrebne najam nine, a zakupac svojima. Ovdje gdje
jo imamo posla samo s opim ili prosjenim odnosim a detalji nas se jo ne tiu.
Prelac dobija 10% ne na svoj kapital, ve na njegov alikvotni dio koji je pred sta
vljen u odjeljku njegovog kapitala pretvorenog u robu, na dio koji kupuje radnika.
Isto tako zakupac na radnicim a kapitaliste. Ali svaki od njih gubi isto toliko na onih
10% to ih isplauje iznad potrebne najam nine. (M oe doi do razlike ukoliko
proizvodi jednog, npr. zakupca, ulaze u potrebnu potronju radnika, a proizvodi
drugog n e ; to jo ne spada ovamo.) Uzm im o da zakupac i suknar upotrebljavaju
kapital od 100 talira i da su om jeri izm e u postojane i prom jenljive vrijednosti
kod obojice isti, pa dakle i viak vrijednosti.
Dakle, npr. 60 sirovina, 20 strojevi, 20 rad , 20 viak rada = 1 2 0 talira. ezdeset
120

arina ili buela = 120, ako je 1 arin ili buel = = 2

na rad iznosi

100% ;

60

na predujm ljeni kapital samo

100

talira. Viak vrijednosti

20% ,

jer je najam nina samo

Vs predujm ljenog kapitala, a = 20. R adnik dobija u oba sluaja kao potreb n u
najam ninu 10 arina ili 10 buela = 20 talira. Cijena svakog arina ili buela sadri
20% profita; kad kupuje arin ili buel, radnik, dakle, na svojih 10 arina ili buela
plaa, prem a Proudhonu, previe 1 0 x 2 0 % . D vadeset odsto na 2 talira ili 60 sre
brnih groa = 1 2 srebrnih groa ( 5 x 1 2 = 60). Dakle na onih 10 = 60 srebrnih
groa = 2 talira. Ali on tako er dobija samo po treb n u najam ninu 10 arina ili 10
buela. T j. ako pretpostavim o m aineriju kao konstantnu. D a je radnik imao kapital
od 100 i da se ograniio na svoj potrebni rad, ali tako da bi taj rad bio stavljen u
poloaj da iznova zapone s proizvodom svog rada, on b i bio m orao da proizvede
samo 10 arina ili buela, ali k tom e sirov . . .
Jedan buel ili arin 6 srebrnih groa previe; na 10 = 60 ili 2 talira.
Dvadeset odsto na 2 talira ili 60 srebrnih groa je = 12. Profit na jedan
arin ili buel iznosi 12 srebrnih groa. Ali radnik prim a 20 talira = 1 0 buela ili
arina. On s jedne strane plaa previe 1 0 x 1 2 ili 120 srebrnih groa = 4 talira
(4 x 3 0 = 120); s druge strane on dobija vie 4 talira (na arin 12 srebrnih groa,
10 x 12), tj. 20 um jesto 16, tj. peti dio, tj. 20% od 20 previe. S druge strane, on
ipak dobija samo potrebnu najam ninu od 10 arina ili 10 buela. D a je cijena odre ena
potrebnim radom , tada bi on dobio za 1 arin 6 0 12 srebrnih groa = 48 srebrnih
groa = 1 talir 18 srebrnih groa, a za 10 arina 48 x 10 = 480 srebrnih groa = 16

uto. g_,j

18 M ar* - Engels (19)

2 7 4 Osnovi kritike politike ekonomije

gov potrebni rad. Radnik bi dakle s novcem koji dobija od kapitalista

novac se ovdje u ovoj transakciji pojavljuje samo kao prometno
sredstvo s novcem koji je dobio od kapitalista kupio natrag alikvotni dio proizvoda, koji predstavlja njegov potrebni rad. Cijena alikvotnog dijela proizvoda kapitalista A je, naravno, ista za radnika kao
i za svakog drugog razmjenjivaa. Od trenutka kad [radnik] stane da
kupuje od kapitalista ugasio se njegov specifini kvalitet kao radnika;
u njegovom novcu nestao je svaki trag odnosa i operacija pomou
kojih je dobijen; on u prometu stoji prema kapitalistu jednostavno
kao N, a ovaj prema njemu kao R; kao realizator cijene od R, koja je
stoga za njega isto tako pretpostavljena kao i za svakog drugog pred
stavnika od N, tj. kupca. Well. Ali u cijeni alikvotnih dijelova robe
koju on kupuje ukljuen je profit u kome se pojavljuje viak vrijed
nosti koji pripada kapitalu. Stoga ako radnikovo potrebno radno vri
jeme predstavlja 20 talira = odre enom alikvotnom dijelu proizvoda,
tada mu kapitalist prodaje, ako je profit 10%, robu za 22 talira.
Tako misli Proudhon i odatle zakljuuje da radnik ne moe ot
kupiti svoj proizvod, tj. alikvotni dio ukupnog proizvoda koji opredmeuje njegov potrebni rad. (Na njegov drugi zakljuak da kapital
zbog toga ne moe adekvatno razmjenjivati i da zbog toga dolazi do
hiperprodukcije vratit emo se odmah.) Recimo, da bi stvar bila
oiglednija, da je radnikovih 20 talira= 4 buela ita. Prema tome,
ako je 20 talira u novcu izraena vrijednost 4 buela, a kapitalist ih
prodaje za 22, radnik ne bi mogao otkupiti 4 buela, odnosno mogao
bi kupiti samo 3 7/n buela. Drugim rijeima, on uobraava da nov
ana transakcija iskrivljava taj odnos. Dvadeset talira je cijena potre
bnog rada= 4 buela i nju kapitalist daje radniku; ali im on sad hoe
da za svojih 20 talira dobije 4 buela, on dobija samo 3 7/n. Kako
radnik ovim ne bi dobio potrebnu najamninu, on uope ne bi mogao
ivjeti i tako g. Proudhon dokazuje previe.*
Ali pretpostavka je, s oprotenjem, pogrena. Ako 5 talira izra
ava vrijednost jednog buela, tj. u njemu opredmeeno radno vrijeme,
a 4 buela potrebnu najamninu, tada kapitalist A ne prodaje ta 4 bu
ela, kako misli Proudhon, za 22, ve za 20 talira. Ali stvar stoji ovako:
ukupan proizvod (ukljuujui potrebno radno vrijeme i viak radnog
vremena) neka bude 110 talira=22 buela; od toga 16 buela=80
talira predstavlja kapital uloen u sjeme, strojeve itd., 4 buela=20
* D a u praksi kako p o opoj tendenciji, tako i d irektno preko cijene, kao npr.
u sistem u plaa u n a tu ri, kapital pokuava da p revari potrebm rad i da ga snizi ispod
njegovog m jerila, kako p riro d n o g tako i d anog u odre en o m stan ju d ru tv a, ne
spada ovam o. M i ovdje svu d a tre b a d a pretp o stav im o da se plaa ekonomski pravedna,
tj. p rem a opim zakonim a ekonom ije o d re ena najam n in a. Protivur)enosti m oraju
ovdje proizlaziti iz sam ih opih odnosa, a n e iz prev ara pojedinih kapitalista. Kako
se to u stvarnosti dalje razvija, spada u uenje o najam nim .

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 275

talira potrebno radno vrijeme, 2 buela=10 talira viak radnog vre

mena. Kapitalist prodaje svaki buel po 5 talira, po potrebnoj vrijed
nosti buela, a ipak on dobija na svakom buelu 10% ili 5/io talira = lk
talira=15 srebrnih groa. Odakle to? Otud to on prodaje 22 x 5 um
jesto 20x5. Dodatni kapital, koji on mora izdati da bi proizveo 2
buela vie, moemo ovdje staviti=0, jer se ova dva buela mogu sve
sti na ist viak rada, temeljitije oranje, plijevljenje korova, nabavku
mineralnog ubriva, koje ga moda ne stoji nita itd.
Vrijednost sadrana u dva buela vika nije ga stajala nita, zato
sainjava viak povrh njegovih izdataka. Da kapitalist od ova 22 bu
ela proda 20 po cijeni po kojoj su ga stajali, za 100 talira, a 2 koji ga
nisu nita stajali (ali ija je vrijednost=u njima sadranom radu) za
10 talira, za njega je isto kao da sve buele, kao da svaki buel proda
za 15 srebrnih groa vie nego to su ga stajali. (Za 1/2 talira ili 10%
na 5 talira=5/io.) Iako on, dakle, na 4 buela prodana radniku zaradi
2 talira, radnik dobija buel uz njegovu potrebnu vrijednost. On za
radi na njima samo 2 talira, jer pored ta 4 buela on proda jo 18 po
istoj cijeni. Da proda samo 16, ne bi zaradio nita, jer bi tada prodao
u svemu 5x20=100, svoj uloeni kapital.
U manufakturi je u stvari tako er mogue da izdaci kapitala ne
moraju rasti da bi kapitalist prodao viak vrijednosti; tj. nije potre
bno da izdatak za sirovine i strojeve raste. Uzmimo da isti proizvod
pukim runim radom (ako se masa potrebnog materijala i oru a uzme
kao stalna) dobije vii konani oblik, viu upotrebnu vrijednost, da
dakle upotrebna vrijednost proizvoda raste ne time to se poveava
njegova koliina, ve time to se primjenom vie runog rada pobolj
ava njegov kvalitet. Njegova razmjenska vrijednost rad opredmeen u njemu raste jednostavno proporcionalno tom radu. Ako ka
pitalist zatim proda za 10% skuplje, onda se alikvotni, u novcu iz
raeni dio proizvoda koji predstavlja potrebni rad radniku plati, a
kad bi se proizvod dao dijeliti, radnik bi taj alikvotni dio mogao ku
piti. Profit kapitalista ne bi dolazio otuda to je taj alikvotni dio nje
mu precijenio, ve otuda to on u cjelini prodaje jedan alikvotni dio
koji nije platio i koji upravo predstavlja viak radnog vremena.
Kao vrijednost proizvod je uvijek djeljiv; u svom prirodnom ob
liku ne mora biti takav. Ovdje profit uvijek dolazi to cijela vrijednost
sadri jedan alikvotni dio koji nije plaen, i zbog toga se u svakom
alikvotnom dijelu cjeline plaa alikvotni dio vika rada. Tako u gor
njem primjeru. To to kapitalist proda 22 buela, dakle i ona 2 koja
predstavljaju viak rada, isto je kao kad bi na svaki buel prodao 1/io
buela vie, tj. 1/io vika vrijednosti. Ako se pri istom omjeru rada,
kapitala i vika vrijednosti proizvodilo npr. samo 1 sat, tada je kva
litet sata pomou 1/io radnog vremena povien za 1/io vrijednosti, koja
kapitalista ne stoji nita.
Trei sluaj, da je kapitalistu, kao veinom u manufakturi (ali
ne u ekstrakdvnoj industriji), potrebno vie sirovina (oru e neka os18*

2 7 6 Osnovi kritike politike ekonomije

tane isto; me utim, nita ne mijenja ni ako se pretpostavi promjen

ljivim) u kojima se opredmeuje viak radnog vremena.
(Ovo zapravo jo ne spada ovamo, jer se ovdje isto tako moe
ili mora pretpostaviti da kapital tako er proizvodi sirovine, npr. pa
muk, a viak proizvodnje mora se na bilo kojoj taki svesti na puki
viak rada ili, to je blie zbilji, pretpostavlja istovremen viak rada na
svim takama prometa.)
Pretpostavimo da kapitalist isprede 25 funti pamuka, koji ga stoje
50 talira i da mu je za to potrebno 30 talira strojeva (za koje emo
uzeti da se potpuno utroi u procesu proizvodnje) i 20 talira najam
nine, te da dobije 25 funti pre e koju proda za 110. Zatim on funtu
pre e proda po 42/5 talira ili 4 talira i 12 srebrnih groa. Ako hoe
da ponovo kupi, radnik dobija dakle 46/n funte konca. Kad bi rad
nik radio za sebe, on bi isto tako funtu pre e prodavao po 4 talira i
12 srebrnih groa i ne bi imao profita uz pretpostavku da bi radio
samo potrebno radno vrijeme; ali on e ispresti manje pamuka.1
Kako znamo, vrijednost jedne funte pre e sastoji se iskljuivo
od koliine radnog vremena opredmeenog u njoj. Pretpostavimo sad
da je vrijednost funte pre e= 5 talira. Ako 4/s, tj. 4 talira predstav
ljaju pamuk, oru e itd.), tada 1 talir predstavlja rad realiziran u pa
1 P recrtano: Ako kap italist m ora da isp red e 25 fu n ti p am uka (koji stoji 2 talira po
fu n ti) uz 4 talira i 12 s re b rn ih groa p o fu n ti d a bi d obio 110 talira, radnik bi ispreo samo
22V 2 fu n te

25
(10% m anje ili ^ =

5/ 2 nianje

iii 21/a m anje) po 4 talira i 12 sreb rn ih

groa da bi d o b io svoj p o tre b n i proizvod (razm jensku vrijednost) od 20 talira. R aun

bi tad a izgledao ovako:
45 talira (za 22l / i fu n te pam uk a), 30 talira (oru e), 20 talira (najam nina)
= 95 talira.
A ko se fu n ta p red iv a raun a po 42/s talira d o b it je kapitalista 10 talira = 23/ n
fu n te p re e ' na 25 fu n ti pam uk a, o d n osno V io na 50 talira koliko ga stoji taj
pam u k .
R a d n ik b i ispreo sam o 228/ n fu n ti p am uka i p rodao ih po 42/s talira. K apitalist
je ispreo 23/ u fu n ti vie. R adn ik bi u z cijenu od 42/s talira naplatio sam o potrebni
ra d =

20 talira, naim e
P am u k

44

talira

22 - p am u k a

po

2talira

oru e
30 talira

fu n ta =

16

4 4 talira.
rad

20 talira
funti). 455/ n

(ra d n ik dobija 4 /n fu n ti p rede 20 talira ili 4 2/s talira po

+ 30+20 =
= 95 5/ n , dakle 228/ n fu n ti p re e za 94 /n talira ili jedna fu n ta = 4 2/s talira (naim e
226/ n prem a 94 /u jesu 250/ n prem a 1040/ u ili 250 p rem a 1040; * / p rem a ^
1040
40
. .
= 250 fu n ti p re m a 1040 talira ; 1 fu n ta p o ------= 4 4 / s talira;.
250 250
K a pitalist m ora platiti vie
za 23/ n fu n te p am uka
= 4 /11 talira.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 7 7

muku pomou oru a. Ako je radniku, da bi ivio od predenja, po

trebno recimo 20 talira mjeseno, on bi morao budui da za pre
denje jedne funte pre e zaradi 1 talir, a mora zaraditi 20 ispresti
20 funti pre e. Kad bi on sam posjedovao pamuk, oru e itd. i radio
sam za sebe, kad bi, dakle, bio svoj vlastiti majstor, morao bi prodati
20 funti pre e, jer bi od svake funte zaradio samo 1/5, jedan talir,
a 1x20=20. Ako mu kapitalist daje posao, tada rad koji isprede 20
funti pamuka predstavlja samo potrebni rad; jer prema pretpostavci
od 20 funti pre e ili 20 x 5=100 talira samo 80 talira predstavlja kup
ljeni pamuk i oru e, a novoproizvedena vrijednost nije nita drugo
do potrebni rad.
Od 20 funti pre e 4 funte=20 talira predstavljalo bi potrebni
rad, a 16 samo postojani dio kapitala. 16x5=80 talira. U svakoj dalj
njoj funti koju kapitalist daje izraditi preko tih 20 jedna petina je
viak rada, za njega viak vrijednosti. (Opredmeeni rad koji prodaje
a da ga nije platio.) Dade li on ispresti 1 funtu vie; tada dobija 1 ta
lir, ako 10 fhnti [dobija] 10 vie. Na 10 funti ili 50 talira kapitalist
bi imao u zamjenu za svoje izdatke 40 talira i viak rada 10 talira;
ili 8 funte pre e da za 10 kupi materijal (strojeve i pamuk) i 2 funte
pre e ili njihovu vrijednost koji ga ne stoje nita.
Napravimo li sad ukupan raun kapitalista, vidjet emo da je
on izdao
Sirovina, o ru e itd .
talira

80+40=120

N ajam nina
talira

ViSak vrijednosti
talira

U kupno
talira

20

10

150

Kapitalist je u svemu proizveo 30 funti pre e (30 X 5=150); funtu

po 5 talira, po tanoj vrijednosti funte, tj. odre enoj iskljuivo radom
opredmeenim u njoj i izvodei vrijednost samo od njega. Od tih
30 funti 24 predstavljaju postojani kapital, 4 funte idu na najamnine,
a 2 ine viak vrijednosti. Taj viak vrijednosti raunat, kao to to i
ni kapitalist, na njegov ukupan izdatak, koji iznosi 140 talira (ili 28
funti), ini 1/14= 7 1/7% (iako u danom primjeru viak vrijednosti u
odnosu na rad iznosi 50%).
Pretpostavimo da produktivnost rada poraste tako da je kapita
list u stanju da uz isti izdatak za rad isprede 40 funti. Prema naoj
pretpostavci on bi tih 40 funti prodao po njihovoj stvarnoj cijeni,
naime funtu po 5 talira, od ega 4 talira predstavljaju rad opredme
en u pamuku itd., a 1 talir novododati rad. On bi, dakle, prodavao:
40 funti uz cijenu 5 tal. po funti = 40 x 5
od tih 40 funti otilo bi 20 funti na potrebni rad

= 200 talira;
= 100

N a prvih 20 funti ne bi zasluio ni jednu p a ru ; od preostale stotine

talira otile bi 4/s = 4 x 20 = 80 za m aterijal itd. = 80

Ostaje

20 talira

Na izdatku od 200 talira kapitalist bi zaradio 20 ili 10%. Na uku

pan izdatak 10%, ali u stvari 20 na drugih stotinu talira ili drugih 20

2 7 8 Osnovi kritike politike ekonomije

funti u kojima on nije platio opredmeeni rad.1 Uzmimo sad da on

moe uraditi dvostruko, recimo
80 fu n ti =
O d toga se o d b ija za p o tre b n i ra d itd . 20 fu n ti =
O d toga se o dbija za m aterijal itd . 4/ s ili

O staje

400 talira.
100
300
240

P rofit od 60 n a 400 je =

6 na

40 = 1 5% .2

O staje

60 talira.

In fact u gornjem primjeru je izdatak kapitalista samo 180, a

na njih on dobija 20 ili 111/%.
to je manji dio izdatka koji predstavlja potrebni rad, to je vea
dobit, iako ona ne stoji ni u kakvom oevidnom odnosu prema stvar
nom viku vrijednosti, tj. viku rada. Na primjer. Da bi kapitalist
dobio 10%3, on mora ispresti 40 funti pre e; radnik treba da isprede
samo 20=potrebni rad. Viak rada= potrebnom, 100% viak vrijed
nosti. To je na stari zakon. Ali to nije stvar o kojoj je ovdje rije.
U gornjem primjeru od 40 funti stvarna je vrijednost funte 5 ta
lira i radnik bi, kao i kapitalist, kad bi vodio svoj vlastiti posao kao
radnik koji bi sam sebi mogao davati predujmove kako bi sirovinu
itd. mogao toliko oploditi da moe ivjeti kao radnik, prodavao funtu
po 5 talira. Ali on bi proizveo samo 20 funti i od njihove prodaje upotrebio bi 4/s za nove sirovine, a l{*>za ivot. Od 100 talira on bi na
doknadio samo svoju najamninu. Dobit kapitalista ne dolazi otuda
to on funtu prodaje preskupo on je prodaje po njenoj tacnoj vri
jednosti ve to je prodaje iznad onih trokova proizvodnje koliko
ona stoji njega (ne koliko ona stoji; jer 1/s stoji radnika viak rada).
Da je prodaje ispod 5 talira, prodavao bi je ispod vrijednosti i kupac
bi imao besplatno Vs rada, koja se nalazi u svakoj funti pre e povrh
izdataka itd.
Ali kapitalist rauna ovako:
Vrijednost 1 funte =
5 talira
40 funti = 200 talira;
od toga odlazi na trokove 180
Ostaje 20 talira. On ne rauna da na dru
gih 100 talira dobija 20, ve da na cijeli svoj izdatak od 180 dobija
20. Ovo mu daje profit od l l 1/9 % umjesto 20%. Nadalje on rauna
kako on, da bi ostvario taj profit, mora prodati 40 funti. Tih 40 funti
po 5 talira ne daju mu 1/s ili 20%, ve 20 talira podijeljenih na 40 funti
ili 1II2 talira po funti. Uz cijenu po kojoj on prodaje funtu kapitalist
1

M a rx tu p onovo prav i brojane pogreke. Brojke u ovoj re e n id trebalo

b i d a glase: 180, 20, 117b, 117e, 20, 20. - a T re b alo b i b iti: 60, 340, 6, 40, 17n /i7.
-

2 T re b a : 117#%

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 79

dobija na 5 talira l /2 talira; ili na 10 talira 1 talir; 10 na prodajnu ci

jenu.
Cijena je odre ena cijenom alikvotne jedinice (1 funte) pomno
ene koliinom u kojoj se prodaje; ovdje 1 funta [pre e] po 5 tali
ra X 40. Koliko je to odre ivanje cijena tano za kesu kapitalista, to
liko je u stanju da teorijski navede na krivi put, jer sad izgleda kao da
se podizanje cijene iznad stvarne vrijednosti zbiva u svakoj pojedinoj
funti, pa je nastajanje vika vrijednosti pojedine funte postalo nevid
ljivo. To odre ivanje cijena mnoenjem vrijednosti jedinice (mjere) upo
trebne vrijednosti (funta, arin, centa itd.) s koliinom tih jedinica koja
je proizvedena vano je kasnije u teoriji cijena. Iz toga, me u ostalim,
slijedi da padanje cijene jedinice [proizvoda] i porast koliine tih je
dinica to nastupa s porastom proizvodnih snaga pokazuje da pro
fit u odnosu na rad raste ili da omjer potrebnog rada u odnosu na vi
ak rada pada a ne obratno, kako misli g. Bastiat itdJ174!
Kad bi npr. zahvaljujui produktivnosti rad porastao tako da bi
radnik za isto vrijeme proizvodio dvostruko vie funti nego ranije
pri emu se pretpostavlja da mu npr. 1 funta pre e slui sasvim isto
ma koliko stajala i da mu je za ivot potrebna samo pre a, odjea
tada u 20 funti pre e vrijednost dodana radom ne bi vie iznosila
1/s, ve samo jo 1/io, jer bi radnik za
vremena pretvorio 20 funti
pamuka u konac. K onih 80 talira koliko stoji sirovina pridolo bi
dakle ne vie 20 talira, ve jo samo 10. Onih 20 funti [pre e] sta
jalo bi 90 talira a funta 90/2o ili
talira.I175!
Ali kad bi ukupno radno vrijeme ostalo isto, tada bi rad umjesto
40 funti pamuka pretvorio u pre u 80 funti. Osamdeset funti pre e
po 49/2o2 talira=3 563 talira. Raun za kapitalista bi bio:
Ukupan primitak
po odbitku za rad

356 talira;
90
266
Od toga neka se odbije za izdatke itd. 23917/&9
2672/s9 talira4. Dobit kapita
lista je dakle 2672/s95 umjesto 20. Recimo 27 (to je za 17/s9 previe)6.
Njegov ukupan izdatak 330; preko 12%7, iako bi on na pojedinoj
funti imao manju dobit.
Dobit kapitalista na vrijednost mjere (jedinice) upotrebne vrijed
nosti funtu, arin, kvarter itd. pada proporcionalno padu omjera
ivog, novopridolog rada prema sirovini itd., tj. to je manje radnog
vremena potrebno da bi se .sirovini dao oblik koji izraava ta jedini
ca. Arin sukna itd. Ali, s druge strane, kako je to identino s veom
1

2 T re b a: 4 - 3T re b a: 360 - 4T re b a: 360, 90, 270, 240,

2
30 6 T re b a: 30 8 K ad se isprave brojane pogreke u prethodne dvije re
enice, ova reenica gubi smisao 7 T re b a: 9 1/ n %
T re b a: 4 -

2 8 0 Osnovi kritike politike ekonomije

produktivnou rada ili s porastom vika radnog vremena, raste broj

tih jedinica u kojima je sadran viak radnog vremena, tj. radno vri
jeme za koje kapitalist ne plaaJ176!
Iz gornjeg, nadalje, proizlazi da cijena moe pasti ispod vrijed
nosti, a da kapital jo uvijek moe imati dobit; samo mora prodati
koliinu koja je pomnoena jedinicom vea od koliine pomnoene
s jedinicom koja sainjava potrebnu cijenu rada. Ako je odnos rada
prema sirovini itd. 1/5, tada on moe da prodaje npr. uz samo Vio iz
nad postojane vrijednosti, jer ga viak rada ne stoji nita. On tada po
klanja potroau Vio vika rada a za sebe realizira samo Vio. Ovo je
vrlo vano kod konkurencije; napose je to previdio Ricardo.
Odre ivanje vrijednosti je osnova za odre ivanje cijena, ali k to
me pridolaze novi elementi. Cijena, koja se prvobitno pojavljuje samo
kao vrijednost izraena u novcu, odre uje se zatim i sama kao spe
cifina veliina. Ako je 5 talira vrijednost funte pre e, tj. isto radno
vrijeme koje je sadrano u 5 talira, u funti pre e, tada se u tom odre
enju vrijednosti nita ne mijenja bez obzira na to da li se procjenjuju
4 funte ili 4 miliona funti pre e. Moment koliine funti, koji u dru
gom obliku izraava odnos vika rada prema potrebnom radu, po
staje kod odre ivanja cijene odluujue vaan. Ova stvar je postala po
pularno oigledna u pitanju o zakonu o desetsatnom radnom danut177!
itd.
6. [Proces akumulacije kapitala]
a)

P re tv a r a n je

v ik a

rad a

u k a p ita l

Iz gornjeg nadalje slijedi:

Radnik bi ispreo samo 20 funti pre e, mjeseno bi iskoristio si
rovinu, oru e itd. u vrijednosti od samo 80 talira kad bi se ogra
niio na potrebni rad. Kapitalist mora osim sirovine, mainerije itd.
koji su potrebni za reprodukciju, samoodranje radnika, nuno ulo
iti kapital u sirovinu (i maineriju, iako ne u istom omjeru) za opredmeenje vika rada. (U poljoprivredi, ribarstvu, ukratko u ekstraktivnim industrijama to nije apsolutno potrebno; ali jest im se oni
obavljaju na veliko, dakle industrijski, tada se pojavljuje kao vei iz
datak ne izdatak za samu sirovinu ve za oru e kojim se ona dobijaO
T i poveani izdaci tj. pruanje materijala za viak rada, predmetnih
elemenata njegovog ostvarenja zapravo su ono to sainjava speci
finu tzv. prethodnu akumulaciju kapitala; akumuliran je zalihe (recimo
jo zasad) specifino za kapital. Jer besmisleno je, kao to emo jo
poblie vidjeti, smatrati specifinim za kapital, da predmetni uvjeti
ivog rada uope moraju postojati, bilo da ih je dala priroda ili da
su proizvedeni historijski. T i specifini predujmovi koje vri kapital
znae samo to da on opredmeeni viak rada viak proizvoda

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 281

oplo uje u novom ivom viku rada, umjesto da ga kao recimo egipat
ski kraljevi ili etrurska sveenika aristokracija ulae (troi) u pirami
de itd.
Pri odre ivanju cijene (kako emo to vidjeti i za profit) tome tre
ba dodati jo i varanje, uzajamno podvaljivanje. Jedan moe u ra
zmjeni dobijati ono to drugi izgubi; oni, kapital kao klasa, mogu
me u se podijeliti samo viak vrijednosti. Ali proporcije otvaraju po
lje individualnom nadmudrivanju itd. (bez obzira na potranju i po
nudu), koje sa odre ivanjem vrijednosti kao takvim nema nikakve veze.
Dakle nema nita od otkria g. Proudhona da radnik ne moe
otkupiti svoj proizvod. To poiva na tome da on (Proudhon) ne zna
nita ni o odre ivanju vrijednosti ni o odre ivanju cijena. Ali ako
se i od toga apstrahira, njegov zakljuak da otud [nastaje] hiperpro
dukcija, u toj je apstrakciji pogrean. U robovskom odnosu ne na
stupa nikakva neprilika za gospodare zbog toga to im radnici ne kon
kuriraju kao potroai. (Me utim proizvodnja luksuza., kako se ona ja
vlja kod starih, nuan je rezultat robovskog odnosa. Ne prevelika
proizvodnja, ve prevelika i bezumna potronja, koja prelazi u udo
vino i bizarno, obiljeava propast starog dravnog ure enja.)
*

Kapital kad izi e iz procesa proizvodnje kao proizvod, mora se

ponovo pretvoriti u novac. Novac, koji se ranije pojavljivao samo kao
realizirana roba itd., sad se pojavljuje kao realizirani kapital, ili rea
lizirani kapital kao novac. To je novo odre enje novca (kao i kapi
tala). Da masa novca kao prometnog sredstva nema nikakve veze s
tekoom da se kapital realizira, tj. oplodi, proizlazi ve iz ranijeg iz
laganja.
b)

O p a p r o f i t n a s to p a i n a ja m n in a

Pretpostavimo u gornjem primjeru, gdje kapitalist prodajui fun

tu pre e po 5 talira (naime 40 funti po 5 talira), dakle prodajui funtu
pre e po njenoj stvarnoj vrijednosti time dobija 1/2 talira na 5 (pro
dajnu cijenu), 10% na prodajnu cijenu ili 1/2 talira na 4l/2 tj. 11V /o
na svoje izdatke pretpostavimo da on tu prodaje uz samo 10%, da
na 4x/2 talira dobija profit od samo 9/2o talira (to je V20 razlike od
1k na 41J2 talira; upravo razlika od lV /o). Neka on, dakle, prodaje
funtu po 41/2 talira+9/2o talira ili 419/2o talira ili 40 funti za 198 ta
lira. Sad su mogui razliiti sluajevi. Uzmimo da je kapitalist s ko
jim on razmjenjuje, kojem prodaje svojih 40 funti, vlasnik srebrnih
rudnika, dakle proizvo a srebra, i da mu plaa samo 198 talira, daje
mu dakle 2 talira premalo opredmeenog rada u srebru za rad opredmeen u 40 funti pamuka. Uzmimo da su kod tog kapitalista B
odnosi izdataka posve isti itd. Ako i kapitalist B uzme samo 10%
umjesto 111/%, tada bi smio za 200 talira zahtijevati ne 40 funti pre

2 8 2 Osnovi kritike politike ekonomije

e, ve samo 393/5. Nemogue je dakle da oba kapitalista u isto vri

jeme uzajamno prodaju uz U/% premalo ili da jedan nudi 40 funti
za 198 talira a drugi 200 talira za 393/5 funti, sluaj koji se ne moe
desiti. U pretpostavljenom sluaju kapitalist B bi pri kupovini 40
funti pre e platio V-^% premalo; tj. on bi osim profita, koji ne do
bija u razmjeni, ve koji se samo potvr uje u razmjeni, osim profita
od 1lVo% dobio uslijed gubitka koji ima drugi kapitalist jo za \lh 0/0
vie ili 122/g%. Na svojim vlastitim radnicima na radu koji je po
krenut njegovim vlastitim kapitalom on bi dobio l i 1/0/,; onih \lh%
vie su viak rada radnika kapitalista A koji on prisvaja.
Opa profitna stopa moe, dakle, pasti u jednoj ili drugoj po
slovnoj grani uslijed toga to konkurencija itd. prisiljava kapitalista
da prodaje ispod vrijednosti, tj. da dio vika rada ne realizira za se
be ve za svoje kupce. AJi opa stopa ne moe tako pasti; ona moe
pasti samo uslijed toga to odnos vika rada prema potrebnom radu
padne relativno, i to, kao to smo ranije vidjeli, nastupa ako je od
nos ve vrlo visok ili, drukije reeno, ako je proporcija ivog rada
koju kapital stavlja u kretanje vrlo malena ako je dio kapitala koji
se razmjenjuje za ivi rad vrlo malen prema onom koji se razmje
njuje za strojeve i sirovine. Opa profitna stopa moe tada padati,
iako apsolutni viak rada raste.
Ovim dolazimo i na jednu drugu taku. Opa profitna stopa uope
je mogua samo zahvaljujui tome to je profitna stopa u jednoj po
slovnoj grani prevelika a u drugoj premala; tj. to se jedan dio vika
vrijednosti, koji odgovara viku rada, prenosi s jednog kapitalista na
drugog. Ako je, na primjer, u 5 poslovnih grana odnosna profitna
stopa 15*%> j 2%, io%. 8%, 5%, onda ie prosjena stopa 10%; ali
da bi ona postojala u realnosti, moraju kapitalist A i B 7% odstupiti
D-u i E-u, naime, D-u 2 a E-u 5, dok kod C-a stvar ostaje po starom.
Jednakost profitne stope na isti kapital od 100 je nemogua, jer su
omjeri vika rada posve razliiti, ve prema produktivnosti rada i od
nosu izme u sirovine, strojeva i najamnine i prema opsegu u kojem
se uope mora proizvoditi. AJi ako se pretpostavi da je poslovna gra
na E nuna, npr. grana pekara, tada se njoj mora platiti onih prosje
nih 10%. Ali to se moe dogoditi samo ako a i b jedan dio svog vi
ka rada rasporede u korist e-a. Kapitalistika klasa raspodjeljuje do
izvjesne mjere ukupan viak vrijednosti tako da ona do izvjesne mjere
sudjeluje u njemu ravnomjerno, prema odnosu veliine svog kapitala
umjesto prema vikovima vrijednosti koje kapitali u pojedinim po
slovnim granama doista stvaraju. Vei profit koji proizlazi iz stvar
nog vika rada unutar jedne poslovne grane, iz doista stvorenog vika
vrijednosti obara se na odre eni nivo putem konkurencije, a mi
nus vika vrijednosti u drugoj poslovnoj granici podie se na taj nivo
povlaenjem kapitala iz nje, dakle uspostavljanjem povoljnog odnosa
izme u potranje i ponude. Konkurencija ne moe sniziti sam taj ni

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 283

vo, ona samo ima tendenciju da stvori takav nivo. Nastavak spada u
odjeljak o konkurenciji. Ovo [izjednaavanje profitne stope] se ostva
ruje uslijed odnosa cijena u razliitim poslovnim granama, koje u je
dnima padaju ispod svoje vrijednosti, a u drugima rastu iznad nje.
Tako dolazi do privida kao da jednaka svota kapitala u nejednakim
poslovnim granama stvara jednak viak rada ili viak vrijednosti.
Pretpostavimo u gornjem primjeru da kapitalist A, recimo pri
siljen konkurencijom, prodaje uz profit od 10%, umjesto od l l 1/e%,
i zato funtu pre e prodaje za 1/2o talira jeftinije, tada bi radnik prema
pretpostavci dobijao i dalje svoju potrebnu najamninu u novcu, 20
talira; ali u pre i on bi umjesto 4 funte dobio 44/go funte. Uporeeno s koncem, radnik bi povrh svoje potrebne najamnine dobio 4/2o=
= 1/5 talira ili 6 srebrnih groa, tj. 1% na svoju najamninu.t178l
Radi li radnik u poslovnoj grani iji proizvod lei sasvim izvan
sfere njegove potronje, on tom operacijom ne dobija ni pare, ve
za njega stvar stoji tako da on dio svog vika rada obavlja umjesto
za kapitalista A direktno, za kapitalista B indirektno, tj. posredova
njem kapitalista A. Od toga to kapitalist A jedan dio rada opredmeenog u svom proizvodu ustupa besplatno, radnik moe dobiti samo
ako je sam potroa tog proizvoda i samo u onoj mjeri u kojoj je ta
kav potroa. Ako, dakle, njegova potronja pre e iznosi Vio njegovog
izdatka, on tom operacijom dobija tano 1/so talira (2/ioo talira na 2
talira je tano 1% na 2 talira), tj. 1/io% na svoju ukupnu najamninu
od 20 talira, ili l 1^ pfeniga. Ovih l 1^ pfeniga bila bi proporcija, u
kojoj bi on sudjelovao u svom vlastitom viku rada od 20 talira. I na
takve proporcije se reducira dodatna najamnina koju radnik u naj
boljem sluaju dobija zahvaljujui padanju cijene ispod potrebne vri
jednosti u poslovnoj grani u kojoj je sam zaposlen. U najboljem slu
aju, a taj je nemogu, granica je (u navedenom primjeru) 6 srebrnih
groa ili 1% (kad bi mogao da ivi iskljuivo od konca); tj. u najboljem
sluaju je njegova dodatna najamnina odre ena odnosom potrebnog
radnog vremena prema viku radnog vremena. U pravim luksuznim
industrijama, iz ije je potronje on sam iskljuen, ona je uvijek=0.
Uzmimo sad da kapitalisti A, B, C razmjenjuju izme u sebe;
kod svih je ukupan proizvod=200 talira. Neka A proizvodi pre u,
B ito, a C srebro; omjeri vika rada i potrebnog rada i izdataka i pro
fita neka budu posve isti. A proda 40 funti pre e umjesto za 200 ta
lira za 198 i izgubi l1/g% dobiti; isto tako B [proda] recimo 40 buela ita za 198 umjesto za 200; ali C razmijeni sasvim svoj rad op
redmeen u 200 talira. Izme u A i B je odnos takav da nijedan ne
gubi ako jedan sve razmijeni s drugim. Neka A dobije 40 buela i
ta, a B 40 funti pre e, aU svaki samo vrijednost od 198. C dobije za
198 talira 40 funti pre e ili 40 buela ita i plati u oba sluaja 2 ta
lira manje ili dobije previe 2/s funte konca odnosno 2/s buela ita.
Ali uzmimo da se stvore takvi odnosi da A prodaje za 200 talira
svojih 40 funti proizvo au srebra C, ali da taj mora platiti 202 proi

2 8 4 Osnovi kritike politike ekonomije

zvo au ita B, tako da B dobija 2 talira iznad svoje vrijednosti. Iz

me u pre e A i srebra C sve je all right1; te dvije [robe] uzajamno
razmjenjuju vrijednost; ali uslijed toga to je B-u porasla cijena preko
njegove vrijednosti, 40 funti pre e i 200 talira srebra izraeni u itu
pali su za 1V9%, odnosno oni vie u stvari ne bi mogli sa 200 talira
kupiti 40 buela ita ve jo samo 392/52. Tih 392/52 buela penice
stajalo bi 200 talira ili buel penice [stajao bi] 5l/2o talira (5 talira i
l l /4 srebrnih groa) umjesto 5 talira.
Uzmimo sad u posljednjem sluaju da se V2 potronje radnika
sastoji od penice; njegova potronja pre e bila bi Vio od njegovog
primanja, njegova potronja penice 5/io- Na onoj Vio on je dobio
Vio% na svoju ukupnu najamninu; na penicu on gubi 5/io; dakle
u svemu on gubi 4/io% umjesto da dobija. Iako bi mu kapitalist platio
njegov potrebni rad, njegova bi najamnina pala ispod potrebne na
jamnine uslijed nabijanja cijene od strane itara B. Kad bi to po
trajalo, njegova potrebna najamnina morala bi porasti. Ako, dakle, pro
daja pre e od strane kapitalista A potjee od porasta cijena ita ili
drugih upotrebnih vrijednosti koje sainjavaju najhitniji dio potronje
radnika iznad njihove vrijednosti, onda radnik kapitalista A gubi u
istom omjeru u kojem je njegova potronja poskupljenog proizvoda
vea od onog jeftinijeg koji sam proizvodi. Ali da je A prodao pre u
za 1V9% iznad njene vrijednosti a B ito za \l h% ispod vrijednosti,
radnik u najboljem sluaju, kad bi troio samo ito, ne bi mogao do
biti vie od 6 srebrnih groa ili, kako smo pretpostavili [da troi] po
lovinu u itu, samo 3 srebrna groa ili V2% od svoje najamnine od
20 talira.
Za radnika mogu, dakle, nastupiti sva tri sluaja: da njegova do
bit ili gubitak pri ovoj operaciji b udu = 0 ; da ta operacija snizi nje
govu potrebnu najamninu tako da ona vie ne dostaje, dakle da je
obori ispod potrebnog minimuma; tree, da mu pribavi viak najam
nine koji se svodi na jedan krajnje mali udio u njegovom vlastitom
viku rada.
Vidjeli smo gore da ako je odnos potrebnog rada prema drugim
uvjetima proizvodnje=2/s3 (20 od ukupnog izdatka 100) ili=40% 4 od
ukupne vrijednosti (4 funte pre e u 20 funti pre e; ili od 100 talira
80 sirovina i oru e, 20 rad), a odnos vika rada prema potrebnom 100%
(naime ista koliina), da kapitalist zara uje l l 1/9 % na svoje izdatke.
Kad bi on uzimao samo 10%, a onih l1/% ili 2 talira pokjanjao potroaima (ustupao im viak vrijednosti), dobijao bi i radnik,
ukoliko je potroa, a u najboljem (nemoguem) sluaju (da ivi sa
mo od proizvoda svoga gospodara) bilo bi kao to smo vidjeh:

u red u -

2 T r e b a : 39

101

3 T re b a : V4- - 4 T re b a

20% .

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 285

1 */% ( " 2
talira)
gubitak na strani
kapitalista:
=

1 % = 6 srebrnih groSa
na 20 talira C - 1/* talira
na 20) dobit na najam
nini za radnika:

Uzm im o da kapitalist prodaje funtu

pre e um jesto po 5 talira po 415/ 2o
(43/ 4), tada bi radnik dobio na funti
V 20, a na 4 funte 2% o = l

(1

Ali 1 n a 20= 720= 5% ili 1 talir na

20. K apitalist bi prodao 40 funti
po 416/so talira = 05/20 talira, pom no
eno sa 4 0 = 1 9 0 talira. Njegovi izdaci
180, njegova d o b it= 1 0 = 5 e/o % 2i nje
gov g u b ita k = 5 6/o 1
5 6/o % 1 ( =
K ada b i kapitalist prodavao [funtu
pre e] po 4*720, tada bi radnik dobio
V 20 talira na funti, 82/ 2o ili l 3/s talira
na 4 funte, tj. na svojoj ukupnoj
najam nini 84V u o % 2, ali bi kapitalist
izgubio na svom viku dobiti 16 talira,
odnosno dobio bi jo svega 184 talira
ili 4 talira dobiti na 1 8 0 = 7 4 5 d
1 8 0 = 2 7 ,% ; izgubio b i 8 /.

8% (=16

10 talira)

5%

talir)

(1 talir na 20)

talira)

Najzad, uzmim o da kapitalist proda

fu n tu pre e po 472 talira, 40 funti
za 180; njegov p ro fit= 0 . O n bi p otro
au poklonio iz vika vrijednosti ili
radnog vrem ena radnika, tako da je
dobit radnika =72 talira po funti ili
V a= 2 * talira ili 2* talira na M - , 0 % . D o b i, - 0 (gubitak =

,0 % (2

Naprotiv da je kapitalist povisio najamninu za 10%, sa 20 na

22 talira, recimo zato to je u njegovoj poslovnoj grani porasla po
tranja za radom iznad ponude, dok on i dalje prodaje funtu pre e
po njenoj vrijednosti, tj. po 5 talira, tada bi njegov profit pao samo
za 2 talira, sa 20 na 18, tj. za 1 7 9 % i jo uvijek bi ostao 10%.11791
Iz toga slijedi da kad bi kapitalist, recimo iz obzira prema g.
Proudhonu, prodavao svoje robe po trokovima proizvodnje to su

1 T re b a: 58/o 2 Srednji dio reenice trebalo bi da glasi: tada bi radnik

dobio /2o talira na funti, tj. 40/23 talira na 47 s3 funte [to b i u tom sluaju bila
njegova najam nina], prem a tom e l 17/as% talira ili 8 ie/ 2a% od svoje ukupne na
jam nine 3 treba: 20/ o 4 treba: 2Ve 5 treba: 117b

2 8 6 Osnovi kritike politike ekonomije

ih one njemu priinile, a kad bi ukupan profit bio=0, da bi to bio

samo transfer vika vrijednosti ili vika radnog vremena sa kapitali
sta A na B, C, D, itd., a u pogledu njegovog radnika dobit, tj. nje
gov udio u njegovom vlastitom viku rada, u najboljem bi se sluaju
ograniila na onaj dio najamnine koji on troi za pojeftinjenu robu
i koja, kad bi on ak i cijelu svoju najamninu troio u njoj, ne bi mo
gla biti vea nego u omjeru u kojem potrebni rad stoji prema ukup
nom proizvodu (u gornjem primjeru 20 : 200= 1/io, Vio na 20=2 ta
lira).
*
to se tie stranih radnika sluaj je sasvim isti; oni dobijaju na
pojeftinjenoj robi samo u razmjeru 1) u kojem je oni troe; 2) raz
mjerno veliini svoje najamnine, koja je odre ena potrebnim radom.
Kad bi pojeftinjena roba bila npr. ito jedna od glavnih namirnica
tada bi najprije njegov proizvo a, zakupac, a zatim i svi ostali
kapitalisti otkrili da potrebna najamnina radnika nije vie potrebna
najamnina, ve da stoji iznad svog nivoa, dakle bi je smanjili; naj
zad bi, dakle, bio povean samo viak vrijednosti kapitala a, b, c itd.
i viak rada zaposlenih u njima.
Pretpostavimo 5 kapitalista A, B, C, D i E. Neka E proizvodi
robu koju troe sami radnici. Tada bi E realizirao svoj profit iskljuivo
razmjenom svoje robe za najamninu; ali on ne bi potjecao, kao inae,
od razmjene njegove robe za novac radnika, nego od razmjene njegovog
kapitala za ivi rad. Uzmimo da se potreban rad u svih 5 poslovnih
grana odnosi kao 4/s; u svim neka bude Vs viak rada; postojani kapital
u svim a=3/5 . Kapitalist E razmijeni svoj proizvod za 1Js kapitala a,
1ls kapitala b, 1/ 5 kapitala c, 1j 5 kapitala d i 1/s sainjava njegovu vlastitu
najamninu. Na toj posljednjoj Vs on, kao to smo vidjeli, ne bi profi
tirao nita, ili, bolje, njegov profit ne bi potjecao otud to on daje rad
nicima 1/5 svog kapitala u novcu, a oni istu Vs ponovo kupuju od njega
kao proizvod ne bi potjecao od razmjene s njima kao potroaima
ili centrima prometa. Kao s potroaima njegovog proizvoda cijela
njegova transakcija s njima poiva na tome da im on daje svoj proizvod
u obliku novca i da mu oni taj isti novac vraaju za tano isti alikvotni
dio proizvoda. S radnicima [kapitalista] A, B, C, D on ne stoji u odnosu
kapitalista prema radniku, ve u odnosu R prema N, prodavaoca
prema kupcu.
Prema pretpostavci, radnici od A, B, C, D ne troe nita od svo
jih vlastitih proizvoda. Dodue, D razmjenjuje x/s proizvoda od A,
B, C i D, dakle 4/s njihovog proizvoda; ali ta razmjena je zaobilaznim
putem samo najamnina koju A, B, C i D plaaju svojim vlastitim
radnicima. Oni daju radnicima novac svaki u vrijednosti Vs njihovog
proizvoda ili l /s njihovog proizvoda kao plau za potrebni rad, a rad
nici kupuju time, sa 4/s vrijednosti njihovog proizvoda ili kapitala,
robu E-a. Ta razmjena sa E je dakle samo indirektan oblik u kojem
oni [kapitalisti A, B, C i D] predujmljuju onaj dio kapitala koji pred
stavlja potrebni rad dakle odbitak od njihovog kapitala. Time oni,

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 8 7

dakle, ne mogu dobiti. Dobit ovdje potjee od oplodnje ostalih 4/5

kapitala a, b, c, d i ta se oplodnja sastoji upravo u tome to razmjenom
svaki od njih dobija natrag u drugom obliku rad koji je u njegovom
proizvodu opredmeen. Kako me u njima postoji podjela rada, 3/5
nadokna uju svakom njegov postojani kapital, sirovine i oru e za
rad. U uzajamnoj oplodnji vrijednosti te posljednje 1/s sastoji se nji
hova dobit, oplodnja vrijednosti vika vremena; njeno postavljanje
kao vika vrijednosti. Nije potrebno da kapitali a, b, c, d razmijene
posve izme u sebe te 4/s. Kako su oni kao kapitalisti u isti mah jaki
potroai, i nikako ne mogu ivjeti od zraka, ali kako oni isto tako
kao kapitalisti ne ive od svog rada, oni nemaju ta da razmijene ili
da potroe, osim proizvoda tu eg rada. To znai da za svoju potronju
razmjenjuju upravo tu Vs koja predstavlja viak radnog vremena,
rad stvoren putem kapitala. Pretpostavimo da svaki [kapitalist] po
troi Vs te 1/5, tj. 1/25 u obliku svog vlastitog proizvoda. Tada ostaju
jo 4/25 da se razmjenom bilo oplode, bilo pretvore u upotrebnu vri
jednost za vlastitu potronju. Neka A razmijeni 2/25 sa B, V25 sa C,
V25 sa D i slino neka urade B, C, D.1
Sluaj koji smo pretpostavili, gdje kapital E cijeli svoj profit
realizira u razmjeni za najamninu, najpovoljniji je, odnosno tanije
izraava jedino ispravan odnos u kojem je mogue da kapital svoj u
proizvodnji stvoreni viak vrijednosti realizira u razmjeni putem po
tronje radnika. Ali u tom sluaju kapitali a, b, c, d mogu realizirati
svoju vrijednost samo me usobnom razmjenom, dakle razmjenom
kapitalista izme u sebe samih. Kapitalist E ne troi svoju vlastitu
robu, jer je L/s od toga isplatio svojim vlastitim radnicima, 1/5 razmi
jenio za V5 kapitala a, Vs za 1/s kapitala b, 1/s za Vs kapitala c, 1js za
1k kapitala d. Ta razmjena ne donosi [kapitalistima] A, B, C, D ni
kakav profit, jer je to ona 1/s kojom su platili svoje vlastite radnike.
Prema odnosu koji smo pretpostavili (2/s sirovina, x/s strojevi,
lk radnikova sredstva za ivot, Vs viak proizvoda, od kojega gospoda
kapitalisti u isti mah ive i realiziraju svoj viak vrijednosti), ako je
ukupan proizvod svakog [od kapitalista] A, B, C, D, E=100, potrebni
su nam jedan proizvo a E za ivotna sredstva radnika, dva kapita
lista A i B koji proizvode sirovine za sve druge, jedan C koji proizvodi
strojeve i jedan D koji izra uje viak proizvoda. Raun bi bio ovaj
(strojar itd. mora svaki dio svoje robe proizvoditi sam za sebe):
1 Precrtano: Neka A bude prelac i tkalac vune, B sadilac pam uka, C proiz
vo a strojeva, D proizvo a eljeza.
Prem a pretpostavci, E proizvodi samo ivotna sredstva za radnike, D neka
proizvodi svu potronu robu za kapitaliste A, B, C, D , E, a C svu odjeu za njih,
B s a v .. .
Ako su prem a pretpostavci odnosi u nu tar svakog kapitala takvi da je 1/e za
ivotna sredstva radnikS, 2/5 za sirovine, 1/s za strojeve, 1/s za viak rada, dio koji
stoji na raspolaganju kapitalista . . .

2 8 8 Osnovi kritike politike ekonomije

za rad

sirovina

strojevi

. viiak
proizvoda

A ) proizvo a
B)
C)
E)

D)

sirovina
isto
strojar
proizvo a
sredstava z a
iv o t radnika
p roizvo a
vik a

20

40

20

20

20

40

20

20

40

20

vrijednost
proizvoda
100

2V 2

20

=
=

100

21/2

20

20

100

2V 2

40

20

20

100

21/2

20

40

20

20

100

10

20

10

10

=
=

50

E, dakle, razmjenjuje cijeli svoj proizvod od 100 [talira] ovako:

20 za najamninu za svoje vlastite radnike, 20 za radnike proizvo aa
sirovina A, 20 za radnike strojara C, 20 za radnike proizvo aa vika
D ; za to on dobija u razmjeni 40 za sirovine, 20 za strojeve, 20 dobija
sa svoje strane za ivotna sredstva radnika, a 20 mu ostaje za kupnju
vika proizvoda od kojega ivi on sam. Razmjerno jednako [razmje
njuju] i drugi [kapitalisti]. Njihov viak vrijednosti sainjava ona 1k
ili 20 [talira], koju svi oni mogu razmijeniti za viak proizvoda. Kad
bi utroili sav viak, oni bi na kraju bili tamo gdje su bili i na poetku,
a viak vrijednosti njihovog kapitala ne bi rastao.
Uzmimo da oni potroe samo polovinu vika vrijednosti, tj. 10
ili Vio; tada bi proizvo a vika D sam troio 10 manje; i svaki od
drugih [troio bi] 10 manje. U svemu bi D, dakle, prodao samo polo
vinu svoje robe=50 i ne bi mogao da iznova zapone svoj posao. Uz
mimo, dakle, da on proizvodi samo 50 u potronoj robi.1 Na onih
400 talira koji postoje u sirovinama, strojevima, radnikim sredstvima
za ivot dolazi, dakle, samo 50 na potronu robu za kapitaliste. Ali
svaki od kapitalista posjeduje sad viak od 10, od ega 42 u sirovini,
23 u strojevima, 23 u radnikim sredstvima za ivot, na to on treba
da dobije 23 (kao to je ranije za 80 dobio 100). Kapitalist D je na
svojih 40 dobio 10 pa moe, dakle, u istom razmjeru poveati svoju
proizvodnju, naime za 5. Idue godine on e proizvesti V-Jz* vie=571/25.
Ovaj primjer kasnije se moe ali ne mora razraditi. Zapravo ne
spada ovamo. Me utim, jasno je da se ovdje oplodnja vrijednosti
zbiva u razmjeni kapitalista izme u sebe, jer iako E proizvodi samo

Precrtano: U no v cu isto tako 5 0 i tak o b i svaki od kapitalista A , B, C,

D , E aku m u liran u no v cu 10 talira. O n i p red stav ljaju n eu tro en i viak vrijednosti.

A li tih 10 talira ili u k u p n o 50 m o g u se op lod iti sam o ako se uloe u novi rad.
A i B , d a b i proizveli vie sirovina tre b a ju za 4 talira vie ivog rad a i, kako nem aju
nove strojeve za to , [treb aju] za 6 talira vie ru n o g rada. a tre b a : 4 3 tre b a :

2Va

4 tre b a : 6V<

6 tre b a :

567

III.

Glava o kapitalu Drugi odjeljak 289

za radniku potronju, on razmjenjuje u obliku najamnine Vs od

A, lk od B, 1/s od C, lk od D itd. Isto tako razmjenjuju A, B, C,
D sa E, ne direktno ve indirektno, jer svaki od njih treba od nje
ga 1/s kao ivotna sredstva za svoje radnike. Oplodnja vrijednosti
sastoji se u tome to svaki razmjenjuje svoj vlastiti proizvod za alikvotne dijelove proizvoda etvorice drugih, i to tako da je od vika
proizvoda jedan dio namijenjen za potronju kapitalista, jedan dio
pretvara se u viak kapitala da bi se imao ime pokrenuti novi rad.
Oplodnja vrijednosti sastoji se u realnoj mogunosti vee oplodnje u
proizvodnji novih i veih vrijednosti.
Ovdje je jasno da kad bi D i E (od kojih E predstavlja sve robe
to ih troi radnik, a D sve robe to ih troi kapitalist) proizvodili
previe naime previe s obzirom na proporciju radnicima namijenjenog dijela kapitala ili previe s obzirom na dio kapitala koji treba
da utroi kapitalist (previe s obzirom na proporciju u kojoj oni mo
raju poveati kapital; a ta proporcija kasnije dobija donju granicu u
kamati) do ope hiperprodukcije ne bi dolo zato to je relativno
premalo roba koje troe radnici ili premalo roba koje troe kapitalisti,
ve zato to bi se i jedne i druge [robe] proizvodilo previe ne pre
vie za potronju ve za odranje ispravnog odnosa izme u potronje i
oplodnje vrijednosti; previe za oplodnju vrijednosti.
c)

P r o p o r c i j e a k u m u l a c ij e i o b e z v r e d e n je k a p i t a l a u k r iz a m a

Drugim rijeima: na danoj taki razvoja proizvodnih snaga (jer

taj e razvoj odrediti odnos potrebnog rada prema viku rada) odrava
se vrst omjer u kojem se proizvod dijeli na dijelove koji odgovaraju
sirovinama, strojevima, potrebnom radu i viku rada, a sam viak
rada, najzad, na dio koji pripada potronji i na drugi koji ponovo po
staje kapital. Ta unutranja, pojmovna podjela kapitala pojavljuje se
kod razmjene tako, da se u razmjeni kapitala izme u sebe dre od
re ene i ograniene, iako u toku proizvodnje stalno promjenljive pro
porcije. Ako su npr. odnosi takvi da su 2/s sirovine, x/s strojevi, Vs
najamnina, Vs viak proizvoda, a od posljednjeg je opet 1/io namije
njena potronji a 1/io novoj proizvodnji, ta podjela unutar kapitala
pojavljuje se u razmjeni kao raspodjela, recimo, izme u 5 kapitala.
U svakom sluaju time su dani kako suma razmjene, koja se moe
izvriti, tako i proporcije u kojima svaki od tih kapitala mora kako
razmjenjivati tako i proizvoditi. Ako je odnos potrebnog rada prema
postojanom dijelu kapitala kao npr. u gornjem sluaju=1/5 '.3/5j vidjeli
smo da kapital koji radi za potronju i kapitalista i radnika ne bi
smio biti vei od 1/s+ 1/io tih 5 kapitala, od kojih svaki predstavlja
1, dakle = l x/2 kapitala.
Isto tako je dan odnos u kojem se svaki kapital mora razmjenji
vati s drugim, koji predstavlja jedan odre eni moment njega samog.
19 Marx - Engels (19)

2 9 0 Osnovi kritike politike ekonomije

Najzad, [dan je i odnos] u kojem se svaki [kapital] openito mora

razmijenjivati. Ako je odnos npr. sirovina = 2/5, tada kapitali koji
proizvode sirovine mogu razmijeniti na bilo kojoj krajnjoj taki uvijek
samo 3/5, dok se 2/5 moraju promatrati kao stalne. (Npr. kao sjeme
itd. u poljoprivredi.) Razmjena sama po sebi daje tim pojmovno uza
jamno odre enim momentima indiferentno postojanje; oni postoje
nezavisno jedan od drugog; njihova unutranja nunost pojavljuje se
u krizi, koja nasilno dokrajuje njihovu prividnu uzajamnu indiferentnost.
Revolucija u proizvodnim snagama dalje mijenja te odnose, preinauje te odnose ija osnova sa stanovita kapitala, a stoga i sa
stanovita oplodnje vrijednosti razmjenom uvijek ostaje odnos potreb
nog rada prema viku rada, ili if you please1, odnos razliitih momenata
opredmeenog rada prema ivom radu. Mogue je, kako smo nago
vijestili ve prije, da i poveanjem proizvodnih snaga oslobo eni
kapital i oslobo ena iva radna sposobnost moraju oboje ostati neiskorieni, jer ne postoje u proporcijama u kojima se mora vriti
proizvodnja na osnovu novorazvijenih proizvodnih snaga. Nastavi li
se proizvodnja bez obzira na to, to se najzad kod razmjene na jednoj
ili na drugoj strani mora ispostaviti minus, negativna veliina.
Uvijek ostaje to ogranienje da se razmjena (dakle i proizvodnja)
vri tako da odnos vika rada prema potrebnom radu ostaje isti, jer
taj odnos je = postojanosti2 oplodnje kapitala. Drugi odnos pro
porcija izme u dijela vika proizvoda koji troi kapital i dijela koji se
iznova pretvara u kapital odre en je prvim odnosom. Prvo, veli
ina sume koju treba podijeliti na ta dva dijela zavisi od tog prvobitnog
odnosa; drugo, ako stvaranje vika vrijednosti kapitala poiva na stva
ranju vika rada, poveanje je kapitala kao kapitala (akumulacija, a
bez nje kapital ne moe sainjavati osnovu proizvodnje, jer bi ostao
stagnantan i ne bi bio element napretka, koji je potreban ve uslijed
pukog porasta stanovnitva itd.) zavisno od pretvaranja jednog dijela
tog vika proizvoda u novi kapital. Kad bi se viak vrijednosti jedno
stavno potroio, tada se kapital ne bi oplodio i ne bi proizvodio kao
kapital, tj. kao vrijednost koja proizvodi vrijednost.
Vidjeli smo, ako se 40 funti pre e koje imaju vrijednost od 200
talira jer one sadravaju u 200 talira opredmeeno radno vrijeme
razmijene za 198, ne samo da proizvo a pre e gubi dobit od W2% >
ve je njegov proizvod obezvrije en, prodan ispod svoje realne vrijed
nosti, iako je prodan po cijeni koja mu jo uvijek ostavlja profit od
10%. S druge strane, proizvo a srebra dobija 2 talira. Zadrava
2 talira kao oslobo eni kapital. Ipak je dolo do obezvre enja, ako
se promatra ukupna suma. Jer suma je 398 talira umjesto 400. Jer
1

ako hoete, s d o p u ten jem

neizm jenjivosti 3 tre b a : P / o

2 dem

G le ichbleibenostajanja jednakim,

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 291

i u ruci proizvo aa srebra 200 talira pre e vrijedi sad samo 198;
za njega je to isto kao da se proizvodna snaga njegovog rada toliko
poveala, da je i dalje u 200 talira sadran isti opredmeeni rad, ali
da su od njega 2 talira prela s rauna potrebnih izdataka na raun
vika vrijednosti, da je on platio 2 talira manje za potrebni rad.
Obrnuto bi moglo biti sluaj samo kad bi proizvo a srebra bio
u stanju da 40 funti pre e, koje je kupio za 198 talira, ponovo proda
za 200 talira. Tada bi on imao 202 talira, pa recimo da ih je prodao
tvorniaru svile, koji mu je u svili dao vrijednost od 200 talira za
40 funti pre e. Tada bi 40 funti pre e bilo prodano po svojoj pravoj
vrijednosti, ako ne iz prve ruke, od svog proizvo aa, a ono iz druge,
od svog kupca, i cijeli bi raun bio ovaj: Razmijenila su se 3 proizvoda,
od kojih svaki sadri opredmeeni rad u vrijednosti od 200; dakle,
suma vrijednosti kapitala [iznosi] 600. A je tvorniar pre e, B tvorniar srebr^, C tvorniar svile: A 198, B 202 (naime 2 suviak od prve
razmjene i 200 u svili), C 200. Suma 600. U tom sluaju ukupna vri
jednost kapitala ostala je ista i dolo je samo do pomjeranja, jer je
B dobio jedan dodatni dio vrijednosti koji je A izgubio.
Kad bi A, tvorniar pre e, mogao prodati samo za 180 (koliko
stvar stoji njega), a 20 u pre i apsolutno ne bi mogao da proda, tada
bi opredmeeni rad od 20 talira postao bezvrijedan. Isto bi se do
godilo kad bi on vrijednost od 200 dao za 180 talira; tvorniar srebra
B, ukoliko je ta nunost za A nastala hiperprodukcijom pre e, tako
da se ni B ne bi mogao rijeiti vrijednosti sadrane u 40 funti pre e
za vie od 180, oslobodio bi od svog kapitala 20 talira. On bi imao u
ruci relativni viak vrijednosti od 20 talira, ali u sumi apsolutne vri
jednosti, opredmeenom radnom vremenu ukoliko je ono razmjenljivo
imao bi i dalje samo 200, naime 40 funti pre e za 180 i 20 talira oslo
bo enog kapitala. Za [kapitalista] B to bi bilo isto kao da su se trokovi
proizvodnje pre e smanjili, tj. kao da je uslijed porasta proizvodne
snage rada u 40 funti pre e sadrano za 20 talira manje radnog vre
mena ili, ako je radni dan = 4 talira, kao da je bilo potrebno 5 radnih
dana manje da bi se x funti pamuka pretvorilo u 40 funti pre e; da
bi on dakle za u koncu opredmeeno radno vrijeme imao da razmijeni
manje u srebru opredmeenog radnog vremena. Ali ukupna suma
postojeih vrijednosti bila bi 380 umjesto 400. Dolo bi, dakle, do
opeg obezvre enja 20 talira ili do unitenja kapitala za iznos od 20
talira.
Prema tome, dolazi do opeg obezvre enja, iako se deprecijacija
[koja je u tome] to tvorniar pre e prodaje 40 funti za 180 umjesto
za 200, nuno pojavljuje kao povienje cijena na strani srebra i sni
enje cijena pre e prema srebru, a ope snienje cijena openito uvijek
ukljuuje poveanje cijena novca, naime robe u kojoj se procjenjuju
sve ostale. U krizi opem padu cijena doga a se dakle u isti
mah do izvjesnog momenta ope obezvre enje ili unitenje kapitala.
Obezvre enje moe biti ope, apsolutno, a ne samo relativno, kao
19*

2 9 2 Osnovi kritike politike ekonomije

deprecijacija, jer vrijednost ne izraava, kao cijena, samo odnos jedne

robe prema drugoj, ve omjer cijene robe prema radu opredmeenom
u njoj ili jedne koliine opredmeenog rada iste kvalitete prema dru
goj. Ako te koliine nisu jednake, dolazi do obezvre enja, koje se ne
izbalansira povienjem cijena na drugoj strani, jer druga strana izra
ava stalnu koliinu opredmeenog rada koja se razmjenom ne mijenja.
To obezvre enje protee se u opim krizama do same ive radne spo
sobnosti. Prema onome to je naznaeno gore, unitenje vrijednosti i
kapitala do kojeg dolazi u krizi poklapa se ili je istog znaenja
s opim porastom proizvodnih snaga, do kojeg, me utim, ne dolazi
uslijed stvarnog poveanja proizvodne snage rada (ukoliko do njega
uslijed kriza i dolazi, to ne spada ovamo), ve uslijed smanjenja posto
jeih vrijednosti sirovina, strojeva, radne sposobnosti. Na primjer
Tvorniar pamune robe gubi kapital na svojim proizvodima (pre i
npr.), ali kupuje po niim cijenama istu vrijednost u pamuku, radu
itd. Za njega je to isto kao da se smanjila zbiljska vrijednost rada, pa
muka itd. tj. kao da su oni uslijed poveane proizvodne snage rada
bili proizvedeni jeftinije.
Isto bi tako, s druge strane, iznenadan opi porast proizvodnih
snaga relativno obezvrijedio sve postojee vrijednosti, sav rad opred
meen na niem stupnju proizvodnih snaga i stoga unitio postojei
kapital kao i postojeu radnu sposobnost. Druga strana krize svodi
se na zbiljsko smanjenje proizvodnje, ivog rada da bi se ponovo
uspostavio pravi omjer izme u potrebnog rada i vika rada, na kojem
u krajnjoj liniji poiva sve. (Dakle nipoto nije tako, kako to misli
lord Overstone kao pravi lihvar da se krize jednostavno svode
na ogromne profite za jedne i uasne gubitke za druge.)

d)

R e a liz ira n i k a p ita l k ao n o v a c i p rim je d b a

o p e n ito

o k a p ita lu

Razmjena ne mijenja unutranje uslove oplodnje vrijednosti, ali

ona ih izbacuje napolje, daje im samostalan oblik jednog prenm dru
gom i tako ini da jedinstvo postoji samo kao unutranja nunost,
koja se zbog toga nasilno ispoljava u krizama. Zato je u biti kapitala
postavljeno oboje; kako obezvre enje kapitala procesom proizvodnje,
tako i ukidanje obezvre enja i stvaranje uslova za oplodnju kapitala.
Kretanje u kojem se to doista zbiva moe se razmatrati tek onda kad
se razmatra realni kapital, tj. konkurencija itd., zbiljski realm uslovi.
To jo ne spada ovamo. S druge strane, bez razmjene ne bi postojala
proizvodnja kapitala kao takvog, jer oplodnja vrijednosti kao takva ne
postoji bez razmjene. Bez razmjene bila bi rije samo o mjerenju itd.
proizvedene upotrebne vrijednosti, uope samo o upotrebnoj vrijed
nosti.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 93

Nakon to se kapital 1) procesom proizvodnje oplodio, tj. stvorio

novu vrijednost, 2) obezvrijedio se, tj. iz oblika novca preao u oblik
odre ene robe, 3) on se oplo uje zajedno sa svojom novom vrijed
nou time to se proizvod ponovo baca u promet i kao R razmjenjuje
za N. Prave tekoe tog treeg procesa na taki do koje smo doli,
gdje se kapital razmatra samo openito, postoje samo kao mogunosti
i stoga se isto tako ukidaju kao mogunosti. Proizvod je sad, dakle,
postavljen kao ponovo pretvoren u novac.
Kapital je sada, dakle, ponovo postavljen kao novac, a stoga [je]
i novac [postavljen] u novom odre enju realiziranog kapitala, a ne
samo kao realizirana cijena robe. Ili, roba realizirana u cijeni sada je
realizirani kapital. To novo odre enje novca ili bolje kapitala kao novca
razmatrat emo kasnije. Prema prirodi novca, u kapitalu se kada
je pretvoren u novac u prvi mah ini izmjerena samo nova vrijed
nost koju je on stvorio, tj. ponavlja se prvo odre enje novca kao ope
mjere roba; sada kao mjera vika vrijednosti, oplodnje kapitala. U
obliku novca pojavljuje se ta oplodnja vrijednosti kao mjerena samom
sobom; ima svoju mjeru u samoj sebi. Kapital je prvobitno bio 100
talira; time to je sada 110, postavljena je mjera njegove oplodnje
vrijednosti u njegovom vlastitom obliku kao proporcija kapitala
koji se vratio iz procesa proizvodnje i razmjene (vratio se u svoj nov
ani oblik) prema prvobitnom kapitalu; ne vie kao odnos dva kvali
tativno nejednaka rada opredmeenog i ivog ili potrebnog
rada i stvorenog vika rada. Kad je kapital postavljen kao novac, on
je tako postavljen u prvom odre enju novca, kao mjera vrijednosti.
Ali ta je vrijednost ovdje njegova vlastita vrijednost ili mjera njegove
samooplodnje. Na ovo emo se vratiti (kod profita).
Drugi oblik novca bio je oblik prometnog sredstva, a s te strane
pojavljuje se novani oblik kapitala samo kao prolazan moment da bi
se kapital ponovo razmijenio, ali ne kao kod novca kao prometnog
sredstva uope da bi se razmijenio za robe, za upotrebne vrijednosti,
za potronju, ve da bi se razmijenio za posebne upotrebne vrijednosti
(s jedne strane, za sirovine i oru e, a s druge strane, za ivu radnu
sposobnost) u kojima moe iznova zapoeti svoj opticaj kao kapital.
U tom odre enju on je capital circulant1, o emu kasnije. Ali njegov
rezultat kao novca u odre enju prometnog sredstva poetak je ina
proizvodnje koji polazi od postavljenog kapitala, i to je taka koju emo
prije svega razmotriti ovdje prije nego po emo dalje. (U tom prvom
odre enju, mjeriy pojavljuje se nova vrijednost dodue kao mjerena;
ali razlika je samo formalna; umjesto vika rada [tu imamo] novac
viak rada opredmeen u odre enoj robi. Ali kvalitativna priroda
te nove vrijednosti, tj. sama veliina mjere, tako er se mijenja, to
treba razmotriti tek kasnije. Drugo, [u odre enju novca] kao prometnog
1

opticajni kapital

2 9 4 Osnovi kritike politike ekonomije

sredstva nestajanje novanog oblika tako er je jo samo formalno.

Taj oblik postaje bitan tek kad se dovri ne samo prvo kruno kretanje
ve i drugo. Rezultira dakle u prvi mah samo u tome da smo ponovo
na poetku procesa oplodnje vrijednosti. Zato sada prije svega s te take
nastavljamo izlaganja.)
Trei oblik novca kao samostalne vrijednosti koja se negativno
odnosi prema prometu nije kapital koji kao roba izlazi iz procesa proiz
vodnje i ponovo ulazi u promet da bi postao novac, nego kapital koji
postaje roba i ulazi u promet u obliku vrijednosti koja se odnosi samo
prema sebi. (Kapital i kamata.) Taj trei oblik pretpostavlja kapital
u ranijim oblicima i u isti mah sainjava prijelaz iz kapitala u posebne
kapitale, realne kapitale, jer se sada u tom posljednjem obliku, kapital
prema svom pojmu ve dijeli na dva kapitala samostalnog postojanja.
Sa dvojstvom je tada dano mnotvo uope. Such is the march of this
development.1
[Prije nego to sad produimo jo ova napomena. Kapital ope
nito, za razliku od pojedinih kapitala, pojavljuje se dodue 1) samo
kao apstrakcija; ali ne kao proizvoljna apstrakcija, ve kao apstrakcija
koja shvaa differentia specifica2 kapitala za razliku od svih ostalih
oblika bogatstva ili naina na koje se razvija proizvodnja (drutvena).
To su odre enja koja su zajednika svakom kapitalu kao takvom,
odnosno svaku odre enu sumu vrijednosti ine kapitalom. I razlike
unutar te apstrakcije isto su tako apstraktne posebnosti koje karakte
riziraju svaku vrstu kapitala, jer je on njihova pozicija ili negacija (npr.
capital fixe3 ili capital circulant4) ; 2) ali kapital openito za razliku
od posebnih realnih kapitala sam je realna egzistencija. To je priznala
obina ekonomija, iako to nije razumjela, i sainjava vrlo vaan mo
ment za njena uenje o izjednaivanjima itd. Na primjer, kapital
u tom opem obliku, iako pripada pojedinim kapitalistima, u svom ele
mentarnom obliku kao kapital sainjava kapital Jcoji se akumulira u
bankama ili ga one raspodjeljuju i koji se, kao to kae Ricardo,!1801
tako zadivljujue raspodjeljuje razmjerno potrebama proizvodnje. On
isto tako zajmovima itd. stvara neki nivo me u razliitim zemljama.
Ako je, dakle, npr. jedan zakon kapitala openito da se on, da bi se
oplodio, mora postaviti dvostruko i da se u tom dvostrukom obliku
mora dvostruko oploditi, onda e se npr. kapital jedne posebne na
cije, koja u suprotnosti prema nekoj drugoj predstavlja kapital par excel
lence, morati pozajmiti nekoj treoj naciji da bi se mogao oploditi.
Dvostruko postavljanje, odnoenje prema sebi samom kao tu em,
postaje u ovom sluaju vraki realno. Dok je stoga ono openito, s
jedne strane, samo zamiljena differentia specifica, ono je u isti mah
poseban realan oblik pored oblika onog posebnog i onog pojedinanog.

T a k a v je to k ovog razvoja.

opticajni kapital

2 specifinu

razliku

stalni kapital

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 295

(Kasnije emo se vratiti na tu taku koja e, premda je vie logikog

nego ekonomskog karaktera, ipak biti vrlo znaajna u toku naeg istra
ivanja. Tako je to i u algebri. Na primjer, a, b, c su brojevi uope,
openito, ali oni su i cijeli brojevi prema a/b, b/c, c/b, c/a, b/a itd.,
koji ih me utim pretpostavljaju kao ope elemente.)
e)

O d v i k a r a d a d o v i k a k a p i t a l a i li o p r e d m e e n j e
i o tu e n je

Nova vrijednost postavlja se, dakle, sama ponovo kao kapital,

kao opredmeeni rad koji ulazi u proces razmjene sa ivim radom i
zato se dijeli na postojani dio objektivne uvjete rada, materijal i
oru e i na uvjete za subjektivni uvjet rada, egzistenciju ive radne
snage, necessaries1, ivotna sredstva za radnika. Kod tog drugog na
stupa kapitala u tom obliku postaju jasne take koje su kod prve nje
gove pojave u novcu koji iz svog odre enja kao vrijednosti prelazi
u svoje odre enje kao kapitala bile posve nejasne. Sada ih je ra
svijetlio sam proces oplodnje vrijednosti i proizvodnje. Kod prve
pojave kapitala inilo se da same pretpostavke dolaze izvana iz pro
meta; kao vanjske pretpostavke za nastajanje kapitala, koje zato ne
proizlaze iz njegove unutranje biti i nisu objanjene iz nje. Sad e
se te vanjske pretpostavke pojaviti kao momenti kretanja samog kapi
t a l tako da ih je on sam ma kako one historijski nastale pret
postavio kao svoje vlastite momente.
Unutar samog procesa proizvodnje pojavljivao se viak vrijednosti,
silom kapitala pokrenuti viak vrijednosti, kao viak rada, ak i u obliku
ivog rada koji, me utim, kako ne moe stvarati ni iz ega, zatjee
svoje objektivne uvjete. Sada se taj viak rada pojavljuje opredmeen
kao viak proizvoda, a taj viak proizvoda, da bi se oplodio kao kapital,
dijeli se na dva oblika: na objektivni uslov rada materijal i oru e
i na subjektivni uvjet rada ivotna sredstva za ivi rad koji sada
treba staviti u kretanje.
Opi oblik kao vrijednost opredmeeni rad (napose opredme
eni rad koji dolazi iz prometa), to je, naravno, opa pretpostavka
koja se razumije sama po sebi. Dalje: viak proizvoda u svom totali
tetu (koji objektivira viak rada u njegovom totalitetu) pojavljuje se
sada kao viak kapitala (u odnosu na poetni kapital, prije nego to
je ovaj zapoeo taj opticaj), tj. kao osamostaljena razmjenska vrijed
nost, koja prema ivoj radnoj snazi nastupa kao prema svojoj speci
finoj upotrebnoj vrijednosti. Svi momenti koji su prema ivoj radnoj
snazi istupali kao tu e vanjske moi koje je pod izvjesnim, od nje same
nezavisnim uslovima troe, upotrebljavaju, sada su postavljeni kao
njen vlastiti proizvod i rezultat.
1 potreptine

2 9 6 Osnovi kritike politike ekonomije

Prvo: Viak vrijednosti ili viak proizvoda nije nita drugo nego
odre ena suma opredmeenog ivog rada suma vika rada. Ta
nova vrijednost, koja prema ivom radu istupa kao samostalna vrijed
nost koja se s njim razmjenjuje, kao kapital, proizvod je rada. Ona
sama nije nita drugo nego viak rada uope iznad potrebnog rada_
u objektivnom obliku, i zato kao vrijednost.
Drugo: Posebni likovi to ih ta vrijednost mora poprimiti da bi
se iznova oplodila, tj. postavila kao kapital s jedne strane kao siro
vina i oru e, a s druge strane kao ivotna sredstva za rad za vrijeme
ina proizvodnje stoga su isto tako samo posebni oblici samog vika
rada. Sam viak rada proizvodi sirovine i oru e u takvim proporci
jama, odnosno on je sam objektivno postavljen kao sirovina i oru e u
takvoj proporciji koja doputa ne samo da se odre ena suma potrebnog
rada, tj. ivog rada koji reproducira sredstva za ivot (njihovu vrijed
nost) moe opredmeivati u toj proporciji, i to neprestano se opredmeivati (dakle da uvijek iznova moe poinjati rastavljanje na objektivne
i na subjektivne uslove samoodravanja i samoreprodukcije ivog
rada), ve da je ivi rad, vrei taj proces reprodukcije svojih pred
metnih uslova, u isti mah postavio sirovinu i oru e u takvim propor
cijama da se on kao viak rada, kao rad iznad potrebnog moe ostvari
vati u njima i zato ih initi materijalom novog stvaranja vrijednosti.
Objektivni uvjeti vika rada ograniavaju se na odre enu proporciju
sirovine i oru a iznad zahtjeva potrebnog rada, dok se objektivni
uslovi potrebnog rada raspadaju unutar svoje objektivnosti na objek
tivne i subjektivne, na stvarne momente rada1 i na subjektivne (sredstva
za ivot ivog rada). Ti objektivni uvjeti vika rada sada se, dakle,
pojavljuju, sada su postavljeni kao proizvod, rezultat, objektivni oblik,
vanjska egzistencija samog vika rada. Prvobitno, naprotiv, samom
se ivom radu inilo tu im kao djelo kapitala to oru a i sred
stva za ivot postoje u opsegu koji omoguuje ivom raduda se ostvari
ne samo kao potrebni rad ve i kao viak rada.
Tree: Samostalno bivstvo van je-za-sebe vrijednosti nasuprot ivoj
radnoj snazi, dakle njeno postojanje kao kapitala objektivna, uzdrana ravnodunost i tu ost objektivnih uvjeta rada prema ivoj
radnoj snazi, koje idu tako daleko da ti uvjeti istupaju prema osobi
radnika u osobi kapitalista (kao personifikacije s vlastitom voljom i
interesom), to apsolutno rastavljanje, odvajanje vlasnitva, tj. stvarnih2
uslova rada od ive radne snage to to ti uslovi istupaju prema
ivoj radnoj snazi kao tu e vlasnitvo, kao realnost druge pravne osobe,
apsolutno podruje njene volje (i to se stoga, s druge strane, prema
vrijednosti personificiranoj u kapitalistu ili prema uslovima rada, rad
pojavljuje kao tu i rad), to apsolutno razdvajanje vlasnitva i rada,
ive radne snage i uslova njenog realiziranja, opredmeenog i ivog
rada, vrijednosti i djelatnosti koja je stvara (stoga i tu ost sadraja
1 in sachliche Momente der Arbeit 2 sachlichen

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 2 97

rada prema samom radniku), to rastavljanje pojavljuje se sada isto

tako kao proizvod samog rada, kao opredmeenje, objektiviranje nje
govih vlastitih momenata. Jer samim novim inom proizvodnje
koji je samo potvrdio prethodnu razmjenu izme u kapitala i ivog
rada viak je rada, pa dakle i viak vrijednosti, viak proizvoda,
uope ukupan rezultat rada (kako vika rada tako i potrebnog rada)
postavljen kao kapital, kao razmjenska vrijednost koja se odnosi samo
stalno i ravnoduno prema ivoj radnoj snazi ili istupa prema njoj
kao prema svojoj pukoj upotrebnoj vrijednosti.
Radna snaga prisvojila je samo subjektivne uslove potrebnog rada
ivotna sredstva za radnu snagu koja proizvodi, tj. za njenu re
produkciju kao puke radne snage odvojene od uslova njenog ostva
renja a ona je te uslove sama postavila kao stvari, vrijednosti, koje
prema njoj istupaju u tu oj zapovjednikoj personifikaciji. Radna
snaga ne samo to ne izlazi bogatija iz tog procesa, ve izlazi siromanija
nego to je u njega ula. Jer ne samo to je stvorila uslove potrebnog
rada kao uslove koji pripadaju kapitalu, ve i oplodnja koja je u njemu
sadrana kao mogunost, mogunost stvaranja vrijednosti, egzistira
sad isto tako kao viak vrijednosti, viak proizvoda, jednom rijeju
kao kapital, kao gospodstvo nad ivom radnom snagom, kao vlasti
tom moi i voljom obdarena vrijednost nasuprot radnoj snazi u njenom
apstraktnom, bezobjektnom, isto subjektivnom siromatvu. Radna
snaga je proizvela ne samo tu e bogatstvo i vlastito siromatvo, ve
tako er i odnos tog bogatstva kao bogatstva koje se oslanja na sama
sebe prema njoj kao siromatvu, ijom potronjom bogatstvo upija
u sebe nove ivotne sokove i iznova se oplo uje.
Sve je to proizilo iz razmjene u kojoj je radnik za neku koliinu
opredmeenog rada razmijenio svoju ivu radnu mo, samo to se
sada taj opredmeeni rad ti izvan njega egzistirajui uslovi njego
vog postojanja i samostalno bivstvovanje-izvan-njega tih stvarnih1
uslova pojavljuju kao njegov vlastiti proizvod, kao postavljeni njim
samim podjednako i kao njegovo vlastito objektiviranje, i kao objekti
viranje njega kao jedne od njega samog nezavisne moi koja tovie
njim vlada, i to vlada pomou njegovog vlastitog djela.
U viku kapitala svi su momenti proizvod tu eg rada, u kapital
pretvoreni tu i viak rada, ivotna sredstva za potrebni rad, objektivni
uslovi (materijal i oru e) da bi potrebni rad mogao reproducirati
vrijednost koja je razmijenjena za njega u ivotnim sredstvima; naj
zad potrebna koliina materijala i oru a da bi se u njemu mogao ostva
riti nov viak rada ili stvoriti nov viak vrijednosti.
Ovdje je otpao privid koji je jo postojao kod prvog razmatranja
procesa proizvodnje kao da kapital sa svoje strane donosi neku vri
jednost iz prometa. Objektivni uslovi rada pojavljuju se sad, naprotiv,
kao njegov proizvod ne samo ukoliko su oni vrijednost uope, ve
1 sachlichen

2 9 8 Osnovi kritike politike ekonomije

i kao upotrebne vrijednosti za proizvodnju. Ali ako se tako kapital

pojavljuje kao proizvod rada, isto se tako proizvod rada pojavljuje
kao kapital ne vie kao jednostavan proizvod, niti kao razmjenljiva roba, ve kao kapital; opredmeeni rad kao gospodstvo, komanda
nad ivim. Kao proizvod rada pokazuje se i to to se proizvod rada
pojavljuje kao tu e vlasnitvo, kao nain egzistencije koji istupa samo
stalno nasuprot ivom radu, a tako er i kao za sebe bivstvujua vri
jednost; to je proizvod rada, opredmeeni rad, obdaren od samog
ivog rada vlastitom duom i to se nasuprot njemu fiksira kao tu a
mo.
Ako se stvar promatra sa stanovita rada pokazuje se, dakle, da
rad u procesu proizvodnje djeluje tako da on svoje ostvarenje u objek
tivnim uslovima u isti mah odbija od sebe kao tu u realnost i zato
nasuprot toj njemu otu enoj realnosti, koja ne pripada njemu ve
drugima, postavlja samog sebe kao bezsupstancijalnu, samo siromanu
radnu sposobnost; da rad svoju vlastitu zbilju ne postavlja kao biystvovanje za sebe, ve kao puko bivstvovanje za drugo i zato tako er
kao puko drugobivstvovanje ili kao bivstvovanje drugog nasuprot
samom sebi.
Taj proces ostvarenja1 je isto tako proces onestvarenja2 rada.
Rad se postavlja objektivno, ali tu svoju objektivnost postavlja kao
svoje vlastito nebivstvovanje ili kao bivstvovanje svog nebivstvovanja
kapitala. On se vraa u sebe kao puka mogunost postavljanja vrijed
nosti ili oplodnje vrijednosti; jer cijelo zbiljsko bogatstvo, svijet zbiljske
vrijednosti kao i realni uslovi njegovog vlastitog ostvarenja postavljeni
su nasuprot njemu kao samostalne egzistencije. Upravo te mogunosti
koje poivaju u vlastitom krilu ivog rada, a koje uslijed procesa proiz
vodnje egzistiraju kao zbilje izvan njega, ali kao njemu tu e zbilje,
sainjavaju bogatstvo u suprotnosti prema radu.
Ukoliko se viak proizvoda iznova oplo uje kao viak kapitala,
iznova ulazi u proces proizvodnje i proces samooplodnje vrijednosti,
on se dijeli: 1) na ivotna sredstva za radnike, radi razmjene za ivu
radnu snagu; taj dio kapitala moemo oznaiti kao fond rada; taj
fond rada, dio namijenjen za odravanje radne snage (i to za njeno
progresivno odravanje, jer viak kapitala stalno raste) pojavljuje se
sada isto tako kao proizvod tu eg rada, kapitalu tu eg rada, kao i 2)
na njegove druge sastavne dijelove stvarne3 uslove za reprodukciju
vrijednosti = tim ivotnim sredstvima + viak vrijednosti.
Nadalje, ako se razmatra taj viak kapitala, onda podjela kapitala
na postojani dio koji egzistira prije rada, pretpotopno, sirovine i
oru a za rad i na promjenljivi dio, naime ivotna sredstva razmjenIjiva za ivu radnu snagu, ispada isto formalna, jer je oba dijela jed
nako postavio rad, koji ih je uz to jednako postavio kao svoje vlastite
1

D ieser

8 sachlichen

V erw irklichungsprozefi . . .

d e r Entwirklichungsprozefl

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 299

pretpostavke. Ta podjela kapitala unutar sebe sada se pojavljuje, me u

tim, tako da se vlastiti proizvod rada, objektivirani viak rada, dijeli
na dva sastavna dijela: (1) na objektivne uslove za novu oplodnju
rada i (2) na radni fond za odravanje mogunosti tog ivog rada, tj.
ive radne snage kao ive. Ali dijeli- se tako da radna snaga moe po
novo prisvojiti onaj dio svog vlastitog rezultata (svog vlastitog posto
janja u objektivnom obliku) koji je namijenjen za radni fond, iupati
ga iz oblika tu eg bogatstva koje mu stoji nasuprot, samo tako da ne
samo reproducira svoju vrijednost, ve i oplodi dio novog kapitala
koji predstavlja objektivne uslove za ostvarenje novog vika rada i
vika proizvodnje ili za proizvodnju vika vrijednosti. Sam je rad
stvorio jedan nov fond za upotrebu novog potrebnog rada ili, to je
isto, fond za odravanje nove ive radne snage, novih radnika, ali
ujedno*i uslove da se taj fond moe prisvajati samo upotrebljavajui
nov viak rada za dodatni dio vika kapitala. U radom proizvedenom
viku kapitala, u viku vrijednosti, ujedno je, dakle, stvorena realna
nunost novog vika rada, pa je tako sam viak kapitala realna mogu
nost kako novog vika rada, tako i novog vika kapitala.
Ovdje se pokazuje kako se objektivni svijet bogatstva zahvalju
jui samom radu progresivno iri nasuprot radu kao njemu tu a
mo, dobijajui sve iru i puniju egzistenciju, tako da relativno, u
odnosu na stvorene vrijednosti ili realne uslove stvaranja vrijednosti,
oskudna subjektivnost ive radne snage sainjava sve otriji kontrast.
to se vie on, rad, objektivira, to vei postaje objektivni svijet vri
jednosti koji mu stoji nasuprot kao tu i svijet kao tu e vlasnitvo.
Stvarajui viak kapitala, rad prisiljava sam sebe da ponovo stvori
novi viak kapitala itd., itd.
U odnosu na prvobitni ne-vikovni kapital situacija se za radnu
snagu promijenila utoliko: 1) to se onaj dio tog kapitala koji se raz
mjenjuje za potrebni rad reproducira samim tim radom, dakle vie
mu ne pridolazi iz prometa, ve je njegov vlastiti proizvod i 2) to
je onaj dio vrijednosti koji u sirovini i oru u predstavlja realne uslove
za oplodnju ivog rada odrao on sam u procesu proizvodnje, pa kako
se svaka upotrebna vrijednost po svojoj prirodi sastoji od prolaznog
materijala, a razmjenska vrijednost postoji, egzistira, samo u upotreb
noj vrijednosti, to je odranje = tienju pred propau ili negaciji
prolazne prirode vrijednosti to ih posjeduje kapitalist; stoga i nji
hovom postavljanju kao za sebe bivstvujue vrijednosti, kao nepro
laznog bogatstva. Stoga je tako er ta prvobitna suma vrijednosti po
stavljena kao kapital tek u procesu proizvodnje ivim radom.
f)

D ija le k ti k i o d n o s k a p ita la i ra d a

Sada sa stanovita kapitala: Ako se razmatra viak kapitala, kapi

talist predstavlja za sebe bivstvujuu vrijednost, novac u njegovom
treem momentu, bogatstvo putem jednostavnog prisvajanja tu eg rada,

3 0 0 Osnovi kritike politike ekonomije

jer se svaki moment vika kapitala, materijal, oru e, ivotna sredstva,

svodi na tu i rad koji kapitalist ne prisvaja razmjenom za postojee
vrijednosti, nego ga je prisvojio bez razmjene. Naravno, kao prvobitan
uvjet za taj viak kapitala pojavljuje se razmjena jednog dijela vrijed
nosti koje mu pripadaju ili opredmeenog rada koji on posjeduje za
tu u ivu radnu snagu.
Za stvaranje vika kapitala /, ako tako nazovemo viak kapitala
kako proizlazi iz prvobitnog procesa proizvodnje, tj. za prisvajanje
tu eg rada, opredmeenog tu eg rada, na strani se kapitalista pojavljuje
kao uslov posjedovanje vrijednosti, iji jedan dio on formalno raz
mjenjuje za ivu radnu snagu. Kaemo formalno, jer mu ivi rad
treba vratiti, nadoknaditi i razmijenjene vrijednosti. Ali bilo kako
bilo, svakako se kao uslov za formiranje vika kapitala /, tj. za pri
svajanje tu eg rada ili onih vrijednosti u kojima se on opredmetio,
javlja razmjena vrijednosti koje pripadaju kapitalistu, koje je on bacio
u promet i priveo ivoj radnoj snazi vrijednosti koje ne potjeu
iz njegove razmjene sa ivim radom, dakle iz njegovog odnosa kao
kapitala prema radu.
Ali sad zamislimo da je viak kapitala ponovo baen u proces
proizvodnje, da ponovo u razmjeni realizira svoj viak vrijednosti i
da se kao novi viak kapitala iznova pojavljuje na poetku treeg pro
cesa proizvodnje. Taj viak kapitala I I ima drukije pretpostavke
nego viak kapitala I. Pretpostavka za viak kapitala I bile su vrijed
nosti koje pripadaju kapitalistu i koje je on ubacio u promet, tanije
u razmjenu sa ivom radnom snagom. Pretpostavka vika kapitala
II nije nita drugo nego egzistencija vika kapitala I, tj. drugim rije
ima pretpostavka da je kapitalist ve prisvojio tu i rad bez razmjene.
To kapitalistu i omoguuje da proces zapoinje uvijek iznova. Na
ravno, da bi stvorio viak kapitala II, morao je razmijeniti dio vri
jednosti vika kapitala I u obliku ivotnih sredstava za ivu radnu
snagu, ali ono to je tako razmijenio bile su prvobitno vrijednosti koje
on nije unio u promet iz vlastitog fonda. Tu i opredmeeni rad, koji
kapitalist prisvaja bez ikakvog ekvivalenta i koji zatim ponovo raz
mjenjuje za tu i ivi rad, jednako kao i materijal itd. u kojem se ostva
ruje taj novi rad i stvara viak vrijednosti, doli su u njegove ruke
bez razmjene, pukim prisvajanjem.
Prolo prisvajanje tu eg rada pojavljuje se sada kao jednostavan
uslov za novo prisvajanje tu eg rada; odnosno to to se tu i rad na
lazi u vlasnitvu kapitalista u objektivnom (stvarnom1) obliku, u obliku
egzistirajuih vrijednosti, pokazuje se kao uslov za to da bi on mogao
iznova prisvojiti tu u ivu radnu snagu, dakle viak rada, rad bez
ekvivalenta. To to je kapitalist ve stajao kao kapital nasuprot i
vom radu pokazuje se kao jedini uslov da se on ne samo odri kao
kapital, nego da kao rastui kapital prisvaja u rastuoj mjeri tu i rad
1 sachlicher

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 301

bez ekvivalenta, drugim rijeima da svoju mo, svoju egzistenciju

kao kapital nasuprot ivoj radnoj snazi proiruje, a da, s druge strane,
ivu radnu snagu u njenoj subjektivnoj, besupstancijalnoj oskudnosti
uvijek iznova postavlja kao ivu radnu snagu.
Vlasnitvo proli ili objektivirani tu i rad pokazuje se kao
jedini uslov za daljnje prisvajanje sadanjeg ili ivog tu eg rada.
Ukoliko je viak kapitala I bio stvoren jednostavnom razmjenom iz
me u opredmeenog rada i ive radne snage (razmjenom koja je posve
zasnovana na zakonima razmjene ekvivalenata u skladu s koliinom
rada ili radnog vremena sadranog u njima) i ukoliko je ta razmjena
pravno izraeno, pretpostavljala samo pravo vlasnitvo svakog nad
svojim vlastitim proizvodima i slobodno raspolaganje njima ali
ukoliko je stoga odnos vika kapitala II prema viku kapitala I po
sljedica tog prvog odnosa vidimo da se jednom udnom dosljednou pravo vlasnitva na strani kapitala dijalektiki pretvara u pravo
na tu i proizvod ili u pravo vlasnitva na tu i rad, pravo da se tu i
rad prisvaja bez ekvivalenta, a na strani radne snage u dunost da
se prema svom vlastitom radu ili prema svom vlastitom proizvodu
odnosi kao prema tu em vlasnitvu. Pravo vlasnitva pretvara se na
jednoj strani u pravo prisvajanja tu eg rada, a na drugoj u dunost
da se proizvod vlastitog rada i sam vlastiti rad respektiraju kao vri
jednosti koje pripadaju drugima.
Ali razmjena ekvivalenata, koja se pojavila kao prvobitna operacija,
koja je pravno izrazila pravo vlasnitva, toliko se okrenula da
se na jednoj strani razmjenjuje samo prividno, jer je za ivu radnu
snagu razmijenjeni dio kapitala, prvo, i sam tu i rad, prisvojen bez
ekvivalenta i, drugo, mora biti nadokna en vikom radne snage, dakle
se in fact1 ne puta iz ruke ve se samo pretvara iz jednog oblika u
drugi. Odnos razmjene je, dakle, posve otpao, ili je puki privid.
Nadalje, prvobitno se pravo vlasnitva inilo zasnovanim na
vlastitom radu. Vlasnitvo se sada pokazuje kao pravo na tu i rad
i kao nemogunost rada da prisvoji svoj vlastiti proizvod. Potpuno
razdvajanje vlasnitva i jo vie bogatstva od rada pokazuje se sada
kao konsekvencija zakona koji je poao od njihove identinosti.
Najzad, kao rezultat procesa proizvodnje i oplodnje vrijednosti,
pokazuje se prije svega reprodukcija i nova proizvodnja samog odnosa
kapitala i rada, kapitalista i radnika. Taj drutveni odnos, odnos proiz
vodnje, pokazuje se in fact kao jo vaniji rezultat procesa nego njegovi
materijalni rezultati. Naime, unutar toga procesa radnik proizvodi
i samog sebe kao radnu snagu i kapital koji joj stoji nasuprot, kao to
s druge strane kapitalist proizvodi sebe kao kapital i ivu radnu snagu
koja mu stoji nasuprot. Svaki reproducira samog sebe time to re
producira svog drugog, svoju negaciju. Kapitalist proizvodi rad kao

1 u stvari

3 0 2 Osnovi kritike politike ekonomije

tu i rad; rad proizvodi proizvod kao tu i proizvod. Kapitalist proiz

vodi radnika, a radnik kapitalista itd.

7.

Prvobitna akumulacija, podjela rada i otu enje

a)

H is to rijs k e

p r e tp o s ta v k e

k a p ita la

Kad je proizvodnja zasnovana na kapitalu ve pretpostavljena

(novac se zapravo pretvorio u kapital tek na kraju prvog procesa proiz
vodnja iz ije je reprodukcije i nove produkcije proiziao viak kapi
tala j- ali viak kapitala I sam je postavljen, realiziran kao viak kapi
tala tek kad je proizveo viak kapitala II, kad su, dakle, nestale u odnosu
na kretanje zbiljskog kapitala izvanjske pretpostavke za pretvaranje
novca u kapital, kad je, dakle, kapital in fact prema svojoj imanen
tnoj biti postavio uslove od kojih polazi u proizvodnji), onda uslov
da kapitalist, kako bi se postavio kao kapital, mora unijeti u promet
vrijednosti stvorene vlastitim radom ili na neki drugi nain (samo
ne ve datim prolim najamnim radom) pripada me u pretpotopne
uslove kapitala, me u njegove historijske pretpostavke, koje su upravo
kao takve historijske pretpostavke, stvar prolosti i stoga pripadaju
u povijest njegovog stvaranja, a nipoto ne u njegovu suvremenu po
vijest, tj. ne pripadaju u zbiljski sistem naina proizvodnje kojim
on vlada.
Ako je npr. bjeanje kmetova u gradove jedan od historijskih uslova i pretpostavki urbanizacije, to nije uslov, nije moment zbilje iz
gra enog gradskog sistema, ve pripada me u njegove prole pretpo
stavke, pretpostavke njegovog nastajanja, koje su u njegovom posto
janju ukinute. Uslovi i pretpostavke postojanja, nastajanja kapitala pret
postavljaju upravo to da on jo nije, nego tek nastaje; oni, dakle, ne
staju sa zbiljskim kapitalom, s kapitalom koji, polazei od svoje zbilje,
sam postavlja uslove svog ostvarenja. Tako npr., ako je kod prvo
bitnog postojanja novca ili za sebe bivstvujue vrijednosti kapitalom
na strani kapitalista pretpostavljena neka akumulacjia (npr. utedama
u vlastitim radom stvorenim proizvodima i vrijednostima itd.) koju
je izvrio kao nekapitalist, ako se dakle pretpostavke postajanja novca
kapitalom pojavljuju kao dane vanjske pretpostavke za nastanak ka
pitala, onda kapital, im je postao kao takav, stvara svoje vlastite pret
postavke, naime posjedovanje realnih us lova za stvaranje novih vri
jednosti bez razmjene, putem svog vlastitog procesa proizvodnje.
Te pretpostavke koje su se prvobitno pojavljivale kao uslovi nje
govog postajanja (i stoga jo nisu mogle potjecati od njegovog djelo
vanja kao kapitala) sada se pokazuju kao rezultati njegovog vlastitog
ostvarenja, kao zbilja koju je on postavio, ne kao uslovi njegovog na
stajanja, nego kao rezultati njegovog postojanja. On vie ne polazi od
pretpostavki da bi postao, nego je sam pretpostavljen, i polazei od

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 303

sebe stvara pretpostavke svog odravanja i rasta. Zato uslovi koji su

prethodili stvaranju vika kapitala I, ili koji izraavaju postajanje ka
pitala, ne pripadaju u sferu naina proizvodnje kojem kapital slui
kao pretpostavka; oni kao historijski predstupnjevi njegovog postajanja lee iza njega, kao to procesi putem kojih je Zemlja iz tekueg
mora vatre i pare prela u svoj sadanji oblik lee s onu stranu nje
nog ivota kao gotove Zemlje. To znai da pojedini kapitali mogu
jo uvijek nastajati npr. zgrtanjem bogatstva. Ali se hoard1 pretvara
u kapital tek eksploatacijom rada.
Gra anski ekonomisti, koji na kapital gledaju kao na vjeit i pri
rodan (a ne povijesni) oblik proizvodnje, pokuavaju zatim da ga po
novo opravdaju iskazujui uslove njegovog postajanja kao uslove nje
govog sadanjeg ostvarivanja, tj. izdajui momente u kojima kapita
list prisvaja jo kao ne-kapitalist, jer tek postaje, za one uslove u ko
jima on prisvaja kao kapitalist. Ti pokuaji apologetike dokazuju lou
savjest i nemo da se nain prisvajanja kapitala kao kapitala dovede
u harmoniju s opim zakonima vlasnitva, koje je proglasilo samo dru
tvo kapitala.
S druge strane, to je za nas mnogo vanije, naa metoda poka
zuje take gdje mora nastupiti historijsko razmatranje ili gdje gra
anska ekonomija kao samo historijski oblik procesa proizvodnje upu
uje preko sebe na ranije historijske naine proizvodnje. Zbog toga,
da bi se izloili zakoni gra anske ekonomije, nije potrebno pisati zbi
ljsku povijest odnos proizvodnje. Ali njihovo ispravno promatranje i
izvo enje kao historijski postalih odnosa uvijek vodi do prvih jednad
bi koje kao npr. empirijski brojevi u prirodnim naukama uka
zuju na prolost koja lei iza ovog sistema. Ti nagovjetaji, zajedno
s ispravnim shvaanjem sadanjice pruaju onda i klju za razumije
vanje prolosti jedan posao za sebe, na koji emo, nadamo se, ta
ko er jo doi. Isto tako to ispravno promatranje vodi, s druge strane,
do taaka na kojima se nagovjetava ukidanje sadanjeg oblika odnosa
proizvodnje a tako i nasluivanje budunosti, kretanje u nastajanju.
Pokazuju li se, s jedne strane, predgra anske faze kao samo historij
ske, tj. ukinute pretpostavke, to se sadanji uslovi proizvodnje poka
zuju kao uslovi koji ukidaju sami sebe i stoga kao uslovi koji postav
ljaju historijske pretpostavke za jedno novo drutveno stanje.
Razmotrimo li sad prije svega nastali odnos, vrijednost koja je
postala kapital i ivi rad kao samo kapitalu nasuprotnu upotrebnu
vrijednost, tako da se ivi rad pokazuje samo kao puko sredstvo koje
slui da se oplodi opredmeeni, mrtvi rad, da mu se udahne oivljavajua dua i da se u njemu izgubi svoja vlastita dua (i da se kao
rezultat proizvede, na jednoj strani, stvoreno bogatstvo kao tu e, a
samo nematina ive radne sposobnosti kao vlastita), tada se stvar po
kazuje jednostavno takvom da su u samom procesu i putem procesa
1 zgrnuto blago

3 0 4 Osnovi kritike politike ekonomije

postavljeni realni stvarni1 uslovi ivog rada (naime materijal u kojem

se oplo uje, oru e za oplodnju i ivotna sredstva za potpirivanje pla
mena ive radne snage za rad i njegovo uvanje od gaenja, za dovo
enje potrebne gra e njegovom ivotnom procesu), da su postavljeni
kao tu e samostalne egzistencije ili kao nain egzistencije jedne tu
e osobe, kao neto to je po sebi nasuprot ivoj radnoj snazi (koja
tako er postoji izolirano od njih, subjektivno), kao vrijednosti koje se
vrsto dre po sebi i bivstvuju za sebe, a stoga i vrijednosti koje sa
injavaju bogatstvo tu e radnoj snazi, bogatstvo kapitalista.
Objektivni uslovi ivog rada pojavljuju se kao odvojene, osamo
staljene vrijednosti nasuprot ivoj radnoj snazi kao subjektivnom po
stojanju, koje se stoga prema njima i pojavljuje samo kao vrijednost
druge vrste (koja se od njih ne razlikuje kao vrijednost, ve kao upo
trebna vrijednost). Kad je to odvajanje jednom pretpostavljeno, pro
ces proizvodnje moe ga samo iznova producirati, reproducirati i re
producirati u veem razmjeru. Kako on to ini, vidjeli smo. Objek
tivni uslovi ive radne snage pretpostavljeni su kao u odnosu na nju
samostalna egzistencija, kao objektivnost jednog subjekta koji je od
ive radne snage razliit i samostalno joj stoji nasuprot; zato je re
produkcija i oplodnja vrijednosti, tj. proirenje tih objektivnih uslova u
isti mah reprodukcija i nova proizvodnja tih uslova kao bogatstva je
dnog tu eg subjekta, koji prema radnoj snazi stoji ravnoduno i samo
stalno. Ono to se reproducira i nanovo proizvodi nije samo posto
janje tih objektivnih uslova ivog rada, ve njihovo postojanje kao sa
mostalnih vrijednosti, tj. takvih koje pripadaju jednom tu em subjektu
nasuprot toj ivoj radnoj snazi.
Objektivni uslovi rada dobivaju subjektivnu egzistenciju nasuprot
ivoj radnoj snazi iz kapitala postaje kapitalist; s druge strane, puko
subjektivno postojanje radne snage u odnosu na njene vlastite uslove
daje joj samo ravnoduan objektivan oblik u odnosu na njih ona
je samo vrijednost koja ima posebnu upotrebnu vrijednost naporedo s
vlastitim uslovima svoje oplodnje kao vrijednostima koje imaju drugu
upotrebnu vrijednost. Stoga, umjesto da se ti uslovi u procesu proi
zvodnje realiziraju kao uslovi ostvarenja radne snage, ona, naprotiv,
izlazi iz procesa proizvodnje kao puki uslov za njihovu oplodnju i za
njihovo odranje kao za sebe bivstvujue vrijednosti nasuprot rad
noj snazi.
Materijal koji radna snaga obra uje je tu i materijal; isto tako
oru e je tu e oru e; njen rad pojavljuje se samo kao dodatak njima
(materijalu i oru u) kao supstanciji i stoga se opredmeuje u neem
to njoj ne pripada. ak i sam ivi rad pojavljuje se kao tu i prema
ivoj radnoj snazi, iji je on rad, ije je on vlastito ispoljavanje ivota,
jer je ustupljen kapitalu za opredmeeni rad, za proizvod samog ra
da. Radna snaga odnosi se prema radu kao prema neem tu em, pa
1 sachlichen

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 305

kad bi kapital htio da je plaa a da joj ne daje raditi, ona bi sa zado

voljstvom ula u tu pogodbu. Njen vlastiti rad joj je dakle podjed
nako tud (a on joj je tu i prema upravljanju njime itd.) kao i ma
terijal i oru e. Zato joj se tako er i proizvod pojavljuje kao kombi
nacija tu eg materijala, tu eg oru a i tu eg rada, kao tu e vlasnitvo,
i ona je poslije proizvodnje postala samo siromanija za izdanu i
votnu snagu, ali inae iznova zapoinje drudgery1 kao samo subjek
tivna radna sposobnost koja egzistira odvojeno od svojih ivotnih uvjeta.
Spoznavanje proizvoda kao svojih vlastitih i prosu ivanje odvaja
nja od uslova svog ostvarenja kao neeg neprilinog, prisilnog go
lema je svijest, koja je i sama proizvod naina proizvodnje zasnovanog
na kapitalu, i u istoj mjeri predstavlja knell to its doom2, kao to i
probu enom svijeu roba da on ne moe biti vlasnitvo nekog treeg,
s njegovom svijeu kao linosti, ropstvo nastavlja vegetirati jo samo
umjetnim ivotom, a izgubilo je mogunost da i dalje bude osnova
proizvodnje.
Ako, naprotiv, promatramo prvobitni odnos, prije ulaska novca
u proces samooplodnje, pojavljuju se razliiti uslovi, koji moraju biti
historijski nastali ili dani da bi novac postao kapital a rad najamni
rad, rad koji postavlja, stvara kapital. (Najamni rad je ovdje, u stro
gom ekonomskom smislu u kojem ga mi ovdje jedino upotrebljavamo
a mi emo ga kasnije morati razlikovati od drugih oblika rada za
nadnicu itd. rad koji postavlja kapital, rad koji proizvodi kapital,
tj. ivi rad koji kako predmetne uslove svog ostvarivanja kao djelat
nosti, tako i objektivne momente svog postojanja kao radne sposob
nosti proizvodi kao tu e moi nasuprot samom sebi, kao za sebe bivstvujue, od njega nezavisne vrijednosti.)
Bitni uslovi su postavljeni u samom odnosu kako se on prvobitno
javlja: 1) na jednoj strani to je postojanje ive radne snage kao samo
subjektivne egzistencije, odvojene od momenata njene objektivne zbi
lje; dakle odvojene podjednako od uslova ivog rada kao i od sred
stava za egzistenciju, sredstava za ivot, sredstava za samoodranje
ive radne snage; na jednoj strani iva mogunost rada u toj potpu
noj apstrakciji; 2) vrijednost ili opredmeeni rad koji se nalazi na
drugoj strani mora biti akumulacija upotrebnih vrijednosti, dovoljno
velika da bi pruila predmetne uslove ne samo za proizvodnju proi
zvoda ili vrijednosti koji su potrebni za reproduciranje ili odravanje
ive radne snage, ve i za apsorbiranje vika rada, kao objektivni ma
terijal za taj rad; 3) mora postojati slobodan odnos razmjene, pro
met novca izme u obje strane; odnos izme u ekstrema zasnovan na
razmjenskim vrijednostima, a ne zasnovan na odnosu gospodstva ili
podlonosti, dakle proizvodnja koja ne prua ivotna sredstva nepo
sredno proizvo au, ve je posredovana razmjenom, pa se isto tako
ne moe neposredno domoi tu eg rada ve ga mora kupiti od samog
1 kuluenje 2 zvonjavu koja navijeta njegovu propast
20 Marx - Engels (19)

3 0 6 Osnovi kritike politike ekonomije

radnika, razmijeniti; najzad 4) jedna strana ona koja predstavlja

predmetne uslove rada u obliku samostalnih, za sebe bivstvujuih vri
jednosti mora nastupiti kao vrijednost i krajnjim ciljem smatrati po
stavljanje vrijednosti, samooplodnju, stvaranje novca, a ne neposred
nu potronju ili stvaranje upotrebne vrijednosti.
Dok obje strane razmjenjuju svoj rad izme u sebe samo u obliku
opredmeenog rada odnos je nemogu; isto tako je nemogu ako se
sama iva radna snaga pojavljuje kao vlasnitvo druge strane, dakle
ne kao ona koja vri razmjenu. (Ovo ne protivurjei tome da je na
pojedinim takama unutar gra anskog sistema proizvodnje mogue
ropstvo. Ali ono je tada mogue samo zato to na drugim takama ne
egzistira i pojavljuje se kao anomalija prema samom gra anskom si
stemu.)
Uslovi pod kojima se taj odnos prvobitno pojavljuje ili koji se
pojavljuju kao historijske pretpostavke njegovog postajanja pokazuju
na prvi pogled dvojak karakter: na jednoj strani raspadanje niih ob
lika ivog rada, a na drugoj raspadanje njegovih Sretnijih odnosa.
Prije svega, prva je pretpostavka da je ukinut odnos ropstva ili
kmetstva. iva radna snaga pripada sama sebi i putem razmjene ra
spolae svojim ispoljavanjem snage. Obje strane stoje jedna prema
drugoj kao linosti. Formalno je njihov odnos jednak i slobodan od
nos razmjenjivaa uope.
Da je taj oblik privid, i to varljiv privid pokazuje se, ako se pro
matra pravni odnos, kao neto to pada izvan tog odnosa. Slobodan
radnik uvijek prodaje samo odre enu, posebnu mjeru ispoljavanja sna
ge; iznad svakog posebnog ispoljavanja stoji radna snaga kao totali
tet. On prodaje posebno ispoljavanje snage jednom posebnom kapi
talistu, prema kojem kao pojedincu on stoji nezavisno. Jasno je da
to nije njegov odnos prema egzistenciji kapitala kao kapitala, tj. prema
klasi kapitalista. Ali to se tie pojedinane, zbiljske linosti, radniku
je ostavljeno iroko polje izbora, samovolje i, dakle, formalne slobode.
U robovskom odnosu on pripada pojedinom, posebnom vlasniku, iji
je on radni stroj. Kao totalitet ispoljavanja snage, kao radna snaga
on je stvar koja pripada drugom i zato se ne odnosi kao subjekt prema
svom posebnom ispoljavanju snage ili prema svom ivom radnom i
nu. U kmetskom odnosu on se pojavljuje kao moment samog zem
ljinog vlasnitva, predstavlja dodatak zemlji, isto kao radna stoka. U
robovskom odnosu radnik je samo ivi radni stroj, koji stoga ima vri
jednost za druge ili, bolje, jest vrijednost. Prema slobodnom radniku
radna snaga se pojavljuje u svom totalitetu kao njegovo vlasnitvo,
jedan od njegovih momenata to ga on kao s u b j e k t obuhvaa i odr
ava ga time to ga prodajom otu uje1. Ovo razraditi kasnije kod na
jamnog rada.
1 es verfiuflert

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 307

b)

U slu n a z a n im a n ja i n a ja m n i ta d

Razmjena opredmeenog rada za ivi rad jo ne konstituira ni

kapital na jednoj strani, ni najamni rad na drugoj strani. U tu ka
tegoriju pripada cijela klasa takozvanih uslunih zanimanja od i
staa cipela do kralja. Isto tako slobodni nadniar, kojega sporadino
nalazimo svuda gdje se ili orijentalne zajednice ili zapadne opine ko
je se sastoje od slobodnih vlasnika zemljita raspadaju u pojedine ele
mente uslijed poveanja stanovnitva, otputanja ratnih zarobljeni
ka, sluajeva kad pojedinac osiromai i izgubi objektivne uslove svog
selfsustaining labour1, kao posljedica podjele rada itd.
Ako A razmjenjuje neku vrijednost ili novac, dakle opredmeeni
rad, da bi primio neku uslugu od B, dakle ivi rad, to moe pripadati:
1)
u odnos jednostavnog prometa. Obojica u stvari razmjenjuju iz
me u sebe samo upotrebne vrijednosti; jedan sredstva za ivot, a
drugi rad, uslugu, koju prvi eli da potroi bilo direktno (lino vr
enje usluga), bilo tako da mu dobavi materijal itd., u kojem mu ovaj
svojim radom, opredmeenjem svog rada pribavlja neku upotrebnu
vrijednost, njegovoj 'potronji namijenjenu upotrebnu vrijednost. Na
primjer, kad seljak uzme sebi u kuu putujueg krojaa, kakvih je
prije bilo, i dade mu tkaninu da mu naini odijelo. Ili kad dajem li
jeniku novac da mi pokrpa zdravlje. U tim sluajevima je vana us
luga koju njih dvojica vre jedan drugom. Do ut facias2 pojavljuje
se ovdje sasvim na istom nivou kao facio ut des3 ili do ut des<^.
ovjek koji mi iz tkanine pravi odijelo za koje sam mu dobavio
materijal daje mi upotrebnu vrijednost. Ali umjesto da mi je odmah
dade u predmetnom obliku, daje mi je u obliku djelatnosti. Ja mu
dajem jednu gotovu upotrebnu vrijednost, a on meni izra uje drugu.
Razlika izme u prolog, opredmeenog i ivog, sadanjeg rada po
javljuje se ovdje samo kao formalna razlika raznih tempora5 rada, koji
je jednom u perfektu a drugi put u prezentu. I doista, pokazuje se
kao samo formalna razlika posredovana podjelom rada i razmjenom
da li B sam proizvodi ivotna sredstva s kojima se mora izdravati
ili ih prima od A, pa umjesto da ivotna sredstva proizvodi direktno,
on proizvodi odijelo, za koje ta sredstva dobija u razmjeni od A. U
oba sluaja on se moe domoi upotrebne vrijednosti koju posjeduje
A samo dajui za nju ekvivalent, koji se u krajnjoj liniji uvijek svodi
na njegov vlastiti ivi rad, ma kakav on predmetni oblik primio, bilo
prije nego to je bila zakljuena razmjena, bilo uslijed nje. Me utim,
odijelo sadri ne samo odre eni oblikujui rad, odre eni oblik ko
risnosti koji je procesom rada dan tkanini, ve i odre enu koliinu
rada, dakle ne samo upotrebnu vrijednost ve i vrijednost uope, vri
1 rada'koji 8e sam izdrava 2 Dajem da uini 3 inim da da 4 dajem
da da (formule dogovornih odnosa prema rimskom pravu) 5 vremena
2o*

3 0 8 Osnovi kritike politike ekonomije

jednost kao takvu. Ali ta vrijednost ne postoji za A, jer on odijelo troi

a nije trgovac odijelima. On je, dakle, razmjenom dobio rad ne kao
djelatnost koja postavlja vrijednost, ve kao djelatnost koja stvara ko
rist, upotrebnu Vrijednost.
Pri vrenju linih usluga ta upotrebna vrijednost se troi kao
takva, ne prelazei iz oblika kretanja u oblik stvari. Ako onaj koji vr
i uslugu, to je esto u primitivnim uslovima, ne prima novac ve
same neposredne upotrebne vrijednosti, tada otpada i privid kao da
se ovdje na jednoj ili na drugoj strani radi o vrijednostima za razliku
od upotrebnih vrijednosti. Ali ak ako se pretpostavi da A plaa za
uslugu, to nije pretvaranje njegovog novca u kapital, ve naprotiv
postavljanje novca kao pukog opticajnog sredstva da bi se dobio je
dan predmet potronje, odre ena upotrebna vrijednost. Taj in stoga
nije in koji proizvodi bogatstvo, ve obrnuto in koji bogatstvo troi.
Za A se nipoto ne radi o tome da se rad kao takav, izvjesno radno
vrijeme, dakle vrijednost, objektivira u suknu, nego o tome da se za
dovolji neka potreba. A zna da svoj novac ne oplo uje nego obezvre
uje kad ga prevodi iz oblika vrijednosti u oblik upotrebne vrijednosti.
Rad se ovdje ne razmjenjuje kao upotrebna vrijednost za vrijednost,
nego kao posebna upotrebna vrijednost, kao vrijednost za upotrebu.
to ee A ponavlja razmjenu, to vie osiromauje. Ta razmjena nije
za njega in bogaenja, nije in stvaranja vrijednosti nego je in obez
vre ivanja postojeih vrijednosti koje se nalaze u njegovom posjedu.
Novac koji A ovdje razmjenjuje za ivi rad za uslugu u naturi ili
uslugu koja se objektivizira ii nekoj stvari nije kapital nego do
hodak, nova kao protnetno sredstvo potrebno za dobijanje upotrebne
vrijednosti, novac kojem je oblik vrijednosti dan samo kao prolazan,
a ne novac koji se kupovanjem rada eli kao takav odrati i oploditi.
Razmjena novca kao dohotka, kao pukog prometnog sredstva, za ivi
rad ne moe nikad postaviti novac kao kapital, pa dakle ni rad kao
najamni rad u ekonomskom smislu.
Ne treba opirno obrazlagati da troiti (izdavati) novac nije isto
to i proizvoditi novac. U uslovima u kojima se najvei dio vika rada
pojavljuje kao zemljoradniki rad, a stoga i zemljovlasnik jednako kao
vlasnik vika rada i kao vlasnik vika proizvoda, dohodak zemljovlasnika sainjava fond rada za slobodnog radnika, za manufakturnog
(ovdje obrtnikog) radnika u suprotnosti prema poljoprivrednim ra
dnicima.
..
Razmjena s njima je jedan oblik potronje zemljovlasnika (koji
jedan drugi dio svog dohotka direktno dijeli) za osobno vrenje us
luga, esto samo privid vrenja usluga, s gomilom sluga. U azijatskim
drutvima, gdje se vladar pojavljuje kao iskljuivi posjednik poljo
privrednog vika proizvoda, razmjenom njegovog dohotka sa free hands ,
kako ih zove Steuartf181J, nastaju cijeli gradovi, koji su u osnovi samo
1 slobodnim rukama

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 09

pokretni logori. U tom odnosu, iako on moe, ali ne mora da bude u

suprotnosti prema ropstvu i kmetstvu, nema ni traga najamnom ra
du, jer se taj odnos uvijek ponavlja pod razliitim oblicima cjelokupne
organizacije rada. Ukoliko tu razmjenu posreduje novac, odre enje ci
jene postat e vano za obje strane, ali za A samo utoliko to ne eli
da upotrebnu vrijednost rada plati preskupo; ne zato to mu je stalo
do vrijednosti rada. To to ta cijena, prvobitno vie konvencionalna i
tradicionalna, malo po malo postaje ekonomski odre ena, ponajprije od
nosom izme u potranje i ponude, a najzad trokovima proizvodnje
uz koje takvi prodavaoci ivih usluga mogu biti proizvedeni, ne mi
jenja nita na biti odnosa, jer i dalje odre enje cijene ostaje samo for
malan moment za razmjenu pukih upotrebnih vrijednosti. Ali samo
to odre enje ra aju drugi odnosi, opi zakoni (koji se zbivaju tako
rei iza leda tog posebnog ina razmjene) i samoodre enje vladajueg naina proizvodnje.
Jedan od oblika u kojima se u starim zajednicama taj nain pla
anja najprije pojavljuje jest vojska. Plaa obinog vojnika tako er
se snizuje na minimum, odre ena je samo trokovima proizvodnje
uz koje se on moe pribaviti. Ali ono za to on razmjenjuje svoje vr
enje usluga predstavlja dohodak drave, a ne kapital.
U samom gra anskom drutvu u ovu rubriku, odnosno katego
riju pripada sva razmjena vrenja linih usluga za dohodak (tako er
i rad za linu potronju, kuhanje, ivanje itd., rad u vrtu itd., pa na
vie do svih redom neproduktivnih klasa, dravnih slubenika, lije
nika, advokata, naunika itd.). Sva menial servants1 itd. Svi ti radnici,
od najnieg do najvieg, svojim vrenjem usluga esto nametnutim
pribavljaju sebi udio u viku proizvoda, u dohotku kapitalista. Ali
nikom ne pada ni na pamet pomisao da se kapitalist razmjenom svog
dohotka za takve usluge, tj. svojom privatnom potronjom postavlja
kao kapital. Time on, naprotiv, troi plodove svog kapitala. Priroda
tog odnosa nimalo se ne mijenja uslijed toga to su proporcije u ko
jima se dohodak razmjenjuje za takav ivi rad i same odre ene op
im zakonima proizvodnje.
Naprotiv, kao to smo ve spomenuli u odjeljku o novcu, vrijednost
ovdje postavlja zapravo onaj koji vri uslugu; on zamjenjuje je
dnu upotrebnu vrijednost izvjesnu vrstu rada, usluge itd. za vri
jednost, novac. Stoga u srednjem vijeku, dijelom s te strane u sup
rotnosti prema potroakom seoskom plemstvu, oni koji su usmjereni
na proizvodnju i akumulaciju novca dolaze sa strane ivog rada; oni
akumuliraju i tako potencijalno postaju kapitalisti za neki kasniji pe
riod. Od emancipiranih kmetova dijelom postaje kapitalist.
Zato tako er ne zavisi od odnosa uope nego od prirodnog, po
sebnog kvaliteta usluge da li onaj koji je plaen prima nadnicu ili ho1 kuna posluga

3 1 0 Osnovi kritike, politike ekonomije

norar ili. civilnu listu i da li on izgleda otmjenije ili neuglednije nego

onaj koji uslugu plaa.
Uz pretpostavku kapitala kao vladajue moi dakako da se svi
ti odnosi vie ili manje obeauju. Ipak to dediviniziranje linih us
luga, ma kakav da im je uzvien karakter pripisivala tradicija itd.,
jo ne pripada ovamo.
Kapital, a stoga i najamninu, ne konstituira dakle jednostavno
razmjena opredmeenog rada za ivi rad (oni se s ovog stanovita jav
ljaju kao dva razliita odre enja, dvije upotrebne vrijednosti razlii
tog oblika, jedan rad kao odre enje u objektivnom obliku, drugi u
subjektivnom obliku), nego razmjena opredmeenog rada kao vrijed
nosti> prikrivene vrijednosti, za ivi rad kao njegovu upotrebnu vri
jednost, kao upotrebnu vrijednost ne za odre enu, posebnu upotrebu
ili potronju ve kao upotrebnu vrijednost za vrijednost.
Pri razmjeni novca za rad ili uslugu za neposrednu potronju
uvijek se vri zbiljska razmjena; to to se na obje strane razmjenjuju
koliine rada samo je od formalnog interesa da bi se posebni oblici ko
risnosti rada mjerili jedan pomou drugog. To se tie samo oblika
razmjene; ali ne sainjava njen sadraj. Kod razmjene kapitala za rad
vrijednost nije mjerilo za razmjenu dviju upotrebnih vrijednosti, nego
sam sadraj razmjene.
2)
U vremenima raspadanja predgra anskih odnosa sporadino se
javljaju slobodni radnici ije se usluge kupuju ne u svrhu potronje
ve radi proizvodnje; ili, prvo, ak i u velikom razmjeru samo za proi
zvodnju neposrednih upotrebnih vrijednosti, a ne vrijednosti; a drugo,
ako npr. plemi prikljui slobodnog radnika k svojim kmetovima i
dio njegovog proizvoda ponovo proda pa mu slobodni radnik tako
stvori vrijednost, ta se razmjena zbiva samo za suviak i doga a se
samo u interesu suvika, luksuzne potronje; dakle je u biti samo pri
kriveno kupovanje tu eg rada za neposrednu potronju ili njegovo ku
povanje kao upotrebne vrijednosti. Uostalom, tamo gdje se ti slo
bodni radnici poveavaju, a taj odnos raste, stari se nain proizvodnje
(zajednica, patrijarhalni, feudalni nain proizvodnje itd.) ve nalazi u
raspadanju i pripremaju se elementi za pravi najamni rad. Ali ti slo
bodni kmetovi mogu se tako er pojaviti, kao npr. u Poljskoj itd., i
ponovo nestati, a da se nain proizvodnje ne promijeni.

c)

R ad i v la s n i tv o

[Da bismo odnose u. koje stupaju kapital i najamni rad izrazili

kao odnose ili zakone vlasnitva, treba samo da izrazimo ponaanje
obiju strana u procesu oplodnje vrijednosti kao procesu prisvajanja. Na
primjer, to to se viak rada postavlja kao viak vrijednosti kapitala,

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 311

znai da radnik ne prisvaja proizvod svog vlastitog rada, da mu se

on pokazuje kao tu e vlasnitvo; i obratno, da se tu i rad pojavljuje
kao vlasnitvo kapitala. Taj drugi zakon gra anskog vlasnitva, u koji
se pretvara onaj prvi a koji putem prava naslije a itd. dobiva eg
zistenciju nezavisnu od sluajne prolaznosti pojedinih kapitalista
postavlja se kao zakon jednako kao i onaj prvi. Prvi je identinost ra
da s vlasnitvom, drugi rad kao negirano vlasnitvo ili vlasnitvo
kao negacija tu osti tu eg rada.
U stvari, u procesu proizvodnje kapitala, kao to e se jo vie
pokazati pri njegovom daljnjem razmatranju, rad je totalitet (kom
binacija radova) iji su pojedini dijelovi me usobno tu i tako da uku
pan rad kao totalitet nije djelo pojedinog radnika, a i zajedniko je
djelo razliitih radnika samo ukoliko su kombinirani, a ne ukoliko se
jedan prema drugom odnose kao oni koji kombiniraju. U svojoj kom
binaciji taj rad ne samo to slui tu oj volji i tu oj inteligenciji, i to
njom vo en ima svoje duevno jedinstvo izvan sebe, ve je u svom ma
terijalnom jedinstvu podre en predmetnom jedinstvu mainerije, onog
stalnog kapitala, koji kao oduhovljeno udovite objektivira naunu mi
sao i faktino sve objedinjuje, nipoto se prema pojedinom radniku
ne odnosi kao oru e, ve radnik, naprotiv, egzistira uz njega kao oduhovljena pojedinana punktualnost, kao ivi izolirani dodatak.
Kombinirani rad je tako u dva pravca kombinacija po sebi; on
nije kombinacija ni kao me usobna povezanost individua koji zajedno
rade, ni kao njihova mo, bilo njihovim posebnim ili pojedinanim
funkcijama, bilo oru ima rada. Zbog toga, ako se radnik prema proi
zvodu svog rada odnosi kao prema tu em, to je u istoj mjeri njegov
odnos prema kombiniranom radu kao tu em i njegov odnos prema
svom vlastitom radu kao prema ispoljavanju ivota koje mu dodue
pripada, ali mu je tu e, iznu eno, koje stoga A. Smith itd. shvaaju
kao tereti rtvut182l itd. Rad sam kao i njegov proizvod negiran je kao
rad posebnog pojedinanog radnika. Negirani pojedinani rad u stvari
je postavljeni zajedniki ili kombinirani rad. Ali tako postavljeni za
jedniki ili kombinirani rad (i kao djelatnost i kao rad koji je preao
u mirujui oblik objekta) u isti mah je postavljen neposredno kao
neto drugo od zbiljski postojeeg pojedinanog rada ujedno kao
tu a objektivnost (tu e vlasnitvo) i kao tu a subjektivnost (subjektiv
nost kapitala). Kapital predstavlja dakle kako rad tako i njegov proi
zvod kao negirani pojedinani rad, a dakle i negirano vlasnitvo po
jedinanog radnika. Zato je on egzistencija drutvenog rada, njegovo
udruivanje kao subjekta i kao objekta, ali ta egzistencija kao ona
koja sama egzistira samostalno nasuprot svojim zbiljskim momentima,
dakle i sama kao posebna egzistencija pored njih. Zato se kapital sa
svoje strane pojavljuje kao nadmoan subjekt i vlasnik tu eg rada, a
sam je njegov odnos isto tako odnos potpune protivurjenosti kao i
odnos najamnog rada.

3 1 2 Osnovi kritike politike ekonomije

B. Oblici koji prethode kapitalistikoj proizvodnji13833

1. [Opa karakteristika]
Ako slobodan rad i razmjena tog slobodnog rada za novac (radi
reprodukcije i oplodnje tog novca, kako se slobodni rad ne bi od strane
novca troio kao upotrebna vrijednost za uivanje nego kao upotrebna
vrijednost za novac), predstavlja pretpostavku najamnog rada i jedan
od historijskih uslova kapitala, to je razdvajanje slobodnog rada od
objektivnih uslova njegovog ostvarenja (od sredstva za rad i od ma
terijala rada) druga pretpostavka najamnog rada. Dakle, prije svega,
odvajanje radnika od zemlje kao njegove prirodne laboratorije oda
tle raspadanje kako malog slobodnog zemljinog vlasnitva, tako i za
jednikog zemljinog vlasnitva koje poiva na orijentalnoj komuni.
U oba oblika radnik se prema objektivnim uslovima svoga rada
odnosi kao prema svom vlasnitvu; upravo je to prirodno jedinstvo
rada sa svojim stvarnim1 pretpostavkama. Zato radnik i nezavisno od
rada ima predmetnu egzistenciju. Individuum se odnosi prema sa
mom sebi kao vlasnik, kao gospodar uslova svoje zbilje. On se isto
tako odnosi prema drugima a prema tome da li je ta pretpostavka
postavljena kao pretpostavka koja polazi od zajednice ili kao pretpo
stavka koja polazi od pojedinanih porodica, koje ine opinu in
dividuum se prema drugima odnosi kao prema suvlasnicima, inkarna
cijama zajednikog vlasnitva, ili kao prema samostalnim vlasnicima
pored njega, samostalnim privatnim vlasnicima, pored kojih je zaje
dniko vlasnitvo, to je prije sve apsorbiralo i sve obuhvaalo, i samo
postavljeno kao poseban ager piiblicus2 naporedo s mnogim privatnim
zemljovlasnicima.
U oba oblika individue se ne odnose kao radnici nego kao vla
snici i lanovi jedne zajednice koji ujedno rade. Svrha tog rada
nije stvaranje vrijednosti (premda oni i mogu izvravati viak rada,
kako bi razmjenom dobivali tu e proizvode, tj. vikove proizvoda),
nego je njegova svrha izdravanje pojedinanog vlasnika i njegove po
rodice, kao i cijele opine. Postavljanje individuuma kao radnika, u
toj golotinji, i samo je historijski proizvod.
2. Azijatski oblik vlasnitva
U prvom obliku tog zemljinog vlasnitva, kao njegova prva pret
postavka pojavljuje se najprije prirodno nastala zajednica, porodica i
porodica proirena u pleme3 ili me usobnim enidbama povezane po1 sachlichen 8 opinska, javna zemlja 8 Stamm

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 313

rodice ili kombinacija plemena. Kako moemo pretpostaviti da je pastirstvo, kao i uope nomadstvo, prvi oblik ljudskog naina ivota, da
se pleme ne nastanjuje na odre enom mjestu, nego da koristi pa
njake koje nalazi (ljudi nisu od prirode sjedioci; samo u posebno plod
noj prirodnoj sredini oni bi mogli kao majmuni sjediti na nekom drvetu; inae moraju lunjati, kao divlje ivotinje), to se plemenska za
jednica, prirodna zajednica, ne pojavljuje kao rezultat nego kao pret
postavka zajednikog prisvajanja (privremenog) i korienja zemlje.
Ako se ljudi konano negdje nastane, onda e od raznih vanj
skih, klimatskih, geografskih, fizikih itd. uslova, kao i od njihove po
sebne prirodne sklonosti (od njihovog plemenskog karaktera) itd. za
visiti da li e ta prvobitna zajednica biti vie ili manje modificirana.
Prirodno nastala plemenska zajednica ili, ako hoete, opor (zajedni
tvo krvi, jezika, obiaja itd.) prva je pretpostavka prisvajanja objek
tivnih uslova njihovog ivota i ivotne djelatnosti koja se reproducira
i opredmeuje (njihove djelatnosti kao pastira, lovca, ratara itd.).
Zemlja je velika laboratorija, arsenal koji prua kako sredstva ra
da i materijal za rad, tako i boravite, bazu zajednice. Ljudi se odnose
naivno prema njoj kao prema vlasnitvu zajednice, i to zajednice koja
se u ivom radu producira i reproducira. Svaki pojedinac moe samo
kao lan, kao member1 te zajednice biti vlasnik ili posjednik.
Zbiljsko prisvajanje procesom rada zbiva se pod pretpostavkama
koje same nisu proizvod rada, nego se pokazuju kao njegove prirodne
ili boanske pretpostavke. Taj oblik, u ijoj osnovi lei taj isti osnovni
odnos, moe se sam realizirati vrlo razliito. Njemu npr., nimalo ne
protivurijei to se, kao u veini osnovnih azijatskih oblika, obuhvatno
jedinstvo, koje stoji iznad svih tih malih zajednica, pojavljuje kao vii
vlasnik ili kao jedini vlasnik, a zajednice stoga samo kao nasljedni po
sjednici. Budui da je to jedinstvo zbiljski vlasnik i zbiljska pretpo
stavka zajednikog vlasnitva to se ono samo moe pojaviti kao ne
to posebno nad mnogim zbiljskim posebnim zajednicama, u kojima
je pojedinac tada u stvari lien vlasnitva ili se vlasnitvo (tj. odnos
pojedinca prema prirodnim uslovima rada i reprodukcije kao prema
njemu pripadajuim, kao prema objektivnim uslovima, kao prema ti
jelu njegove subjektivnosti na enom u obliku anorganske prirode) po
kazuje kao posredovano ustupanjem ukupnog jedinstva (koje je reali
zirano u despotu kao ocu mnogih zajednica) pojedincu posredstvom
posebne opine. Viak proizvoda koji se, uostalom, legalno odre
uje kao posljedica zbiljskog prisvajanja putem rada time sam po
sebi pripada tom najviem jedinstvu.
To plemensko ili opinsko vlasnitvo, nastalo veinom kombina
cijom manufakture i agrikulture unutar male opine (koja tako po
staje posve self-sustaining2 i u sebi sadri sve uvjete reprodukcije i
1 lan 8 sposobna da se

m im

izdrava

3 1 4 Osnovi kritike politike ekonomije

proirene produkcije), stoga postoji u stvari kao temelj posred ori

jentalnog despotizma i bezvlasnikog stanja koje, kako izgleda, juristiki postoji u njemu. Dio vika rada opine pripada vioj zajednici,
koja konano postoji kao osoba, a taj viak rada postaje opipljiv kako
u tributu itd., tako i u zajednikim radovima za velianje jedinstva,
djelomino zbiljskog despota, a djelomino imaginarnog plemenskog
bia, boga.
Opinsko vlasnitvo te vrste, ukoliko se sad doista realizira u ra
du, moe se ispoljavati tako da male opine vegetiraju nezavisno je
dna pored druge, a da pojedinac sa svojom porodicom radi nezavisno
sam za sebe na dodijeljenoj parceli (odre eni rad za zajedniku za
lihu, tako rei insurance1, s jedne strane, a za pokrivanje trokova za
jednice kao takve, dakle za rat, bogosluuje itd. s druge; zemljini
dominium2 u najprvobitnijem smislu nalazi se prvi put ovdje, npr.
u slavenskim opinama, u rumunjskim itd. U tome je sadran pri
jelaz na kuluk itd.); ili se jedinstvo moe protezati i na zajednitvo
u samom radu, koje moe postati formalan sistem, kao u -Meksiku,
naroito u Peruu, zatim kod starih Kelta, kod nekih plemena u Indiji.
Zajednitvo unutar plemenske zajednice moe se, nadalje, ispoljiti i tako da jedinstvo bude reprezentirano glavom najstarije poro
dice ili kao me usobna povezanost otaca porodica. Prema ovome e
oblik te zajednice biti ili vie despotski ili vie demokratski. Zajedniki
uslovi zbiljskog prisvajanja radom, vodovodi, koji su jako vani kod
azijskih naroda, sredstva saobraaja itd. pokazuju se tada kao djelo
vieg jedinstva despotske vlade koja lebdi iznad malih opina. Pravi
gradovi ovdje se obrazuju pored tih sela samo tamo gdje je posebno
povoljan poloaj za vanjsku trgovinu; ili tamo gdje poglavar drave
i njegovi satrapi razmjenjuju svoj dohodak (viak proizvoda) za rad,
troe ga kao radni fond.
3. [Antiki oblik vlasnitva]
Drugi oblik vlasnitva (a on je kao i prvi proizveo bitne modi
fikacije, lokalne, historijske itd.), kao proizvod pokretljivijeg, historij
skog ivota, sudbina i modifikacija prvobitnih plemena, pretpostavlja
tako er zajednicu kao prvu pretpostavku, ali ne kao u prvom sluaju
kao supstanciju kojoj su individue samo akcidendje, ili kojoj su one
samo prirodni sastavni dijelovi; on ne pretpostavlja kao bazu selo,
nego grad kao ve stvoreno sjedite (centar) zemljoradnika (zemljovlasnika). Njiva se pokazuje kao teritorij grada; a ne selo kao puki
dodatak zemlji.
Zemlja sama po sebi ma koliko ona pruala zapreke da bi se
obradila, da bi se doista prisvojila ne predstavlja nikakvu zapreku
1 osiguranje * posjed

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 315

za odnoenje prema njoj kao prema anorganskoj prirodi ivog indivi

duuma, njegovoj radionici, kao prema sredstvu rada, objektu rada i
ivotnom sredstvu subjekta. Tekoe s kojima se susree jedna opina
mogu potjecati samo od drugih opina, koje su ili ve zaposjele zem
lju, ili opinu u njenom posjedu uznemiravaju. Rat je stoga onaj ve
liki opi zadatak, onaj veliki zajedniki rad koji je potreban bilo da
se osvoje objektivni uslovi ivog postojanja, bilo da se osvajanje ovih
zatiti i ovjekovjei. Opina koja se sastoji od porodica stoga je naj
prije organizirana ratniki, kao ratna ili vojna zajednica, i to je jedan
od uslova njenog postojanja kao vlasnice. Koncentracija stanita u
gradu osnova je te ratnike organizacije.
Plemenski poredak sam po sebi vodi podjeli na vie i nie ro
dove, jedna razlika koja se jo vie razvija mijeanjem s podjarmlje
nim plemenima itd.
Opinsko vlasnitvo kao javno vlasnitvo, ager publicus ov
dje je odvojeno od privatnog vlasnitva. Vlasnitvo pojedinca ovdje
samo nije, kao u prvom sluaju, neposredno opinsko vlasnitvo, gdje
ovo, dakle, nije vlasnitvo pojedinca odvojenog od opine, nego je
on, naprotiv, samo njen posjednik.
to se manje vlasnitvo pojedinca moe faktiki oploditi samo
zajednikim radom (dakle npr. kao vodovodi na Orijentu), to je vie
isto prirodni karakter plemena naruen historijskim kretanjem, se
ljenjem; to se vie, nadalje, pleme udaljuje od svog prvobitnog bo
ravita i zauzima tu e tlo, dakle dolazi u bitno nove uslove rada i vie
se razvija energija pojedinca, to se vie njegov zajedniki karakter
prema vani pojavljuje i mora pojaviti kao negativno jedinstvo, to su
vie dani uslovi da pojedinac postane privatni vlasnik zemlje po
sebne parcele ija posebna obrada dopada njemu i njegovoj po
rodici.
Opina kao drava s jedne je strane me usobni odnos tih
slobodnih i jednakih privatnih vlasnika, njihova povezanost prema va
ni, a ujedno je njihova garancija. Opinski poredak ovdje poiva isto
tako na tome to se njegovi lanovi sastoje od zemljovlasnika, parcelnih seljaka koji rade, kao i na tome to samostalnost ovih posljed
njih postoji zahvaljujui njihovom me usobnom odnosu kao lanova
opine i korienju javne zemlje za zajednike potrebe i zajedniku
slavu itd. Pretpostavka za prisvajanje zemlje ovdje je i dalje da se
bude lan opine, ali kao lan opine pojedinac je privatni vlasnik.
On se prema svom privatnom vlasnitvu odnosi kao prema zem
lji, ali ujedno kao prema svom bivstvovanju kao lana opine, a nje
govo odranje kao lana opine ujedno je odranje opine, kao i obr
nuto itd. Budui da je opina (premda je ovdje ve historijski proi
zvod, i stoga je nastala ne samo faktiki, nego je i osvijetena kao tak
va) ovdje pretpostavka vlasnitva nad zemljom, tj. odnosa subjekta koji
radi prema prirodnim pretpostavkama rada kao onima koje mu pri
padaju, da je ta pripadnost posredovana njegovim bivstvovanjem kao

3 1 6 Osnovi kritike politike ekonomije

lana drave, kao i bivstvovanjem drave stoga je ova pripadnost

posredovana i jednom pretpostavkom, koja se smatra boanskom itd
Koncentracija u gradu sa selima kao teritorijom: mala poljopriv
reda koja radi za neposrednu potronju; manufaktura kao kuno do
datno zanimanje ena i keri (predenje i tkanje) ili kao osamostaljeno
samo u pojedinim granama (fabri1 itd.).
Pretpostavka je odravanja zajednice ouvanje jednakosti me u
njenim slobodnim seljacima koji se sami izdravaju i vlastiti rad kao
uslov odravanja njihovog vlasnitva. Oni se odnose kao vlasnici pre
ma prirodnim uslovima rada; ali ti uslovi moraju se jo stalno zbilj
ski postavljati linim radom kao uslovi i objektivni elementi linosti
individuuma, njegovog linog rada.
S druge strane, usmjerenost te male ratnike zajednice tjera je
dalje preko tih granica itd. (Rim, Grka, Jevreji itd.).
Kad su znamenja augura, kae Niebuhr, bila uvjerila Numu da bogovi
odobravaju njegov izbor, prva briga pobonog kralja nije bila sluba u hramu,
nego neto ljudsko. On je podijelio zemlju koju je Romul bio dobio u ratu i pre
pustio naseljavanju: on je osnovao kult Terminusa2. Svi stari zakonodavci, a prije
svega Mojsije, zasnivali su uspjeh svojih zapovijesti za vrlinu, pravednost i dobre
obiaje na zemljinom vlasnitvu ili bar osiguranom nasljednom zemljinom po
sjedu za maksimalan broj gra ana. (Bd. I, 245, 2. Ausgabe Rdmische Geschichte.)5

Individuum je stavljen u takve uslove zara ivanja^ za ivot u ko

jima njegov cilj nije stjecanje bogatstva, nego samoodranje, njegova
autoreprodukcija kao lana zajednice; reprodukcija njega kao vlasnika
dijela zemlje i, kao takvog, kao lana komune.
Odravanje komune je reprodukcija svih njenih lanova kao se
ljaka koji se sami izdravaju, iji viak vremena pripada upravo ko
muni, ratnom poslu itd. Vlasnitvo nad vlastitim radom posredovano
je vlasnitvom nad uslovima rada nad komadom zemlje, koji je
sa svoje strane garantiran postojanjem opine, a ova opet vikom ra
da lanova opine u obliku vojne slube itd. lan opine ne repro
ducira se kooperacijom u radu koji stvara bogatstvo, nego koopera
cijom u radu za zajednike interese (imaginarne i zbiljske) radi odr
avanja saveza prema vani i unutra. Vlasnitvo je quiritorium4, ne
to rimsko; privatni zemljovlasnik je takav samo kao Rimljanin, ali
kao Rimljanin on je nuno privatni zemljovlasnik.
4. [ Germanski oblik i njegov odnos prema
azijatskom i antikom]
Jedan drugi oblik vlasnitva individua koje rade, lanova zajed
nice koji se sami izdravaju nad prirodnim uslovima njihovog rada
predstavlja germansko vlasnitvo. Ovdje niti je, kao u spedfino-ori1 obrtnici (u starom Rimu) 8 rimski bog me a 8 Sv. 1 ,245,2. izdanje.

Rimska povijest (Niebuhr) 4 ono to pripada kviritima, gra anima (starog) Rima

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 317

jentalnom obliku, lan opine kao takav su-posjednik zajednikog vla

snitva*, niti je, kao u rimskom, grkom obliku (ukratko klasino-antikom) zemljite zaposjednuto od opine rimsko zemljite; je
dan dio ostaje opini kao takvoj za razliku od lanova opine, ager
publtcus u razliitim oblicima; drugi se dio dijeli i svaka parcela zem
ljita je rimska zahvaljujui tome to je ona privatno vlasnitvo, do
mena jednog Rimljanina, njemu pripadajui udio u laboratoriju; ali
i on je Rimljanin samo ukoliko posjeduje to suvereno pravo nad jed
nim dijelom rimske zemlje.
[*U antici su se gradski obrt i trgovina cijenili malo, a poljoprivreda mnogo;
u srednjem vijeku prosu uje se suprotno.1]
[Pravo koritenja opinskom zemljom putem posjeda prvobitno je pripadalo
patricijima, koji su je zatim davali u leno svojim klijentima; pravo na dodjeljivanje
vlasnitva iz ager publicus-a pripadalo je iskljuivo plebejcima; sve asignacije bile
su u prilog plebejca i predstavljale su namirenje za udio u opinskoj zemlji. Pravo
zemljino vlasnitvo, ako se izuzme podruje oko gradskih zidova, prvobitno je bilo
samo u rukama plebejaca (kasnije primljene seoske opine).]
[Bitno odre enje rimskog plebsa kao cjelokupnosti seljaka, kako je to ozna
eno u njihovom kviritarnom vlasnitvu. Stari su jednoglasno cijenili zemljoradnju
kao pravi posao za slobodnog ovjeka, kao kolu vojnika. U zemljoradnji se odr
ava staro pleme nacije; ono se mijenja u gradovima, gdje se nastanjuju strani tr
govci i obrtnici, kao to i domai sele tamo kamo ih mami zarada. Svuda gdje po
stoji ropstvo oslobo enik nastoji da se izdrava takvim poslovima kojima on zatim
esto skuplja bogatstva: tako su te radinosti i bile u antici veinom uTnjihovim
rukama, i zato nisu dolikovale gra aninu; odatle miljenje da je priputanje obrt
nika punom gra anskom pravu dubiozno (u pravilu oni su kod starih Grka bili
iskljueni). Nikom od Rimljana nije se doputalo da vodi nain ivota trgovca
ili obrtnika.!1841 Stari nisu imali ni pojma o asnom cehovstvu, kakvo postoji u
srednjovjekovnoj povijesti gradova; pa ak i tu je ratniki duh padao kako su cehovi
odnosili pobjedu nad rodovima i najzad se sasvim ugasio; dakle se ugasilo i vanjsko
potivanje i sloboda gradova.]
* Tamo gdje vlasnitvo postoji samo kao opinsko vlasnitvo, pojedini je
lan kao takav samo nasljedni ili nenasljedni posjednik jednog posebnog dijela,
jer nijedan dio vlasnitva ne pripada nekom lanu za sebe, nego mu pripada
kao neposrednom lanu opine, dakle kao nekom tko je direktno u jedinstvu
s njom, a ne u razlici prema njoj. Taj pojedinac je, dakle, samo posjednik.
Postoji samo zajedniko vlasnitvo i samo privatan posjed. Nain toga posjeda
u odnosu prema zajednikom vlasnitvu moe historijski, lokalno itd. biti sasvim
razliito modificiran, ve prema tome da li sam rad obavlja izolirano privatni
posjednik ili je on, naprotiv, odre en od opine ili od jedinstva koje lebdi iznad
posebne opine.
1 Ovaj i naredni pasusi (u kojima je rije o antikim odnosima) predstavljaju
izvode iz Niebuhra.

3 1 8 Osnovi kritike politike ekonomije

[Plemena starih drava bila su zasnovana na dva naina, ili prema rodovima
ili prema mjestima. . . Rodovska plemena po starosti prethode mjesnim plemenima
i ova ih gotovo svuda potiskuju. Njihov krajnji, najstroi oblik jest kastinsko ustroj
stvo, gdje je jedna kasta odvojena od druge, bez uzajamnog branog prava, jer
su sasvim razliite po dostojanstvu; svaka s iskljuivim, nepromjenljivim pozivom
Mjesna plemena odgovarala su prvobitno podjeli zemlje na upe i sela; tako
da onaj tko je u vrijeme kad je ova podjela bila izvrena (u Atici pod Klistenom)
bio nastanjen u jednom selu, bio upisan kao demotes1 tog sela u fili2 u iju je regiju
to selo pripadalo. M e utim , njegovi potomci, bez obzira na njihovo mjesto stano
vanja, ostajali su u pravilu u istoj fili i u istom demosu, uslijed ega je i ta podjela
dobijala privid podjele po porijeklu . . .
T i rimski rodovi nisu bili krvni ro aci; Ciceron dodaje zajednikim imenima,
kao obiljeje, porijeklo od slobodnih, lanovi rimskih rodova imali su zajednika
sacra3, to je kasnije nestalo (ve u Ciceronovo vrijeme). Najdue se odralo na
slje ivanje pripadnika istog roda koji su um rli bez ro aka i testamenta. Obaveza
je lanova roda, u najstarije vrijeme, da se lanovima svog roda koji su u nevolji
pomogne da podnesu izuzetne terete. (Kod Nijemaca prvobitno svuda, najdue
me u D itm arenim a)4. Gensovi (su bili svojevrsni) cehovi. Openitijeg poretka
od rodova u starom svijetu nije bilo. Tako kod Gaela5 plemeniti Campbelli i nji
hovi vazali ine isti klan.]

Kako patricij u veem stupnju reprezentira zajednicu, on je po

sjednik ager publicus-a i koristi se njime preko svojih klijenata itd.
(i pomalo ga sve vie prisvaja).
Germanska opina ne koncentrira se u gradu; uslijed takve puke
koncentracije (s gradom kao centrom seoskog ivota, mjestom sta
novanja seoskih radnika, kao i centrom vo enja rata) opina kao ta
kva sad posjeduje vanjsku egzistenciju, razliitu od egzistencije po
jedinca. Klasina stara povijest je gradska povijest, ali povijest gradova
zasnovanih na zemljinom vlasnitvu i na poljoprivredi; azijska po
vijest je svojevrsno indiferentno jedinstvo grada i sela; (doista veliki
gradovi ovdje se mogu promatrati samo kao kneevski logori, kao
superfetacija6 nad doista ekonomskom konstrukcijom); srednji vijek
(germansko vrijeme) polazi od sela kao sjedita povijesti, iji daljnji
razvoj zatim protjee u suprotnosti izme u grada i sela; moderna
povijest je urbanizacija sela, a ne kao u antici ruralizacija grada.
Kod ujedinjavanja u grad opina kao takva posjeduje ekonomsku
egzistenciju; samo postojanje grada kao takvog razliito je od pukog
mnotva nezavisnih kua. Cjelina se ovdje ne sastoji od svojih dijelova.
1 Atenski gra anin, pripadnik demosa (naroda), jedne od teritorijalnih
jedinica na koje se dijelila Atena 2 plemenu, jednoj od irih teritorijalnih jedi
nica u koju je ulazilo vie demosa (po Klistenovoj reformi, u V II v. prije n. e.,
Atena je podijeljena na 10 teritorijalnih fila) 3 svetinje 4 stanovnici isto
imene pokrajine, dijela Holsteina 3 stanovnici brdskih krajeva sjeverne i za
padne kotske, potomci starih Kelta 6 izraslina (nadoplodnja, druga oplodnja)

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 319

To je svojevrstan samostalan organizam. Kod Germana, gdje se po

jedine glave porodica nastanjuju u umama, odvojeni velikim uda
ljenostima, opina, ve vanjski promatrano, postoji samo putem tih
povremenih skuptina lanova opine, premda je njeno po sebi bivstvujue jedinstvo postavljeno porijeklom, jezikom, zajednikom pro
lou i povijeu itd.
Opina se, dakle, pokazuje kao udruivanje, a ne kao udruenje,
kao sjedinjavanje iji su samostalni subjekti zemljovlasnici, a ne kao
jedinstvo. Opina stoga i ne postoji u stvari kao drava, kao dravnost,
kao u antici, zato to ne postoji kao grad. Da bi opina dobila zbilj
sku egzistenciju, slobodni zemljovlasnici moraju odrati skuptinu, dok
ona, npr. u Rimu, egzistira izvan tih skuptina, u postojanju samog
grada i inovnika koji su mu na elu itd.
Dodue i kod Germana javlja se ager publicus1, opinska zemlja
ili narodna zemlja, za razliku od vlasnitva pojedinca. Ta je zemlja
lovite, panjak, uma za sjeu drva itd., onaj dio zemlje, koji se ne
moe dijeliti, ako u tom odre enom obliku treba da slui kao sredstvo
proizvodnje. Me utim, taj ager publicus kod Germana ne javlja se,
kao npr. kod Rimljana, kao posebno ekonomsko postojanje drave
naporedo s privatnim vlasnicima, tako da su ovi posljednji zapravo
privatni vlasnici kao takvi, ukoliko su bili iskljueni, ukoliko su bili
privirani2 poput plebejaca, korienja ager publicus-a.
Kod Germana ager publicus pojavljuje se, naprotiv, samo kao do
puna individualnog vlasnitva, a kao vlasnitvo figurira samo ukoliko
se brani od neprijateljskih plemena kao zajedniko vlasnitvo jednog
plemena. Vlasnitvo pojedinca ne pojavljuje se posredovano opinom,
nego se postojanje opine i opinskog vlasnitva pojavljuje kao po
sredovano, tj. kao me usobni odnos samostalnih subjekata. Ekonom
ska cjelina je u osnovi sadrana u svakoj pojedinoj kui, koja ini za
sebe samostalan centar proizvodnje (manufaktura samo kao sporedni
kuni rad ena itd.).
U antikom svijetu ekonomska je cjelina grad sa svojom seoskom
okolicom; u germanskom svijetu to je pojedinano boravite, koje
predstavlja samo taku na zemlji koja mu pripada, koja vie nije kon
centracija mnogih vlasnika, nego porodica kao samostalna jedinica.
U azijskom (u najmanju ruku prevladajuem) obliku ne postoji vla
snitvo, nego samo posjed pojedinca; pravi, zbiljski vlasnik je opina
vlasnitvo, dakle, postoji samo kao zajedniko vlasnitvo nad zemljom.
U antici (Rimljani kao najklasiniji primjer, ta stvar u najistijem,
najizrazitijem obliku) postoji suprotnost izme u dravnog zemljinog
vlasnitva i privatnog zemljinog vlasnitva, tako da posljednje po
stoji samo posredovano onim prvim ili ono prvo (dravno) postoji
u tom dvostrukom obliku. Privatni zemljovlasnik stoga je ujedno grad
ski stanovnik, gra anin. S ekonomskog stanovita dravljanstvo, od1 javna zemlja 2 lieni

3 2 0 Osnovi kritike politike ekonomije

nosno gra anstvo svodi se na jednostavnu formu da je ratar stanovnik

jednog grada.
U germanskom obliku ratar nije gra anin drave, tj. nije stanov
nik grada, nego temelj ini izoliran, samostalan porodini stan, ga
rantiran savezom s drugim takvim porodinim stanovima istog ple
mena i njihovim povremenim sastajanjem radi takvog me usobnog
garantiranja, kad je rije o ratu, religiji, rjeavanju sporova itd. In
dividualno zemljino vlasnitvo ovdje se ne pojavljuje kao oblik su
protan zemljinom vlasnitvu opine, niti kao njom posredovan, nego
obrnuto. Opina postoji samo u me usobnom odnosu tih individual
nih zemljovlasnika kao takvih. Opinsko vlasnitvo kao takvo poka
zuje se samo kao zajedniki dodatak individualnim postojbinama i
prisvajanjima zemljita.
Niti je ta opina supstancija prema kojoj se pojedinac pojavljuje
samo kao akcidencija; niti je ona ono openito, koje je kako takvo
(kakvo u predstavi pojedinca, tako i u egzistenciji grada i njegovih
gradskih potreba za razliku od potreba pojedinca ili u opinskom
gradskom zemljitu kao posebnom postojanju opine za razliku od
posebnog ekonomskog postojanja lana opine) jedno bivstvujue je
dinstvo; nego je, s jedne strane, opina po sebi, kao ono zajedniko
u jeziku, krvi itd., pretpostavka za individualnog vlasnika; ali kao po
stojanje ona, s druge strane, egzistira samo u njenom zbiljskom skup
ljanju za zajednike svrhe, a ukoliko ima posebnu ekonomsku egzi
stenciju, u zajedniki korienu lovitu, pasitu itd., njom se tako ko
risti svaki individualni vlasnik kao takav, ne kao reprezentant drave
(kao u Rimu). To je doista zajedniko vlasnitvo individualnih vla
snika, ne saveza tih vlasnika, koji u samom gradu posjeduju egzi
stenciju odvojenu od sebe kao pojedinaca.
5. [ Ogranienost opinskog poretka. Bogatstvo u starom
svijetu, u gra anskom drutvu i u komunizmu]
Zapravo se tu radi o ovom: U svim tim oblicima u kojima zem
ljino vlasnitvo i poljoprivreda ine bazu ekonomskog poretka, i gdje,
dakle, ekonomsku svrhu ini proizvodnja upotrebnih vrijednosti, re
produkcija individuuma u onim odre enim odnosima prema svojoj op
ini u kojima on predstavlja njenu bazu postoji:
1)
Prisvajanje (ne pomou rada, nego kao pretpostavka rada) pri
rodnog uslova rada, zemlje kao prvobitnog radnog insmimenta, la
boratorije i spremita sirovina. Individuum se prema objektivnim us
lovima rada odnosi jednostavno kao prema svojima; odnosi se prema
njima kao prema anorganskoj prirodi svoje subjektivnosti, u kojoj ova
sama sebe realizira; glavni objektivni uslov rada sam nije proizvod
rada, nego se zatjee kao priroda; s jedne strane ivi individuum, a
s druge strane zemlja kao objektivni uslov njegove reprodukcije.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 321

2)
Me utim, to odnoenje prema zemljitu i tlu, prema zemlji,
kao prema vlasnitvu individuuma koji radi (i koji se stoga unaprijed
ne pojavljuje samo kao individuum koji radi, u toj apstrakciji, nego
u vlasnitvu nad zemljom ima objektivan nain egzistencije koji je pret
postavka njegove djelatnosti, i ne pojavljuje se kao njen puki rezul
tat; nego je isto tako pretpostavka njegove djelatnosti kao i njegova
koa, njegovi osjetilni organi, koje on, dodue, tako er reproducira,
razvija itd. u ivotnom procesu, ali koji su sa svoje strane pretpo
stavka tog procesa) odmah je posredovano prirodno nastalim, vie ili
manje historijski razvijenim i modificiranim postojanjem individuuma
kao lana jedne opine njegovim prirodnim postojanjem kao lana
jednog plemena itd.
Jedan izolirani individuum ne bi mogao imati vlasnitvo nad zem
ljom, kao to ne bi mogao ni govoriti. On bi, svakako, mogao troiti
zemlju kao supstanciju, kao to to ine ivotinje. Odnos prema zemlji
kao vlasnitvu uvijek je posredovan zaposjedanjem (mirnim ili nasil
nim) zemlje od strane plemena, opine u bilo kojem vie ili manje
prirodnom ili ve historijski razvijenom obliku. Individuum ovdje ne
moe nikad nastupiti u onoj punktualnosti u kojoj se pojavljuje kao
puki slobodni radnik. Ako su objektivni uslovi njegova rada pretpo
stavljeni kao uslovi koji pripadaju individuumu, to je on sam sub
jektivno pretpostavljen kao lan jedne opine kojom je posredovan
njegov odnos prema zemlji. Njegov odnos prema objektivnim uslovima rada posredovan je njegovim postojanjem kao lana opine; s
druge strane zbiljsko postojanje zajednice odre eno je odre enim ob
likom njegovog vlasnitva nad objektivnim uslovima rada. Da li e
se to vlasnitvo posredovano postojanjem u opini pojaviti kao za
jedniko vlasnitvo, gdje je pojedinac samo posjednik i nema privatnog
vlasnitva na zemlju, ili e se to vlasnitvo pojaviti u dvostrukom ob
liku dravnog i privatnog vlasnitva naporedo (ali tako da se posljed
nje pojavljuje kao postavljeno prvim, zbog ega samo gra anin dr
ave jest i mora biti privatni vlasnik, dok, s druge strane, njegovo
vlasnitvo kao gra anina drave ujedno ima i posebnu egzistenciju)
ili e, najzad, opinsko vlasnitvo imati egzistenciju samo kao dopu
na individualnog vlasnitva, a ovo kao baza, dok opina uope nee
imati- egzistenciju za sebe osim u skuptini lanova opine i njihovom
ujedinjavanju za zajednike ciljeve ti razliiti oblici odnoenja la
nova opine i plemena prema zemlji plemena (zemlji na kojoj se ple
me nastanilo) zavise djelomino od prirodnih sklonosti plemena, a
djelomino od onih ekonomskih uslova pod kojima se ono zbilj
ski odnosi kao vlasnik prema zemlji, tj. radom prisvaja svoje plodove
(ovo posljednje i samo e zavisiti od klime, fizikog sastava zemlje,
fiziki uslovljenog naina njene eksploatacije, ponaanja prema nepri
jateljskim ili susjednim plemenima i od promjena koje donose luta
nja, historijski doivljaji itd.).
Kako bi opina kao takva i dalje postojala na stari nain, po
21 M arx - Engels (19)

3 2 2 Osnovi kritike politike ekonomije

trebna je reprodukcija njenih lanova pod naprijed danim objektiv

nim uslovima. Sama proizvodnja, napredak stanovnitva (i ovaj pri
pada u proizvodnju), nuno pomalo ukida te uslove; razara ih umje
sto da ih reproducira itd., i time opina propada zajedno s odnosima
vlasnitva na kojima je bila zasnovana.
Najtvrdokornije i najdue dri se nuno azijski oblik. To je sa
drano u njegovoj pretpostavci, tj. u tome to pojedinac ne postaje
samostalan u odnosu na opinu, to je autarhian krug proizvodnje,
to su stopljeni agrikultura i runa manufaktura itd.
*
Ako pojedinac promijeni svoj odnos prema opini, on time mi
jenja opinu i djeluje razorno na nju kao i na njenu ekonomsku pret
postavku; s druge strane, vri se promjena te ekonomske pretpostav
ke, izazvana svojom vlastitom dijalektikom, osiromaenjem itd. Na
pose utjecaj ratovanja i osvajanja (to npr. u Rimu bitno pripada u
same ekonomske uslove opine) ukida realnu vezu na kojoj ona poiva.
U svim tim oblicima reprodukcija unaprijed danih (vie ili manje
prirodnih ili pak historijski nastalih, ali takvih koji su postali tradi
cionalni) odnosa pojedinca prema svojoj opini, i odre eno, njemu una
prijed odre eno objektivno postojanje, kako u odnosu prema uslovima
rada, tako i u odnosu prema njegovim suradnicima, plemenskim dru
govima itd. ini osnovu razvoja koji je stoga unaprijed ogranien,
ali s ukidanjem ogranienja predstavlja propadanje i slom: Razvoj
ropstva, koncentracija zemljinog vlasnitva, razmjena, novarstvo, os
vajanja itd. djeluju ba tako kod Rimljana, premda su svi elementi
do izvjesne take izgledali spojivi s osnovom i inilo se da je samo
neduno proiruju, a djelomino izrastaju iz nje kao puke zloupotre
be. Ovdje se mogu dogoditi veliki razvoji unutar jednog odre enog
kruga. Individue se mogu pokazati velike. Ali na slobodan i pun ra
zvoj bilo individuuma, bilo drutva ovdje se ne moe ni misliti, jer
takav razvoj stoji u protivurjenosti s prvobitnim odnosom.
Kod starih nikad ne nalazimo istraivanje koji je oblik zemlji
nog vlasnitva itd. najproduktivniji, stvara najvee bogatstvo. Bogat
stvo se ne pojavljuje kao svrha proizvodnje, premda, naravno, Katon
moe istraivati koja je obrada polja najunosnija, ili pak Brut moe
pozajmiti svoj novac uz najbolje kamate. Istrauje se uvijek koji oblik
vlasnitva stvara najbolje gra ane drave. Kao samosvrha bogatstvo
se pojavljuje samo kod malog broja trgovakih naroda monopolista
carrying tradea1 koji ive u porama starog svijeta kao Jevreji u sred
njovjekovnom drutvu. Me utim, bogatstvo je, s jedne strane, stvar,
ono je realizirano u stvarima, materijalnim proizvodima, nasuprot ko
jima stoji ovjek kao subjekt; s druge strane, kao vrijednost ono je
ista komanda nad tu im radom ne u svrhu vladavine nego privatnog

1 posrednike trgovine

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 23

uitka itd. U svim oblicima ono se pojavljuje u stvarnom liku1, bilo

kao stvar2, bilo kao odnos posredstvom stvari koja lei izvan i slu
ajno pored individuuma..
Tako se ini da je staro shvaanje, gdje se ovjek, makar i u ne
kom ogranienom nacionalnom, religioznom, politikom odre enju,
uvijek pojavljuje kao svrha proizvodnje, vrlo uzvieno u odnosu na
moderni svijet, gdje se proizvodnja pojavljuje kao svrha ovjeka, a
bogatstvo kao svrha proizvodnje. Ali in fact, ako se dere ogranieni
gra anski oblik, ta je drugo bogatstvo do u univerzalnoj razmjeni
proizvedena univerzalnost potreba, sposobnosti, uitaka, proizvodnih
snaga itd. individua? Puni razvoj ljudske vladavine nad prirodnim
snagama, onima takozvane prirode kao i svoje vlastite prirode? Ap
solutno razvijanje3 svojih stvaralakih predispozicija, bez druge pret
postavke osim prethodnog historijskog razvoja, koji taj totalitet ra
zvoja, tj. razvoja svih ljudskih snaga kao takvih, ne mjereno nekim
unaprijed datim mjerilom, ini samosvrhom? gde se on ne reproducira
u svojoj odre enosti, nego producira svoj totalitet? Ne nastoji da os
tane bilo ta postalo, nego je u apsolutnom kretanju postajanja?
U gra anskoj ekonomiji i u epohi proizvodnje kojoj ona odgo
vara javlja se to puko razvijanje ljudske unutranjosti kao potpuno
ispranjenje, to univerzalno opredmeenje kao totalno otu enje, a
ruenje svih odre enih jednostranih svrha kao rtvovanje samosvrhe
jednoj posve vanjskoj svrsi. Stoga se djetinjasti stari svijet pojavljuje,
s jedne strane, kao vii. S druge strane, on to i jest u svemu gdje se
trai zatvoren lik, oblik i odre eno ogranienje. On je zadovoljenje
na ogranienom stanovitu; dok moderno ostavlja ovjeka nezadovoljenim, ili je, kad se pojavljuje u sebi zadovoljeno banalno.
6. [Pretpostavke nastanka vlasnitva. Ropstvo i kmetstvo]
Ono to gospodin Proudhon naziva izoanekonomskim nastankom
vlasnitva, pod im on misli upravo zemljino vlasnitvo, jest predgra anski odnos individuuma prema objektivnim uslovima rada, i to
prije svega prirodnim, objektivnim uslovima rada, jer, kako je subjekt
koji radi prirodni individuum, prirodno postojanje prvi objektivni
uslov njegovog rada predstavlja priroda, zemlja kao njegovo anorgansko
tijelo; on sam nije samo organsko tijelo, nego ta anorganska priroda
kao subjekt. Taj uslov nije njegov proizvod, nego je zateen, kao pri
rodno postojanje izvan njega ini njegovu pretpostavku.
Prije nego to to dalje analiziramo, dodajmo ovo: valjani Prou
dhon ne samo to bi mogao, nego bi i morao pozvati na odgovornost
kako kapital, tako i najamni rad (kao oblike vlasnitva) zbog izvanekonomskog postanka. Jer to to radnik zatjee objektivne uslove rada
1 in dinglicher Gestalt 8 Sache 8 Herausarbeiten
21*

3 2 4 Osnovi kritike politike ekonomije

kao odvojene od njega, kao kapital, i io kapitalist zatjee radnika

kao lienog vlasnitva, kao apstraktnog radnika (razmjena kakva se
zbiva izme u vrijednosti i ivog rada) pretpostavlja historijski proces
makoliko da kapital i najamni rad taj odnos reproduciraju i razvi
jaju, kako u njegovom objektivnom opsegu, tako i u dubinu histo
rijski proces koji, kako smo vidjeli, ini povijest nastanka kapitala
i najamnog rada.
Drugim rijeima: izvanekonomski nastanak vlasnitva ne znai
nit:a drugo nego historijski nastanak gra anske ekonomije, onih
oblika proizvodnje koji se teorijski ili idealno izraavaju pomou ka
tegorija politike ekonomije. Me utim, misao da predgra anska po
vijest, i svaka njena faza, ima tako er svoju ekonomiju i ekonomsku
osnovu kretanja, u osnovi je puka tautologija da je ovjekov ivot odu
vijek poivao na proizvodnji, na ovom ili onom nainu drutvene
proizvodnje, ije odnose i nazivamo ekonomskim odnosima.
Prvobitni uslovi proizvodnje (ili, to je isto, reprodukcije ljudi
iji se broj poveava prirodnim procesom dvaju spolova; jer ta re
produkcija, ako se ona, s jedne strane, pojavljuje kao prisvajanje obje
kata od strane subjekata, s druge se strane pojavljuje isto tako kao obli
kovanje, podvrgavanje objekata subjektivnoj svrsi; preobraavanje
ovih u rezultate i spremita subjektivne djeltanosti) prvobitno ne
mogu i sami biti proizvedeni, biti rezultati proizvodnje. Ono emu je
potrebno objanjenje (ili to predstavlja rezultat historijskog procesa),
to nijt jedinstvo ivih i djelatnih ljudi s prirodnim, anorganskim uslo
vima njihove izmjene materije s prirodom, i stoga njihovo prisvajanje
prirode, nego rascjep izme u tih anorganskih uslova ljudskog posto
janja i tog djelatnog postojanja, rascjep kakav je prvi put potpuno
postavljen tek u odnosu najamnog rada i kapitala.
U robovskom i kmetskom odnosu ne dolazi do tog rascjepa, nego
tu jedan dio drutva postupa s drugim dijelom kao s pukim anorganskim
i prirodnim uslovom svoje vlastite reprodukcije. Rob nije ni u kakvom
odnosu prema objektivnim uslovima svog rada; nego sam rad, kako
u obliku roba, tako i u obliku kmeta, stavlja se kao anorganski uslov
proizvodnje u isti red s drugim prirodnim biima, naporedo sa sto
kom ili kao dodatak zemlji.
Drugim rijeima: prvobitni uslovi proizvodnje pokazuju se kao
prirodne pretpostavke, prirodni uslovi egzistencije proizvo aa, isto tako
kao to njegovo ivo tijelo, makoliko ga on reproducirao i razvijao,
prvobitno nije stvorio on sam, nego je pretpostavka njega samog;
njegovo vlastito postojanje (tjelesno) prirodna je pretpostavka koju
on nije postavio. Ti prirodni uslovi egzistencije, prema kojima se on
odnosi kao prema svom vlastitom anorganskom tijelu, koje mu pripada,
sami su dvostruki: 1) subjektivne i 2) objektivne prirode. On
zatjee sebe kao lana porodice, plemena, roda itd. (koji za} ^
mijeanjem i suprotnou s drugima poprimaju historijski razliiti
oblik); a kao takav lan on se odnosi prema odre enoj prirodi (ovdje

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 325

se jo moe rei prema zemlji, tlu i zemljitu) kao anorgansko posto

janje sama sebe, kao uslov svoje produkcije .i reprodukcije. Kao pri
rodni lan zajednice on sudjeluje u zajednikom vlasnitvu i uiva
dio ovog kao posjed; isto tako kao to on, kao ro eni rimski gra anin,
polae idealno pravo (bar) na ager publicus, a realno na toliko i toliko
jugera zemlje itd.
Njegovo vlasnitvo, tj. odnos prema prirodnim pretpostavkama
njegove proizvodnje kao njemu pripadajuim, kao njegovim, posre
dovan je time to je on sam prirodan lan zajednice. (Apstrakcija jedne
zajednice u kojoj lanovi nemaju nita zajedniko, osim recimo jezik
itd., a jedva i ovaj, oito je proizvod mnogo kasnijih historijskih uvjeta).
U odnosu na pojedinca jasno je npr. da se on ak i prema jeziku odnosi
kao prema svom vlastitom samo kao prirodni lan neke ljudske zajed
nice. Jezik kao proizvod pojedinca jest apsurd: Ali to vrijedi i za vlas
nitvo.
Sam je jezik isto tako proizvod jedne zajednice, kao to je, s dru
ge strane, sam postojanje zajednice, i to njeno samo po sebi razum
ljivo postojanje.
Zajednika proizvodnja i zajedniko vlasnitvo, kako se npr. javlja
u Peruu, oito je sekundaran oblik: uveden i prenijet od osvajakih
plemena koja su kod samih sebe poznavala zajedniko vlasnitvo i
zajedniku proizvodnju u starom, jednostavnijem obliku, kakav se
javlja u Indiji i kod Slavena. ini se da je oblik to ga nalazimo npr.
kod Kelta u Walesu isto tako prenesen ovima, sekundaran, uveden od
strane osvajaa kod nie stojeih osvojenih plemena. Savrenost i
sistematska razrada ovih sistema iz jednog najvieg centra pokazuje
njihov kasniji nastanak. Isto tako kao to je u Engleskoj uvedeni feu
dalizam bio savreniji po obliku nego onaj koji je samoniklo nastao
u Francuskoj.
Kod nomadskih pastirskih plemana a svi lovaki narodi su
prvobitno nomadi pojavljuje se zemlja poput drugih prirodnih
uslova u elementarnoj neogranienosti, npr. u azijskim stepama i
na azijskoj visoravni. Ona slui za ispau itd., konzumiraju je stada,
od kojih opet ive stoarski narodi. Oni se odnose prema njoj kao
prema svom vlasnitvu, premda oni to vlasnitvo nikad ne fiksiraju.
To vrijedi i za lovite kod divljih indijanskih plemena u Americi;
pleme promatra neko podruje kao svoje lovite i silom ga brani od
drugih plemena ili nastoji da druga plemena protjera iz podruja
koje dre. Kod nomadskih pastirskih plemena opina je doista uvijek
na okupu, putujue drutvo, karavana, horda, i oblici nadre enosti
i podre enosti razvijaju se iz uslova tog naina ivota. Ovdje se, u
stvari, prisvaja i reproducira samo stado, a ne zemlja; me utim, ona
se uvijek privremeno koristi zajedniki na svakom od prebivalita.
Jedina prepreka na koju moe naii zajednica u svom odnosu
prema prirodnim uslovima proizvodnje prema zemlji (ako
odmah preskoimo sjedilakim narodima) kao prema svojima, jest

3 2 6 Osnovi kritike politike ekonomije

neka druga zajednica, koja ve polae pravo na te uslove kao na svoje

anorgansko tijelo. Rat je zato jedna od najprvobitnijih djelatnosti
svake od ovih samoniklih zajednica, kako radi zadravanja vlasnitva
tako i radi njegovog stjecanja.
*
(Ovdje se u stvari moemo zadovoljiti time da govorimo o prvo
bitnom vlasnitvu na zemlju, jer kod pastirskih naroda vlasnitvo na
prirodno zateene proizvode zemlje npr. na ovce ujedno je vla
snitvo na livade gdje ove pasu. Uope je kod vlasnitva na zemlju
ukljueno i vlasnitvo na njene organske proizvode.)
[Ako se i sam ovjek osvoji zajedno sa zemljom kao njen organski
dodatak, on biva suosvojen kao jedan od uslova proizvodnje, pa tako
nastaju ropstvo i kmetstvo, koji uskoro iskrivljuju i modificiraju prvo
bitne oblike svih zajednica i sami postaju njihovom osnovom. Jedno
stavna konstrukcija time se negativno odre uje.]
Vlasnitvo, dakle, prvobitno ne znai nita drugo nego ovjekovo
odnoenje prema svojim prirodnim uslovima proizvodnje kao prema
uslovima koji mu pripadaju, kao prema svojim vlastitim, kao prem a
uslovima pretpostavljenim s njegovim vlastitim postojanjem; odnoe
njem prema ovima kao prema prirodnim pretpostavkama sebe samoga
koje, tako rei, ine samo njegovo produeno tijelo. On se zapravo
ne odnosi prema svojim uslovima proizvodnje; nego on postoji dvo
struko, kako subjektivno kao on sam, tako i objektivno u tim priordnim
anorganskim uslovima svoje egzistencije.
Oblici tih prirodnih uslova proizvodnje su dvostruki: 1) njegovo
postojanje kao lana jedne zajednice; dakle postojanje te zajednice,
koja je u svom prvobitnom obliku plemenska zajednica; 2) odnoenje
prema zemlji posredstvom zajednice kao prema svojoj; zajedniko
zemljino vlasnitvo i ujedno pojedinaan posjed za pojedinca, ili je
tako da se dijele samo plodovi; ali sama zemlja i njena obrada ostaju
zajedniki. (Me utim, stanovi itd., bila to makar i kola Skita, ipak
su tada uvijek u posjedu pojedinca). Jedan od prirodnih uslova proiz
vodnje za ivog individuuma jest njegovo pripadanje nekom prirodno
nastalom drutvu, plemenu itd. To je npr. ve uslov za njegov jezik
itd. Njegovo vlastito produktivno postojanje mogue je samo pod
tim uslovima. Njegovo subjektivno postojanje uslovljeno je time kao
takvo, jednako kao to je uslovljeno odnoenjem prema zemlji kao
prema svojoj laboratoriji.
...
(Vlasnitvo je, dodue, prvobitno pokretno, jer ovjek se najprije
domae gotovih plodova zemlje, me u koje, me u ostalim, pripadaju
i ivotinje, i to napose one pripitomljive. Me utim, ak i to stanje
lov, ribolov, pastirstvo, ivot od plodova drvea itd. uvijek pret
postavlja prisvajanje zemlje bilo za vrsto boravite, bilo za skitanje,
bilo za napasanje ivotinja itd.)
.
.
Vlasnitvo, dakle, znai pripadanje nekom plemenu (zajednici;
(znai imati u njemu subjektivno-objektivnu egzistenciju) i posred
stvom odnoenja te zajednice prema zemljitu (prema zemlji kao prema

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 2 7

svom anorganskom tijelu) odnoenje individuuma prema zemlfi, prema

vanjskom prauslovu proizvodnje (budui da je zemlja u isti mah ma
terijal, instrument i plod) kao prema pretpostavkama koje pripadaju
njegovoj individualnosti, njenim nainima postojanja. M i reduciramo
to vlasnitvo na odnos prema uslovima proizvodnje. Zato ne prema
uslovima potronje kad se prvobitno produciranje individuuma ogra
niava na reproduciranje njegovog vlastitog tijela prisvajanjem gotovih
predmeta koje je sama priroda pripremila za potronju? ak i tamo
gdje treba jo samo nai i otkriti, to uskoro trai naprezanje, rad (kao
u lovu, ribolovu, pastirstvu) i proizvodnju (tj. razvoj) odre enih spo
sobnosti na strani subjekta. A zatim, stanje u kojem se ovjek moe
jednostavno maiti za onim to je ve tu, bez ikakvih instrumenata
(dakle bez proizvoda rada koji su ve sami namijenjeni za proizvodnju),
bez promjene oblika (koja se zbiva ak ve i kod pastirstva) itd. pro
lazi vrlo brzo i nigdje se ne moe smatrati normalnim stanjem, pa
ni normalnim prastanjem. Uostalom, prvobitni uslovi proizvodnje sami
po sebi ukljuuju materije koje se mogu konzumirati bez rada (kao
plodove, ivotinje itd.); dakle, fond potronje i sam je sastavni dio
prvobitnog fonda proizvodnje.
Osnovni uslov vlasnitva koje poiva na plemenskom poretku
(na koji se zajednica prvobitno svodi) da se bude lan plemena
ima za posljedicu da od plemena osvojeno, tu e pleme, ono po
koreno, ostaje bez vlasnitva i samo postaje jednim od anorganskih
uslova reprodukcije osvajakog plemena prema kojima se ovo odnosi
kao prema svojim vlastitim. Ropstvo i kmetstvo stoga su samo daljnji
razvoji vlasnitva koje poiva na plemenskoj zajednici. Oni nuno
modificiraju sve oblike ovoga. U tome najmanje postiu u azijatskom
obliku. U autarhinom jedinstvu manufakture i agrikulture, na kojem
poiva taj oblik, osvajanje nije tako nuan uslov kao tamo gdje isklju
ivo dominira zemljino vlasnitvo, agrikultura. S druge strane, bu
dui da pojedinac u tom obliku nikad ne postaje vlasnik, nego samo
posjednik, on je u biti sam vlasnitvo, rob onoga u kojem postoji je
dinstvo opine, a ropstvo ovdje ne ukida uslove rada niti modificira
bit odnosa.
7. [Raspadanje opine i opinskog vlasnitva]
Nadalje je jasno:
Ukoliko je vlasnitvo samo svjestan (s obzirom na pojedinca od
zajednice postavljen i kao zakon proklamiran i garantiran) odnos prema
uslovima proizvodnje kao prema svojim vlastitim, i ukoliko se, dakle,
postojanje proizvo aa pokazuje kao postojanje u njemu pripadajuim
objektivnim uslovima ono (vlasnitvo) ostvaruje se tek samom
proizvodnjom. Zbiljsko prisvajanje ne zbiva se najprije u zamiljenom,
nego u djelatnom, realnom odnosu prema tim uslovima ono je
zbiljsko postavljanje ovih kao uslova svoje subjektivne djelatnosti.

3 2 8 Osnovi kritike politike ekonomije

Ali time je ujedno jasno da se ti uslovi mijenjaju. Samo zahvalju

jui tome to plemena love na nekom podruju, ono postaje lovitem;
samo zemljoradnjom postavlja se zemlja (tlo i zemljite) kao pro
dueno tijelo individuuma. Nakon to je bio sagra en grad, Rim, a
okolna polja obra ena od njegovih gra ana uslovi zajednice postali
su drukiji nego ranije. Svrha svih ovih zajednica jest odranje, tj.
reprodukcija individua koje ine zajednicu kao vlasnika, tj. u onom istom
objektivnom nainu egzistencije koji ujedno ini me usobni odnos lanova,
a stoga i samu opinu. A li ova reprodukcija je nuno u isti mah repro
dukcija i destrukcija starog oblika. Na primjer, tamo gdje svaki indi
viduum treba da posjeduje toliko i toliko akera zemlje ve je i porast
stanovnitva smetnja. Ako tome treba nai lijek, pribjegava se kolo
nizaciji, a ova ini potrebnim osvajaki rat. Time i robove itd. Ta
ko er npr. poveanje ager publicus-a, a time i patricija koji predstavljaju
zajednicu itd.
Tako ouvanje stare zajednice zahtijeva destrukciju uslova na
kojima ona poiva, pretvara se u svoju suprotnost. Ako bi se npr.
mislilo da se proizvodnost moe na istom prostoru poveati razvitkom
proizvodnih snaga itd. (taj je razvoj pri starinskom ratarstvu upravo
najsporiji), to bi ukljuivalo nove naine, kombinacije rada, troenje
velikog dijela dana na agrikulturu itd., i time bi opet ukidalo stare
ekonomske uslove zajednice. U samom inu reprodukcije ne mije
njaju se samo objektivni uslovi, tako da npr. od sela postaje grad,
od divljine raskrena njiva itd., nego se mijenjaju i proizvo ai stva
rajui u sebi nove kvalitete, razvijajui i preobraavajui sami sebe
proizvodnjom, obrazujui nove snage i nove predstave, nove naine
saobraaja, nove potrebe i nov jezik.
to je starinskiji sam nain proizvodnje (a on traje dugo u agri
kulturi; jo due u orijentalnoj kombinaciji agrikulture i manufakture),
tj. to due ostaje napromijenjen zbiljski proces prisvajanja, to su konstantniji stari oblici vlasnitva, a time i zajednice uope.
Tamo gdje ve postoji odvajanje lanova opine kao privatnih
vlasnika od samih sebe kao gradske opine i kao vlasnika gradske
teritorije, tamo ve nastaju i uslovi u kojima pojedinac moe izgubtti
svoje vlasnitvo, tj. taj dvostruki odnos koji ga ini ravnopravnim
gra aninom, lanom zajednice, kao to ga ini i vlasnikom. U orijen
talnom obliku ovo gubljenje jedva da je mogue, osim uslijed sasvim
vanjskih utjecaja, jer pojedinani lan opine nikada ne dolazi u tako
slobodan odnos prema njoj da bi uslijed toga mogao izgubiti i svoju
(objektivnu, ekonomsku) vezu. s njom. On je vrsto srastao s njom.
Razlog tome je tako er i spajanje manufakture i agrikulture, grada
(sela) i zemlje.
Kod starih manufaktura se ve promatra kao propadanje (posao
libertina, klijenata, stranaca) etc. Ovaj razvoj proizvodnog rada (oslo
bo enog od iskljuive podre enosti agrikulturi, kao kuni rad slo
bodnih ljudi, koji je usmjeren samo na agrikulturu i rat, ili kao manu

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 329

faktura koja je usmjerena na potrebe bogosluja i zajednice kao

na gra enje kua, puteva, hramova), koji se nuno razvija zahvalju
jui saobraaju sa strancima, zahvaljujui robovima, elji za razmjenom
vika proizvoda itd., razlae nain proizvodnje na kojem poiva za
jednica, a prema tome i objektivni pojedinac, tj. pojedinac odre en
kao Rimljanin, Grk itd. Razmjena djeluje isto tako; zaduivanje itd.
Prvobitno jedinstvo izme u jednog posebnog oblika zajednice
(plemena) i s njim povezanog vlasnitva na prirodu ili odnosa prema
objektivnim uslovima proizvodnje kao prema prirodnom postojanju,
kao prema objektivnom postojanju pojedinca posredovanom opinom
(jedinstvo koje se, s jedne strane, pojavljuje kao posebni oblik vlas
nitva) ima svoju ivu zbilju u jednom odre enom nainu same proiz
vodnje, nainu koji je u istoj mjeri me usobni odnos individua kao
i njihov odre eni djelatni odnos prema neorganskoj prirodi, odre eni
nain rada (koji je uvijek porodini rad, a esto i opinski rad). Kao
prva velika proizvodna snaga pokazuje se sama zajednica; za posebnu
vrstu uslova proizvodnje (npr. stoarstvo, zemljoradnja) razvijaju se
posebni naini proizvodnje i posebne proizvodne snage, kako sub
jektivne, koje se ispoljavaju kao svojstva individua, tako i objektivne.
Odre eni stupanj razvoja proizvodnih snaga subjekata koji rade
kojem odgovaraju njihovi me usobni odnosi i njihovi odnosi prema
prirodi na to se u krajnjoj liniji svodi kako njihova zajednica tako
i vlasnitvo koje se na njoj zasniva. Do izvjesne take vri se repro
dukcija. Zatim ona prelazi u raspadanje.
Vlasnitvo, dakle, prvobitno znai (i to u njegovom azijskom,
slavenskom, antikom, germanskom obliku) odnos subjekta koji radi
(proizvodi ili se reproducira) prema uslovima svoje produkcije ili
reprodukcije kao prema svojim vlastitim. Prema uslovima te proiz
vodnje ono e stoga poprimati i razliite oblike. Sama proizvodnja
ima za cilj reprodukciju proizvo aa u i sa ovim njegovim objektiv
nim uslovima postojanja. Ovo ponaanje individuuma kao vlasnika
(ne kao razultata rada, nego kao preduslova rada, tj. proizvodnje)
pretpostavlja odre eno postojanje individuuma kao lana plemena ili
zajednice (ije vlasnitvo je u izvjesnoj mjeri i ona sama).
Ropstvo, kmetstvo itd., gdje sam radnik pripada me u prirodne
uslove proizvodnje za neki trei individuum ili zajednicu (to npr.
nije sluaj kod opeg ropstva na Orijentu, nego samo s evropskog
gledita), gdje, dakle, vlasnitvo nije vie odnos individuuma koji
sam radi prema objektivnim uslovima rada, uvijek je sekundarno,
nikada prvobitno, premda je nuan i konsekventan rezultat vlasnitva
zasnovanog na zajednici i radu u zajednici.
Dodue, vrlo je jednostavno zamisliti da neki silnik, fiziki nadmo
an, nakon to je najprije uhvatio ivotinju, zatim uhvati ovjeka da
bi pomou njega lovio ivotinje; jednom rijeju da se poslui ovje
kom kao jednim od prirodno zateenih uslova svoje reprodukcije
(pri emu se njegov vlastiti rad svodi na vladanje itd.) kao i bilo kojim

3 3 0 Osnovi kritike politike ekonomije

drugim prirodnim biem. Ali takvo je shvaanje glupo (ma koliko da

je tano sa stanovita datog plemena ili zajednice) jer polazi od razvitka
izdvojenih pojedinanih ljudi.
ovjek se izdvaja kao pojedinac tek historijskim procesom. On
se prvobitno pojavljuje kao rodovsko bie, plemensko bie, oporska
ivotinja iako ne nipoto kao zoon politikon1 u politikom smislu.
Sama razmjena je glavno sredstvo tog izdvajanja. Ona ini suvinim
ivot u oporu i rastae ga. Stvar se okrenula tako da se ovjek kao
izdvojeni pojedinac odnosi jo samo prema samom sebi, me utim
sredstva da bi se postavio kao izdvojeni pojedinac sada su*u tome da
se on uini opim i zajednikim. U takvoj je zajednici pretpostavljeno
objektivno postojanje pojedinca kao vlasnika, recimo npr. zemljovlasnika, i to pod nekim uslovima koji ga veu za zajednicu, ili, tanije,
ine kariku u tom lancu. U gra anskom drutvu radnik je npr. pot
puno lien objekta, postoji subjektivno; ali stvar koja stoji nasuprot
njemu sad je postala prava zajednika stvar, koju on nastoji da pro
guta, i od koje biva progutan.
Svi oblici (svi su oni nastali vie ili manje prirodno, ali ujedno
su svi tako er rezultat historijskog procesa), u kojima zajednica
pretpostavlja subjekte u odre enom objektivnom jedinstvu s njihovim
uslovima proizvodnje, ili u kojima odre eno subjektivno postojanje
pretpostavlja zajednice kao uslove proizvodnje, nuno odgovaraju
samo ogranienom, i to principijelno ogranienom razvitku proiz
vodnih snaga. Razvitak proizvodnih snaga rastae ih i samo njihovo
rastakanje predstavlja razvitak ljudskih proizvodnih snaga. Ljudi po
inju raditi polazei od neke osnove najprije od prirodno nastale
zatim od historijske pretpostavke. A zatim se sama ta osnova ili
pretpostavka ukida ili se postavlja kao prolazna pretpostavka koja je
postala pretijesna za razvijanje rastue ljudske mase.
Ukoliko se antiko zemljino vlasnitvo ponovo pojavljuje u mo
dernom parcelnom vlasnitvu, ono samo pripada u politiku ekono
miju i mi emo se vratiti na to u odjeljku o zemljinom vlasnitvu.
[Na sve ovo treba se vratiti dublje i opirnije.]
8. [Raspadanje pretkapitalistikih oblika odnosa radnika prema
uslovima rada]
Ovdje se radi prije svega o slijedeem: Odnos rada prema kapitalu,
ili odnos rada prema objektivnim uslovima rada kao prema kapitalu,
pretpostavlja historijski proces koji rastvara razne oblike u kojima
je radnik vlasnik ili u kojima vlasnik radi.
Dakle, prije svega:
#
^
1)
Razlaganje odnosa radnika prema zemlji (tlu i zemljitu) kao
prema prirodnom uslovu proizvodnje, prema kojem se on odnosi,
1 politika (drutvena) ivotinja

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 331

kao prema svom vlastitom anorganskom postojanju; kao prema labo

ratoriju svojih snaga i podruju svoje volje. Svi ti oblici u kojima se
javlja to vlasnitvo pretpostavljaju zajednicu iji su lanovi, premda
medu njima moe biti formalnih razlika, kao lanovi zajednice vlas
nici. Prvobitni oblik ovog vlasnitva stoga je neposredno zajedniko
vlasnitvo (iorijentalni oblik, modificiran kod Slavena; razvijen do
suprotnosti, ali ipak jo kao tajna, makar i antagonistika, osnova anti
kog i germanskog vlasnitva).
2) Razlaganje onih odnosa u kojima je radnik vlasnik oru a. Kao
to je gornji oblik zemljinog vlasnitva pretpostavlja realnu zajednicu,
tako ovo vlasnitvo radnika na oru e pretpostavlja poseban oblik
razvitka manufakturnog rada kao obrtnikog rada; s ovim je povezan
cehovsko-korporativni poredak itd. (Stara orijentalna manufaktura
moe se razmotriti ve pod 1.) Ovdje je sam rad jo napola umjetniki,
napola samosvrha itd. Majstorstvo. Sam kapitalist je jo majstor.
S posebnom radnom vjetinom osigurano je i posjedovanje instru
menta itd. Tada je u izvjesnoj mjeri nasljedan nain rada zajedno s
organizacijom rada i oru em za rad. Srednjovjekovni gradovi. Rad
jo kao svoj vlastiti; odre eni autarhini razvitak jednostranih spo
sobnosti itd.
3) U oba sluaja je ukljueno da radnik prije proizvodnje posje
duje sredstva potronje potrebna da bi mogao ivjeti kao proizvo a
dakle za vrijeme svoje proizvodnje, prije njenog dovrenja. Kao
vlasnik zemlje on je neposredno opskrbljen potrebnim fondom po
tronje. Kao obrtniki majstor, on ga je naslijedio, zaradio, utedio,
a kao obrtniki pomonik, on je najprije naunik koji se jo uope ne
pojavljuje kao pravi, samostalni radnik, nego patrijarhalno dijeli hranu
s majstorom. Kao pravi pomonik on se u izvjesnoj mjeri koristi fon
dom potronje koji pripada majstoru. Ako taj fond i nije pomonikovo
vlasnitvo, ipak po cehovskim zakonima, po obiajnom pravu itd., on
je bar njegov suposjednik itd. Ovo treba razmotriti detaljnije.
4) S druge strane, isto tako i razlaganje odnosa u kojima sami
radniciy sama iva radna snaga, jo neposredno pripadaju u objektivne
uslove proizvodnje, i prisvajaju se kao takvi dakle su robovi ili kme
tovi. Za kapital uslov proizvodnje nije radnik, nego samo rad. Ako
kapital moe postii da rad izvre strojevi ili pak voda, zrak
tim bolje. I on ne prisvaja radnika, nego njegov rad ne neposredno,
nego posredstvom razmjene.
To su eto, s jedne strane, historijske pretpostavke da bi se radnik
naao kao slobodan radnik, kao isto subjektivna radna snaga bez
objekta, nasuprot objektivnim uslovima proizvodnje kao njegovom
nevlasnitvu, kao tu em vlasnitvu, kao za sebe bivstvujuoj vrijed
nosti, kao kapitalu. Ali s druge strane, pita se koji su uslovi potrebni
da bi on nasuprot sebi naao kapital?
[U formuli kapitala, gdje se ivi rad kako prema sirovini, tako
i prema oru u, i prema ivotnim sredstvima potrebnim u toku rada,

3 3 2 Osnovi kritike politike ekonomije

odnosi i negativno, kao prema nevlasnitvu, otpoetka je sadrano

nevlasnitvo, ili je negirano stanje u kojem se individuum koji radi
odnosi prema zemljitu, prema zemlji kao prema svojoj vlastitoj, tj.
radi, proizvodi kao vlasnik zemlje. U najboljem sluaju on se ne odnosi
prema zemlji samo kao radnik, nego i kao vlasnik zemlje prema samom
sebi kao subjektu koji radi. Zemljino vlasnitvo ukljuuje potenci
jalno kako vlasnitvo na sirovine tako i na praoru e, na samu zemlju,
kao i na njene spontane plodove. Odnositi se prema zemlji kao vlasnik
u najprvobitnijem obliku znai: u njoj nalaziti sirovinu, oru e i i
votna sredstva koji nisu stvoreni radom, nego samom zemljom. Kad
je ovaj odnos ve reproduciran, onda se sekundarna oru a i plodovi
zemlje stvoreni samim radom pokazuju samo kao ukljueni u zemljino
vlasnitvo u njegovim primitivnim oblicima. Dakle, ovo je historijsko
stanje kao puniji odnos vlasnitva ponajprije negirano u odnosu radnika
prema uslovima rada kao kapitala. To je historijsko stanje broj I, koje
je u tom odnosu negirano ili za koje se pretpostavlja da se historijski
razloilo.
Ali, drugo, tamo gdje ve postoji vlasnitvo na oru e ili odnos
radnika prema oru u kao vlastitom, tamo gdje on radi kao vlasnik
oru a (to ujedno pretpostavlja podre ivanje oru a njegovom vlasti
tom individualnom radu, tj. pretpostavlja poseban ogranieni stupanj
razvitka proizvodne snage rada), tamo gdje je ovaj oblik radnika kao
vlasnika ili oblik vlasnika koji radi ve postavljen kao samostalan oblik
pored i izvan zemljinog vlasnitva (obrtniki i gradski razvitak rada
nije, kao u prvom sluaju, akcidencija zemljinog vlasnitva niti mu
je podre en, dakle i sirovina i ivotna sredstva posredovani su kao
vlasnitvo obrtnika samo njegovim obrtom, njegovim vlasnitvom na
oru e) tamo je ve pretpostavljen i drugi historijski stupanj pored
i izvan prvoga, koji se sam mora pojaviti ve znatno modificiran zahva
ljujui osamostaljenju ove druge vrste vlasnitva ili druge vrste vlasmka
koji radi.
Kako je i samo oru e proizvod rada, kako je, dakle, element koji
konstituira vlasnitvo ve postavljen radom, to se zajednica (zajednica
na kojoj je zasnovana ova vrsta vlasnitva) ovdje vie ne moe poja
viti u prirodno nastalom obliku, kao u prvom sluaju, nego kao zajed
nica koja je sama ve proizvedena, nastala, sekundarna, proizvedena
od samog radnika. Jasno je da se tamo gdje je vlasnitvo na oru e
odnos prema uslovima proizvodnje rada kao prema vlasnitvu, u zbilj
skom radu, oru e pojavljuje samo kao sredstvo individualnog rada;
umijee da se oru e zbiljski prisvoji, da se njime rukuje kao sredstvom
rada, pokazuje se kao posebna vjetina radnika koja ga postavlja kao
vlasnika oru a. Ukratko, bitni karakter cehovsko-korporativnog ure
enja (i obrtnikog rada kao onog koji konstituira subjekt rada u vlas
nika) treba svesti na odnos prema oru u za proizvodnju (oru u za
rad kao vlasnitvu) za razliku od odnosa prema zemlji (sirovini kao
takvoj) kao prema vlastitoj. To to odnos prema tome jednom momentu

III. Glava o kapitalu Dragi odjeljak 333

uslova proizvodnje konstituira subjekt koji radi kao vlasnika, ini

ga vlasnikom koji radi, ovo historijsko stanje broj II, koje prema svo
joj prirodi moe postojati samo kao suprotnost ili, ako se hoe, ujedno
kao dopuna modificiranog prvog stanja tako er je negirano u prvoj
formuli kapitala.
Trei mogui oblik da se subjekt koji radi odnosi kao vlasnik samo
prema ivotnim sredstvima, da ih nalazi kao svoj prirodni uslo/, ne
odnosei se ni prema zemlji, ni prema oru u, dakle ni prema samom
radu kao prema vlastitom, jest u biti formula ropstva i kmetstva, koja
je u odnosu radnika prema uslovima proizvodnje kao prema kapitalu
tako er negirana, postavljena kao historijski ukinuto stanje.
Prvobitni oblici vlasnitva nuno se svode na odnos prema raz
nim objektivnim momentima koji uslovljavaju proizvodnju kao prema
svojima; oni isto tako ine ekonomsku osnovu razliitih oblika za
jednice kao to, sa svoje strane, imaju odre ene oblike zajednice za
pretpostavku. Ovi oblici bitno se modificiraju pomjeranjem samog rada
me u objektivne uslove proizvodnje (kmetstvo i ropstvo), uslijed ega
se gubi i modificira jednostavno afirmativni karakter svih oblika vlas
nitva navedenih pod broj I. Svi oni sadre u sebi ropstvo kao mogu
nost, a stoga i kao svoje vlastito ukidanje. to se tie broja II, gdje
je posebna vrsta rada majstorstvo u njemu i, prema tome, vlasnitvo
na oru a za rad jednako vlasnitvu na uslove proizvodnje tu je,
dodue, iskljueno ropstvo i kmetstvo; ali moe u obliku kastinskog
ure enja dobiti analogan negativan razvoj.
[Trei oblik vlasnitva na ivotna sredstva ako se ne svodi na
ropstvo i kmetstvo ne moe sadravati odnos individuuma koji radi
prema uslovima proizvodnje i, dakle, postojanja. Zato taj oblik moe
biti samo odnos onog lana prvobitne, na zemljinom vlasnitvu zasno
vane zajednice, koji je izgubio svoje zemljino vlasnitvo, a jo nije
stigao do oblika vlasnitva broj II, kao npr. rimski plebs u vrijeme
panes et circenses1.]
[Odnos lanova pratnjje prema njihovom vlastelinu ili odnos line
slube bitno je razliit. Jer ta feudalna sluba ini u osnovi samo nain
egzistencije zemljovlasnika koji vie ne radi, ali ije vlasnitvo uklju
uje u uslove proizvodnje radnike kao kmetove itd. Odnos gospodstva
ovdje je bitan odnos prisvajanja. Prema ivotinji, zemlji itd. ne moe
u biti doi ni do kakvog odnosa gospodstva prisvajanjem, premda
ivotinja slui. Prisvajanje tu e volje pretpostavka je odnosa gospod
stva. Dakle, ono to nema volje, kao npr. ivotinja, moe dodue,
sluiti, ali ne ini vlasnika gospodarem. Me utim, ovdje vidimo kako
odnos gospodstva i odnos ropstva tako er pripadaju u ovu formulu
prisvajanja oru a proizvodnje; i oni ine nuan ferment razvitka
propasti svih prvobitnih odnosa vlasnitva i odnosa proizvodnje, kao
to tako er izraavaju njihovu ogranienost. Dakako, oni se u kapitalu
1 k raha

i igara (kod M arxa u nom inativu)

3 3 4 Osnovi kritike politike ekonomije

u posredovanom obliku reproduciraju, i tako ine tako er fer

ment njegovog razlaganja i simbol su njegove ogranienosti.)
[Pravo d a ovjek u nevolji p ro d a sebe
vailo je kako n a S jeveru tako i k o d G rk a i u
koji n ije p latio d u g u z m e za svoga ro b a i d a se
vim rad o m ili p ro d ajo m njegove linosti bilo
e b u h r I, str. 600.)]

i svoje bilo je nem ilo ope p rav o ;

A ziji: p rav o vjerovnika d a d unika
koliko je to m ogue naplati njego
je gotovo jednako proireno. (N i

[Na jednom mjestu Niebuhr kae da su grki pisci iz Augustovog

doba teko i pogreno shvaali odnos izme u patricija i plebejaca,
i da su te odnose mijeali s odnosima izme u patrona i klijenata i
to stoga to su oni
pisali u v rijem e k a d s u bogati i siromani bili jedine prave klase gra ana; kada
je siro m ah , m a kako plem e n ito bilo njegovo porijeklo, treb ao do b ro tv o ra, a m ilio n a r, b io o n m ak a r i oslo bo en ik , b io tra e n za d o b ro tv o ra. O nasljed n im odnosim a
zavisnosti jed v a d a s u jo ita znali. (I. 620)]
[U o b je klase u metecima i oslobo enicima i u njihovim potomcima bilo
je o b rtn ik a , a g ra a n sk o p rav o u kojem s u on i b ili o granieni dobijao bi plebejac
koji b i n a p u stio ze m ljo ra d n ju . N i oni n isu bili lieni asti zakonskih stalekih udru
enja; i njih o v i cehovi bili s u tako visoko cijenjeni d a s u N u m u navodili kao nji
hov og o sn ivaa; bilo ih je d e v e t: svirai, zlatari, tesari, bojadisari, rem en ari, koari,
k o tlari, lo n a ri i d e v e ti ceh sv ih o stalih o b r t a . . . N e k i o d n jih bili su sam ostalni
p rig ra d sk i sta n o v n ic i; izo p o lid (slo b o d n i g ra an i) koji se n isu stavili p o d zatitu
nije d n o g p a tro n a ako je postojalo takvo p ra v o ; i p otom ci km etova, ija je za
v isn o st p resta la izu m ira n jem ro d a n jih o v ih p a tro n a ; ovi su n em a su m n je bili jed
nako daleko o d p re p irk i pa tricija i o pine kao i firentinski cehovi od razm irica ro
dova G u e lfa i G h ib e llin a: km etovi su , m o d a, jo svi stajali n a raspolaganju p a tricijama. (I. 623)

9. [ Odvajanje objektivnih uslova rada od rada i nastanak kapitala]

Na jednoj strani pretpostavljaju se historijski procesi koji su masu
individua jedne nacije itd. doveli u poloaj, ako i ne odmah zbiljski
slobodnih radnika, a ono takvih koji su to dyndmei1, ije je jedino vlas
nitvo njihova radna snaga i mogunost da je razmjene za postojee
vrijednosti; masu individua nasuprot kojima stoje svi objektivni uslovi
proizvodnje kao tu e vlasnitvo, kao njihovo nevlasnitvo, ali ujedno
kao vrijednosti koje su razmjenljive, dakle u izvjesnoj mjeri prisvojive
ivim radom. Takvi historijski procesi raspadanja znae kako raspa
danje kmetskih odnosa, koji radnika prikivaju za zemlju i za gospodara
zemlje, ali faktino pretpostavljaju njegovo vlasnitvo na ivotna sred
stva (to je u stvari proces njegovog odvajanja od zemlje), tako i raspa
danje odnosa zemljinog vlasnitva koji su ga konstituirali kao yeo1 po te n d jalno

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 335

mana1, slobodnog radnog malog zemljovlasnika koji radi ili zakupca

(colonusa), slobodnog seljaka*, raspadanje cehovskih odnosa, koji
pretpostavljaju njegovo vlasnitvo na oru e za rad i sam rad kao odre
eno obrtniko umijee, kao vlasnitvo (a ne samo kao izvor vlas
nitva); isto tako raspadanje klijentelskih odnosa u razliitim obli
cima, gdje se ne-vlasnici pojavljuju kao supotroai vika proizvoda
u pratnji svojih gospodara, i kao ekvivalent nose livreju svoga gospo
dara, sudjeluju u njegovim rasprama, vre line usluge, uobraene
ili realne, itd.
U svim tim procesima raspadanja pokazat e se pri tanijem
ispitivanju da se raspadaju oni odnosi proizvodnje u kojima preovladava: upotrebna vrijednost, proizvodnja za neposrednu upotrebu;
razmjenska vrijednost i njena proizvodnja ima za pretpostavku preovladavanje drugog oblika; stoga u svim tim odnosima usluge i davanja
u naturi preovladavaju nad plaanjem i davanjima u novcu. Ali to je
samo usput. Pri bliem promatranju tako er e se pokazati da su svi
ti odnosi koji su se raspali bili mogui samo na odre enom stupnju
razvitka materijalnih (a stoga i duhovnih) proizvodnih snaga.
Nas ovdje, prije svega, zanima ovo: proces raspadanja koji masu
individua jedne nacije itd. pretvara u dyndmei slobodne najamne rad
nike (individue koje su samo zato to su liene vlasnitva prisiljene
da rade i da prodaju svoj rad) ne pretpostavlja na drugoj strani da
su dotadanji izvori dohotka i dijelom uslovi vlasnitva onih indi
vidua nestali, nego, naprotiv, da je samo njihova upotreba postala
drukija, da se promijenio nain njihovog postojanja, da je kao slo
bodan fond preao u druge ruke ili je pak dijelom ostao u istim rukama.
Ali jedno je jasno: isti proces koji je mnotvo individua odijelio od
njihovih sadanjih na ovaj ili na onaj nain afirmativnih odnosa
prema objektivnim uslovima rada, negirao te odnose i time pretvorio
te individue u slobodne radnike, taj isti proces oslobodio je te objek
tivne uslove rada (zemlju, sirovine, ivotna sredstva, oru a rada, novac
ili sve to) dyndmei njihove dosadanje vezanosti za individue koje su
se sad odijelile od njih. Ovi objektivni uslovi rada jo uvijek postoje,
ali postoje u drugom obliku, kao slobodan fond, s kojeg su izbrisani
svi stari politiki itd. odnosi i koji sada jo samo u obliku vrijednosti,
po sebi postojeih osamostaljenih vrijednosti, stoje nasuprot ovim
oslobo enim individuama lienim vlasnitva.
Onaj isti proces koji masu kao slobodne radnike suprotstavlja
objektivnim uslovima rada suprostavio je i te uslove kao kapital slo
bodnim radnicima. Historijski proces bio je razdvajanje dosad po
vezanih elemenata; njegov rezultat stoga nije u tome da jedan od
* Raspadanje jo starijih oblika zajednikog vlasnitva i realne zajednice
razum ije se samo po sebi.

1 sitnog zemljovlasnika

3 3 6 Osnovi kritike politike ekonomije

elemenata nestaje, nego da se svaki od njih pojavljuje u negativnom

odnosu prema drugome s jedne strane slobodan radnik (potenci
jalno), a s druge strane kapital (potencijalno). Dijeljenje objektivnih
uslova od klasa koje su se pretvorile u slobodne radnike na suprotnom
se polu mora isto tako pokazati kao osamostaljenje tih istih uslova.
Ako se odnos kapitala i najamnog rada ne promatra kao odnos
koji je ve sam mjerodavan i koji obuhvaa proizvodnju u cjelini* nego
kao odnos historijski nastaje (tj. ako se promatra prvobitno pretva
ranje novca u kapital, proces razmjene izme u kapitala koji postoji
samo dyndmei, s jedne strane, i slobodnih radnika koji postoje
dynamei, s druge strane, onda se prirodno namee jednostavna primjed
ba, oko koje ekonomisti prave veliku buku da strana koja nastupa
kao kapital mora posjedovati sirovine, oru a rada i ivotna sredstva
kako bi radnik mogao ivjeti za vrijeme proizvodnje, dok se proizvod
nja ne zavri.
To, dalje, izgleda tako da je na strani kapitalista morala pret
hoditi akumulacija (akumulacija koja je prethodila radu, i nije proizila
iz njega), koja omoguuje kapitalistu da dade radniku posla i odrava
ga djelatnim, da ga odrava kao ivu radnu snagu.** Ovo djelo kapitala
koje je nezavisno od rada, koje nije postavljeno radom, zatim se iz
ove historije njegovog nastajanja pomjera u suvremenost, pretvara se
u jedan moment njegove zbilje i njegove djelotvornosti, njegovog
samooblikovanja. Iz toga se, zatim, najzad, izvodi vjeno pravo kapi
tala na plodove tu eg rada ili, bolje, njegov se nain zara ivanja raz
vija iz jednostavnih i pravednih zakona razmjene ekvivalenata.
Bogatstvo koje postoji u obliku novca moe se pretovriti u objek
tivne uslove rada samo zato i samo onda kada su ovi odvojeni od samog
rada. Vidljeli smo da se novac moe djelomino gomilati jednostavno
putem razmjene ekvivalenata; me utim, to je tako beznaajan izvor
* J e r u to m slu aju k ap ital koji je p retp o stav ljen kao uslov najam nog rada
bio b i p ro iz v o d n ajam n o g rad a i kao uslo v najam nog rad a bio bi vlastita p re t
postavka, a kao p retp o sta v k a za n ajam n i ra d bio b i n jim sam im stvoren.
** K a d s u jed n o m kap ital i n ajam ni ra d postavljeni kao svoja vlastita p ret
postavka, kao sam oj p ro izv o d n ji p retp o stav ljen a baza, stv ar najprije izgleda tako
d a k a p italist osim ono g fo n d a sirovina i sredstava za ra d koji su p o treb n i da bi ra d
n ik re p ro d u c ira o sam seb e, stvarao p o tre b n a ivotna sredstva, tj. realizirao potreban
rad, p o sjedu je i jed an fo n d sirovina i sredstava za ra d u kojem rad n ik ostvaruje
svoj viak rad a , tj. p ro fit kapitalista. P ri daljnjoj analizi ispostavlja se d a radnik
staln o stvara dv o stru k i fo n d za k ap italista, ili dv o stru k i fo n d u obliku kapitala,
p ri em u jed a n dio tog fo nda ne p re stan o ispunjava uslove njegove vlastite egzisten
cije, a d ru g i uslove egzistencije k apitala. K ako sm o vidjeli, u viku kapitala u
viku kapitala s obzirom n a njegov p retp o to p n i odnos p rem a ra d u sav realm,
sadanji kapital, svaki njegov e lem en t p red stav lja o predm eeni i od kapitala pri
svojeni tu i rad, te je kao takav jednako p risvojen bez razm jene, bez uzvraenog
ekvivalenta.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 37

da historijski ne zasluuje da se spomene ako se pretpostavlja da

se novac dobija razmjenom vlastitog rada. U kapital u pravom smislu,
u industrijski kapital pretvara se, naprotiv, ona mobilna, novana
imovina se nagomilala lihvarenjem (napose u odnosu na zemljino
vlasnitvo) i trgovakim dobicima. Dalje emo imati prilike da vie
govorimo o oba oblika ukoliko se oni ne javljaju kao oblici kapitala,
nego kao raniji oblici imovine, kao pretpostavke kapitala.
Kako smo vidjeli, iz pojma kapitala, iz njegovog nastanka pro
izlazi da polazi od novca i stoga od imovine koja postoji u obliku novca.
Iz pojma kapitala tako er slijedi da on, potjeui iz prometa, izgleda kao
proizvod prometa. Obrazovanje kapitala stoga ne polazi od zemljinog
vlasnitva (ovdje u najboljem sluaju od zakupca} ukoliko je on trgovac
poljoprivrednim proizvodima), niti od ceha (premda u ovoj taki ima
jedna mogunost); nego od trgovakog i lihvarskog bogatstva. Ali
ovo nalazi uslove za kupovanje slobodnog rada tek kad je rad histo
rijskim procesom odvojen od svojih objektivnih uslova egzistencije.
To bogatstvo tek tada nalazi i mogunost da kupi i same ove uslove.
Pod cehovskim uslovima, na primjer, puki novac, koji sam nije ce
hovski, majstorski, ne moe kupiti razboje da bi na njima dao nekom
raditi; propisano je na koliko razboja smije raditi jedan itd. Ukratko,
samo oru e jo je toliko sraslo sa samim ivim radom u ije podruje
pripada da istinski ne cirkulira.
Da bi novano bogatstvo moglo postati kapital, potrebno je,
s jedne strane, da ono nalazi slobodne radnike, a s druge strane, da
nalazi ivotna sredstva i materijale itd., koji su isto tako slobodni i
mogu se prodavati (a koji su inae na ovaj ili onaj nain bili vlasnitvo
masa koje su sad ostale bez vlasnitva).
Drugi uslov rada izvjesnu spretnost, oru e kao sredstvo rada
itd. novano bogatstvo u ovom pretperiodu ili prvom periodu ka
pitala zatjee dijelom kao rezultat gradskog cehovstva, a dijelom kao
rezultat kune industrije ili industrije koja se kao akcesorij dri poljo
privrede. Historijski proces nije rezultat kapitala, nego njegova pret
postavka. Tim procesom zatim se umee i kapitalist kao posrednik
(historijski) izme u zemljinog vlasnitva ili vlasnitva uope i rada.
O idilinim matanjima, prema kojima se kapitalist i radnik udruuju
itd. ne zna nita ni povijest, niti se o tome nalazi neki trag u razvoju
pojma kapitala. Sporadino se manufaktura moe razvijati lokalno
posred jednog okvira koji jo pripada sasvim drugom periodu, kao
npr. u talijanskim gradovima naporedo s cehovima. Ali uslovi za ka
pital kao opi vladajui oblik jedne epohe moraju biti razvijeni ne
samo lokalno, nego i u irokom opsegu. (Tome ne smeta to se pri
raspadanju cehova pojedini cehovski majstori pretvaraju u industrijske
kapitaliste; ali taj je sluaj rijedak, i to po samoj prirodi stvari.) U
cjelini uzeto, tamo gdje se pojavljuju kapitalist i radnik cehovi pro
padaju ( i majstor i pomonik).
Samo je po sebi razumljivo i to se pokazuje ako se blie raz22 M arx- Engels (19)

3 3 8 Osnovi kritike politike ekonomije

motri povijesna epoha o kojoj je rije da je vrijeme raspadanja ra

nijih naina proizvodnje i naina odnoenja radnika prema objektiv
nim uslovima rada u svakom sluaju ujedno i vrijeme kada se novano
bogatstvo, s jedne strane, ve razvilo do izvjesne irine, a s druge strane,
brzo raste i iri se zahvaljujui onim istim okolnostima koje to ras
padanje ubrzavaju. Ono samo (novano bogatstvo) ujedno je jedan
od agenata tog raspadanja, kao to je to raspadanje uslov njegovog
pretvaranja u kapital. Ali puko postojanje novanog bogatstva, pa ak
ni postizanje njegove svojevrsne nadmoi, nipoto nije dovoljno da
bi dolo do tog pretvaranja u kapital. Inae bi stari Rim, Bizarnija
itd. sa slobodnim radom i kapitalom bili zavrili svoju povijest ili
bi, naprotiv, zapoeli jednu novu povijest. I tamo je raspadanje starih
odnosa vlasnitva bilo povezano s razvitkom novanog bogatstva
trgovine itd. Ali umjesto da dovede do razvitka industrije, ovo je raspa
danje in fact dovelo do vladavine sela nad gradom.
Prvobitno obrazovanje kapitala ne zbiva se tako da kapital gomila,
kako se to zamilja, ivotna sredstva, oru a rada i sirovine, ukratko
objektivne uslove rada odvojeno od zemlje i same ve stopljene s ljud
skim radom.*
Stvar ne stoji tako da kapital stvara objektivne uslove rada.
Prvobitno obrazovanje kapitala vri se, naprotiv, jednostavno tako
da vrijednost koja postoji kao novano bogatstvo zahvaljujui histo
rijskom procesu raspadanja starih naina proizvodnje dolazi u mogu
nost da, s jedne strane, kupuje objektivne uslove rada, a s druge strane,
da za novac razmjenjuje sam ivi rad radnika koji su postali slobodni.
Svi ovi momenti ve postoje; samo nijhovo razdvajanje je histo
rijski proces, proces raspadanja i upravo taj proces omoguuje novcu
da se pretvori u kapital. Ukoliko je i sam novac djelatan u tom zbi
vanju, on djeluje samo utoliko to on kao neobino energino sredstvo
razdvajanja potpomae taj proces, i utoliko to sudjeluje u stvaranju
operuanih slobodnih radnika bez iega; ali sigurno ne sudjeluje stva
rajui za njih objektivne uslove njihove egzistencije, nego pomaui
da se ubrza odvajanje radnika od ovih uslova njihova lienost vla
snitva.
* N a p rv i pogled je jasno kakav b i to p o ro n i k ru g bio kad b i, s jedne strane,
radnici koje k ap ital m o ra p o k ren u ti n a rad da bi postavio sebe kao kapital, m orali
tek b iti stvoreni, dozvani u iv o t njegovim gom ilanjem , ekali n a njegovo Postani/,
dok b i, s d ru g e stra n e , on sam bio nesp oso b an d a akumulira bez tu eg rada, ili
bi u najboljem sluaju m ogao a k u m u lirati svoj vlastiti rad , tj. dakle sam postojati
u o b lik u ne-kapitala i tie-novca, je r se ra d , prije egzistencije kapitala, m oe sam
oplo ivati sam o u oblicim a p o p u t in ih ob rtn ik o g rad a, sitn e poljoprivrede itd .,
ukratko m ahom u oblicim a koji ne m o g u nagomilavati ili m ogu sam o neznatno,
u oblicim a koji d o p u ta ju sam o m ali viak proizvoda, a i taj velikim dijelom troe.
U o p e, ov u id eju a k u m u liran ja m o ra t em o jo blie istraivati.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 339

Kad su npr. engleski veleposjednici raspustili svoju svitu, koja

je s njima troila viak proizvoda zemlje; i kad su, dalje, njihovi zakupci otjerali sitne seljake bezemljae itd. time je, prvo, na trite
rada baena masa ive radne snage, masa koja je u dvostrukom smislu
bila slobodna, slobodna od starih klijentelskih i kmetskih odnosa i
od odnosa line slube, a drugo, slobodna od svake imovine i svakog
objektivnog, stvarnog1 oblika postojanja, slobodna od svakog vlasnitva;
upuena na prodaju svoje radne snage ili na prosjaenje, skitnju
pljaku kao na jedini izvor zarade. Da su oni najprije pokuali ovo
drugo, ali da su s toga puta vjealima, sramnim stupovima i biem
stjerani na uski put k tritu rada (pri emu su se npr. vlade Henryja
VII, VIII itd. pojavile kao uslovi historijskog procesa raspadanja
i stvaraoci uslova za egzistenciju kapitala) povijesno je utvr eno.
S druge strane, ivotna sredstva itd. koja bi prije zemljovlasnici
sa svojom svitom sva pojeli, sada su stajala na raspolaganju novcu koji
ih je htio kupiti, kako bi pomou njih kupio rad. Ova ivotna sredstva
novac nije ni stvorio, ni nagomilao; ona su bila tu, bila su troena i re
producirana prije nego to su se poela troiti i reproducirati po
sredstvom novca. Izmijenilo se samo to da su sada ta ivotna sredstva
bila baena na trite razmjene da su bila odvojena od svoje ne
posredne veze s ustima svite itd. i da su iz upotrebnih vrijednosti pret
vorena u razmjenske vrijednosti, te su na taj nain dopala u podruje
i pod vrhovnu vlast novanog bogatstva.
Isto je bilo i s oru ima rada. Novano bogatstvo nije ni izumilo
ni proizvelo kolovrat i razboj. Ali odvojeni od svoje zemlje predioci
i tkalci sa svojim razbojima i kolovratima doli su pod komandu nov
anog bogatstva itd. Posao je kapitala samo taj da povezuje mase ruku
i oru a koje nalazi. On ih aglomerira pod svojom komandom. To
je njegovo zbiljsko gomilanje, gomilanje radnika na mjestima pored
njihovih oru a. O tome e trebati poblie raspraviti kod tzv. gomi
lanja kapitala.
Novano bogatstvo u obliku trgovakog bogatstva svakako je
pomoglo da se ubrza razlaganje starih odnosa proizvodnje i omogu
ilo je npr. zemljovlasniku, kako je to lijepo pokazao jo Adam
Smith, t185l da svoje ito, stoku itd. razmijeni za upotrebne vrijed
nosti uvezene iz drugih zemalja, umjesto da upotrebne vrijednosti
koje je sam proizveo spiska sa svojom svitom i da svoje bogatstvo
velikim dijelom mjeri veliinom svoje svite koja zajedno s njim kon
zumira. Novano bogatstvo za njega je povealo znaenje razmjenske
vrijednosti njegovog dohotka. Isto se dogodilo i s njegovim zakupcima,
koji su ve bili napola kapitalisti, ali ipak jo jako prikriveni.
Razvitak razmjenske vrijednosti (kojem pogoduje novac to po
stoji u obliku trgovakog stalea) razlae proizvodnju koja je usmje
rena vie na neposrednu upotrebnu vrijednost i njoj odgovarajue
1 sachlichen
22*

3 4 0 Osnovi kritike politike ekonomije

oblike vlasnitva (odnose rada prema njegovim objektivnim uslovima)

i tako pomae stvaranje trita rada (koje svakako treba razlikovati od
trita robova). Me utim, i ovo djelovanje novca mogue je samo
uz pretpostavku gradskog obrta koji ne poiva na kapitalu i najamnom
radu, nego na organizaciji rada u cehove itd. Gradski rad sam je bio
stvorio sredstva proizvodnje za koja su cehovi postali jednaka smetnja
kao i stari odnosi zemljinog vlasnitva za poboljanu poljoprivredu,
koja je sama sa svoje strane dijelom posljedica vee prodaje poljo
privrednih proizvoda gradovima itd. Druge okolnosti koje su npr.
u 16. vijeku poveale masu cirkulirajuih roba kao i masu novca, stvo
rile nove potrebe i stoga povisile razmjensku vrijednost domaih proiz
voda itd., povisile cijene itd.; sve je to, s jedne strane, pospjeivalo
raspadanje starih odnosa proizvodnje, ubrzavalo razdvajanje radnika
ili za rad sposobnog neradnika od objektivnih uslova njegove repro
dukcije i tako pospjeivalo pretvaranje novca u kapital.
Zato nita ne moe biti gluplje nego da se to prvobitno obrazo
vanje kapitala shvati tako da je kapital nagomilao i stvorio objektivne
uslove proizvodnje (ivotna sredstva, sirovine, oru a) i ponudio ih
radniku koji je ostao bez njih. Naprotiv, novano bogatstvo dijelom
je pomoglo da se radne snage individua sposobnih za rad lie ovih
uslova; a dijelom je taj proces razdvajanja napredovao bez njega.
Kad je novano bogatstvo bilo dostiglo odre enu visinu, ono je moglo
da se postavi kao posrednik izme u tako oslobo enih objektivnih
uslova ivota i oslobo enih, ali i potpuno ogoljenih ivih radnih snaga,
te da pomou jednih kupuje druge. No to se tie obrazovanja samog
novanog bogatstva, prije njegovog pretvaranja u kapital, ono pripada
u pretpovijest gra anske ekonomije. Lihvarstvo, trgovina, gradovi,
kao i fiskus koji s njima nastaje igraju pri tome glavnu ulogu. Odre
enu ulogu, premda u manjoj mjeri, igra i zgrtanje bogatstva od strane
zakupaca, seljaka itd.
Ovdje se ujedno pokazuje kako razvitak razmjene i razmjenske
vrijednosti, koja je svuda posredovana trgovinom, ili ije se posre
dovanje moe nazvati trgovinom (u trgovakom staleu novac dobija
samostalnu egzistenciju, jednako kao i promet u trgovini) donosi sa
sobom kako raspadanje odnosa vlasnitva rada na njegove uslove egzi
stencije, s jedne strane, tako i sam rad koji je ukljuen u objektivne
uslove proizvodnje; sve sami odnosi koji izraavaju prevagu upotrebne
vrijednosti i proizvodnje usmjerene na neposrednu potronju, kao i
jedne realne zajednice koja jo sama neposredno postoji kao preduslov proizvodnje.
.
.
Proizvodnja zasnovana na razmjenskoj vrijednosti i zajednica
zasnovana na razmjeni tih razmjenskih vrijednosti (ma koliko izgledalo
da one, kako smo to vidjeli u prethodnoj glavi o novcu, postavljaju
vlasnitvo samo kao emanaciju rada, privatno vlasnitvo na proizvod
vlastitog rada kao uslov rada i rad kao opi uslov bogatstva) pret
postavljaju i proizvode razdvajanje rada od njegovih objektivnih uslova.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 341

Ta razmjena ekvivalenata ini odnosno jest samo povrinski sloj proiz

vodnje koja poiva na prisvajanju tu eg rada bez razmjene, ali pod
prividom razmjene. Ovaj sistem razmjene poiva,na kapitalu kao na
svojoj osnovi, i ako se promatra razdvojeno od njega, kako se pokazuje
na samoj povrini, kao samostalan sistem, onda je to puki privid, ali
nuan privid.
Zato se sad vie ne treba uditi to se sistem razmjenskih vrijed
nosti razmjena ekvivalenata mjerenih radom preobraava ili,
bolje, to kao svoju skrivenu pozadinu pokazuje prisvajane tu eg
rada bez razmjene, potpuno razdvajanje rada i vlasnitva. Vladavina
same razmjenske vrijednosti i proizvodnje koja proizvodi razmjenske
vrijednosti pretpostavlja naime i samu tu u radnu snagu kao razmjensku vrijednost, tj. pretpostavlja razdvajanje ive radne snage od
njenih objektivnih uslova; odnos prema njima (ili prema svojoj vlastitoj
objektivnosti) kao prema tu em vlasnitvu; jednom rijei odnos prema
njima kao prema kapitalu. Samo u vremenima propadanja feudalizma,
ali dok se borba vodi jo unutar njega (npr. u Engleskoj u 14. i u prvoj
polovini 15. vijeka) cvjeta zlatno doba za rad koji se emancipira. Da
bi se rad poeo ponovo odnositi prema svojim objektivnim uslovima
kao prema svom vlasnitvu, na mjesto sistema privatne razmjene
mora doi drugi sistem koji, kako smo vidjeli, postavlja razmjenu
opredmeenog rada za radnu snagu, a stoga i prisvajanje ivog
rada bez razmjene.
Nain kako se novac pretvara u kapital pokazuje se esto histo
rijski sasvim oito tako da npr. trgovac uzima na rad vie tkalaca i
predilaca koji su se dotad bavili tkanjem i predenjem kao sporednim
seoskim zanimanjem, te njihovo sporedno zanimanje ini za njih glav
nim zanimanjem; ali tada je siguran za njih i stavlja ih pod svoju ko
mandu kao najamne radnike. Daljnji je korak da ih zatim odvue od
njihovih domova i okupi u jednoj radionici. Pri tome jednostavnom
procesu jasno je da trgovac nije proizveo ni sirovinu, ni oru e, ni
ivotna sredstva za tkalce i predioce. On je uinio samo to da ih je
postepeno ograniio na neku vrstu rada u kojoj oni postaju zavisni
od prodaje, od kupca, od trgovca, pa najzad proizvode samo za njega
i posredstvom njega. On je prvobitno kupio njihov rad samo kupovi
nom njihovog proizvoda; im se ogranie na proizvodnju te raz
mjenske vrijednosti te, dakle, moraju neposredno proizvoditi raz
mjenske vrijednosti, razmjenjivati cijeli svoj rad za novac, kako bi
mogli dalje postojati, oni dolaze pod njegovu komandu, pa najzad
nestaje i privid da proizvode prodaju. On kupuje njihov rad i oduzima
im najprije vlasnitvo nad proizvodima, a uskoro i nad oru em, ali
im ga ostavlja kao prividno vlasnitvo kako bi smanjio svoje vlastite
trokove proizvodnje.
Kad je rije o prvobitnim historijskim oblicima u kojima se ka
pital najprije pojavljuje sporadino ili lokalno naporedo sa starim
nainima proizvodnje, ali pomalo ih svuda razarajui, to je, s jedne

3 4 2 Osnovi kritike politike ekonomije

strane, prava manufaktura (jo ne tvornica); ona nastaje tamo gdje

se masovno proizvodi za izvoz, za vanjsko trite dakle na bazi
velike pomorske i kopnene trgovine, u njenim emporijima1, kao i tali
janskim gradovima, Carigradu, flandrijskim, holandskim gradovima,
nekim panjolskim, kao Barcelona itd. Manufaktura u poetku ne
zahvata takozvani gradski obrt nego seosku sporednu radinost, tkanje
i predenje, rad koji najmanje zahtijeva cehovsku vjetinu, umjet
niko obrazovanje. Osim u velikim trgovakim centrima, gdje manu
faktura nalazi bazu vanjskog trita, gdje je proizvodnja, dakle, tako
rei prirodno usmjerena na razmjensku vrijednost (dakle manu
fakture koje su direktno vezane uz brodarstvo, brodogradnju itd.),
manufaktura svoje prve naseobine ne podie u gradovima, nego na
selu, u necehovskim selima itd. Seoska kuna radinost ini iroku
bazu manufakture, dok gradski obrt zahtijeva visok napredak proiz
vodnje kako bi se mogla obavljati na tvorniki nain. Isto tako takve
grane proizvodnje kao tvornice stakla, metalurgijske tvornice, pilane
itd., koje od samog poetka zahtijevaju veu koncentraciju radne
snage, od samog poetka vie koriste prirodne snage, zahtijevaju ma
sovnu proizvodnju, kao i koncentraciju sredstava rada itd. Isto tako
tvornice papira itd.
S druge strane, pojavljivanje zakupaca i pretvaranje zemljorad
nikog stanovnitva u slobodne nadniare. Iako se ovo pretvaranje
u njegovim posljednjim konsekvencijama i u najistijem obliku naj
kasnije probija na selu, ono i na selu poinje ve najranije.
Stari koji nisu nikad otili dalje od zapravo gradske obrtnike
radinosti, zbog toga nisu nikad mogli doi ni do velike industrije.
Njena je prva pretpostavka uvlaenje cijele zemlje u proizvodnju ne
upotrebnih, nego razmjenskih vrijednosti. Tvornice stakla, tvornice
papira, eljezare itd. ne mogu raditi na cehovski nain. One zahtijevaju
masovnu proizvodnju; prodaju na zajednikom tritu; novano bo
gatstvo na strani poduzetnika (to ne znai da ono stvara uslove, bilo
subjektivne, bilo objektivne; ali pri ranijim odnosima vlasnitva i
odnosima proizvodnje ovi se uslovi ne mogu okupiti).
Raspadanje kmetskih odnosa, kao i nastanak manufakture, pretva
raju zatim postepeno sve grane rada u takve kojima upravlja kapital.
Svakako i sami gradovi, u necehovskom nadniarstvu, u pomonim
radnicima itd. sadre element za stvaranje pravog najamnog rada.
Ako smo tako vidjeli da pretvaranje novca u kapital pretpostavlja
takav historijski proces koji je objektivne uslove rada izdvojio, osamo
stalio u odnosu na radnika to je, s druge strane, efekt jednog nastalog
kapitala i njegovog procesa da podvrgava svu proizvodnju i da svuda
razvija i proizvodi razdvajanje izme u rada i vlasnitva, izme u rada
i objektivnih uslova rada. U daljnjem izlaganju vidjet e se kako ka
pital unitava obrtniki rad, malo radno zemljino vlasnitvo itd. pa
1 trgovakim sreditima

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 343

i samog sebe u oblicima u kojima se ne pojavljuje u suprotnosti prema

radu u malom kapitalu i u srednjim, polovinim oblicima izme u
starih naina proizvodnje (ili takvih koji su se obnovili na osnovi ka
pitala) i klasinog, adekvatnog naina proizvodnje samog kapitala.
Jedino gomilanje koje prethodi postanku kapitala jest gomilanje
novanog bogatstva, koje je samo po sebi potpuno neproduktivno u
onom obliku u kojem proizlazi samo iz prometa i samo njemu pri
pada. Kapital sebi brzo stvara unutranje trite unitavajui seoske
sporedne radinosti, dakle time to za sve prede, tka, sve oblai itd.,
ukratko robe koje su prije stvorene kao neposredne upotrebne
vrijednosti prevodi u oblik razmjenske vrijednosti, proces koji nastaje
sam po sebi razdvajanjem radnika od zemlje i vlasnitva (makar i
u kmetskom obliku) na uslove proizvodnje.
Kod gradskog obrta, iako on bitno poiva na razmjeni i stvaranju
razmjenskih vrijednosti, neposredna, glavna svrha ove proizvodnje
jeste izdravanje obrtnika kao obrtnika, kao obrtnikog majstora, dakle
upotrebna vrijednost; ne obogaivanje, ne razmjenska vrijednost kao
razmjenska vrijednost. Proizvodnja je stoga svuda podre ena unaprijed
danoj potronji, a ponuda potranji, pa se proiruje samo sporo.
*

Proizvo enje kapitalista i najamnih radnika predstavlja, dakle,

glavni proizvod procesa oplo ivanja kapitala. Obina ekonomija, koja
misli samo na proizvedene stvari, to potpuno zaboravlja. Budui da
je u ovom procesu opredmeeni rad ujedno postavljen kao nepredmetnost radnika, kao predmetnost jedne subjektivnosti suprotstavljene
radniku, kao vlasnitvo'jt&no. njemu tu e volje, kapital je nuno ujedno
kapitalist i misao nekih socijalista da trebamo kapital, ali ne i kapita
liste, potpuno je pogrena. U pojmu kapitala postavljeno je da se ob
jektivni uslovi rada (a ovi su vlastiti proizvod rada) nasuprot radu
personificiraju ili, to je isto, da su postavljeni kao vlasnitvo jedne
linosti tu e radniku. U pojmu kapitala sadri se i kapitalist.
Me utim, ova zabluda nije nipoto vea od zablude svih filo
loga koji govore o kapitalu u antici i o rimskim i grkim kapitalistima.
To je samo drugi izraz za to da je rad u Rimu i Grkoj bio slobodan,
to ta gospoda teko da bi eljela tvrditi. Ako mi sada posjednike plan
taa u Americi ne samo nazivamo kapitalistima nego oni to doista i
jesu, to se zasniva na tome to oni postoje kao anomalije unutar jednog
svjetskog trita koje poiva na slobodnom radu.
Kad se radi o rijei kapital, koje kod starih nema*, to su jo
nomadske horde sa svojim stadima u stepama azijske visoravni naj
vei kapitalisti, jer kapital prvobitno znai stoku, zbog ega se na* Prem da arheia (glavnica) kod G rka odgovara latinskom principalis summa
rei creditae (glavna sum a pozajm ice)J18]

3 4 4 Osnovi kritike politike ekonomije

poliarski ugovor koji se zbog nedostatka kapitala jo uvijek esto za

kljuuje u junoj Francuskoj izuzetno naziva Bail de bestes a Chaptel1.
Ako bismo se htjeli upustiti u lo latinski, onda bi nai kapitalisti
ili capitales homines2 bili oni qui debent censum de capite*.
Pri definiranju kapitala nastaju tekoe kojih nema kod novca;
kapital je u biti kapitalist; ali istovremeno, s druge strane, kao od
kapitalista razliit element njegovog postojanja ili kao proizvodnja
uope on je kapital. Tako emo dalje nai da se pod kapital podvodi
mnogo ta to prema njegovom pojmu izgleda da mu ne pripada.
Kapital se npr. pozamljuje. On se gomila itd. U svima ovim ozna
kama ini se da je on puka stvar i da se potpuno poklapa s materijom
u kojoj postoji. Ali i ovo i poneto drugo razjasnit e se u toku izla
ganja.
Da jo usput spomenem kao alu: vrijedni Adam Miiller, koji
sve figurativne izraze shvaa vrlo mistino, uo je u obinom ivotu
da se govori o ivom kapitalu nasuprot mrtvome pa to sada teozofski
obraduje.t18?l Kralj Aethelstan mogao bi ga o tome pouiti: Reddam
de meo proprio decimas Deo tarn in Vivente Capitali (ivoj stoci), quam
in mortuis fructibus terraeA (mrtvim plodovima zemlje).
Novac ostaje uvijek isti oblik u istom supstratu; stoga se moe
lake shvatiti kao puka stvar. Ali jedna ista roba, novac itd. moe pred
stavljati kapital ili dohodak itd. Na taj nain, ak je i ekonomistima
jasno da novac nije neto opipljivo; nego da ista stvar moe biti po
vedena sad pod odre enje kapitala, a sad pod neko drugo i suprotno
odre enje, i da prema tome ona jest ili nije kapital. Oito je da je ka
pital tako odnos i da moe biti samo odnos proizvodnje.
Vidjeli smo kako se tek na kraju drugog krunog kretanja po
kazuje prava priroda kapitala. Sada treba da razmotrimo samo kruno
kretanje ili opticaj kapitala. Prvobitno se inilo da proizvodnja lei
s onu stranu prometa, a promet s onu stranu proizvodnje. Kruno
kretanje kapitala promet postavljen kao promet kapitala - obu
hvata oba momenta. U njemu se proizvodnja pokazuje kao cilj i isho
dite prometa i vice versa. Samostalnost prometa sada je svedena
na puki privid, jednako kao i onostranost proizvodnje.
10. [Dodatna napomena o radnikovoj lienosti vlasnitva
kao osnovi razmjene rada za rad]
[Uz naprijed reeno treba jo napomenuti: Razmjena ekvivalenata
koja, kako se ini, pretpostavlja vlasnitvo na proizvod vlastitog rada
i stoga identificira prisvajanje radom, tj. zbiljski ekonomski proces
1

U g ovor o z a k u p u stoke u napolicu * glavni ljudi 3 koji su obavezni

n a p orez p o glavi 4 D e se tin u svoje im ovine davat u kao d u g bogu, kako u
ivom k a p ita lu (ivoj s to d ) , tako i u m rtv im plodovim a zemlje.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 345

prisvajanja s vlasnitvom na objektiviram rad (ono to se prije pokazalo

kao realan proces ovdje se priznaje kao pravni odnos, tj. kao opi uslov
proizvodnje, to znai da se priznaje kao zakon, da se postavlja kao
izraz ope volje), naglo se preokree, pokazuje se nunom dijalekti
kom, kao apsolutno razdvajanje rada i vlasnitva i kao prisvajanje
tu eg rada bez razmjene, bez ekvivalenta. Na razmjenskoj vrijednosti
zasnovana proizvodnja, na ijoj se povrini zbiva ona slobodna i jed
naka razmjena ekvivalenata u osnovi je razmjena opredmeenog
rada kao razmjenske vrijednosti za ivi rad kao upotrebnu vrijednost
ili, drugim rijeima, odnos rada prema njegovim objektivnim uslovima
(a stoga i prema objektivnosti koju je sam stvorio) kao prema tu em
vlasnitvu: otu enje1 rada. S druge strane, uslov je razmjenske vri
jednosti njeno mjerenje radnim vremenom i, dakle, ivi rad (a ne
njegova vrijednost) kao mjera vrijednosti. Zabluda je da u svim obli
cima proizvodnje sama proizvodnja, a stoga i drutvo poiva na raz
mjeni istog rada za rad. U onim razliitim oblicima u kojima se rad
prema svojim uslovima proizvodnje odnosi kao prema svim vlasnitvu
reprodukcija radnika nije nipoto postavljena samo radom, jer njegov od
nos vlasnitva nije rezultat, nego pretpostavka njegovog rada. U zem
ljinom vlasnitvu to je jasno: i u cehovima mora biti jasno da posebna
vrsta vlasnitva koju konstituira rad ne poiva na samom radu niti
na razmjeni rada, nego na objektivnoj povezanosti radnika s nekom
zajednicom i s uslovima koje on zatjee, od kojih on kao od svoje osnove
polazi. I ti su uslovi proizvod rada, svjetsko-povijesnog rada; rada
zajednice njenog historijskog razvitka, koji ne polazi od rada po
jedinca niti od razmjene njihovih radova. Zato rad nije jedina pret
postavka stvaranja vrijednosti. Stanje u kojem se razmjenjuje samo
rad za rad (bilo to u neposrednom ivom obliku, bilo u obliku proiz
voda) pretpostavlja odvajanje rada od njegove prvobitne sraslosti s
njegovim objektivnim uslovima, zbog ega se on, s jedne strane, po
javljuje kao puki rad, a s druge strane, njegov proizvod kao opredmeeni rad dobija nasuprot njemu potpuno samostalno postojanje kao
vrijednost. Razmjena rada za rad prividno uslov radnikovog vla
snitva zasniva se na radnikovoj lienosti vlasnitva kao na svojoj
osnovi.
Da je onaj krajnji oblik otu enja u kojem se (unutar odnosa kapi
tala prema najamnom radu) javlja rad, proizvodna djelatnost (u odnosu
prema svojim vlastitim uslovima i prema svom vlastitom proiz
vodu) nuno prolazna faza i stoga po sebi, samo jo u izvrnutom,
na glavu postavljenom obliku, ve sadri razlaganje svih ogranienih
pretpostavki proizvodnje, pa ak stvara i proizvodi bezuslovne pret
postavke proizvodnje, dakle pune materijalne uslove za totalan, uni
verzalan razvoj proizvodnih snaga individua razmotrit e se kasnije.]
1

Entfiufierung

3 4 6 Osnovi kritike politike ekonomije

C. Kruno kretanje i obrt kapitala

1. [Promet kapitala i promet novca]
Promet novca polazio je s beskonano mnogo taaka i vraao se
na beskonano mnogo taaka. Taka povratka nije nipoto bila po
stavljena kao polazna taka. U opticaju kapitala polazna taka je po
stavljena kao taka povratka, a taka povratka kao polazna taka.
Kapitalist sam je taka polaska i povratka. On razmjenjuje novac za
uslove proizvodnje, proizvodi, realizira vrijednost proizvoda, tj. pretvara
ga u novac i zatim poinje proces iznova. Promet novca, promatran za
sebe, nuno se gasi u novcu kao nepokretnoj stvari. Promet kapitala
raspaljuje se sam od sebe uvijek iznova, cijepa se na svoje razliite
momente, on je perpetuum mobile. Postavljanje cijena na strani pro
meta novca bilo je isto formalno ukoliko je vrijednost pretpostavljena
nezavisno od novanog prometa. Promet kapitala je onaj koji postavlja
cijenu, ne samo formalno, nego realno, jer postavlja vrijednost. Tamo
gdje se vrijednost sama pojavljuje unutar prometa kapitala kao pret
postavka, to moe biti samo kao vrijednost postavljena od drugog ka
pitala. Cirkulaciji novca odmjerena je duina njenog puta, a okolnosti
koje je ubrzavaju ili usporavaju spoljanji su poticaji. Kapital u svom
opticaju proiruje sam sebe i svoju putanju, a i brzina ili sporost op
ticaja sainjavaju i sami njegov imanentni moment. U opticaju kapital
se kvalitativno mijenja, a svi momenti njegovog opticaja sami su mo
menti njegove proizvodnje kako njegove reprodukcije tako i njegove
nove proizvodnje.
[Vidjeli smo kako na kraju drugog krunog toka, tj. [krunog
toka] vika vrijednosti koji je upotrijebljen kao viak kapitala, otpada
iluzija kao da kapitalist bilo to razmjenjuje s radnikom osim jednog
dijela njegovog vlastitog, opredmeenog rada. Me utim, unutar naina
proizvodnje koji je ve zasnovan na kapitalu onaj dio kapitala koji
predstavlja sirovine i oru e pojavljuje se pojedinom kapitalu kao njemu
pretpostavljena vrijednost, a isto tako pretpostavljen je i ivi rad koji
kapital kupuje. Te dvije stavke pokazuju se kao postavljene od strane
tu eg kapitala, dakle opet od kapitala, samo od jednog drugog. Ono
to je za jednog kapitalista sirovina, drugome je proizvod. Ono to
je za jednog proizvod, za drugog je sirovina. Oru e jednog predstavlja
proizvod drugog i moe ak posluiti kao sirovina za proizvodnju
drugog oru a. To to se tako u pojedinom kapitalu pojavljuje kao
pretpostavka, ono to smo nazvali postojanom vrijednou, samo je
pretpostavka kapitala kapitalom, [izraz injenice] da se kapitali u raz
liitim industrijskim granama uzajamno postavljaju kao pretpostavka
i uslov. Razmatran za sebe svaki kapital svodi se na mrtvi rad osamo
staljen kao vrijednost prema ivom radu. U krajnjoj liniji nijedan ne
sadri bilo ta osim rada osim bezvrijedne prirodne materije. Uno
enje mnogih kapitala ne smije ovdje omesti razmatranje. Naprotiv

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 347

odnos mnogih objasnit e se kad se razmotri ono to im je svima za

jedniko, naime da su kapital.]
Opticaj kapitala u isti mah je njegovo postojanje, njegov rast,
njegov ivotni proces. Ako je ita trebalo uporediti s cirkulacijom
krvi to nije ona formalna cirkulacija novca, ve sadrajna cirkulacija
kapitala.
Ako promet na svim takama pretpostavlja proizvodnju, i promet
je proizvoda, bilo novca bilo robe, ali ovi posvuda proizlaze iz procesa
proizvodnje koji je sam proces kapitala, to se sada sam promet novca
pojavljuje kao odre en prometom kapitala, dok se prije inilo da on
lei pored procesa proizvodnje. Na ovu emo se taku vratiti.
2. [ Proces proizvodnje i proces prometa]
Ako sad razmotrimo promet ili opticaj kapitala kao cjelinu, onda
se unutar njega kao dva velika razlikovanja pojavljuju dva momenta,
proces proizvodnje i sam promet, oba kao momenti prometa kapitala.
Koliko e se kapital zadrati unutar sfere procesa proizvodnje, zavisi
od tehnolokih uslova tog procesa i ostajanja [kapitala] u toj fazi
ma koliko trajanje [procesa proizvodnje] moralo biti razliito ve
prema vrsti proizvodnje, predmetu proizvodnje itd. neposredno se
poklapa s razvitkom proizvodnih snaga. Trajanje [procesa proizvodnje]
ovdje nije nita drugo nego radno vrijeme potrebno za izradu pro
izvoda (pogreno !).t188l to je manje to radno vrijeme, to je vei,
kako smo vidjeli, relativni viak vrijednosti. Isto je kad se za danu
koliinu proizvoda trai manje radnog vremena ili kad se za neko
dano radno vrijeme moe pruiti vie gotovih proizvoda. Za odre
enu koliinu kapitala skraenje trajanja njegova zadravanja u pro
cesu proizvodnje, njegova povlaenja iz pravog prometa, njegovog
angamana, poklapa se sa skraenjem radnog vremena potrebnog za
izradu nekog proizvoda s razvitkom proizvodnih snaga, [s razvit
kom] kako primjene prirodnih snaga, mainerije, tako i prirodnih
snaga drutvenog rada aglomeracije radnika, udruivanja i po
djele rada. ini se, dakle, da s te strane ne pridolazi nikakav nov mo
ment. Me utim, ako se uoi da je u odnosu na pojedini kapital onaj
njegov dio koji sainjava sirovinu i oru e (sredstva za rad), proizvod
tu eg kapitala, pokazuje se da je brzina s kojom on moe obnoviti
proces proizvodnje istovremeno odre ena razvitkom proizvodnih snaga
u svim drugim industrijskim granama. Ovo postaje sasvim jasno, ako
zamislimo da isti kapital proizvodi svoje sirovine, svoje oru e i svoje
finalne proizvode. Ako se pretpostave razliiti kapitali, trajanje za
dravanja kapitala u fazi procesa proizvodnje postaje i samo momentom
prometa. Me utim, mi ovdje jo nemamo posla s mnogo raznih kapi
tali. Dakle taj moment ne spada ovamo.
Drugi moment je razdoblje koje protekne od pretvaranja kapi
tala u proizvod do njegovog pretvaranja u novac. Od brzine kojom

3 4 8 Osnovi kritike politike ekonomije

se prolazi kroz to razdoblje ili od njegovog trajanja oigledno zavisi

koliko puta u danom vremenu kapital moe iznova poeti proces
proizvodnje, samooplodnju vrijednosti. Ako kapital recimo prvo
bitno od 100 talira izvri 4 obrta u jednoj godini, i dobit je svaki
put 5% od njega samog, a nova se vrijednost ne kapitalizira ponovo,
isto je kao kad bi neki kapital 4 puta vee mase, recimo 400, uz isti
kamatnjak izvrio jedan obrt godinje, svaki put 20. Brzina opticaja
ako su ostali uslovi proizvodnje jednaki nadokna uje, dakle,
masu kapitala. Ili, ako se jedna 4 puta manja vrijednost realizira 4
puta kao kapital u istom periodu u kojem se jedna 4 puta vea reali
zirala kao kapital samo jednom, dobit proizvodnja vika vrijed
nosti na strani manjeg kapitala bit e jednako velika, bar jednako
velika kao na strani veeg. Kaemo bar. Ona moe biti vea, jer
se sam viak vrijednosti moe ponovo upotrijebiti kao viak kapitala.
Uzmimo na primjer, da je pri kapitalu od 100 profit (ovdje je radi
lakeg raunanja anticipiran taj oblik vika vrijednosti) svaki put 10%
ma kako esto se on obrtao. Onda bi on na kraju prva 3 mjeseca bio
110, [na kraju] druga [3 mjeseca] 121, trea 135 Vio1, a [na kraju]
posljednjeg obrta 148 6 1 / i o o 2 j dok bi pri kapitalu od 400 s jednim obrtom
u godini bio samo 440. U prvom sluaju dobit = 48 81/ioo3, a u drugom
samo = 40. (to je pretpostavka utoliko pogrena to kapital pri sva
kom poveanju ne donosi istu prometnu stopu, ne tie se primjera
jer ovdje nije rije o tome koliko je poveanje, ve samo uope o tome
da li je dobit a to jest u prvom sluaju vea od 40.)
Zakon o nadokna ivanju brzine masom i mase brzinom ve smo
jednom sveli kod opticaja novca. On vrijedi jednako u proizvodnji
kao i u mehanici. To je okolnost na koju se treba vratiti kod izravnanja profitne stope, cijene itd. Ovdje nas zanima pitanje: Ne ulazi li
ovamo jedan moment odre enja vrijednosti koji je nezavisan od rada,
ne polazi direktno od njega, ve potjee iz samog prometa? [Da kredit
izravnava razlike u opticaju kapitala, to jo ne spada ovamo. Ali samo
pitanje spada ovamo, jer proizlazi iz jednostavnog pojma kapitala
ako se promatra openito.]
ei obrt kapitala u danom razdoblju jednak je eem ponav
ljanju etve tokom prirodne godine u junijim zemljama, ako se us
poredi sa sjevernima. Kao to je gore ve reeno, ovdje sasvim ap
strahiramo od razliitog vremena koje kapital mora provesti u fazi
proizvodnje u samom proizvodnom procesu oplodnje vrijednosti.
Kao to ita kao sjeme poloeno u zemlju gubi svoju neposrednu
upotrebnu vrijednost, biva obezvrije eno kao neposredna upotrebna
vrijednost, tako je kapital obezvrije en od zavretka procesa proiz
vodnje do svog ponovnog pretvaranja u novac i odatle ponovo u ka
pital. [Ta brzina kojom se on moe preobratiti iz oblika novca po
1

tre b a : 13 3 l / i o 2 tre b a : 14641/io o 3 tre b a : 4 8 41/io o

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 349

novo u uslove proizvodnje pod tim uslovima proizvodnje ne pojav

ljuje se kao u robovskom sistemu sam radnik nego razmjena s njim
zavisi od brzine proizvodnje i kontinuiteta ostalih kapitala koji
mu dobavljaju sirovinu i oru e, kao i od raspoloivih radnika, a rela
tivan viak stanovnitva u posljednjem je pogledu najbolji uslov za
kapital.] [Sasvim bez obzira na proces proizvodnje kapitala a brzina
i kontinuitet procesa proizvodnje b pojavljuju se kao moment koji uslovljava pretvaranje kapitala a iz oblika novca natrag u oblik industrijskog
kapitala. Trajanje procesa proizvodnje kapitala b pojavljuje se tako kao
jedan moment brzine prometnog procesa kapitala a. Trajanje proiz
vodne faze jednog odre uje brzinu faze prometa drugog. Istovremenost tih faza predstavlja uslov da se ne koi promet od a da se
istovremeno bacaju u proizvodnju i u promet njegovi vlastiti elementi
za koje on treba da se razmijeni. Na primjer. U posljednjoj treini 18.
vijeka bile su rune predionice nesposobne da isporue sirovinu za
tkanje u traenim koliinama ili to je isto, predionica nije mogla
u traenoj istovremenosti, istovremenom brzinom preraditi lan
ili pamuk procesom proizvodnje, pretvoriti ih u pre u. Posljedica
je bila pronalazak stroja za predenje, koji je u jednakom radnom vre
menu davao neuporedivo vei proizvod ili, to je isto, za isti proizvod
trebao neuporedivo manje radnog vremena neuporedivo manje
zadravanja u procesu predenja. Svi momenti kapitala koji se pojav
ljuju involvirani u njemu kad se promatra prema svom opem pojmu
dojbijaju samostalnu realnost i pokazuju se tako er tek kad se on pojavi
realno kao mnogo [raznih] kapitala. Unutranja iva organizacija
koja se tako ostvaruje unutar konkurencije i pomou nje, tek tada
se razvija ire.]
Ako razmotrimo cijeli opticaj kapitala, pojavljuju se etiri mo
menta, ili dva velika momenta procesa proizvodnje i prometnog pro
cesa promatrana kao dva momenta, svaki od njih ponovo u dvojstvu.
Pri tom moemo poi od prometa ili od proizvodnje. Toliko je sad
ve reeno da je i sam promet jedan moment proizvodnje, jer tek
putem njega postaje kapital kao kapital; proizvodnja je moment prometa
samo ukoliko se sam promet promatra kao cjelina procesa proizvodnje.
Ti su momenti: I) Zbiljski proces proizvodnje i njegovo trajanje.
II) Pretvaranje proizvoda u novac. Trajanje te operacije. III) Pretva
ranje novca u prikladnim proporcijama u sirovinu, sredstvo za rad
i rad, ukratko u elemente proizvodnog kapitala. IV) Razmjena jednog
dijela kapitala za ivu radnu sposobnosti180! moe se promatrati kao
poseban moment, a i mora se promatrati tako, jer tritem rada uprav
ljaju drugi zakoni nego tritem proizvoda itd. Ovdje je glavno sta
novnitvo, ne apsolutno, nego relativno. Moment I) ovdje, kao to
je reeno, ne dolazi u obzir, jer se on poklapa s uslovima oplodnje
vrijednosti uope. Moment III) moe doi u obzir tek ako je rije
ne o kapitalu uope nego o mnogim kapitalima. Moment IV) spada
u odjeljak o najamnini itd.

3 5 0 Osnovi kritike politike ekonomije

3. [ Pretvaranje proizvoda u novac ]

Ovdje imamo posla samo s momentom II. U prometu novca
imali smo samo formalno smjenjivanje razmjenske vrijednosti kao
novca i kao robe. Ovdje imamo novac, robu kao uslov proizvodnje i
najzad proces proizvodnje. Ovdje su momenti drukije sadrajni.
Razlika u obrtu kapitala, kako je postavljena u II) kako ne zavisi
ni od vee tekoe u razmjeni za rad, ni od zadravanja uslijed neistovremenog postojanja u prometu sirovine i neobra enog materijala,
ni od razliitog trajanja procesa proizvodnje, mogla bi, dakle, potjecati
samo od velikih tekoa u oplodnji. Ovo oevidno nije imanentan
sluaj koji izvire iz samog odnosa, ve se ovdje, gdje razmatramo ka
pital openito, poklapa s onim to smo rekli o obezvre enju koje u
isti mah rezultira kao oplodnja vrijednosti. Nijedan posao nee biti
sraunat tako da svoje proizvode moe plasirati tee nego neki drugi.
Kad bi to potjecalo od manjeg trita, tad se ne bi upotrijebio vei
kapital kao to je pretpostavljeno ve manji nego u poslu s ve
im tritem. Ali to bi se moglo odnositi na veu prostornu udaljenost
trita i stoga sporije vraanje. Due vrijeme koje bi bilo potrebno
kapitalu za oplodnju vrijednosti potjecalo bi ovdje od vee prostorne
udaljenosti, koju on poslije procesa proizvodnje mora prevaliti da
bi se kao R razmijenio za N. Ali zar se npr. na proizvod koji se proiz
vodi za Kinu gleda tako da je proizvod, njegov proces proizvodnje,
dovren tek kada je dopremljen na kinesko trite? Trokovi oplodnje
njegove vrijednosti porasli bi uslijed transportnih trokova od En
gleske do Kine. (O naknadi zbog dueg mirovanja kapitala ovdje jo
ne moe biti govora, jer bi za to ve morali biti pretpostavljeni sekun
darni i izvedeni oblici vika vrijednosti kamata.) Trokovi proizvod
nje svodili bi se na radno vrijeme opredmeeno u neposrednom pro
cesu proizvodnje + radno vrijeme koje je sadrano u transportu.
Pitanje je sad prije svega ovo: Moe li se prema naelima koja
smo dosad postavili na osnovu transportnih trokova dobiti viak
vrijednosti? Odbijmo postojani dio kapitala koji se troi pri transportu,
brod, vagon itd. i sve to spada u njihovu upotrebu, jer taj element ne
doprinosi nita pitanju i irelevantno je da li se stavi = 0 ili = x. Da
li je mogue da se u transportnim trokovima sadri viak rada,
te da kapital moe na osnovu njih dobiti viak rada? Na to se moze
jednostavno odgovoriti pitanjem: koliki je potrebni rad ili vrijednost
u kojoj se on opredmeuje?
Proizvod mora platiti 1) svoju vlastitu razmjensku vrijednost,
rad opredmeen u njemu samom; 2) viak vremena koji brodar, prevoznik itd. upotrijebi za njegov prijevoz. Da li prevoznik moe te
transportne trokove dobiti, ne zavisi od bogatstva zemlje u koju on
proizvod nosi ni od njene potrebe itd., od upotrebne vrijednosti pro
izvoda za tu zemlju. U neposrednoj proizvodnji je jasno da sav viak

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 351

rada to ga tvomiar daje raditi radniku predstavlja za njega viak

vrijednosti, jer je to rad opredmeen u novim upotrebnim vrijednostima
koji ga nita ne stoji. Ali kapitalist za vrijeme transporta oigledno
ne moe upotrebljavati radnika due vremena nego to to zahtijeva
transport. Time bi on radno vrijeme bacao, a ne oplo ivao, tj. ob
jektivirao u upotrebnoj vrijednosti. Brodar, prevoznik itd. treba samo
pola godine radnog vremana (ako je to openito odnos za ivot potreb
nog rada [prema ukupnom radu]), da bi ivio jednu godinu, zato ih
kapitalist upotrebljava cijelu godinu, a plaa im pola. Time to vri
jednosti prevezenih proizvoda dodaje jednu cijelu godinu radnog
vremena, a plaa samo 1/2, on dobija viak vrijednosti od 100% na
potrebni rad. Sluaj je posve isti kao u neposrednoj proizvodnji, i
prvobitni viak vrijednosti prevezenog proizvoda moe potjecati samo
otud to se dio vremena transporta radnicima ne plaa, jer je iznad
njihovog rada potrebnog za ivot, jer ini viak vremena.
To to neki pojedini proizvod uslijed transportnih trokova toliko
poskupi da se ne bi mogao razmijeniti zbog nerazmjera vrijednosti
proizvoda prema njegovom viku vrijednosti kao transportiranom
proizvodu, svojstvo koje se u njemu gasi im stigne na lice mjesta
ne mijenja nita na stvari. Kad bi neki tvomiar morao pokrenuti
cijelu svoju maineriju da bi ispreo 1 funtu pre e, vrijednost te funte
pre e tako er bi porasla toliko da bi teko nala pro u. Poskupljenje
inozemnih proizvoda, kao i njihova uska potronja u srednjem vijeku
itd.. potjeu upravo iz toga razloga. Podjednako je prostorno kretanje
da li ja dopremam metale iz rudnika ili otpremam robe u mjesta
njihove potronje. Poboljanje transportnih i saobraajnih sredstava
spada tako er u kategoriju razvitka proizvodnih snaga uope. Da
moe zavisiti od vrijednosti proizvoda kolike transportne trokove
oni mogu da podnesu, nadalje da je potreban masovni saobraaj da
bi se smanjili transportni trokovi (jedan brod od 100 tona zapremine
moe uz iste trokove proizvodnje donositi 2 ili 100 tona itd.) i saobra
ajna sredstva rentirala itd., sve to ne spada ovamo. (Me utim,
bit e potrebno da se poseban odjeljak posveti saobraajnim sred
stvima, jer ona sainjavaju jedan oblik stalnog kapitala koji ima vlastite
zakone oplodnje vrijednosti.) Ako se zamisli da isti kapital proizvodi
i vri transport, tada oba ina spadaju u neposrednu proizvodnju,
a promet kako smo ga dosad razmatrali, tj. pretvaranje u novac im
je proizvod dobio svoj posljednji oblik za upotrebu, oblik sposoban
za promet, poeo bi tek kad bi proizvod bio dopremljen na svoje od
redite. Kasniji prihod tog kapitalista za razliku od nekog drugog,
koji svoj proizvod prodaje na licu mjesta, sveo bi se na drugi oblik
vee upotrebe stalnog kapitala, o emu ovdje jo ne govorimo. Da li
[kapitalist] A treba oru a za 100 talira vie nego [kapitalist] B ili on
treba 100 talira vie da bi svoju robu donio na odredite, na trite,
to je isto. U oba sluaja potreban je vei stalni kapital; vie sredstava
za proizvodnju koja se troe u neposrednoj proizvodnji. U tom pogledu,

3 5 2 Osnovi kritike politike ekonomije

dakle, ovdje ne bi bio postavljen nikakav imanentni sluaj, on bi spa

dao u razmatranje razlike izme u stalnog i opticajnog kapitala.
4. [Trokovi prometa, promet i proizvodnja. Opi i
posebni uslovi proizvodnje]
Ovdje me utim pridolazi jo jedan moment: trokovi prometa,
koji nisu sadrani u jednostavnom pojmu prometa i koji nas se ovdje
jo ne tiu. O trokovima prometa koji proizlaze iz prometa kao eko
nomskog ina (kao odnosa proizvodnje, a ne kao neposrednog mo
menta proizvodnje, kao kod transportnih i saobraajnih sredstava)
moe biti govora tek kod kamata i napose kod kredita. Promet kako
ga mi promatramo jest proces pretvaranja, kvalitativni proces vri
jednosti, kako se pojavljuje u razliitim oblicima, u oblicima novca,
procesa proizvodnje (oplodnje), proizvoda, obratnog pretvaranja u
novac i vika kapitala. Utoliko se unutar toga procesa pretvaranja kao
takvog u tom prijelazu iz jednog odre enja u drugo ra aju nova
odre enja. Trokovi prometa nisu nuno ukljueni npr. u prijelaz od
proizvoda u novac. Oni mogu biti = 0.
Ukoliko, me utim, sam promet stvara trokove, sam zahtijeva
viak rada, pojavljuje se on sam kao ukljuen u proces proizvodnje.
S te strane pojavljuje se promet kao moment neposrednog procesa
proizvodnje. U proizvodnji koja je neposredno usmjerena na upotrebu
i koja razmjenjuje samo suviak pojavljuju se trokovi prometa samo
za suviak, ne za glavni proizvod. to vie proizvodnja poiva na razmjenskoj vrijednosti, dakle na razmjeni, to vanijim za nju postaju
fiziki uslovi razmjene saobraajna i transportna sredstva. Kapital
prema svojoj prirodi tei preko svake prostome granice. Stvaranje
fizikih uslova razmjene (saobraajnih i transportnih sredstava) za
njega, dakle, postaje nunost u posve drugoj mjeri unitavanje
prostora vremenom. Ukoliko se neposredni proizvod moe masovno
oploditi na dalekim tritima samo u onoj mjeri u kojoj se transportni
trokovi smanjuju i ukoliko, s druge strane, sama saobraajna sredstva
i transport mogu biti sfera oplodnje za rad to ga pokree kapital samo
ukoliko se vri masovni saobraaj (kojim se nadomjetava vie nego
potrebni rad), proizvodnja je jeftinih transportnih i saobraajnih
sredstava uslov za proizvodnju zasnovanu na kapitalu i zato ih kapital
proizvodi, Svaki rad koji je potreban da se gotov proizvod baci u pro
met (u ekonomskom prometu on se nalazi tek kad se nalazi na tritu)
sa stanovita kapitala predstavlja prepreku koju treba savladati kao
i svaki rad koji je potreban kao uslov za proces groizvodnje (npr. tro
kovi za sigurnost razmjene itd.)
Vodeni put kao put koji sam putuje, sam se kree, put je trgo
vakih naroda kat egzohn'. S druge strane, suhozemni putevi
1 u punom smislu, par excellence

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 353

pripadaju najprije zajednicama, a kasnije dugo vremena vladama

kao isti odbici od proizvodnje, koji se odvajaju iz zajednikog
vika proizvoda zemlje, ali ne sainjavaju izvor njenog bogatstva,
tj. ne pokrivaju svoje trokove proizvodnje. U prvobitnim azijskim,
autarhinim zajednicama, s jedne strane, nema potrebe za putevima,
a s druge strane, nestaica puteva dri ih vrsto u njihovoj zatvo
renosti i zato sainjava bitan moment njihovog nepromijenjenog
trajanja (kao u Indiji). Gra enje puteva kulukom ili, to je drugi
oblik, porezima, prisilno je pretvaranje dijela vika rada ili vika
proizvoda zemlje u puteve. Da bi pojedini kapital to preuzeo, tj.
da bi stvarao uslove proizvodnje koji lee izvan neposrednog
procesa proizvodne, taj se rad mora oplo ivati.
Ako se pretpostavi odre eni put izme u A i B (neka zemljite
ne stoji nita), tada on sadri samo odre enu koliinu rada, dakle
vrijednost. Svejedno je da li ga daje graditi kapitalist ili drava. Da
li kapitalist ovdje, dakle, dobija stvarajui viak rada i zato viak vri
jednosti?1 Najprije uklonimo s puta ono to je puzzling2 i to pot
jee od njegove prirode kao stalnog kapitala. Zamislimo da bi se put
mogao odmah prodati, kao kaput ili tona eljeza. Ako izrada puta
stoji, recimo, 12 mjeseci, njegova je vrijednost 12 mjeseci. Ako je
opi nivo rada takav da radnik moe ivjeti od recimo 6 mjeseci ob
jektiviranog rada, on bi dakle, kad bi gradio cijeli put, stvorio 6 mje
seci rada vika vrijednosti za sebe; ili bi se, ako bi opina gradila put,
a radnik htio raditi samo potrebno vrijeme, morao pozvati jo jedan
radnik koji bi radio 6 mjeseci. Me utim, kapitalist, naprotiv, prisi
ljava jednog radnika da radi 12 mjeseci, a plaa mu 6. Onaj dio vri
jednosti puta koji sadri njegov viak rada sainjava profit kapitalista.
Realan oblik u kojem se pojavljuje proizvod apsolutno ne moe sme
tati zasnivanju teorije vrijednosti pomou objektiviranog radnog vremena.
Ali pitanje je upravo da li bi kapitalist mogao realizirati vrijed
nost puta, da li bi mogao realizirati njegovu vrijednost razmjenom?
To pitanje javlja se prirodno kod svakog proizvoda, ali kad je rije
o opim uslovima proizvodnje, ono dobija poseban oblik. Pretposta
vimo da se vrijednost puta nee oploditi. Ali on se gradi, jer je on
potrebna upotrebna vrijednost. Kako tada stoji stvar? Put mora biti
izgra en i mora biti plaen utoliko to se njegovi trokovi proi
zvodnje moraju razmijeniti za njega. On nastaje samo zahvaljujui
izvjesnoj potronji rada, sredstava za rad, sirovina itd. Da li se put
gradi kulukom ili porezom to je isto. Ali on se gradi samo zato
to je potrebna upotrebna vrijednost za opinu, to ga ona treba
tout prix.
1 Precrtano:

Sigurno ne! Odakle, dakle, dolazi njegov profit? Publika m u

plaa kamate i profit. Ukoliko p u t olakava razm jenu proizvodnji, on je proizvodna
snaga, a ne vrijednost, on je upotrebna vrijednost za in proizvodnje. 2 zbunjujue 2 pod svaku cijenu
23 M ira - Bngcls (19)

3 5 4 Osnovi kritike politike ekonomije

To je, svakako, viak rada, koji mora izvriti pojedinac, bilo u

obliku kuluka, bilo u posredovanom obliku poreza, povrh neposred
nog rada koji je potreban za njegovo izdravanje. Ali ukoliko je taj
rad potreban za opinu i za svakog pojedinca kao njenog lana, to
nije viak rada koji pojedinac vri ve dio njegovog potrebnog rada,
rada koji je potreban da bi reproducirao sebe kao lana opine, a ti
me i zajednicu, to je samo opi uslov njegove proizvodne djelatnosti.
Kad bi se u neposrednoj proizvodnji radno vrijeme posve utro
ilo (ili, posredno izraeno, kad bi bilo nemogue da se uberu do
punski porezi na taj odre eni cilj), put bi morao ostati neizgra en.
Ako se cijelo drutvo promatra kao jedan individuum, tada bi se po
trebni rad sastojao od sume svih posebnih funkcija rada koje su se
osamostalile podjelom rada. Taj jedan individuum morao bi npr. upo
trijebiti toliko vremena za ratarstvo, toliko za industriju, toliko za tr
govinu, toliko za izradu oru a, toliko, da se vratimo naem primjeru,
za gradnju puteva i saobraajna sredstva. Sve te nunosti svode se
na odre enu koliinu radnog vremena koje mora biti usmjereno na
razliite ciljeve i utroeno na specifine djelatnosti. Koliko se takvog
radnog vremena moe upotrijebiti, zavisilo bi od koliine radne snage
( = mase za rad sposobnih individua koje sainjavaju drutvo) i od
razvitka proizvodne snage rada (mase produkata, upotrebnih vrijed
nosti koje rad moe stvoriti u danom vremenu).
Razmjenska vrijednost, koja pretpostavlja podjelu rada, vie ili
manje razvijenu, prema stupnju samih razmjena, pretpostavlja da se
umjesto da jedan individuum (drutvo) vri razne radove, da svoje
radno vrijeme upotrebljava u razliitim oblicima radno vrijeme sva
kog individuuma posveuje samo potrebnim posebnim funkcijama.
Kad govorimo o potrebnom radnom vremenu, onda se kao potrebne
pojavljuju posebne odvojene grane rada. Ta uzajamna potrebnost po
sredovana je razmjenom na temelju razmjenske vrijednosti i poka
zuje se upravo u tome to se svaki posebni objektivirani rad, svako
posebice specificirano i materijalizirano radno vrijeme razmjenjuje za
proizvod i simbol opeg radnog vremena, objektiviranog radnog vre
mena uope, za novac, i to se tako moe opet razmijeniti za svaki
poseban rad. Ta potrebnost i sama je promjenljiva, jer se potrebe
proizvode isto tako kao i proizvodi i razliite radne vjetine. Unutar
tih potreba i potrebnih radova zbivaju se poveanja i smanjenja.
to vie su same povijesne, samom proizvodnjom stvorene po
trebe, drutvene potrebe, potrebe koje su same rezultat drutvene
proizvodnje i razmjene postavljene kao potrebne, to vie je razvijeno
zbiljsko bogatstvo. Materijalno promatrano, bogatstvo se sastoji sa
mo u raznovrsnosti potreba. Sam obrtniki rad nije potreban pored
autarkine poljoprivrede koja se bavi predenjem, tkanjem itd. kao uz
grednom kunom djelatnou. Ali ako npr. i sama poljoprivreda po
iva na naunom pogonu, ako ona upotrebljava strojeve, kemijska
gnojiva dobavljena trgovinom, sjeme iz dalekih zemalja itd., i ako je

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 355

pri tom (to je ve sadrano u toj pretpostavci) seoska patrijarhalna

manufaktura nestala, tada se tvornica strojeva, vanjska trgovina, obrt
itd. pojavljuju kao potreba za poljoprivredu. Guano se za poljopriv
redu moe nabaviti moda samo izvozom svilene robe. Tako manu
faktura svile nije vie luksuzna industrija, ve industrija potrebna za
poljoprivredu. Dakle uglavnom i u biti uslijed toga to (u ovom slu
aju) poljoprivreda vie ne zatjee uslove svoje vlastite proizvodnje
u sebi, samoniklo, to ovi uslovi naprotiv, postoje izvan nje kao sa
mostalna radinost (s njenim postojanjem-izvan-poljoprivrede u krug
proizvodnih uslova zemljoradnje uli su i svi zamreni odnosi u ko
jima postoji ta tu a radinost), ono to je ranije izgledalo kao luksuz
sada je postalo potrebno i takozvane luksuzne potrebe pokazuju se
npr. kao nunost za najsamonikliju i u najistijoj prirodnoj nunosti
nastalu radinost.
To izmicanje prirodnog tla ispod temelja svake radinosti i pre
mjetanje njenih uslova proizvodnje izvan nje u opu povezanost
a zato i pretvaranje onog to je bilo suvino i nuno u historijski proi
zvedenu nunost tendencija je kapitala. Opom osnovom svih ra
dinosti postaje sama opa razmjena, svjetsko trite i dakle cjelina
djelatnosti, saobraaja, potreba itd., iz kojih se razmjena sastoji. Luk
suz je suprotnost prema prirodno nunom. Nune potrebe su potrebe
individuuma koji je sam reduciran na prirodni subjekt. Razvitak in
dustrije ukida tu prirodnu nunost, kao i onaj luksuz u gra an
skom drutvu svakako samo na antagonistiki nain3 jer ono samo po
stavlja sa svoje strane samo odre eno drutveno mjerilo kao nuno
nasuprot luksuzu.
Na kojem mjestu treba obraditi ta pitanja o sistemu potreba i o
sistemu radova? To e se pokazati u daljnjem toku.
Vratimo se sad k naem putu. Ako se on uopemoe graditi,
to dokazuje da drutvo posjeduje radno vrijeme (ivi rad i objektivi
rani rad) za njegovo gra enje.
[Naravno, ovdje se pretpostavlja da drutvo slijedi pravi instinkt.
Ono bi moglo pojesti sjeme i ostaviti njive neobra ene, a graditi puteve. Time ono ne bi izvrilo potreban rad, jer se ne bi reproduciralo,
ne bi se odralo tim radom kao iva radna snaga. Ili se iva radna
snaga moe pomoriti i direktno, kao to je npr. radio Petar I da bi
sagradio Petrograd. To ne spada ovamo.]
A zato onda, kad nastanu proizvodnja zasnovana narazmjenskoj vrijednosti i podjela rada, gra enje puteva ne postane privatan
posao pojedinaca? Tamo gdje ga vri drava pomou poreza ono to
i nije. Dabord:1 Drutvo, udrueni pojedinci moda i posjeduju viak
vremena da grade put, ali samo ujedinjeni. Ujedinjavanje je uvijek
zbrajanje dijela radne snage, koju svaki pojedinac moe pored svog
posebnog rada upotrijebiti na gradnju puteva; ali to nije samo zbra1 Prije svega
23*

3 5 6 Osnovi kritike politike ekonomije

janje. Ukoliko ujedinjavanje njihovih snaga poveava njihovu proizvod

nu snagu, nije nipoto reeno da bi oni uzeti svi zajedno posjedovali
brojano tu radnu sposobnost kad ne bi radili zajedno, kad dakle
k sumi njihovih radnih sposobnosti ne bi pridoao viak, koji postoji
samo zahvaljujui njihovom ujedinjenom, udruenom radu i u njemu.
Otud nasilno stjerivanje naroda u Egiptu, Etruriji, Indiji itd. na pri
nudno izvo enje gra evina i javnih radova. Kapital ostvaruje isto uje
dinjavanje na drugi nain, svojim manirom razmjene sa slobodnim
radom.
[Da kapital ovdje nema posla s pojedinanim, ve s kombinira
nim radom, kao to je ve i on sam po sebi i za sebe drutvena, kom
binirana snaga to je taka koju bi, moda, trebalo razmotriti ve
ovdje u opoj povijesti nastajanja kapitala.
Drugo: Stanovnitvo, s jedne strane, moe biti dosta razvijeno,
a s druge strane, pomo koju ono nalazi u primjeni strojeva itd. moe
biti tako iroka da je snaga koja proizlazi iz pukog materijalnog, ma
sovnog ujedinjavanja (a u starom vijeku to je uvijek bilo takvo ma
sovno djelovanje prisilnog satjeranog rada) suvina i da je potrebna
razmjerno manja iva radna masa.
[to vie proizvodnja jo poiva na golom runom radu, na pri
mjeni snage miia itd., ukratko tjelesnom naprezanju i radu pojedi
naca, to se vie poveanje proizvodne snage sastoji u njihovoj masov
noj suradnji. Kod poluumjetnikog obrta pojavljuje se suprotnost spe
cijalizacije i separacije, vjetina pojedinog, ali neudruenog rada. Ka
pital u svom pravom razvitku kombinira masovni rad s vjetinom,
ali tako da prvi gubi svoju fiziku snagu, a vjetina ne postoji u rad
niku, nego u stroju i u tvornici koja naunim kombiniranjem sa stro
jem djeluje kao cjelina. Drutveni duh rada dobija objektivno posto
janje izvan pojedinog radnika.]
Moe se stvoriti posebna klasa graditelja puteva, koju upotreb
ljava drava* ili se za to moe upotrijebiti dio privremeno nezapo
slenog stanovnitva uz neki broj gra evinskih majstora itd., koji me
utim ne rade kao kapitalisti, ve kao obrazovanije sluge. (O polo
aju tog kvalificiranog rada itd. kasnije.) Radnici su tada najamni rad* K o d R im lja n a je u arm iji postojala masa disciplinirana za ra d ali ve
odvojena o d cijelog n a ro d a iji je viak v rem en a u jed n o prip ad ao d rav i; ona
je svoje cijelo ra d n o vrijem e isto tako prodavala dravi za najam ninu, svoju cijelu
ra d n u spo so b n o st sasvim isto razm jenjivala za n a ja m n in u p o tre b n u za odravanje
svog ivota, kao to to rad n ik ini s kapitalistom . O vo vrijedi za vrijem e kad rim ska
vojska vie n ije b ila vojska g ra ana, nego vojska plaenika. T u je isto tako slobodna
p ro d aja ra d a o d stra n e vojnika. A li drav a ga n e ku p u je rad i proizvodnje vrijednosti.
I tak o , iako m oe izgledati d a se oblik najam nine p rvobitno pojavio u arm ijam a
ta plaenika sluba je ipak b itn o razliita o d najam nog rad a. N eka slinost je
u to m e to drava koristi a rm iju d a b i postigla veu snagu i bogatstvo.

III. Glava o kapitalu - Drugi odjeljak 3 57

nici, ili drava ih ne upotrebljava kao takve, ve kao menial servants1.

Da bi pak kapitalist poduzeo gra enje puteva kao posao, na svoj
troak*, potrebni su razliiti uslovi, koji se svi slau u tome da se na
in proizvodnje zasnovan na kapitalu ve razvio do najvieg stupnja.
Prvo: Pretpostavlja se odre ena veliina samog kapitala, kapitala
skoncentriranog u ruci kapitalista kako bi se mogli preuzimati radovi
takvih dimenzija i tako sporog obrta, oplodnje. Dakle, veinom di
oniki kapital u kojem se kapital uzdigao do svog najvieg oblika, u
kojem bivstvuje ne samo po sebi, u skladu sa svojom supstancijom,
ve je postavljen i u svom obliku kao drutvena snaga i proizvod.
Drugo: Od tog kapitala trai se da donosi kamate, a ne profit
(on moe donositi i vie od kamata, ali to nije potrebno). Ovu taku
ovdje jo ne treba dalje istraivati.
Tree: Pretpostavka je takav saobraaj prije svega poslovni
da se put rentira, tj. da cijena koja se trai za korienje puta vrijedi proi
zvo aima toliko razmjenske vrijednosti ili da im prua proizvodnu
snagu koju oni mogu platiti tako skupo.
etvrto: Potrebno je da se dio potronog bogatstva i njegovog
dohotka ulae u taj ardkal saobraaja.
Ali glavne ostaju dvije pretpostavke: 1) Kapital koji je upotreb
ljiv za taj predmet u traenoj masi i koji je zadovoljan s kamatom.
2) Produktivnim kapitalima, industrijskom kapitalu mora biti unosno
da plate cijenu za put. Tako je npr. prva eljeznica izme u Liverpoola i Manchestera bila postala proizvodna nunost za liverpulske trgov
ce pamukom i jo vie za manesterske tvorniare.
[.Konkurencija moe stvoriti potrebu npr. za eljeznicom i u ne
koj zemlji gdje dosadanji razvoj njenih proizvodnih snaga jo ne bi
prisiljavao na to. Djelovanje konkurencije me u narodima pripada u
odjeljak o me unarodnom saobraaju. Tu se naroito pokazuje civilizirajue djelovanje kapitala.]
Kapital kao takav ako se pretpostavi njegovo postojanje u po
trebnom opsegu proizvodit e puteve tek kada proizvodnja puteva
postane nunost za proizvo ae, a napose za sam proizvodni kapital;
kad postane uslov da bi kapitalist dobijao profit. Tada e se isplatiti
i put. Ali u tim sluajevima ve je pretpostavljen velik saobraaj. To
je ista pretpostavka dvostruko: Na jednoj strani bogatstvo zemlje je
dovoljno koncentrirano i pretvoreno u oblik kapitala da bi poduzelo
takve radove kao procese oplodnje kapitala; na drugoj strani masa
saobraaja je dovoljna, a prepreka koju sainjava nedostatak saobra
ajnih sredstava osjea se dovoljno kao takva da bi kapitalist mogao
* Ako drava daje da se takve stvari obavljaju pom ou dravnih zakupaca,
to se ipak uvijek vrfii posredstvom kuluka ili porezd.

1 kunu poslugu

3 5 8 Osnovi kritike politike ekonomije

realizirati vrijednost puta (po dionicama i postepeno), kao puta (ti

njegovu upotrebu).
Svi opi uslovi proizvodnje, kao putevi, kanali itd., bilo da olak
avaju saobraaj ili ga tek ine uope moguim, bilo da tako er po
veavaju proizvodnu snagu (kao to su navodnjavanje itd. to ih u
Aziji, a uostalom jo i u Evropi, grade vlade), pretpostavljaju da bi
ih kapital poduzeo umjesto vlade (koja predstavlja zajednicu kao takvu)
najvii razvoj proizvodnje zasnovane na kapitalu. Odvajanje javnih ra
dova od drave i njihov prijelaz u domenu radova koje poduzima sam
kapital pokazuje stupanj u kojemu se konstituirala realna zajednica
u obliku kapitala. Neka zemlja, npr. United States, moe ak i u proi
zvodnom pogledu osjeati potrebu za eljeznicama; pa ipak neposred
na korist koja od eljeznica proizlazi za proizvodnju moe biti suvie
malena da bi se izdatak mogao pojaviti drukije nego kao izdatak a
fonds perdu1. Tada ga kapital svaljuje na le a drave ili tamo gdje
drava jo po tradiciji zauzima nadmoan poloaj u odnosu na ka
pital, ona posjeduje jo i privilegij i volju da prisili cjelinu da dio svog
dohotka, ne svog kapitala, uloi u takve ope korisne radove koji se
ujedno pokazuju kao opi uslovi proizvodnje, a stoga ne kao pose
ban uslov za bilo kojeg kapitalista. I tako sve dok kapital ne poprimi
oblik dionikog drutva, on trai uvijek samo posebne uslove svoje
oplodnje, prevaljujui one zajednike kao potrebe zemlje na cijelu zem
lju. Kapital poduzima samo probitane, s njegovog gledita probitane
pothvate.
Razumije se da on pekulira tako er i pogreno i, kao to emo
vidjeti, mora pekulirati. On tada poduzima ulaganja koja se ne rentiraju ili se rentiraju tek kad su u izvjesnoj mjeri obezvrije ena. Stoga
ima mnogo poduzea u kojima se prvo ulaganje kapitala vri uz
gubitak, gdje prvi poduzetnici propadaju i tek u drugim ili treim
rukama, kad je uloeni kapital obezvre enjem postao manji, donose pro
fit. Uostalom, i sama drava zajedno sa svim svojim privjescima pri
pada me u te odbitke od dohotka, tako rei trokove potronje za po
jedinca, a trokove proizvodnje za drutvo. Jedan put moe sam
toliko poveati proizvodne snage da nastaje saobraaj kojim se on sad
rentira. Mogu biti potrebni radovi i izdaci koji nisu produktivni s
gledita kapitala, tj. takvi da se viak rada sadran u njima putem
prometa, razmjene ne realizira kao viak vrijednosti.
Ako neki radnik radi u toku godine npr. 12 sati dnevno na ne
kom putu, a openito potrebno radno vrijeme iznosi u prosjeku 6
sati, tada je on radio viak vremena od 6 sati. Ali ako se put ne moe
prodati za 12 sati, ve moda samo za 6 sati, tada izgradnja puta nije
pothvat za kapital, a gra enje puta nije za njega produktivan rad.
Kapital mora biti u stanju da put proda (rokovi i nain prodaje ovdje
nas se ne tiu), tako da se oplodi i potreban rad i viak rada, ili tako
1 u nepovrat, bespovratan

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 359

da mu iz opeg fonda profita, vikova vrijednosti, pripadne toliki dio

kao da je stvorio viak vrijednosti. Taj odnos treba istraiti kasnije
kod profita i potrebnog rada.
Najvii je razvoj kapitala kad se opi uslovi drutvenog procesa
proizvodnje stvaraju ne iz odbitka drutvenog dohotka, dravnih po
reza (gdje se dohodak, a ne kapital, pojavljuje kao radni fond i gdje
se radnik, premda je, kao i svaki drugi, slobodan najamni radnik,
ipak ekonomski nalazi u jednom drugom poloaju), nego iz kapitala
kao kapitala. To pokazuje, s jedne strane, stupanj u kojem je kapital
potinio sebi sve uslove drutvene proizvodnje, a stoga i, s druge stra
ne, koliko je drutveno reproduktivno bogatstvo kapitalizirano i ko
liko se sve potrebe podmiruju u obliku razmjene; pokazuje tako er
koliko se i one potrebe individuuma koje su postavljene kao drutvene,
tj. one koje on troi i treba ne kao pojedinani individuum u drutvu
ve zajedniki s drugima (iji je nain potronje prema prirodi stvari
drutven) tako er ne samo troe ve i proizvode razmjenom, indivi
dualnom razmjenom.
Kod gore navedenog puta mora gra enje puta biti toliko pro
bitano da odre eno radno vrijeme pretvoreno u put reproducira rad
niku njegovu radnu snagu isto tako kao da ju je pretvorio u zemljo
radnju. Vrijednost je odre ena objektiviranim radnim vremenom, u
bilo kojem obliku. Ali zavisi od upotrebne vrijednosti u kojoj je ona
realizirana da li se ta vrijednost moe realizirati. Ovdje je pretpostav
ljeno da je put potreba za zajednicu, dakle je upotrebna vrijednost
pretpostavljena. S druge strane, da bi kapital poduzeo izgradnju puta,
pretpostavljeno je da se plaa ne samo potrebno radno vrijeme nego
i viak radnog vremena koje radnik radi dakle profit kapitala. (Za
titnim carinama, monopolima, dravnom prinudom kapitalist esto iz
nu uje to plaanje, tamo gdje bi pojedini razmjenjivai, uz slobodnu
razmjenu, platili najvie tek potrebni rad.)
Lako je mogue da viak radnog vremena postoji, ali se ne plaa
(to se uostalom moe dogoditi i svakom pojedinom kapitalistu). Ta
mo gdje vlada kapital (jednako kao i tamo gdje je ropstvo i kmetstvo
ili kuluk bilo koje vrste) apsolutno radno vrijeme radnika predstavlja
za njega uslov da smije raditi potrebno radno vrijeme, tj. da moe u
upotrebnim vrijednostima realizirati za sebe radno vrijeme potrebno za
odranje svoje radne snage. Tada u svakoj vrsti rada konkurencija do
nosi sa sobom da radnik mora raditi puno vrijeme dakle viak rad
nog vremena. Ali moe se dogoditi da taj viak radnog vremena, iako
je sadran u proizvodu, nije razmjenljiv. Za samog radnika ako se
usporedi s drugim najamnim radnicima to je viak rada. Za ko
risnika rada to je rad koji, dodue, ima za njega upotrebnu vrijednost,
kao npr. njegov kuhar, ali nema razmjenske vrijednosti, dakle ne
postoji cijelo razlikovanje izme u potrebnog radnog vremena i vika
radnog vremena.
Rad moe biti potreban, a da ne bude produktivan. Zato se svi

3 6 0 Osnovi kritike politike ekonomije

opi, zajedniki uslovi proizvodnje (dok ih kapital kao takav pod svo
jim uslovima jo ne moe stvarati) podmiruju iz jednog dijela nacio
nalnog dohotka, iz vladine kase, a radnici se ne pojavljuju kao pro
duktivni radnici, iako poveavaju proizvodnu snagu kapitala.
Rezultat je naeg udaljavanja od predmeta, uostalom, da se proi
zvodnja saobraajnih sredstava, fizikih uslova prometa, svrstava u
kategoriju proizvodnje stalnog kapitala, dakle ne predstavlja nikakav
poseban sluaj. Samo to nam se usput otvorio pogled, koji se ovdje
jo ne moe tano ocrtati, na jedan specifian odnos kapitala prema za
jednikim, opim uslovima drutvene proizvodnje, za razliku od odnosa
prema uslovima posebnog kapitala i njegovog posebnog procesa proizvodnje.
5. [ Promet kao bitni uslov kapitalistike proizvodnje]
Promet se vri u prostoru i u vremenu. Prostorni uslov, doprema
proizvoda na trite, spada, ekonomski promatrano, u sam proces
proizvodnje. Proizvod je doista gotov tek onda kada je na tritu.
Kretanje kojim on tamo stie spada jo u njegove trokove izrade.
Ono ne sainjava nuan moment prometa promatranog kao poseban
proces vrijednosti, jer se proizvod moe kupiti i ak utroiti na samom
mjestu svoje proizvodnje. Ali taj prostorni moment je vaan ukoliko
je s njim povezana irina trita, mogunost razmjene proizvoda. Sma
njenje trokova tog realnog prometa (u prostoru) spada u razvitak
proizvodnih snaga kapitalom, smanjenje trokova njegove oplodnje.
Ali u izvjesnom smislu, kao vanjski uslov egzistencije za ekonomski
proces prometa, taj se moment moe tako er uraunati u proizvodne
trokove prometa, tako da se sam promet prema tom momentu po
javljuje kao moment ne samo procesa proizvodnje openito, ve i
neposrednog procesa proizvodnje. U svakom sluaju ovdje se pojav
ljuje odre ivanje tog momenta opim stepenom razvijenosti proizvod
nih snaga i openito proizvodnje zasnovane na kapitalu. Taj mjesni
moment doprema proizvoda na trite, to je nuan uslov za nje
gov promet izuzev u sluaju kad je mjesto proizvodnje ujedno i tr
ite mogao bi se tanije promatrati kao pretvaranje proizvoda u
robu. Proizvod je tek na tritu roba. (Da li e ovo initi posebni mo
ment ili nee zavisi od sluaja. Ako kapital radi po narudbi, tada
za njega ne postoji ni taj moment, ni pretvaranje u novac kao po
seban moment. Rad po narudbi, tj. ponuda koja odgovara prethodnoj
potranji kao ope ili preteno stanje ne odgovara velikoj industriji i
ne proizlazi nipoto kao uslov iz prirode kapitala.)
Drugo, vremenski moment. On bitno spada u pojam prometa. Ako
je in prijelaza iz robe u novac utvr en ugovorom, tada to stoji vre
m ena raunanja, vaganja, mjerenja. Skraivanje tog momenta ta
ko er je razvijanje proizvodne snage. To je i vrijeme shvaeno samo
kao vanjski uslov za prijelaz iz stanja novca u robu; prijelaz je pre -

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 361

postavljen; radi se o vremenu koje protekne u toku tog pretpostav

ljenog ina. Ono spada u trokove prometa. Neto drugo je vrijeme
koje uope protekne prije nego to roba pre e u novac, ali vrijeme u
toku kojega ona ostaje roba, samo potencijalna vrijednost, ne zbilj
ska. To vrijeme je isti gubitak.
Iz svega to je reeno proizlazi da se promet pojavljuje kao bitni
proces kapitala. Proces proizvodnje ne moe poeti iznova prije nego
to se roba pretvori u novac. Neprestani kontinuitet procesa, nesmetan
i tean prijelaz vrijednosti iz jednog oblika u drugi, odnosno jedne
faze procesa u drugu, pojavljuje se kao osnovni uslov za proizvodnju
zasnovanu na kapitalu u jednom posve drugom stupnju nego kod
svih ranijih oblika proizvodnje. S druge strane, dok je ta nunost
tog kontinuiteta danai faze u vremenu i prostoru razdvojene su kao
posebni, uzajamno ravnoduni procesi. Tako za proizvodnju zasno
vanu na kapitalu zavisi od sluaja da li se uspostavlja ili ne uspostav
lja njen bitni uslov, kontinuitet razliitih procesa koji sainjavaju njen
cjelokupan proces. Ukidanje te sluajnosti pomou samog kapitala jest
kredit. (On ima jo i druge strane, ali ova strana izlazi iz neposredne
prirode procesa proizvodnje i stoga je temelj neophodnosti kredita.)
Zato se kredit ne pojavljuje u iole razvijenom obliku ni u jednom ra
nijem nainu proizvodnje. Uzajmljivalo se i pozajmljivalo i u ranijim
stanjima, a lihva je ak najstarija od antediluvijalnih oblika kapitala.
Ali uzajmljivanje i pozajmljivanje ne sainjava kredit kao to ni vr
enje rada ne sainjava industrijski rad ili slobodni najamni rad. Kao
bitan, razvijen odnos proizvodnje, kredit se i historijski pojavljuje sa
mo u prometu zasnovanom na kapitalu ili na najamnom radu. (Sam
novac predstavlja oblik ukidanja nejednakosti vremena koje je potreb
no u razliitim granama proizvodnje, ukoliko ona smeta razmjeni.)
Lihva, iako u svom gra anskom kapitalu prilago enom obliku i sama
jedan oblik kredita, u svom predgra anskom obliku prije je izraz os
kudice u kreditu.
(Ponovo pretvaranje novca u objektivne momente ili uslove proi
zvodnje pretpostavlja da oni ve postoje. Ono konstituira razliita tr
ita, na kojima ih proizvo a zatjee kao robu u ruci trgovca
trita, koja su (pored trita rada) bitno razliita od trita za nepo
srednu individualnu, konanu potronju.)
Novac se pretvarao u svom prometu u robu i u razmjeni N-R
potronja je dovravala proces; ili se roba razmjenjivala za novac
i u razmjeni R-N ili je N nestajao da bi se ponovo razmijenio za R,
gdje je proces ponovo zavravao u potronji, ili se novac povlaio
iz prometa i pretvarao u mrtvo blago i samo zamiljeno bogatstvo.
Proces se nije nigdje raspaljivao sam od sebe, ve su pretpostavke
novanog prometa leale izvan njega i on je stalno traio nov poticaj
izvana. Dok su se ta dva momenta [N i R] razmjenjivala, promjena
oblika bila je, unutar prometa, samo formalna. Ali ukoliko je ona po
stajala sadrajna, ispadala je iz ekonomskog procesa; sadraj nije spa

3 6 2 Osnovi kritike politike ekonomije

dao u taj proces. Nije se odravala ni roba kao novac, ni novac kao
roba; svako je bilo ili jedno ili drugo. Vrijednost kao takva nije se
odravala u prometu i putem prometa kao neto to nadilazi svoj pro
ces pretvaranja, svoju promjenu oblika, niti je razmjenska vrijednost
proizvodila samu upotrebnu vrijednost (to se doga a u procesu proi
zvodnje kapitala). Kod kapitala sama potronja robe nije konaan;
ona pada u proces proizvodnje, sama se pojavljuje kao moment proi
zvodnje, tj. postavljanja vrijednosti.
Ali kapital je sada u svakom od momenata, u kojima se pojav
ljuje sad kao novac, sad kao roba, sad kao razmjenska vrijednost, sad
kao upotrebna vrijednost, postavljen kao vrijednost koja se u toj prom
jeni oblika ne samo formalno odrava, nego se i oplo uje, kao vrijed
nost koja se odnosi prema sebi samoj kao vrijednosti. Prijelaz iz jed
nog momenta u drugi pojavljuje se kao poseban proces, ali svaki od
tih procesa je prijelaz u drugi. Kapital je tako postavljen kao vrijed
nost u procesu, koja je u svakom momentu kapital. On je tako po
stavljen kao Capital Circulant1y u svakom momentu [on je] kapital
i kree se u krugu iz jednog odre enja u drugo. Taka povratka je
u isti mah polazna taka i vice versa2 naime kapitalist. Sav kapital
je prvobitno capital circulant, proizvod prometa i onaj koji proizvodi
promet, opisujui tako svoju vlastitu stazu. Novani promet, sa svog
sadanjeg stanovita, sam se sada pojavljuje samo kao jedan moment
prometa kapitala i njegova samostalnost postavljena je kao puki privid.
On se pojavljuje u svakom pogledu odre en prometom kapitala, na
to emo se vratiti. Ukoliko promet novca predstavlja samostalno kre
tanje pored kretanja kapitala, ta samostalnost je postavljena samo kon
tinuitetom prometa kapitala, tako da se taj moment moe fiksirati i
razmatrati sam za sebe.
[K apital je postojana vrijednost koja se umnoava i vie n e p ropada. T a vri
jednost osloba a se ro b e koja ju je stvorila, ostaje jednaka jednom metafizikom,
nesupstancijalnom kvalitetu uvijek u p o sjed u istog poljoprivrednika n p r., za kojega
o n a p rim a razliite oblike. (Sism . V I.)
U razm jeni rad a za k ap ital rad n ik zahtijeva izd rav an je d a bi ivio , a kapita
list rad da bi zara ivao . (Sism . I.e.)
ef radionice dobij a, p ro fitira o d svakog poveanja proizvodnih snaga koje
je p o stig n u to podjelom rada. (I.e.)
Prodavanje rad a = od ric a n ju od svih plodova rada. ( Cherbuliez, ch. X X V III.)
Tri sastavna dijela kapitala ne ra s tu razm jerno (naim e sirovina, oru e,
sredstva za ivot),% niti su u istom razmjeru n a razliitim stupnjevim a drutva. Sred
stva za ivot ostaju izvjesno vrijem e ista, m a kako naglo rasla brzina proizvodnje
a p rem a to m e i koliina proizvod . D akle poveanje proizvodnog kapitala ne po
vlai n u n o za^sobom poveanje iv o tn ih sredstava nam ijenjenih form iranju cijene
ra d a ; m oe biti p raeno i njihovim sm anjenjem . (I.e.)

i opticajni kapital 2 ob ratn o J

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 363

6. [Vrijeme prometa kao smetnja samooplodnje kapitala]

[Ukoliko obnavljanje proizvodnje zavisi od prodaje gotovih proi
zvoda, od pretvaranja robe u novac i obratnog pretvaranja novca u
uslove proizvodnje (sirovinu, oru e, najamnine), ukoliko se put to
ga prevaljuje kapital da bi preao iz jednog od tih odre enja u drugo
sastoji od odsjeaka prometa, a ti se odsjeci prevaljuju u odre enim
vremenskim razdobljima (ak i mjesna udaljenost svodi se na vrije
me; nije vana npr. prostorna udaljenost trita, nego brzina, koli
ina vremena, s kojom se do trita stie), utoliko, dakle, zavisi od
brzine prometa, od vremena u kojem se on izvri, koliko se proizvoda
moe proizvesti u nekom danom razdoblju, koliko se puta u nekom
danom razdoblju kapital moe oploditi, odnosno reproducirati i po
veati svoju vrijednost.
Ovdje dakle u stvari pridolazi jedan moment odre enja vrijednosti,
koji ne potjee iz direktnog odnosa rada prema kapitalu. Odnos u
kojem isti kapital moe u nekom danom razdoblju ponoviti proces
proizvodnje (stvaranje nove vrijednosti) oigledno je uslov koji nije
postavljen direktno od samog procesa proizvodnje. Stoga, ako pro
met ne stvara ni jedan moment odre enja vrijednosti koji bi leao is
kljuivo u radu, onda od brzine prometa zavisi brzina s kojom se po
navlja proces proizvodnje, s kojom se stvaraju vrijednosti od br
zine prometa zavise, dakle, ako ne vrijednosti, a ono u izvjesnoj mjeri
masa vrijednosti. Naime, vrijednost i vikovi vrijednosti to ih po
stavlja proces proizvodnje mnoe se s brojem u kojem se proces proi
zvodnje moe ponoviti u danom razdoblju.
Kad govorimo o brzini opticaja kapitala, pretpostavljamo da pri
jelaz iz jedne faze u drugu zadravaju samo vanjske prepreke, a ne
one koje proizlaze iz samog procesa proizvodnje i iz prometa (kao
kod kriza, hiperprodukcije, itd.).
Osim radnog vremena realiziranog u proizvodu kao moment stva
ranja vrijednosti (samog produktivnog radnog vremena) ulazi i vri
jeme prometa kapitala. Ako se radno vrijeme pokazuje kao oplodujua
djelatnost, ovo vrijeme prometa kapitala pokazuje se kao vrijeme obe
zvre ivanja. Razlika je jednostavno u ovom: Ako se cjelokupnost rad
nog vremena s kojim upravlja kapital postavi na maksimum, recimo
beskonanooo, tako da potrebno radno vrijeme sainjava beskonano
malen, a viak radnog vremena beskonano velik dio togaoo, tada bi
to bio maksimum oplodnje kapitala, i to je tendencija kojoj on tei.
S druge strane, kad bi se vrijeme prometa kapitala pretpostavilo = 0,
kad bi se razni stupnjevi njegovog pretvaranja doga ali isto tako brzo
u realnosti kao i u misli, to bi isto tako bio maksimum faktora u ko
jem bi se mogao ponavljati proces proizvodnje, dakle i broj proce
sa oplodnje kapitala u odre enom razdoblju.
Ponavljanje procesa proizvodnje bilo bi ogranieno samo vreme
nom njegovog vlastitog trajanja, vremenom koje je potrebno da se

3 6 4 Osnovi kritike politike ekonomije

sirovina pretvori u proizvod. Vrijeme prometa, dakle, nije pozitivan

element koji stvara vrijednost; kad bi ono bilo = 0, tada bi stvaranje
vrijednosti bilo najvee. Kad bi ili viak radnog vremena ili potrebno
radno vrijeme bilo = 0, tj. kad bi potrebno radno vrijeme apsorbi
ralo sve vrijeme ili kad bi proizvodnja mogla da se vri bez ikakva
rada, tada ne bi bilo ni vrijednosti, ni kapitala, ni stvaranja vrijedno
sti. Zato vrijeme prometa odre uje vrijednost samo ukoliko se ono po
javljuje kao prirodna granica za oplodnju radnog vremena. Vrijeme
prometa je, dakle, u stvari odbitak od vika radnog vremena, tj. po
veanje potrebnog radnog vremena. Jasno je da se potrebno radno vri
jeme mora platiti, bez obzira na to da li proces prometa tee pola
gano ili brzo.
Na primjer, u granama proizvodnje u kojima se trae specifini
radnici, koji se, me utim, mogu zaposliti samo za vrijeme jednog di
jela godine, jer se, recimo, ti proizvodi mogu prodavati samo u jed
nom godinjem dobu, radnici bi morali biti plaeni za cijelu godinu,
tj. viak radnog vremena bio bi smanjen u istom omjeru u kojem se
oni tokom danog razdoblja mogu manje zaposliti, ali ipak na ovaj ili
na onaj nain moraju biti plaeni. (Na primjer, na taj nain da nji
hova najamnina za 4 mjeseca mora biti dovoljna da ih izdrava u toku
godine.) Kad bi kapital mogao da ih upotrijebi u toku 12 mjeseci,
on ne bi platio vie najamnine i dobio bi toliko vika rada.
Vrijeme prometa pokazuje se dakle kao granica proizvodnosti rada
= poveanje potrebnog radnog vremena = smanjenje vika vrijed
nosti = smetnja, ogranienje procesa samooplodnje kapitala. Dok ka
pital, dakle, s jedne strane, mora teiti za tim da porui svaku lokalnu
granicu prometa, tj. razmjene, da kao svoje trite osvoji cijelu Zem
lju, on, s druge strane, tei za tim da pomou vremena uniti prostor,
tj. da reducira na minimum vrijeme koje je potrebno za kretanje od
jednog mjesta do drugog. to je razvijeniji kapital, to je dakle pro
stranije trite na kojem on cirkulira, koje sainjava prostornu pu
tanju njegovog prometa, to vie on u isti mah tei za veim prostor
nim irenjem trita i za veim unitavanjem prostora pomou vre
mena.
(Ako se radno vrijeme ne promatra kao radni dan pojedinog rad
nika nego kao neodre eni radni dan neodre enog broja radnika, ova
mo ulaze svi odnosi stanovnitva; zato su u ovoj prvoj glavi kapitala
sadrani osnovi uenja o stanovnitvu, kao i osnovi uenja o profitu,
cijeni, kreditu itd.)
7. [ Univerzalna tendencija kapitala, univerzalni razvoj
proizvodnih snaga i univerzalni razvoj individuuma]
Ovdje se pokazuje univerzalna tendencija kapitala, koja ga ini
razliitim od svih ranijih stupnjeva proizvodnje. Iako je prema samoj
svojoj prirodi ogranien, on tei za univerzalnim razvitkom proizvod

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 365

nih snaga i tako postaje pretpostavka novog naina proizvodnje, koji

se ne temelji na razvitku proizvodnih snaga s ciljem da se neko odre
eno stanje reproducira i u najboljem sluaju proiri, nego u kojem
slobodan, nesmetan, progresivan i univerzalan razvitak proizvodnih
snaga ini pretpostavku drutva i, dakle, njegove reprodukcije; naina
proizvodnje ija je jedina pretpostavka prelaenje preko polazne take.
Ta tendencija (koju kapital ima, ali koja ujedno protivurjei njemu
samom kao ogranienom obliku proizvodnje i stoga ga tjera njegovom
slomu) razlikuje kapital od svih ranijih naina proizvodnje i ujedno
sadri u sebi to da je kapital postavljen kao puka prelazna faza. Svi
dosadanji oblici drutva propali su uslijed razvitka bogatstva ili, to
je isto, drutvenih proizvodnih snaga. Zato se kod starih koji su bili
svjesni toga, bogatstvo direktno razgoliuje kao razlaganje zajednice.
Feudalno ure enje, sa svoje strane, propalo je zbog gradske indu
strije, trgovine, moderne poljoprivrede (ak i zbog pojedinih pronala
zaka, kao to su barut i stroj za tampanje).
S razvitkom bogatstva a stoga i novih snaga i proirenog sao
braaja individua raspali su se ekonomski uslovi na kojima su po
ivale zajednice, politiki odnosi razliitih sastavnih dijelova zajednica
koji su tome odgovarali: religija u kojoj su ih promatrali idealizirano
(a oboje je poivalo ponovo na danom odnosu prema prirodi, na koju
se svodi sva proizvodna snaga); karakter, pogledi itd. individua. Ra
zvitak nauke tj. onog najsolidnijeg oblika bogatstva, koji je i proi
zvod i proizvo a bogatstva bio je sam dovoljan da razloi te za
jednice. Ali razvitak nauke, toga idealnog i u isti mah praktinog bo
gatstva, samo je jedna strana, jedan oblik u kojem se pojavljuje ra
zvitak ljudskih proizvodnih snaga, tj. razvitak bogatstva.
Idealno promatrano bilo je dovoljno raspadanje jednog odre e
nog oblika svijesti da se ubije cijela jedna epoha. Ta granica svi
jesti realno odgovara odre enom stupnju razvoja materijalnih proizvod
nih snaga i dakle bogatstva. Svakako da se razvoj nije zbivao samo
na staroj osnovi, ve i kao razvoj same te osnove. Najvii razvoj te
same osnove (cvat u koji se ona pretvara; ali to je ipak uvijek ta osnova,
ta biljka kao cvijet; otud i uvenue poslije cvjetanja i kao posljedica
cvjetanja) predstavlja taka u kojoj je ona sama razvijena do oblika
u kojem je spojiva s najviim razvojem proizvodnih snaga, dakle
tako er i s najbogatijim razvitkom individua. im je ta taka dosti
gnuta, daljnji se razvoj pokazuje kao propadanje i novi razvoj poinje
s nove osnove.
Vidjeli smo ranije da je vlasnitvo nad uslovima proizvodnje bilo
postavljeno kao identino s ogranienim, odre enim oblikom zajed
nice; dakle i individuuma s takvim svojstvima ogranienim svojstvi
ma i ogranienim razvojem njegovih proizvodnih snaga potrebnim
da bi se stvorile takve zajednice. Ali sama ta pretpostavka bila je, sa
svoje strane, rezultat jednog ogranienog historijskog stupnja razvoja
proizvodnih snaga, kako bogatstva tako i naina njegova stvaranja.

3 6 6 Osnovi kritike politike ekonomije

Cilj je zajednice, individuuma kao i uslov proizvodnje reproduk

cija tih odre enih uslova proizvodnje i reprodukcija individua, kako po
jedinano, tako i u njihovim drutvenim izdvojenostima i povezanosti
ma kao ivih nosilaca tih uslova.
Kao pretpostavku svoje reprodukcije kapital postavlja proizvodnju
samog bogatstva, a stoga i univerzalan razvoj proizvodnih snaga, stalno
revolucioniranje svojih postojeih pretpostavki. Vrijednost ne isklju
uje nikakvu upotrebnu vrijednost; dakle ne ukljuuje kao apsolutni
uslov nikakvu posebnu vrstu potronje itd., saobraaja itd.; a isto
tako kapitalu se svaki stupanj razvoja drutvenih proizvodnih snaga,
saobraaja, znanja itd. pojavljuje samo kao prepreka koju on nastoji
da savlada. Sama njegova pretpostavka vrijednost postavljena je
kao proizvod, a ne kao via pretpostavka koja lebdi iznad proizvodnje.
Granica je kapitala to se cijeli taj razvoj zbiva u suprotnostima i to
se izgra ivanje proizvodnih snaga, opeg bogatstva itd., znanja itd.,
pojavljuje tako da se sam radni individuum otu uje1, da se prema us
lovima koje je s mukom izradio ne odnosi kao prema uslovima svog
vlastitog bogatstva nego kao prema uslovima tu eg bogatstva, a svog
vlastitog siromatva. Ali sam taj antagonistiki oblik nestaje i stvara
realne uslove svog vlastitog ukidanja.
Rezultat je po svojoj tendenciji i din mei opi razvitak proi
zvodnih snaga (bogatstva uope) kao osnove, isto tako univerzalnost
saobraaja, dakle svjetsko trite kao osnova. Osnova kao mogunost
univerzalnog razvitka individuuma i zbiljski razvoj individua s te os
nove kao stalno ukidanje njihovog ogranienja, koje je poznato kao
ogranienje, a ne vai kao neka sveta granica. Univerzalnost individu
uma ne kao zamiljena ili uobraena, nego kao univerzalnost njegovih
realnih i idealnih odnosa. Otud i shvaanje svoje vlastite povijesti kao
procesa i spoznaja prirode (koja postoji i kao praktina mo nad pri
rodom) kao svog realnog tijela. Sam proces razvoja postavljen je i
osvijeten kao pretpostavka individuuma. Ali radi toga je prije svega
potrebno da pun razvoj proizvodnih snaga postane uslov proizvodnje,
da odre eni uslovi proizvodnje ne budu postavljeni kao granica za ra
zvoj proizvodnih snaga.
8. [Jo o vremenu prometa, produktivnosti i oplodnji
vrijednosti J
Ako se sad vratimo na vrijeme prometa kapitala, njegovo skra
enje (ukoliko ono nije razvoj saobraajnih i transportnih sredstava,
koja su potrebna da se proizvod dopremi na trite) dijelom je stvara
nje kontinuiranog, i stoga sve prostranijeg trita; dijelom razvoj eko
nomskih odnosa, razvijanje oblika kapitala pomou kojih on umjetno
1 sich entiufiert

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 67

skrauje vrijeme prometa. (Svi oblici kredita.) [Na ovom mjestu moe
se jo spomenuti da je, kako jedino kapital ima uslove za proizvodnju
kapitala, pa ih dakle zadovoljava i nastoji realizirati, opa tendencija
kapitala da na svim takama koje predstavljaju pretpostavke prometa,
njegove proizvodne centre, asimilira te take, tj. da ih pretvori u kapitalizirajuu proizvodnju ili proizvodnju kapitala. Ta propagandistika
(civilizirajua) tendencija svojstvena je za razliku od ranijih uvjeta
proizvodnje samo kapitalu.]
Naini proizvodnje u kojima promet nije imanentni, vladajui
uslov proizvodnje, prirodno nisu specifine prometne potrebe kapi
tala pa stoga ni izgra ivanje ekonomskih oblika kao ni realnih proi
zvodnih snaga koje im odgovaraju. Prvobitno je na kapitalu za
snovana proizvodnja polazila od prometa; sad vidimo kako ona po
stavlja promet kao svoj vlastiti uslov, a isto tako proces proizvodnje
u njegovoj neposrednosti kao moment prometnog procesa, i prometni
proces kao jednu fazu procesa proizvodnje u njegovom totalitetu.
[Ukoliko razliiti kapitali imaju razliita vremena prometa (npr.
jedan udaljenije trite, a drugi blisko; jedan osigurano pretvaranje
u novac, a drugi hazardno; jedan vie capital fixe1, a drugi vie ca
pital circulant2), to dovodi kod njih do razlika u oplodnji. Ali to se
doga a tek u sekundarnom procesu oplodnje vrijednosti. Vrijeme pro
meta po sebi je ogranienje oplodnje (potrebno radno vrijeme je sva
kako tako er ogranienje, ali ujedno i element, jer bez njega bi
nestali i vrijednost i kapital), odbitak od vika radnog vremena ili po
veanje potrebnog radnog vremena u odnosu prema viku radnog vre
mena. Promet kapitala realizira vrijednost, dok ivi rad stvara vrijed
nost. Vrijeme prometa samo je ogranienje tog realiziranja vrijednosti
a utoliko i stvaranja vrijednosti; ogranienje koje ne proizlazi iz proi
zvodnje uope nego je specifino za proizvodnju kapitala, ogranienje
ije ukidanje ili borba protiv kojega stoga tako er pripada u spe
cifino ekonomski razvitak kapitala i daje poticaj za razvitak njegovih
oblika u kreditu itd. [Kapital sam je protivrjenost, jer on nepre
stano tei da ukine potrebno radno vrijeme (a to je ujedno redukcija
radnika na minimum tj. njegova egzistencija kao puke ive radne spo
sobnosti), ali viak radnog vremena postoji samo antagonistiki, samo
u suprotnosti prema potrebnom radnom vremenu, dakle kapital po
stavlja potrebno radno vrijeme kao potrebno za uslov svoje reproduk
cije i oplodnje. Razvoj materijalnih proizvodnih snaga koji je u isti
mah razvoj snaga radnike klase na izvjesnoj taki ukida sam ka
pital.]
[Poduzetnik moe ponovo poeti proizvodnju samo kad je ve prodao do
vreni proizvod a cijenu upotrijebio za kupovanje novih sirovina i novih najam
nina; prem a tom e, to je prom et bri da izvri ova dva efekta, to je vie poduzet-

i stalni kapital 2 opticajni kapital

3 6 8 Osnovi kritike politike ekonomije

nik u sta n ju d a zapone svoju pro iz v o d n ju iznova i to e vie kapital u danom ra
z d o b lju p ru iti proizvoda. ( Storch , 34.)]
[Specifini predujmovi kapitalista n e sastoje se od tk an in e itd ., ve od ra
da. (M althus I X , 26)]
[A kum ulacija opeg k a p itala zajednice u ru k am a koje n isu ru k e zaposlenih
rad n ik a n u n o u sp o ra v a n a p re d a k sve in d u strije osim n a p retk a uobiajene n a
g rad e za k ap ital to je v rijem e i okolnosti p ru a ju vlasnicim a kapitala. U dosada
n jim sistem im a proizvodna snaga promatrala se kao odgovarajua i potinjena
stvarno j akum ulaciji i ovjekovjeenju posto jeih nain a raspodjele. S tv arnu aku
m u laciju i rasp o d je lu tre b a p o d red iti proizvodnoj snazi. (Thompson), 3)]ueo]

Iz odnosa vremena prometa prema procesu proizvodnje slijedi da

suma vrijednosti koje se proizvedu ili ukupna oplodnja kapitala u
danoj epohi nije odre ena jednostavno novom vrijednou koju on
stvara u procesu proizvodnje, odnosno vikom vremena koji se reali
zira u procesu proizvodnje, ve vikom vremena (vikom vrijednosti)
pomnoenim brojem koji izraava koliko puta se proces proizvodnje
kapitala moe ponoviti u odre enom razdoblju. Broj koji izraava to
ponavljanje moe se promatrati kao koeficijent procesa proizvodnje ili
njime stvorenog vika vrijednosti.
Me utim, taj koeficijent nije brzinom prometa odre en pozitivno
ve negativno. To jest, kad bi brzina prometa bila apsolutna, tj. kad
ne bi dolazilo do prekida procesa proizvodnje prometom, tada bi taj
koeficijent bio najvei. Ako npr. realni uslovi proizvodnje penice u
danoj zemlji doputaju samo jednu etvu, tada nikakva brzina pro
meta ne moe iz toga nainiti dvije etve. Ali ako bi dolo do smet
nji u prometu, ako zakupac ne bi mogao prodati svoju penicu do
voljno rano, npr. da iznova unajmi radnike, i proizvodnja bi zastala.
Maksimum koeficijenta procesa proizvodnje ili procesa oplodnje vri
jednosti u danom razdoblju odre en je apsolutnim vremenom traja
nja same faze proizvodnje. Kad se promet dovri, kapital je sposoban
da svoj proces proizvodnje otpone iznova. Dakle, kad promet ne bi
prouzrokovao nikakvo zadravanje, kad bi njegova brzina bila apso
lutna a njegovo trajanje = 0, tj. kad bi se izvrio in no time1, to bi
samo bilo isto kao da je kapital mogao iznova zapoeti svoj proces
proizvodnje neposredno im je bio dovren, tj. promet ne bi postojao
kao ogranienje koje uslovljava proizvodnju, pa bi ponavljanje pro
cesa proizvodnje u odre enom razdoblju bilo apsolutno zavisno, po
klapalo bi se s trajanjem procesa proizvodnje.
Kad bi dakle, razvoj industrije doputao da se s kapitalom od
100 f. st. proizvede za 4 mjeseca x funti pre e, tada bi se s istim ka
pitalom proces proizvodnje mogao ponoviti samo 3 puta godinje,
moglo bi se proizvesti samo 3 x funti pre e. Nikakva brzina prometa
ne bi mogla poveati reprodukciju kapitala ili bolje ponavljanje nje1

tre n u tn o (u tre n u , za n ita vrem ena)

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 369

govog procesa oplodnje dalje od te take. To bi se moglo dogoditi

samo uslijed poveanja proizvodnih snaga. Vrijeme prometa po sebi
nije proizvodna snaga kapitala, ve ogranienje njegove proizvodne snage,
koje proizlazi iz njegove prirode kao razmjenske vrijednosti. Prela
enje kroz razliite faze prometa pojavljuje se ovdje kao ogranienje
proizvodnje, ogranienje postavljeno specifinom prirodom samog ka
pitala. Sve to se moe dogoditi ubrzanjem i skraenjem vremena pro
meta, prometnog procesa, jest da se ogranienje postavljeno prirodom
kapitala smanji. Prirodna ogranienja za ponavljanje procesa proizvod
nje npr. u poljoprivredi poklapaju se s trajanjem jednog ciklusa proi
zvodne faze. Ogranienje koje postavlja kapital jest vrijeme koje pro
e ne izme u sjetve i etve, ve izme u etve i pretvaranja etve u
novac i ponovnog pretvaranja novca recimo, npr. u kupovanje rada.
Na pogrenom su putu oni majstori prometa koji uobraavaju da mo
gu brzinom prometa uiniti neto drugo nego smanjiti smetnje to
ih sam kapital postavlja svojoj reprodukciji.
(Jo su lu i, naravno, oni majstori prometa koji uobraavaju da
e putem kreditnih zavoda i pronalazaka koji ukidaju trajanje vre
mena prometa ukinuti ne samo zadravanje, prekid u proizvodnji to
ih trai pretvaranje gotovog proizvoda u kapital, ve i uiniti suvi
nim sam kapital za koji se proizvodni kapital razmjenjuje; tj. oni koji
bi htjeli u isti mah proizvoditi na osnovi razmjenske vrijednosti, a
ujedno nune uslove proizvodnje na toj osnovi odstraniti, ukloniti
arolijama.)
Najvie to kredit moe uiniti u tom pravcu u pogledu pu
kog prometa jest da odri kontinuitet procesa proizvodnje, ako za
taj kontinuitet postoje svi ostali uslovi, tj. ako doista postoji kapital
za koji treba da se razmjenjuje itd.
U prometnom procesu je postavljeno da uslov za oplodnju ka
pitala proizvodnjom i za eksploataciju rada kapitalom predstavlja pre
tvaranje kapitala u novac, ili razmjena kapitala za kapital* kao ograni
enje za razmjenu kapitala za rad i vice versa.
Kapital postoji kao kapital samo ukoliko prolazi kroz faze pro
meta, razliite momente svoga pretvaranja, kako bi mogao iznova za
poeti proces proizvodnje, a te faze same su faze njegove oplodnje
ali ujedno, kako smo vidjeli, faze njegovog obezvre enja. Dok kapital
ostaje fiksiran u liku gotovog proizvoda, on ne moe biti djelatan kao
kapital, on je negirani kapital. Njegov proces oplodnje u istoj je mjeri
zaustavljen, a njegova vrijednost u procesu negirana. To se dakle po
javljuje kao gubitak za kapital, kao relativan gubitak njegove vrijed
nosti, jer njegova je vrijednost upravo u procesu oplodnje. Taj gu
bitak kapitala znai drugim rijeima samo to da mu neiskorieno
* Jer sa sadanjeg stanovita m i na svim takama prom eta imamo jo samo
rad ili kapital.
24 M a rx - Engels (1$)

3 7 0 Osnovi kritike politike ekonomije

prolazi vrijeme u toku kojeg bi on razmjenom sa ivim radom mogao

prisvojiti viak radnog vremena, tu i rad, da nije nastupio dead lock1
Zamislimo sada mnogo [raznih] kapitala u posebnim poslovnim
granama, koje su sve potrebne (to bi se pokazalo u tome da bi, kada
bi kapital u masama napustio jednu poslovnu granu, ponuda proi
zvoda u toj grani pala ispod potranje, a stoga bi trina cijena po
rasla iznad prirodne) i neka jedna poslovna grana trai npr. da ka
pital a ostane due u obliku obezvre enja, tj. da vrijeme u kojem on
prevaljuje razliite faze prometa bude due nego u svim drugim po
slovnim granama. Tada bi taj kapital a manju novu vrijednost koju
bi mogao stvoriti promatrao kao pozitivni gubitak, kao kad bi u od
govarajuoj mjeri imao vie izdataka za proizvodnju iste vrijednosti.
On bi, dakle, da bi dijelio istu stopu dobiti za svoje proizvode zara
unavao razmjerno viu razmjensku vrijednost nego drugi kapital. Ali
in fact2 do tog bi moglo doi samo tako da se gubitak podijeli na druge
kapitale. Ako a trai vie razmjenske vrijednosti za proizvod nego
to je u njemu objektivirano rada, on taj viak moe dobiti samo ako
drugi prime manje od realne vrijednosti svojih proizvoda. To znai
da bi nepovoljnije uslove pod kojima je proizvodio a, snosili u alikvotnim dijelovima svi kapitalisti koji s njim vre razmjenu i tako bi
proizila jednaka prosjena dobit. Ali ako se promatra suma svih vi
kova vrijednosti to su ih stvorili kapitali zajedno, ona bi bila sma
njena tano za manju oplodnju kapitala a u pore enju s drugim ka
pitalima; samo to bi to smanjenje umjesto da padne iskljuivo na
kapital a snosili svi kapitali kao opi gubitak, kao gubitak u alikvotnim
dijelovima.
Zato ne moe biti nita smjenije od uobraavanja (vidi npr. Ramsaya)191l, da pored eksploatacije rada i kapital predstavlja jedan ori
ginalan, od rada odvojen izvor stvaranja vrijednosti, jer se podjela
vika rada me u kapitalima ne vri razmjerno viku radnog vremena
koji je stvorio pojedini kapital, ve srazmjerno cjelokupnom viku rada
koji je stvorila ukupnost kapitala, pa dakle na pojedini kapital moe
doi snanije stvaranje vrijednosti nego to se moe objasniti direktno
iz njegove posebne eksploatacije radne snage. Ali to vie na jednoj
strani mora se kompenzirati jednim manje na drugoj. Inae prosjek
ne znai ba nita. Pitanje kako odnos jednog kapitala prema drugom,
tj. konkurencija kapitala dijeli viak vrijednosti me u njima oito ne
ma nikakve veze s apsolutnom koliinom tog vika vrijednosti. Stoga
nita nije apsurdnije od zakljuka da su sad, zato to kapital napla
uje svoje izuzetno vrijeme prometa, tj. to svoju relativno manju
oplodnju unosi u raun kao pozitivnu veu oplodnju, kapitali uzeti
svi zajedno, dakle da je kapital, sposoban da iz niega napravi neto,
iz minusa plus, iz minus-vika radnog vremena ili minus-vika vri

1zastoj 2 u

stvari

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 371

jednosti plus-viak vrijednosti, da on dakle posjeduje jedan mistini,

od prisvajanja tu eg rada nezavisni izvor stvaranja vrijednosti.
Nain na koji kapitali me u ostalim raunaju svoj alikvotni udio
u viku vrijednosti ne samo pomou vika radnog vremena koje su
pokrenuli, ve i prema vremenu u toku kojeg je njihov kapital kao takav
radio, tj. leao neiskorien, nalazio se u fazi obezvre enja, ne mi
jenja naravno ni najmanje na sumi vika vrijednosti koju oni treba
da razdijele izme u sebe. Ta suma ne moe rasti uslijed toga to je
manja nego to bi bila da je kapital a, umjesto da lei neiskorien
stvarao viak vrijednosti; tj. uslijed toga to je on za isto vrijeme stvorio
manje vika vrijednosti nego drugi kapitali. Ta neiskorienost kom
penzira se kapitalu a samo ako ona nuno proizlazi iz uslova pojedine
grane proizvodnje, stoga se u odnosu na kapital uope pojavljuje kao
oteanje oplodnje, kao nuno ogranienje njegove oplodnje uope.
Podjela rada ini da se to ogranienje promatra kao ogranienje procesa
proizvodnje samo tog zasebnog kapitala. Ako se proces proizvodnje
promatra kao vo en od kapitala uope, tada je ovo jedno ope ograni
enje njegove oplodnje. Ako zamislimo da samo rad sam proizvodi,
tada se svi vei predujmovi koje on treba za vrijeme svoje oplodnje
javljaju kao ono to jesu odbici od vika vrijednosti.
Promet moe stvarati vrijednost samo ukoliko zahtijeva svjeu
upotrebu tu eg rada osim onog utroenog neposredno u procesu proiz
vodnje. Tada je to isto kao da se u procesu proizvodnje, neposredno
upotrebljava vie potrebnog rada. Samo stvarni trokovi prometa povisuju vrijednost proizvoda, ali smanjuju viak vrijednosti.
Ukoliko promet kapitala (proizvod itd.) ne izraava samo nune
faze kako bi se obnovio proces proizvodnje, taj promet (vidi primjer
Storchat192!) ne ini moment proizvodnje u njenom totalitetu stoga
nije promet postavljen proizvodnjom i ukoliko prouzrokuje trokove
to su faux frais de production.1 Trokove prometa uope, tj. proizvodne
trokove prometa, ukoliko su samo ekonomski momenti koji se tiu
pravog prometa (dovoz proizvoda na trite daje mu novu upotrebnu
vrijednost) treba promatrati kao odbitke od vika vrijednosti, tj. kao
poveanje potrebnog rada u odnosu na viak rada.
Kontinuitet proizvodnje pretpostavlja da je vrijeme prometa
ukinuto. Ako ono nije ukinuto, mora protei vrijeme izme u razli
itih metamorfoza kroz koje kapital mora proi; njegovo vrijeme pro
meta mora se pojaviti kao odbitak od njegovog vremena proizvodnje.
S druge strane, priroda kapitala pretpostavlja da on prolazi kroz razli
ite faze prometa, i to ne u predstavi, gdje se jedan pojam preobraa
u drugi brzinom misli, u trenu, ve kao stanja koja se vremenski ne
podudaraju. On mora neko vrijeme biti uahuren prije nego to moe
poletjeti kao leptir. Uslovi proizvodnje kapitala koji proizlaze iz same
njegove prirode protivurijee, dakle jedan drugom* Protivurjenost
1
24*

sporedni (neproizvodni) trokovi proizvodnje

3 7 2 Osnovi kritike politike ekonomije

se moe ukinuti i savladati samo* na dva naina:

Prvo, kredit: Tobonji kupac B tj. onaj koji doista plaa, ali
doista ne kupuje omoguuje kapitalistu A pretvaranje njegovog
proizvoda u novac. Ali samom B bit e plaeno tek onda kad kapita
list C kupi proizvod od A. Da li taj kreditor B daje A-u novac da bi
kupio rad ili sirovinu i oru e za rad prije nego to je A mogao nado
mjestiti oboje iz prodaje svog proizvoda, tu nita ne mijenja. Au fond
uz nau pretpostavku kreditor mu mora dati oboje tj. sve uslove
proizvodnje (ali oni predstavljaju vrijednost veu od prvobitne, s
kojom je A otpoeo proces proizvodnje). U tom sluaju kapital b raz
mjenjuje kapital a, ali oba se ne upotrebljavaju istovremeno. B sada
stupa na mjesto A, tj. njegov kapital lei neiskorien dok ga ne raz
mijeni s kapitalom c. On je fiksiran u proizvodu A-a, koji je svoj proiz
vod napravio likvidnim u kapitalu b.

D . Gra anske teorije o viku vrijednosti i profitu

1. [Ricardo i njegovi komentatori o viSku vrijednosti]
Apsolutna zbrka ekonomista u pogledu Ricardovog odre ivanja
vrijednosti radnim vremenom zasnovana uglavnom na jednom
od osnovnih nedostataka njegovog vlastitog izlaganja ispoljava se
vrlo jasno kod g. Ramsaya* Nakon to je prethodno iz utjecaja koji
vrijeme prometa kapitala ima na njihovu relativnu oplodnju, tj. njihovo
relativno uee u opem viku vrijednosti, izvukao besmislen
zakljuak:
Ovo p o k azuje kako k ap ita l m oe reg u lira ti v rijed no st nezavisno od rada,
(IX , 84. R , 43)

ili
kapital je izvor vrijed n o sti nezavisno od rada, 55. 1. c. o n kae doslovno:
O pticajni k ap ital (sn ab dijev anje h ran o m ) uvijek e izdravati vie rad a n e
go to je ran ije uloeno u njega. J e r ako o n n e bi m ogao zaposliti vie nego to je
ran ije bilo ulo en o u n jeg a, kakva bi korist m ogla n a stati za vlasnika o d njegove up o
tre b e kao takvog}s (l. c. 49)
U zm im o d v a kapitala iste v rijednosti, svaki proizveden rad o m 100 ljudi
koji rad e neko d a n o vrijem e, p ri em u jed an kap ital cijeli cirkulira, a dru g i je ci
jeli fiksiran i sastoji se, recim o , o d vina koje se uva rad i poboljanja. Sad, taj cir
kulirajui k apital, dobijen radom 100 ljudi stavit e u kretanje 150 ljudi. U to m slu
aju e zato p roizvod na k raju id u e go dine b iti rez u lta t rad a 150 ljudi. P a ip
on n ee im a ti v eu v rije d n o st od vina n a kraju istog perioda, iako je sam o 100 lju
* O sim ako n e zam islim o d a svi kapitali ra d e p o uzajam noj n a rudbini i
d a je stoga proizvod uvijek nep o sred n o novac, predstava koja protivurjei p rirod i
ka p ita la a stoga i p raksi velike ind ustrije.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 373

di radilo na ovom poslednjem. (50) Ili hoe li netko tvrditi da koliina rada koju
eli zaposliti svaki opticajni kapital nije nita vea od one koja je prethodno u tro
ena na njega? T o bi znailo da je vrijednost utroenog kapitala = vrijednosti proi
zvoda. (52)

Velika zbrka izme u rada utroenog na kapital i rada koji e ka

pital zaposliti. Kapital koji se razmjenjuje za radnu sposobnost, ivotna
sredstva a to on ovdje naziva capital circulant1 ne moe nikad
zaposliti vie rada nego to je bilo utroeno na njega. (Povratno djelo
vanje razvoja proizvodnih snaga na postojei kapital ovdje nas se ne
tie.) Ali na kapital je bilo utroeno vie rada nego to je on za njega
platio viak rada, koji je pretvoren u viak vrijednosti i viak proiz
voda, omoguavajui kapitalu da u poveanom mjerilu obnovi taj
koristan posao, gdje je uzajamnost sva na jednoj strani. Njemu je
omogueno da zaposli vie novog ivog rada, jer je tokom procesa
proizvodnje u njega uloen dio svjeeg rada povrh akumuliranog rada
od kojeg se on sastojao prije nego to je uao u taj proces.
Kako se ini, g. Ramsay uobraava da ako je kapital proizvod
20 radnih dana, (potrebno radno vrijeme i viak radnog vremena
zajedno), onda taj proizvod od 20 radnih dana moe zaposliti 30 radnih
dana. Ali to nije nipoto sluaj. Neka je na proizvod bilo upotrijebljeno,
recimo, 10 potrebnih radnih dana i 10 dana vika. Tada je viak vri
jednost = 10 dana vika. Razmjenjujui ove ponovo za sirovinu,
oru e i rad, kapitalist moe s vikom proizvoda ponovo pokrenuti novi
potrebni rad. Nije stvar u tome to je on upotrijebio vie radnog vre
mena nego ga ima u proizvodu, ve to on iznova razmjenjuje viak
radnog vremena koji ga ne stoji nita za potrebno radno vrijeme
dakle upravo u tome to on upotrebljava cijelo radno vrijeme ulo
eno u proizvod, dok je platio samo dio toga rada. Zakljuak g. Ramsaya da ako bi koliina rada koju e uposliti svaki opticajni kapital
bila tek jednaka onoj koja je ranije utroena na njega, da bi vrijednost
utroenog kapitala bila jednaka vrijednosti proizvoda, tj. ne bi pre
ostao nikakav viak vrijednosti, bio bi taan samo kad bi bila sasvim
plaena koliina rada utroena na kapital, tj. kada kapital ne bi pri
svajao dio rada bez ekvivalenta. To nerazumijevanje Ricarda pro
izlazi oito iz toga to on sam nije bio naisto s tim procesom, a kao
buruj nije ni mogao biti. Pravilno shvatanje ovog procesa je = tvrdnji
da je kapital ne samo, kao to misli A. Smith, komanda nad tu im
radom u smislu u kojem je to svaka razmjenska vrijednost, jer ona
svom posjedniku daje kupovnu mo, ve to je on mo koja prisvaja
tu i rad bez razmjene, bez ekvivalenta, ali s prividom razmjene. Ri
cardo, nasuprot A. Smithu i drugima koji su pali u istu zabludu o
vrijednosti odre enoj radom i o vrijednosti odre enoj cijenom rada
(najamninom), ne zna nikad da odgovori drukije nego tako da kae
da se s proizvodom iste koliine rada moe staviti u kretanje sad vie
1

opticajni kapital

3 7 4 Osnovi kritike politike ekonomije

sad manje ivog rada, tj. on promatra proizvod rada u odnosu na radnika
samo kao upotrebnu vrijednost promatra samo onaj dio proizvoda
koji radnik treba da bi mogao ivjeti kao radnik. Ali otkud dolazi to
da radnik u razmjeni odjednom predstavlja samo upotrebnu vrijednost
ili iz razmjene izvlai samo upotrebnu vrijednost, nije mu nipoto
jasno, kao to to dokazuje ve njegova argumentacija protiv A. Smitha,
koja nije nikad opa, nego se uvijek slui pojedinim primjerima.
Odakle onda dolazi da udio radnika u vrijednosti proizvoda nije
odre en vrijednou, ve upotrebnom vrijednou proizvoda, dakle
ne na njega upotrijebljenim radnim vremenom, ve njegovim kvali
tetom da odrava ivu radnu sposobnost? Ako on to moda objanjava
konkurencijom radnika izme u sebe, na to bi se moglo odgovoriti
isto ono to on odgovara A. Smithu o konkurenciji kapitalista, da ta
konkurencija, dodue, moe izravnati, izjednaiti nivo profita, ali
nikako ne prua mjeru tog nivoa. Tako bi konkurencija radnika mogla
jae oboriti vie najamnine itd., ali ope mjerilo najamnine, ili kako
Ricardo kae, prirodna cijena najamnine, ne bi se mogla objasniti iz
konkurencije izme u radnika i radnika, nego samo iz prvobitnog
odnosa izme u kapitala i rada. Uope konkurencija, taj bitni pokreta
gra anske ekonomije, ne utvr uje njene zakone, ve je njihov izvrilac.
Zato illimited competition1 nije pretpostavka za istinitost ekonomskih
zakona, ve posljedica pojavni oblik u kojem se realizira njihova
nunost. Za ekonomiste, kako to ini Ricardo, pretpostaviti da postoji
illimited competition znai pretpostaviti punu realnost i realizaciju
gra anskih odnosa proizvodnje u njihovoj differentia specifica.2 Zato
konkurencija ne objanjava te zakone; ona omoguuje da se vide, ali
ih ne proizvodi.
Ili Ricardo kae tako er: Trokovi proizvodnje ivog rada zavise
od trokova proizvodnje da bi se proizvele vrijednosti koje su potrebne
da ga reproduciraju. Dok je malo prije promatrao proizvod u odnosu
na radnika samo kao upotrebnu vrijednost, ovdje on promatra radnika
u odnosu na proizvod samo kao razmjensku vrijednost. Njega se nita
ne tie istorijski proces kojim proizvod i ivi rad dolaze u taj odnos
jedan prema drugom. Ali isto tako mu nije potpuno jasan ni nain
kako se taj odnos ovjekovjeuje. Za njega je kapital rezultat tednje;
ve to pokazuje da on ne razumije njegov proces nastajanja i reprodukcije.
Zato on tako er misli da je proizvodnja nemogua bez kapitala, dok
posve dobro moe zamisliti da je kapital mogu bez zemljine rente.
Za njega ne postoji razlika izme u profita i vika vrijednosti, to je dokaz
da mu nije jasna priroda ni jednog ni drugog. To pokazuje ve njegov
postupak odmah na poetku. Najprije on daje da se razmjenjuje radnik
s radnikom i njihova je razmjena tada odre ena ekvivalentom,
radnim vremenom koje je na obje strane utroeno u proizvodnju.
Zatim dolazi pravi problem njegove ekonomije dokazati da se to
1

n eog ranien a kon kuren cija

2 specifinoj

razlici

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 375

odre ivanje vrijednosti ne mijenja akumulacijom kapitala, tj. posto

janjem kapitala.
Prvo, Ricardu ne pada na um da je njegov prvi samonikli odnos
i sam samo jedan odnos apstrahiran od proizvodnje koja poiva na
kapitalu. Drugo, kod njega postoji odre ena koliina objektiviranog
radnog vremena (koja dodue moe rasti), i on se pita kako se ona dijeli.
Pitanje je naprotiv kako se ona stvara, a upravo to objanjava speci
fina priroda odnosa kapitala i rada ili differentia specified1 kapitala.
U stvari, kako to kae Quincey (X, 5), u modernoj ekonomiji (Ricardo) radi
se samo o dividendama, dok se ukupan proizvod promatra kao stalan,
odre en koliinom rada upotrijebljenog na njega po tome se pro
cjenjuje njegova vrijednost. Stoga se Ricardu s pravom prigovaralo
da on ne razumije viak vrijednosti, iako ga njegovi protivnici razumiju
jo manje. Kapital se prikazuje kao onaj koji prisvaja odre eni dio od
postojee vrijednosti rada (proizvoda); stvaranje te vrijednosti koju
on prisvaja iznad reproduciranog kapitala nije prikazano kao izvor
vika vrijednosti. To stvaranje poklapa se s prisvajanjem tu eg rada
bez razmjene i zato ga gra anski ekonomisti ne smiju nikad jasno
razumijeti.
Ramsay predbacuje Ricardu da zaboravlja da se stalni kapital
(od kojeg se pored sredstava za ivot sastoji kapital, kod Ramsaya
sirovina u isti mah pored oru a) odbija od svote koju treba da podijele
kapitalist i radnik.
Ricardo zaboravlja da se cijeli proizvod dijeli ne samo izm e u najam nina
jprofita, ve da je jedan dio tako er potreban za nadom jetanje stalnog kapitala
(IX , p. 88. R. 174, biljeka).

U stvari, kako odnos opredmeenog rada prema ivom radu

koji se ne moe izvesti iz udjela neke dane koliine rada, ve iz postav
ljanja vika rada Ricardo nije shvatio u njegovom ivom kretanju,
pa dakle tako er [nije shvatio] ni uzajamni odnos razliitih sastavnih
dijelova kapitala, to kod njega dobija privid kao da se cijeli proizvod
dijeli na najamnine i profite tako da se i sama reprodukcija kapitala
ubraja u profit. Quincey (1. c. Sveska X, 5) ovako razlae Ricardovu
teoriju:
Ako je cijena 10 ilinga, tada najam nine i profit kao cjelina ne m ogu p ri
jei 10 ilinga. Ali zar, naprotiv, najam nine i profiti kao cjelina, sami ne predodreuju cijenu? N e , to je stara prevazi ena doktrina. p. 204). Nova ekonomija je p o
kazala da svaku cijenu odre uje razmjerna koliina proizvodnog rada, i to samo
ona. K ad se sama cijena jednom utvrdi, tada ona samim tim utvr uje fond iz ko
jega i najam nine i profiti m oraju izvesti svoje zasebne udjele, (1. c. 204).

Kapital se ovdje ne pojavljuje kao onaj koji postavlja viak vri

jednosti, tj. viak rada, ve samo kao onaj koji vri odbitke od dane
1 specifina razlika

3 7 6 Osnovi kritike politike ekonomije

koliine rada. To to oru e i sirovina prisvajaju taj udio mora se zatim

objasniti iz njihove upotrebne vrijednosti u proizvodnji, gdje se tad pret
postavlja glupost kao da sirovina i oru e stvaraju upotrebnu vrijednost
svojim odvajanjem od rada. Jer odvajanje ih ini kapitalom. Za sebe
promatrani oni su i sami rad, proli rad. Pored toga ovo tad s pravom
vrije a common-sense,1 jer kapitalist zna vrlo dobro da on najamninu
i profit rauna u trokove proizvodnje i prema tome regulira potrebnu
cijenu. Ta protivurijenost u odre ivanju proizvoda relativnim radnim
vremenom i ograniavanje sume profita i najamnina sumom tog radnog
vremena i realnim postavljanjem cijena u praksi potjee samo odatle
to sam profit nije shvaen kao izveden, sekundaran oblik vika vri
jednosti; isto tako ni ono to kapitalist s pravom promatra kao svoje
trokove proizvodnje. Njegov profit potjee jednostavno otud, to ga
dio trokova proizvodnje ne stoji nita, dakle ne ulazi u njegove izdatke,
u njegove trokove proizvodnje.
Svaka p ro m je n a koja m oe p o rem etiti postojee odnose izm e u najam nina
i pro fita m o ra p o eti o d najam nina. ( Quincey, I . e . X , 5, p . 205).

Ovo je istinito samo utoliko to sve promjene u masi vika rada mo

raju biti izvedene iz promjene u odnosu izme u potrebnog rada i vika
rada. Ali ova moe isto tako uslijediti ako potreban rad postane neproduk
tivni ji pa stoga vei dio ukupnog rada pre e na njega, ili ako ukupan
rad postane produktivniji pa se dakle potrebno radno vrijeme smanji.
Nonsense2 je rei da ta proizvodna snaga rada potjee od najamnine.
Naprotiv smanjenje relativne najamnine njen je rezultat. Me utim
ona potjee 1) od prisvajanja porasta proizvodnih snaga (uslijed po
djele rada, trgovine, koja nabavlja jeftinije sirovine, nauke itd.) od
strane kapitala; 2) ali to poveanje proizvodnih snaga, ukoliko se rea
lizira primjenom veeg kapitala itd., mora se promatrati kao da proiz
lazi od kapitala. Nadalje: profit i najamnina, iako odre eni odnos
izme u potrebnog rada i vika rada, ne poklapaju se s njima, samo su
njihovi sekundarni oblici.
Me utim, stvar je u ovom: rikardovci pretpostavljaju odre enu
koliinu rada; ova odre uje cijenu proizvoda, iz ega sad dobijaju svoje
udjele rad u najamnini, a kapital u profitu; udio radnika =
cijeni potrebnih sredstava za ivot. Stoga je u postojeim odnosima
izme u najamnine i profita stopa profita na svom maksimumu, a stopa
najamnine na svom minimumu. Konkurencija me u kapitalistima
moe izmijeniti samo onaj odnos u kojem oni sudjeluju u ukupnom
profitu, ali ne moe izmijeniti odnos izme u ukupnog profita i ukupnih
najamnina. Ope mjerilo profita je taj odnos ukupnog profita prema
ukupnim najamninama i to se ne mijenja konkurencijom. Odakle onda
promjena? Sigurno ne odatle to profitna stopa dobrovoljno pada,
a ona bi to morala initi dobrovoljno, jer konkurencija ne daje taj
1

zdrav razu m

2 besm islica

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 377

rezultat. Dakle, [ta promjena potjee] iz promjene u najamnini, iji

potrebni trokovi moda rastu (teorija o progresivnom pogoranju
zemljita koje se podvrgava poljoprivrednoj obradi; teorija rente)
uslijed opadanja proizvodne snage rada koje potjee od prirodnih uz
roka. Na to sad Carey[1931 itd. s pravom uzvraaju (ali, po tome kako
on to objanjava, opet s nepravom), da stopa profita ne pada uslijed
pada, ve uslijed porasta proizvodne snage.
Sve se to objanjava jednostavno time to profitna stopa nema
u vidu apsolutni viak vrijednosti ve viak vrijednosti u odnosu na
upotrijebljeni kapital i to je porast proizvodne snage praen padom
onog dijela kapitala koji predstavlja sredstva za ivot u odnosu na
onaj dio koji predstavlja nepromjenljivi kapital; zato je nuno da kako
pada omjer ukupnog upotrijebljenog rada prema kapitalu koji ga
pokree tako pada i dio rada koji se pojavljuje kao viak rada ili viak
vrijednosti. Iz te nesposobnosti da objasni jednu od najpresudnijih
pojava moderne proizvodnje proizlazi da Ricardo nije razumio svoj
vlastiti princip. Ali u kakve tekoe on zaplie svoje uenike vidi se,
me u ostalim, iz ovog mjesta iz Quinceya:
Obian je paralogizam , ako ste n a istoj farm i uvijek drali 5 ljudi te je 1800.
njihov proizvod bio 25 kvartera, a 1840. god. 50 kvartera, da ete biti skloni da
prom atrate samo~pr6izvod~kdo promjenljiv,~a rad kao postojan', dok su se u stvari
oba izmijenila. 1800. god. svaki kvarter m orao je da stoji x/s jednog ovjeka, a 1840.
svaki je stajao samo 1/io jednog ovjeka.

U oba sluaja apsolutno radno vrijeme bilo je isto, 2 dana; ali

1840. se proizvodna snaga rada u odnosu na 1800. udvostruila i stoga
je troak proizvodnje potrebnog rada bio manji. Rad utroen na 1
kvarter bio je manji, ali ukupan rad bio je isti. Ali g. Quincey bi tre
balo da zna iz Ricarda da vrijednost proizvoda ne odre uje proizvodna
snaga rada iako ona odre uje viak vrijednosti, premda ne srazmjerno poveanju proizvodne snage. [Trebalo bi da poznaje] pri
govore protiv Ricarda, kao i oajnike sofisterije njegovih uenika
(npr. g. Mac Cullocha,t194l koji viak vrijednosti starog vina u odnosu
na novo objanjava vikom rada). Vrijednost se tako er ne moe od
rediti radom to ga je zahtijevala jedinica, tj. cijenom jednog kvartera.
Nego cijena pomnoena brojem [kvartera] sainjava vrijednost. Onih
50 kvartera 1840. godine imali su istu vrijednost kao i 25 kvartera
1800, jer su objektivirali istu koliinu rada. Cijena za pojedini kvarter,
za jedinicu, morala je biti razliita, a ukupna cijena (izraena u novcu)
mogla je biti razliita iz razliitih razloga.
(Ono to Quincey kae o stroju, vrijedi i za radnika:
Stroj im se upozna njegova tajna nee se prodavati za proizvedeni rad,
ve za rad koji pro iz v o d i.. . na njega se vie nee gledati kao na uzrok jednak iz
vjesnim posljedicama, ve kao na posljedicu koja se sigurno moe reproducirati po
znatim uzrokom uz poznati troSak. (84).

De Quincey kae o Malthusu:

3 7 8 Osnovi kritike politike ekonomije

M althus u svojoj Politikoj ekonom iji nee da vidi, tavie on izriito n e
gira, da ako dva ovjeka pro izv ed u razliite rezu ltate, deset i p e t, d a je u jednom
sluaju svaka jedinica pro izv o d a stajala d v a p u t vie rad a nego Sto je stajala u d ru
gom . N a p ro tiv , kako su tu uvijek dva ovjeka, g. M a lth u s u p o rn o tv rd i da je u t
roak rada postojan. (1. c. 215, biljeka)

U stvari: utroak rada je postojan, jer je prema pretpostavci jed

naka koliina rada sadrana u deset kao i u pet. Ali troak za rad nije
postojan, jer u prvom sluaju, kako je proizvodna snaga rada dvostruka,
vrijeme koje pripada potrebnom radu u odre enom je omjeru manje.
Odmah iza ovoga pozabavit emo se Malthusovim miljenjem. Ovdje,
prije nego to po emo dalje u izlaganju vremena prometa kapitala
i njegova odnosa prema radnom vremenu, na mjestu je da se prije
razmotri cijelo Ricardovo uenje o tom predmetu, da bismo otrije
fiksirali razliku izme u naeg vlastitog shvaanja i njegovog. (Citati
iz Ricarda u svesci V III.)t195l
Prva pretpostavka kod Ricarda je konkurencija bez ogranienja
i nesputano poveavanje proizvoda industrijom. (19. R. 5.) Ovo sad
drugim rijeima znai samo to da se zakoni kapitala potpuno realizi
raju samo unutar neograniene konkurencije i industrijske proizvodnje.
Na toj proizvodnoj bazi i takvom odnosu proizvodnje kapital se raz
vija adekvatno, dakle se njegovi imanentni zakoni .u potpunosti ostva
ruju. Kad je to tako, trebalo bi pokazati kako su neograniena konku
rencija i industrijska proizvodnja uslovi ostvarenja kapitala, koje on
sam mora proizvoditi sve vie (umjesto da se ovdje ta hipoteza pojavi
kao hipoteza pukog teoretiara, koji u odnosu kapitala prema sebi
kao kapitalu slobodnu konkurenciju i proizvodni nain egzistencije
kapitala postavlja vanjski i proizvoljno, ne tako da su oni sami razvi
janje kapitala, ve kao zamiljene pretpostavke itavog pojavljivanja
kapitala). Uostalom ovo je jedino mjesto kod Ricarda gdje se nasluuje
historijska priroda gra anskih ekonomskih zakona.
Pod tom pretpostavkom relativna vrijednost roba (ta rije je
besmislena, jer apsolutna vrijednost je nonsense1) odre ena je razlii
tom koliinom koja se moe proizvesti u istom radnom vremenu
ili koliinom rada koja je razmjerno realizirana u robama, (p. 4.)
(Sveska 19.) (Odsad prva brojka za stranicu u svesci [196], druga za
stranicu u Ricardu.). Kako se sad od vrijednosti kao ekvivalenta odre
enog radom dolazi do neekvivalenta ili do vrijednosti koja u raz
mjeni postavlja viak vrijednosti, tj. kako se dolazi od vrijednosti do
kapitala, od jednog odre enja do prividno suprotnog, to Ricarda ne
zanima. On se samo pita: kako odnos vrijednosti roba moe i mora
ostati isti i odre ivati se relativnom koliinom rada, iako vlasnici aku
muliranog rada [i vlasnici] ivog rada ne razmjenjuju ekvivalente
u radu, tj. uprkos odnosu kapitala i rada. Tada je vrlo jednostavna
raunica da se roba a i roba b mogu razmijeniti razmjerno radu reah1 besmislica

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 379

ziranom u njima, iako proizvo ai robe a ili robe b izme u sebe razli
ito dijele proizvod a ili za njega razmijenjeni proizvod b. Ali kako se
ovdje svako dijeljenje vri na osnovu razmjene, to u stvari izgleda posve
neobjanjivo zato se jedna razmjenska vrijednost (ivi rad) razmje
njuje prema radnom vremenu realiziranom u njoj, dok se druga raz
mjenska vrijednost (nagomilani rad, kapital) ne razmjenjuje prema
mjerilu radnog vremena realiziranog u njoj. U tom sluaju posjednik
nagomilanog rada ne bi mogao da razmjenjuje kao kapitalist. Zato
npr. Bray vjeruje da tek sa svojom jednakom razmjenom izme u ivog
i mrtvog rada povlai pravu konsekvenciju iz Ricarda t107]. Da bi sa
stanovita puke razmjene najamnina radnika morala biti = vrijednosti
proizvoda, tj. da bi koliina rada u objektivnom obliku koju radnik
dobija u najamnini morala biti = koliini rada u subjektivnom obliku
koju on u radu troi, to je toliko nuna konsekvencija, da A. Smith
u nju i upada.11981
Ricardo, naprotiv, ostaje pri tanom, ali kako?
Vrijednost rada i koliina roba koju moe kupiti odre ena koliina rada nisu
identini.
W hy n o t ?1
*Zato Sto proizvod radnika ili ekvivalent tog proizvoda nije = nagradi ra
dnika.
T j. identinost ne postoji za to Sto postoji razlika.
*Dakle (zato to to nije tako) vrijednost rada nije m jera vrijednosti, kao
to je to rad upotrebljen za o dre enu koliinu roba. (19, 3)

Vrijednost rada nije identina s nagra ivanjem rada. Jer oni

su razliiti. Dakle nisu identini. To je udan zakljuak. Au fond2
on se ne temelji samo na tome to u praksi nije tako. Ali prema teo
riji moralo bi biti tako. Jer razmjena vrijednosti odre ena je radnim
vremenom koje je u njima realizirano. Stoga se razmjenjuju ekvi
valenti. Morala bi se dakle razmijeniti odre ena koliina radnog vre
mena u ivom obliku za istu koliinu radnog vremena u prolom obliku.
Da se zakon razmjene pretvara upravo u svoju suprotnost, upravo
bi to trebalo dokazati. Ovdje nije ak ni nagovijeteno da on to ini.
Ili je nagovjetaj moda u esto ponavljanom odbacivanju tog brkanja,
pri emu se odmah priznaje da to ne moe uiniti ni razlika izme u
prolog i ivog rada:
Relativna koliina roba to ih m oe pribaviti dana koliina rada odre uje
njihovu prolu i sadanju vrijednost (19, 9), gdje, dakle, ivi rad ak povratno
odre uje vrijednost prolog rada.

Zato se dakle i kapital ne razmjenjuje za ivi rad razmjerno radu

koji je realiziran u kapitalu? Zato samo koliina samog ivog rada
nije = koliini rada u kojoj se on objektivirao?
1 Zato ne? -

* U biti

3 8 0 Osnovi kritike politike ekonomije

Rad je p riro d n o razliito g k valiteta i teko je u p o re iv ati razliite sate rada
u razliitim p riv re d n im granam a. A li ta se ljestvica u praksi vrlo brzo uvruje.
(19, 13) Za kratk e p e rio d e b a r iz go d in e u g o d in u pro m jen a je u toj nejednakosti
n e zn atn a, zbog toga n e ulazi u raun. (19, 15)

Ovo nije nita. Da je Ricardo primijenio svoj vlastiti princip,

koliine rada (jednostavnog) na koje se mogu svesti razliite radne
sposobnosti, stvar bi bila jednostavna. Uope on odmah poinje s rad
nim satima. Kapitalist putem razmjene dobija radnu sposobnost: to
je ona razmjenska vrijednost koju on plaa. ivi rad je upotrebna
vrijednost to je za njega ima ta razmjenska vrijednost i iz te upotrebne
vrijednosti proistijee viak vrijednosti i ukidanje razmjene uope.
Uslijed toga to Ricardo doputa da se vri razmjena za ivi rad
dakle odmah upada u proces proizvodnje u njegovom sistemu
ostaje nerjeiva antinomija to to odre ena koliina ivog rada nije
= robi koju on stvara, u kojoj se objektivira, iako je vrijednost robe =
koliini rada koji je u njoj sadran. U vrijednost robe
uraunat je i ra d za do p rem a n je ro b e n a trite. (19, 18)

Vidjet emo da je vrijeme prometa, ukoliko se ono kod Ricarda

pojavljuje kao neto to odre uje vrijednost, samo onaj rad koji je
potreban da se robe dopreme na trite.
Princip o d re iv a n ja v rijednosti relativ n im koliinam a rad a sadranim u ro
bam a zn a tn o se m odificira p rim je n o m m ain erije i d ru g o g staln o g i trajnog ka
pitala. P o ra st ili p a d na ja m n in e razliito poga a dva kapitala od kojih je jedan go
tovo p o tp u n o o pticajan, a d ru g i gotovo p o tp u n o sta la n ; isto tako i nejednako tra
janje upotrije b lje n o g stalnog kapitala. N a im e to m e pridolazi p ro fit na stalni k a
pita l (kam ata), kao i n akn ad a za d u e tra jan je vrem en a koje m o ra protei dok se
v red n ija o d d v iju ro b a u z m o g n e d o p rem iti n a trite. (19, 29, 30)

Posljednji moment tie se samo tranjanja procesa proizvodnje,

dakle neposredno upotrijebljenog radnog vremena, bar u Ricardovom
primjeru o zakupcu i pekaru. U"! (Ako penica jednoga postaje kasnije
sposobna za dopremu na trite nego penica drugoga, tada ta tako
zvana kompenzacija, kao kod stalnog kapitala, ve pretpostavlja ka
matu; dakle je ve neto izvedeno, nije prvobitno odre enje.)
Profit i najam nina sam o su udjeli u kojim a te dvije klase, kapitalisti i ra
dn ici, u estvuju u p rvobitn oj ro b i, p a dakle i u robi za koju se ova razmijenila.
(p. 21, 22)

Koliko je proizvodnja prvobitne robe, sam njen postanak odre en

tim udjelima, kao to ona kao temelj odre ivanja t a k o e r prethodi
udjelima, dokazuje to to se prvobitna roba uope ne bi proizvela da
ne sadri viak rada za kapital.
Robe n a koje je u p o trijeb ljen a ista koliina rad a im aju razliitu relativnu
vrijednost, ako se ne m ogu istovrem eno do p rem iti na trite. I kod veeg stalnog
kapitala via v rijed n o st neke ro b e d u g u je se veoj duini vrem ena koje m ora pro -

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 381

tei dok se ona doprem i na tr i te .. . Razlika u oba sluaja potjee o tu d to se
profiti akum uliraju kao kapital, i ovo je samo naknada za vrijeme z a koje su profiti
bili neupotrijebljeni.(20, 35)

Ovo ne znai apsolutno nita osim toga da se kapital koji lei

neiskorien rauna i zaraunava kao da nije neiskorien, nego se
razmjenjuje za viak radnog vremena. Ovo nema nikakve veze s odre
ivanjem vrijednosti. Spada u cijenu. (Kod stalnog kapitala spada
u odre ivanje vrijednosti samo kao druga metoda plaanja opredmeenog rada, apstrahirana od profita.)
*

Ima jo jedan princip rada koji ni po em u ne upada u oi ekonomskom

istraivau u starim zemljama, ali koji je svaki kapitalist u kolonijam a osjetio na
vlastitoj koi. Daleko najvei dio industrijskih operacija, a napose one iji je proi
zvod velik u odnosu prema upotrijebljenom kapitalu i radu zahtijeva znatno vrijeme
z a svoje dovrenje. Veinu njih ne isplati se n i zapoeti, ako nem a sigurnosti da
e b iti m ogue da se nastavljaju nekoliko godina. Velik dio kapitala koji je uloen
u njih predstavlja stalan, nezamjenljiv, trajan kapital. Ako neto sluajno zaustavi
takvu operaciju, sav taj kapital je izgubljen. A k o se ljetina ne moe pobrati, cijeli
izdatak z a njeno uzgajanje uzalud je baen. Ovo pokazuje d a je konstantnost ne
manje vaan princip, nego udruivanje rada. Vanost naela konstantnosti ovdje
se ne vidi, jer se zaista rijetko doga a da se rad kojim se vri neki posao obustavi
protiv volje k a p ita lis ti. . . Ali u kolonijama upravo je obratno. T u se kapitalisti
toliko boje toga da izbjegavaju~takve sluajeve koliko god m ogu, klonei se, ko
liko je god to m ogue, operacija koje trae m nogo vrem ena za svoje dovrenje
(W akefield, 169, XTV, 71). Ima m notvo operacija koje su tako jednostavne da ne
doputaju podjelu na dijelove i koje se ne m ogu izvriti bez suradnje m nogo pari
ruku. N a prim jer, podizanje velikog drveta na kola, plijevljenje korova na velikom
polju rastue ljetine, istovrem eno strienje velikog stada ovaca, njevenje ita u
trenutku kada je ono sazrelo a jo nije prezrelo, pom icanje nekog velikog tereta;
ukratko sve ono to se ne m oe napraviti ako vrlo m nogo pari ru k u ne sudjeluju
zajedniki u istom nedjeljivom poslu i u isto vrijeme. (168 1. c.) Udruivanje i
konstantnost rada postiu se u starim zemljama bez napora ili brige od strane ka
pitalista, prosto zahvaljujui obilju najam nih radnika. N estaica najam nih radnika
opa je alopojka u kolonijama. (170 1. c.) Samo najjeftinija zemlja u jednoj ko
loniji utjee svojom cijenom na trite rada. Cijena te zemlje, kao i svake neobra
ene zemlje i svega drugog ija proizvodnja ne stoji nita, zavisi naravno od odnosa
izme u potranje i ponude. (p. 332). Da bi cijena puste zemlje mogla postii svoj
cilj (naime pretvoriti radnika u ne-vlasnika zemlje) ona m ora biti dovoljna za tu
svrhu. D osad je cijena bila svagdje nedovoljna. (338 1. c.)

Evo ta je dovoljna cijena:

Kod osnivanja neke kolonije cijena moe b iti tako niska da povrinu zem
lje koju prisvajaju naseljenici ostavlja praktiki neogranienom ; ona moe biti
dosta visoka da izaziva proporciju izm e u zemlje i stanovnitva slinu onoj u sta
rim zemljama, u kojem sluaju, ako ta vrlo visoka cijena ne sprijei emigraciju,

3 8 2 Osnovi kritike politike ekonomije

najjeftinija zem lja u koloniji m oe p o sta ti jednako skupa a preobilje radnika jed
nako alosno kao u E nglesko j; ili on a m oe biti pravedn a sredina izm e u dvije
krajnosti, n e izazivajui ni preobilje naro d a ni preobilje zem lje, nego ogrania
vajui koliinu zem lje tako d a n ajjeftinija zem lja d obija tr in u cijenu koja b i p ri
siljavala rad n ik e d a rad e dosta vrem ena za n a jam ninu prije nego to bi m ogli p o
stati zem ljovlasnid. (339 1. c.) (H . X IV , 71.)

(To ovdje citirano mjesto iz Wakefieldove Art of Colonisation1

pripada zajedno s onim naprijed navedenim o nunom odvajanju
radnika od uslova vlasnitva.)

. 2. [Malthusova identifikacija koliine rada i

vrijednosti radan]
(Raunanje profita za razliku od raunanja stvarnog vika vri
jednosti to ga kapital postavlja u razmjeni sa ivim radom postaje
jasno npr. na slijedeem primjeru. To su podaci u First Report of the
Factory Commissioners.t200] (Malthus, Principles of Political Economy.2
1836. 2 izd. Sveska X, p. 42.)
K a p ita l u loen u z grade i stro jeve
10 000 f. st.
O pticajni k apital
7 000 f. st.
500 f. st. kam ata n a 10 000 f. st. stalnog kapitala
350 k am ata n a o p ticajni kapital
150 ren te , p orezi, d ab in e
650 am ortizacioni fo n d 61/ 2% za haban je stalnog kapitala
1650 f. st.
1100 f. st., nepre d v i e n i trokovi, prijevoz, ugalj, ulje
2750
2600 n ajam nine i plae
5350
10 000 za oko 400 000 fu n ti sirovog pam uka po

6 penija

15 350
16 000 za 363 000 fu n ti pred e. V rijednost 16 000 f. st.

Kapital uloen u rad iznosi 2600; viak vrijednosti je = 1650

(850 kamata + 150 rente itd. ini 1000 + 650 profita).
Ali 2600:1650=100 :63 6/i 3 . Dakle, stopa vika vrijednosti je
63 /i3 %. Prema raunu profita, ona bi morala biti 850 kamata, 150
renta i 650 profit ili 1650:15350; preko 10,7%.
.
U gornjem primjeru opticajni kapital obrne se 167/?o puta u
stalni kapital obrne se jednom u 15 5/i3 godina, jednom u 200/i3 godina.
1

V jetina koloniziranja 8 P rvom Izvjetaju tvornikih kom esara; M alth-

u s: P rincipi politike ekonom ije.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 83

Profit: 650 ili oko 4,2. Najamnina radnika Ve- Profit je ovdje
naveden sa 4,2; recimo da je samo 4%. Ta 4% izraunata su na iz
datak od 15 350. Ali imamo jo 5% kamata na 10 000 f. st. i 5% na
7000 f. st.; 850 f. st. = 5% od 17 000. Od stvarnih godinjih pred
ujmova moramo odbiti 1) dio stalnog kapitala koji se ne pojavljuje
u amortizacionom fondu; 2) ono to je zaraunato kao kamata. (Mo
gue je da kamate ne stavlja u dep kapitalist A, ve kapitalist B. U
svakom sluaju one su dohodak a ne kapital; viak vrijednosti.) Od
15 350 f. st. izdataka treba, dakle, odbiti 850, ostaje 14 500. U onih
2600 za najamnine i plae nalazilo se 2091 f. st. u obliku plae, jer
1/e od 15 350 nije 2600 nego 23912, a 14 500 podijeljeno s time je
6 l54/239i3> recimo 6 1/ie, a tu 1/ie moemo zanemariti, t202^
Tih 14 500 on prodaje dakle za 16 000 ili uz profit od 1500, to
ini 10 2/s%; ali zanemarimo te a/3 i recimo 10%; 1/e od 100 je 16 2/s.
To dakle na 100 daje 83 x/s za predujmove, 16 2/a za najamnine, a
profit je 10. Naime:
Predujmovi Najamnine Suma Reproducirano Profit
F. st. 83 i/s
16 2/3
100
110
10
10 na 16 2/a ili na 5% iznosi tano 60%. Dakle, da bi se prema
raunu kapitalista na kapital od 17 000 f. st. dobio godinji profit
od 10% (bilo je neto vie), pri emu rad iznosi samo 1/e godinjih
predujmova od 14 500 f. st., radnik (ili kapital, kako hoete) mora
stvoriti viak vrijednosti od 60%. Ili od cijelog radnog vremena je
40% potrebno radno vrijeme, a 60% viak rada; oni se odnose =4:6
ili 2:3 ili l : 3/2 Naprotiv, da su predujmovi kapitala bili 50, a dio pred
ujmova na najamnine tako er 50, trebalo bi se stvoriti samo 20%
vika vrijednosti da bi kapitalist dobio 10%; 50+50+10=110, a
10 prema 50=20:100 ili 20%. Kad bi potrebni rad u drugom sluaju
stvorio toliki viak rada kao u prvom, profit kapitalista iznosio bi 30 f.
st.; s druge strane, kad bi stopa zbiljskog stvaranja vrijednosti, po
stavljanje vika rada u prvom sluaju bilo samo onoliko kao u drugom,
profit bi iznosio samo 31/s f. st. i ako bi kapitalist morao platiti nekom
drugom kapitalistu kamate 5%, bio bi efektivno na gubitku. Iz for
mule proizlazi jednostavno ovo: 1) da bi se odredilo koliko je stvarni
viak vrijednosti, treba izraunati profit na predujmljenu najamninu,
postotak u kojem se takozvani profit odnosi prema najamnini; 2)
relativno manji postotak izdatka u ivom radu u odnosu na ukupan
izdatak pretpostavlja vei izdatak za stalni kapital, strojeve itd., veu
podjelu rada. Iako je zbog toga postotak rada manji nego kod kapitala
koji radi s vie rada, stvarno pokrenuta masa rada mora biti znatno
vea, tj. uope se mora raditi s veim kapitalom. Alikvotni dio rada
koji dolazi na ukupan predujam je manji, ali apsolutna suma pokre
nutog rada za pojedini kapital je vea, tj. on sam mora biti vei; 3)
ako se ne radi o veoj maineriji itd., ve o oru u koje ne pokree
1 Treba: 412/a a Treba: 25581/a 8 Treba: manje od 6

3 8 4 Osnovi kritike politike ekonomije

vie rada i samo ne predstavlja veliki stalni kapital (npr. runa

litografija), ve samo zamjenjuje rad, tada je profit onoga koji radi sa
strojem apsolutno manji od profita onog koji radi sa ivim radom.
(Ali posljednji moe ostvariti profit uz postotak uz koji to drugi ne
moe te ga dakle potisnuti s trita itd.) Razmatranje toga koliko moe
padati profitna stopa uz porast kapitala uz uslov da ukupni profit
raste, spada u uenje o profitu (konkurenciji).
Malthus u svojim Principles of Political Economy\ 2. izd. 1836.
nasluuje da se profit, tj. ne profit ve stvarni viak vrijednosti, mora
raunati ne u odnosu na predujmljeni kapital, ve na avansirani ivi
rad, ija je vrijednst objektivno izraena u najamnini; ali on pri tom
pada u istu igrariju, koja postaje apsurdnom kad treba da poslui
kao baza bilo za odre ivanje vrijednosti bilo za rezoniranje o odnosu
rada prema odre ivanju vrijednosti.
Naime, uzmem li ukupnu vrijednost gotovog proizvoda, tad
mogu svaki dio avansiranog proizvoda uporediti s njemu odgovaraju
im dijelom izdatka, a postotak koji ini profit prema cijelom proiz
vodu prirodno je isto tako postotak za alikvotni dio proizvoda. Re
cimo npr. da 1 0 0 talira donesu 1 1 0 , dakle 1 0 % na cijeli proizvod;
neka bude 75 talira za nepromjenljivi dio kapitala, 25 za rad, dakle
3/4 za prvo, V4 za ivi rad. Uzmem li sad lU od ukupnog proizvoda,
tj. od 110, dobit u 272/4 ili 271/2- Na izdatak za rad 25 kapitalist ima
dobit 2Va ili 10%. Isto tako je Malthus mogao rei: uzmem li 3U od
ukupnog proizvoda, naime 75, te s /4 su u ukupnom proizvodu predstav
ljene sa 821/2, dakle 7 1/2 na 75 iznosi tano 10%. To oevidno znai
sam oto da ako na 1 0 0 dobijam 1 0 %, onda dobit na svaki dio od 1 00
iznosi toliko da na ukupnu svotu izlazi 10%. Ako sam na 100dobio
10, tada sam na 2 x 5 0 svaki put dobio 5 itd. Ni korak nas dalje ne
vodi to ja, ako zara ujem 1 0 na 1 0 0 , zara ujem
na 1/i od 10 0 i
7 x/2 na 8/4 od 100. Ako sam dobio 10 na 100, koliko sam tada dobio na
lU ili na s /4 od 100? Malthusova ideja svodi se na tu djetinjariju. Pre
dujam na rad iznosio je */4 na 1 0 0 , dakle je dobit na njega iznosila
10%. Jer 10% na 25 daje l 1!*. Ili, ako e kapitalist na 100 dobio 10,
onda je na svaki dio svoga kapitala dobio 1/io, tj. 1 0 %.
To ne daje dijelovima kapitala jednom prema drugom nimalo kvalitati.
van karakter i zato vrijedi podjednako za stalni kapital itd. kao i za
kapital predujmljen za rad. U tome je zapravo samo izraena iluzija
da u novostvorenoj vrijednosti svaki dio kapitala uestvuje ravnomjerno
Viak vrijednost nije stvorila ni najamnina predujmljena na
racj
ve ju je stvorio neplaeni ivi rad. Ali iz odnosa ukupne vrijednosti
ovdje 10 talira prema najamnini moemo vidjeti koliko posto
taka rada nije bilo plaeno, ili koliki je bio viak rada. U gornjem
omjeru je potrebni rad objektiviran u 25 talira, viak rada u 10; odnose
se dakle kao 25:10=100:40; 40% rada je bilo viak rada ili, to je isto,
1 Naelima politike ekonomije

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 385

viak vrijednosti to ga je rad proizveo. Posve je tano da kapitalist

moe raunati: ako na 100 zaradim 10, tada sam na najamninu, koja
je = 25, zaradio
Ne vidi se kakvu bi korist trebalo da donese
taj raun. Ali odmah emo vidjeti ta Malthus s tim hoe, ako po
gledamo njegovo odre ivanje vrijednosti. Ali da on vjeruje da njegov
jednostavni raunski primjer sadri zbiljsko odre enje proizlazi iz
slijedeeg:
Pretpostavimo da se kapital troi samo za najam ninu; 100 f. st. utroeno
u neposredan rad Prihodi na kraju godine 110, 120 ili 130; oevidno je da e
u svakom sluaju profiti biti odre eni razm jerno onom dijelu vrijednosti cijelog
proizvoda koji je potreban da bi se platio upotrijebljeni rad. Ako je vrijednost proi
zvoda na tritu = 110, udio potreban za plaanje radnika = 10/ n vrijednosti proi
zvoda ili profita = 10%.

(Ovdje g. Malthus samo izraava prvobitni predujam od 100

f. st. kao odnos prema ukupnom proizvodu. 100 je 10/ n od 110. Isto
je da li kaem da dobijam 10 na 100, tj. 1/io od 100 ili kaem 1/ n od
110 je dobit.)
Ako je vrijednost proizvoda 120, proporcija za rad = 10/ia , dobit 2 0 % ; ako
je 130, udio potreban za plaanje rada = 10/ia , a dobit 30%.

(Umjesto da kaem: dobijam 10 od 100, mogu tako er rei da

predujmovi od 110 iznose 10/n ; ili uz 20 od 100 predujmova iznose
samo 10/i2 od 120 itd. Karakter tih predujmova, bez obzira da li se
troe za rad ili drukije, nema apsolutno nikakve veze s tim drugim
aritmetikim oblikom izraavanja stvari. Ako je kapital od 100 donio
samo 110, tada mogu ili poi od kapitala i rei da sam na njega dobio
10 ili mogu poi od proizvoda, od 110, i rei da sam unaprijed pre
dujmio samo 10/ n od toga. Odnos je, naravno, isti.)
Sada pretpostavimo da se predujmovi kapitalista ne sastoje samo od rada.
Kapitalist oekuje jednaku korist od svih dijelova kapitala koje predujmljuje.t

(Tj. on samo dijeli profit koji je dobio, a ije mu je porijeklo

moda vrlo nejasno, ravnomjerno na sve dijelove svojih izdataka,
posve apstrahirajui od njihove kvalitativne razlike).
Pretpostavimo da je J/4 predujmljena za rad (neposredan), a da se 3/4 sa
stoje od akumuliranog rada i profita, sa svim dodacima koji mogu nastati od rente,
poreza i drugih izdataka. Tada je posve tano da e se profiti kapitalista mijenjati
s promjenom vrijednosti te x/4 proizvoda u poredenju s koliinom upotrijebljenog rada.

(Ne s koliinom kao kod g. Malthusa, ve u poredenju s plaenom

najamninom.) (Dakle je potpuno tano da e se njegovi profiti mije
njati s promjenom vrijednosti a/4 njegovih profita u poredenju s pred
ujmovima u akumulirani rad, tj. dobit se odnosi prema ukupno predujmljenom kapitalu (10:100) jednako kao svaki dio ukupnog proizvoda
(110) prema njemu odgovarajuem dijelu predujma.)
25 Marx - Engel* (19)

3 8 6 Osnovi kritike politike ekonomije

Na prim jer, nastavlja M a lth u s, neka farm er up otrijebi za o brad u zemlje
2000 f. s t o d toga 1500 za sjem e, dran je konja, habanje svog stalnog kapitala
itd . a 500 f. st. n e p osredn i rad i neka p rih o d i n a k raju b u d u 2400. N jegov profit
b it e 400 na 2000 = 20% . I jednako je oigledno d a bi, ako bism o uzeli 1j4 vri
jednosti proizvoda, naim e 600 f. st. i u p ored ili je s iznosom plaenim za najam
nin e nep o sred n o g rad a , rez u lta t pokazao tano istu sto p u profita. (1. c. 267, 268.
Sveska X , 41, 42)

(Isto tako je oigledno, da ako bismo uzeli 3/4 vrijednosti proiz

voda, naime 1800 i uporedili ih s iznosom plaenim za predujmove
akumuliranog rada, naime sa 1500, rezultat bi pokazao tano istu stopu
profita. 1800:1500=18:15=6:5, a 6 na 5 je */s ili 20%.)
(Malthus ovdje ima u glavi dva razliita aritmetika oblika, koja
brka: prvo, ako na 100 dobijem 10, ja nisam na svaki dio od 100 do
bio 10, ve 10%, dakle na 50 [sam dobio] 5, na 25 [sam dobio] 2^2
itd.; na 100 dobiti 10 znai na svaki dio od 100 dobiti Vio i tako se
profit mora izvui kao Vio profita na najamninu pa ako je profit na
sve dijelove kapitala ravnomjerno razdijeljen, mogu rei da se pro
fitna stopa na ukupan kapital mijenja s profitnom stopom na svaki
njegov dio, dakle npr. i na onaj predujmljen za najamnine. Drugo,
ako sam dobio 10% na 100, onda je ukupan proizvod 110. Ako bi
sad najamnina inila V4 predujmova = 25, ona bi bila jo samo 42/s
(etiri i dvopetinski dio od 110, tj. bila bi za 2/s manji alikvotni dio,
a u istom omjeru ona e initi manji dio ukupnog proizvoda kad on
poraste u odnosu prema prvobitnom. To je opet samo drugi nain
raunanja. 10 ini Vio d 100, ali samo V11 od 110. Mogu, dakle, rei
da u istom omjeru u kojem se ukupan proizvod poveava, svaki od
alikvotnih dijelova prvobitnog kapitala ini relativno manji dio tog
ukupnog proizvoda. Tautologija.)
U svom spisu: The Measure of Value stated and illustrated.1
London 1823 (Svezak IX) Malthus tvrdi da je
vrijednost rada postojana i stoga je ona prava m jera vrijednosti uope. Svaka
d an a koliina rad a m ora im ati istu vrijednost kao najam nina koja njom raspolae
ili za koju se ona stvarn o razm jenjuje. (p. 5 I . e . ) (IX , 29);

Ovdje je, naravno, rije o najamnom radu. Istina je naprotiv:

svaka dana koliina rada = istoj koliini rada izraenoj u nekom proiz
vodu; ili svaki proizvod je samo odre ena koliina rada opredmeena
u vrijednosti proizvoda koja je u odnosu na druge proizvode mjerena
tom koliinom. Najamnina u stvari izraava vrijednost ive radne
sposobnosti, a nipoto ne vrijednost ivog rada, koja se naprotiv izra
ava u najamnini + profit. Najamnina je cijena potrebnog rada. Kad
bi radnik morao raditi 6 sati da bi ivio i kad bi proizvodio za sebe,
kao puki radnik, tada bi on dnevno dobivao robu od 6 sati rada, re
cimo 6 penija. Ali njemu kapitalist daje da radi 12 sati, a plaa mu
1 M jera vrijednost izloena i ilustrirana

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 387

6 penija. On mu plaa za sat x/2 penija tj. dana koliina od 12 sati rada
ima vrijednost od 12 penija, a 12 penija je u stvari vrijednost za koju
se proizvod razmjenjuje kad se proda. S druge strane, kapitalist raspo
lae pomou te vrijednosti, ako moe da je ponovo uloi u sam rad,
sa 24 sata. Zbog toga najamnine raspolau koliinom rada daleko ve
om od one od koje se sastoje, i dana koliina ivog rada stvarno se
razmjenjuje za mnogo manju koliinu akumuliranog rada. Jedino
je sigurno da cijena rada, najamnina, mora uvijek izraavati koliinu
rada koja je radnicima potrebna da se odre na ivotu. Najamnina
za bilo koju koliinu rada mora biti jednaka koliini rada koju radnik
mora utroiti na svoju vlastitu reprodukciju. U gornjem primjeru
kapitalist bi pokrenuo na rad dva radnika po 12 sati svakog ukupno
24 sata s koliinom rada koju je pruio jedan radnik. U gornjem
sluaju proizvod bi se razmijenio za drugi proizvod u vrijednosti od
12 penija ili za 12 radnih sati i otud bi dolazio njegov profit od 6 penija
(njegov viak vrijednosti za kapitalista). Vrijednost proizvoda je od
re ena radom koji je u njima sadran, a ne onim dijelom rada u njima
koji je platio poslodavac. Izvreni neplaeni rad sainjava vrijednost
proizvoda; ali najamnina izraava samo plaeni rad, a nikad izvreni.
Mjera samog tog plaanja zavisi od produktivnosti rada, jer ona odre
uje koliinu potrebnog radnog vremena. A kako te najamnine konsti
tuiraju vrijednost rada (sam rad postavljen kao roba), ta vrijednost se
neprestano mijenja i sve je prije nego stalna. Koliina rada koju radnik
radi vrlo je razliita od koliine rada koja je odre ena u njegovoj rad
noj sposobnosti ili koja je potrebna za reprodukciju njegove radne
sposobnosti. Ali kao robu on ne prodaje upotrebu koja se s njim ini,
on ne prodaje sebe kao uzrok ve kao posljedicu. ujmo kako se g.
Malthus trudi da stvar izvede na istac:
Uslovi ponude roba
ve da svaka zadri svoju
predm ete koji e nastaviti
cije. . . profiti se raunaju

ne trae da one uvijek sadre iste relativne vrijednosti,

vlastitu prirodnu vrijednost ili sredstvo da dobija takve
da proizvo au daju istu snagu proizvodnje i akum ula
na predujm ove potrebne za proizvodnju . . . specifini,

predujmovi kapitalistd ne sastoje se od tkanina ve od rada; i kako nijedan drugi pre

dmet ne moSe predstavljati danu koliinu rada jasno je da je to koliina rada ko
jom e raspolagati neka roba a ne koliina bilo kakve druge robe koja moe pred
stavljati uslov njene ponude ili njenu prirodnu vrijednost.* (17, 18) (IX , 29)

Ve iz toga to postoje predujmovi kapitalista za rad, Malthus je

mogao vidjeti da stvar nije ista. Uzmimo da je 6 sati potrebno radno
vrijeme: A, B, dva momka koja rade svaki za sebe, ali uzajamno razmje
njuju. Neka A radi 6 sati, a B 12 sati. Ako sad A hoe da pojede onih 6
sati koje je B radio vie, ako hoe da pojede onih 6 sati vika B-a, on mu
moe dati samo 6 sati ivog rada, recimo idui dan. B sada posjeduje
povrh onog to ima A proizvod od 6 radnih sati. Uzmimo sad da je on
u tim okolnostima uobrazio da je kapitalist i da posve prestane
raditi. Tada bi on trei dan za A-ovih 6 sati mogao dati samo svoj
25*

38 8 Osnovi kritike politike ekonomije

akumulirani proizvod od 6 sati i im bi se dovrila razmjena, morao

bi ponovo poeti da sam radi ili bi morao umrijeti od gladi. Ali ako
B nastavi raditi 12 sati za A, a A nastavi raditi 6 sati za sebe i 6 za B,
tada e svaki od njih razmjenjivati s drugim tano 12 sati. Prirodna
vrijednost robe, kae Malthus, sastoji se u tome to ona svom vlasniku
putem razmjene daje ponovo istu sposobnost proizvodnje i akumulacije.
Njegova roba se sastoji od 2 koliine rada, jedne koliine akumuliranog
rada + jedna koliina neposrednog rada. Ako on dakle svoju robu
razmijeni za drugu koja sadri tano istu ukupnu koliinu rada, tada
je njegova sposobnost proizvodnje i akumulacije ostala bar ista, jedna
ka. Ali ona je porasla, jer ga dio neposrednog rada nije stajao nita, a
on ga ipak prodaje. Ali Malthus dolazi do zakljuka da je koliina
rada od koje se sastoji roba samo plaeni rad, dakle = zbroju najamnina
ili da najamnine predstavljaju mjerilo vrijednosti robe. Kad bi svaka
u robi sadrana koliina rada bila plaena, doktrina g. Malthusa bila
bi tana, ali isto tako bilo bi tano da njegov kapitalist ne bi morao
predujmljivati za rad i da bi posve izgubio svoje sposobnosti za
akumulaciju.
Odakle potjee profit, ako se ne vri nikakav besplatan rad? Pa,
misli g. Malthus, [profit je] najamnina za akumulirani rad. Ali kako
je izvreni rad prestao raditi, on tako er prestaje dobijati najamninu.
Proizvod u kojem on postoji mogao bi se sad, razumije se, ponovo
razmijeniti za ivi rad, ali ako uzmemo da je taj proizvod = 6 radnih
sati, tada bi radnik dao 6 ivih radnih sati, a primio bi u zamjenu pred
ujam, 6 izvrenih radnih sati kapitalista, koji se time ne bi ni za korak
pomakao s mjesta. ivi rad bio bi uskoro u posjedu njegovog mrtvog
rada. Ali razlog koji navodi Malthus da se zato to nikakav drugi
predmet ne moe predstavljati danu koliinu rada, prirodna vrijed
nost neke robe sastoji od koliine rada kojom e neka roba raspola
gati, a ne od koliine neke druge robe. To znai da dana koliina
rada moe biti predstavljena samo nekom koliinom ivog (neposred
nog) rada. Ne samo nijedan drugi, ve svaki, bilo koji predmet moe
predstavljati danu koliinu rada, naime svaki predmet u kojem je
sadrana ista koliina rada. Ali Malthus hoe da se mjeri u robi sadrana
koliina rada; da bude jednaka ne koliini Sivog rada koju ona moe
pokrenuti, ve koliini plaenog rada koju ona pokree.
Uzmimo da roba sadri 24 radna sata; Malthus misli da kapitalist
moe njom kupiti 2 radna dana; a kad bi kapitalist potpuno platio rad
ili kad bi koliina izvrenog rada = koliini plaenog ivog rada, sa
24 radna sata u izvrenom radu on bi mogao kupiti samo 24 radna
sata ivog rada i njegova sposobnost akumulacija potpuno bi nestala.
Ali kapitalist ne plaa radniku radno vrijeme, koliinu rada, ve mu
plaa samo potrebno radno vrijeme, dok ga za ostatak prisiljava da
radi badava. Zato e on sa 24 sata izvrenog radnog vremena moda
pokrenuti 48 ivih. On stoga u stvari s 1 satom izvrenog rada plaa
2 sata ivog rada pa dakle pri razmjeni dobija 100%. Vrijednost nje

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 3 89

gove robe sada je = 48 sati, ali nipoto nije jednaka najamninama

za koje se razmjenila niti je jednaka najamninama za koje se ponovo
razmjenjuje. Ako kapitalist produi u tom omjeru, on e za 48 sati
izvrenog rada kupiti 96 ivog.
Uzmimo da nikakav kapitalist ne postoji nego da neposredni rad
nici koji me usobno razmjenjuju rade vie nego to je potrebno za
ivot, jer bi htjeli i akumulirati itd. Nazovimo najamninom dio rada
koji radnik vri da bi ivio, a profitom viak vremena koje radi da bi
akumulirao. Tada bi vrijednost njegove robe bila = ukupnoj koliini
u njoj sadranog rada = ukupnom zbroju ivog radnog vremena, ali
nipoto ne bi bila = najamnini koju je platio sam sebi ni dijelu robe
koji bi on morao reproducirati da bi iveo.
Zato to je vrijednost jedne robe = odre enoj koliini rada, kae
Malthus, ona je = koliini u njoj sadranog potrebnog rada (tj. na
jamnini), a nije = ukupnoj sumi rada koji je u njoj sadran; njena
cjelina je = jednom njenom dijelu. Ali sposobnost akumuliranja na
strani radnika proizlazile bi oevidno samo otuda to je on radio vie
nego to je potrebno da plati sebi svoju najamninu. Kad bi odre ena
koliina radnog vremena bila = vremenu koje je potrebno radniku da
bi ivio, tada bi odre ena koliina ivog rada bila = najamninama koje
on proizvodi ili bi najamnine bile tano jednake ivom radu to ga
one pokreu. Kad bi to bio sluaj, kapital bi, -naravno, bio nemogu.
Ako neki radnik za cijelo svoje radno vrijeme ne moe proizvesti vie
nego svoju najamninu, on ne moe ni uz najbolju volju iscijediti ni
paru za kapitalista. Vlasnitvo je plod proizvodnosti rada.
Ako jedan moe proizvoditi samo za jednog, onda je svatko radnik i ne m o
e biti vlasnitva. Ako rad jednog ovjeka moe izdravati p et ljudi, tada e na 1
zaposlenog u proizvodnji biti 4 besposlena. (Ravenstcme)

Gore smo vidjeli kako se Malthusovo dubokoumno mudrovanje

izrazilo u isto djetinjastom nainu raunanja. Uostalom iza toga je
leala doktrina da je vrijednost rada postojana i da najamnine kon
stituiraju cijenu. Kako se profitna stopa na jedan cijeli kapital moe
izraziti kao ista stopa na alikvotni dio kapitala koji predstavlja na
jamnine, Malthus tvrdi da taj alikvotni dio konstituira i odre uje ci
jenu. Upravo kao ovdje slina dubokoumnost. Ako je roba a = koli
ini x druge robe, to po njegovom miljenju, moe znaiti samo da
je ona = x ivog rada, jer samo rad moe predstavljati rad. Iz toga
on zakljuuje da je roba a = koliini najamnog rada kojim ona moe
raspolagati i da je zato vrijednost rada postojana, jer je uvijek = ro
bi koja ga pokree. Stvar je jednostavno u tome to se kod njega ko
liina ivog rada i koliina najamnog rada poklapaju i to on vjeruje
da je svaki alikvotni dio najamnog rada doista plaen. Ali x ivog ra
da moe biti (a kao najamni rad samo i jest)= x y potrebnog rada
(najamnine) + y viak rada. Stoga x mrtvog rada moe pokrenuti
x y potrebnog rada (najam nine)-^ viak radnog vremena, tj/uvi

3 9 0 Osnovi kritike politike ekonomije

jek pokree toliko vie ivog radnog vremena koliko je u r radnih

sati sadrano vika radnih sati povrh potrebnih radnih sati.
Najamni rad sastoji se uvijek iz plaenog i neplaenog rada.
Da je vrijednost rada postojana to dakle znai samo to da je
cijelo radno vrijeme potrebno vrijeme, tj. radno vrijeme koje proi
zvodi najamninu. Nema vika radnog vremena, a ipak postoje spo
sobnost za akumulaciju i kapital. Kako je najamnina uvijek jednaka
danoj koliini rada, naime koliini ivog rada to ga ona pokree, a
to je ista koliina rada koja je sadrana u najamnini, vrijednost rada
je postojana, jer je uvijek = koliini opredmeenog rada. Pad i po
rast najamnina zato potjee od pada i porasta cijene roba, a ne vri
jednosti rada. Da li neki radnik dobija sedmino 8 ili 16 ilinga u sre
bru, to potjee samo otud to je cijena ilinga porasla ili pala, dok
je vrijednost rada ostala ista. U oba sluaja radnik dobija jednu sed
micu izvrenog rada za jednu sedmicu ivog. Gospodin M. [Malthus]
dokazuje to ovako:
Kad bi se za pribav ljanje plodova zem lje upotreb ljav ao sam o rad , bez ka
p ita la, vea lakoa pribavljan ja jed n e vrste tih plodova u p ored en ju s dru g o m si
g u rn o n e bi izm ijenila vrijed n o st rada ni razm jensku v rijednost cijelog proizvoda
koji je d o b ije n d a n o m koliinom napora.

Ovo znai samo to da je svaka roba, bez obzira na svoju koliinu,

odre ena radom koji je sadran u njoj, iako e se ovaj, prema stup
nju svoje produktivnosti u jednom sluaju izraziti u vie, a u dru
gima u manje upotrebnih vrijednosti.
Mi bismo se bez provjeravanja sloili da je razlika u jeftinoi ili skupoi proi
zvoda, a ne rada a

Mi bismo rekli da je rad u jednoj grani produktivniji nego u dru

goj ili pak da proizvod stoji vie ili manje rada. O jeftinoi ili skupoi
rada ne bismo mogli govoriti kad ne bi postojao najamni rad, te stoga
jedan sat neposrednog rada uvijek raspolagao jednim satom opred
meenog rada, to prirodno ne bi smetalo da jedan sat bude produk
tivniji od drugog. Ali ipak, ukoliko razlikujemo dio rada koji je po
treban za izdravanje [radnika] od vika rada neposrednih radnika (a
ako uope odre eni sati dana ine viak radnog vremena, to je isto
kao da se svaki alikvotni dio radnog vremena sastoji od jednog dijela
potrebnog rada i vika rada), to se ne bi moglo rei da je vrijednost
rada, tj. najamnina onaj dio proizvoda koji se razmjenjuje za potrebni
rad ili onaj dio ukupnog rada koji se upotrebljava za potreban pro
izvod, neto postojano. S produktivnou rada mijenjao bi se alikvotni
dio radnog vremena koji reproducira najamninu, dakle bi se vrijed
nost rada, tj. najamnina, neposredno mijenjala s produktivnou rada.
Najamnina bi se i dalje mjerila odre enom upotrebnom vrijednou, a
kako se razmjenska vrijednost upotrebne vrijednosti s razliitom pro
duktivnou rada neprestano mijenja, mijenjala bi se i najamnina ili

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 391

vrijednost rada. Uope vrijednost rada pretpostavlja da ivi rad nije

jednak svom proizvodu, ili, to je isto, da se ne prodaje kao djelatni
uzrok ve kao proizvedena posljedica. Vrijednost rada je stalna [ta
tvrdnja] znai samo to da se ta vrijednost uvijek mjeri koliinom rada
koja se nalazi u njoj.1
U jednom proizvodu moe biti vie ili manje rada. Zato se za
proizvod b moe razmijeniti sad vei a sad manji dio proizvoda. Ali
koliina ivog rada koju proizvod kupuje ne moe biti nikad ni vea
ni manja nego izvreni rad to ga on predstavlja, jer odre ena koli
ina rada uvijek je odre ena koliina rada, bez obzira na to postoji
li ona u obliku opredmeenog ili ivog rada. Stoga, ako se za odre
enu koliinu ivog rada daje vie ili manje proizvoda, tj. ako najam
nine rastu ili padaju, to ne dolazi otud to je vrijednost rada porasla
ili pala, jer je vrijednost odre ene koliine rada uvijek jednaka istoj
odre enoj koliini rada, ve otud to su proizvodi stajali vie ili ma
nje rada, dakle njihova vea ili manja koliina predstavlja istu koli
inu rada.
Vrijednost rada ostaje dakle postojana. Mijenja se samo vrijednost
proizvodd, tj. mijenja se proizvodna snaga rada, a ne njegova vrijed
nost. Ovo je sr Malthusove teorije ako se takva plitka logika po
greka moe nazvati teorijom. Prije svega, neki proizvod koji stoji
samo pola dana radnog vremena moe biti dovoljan da ja ivim pa
dakle i radim cijeli dan. Da li proizvod to svojstvo posjeduje ili ne
posjeduje, to ne zavisi od njegove vrijednosti, tj. od radnog vremena
koje je upotrijebljeno na njega, ve od njegove upotrebne vrijednosti,
pa razmjena koja se na taj nain vri izme u ivog rada i proizvoda
rada nije njihova razmjena kao razmjenskih vrijednosti, ve njihova
povezanost lei, s jedne strane, u upotrebnoj vrijednosti proizvoda,
a s druge strane, u uslovima egzistencije ive radne sposobnosti.
Kad bi se opredmeeni rad razmjenjivao za ivi rad, onda bi po
zakonima razmjenske vrijednosti proizvod koji = polovini radnog da
na mogao i kupiti samo pola dana ivog rada, iako bi radnik mogao
ivjeti od njega cijeli radni dan; a ako bi trebalo kupiti njegov cijeli
radni dan, radnik bi morao u proizvodu dobiti cijeli radni dan, s i
me bi prema pretpostavci, mogao proivjeti dva radna dana. Ali na
temelju kapitala ne razmjenjuju se ivi rad i izvreni rad izme u sebe
kao razmjenske vrijednosti tako da bi ta dva rada bila identina, [da
bi] ista koliina rada u opredmeenom obliku [bila] vrijednost, ekvi
valent za istu koliinu rada u ivom obliku. Nego ono to se razmje
njuje jest proizvod i radna sposobnost, koja je i sama proizvod. Radna
1 Precrtano: Utoliko je vrijednost svakog proizvoda postojana. Ali, kae M althus, razlika je u ovome: Ono ime se m jeri vrijednost proizvoda naim e ivi
rad upotrebljen na njega u svim je sluajevima razliito od samog proizvoda,
jer on ima jo i druga svojstva. Proizvod se m jeri neim to on nije, ivim radom .

3 9 2 Osnovi kritike politike ekonomije

sposobnost nije = ivom radu koji ona moe izvriti = koliini rada
to ga ona moe izvriti to je njena upotrebna vrijednost. Ona je
jednaka koliini rada kojom se ona sama mora producirati i moe re
producirati. Proizvod se dakle, in fact ne razmjenjuje za ivi, nego
za opredmeeni rad, za rad opredmeen u radnoj sposobnosti. ivi
rad sam je upotrebna vrijednost to je posjeduje razmjenska vrijed
nost koju je kupio posjednik proizvoda, a da li je on pri toj trgovini
dobio malo ili puno vie tog ivog rada nego to ga je u obliku pro
izvoda izdao za radnu sposobnost, to zavisi od koliine ivog rada koja
je u proizvodu plaena radniku.
Kad bi se razmjenjivala jedna koliina rada za drugu, bilo u ob
liku opredmeenog ili ivog rada, tada bi, naravno, svaka koliina ra
da bila jednaka sebi a njena bi vrijednost bila jednaka njenoj koliini.
Proizvod od pola radnog dana mogao bi stoga kupiti samo pola rad
nog dana. Ali tada faktiki ne bi postojala najamnina ni vrijednost
rada. Rad ne bi imao nikakvu vrijednost razliitu od svog proizvoda
ili ekvivalenta svog proizvoda, nikakvu specifinu vrijednost, a ta up
ravo i konstituira vrijednost rada, najamninu.
Iz toga, dakle, to je odre ena koliina rada = odre enoj koli
ini rada, ili pak to je odre ena koliina = samoj sebi, iz velikog
otkria da je neka odre ena koliina neka odre ena koliina, g. Malt
hus zakljuuje da je najamnina postojana, da je vrijednost rada po
stojana, naime = istoj koliini opredmeenog rada. To W bilo tano
kad bi se ivi rad i nagomilani rad uzajamno razmjenjivali kao razmjenske vrijednosti. Ali tada ne bi postojala ni vrijednost rada, ni na
jamnina, ni kapital, ni najamni rad, ni Malthusova istraivanja. Sve
ovo poiva na tome, to se nasuprot radu nagomilanom u kapitalu
ivi rad pojavljuje kao upotrebna vrijednost a iva radna sposobnost
kao razmjenska vrijednost. Malthus mimo nastavlja:
tls to vrijedi ako k a p ita l i p ro fit u u u raunanje vrijednosti, a potranja z a
radom se m ijenja.

U tome je cijela mudrost! im do u kapital i profit, dolazi i to

da se iva radna sposobnost kupuje, i zato se manji obrok nagomila
nog rada razmjenjuje za vei obrok ivoga. Uope je karakteristino
za tu mudrost da kapital koji postavlja najamni rad upravo pretvara
jui rad u najamni rad, a radnu sposobnost u robu, svojom pojavom
ne unosi ba nikakvu promjenu u iskoriavanje rada, kao ni u iskoriavanje nagomilanog rada. Kapital, koji je jedan specifian oblik od
noenja rada prema svom proizvodu i prema njegovoj vrijednosti, prema
Malthusu ulazi ne mijenjajui nita. Upravo kao kad ne bi dopustio
da se u ustrojstvu rimske republike bilo ta izmijeni dolaskom, en
tering of Emperors.1
1 ulaskom careva

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 393

Malthus nastavlja:
Ako dolazi do poveanja nagrade radnika bez poveanja koliine proizvoda,
to je m ogue samo pri padu p r o fit! . . . D a bi se dobila neka dana koliina pro
izvoda, potrebna je ista koliina rada kao i prije, ali kako je profit smanjen, vrijed
nost proizvoda je pala; dok je to smanjenje profita u odnosu na vrijednost najam
nine upravo uravnoteeno poveanom koliinom rada potrebnog da prui pove
ani proizvod koji se dodjeljuje radniku, te ostavlja vrijednost rada istom kao i
prije. (p. 33, 34, 1. c, Sveska IX , 29)

Prema pretpostavci proizvod sadri istu koliinu rada. Ali nje

gova vrijednost mora da se smanjila, jer su profiti pali. Ali ako je u
proizvodu sadrano radno vrijeme ostalo isto, kako e profiti pasti?
Poraste li najamnina, dok ukupno radno vrijeme ostaje isto ne iz
privremenih uzroka, kao npr. zato to konkurencija stoji povoljno za
radnike2 to znai samo to da je produktivnost rada pala, da je po
trebna vea koliina vremena za reproduciranje radne sposobnosti;
dakle da od ivog rada to ga je kapital pokrenuo vei dio otpada na
potrebni rad a manji dio na viak radnog vremena. Sitniarenje os
tavimo za kasnije. Radi potpunosti [navedimo] jo samo slijedee za
vrno mjesto:
U suprotnom sluaju obrnuto. R adniku bi se dodijelila m anja koliina p ro
izvoda i profiti bi porasli. D ana koliina proizvoda koja se dobila istom koliinom
rada kao i prije porasla bi u vrijednosti na raun porasta profita; dok bi taj porast
profita u odnosu na najam ninu radnika bio uravnoteen m anjom koliinom rada
potrebnom da bi se dobio smanjeni proizvod dodijeljen radniku. (M . p. 35) (1.
c. IX , 29)

Kasnije razmotriti ta Malthus ovom prilikom kae o cijenama

novca u raznim zemljama kao o neemu to proistjee iz njegovog
principa.
3. [ Careyeva teorija o pojeftinjenju kapitala
za radnika]
[Roba a moe npr. kupiti jedan radni dan; ona plaa samo pola
dana (potrebni rad), ali razmjenjuje se za cijeli. Koliina cijelog rada
kupljenog robom tada je jednaka potrebnom vremenu + viak vre
mena. Znam li, dakle, cijenu potrebnog rada = xy cijena cijelog rada
je = 2 xf pa bih tako mogao novostvorenu robu procijeniti u najam
nini i tako cijene svih roba svesti na najamninu. Ali to bi prije bilo
sve dugo nego postojana vrijednost. Uslijed zbrke to se u stvari, ma
kakva bila plaa, u civiliziranim zemljama za nju mora raditi neko
prosjeno vrijeme, recimo 12 sati, ma koliko da od tih 12 sati iznosi
3 Precrtano: a ne zato to je ukupna vrijednost proizvoda porasla.

3 9 4 Osnovi kritike politike ekonomije

potrebni rad ili viak rada, i gospodin Carey, koji koliinu rada svodi
na radne dane (a svakako da se ovi svode na ive radne dane) dolazi
do toga da e (jer isti kapital stoji sve manje radnog vremena za svoju
reprodukciju) npr. stroj od 100 f. st. uslijed napretka proizvodnih sna
ga s vremenom stajati jo samo 50 f. st., dakle biti rezultat upola ma
njeg radnog vremena, radnih dana ili radnih sati, as you like.1 Iz toga
zakljuuje g. Carey da radnik moe taj stroj kupiti, stei za upola ma
nje radnih dana nego ranije, f203! On tu malo grijei promatrajui po
rast vika radnog vremena kao da je on dobijen za radnika, dok cije
la stvar naprotiv izlazi na to da radnik jo manji dio cijelog radnog
dana radi za sebe samog a jo vei za kapital, dakle objektivna snaga
kapitala nasuprot njemu brzo raste, u odre enom odnosu prema po
veanju proizvodnih snaga.
Gospodin Carey daje radniku da kupuje ili posu uje stroj, ukrat
ko pretvara ga u kapitalista. Napose bi radnik trebalo da do e do te
vee vlasti nad kapitalom zato to reprodukcija odre ene koliine ka
pitala zahtijeva manje potrebnog rada, tj. manje plaenog rada, dakle
najamnina u odnosu na profit pada. t j Americi, dok radnik tamo jo
sam prisvaja dio svog vika rada, on eventualno jo moe akumulirati
toliko da bi npr. postao zakupac itd. (iako i to sada ve prestaje). Ako
negdje u Americi najamni rad jo moe brzo doi do neeg, to se do
ga a uslijed reprodukcije ranijih oblika proizvodnje i vlasnitva na
osnovi kapitala (npr. nezavisnog seljatva). Ukratko, Carey promatra
radne dane kao radne dane koji pripadaju radniku, pa umjesto da za
kljui da radnik mora proizvoditi vie kapitala da bi bio zaposlen isto
radno vrijeme, on zakljuuje da radnik mora raditi manje da bi stekao
kapital (prisvojio uslove proizvodnje).
Ako je radnik proizvodio 20 strojeva, a sada ih uslijed rastue
proizvodne snage moe proizvesti 40, onda pojedini stroj zaista po
staje jeftiniji, ali iz toga to je manji dio radnog dana potreban za pro
izvodnju neke odre ene koliine strojeva ne slijedi da je proizvod rad
nog dana porastao za radnika, ve obrnuto da se manje ivog rada
upotrebljava za proizvodnju odre ene koliine strojeva. Uostalom g.
Carey, kojem je stalo do harmonije, nalazi i sam da ako stopa profita
opada ukupan profit raste, jer je potreban sve vei kapital u odnosu
na upotrijebljeni ivi rad, dakle za radnika postaje sve vie nemogue
da prisvoji onu potrebnu svotu kapitala, onaj minimum kapitala koji
je potreban za produktivno zaposlenje rada na novom stupnju pro
izvodnje. Za reprodukciju alikvotnog dijela kapitala treba manje rad
nog vremena, ali za oplodnju manjeg radnog vremena potrebna je
vea masa kapitala. Porast proizvodne snage izraava se u tome to
dio kapitala koji se sastoji od ivog rada neprestano pada u odnosu
prema dijelu uloenom u predujmove, strojeve itd.
1 kako vam drago

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 395

Cijela Careyeva loa ala, koja je Bastiatu, naravno, kao pala s

neba, poiva na tom da on radno vrijeme ili radne dane koji su po
trebni za proizvodnju pretvara u radne dane koji pripadaju radniku,
dok naprotiv to vrijeme pripada kapitalu te u pore enju s rastuom
proizvodnom snagom rada radniku ostaje sve manji dio njegovog rad
nog vremena. to manje neki dani kapital treka da kupi ivog radnog
vremena ili to vie raste ukupna suma kapitala, a razmjerno nje
govoj veliini pada ivi rad to ga on upotrebljava to su vei prema
g. Careyu izgledi za radnika da postane posjednik kapitala, zato to
se kapital reproducira s manje ivog rada. to je vei kapital i to je
razmjerno manji broj radnika koje on upotrebljava, tim su vei za
te radnike izgledi da postanu kapitalisti, jer ne reproducira li se sada
kapital s manje radnih dana? Ne moe li se on zbog toga tako er ku
piti, dobiti, s manje radnih dana?
Uzmimo jedan kapital od 100 f. st., koji upotrebljava 50 za pre
dujmove i 50 za rad, a donosi profit od 50%, jer je smanjenje profitne
stope Careyev najomiljeniji predmet razgovora i tako e pripada u
[njegovu] teoriju. Neka svaka funta sterlinga najamnine bude jedna
ka jednom radnom danu = 1 radniku. Uzmimo sad drugi kapital od
16 000 f. st., koji upotrebljava 14 500 za predujmove i 1500 za na
jamnine (neka bude tako er = 1500 radnika), a donosi samo 20%
profita. U prvom sluaju proizvod = 150, a u drugom (neka se radi
lakeg rauna stalni kapital obrne u jednoj godini) = 19 000 (pro
fit 3200).
Ovdje imamo najpovoljniji slaaj za g. Careya. Profitna stopa
se smanjila s 50% na 20%, dakle za 3/5 ili za 60%. Tamo je proizvod
od 50 rezultat 50 ivih radnih dana. U drugom sluaju proizvod 3200
na 1500 radnika. U prvom sluaju proizvod od 1 predstavlja rezultat
1 radnog dana; u drugom proizvod od 22/is predstavlja proizvod 1
radnog dana. U drugom sluaju potrebno je manje od polovine rad
nog vremena potrebnog u prvom sluaju da bi se proizvela vrijednost
1. Da li to sad znai da radnik u drugom sluaju sa pola radnog dana
proizvodi l1/ za sebe, dok onaj prvi u dvostrukom vremenu pro
izvodi samo 1, da je dakle [u drugom sluaju] na najboljem putu da
postane kapitalist? Da bi mu to smanjenje potrebnog radnog vreme
na i najmanje pomoglo, on bi najprije morao zaraditi 16 000f. st.
kapitala i umjesto da sam radi kupiti tu i rad. Ovako je ono samo
stvorilo neizmjernu provaliju izme u njegovog rada i uslova upotrebe
tog rada te smanjilo stopu potrebnog rada, dakle u odnosu na prvi om
jer izbacilo na ulicu 6 puta vie radnika. Ti izbaeni radnici sad bi
trebalo da se utjee time, to bi oni sami kad bi imali uslova da samo
stalno rade, ili tanije da rade kao kapitalisti, trebali manje radnika.
U prvom sluaju cijeli potrebni kapital iznosi 100 f. st. i tu ima vie
izgleda za pojedinog radnika da izuzetno toliko utedi i zahvaljujui
posebno sretnoj kombinaciji sad sam postane kapitalist poput kapi
talista A. Radno vrijeme koje radnik radi isto je kod A i B, iako je

3 9 6 Osnovi kritike politike ekonomije

ukupna suma radnih dana koje upotrebljavaju kapitalisti bitno razli

ita. Na 6 radnika koje treba prvi kapitalist drugi treba manje od je
dnog [cijelog radnika]. Zato oni koji su preostali [kod drugog ka
pitalista] moraju odraditi isto toliki i vei viak vremena [kao oni
kod prvog].
To to kapital na jednom odre enom stupnju proizvodnje, na
kojem je on sam narastao jednako kao i proizvodne snage, treba manje
ivih radnih dana, to prema Careyu znai isto kao da radnik treba
manje radnih dana da bi prisvojio kapital; vjerojatno s radnim da
nima radnika koji nisu zaposleni. Kako kapitalist treba manje ra
dnika da bi oplodio svoj golemi kapital, radnik kojega je on zaposlio
moe s manje rada prisvojiti vei kapital. Such is the logic of Mr. Ca
rey, the harmoniser.1]
U pogledu Ricardove teorije Wakefield kae (sveska VII, p. 74)
1. c. str. 231, biljeka:
Ako se ra d p ro m a tra kao jed n a ro b a, a kap ital, proizvod rad a, kao druga
rob a, i ako b i se v rije d n o st tih d v iju ro b a regulirala jednakim koliinam a rada,
tad a bi se d an a koliina rad a p o d svim okolnostim a razm jenjivala za o n u koliinu
kapitala koja je bila p roizvedena s istom koliinom ra d a ; prethodni rad uvijek bi
se razm jenjivao za istu ko liin u sadanjeg r a d a . . . Ali v rijednost rada u odnosu
na dru g e ro b e, b a r ukoliko n ajam nina zavisi o d podjele, odre ena je ne jednakim
koliinam a ra d a ve pro p o rc ijo m izm e u p o n u d e i p o tra n je .^ 204]

4. Bailey o neiskorienom kapitalu

[Bailey: Money and its Vicissitudes in Value etc.,2 London 1837.
(sveska V, p. 26 sqq.) ima primjedbe na dormant capital,3 koji se ubr
zanim prometom moe staviti u opticaj (prema njemu veom masom
opticajnog sredstva; trebalo je da kae novca) i pokuava da objasni
kako, kad bi uope u nekoj zemlji kapital bio uvijek potpuno zapo
slen, nikakav porast potranje ne bi mogao izazvati porast proizvodnje.
Pojam dormant capital1 spada u promet, jer kapital koji se ne nalazi
u prometu spava. Odgovarajua mjesta [kod Baileya] glase:
M nogo kapitala i pro izv o d n e vjetine m oe postojati u in ertn om stanju.
Pogreno je kad ekonom isti m isle, d a su broj rad n ik a i koliina kapitala strogo o d
re en e sile, koje bi neizbjeno m o rale davati o d re en i rez u lta t u svakoj zemlji gdje
postoje, (p. 54) Daleko od toga d a b i koliina ro b a to ih postojei proizvo ai

1 T ak v a je logika g. C areya, h arm onizatora. 2 N ovac i njegova nestalna

vrijednost itd . 3 N eiskorieni (spavajui) kapital.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 397

i postojei kapital donose na trite bila fiksna i odre ena, ona je podlona iro
kom skupu promjena, (p. 55) Dakle nije bitno za porast proizvodnje da se po
javi novi kapital ili novi radnici (npr. u nekoj zemlji gdje je nestaica dragocjenih
m eta la ). . . Neke robe ili, to je isto, mo njihove proizvodnje m ogu na jednom m je
stu biti u izobilju, a isto tako druge robe na drugom m jestu, a draoci svake mogu
eljeti da razmjene svoje artikle za artikle koje d ie drugi, ali oni m ogu ostati u
stanju ne-saobraanja zbog nepostojanja zajednikog sredstva za razm jenu i u sta
nju neaktivnosti, jer nem aju nikakav m otiv za proizvodnju. (55, 56)

U prometu kapitala novac se pojavljuje dvojako, [prvo] kao pre

tvaranje kapitala u novac i kao realiziranje cijene robe; ali ovdje to
postavljanje cijene nije formalno. Pretvaranje proizvoda u novac ovdje
je povratno pretvaranje kapitala u vrijednost kao takvu, samostalno
postojeu vrijednost; u kapital kao novac ili u novac kao realizirani
kapital. Drugo, [u prometu kapitala novac se tako er pojavljuje] u
odre enju pukog opticajnog sredstva; ovo je sluaj tamo gdje novac
samo slui da se kapital pretvori natrag u uslove proizvodnje. U ovom
drugom momentu u obliku najamnine, mora istovremeno postojati
odre ena masa novca kao opticajno sredstvo, plateno sredstvo. To
to novac u prometu kapitala igra tu dvostruku ulogu izaziva u svim
krizama privid kao da nedostaje novac kao opticajno sredstvo, dok
kapitalu nedostaje vrijednost i on se zbog toga ne moe montiser1.
Masa novca u opticaju moe se pri tom ak i poveavati. O novim
odre enjima novca, kako je on postavljen kao moment prometa ka
pitala, dijelom kao njegovo opticajno sredstvo, a dijelom kao reali
zirana vrijednost kapitala, kao sam kapital, treba napraviti zasjeban
odjeljak kad budemo govorili o kamati itd.]
[Bailey nastavlja:
Aktivirani rad nipoto ne zavisi samo od raspoloivog kapitala jedne zem
lje. O n zavisi od toga da li se hrana, oru a i sirovine dijele sporo ili brzo na one
dijelove gdje su potrebni; da li cirkulira 8 tekoom ili ne, da li postoji u dugim
intervalima u inertnim masama i tako u rezultatu ne p ru a dovoljno zaposlenja
stanovnitvu. (56, 57)

(Primjer Gallatina, 1. c. 68. o zapadnim oblastima Pennsylva-

nije)[205i

Politiki ekonomisti previe su skloni da odre enu koliinu kapitala i od

re eni broj radnika prom atraju kao instrum ente proizvodnje koji posjeduju jedno
liku snagu ili djeluju s nekim jednolikim in te n z ite to m . . . Producent koji up o
trebljava odre eni kapital moe svoje proizvode imati na zalihi dugo ili kratko
vrijeme, a dok on eka na priliku da ih razm ijeni, njegova proizvodna snaga stoji
ili kasni, tako da u danom periodu, kao npr. u jednoj godini, on moe proizvesti
samo polovinu onoga Sto bi proizveo da je postojala neposredna potronja. T a
prim jedba pristaje isto tako i radniku, koji je oru e producenta. Uzajam no pri-

1 pretvoriti u monetu

3 9 8 Osnovi kritike politike ekonomije

lagodavanje raz n ih zanim anja ljudi u d ru tv u m o ra se postii b a r nesavreno. Ali
je velika u d a ljenost izm e u stup n jev a u kojim a se ostvaruje svako sredstvo koje
olakava p ro m e t jed an je k orak p rem a to m prilagodavanju. to neom etanija i la n ?
po staje razm jen a ro b a, to e krai b iti oni nepro d u k tiv n i intervali u kojim a su ljudi
eljni rad a , kako se ini, n e p ro b o jn o m barijero m odvojeni od k a p ita la . . . koji je,
p rem d a n a d o h v a t ru k e, o su e n n a n e p lo d n u inertnost. (p. 58 - 60) Opi je p rin
cip d a e nova p o tra n ja b iti zadovoljena no v im n ap o rim a, aktivnim zaposlenjem
kapitala i rad a koji s u ran ije bili neiskorieni, a n e odvraanjem proizvodne snage
od d ru g ih p red m e ta . Posljed n je je m o g u e sam o kad zaposlenost kapitala i rada
u jednoj zem lji vie n e b i m ogla p o rasti. Izv o z ro b a m o d a d irektno n e pokree
novi ra d , ali o n zato a p so rb ira ro b e koje lee n a zalihi kao m rtv i kapital i osloba
a kap ital koji je sp u ta n u nep ro d u k tiv n o m stanju. (p. 65) Oni koji tv rd e d a p ri
liv novca n e m oe u n a p rijed iti pro iz v o d n ju d ru g ih ro b a, jer su te robe jedini fa
k to ri p ro izv o d n je, d o k azuju d a se pro izv o d n ja uop e n e m oe poveati, jer je za
takvo poveanje p o tre b n o d a se p reth o d n o poveaju h ra n a , sirovine i o ru a, to
u stvari znai tv rd iti d a ne moe doi do porasta proizvodnje bez prethodnog porasta
(ali nije li to ekonom sko uen je o akum ulaciji?) ili d ru g im rijeim a, da je porast
nem ogu, (p. 70) Sad, d o d u e, kae se: Id e li k u p ac s poveanom koliinom
novca n a tr ite i n e die li cijene ro b e koju tam o n a e , o n n e daje nikakav dodatni
poticaj p ro iz v o d n je; a die li cijene, ta d , ako se cijene razm jerno povisuju, kupci
n e m a ju v eu sn ag u p o tra n je nego ranije. (73) N egirati kao opi p rincip da je
d a n k u p a c n e m oe p ru iti d o p u n sk i poticaj p roizvodnji osim ako njegova potranja
die cijene. P o re d okolnosti d a izrad a vee koliine d o p u ta efikasniju podjelu ra
d a i u p o tre b u savrenije m ain erije, tu se ra d i i o onoj irini prim jen e to proiz
lazi iz koliine rad a i kapitala koji lee nezaposleni i spremni da prue daljnje robe
uz istu cijenu. T a k o se do g a a d a esto dolazi d o z n atn o g p o rasta p o tranje bez
p o rasta cijena. (73, 74)

5. Wadeova koncepcija kapitala i pretvaranje svih

drutvenih potencija u proizvodnu snagu kapitala
John Wade u djelu History of the Middle and Working Classes
etc. 3. ed.1 London 1835 (sveska p. 10) kae:
Rad je djelatn o st po m o u koje kapital proizvodi najamnine, profit ili dohodak.
(str. 161) K apital je nagom ilana rad in o st sp rem n a da se razvije u nove i ekviva
len tn e o b like; o n je kolektivna sttaga. (str. 162) Kapital je sam o d rugo im e za

civilizaciju.* (164)

Udruivanje radnika kooperacija i podjela rada kao temeljni

uslovi produktivnosti rada javljaju se, jednako kao i sve proizvodne
snage rada, tj. one koje odre uju stupanj njegove intenzivnosti i dakle
njegove ekstenzivne realizacije, kao proizvodna snaga kapitala. Ko
lektivna snaga rada, njegov karakter kao drutvenog rada zato je ko
1 Historija srednje i radnike klase itd., 3 izd.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 399

lektivna snaga kapitala. Isto tako i nauka. Isto tako i podjela rada kako
se ona javlja kao podjela zvanja i njima odgovarajua razmjena. Sve
drutvene potencije proizvodnje jesu proizvodne snage kapitala i zato
se on sam pojavljuje kao njihov subjekt.
Zato ni udruivanje radnika kako se ono pojavljuje u tvornici
nisu postavili radnici nego kapital. Njihovo udruivanje nije njihovo
postojanje, nego postojanje kapitala. U odnosu na pojedinog radnika
ono se pokazuje kao sluajno. On se odnosi prema svom vlastitom
udruivanju s drugim radnicima i kooperaciji s njima kao prema ne
em tu em, kao prema nainima djelovanja kapitala. Kapital, tamo
gdje se ne pojavljuje u neadekvatnom obliku dakle, recimo, u ob
liku malog kapitala koji sam radi pretpostavlja ve u odre enoj,
veoj illi manjoj, mjeri koncentraciju kako u objektivnom obliku, tj.
kao koncentraciju u jednoj ruci, to se ovdje jo poklapa s akumula
cijom sredstava za ivot, sirovina i oru a ili, jednom rijei, novca
kao opeg oblika bogatstva; a s druge strane, u subjektivnom obliku,
akumulaciju radnih snaga i njihovu koncentraciju na jednoj taki pod
komandom kapitala. Ne moe doi jedan kapitalist na jednog rad
nika, nego mora doi izvjesna koliina radnika na jednog kapitalista,
ne onako kao jedan ili dva pomonika na jednog majstora.
Proizvodni kapital ili kapitalu odgovarajui nain proizvodnje moe
biti samo dvojak: manufaktura ili velika industrija. U prvoj pretee
podjela rada, a u drugoj kombinacija radnih snaga (uz ravnomjeran
nain rada) i primjena naune moi, gdje su kombiniranje i tako rei
zajedniki duh rada premjeteni u stroj itd. U prvom stanju mora
masa radnika (akumuliranih) biti velika u odnosu na koliinu kapi
tala; u drugom stalni kapital mora biti velik prema broju mnogih
radnika koji sura uju. Ali koncentracija mnogih radnika i njihova po
djela me u maineriju kao isto toliko tokia (zato je u zemljoradnji
drukije, ne pripada ovamo) ovdje je ve pretpostavljena. Sluaj II,
dakle, ne treba razmatrati zasebno, ve samo sluaj I.
Manufakturi svojstven razvitak jest podjela rada. Ali ona pret
postavlja okupljanje (prethodno) brojnih radnika pod jednu komandu,
jednako kao to postojanje novca kapitalom pretpostavlja oslobodenost
izvjesnog iznosa sredstava za ivot, sirovina, oru a za rad. Zato ovdje
treba apstrahirati i od podjele rada kao od kasnijeg momenta. Neke
industrijske grane, kao npr. rudarstvo, pretpostavljaju kooperaciju od
samog poetka. Zbog toga dok ne postoji kapital kooperacija se vri
kao prisilan rad (kuluk ili robovski rad) pod nadzornikom. Isto tako
gra enje puteva itd. Da bi preuzeo te radove, kapital ne stvara aku
mulaciju i koncentraciju radnika, nego ih preuzima. Dakle ni to nije
in question.1

1 u pitanju

4 0 0 Osnovi kritike politike ekonomije

Najjednostavniji je i od podjele rada najnezavisniji oblik da ka

pital zaposli razliite rune tkalce, predioce itd. koji stanuju samo
stalno i ratrkano. (Taj oblik postoji jo uvijek pored industrije.) Ov
dje, dakle, sam nain proizvodnje jo nije odre en kapitalom, nego ga je
kapital ve zatekao. Zajednika crta tih ratrkanih radnika lei samo
u njihovom uzajamnom odnosu prema kapitalu, u tome to se u nje
govoj ruci akumulira proizvod njihove proizvodnje, a time i vikovi
vrijednosti koje su oni stvorili povrh svog vlastitog dohotka. Kao su
ra ujui rad radnici egzistiraju samo po sebi, ukoliko svaki od njih
radi za kapital dakle u njemu posjeduje centar a da oni sami
ne sura uju. Njihovo ujedinjenje putem kapitala stoga je samo for
malno i tie se samo proizvoda rada, ne i samog rada. Umjesto da
razmjenjuju s mnogima, oni razmjenjuju s jednim kapitalistom. Zato
je to koncentracija razmjena pomou kapitala.
Kapital ne razmjenjuje kao pojedinac, ve kao predstavnik po
tronje i potreba mnogih. On ne razmjenjuje vie kao pojedini razmjenjiva, ve u inu razmjene predstavlja drutvo. Kolektivna razrnjena
i koncentrirajua razmjena od strane kapitala s tkalcima koji rade ra
trkano itd., iji se proizvodi rada tom razmjenom sabiru, ujedinjuju,
jednako kao i sami njihovi radovi, iako ti radnici rade nazavisno je
dan od drugoga. Ujedinjavanje njihovih radova pojavljuje se kao po
seban in pored kojega dalje traje samostalna rascjepkanost njihovih
radova. To jeprvi uslov da se novac kao kapital razmijeni za slobodan rad.
Drugi je uslov ukidanje samostalne rascjepkanosti tog mnotva
radnika, gdje se prema njima jedan kapital ne pojavljuje vie kao
drutvena kolektivna snaga samo u inu razmjene tako da je u ovome
spojeno mnogo razmjena, nego on sakuplja radnike na jednom mjestu
pod svoju komandu, u jednu manufakturu, ne ostavlja ih vie u za
teenom nainu proizvodnje uspostavljajui na toj bazi svoju mo, nego
stvara sebi kao bazu nain proizvodnje koji mu odgovara. Kapital
postavlja ujedinjenje radnika u proizvodnji, ujedinjenje koje e naj
prije postojati samo u zajednikom mjestu, pod nadzornicima, jedin
stvenoj upravi, veoj disciplini, neprekidnosti i u posta vljen oj zavisnosti
od kapitala u samoj proizvodnji. Pri tom se ve unaprijed ute uju
izvjesni faux frais de production.1 (O cijelom tom procesu uporedi
Gaskella, gdje se specijalno razmatra razvoj velike industrije u En
gleskoj.)^]
Sada se kapital pojavljuje kako kao kolektivna snaga radnika, nji
hova drutvena snaga, tako i kao jedinstvo koje ih povezuje, pa dakle
tu snagu stvara. Sve to ostaje i dalje, i na svakom stupnju razvoja
kapitala, posredovano time to mnogi razmjenjuju s njim kao s jed
nim, tako da je razmjena koncentrirana u njemu; postoji drutveni
karakter razmjene; kapital se s radnicima razmjenjuje drutveno, a
oni s njim pojedinano.
1 nepro izv o d ni trokovi proizvodnje

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 401

Kod obrtnike proizvodnje rije je o kvalitetu proizvoda, o po

sebnoj umjenosti pojedinog radnika, a za majstora se pretpostavlja
da je kao majstor u toj umjenosti dotjerao do majstorstva. Njegov
poloaj kao majstora ne poiva samo na tome to posjeduje uslove
proizvodnje, nego i na njegovoj vlastitoj umjenosti u posebnom radu.
Kod proizvodnje kapitala od samog poetka nije rije o tom poluumjetnikom odnosu koji uope odgovara razvitku upotrebne vri
jednosti rada, razvitku posebne sposobnosti neposrednog runog ra
da, usavrenju ljudske ruke itd. za rad. Radi se od samog poetka o
masi, jer se radi o razmjenskoj vrijednosti i o viku vrijednosti. Ra
zvijeni princip kapitala jest upravo u tome da se uini suvinom po
sebna umjenost i da se naini suvinim runi rad, ne posredno
tjelesni rad uope, kako kao umjean rad tako i kao naprezanje mi
ia; naprotiv, da se umjenost poloi u mrtve prirodne snage.
Me utim, kad se pretpostavlja da je nastajanje manufakture uje
dno nastajanje kapitalistikog naina proizvodnje (robovi su kombi
nirani po sebi, jer su pod jednim majstorom), pretpostavlja se da jo
ne postoji proizvodna snaga rada koju sam kapital tek treba da iza
zove. Pretpostavka je, dakle, da potrebni rad u manufakturi oduzima
jo velik dio cijelog raspoloivog radnog vremena, da je, dakle, vi
ak rada po pojedinom radniku jo relativno malen.
To se, s jedne strane, nadokna uje time (i tako se ubrzava
napredak manufakture) to je profitna stopa vea, pa se kapital aku
mulira bre u odnosu na svoj ve postojei iznos nego u velikoj in
dustriji. Ako od 100 talira na rad ide 50, a viak vremena ini 1/s, ta
da stvorena vrijednost iznosi 110 ili 10%. Kad bi od 100 talira ot
padalo na rad samo 20, a viak vremena bio
stvorena bi vrijednost
iznosila 105 ili 5%.
S druge strane, ta vea profitna stopa kod manufakture nastaje
samo zahvaljujui istovremenoj upotrebi vie radnika. Vei viak vre
mena moe se dobiti samo tako da se sakupi viak vremena mnogih
radnika u odnosu prema kapitalu. U manufakturi prevladava apso
lutni viak vremena, a ne relativni. Jo vie je to sluaj prvobitno,
gdje ratrkani, nezavisni radnici jo sami koriste jedan dio svog vika
vremena za sebe. Da bi kapital postojao kao kapital, da bi mogao i
vjeti od profita i akumulirati, njegova dobit mora biti jednaka zbroju
vika vremena mnogo istovremenih ivih radnih dana. U poljopriv
redi je zemlja u svom kemijskom itd. djelovanju ve i sama stroj koji
neposredni rad ini produktivnijim i zato prije daje viak, jer se tu
prije radi sa strojem, naime s prirodnim. To je jedina ispravna os
nova uenja fiziokrata, koje s te strane razmatra samo poljoprivredu
nasuprot jo posve nerazvijenoj manufakturi. Kad bi kapitalist upo
trebljavao jednog radnika da bi ivio od njegovog vika vremena, on
bi oevidno dobio dvostruko kad bi radio sam, kad bi radio s vla
stitim novanim sredstvima, jer bi osim vika vremena dobio i na
jamninu koju je platio radniku. On bi gubio u tom procesu, tj. on
2 6 M >rx - Bngeia (1 9)

4 0 2 Osnovi kritike politike ekonomije

jo ne bi bio u stanju da radi kao kapitalist, ili bi radnik bio samo nje
gov pomonik, pa se tako jo ne bi odnosio prema njemu kao kapitalu.
Da bi se novac pretvorio u kapital potrebno je dakle da on moe
staviti u kretanje ne samo viak rada, nego odre enu koliinu vika
rada, viak rada odre ene mase potrebnog rada, tj. mnogo radnika
odjednom tako da njihova ujedinjena suma bude dovoljna da on moe
kao kapital ne samo ivjeti, tj. predstavljati u potronji bogatstvo na
suprot ivotu radnika, ve i stavljati na stranu viak rada za akumu
laciju. Kapital od samog poetka ne proizvodi za upotrebnu vrijednost,
za neposredno izdravanje. Viak rada mora, dakle, od samog poetka
biti dovoljno velik da bi se jedan njegov dio ponovo upotrijebio kao
kapital. Dakle uvijek na onom stupnju na kojem je odre ena masa
drutvenog bogatstva objektivno ve skoncentrirana u jednoj ruci pa
se, dakle, kao kapital ispoljava odmah kao razmjena s mnogo radnika,
a kasnije kao proizvodnja s mnogo radnika, kao kombiniranje radnika
na stupnju na kojem je ta masa sposobna da izvjesnu koliinu ive
radne sposobnosti pokrene istovremeno na rad, na tom stupnju po
inje proizvodnja pomou kapitala, koji se tako od samog poetka
pojavljuje kao kolektivna snaga, kao drutvena snaga i ukidanje ra
scjepkanosti, najprije razmjene s radnicima, a zatim i samih radnika.
Rascjepkanost radnika pretpostavlja jo njihovu relativnu nezavisnost.
Stoga puna zavisnost od kapitala, puno odvajanje radnika od uslova
proizvodnje pretpostavlja njihovo grupiranje oko pojedinog kapitala
kao iskljuive osnove njihovog opstanka.
Izii e na isto (ili to je to isto u drugom obliku) ako se po e od
posebnog oblika razmjene koji se pretpostavlja da bi se kapital raz
mjenjivao kao kapital, gdje novac ve predstavlja mnoge razmjenjivae
ili mora posjedovati mo razmjene koja nadilazi pojedinca i njegovo
pojedinano izobilje, gdje novac ve vie nije pojedinana funkcija,
nego takva koja pripada pojedincu, ali mu pripada kao drutvena funk
cija, kao predstavnik drutvenog bogatstva onom koji razmjenjuje. S
druge strane, sve to proizlazi iz uslova slobodnog rada. Odvajanje po
jedinca od uslova proizvodnje rada = grupiranje mnogih oko jednog
kapitala.
Trgovaki kapital tako er je od samog poetka koncentracija mno
go razmjena u jednoj ruci. On ve zastupa masu razmjenjivaa, kako
kao N., tako i kao R.
To neprestano napredovanje zn a n ja i iskustva, kae B abbage, naa je veli
ka snaga.t206al

To napredovanje, taj drutveni napredak pripada kapitalu i on

ga iskoriava. Svi raniji oblici vlasnitva osu uju najvei dio ovje
anstva, robove, da budu ista oru a za rad. Povijesni razvoj, poli
tiki razvoj, umjetnost, nauka itd. odigravaju se u viim krugovima
iznad njih. Ali tek kapital je zarobio povijesni progres u slubu bo
gatstva.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 0 3

[Prije akumulacije putem kapitala pretpostavljena je jedna aku

mulacija koja konstituira kapital, koja pripada njegovom pojmovnom
odre enju; jedva da bismo je jo mogli nazvati koncentracijom, jer se
koncentracija zbiva u suprotstavljenosti prema mnogim kapitalima;
ako se govori jo samo o kapitalu u jednini, onda se koncentracija
jo poklapa s akumulacijom ili s pojmom kapitala, tj. ona jo ne sa
injava nikakvo posebno odre enje. Ali svakako kapital od samog po
etka stoji kao jedan ili kao jedinstvo nasuprot radnicima kao mnogima.
I tako se on pojavljuje kao koncentracija radnika nasuprot radu, kao
jedinstvo koje pada izvan radnika. S te strane je koncentracija sadr
ana u pojmu kapitala koncentracija mnogo ivih radnih snaga za
jednu svrhu, koncentracija koja prvobitno nipoto nije trebalo da se
provede ve u nainu proizvodnje, da ga proima. Centralizirajue
djelovanje kapitala na radne snage ili postavljanje njega kao njihovog
jedinstva koje postoji samostalno izvan njih mnogih.]
[Rossi u svojim predavanjima iz politike ekonomije l207! kae
(sveska, p. 26):
Drutveni napredak ne m oe se sastojati u rasputanju svakog udruivanja,
ve u zamjeni prisilnog, ugnjetakog udruivanja iz prolih vrem ena dobrovolj
nim i pravednim udruivanjim a. Izoliranost u svom najviem stupnju to je divljatvo; prisilno, ugnjetako udruivanje na najviem stupnju to je barbarstvo.
Osim tih ekstrema historija nam je pokazala vrlo raz li6 te odlike, nijanse. Savr
enstvo se sastoji u dobrovoljnim udruivanjim a koja um nogostruuju snage uje
dinjavanjem , a ne oduzim aju individualnoj snazi ni njenu energiju, ni njenu m o
ralnost, ni njenu odgovornost. (str. 354)

U kapitalu udruivanje radnika nije iznu eno direktnom fizikom

silom, prisilnim, kmetskim, robovskim radom; ono je iznu eno time
to su uslovi proizvodnje tu e vlasnitvo i sami su prisutni kao ob
jektivno udruivanje koje je isto to i akumulacija i koncentracija uslova proizvodnje.]
6. [ Rossijeve tekoe s pojmom kapitala J
[Shvaanje kapitala samo s njegove materijalne strane, kao oru a
za proizvodnju, potpuno apstrahirajui od ekonomskog oblika koji oru
e za proizvodnju pretvara u kapital, zapetljava ekonomiste u sva
kakve tekoe. Tako Rossi 1. c. (sveska 27) pita:
Je li sirovina zaista oru e za proizvodnju? nije li ona prije predm et na koji
oru a za proizvodnju m oraju djelovati? (p. 367)

Ovdje mu se, dakle, kapital sasvim poklapa s oru em za pro

izvodnju u tehnolokom smislu, a prema tome je svaki divljak ka
pitalist. (to g. Torrens u stvari i tvrdi za divljaka koji baca kamen
za pticom!208!.) Uostalom ak sa stanovita isto materijalne apstrak
26*

4 0 4 Osnovi kritike politike ekonomije

cije tj. apstrahiranja od same ekonomske kategorije Rossijeva na

pomena je plitka i pokazuje samo da nije shvatio svog engleskog ui
telja.
Akumulirani rad upotrebljava se kao oru e za novu proizvodnju
ili se jednostavno proizvod upotrebljava za proizvodnju; sirovina se
upotrebljava za proizvodnju, tj. podvrgava promjeni oblika jednako
kao i oru e, koje je tako e proizvod. Gotov rezultat proizvodnje ponovo
postaje momentom procesa proizvodnje. Navedena reenica znai samo
to. Unutar procesa proizvodnje moe ovaj rezultat proizvodnje figu
rirati kao sirovina ili kao oru e. Ali oru e za proizvodnju on je ne
zato to u neposrednom procesu proizvodnje slui kao oru e, ve
zato to je sredstvo obnove samog procesa proizvodnje jedna od
njegovih pretpostavki.
Vanija je i umjerenija nedoumica da li snabdijevanje namirni
cama, tj. najamnina sainjava dio kapitala i tu se pokazuje sva kon
fuzija ekonomista.
Kae se d a je nag ra iv an je rad n ik a k apital, jer m u ga kapitalist pred u jm lju je. K a d bi sam o postojale radnike porodice koje im aju dovoljno da ive go
d in u d ah a, n e bi bilo najam nine. R a dnik bi m ogao rei kapitalistu: T i p red u jm ljuje za zajedniko djelo k apital, a ja p rid o n o sim ra d : proizvod e se podijeliti
izm e u nas u tom i to m o m jeru . im se o n realizira svaki e uzeti svoj dio. (p.
369.) T ada n e bi bilo nikakvog p red u jm a za radnike. O ni bi, m e u tim , troili
ak i kad bi ra d stao. T o to bi oni p o troili p rip ad a fo n d u potronje, nipoto ne
kap italu . D a k le : p red u jm o v i za rad n ik e n isu po treb n i. Dakle najamnina nije kon

stitutivni element proizvodnje. Ona je neto sluajno, jedan oblik naeg drutvenog
stanja. N a p ro tiv k apital, rad , zem lja n e o p ho d n o su p o tre b n i za proizvodnju. Dru
go: na ja m n in a se up o treb ljav a dvojako, kae se da je n ajam nina kapital, ali ta ona
pred stav lja? R ad . Q ui d it salaire d it tra v a il1 i vice versa. Ako je, dakle, p red u jm ljena n ajam n in a dio kapitala, tada bi trebalo govoriti sam o o dva sredstva za p ro
izv odnju, o k a p italu i o zemlji. (p. 370)

I dalje:
U biti radnik ne troi imovinu kapitalista, ve svoju vlastitu; ono to mu se daje
kao naknada za rad , njegov je alikvotni dio proizvoda . (p. 370) Ugovor kapitalista
s radnikom nije fenomen proizvodnje . . . P o d u zetn ik pristaje na taj arrangement
koji m oe olakati proizvo d n ju . Ali taj arrangement je sam o jedna sekundama ope
racija, operacija sasvim druge vrste, nakalam ljena na proizvodnu operaciju. P n
nekoj drugoj organizaciji rada on moe i nestati. Postoje ak i danas proizvodnje gdje
ga nem a. N ajam n in a je, dakle, jed an o d oblika raspodjele bogatstva, a ne elem ent
proizvodnje. O naj dio fondova koji poduzetnik nam jenjuje plaanju najam nina ne
ini dio kapitala . . . T o je zasebna operacija, koja nesum njivo m oe unaprijediti
ho d proizvodnje, ali koju ne m oem o nazvati direktnim oru em za proizvodnju.
(370) Zam isliti snagu rada ap strah iraju i od sredstava za izdravanje radnika za
vrijem e rada u proizvodnji, znai zam isliti bie um a. T k o kae rad, tko kae m o

1 Tko kae najamnina, kae rad.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 0 5

rada, kae u isti mah radnik i sredstva za izdravanje, radnik i najamnina. . . Isti
se element ponovo javlja pod imenom kapitala; kao da bi ista stvar mogla istovremeno
biti dio dvaju razliitih oru a za proizvodnju.* (370, 371)

Ovdje ima mnogo zbrke, koja se opravdava time to Rossi hvata

ekonomiste za rije i oru e za proizvodnju kao takvo identificira s ka
pitalom. Prije svega, on je potpuno u pravu da najamni rad nije ap
solutni oblik rada, samo pri tom zaboravlja da ni kapital nije apso
lutni oblik sredstava za rad i materija rada i da su ta dva oblika [na
jamni rad i kapital] isti oblik u raznim momentima, pa stoga zajedno
stoje i padaju; zato je glupo kada on govori o kapitalistima bez na
jamnog rada.
[Razmotrimo] njegov primjer o radnikim porodicama koje mo
gu iveti godinu dana bez kapitalista, dakle su vlasnici svojih uslova
proizvodnje, koji svoj potrebni rad obavljaju bez dozvole g. kapita
lista. Zato kapitalist, kojeg Rossi alje k radnicima sa svojim prijed
logom, znai samo producenta oru a za proizvodnju a njegov do
lazak k radnicima znai samo podjelu rada posredovanu spolja ra
zmjenom. ak i bez ikakvog aranmana putem jednostavne razmje
ne oni tada dijele me usobno zajedniki proizvod. Ta razmjena je
dioba. Za to vie nije potreban aranman. Tada bi te radnike po
rodice razmjenjivale viak rada, apsolutni ili relativni, to bi im omo
guilo oru e ili novi dodatni rad povrh njihovog starog rada, od
kojega su prije pojave kapitalista mogli ivjeti iz godine u godinu,
ili [viak rada dobijen] primjenom oru a u svojoj staroj grani rada.
Ovdje g. Rossi pretvara radnika u posjednika i razmjenjivaa svog
vika rada, i tako je sretno izbrisao u njemu posljednji trag koji bi
ga obiljeio kao najamnog radnika, ali je time tako er izbrisao s oru
a za proizvodnju posljednji trag koji ga ini kapitalom.
Istina je da radnik u osnovi ne troi imovinu kapitalista, ve
svoju vlastitu, ali ne ba tako, kako to misli g. Rossi, zato to je ova
samo alikootni dio proizvoda, nego zato to je ona alikvotni &\o nje
govog proizvoda i plaa se, ako se odbaci privid razmjene, sastoji u
tome to on jedan dio dana radi za sebe a drugi za kapitalista, ali on
samo dotle uope dobija dozvolu da radi dok njegov rad doputa tu
podjelu. Sam in razmjene, kako smo vidjeli, nije moment neposred
nog procesa proizvodnje, ve njegov uslov. Ali unutar ukupnog pro
cesa proizvodnje kapitala koji u sebe ukljuuje razliite momente
svojih razmjena, promet, ta razmjena je postavljena kao jedan mo
ment ukupnog procesa.
Ali, kae Rossi: Najamnina se pojavljuje u raunu dvaput: je
dnom kao kapital, a drugi put kao rad; ona tako predstavlja dva ra
zliita sredstva za proizvodnju. Ako najamnina predstavlja sredstvo
za proizvodnju rad, ona ne moe predstavljati sredstvo za proizvodnju
kapital. To je zbrka koja potjee i otuda to Rossi uzima ozbiljno or
todoksne ekonomske distrinkcije. U proizvodnji najamnina figurira sa
mo jednom, kao fond predvi en za pretvaranje u najamnine, kao vir

4 0 6 Osnovi kritike politike ekonomije

tualna najamnina. im je ona postala zbiljska najamnina, ona je is

plaena i figurira jo samo u potronji kao dohodak radnika. Ali ra
zmjenom je dobivena radna sposobnost, a ona uope ne figurira u
proizvodnji, ve figurira samo njena upotreba rad. Rad se pojav
ljuje kao sredstvo za proizvodnju vrijednosti, zato to se on ne plaa,
dakle nije predstavljen najamninom. Ni kao djelatnost koja stvara upo
trebnu vrijednost rad tako er nema nikakve veze sa sobom kao pla
enim radom. Najamnina u ruci radnika nije vie najamnina, ve fond
za potronju. Samo u rukama kapitalista ona je najamnina, tj. dio
kapitala ija je namjena da se razmijeni za radnu sposobnost. Za ka
pitalista najamnina je reproducirala jednu radnu sposobnost koja se
moe prodati, tako da se ak i s te strane potronja radnika vri u in
teresu kapitalista. On uope ne plaa sam rad, ve samo radnu spo
sobnost. Razumije se da on to moe initi samo zahvaljujui djelo
vanju same te sposobnosti.
Ako se najamnina pojavljuje dvojako, to nije zbog toga to ona
dvaput predstavlja dva razliita sredstva za proizvodnju, ve zbog to
ga to se ona jednom pojavljuje u aspektu proizvodnje, a drugi put
u aspektu raspodjele. Ali taj odre eni oblik raspodjele nije proizvo
ljni aranman, koji bi mogao biti i drugaiji, ve je on odre en samim
oblikom proizvodnje; predstavlja samo jedan od njenih vlastitih mo
menata promatran u jednom drugom odre enju. Vrijednost stroja si
gurno sainjava jedan dio kapitala koji je u stroj uloen; ali stroj ne
proizvodi kao vrijednost, iako on tvorniaru donosi korist. Najamni
na ne predstavlja rad kao oru e za proizvodnju, kao to ni vrijednost
ne predstavlja stroj kao oru e za proizvodnju. Najamnina predstavlja
samo radnu sposobnost, a kako vrijednost, radne sposobnosti postoji
odvojeno od nje kao kapital, [najamnina predstavlja] dio kapitala.
Ukoliko kapitalist prisvaja tu i rad i s tim prisvojenim radom
ponovo kupuje rad, najamnina tj. predstavnik rada pojavljuje se
ako g. Rossi hoe, dvojako, 1) kao vlasnitvo kapitala, 2) kao pred
stavnik rada. Rossija zapravo uznemirava to se najamnina pojavljuje
kao predstavnik dvaju sredstava za proizvodnju, kapitala i rada; on
zaboravlja da je rad kao proizvodna snaga ukljuen u kapital, i da kao
rad in esse,1 a ne in posse2 nije nipoto sredstvo za proizvodnju razli
ito od kapitala, ve da tek pretvara kapital u sredstvo za proizvod
nju. Na to u emu je razlika izme u najamnine kao dijela kapitala
i kao, u isti mah, dohotka radnika, doi emo u odjeljku o profitu i
kamati, kojim emo zavriti ovu prvu glavu o kapitalu.I2091

1 u zbilji 2 u mogunosti

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 07

7. [Jo jednom Malthus i Ricardo]

[Pozivajui se na svoje gore spomenuto djelo: The Measure oj
Value1 etc. Malthus se vraa istoj temi i u svom spisu Definitions in
Political Economy etc.2 London 1827. On tu napominje:
Nijedan pisac s kojim sam se susreo prije g. R icarda nije nikad upotrijebio
izraz najamnina ili realna najam nina tako da ovaj podrazum ijeva proporcije. Pro
fit doista ukljuuje proporcije; i profitna stopa uvijek se s pravom izraavala po
stotkom u odnosu na vrijednost predujma. Ali za najam ninu se uvijek sm atralo da
ona raste ili pada ne prema nekoj proporciji u kojoj ona m oda stoji prem a cijelom
proizvodu dobijenom izvjesnom koliinom rada, ve u skladu s veom ili m anjom
koliinom nekog posebnog proizvoda to ga prim a radnik ili s veom ili manjom
moi koju ima takav proizvod pri raspolaganju ivotnim potreptinam a i p red
m etim a konfora. (M . 29, 30) (Sveska X, p. 49)

Jedina vrijednost koju u nekoj danoj proizvodnji proizvodi ka

pital jest vrijednost koju je dodala nova koliina rada. Ali ta vrijednost
se sastoji od potrebnog rada koji reproducira najamninu od preduj
ma to ga je kapital dao u obliku najamnine i od vika rada, dakle
vika vrijednosti, iznad toga potrebnog rada. Predujmovi koji su dani
u materijalu i u strojevima samo se prevode iz jednog oblika u drugi.
Oru e prelazi u proizvod jednako kao i sirovina, a njegovo habanje
ujedno je davanje oblika proizvodu. Ako sirovine i oru a ne stoje
nita, a kod nekih ekstraktivnih industrija oni se jo uvijek mogu pro
cijeniti gotovo = 0 (sirovine uvijek gotovo = 0 kod svake ekstraktivne
industrije, va enja metala, kopanja ugljena, ribarstva, lova, obaran ja
stabala u praumama itd.), onda oni ne dodaju apsolutno nita ni vri
jednosti proizvodnje. Njihova vrijednost predstavlja rezultat ranije pro
izvodnje, a ne one neposredne proizvodnje u kojoj oni slue kao oru e
i materijal. Viak vrijednosti zato se moe procenjivati samo u odnosu
na potrebni rad. Profit je samo sekundaran, izveden i transformiran
oblik vika vrijednosti, gra anski oblik u kojem su ugueni tragovi
njegovog nastanka.
Sam Ricardo nije to nikad shvatio, 1) zato to on uvijek govori
samo o diobi gotove koliine, a ne o prvobitnom postavljanju te raz
like; 2) zato to bi ga razumijevanje toga bilo prisililo da vidi kako
izme u kapitala i rada nastaje jedan odnos sasvim drukiji od odnosa
razmjene; a on nije smio uvidjeti da se gra anski sistem ekvivalenata
preobre u prisvajanje bez ekvivalenta i da se na ovome zasniva; 3)
zato to se njegova postavka o proporcionalnim profitima i najamni
nama odnosi samo na to da kad se odre ena ukupna vrijednost dijeli
na dva dijela, uope kad se neka koliina dijeli na dvije, veliina oba
dijela nuno stoji u obrnutom odnosu. A upravo na tu je banalnost
njegova kola cijelu stvar i svela.
1 Mjera vrijednosti itd. * Definicije u politikoj ekonomiji itd.

4 0 8 Osnovi kritike politike ekonomije

Interes koji ga je podstakao na uvo enje proporcionalnih profita

i najamnina nije bio interes da otkrije osnovu stvaranja vika vrijed
nosti (jer on polazi od pretpostavke da se dana vrijednost mora dije
liti izme u najamnine i profita, izme u rada i kapitala, on dakle pret
postavlja tu diobu kao samu po sebi razumljivu), ve interes, prvo,
da nasuprot obinom odre enju cijene afirmira ono ispravno koje
je on postavio o vrijednosti pokazavi da na granicu vrijednosti ne
utjee njena raspodjela, razliita raspodjela na profit i najamninu;
drugo da objasni ne samo prolazno ve i stalno padanje profitne stope,
koje mu je bilo neobjanjivo uz pretpostavku da na rad otpada vrsti
dio vrijednosti; tree, da objanjavajui to padanje profita porastom
najamnine, a sam taj porast porastom vrijednosti poljoprivrednih
proizvoda, tj. rastuom tekoom njihove proizvodnje, ujedno objasni
da se zemljina renta ne protivi njegovom principu vrijednosti.
U isti mah to je sluilo kao polemino oruje za industrijski ka
pital protiv zemljinog vlasnitva koje eksploatira napredak industrije.
Ali istovremeno, vo en jednostavnom logikom, Ricardo je tako pro
klamirao antagonistiku prirodu profita, rada i kapitala, ma koliko
se on kasnije trudio da radniku dokae kako taj antagonistiki karakter
profita i najamnine ne zadire u njegov realan dohodak i kako je, na
protiv, proporcionalan (ne apsolutni) porast najamnina tetan, jer
spreava akumulaciju, a razvoj industrije koristi samo lijenom zemljovlasniku. Pa ipak je antagonistiki oblik proklamiran, i Carey, koji
ne razumije Ricarda, mogao ga je zato grditi kao oca komunista itd.,[21l
pri emu je opet u pravu u izvjesnom smislu, koji on sam ne razumije.
Me utim, drugi ekonomisti koji, kao Malthus, apsolutno nee
ni da uju za proporcionalnu (i stoga antagonistiku) prirodu najam
nine ele, s jedne strane, da zabaure tu suprotnost; a s druge strane
uporno tvrde da radnik jednostavno razmjenjuje odre enu upotrebnu
vrijednost, svoju radnu sposobnost, za kapital i stoga se odrie proiz
vodne snage, snage rada koja stvara novu vrijednost, i nema nikakve
veze s proizvodom, pa se zato kod razmjene izme u kapitalista i rad
nika, kod najamnine, kao kod svake jednostavne razmjene gdje su
ekonomski pretpostavljeni ekvivalenti, radi samo o kvantitetu, o koliini
upotrebne vrijednosti.
Ma koliko da je to, s jedne strane, tano, prividni oblik trampe,
razmjene, donosi sa sobom da radnik, ako mu konkurencija ve do
pusti da se cjenjka i prepire s kapitalistom, svoje zahtjeve mjeri prema
profitu kapitalista i trai odre en udio u viku vrijednosti to ga je
stvorio, tako da proporcija postaje realan moment samog ekonomskog
ivota. Nadalje, u borbi tih dviju klasa koja se pri razvoju radnike
klase nuno javlja mjerenje uzajamne distancije, koja je kao pro
porcija izraena upravo putem najamnine, postaje odluujue vano.
Privid razmjene nestaje u procesu naina proizvodnje zasnovanog na
kapitalu. Samim procesom i njegovim ponavljanjem postavlja se ono
to po sebi jest, [naime] da radnik kao najamninu dobija od kapita

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 0 9

lista samo jedan dio svog vlastitog rada. Ovo tada ulazi i u svijest kako
radnika, tako i kapitalista.
Kod Ricarda je zapravo s mo pitanje, koju proporciju u toku razvoja
ini potrebna najamnina prema ukupnoj vrijednosti. Uvijek je rije samo
o potrebnoj najamnini; njena proporcionalna priroda ne tie se, dakle,
radnika, koji i dalje, kao i prije dobija isti minimum, ve samo kapi
talista, iji se odbici od istog prihoda mijenjaju, a da radnici, izra
eno u upotrebnoj vrijednosti, ne dobijaju vie. Ali ve i samo to to
je Ricardo, premda u vezi s posve drugim problemima, formulirao
antagonistiku prirodu profita i najamnine, pokazuje da je u njegovo
doba na kapitalu zasnovani nain proizvodnje poprimao oblik sve
adekvatniji svojoj prirodi.
U vezi s Ricardovom teorijom vrijednosti Malthus u navedenom
spisu Definitions (sveska IX, str. 49, 40) primjeuje:
Ricardova tvrdnja da kako vrijednost najam nine raste, profit proporcional
no pada, i vice versa istinita je 9amo pod pretpostavkom da su robe u koje je
uloena ista koliina rada uvijek iste vrijednosti, a ovo je istinito u 1 od 500 sluaje
va, i to je nuno tako, jer s napredovanjem civilizacije i tehnike uvijek raste koli
ina upotrijebljenog stalnog kapitala i ini sve raznolikim i nejednakim vrem ena
obrta opticajnog kapitala. ( I . e . 31, 32)

(Ovo se odnosi na cijene, a ne na vrijednost.)

U vezi sa svojim vlastitim otkriem prave mjere vrijednosti Malt
hus napominje:
Prvo: Nigdje nisam vidio tvrdnju da obina koliina rada s kojom e raspo
lagati neka roba m ora predstavljati i m jeriti koliinu rada utroSenu u nju, s dodatkom
profita. T im e Sto predstavlja rad utroen u n ek u robu, s dodatkom profita, rad
predstavlja prirodne i potrebne uslove za n jenu p o n u d u ili elem entarne trokove
njene p roizvodnje.. . . Drugo: N igdje nisam vidio tvrd n ju da m a koliko se plod
nost tla mijenjala, osnovni trokovi proizvodnje najam nine dane koliine rada m o
raju nuno biti uvijek isti. (196, 197)

To znai s&mo: najamnina je uvijek jednaka radnom vremenu

potrebnom za njenu proizvodnju, a to se vrijeme mijenja s produktivnou rada. Koliina roba ostaje ista.
Prom atra li se vrijednost kao opa kupovna mo neke robe, tada se to od
nosi na kupovanje svih roba, na opu m asu roba. Ali ova je posve neu h v atljiv a. . .
. . . N o ne moe se ni na trenutak negirati da, ako ita, a ono rad najbolje p red
stavlja prosjek ope mase roba. (205.) Jedna velika grupa roba, kao npr. sirovine
raste s napretkom drutva, u pore enju s radom , dok industrijski proizvodi pa
daju. Tako nije daleko od istine kad se kae, da se prosjena masa roba, s kojima
e dana koliina rada raspolagati u istoj zemlji u toku nekog stoljea ne moe jako
bitno mijenjati. (206) Vrijednost m ora uvijek biti vrijednost u razmjeni za rad.
(224, napom ena, 1. c.)

Drugim rijeima [Malthusova] doktrina glasi: vrijednost neke

robe, rad koji je utroen za njenu izradu, predstavljen je ivim rad-

4 1 0 Osnovi kritike politike ekonomije

nim danima kojima ta roba moe raspolagati, za koje se moe raz

mijeniti i zato najamninom. ivi radni dani sadre kako [potrebno]
vrijeme tako i viak vremena. Uinimo Malthusu najveu uslugu koju
mu moemo uiniti. Pretpostavimo, naime, da odnos vika rada i
potrebnog rada, dakle odnos najamnine i profita ostaje uvijek postojan.
Prije svega, ve to to g. Malthus govori o radu utroenom u robi
s dodatkom profita dokazuje njegovu konfuziju, jer profit moe initi
upravo samo dio utroenog rada. On pri tom ima na umu profit iznad
utroenog rada, koji treba da rezultira iz stalnog kapitala itd. To se
moe ticati samo raspodjele ukupnog profita me u razliite sudionike
u njemu, a ne njegove ukupne koliine, jer kad bi svi dobijali za svoju
robu rad utroen u nju + profit, odakle bi taj profit dolazio, g. Malt
hus? Ako jedan dobije rad utroen u svojoj robi plus profit, drugi
mora dobiti utroeni rad minus profit, pri emu se profit ovdje pro
matra kao viak nad realnim vikom vrijednosti. To, dakle, otpada.
Uzmimo sad da je utroeni rad = 3 radna dana, pa ako je odnos
vika radnog vremena [prema ukupnom radnom vremenu] 1:2, tada
su ova 3 [radna dana] dobijena plaanjem IV2 radnog dana. Radnici
su doista radili 3 dana, ali je svakom [od trojice] plaeno samo pola
dana rada. Drugim rijeima, roba koju oni dobijaju za svoja 3 dana
rada sadri u sebi samo U /2 dan rada. Za tri radna dana koja su sa
drana u njegovoj robi kapitalist bi, uz jednake uslove, dobio 6 radnih
dana. (Stvar je tana samo zato to je viak radnog vremena stavljen
= potrebnom, dakle se u drugom sluaju samo ponavlja prvi.)
(Viak vrijednosti, onaj relativni, oevidno je ogranien ne samo
ranije navedenim odnosom, ve i odnosom u kojem proizvod ulazi u pot
ronju radnika. Kad bi kapitalist mogao porastom proizvodnih snaga
dobiti dvostruk broj kamirskih alova i kad bi se oni prodavali po
svojoj vrijednosti, on ne bi stvarao nikakav relativni viak vrijednosti,
jer radnici takve alove ne troe, pa bi dakle vrijeme potrebno za repro
dukciju njihove radne sposobnosti ostalo uvijek isto. U praksi se to
ne doga a, jer u takvim sluajevima cijena raste iznad vrijednosti.
Ovdje u teoriji to nas se jo ne tie, jer se kapital razmatra po sebi,
a ne u jednoj posebnoj grani.)
To znai da e kapitalist platiti radniku najamninu za 3 dana,
a dati mu da radi 6; sa svakom polovinom dana on kupuje jedan dan,
dakle sa 6/2 dana = 3 dana, [kupuje] 6 dana. Tvrditi dakle da radni
dani kojima raspolae neka roba ili najamnine koje ona plaa lzr7
avaju njenu vrijednost, to znai ne shvaati apsolutno nita o prirodi
kapitala i najamnog rada. Da opredmeeni radni dani raspolau sa
vie ivih, to je the pith1 svakog stvaranja vrijednosti i stvaranja kapi
tala. Ali bilo bi tano da je g. Malthus rekao da ivo radno vrijeme
s kojim raspolae neka roba izraava mjeru njene oplodnje, mjeru
1 sr

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 411

vika rada to je ona postavlja. Ali to bi bila samo tautologija da u onoj

mjeri u kojoj roba postavlja vie rada, ona ga vie postavlja, odnosno
to bi izraavalo neto suprotno onome to Malthus hoe, [naime to]
da viak vrijednosti proistjee otud to ivo radno vrijeme kojim raspo
lae neka roba nikad ne predstavlja ono [radno vrijeme] koje je u njoj
sadrano. (Sada smo konano svrili s Malthusom.)
8. [ Chalmers o svrhi proizvodnje i Hodgskin o fondovima
proizvodnje J
[Gore, razlaui pojam kapitala, objasnili smo da je on vrijednost
kao takva, novac koji se u prometu kako odrava tako i razmjenom
sa ivim radom poveava. Da stoga svrha proizvodnog kapitala nije
nikad upotrebna vrijednost, ve opi oblik bogatstva kao bogatstva.
Pop Th. Chalmers u svom inae u mnogo emu glupom i odvratnom
spisu: On Political Economy in connection with the Moral State and
Moral Prospects of Society. 2 ed.1 London 1832, tano je pogodio ovu
taku pri emu, s druge strane, nije upao u magaree gluposti takvih
klipana kao to su Ferrierl211* itd., koji brkaju novac kao vrijednost
kapitala s realno postojeim metalnim novcem. U krizama se kapital
(kao roba) ne moe razmijeniti, ali ne zato to ima premalo opticajnog
sredstva; nego on ne optjee zato to nije razmjenljiv. Znaenje koje
u krizama dobija gotov novac potjee samo odatle to za vrijeme dok
kapital nije razmjenljiv za svoju vrijednost a samo zbog toga ona
se nasuprot njemu i pojavljuje fiksirana u obliku novca treba plaati
obaveze; to se pored prekinutog prometa zbiva prisilan promet.
Chalmers kae (sveska IX, p. 57):
Kad potroa odbija robe, to nije uvijek, kao to to sm atraju novi ekono
m isti, zato to on vie voli kupiti druge robe, ve zato to on eli da sauva ita
vom opu kupovnu mo. I kad trgovac iznosi robe na trite, to u pravilu nije u
potrazi za drugim robam a koje bi trebalo dati u razm jenu za njih . . . O n hoe da
proiri svoju opu kupovnu mo u odnosu na sve robe. Nikakva korist od tvrdnje da
je i novac roba. Realni m etalni novac koji trgovac moe upotrijebiti iznosi samo
mali dio njegovog kapitala, ak [mali dio] njegovog novanog kapitala; a ovaj ci
jeli, prem da procijenjen u novcu, moe na osnovu pism enih ugovora biti potak
n u t da opie svoju putanju i da efikasno ispuni sve svoje svrhe uz pomo kovanog
novca koji ini neznatan dio cijelog kapitala. Veliki cilj novanog kapitalista u stvari
je da povea nominalni iznos svoje imovine. Ako ona ove godine izraena u novcu
iznosi 20 000 f. st. ona bi idue godine trebalo da izraena u novcu iznosi 24 000.
D a poveava svoj kapital, procijenjen u novcu, jedini je nain na koji on moe unaprije ivati svoj interes kao trgovac. N a vanost tih ciljeva za njega ne utjeu m o-

1 O politikoj ekonomiji u vezi s moralnim stanjem i s moralnim izgledima

druStva. 2. izd.

4 1 2 Osnovi kritike politike ekonomije

m entalne fluktuacije n i izm jena realne vrijed no sti novca. N a p rim jer, neka on je
dne godine do e sa 20 000 n a 24 000 f. s t . ; p ad o m vrijednosti novca on m oda
nije poveao svoju vlast n a d p red m e tim a konfora itd . Ip ak je [poveanje kapitala
izraenog u novcu] isto tako njegov in teres kao d a novac nije pao, jer bi inae nje
govo novano bogatstvo ostalo stacio n iran o , a njegovo realno bogatstvo smanjilo
bi se u o d n o su 24 p rem a 2 0 . . . Robe (tj. u p o tre b n e v rijednosti, realno bogatstvo)
dakle n isu konani cilj trgovakog kapitalista

(samo je iluzija monetarnog sistema to je on u realnom metalnom

novcu ili u papiru, ime se nita ne mijenja ukratko u obliku
vrijednosti kao realnog novca vidio opi oblik bogatstva i obogaivanja,
dok upravo kako se novac kao akumulacija ope kupovne moi po
veava, on se u svom odre enom obliku kao opticajno sredstvo ili
pak kao realizirano blago razmjerno smanjuje. Kao uputnica na realno
bogatstvo ili na proizvodnu snagu on dobija hiljadu oblika)
osim u troenju njegovog dohotka na kupovine radi potronje. P ri ulaganju
svog kapitala i kad k u p u je rad i p ro izv o d n je, novac je njegov konani cilj (pazi,
n e kovani novac) (164 166).
Profit, kae isti Chalmers, ima za p o sljedicu d a usluge slobodnog stanov
nitva daje u dio i d ru g im go spo d arim a, p o red sam o zem ljovlasnika . . . ukoliko
njihovi rash o d i p rem a u ju njihove osnovne ivotne potrebe. (78, sveska IX )

Cijeli prometni proces Chalmers u navedenoj knjizi naziva ekonom

skim ciklusom:
Moe se zam isliti da se poslovni svijet trgovine okree u o n o m to emo
nazvati ekonom skim ciklusom , a koji izvrava jed an o brtaj tim e to se posao nao
kolo, p u te m svojih u z a sto p n ih transakcija, pono v o vraa n a taku s koje je p o
ao. M oe se rei da ciklus poinje od take na kojoj je kapitalist prim io prihode
s kojim a m u je vraen njegov k a p ita l; tad a o n iznova p ristu p a angairanju svojih
rad n ik a, kako bi m e u n jih , u ob lik u n ajam n in e, podijelio sredstva za njihovo iz
d ravanje ili bolje m o da ih poveaju. K ako bi o d n jih dobio u dovrenom obliku
p red m e te s kojim a specijalno trg u je ; kako bi te p red m e te doprem io na trite i
tam o zavrio p u ta n ju jed n o g niza k retan ja ostvarujui p ro d aju i dobijajui u nje
n o m u tro k u n ak n a d u za sve izdatke u to m p erio d u . Intervencija novca nim alo
ne m ijenja realni karakter ove o p e ra c ije . .. (85. 1. c.) (Sveska, str. 54, 55)
*

Razlika u obrtu, ukoliko zavisi od one faze prometnog procesa

koja se poklapa s neposrednim procesom proizvodnje, ne zavisi samo
od dueg ili kraeg radnog vremena koje je potrebno da bi se dovrio
predmet (npr. gra enje kanala itd.), ve u izvjesnim granama proiz
vodnje u zemljoradnji i od prekida rada koji su odre eni samom
prirodom rada, tako da, s jedne strane, kapital lei neiskorien, a
s druge strane rad staje. Takav je primjer A. Smitha^212! da je penica
usjev koji traje jednu godinu, a vo takav koji traje 5 godina. Zato se
na jedno upotrijebi 5 godina rada, a na drugo samo 1 godina.

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 413

Neznatan je rad koji se upotrebljava npr. na stoku koja raste

na livadi. S druge strane, u samoj poljoprivredi neznatan je rad koji
se obavlja npr. za vrijeme zime. U poljoprivredi (a u veoj ili manjoj
mjeri i u nekim drugim granama proizvodnje) zbivaju se samim uslovima procesa proizvodnje odre eni prekidi, pauze u radnom vremenu,
koje u danom trenutku mora ponovo poeti, kako bi se proces na
stavio ili dovrio; neprekidnost procesa proizvodnje ovdje se ne po
klapa s kontinuitetom procesa rada. To je jedan moment razlike. Drugo:
Proizvod [u nekoj grani] openito treba vie vremena [nego u drugoj]
da se dovri, da se dovede u svoje dovreno stanje; tu je rije o ukup
nom trajanju procesa proizvodnje, bez obzira na to da li u operacijama
rada dolazi do prekida ili ne; o razliitom trajanju faze proizvodnje
uope. Tree: nakon to je proizvod dovren, moe biti potrebno da
on due vremena lei neiskorien, dok treba razmjerno malo rada
da bi se on prepustio prirodnim procesima, npr. vino. (To e poj
movno biti otprilike isti sluaj kao I.) etvrto: [moe biti potrebno]
due vrijeme da se proizvod dopremi na trite, jer je namjenjen uda
ljenijem tritu. (Ovo se pojmovno poklapa sa sluajem II.) Peto:
Krae ili due vrijeme u ukupnom obrtu kapitala (njegovoj ukupnoj
proizvodnji), ukoliko je ono odre eno odnosom izme u stalnog i
opticajnog kapitala, oito se ne odnosi na neposredni proces proizvodnje,
na njegovo trajanje, ve dobiva svoje odre enje iz prometa. Vrijeme
reprodukcije ukupnog kapitala odre eno je ukupnim procesom, uklju
ujui promet.
Nejednakost perioda potrebnih za proizvodnju.
Razlika u vremenu koje je potrebno za dovrenje poljoprivrednih proizvoda
i drugih vrsta rada predstavlja glavni razlog velike zavisnosti poljoprivrednika.
O ni ne m ogu doprem iti svoje robe na trite za vrijeme manje od jedne godine*
U toku tog cijelog perioda oni m oraju uzajmljivati od cipelara, krojaa, kovaa,
kolara i raznih drugih radnika iji su im proizvodi potrebni, a ti se proizvodi iz
ra uju za nekoliko dana ili tjedana. Uslijed te prirodne okolnosti i uslijed breg
porasta bogatstva koje proizvodi drugi rad a ne poljoprivredni, monopolisti svega
zemljita iako su m onopolizirali i zakonodavstvo nesposobni su da spasu sebe i
svoje sluge, farm ere, da ne bud u najzavisnija klasa u zajednici. (Thomas Hodgskin, Popular Polit. Econ. Four lectures etc.1 London 1827, p. 147, napomena.)
(Sveska IX , p. 44.) Prirodna je okolnost da se sve robe proizvode u nejednakim
periodima, dok se potrebe radnika m oraju podm irivati svakodnevno. . . T a ne
jednakost u vrem enu potrebnom da se izrade razne robe prouzrokovala bi u stanju
divljatva da bi lovac itd. imao viak divljai itd. prije nego to bi proizvo a lu
kova i strelica itd. izradio bilo kakvu robu koju bi mogao dati za viak divljai.
Razmjena se ne bi mogla izvriti; proizvo a lukova m orao bi bid tako er lovac
i podjela rada bila bi nemogua. T a tekoa pridonijela je pronalasku novca. (179,
180) (1. c.)

1 Popularna politika ekonomija, etiri predavanja itd.

4 1 4 Osnovi kritike politike ekonomije

9.
[ Slobodan radnik kao pauper
Kritika Malthusove teorije prenaseljenosti]
[Ve u pojmu slobodnog radnika sadri se da je on pauper: virtualni
pauper. Prema svojim ekonomskim uslovima on je puka iva radna
snaga pa je, dakle, obdaren i ivotnim potrebama. On je svestrana
potrebitost, bez objektivnih pretpostavki za realizaciju svoje radne
snage. Ako kapitalist ne treba njegov viak rada, radnik ne moe obav
ljati svoj potrebni rad, proizvoditi svoja ivotna sredstva. Tada ih
ne moe dobiti razmjenom, nego, ako ih dobije, to samo kao milostinju,
otpadak od dohotka. Kao radnik on moe ivjeti samo ukoliko razmje
njuje svoju radnu snagu za dio kapitala koji sainjava fond rada. Sama
ta razmjena vezana je uz uslove koji su za njega sluajni, u odnosu na
njegovo organsko bivstvovanje indiferentni. On je, dakle, virtualno
pauper.
Kako jer, nadalje, uslov proizvodnje zasnovane na kapitalu da
radnik proizvodi sve vie vika rada, osloba a se sve vie potrebnog
rada. Izgledi za njegov pauperizam se, dakle, poveavaju. Razvoju
vika rada odgovara razvoj vika stanovnitva.
U razliitim drutvenim nainima proizvodnje postoje razliiti
zakoni poveanja stanovnitva i prenaseljenosti; ovo posljednje je
identino s pauperizmom. T i razliiti zakoni mogu se jednostavno
svesti na razliite naine odnoenja prema uslovima proizvodnje ili,
kad je rije o ivom individuumu, prema uslovima njegove repro
dukcije kao lana drutva, jer on radi i prisvaja samo u drutvu. Rastvaranje tih odnosa, kad je rije o pojedinom individuumu ili o dijelu
stanovnitva, postavlja ih izvan reproduktivnih uslova te odre ene
baze, dakle kao prekobrojno stanovnitvo koje ne samo to je bez sred
stava, ve je i nesposobno da radom prisvaja ivotna sredstva, dakle
kao paupere.
Samo u nainu proizvodnje koji je zasnovan na kapitalu pojav
ljuje se pauperizam kao rezultat samog rada, razvoja proizvodne
snage rada. Stoga se na jednom stupnju drutvene proizvodnje moe
smatrati prekobrojnim stanovnitvom neto to na nekom drugom
stupnju to nije, i posljedice prekobrojnog stanovnitva mogu biti
razliite. Na primjer, otposlani kolonisti kod starih bili su prekobrojno
stanovnitvo, tj. oni na materijalnoj bazi vlasnitva, tj. u tadanjim
uslovima proizvodnje nisu mogli dalje ivjeti na istom prostoru.!2131
Broj moe izgledati vrlo malen ako se uporedi s modernim uslovima
proizvodnje. Me utim, oni su bili daleko od toga da bi bili pauperi.
Ali svakako je pauperski bio plebs u Rimu sa svojim panem et circenses.1
Prenaseljenost koja vodi do velikih seoba naroda pretpostavlja opet
druge uslove.
1 kruha i igara

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 415

Kako kod svih ranijih oblika proizvodnje razvoj proizvodnih

snaga nije baza prisvajanja, nego se odre eni odnos prema uslovima
proizvodnje (oblici vlasnitva) pojavljuje kao unaprijed dana granica
proizvodnih snaga, koja treba samo da se reproducira, tako i razvoj
stanovnitva, u kojem se rezimira razvoj svih proizvodnih snaga, mora
u jo veoj mjeri zatei vanjsku granicu i tako se pojaviti kao ono to
treba ograniiti.
Uslovi zajednice spojivi su samo s odre enim brojem stanovnitva.
Ali, s druge strane, ako se granice stanovnitva koje su postavljene
elastinou odre enog oblika uslova proizvodnje prema tom obliku
mijenjaju, suavaju ili proiruju dakle, ako je prenaseljenost bila
drukija kod lovakih naroda nego kod Atenjana, a kod ovih drukija
nego kod Germana tada se mijenja i apsolutna stopa po kojoj se
poveava stanovnitvo, a dakle i stopa prenaseljenosti i stanovnitva.
Zato je i prekobrojno stanovnitvo koje se pretpostavlja na odre enoj
bazi proizvodnje odre eno isto tako kao i adekvatno stanovnitvo.
Prekobrojno stanovnitvo i stanovnitvo uzeti zajedno ine cjelokupno
stanovnitvo koje moe proizvesti odre ena baza proizvodnje. Koliko
ono moe prekoraiti svoju granicu dano je samom granicom ili,
bolje, onim istim razlogom koji tu granicu postavlja. Kao to potrebni
rad i viak rada uzeti zajedno ine cjelinu rada na danoj bazi.
Maltkusova teorija, koja ustalom i nije njegov pronalazak (nego
je on slavu njenog pronalaska prisvojio popovskom revnou s kojom
ju je propovijedao, zapravo samo naglaskom koji je na nju stavljao),
znaajna je s dva razloga: 1) zato to je on brutalnom gleditu kapitala
dao brutalan izraz; 2) zato to je tvrdio da prenaseljenost postoji u
svim drutvenim oblicima. On to nije dokazao, jer nema nita nekritinije od njegovih s brda s dola sakupljenih kompilacija iz histo
riara i putopisa. Njegovo shvaanje, posve je pogreno i djetinjasto
iz ovih razloga:
1)
Prenaseljenost u razliitim historijskim fazama ekonomskog
razvoja on smatra istovrsnom; ne razumije njihovu specifinu razliku,
pa zato te vrlo komplicirane i promjenljive odnose glupo svodi na
jedan odnos, na dvije jednadbe gdje, s jedne strane, prirodno rasplo
ivanje ovjeka, a s druge strane, prirodno rasplo ivanje biljaka (ili
ivotnih sredstava) stoje jedno nasuprot drugom kao dva prirodna
niza, od kojih jedan raste geometrijski, a drugi aritmetiki. Tako on
historijski razliite odnose pretvara u apstraktan odnos brojeva, koji
je isisan iz prsta i koji ne poiva ni na prirodnim, ni na historijskim
zakonima. Treba da postoji prirodna razlika u razmnoavanju npr.
ovjeka i ita. Taj majmun pri tome pretpostavlja da je mnoenje o
vjeka isti prirodni proces kojem su potrebna vanjska ogranienja,
kontrola da ne bi napredovao po geometrijskoj progresiji.
To geometrijsko rasplo ivanje (za Malthusa) je prirodni proces
rasplo ivanja ovjeka. U povijesti on moe nai da se stanovnitvo
razvija u vrlo razliitim omjerima i da je prekobrojno stanovnitvo

4 1 6 Osnovi kritike politike ekonomije

isto tako povijesno odre en odnos, koji nije nipoto odre en broje
vima ni apsolutnom granicom to je ini produktivnost sredstava
za ivot, nego granicama koje su postavili odre eni uslovi proizvodnje.
Isto tako brojano ogranieno. Kako nam maleni izgledaju brojevi
koji su Atenjanima znaili prenaseljenost! Drugo, prema karakteru.
Prenaseljenost slobodnih Atenjana koji se pretvaraju u koloniste vrlo
je razliita od prenaseljenosti radnika koji se pretvaraju u workhouse
inmates.1 Isto tako prosjako suvino stanovnitvo koje u nekom samo
stanu troi svoj viak proizvoda bitno je razliito od onog koje se stvara
u nekoj tvornici. Malthus apstrahira od tih odre enih historijskih
zakona kretanja stanovnitva, koji su, budui da je historija ovjekova
priroda, prirodni zakoni, ali samo prirodni zakoni ovjeka na odre
enom stupnju historijskog razvoja, s odre enim razvojem proiz
vodnih snaga koji je uvjetovan ovjekovim vlastitim povijesnim proce
som.
Malthusov ovjek, apstrahiran od historijski odre enog ovjeka,
postoji samo u njegovom mozgu, jednako kao i geometrijska metoda
rasplo ivanja koja odgovara tom Malthusovom prirodnom ovjeku.
Zbiljska povijest zato mu izgleda takva kao da rasplo ivanje njegovog
prirodnog ovjeka nije apstrakcija od povijesnog procesa, od zbiljskog
rasplo ivanja, nego obratno, da je zbiljsko rasplo ivanje primjena
Malthusove teorije. Zato se ono to su u povijesti, na svakom stupnju,
uslovi, imanentni uslovi kako stanovnitva tako i suvinog stanovnitva,
kod njega pojavljuje kao niz vanjskih smetnji koje su sprijeile stanov
nitvo da se razvije u Malthusovom obliku. Uslovi u kojima se ljudi
historijski proizvode i reproduciraju pojavljuju se kao granice re
produkcije Malthusovog prirodnog ovjeka koji je Malthusova krea
tura. S druge strane proizvodnja ivotnih sredstava kako je ona kontro
lirana, odre ena ljudskim djelovanjem pojavljuje se kao zapreka
koju ona stavlja sama sebi. Paprat je prekrivala cijelu Zemlju. Njena
reprodukcija prestajala je samo tamo gdje joj je prestajao prostor.
Ona se nije drala nikakve aritmetike proporcije. Teko je rei gdje
je Malthus pronaao da iz unutranjeg nagona, bez vanjskih zapreka
prestaje reprodukcija spontanih prirodnih proizvoda. Imanentne,
historijski promjenljive granice ljudskog procesa rasplo ivanja on
pretvara u vanjske prepreke: a vanjske zapreke prirodne reprodukcije,
u imanentne granice ili prirodne zakone rasplo ivanja.
2)
Malthus glupavo dovodi u odnos odre enu koliinu ljudi s
odre enom koliinom ivotnih sredstava. Ricardo[2141 mu je odmah
tano prigovorio da je koliina raspoloivog ivota radniku posve
indiferentna ako on nema zaposlenja; da njega, dakle, u kategoriju
prekobrojnog stanovnitva stavljaju means of employment,2 a ne of
subsistence.3
1 stanare ubonica 3 sredstva zaposlenja 3 ivota

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 1 7

Ali to treba shvatiti ire i odnosi se openito na drutveno posre

dovanje putem kojeg se individuum odnosi prema sredstvima za svoju
reprodukciju i stvara ih; odnosi se, dakle, na uslove proizvodnje i nje
gov odnos prema njima. Za roba u Ateni nije bilo druge prepreke za
njegovo razmnoavanje osim mogunosti proizvodnje nunih pred
meta. I nikad nismo uli da bi u starom vijeku postojao viak robova.
Naprotiv, rasla je potreba za njima. Ali svakako je postojao viak sta
novnitva sastavljen od neradnika (u neposrednom smislu), kojih nije
bilo previe u odnosu na raspoloiva ivotna sredstva, ali koji su bili
izgubili uslove pod kojima bi ih mogli prisvajati. Pronalazak suvinih
radnika, tj. ljudi bez vlasnitva koji rade, pripada vremenu kapitala.
Prosjaci koji su se drali samostana i pomagali im da pojedu
svoj viak proizvoda pripadaju u istu klasu kao svita feudalaca, a to
pokazuje da viak proizvoda nisu mogli sami pojesti njegovi malo
brojni vlasnici. To je samo drugi oblik retainers of old1 ili menial
servants of today.2 Viak stanovnitva npr. kod lovakih naroda, koji
se pokazuje u me usobnoj borbi pojedinih plemena, ne dokazuje da
Zemlja ne bi mogla podnijeti taj mali broj, nego da uslovi njihove
reprodukcije trae veliku koliinu, veliku teritoriju za malo glava.
Nigdje (nije bio vaan) odnos prema nepostojeoj apsolutnoj masi
ivotnih sredstava, nego odnos prema uslovima reprodukcije tih sred
stava, u koje su, me utim, ukljueni isto tako uslovi reprodukcije ljudi,
ukupnog stanovnitva, relativnog vika stanovnitva. Taj viak je
isto relativan: nije ni u kakvom odnosu prema ivotnim sredstvima
openito, nego prema nainu njihove proizvodnje. Stoga je i viak
samo na tom stupnju razvoja.
3. Ono to zapravo uope nije Malthusovo, unoenje teorije rente
u biti samo formala za to da je na onom stupnju industrije koji
poznaju Ricardo i dr. poljoprivreda zaostajala za manufakturom, to
je uostalom, iako u promjenljivim proporcijama imanentno gra an
skoj proizvodnji ne pripada ovamo.]
10. [Potrebni rad i viak rada]
[Ako promatramo proizvodnju zasnovanu na kapitalu, tada se,
gledano apsolutno, kao njen uslov pokazuje najvea apsolutna masa
potrebnog rada s najveom relativnom masom vika rada. Osnovni
je uslov, dakle, maksimalni porast stanovnitva ivih radnih snaga.
Razmotrimo li, nadalje, uslove razvitka proizvodne snage kao i raz
mjene, vidimo opet: podjelu rada, kooperaciju, svestrano promatranje
koje moe proizii samo iz mnogo glava, nauku, to je mogue vie
centara razmjene a sve je to identino s porastom stanovnitva.
1 stare svite 2 danaSnje kune posluge
27 M ux - Bngela (19)

4 1 8 Osnovi kritike politike ekonomije

S druge strane, u uslovu prisvajanja tu eg vika rada sadri se

da na potrebno stanovnitvo (tj. stanovnitvo koje predstavlja pot
rebni rad, za proizvodnju potrebni rad) dolazi neki viak stanovnitva
koji ne radi. Kapital u svom daljnjem razvoju pokazuje da se pored
industrijskog dijela toga vika stanovnitva (industrijskih kapitalista)
izdvaja jedan isto potroaki dio. To su dokoliari iji je posao da
troe tu e proizvode i koji, budui da gruba potronja ima svoje gra
nice, moraju dobiti te proizvode dijelom u profinjenom obliku, pa
kirane kao luksuzne proizvode.
Kad ekonomisti govore o viku stanovnitva, nije rije o tom
dokonom viku stanovnitva. Fanatici teorije o stanovnitvu dre,
naprotiv, i to s pravom (potpuno konsekventno) da je taj dokoni
viak stanovnitva (s njegovim poslom troenja) upravo potrebno
stanovnitvo. Izraz viak stanovnitva odnosi se iskljuivo na radnu
snagu, tj. na potrebno stanovnitvo; viak radne snage. Ali ovo pro
izlazi jednostavno iz prirode kapitala. Radna snaga moe vriti svoj
potrebni rad samo ako njen viak rada ima vrijednost za kapital, ako
je iskoristljiv za kapital. Ako je, dakle, ta iskoristljivost ometana
ovom. ili onom preprekom, onda se sama radna snaga pojavljuje: 1)
izvan uslova reprodukcije svoje egzistencije; ona egzistira bez svojih
uslova egzistencije i zato je a mere encumbrance1; skup potreba bez
sredstava da se zadovolje; 2) potrebni rad se pojavljuje kao suvian,
jer suvini nije potreban. On je potreban samo ukoliko je uslov za
oplodnju kapitala.
Odnos potrebnog rada i vika rada kako je postavljen od kapitala
transformira se, dakle, tako da je jedan dio potrebnog rada (tj. rada
koji reproducira radnu snagu) suvian i zato je sama ta radna snaga
upotrijebljena kao viak potrebnog radnog stanovnitva, tj. dijela radnog
stanovnitva iji potrebni rad nije suvian nego potreban za kapital.
Kako se razvoj proizvodne snage to ga kapital nuno postavlja sastoji
u poveavanju omjera vika rada prema potrebnom radu ili u smanji
vanju onog dijela potrebnog rada koji iziskuje neka koliina vika
rada, mora se nuno, ako je dana neka odre ena koliina radne snage
neprestano smanjivati opseg od kapitala upotrijebljenog potrebnog rada,
tj. dio te radne snage mora postajati suvian zato to je jedan njen
dio dovoljan da izvri onu koliinu vika rada za koju je ranije bila
potrebna cijela njena koliina.
Postavljanje odre enog dijela radne snage kao suvinog (tj. po
stavljanje rada to ga iziskuje njegova reprodukcija kao suvinog)
stoga je nuna posljedica porasta vika rada u odnosu prema potreb
nom. Opadanje relativno potrebnog rada pojavljuje se kao porast
relativno suvine radne snage tj. kao postavljanje vika stanovnitva.
Ako se taj viak stanovnitva izdrava, to se ne doga a iz radnog fonda,
nego iz dohotka svih klasa. To se ne doga a radom same radne snage
1 puka smetnja

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 1 9

radnik se vie ne odrava normalnom reprodukcijom kao radnik,

nego ga kao ivo bie izdravaju iz milosti drugi; on dakle, postaje
odrpanac i pauper; time to se vie ne izdrava svojim potrebnim
radom, dakle ne vie razmjenom s jednim dijelom kapitala, on je ispao
iz uslova prividnog odnosa razmjene i nezavisnosti.
Drugo: drutvo preuzima u alikvotnim dijelovima za gospodina
kapitalista posao da mu njegovo virtualno oru e za rad njegovo
wear and tear1 odrava u ispravnom stanju kao rezervu za kasniju
upotrebu. Kapitalist djelomino skida sa sebe trokove reprodukcije
radnike klase i tako pauperizira u svoju korist dio drugog stanovnitva.
S druge strane kapital, kako se neprestano reproducira kao viak ka
pitala, ima isto tako tendenciju da taj pauperizam kako postavi, tako
i ukine. On djeluje u dva suprotna smjera, pa u toku vremena prevaguje sad jedno, a sad drugo.
Najzad, u postavljanju vika kapitala lei dvoje: 1) kapitalu je
potrebno rastue stanovnitvo da bi bio stavljen u kretanje; ako je
relativno stanovnitvo koje mu je potrebno postalo manje, on sam je
postao isto toliko vei; 2) kapital treba jedan (bar relativno) nezaposlen
dio stanovnitva, tj. relativan viak stanovnitva da bi za porast vika
kapitala odmah naao rezervno stanovnitvo; 3) viak vrijednosti
moe na danom stupnju proizvodnih snaga postojati, ali jo ne u toj
mjeri, u tim proporcijama da bi se upotrijebio kao kapital. Postavljen
je ne samo minimum stupnja proizvodnje, nego i njegovog proi
renja. U tom sluaju i viak kapitala i viak stanovnitva. Isto tako
moe postojati viak stanovnitva, ali ne dovoljan, ne u proporcijama
potrebnim za poveanu proizvodnju. U svim ovim razmatranjima jo
se namjerno potpuno apstrahiralo od promjena u pro i, od suavanja
trita itd., ukratko od svega to pretpostavlja proces mnogih kapitala.]
11. Rad i sloboda Kritika Smithove teorije rtve
[A Smith je miljenja da rad nikad ne mijenja svoju vrijednost,
u tom smislu da je odre ena koliina rada za radnika uvijek odre ena
koliina rada, tj. prema A. Smithu kvantitativno jednako velika rtva.
Dobio ja mnogo ili malo za jedan sat rada to zavisi od njegove
produktivnosti i od drugih okolnosti ja sam radio jedan sat. Ono
to sam morao da platim za rezultat svog rada, za svoju najamninu,
uvijek je isti sat rada, mijenjao se rezultat ne znam kako.
Iste kolifiine rada m oraju u svako vrijem e i na svim m jestim a imati istu vri
jednost za onog koji radi. U norm alnom stanju svog zdravlja, snage i djelatnosti
i uz obian stepen um jesnosti i spretnosti koje moe posjedovati, on m ora uvijek
dati isti obrok svog mira, slobode i svoje sree. M a kolika bila koliina roba koje on
prim a kao nagradu za svoj rad, cijena koju plaa uvijek je ista. Za tu cijenu, istina,

1 trofienje upotrebom, habanje

27*

4 2 0 Osnovi kritike politike ekonomije

m oe se k u p iti sad m anja a
nja n jihov a vrijed n o st, a n e
m ijen ja n ikad svoju v lastitu
je sam o njihova n o m inalna
ska, str. 7)

sad vea koliina tih ro b a, ali sam o zato Sto se m ije

v rijedn ost ra d a koji ih ku puje. Jed ino rad , dakle, ne
v rijed n o st. O n je, dakle, realna cijena rob a, a novac
vrijednost. (Iz d a n je G a m ie ra , t. I , p . 6 4 - 6 6 ) (Sve

Radit e u znoju lica svojega! to je bilo prokletstvo kojim

je Jehova ispratio Adama. I tako A. Smith uzima rad kao prokletstvo.
Mirovanje se pojavljuje kao adekvatno stanje, kao identino sa slo
bodom i sreom. Da individuum u normalnom stanju svog zdravlja,
snage, djelatnosti, umjenosti, spretnosti ima i potrebu za normalnim
obrokom rada i prestankom mirovanja ini se da A. Smithu nije ni
na kraj pameti. Dakako, mjera samog rada javlja se kao vanjski dana,
svrhom koju treba postii i zaprekama koje radi postizanja te svrhe
treba radom savladati. Ali A. Smith tako er ni ne sluti da je to savla
davanje zapreka samo po sebi djelatno potvr ivanje slobode i da
su se, nadalje, vanjske svrhe otresle privida puke vanjske prirodne
nunosti i da se postavljaju kao svrhe koje postavlja tek sam indi
viduum dakle kao samoostvarenje, opredmeenje subjekta, dakle
realna sloboda, ije je djelovanje upravo rad.
On, dodue, ima pravo da se rad u svojim historijskim oblicima
robovskog, kmetskog, najamnog rada javlja uvijek repulzivno, uvijek
kao vanjski prisilan rad, a nasuprot njemu nerad kao sloboda i srea.
To vrijedi dvojako: za taj antagonistiki rad; i s tim u vezi za rad koji
sebi jo nije stvorio subjektivne i objektivne uslove (ili pak nasuprot
pastirskom itd. zanimanju onaj koji ih je izgubio) da bi rad bio
travail attractif1, samoostvarenje individuuma, to nipoto ne znai da
je on puka ala, puka amusement,2 kako to naivno, poput kakve grizete,
zamilja Fourier, t2151 Doista slobodan rad, npr. komponiranje, u isti
mah je upravo avolski ozbiljna stvar, najintenzivniji napor.
Rad u materijalnoj proizvodnji moe dobiti taj karakter samo
time: 1) da se postavi njegov drutveni karakter, 2) da bude naunog
karaktera, u isti mah opi rad, ne napor ovjeka kao na odre eni nain
dresirane prirodne sile, nego kao subjekta koji se u procesu proizvodnje
ne javlja samo u prirodnom, samoniklom obliku, ve kao djelatnost
koja upravlja svim prirodnim snagama.
. .
Uostalom, A. Smith misli samo na robove kapitala. Na primjer,
ak ni poluumjetniki radnik srednjeg vijeka ne moe se svrstati pod
njegovu definiciju. Ali ono to mi prije svega ovdje elimo nije ulaenje
u njegovo gledite o radu, njegovo filozofsko gledite, ve ekonomski
moment. Rad promatran samo kao rtva i zato kao onaj koji stvara
vrijednost, kao cijena koja se plaa za stvari i stoga im daje cijenu,
ve prema tome da li one stoje vie ili manje rada, isto je negativno
odre enje. I zato je g. Senior216J mogao npr. da kapital uini izvorom
1 privlaan rad 1 zabava, razonoda

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 421

proizvodnje (sui generis)1 u istom smislu kao i rad, izvorom proiz

vodnje vrijednosti, jer navodno i kapitalist prinosi rtvu, rtvu apsti
nencije time to se obogauje umjesto da svoj proizvod direktno pojede.
Neto samo negativno ne stvara nita. Ako npr. rad ini zadovoljstvo
radniku kao to ga sigurno ini Seniorovom krcu apstinencija
proizvod ne gubi nita na svojoj vrijednosti. Samo rad proizvodi;
on je jedina supstancija proizvoda kao vrijednosti.
Kako je malo Proudhon razumio tu stvar, proizlazi iz njegovog
aksioma da svaki rad daje viak.!217! Ono to kod kapitala negira, on
pretvara u prirodno svojstvo rada. Stvar je naprotiv u tome da radno
vrijeme koje je potrebno za podmirenje apsolutnih potreba ostavlja
slobodno vrijeme (razliito na raznim stupnjevima razvoja proizvodnih
snaga) i da se stoga viak proizvoda moe stvoriti ako se radi viak rada.
Cilj je da se ukine sam odnos, tako da se viak proizvoda pojavi kao
nuan.121811 da, najzad, materijalna proizvodnja ostavi svakom ovjeku
viak vremena za drugu djelatnost. U tome sad nema vie nieg mi
stinog. Isprva su dobrovoljni darovi prirode bili bogati ili ih je trebalo
samo prisvojiti. Od samog poetka samoniklo je udruivanje (poro
dica) i njemu odgovarajua podjela rada i kooperacija. Jer isto tako
su i potrebe prvobitno bile siromane. One se razvijaju tek s proiz
vodnim snagama.)
Stoga je mjera rada, radno vrijeme uz pretpostavku jednake
intenzivnosti mjera vrijednosti. Kvalitativna razlika medu radnicima,
ukoliko nije prirodna, odre ena spolom, starou, tjelesnom snagom
itd. ukoliko, dakle, au fond ne izraava kvalitativnu vrijednost rada
ve podjelu rada, njegovo diferenciranje sama je tek historijski
rezultat i kod velike mase rada opet nestaje, jer je ovaj jednostavan;
a kvalitativno vii rad dobiva ekonomski svoju mjeru u jednostavnom.
Radno vrijeme ili koliina rada jest mjera vrijednosti to znai
samo to da je mjera rada mjera vrijednosti. Dvije stvari mogu se mje
riti istom mjerom samo ako su iste prirode. Proizvodi se mogu mjeriti
mjerom rada radnim vremenom samo zato to su po svojoj pri
rodi rad. Oni su objektivirani rad. Kao objekti oni primaju oblike
u kojima njihovo postojanje kao rada moe dodue da se pojavi u ob
liku (kao njima izvanjski dodana svrsishodnost; ali to se ne opaa
npr. na volu, uope ne na reproduciranim prirodnim proizvodima),
ali izme u sebe nemaju vie niega zajednikog. Kao neto jednako
oni postoje dok postoje kao djelatnost. Ona se mjeri vremenom, koje
zato postaje i mjerom objektiviranog rada. Na drugom emo mjestu
istraivati koliko je to mjerenje u vezi s razmjenom, s jo neorganizi
ranim drutvenim radom s odre enim stupnjem drutvenog pro
cesa proizvodnje.
Upotrebna vrijednost ne odnosi se na ljudsku djelatnost kao na
izvor proizvoda, na proizvedenost proizvoda ljudskom djelatnou
1 svoje vrste

4 2 2 Osnovi kritike politike ekonomije

ve na njegovo bivstvovanje za ovjeka. Ukoliko proizvod ima mjeru

za sebe, to je prirodna mjera njega kao prirodnog predmeta, teina,
duina, zapremina itd. Mjera korisnosti itd. Ali kao posljedica ili kao
mirujue postojanje snage koja ga je stvorila mjeri se samo mjerom
te same snage. Mjera rada je vrijeme. Samo zato to proizvodi jesu rad,
oni se mogu mjeriti mjerom rada, radnim vremenom ili koliinom u
njima utroenog rada. Negacija mirovanja, kao puka negacija, kao
asketska rtva ne stvara nita. Moe netko, kao monasi itd., cijeli dan
sebe kanjavati, muiti itd., a da ta koliina rtve koju on podnosi ne
znai nita. Prirodna cijena stvari nije rtva koja im se podnosi. To
prije podsjea na neproizvodno gledanje, koje hoe da stekne bogatstvo
putem rtvi bogovima. Osim rtve tu treba jo neega. Ono to se
naziva rtvom mirovanja moe se nazvati i rtvom lijenosti, neslobode,
nesree, tj. negacijom nekog negativnog stanja.
A. Smith promatra rad psiholoki, u odnosu na veselje ili neveselje koje on prua individuumu. Ali osim toga osjeajnog odnosa
radnika prema svojoj djelatnosti ona je ipak i neto drugo prvo
za druge, jer puka rtva A-a ne bi nita koristila B-u; drugo, odre eno
dranje njega samog prema stvari koju obra uje i prema svojim vlasti
tim radnim sklonostima. Ona je pozitivna, stvaralaka djelatnost.
Mjera rada vrijeme ne zavisi, naravno, od njegove produktiv
nosti; njegova mjera je u stvari samo jedinica, od koje njegovi alikvotni
dijelovi izraavaju odre en broj. Iz toga sigurno ne slijedi da je vri
jednost rada stalna; odnosno slijedi samo utoliko to su jednake koli
ine rada iste mjerne veliine.
Kod daljnjeg odre ivanja tada se jo nalazi da se vrijednosti proiz
voda ne mjere radom koji je za njih upotrijebljen, ve onim koji je
za njihovu proizvodnju potreban. Dakle ne rtva, ve rad kao uslov
proizvodnje. Ekvivalent izraava uslov njihove reprodukcije kako im
je dan iz razmjene, tj. mogunost obnove proizvodne djelatnosti kao
postavljenu njenim vlastitim proizvodom.]
[Iz A. Smithovog gledita o rtvi, koje uostalom pravilno izraava
subjektivan odnos najamnog radnika prema svojoj vlastitoj djelatnosti,
ne vidi se ipak ta Smith eli postii naime odre ivanje vrijednosti
radnim vremenom. Za radnika je jedan sat rada moda uvijek jednako
velika rtva. Me utim, vrijednost roba ne zavisi nipoto od radnikovih
feelings,1 jednako kao ni vrijednost njegovog radnog sata. Kako A.
Smith priznaje da se ta rtva moe kupiti as jeftinije as skuplje,
jako je udno da se ona mora uvijek prodati uz istu cijenu. On je usto
jo i nekonsekventan. Kasnije on ini mjerom vrijednosti najamninu
a ne koliinu rada. Za vola je uvijek ista rtva kad ga kolju. Ah zbog
toga govedina nema stalnu vrijednost.]
M e utim , iako jednake koliine rad a im aju uvijek jednaku vrijednost u o d
no su na radnika, one im a ju as m an ju a as veu vrijedn ost za onog tko radnika

1 osjeaja

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 423

zapoljava. O n ih kupuje sad s m anjom , a sad s veom koliinom robe. Za njega
se, dakle, mijenja cijena rada, kao i cijena svake druge stvari, iako su u zbilji samo
robe sad skupe, a sad jeftine. (A. Sm ith, 1. c., t. I, p. 66; Sveska, str. 8)

12. [ mith i ostali o profitu]

[Nain na koji A. Smith objanjava nastanak profita vrlo je naivan:
U prvobitnom stanju proizvod rada pripada cijeli radniku. Koliina (ta
ko er i vea teina itd.) rada upotrijebljena da bi se dobio ili proizveo predm et
koji se moe razm ijeniti, jedina je okolnost, koja regulira koliinu rada to je taj
predm et u prosjeku moe kupiti, potiniti ili dobiti raz m je n o m . . . Ali im se u
rukama privatnika nagomila zaliha, vrijednost koju radnici dodaju predmetu cijepa
se na dva dijela, od kojih jedan plaa njihovu najam ninu, a drugi profit to ga po
duzetnik ostvaruje na sum u kapitala koja m u je posluila da predujm i tu najam
ninu i materijal za rad. O n ne bi imao nikakva interesa da zaposli te radnike, kad
od prodaje njihovog djela ne bi oekivao neto vie nego to m u je potrebno da
nadoknadi kapital i on ne bi imao nikakva interesa da upotrijebi veliku a ne malu
svotu kapitala, kad njegovi profiti ne bi stajali u nekom razm jeru s opsegom upotrijebljenog kapitala. (L. c., p. 96, 97; Sv., str. 9)

Vidi udno miljenje A. Smitha da prije podjele rada,

kad je svatko sam proizvodio za sebe sve potrebno, nije trebalo nikakve zalihe.
Kao da ovjek u tom stanju, ako ne nade nikakve zalihe u prirodi, ne bi
morao nai objektivne uslove ivota da bi radio. ak i divljak, ak i ivotinje
stvaraju zalihe. Sm ith moe govoriti najvie o onom stanju u kojem jo samo
neposredan, trenutan instinkt potie na neposredan rad, no ipak se i tada m ora u
prirodi na ovaj ili na onaj nain nalaziti zaliha bez rada. (Sveska, str. 19.) (Smith
brka. T ada nije nuna koncentracija zalihe u jednoj ruci.)

[U III svesku svog izdanja A. Smitha Wakefield napominje:

Kako je rad robova udruen, on je produktivniji od vrlo racjepkanog rada
slobodnih ljudi. Rad slobodnih ljudi je produktivniji od rada robova samo kad
je udruen uslijed vee skupoe zemljiSta i sistema upoSljavanja uz najamninu. (Bi
ljeka uz str. 18) (Sveska V III, str. 1) U zemljama gdje zemljite ostaje vrlo je
ftino ili su svi ljudi u stanju barbarstva ili su neki od njih u stanju ropstva. (1. c.)
[^Profit je izraz koji oznaava porast kapitala ili bogatstva; zato ne uspjeti
pronai zakone koji upravljaju profitnom stopom znai ne uspjeti pronai zakone
form iranja kapitala (Aktinson W ., Principles of Political Economy, L ondon 1840,
p. 55.) (Sveska, str. 2)]
[ovjek je isto toliko proizvod rada kao i bilo koji od strojeva sagra enih
njegovom djelatnou; i ini nam se da ga u svim ekonomskim istraivanjima tre
ba razm atrati s tano istog stanovita. Svaki pojedinac koji je postigao z re lo s t. . .
moe se, posve um jesno, prom atrati kao stroj ija je izrada stajala 20 godina uporne

4 2 4 Osnovi kritike politike ekonomije

brige i utro a k zn atn o g kapitala. I ako se izda daljnja svota za njegov odgoj ili kva
lificiranje za vrenje nekog posla itd ., tad a e se njegova vrijednost razm jerno po
veati, u p rav o kao to neki stroj postaje vredniji uslijed utroka dodatnog kapi
tala ili rad a za njegovu izra d u kako b i m u se dale nove snage. (M c Culloch The
Principles o f Pol. Econ.,1 L o n d o n 1825, p. 115.) (Sveska, str. 8.)] [*U stvari roba
e se uvijek razm ijeniti za vie rad a (do onog kojim je proizvedena): i upravo taj
viak ini profit. (M c C u llo ch , 1. c., p. 221; Sveska, str. 13.)]

Taj isti brave2 Mc Culloch, za kojega Malthust210] s pravom kae

da specifinost nauke vidi u tome da se sve sa svaim identificira,
kae:
profit od kapitala sam o je dru g o im e za na ja m n in u akumuliranog rada (1.
c. p . 291; Sveska, 14)

i zato je svakako i najamnina za rad samo drugo ime za profit

od ivog kapitala.
N ajam nina se . . . stvarno sastoji od dijela proizvoda radnikove djelatnosti;
p re m a to m e ona im a visoku rea ln u v rijed n o st ako rad n ik dobije razm jerno visok
dio pro iz v o d a svog rad a i obrnuto. (1. c. 295; Sveska, p. 15.)]

Viak rada. Profit. Najamnina. Ekonomisti. Ramsay. Wade.

Ekonomisti openito tako slabo shvaaju postavljanje vika rada
od strane kapitala, da pojedine upadljive fenomene u kojima se ono
javlja navode kao neto naroito, kao kuriozitet. Tako Ramsay [navodi]
noni rad. Tako npr. John Wade u History of the Midle and Working
Classes, 3 ed.p London 1835 (p. 240; Sveska, str. 21) kae:
Visina na ja m n in e im a tako er veze s rad n im satim a i periodim a odm ora.
U p o sljed n jim godinam a (p rije 1835) politika gospodara bila je u tom pogledu
da zakidaju rad n ik e u k idaju i ili skraujui prazn ik e i prek id e za jelo i postepeno
p ro d u u ju i rad n e s a te ; zn aju i d a je poveanje radn o g vrem ena za x/ ekviva
len tn o sm anjenja n ajam n in e za isti iznos.
*

John St. Mill: Essays on some unsettled Questions of Political Eco

nomy ,4 London 1844. (Ono neto malo originalnih misli Milla juniora
sadrano je u toj tankoj knjiici, a ne u njegovu debelom i pedantnom
magnum opusu.y2201
Sve to je nam ijen jen o za rep ro d u k tiv n u u p o tre b u , bilo u svom postoje
em obliku bilo in d irek tn o p u te m p reth o d n e (ili ak naknadne) razm jene, jest ka
pital. P retpostavim o da sam sav novac koji posjedujem uloio u najam nin u i stro
jeve i da je artikal koji pro izv o d im u p rav o izra en : hoe li se u m e uvrem enu,
prije nego to u spijem p ro d ati taj artikal, realizirati prih o d i ponovo ga uloiti u
n a jam ninu i o ru a, rei da ja uop e nemam kapitala ? Sigurno n e: ja im am isti ka
1 N aela politike ekonom ije 2 Valjani, hvalevrijedni 3 H istorija srednje i
radnike klase, 3. izd. 4 Ogledi o nekim nerijeenim pitanjim a politike ekonomije

III. Glava o kapitalu Drugi odjeljak 4 2 5

pital kao i prije, m oda i vei, ali on je vezan i nije slobodan, (p. 55; Sveska, str.
36.) U svako doba velik dio kapitala jedne zemlje lei neiskoriSen. GodiSnji p ro i
zvod jedne zemlje ne dostie nikad veliinu koju bi mogao kad bi sva sredstva bila
posveena reprodukciji, kad bi, ukratko, sav kapital zemlje bio potpuno zaposlen.
K a d bi svaka roba ostala u prosjeku neprodana onoliko vrem ena koliko je potrebno
za njenu proizvodnju, jasno je da bi u svako vrijeme ne vie od polovine produktiv
nog kapitala zemlje stvarno vrilo funkciju kapitala. Zaposlena polovina je flu k tu i
rajui dio, sastavljen od prom jenljivih sastojaka; ali rezultat bi bio da bi svaki proi
zvo a bio sposoban da svake godine proizvede samo polovinu roba koje bi m o
gao proizvesti kada bi bio siguran da e ih u trenutku njihovog dovrenja prodati.
(1. c. p. 55, 56) M e utim, takvo ili priblino slino i jest obino stanje vrlo ve
likog dijela svih kapitalista na svijetu. (p. 56)
Broj proizvo aa ili prodavaa koji svoj kapital obru u najkraem vrem enu
vrlo je malen. M alo ih je koji nalaze tako brzu prodaju za svoje robe da se sva ona
dobra za iju ih isporuku osposobljuje njihov vlastiti kapital ili kapital koji bi m o
gli uzajmiti mogu tako brzo raspariati kao i isporuiti. Veina njih nem a opseg
poslova ni priblino odgovarajui iznosu kapitala kojem raspolau. Istina je da u
zajednicama gdje se industrija i trgovina vre s najveim uspjehom bankovne ope
racije osposobljuju vlasnika kapitala veeg nego to ga on sam m oe upotrijebiti
u svom vlastitom poslu da ga upotrijebi produktivno i odatle dobije prihod. Ipak,
ak i tada velika koliina kapitala ostaje fiksirana u obliku inventara, strojeva, zgra
da itd. bio taj kapital samo napola upotrijebljen ili u punoj upotrebi, i svaki tr
govac dri jednu robnu zalihu da bi bio sprem an za m oguu iznenadnu potranju,
iako m oda nee biti u stanju da je rasproda u toku nekog neodre enog perioda.
(p. 56) *To neprestano neupotrebljaoanje jednog velikog dijela kapitala jest cijena
koju plaamo za podjelu rada. Kupovina je vrijedna te cijene, ali cijena je znatna.*
Cp. 56)

Ako u duanu imam 1500 talira i dobijam za njih 10%, dok 500
lei bez posla, da uresi duan itd., isto je kao da sam uloio 2000 talira
uz 71/2 % . . .
U m nogim granam a postoje trgovci koji artikle iste kvalitete p rodaju uz niu ci
jenu nego drugi trgovci.T o nije dobrovoljno rtvovanje profita; oni oekuju da e doi
do navale m uterija i breg obrta njihovog kapitala te da e izvui korist drei
cijeli svoj kapital u stalnijoj upotrebi, iako njihove dobiti kod jedne dane operacije
postaju manje. (p. 56, 57) Pitanje je da li postoje ikakvi trgovci za koje je dodatni
kupac beskoristan; a za veliku veinu ta hipoteza nije prim jenljiva. Svaka dodatna
m uterija za veinu trgovaca akvivalentna je prirastu njihovog produktivnog ka
pitala. Ona im omoguuje da jedan dio svog kapitala koji je leao neiskorien (i
m oda u njihovim rukam a ne bi nikad postao produktivan dok se ne bi nala m u
terija) pretvore u najam ninu i oru a p ro izv o d n je. . . U kupan proizvod zemlje za
narednu godinu stoga je povean; ne istom razm jenom , ve aktiviranjem jednog
dijela nacionalnog kapitala koji bi, da nije bilo razm jene, neko vrijeme bio due
ostao neupotrijebljen. (57, 58) Prednosti koje se m ogu stei od nove muterije
jesu za proizvo aa ili trgovca: 1) recimo da dio njegovog kapitala lei u obliku
neprodane robe, ne proizvodei (due ili krae vrijeme) ba nita; tada se jedan

4 2 6 Osnovi kritike politike ekonomije

dio to g kapitala dovodi u veu aktivnost i postaje stalnije p ro duktivan; 2) prekora
uje li d o d a tn a po tra n ja on o to se m oe p o n u d iti zahvaljujui osloba anju ka
pitala koji postoji u obliku n e p ro d a n e ro b e, i ako trgovac im a d o d atna sredstva
koja su bila pro d u k tiv n o in v estiran a (n p r. u javnim d rav n im papirim a), ali ne
u njegovoj vlastitoj g ran i, o n na dio ovih m oe d obiti ne vie kam atu, ve profit,
te tako m o ra prisvojiti razlik u izm e u k am atn e i pro fitn e sto p e ; 3) ako je sav nje
gov kapital u p o trije b lje n u njegovom v lastito m p o slu i ako nijedan dio [njegovog
kapitala] nije nagom ilan kao n e p ro d a n a ro b a, tad a on m oe s posu en im kapita
lom voditi p ro iren posao i z a rad iti razliku izm e u kam ate i profita. (59)

Na po me n e i registri

429

Napomene
1 Ovaj *Sadraj* M arx je napisao na koricama sveske M u kojoj se nalazi tekst
Uvoda. Naslovi odeljaka u Sadraju u nekim se detaljim a razlikuju od odgo
varajuih naslova u tekstu Uvoda. A kako Sadraj adekvatnije prikazuje
opu strukturu Uvoda nego naslovi odjeljaka u tekstu Uvoda, moe se p ret
postaviti da je Sadraj napisan poslije samog teksta Uvoda. 4
2 Ovaj Uvod M arx je napisao krajem avgusta 1857. godine u svesci oznaenoj
slovom M i na koricama datiranoj: 23. avgusta 1857. godine. T aj datum
oigledno oznaava poetak M arxovog rada na Uvodu. M arx je m e utim
uskoro prekinuo taj rad, vjerovatno u posljednjim danim a avgusta, ostavivi
Uvod nezavrenim. U predgovoru I svesci Priloga kritici politike ekonomije,
u januaru 1859. godine, M arx je o Uvodu pisao: Opi uvod, koji sam bio
skicirao, izostavljam, jer m i se bolje razm islivi ini da bi svako antidpiranje
rezultata koje tek treba dokazati bilo na sm etnji, pa se italac koji uope eli
da me prati m ora odluiti da se od pojedinanog penje k opem. (U p. u 20.
tom u ovog izdanja, str. 331.) 1902. godine Uvod je prona en m edu M arxovim papirim a i objavljen je u asopisu Die neue Zeit (1903). 5
8 Naslov I. Proizvodnja, potronja, raspodjela, razm jena (promet), kojega nema
u sadraju to ga je Miarx napisao na koricama sveske M, odnosi se zapravo
samo na prva dva odjeljka Uvoda: na odjeljak Proizvodnja (koji je na ko
ricama sveske M tanije oznaen kao Proizvodnja uope) i na odjeljak Opi
odnos proizvodnje prem a raspodjeli, razm jeni, potronji. Inae, u daljnjem
tekstu Uvoda nem a nikakve druge rim ske brojke koja bi odgovarala brojki
I, kojom je oznaen odjeljak Proizvodnja, potronja, raspodjela, razmjena
(promet). 5
4 Vidi Uvod u knjigu Adam a Sm itha A n Inquiry into the Nature and Causes o f
the Wealth o f Nations (London, 1776) i I I I odjeljak prve glave knjige Davida
R icarda On the Principles o f Political Economy, and Taxation (T h ird Edition,
L ondon, 1821). 5
5 Svoju teoriju drutvenog ugovora Rousseau je detaljno razvio u knjizi Du Contract
social; ou, Principes du droit politique, A m sterdam , 1762 (U p. DruStvem ugovor,
Beograd 1949). 5
6 Aristotelovo odre enje po kojem je ovjek politika odnosno drutvena i
votinja M arx u 13. prim jedbi uz 11. glavu I sveska K apitala kom entira slije
deim rijeim a: Aristotelova definicija u stvari je u tom e da je svaki ovjek
po prirodi gra anin. O na je za klasini stari vijek isto toliko karakteristina ko
liko je za Am erikanca karakteristina Frenklinova definicija da je ovjek od
prirode izra iva alata. 6
7 Rije je o Proudhonovom djelu SysUme des contradictions iconomiques, ou Phi
losophic de la unske (Paris, 1846), to ga je M a rs podvrgao kritici u svojoj Bijedi

4 3 0 Napomene i registri
filozofije (1847). O P rou d h on o v im koncepcijam a na koje M arx m isli u ovoj
i u slijedeoj reenici, v id i M arx ov u k ritik u na k raju prve glave Bijede filozofije.
8 J. St. M ill, Principles o f Political Economy with some o f their Applications to
Social Philosophy. In tw o volum es. Vol. I. L o n d o n , 1848. Book I : Pro d u ctio n ,
C h a p te r I : O f th e R equisites o f P roduction. 7
9 O progresivnom i stag n an tn o m d rutv en o m stan ju A dam S m ith govori u V III
glavi i u zakljuku X I glave p rv e knjige svog rad a A n Inquiry into the Nature
and Causes o f the W ealth o f N ations (L o n d o n , 1776). 7
10 J. St. M ill, Principles o f Political Economy w ith some o f their Applications to
Social Philosophy. In tw o volum es. Vol. I, L o n d o n , 1848, p. 25 - 26. 8
11 K ako se vidi iz konteksta, M a rx shvaa S p in o z in u determinaciju onako kako
ju je in te rp re tira o H egel, tj. kao odre enje ili definiciju. Spinoza, kako se to
napose v idi iz njegovog p ism a Jellesu od 2. ju n a 1674, pod determinacijom
m isli ogranienje. N jegova je teza, p rem a tom e, d a je ogranienje-negacija.
10
12 P o d socijalistikim beletristima M arx m isli knjike socijaliste kao to su nje
m aki istinski socijalisti (K arl G ru n i d r.) ili P ro u d h o n . 13
13 G ovorei o takozvanoj razm jeni izm e u trgovaca i trgovaca (zwischen dealers
a n d dealers) M a rx im a u v id u A. S m ith o v u podjelu sfere pro m eta na dva
razna p o d ru ja : p ro m e t m ed u sam im trg ov cim a i p ro m e t izm e u trgovaca i
in d iv id u a ln ih potroaa. 17
14 Podatk e o P e ru u kakav je bio p rije panjolskog osvajanja M arx je uzeo iz knjige
am erikog histo ri a ra P resco tta H istory o f the Conquest o f Peru, w ith a Preli
minary View o f the Civilisation o f the Incas. F o u rth edition. In th ree volum es,
L o n d o n , 1850. E kscerp ti iz p rv o g to m a te knjige sadre se u M arxovoj X IV
svesci, koja je .zapoeta u L o n d o n u 1851. godine. O tom e da Inke nisu poznavale
novac govori se na 147. str. prv og tom a. 20
16 M a rx m isli na P ro u d h o n o v o d v o to m n o djelo Sy stim e des contradictions econotmques, ou Philosophie de la misire. T o m e s I - I I , P aris 1846, a napose na str. 145 - 146 prvog tom a, koje on c itira i k riti k i analizira u I I glavi svog polem ikog
djela B ijeda filozofije. 23
16 O va prva taka ostala je ne sam o jedina nego i nezavrena, jer M arx nije ostvario
n i svoju na m je ru da kae neto o odnosu Shakespearea prem a suvrem enosti.
N akon prim je d b i o grkoj u m jetn o sti M arx je p rek in u o daljnji rad na Uvodu.
25
17 M an chesterska firm a Roberts & Co* izra ivala je razna o ru a, strojeve i lo
kom otive. N a njenom je elu b io R ich ard R o berts, jedan od najistak n u tijih
pronalazaa 19. vijeka na p o d ru ju m ehanike, koji je m e u ostalim pronaao
i self-actor. R im ski bo g Vulkan , koji odgovara grkom bo g u H efestu, a ovdje
se u p o re u je s R oberts & Co., bio je bog vatre, kovanja i m eh an ik ih vjetina.
26
18 Ju piter, v rhovni rim sk i bog, odgovara grkom Z eusu. Jedan od glavnih epiteta
bio m u je Gromovnik, jer je upravljao nebeskim pojavam a, a napose grom om
i m u njom . 26
19 C rid it Mobilier (p u n i naziv S ocit gnrale d u C r d it M obilier) velika
francuska akcionarska banka (osnovana 1852), koja se proslavila svojim finan
cijskim spekulacijam a i najzad b an k ro tirala (1867). U toku 1 8 5 6 - 1857. M arx

Napomene 431
je napisao 6 novinskih lanaka o spekulacijama te banke za londonske artistike novine The Peoples Paper i za amerike novine New-York Daily
Tribune. Grki bog Hermes, koji se ovdje upore uje s C rdit M obilier, sm atrao
se ne samo glasnikom drugih bogova, nego m e u ostalim i zatitnikom trgovine
i trgovaca, velikim lukavcem i m ajstorom prevare. 26
20 Printing House Square mali trg u Londonu, sjedite redakcije i tam parije
najuglednijih engleskih novina The Times, u prenesenom sm islu i sama re
dakcija i tam parija tih novina. Fama, koja se ovdje upore uje s Times*-om
rim ski naziv grke boice glasina i pria Osse. 26
21 Ovaj M arxov rukopis sadran je u sedam velikih sveski, koje je M arx oznaio
rim skim brojkama od I do V II. N a koricama posljednje, sedm e sveske M arx
je rukom napisao: Political Econom y C riticism o f (Fortsetzung), dakle: Kri
tika politike ekonomije (nastavak) (doslovnije: Politike ekonomije, Kritika
ili Politika ekonomija, N jena kritika). Rije nastavak sugerira da je u V II
svesci nastavljeno izlaganje zapoeto u prethodnih 6 sveski, a rijei Kritika
politike ekonomije m ogu se prom atrati kao naznaka tem atike ili kao radni
naslov cijelog rukopisa (bar onako kako se taj naslov inio najpogodnijim M arxu
u to vrijeme). Rije nastavak (a ne zavretak) koju je upotrebio M arx tako er
pokazuje da M arx tu sedm u svesku nije sm atrao posljednjom . Inae, rukopis
u prvoj svesci zapoinje odm ah od druge glave, Glave o novcu, iza koje slijedi
opirna trea glava, Glava o kapitalu. N a posljednjoj stranici rukopisa M arx
je skicirao poetak preskoene prve glave koja je trebalo da raspravlja o robi,
ali je najprije dobila naslov Vrijednost. O pirnije o nastanku, stru ktu ri i zna
enju ovog rukopisa (koji je danas najpoznatiji pod im enom Grundrisse) vidi
u Predgovoru ovom tom u. 27
22 Glavom o novcu ispunjena je cijela prva sveska (od sedam M arxovih sveski
spom enutih u prethodnoj napom eni) i p rvih sedam strana druge sveske. Zna
se da je prva sveska nastala u oktobru 1857, al: na njoj nije oznaen nikakav
datum . 29
23 Ruski redaktori otkrili su da je tu M arx preuzeo od D arim ona pogrenu brojku
101 (umjesto 108). Stoga su oni ovdje, kao i na nekim daljnjim m jestim a, ispravili
M arxove raune. M i nism o m ijenjali M arxov tekst, a tako emo postupati i
kasnije, upozoravajui na eventualne brojane omake (veinom teorijski irele
vantne) u biljekama ispod crte ili u napom enam a. 30
24 Ironina aluzija na Egmontove rijei u istoim enoj Goetheovoj tragediji (peti
in, zatvor, razgovor s Ferdinandom ). 32
26 M isli se parika svjetska industrijska izloba u m aju-novem bru 1855.

33

26 M isli se krim ski rat 1853 - 1856. godine. 33

27 T vrdnja vlasnitvo je kra a glavna je teza Proudhonove knjige Qu'est-ce que
la p ro p riitil (Paris, 1840). T eo riju besplatnog kredita* razvio je Proudhon
u radu G ratuiti du cr&dit. Discussion entre M . Fr. Bastiat et M . Proudhon (Paris,
1850). 35
28 M isli se zakon o reformi Engleske banke donijet 1844. godine. 36
29 Collige de France najvia francuska obrazovna ustanova, nezavisna od u n i
verziteta, osnovana u Parizu 1530. Prire uje predavanja, ali ne vri ispite i
ne daje diplom e ni stupnjeve. 37
30 M isli se rad D . Ricarda The High Price o f Bullion a Proof o f the Depreciation
o f Bank-Notes. T h e fourth edition, corrected. L ondon, 1811. Prvo izdanje
te broure izilo je u L ondonu 1810. godine. 37

4 3 2 N apomene i registri
31 O vdje kao i na n ek im d ru g im m jestim a, M arx nroSkovima proizvodnje naziva
im anentne trokove proizvodnje robe koji su jednaki njenoj vrijednosti, o d
n o sn o realne trokove pro izv o d n je za sam u robu, a n e za kapitalista, koji plaa
sam o d io rad n o g vrem ena sadranog u robi. 39
32 Im a se u v id u p e rio d djelovanja akta o bankovnoj restrikciji (Bank R estriction
A ct) koji je uv eo p rin u d n i k u rs novanica i u k in u o n jih o v u razm jenu za zlato.
G o d in e 1819. do n esen je zakon koji je ponovo uspostavio razm jenu novanica
za zlato. F a k ti k i razm jen a je p o tp u n o obnovljena tek 1821. godine. 41
33 V idi n a p o m e n u 28. 43
34 O ienju zem lje v id i d ru g i odjeljak 24. glave I sveska K apitala. 43
35 T e o riju rad n o g novca W ilhelm W e itlin g je izloio u svojoj knjizi Garantien
der Harm onie und Freiheit, V iv is, 1842. (vidi odjeljak I , gl. 8 i odjeljak I I glava
10). 45
36 M a rx m isli n a svoj ra d B ijeda filo zo fije. Odgovor n a F ilozofiju bijede* g. Proudhona.
47
37 Postavljen (gesetzt) H egelov te rm in koji oznaava ono uslovljeno, p o sre
dovano, za raz lik u od n e p osrednog, po sebi bivstvujueg. Bivstvovanje-po-se b i je o b in o a p stra k ta n n ain da se pokua izraziti p o jam ; postavljanje p rip ada
z ap rav o u sfe ru b iti, objektivne refleksije; razlog (osnov) postavlja ono to se
n jim e obrazlae (zasniva). (H egel, IV , 138) U p . M a rx a : Kao u p o tre b n a v ri
jed n o st ro b a je n eto sam ostalno. K ao vrijed n o st, nap ro tiv , ona je n eto sam o
postavljenoj to se o d re u je sam o n jen im odnosom p rem a d rutveno po treb n o m ,
jednakom jednostavnom rad n o m vrem enu. 50
38 O vdje, kao i n a n e k im d ru g im m jestim a, M a rx u p o treb ljav a term in subjekt*
u sm islu nosioca pred ik a ta , svojstava, oznaka ili odnosa. 51
39 The Economist (Ekonomist) engleske nedjeljne novine za p ita n ja eko
no m ije i p o litike, izlaze u L o n d o n u o d 1843. godine. 58
40 The M orning S ta r (Jutarnja zvijezda) engleske d nevne novine, organ
m an e ste rsk ih free tra d e ra C o b d en a i B rig h ta ; izlazile u L o n d o n u od 1856.
do 1869. godine. 58
41 M a rx ovdje a lu d ira n a pseudohegelovska um o v an ja P ro u d h o n a u njegovoj
F ilozofiji bijede, koju je o n p odvrgao k ritic i i ism ijao u svojoj Bijedi filozofije.
59
48 M a rx ovdje u kratko re z im ira um ovanja J. L ockea (iz njegove 1695. godine
n ap isan e rasprave F urther Considerations concerning Raising the Value o f M oney)
o p rincipijelnoj razlici izm e u sre b ra kao m jere vrijednosti i takvih m jera kao
to su yard (za d u in u ) ili q u a rt (za zap re m in e ): dok yard ili q u a rt m ogu stalno
ostajati u rukam a k upca ili prodavaoca, sre b rn i novac n e sam o to slui kao
m jera vrijed n o sti stvari koja se k u p u je, nego i obavezno prelazi iz ruke kupca
u ra k e p rodavaoca ( The W orks o f Jo h n Locke. I n fo u r volum es. T h e seventh
ed itio n . V olum e I I , L o n d o n , 1768, p. 92). T o m jesto M a rx kasnije citira u
cjelini (sveska V II, str. 34). 60
43 M a rx ovdje m isli n a u m ovanja A dam a S m ith a (na p oetku 6. glave I knjige
Bogatstva naroda, p rem a kojim a se u p rv o b itn o m , nerazvijenom drutvenom
sta n ju , koje je p reth o d ilo akum ulaciji kapitala i nastanku privatnog vlasnitva
n a zem lju , razm jenska v rijed n o st ro b a odre ivala rad n im vrem enom p o trebnim
za p ro izv o d n ju tih roba. to se tie term in a trokovi proizvodnje, M arx ga
ovdje upotrebljava u sm islu im a n en tn ih trokova proizvodnje robe, koji su
jednaki njenoj vrije d n o sti, tj. jed n ak i opoj su m i rad n og vrem ena koja je po treb n a
za pro iz v o d n ju te robe. 62

Napomene 4 3 3

44 Bellum

omnium contra omnes (rat svih protiv svih) izraz engleskog filozofa
T hom asa Hobbesa (1 5 8 8 - 1679) sadran u njegovim djelim a De cive (1642)
i Leviathan (1651). R at svih protiv svih po H obbesu je karakteristika ovjekovog
prirodnog stanja, u kojem jo nema drave ni privatnog vlasnitva. Ovo stanje
nastaje zato to je ovjek po prirodi egoist, ija je osnovna teza samoodranje,
a ujedno su od p rirode svi ljudi jednaki po tjelesnim i po duhovnim sposobnostim a,
pa im aju jednako pravo na sve stvari. 62

45 K arakterizirajui novac kao zalog ili jamstvo drutva M arx je imao u vidu,
s jedne strane, jedno m jesto iz Aristotelove Nikomahove etike (knj. V, glava
8, pasus 14), a s druge strane definiciju novca koju je dao engleski ekonom ist
Bellers u svojim Essays about the Poor, M anufactures, Trade, Plantations, and
Immorality, London, 1699, p. 13. N a Aristotela M arx se poziva u svom Indeksu
za sedam sveski u 20. tom u svog izdanja; na Bellersa u 3. odjeljku 3. glave
I sveska Kapitala. 65
46 Prem a predaji rim ski patricij M enenije A gripa nagovorio je plebejce, koji
su se 494. godine p re n. e. u znak protesta protiv ugnjetavanja od strane patricija
iselili na Svetu goru, da se vrate u R im , ispriavi im p riu o dijelovim a ljudskog
tijela koji su se pobunili protiv eluca. N jem u suvrem eno drutvo M enenije
Agripa uporedio je sa ivim organizm om ije su ruke plebejci, a eludac
patriciji. Kao to odvajanje ru k u od eluca povlai za sobom sm rt ivog orga
nizm a, to bi po toj analogiji i odricanje plebejaca od izvravanja svojih d u
nosti znailo propast Rim a. 67
47 Vidi W. Shakespeare, Timon Atenjanin, IV in, trea scena. U p. K. M arx,
Ekonomsko-filozofski rukopisi iz 1844, fragm ent Novac. 67
48 Vidi A. Sm ith, A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations,
Book I, C hapter V: Labour was the price, the original purchase-m oney that
was paid for all things (Rad je bio cijena, p rvobitni kupovni novac koji se
plaao za sve stvari.) 70

49 O

Sm ithovom dvostrukom odre enju razm jenske vrijednosti koliinom po

sebnog proizvoda rada i koliinom ope robe, vidi A. S m ith , A n Inquiry into
the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations, Book I, C h ap ter IV , na samom
poetku te glave. 72

50 U svom radu A n Inquiry into the Principles o f Political Oeconomy (Vol. I, D ublin,
1770, p. 88), James Steuart razlikuje agriculture exercised as a trade (poljo
privredu koja se vri kao posao*, kao grana robne proizvodnje) i agriculture
excercised as a direct means o f subsisting* (poljoprivredu koja se vri kao n e
posredno sredstvo subzistencije, kao sredstvo za prehranjivanje poljoprivrednika
i njegove porodice). 72
61 M isli se na otkrie bogatih nalazita zlata u K alifom iji 1848. i u A ustraliji 1851.
godine. 72
82 Xenophon, De reditibus, sive vectigalibus civitatis Athemensis augendis, caput
I, 8 4 et 5. U izdanju: Xenophontis quae extant. Recensuit Jo. G ottlob Schneider.
T om us V I. L ipsiae, 1815, p. 143. 72
m Strabonis rerum geographicarum libri X V I I . Editio stereotypa. Tom us II. Lipsiae,
1829. L iber X I, caput IV, p. 415 - 416. Albanci na Kavkazu o kojim a govori
Strabon stanovnici stare Albanije, zemlje na jugozapadnoj obali Kaspijskog
m ora, na rijekam a K ura i Araks. 75
24 G . W . F. Hegel, Philosophie der N a tu r, 330. 75
28 M arx - E ngeli (19)

434

Napomene i registri

55 Izv o r ovog c itata to ga M a rx navodi na engleskom n ije u tv r e n . M a rx ga inae

navodi i u p rv o b itn o m tek stu Priloga kritici politike ekonomije. 76
56 Izv o r ovog cita ta n a njem akom jeziku n ije u tv r e n . D aljn ji tekst, iako nije
p o d n a v o d n im znacim a oito je tak o er skraeni ekscerpt iz nekog njem akog
(m oda i istog) p riru n ik a . 76
57 J. G rim m , Geschichte der deutschen Sprache. E rste r B and, L eip zig , 1848, S
12 - 14. 80
58 M a rx a lu d ira na slijedee knjige to ih c itira D u re a u de L a M alle: J. A. L etro n n e,
Considerations genirales sur Vvalution des M onnaies grecques et romaines, et
sur la valeur de Vor et de Vargent a vant la dicouverte de VAm erique, P a ris, 1817;
A. B ockh, D ie Staatshaushaltung der A thener, B erlin , 1817; W . Jaco b , A n histo
rical Inquiry into the Production and Consumption o f the Precious M etahy L o n
d o n , 1831. 80
59 Z a k o n i M a n u (M anavadharm aastra) staroin ijski zbo rn ik prav n ih propisa,
p red stavlja pokuaj kodifikacije obiajnog p rav a u skladu s p o treb am a ro b o
vlasnike drave i s dogm am a b rahm an izm a. Sastavljanje zbornika pripisivalo
se m itsk o m p ra o c u lju d i M a n n u (sanskrtski ovjek). U stv ari m aterijali zbornika
ak u m u lira li su se stoljeim a, a vie ili m an je konano oblikovali poetkom nae
ere. 81
60 M is li se n a H e sio d o v u p o e m u Poslovi i dani, stih 151. 81
61 L u k re cije, O prirodi stvari. K n jig a V, stih 1287. 81
62 P o d aci o kineskom n ovcu u z e ti su iz knjig e: G u lich , Geschichtliche Derstellung
des Handels, der Gewerbe und des Ackerbaus der bedeutendsten handeltreibenden
S ta a ten unserer Z eit. B and V. Je n a, 1845, S. 131. 83
63 P u n ski ra to vi tr i rata izm e u R im a i K artag e, koji su zavrili razaranjem
K artag e. P rv i p u n sk i ra t v od en je 264 - 241 p re n. e., d ru g i 218 - 201, a trei
149 - 146. 83
64 V jero jatno je tu p o srijed i neka om aka, jer M a rx dru g d je , to je shvatljivije,
p retp o sta v lja d a e o tkriv an je a u stralijsk ih i k alifo m ijsk ih nalazita zlata dovesti
d o daljnjeg p a danja njegove v rije d n o sti. 84
65 G a rn ie r, Histoire de la M onnaie, depuis les temps de la p lu s haute antiquit i , jusqu'au
rkgne de Charlemagne. T o m e I , P a ris 1819, p . 253. 84
60 Tokom prom eta (the g rea t w heel o f circulation) naziva novac A dam Sm ith.
V idi A. S m ith , A n Inquiry into the N a tu re and Causes o f the W ealth o f Nations.
Book I I , c h a p te r I I . 85
67 M a rx ovdje m isli na teo riju novca koju je Jam es M ili izloio u V I I i V I I I odeljku
tree glave svoje knjige Elements o f Political Economy (L o n d o n , 1821). T e je
odjeljke M a rx detaljno citira o i analizirao u Prilogu kritici politike ekonormje.
O vdje se on govorei o M illovoj pogreci oslanja n a kn jig u T h o m asa Tookea
A n Inquiry into the Currency Principle. Second ed itio n , L o n d o n , 1844, p. 136.
89
68 J . S teu art. A n Inquiry into the Principles o f Political Oeconomy. Vol. I I , D u b lin ,
1770, p. 389. N edobrovoljnim prom etom S te u art naziva obavezno plaanje,
kao n p r. redo v n o otplaivanje novanog dug a u odre enim rokovim a. D obro
v oljnim prom etom on sm atra troenje novca za kupo v in u raz n ih predm eta.
92

Napomene 4 3 5
69 Lola beskonanost Hegelov term in koji oznaava beskonano ponavljanje
istog po form uli: Postavlja se neka granica, ona se prekorauje, zatim ponovo
neka granica, i tako dalje do beskonanosti. 93
70 M arx misli na Boisguillebertov rad Dissertation sur la nature des richesses, de
I'argent et des tributs, koji je objavljen izm e u 1697. i 1707, a pretam pan u
zborniku Economistes financiers du X V l I I - e siicle. Precds de notices historiques sur chaque auteur, et accompagns de com m entaires et de notes explicatives, par E. D aire, Paris 1843. O novcu kao krvniku, tiran in u i idolu govori
se na str. 395, 413 i 417 tog zbornika. 94
71 Pod cijenom proizvodnje (P roduktionspreis) M arx ovdje m isli isto to u p ret
hodnoj reenici naziva razmjenskom vrijednou ili trokovima proizvodnje.
T erm in trokovi proizvodnje ovdje se shvaa u sm islu im anentnih trokova
proizvodnje robe, koji su jednaki njenoj vrijednosti, tj. jednaki opoj sum i radnog
vremena koja je potrebna za proizvodnju robe. Inae, rije Produktionspreis
susree se u M arxovim sveskama ve u etrdesetim godinam a. T ako u jednoj
od briselskih sveski iz 1845. godine, pravei ekscerpte iz knjige Louisa Saya
Principals causes de la richesse ou de la misire des peuples et des particuliers (P a
ris, 1818), M arx prevodi njem akom rijeju Produktionspreis form ulaciju
Louisa Saya cout de production, cest-ik-dire, le tem ps et la paine consacres
& les [sc. lor et 1argent] extraire et & les affiner (str. 32 u knjizi L. Saya): tro
kovi proizvodnje, tj. vrijem e i rad utroeni na to da se oni (zlato i srebro) izvade
iz utrobe zemlje i oiste. 95
72 Glava o razmjenskoj vrijednosti u to vrijeme jo nije bila napisana, jer je M arx
zapoeo svoj rad od druge glave od glave o novcu. Poetak glave o vrijednosti
M arx je skicirao na samom kraju svog rukopisa iz 1857 - 1858. godine. Uskoro
iza toga on je doao do zakljuka da ta prva glava treba da se zove glavom o
robi, a ne glavom o vrijednosti. 98
73 Weekly Dispatch (Nedeljni izvjetaj) engleske nedjeljne novine; izlazile
pod tim naslovom u Londonu 1801 - 1928; u pedesetim godinam a 19. vijeka
radikalno orijentirane. 105
74 M arx ovdje upuuje na 2. str. svoje briselske sveske iz m arta-aprila 1845. godine,
gdje se nalaze ekscerpti sa strane 3 1 - 7 3 Ferrierove knjige D u gouvemement
considtri dans ses rapports avec le commerce. Paris, 1805. F errier tu m edu ostalim
kae da srebro moe b iti, i u odre enim sluajevim a jest, roba, ali da ono p re
staje biti roba kada postane novac i pone sluiti samo za potrebe prom eta. 106
76 J. B. Say, Trait i tTiconomie politique. Troisim e dition. T om e second, Paris
1817, p. 4 3 2 -4 3 3 , 461. 106
76 Adam Sm ith, A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations.
Book I I, chapter I I ; book IV , chapter I. 106
77 Rijeima novac je samo kom pliciraniji oblik trampe saima stanovite Adama
Sm itha Edw ard Solly u svojoj knjizi The Present Distress, in relation to the The
ory o f M oney (London, 1830, p. 3). T o je shvaanje Adama Sm itha izloeno
u 4. glavi I knjige njegovog rada A n Inquiry into the Nature and Cattses o f the
W ealth o f Nations. 106
78 J. Taylor, A Wietv o f the M oney System o f England, from the Conquest; with
proposals fo r establishing a secure and equable Credit Currency, London, 1828.
107
70 P. Boisguillebert, Dissertation sur la Nature des Richesses, de TArgent et des
Tributs. U zborniku Economistes financiers du X V I I I - e siicle. Ed. E. D aire, Paris,
1843, p. 399. Boisguillebert u stvari kae: prcis de toutes les denres (saeti
izraz svih roba, a ne stvari). 109
28 *

4 3 6 Napomene i registri
80 U jednoj o d svojih sveski iz 1851. p o d naslovom Zavreni novani sistem
M a rx (na str. 41) k a rak terizira novac kao nexus reru m e t hom inum (vezu
stv ari i ljudi), p ri em u se u jed n o poziva n a str. 34. M e u tim , ta 34. strana
n ije sauvana. 111
81 M a rx a lu d ira na otkrie novih leita zlata u K alifo rniji (1848) i u Australiji
(1851). O znaenju tih otkria za ekonom ski razvoj k apitalizm a i za kolonizaciju
n o v ih zem alja pisali su M a rx i Engels ve poetkom 1850. godine. 113
82 Glavu o novcu M a rx je pisao u o k to b ru -n o v e m b ru 1857. godine, kada se ve
poela razvijati p rv a svjetska ekonom ska kriza, koja je zapoela u SA D i obuhva
tila sve razvijene evropske zem lje. 114
83 M a rx se t u oito poziva na ono ralanjivanje p red m e ta svog istraivanja koje je
skicirao n a k raju treeg dijela Uvoda, gdje je sadraj prv o g dijela njegovog
b u d u e g ekonom skog rada fo rm u liran rijeim a: opa ap strak tn a odre enja,
koja u slijed toga vie ili m anje p rip a d a ju sv im d ru tv e n im oblicim a, ali u gore
o b jan jenom sm islu (u ovom to m u , str. 24. ) 1 15
84 B ro jk am a X, 43 M a rx u p u u je na 43. s tra n u svoje X sveske ekscerpata, gdje
je n av ed en taj c ita t iz M a lthuso ve knjige Principles o f Political Economy, second
e d itio n , L o n d o n , 1836, p. 391. M e u tim , to n isu M alth u so v e rijei, nego rijei
u re d n ik a d ru g o g (posm rtn o g ) izdanja njegove knjige, koji je h tio da precizira
M a lth u so v a shvaanja. 115
85 E. M isse ld e n , Free Trade, or, The M eans to M a k e Trade Florish. L on d o n , 1622,
p . 1 9 - 24. M isse ld e n govori o trg o v in i kranske E v ro p e s nekranskim azij
sk im zem ljam a kao to su T u rs k a , P erzija i In d ija . 116
86 W . Jaco b, A n Historical In q u iry into the Production and Consumption o f the
Precious M etals. Vol. I I , L o n d o n , 1831, p. 2 7 0 - 323. 117
87 B iblija, Evan elje po M a tiji. G lava 6, s tih 19. 118
88 M a rx a lu d ira na bib lijsk u p ri u p o kojoj je leg en d arn i p a trija rh Jevreja Jakov,
dostigavi d u b o k u sta ro st i predosjeajui skoru s m rt blagoslovio dva sina svoga
sin a Jo sipa. S u p ro tn o ob iaju sta rih Jevreja, o n je svoj glavni blagoslov (desnom
ru k o m ) dao n e starijem nego m la em s in u Josip ov om , obrazlaui to tim to
m la e m p red sto ji slavnija b u d u n o st. (B iblija, P rv a knjiga M ojsijeva ili K njiga
postanja. G lava 4 8 , stihovi 13 - 2 1 ). 119
89 M a rx m isli na svoju b riselsku svesku iz ljeta 1845. godine, u kojoj im a p u n o
ekscerpata iz B oisg u illeb erto vih radova u izd an ju E. D a ire Econormstes fin a n
ciers du X V I I I - e sikcle (P a ris, 1843), p ri em u su neki od tih ekscerpata p o p
raen i i M arxovim kom entarim a. Svi s u ti ekscerpti objavljeni na originalnom
jeziku u knjizi: M arx-E ngels Gesamtausgabe, E rste A bteilun g, Band 3 (B erhn,
1932, S. 563 - 583), a neke od n jih M a rx navodi u Prilogu kritici politike eko
nomije i u I svesku K a pitala . 119
90 F rigijski car koji je p rem a starogrkom m itu posjedovao ogrom no bogatstvo.
P re m a tom m itu M id a su je bog D io n is, na njegovu m olbu , bio dao udotvornu
m o d a p retv a ra u zlato sve ega se d o d irn e. U skoro je M id as shvatio da m u
p rije ti s m rt od gladi, jer se h ran a u njegovim ru k am a pretvarala u zlatne ipke.
G u ei se u vlastitom zlatu , o n je od D io n isa izm olio da m u oduzm e opasnu
u d o tv o rn u m o. 120
91 S. Bailey, M oney and its Vicissitudes in Value. L o n d o n 1837, p . 3. 122
92 H . S to rch , Cours d Economic Politique. T o m e I I , P a ris, 1823, p. 135. 122

Napomene 4 37
99 M arx tu skraeno izlae um ovanje Samuela Baileya u njegovoj knjizi M oney
and its Vicissitudes in Value (London, 1837, p. 9 - 10). 122
M Biblija. Otkrivenje Ivanovo. Glava 17, stih 13; glava 13, stih 17. M arx citira
po Vulgati, latinskom prijevodu Biblije koji se openito upotrebljavao u kato
likoj crkvi. 123
06 *Glava o kapitalu predstavlja glavni sadraj svezaka I I - V II rukopisa iz 1857 - 1858. godine. Prvobitno u drugoj svesci ta je glava dobila naslov Glava
0 novcu kao kapitalu (Das K apitel vom G eld als Kapital), ali u daljnjim
sveskama ona figurira kao Glava o kapitalu. 127
98 Up. analogna m jesta u Prilogu kritici politike ekonomije i u Kapitalu. 127
97 Ovu misao M arx je detaljnije razvio u Prilogu kritici politike ekonomije. 129
98 Ovo je mjesto dosta nejasno. Prem a sovjetskim interpretim a M arx tu eli rei
da se u uslovima jednostavne robne proizvodnje poklapaju razmjenska vri
jednost rada i vrijednost proizvoda rada. 130
99 Kategorija usluge igra znaajnu ulogu kod Saya, Bastiata i d rugih vulgarnih
ekonomista. Svu robnu razm jenu Bastiat svodi na m e usobnu razm jenu usluga.
Vidi F. Bastiat, Harmonies iconondques, 2-m e edition, Paris, 1851, p. 87 - 169.
130
100 Refleksija u sebi Hegelov term in , oznaava povratno odraavanje nekog
pojmovnog odre enja u n u tar sam og sebe. 131
101 Vidi D . Justiniani, Sacratissimi principis, In stitu tio n s, Accessenmt ex Digestis
tituli de verborum signification et regulis juris. E ditio stereotype H erhan. Parisiis, 1815, p. 342. 132
108 M arx tu m isli na protivnike Bastiata kao to su Proudhon i njegov pristalica
Chev, koji su 1849- 1850. vodili polem iku s B asdatom u obliku otvorenih
pisama. N jihovih sedam pisam a zajedno sa sedam uzvratnih pisam a Bastiata
objavljeno je u obliku knjige pod naslovom G ra tm ti du cridit. Discussion entre
M . Pr. Bastiat et M . Proudhon, P aris, 1850. 135
108 J. B. Say, T ra iti (Teconomie politique. T roisim e dition. T om e second, Paris
1817, p. 428 - 430, 478 - 480. 136
104 D . Ricardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation. T h ird E ditio n ,
London, 1821, p. 327, 499. 141
108 M arx aludira na str. 164. Storchovog djela Corns d'conomie politique, tom I
(Paris 1823), gdje Storch najprije tv rd i da je ljudski rad produktivan samo
onda kad proizvodi vrijednost koja je dovoljna za nadokna ivanje trokova
proizvodnje, ali odm ah dodaje: zapravo ta reprodukcija nije dovoljna: ona bi
morala producirati neku dodatnu vrijednost. 152
104 D etaljnu analizu A. Sm ithovih pogleda o proizvodnom i neproizvodnom radu
M arx je dao u Teorijama o viku vrijednosti, I dio, Odjeljak B. Adam Sm ith
1 pojam proizvodnog rada. 154
107 O vulgarnim koncepcijam a Storcha, Seniora i drugih o proizvodnom i neproiz
vodnom radu vidi Teorije o viku vrijednosti, I dio. D odatak. 154
108 N a tu distinkciju M arx se vratio i detaljno je razm otrio u Teorijama o viku
vrijednosti, I dio, Odjeljak B i D odatak. 154
109 J. Steuart, A n Inquiry into the Principles o f Political Oeconomy. Vol. I, D ublin,
1770. F irst book, C h. X V I. Vidi napose str. 103, 105. 157

438

Napomene i registri

no W akefieldovu kolonijalnu teo riju M arx je razm o trio u X X V glavi prvog sveska
K apitala. 158
111 U o riginalu Albeitsverm dgen. U ru k o p isim a 1857 - 1859. godine M arx um jesto
term in a Arbeitskraft koji se jed n o m susree ve u Najam nom radu i kapitalu
i nekoliko p u ta u ru k o p isu iz 1861 - 1863. g odine u potrebljava u prav ilu term in
A rbeitsverm ogen. U I svesku K a p ita la M a rx ova dva term in a upotrebljava
kao sinonim e. Pod rad n o m snagom ili rad n o m sposobnou (U n ter A rbeitskraft od e r A rbeitsverm o g en ) p ie M a rx shvaamo cjelokupnost fizikih
i d u h o v n ih sp osobnosti koje postoje u tjelesnosti, u ivoj linosti jednog ov
jeka i koje on stavlja u p o k ret u vijek kad p roizvodi u p o tre b n e vrijednosti bilo
koje vrste. 162
112 L in g u e to v e poglede M a rx analizira u Teorijama o viku vrijednosti, I dio, odje
ljak A , 13. L in g u e t. 167
113 N a osm oj stran ici M arxove I I I sveske poinje tek st koji je nastavak njegove
I I sveske. Poetak reenice kojom po in je 8. stran a nalazi se n a nesauvanoj
29. stra n i I I sveske. P rv ih sedam stran ica I I I sveske sad re nekoliko m jeseci
ran ije n a p isa n u n ezavren u skicu o v u lg arn im ekon o m istim a B astiatu i Careyu
(vidi u 20. to m u ovog izdanja, str. 219-227). 167
114 B orba za zakonodavno ogranienje rad n o g vrem ena na d eset sati vo ena je u
Engleskoj od kraja 18. vijeka, a poetkom trid e se tih go d in a 19. vijeka dobila je
p u n zam ah. Z akon o d eseto satn o m rad n o m v rem en u , ali sam o za m aloljetnike
i za eDe izglasan je u p a rla m e n tu 8. ju n a 1847. godine. B o rb u engleske radnike
klase za n o rm a ln i ra d n i d a n M a rx je detaljno prikazao u V I I I glavi I sveska
K a p ita la . 168
115 U p . sli n u definiciju sredstva za rad u V glavi I sveska K apitala. 172
110 N a 16. str. svog rad a Richesse ou pauvretd, P a ris, 1841, C h erbu liez kae: Ka
p ita l to je siro v in a, o ru e, fo n d iv o tn ih sredstava (approvisionnem ent).
172
117 U I I I dije lu Teorija o viku vrijednosti, u odjeljku o T h o m a su H od g sk in u M arx
daje o p u kara k te ristik u tog shvaanja engleskih socijalista, a u nezavrenom
o djeljku o Jo h n u B rayu o n , m e u o stalim , navodi Brayove rijei iz djela Labour's
W rongs and Labour's Rem edy (L eed s, 1839, str. 95): Z a operacije proizvo aa
b ita n je k apital, a ne k a p ita lis t; izm e u ove dvojice postoji tako velika razlika
kao izm e u brodskog tere ta i tovarnog lista. 175
118 M a rx tu a lu d ira najvie n a a n o n im n o objavljenu b ro u ru T h o m asa H odgskina
Labour Defended against the Claims o f C a pital; o f the Unproductiveness o f Ca
p ita l proved (L o n d o n , 1825), u kojoj se dokazuje neproduktivnost kapitala.
D e ta ljn u analizu te bro u re M a rx je dao u Teorijama o viku vrijednosti, I I I
dio, odjeljak I I I , 3. T h . H o d gskin. 176
119 V idi I I I glavu druge knjige djela A dam a S m ith a A n Inquiry into the N ature
and Causes o f the W ealth o f N ations. 177
120 M a rx ovdje m isli n a rad S eniora Principes fondam entaux de Viconorme politique,
P a ris, 1836, p . 1 9 7 - 2 0 6 . K ritic i Seniorove vulgarne koncepcije o pro d u k tiv
nom i n e p ro duktivnom ra d u M a rx je posvetio poseban odjeljak u I dijelu svojih
Teorija o viku vrijednosti (vidi u 24. to m u ovog izdanja, str. 2 0 9 -2 1 2 ). 177
181 K a sn ije u Teorijama o viku vrijednosti M arx je detaljnije razm otrio taj prim jer.
P re m a njegovoj analizi rad n ik tv o m iara klavira jest proizvodni radnik, dok
je, napro tiv , m ajstor za klavire koji u mojoj kui po mojoj n arudbi pravi klavir
neproizvodni rad n ik , jer se njegov rad razm jenjuje n eposredno za moj do
hodak (24. tom str. 104). Isto tako, p o M a rx u pjevaica koja prodaje svoje

Napomene 4 3 9
pjevanje na svoj strah i rizik jest neproizvodni radnik. Ali ta ista pjevaica,
koja je pozvana od strane poduzetnika koji, da bi se domogao para, pri9iljuje
nju da pjeva jest proizvodni radnik, jer m u ona proizvodi kapital. Pouka:
Jedan te isti oblik rada moe biti kako proizvodan, tako i neproizvodan
(24. tom , str. 306) 177
122 M arx se ovdje poziva na 40. str. svoje X sveske ekscerpata, gdje se nalazi n a
vedeni citat iz M althusove knjige Principles o f Political Economy, second ed i
tion, London, 1836, p. 47. U stvari to nisu M althusove rijei, nego rijei redak
tora drugog (posm rtnog) izdanja njegove knjige, koji je htio da precizira M althusovo miljenje. 177
123 v id i D. Ricardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation. T h ird
edition, London, 1821, p. 3 3 4 - 337. O R icardovim pogledim a o neproizvodnom
karakteru kapitala vidi I I i I I I dio Teorija o viku vrijednosti. U p. tako er J. C. L.
Sim onde de Sism ondi. Etudes sur Viconomie politique. T o m e I, Bruxelles, 1837,
p. 22. 180
i* Vidi prim jedbu 104. 180
125 Vidi J. B. Say. T ra iti cTiconomie politique. Troisim e edition. T om e second,
Paris, 1817, p. 425, 429. 180
126 Proudhonove rijei le travail pro d u it, le capital vaut (rad proizvodi, kapital
vrijedi) iz I tom a njegovog rada Systdme des contradictions iconomiques, ou
Pkilosopkie de la misre (Paris 1846. p. 188). M arx navodi i u Bijedi filozofije.
180
127 U p. G ratuiti du Credit. Discussion entre M . Fr. Bastiat et M . Proudhon. Paris,
1850, p. 1 7 7 -1 8 1 . U p. napom enu 102. 182
128 T erm in trokovi proizvodnje ovdje i u prethodnoj reenici M arx upotrebljava
u sm islu imanentnih trokova proizvodnje robe koji su jednaki njenoj vrijed
nosti, tj. jednaki opoj sum i radnog vrem ena koja je potrebna za proizvodnju
robe. U rukopisim a iz 1857 - 1859. godine M arx jo nije provodio jasnu razliku
izm e u vrijednosti ( c + v + m ) i cijene proizvodnje ( c + v + p r o s e n i profit). 185
129 Pod cijenama proizvodnje (Produktionspreise) M arx ovdje m isli ono isto
to naprijed naziva trokovima proizvodnje ili potrebnom cijenom robe (vidi
napomene 71 i 128). 185
13 M arx ovdje prvi p u t upotrebljava izraz viak vrijednosti (Mehnvert) za oz
naavanje vika nad prvobitno avansiranom vrijednou, to ga kapitalist prisvaja
bez naknade. U knjizi engleskog socijalista-rikardovca W illiam a Thom psona
A n Inquiry into the Principles o f the Distribution o f W ealth M ost Conducive to
Human Happiness (London, 1824, p. 167, 169) tako er se upotrebljava term in
surplus value (viak vrijednosti). M e utim , kako je to pokazao F. Engels,
tim term inom T hom pson je oznaavao superprofit to ga dobija kapitalist koji
upotrebljava m aine u odnosu na zanatliju koji radi runo. N aporedo s term inom
surplus value T hom pson je upotrebljavao i term in additional value (do
datna vrijednost) kao naziv za cijelu novostvorenu vrijednost (v + m ). Osim
toga, kako je istakao Engels, u svakodnevnom ivotu u Francuskoj od davnina
je opeprihvaen izraz plus-value za oznaavanje svakog uveanja vrijednosti
koje nita ne stoji vlasnika roba. U jednom od svojih ranih lanaka (u oktobru
1842. godine) M arx je tako er nekoliko p uta upotrijebio izraz Mehrvvert za
oznaavanje dodatne vrijednosti, utjeranih novanih kazni to ih kao odtetu
dobijaju vlasnici uma za kra u drveta iz njihovih um a (vidi lanak Debate
povodom zakona o kra i drva, u 1. tom u ovog izdanja, napose str. 293 - 298).

185

440

Napomene i registri

131

M a rx tu djelom ino skraeno c itira reen icu iz V I I glave (O vanjskoj trgovini)

iz R icardove knjige O n the Principles o f Political Economy, and Taxation T h ird
e d itio n , L o n d o n 1821, p. 131. 185

132

P ro ud ho no ve poglede o kam ati kako su izraeni u djelu G ra tu iti du Crddit.

Discussion entre M . F r. D astiat et M . Proudhon, P a ris, 1850. M a rx je razm otrio
u I I I d ije lu Teorija o viku vrijednosti, u o djeljku: P rilo z i, 6. Proudhonova
polem ika p ro tiv kam ate. 187

133 M a rx

m isli n a a n o n im n i lanak Negroes and the Slave Trade (C rnci i trgovina

ro bov im a) objavljen u lon donskim no vinam a The T im es 21. novem bra 1857.
u o b liku p ism a redak ciji p o d p o tp iso m Expertus. 192

134 U

svom k o n sp e k tu R ic a rd o v ih Principles o f Political Economy (iz aprila 1851)

M a rx u po v o d u k ritik e R icard a o d stran e engleskih ekonom ista p ie : Veina
R ic a rd o v ih p ro tiv n ik a , kao n a p rim je r W akefield, tv rd e da o n n e m oe objasniti
viak. T a k o , n a p rim je r, tv o rn i ar ulae 30 f. st. u siro v in e, 20 u strojeve, 50
u n a ja m n in u . U k u p n o 10 f. st. O n prod aje svoju ro b u za 110 f. st. O tk u d a tih
10. f. st? (K . M a rx , Grundrisse der K r itik der politischen Oekonomie, A n h an g ,
M o sk au 1941, S. 828). O to m e d a kod R icard a n em a analize porijekla vika
v rije d n o sti M a rx govori i u I I d ijelu Teorija o viku vrijednosti. 193

135 M a rx

m isli n a M a lth u so v u k n jig u The M easure o f Value S ta te d and Illustrated,

L o n d o n , 1823. D e ta ljn a analiza M alth u so v e teo rije v rijed n o sti i napose M althusov e k ritik e R ic ardo vog uen ja nalazi se u I I dijelu Teorija o viku vrijednosti.
193

136 V idi

D . R ic a rd o , O n the Principles o f Political Economy, and Taxation. T h ird

e d itio n , L o n d o n , 1821, p. 1 - 1 2 . 193

137 V idi op. c it., p . 6 0 - 6 1 . 193

138 V idi op. c it., p . 131 - 132. 193
139 O fizio kratim a kao o oevima su v rem en e

po litik e ekonomije M arx govori i

u I d ije lu Teorija o viku vrijednosti (glava d ru g a: Fiziokrati). 194

140 M a rx

m isli na I I I glavu d ru g e knjig e djela A. S m ith a A n Inquiry into the N a

ture and Causes o f the W ealth o f N ations u kojoj S m ith razm atra p ita n je o proiz
vo dno m i n e p roizv odn o m rad u . O S m ithovom shvaanju proizv o d n o g rada
kao rad a koji se opredm eu je u ro b i M a rx govori d etaljno u Teorijama o viku
vrijednosti, glava tre a : A dam S m ith . 195

141

U I to m u K a p ita la M a rx je detaljno analizirao ten d en ciju kap italista da bez

g ran in o p ro d u e ra d n i d a n , kao i h isto riju engleskog tvornikog zakonodavstva
i napose b o rb u oko desetsatn o g rad n o g dana. G ovorei o poloaju radnike
klase u E ngleskoj, M a rx je iroko k o ristio izvjetaje tvornikog inspektora L eonha rd a H o rn e ra, koji se ovdje sp o m in je sam o u s p u t. 201

142 Ovaj

p rim je r m oe se izraziti i ovako: P rije u dvostruenja proizvodne snage

rad a jedan rad n i d an, recim o od osam sa ti, dijelio se na 2 sata potreb n o g rada
i 6 sati vika rada (2 v + 6 m ). Poslije udv o stru en ja pro izv o d n e snage rada toj
isti rad n i d a n dijeli se n a 1 sat p o tre b n o g rad a i 7 sati vika rad a ( lv + 7 m ) . 204

148 U

svom ra d u On the Economy o f M achinery and M anufactures, (L o n d o n , 1832,

p. 160 - 162) B abbage razm atra odnos izm e u vrijed nosti sirovina i vrijednosti
rad a u proizvodnji filigranskih izra evina od zlato u V eneciji. 207

144 M arx

m isli n a p rim je d b e Eugenea D airea na B oisguillebertov rad Dissertation

sur la N atu re des Richesses, de T A rgent et des Tributs (vidi Econormstes Financiers

Napomene 441
du X V I I I - e siicle. Prcds de N otices historiques sur chaque auteur, et accompagns de Com m entaires et de Notes Explicatives, p ar M . Eugne D aire. Paris,
1843, p. 419 - 420, Notes 1 et 2). 209

144 Vidi

D . Ricardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation. T h ird

edition, London, 1821, p. 8 9 - 9 0 . 209

144 D etaljnu

analizu Ricardovih pogleda o akumulaciji kapitala M arx je dao u glavi

sedamnaestoj I I dijela Teorija o vilku vrijednosti. 209

147 Vidi

D . Ricardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation. T h ird

edition, London, 1821, p. 325 - 328. 211

148 M arx

ovdje upuuje na svoju V III svesku ekscerpata iz politike ekonomije,

iz 1851. godine. U toj svesci sadri se, m e u ostalim , i detaljni konspekt treeg
izdanja Ricardove knjige On the Principles o f Political Economy, and Taxation,
popraen M arxovim kom entarim a (vidi u 20. tom u ovog izdanja, str. 485-529).
212

148 M arx

ovdje m isli na V II glavu Ricardove knjige On the Principles o f Political

Economy, and Taxation. 212

150 M arx

ovdje izlae Ricardove m isli sadrane u poetku X X glave njegove knjige

On the Principles o f Political Economy and Taxation. 213

151

M arx se ovdje poziva na 39. i 40. str. svoje V III sveske ekscerpata iz politike
ekonomije, gdje se nalazi konspekt poetka V II glave Ricardove knjige O vanj
skoj trgovini. 213

152 Vidi

D. Ricardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation, T h ird

edition, L ondon 1821, p. 4 1 6 -4 1 7 . 213

158 M arx

m isli na M ai thus ovu knjigu The Measure o f Value Stated and Illustrated,
L ondon, 1823. D etaljnu kritiku analizu M althusovih pogleda na vrijednost i
viak vrijednosti Mane je dao u Teorijama o vilku vrijednosti, I I I dio, glava
devetnaesta: T h . R. M althus. 215

184 M arx

u ovom prim jeru polazi od pretpostavke da se viak vrijednosti koji se

kapitalizira u cijelini troi na kupovanje nove radne snage, to je uostalom
nemogua pretpostavka, kako to on sam kae nekoliko redaka nie. 227

188 Pod

kamatama (Zins) M arx ovdje m isli cijeli profit koji se dobija na predujmljeni kapital. 228

158 Cijela

ova reenica u rukopisu glasi: Auf 140 aber 24 zuviel gereehnet (und
dies ist der U nterschied von 220 zu 196), sin d erst Vb vom 100 u nd n /is vom
100 zuviel gereehnet; j /b vom 100= 20% ; 11/12 vom 100 8 4/ia% oder 8
xh % y also zusam m en 28 1la% zuviel (vidi K . M arx, Grundrisse der K ritik
der politischen Oekonomie, M oskau 1939, S. 275 - 276). U prijevodu je sredina
te reenice zbog nejasnosti isputena, a u ostalom dijelu reenice ispravljene
su aritm etike pogreke. 229

187 U

rukopisu tu je ostavljeno prazno m jesto, oito za izraunavanje tog drugog

prim jera. U rednici ruskog izdanja M arxovih djela, izveli su u detalje kako bi
to raunanje po njihovom m iljenju moralo izgledati, pa itaoca kojega to za
nim a upuujem o na K . M arks i F. Engels, Sotinemja, Izdanie vtoroe, T o m
46, ast. I, M oskva 1968, str. 5 3 2 - 533. 229

188 O

tom e kako Carey i drugi vulgarni ekonomisti brkaju stopu vika vrijednosti
sa stopom profita vidi I svezak K apitala, T rei odjeljak, glava sedma. 229

4 4 2 Napomene i registri
iso V idi C h. B abbage, O n the Economy o f M achinery and M anufactures, London
1832, p . 16. 236
*
ieo M a rx ovdje p retp o stav lja da sto pa vika v rijednosti ostaje poslije poskupljenja
rad n e snage ista kakva je b ila p rije p oskupljenja (25% za kapital I i 33 i / 3%
za kap ital I I). T o je m ogue sam o u sluaju ako je dolo do odgovarajueg
p ro d u e n ja rad n o g d ana. 236
161 U p . G ra tu iti du Crtd.it. Discussion entre M . F r. B astiat et Proudhon, Paris
1850, p. 1 2 7 - 132, 1 3 5 - 157, 288. U p . tak o er p rim je d b u 102. 239
162 M isli se na francuski prijev o d knjige L auderdalea A n Inquiry into the Nature
and Origin o f Public W ealth. E d in b u rg h a n d L o n d o n , 1804 (L auderdale, J.,
Recherches sur la nature et Vorigine de la richesse publiques, P a ris, 1807, p . 119 - 120).
U p . I d io Teorija o viku vrijednosti, glava etv rta, p arag rafi I I i 12. 242
163 M a rx ovdje svojim rije im a izlae um ovanje R avenstonea u knjizi Thoughts on
the F unding System , and its E ffects, L o n d o n 1824, p . 46, koje je kod Ravenstona
izraeno slijedeim rije im a Tam o gdje je za izdravanje deset ljud i potreban
rad d ev eto rice, sam o Vio u k u p n o g p roizvoda m oe o tpadati n a u d io rente. T am o
g dje je rad jednog ovjeka dovoljan za izdravanje petorice, tam o e na u dio
re n te ili d ru g ih zahtjeva drave, koji se m ogu zadovoljiti sam o iz vika proizvoda
rad a , o tp asti 4/s proizvo d a. P rv o se oito doga alo u Engleskoj u p erio d u osva
janja, a po sljed n je se zbiva sada, kada se sam o x/s stanovnitva bavi zem ljorad
njom . 250
164 M a rx m isli n a k n jig u M a c C ullocha The Principles o f Political Economy. E d in
b u rg h , 1925, p. 165 - 192. O tenji v u lg arn ih ekonom ista, i napose M ac Cullocha
d a zatak aju p ro tiv rje n o sti kap italistik e pro izvo dn je M a rx govori detaljno u
I I i I I I dije lu Teorija o viku vrijednosti. 262
165 M a rx m isli na izvo enja Jam esa M illa o stalnoj i nunoj jednakosti izm e u
p ro izv o d n je i potro n je, izm e u p o n u d e i potranje, izm e u sum e kupovina
i su m e p ro d aja , koja se sadre u njegovoj knjizi Elements o f Political Economy,
L o n d o n , 1821. p. 1 8 6 - 195. T o shvaanje Jam esa M illa (prvi p u t iskazano u
njegovoj b ro u ri Commerce Defended, L o n d o n , 1808) kojem u se prikljuio i
Say, M a rx je d etaljn ije analizirao u Prilogu kritici politike ekonomije i u Teori
ja m a o v iku vrijednosti ( I I i I I I d io). 262

188 M a rx

m isli n a takozvanu b irm in g h a m sk u kolu little shilling men (pristalica

m alog ilinga) koju je osnovao b irm in gh am sk i bank ar T h om as A ttw ood. Pogledi
te kole izloeni su u knjizi The Currency Question. T h e G em ini L etters (L o n
d on, 1844), iji su se a u to ri (T h o m a s W rig h t i Jo h n H arrlow ), nazvali blizan
cima (Gemini). 263

107 M a rx m isli n a M althu sov e radove Principles o f Political Economy Considered

w ith a View to their Practical Application, 2nd ed itio n , L o n d o n , 1836, p. 405
(p rim je d b a izdavaa) i D efinitions tn Political Economy, L o n d o n , 1827, p. 258 - 259, te na I tom S ism ondijeva rad a Etudes sur Teconomie politique, Bruxelles
1837, p. 61. 263

168 D .

R icardo, O n the Principles o f Political Economy, and Taxation, T h ird edition,

L o n d o n 1821, p . 8 0 - 85. D e ta ljn u k riti k u analizu R icardovih pogleda o h ip e r
pro d u k ciji kapitala M arx je dao u I I dijelu Teorija o viku vrijednosti 263

169 A. S m ith , A n Inquiry into the N a tu re and Causes o f the W ealth o f Nations. W ith
a C o m m e n ta ry , by the A u th o r o f England a n d America [E. G . W akefield].
V olum e I , L o n d o n , 1835, p . 244 - 246. 264

Napomene 443

170 U p. Hodgskin, Popular Political Economy, p. 245 - 246. 266

171 O Hodgskinovoj koncepciji koegzistirajueg rada vidi I I I dio

Teorija o viku

vrijednosti (glava dvadeset prva, 3. b). 267

173 J.

B. Say, T ra iti d'icononde politique, Troisim e dition. T o m I I, Paris, 1817,

p. 441. 272

173 Vidi

P. J. Proudhon, Qu'est-ce que la propritd? P aris, 1840, chapitre IV, 5

i G ratuiti du Credit. Discussion entre M . Fr. Bastiat et M . Proudhon, Paris 1850,
p. 207 - 208. 212

174 Vidi prim jedbu 161. 279

175 U stvari uz navedene pretpostavke

vrijednost to bi je pridodao ivi rad (10

talira), inila bi ne Vio cjelokupne vrijednosti proizvoda, nego Vo, jer vrijed
nost funte prede pala bi s 5 talira na 4 Vs talira i, prem a tom e, ukupna vrijednost
20 funti prede sm anjila bi se sa 100 na 90 talira. 279

176 M arxova

um ovanja na str. 458 - 463 redaktori niskog izdanja saeto su prika

zali pom ou dviju tablica, pri em u prva tablica prikazuje uveavanje koliine
proizvoda pom ou produavanja radnog dana, a druga poveanje koliine p ro
izvoda putem porasta produktivnosti rada uz neprom ijenjenu veliinu radnog
dana. (Vidi K . M arks, F. Engels, Soinertija, Izdanie vtoroe, T o m 46, ast
I, Moskva 1968, p. 535 - 536.) 280

177 Vidi prim jedbu 114. 280

178 T aan raun izgledao bi ovako: svaku funtu prede radnik bi dobi jao uz popust
od V20 talira u odnosu na njenu vrijednost; a kako bi on sada dobijao ukupno
1x400
4 4/ b # funti prede ili 400/ 00 funti prede, to bi njegov dobitak iznosio 2 0 x 9 0 ~ t a
lira, tj. 20/09 talira, a ne 20/ioo talira, kako to radi jednostavnijeg raunanja p ret
postavlja M arx. 283

179 T aan

raun glasio bi ovako: Prije povienja najam nine vrijednost 40 funti

prede dijelila bi se na 160c + 22v 4-18m. Sada se ona dijeli na 1 6 0 c + 2 2 u ^ 18/n.
Ako je ranije stopa profita bila 20/ibo, tj. 11 */9% , ona je sada jednaka 18/ m , tj.
9 81/ 9 i % . 285

180 D .

Ricardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation, T h ird edition,

L ondon 1921, p. 139. 294

181 J.

Steuart,.y4n Inquiry into the Principles o f Political Oeconomy, Vol. I, D ublin,

1770, p. 40, 396. 308

182 A.

Sm ith, A n Inquiry into the N a tu re and Causes o f the Wealth o f Nations, Book
I, C hapter V. 311

183 Ovaj

dio rukopisa iz 1857 - 1858. godine, kojem je M arx u svojim Referatima

uz moje vlastite sveske dao naslov Oblici koji prethode kapitalistikoj proiz
vodnji sadri se u svesci IV, str. 50 - 53. i u svesci V, str. 1 - 1 5 . Str. 1 - 1 5
sveske V M arx je u svojim Referatima nazvao: Nastavak o procesu koji p ret
hodi obrazovanju kapitalistikog odnosa ili prvobitnoj akumulaciji. 312

184 O vu

reenicu N iebuhr navodi iz X I knjige Rimske arheologije (Stare rim ske

historije) Dionizija Halikarnaskog, starog grkog historiara koji je to svoje
glavno djelo napisao oko 30 - 7. godine pre n. e. 317

188 A.

Sm ith, A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations, Book
I I, C hapter IV. 339

4 4 4 Napomene i registri
iso O vu i slijedee p rim je d b e o p rv o b itn im znaenjim a rijei kapital kao i tekstove
koji ih ilu strira ju M a rx je p reu zeo iz 2. to m a D ucangeova rjenika Glossarium
mediae et infimae latim tatis, T o m u s I I . P a risiis, 1842, p. 1 3 9 - 141. 343

187 A dam

H . M iiller, Die Elemente der Staatskunst. E rste r T e il, B erlin, 1809

2 2 6 - 2 4 1 .3 4 4

188 R ije

pogreno (falsch!) u zagradi M arx je naknadno um etn u o u tek st ru k o

pisa. O na se o d nosi na reen icu koja joj n e p o sred n o p reth o d i (Trajanje [pro
cesa proizvodnje] ovdje nije n ita d rugo nego rad n o vrijem e potreb n o za izradu
proizvoda.) U to k u daljnjeg rad a n a to m ru k o p isu i kasnije u I I to m u K apitala
M a rx je pokazao da n ije svako vrijem e u toku kojeg se k apital nalazi u procesu
p roizvodnje ve sa m im tim p o tre b n o rad n o vrijem e. 347

189 U

o riginalu A rbeitsverm ogen. U vezi s tim term in o m u p o red i nap om en u br.

111. 349

190 M a rx

ovdje slobodno p rep ria v a T h o m p so n a, oslanjajui se n a svoju svesku

iz 1845. godine. 368

191

G . R am say, A n Essay on the Distribution o f W ealth, E d in b u rg h , 1836, p . 55.

D alje, n a str. 372 - 373 ovog to m a M a rx navodi odgovarajua m jesta iz R am sayeve knjige. 370

192 M a rx

m isli n a S torch ov rad Cours d'economie politique (P a ris, 1823, to m I,

str. 409 - 411), gdje se navodi p rim je r sp ek u lativ n ih kupovina i p reprodaja
takvih ro b a kao to s u eer, kava, konoplja i eljezo u P e tro g ra d u poetkom
19. vijeka. O dgovarajue m jesto iz S torchove knjige M arx c itira na str. 19/20
u 20. to m u ovog izdanja. 371

193 H .

C . C arey, Principles o f Political Economy, P a rt I, P h ilad elp h ia, 1837, p.

99, 129. 377

194 U

I I I d ijelu Teorija o viku vrijednosti M a rx je detaljno analizirao i k ritizirao

M ac C ullochovo p ro iren je pojm a rad a na p riro d n e procese. 377

195 K o m p leta n

tek st ovih ekscerpata iz R icard a sad ran ih u M arxovoj svesci V III

v id i u 20. to m u ovog izd an ja, str. 485 - 529. 378

196 R ije

je o M arxovoj svesci ekscerpata iz R icard a spom enutoj u napom eni b r.

195. 378

197 N ajvanija

B rayova izjanjavanja kao p ro tiv n ik a buroaske politike ekonom ije

i autora u topijskog uen ja o jednakoj razm jeni iz njegove knjige Labour's
Wrongs and Labour's Rem edy (L eed s, 1839), M a rx je naveo u I I I dijelu Teorija
o viku vrijednosti. 379

198 A.

S m ith , A n Inquiry into the N a tu re an d Causes o f the W ealth o f Nations, Vol.

I , L o n d o n 1835, p. 1 0 0 - 102, 1 3 0 - 131. 379

199 T a j

p rim je r nalazi se n a str. 26 - 27. R icardovog rad a On the Principles o f Poli

tical Economy, and Taxation, L o n d o n 1821. 380

200 U

p ism u E ngelsu od 5. m arta 1858 (napisanom p riblino m jesec dana poslije

ove stranice rukopisa) M a rx navodi taj isti p rim je r raunanja profita. A taj je
p rim je r M alth u s (u 2. izd an ju svojih Principles o f Political Economy) preuzeo
iz slubenog izdanja iji je p u n i naslov g lasio: Factories Inquiry Commission.
First Report o f the Central B o a rd o f H is M ajesty's Commissioners. O rdered by
th e H ouse o f C om m ons, to b e p rin te d , 28 Ju n e 1833, p. 34 (Komisija z a istra
ivanje tvornica. P rv i izvjeta j centralnog savjeta komisije njegovog
O bjavljeno p o n a re en ju donjeg dom a od 28. jun a 1833. godine, str. 34). 382

Napomene 4 45

291

Brzinu obrtanja stalnog i opticajnog kapitala M arx rauna na slijedei nain:

Za stalni kapital njegova veliina (10 000 f. st.) dijeli se veliinom am ortizacionog fonda (650 f. st.); za opticajm kapital sum a nepredvi enih rashoda
(1 100 f. st.), najam nine (2 600 f. st.) i vrijednosti sirovina (10 000 f. st.), ukupno
13 700 f. st., dijeli se veliinom opticajnog kapitala (7 000 f. s t) . 382

202 u

pism u Engelsu od 5. m arta 1858, gdje M arx navodi isti prim jer izrauna
vanja profita, on prim euje: Jako mi je ao to m e u naprijeid navedenim po
dacima nije naveden broj radnika; nem a ni odnosa izm e u onog to figurira
pod nazivom plaa i najamnina u pravom sm islu te rijei. M e utim, na ovom
m jestu rukopisa M arx uslovno pretpostavlja da je udio najam nine u godinjim
trokovima jednak tano ll, a da ostali dio od 2600 f. st. otpada n a plau. 383

203 H.

C. Carey, Principles o f Political Economy, Part I, Philadelphia, 1837, p.

73 - 80, 83 - 92, 99, 337, 339 - 340. 394

204 N avedena

Wakefieldova shvaanja M arx kom entira u I I i I I I dijelu Teorija o

viSku vrijednosti. 396

203 M isli

se na m jesto iz knjige A lbert G allatin, Considerations on the Currency

and Banking System o f the United States, Philadelphia, 1831, p. 68. 397

206 P.

Gaskell, Artisans and M achinery: The M oral and Physical Condition o f the
Manufacturing Population considered with Reference to Mechanical Substitutes
fo r Human Labour, London, 1836, p. 11 - 114, 293 - 362. 400

2044C h.

Babbage, Trait 6 sur VEconomie des Machines et des Manufactures. T ra d u it

de langlais sur la troisim e dition, par Ed. Biot. P aris, 1833, p. 485. 402

207 P.

Rossi, Cours d iconomie politique. Annee 1 836- 1837 (C ontenant les deux
volumes de ldition de Paris). In : Cours d'iconomie politique, Bruxelles, 1843.
403

2os

T orrens, A n Essay on the Production o f Wealth. L o ndon, 1821, p. 70 - 71. 403

390 Glava

o kapitalu u rukopisu K ritika politike ekonomije pokazala se u biti kao

Glava o kapitalu uope, tj. kao prva glava knjige O kapitalu prve od est
knjiga to ih je bio zamislio M arx. V idi pism a M arxa Lassalleu od 22. februara
i od 11. m arta 1858. godine. 406

210 H .

C. Carey, The Past, the Present, and the Future, Philadelphia, 1846, p. 7 4 - 75. O dgovarajuu Careyevu izjavu M arx navodi u II dijelu Teorija o viSku
vrijednosti. 408

211

Kratku karakteristiku Ferriera kao suvremenog poklonika m erkantilista M arx

daje u I tom u Kapitala. Vidi tako er str. 1 0 6 - 107 ovog toma. 411

212 A.

Srni th, A n Inquiry into the Nature and Causes o f the Wealth o f Nations. Book
I, C hapter X I, P art I. 412

213 O

antikim kolonijama v. lanak K . M arxa u New-York D aily Tribune na

pisan 4. m arta 1853. godine. T am o se govori i o velikim seobama barbarskih
plem ena u vrijeme propadanja antikog svijeta. 414

814 D .

R icardo, On the Principles o f Political Economy, and Taxation, 3d edition,

L ondon 1821, p. 493, 495. 416

216 C h.

F ourier, Le nouveau Monde industriel et sociitaire (*Oeuvres Complltes de

Ch. Fourier. T om e six iim e, troisim e dition, Paris 1848, p. 245 - 252). 420

4 4 6 Napomene i registri

210 N .

W . S en io r, Principes Fondamentaux de VEconomie Politique. P aris, 1836, p

309 - 335. 420

217

P. J. P ro u d h o n , Systime des contradictions iconomiques, ou Philosophie de la

mishre. T o m e I, P a ris, 1846, p. 73; F . B astiat et P. J. P ro u d h o n , Gratuiti du
Credit. Discussion entre M . Fr. Bastiat et M . Proudhon, P a ris, 1850, p. 200.
A nalizu te P ro u d h o n o v e teze vidi i u Bijedi filozofije. 421

218 O

tom e da se u ko m u n iz m u viak rada p retv ara u p o treban rad M arx govori

i u I to m u Kapitala. 421

2,9 M a lth u s, Definitions in Political Economy,

220 M illovim glavnim djelom (m ag nu m o pus)

L o n d o n , 1827, p. 6 9 - 70. 424

M arx sm atra Principles o f Political

Economy with some of their Applications to Social Philosophy. In tw o volum es.
L o n d o n , 1848. 424

447

Literatura
Aristoteles, Ethica Nicomachea. In : A ristotelis O pera ex recensione Im m anuel is
Bekkeri. T om us IX . O xonii, 1837 [Nikomahova etika. U : Aristotelova Djela
u izdanju Im anuela Beckera. T o m IX , Oxford 1837]. 65
De Republica libri V III. In : A ristotelis O pera etc. T om us X , Oxonii 1837
[O dravi, knjiga V III i ekonomika. U : Aristotelova itd. T o m X, Oxford 1837]
6 330
Aktinson, W illiam, Principles o f political economy; or, the laws o f the form ation
of national wealth. [Principi politike ekonom ije; ili, zakoni obrazovanja n a
cionalnog bogatstva].
Babbage, Charles, Trait sttr Viconomie des machines et des manufactures. T ra d u it
de langlais sur la troisim e dition p ar Ed. Boit [Rasprava o ekonomiji maina
i industrije. Preveo Ed. Boit s treeg engleskog izdanja]. Paris 1833. 207 236 402
[Bailey, S.], M oney and its vicissitudes in value; as they affect national industry
arid pecuniary contracts; with a postscript on joint-stock banks [Novac i prom jene
njegove vrijednosti; njihov utjecaj na nacionalnu industriju i na novane ugo
vore; s dodatkom o akcionarskim bankama]. L ondon 1837. 122 3 9 6 -3 9 3
Bastiat, Frdric et Proudhon, P ierre-Joseph, G ratuiti du cridit. D iscussion entre
M . Fr. Bastiat et M . Proudhon [Beskamatni kredit. Diskusija izm e u g. Fr.
Bastiat-a i g. Proudhona], Paris 1850. 35 135 147 182 187 188 239 272 279
Bastiat, Frdric, Harmonies iconomigues.
D rugo izdanje], Paris 1851. 130 135

2me

dition

[Ekonomske harm onije.

ellers, John, Essays about the poor, manufactures, trade, plantations and immorality
[Ogledi o sirom asima, industriji, trgovini, plantaam a i nem oralu], London
1699. 65
Boisguillbert, Pierre le Pesant de, Dissertation sur lanature des richesses, de I'argent
et des tributs. In : Econom istes financiers d u X V IIIe siele etc. [Rasprava o
prirodi bogatstva, novca i poreza.] U : Finansijski ekonomisti X V III vijeka itd.
Paris 1843. 94 109 119 152 209
Bray, J. F ., Labour's wrongs and labour's remedy; or, the age o f might and the age
o f right [Nepravde prem a radnicim a i sredstva za njihovo uklanjanje; ili, doba
moi i doba pravde], L eeds-M anchester 1839. 175 379
Carey, H . C ., The past, the present, and the future [Prolost, sadanjost i b udu
nost]. Philadelphia 1848. 408.

4 4 8 Napomene i registri
-

Principles o f political economy. P a rt th e first, o f th e laws o f th e p ro d uction and

d istrib u tio n o f W ealth [P rin c ip i politike ekonom ije. P rvi dio, o zakonim a
p roizvo dn je i rasp od jeli bogatstva]. P h ila d e lp h ia 1837. 377 3 9 3 .3 9 4

C halm ers, T h o m a s, O n political economy in cennexion w ith the moral state and moral
prospect o f society. S econd ed itio n . [O politikoj ekonom iji u vezi s m oralnim
stanjem i s m o ra ln im p e rsp ek tiv am a drutva. D ru g o izdanje]. Glasgow
E d in b u rg h D u b lin L o n d o n 1832. 411 -4 1 2 .
C h e rb u lie z , A ., Richesse ou pauvret. Exposition des causes et des effets de la distri
bution actuelle des richesses sociales [Bogatstvo ili sirom atvo. Prikaz uzroka i
posljedica dananje rasp o d jele bogatstva]. P aris 1841. 172 179 362
D a ire , E u gn e, Economistes financiers du X V l i l e stid e etc. Precedes de notices
h isto riq u e s s u r ch a q u e a u te u r, et accom pagnes de co m m en taires e t de notes
explicatives p a r . . . [F in an sijsk i ekonom isti X V I II vijeka itd . S h istorijskim
biljek am a o svakom a u to ru i s k o m en tarim a i napom enam a o d . . . ] Paris
1843. 209
D e Q u in cey , T h o m a s: The logic o f political economy [L ogika politike ekonom ije].
E d in b u rg h i L o n d o n 1844. 3 7 5 - 3 7 7
D a rim o n , A lfred, De la riform e des Banques. A vec u n e in tro d u c tio n p a r M . Em ile
d e G ir a r d in [O refo rm i banaka. S uv o d o m g. E m ile-a de G irard in -a ] Paris
1856. 29 30 32 33 3 5 - 3 8 43
D u c a n g e , C h arles D u fre sn e , Glossarium M ediae et Infim ae Latinatis, conditum a
Carolo D ufresne Dom ino D u Cange, Cum supplementis integris Monachorum
Ordinis S . Benedicti. D . P . Carpenterii, Adelungii, A liorum , Suisque digessit
G. A . L . Henschel. T o m u s S ecu n d u s. P a risiis 1842 [Rjenik srednjovjekovnog
i najnovijeg latin iteta , sastavio C h arles D u fre sn e gospodin D u C ange. Sa svim
do dacim a m on ah a red a sv. B enedik ta, gospodina p atera C a rpentier-a, Adelunga
i d ru g ih , kao i sa svojim v lastitim d o d acim a izdao G . A . L . H enschel. D ru gi
tom . P a ris 1842]. P rv o izdanje D ucange-ovog rjenika izilo je 1678. godine.
343 344
D u re a u d e la M alle, A. J ., Economie politique des Rom ains [Politika ekonom ija
R im ljan a ], T o m e s I - I I . P a ris 1840. 8 0 - 8 4
F e rrie r, F ra n so is -L o u is - A u g u ste, D u gouvem em ent consider e dans ses raports avec
le commerce [O vladi, s gled ita n jen ih odnosa s trgovinom ]. P aris 1805. 106
F o u rie r, C h arles, L e nouveau monde industriel et societaire. I n : Oevres com pletes
de C h. F o u rie r. T o m e siitm e. T ro isi m e dition. [Novi ind u strijski i socijeta rn i svijet. U : C jelokupna djela C h . Fou riera. esti tom . T re e izdanje] Paris
1848. 420
G a llatin , A lb ert, Considerations on the currency and banking system o f the United
States [R azm atranja o novanom o p ticaju i bankovnom sistem u Sjedinjenih
D rava], P h ila d e lp h ia 1831. 3 9 7 - 3 9 8
G anilh, C h arles, Des systimes d economie politique, de leurs inconvmens, de leurs
avantages, et de la doctrine la plus favorable a ux progris de la richesse des nations
[O sistem im a politike ekonom ije, o njihovim nedostacim a, o njihovim p red
n o stim a, i o u e n ju koje najvie pogoduje n a p re tk u nacionalnog bogatstva.]
P aris 1809. 51 142

Literatura

449

G am ier, G erm ain, Histoire de la monnaie, depuis les temps de la plus haute anti
quit 4, jusqu'au rigne de Charlemagne [H istorija novca, od najstarijih vremena
do vladavine Karla Velikog). Paris 1819. 82 84 88
Gaskell, P. (Surgeon), Artisans and machinery : the moral and physical condition
o f the manufacturing population considered with reference to mechanical substitutes
fo r human labour (Zanatlije i m aine: m oralni i fiziki poloaj fabrikog stanov
nitva s obzirom na zam jenu ljudskog rada m ainama). L on d o n 1836. 400
Goethe, Johann Wolfgang, Egmont. 32
G rim m , Jacob, Geschichte der deutschen Sprache. Erster Band [H istorija njemakog
jezika. Prvi svezak). L eipzig 1848. 80
Gulich G ., Geschichtliche Darstellung des Handels, der Gewerbe und des Ackerbaus
der bedeutendsten handeltreibenden Staaten unserer ZeiL Band V. [Historijski
prikaz trgovine, industrije i zemljoradnje najvanijih trgovakih drava naeg
vremena. Svezak V). Je na 1845. 83
Hesiodi Carolina. Recensuit et com m entariis instruxit Carolus G oettlingins [Hesiodove pjesme. Uredio i propratio kom entarim a Carolus G oettlingins). Lothae
1843. 81
Hobbes, T hom as, Elementa philosophica. De Cive. In : O pera philosophica. T om us
I. Am stelodami 1668 [Elem enti filozofije, o dravi. U : Filozofska dela. T o m I.
Am sterdam 1668). 62
Leviathan, sive de materia, form a, et potestate civitatis acclesiasticae et dvilis.
In : Opera etc. Tom us II. Am stelodami, 1668. [Levijatan ili o m ateriji, obliku
i vlasti crkvene i gra anske drave. U : Djela itd. T o m II. A m sterdam 1668.) 62
[Hodgskin, Thom as), Labour defended against the chaims o f capital; or the U n p ro ductioeness of capital proved. W ith reference to the present com binations
am ongst journeym en. By a labourer. [U obranu rada protiv pretenzija kapitala;
ili dokaz neproduktivnosti kapitala. S prim jedbam a o sadanjim udruenjim a
m edu najam nim radnicim a. N apisao jedan radnik). L ondon 1825. 176
H odgskin, Thom as, Popular political economy. F our lectures delivered at the L o n
don M echanics Institution [Popularna politika ekonomija. etiri predavanja
odrana na Londonskoj koli za m ehaniare). London 1827. 266 267 413
H ubbard, John Gellibrand, The currency and the country [Novani opticaj i zemlja).
London 1843. 92
A n Inquiry into those principles respecting the nature o f demand and the necessity
o f consumption, lately advocated by M r. M althus [Istraivanje principa o prirodi
potranje i neophodnosti potronje, koje je nedavno branio g. M althus). L ondon
1821. 266
Jacob. W illiam F. R. S., A n historical inquiry into the production and consumption
of the precious metals. In two volumes. Vol. I II. [Historijsko istraivanje o
proizvodnji i potronji plem enitih m etala. U dva toma. T o m I II.) L ondon
1850. 80 82 89 92 117
Jusdniani, D ., sacratissim i principis, Institutiones. Accesserunt ex Digestis titu li
de verborum significatione et regulis juris. Editio sterotypa H erhan. Parisiis,
1815 [Institucije blaenopoiveg Justiniana, najsvetijeg vladara. S dodatkom
29 M a n - Engels (19)

4 5 0 Napomene i registri
titu la o znaenju rijei i o p rav n im pravilim a iz D igesta (izvoda iz rim skog ci
vilnog prava). S te rotip sk o izdanje H erh a n a , P aris 1815]. 132
L a u d e rd a le (Jam es M a itla n d ), le com pte de, Recherches sur la nature et Vorigine

de la richesse publique, et sur les moyens et les causes qui concourent d son accroissement. T r a d u it de langlais p a r E. L agentie de L avaisse [Istraivanja o p riro di
i izvoru nacionalnog bogatstva i o sred stv im a i uzrocim a koji doprinose n je
govom uveavanju. P reveo s engleskog E. L ag en tie de L avaisse]. Paris 1808
107 242

Lectures on gold for the instruction of emigrants about to proceed to Australia. D e li

vered a t th e M u seu m o f p ractical geology [Predavanja o zlatu za o buku em ig
ran ata koji se s p re m a ju u A u straliju . O drana u M u z eju praktike geologije].
L o n d o n 1852. 77 78
L o ck e, Jo h n , F urther considerations concerning raising the value o f money (1695).
I n : T h e w orks o f J o h n Locke in fo u r volum es. T h e sev en th ed itio n . Volum e
I I . [D aljnja raz m a tra n ja o p o v ien ju v rijed n o sti novca (1695). U : D jela Johna
L ockea u e tiri knjige. Sed m o izdanje. I I tom ]. L o n d o n 1768. 60
L u c re tiu s C arus T ., D e rerum natura. L atein isch
Bd. I : T . L u c re ti a ri: D e reru m n a tu ra
H e rm a n n u s D iels [O p riro d i stvari. L a tin sk i
T o m I : T . L u c re tiu s C a ri: O p riro d i stvari,
B erlin 1923. 81

u n d d eu tsch von H e rm a n n Diels.

recen su it em m en d av it, supplevit
i njem aki izdao H erm an n D iels.
k ritiki obradio H e rm a n n D iels].

M acC ulloch, J. R ., The principles o f political economy: w ith a sketch o f the rise and
progress o f the science [P rin c ip i p olitike ekonom ije: sa skicom nastanka i razvitka
te nauke]. E d in b u rg h i L o n d o n 1825. 262 424
M a lth u s, T h o m a s R o b e rt, Definitions in political economy, preceded by A n inquiry
into the rules which ought to guide political economists in the definition and use
o f their term s; w ith remarks on the deviation fro m these rules in their writings
[D efinicije u politikoj ek o n o m iji, em u p reth o d i istraivanje o pravilim a koja
tre b a da vode politike ekonom iste u definiranju i u p o tre b i svojih term in a ;
s p rim je d b a m a o o d stu p a n ju od ovih p ravila u n jihovim spisim a). L o n d o n 1827.
263 407 409 424
The measure o f value stated and illustrated, w ith an application o f it to the alte
rations in the value o f the English currency since 1790 [M jera v rijed n o sti, form ulirano
i ilu strira n o , s njenom p rim jen o m n a p ro m jen e v rijed n o sti engleskog novca od
1790]. L o n d o n 1823. 193 215 368 386 387 390 392 393 407
Principles o f political economy considered w ith a view to their practical application.
Second edition w ith considerable ad d itio n s from th e a u th o u rs ow n m anuscript
a nd an original m em o ir [P rin c ip i politike ekonom ije s obzirom n a njihovu
p rak tin u p rim je n u . D ru g o izdanje s bro jn im dodacim a iz autorovog rukopisa
i s njegovom biografijom ]. L o n d o n 1836. 115 177 263 267 269 378 382 384
385 386
M arx, K a rl, M isbre de la Philosophic. Reponse d la pfdlosophie de la m isre d M .
P ro u d h o n [Bijeda filozofije. O dgovor na filozofiju bijede g. P ro u d h o n a]. Paris
B ruxelles 1847. 59 149
Bemerkungen tiber Okonomie [N apom ene o ekonom iji]. (R ukopis koji nije sa
uvan.) 63

Literatura 451
M ein H eft X I I [Moja sveska X II]. (Rukopis koji nije sauvan.) 63
M ili, James, Elements o f political economy. London, 1821. [Elem enti politike eko
nomije]. London 1821. 89 262 424
M ill, John Stuart, Essays on some unsettled questions o f political economy (Ogledi
0 nekim otvorenim pitanjim a politike ekonomije). London, 1844. 424 - 427
Principles o f political economy with some o f their applications to social philosophy.
In two volumes. Vol. I [Principi politike ekonomije s nekim od njihovih p rim
jena na socijalnu filozofiju. U dva toma. T o m I]. L ondon 1848. 7 8 424
[Misselden, E .], Free trade, or the means to make trade flourish [Slobodna trgovina
ili sredstvo za postizanje procvata trgovine]. London 1622. 116 119
M uller, Adam H ., Die Elemente der Staatskunst. Offentliche Vorlesungen vor Sr.
D urchlaucht dem Prinzen B ernhard von Sachsen W eim ar u n d einer Versamm lung von Staatsm annem und D iplom aten, im W inter von 1808 a u f 1809,
zu D resden, gehalten. Zw eiter T h e il [Elementi politike. Javna predavanja
drana pred Njegovom visosti princom Bernhardom von Sachsen- W eim ar i
skupom dravnika i diplom ata, u zim u 1808 - 1809. U D rezdenu. D ru g i dio].
Berlin 1809. 344
Niebuhr, Barthold Georg, Romische Geschichte. Erster T h eil. Zw eite, vollig u m gearbeitete, Ausgabe [Rimska historija. Prvi dio. D rugo, potp u n o prera eno
izdanje]. Berlin 1827. 3 1 6 - 318 334
Petty, W illiam, Several essays in political arithmetick [Razliiti ogledi o politikoj
aritm etici]. London 1699. 72 118
Plinius, Historia naturalis [Plinije: Prirodna historija]. Izdanje nije utvr eno. 82
Prescott, W illiam H ., History o f the conquest o f Peru. Fo u rth edition. In th ree vo
lumes [H istorija osvajanja Perua. etvrto izdanje. U tri tom a]. L ondon 1850. 20
Proudhon, P ierre-Joseph, G ratuit du C rd it vidi Bastiat, Fridbric et Proudhon,
Pierre-Joseph.
Proudhon, Pierre-Joseph, Qu'est ce que la propriiU ? ou Recherches su r le principe
du droit et du gouvem em ent [ ta je vlasniStvo? ili Istraivanje o p rincip u prava
1 vlasti]. Paris 1840. 35 272
Systbne des contradictions Iconondques, ou Philosophie de la m isre. Tom es
I II. [Sistem ekonomskih protivurjenosti ili Filozofija bijede. T o m I II] .
Paris 1846. 23 59 180 421
Ramsay, George B. M ., A n essay on the distribution o f wealth [Ogled o raspodjeli
bogatstva]. Edinburgh 1836. 185 370 3 7 2 - 373 375
Ravenstone, Piercy M . A., Thoughts on the funding system, and its effects [M isli
o zajmovnom sistem u i o njegovim posljedicam a]. L ondon 1824. 123 250 389
Reitem eier, Johann F rid rich, Geschichte des Bergbaues und Hiittentoesens bey den
alten Vdlkem. [H istorija rudarstva i topioniarstva kod starih naroda]. G o ttin
gen 1785. 82
Ricardo, David, The high price o f bullion a proof o f the depreciation o f bank notes.
The founsth edition, conected. [Visoka cijena zlatnih Sipki dokaz obezvre enja
novanica, e tv rto , ispravljeno izdanje]. London 1811. 37
29*

452

Napomene i registri

On the principles o f political economy and taxation. T h ird ed ition [O principim a

politike ekonom ije i p orezu. T re e izdanje]. L o n d o n 1821. 141 180 185 193
209 211 - 214 263 294 378 3 7 9 - 3 8 1 416
R ossij P e lle g rin o : Cours d Sconome politique. A ne 1 8 3 6 - 1837. (C o nten ant les
deu x volum es de l d itio n de P aris). I n : C ours d conom ie politique, Ed. Ad.
W ahlen [K u rs politike ekonom ije. G o d in e 1 8 3 6 - 1837. (S adri dva tom a pa
rikog izdanja). U : K u rs politike ekonom ije, Izd. A d. W ahlen]. Bruxelles 1843
403 404
R o usseau, D u Contract So cia l; ou Principes du droit Politique [D rutveni ugovor;
ili p rin c ip i politikog prava]. A m sterdam 1762. 5
Say, Je an -B a p tiste , Traite d conomie politique, ou simple exposition de la mamre
dont se fo rm e n t, se distribuent et se consomment les richesses. T ro isi m m e edition.
T o m e p re m ie r [R asprava o politikoj ekonom iji ili jednostavno izlaganje naina
n a koji se fo rm ira ju , rasp od jeljuju i troe bogatstva. T re e izdanje. T o m prvi],
P a ris 1817. 106 136 144 180 272
S e n io r, N a ssa u W illiam , Principes fondam entaux de l conomie politique, tires de
lemons e dites et in ed ites. Par. le com te J. A rriv ab ene [O snovni prin c ip i politike
ekonom ije, n a osnovu objavljenih i neobjavljenih predavanja. P rired io kont J.
A rriv a b e n e ]. P a ris 1836. 121 - 122 177 420
Three lectures on the cost o f obtaining money, and on some effects o f private and
governm ent paper m oney; d elivered before th e U n iv e rsity o f O xford, in T rin ity
te rm , 1829. [T ri predavanja o trokovim a izrade novca i o nekim posljedicam a
p riv a tn o g i dravn og p a p irn o g novca, odrana na O ksfordskom univerzitetu,
u Ijetnjem trim e s tru , 1829]. L o n d o n 1830. 87
S ism o n d i, J .-C .-L . S im o n d e de, Etudes sur l Bconorme Politique. T o m e P rem ier
[O g led i iz p o liti k e ekonom ije. T o m p rv i]. Bruxelles 1837. T o m e Second [Tom
d ru g i]. B ruxelles 1838. 89 109 180 263
N o u vea u x Principes d Economie Politique, ou de la richesse dans ses rapports avec
la population. S econde d itio n. T o m e s 144 179 362
I I I [N ovi p rin c ip i politike ekonom ije, ili o bogatstvu u njegovom odnosu prem a
s ta n o v n itvu . D ru g o izdanje. T o m I I I.] P aris 1827.
S m ith , A d am , A n inquiry into the nature and causes o f the wealth o f m tions. W ith
a com m entary, by th e a u th o r o f England a n d America* [Edw ard G ibb o n W a
kefield]. Vol. I IV . [Istraiv an je o p riro d i i uzrocim a bogatstva naroda. S
k o m en taro m au to ra Engleske i Am erike [E dw arda G ib b o n a W akefielda]. Sv.
I - I V ) . L o n d o n 1 8 3 5 - 1839. 7 62 70 72 73 85 106 177 195 311 339 379 396
412 423
S o lly, E d w ard , The present distress, in relation to the theory o f money [Sadanja
l i i z a i njen odnos p rem a teoriji novca]. L o n d o n 1830. 107
The source and remedy o f the national difficulties, deduced fro m principles o f political
economy, in a letter to L ord J o h n Russell [Izvor i lijek n acionalnih tekoa, na
osnovu p rin c ip a politike ekonom ije, u p ism u lord u Jo h n u Russellu]. L ondon
1821. 249 266
S p in o z a, B enedict de, Epistolae doctorum Guorundam virorum ad B . de Spinoza et
auctoris responsiones. E pistola L . d. 2 J u n ii 1674. In : Benedicti de Spinoza opera

Literatura

453

quae supersunt onuua. Vol. I [Pism a nekih uenih ljudi B. Spinozi i autorovi
odgovori. Pism o br. 50 od 2. juna 1674. U : B. Spinoza, Cjelokupna sauvana
djela. T om I], Jenae 1802. 10
Steuart, Sir Jam es, Bart, A n inquiry into the principles o f political oeconomy; being
an essay on the science o f domestic policy in free nations. In three volumes. [Istra
ivanje o principim a politike ekonom ije; ogled o nauci o unutranjoj politici
kod slobodnih naroda. U tri toma]. D ublin 1770. 72 89 - 90 92 98 113 114
157 308
Storch, H enri, Cours d'iconomie politique, ou exposition des principes qui diterminent
la prospiriti des nations. Avec des notes explicatives et critiques par J.-B . Say.
4 vol. [K urs politike ekonomije, ili izlaganje principa koji odre uju prosperitet
naroda. S objanjenjima i kritikim prim jedbam a J.-B . Say-a. 4 tom a]. Paris
1823. 89 115 - 116 122 123 152 3 6 7 - 368 371
Strabo Rerum Geographicarum libri X V I I . E d ido stereotypa. T om us II. L ipsiae
1829 [Strabou, Geografija u 17 knjiga. Stereodpsko izdanje. T o m II]. L e ip
zig 1829. 75
Taylor, James, A view o f the money system o f England, from the Conquest: with p ro
posals fo r establishing a secure and equable credit currency [Pogled na novani
sistem Engleske od Osvajanja: s predlozim a za uspostavljanje pouzdanog i
pravednog kreditnog novca]. London 1828. 107
T hom pson, W illiam, A n inquiry into the principles o f the distribution o f wealth most
conducive to human happiness: applied to the newly proposed system o f voluntary
equality of wealth. [Istraivanje o principim a raspodjele bogatstva koji najvie
doprinose ljudskoj srei: prim jenjeni na nedavno predloeni sistem dobrovoljne
jednakosti bogatstva]. London 1824. 368
Tooke, Thom as, A n Inquiry into the currency principle; the connection o f the cu r
rency with prices, and the expediency o f a separation of issue from banking.
Second edition [Istraivanje o p rin cip u novanog opticaja; veza novanog
opticaja s cijenama i u p utnost razdvajanja em itiranja novanica od bankarstva.
D rugo izdanje]. London 1844. 89
Torrens, R obert, A n essay on the production o f wealth [Ogled o stvaranju bogatstva]
London 1821. 403
W ade, John, History o f the middle and working classes; with a popular exposition
o f the economical and political principles which have influenced the past and present
condition o f the indutrious orders. T h ird edition [H istorija srednje i radnike
klase; s popularnim izlaganjem ekonomskih politikih principa koji su utjecali
na raniji i sadanji poloaj zaposlenih u industriji. Tree izdanje]. London,
D ublin, Edinburgh 1835. 398 424
Wakefield, Edw ard G ibbon kom entari u knjizi, A n inquiry into the nature and
causes of the wealth o f nations, by Adam Sm ith, W ith a com m entary, by the
author of England and America [E. G . Wakefield]. Volumes I - IV [Istraivanje
o prirodi i uzrocima bogatstva naroda, od Adama Sm itha. S kom entarom au
tora knjige Engleska i Amerika [E. G. W ekefield]. T o m I - IV]. L ondon
1 835- 1839. 264 396 423
A view of the art o f colonization, with present reference to the Britisc empire;
in letters between a statesmen and a colonist. E dited by (one of the w riters)

4 5 4 Napomene i registri
[G ledite o um ije u kolonizacije s osv rto m na sadanju B ritansku im p eriju ;
u p rep isc i izm e u jednog d ravnika i jednog koloniste. Izdao (jedan od p isa c a )/
L o n d o n 1848. 381 382
W eitling, W ilhelm , Garantien der Harm onie und Freiheit [G arancije harm onije i
slobode]. V ivis, 1842. 45
[W rig h t, T , B. a n d H arlow , J .], The Currency Question. T h e G e m in i letters. [P ro
b lem novan o g opticaja. P ism a Blizanaca]. L o n d o n 1844. 263
X en o p h o n , D e reditibus, sive vectigalibus civitatis Athemensis augendis. In :X e n o p h o n tis q u ae extant. R e c e n su it Jo. G o ttlo b Sch n eid er. T o m u s V I. L ipsiae, 1815
[O poveavanju p rih o d a ili p o reza A tenske drave. U : K sonofont. Sauvana
djela. Izd a n je J. G o ttlo b a Sch n eid era, T o m V I, L e ip zig , 1815] 72

II. Periodika
The Economist, W eekly com m ercial tim e s, B ankers gazette, a n d Railw ay m onitor.
A p o litic a l, lite ra ry , a n d general n ew sp ap er [E konom ist, N ed jeljn i trgovaki
p reg le d , B ankarska gazeta, eljezniki glasnik. P o litik e, knjievne i ope n o
v in e]. o d 24. jan u a ra 1857, br. 700. 58
T h e M orning S ta r [Ju ta rn ja zvijezda], br. 286, 12. feb ru a r 1857.
T h e Times [V rem ena]. S u b o ta 21. n ovem bar 1857. br. 22844. L o n d o n 192
W eekly D ispatch. P rin te d a n d P u b lish e d a t N o. 135 F leet Street. [N edjeljni izvjeta. ta m p a n i objavljen u F lit-s tritu 135]. L o n d o n
od

8.

no v e m b ra 1857, br. 2925. 105

455

Registar imena
Aethelstan (Etelsten; 895 - 940)unuk
anglosaksonski kralj (925 - 940);
Alfreda Velikog. 344
Aleksandar Veliki (356 - 323. p re n.
e.) antiki vojskovo a i d r
avnik ; od 336. pre n. e. Kralj
M akedonije. 82 83
Arhimed (oko 2 8 7 -2 1 2 pre n. e.)
grki m atem atiar i fiziar. 82
Aristotel (384 - 322. pre
grki filozof. 44

n. e.)

Arhadije (377 - 408) car Istonog

Rimskog Carstva (395 - 408). 83 84
Atkinson, William (Viljem Etkinson)
engleski ekonomist 30 - 50-ih
godina 19. vijeka, protivnik klasine
kole buroaske politike ekonomije,
protekcionisL 423
August, Gaj Oktavije (Julije Cezar Oktavijan; 63-pre n. e.-14 n. e. rimski
car (27 pre-n. e.-14. n. e.) 334
Babbage, Charles (a rlz B ebid; 1792 - 1871) engleski m atem atiar,
m ehaniar i ekonomist, osniva
Londonskog statistikog drutva.
207 236
Bailey, Samuel (Semjuel B eili; 1791 - 1870) engleski krupni kapi
talist, bankar i ekonom ist; s pozi
cija vulgarne politike ekonomije
napadao Ricardovu radn u teoriju
vrijednosti. 122 396 397
Bastiat, F ridiric (Frederik Bastija;
1801 - 1850) francuski vulgarni
ekonomist, apologet kapitalizma,
propovjednik teorije o harm oniji

klasnih interesa u kapitalistikom

drutvu. 6 130 135 147 188 190
239 279 395
Bdckh, August (A ugust Bek; 1785 - 1867) njemaki klasini filolog
i historiar, profesor na Berlinskom
univerzitetu i prvi sekretar Pruske
akadem ije nauka. 80
Boisguillebert, Pierre Le Pesant (Pjer
L e Boagijber; 16 4 6 - 1714) fran
cuski ekonom ist, pretea fiziokrata,
osniva klasine buroaske po liti
ke ekonomije u Francuskoj. 94 119
152 209
B ray, John Francis (D on Frensis
Brej; 1 8 0 9 - 1895) - engleski eko
nom ist; socijalist-utopist, pristalica
O w ena; artist; po profesiji slovoslaga; poslije 1842. farm er, slovoslaga i u m alist u SA D. 46 379
B ru t, M arko Jurdje (oko 85 - 42. pre
n. e.) rim ski politiar i vojsko
vo a, najistaknutiji uesnik zavjere
protiv Cezara. 322

Carey, Henry Charles (H enri a rlz

K eri; 1793 - 1879) ameriki
vulgarni ekonom ist, autor teorije o
harm oniji klasnih interesa u kapi
talistikom drutvu. 6 7 135 229
377 393 - 396 408
Cezar, Gaj Jtdije (oko 100 - 44. pre
n. e.) rim ski vojskovo a i d r
avnik. 84

4 5 6 Napomene i registri
Chalmers, Thomas (T o m as alm ers;
1780 - 1847) kotski teolog i
eko no m ist fanatini m altuzijanac.
411 412
Cherbuliez, A n to in e-E lisie (A n to an -E lize e rb ilije ; 1 7 9 7 - 1869) vicarski ek o n o m ist, p ristalica Sism o n d ija ; spajao je Sism ond ijevu
teo riju s e lem en tim a R icardovog
uenja. 172 179 362
Chevalier, M ichel (M ie l e v alije ;
1806 - 1879) fran cu sk i in en jer
i ek o n o m ist, p ro fe so r n a Collge
d e r F ra n c e ; trid e se tih g o d ina sensim o n ist, k asnije pristalica slobodne
trg o v in e ; pod ravao ek onom sku p o
litik u N a p o le o n a I I I . 37
Ciceron, M a rk o Tulije (106 - 43. p re
n . e.) rim sk i g o v o rn ik , dravnik
i filozof. 318
Daire, L o uis-F r anfois-Eug&ne (L u jF ra n so a -E e n D e r ; 1 7 9 8 - 1847)
fran cu sk i k n jiev n ik i e k o n o m ist;
u red io vie svezaka u seriji djela
iz p olitike ekonom ije Collection
des p rin c ip a u x econom istes. 209
D arim on, L o u is-A lfre d (L u j-A lfre d D a rim o n ; 1 8 1 9 - 1902) francuski
po liti a r, p u b lic ist i h isto ri a r; p ro
pagirao P ro u d h o n o v e ideje, u re iv ao
pru d o n isti k e no vin e i u P ro u d h o no vo m d u h u n a p isa o djelo o re
fo rm i banaka, sre d in o m ezdesetih
god in a postao (i do s m rti ostao)
b o n a p a rtist. 29 30 31 32 35 36
37 38 43 44

E u klid (oko 3. vijeka p re n. e.)

grki m atem atiar. 82
Ferrier, Franfois-Louis-Auguste (F ra n so a -L u j-O g ist F e rie ; 1 7 7 7 - 1861)
francuski carinski inspektor i
ek o n o m ist; ep igon m erkantilista. 106
411
Fourier, Charles Francois-M arie (ari
F ra n so a -M a ri F u rje ; 1 7 7 2 - 1837)
francuski socijalist-utopist. 420
Gallatin, A lb ert (A lb ert G a la tin ; 1761 1849) am eriki dravnik i
ek o n o m ist vicarskog porijekla; p ro
fesor, sen ato r, m in ista r i am basador;
au to r radova o financijam a i b a n
karstvu. 397
G anilh, Charles (S ari G a n il; 1758 1836) francuski politiar i
ekonom ist, epigon m erkantilizm a.
142
G am ier, Germain, comte de (Zerm en
G a rn ije , g ro f; 1 7 5 4 - 1821) fra n
cuski ekonom ist i p o litiar; m onar
h ist; ep ig o n fiziokrata; prevodilac i
k o m en tato r A dam a S m ith a. 82 84
88 420
Gaskell, Peter (P e te r G askel)
engleski lijenik i p u b lic ist; liberal.
400
Gemini (Blizanci, C asto r i Pollux)
v idi H arlow , Jo h n i W rig ht,
T h o m a s B arber. 263

D arije I (550 - 486. p re n . e.)

p erzijski car (521 - 486. p re n. e.).
81

Girardin, Emile de (E m il de ira rd e n ;

1 8 0 6 - 1881) - francuski p ub licist
i p o liti a r; dugogodinji uredn ik
n o vina La Presse; u politici ne
prin cip ijelan . 43

D e Quincey, Thomas (T o m a s D e
K v in s i; 1785 - 1859) engleski p i
sac i ek on om ist, sljed b en ik i ko
m en ta to r R icarda. 375 376

Goethe, Johann W olfgang von (Johan

V olfgang fon G e te ; 1749 - 1832)
njem aki knjievnik i filozof. 32

Dureau de la M alle, Adolph-Jules-C isa r-A u g u ste (A d o lf-Z il-S ezar-O g ist D iro d e la M a l; 1777 - 1857)
francuski pjesnik i h isto riar
starog vijeka. 80 81

G ray, Jo h n (D on G re j; 1798 - 1850)

engleski eko nom ist; utopijski
socijalist, sljedbenik R o b erta O w ena;
p red stav n ik teorije radnog novca.
46

Registar imena 4 5 7
Grimm, Jakob (17 8 5 - 1863) nje
maki filolog i knjievnik. 80

Harlow, John (Don H arlou) engle

ski ekonomist, predstavnik birm inghamske kole, zajedno s Thom asom
Barber W rightom pisao pod pseu
donimom Gemini (Blizanci, Cas
tor i Pollux); njihova pism a listu
Midland Counties Herald izila su
u obliku knjige pod naslovom The
C urrencu Question. T h e G em ini
Letters. 263
Hegel, Georg Wilhelm Friedrich (G e
org Vilhelm F rid rih H egel; 1770 - 1831) njemaki filozof. 18 46
75
Henry V I I (H enri V I I ; 1 4 5 7 - 1509)
- engleski kralj (1485 - 1509). 339
Henry V I I I (H enri V I I I; 1491 - 1547)
- engleski kralj (1 5 0 9 - 1547). 339
Herodot (oko 484 - 425. pre n. e.)
grki historiar, otac historije. 80
81 82
Hesiod iz A kre (oko 770. p re n. e.)
- grki pjesnik. 81
Hodgskin, Thomas (Tom as H odskin;
1 7 87 - 1869) engleski ekonomist
i publicist; zastupa proletersko sta
novite; polazi od Ricardove teorije
vrijednosti, koristi se njome za
kritiku kapitalizma i zasnivanje so
cijalizma. 266 267 411 413
Homer (8. vijek p re n. e.) legendarni
grki pjesnik kojem se pripisuju
Ilijada i Odiseja, 75 82
Honorije Flavije (384 - 423) sin
Teodosija I i m la i brat Arkadijev;
car Zapadnog Rimskog Carstva
(3 9 5 -4 2 3 ). 83 84
H om er, Leonard (Lioned H o m e r;
1785- 1864) engleski geolog;
fabriki inspektor i lan za isp iti
vanje fabrikog rada, branio interese
radnika. 201

Hubbard, John Gellibrand (D on Gelibrend H ab ed ; 18 0 5 - 1889) en

gleski bankar i ekonom ist, neko
vrijem e jedan od direktora Engleske
banke; kasnije aktivniji kao politiar
konzervativne orijentacije. 92
Humboldt, Alexander von (Friedrich
Wilhelm Heinrich Alexander) (Aleksander fon H um bolt) F rid rih Vilhelm
H ajn rih A leksander; 1 769- 1859)
njemaki prirodnjak, svjetski
p utnik i diplom at. 81

Jacob, W illiam (Viljem D eikob; oko

1 7 6 2 - 1851) engleski trgovac i
pisac; autor niza ekonom skih ra
dova o poljoprivredi i novcu kao
i opsenog prikaza historije dobijanja i prim jene plem enitih metala.
80 81 82 92 117
Justinijan (482 - 565) bizantijski
car (527 - 565); po njegovom nare
enju sastavljen je zbornik zakona
(Justinijanov kodeks), iji dio ine
In stitucije. 132

Katon, M arko Porcije (K aton Stariji)

(234 -1 4 9 . p re n. e.) rim ski
dravnik, govornik i pisac, autor
djela De re rustica (O zem ljo
radnji). 322
Klisten (5 - 6. vijek p re n. e.)
atenski dravnik i zakonodavac.
318
Ksenofont (oko -430 oko 354. pre n.
e.) grki historiar i filozof; branilac
naturalne privrede. 72 83 84
Lauderdale, James M aitland, Earl of
(Dem s M eitlend Loderdeil, eri;
17 5 9 - 1839) engleski politiar i
ekonom ist, kritiar Adam a Sm itha
s pozicija vulgarne ekonomije. 107
242
Letronne, Antoine-Jean (A ntuan-Zan
L e tro n ; 1 7 8 7 - 1848) francuski
arheolog i filolog. 80

4 5 8 Napomene i registri
Linguet, S im on-N ikolas-H enri (S im o n -N ik o la-A n ri L e n g e ; 1 7 3 6 - 1794)
fran cu sk i advokat, p u b licist,
h isto ri a r i ek o n o m ist, k ritizirao je
fiziokrate i p rosvjetiteljstvo s k o n
zerv a tiv n ih p o zicija; p og u b ljen 1794.
167
L o y d , Sam uel Jones, B aron Overstone
(L o jd , S am u el D o n s, b a ro n O verston) v id i O v erstone, Sam uel
Jones.
Lukrecije K a r T it (oko 96 - 55. p re
n. e.) rim sk i p jesn ik i filozof.
81
M a c Culloch (M e Culloch) , J o h n R a m
say (D o n
R em z M ek K elek;
1789 - 1864) engleski ek o n o m ist,
v u lgarizato r R ic a rd a , ap o lo g et k a
p italizm a. 262 377 424
M a itla n d , Jam es (D em s
vidi L au d erd ale.

M e itle n d )

M a lth u s, Thom as Robert (T o m a s R o

b e rt M a ltu s ; 1 7 6 6 - 1834) - e n
gleski sveenik i ek o n o m ist; napose
po z n a t po svojoj teo riji stan o v n itv a.
115 177 193 215 263 267 268 368
377 378 3 8 2 - 3 9 3 4 0 7 - 4 1 7 424
M enenije A g rip a (u m ro 493. p re n.
e.) rim sk i p a tricij, po z n a t po
p ri i o h arm o n in o j su ra d n ji m e u
dijelovim a ljudskog o rg an izm a (koja
b i treb alo da po slu i kao m odel
za odnose izm e u p atricija i p lebejaca u d ru tv u ). 67
M ili, Jam es (D em s M il; 1773 - 1836)
engleski ek o n o m ist i filozof; u
ekonom iji nastavlja i p o p u lariz a to r R icarda. 89 271
M ill, John S tu a rt (D o n S tju a rt M il ;
1806 - 1873) engleski ekonom ist
i filozof; s in Jam esa M illa ; u eko
n om iji ep ig o n klasine gra anske
p olitike ekonom ije. 7 8 262 424
M irabeau, Victor Riqueti, marquis de
(V iktor R ik eti M ira b o , m ark iz;
1715 - 1789) francuski ekonom ist
fiziokrat; otac poznatog revolucio

n a rn o g politiara H o n o r-G abriel-V ictora M irab eau -a. 195

Misselden, E d w ard (E dvard M iselden;
1608 - 1654) engleski trgovac i
e k o n o m ist; m erkantilist. 116 119
M uller, A d a m Heinrich, R itter von
N itte rd o rf (A dam H a jn rih M iler,
vitez od N iterd o rfa ; 1779- 1829)
njem aki ekonom ist, prirodnjak
i a stro lo g ; p red stav n ik rom antine
kole u politikoj ekonom iji, za
stu p n ik in teresa feudalnog plem stva,
p ro tiv n ik A dam a Sm itha. 344
N iebuhr, B arthold Georg (Bartold
G eo rg N ib u r ; 1771 - 1831) - nje
m aki h isto ri a r i politiar, autor
slavne Rimske povijesti. 316 317
334
N u m a Pompilije (V I II - V II vijek pre
n . e.) leg en d arn i d ru g i kralj R im a,
nasljednik R om ulov (vladao n a
vodno 7 1 5 - 6 7 3 pre n. e.). 316
334
Overstone, Sam uel Jones ( L o y d ), Lord,
od 1860. Baron (Sem juel D ons
(L ojd) O verston, lord, od 1860.
b a ro n ; 1 7 9 6 - 1883) engleski
bankar i ek o n o m ist; zastupao carrency principle; vrio velik utjecaj
n a financijsko zakonodavstvo i fi
nancijsku p o litiku vlade R oberta
Peela. 292
Pireire, Isaac (Isak P e rer; 18 0 6 - 1880) francuski nov in ar i
ban k a r; financijski strunjak i eko
n o m ist; evoluirao od sensim onizm a
do bo n ap artizm a; zajedno sa svojim
bratom Jacques-E m ile-om osnovao
je 1852. akcionarsku b anku C red it
m obilier. 33
P etar I (1 6 7 2 - 1725)
(1 6 8 2 - 1725). 355

ruski car

P e tty , S ir WilHam (ser V iljem P e ti;

1 6 2 3 - 1687) - engleski ekonom ist
i statistiar, zaetnik klasine Sf3"
danske politike ekonom ije u * n gleskoj. 72 118

Registar imena
P itt, William, mladi (Viljem Pit,
m la i; 1759- 1806) engleski
dravnik; od 1783. do 1801 i od
1804. do 1806. predsjednik vlade;
glavni organizator evropske koali
cije protiv N apoleona; sproveo niz
mjera protiv radnikog pokreta.
231
Plinije ( Gaj Plinije) Stariji (23 - 79)
rim ski prirodnjak i pisac, kom
pilirao Prirodnu historiju (Historia naturalis) u 37 knjiga. 82
Price, Richard (Riard P ra js; 1723 - 1791) engleski publicist, eko
nom ist i filozof-moralist; gra anski
radikal, oduevljeno pozdravio fran
cusku revoluciju. 231
Proudhon, Pierre-Joseph (P jer-2 o zef
P rudon; 1809- 1865) francuski
publicist, ekonomist i sociolog;
sitnoburoaski socijalist; jedan od
teoretiara anarhizm a. 6 23 29 35
40 45 47 75 146 147 149 180 182
187 239 263 272 274 281 323 421
Ramsay, Sir George (S er D ord
Rem zi; 1800- 1871) engleski
ekonom ist; jedan od posljednjih
predstavnika klasine gra anske po
litike ekonomije. 185 370 372 373
375 424
Ravenstone, Piercy (P irsi R eivnston;
um ro 1830) engleski ekonom ist,
pripada m edu socijaliste-rikardovce;
kritiar kapitalizm a i vulgarne buroaske politike ekonomije, a na
pose M althusa. 123 250 389
Reitemeier, Johann Friedrich (Johan
Fredrih R ajtem ajer; 1755 - 1839)
njemaki pravnik, historiar i
politiki pisac; progonjen zbog p ro
gresivnih pfigleda. 82
Ricardo, David (Dejvid R ik ard o ; 1772 - 1823) najznaajniji predstavnik
engleske klasine politike ekono
mije. 5 14 15 37 137 141 149 180
180 185 188 193 194 196 197 198
209 211 212 213 214 215 218 224
239 240 241 261 262 263 280 294
3 7 2 -3 8 0 396 4 0 7 -4 0 9 416 417

459

Roberts, Richard (R iard Roberts;

1789- 1864) pronalaza m ehani
ke predilice i nekih drugih m aina;
suosniva fabrike alata i lokomotiva
Sharp, R oberts & Co. (kasnije Ro
berts & Co.). 26
Rossi, Pelegrino Luigi Edoardo comte
(Pelegrino L u id i Edoardo Rosi, g ro f;
1787 - 1848) talijansko-francuski
ekonom ist, pravnik i politiar; ro
en, studirao i zapoeo nastavnu
djelatnost u Italiji; kasnije najvie
ivio u Francuskoj, napose kao
profesor politike ekonomije u Pa
rizu; Sm ithov i M althusov uenik.
403 - 406
Rotschild, Lionel N athan, Baron de
(Lajonel N atan Rotild, baron;
1808- 1879) glava engleskog
ogranka bankarske kue Rotschild
118
Rousseau, Jean-Jacques (2 an -2 a k R u so ;
1 712- 1778) francuski filozof i
knjievnik. 5
S a y, Jean Baptiste (2 an Batist Sej;
1767 - 1832) francuski ekonomist,
otac gra anske vulgarne ekonomije,
za izgradnju svojih koncepcija ko
risti se teorijam a Adam a Sm itha.
13 106 130 136 144 149 180 262
263 272
Senior, Nassau W illiam (Nasau Viljem
Senior; 1 7 9 0 - 1864) engleski
vulgarni ekonom ist; apologet kapi
talizm a. 87 121 154 420
Servije Tulije (578 - 534 pre n. e.)
esti legendarni kralj Rim a. 83
Shakespeare, William (Viljam ek sp ir;
1564- 1616) engleski dram atiar
i pjesnik. 25 67
Sismondi, Jean-Charles-Leonard S imonde de (Zan-Sarl-L eonar-Sm ond
de Sism ondi; 1773 - 1842) vi
carski ekonomist i historiar; po
lazi od Adama Sm itha, kritizira
kapitalizam sa stanovita sitne b ur
oazije i idealizira sitn u proizvodnju.
89 109 144 179 180 261 263

4 6 0 Napomene i registri
Sm ith, A d a m (A dam S m it; 1723 - 1790) engleski filozof i eko
n o m ist, u z R icard a najznaajniji
p red stav n ik engleske klasine p o
litike ekonom ije. 5 7 21 62 70 72
73 106 154 177 193 195 196 264
311 399 373 374 379 412 419 420
422 423

orije izvodi socijalistike zakljuke;

sljed b en ik R . O w ena. 368
Torrens, Robert (R o b e rt T o r e n s ; 1780 - 1864) engleski oficir i e konom ist;
p ristalica slobodne trgovine i cur
rency principle-a 403

S olly, E dw ard (E d v a rd Soli, prva pol.

19. vijeka) engleski ekonom ist.
107

Vergilije (P u b lije Vergilije M aro n ,

7 0 - 1 9 . p re n . e.) rim ski pjesnik.
67 111

S p ino za , Baruch (Benedicttis de) (Bar u h (B en ed ik t de) S p in o z a; 1632 - 1677) h o lan d ski filozof. 10

W ade, Jo h n (D on V ejd; 1788 - 1875)

engleski p u b licist, ekonom ist,
h isto ri a r i po litiar. 398 424

S teu a rt, S ir Jam es (S e r D em s S tju a r t; 1 7 1 2 - 1780) engleski eko

n o m ist, jed a n o d p o slje d n jih p re d
stavnika m erk a n tiliz m a . 5 92 98 157
308

W ekefield, E dw ard Gibbon (E dvard

G ib o n V ejkfild; 1 7 9 6 - 1862) engleski d ip lo m at, kolonijalni po
liti a r i e k o nom ist; poznat napose
p o svojoj teo riji sistematske kolo
nizacije. 158 264 381 382 3 9 6 -4 23

Storch, Heinrich Friedrich (A n d rej

K a rlo vi) (H a jn rih F rid r ih to rh )
(A ndrej K a rlo v i ; 1 7 6 6 - 1835) ru sk i ek o n o m ist, s ta tisti a r i h isto
ri a r njem akog p o rijek la; epigon
klasine b u roaske po litike eko
n o m ije ; p ro feso r, dvo rski odgojitelj
i p o tp re d sje d n ik P e tro g rad sk e aka
d em ije nauka. 13 115 116 122 123
152 154 263 368 371
S trabon (oko 63. p re n. e.) grki
g eograf i h isto ri a r. 75
T aylor, Jam es (D em s T e jlo r; 1788 - 1863) engleski b ankar, b im e talist; n ap isao je vie radova o novcu.
107
Teodosije I I M la i (401 - 450) d ru g i
car Isto n o g R im skog C arstv a (408 - 4 5 0 ), sin A rkadijev. 83
Thompson, W illiatn (V iljem T o m p s o n ;
oko 1785 - 1833) irsk i veleposje
d n ik i e k o n om ist; iz R icardove te

W eitling, Christian W ilhelm (K ristijan

V ilhelm V ajtlin g ; 1 8 0 8 - 1871) u to p ijsk i k o m u n ist; po zanim anju
k ro ja ; lan Saveza pravednih. 45
W illiam I Osvaja (V iljem I Osvaja;
oko 1027 - 1087) - vojvoda n o r
m an d ijsk i (1 0 3 5 - 1087) i kralj E n
gleske (1087). 250
W irth, Johann Georg August (Johan
G eo rg A u g u st V irt; 1798 - 1858)
njem aki pravnik i historiar.
W right, Thomas Barber (T om as B arber
R ajt, sred in o m 19. vijeka) e n
gleski ekonom ist, p redstavnik b irm ingam ske kole, zajedno s Johnom
H arlow om pisao po d pseudonim om
Gemini (Blizanci, C astor i Pol
lu x ); njihova p ism a listu M idland
C o u nties Herald izala su i u
ob lik u knjige po d naslovom The
C u rren cy Q uestion. T h e G em in i
Letter?. 263

461

Registar pojmova
Akumulacija
i drutveni odnosi 119
i proizvodnja 290
i razvitak proizvodnih snaga 211
kapitala 119 156 188 207 209 211
226 231 240 2 4 5 -2 4 7 267 280
290 295 338 339 358 401 - 403
prvobitna akumulacija kapitala
188 302 336
novca 45 67 82 95 108 1 1 7 - 120
133 136 138 163 302 337 340 343
roba 119
vika vrijednosti 287 - 290
zlata (i srebra) 108 1 1 7 -1 1 9
Am erika 16 77 84 114 158 325
Anatomija
ovjeka 22
kao klju za anatom iju m ajm una 22
Antika
antike um jetnosti 25 26 75 117
i mitologija 25 26
antike vojske 112
drutveni odnosi 62 63 67 113
114 132
dravno ure enje 281
i proizvodnja luksuza 281
klasni antagonizm i 334
oblici vlasnitva 3 1 4 -3 1 6
i bogatstvo 322 365
odnos izm e u grada i sela 314
315 3 1 7 - 319 328
prinudni rad 132 356
stav prem a ovjeku 323
kao svrsi proizvodnje 323
i stav m odernog drutva 323
Apstrakcija
apstraktna kategorija 22 170 258
apstraktna m ogunost kriza 56
93 94

apstraktni oblik bogatstva 109 - 111

120 177 194
apstraktno i konkretno 18 19
ekonomske kategorije kao apstrak
cija realnih odnosa 1 8 - 2 4 119
133 134 197 274 324
kao elem ent procesa proizvodnje
kapitala 175 u odre enju rada
52 73 74 169 - 171 176 220
m etod penjanja od apstraktnog
ka konkretnom 1 8 - 23 135 274
mrave apstrakcije 18
kapital uope 181 210 258 294
348 350
proizvodnja uope 6 7 9 172
188 193 324 358 - 361
u odre enju odnosa proizvodnje
51 52 68
u odre enju vrijednosti 46 47
50 51 133 274 281
u odre enju novca 113 114
u odre enju plae 274
u odre enju trita 159 161
A rm ija - 24 54 80 81 83 84
antike vojske 112 356
plaanje vojske novcem 309
vidi i R a t
A zija 81 83 114 116 117 162 319
325 358
azijski nain proizvodnje 313 314
317 327 328
i odnos individuum a prem a priro
dnim uslovima rada 313
azijsko opinsko vlasnitvo 313
314 317 319 327 328
prisvajanje sam im procesom rada
313
Banke
bankovni sistem 64

462

Napomene i registri

bankovne transakcije 2 9 - 34 35 - 3 7 41 42 159

em isio n e b anke 42 92
i gom ilanje novca 117 118
i k ap italistik i n a in p ro izv o d n je
34
i raspo dela ka p ita la 294
kao p o sre d n ik p ro m e ta 84 198
m ono po lske b an ke 43
organizacija b an aka 33
i go m ilanje zlata 33
radn ike tedio nice 165
trgovake b an ke 42
B a z a i nadgradnja 24 - 26 304 305 365
v idi i D ra v a , Pravo, Odnosi
proizvodnje, R eligija
Bogatstvo
bogatstv o kao sv rh a p ro izv o d n je
323
d ru tv e n i o b lik b o g atstv a: njegova
m aterijaln a sa d r in a 70 110 211
322 323 354
i d rava 24
i k a p ita l 170 193 195 196 197 207
210 257 265 293 299 323 336 - 338
357 359 366 402
izvo ri b ogatstva 113
i m e u n a ro d n a trg o v in a 214
i oblici svijesti 365
i o dn osi p ro iz v o d n je 121
i osiro m aen je rad n i k e klase 297
i p o tre b e d ru tv a 354
i razv itak n auk e 365
i razvitak pro iz v o d n ih snaga 212
214 365 366
i slo bo dn o v rijem e 249
i u k idanje p rin u d n o g rad a 192
i viak rad a 252 253
kao p roizv od jedin stveno g prom eta
163
kao odnos gospo dstva 192 193
kao zlato i sre b ro 72 73 78 117 - 119
361
kao p osred n ik izm e u razm jenske
i u p o tre b n e v rijedn osti 197 198 212
koncentracija i akum ulacija b o
g atstv a 117 120 357 402
novano 94 97 100 - 103107 - 122
127 133 138 142 143 151 152
163 173 194 199 209 211 214 226
3 3 6 - 3 4 0 342 343 399 402 411
p o tronja bogatstva 162 308 357
pretv oreno u objektivne uslove
rada 336
rad kao opa m ogu n ost bogatstva
170 178 2 9 7 - 2 9 9 301 304 340

ro b a kao bogatstvo 1 0 9 -1 1 1 119

159
shvatanje bogatstva u buroaskoj
politikoj ekonom iji 193 196 197 - 199 211 213 - 2 1 5
stra st za bogaenjem 111 112 117
119 150 151 192 193 194 205
i p risiln i rad 193
kao sv rh a d ru tv a 194
trgovako 339 340
u feu d alizm u 194
195 322 323
339 365
u o b lik u zem ljine rente 195

Cijena
jed in ice proizvoda 279
i odnos izm e u p o n u d e i potranje
32 39 40 47 178 309 370
i p ro fit 273 - 275
i p ro m e t 85 90 103 - 105 121 346
i p ro izv o d n ja 108
141 189
i razm jenska v rijed n o st 46 - 49
62 8 6 - 9 0 98 100 101 184 209
273 274 280 282 283 292 309 377
i razv itak p ro izv o d n ih snaga 206
279
i u p o tre b n a vrijed n o st 280
no vana 80 109 122
o d re iv an je cijene 46 105 108
p rosjen a cijena 40 46 47
tr in a 46 47
ovjek
a u to n o m ija ovjeka 22
ovjek kao
glavna proizvodna
snaga 271 365
historijski razvoj ovjeka 26 416
i jezik 325
i p riro d a 324
kao dru tv en o bie 56 330
kao su b jek t proizvodnje 7
kao univerzalno razvijeni in d i
vid u u m 6 3 - 6 8 192 323 345 366
p o d rije en o st ovjeka odnosim a
p ro izv o d n je 15
rep ro d u k cija ovjeka 324 326 414
416 417
ro d n a b it ovjeka 130 330
i p o tre b a za radom 420
D ijalektika 10
dijalektiko posredovanje 197 198
dijalektika razdvajanja rada od
vlasnitva 301 345

Registar pojmova 463

m etod zakljuivanja od apstrakt
nog ka konkretnom 1 8 - 2 2 24
135 274
proizvodnih snaga i odnosa p ro
izvodnje 25
Dioniki kapital 24 34 64 156 159
160 357 358
Dohodak
drutveni i nacionalni dohodak
359 360
i drutveni rad 358
kapitalista 309 310
potronja dohotka 153 154 308 -3 1 0 i produktivan rad 153 154
razm ena dohotka 154 308 -3 1 0
u obliku novca 308 344
DruStvo
oblici drutva 8 1 9 - 2 4
141 147 365 366

63 93

Drava
antike drave 319
i antiki oblik vlasnitva 314
315 319
dravni dug 231
dravne finansije 113 116 226
242 359
i arm ija 356
i geneza kapitalizma 339
i gra ansko drutvo 24 115 146
198 358
i nacionalno bogatstvo 24
i pravo 9
i p rofit 359
i proizvodnja 3 5 8 -3 6 0
i saobraajna sredstva 352 353
355 - 358
i trokovi potronje 358
i ukidanje privatnog zemljinog
vlasnitva 159
istonjaki despotizam 313 314
kao opina 315 318 - 321 330
stvaranje novih drava 113
i nalazita zlata 113
zemljina renta kao dravna
renta 159
Dvostruki karakter rada 51
169 170 176 220

73 74

Ekonomske krize

gra anska ekonomija o krizama

i hiperprodukciji 38 119 261 - 264
266 271 272 292
i cijene 95
i odnos izme u ponude i potranje
56
i porast proizvodnih snaga 292
i razmjena medu kapitalima 290
i smanjenje proizvodnje 292
i tednja radnika 164 165
kao ope obezvredenje 291 292
i obezvredenje kapitala 224 291 292
i obezvredenje radne snage 292
kao rezultat protivurjenosti gra
anskog drutva 65 262
kao prepreka u opticaju kapitala
363
manifestovanje krize u hiper
produkciji 261 - 264
mogunost kriza 56 93 94
novane 37 - 41 43 95
uloga novca u krizama 114 119
397 411

Ekonomski odnosi 6 20 23 24 25 115

Ekonomski zakoni 42 45 46 48 74 75

274 303 310 311 374 378

Eksploatacija
radnika u kapitalizmu

369 370 373 394

168 303

Engleska 83 107

ienje imanja u 16. i 17. vijeku

140
Engleska banka 33 36 41 42 43 59
kao monopolska banka 43
feudalizam u Engleskoj 325 341
industrija i eljeznike pruge 357
400
nacionalno bogatstvo Engleske 89
vladavina na svetskom tritu 141
350
zemljoradnja i zemljino vlasnitvo
16 157

Evropa 116 358

i Sjedinjene Amerike
25 114

Drave

Egipat, stari 83 356

Ekonomske kategorije 1 8 - 2 4 119 133
134 197 274 324

Feudalizam
cehovske organizacije rada
i proizvodnja uope 335

337

464

Napomene i registri

g rad i selo u feud alizm u 157 318

338
i o pina 326
kulu k 357 420
novani kap ita l 23
o d n o si p ro izvo d n je 6 2 - 6 4 324 333
rasp a d a n je i p ro p a s t feu dalizm u
63 335 340 342
rasp a d feud alizm a kao osnov
g ra anskog d ru tv a 5
trgo v in a 158
z e m ljin o vlasnitvo 331 333 334
335
F inalni

p ro izv o d

F izio k ra ti

20

269

21

347

1 9 4 -1 9 6

401

Francuska 36 59 84
F ra n c u sk a b a n k a 29 31 32 33 35 43
F ra n cu sk a bu ro ask a revo lucija 134
n ap o liarsk a re n ta 344
sam onikli feudalizam u Francu sk oj
325
z e m ljino v lasnitvo u Francu sk oj
59
G rad i selo
o dnos izm e u
85 1 5 7 - 159
328 329 341 - u feu d alizm u

g rad a i sela 18 23
3 1 4 - 316 318 - 3 2 0
343
157 318 338

Gra anska politika ekonomija

a n tih isto riz a m gra anske ekono
m ije 8 9
22 133 - 135 141 147

173 190
403 424

196 197 199 261 303

apologetski karak ter gra ansk e

ekonom ije 7 56 93 128 134 135

154 167
168 190 196 303 336
394 396 408
fiz io k ra ti
20 211 9 4 -19 6
401
h isto rija politike ekonom ije 5
6 18 21 72 118 119 193 -1 9 8
id en tifik acija proizvodnje i p o
tro n je 263
identifik acija p o n u d e i p o tranje

262 271

identifikacija vika vrijedn o sti i

p ro fita 229 231 374 - 376
klasina kola gra anske ekonom ije

15 130 194 215 216 408 409

kva n titativ n a teorija o novcu 37

38 89 105 116 1 9 4 -19 7

m erkan tilizam 38 113 114 119 194

monetarni sistem 20 106 113 115

116 119 194 412
nauna kritika gra anske ekono
mije 38 154
odraz antagonizama buroaskog
drutva u Ricardovom uenju
15 378 408 409
o akumulaciji kapitala 209 211
213 - 215 229 231 336
o hiperprodukciji i krizama 38
119 261 -2 6 4 266 271 272 292
o konkurenciji 263 264 374 378
o najamnini 135 196 215 4 07 -4 09
o odnosu izme u rada i kapitala
362 363 375 393 - 396 405
407 - 409
o padanju profitne stope 239
376 377 408
o postanku vika vrijednosti 193 - 196 378 - 380
o potrebi tedljivosti radnika
1 6 3 -1 6 6
o podeli rada 196
o proizvodnji i raspodjeli 119
261 - 263 373 374 378
o razvitku proizvodnih snaga 265
o vanjskoj trgovini 185 212
0 zalihi ivotnih sredstava 172173
protekcionizam 106
radna teorija vrijednosti 70 72
73 193 194 196 198 199
211 -2 1 5 372 373 375-381 407
408
shvatanja o kapitalu 136 137 139
141 142 152 180 196 197 261
264 265 343 344 370 372 - 375
403 405 420
shvatanja o profitu 185 194 196
199 232 239 407 - 409 423
shvatanje bogatstva 193 196- 199
211 21 3 -2 1 5
shvatanja o trokovima proizvod
nje 184 186
Smithovo shvatanje rada kao pro
kletstva 311 420 422
specifini nain izlaganja u gradj.
ekon. 7 - 1 1 1 2 -1 5
uenje o izjednaavanjima profita
294
teorija o produktivnom radu 21
154 177 179 180 196
teorija kolonizacije 158 381 382
teorija o zemljinoj renti 193
194 196 199 374 377 408

Registar pojmova
teorije o porastu stanovnitva 214
215 252
vulgarna ekonomija 6 7 130 135

Gra ansko drutvo

drutvene potrebe 63 112 260

354 355 359
i drutveni dohodak 359
ekonomske teorije o gra anskom
drutvu 15 24 119 378 408 409
i drava 24 115 146 198 358
i javni radovi 358
i najam ni rad 113 157
i pravo 132
i pretkapitalistiki drutveni odno
si 5 22 113 303 306
i radna snaga kao roba 354 - 356
kao drutvo slobodne konkurencije
5 62 64 98 204 264 292
kapital kao ekonomska sila gra an
skog drutva 23 197 260 290 342
358 400 403
klase gra anskog drutva 24 68
408
odnosi proizvodnje u gra anskom
drutvu 5 6 61 - 6 3 6 5 - 68 127
128 132 134 135 148 149 155 157
165 166 1 6 9 - 176 180 186 187
188 1 9 0 -1 9 2 194 197 218 244
260 263 268 3 0 0 -3 0 3 305 306
310 311 324 331 333 335 336 339
344 345 363 365 366 374 378 394
400 407
privid demokracije 67 68
i sloboda individuum a 5 6 68
protivurjenosti gra anskog drutva
22 35 43 47 53 - 5 8 6 4 - 66 69
71 -7 3 93 95 105 113
115 117
1 1 9 - 122 127 1 33- 135 166 179
188 190 196 197 204 214 252 257
258 261 2 6 3 -2 6 6 268 -271 274
298 312 333 355 361 3 6 4 -3 6 9
371 408
razlaganje gra anskog drutva 147
razmjenska vrijednost kao osnovni
drutveni odnos 62 - 64 140 147
214 341 345 352 369
razvitak proizvodnih snaga 5 157
192 204 205 260 261 265 266 270
271 356 365 366 398
struktura gra anskog drutva 23 24
134 147 156 158 263

4 65

Hernija i fiz ik a

fiziki procesi 236

hemijski procesi 181 221
primena u poljoprivredi 354
Hiperprodukcija.

i proces oplodnje kapitala 261 - 264

289 363
kao protivurjenost kapitalistike
proizvodnje 265 - 268
Proudhon i Say o hiperproduk
ciji 272
Historija 22 134 303

historizam 5 6 15 2 0 -2 2 25 137
odnos izme u historijskog i logi
kog 18- 23 107 108 111 133 137
295 302 303
Ideja

kao teorijski
odnosa 68
idealizam 25

izraz

materijalnih

Industrija

i odnosi proizvodnje 342

i zemljoradnja 23 354 355 417
industrijska proizvodnja 113 193
378
kao oblik proizvodnog kapitala 399
koncentracija, kooperacija i kombinovani rad 399 400
patrijarhalna 355
primena nauke u industriji 399
primena prirodnih sila 196
Interesi
klasni 64 166

odnos izme u privatnog i drutve

nih interesa 62 63 64

Istok (O rijent)

i ropstvo 329
orijentalni despotizam 313 314
spajanje manufakture i agrikulture
328'
i odnos pojedinaca prema zajednici
vodovodni sistem kod azijskih na
roda 314 315
Izv o z kapitala 33 34

(Grka, stara) 316 343

J ezik

Hegelovstvo 13 18 19

kao element zajednitva 313 325

326 328

30 M e n - Engela (19)

466

Napomene i registri

kao in stru m e n t m iljen ja 67

razvitak jezika 6
K a m a ta
i g ra en je p u tev a 356 357
i k apital 108 135 >56 187 20 0 289
294
i n ovac 53 138
i trok ov i p ro m e ta 352
i trokovi pro izv o d n je 187
k a m ato n o sni p a p iri 159
kao o b lik vika vrije d n o sti 187 350
K a p ita l
ak um u lacija k a p ita la 119 156 188
207 209 211 226 231 240 245 - 247
267 280 290 295 338 339 358
401 -4 0 3
d io n ik i k ap ital 24 34 64 156 159
160 198 357 358
gra ansk e teo rije o k a p ita lu 136
137 139 141 142 152 180 195 - 197
261 262 264 265 343 344 370 372
373 - 376 403 405 420
h isto rija ka p ita la 137 181 188 302
305 306 310 312 324 331 335 - 343
345 356 400
i d rav a 358
i kam ata 108 135 156 187 200 289
294
k o n k u ren c ija 156 263 264 269 349
370
i k a p ita list 175 186 189 190 225
305 343 344 362
i p o tre b a n ra d 250 - 252 352
i p r o fit 142 156 260 212 219 359
i ra d 142 148 149 1 5 3 - 156 158
159 161 - 172 173 - 182 1 8 6 - 188
190 192 212 219 223 224 226 256
257 268 270 2 9 8 - 3 0 0 305 310
311 323 3 3 0 - 332 336 337 341
342 345 346 349 356 359 369 373
392 394 395 398 4 0 0 - 4 0 3 405
406
i razvitak p ro iz v o d n ih snaga 154
155 1 79 180 192 204 205 210
243 - 247 251 260 261 265 270
271 3 6 4 - 3 6 6 398
i zem ljoradn ja 16 23 1 5 6 - 159
i rad n i d a n 251
stvaranje rezervne in d u strijsk e a r
m ije 251
i trokovi p roizv od nje 187 - 254
i u p o tre b n a v rije d n o st 151 152
182 185 187 2 1 9 - 2 2 4 226

i viak rada 206 209 218 224

2 4 9 -2 5 2 256 260 263 267 269
270 280 281 296 297 259 402 424
i viak vrijednosti 200 208 -211
2 2 7 -2 2 9 254 259 270 287 -290
295 296 347
i vrijednost 113 121 134- 136 138
142 143 145 147 - 149 152 156 171
175 177 178 181 - 183 185 - 187
191 195 198 203 - 206 210 215 219
224 226 239 240 24 2 -2 4 7 251
2 5 4 - 256 258 259 270 271 292
343 358 360 362 - 364 366 367
369 -371 418
i zemljina renta 156 158
i zemljoradnja 16 23 156 - 159
i zemljino vlasnitvo 137 156 - 159
194 312
kapital kao pretpostavka modernog
zemljinog vlasnitva 137 156
kao uslov i suprotnost kapitala
158
i potrebe 153 154
industrijski kapital 157 187 194
197 337 349 357
istorijsko opravdanje kapitala 165
192 193 261 264 357 366
kapital uope 181 210 258 294
348 350
kao realna egzistencija 294
koncentracija kapitala 35 64 156
357 399 402
kao ekonomska sila gra anskog
drutva 23 187 290 342 358 400
402 403
kao
odnos proizvodnje 141 147
156 174 - 176 180 186 333 339 344
378
kao roba 138 144 255 - 257
kao osnova proizvodnje 179 182- 184 187 188 198
359-361
369 378
kao vlasnitvo nad tu im radom
123 139 196 299 - 302 304 305 312
402
materijalni sadraj kapitala i njegov
ekonomski oblik 21 180 181 189
226 403 404
najamnina kao dio kapitala 404 -4 0 6
na novanom tritu 156
kao totalitet 156
i kredit 156
novac kao kapital 53 108 109 136
138 143- 146 151 152 170 171
178188 210 211 219 226 281 293

Registar pojmova
295 302 337 338 340 341 343 344
349 369 397 399 411
obezvredenje kapitala 187 254 255
266 271 291 292 348 358 369 -371
odnos izme u kapitala i rada (radne
snage) 161 - 163 226 271 296 297
299 - 301 349 417
ope tendencije kapitala 265 355
364
i tendencija ka poveanju 200 270
352
pojam kapitala 136 170 344 349
proizvodni kapital 349 357 399
razlaganje kapitala 334366 - 368
reprodukcija kapitala 184 - 186 207
217- 219 254 299 363 366 367
394 413 419
sastavni dijelovi kapitala 216 240- 242 245 287 - 290 293 298 299
346 347
uloga kapitala u pretkapitalistikim
drutvima 24 166 167 170 192
259 343 365
viak kapitala 295 - 297 299 - 302
336 346 419
Klase

gra anskog drutva 24 68 408

i klase suprotnosti 43
klasa kapitalista 281
klasni interesi i klasna borba 64
166 408 409
odnos klasa u antici 334
proizvodne i neproizvodne 146 252
268 309
uslovi egzistencije radnike klase
190 191
i razvitak proizvodnih snaga 267
268

Klasina gra anska politika ekonomija

15 130 1<?4 215 408 409

-- protivurjenosti gra anskog dru
tva u Ricardovoj teoriji 15 378
408 409
radna teorija vrijednosti 70 72 73
193 194 196 198 199 211 -215 372
373 375-381407 408

Kolonizacija 113 158 414

Wakefildova teorija
158 281 282

kolonizacije

Kombinovani rad 64 347 356 399

Kom unizam

(besklasno drutvo)

bogatstvo u komunizmu 192 323

30*

467

drutveni odnosi u kom unizm u 63

64 66
i revolucionarno ukidanje gra an
skog drutva 35 44 64 68 115 261
i ukidanje novanih odnosa 59 74
75 106
karakter i organizacija rada 74 75
106 192 341 420
karakter proizvodnje 59 61 63
73 - 75 421
i zakon ekonom iziranja vrem enom
74 75
potreban rad i viak rada 421
potronja 74
pretpostavke kom unizm a u kapita
listikim
drutvenim odnosim a
63 - 66 192 193 261 303 305 345
365 366
prim jena nauke 192
proces reprodukcije 192 230
razvoj proizvodnih snaga u kom u
nizm u 345 365 366
razvitak individualnosti 92 192 323
366
razm jena djelatnosti u kom unizm u
64 73
slobodno vrijem e 421
Koncentracija
bogastvo 357 402
kapitala 35 64 156 357 399 402
kredita 34
novanog trita 160
radne snage 342 347 399 403
razm jene 400
Konkurencija
i cijena 280
izm e u radnika 374
kao bitni pokreta gra anske ekono
m ije 374 378
kao pretpostavka vika rada 359
i najam nina 393
kao regulator profitne stope 282
283 374 376 384
kapitala 269 349 370
m e unarodna konkurencija 357
i m e unarodni saobraaj 357
u gra anskom drutvu 5 62 64 98
204 263 264 292 374
u um jetnosti 161
Kooperacija 64
i podjela rada 3 9 8 -4 0 0 417
K redit
i opticaj kapitala 348

468

Napomene i registri

i prom et kapitala 352 361 367 369

i proizvodnja 361 369 372
i protivurjenosti gra anskog d ru
tva 266
kao razvijen odnos proizvodnje 361
koncentracija kredita 34 35 36
i moderna industrija 34
i koncentracija kapitala 35
kreditni sistem 64 266
i trgovina 266
temelj kredita 226
K ru n o kretanje kapitala

i opticaj kapitala 346

kaouslov proizvodnje 346
i viak vrijednosti 346

K u p o v in a i prodaja 55 86 90 - 95 97

113 115 136 137 286 363

K v a n tite t i kv a lite t

opredmeenog rada u robi 220 223

224 259 292
proizvoda 275
u odre enoj upotrebnoj vrijedno
sti 256 258
u procesu koncentracije kapitala
156
u potronji radnika 162
u razmjeni izme u rada i kapitala
155
u razmjeni roba 96 - 98
vrijednosti robe 4957 75 151

L ih v a 138 337 340

i akumulacija kapitala 337 340

kao oblik kredita 361

M a ltuzijanstvo

kao apologija neproizvodnih klasa

253
M althusova teorija prenaseljenosti
4 1 5 -4 1 7
o kapitalu 384
o profitu kod najamni kapitaliste
388
o protivurjenostima kapitalistike
proizvodnje 267 - 269
o protivurjenostima Ricardove
teorije 215
teorija vrijednosti i vika vrijednosti
384 - 393 409 - 411

M a nufaktura
kao industrijski rad 194 399

razvitak manufakture 157 158 337

342 400 401
u gradovima 342

M a h n e (strojevi)
h a b an je strojeva 237
i o ru a 383 384
i pod jela rad a 235 236
i p o tre b a n rad 242
i razv itak p ro izv o d n ih snaga 238

349

i viak rad a 242

rep ro d u k c ija strojeva 394
u poljo p riv red i 355
u p o tre b n a v rijed n o st i vrijednost
m ain a 237 242 243 406

M a terija liza m 24
m aterijalistiko

24 25

shvatanje

istorije

M erk a n tiliza m 38 113 114 119 194

M etode politike ekonomije
analiza i sin teza 18
h isto riz a m kao m eto d 5 6 15 2 0 - 22 303
a p stra k tn e k ategorije kao rezu ltat
h isto rije 17 18 24
m eto d a pen jan ja od ap strak tn o g ka
k o n k retn o m 18 - 2 2 24 135 274
pen ja n je od konkretnog ka ap strak
tn o m 18
ra u n sk i dokazi 234 235 237 248
382 - 384
M jen ice 29 31 32 34 36 42
m je n in i k u rs 24 64 65 127
M iSljenje 18 19 51
M o n eta rn i sistem 20 106 113 116 119
194 412
M on o p o l
i p r o fit 359
kao re z u lta t podjele rad a 64
trgovakih kom panija 24
N a ja m n in a
. .
g ra anske teo rije o n ajam n im 135
196 215 4 0 7 - 4 0 9
i cijena 272 - 274
i k ap ital 404 - 406
i p ro fit 272 - 274 376 377 394 408
409
i p ro fitn a sto p a 283 - 286
i p ro izv o d n e snage 377 387 391
393 409
i proizvodnja 363 406

Registar pojmova
i radnici 164 165 274
potronja radnika 225 406
i radni dan 214
kao odnos izm e u opredm eenog i
ivog rada 214
i razm jena izm e u kapitala i rada
168 169 274 386
i reprodukcija radne snage 215
272 386 387 392 406
i vrijednost proizvoda 187 276 387
kao cijena potrebnog rada 265 272
376 384 386 387 390 391
po kom adu 161
reprodukcija najam nine 218 219
226 231 232
stvarna i potrebna najam nina 286
u vojsci 24 54 309 356
visina najam nine 162 164 165 205
i sniavanje najam nine 164 165
m inim um najam nine 164
Napredak
pojam napretka 25
kao apstrakcija 25
Nauka
i preobraaji naina proizvodnje
157 192 252 399
i zadovoljenje potreba 252
kao oblik bogastva 365
kao proizvodna snaga 157 260 365
376 417
prim ena u industriji 399
u poljoprivredi 354
Novac
akumulacija novca 45 67 82 95
108 1 1 7 - 120 133 136 138
163 302 337 340 343
i cijene 80 109 122
i najam ni rad 112 113
i odnos izm e u ponude i potranje
57 69 120
i protivurjenosti gra anskog d ru
tva 53 54 57 58 64 69 9 3 - 9 5 113
120 121 127 128 266
i podjela rada 56 94 95 106
i potrebe 109
i razvitak proizvodnih snaga 112
113
i vrijednost 53 57 59 62 65 68 70
8 6 - 8 8 94 104 1 0 7 - 109 111 132
138 145 148 150 174 198 211 293
295
kao historijska kategorija 20 21
114 340

469

kao kapital 53 108 136 - 138 143 -146 151 152 170 171 178 188 210
211 219 226 255 281 293 - 295
302 337 338 340 341 343 344 349
369 397 399 400 402 411
kao materijalni predstavnik bogat
stva 94 97 99 102 103 107- 122
127 133 138 142 143 151 152 163
173 194 209 211 214 226 336 - 340
342 343 399 402 411
kao mjera vrijednosti 48 75 85
8 7 -9 0 92 97 101 105 107 108 111
127 132 143 293
kao moneta 41 58 84 97 114 116
122 127 150 163 207 208 211 215
216 224 258 261 262 277 280 - 284
286 287 291 293 294 306 314 - 325
335 336
kao odnos proizvodnje 35 52 65
107 110- 112 114 127 128 136
139
kao oru e za proizvodnju 107 108
112 113 349
kao plateno sredstvo 91 92 109
122 397
kao pretpostavka gra anskog dru
tva 20 38 4 9 -5 3 56 57 7 0 - 72
74 266
kao prometno sredstvo 48 75 85
90 - 96 101 -109 111 114-116
120- 122 138 143 155 163 167 - 169 293 308 397 412
kao roba 57 6 9 -7 3 75 80 102
106 107 109 110 114 116 120 122
150 350 354 361 363
kao opa roba 48 50 53 89
kvantitativna teorija novca 37 89
105 116 194 197
masa novca u prometu 29 38 42
91 92 95 102 105 122 396 397
novani odnosi 54 60 63 65 67 94
106 132 134 135
i individuum 67 68 75 133
i sistem novanih odnosa 58 132
oblici novca 35 53 65 70 88 89
papirni novac 37 41 42 46 70 105
deprecijacija novca 37 42 44 46
95 105
njegova konvertibilnost za zlato 41
42 44
Froudhonov radni novac* 4 4 -4 8
59 - 61 64 65 74 101 128
radno vrijeme kao mjera radnog
novca 48
razmjena 69 70 85 108 109 110
u funkciji blaga 108 118 119 361
412

470

Napomene i registri

u obliku zlata (i srebra) 37 38

4 0 - 4 6 69 70 73 81 - 83 8 5 - 87
97 98 1 0 0 - 106 1 0 7 - 111 114 116
118 120 122 127 152
u p e rio d u ekonom skih kriza 37 - 41
43 95 119
N ovanice 29 31 - 34 37 38 41 - 4 3
45 46 59 61 118
deprecijacija novanica 41
i rad n o v rijem e 45
kon v e rtib iln o st novanica 42 43
opticaj novanica 31 32
i m eta ln i d ep o zit 31 32

postvarenje odnosa proizvodnje 62

63 65 - 68 127
i otu enje 65 66
pretkapitalistikih drutava 22 63
64 66 - 68 132 323 324 333-335
339 - 341
u besklasnom drutvu 63 64 66
vrijednost kao odnos proizvodnje
49 62 63
Opina

antika 314 319 320 328

azijska (orijentalna) 307 312 313
320 322 327 328
germanska 318 - 320
nain proizvodnje i razvitak proiz
N u n o st i sluajnost 25
vodnih snaga 329 330
i rad i podjela rada 317 328
oblici odnosa lanova opine 321
Odnosi proizvodnje
322 324 - 326 328 - 330
g ra anski e konom isti o o dnosu
odnosi proizvodnje 340
izm e u rad a i k a pitala 362 363
opinski poredak 315 318 - 320
375 393 - 396 405 407 - 409
321 330
gra anskog d ru tv a 5 6 61 - 63
opinsko (zajedniko) vlasnitvo
6 5 - 6 8 127 128 132 134 135 148
8 22 23 312 - 315 31 6 -3 2 2 324149 155 157 165 168 169 - 176
- 330 332 333 335
180 1 8 6 - 188 1 9 0 - 192 194 197
i uslovi proizvodnje i reprodukcije
218 244 260 263 268 300 - 303 305
313 314 3 2 0 -3 2 2 325 -329
306 310 311 324 331 333 335 336
raspadanje i propast opina 307
339 344 345 363 - 365 366 374
322 327 - 330 333 335 340
378 394 400 407
ratna i vojna zajednica 3 1 4 -3 1 6
i k onku rencija 374
317 320 322 325 326 328
i akum ulacija 119
razmjena me u opinama 20 64 72
kao o b lik gom ilanja bogatstva 121
98 99 114 115 138 140 250 257
i in d u strija 342
rumunjska 314
i p ro m e t 35 128 - 131 133 134 352
slavenska 314
i pro iz v o d n e
snage 24 170 335 365
svrha opine 328
366
reprodukcija lanova zajednice
i raspodjela 35
328 329
i s tru k tu ra proizvodnje 115
u gradovima 318 320
kao p rav n i odnosi 16 25 42
u ropstvu i feudalizmu 326 327 328
m e u n a ro d n i 115
viak rada u opini 314 316
m o g u n o st revolucionisanja odnosa
zapadna 307

proizvodnje 34 35
n astan ak i razvitak p ro izv o d n ih
odnosa 158 303 323 324
novac kao postvarenje odnosa
p ro izv o d n je 35 5 2 - 54 65 106
1 1 0 - 113 114 127 128 136 139
i novane reform e 53
opredm eeni u robam a 50 - 52
osam ostaljenje odnosa p u tem m i
ljenja 51 68
ideje kao od raz d ru tv e n ih odnosa
68
p o d re ivanje in d iv id u a o dnosim a
p roizvodnje 15 92

O pticajni kapital

kao novac 293

kao proizvod prometa 362
kao vrijednost 362
njegovo kruno kretanje 362
razlika izme u stalnog i opticajnog
kapitala 351 352

Organski sastav kapitala

i akumulacija kapitala 245 - 247

i poloaj radnika 395 - 396

i podjela rada 383
i profitna stopa 247 248

Registar pojmova
i razmjena me u kapitalima 290
i razvitak proizvodnih snaga 242
243 245 - 248 282 289 377 394
Oru a za proizvodnju
kao kapital 180 189 191

471

i strojevi 235 236

i stvaranje novih grana proizvodnje
260
i usluge 307
u m anufakturi 399

kao momenat procesa proizvodnje

69 70 107 108 112 181 - 184 207
223 230 233 239 363 404
kao oru a rada 172- 175 191 332
kao rezultat rada 332
metali kao oru a za proizvodnju
75 77 79 80 83 84 116 118
na tritu 160
novac kao oru e za proizvodnju
107 108 112 113 349
u poljoprivredi 222

Politika ekonomija
ekonomske kategorije kao apstrak
cije zbiljskih odnosa 19 - 24 119

Osvajanja

kategorija rada 21 268

m etode politike ekonomije 5 6 18-

133 134 197 274 324

ekonomski zakoni 42 44 - 46 48 74

75 274 303 310 311 374 378

historija i kritika gra anske eko

nom ije 38 154 340
istraivanje protivurjenosti gra an
skog drutva 257 274
i povjest odnosa proizvodnje 303

306

znaaj osvajanja u historiji 8 15 16

Otu enje 63 65 66 113 114 178 179

180 190 296-299 304 305 323

345 366
i fetiizam novca 113
i individuuma 66 366
proizvoda od radnika 297 - 299
305
rada 113 178- 180 190 296 298
304 305 345
totalno otu enje 323

Pauperizam
i slobodan radnik 414 419

kao rezultat razvoja proizvodnih

snaga 414 415 419

Pleme
plemensko ure enje 6 20 62 312 -

- 315 317 318 319 321 324- 327

Podjela rada

A. Smith o podjeli rada 196

i antagonizmi gra anskog drutva
64
i monopol 64
i novac 56 94 95 106
i organski sastav kapitala 383
i potrebe 94 354
i predujmljeni kapital 236
i raspad opinskih zajednica 307
i radno vrijeme 347 354
i proizvodnja 54 140 355 356
i razmjena 17 54 63 74 354
i razvitak proizvodnih snaga 196
237 251 376 398 417

- 22 24 274 303

plan ekonomskih istraivanja 7 22 -

-2 4
160
222
293
357
422

58 98 115 136 146 156 158 159

165 166 172 188 189 197 205
226 239 253 255 258 274 283
294 330 331 347 349 352 355
359 364 384 397 407 410 419

predm et istraivanja 5 75 137 188

189 303

u p otrebna vrijednost kao eko

nom sko odre enje robe 149 150

153 188 189

Ponuda i potranja
i cijene 32 39 40 47 178 309 370
i najam nina 286
i novac 57 69 120
i proizvodnja 267 - 269
u uslovim a obrtnike proizvodnje
343
i vrijednost 47
kao apstraktne kategorije 258
novcem pod u p rta potranja 94
odnos izm e u p onude i potranje
32 35 39 40 60 63 73 77
potranja radnika 269
u trgovakim krizam a 56
zakoni ponude i potranje 41 95
Porezi 42 354 355 357 359
Porodica
i odnos ovjeka prem a prirodi 62
421

472

Napomene i registri

i posjed 19
kao konkretna pravna kategorija
19
opinski 312
Posjed
individualni 321 326 327

kao ekonomska kategorija 19

opinski 317 319 321
u azijskoj zajednici 319 325
u Hegelovoj filozofiji prava 19

Posredovanje 9 11 12 134 139 169 198

340 341 417

Potreban rad
istorijski karakter potrebnog rada

355
i kapital 250 - 252 359
i najamnina 265 272 376 383 386
387 390
i podjela rada 354
i potrebe 354 355
i radna snaga 220 251 265 270
i razvitak proizvodnih snaga 200 - 2 0 6 249 250 254 270 418
i strojevi 242
i viak rada 214 250 251 253 359
414
Potrebe
drutvene 63 112 260 354 355

359
istorijski karakter potreba 354 355
i podjela rada 94 354
i potronja 11 - 13 256
i proizvodnja 9 11 12 260 354 355
359
i razmjena 50 52 54 55 129 130
132 354 355 359
i razvoj nauka 260 261
i upotrebna vrijednost 106 149
radnika 1 6 3 - 166 168 192
kao neposrednog proizvo aa 258
viak rada kao potreba 192
i potreban rad 354 355

Potronja

bogatstva 162 308 357

dohotka i kapitala 153 3 0 8 - 310
duhovna 165
finalnog proizvoda 269
individualna 10 56 96 361
i dokoliarski dio stanovnitva 418
i potrebe 11 - 13 256
i razmjena 77 361
na tritu 361

i u p o tre b n a v rijed n o st 182 221

2 5 6 -2 5 8
i viak vrijed n o sti 259 287 - 290
kao ekonom ski odnos 10 162
k a p italista 186 225 286 - 290 402
pro izv o d n a 1 0 - 13 17 56 65 74
96 106 162 165 173 174 177 221 - 223 239 263 362
rad n ik a 162 1 6 4 - 1 6 6 167 263 268
269 270 272 283 284 286 290 402
406 410
ro b a kao p red m e t po tronje 155 - 189
sposobnost za potro n ju 256
iroka 161
tro k o v i p o tro n je 358
u besklasnom d ru tv u 74
kao uee pojedinca u zajedni
koj p o tro n ji 74
P ravo
i p ro izv o d n ja 9
naslije a 133 311
n a ta i rad 301 302
i o dnos izm e u kapitala i rad a 306
u gra an sk o m d ru tv u 132
v lasnitva 90 91 104 301 344
u raz n im epo h am a 9
i ekonom ski odnosi 16 25 42
P redstava 18 19
i opaaj 18 19
Predujm ljeni ka pital
i podjela rada 236

i vrijednost proizvoda 275 276

obezvrije enje predujmljenog ka
pitala 358
struktura predujmljenog kapitala
234 - 236 240 241 243 246

Priroda

i razvitak proizvodnih snaga 377

kao objekt proizvodnje 7
kao uslov ovekove egzistencije
324

privredne sile 196 347

u industriji 196
prirodni uslovi proizvodnje 326
355

prirodna svojstva zlata (i srebra)

7 5 -7 7

prisvajanje prirode 260 320

kao prisvajanje drutvene poveza
nosti 260
i istraivanje prirode 260
i rad 320

Registar pojmova
zemlja kao prirodna laboratorija
312 313 315 317 321 323 -3 2 6
401
Prirodne nauke
m etode p rirodnih nauka 303
razvoj priro dn ih nauka 260 261
i razvitak proizvodnih snaga 260
261
Produktivan
180 195
teorije o
154 177

rad 153 - 155 177 179

252 309 328 358 359
produktivnom radu 21
179 180 196

Profit
gra anska ekonomija o p rofitu
185 194 196 199 232 239 407 - 409
423
i cijene 273 - 275
i kapital 142 156 199 212 219 359
i potrebe drave 360
i viak vrijednosti 239 348 376
382 383 407
i vrijednost 278
kao m otiv prom eta 97
m asa i stopa profita 233 235 - 239
241 383 384 394
m ogunost realizacije profita 282
287
nastanak i uslovi obrazovanja p ro
fita 185 2 7 2 -2 7 5 278 280 286
336 357 358
odnos izm e u potrebnog rada
i profita 359
i viak rada 376
uee radnika u profitu 166
i najam nina 2 7 2 -2 7 5 376 377
394 408 409
Profitna stopa
i ob rt kapitala 348
i konkurencija 282 376
i organski sastav kapitala 247 248
i razvitak proizvodnih snaga 206
277 2^8 279 290 377
i stopa vika vrijednosti 230
277 278 284 285
kao m jera oplodnje vrijednosti
kapitala 293
opa (prosjena) profitna stopa 348
i organski sastav kapitala 282 - 284
i konkurencija 282 374 376
i up otrebna vrijednost 282 370
i najam nina 281 - 282
u m anufakturi 401
visina profitne stope 384

Proizvodne snage
drutveni karakter

473

proizvodnih
snaga 250 355 356
gra anskog drutva 5 157 192
204 205 260 261 265 266 270
271 356 365 366 398
i kretanje cijena 205 206
i najamnina 377 387 390 391
393 410
i novac 111 113
i odnosi proizvodnje 24 170
335 365 366
i revolucionisanje proizvodnih
snaga 290
i organski sastav kapitala 242
243 245 - 248 282 289 377 394
i podjela rada 196 237 251 376
398 417
i potreban rad 200-20 6 249
250 254 270 418
i primjena strojeva 238 349
i profitna stopa 206 277 278
279 290 377
i promet 211 361 364 369
i proizvodnja 347 366
i radnika klasa 367 368
radni dan i slobodno vrijeme
200 206 421
i razvitak individua 271 365 366
i razvitak nauke i religija 365
nauka kao proizvodna snaga 157
260 365 376 417
i razmjenska vrijednost 48 211
212 238 239 292
i reprodukcija 394 395
i upotrebna vrijednost 199 206
210 211 279 280 354 390
i viak rada 200-206 211 250
270 280
i viak vrijednosti 199-210 240
241 259 260 265 266 270 377
stopa vika vrijednosti 248 249
279 289 290
i vlasnitvo 157 389 414
materijalne i duhovne 112 335
poveanje stanovnitva kao pro
izvodna snaga 251 414 415
i pauperizam 414 415
predkapitalistikih drutava 63 265
332 365 366
u opinskom ure enju 329 330
produktivnost rada 40 45 48
196 238 239 242 364 387
razvitak proizvodnih snaga 158
417
granice razvitka u kapitalizmu
214 215

474

Napomene i registri

u k a p italizm u 154 155 179

192 204 205 210 243 - 247
260 261 265 270 271 364 - 366
u besklasnom d ru tv u 345 365
u p o ljo p riv red i 328 401

180
251
398
366
402

Proizvodnja
do m inacija proizvodnje u d ru
tvenim o dnosim a 17
d ru tv e n i karak ter pro izv o d n je 5
6 54 324
g ran e p roizvodnje 7 260 349
354 355 362 370
g ra an sk a eko no m ija o odnosu
p ro izv o d n je i rasp od jele 119 261 -263 373 374 378
histo rijsk i kara k te r pro izv o d n je 188
324
in d u strijsk a 113 193 378
izolovanog in d iv id u u m a 5 6
i c ije n e 108 141
i drava 8 9 146
i klase 146
i n a ja m n in a 363 405 406
i p o tro n ja 9 - 13 17 65 74 106
162 165 173
174 222 239 327
335 343
i p rav o 9
i po djela rad a 54 140
355 356
i p ro m e t 108
121 1 3 9 - 141 256
257 259 264 295 305 346 347
349 350 352 360 361 367 369 - 371
i raspodjela 8 9 1 4 - 17 59 406
i razm jena 9 17 77 191 352 355
362
i razm jenska v rije d n o st 1 3 9 - 1 4 1
182 - 185 295 341 352 355
i razv itak pro iz v o d n ih snaga 347
366
i u p o tre b n a vrije d n o sti 149 173
182 216 222
i zadovoljenje p o tre b a 11 12
260 354 355 359
kao tem elj kred ita 361 369 372
kao tvorac p o tra n je 267 269
kapitalistika 6 15 16 63 74 140
157
171173 - 177 179 181 - 183
185
186 188 192 197 256 259
261263 - 2 6 6
268 269 270 294
302
305 306 311 323 324 340
342
343 346 358 360 367 370
371 395 398 399 417
m asovna 342
m aterijalna- 5 177 420
nain proizvodnje 16 17 141
328 329
n a tu ra ln a 355

obnavljanje proizvodnje 363 369

371 372
oru a i sredstva za proizvodnju
69 107 108 112 181 182 207
223 230 233 240 351 363 404
poljoprivredna 172 194 195 328
412 413
po narudbi 360
prim jena prirodnih snaga 196
347
priroda kao objekt proizvodnje 7
struktura proizvodnje 115
svrha proizvodnje 56 305 306 411
supstancijalni sadraj proizvodnje
i drutveni oblik 9 182
u komunizmu 59 60 61 63 73 - 75
421
u pretkapitalistikim epohama 162
281 324 325 343
uslovi proizvodnje 8 9 324 326
327 349 352 360 361 422
prirodni uslovi proizvodnje 326
355
utjecaj opehistorijskih uslova na
proizvodnju 8 15 16
vrijeme proizvodnje i radno vrije
me 347 371 412 413
Promet

brzina prometa 363

prometa novca 91 92 102 105
i cijene 85 90 103 - 105 121 346
i kredit 352 361 367 369
kreditni promet 29
i novane reforme 53
i razmjena 17 108 257
i razvitak proizvodnih snaga 211
361 364 369
i saobraajna sredstva 90 91 357
kao in proizvodnje 108 109 121
139 - 141 256 257 259 264 295
305 346 347 349 352 360 361
367 369 370 371 405
kao ekonomska kategorija 92 352
360 361
kao historijski proizvod 188
kao odnosi proizvodnje 34 35
128 - 131 132- 134 352
kao proces proizvodnje vrijedno
sti 121 139 140 146 148 178
185 346 348 362 - 364 370 371
kapitala 108 119 121 123 138
143 - 145 148 182 187 188 225
2 5 4 -2 5 7 261 337 346 347 349
362 363 364 366-371 397 413

Registar pojmova
m jenica 29 32 34
pretpostavke prom eta 86 360
robno-novani prom et (jednosta
van prom et) 29 32 35 38 42
8 4 - 8 6 9 0 - 9 3 9 5 - 9 7 102 10 6 - 110 111 113 116 117 1 2 0 -1 2 3
128 129 132 133 137 139 143 - 145
148 149 150 154 155 162 163
174 180 182 185 187 189 225
254 255 257 258 307 - 309 346
347 350 362
vrijeme prom eta i radno vrijeme
363 364 3 6 6 - 369 371 378
Prometni proces kapitala
brzina prom etnog procesa 347 - 349
363 364 412 413
faze prom etnog procesa 349 350
i koliina kapitala 347 348
i kredit 348
i obrt kapitala 347 350 413
i odnos izm e u stalnog i opticajnog
kapitala 413
i profit 347 348
i proizvodnja 346 350
i viak vrijednosti 347
Pro tivurjenosti
gra anskog drutva 22 35 43 47
53 - 58 64 - 66 69 71 - 73 93 95
105 113 115 117 1 1 9 - 122 127
133 - 135 166 179 188 190 196
197 204 214 252 257 258 261 263
266 268 -271 274 298 312 333
355 361 364 - 369 371 408
pretkapitalistikih drutava 333
Ricardove teorije 215 216 380
Prudonizam
antihistorinost ove koncepcije 6

134- 136 146- 148 187 272

identifikacija prirodnih i drutve

nih svojstava rada 421
identifikovanje vrijednosti i cijene

4 6 -4 8

272-274 281

koncepcija besklasnog kredita 35

187

koncepcija radnog novca 32 33

35 4 4 -4 6 47 48 59-61 64 65
74 101 128
o hiperprodukciji 263 272 274
281
o izvanekonomskom nastanku vlas
nitva 323 324
o krizam a 37 38 40 44 47
tum aenje kapitala 180 182

R ad

475

cijena rada 189 191 201

dvostruki karakter rada 51 73 74
169 170 176 220
fiziki 356
i bogatstvo 170 178 297-299
301 304 340
i proizvodne snage 154 155
i proizvodnja 422
i priroda 320
i radna snaga 304 305 406
i vlasnitvo 169 191 226 296 298
299 301 335 340 343 - 345
industrijski i poljoprivredni rad
194 253 361
jednostavan i kvalificiran 191 204
421
kao ekonomska kategorija 20 21
kao mjera vrijednosti 40 44 46 - 49
71 72 75 139 421
kao samoostvarenje ovjeka 420
najamni 35 54 112 113 134
156 - 159 190 191 193 195 196
226 253 256 257 305 307- 311
323 331 335 336 338 339 341 342
343 345 356 359 361 390 392 403
405 420
nauni 309
otu enje rada u kapitalizmu 113
179 180 190 296 298 304 345
potreban rad i viak rada 214 250
251 253 259 414
pretpostavke i uslovi rada 217 218
221 224 295 -297 299 304 305
312 321 330 331 336- 341 343 345
prisilni 131 193 420
kao temelj antikog svijeta 131
privatni i drutveni 99 106 147
250 311 345 347 420
proizvodni (produktivan) 153-155
177 179 180 195 252 309 328 258
359
rad kao upotrebna vrijednost 149
150 154 155 171 177 178 182 226
391 393
slobodan 420
organizacija slobodnog rada 74
75 106 192 420
usluge 153 154 168 307- 310
ivi i opredmeeni 142 146 153
169
170171173 - 175
178 179
188
189202 205 711 212 214
216 - 218 220 221 223 224 231
251
255257 258 282 290 292
293295 -298
300 301 304 305
307
310335 338 341 345 346

476

Napomene i registri

350 355 356 373 375 379 380

384 3 8 6 - 3 8 8 3 9 0 - 392 404 422
R a d n a snaga

fond rada 247 298 299

i bogatstvo 297 299
i kapital 161 162 163 226 271
2 9 5 -2 9 7 2 9 9 -3 0 1 349 417
i najamnina 215 272 386 392
405 406
i rad 303 - 305 406
i radnici 148 155 - 334 335 340
367 414
kao osnova realizacije radne snage
414
i suvino stanovnitvo 417 418
i viak vrijednosti 380
i vlasnitvo 296 - 298
kao roba 148 155 161 - 164 167
168 171 178 190 191 199 203 206
208 223 224 295 - 297 299 304 306
307 310 340 341 379 380 391 392
koncentracija radne snage 342
347 399 402 403
reprodukcija radne snage 168 207
215 270 277 278 280 296 305
336 359 387 392 393 410 418
419
u periodim a kriza 291 292
uvjeti egzistencije radne snage
295 359
R a d n i dan

i kapital 2 1 6 -2 1 8 251
i najamnina 214
i porast proizvodnih snaga 199
200 206
i radna snaga 230
i viak vrijednosti 201 202 203
podjela na potrebne radne sate i
viak radnih sati 199 200 202 - 205
214 216 220 251 252
produavanje radnog dana 201
207 230 231 251
R a d nik
historijski posmatran razvoj rad

nika 219 312 331 3 3 4 -3 3 6

337 - 342
i civilizacija 165
i kapitalist 162 164 176 1 89- 192
231 268 296 401 402
i razvitak proizvodnih snaga 367
368
konkurencija me u radnicim a 374
kao pauper 414 419
kao uesnik razmjene 268 269
270 272 274 286 287

lien vlasnitva nad sredstvim a za

p ro izv o d n ju 324 330
nezaposlenost 395 396 416 419
odnos p rem a vlastitom ra d u 170
173 1 7 8 - 181 186 191 276 278
280 311
o tu en je djelatnosti radnika 113
179 180 190 296 298 304 345
p o tre b e rad n ik a 163 - 166 168
192
i tednja 1 6 4 - 1 6 7
p o tro n ja rad n ik a 162 1 6 4 - 1 6 7
263 268 269 270 272 283 284
286 402 406 410
p ro d u k tiv n i i n e p ro du k tiv ni 359
360
rad n a snaga rad n ik a 148 155 334
335 340 367 414
rad n i k a klasa 190 367 368 408
422
i eksploatacija rad n ik a 168 303
369 370 373 394
u d io u p ro fitu 166
R adno vrijeme
d ru tv e n o 99
i podjela rada 347
i p ro izv o d n ja 347
i v rijem e p ro izvodnje 347 348
371 412 413
i ra d 189
i slo b o d n o v rijem e 421
i v rije m e p ro m e ta 363 364
366 - 369 371 378
kao m jera v rijed n o sti 40 44 46 - 49
71 72 75 139 421
o p e i sub jek tiv n o 73
o p red m eeno u novcu 70 - 72
planska raspodjela rad n o g vrem ena
u k o m u n iz m u 74 75
p o rast p ro d u k tiv n o sti rad no g vre
m en a 43
p o tre b n o i viak rad n o g vrem ena
226 250 254
ivo i op red m een o 45 70 - 72
Raspodjela
celokupnog p roizvoda 289
gra anska ekonom ija o raspodjeli
i pro izv o d n ji 119 261 - 2 6 3 273
274 278
i p ro izv o d n ja 8 9 14 - 1 7 59 406
i o ru a za p ro izv o d n ju 15
i odnosi p ro izvodnje 35
k a p itala 294
n a razliitim stupnjevim a drutva 8

Registar pojmova
vika vrijednosti i vika rada 272
281 282 286 370 371

ekonomski znaaj rata 39 117

vojna organizacija drutva i rat
314 315 316 317 320 322 325
326 328
Razmjena

bez ekvivalenta 299 - 301 336 340

341 345 373 375 378 379 407
djelatnosti 17 51 63 64 73 355
ekvivalenata 123 128 - 134 139 163
164 182 212 221 301 336 341 379
i jednakost i sloboda individuuma
123 129- 134 272
izme u kapitala i rada 154 155
161 - 166
167- 175
178 - 180
189-192 199 201 207 208 223
224 240 251 254 257 268 272
293 295 297 299-302 305 306
310 324 331 336 341 346 349
356 369 373 375 379 380 391 - 393
400 402 405 407 - 409 411 419
izme u plemenskih zajednica i
optina 20 64 72 99 114 115 - 138
140 141 250 257
i
podjela rada 17 54 63
i
potrebe 50 52 54
132 354 355 359
i
potronja 78 361
i
promet 17 108 257
i
proizvodnja 9 17
355 361 362
i saobraajna sredstva 352 357
jednostavna razmjena (robe i nov
ca) 50- 54 59 60 71 -73 148 155
164
kao osnova svake jednakosti i
slobode
131-134
kao suprotnost slobodnoj razmjeni
udruenih individua 64
koncentracija razmjene 400
me u kapitalistima 281 283 286 -291 293 369
nunost razjmene 62 73 74 129
odnos razmjene i trgovine 64 115
osamostaljenje razmjene 55 56
9 3 -9 6
razmjenska vrijednost proizvoda
99 212 271 292 354
razvitak razmjene 99 113 417
trampa kao prvi oblik razmjene 99
u gra anskom drutvu 54 5 6 -5 8
63 64 67 134 268 292
uloga novca u razmjeni 69 70 85
108 109 110

477

Religija 19 22 25 117 197 365

krianska 22 197
Reprodukcija
bogatstva kapitalista 304 359
ovjeka kao drutvanog individu
um a 324 326 414 416 417
i razvitak proizvodnih snaga 394
i viak stanovnitva 418
kapitala 1 8 4 - 186 207 217 219
254 299 363 366 367 394 413 419
najam nine 218 219 225 231
oblika vlasnitva 415
odnosa izm e u kapitala i rada 301
304 324
p ro sta 186
proirena 304
radna snaga 165 207 215 270 276
278 280 281 296 297 305 336 359
387 392 393 410 418 419
radnike klase 419
u kom unizm u 192 230
u opinskim zajednicam a 313 316
320 - 322 325 327 - 329
u prirodi 220 416
uslovi reprodukcije 66 72
vrijednosti 146
ivi rad kao sredstvo reprodukcije
146
74354

55129130

Revolucija 15 113
u proizvodnim snagama 290
i prom ena odnosa proizvodnje 290

77191352

R im (antiki)
dravno i drutveno ustrojstvo
132 392
karakter rada 343
koncentracija im etka 35
najam niki odnosi u rimskoj vojsci
356
novani odnosi 20 83 108 111 112
338
opinska zajednica u Rim u 316
317 319 322 328
i zemljino vlasnitvo 16
pauperizam u Rim u 414
rim sko pravo 132
Roba
i akumulacija novca 119
i novac 57 69 - 73 75 80 102 106
107 109 110 114 116 120 122 J5 0
350 354361 363
i potrebe 109 113 138
kao elem ent bogatstva 109 110
kao odnos proizvodnje 50 52
kao opredm eeno radno vrijeme
70 71 153

478

Napomene i registri

kao p re d m e t p o tro n je 155 198

prisvajanje ro b a o p im o tu en jem
92
razm ena ro b a 4 9 - 5 4 59 71 72
75 144 149
realizacija vrijed n o sti ro b e 52 55 57
65 68 69 - 71 94 95 98 101 102
132 178 255 256 258 271 282
287 288 350 357 359 397
u p o tre b n a i razm enska v rije d n o st
ro b e 49 - 52 54 57 75 109 118 149
150 153 174 188 189 256 257 351
Ropstvo 16 113 131 281 305 324 326 - 329 349 401 402 417
S a d ra j i oblik 108 110 123 127 129

131 138 141 - 143 153 174 176

177 180 181 183 199 220 221 354
362

Saobraajna sredstva

gra enje puteva 353 - 360

i konkurencija 357
i prom et 90 91 357
i proizvodnja 65 85
i razmjena 352 357
i razvitak proizvodnih snaga 91
351 357 358
i stalni kapital 351 360
i viak vrijednosti 350 351
potreban rad i viak rada 350 351
transportni trokovi 350 - 352
vodena i suhozemna 352 353

Silogizam
klasina forma silogizma 10

openitost, posebnost, pojedinanost 6 7 9 10 21 146 156

Sirovine

i viak rada 207

kao predm et rada 17 2 - 175 181 -1 8 4 191 222 223
kao sastavni dio kapitala 189 191
kao uslovi proizvodnje 363
vrijednost sirovina 276

Sloboda 25 68 13 0- 135 166 419 420

422
novani sistem kao realizacija siste
ma slobode i jednakosti 132 134
razmjena kao osnova slobode 131
134

Slobodno vrijeme

i kapital 251 421

n a razn im stu p n jev im a razvoja

p ro iz v o d n ih snaga 421
odnos p rem a p o treb n o m vrem enu
i v iku rad a 421
stvaranje i prisvajanje slobodnog
v rem en a 252
Socijalizam
m alogra anski 45 46 94 134 175

180 263 343

Spekulacija 19 95
S ta ln i ka p ita l
saobraajna sredstva kao oblik stal
n o g k a p itala 351 360
sastav stalnog kapitala 383
Stanovnitvo
in d u strijsk o 268
i p ro izv o d n ja 322
k apitalistik a 251 252 414
i v rije d n o st 211 212
kao osnova i su b jek t d rutvene pro
izvodnje 18
p o ra st stanovnitva 215 328 415

418 419

zakoni poveanja stanovnitva 414

416

p o tre b n o stanovnitvo 418

p ren aseljen ost 414 - 419
rad n o stanovnitvo i viak stanov
n itv a 250 -2 5 2 349 41 4 -41 9
rep ro d u k cija stanovnitva 417
S ta tistik a
o pa 66
S to p a vika vrijednosti
i akum ulacija kapitala 290
i p ro fitn a stopa 230 277 278 284

285

i razvitak proizv o d n ih snaga 248

249 279 289 290

tedionice 164 165
Tehnoloki sastav kapitala 246
i razvitak p ro izv o d n ih snaga 246
T otalitet 6

17 - 21 25 92 106 110
115 121 144 155 -1 5 7 158 170
183 295
7

Trgovina
i h isto rija kapitalizm a 340 - 342
i k re d it 266
i p roizvodnja 140 141 259

Registar pojmova
i protivurjenosti gra anskog d ru
tva 56 65
i razvitak proizvodnih snaga 376
i razvitak razm jene 64 114
kao samostalna djelatnost 56
m e unarodna 51 64 114 116 140
212 214 266 354
novcem 56 57 159
svrha trgovine 55 56 96 97
tram pa 51 56 70 75 81 89 93 95
98 99 106 113 114 182
trgovina na malo 136 161 198
trgovaki narodi 20 23 24 111 112
138 140 322 353
trgovake kom panije 24
trgovaki kapital 138
unutranja 64 116
Trokom proizvodnje

faux frais de production 107 186

371 400
i drava 358
i transportni trokovi 360
kao cijena 98 185
kao kamata 187
kapital 186 187 254
odre ivanje trokova proizvodnje
183
i vrijednost proizvoda 278
reprodukcija trokova proizvodnje
186
Trokom potronje 358
Trokom prometa

i kamate i kredit 352

i pretvaranje robe u novac 361
i viak vrijednosti 371
i vrijednost proizvoda 371
na raznim stupnjevima prometa
352
smanjenje trokova prometa 360
i razvitak proizvodnih snaga 360
Trite

i individualna potronja 361

i promet 366
i promene uslova proizvodnje 361
i upotrebna vrijednost 371
industrijsko 342
kao dio procesa proizvodnje 360
kao ekonomska kategorja 159 160
kao sfera ekonomskog prometa 352
novano 36 136 156 159
koncentracija novanog trita 160

479

proizvoda 160 161

prostorna udaljenost trita 350
rada 339 340
razmjene 339
sirovina 160 161
svjetsko 39 40 64 65 114 115 160
259 343 355 366

i unutranje trite 40 160

vanjsko 342
Tvornica 342
Umjetnost
i ovjekove potrebe 177
i konkurencija 161
i m aterijalna proizvodnja 25 67 74
75 177
i razvitak drutva 25 26 252
u antici 25 26 75
i opi razvitak drutva 25 26
i m itologija 26
Upotrebna vrijednost
i kultiviranje ovjekovih potreba
260
i odre ivanje cijena 280
i potronja 182 221 222 2 5 6 -2 5 8
i proizvodnja 148 173 182 216 222
i razvitak proizvodnih snaga 199
205 212 279 280 254 390
kao drutveni odnos 149 178 181
258 353
kao ekonomska kategorja 149 150
153 188 189
kao kapital 151 152 182 185 187
2 1 9 - 2 2 4 226
kao p red m et potrebe 106 149
obezvrije enje upotrebne vrijed
n osti 348
odnos izm e u upotrebne i razm jenske vrijednosti 150 151 182 185
256 258 265 271 292 359 362 366
Usluge 153 154 168 307 - 310
Viak rada
apsolutni i relativni viak rada
219 220 226 231 238 239 247 270
cjelokupni i individualni 370
i kapital 206 209 218 224 2 4 9 -2 5 2 256 260 263 267 269 270
280 281 296 297 359 402 424
i pauperizacija radnika 414
i potreban rad 214 250 251
253 359 414
i slobodno vrijeme 421

480

Napomene i registri

i viak v rijednosti 202 203 239

265 269 290 295 310 351 358 359
373 384
n e ra d i viak bogastva kao re
z u lta t vika rad a 252
oblici vika rad a 250 296 298
i razvitak pro iz v o d n ih snaga 200 - 2 0 6 211 250 270 280
op red m e en u viku pro izvo da
295 373
pod jela vika rad a 272 280 - 282
287 370
stvaranje vika ra d a 192
u p retk ap italistik im oblicim a
d ru tv a 281 313 314 316 339
u vijeti za stvaranje vika rada
296 299
Viak vrijednosti
a k um u lacija vika v rije d n o sti 287 -2 9 0
a p so lu tn i i re la tiv n i 227 259 270
347 401 410
gra an sk a ekonom ija o p o sta n k u
vika v rije d n o sti 1 9 3 - 1 9 7
i id en tifiko vanje vika v rijed no sti
s p ro fito m 229 231 374 376
i k a pital 199 200 2 0 8 - 2 1 1 2 2 7 - 229 254 259 270 287 - 290 295 - 2 9 7 347
i k ap italistik i n ain proizv o dn je
207 211 224 254
i n e p ro d u k tiv n e klase 252
i p o tre b e 259 260
i p ro iren je p o tro n je 259 287 - 290
i p roirenje p ro m e ta 189 259 364
368 369 - 371
i razvitak pro izv o d n ih snaga 199 - 2 1 0 240 241 259 260 265 266
270 277
i v rije d n o st 189 191 251 2 7 5 - 277 378
kao rez u lta t odnosa izm e u p o tre b
nog rad a i vika rada 201 - 203 239
265 269 290 295 310 351 358 359
373 384
novac kao m jera vika vrijednosti
225 226 293
p ro fit kao sekundaran oblik vika
v rije d n o sti 239 248 376 382 383 407
i opa p ro fitn a sto p a 282 370
rad kao izvor vika vrijedn osti 185
189 193 196 198 225 231 277 279
297 299 384
raspodjela vika vrijedn osti 272 281
282 286 370 371
u ob liku kam ate 1 8 7 - 3 5 0

Vlasnitvo
dravno 315 319 321

i krupna industrija 342

i oblici drutva 365 366
kao stupnjevi razvoja proizvodnih
snaga 157 389 414
i rad 169 191 226 296 298 299 301
335 340 343 - 345
odvajanje vlasnitva od rada 169
191 296 -298 299 301 304 312
331 - 333 335 341 343 - 345
kao ekonomska kategorija 188
kao pravni odnos 188
kao prisvajanje 303 312 - 314 321
326 - 328 333 334 341 344 345
kao prisvajanje prirodnih uslova
proizvodnje 8 9
kapitalistiko 123 178 179 310 331
414
nastavak vlasnitva 323 324 326
oblici vlasnitva 8 23
opinsko (zajedniko) 8 22 23 312 -315 316- 322 324-331 333 335
antiki oblik zajednikog vlasnitva
3 1 4 -31 9 329 330
azijski 313 314 317 319 327 - 329
germanski 316 - 320 329 - 331
slavenski 329 331
osiguranje vlasnitva 8
osnove prava vlasnitva 90 91 104
301
privatno 8 123 130 312 315 317
321 340
posredovano privatno vlasnitvo
19 317 319 321 325-327
radnika 330
na oru a za rad 330- 333 335
na uslove rada 341 344 345 365
na ivotna sredstva 333 334
na proizvod rada 344 345
u predgra anskim oblicima drutva
327 331 340 345 394 414
zakoni vlasnitva 303 310 311 326 -328
Vrijednost ( razmjenska)

i bogatstvo 212 214

i cijena 46 - 49 62 86 - 90 98 100
101 184 209 273 274 280 282 283
292 309 377
i kapital 113 121 134 - 136 138
142 143 145 147- 149 152 156
171 175 177 178 179 181 - 183 185- 187 191 195 198 203-2 0 6 210 215 219 224 226 239
240 242 - 247 251 254 - 256 258

Registar pojmova
259 270 271 292 343 358 360
362- 364 366 367 369- 371 418
i kapitalistika proizvodnja 139- 141 182- 185 292 341 352 355
i novac 53 57 59 62 65 68 - 70
86- 88 94 104 107- 109 111 132
138 145 148 150 174 198 211 293
295
i podjela rada 134 354 371
i potronja 72
i promet kao proces proizvodnje
vrijednosti 121 139 140 146 148
178 185 346 348 362-364 370
371
i trokovi prometa 371
i razmjena 99 212 271 292 354
i razvitak proizvodnih snaga 48
211 212 238 239 292
i reprodukcija 146
i transport proizvoda 350 351
i trokovi proizvodnje 47 278
zakon padanja trokova proizvo
dnje 45
i oscilacija ponude i potronje 47
i upotreba vrijednosti 150 151 182
185 256 258 265 271 292 359
362 366
i viak vrijednosti 189 191 251
275-277 378
kao drutveni odnos 49 62
kao ekonomska kategorija 20 57
59 138 281
kao historijski odnos 99 133
339 - 341
kao koliina opredmeenog radnog
vremena 40 44 46 - 49 71 72 75
77 88 99 100 108 113 139 140
146 149 153 172 175 178 187
208 292 345 353 359 363 371 377
387 390 421 422
kao osnova gra anskog drutva
6 2 -6 4 140 147 214 341 345
352 369
i njegove piotivurjenosti 58 65
127 133
nominalna i realna 42 43 46 - 49
obezvredjenje razmjenske vrijed
nosti 292 350
odnosi medju vrijednostima 62
63 90 99
porast stanovnitva kao element
poveanja razmjenske vrijedno
sti 211 212
prosjena 46 47
radna teorija vrijednosti u gra
anskoj ekonomiji 70 72 73 193
31 M a rx -E n g e ls (19)

481

194 196 198 199 211 -2 1 5 372

373 375 - 381 407 408
relativna 378
sastavni dijelovi vrijednosti 407
zakon vrijednosti 47
Vulgarna politika ekonomija 6 7 130
135
Vidi Gra anska politika ekononomija
Zemljina renta 22
dravna 159
i kapital 156 158
i zemljino vlasnitvo 158
kao oblik bogatstva 195
Zemljino vlasnitvo
lanova opine 315 316 319
dravno 319
gra anske teorije o zemljinoj ren
ti 193 194 196 199 375 377 403
historija
zemljinog
vlasnitva
137 312 313
i najam ni rad 156 157
i novana ren ta 157
i razvitak proizvodnih snaga 157
i zemljina ren ta 158
i zem ljoradnja 23 340
kao baza ekonomskog poretka
320
potreba za nacionalizacijom zemlje
158 159
radnika 332 333
sitno 312
raspad malog zemljinog vlasnitva
312
u kapitalizm u 15 16 23 156 -159 194 312
kao rezu ltat m oderne industrije
i trgovine 15 16 157
u pretkapitalistikim drutvenim
odnosim a 68 137 312 322 325 - 328
3 3 0 - 333 335 340 345
Zemljoradnja
i domaa radinost 354 355
i industrija 23 354 355 417
i kapital 156 - 159
i prom etni proces 140 141 368
369
i zemljino vlasnitvo 23 340
ponavljanje etvi 348
prim ena oru a za proizvodnju i
maina 222 354 355
i nauna dostignua 354

482

Napomene i registri

proces proizvodnje 172 194 195

328 412 413
razvitak proizvodnih snaga 328
401 402
ukidanje starih ekonomskih uslova
rada 328
u pretkapitalisdkim epohama 23
24 72 194
zemlja kao prirodna laboratorija
312 313 315 317 321 323 -3 2 6
401

Z la to (i srebro)

akumulacija zlata (i srebra) 108

1 1 7 -1 1 9
i ekonomske krize 114 119
i svjetsko trite 114 115
kao novac 37 38 4 0 - 4 6 70 73
81 - 83 85 - 87 97 98 100 - 106

107-111 114 116 118 120 122

127 152
kao o b lik bogatstva 72 78 1 1 6 - 119 361
kao ro b a 44 45 47 60 72 73 75 - 7 8 8 0 - 8 5 89 90 95 98 100
114 1 1 5 - 1 2 2 206 209 281 -2 8 4
287
m etaln a zaliha 29 - 34 37 39 41 53
nalazita zlata i proizvodnja 72
84 113 122 206 259 291
o dnos v rijed n o sti zlata i srebra
8 0 -8 4
p riro d n a svojstva 75 - 77
sirovo i kovano 58 59
u o b lik u raskonih p red m e ta 107
117 127 207 260 281 355
zlatna podloga novca 41 42 44
45

483

Sadraj
Strana

Predgovor .....................................................................................

IX

A. UVOD
I. P R O IZ V O D N J A , P O T R O N J A , R A S P O D J E L A , R A Z M J E N A (P R O M E T )

1. Proizvodnja ..........................................................................
2. Opi odnos proizvodnje prema raspodjeli,razmjeni,potronji
a) [Potronja i proizvodnja] ...............................................
b) [Raspodjela i proizvodnja] ................................................
c) Najzad razmjena i promet ............................................
Razmjena i proizvodnja
................................................
3. Metoda politike ekonomije...........................................
18
4. Proizvodnja. Sredstva za proizvodnju i odnosi proizvodnje.
Odnosi proizvodnje i odnosi prometa. Oblici drave i oblici
svijesti u odnosu prema odnosima proizvodnje i prometa.
Pravni odnosi. Porodini odnosi ...................
I I.

5
9
10
14
17
17

24

GLAVA O N O V C U

A. Kritika prudonistikih koncepcija o novcu

1. Darimanove iluzije o prirodi novanog prometa i o ulozi
banaka .............................................................................
2 . Darimanove zablude o ulozi zlatai srebra....................
3. Prudonistika ideja radnog novca................................

29
38
44

B. Novac kao rezultat razvitka robne proizvodnje

1. [Roba, vrijednost i novac]................................................
2. [Radni novac i roba] ...................................................

49
59

4 8 4 Sadraj

3. [Postvarenje u kapitalizmu i mogunost besklasnog dru

tva] .....................................................................................
4. [Robna proizvodnja i univerzalno razvijeni individuum]
5. [Novac kao u isti mah posebna i opa roba].................
6 . [Radno vrijeme i ekonomija vremena]..............................
7. [Plemeniti metali kao nosioci novanog odnosa].............
a) Zlato i srebro u odnosu prema drugim metalima
b) Kolebanje odnosa vrijednosti razliitih metala

61

64
69
73
75

76
80

C. Robno-novani promet
1. [Odnos prometa robe i prometa n o vca]..........................
84
2. [Tri funkcije novca u robno-novanom prometu]
86
a) Novac kao mjera vrijednosti ......................................
86
b) Novac kao prometno sredstvo .................................
90
c) Novac kao materijalni predstavnik bogatstva (gomi
lanje novca; prije toga jo novac kao opa materija
ugovora itd.) ..................................................................
97
a) [Protivurjenost izme u prve dvije funkcije novca]
97
(3) [Novac kao materijalni predstavnik bogatstva vla
dar i bog u svijetu roba] ......................................
107
Y) [Prijelaz k novcu kao kapitalu] ..............................
120
III.

G L A V A O K A P IT A L U
PR V I O D JE L JA K

Proces proizvodnje kapitala

Pretvaranje novca u kapitl ......................................................
127
1. [Sloboda i jednakost u razmjeni] ..............................
127
2. [Ra anje i razvoj kapitala] ........................................
136
3. [Prijelaz od jednostavnog prometa robe na kapitalistiku
proizvodnju]
.....................................................................
142
a) Promet i razmjenska vrijednost koja potjee iz prome
ta kao pretpostavka kapitala .....................................
142
b) Razmjenska vrijednost koja potjee iz prometa kao
pretpostavka kapitala .................................................
146
a) [Tri umetka: plan djela; drutvo;Proudhon] --146
P) [Od jednostavne razmjenske vrijednosti dokapitala]
148
Y) Priroda kapitala .....................................................
131
8) Proizvodni i neproizvodni rad ................. ..........
132
4. Dva razliita procesa u razmjeni izme u kapitalai rada
154
a) Uvodne napomene .............................................
134
b) Kapital i zemljino vlasnitvo (i jo jedan plan djela)
156
c) Radnik i kapitalista .....................................................
1^1
d) Kapital i rad ..........
169

Sadraj 4 85

B. Proces rada i proces uveavanja vrijednosti

1. [Pretvaranje rada u kapital] ...............................................
2. [Samooplodnja vrijednosti kao uslov kapitalistike proiz
vodnje .................................................................................
3. [Viak vrijednosti i povijesna misija kapitala].................
4. [Pitanje o postanku vika vrijednosti kod ranijih eko
nomista] ..........................................................................
5. [Viak vrijedosti i proizvodna snaga rada] .....................

Sirana

176
181
189
193
199

C. Apsolutni i relativni viak vrijednosti

1. [O poveanju vrijednosti kapitala] ....................................
2. Postojani i promjenljivi kapital ........................................
a) Odranje vrijednosti postojanog kapitala u procesu
proizvodnje ..................................................................
b) Odranje upotrebne vrijednosti postojanog kapitala i
rad kao tvorac i uvar upotrebne vrijednosti i vrijednosti
3. [Odnos izme u postojanog i promenljivog kapitala. . . .
a) Prisvajanje budueg rada prisvajanjem sadanjeg . . . .
b) Viak vrijednosti i profit ............................................
c) Porast postojanog kapitala u odnosu na promenljivi
4. [Razvoj proizvodnih snaga kao osnov bogatstva i rada . . . .
b. [Kapital, viak rada i potreban rad]
..

205
215
215
219
225
225
229
240
247
250

D R U G I O D JE L JA K

Prometni proces kapitala

A. Reprodukcija i akumulacija kapitala
1. [Prijelaz u promet ili trea strana kapitala.........................
2. [Univerzalna tendencija i ogranienost kapitalistike pro
izvodnje ......................................................
3. [Nunost hiperprodukcije pri vladavini kapitala] .............
4. [Odnos kapitala prema radniku kao proizvo au i potroa
u] ........................................................
5. [Teorije o mogunosti hiperprodukcije i odnos izme u
potrebne najamnine i profita] ...........................................
6. [Proces akumulacije kapitala] ...........................................
a) Pretvaranje vika rada u kapital ................................
b) Opa prof ima stopa i najamnina ................................
c) Proporcije akumulacije i obezvre enje kapitala u kri
zama .............................................................................
d) Realizirani kapital kao novac i primjedba o kapitalu
openito .....................................................................

254
259
261
267
271
280
280
281
289
292

4 8 6 Sadraj

e) Od vika rada do vika kapitala ili opredmeenje i

otu enje .........................................................................
f) Dijalektiki odnos kapitala i rada .................................
7. Prvobitna akumulacija, podjela rada otu enje ..................
a) Historijske pretpostavke kapitala .................................
Usluna zanimanja i najamni rad .....................................
Rad i vlasnitvo......................................................................

295
299
302
302
307
310

B. Oblici koji prethode kapitalistikoj proizvodnji

1.
2.
3.
4.

[Opa karakteristika] ........................................................

Azijatski oblik vlasnitva ....................................................
[Antiki oblik vlasnitva] ....................................................
[Germanski oblik i njegov odnos prema azijatskom i
antikom]
.........................................................................
5. [Ogranienost opinskog poretka. Bogatstvo u starom
svijetu, u gra anskom drutvu i u kom unizm u]..................
6 . [Pretpostavke nastanka vlasnitva. Ropstvo i kmetstvo]
7. [Raspadanje opine i opinskog vlasnitva] ....................
8 . [Raspadanje pretkapitalistikih oblika odnosa radnika
prema uslovima rada] .........................................................
9. [Odvajanje objektivnih uslova rada od rada i nastanak
kapitala]..................................................................................
10.[Dodatna napomena o radnikovoj lienosti vlasnitva
kao osnovi razmijene rada za rad] ..................................

312
312
314
316
320
323
327
330
334
344

C. Kruno kretanje i obrt kapitala

1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.

[Promet kapitala i promet novca] ....................................

[Proces proizvodnje i proces prometa]................................
[Pretvaranje proizvoda u novac] ........................................
[Trokovi prometa, promet i proizvodnja. Opi i posebni
uslovi proizvodnje] .............................................................
[Promet kao bitni uslov kapitalistike proizvodnje] ........
[Vrijeme prometa kao smetnja samooplodnje kapitala]
[Univerzalna tendencija kapitala, univerzalni razvoj pro
izvodnih snaga i univerzalni razvoj individuum a]..............
[Jo o vremenu prometa, produktivnosti i oplodnji vrijed
nosti] .............................................................

346
347
350
352
360
363
364
366

D . Gra anska teorije o viku vrijednosti i profitu

1. [Ricardo i njegovi komentatori o viku vrijednosti] ..........
2. [Malthusova identifikacija koliine rada i vrijednosti
rada] .....................................................................................

372
382

Sadraj 4 8 7

3. [Careyeva teorija o pojeftinjenju kapitala za radnika]

4. Bailey o neiskorienom kapitalu........................................
5. Wadeova koncepcija kapitala i pretvaranje svih drutvenih
potencija u proizvodnu snagu kapitala................................
6. [Rossijeve tekoe s pojmom kapitala] ................................
7. [Jo jednom Malthus i Ricardo] ........................................
8. Chalmes o svrhi proizvodnje i Hodgskin o fondovima pro
izvodnje ..............................................................................
9. [Slobodan radnik kao pauper. Kritika Malthusove teorije
prenaseljenosti]..................................................................
10.[Potrebni rad i viak rada] ...............................................
11.Rad i sloboda-Kritika Smithove teorije rtve .................
12.[Smith i ostali o profitu] ...................................................

Strana

393
396

398
403
407
411
414
417
419
423

N A P O M E N E I R E G IS T R I

N apom ene .........................................................................................

L ite r a tu r a .........................................................................................
Registar im ena ...................................................................................
R egistar pojmova ............................................................................

429
447
455
461

K. M A R X -F . EN G ELS

DELA tom 19
P rip re m ili za tam pu sa rad n ici
In s titu ta za m e u n a ro d n i rad n i k i p o k re t
Gligorije Emjakovi i Slobodanka Kovaievi

R e g ista r p o jm ova izra d ila

Slobodanka Kovaevi

N a c rt za k o ric e Eduard Stepani

G ra fi k a o p re m a Borivoje Miladinovi
T e h n i k i u r e d n ik Milena Mijailovi
K o re k to ri Divna Klannik, Vera Grli i

eUija

Izdav a
Izd avak a ra d n a o rg anizacija
O O U R Izdavaka d elatnost
B eo g rad , D o b ra in a 30

Prosveta

Institut sa meunarodni i radniki pokret

B e o g rad , T r g M a rk sa i E n g e lsa 11

ta m p a

Birografika
S u b o tic a , P u t M oSe P ijad e 72

T ira : 3 000 p rim eraka

Mirjana