Professional Documents
Culture Documents
Impresije Jednog Brucoša
Impresije Jednog Brucoša
Kao dete koje je odraslo na selu imao sam predrasude o Beogradu. Dugo sam ga
nazivao urbanistikom dunglom. Retko sam tamo iao, obino jednom godinje kada
bih ba bio primoran. Moji prvi samostalni odlasci u Beograd (prijava za prijemni ispit,
prijemni ispit, upis, prijava za dom...) su bile prave avanture za mene. Bio sam kupio
mapu grada i poeo sam da pamtim ulice. Farmaceutski fakultet se nalazi u optini
Vodovac u ulici Vojvode Stepe. Od autokomande do fakulteta ima oko sat vremena
peke ili pola sata gradskim prevozom. Prvo to mi se svidelo kod fakulteta jeste to je
daleko od centra, u mirnoj sredini, okruen drveem i sa pogledom na njive. Najvei
utisak na mene je ostavio izuzetno ist i sreen muki WC.
Iao sam redovno na besplatne pripreme za prijemni koje su drane u gimnaziji ali
nisam puno vremena izdvajao kod kue za vebu - znao sam koliko znam i procenio sam
da e mi mesec jun biti dovoljan. Najvei deo matematike sam odradio upravo tada dok
sam hemiju radio od oktobra. Prijemni ispit je odran na Saobraajnom fakultetu, u istoj
ulici kao i Farmaceutski fakultet, u blizini studentskog doma 4. april. Ta dva dana
pamtim po velikoj vruini. Prvog dana prijemnog ispita u povratku sam razgledao grad.
Iao sam peke do BAS-a za ta mi je bilo potrebno oko dva sata. Majica mi se cedila od
znoja dok sam peaio ulicom Vojvode stepe... I potom, nakon nekoliko dana
neizvesnosti usledili su konani rezultati i upis. Na upis sam iao sa drugaricom. Dobro
se seam guve u gradskom prevozu. Ili smo autobusom na liniji 33 koji je kao i obino
bio prepun. Ja sam se vozio bez karte jer je sistem za elektronske dopune bio
preoptereen - to je jo bila poetna faza buplus sistema.
Usledilo je prvo pravo leto. Odmah nakon upisa, istog dana, otputovao sam na
letovanje u Crnu Goru. Posetio sam tamo i roake kojima sam sa ponosom pokazao
indeks. Uivao sam bez ikakvih briga a sa buduim kolegama i koleginicama sam se
dopisivao putem Interneta. Ovog leta sam itao samo knjige koje sam eleo, a ne neto iz
lektire. Vei deo raspusta sam bio na selu a kada je u septembru moj brat otiao u
Poarevac jer mu poinje kolska godina, otiao sam i ja. Ovo je bio prvi septembar bez
kolskog zvona, bez odeljenja, razrednog stareine, profesora, kontrolnih zadataka...
Gimnazija je ve poela da mi nedostaje. Provodio sam dosta vremena sa drugovima,
devojkom ali i u bivoj koli. Ukljuio sam se u obeleavanje 150 godina postojanja
gimnazije. Sa mnogim profesorima sam odravao kontakt - sada vie nisam njihov
uenik. U poetku mi je ovaj septembar prijao ali potom sam se dosaivao zato to nisam
imao nikakve obaveze sem da bratu ponekad prirpremim neto za jelo. Svi oko mene su
se bavili svojim poslovima, a ja sam tu nekako bio viak.
Na poetku septembra sam iao u Beograd da predam konkurs za studentski dom.
Prikupljanje dokumentacije nije bilo lako. Iao sam prvo u Beograd za prijavu, potom sa
tom prijavom u mesnu zajednicu pa u Optinu, Poresku upravu, Katastar, Republiki
zavod za zapoljavanje... Uz potvrdu sa fakulteta da sam upisao prvu godinu na budetu,
bilo je potrebno da priloim i overene fotokopije svedoanstava iz sve etiri godine (koje
sam overio jo u junu, pre prijave prijemnog ispita i pre nego to sam ih prilikom upisa
predao), potvrdu o prosenom mesenom primanju po lanu domainstva dobijenom u
Optini nakon silnog etkanja i na uvid linu kartu i indeks. Prijave za prijem u dom
Studentskog centra Beograd su se podnosile u domu Karaburma u ulici Mije
Kovaevia 7b. Iao sam peke od autobuske stanice i dva puta sam se bio izgubio...
Dnevnik
30.09.12. nedelja
Probudio sam se u pola est. Sat vremena kasnije sam poao autobusom u
Beograd. Poneo sam samo osnovne stvari. Ostatak e mi sutra doneti roditelji. Na
autobuskoj stanici u Poarevcu me je ispratila uplakana devojka.
Jo nisam mogao da prihvatim da sam student, bruco. Meutim, kada sam
ugledao Avalski toranj, imao sam neki udan oseaj. esto sam iao za Beograd
poslednjih meseci ali tek sada sam video da sam preao granicu i da nema nazad - postao
sam student! Od autobuske peaim, ne mnogo, do eleznike stanice a potom
tramvajem, dvanaesticom, do doma.
Ulazim u prepunu salu za raspodelu. Mnogi studenti su doli sa svojim
roditeljima. Razgovaram sa dva momka. Jedan je upisao ekonomiju samo da bi dobio
smetaj u domu a tek sledee godine e upisati ono to eli, prava. Raspodela poinje u
devet ali ja moram da ekam poto nisam na poetku liste. Ove godine za brucoe nije
bilo mesta u 4. aprilu, gde sam inae hteo da budem, ve u Patrisu, Studenjaku i
Karaburmi. Izabrao sam Karaburmu - dobio sam sobu 313. Dom se sastoji iz dva
spojena solitera. enska kula ima 17 spratova a muka 15. Dom spolja izgleda kao da
je zapostavljen od kada je izgraen pre tridesetak godina a iznutra je ve bolje. Kasnije
sam saznao da nisu svi spratovi renovirani. Ja sam na petnaestom spratu a lift ide do
etrnaestog. Soba je jednostavna: dva kreveta, dva radna stola, dve stolice, ormar, police.
Prozor je okrenut ka jugu te je dosta toplo ali je pogled predivan. Mogu da vidim
Istonu kapiju, Avalski toranj, Hram Svetog Save na Vraaru, Beograanku,
Skuptinu, Crkvu Svetog Marka, Most na Adi... Sa spratne terase se vidi Panevaki most
i Dunav koji protie ispod, Hala Pionir, Luka Beograd, Kalemegdan, ue Save u
Dunav, Geneks, TC Ue... Kupatilo je zajedniko, spratno sa est tu kabina. U
okviru doma je studentski restoran. Hrana je super. Veliki je izbor a i obroci su ogromni.
Moj cimer je iz Sjenice i studira medicinu. U sobi pored je smeten deko iz
Azanje koji studira veterinu. Proetali smo malo okolnim ulicama i bolje se upoznali.
U okviru doma su i tri prodavnice, kafi, diskoteka, pota, frizerski salon,
biblioteka, itaonica, sala za stoni tenis... Pored doma je Vojno-geografski institut, preko
puta je Vatrogasna komanda a u blizini su i Novo groblje, Bogoslovski fakultet, Hala
Pionir, Omladinski stadio i Stadion OFK Beograd.
01.10.12. ponedeljak
Ustao sam oko pola sedam. Dorukovavi proetao sam do memorijalnog parka
palim borcima u osloboenju Beograda. Potom sam doekao roditelje. Imam prava na
posete od sedam ujutru do pola dvanaest uvee. Posetioci su obaveze da svoje line karte
ostave na recepciji. Sedam noi u mesecu kod mene moe da prenoi neki lan ue
porordice ili drug iz drugog doma... Roditelji me vode na pie i potom odlaze a ja
pakujem stvari to su mi doneli u ormar.
Tano u podne je sveani prijem brucoa. Do fakulteta idem autobusom na liniji
25 - guva je i autobus putuje neto vie od pola sata. U afiteatru je preko 300 brucoa.
uklesanih godina na spomenicima i njihom stanju verujem da su mnogi retko poseeni ili
ih niko ne poseuje.
Dva sata pre poetka predavanja sam konano iskoristio svoju busplus karticu i
otiao do Slavije trmavajem, malo proetao i potom autobusom na liniji 33 do fakulteta.
Kada sam uvee otiao na tuiranje, primetio sam koliko nas je zapravo malo na
XV spratu. Retko koga vidim ujutru kada se umivam, nikada nema guve isred lifta ili u
WC-u. Cimer mi je objasnio da mnogi iz doma dosta vremena provode u stanovima kod
roaka ili drugova ili su jednostavno u gradu.
04.10.12. etvrtak
Jutro mi je opet poelo u est. Kada sam izaao iz lifta, nisam mogao da napustim
zgradu jer je moja ip kartica mogla da otvori vrata jedino spolja. Na recepciji su mi bili
rekli da e moja kartica proraditi nakon jedno dva dana kada je sistem registruje u
potpunosti. ekao sam. Sa one strane nije bilo nikoga da mi otvori. Nikoga nije bilo ni na
recepciji. Ubrzo je doao jedan moj kolega iz Vladiinog Hana. Kada su se s druge strane
pojavili neke dovojke, mahao sam im da nam otvore. One su me videle ali nisu reagovale.
ekali smo nekoliko minuta dok neko iz obezbeenja nije proao pored i otvorio nam.
Stigli smo na vreme na predavanje ali je u gradskom prevozu bila guva kao nikad do
sada. Bio sam pritisnut uz vrata autobusa veim delom puta...
Nakon predavanja sam se naao kod Vukovog spomenika sa drugaricom. Proetali
smo do doma. Bili smo otili do grada potom pa do njenog stana. Zatim sam sa njenim
bratom iao na veeru u dom Kralj Alkesandar I poznatiji kao Lola, inae najstariji
studentski dom na Balkanu.
Kada sam uvee doao u dom moj cimer se pakovao. Sutra nema predavanja tako
da e ii kui.
Internet jo uvek nije proradio...
05.10.12. petak
Danas sam se dobro naspavao - do osam. Poto interenet i dalje nije proradio iao
sam na portirnicu da se alim. Poselepodne sam na fakultetu imao vebe iz opte i
neorganske hemije. U mojoj grupi su sve devojke, osim mene. Merili smo odreenu masu
soli na vagi i odreenu zapreminu vode ali je ipak bilo zanimljivo. Nakon vebi sam 33ojkom otiao do 4. aprila na ruak. Guva je bila kao i u Loli a hrana prosena.
Meutim, ovaj studentski restoran ima veliki broj prozora koji putaju mnotvo svetlosti
koja prostoriji daje predivnu atmosferu.
Kada sam bio doao u Beograd plaili su me tramvaji, grdosije od 20 tona to
lete po inama. A tek kada se zaljuljaju... Danas sam se vozio trmavajem na liniji 9. Bio
sam skroz pozadi i osetio sam svu silu koja se razvija kada se tramvaj sputa ulicom
Vojvode Stepe do Trga osloboenja. Kada se tramvaj zaljulja imam oseaj da e da se
prevrne ali se to ipak nije desilo...
Poslepodne sam proveo u etnji Kalemegdanom. Posmatrao sam penzionere koji
su igrali ah. Jednom dedici nisam razumeo nijednu re - tako je udno i besmisleno
govorio ali nijednu partiju nije izgubio dok su njegovi protivnici psovali... Na
Kalemegdanu su bile postavljene izlobe fotografija iz svih federalnih drava SAD-a ali i
Moskve, Soija i drugih gradova Rusije.
06.10.12. subota
Prvi vikend u Beogradu - veina brucoa je otilo kui... Danas sam video sva lica
Beograda - i stare i mlade, i bogate i siromane..
Doli su mi roditelji i brat u posetu poto su bili u Panevu. Nakon njihovog
odlaska otiao sam tramvajem do Slavije. U tramvaju je jedan dekica svirao frulu. Niko
mu nije dao ni dinar iako je on traio pokazujui praznu kapu. Nije se obeshrabrio i
nastavio je da svira a potom se zahvaljivao i klanjao svojoj nevoljnoj publici i izaao na
sledeoj stanici. Od Slavije sam malo peaio i stigao do Hrama Svetog Save na Vraaru.
Na svkom oku su bili policajci zbog najvaljene parade ponosa. Hram je iz daljine
izgledao velianstveno! Sav je od belog kamnea a krov velike kupole i etiri polukupole
je bio od bakra i ve je dobio karakteristinu zelenu boju. A sve to su krasili ogromni
pozlaeni krstovi. Najeio sam se pri pogledu na tako masivan spomenik. Osetio sam
pripadnost ovoj dravi i narodu. A kada sam se pribliio video sam koliko je sve to
zapravo veliko. Prolazim pored ogromnih drvenih vrati, pored masivnih mermernih
stubova... Hram je i dalje jedno veliko gradilite ali ono to je zavreno je predivno.
Malter na zidovima je grub i ponegde se vidi elina konstrukcija. Vei deo Hrama je
pregraen. Moete se kretati samo pri ulaznim vratima, kupiti suvenir, dati ptilog za
izgradnju ili zapaliti sveu. Oko Hrama je park sa mnotvom klupa. Mnogi etaju sa
decom ili sede u hladu i uivaju u predivnom danu.
Hvatam prvi autobus (inae prepun penzionera) i odlazim na Terazije. Kod pijace
Zeleni venac je velika guva. Nekoliko starijih osoba prosi. Neki pevaju ili sviraju da
bi im neko bacio koji dinar. Jedna ena prodaje vezu korova a slabanim glasom vie:
Cvee, cvee, kupite kvee. Neto dalje se prodaju majice, gae, arape. Devojica
koja sigurno nema vie od osam godina vie: arape, arape! Tri para - 100 dinara!
arape! A na sledem oku starica prodaje produni kabal, plastine ae, narukvice...
Nastavljam dalje ka Brnakovom mostu. Pogled sa mosta je predivan. Vidi se tok
Save i njeni mnogobrojni mostovi, Kalemgdan... Jedino imam taj udan oseaj da e
most svakog trena da mi nestane pod nogama. Konano stiem u TC Ue. etam po
spratovima, razgledam... Od garderobe mi nita ne treba a i skupo mi je. Hrana je takoe
skupa ali ljudi stoje u dugom redu da bi jeli u Mekdonaldsu. Idem do bisokopa ali
nijedan film ne privlai moju panju. Svraam u knjiaru - razgledam razliite naslove
knjiga i opet nita. Pronalazim slobodan kompjuter i odamh na Internet. U domu jo uvek
nema niega... Meutim, ovde ne mogu da proverim elektronsku potu ali zato
proveravam svoj raspored na sajtu fakulteta i slino. Odlazim da platim ali sam aen
onih pola sata za kompjuterom. Zatim jo malo etam. Masa ljudi juri po radnjama sa
stranom robom, pare se rasipaju na svakom oku... Majke ostavljaju svoju decu u
igraonicama za kompjuterima i potom idu u lov na jeftine majice, suknje, minku...
Vraam se istim putem. Sada niko ne prodaje arape - komunalna policija je sve rasterala.
Ulazim u prvi autobus za dom - sva mesta zauzeta. Stojim dok se autobus jo vie puni.
Ulaze stari ljudi i svojim suvim rukama se hvataju za ipke. Ulaze majke sa decom i retko
ko ustane. I na kraju se s velikom mukom provlaim kroz guvu da izaem...
07.10.12. nedelja
Nakon doruka sam proetao do oblinjeg Tempa. Ostatak dana sam vebao
zadatke iz hemije. Dok sam vebao, uo sam dva pucnja - verovatno iz pitolja. Kada
sam kasnije poao u etnju, na raskrsnici kod Novog groblja je bilo dvadesetak policajaca
u punoj opremi: pancir, lem, puka... Iako sam uo da su rekli da je situacija sada
stabilna, nisam se nimalo prijatno oseao.
etao sam sporednim ulicama i pritom kao da nisam bio u Beogradu ve u nekoj
varoici u unutranjosti. Proao sam pored botanike bate ali je ona zatvorena do
decembra usled usled rekonstrukcije. Kako sam uo, studentima je uz indeks ulaz
besplatan. Potom sam se zadrao kod Narodene skupte i parka u blizini iste. U povratku
u dom sam proao pored Ministarstva ekonomije, crkve Svetog Marka i Tamajdanskog
parka. Centar zapravo i nije toliko udaljen od doma, 4-5km to je 30-40 minuta peke.
Oko podneva bio je krai pljusak pa je poela oluja. Vetar je strahovito duvao te
sam zatvorio prozor koji je poeo da svira kao frula! Pokuao sam bolje da zatvorim
prozor ali mi nije polo za rukom. Sreom je vetar brzo oslabio te je zvidanje prestalo...
08.10.12. ponedeljak
Oko 4h izjutra su na XV sprat doli doli studenti sa muzikom - verovatno je to
bio telefon u pitanju. Pojurili su hodnicima a jedan je vikao: Ustajte, brucoi!. Pesme
su se nizale a oni su pevali (verovatno i pili). Neto kasnije je jedan momak povraao a
ostali su mu se glasno smejali. Sve to je prestalo oko est sati kada mi je zvonio telefon
da ustanem. Nekoliko minuta kasnije je doao moj cimer iz Sjenice, sav umoran. Nakon
doruka sam otiao do centra da kupim konkurs za studentski kredit i sve potrebne
formulare sam ocu posla potom. Moj cimer je ve bio na fakultetu te sam mu na sto
stavio nekoliko kolaa i sok a na recepciji sam mu ostavio poruku koliko mi je drago da
ga imam za cimera.
Otiao sam na fakultet. Prva prava predavanja su konano krenula. Vrativi se
kui hteo sam da uim. Meutim, primetio sam da se moj cimer pakuje. Zahvalio mi se
za kolae i sok i rekao da ide kui. Objasnio mi je da su danas na vebama iz anatomije
vadili nervna vlakna (ili ta ve) iz ruke lea. On nije imao problema da izvede vebu ali
kada je kasnije shvatio ta je zapravo uradio smuile su mu se studije. Dugo smo
razgovarali, etali... Na kraju sam uspeo da ga ubedim da svoju odluku o moguem
prekidu studija odloi na nekoliko dana.
09.10.12. utorak
Dananji dan sam proveo na fakultetu. Otiao sam u sedam ujutru a vratio se u pet
uvee. Moja grupa je danas imala uvodne vebe iz biologije. Pod mikroskopom smo
posmtrali preparat nezrele jajne elije, oocite. Danas sam po prvi put ruao na fakultetu
poto je proradila menza.
Nakon predavanja sam kupio neke kopirane knjige i ostatak dana sam proveo u
domu igrajui igrice na kompu. Moj cimer je otiao da prespava kod nekog druga a kasno
uvee je doao momak zaduen za odravanje Interneta sa obeanjem da e proraditi
najkasnije za dva dana...
10.10.12. sreda
Jutros je konano proradio Internet tako da nisam radio zadatke iz opte hemije...
U pitanju je tzv. Akademska mrea. Brzina ide do oko 5MB/s to je i previe za 150
dinara meseno. Danas sam prvi put naiao na kontrolu u autobusu. Pre predavanja sam
kupio kopiju ogromne knjige iz organske hemije kojom sam se oduevio...
11.10.12. etvrtak
Prvo kiovito jutro u Beogradu. Dok sam ekao autobus, sve sam pokisao. Jakna
mi se cedila... Nakon predavanja sam iao na autobusku da kupim kartu za Poarevac sutra putujem. U dom sam krenuo tramvajem na liniji 12 i to u pamtiti veoma dugo.
Izmeu dve stanice se putnicima obratila starija ena sledeim reima: Dragi sugraani,
obraam vam se poslednjim atomom energije. Bolesna sam ena i za leenje mi treba
ruski preparat koji kota 5400 dinara i lek od 471 dinara. gde naoe taj jedan dinar?
Dragi sugraani, ako biste mogli da date po deset dinara, skupie se. Potom je poela da
plae a ljudi su joj davali pare, veinom krupne novanice. Skupila je sigurno vie od
hiljadu dinara i izala na sledeoj stanici...
Uio sam organsku hemiju - u ponedeljak imam pretkolokvijum. Tokom veernje
etnje sam u blizini Vukovog spomenika naiao na pozorite i restoran kineske kuhinje
koje u posetiti prvom prilikom.
12.10.12. petak
Danas sam se spremao za odlazak u Poarevac. Poslepodne sam proveo na
fakultetu. Imao sam tri sata vebe iz fizike koje su bile izuzetno dosadne... Zaokruivali
smo brojeve i radili proraun i procenu greke pri merenju, odnosno mernu nesigurnost
kako se to struno kae. Nakon toga su krenula prva predavanja jedinog strunog
predmeta u prvoj godini.
Opet je bila guva u gradskom prevozu. Veerao sam u domu i otiao na
autobusku stanicu. Video sam drutvo iz srednje ali i osnovne kole. U Poarevac sam
stigao oko 21h i konano se opet video s devojkom.
13-14.10.12. subota i nedelja
Ovog vikenda sam se probudio u Poarevcu. Prvim autobusom sam otiao na selo.
udan je to oseaj. Opet sam se naao u mestu gde sam odrastao, okruen ljudima koje
godinama poznajem. Uio sam samo neto malo organsku hemiju. Skoro sve vreme sam
bio okruen oridteljima, babom i dedom. Brinuli su se o meni kao da sam beba.
U nedelju sam opet bio u Poarevcu. enio mi se brat od tetke. U 19h mi je poao
autobus za Beograd. Sa sobom sam poneo mnotvo stvari, izmeu ostalog i mali televizor
koji je u moju sobu uneo sliku i zvuk. im sam se raspakovao proetao sam se do
Vukovog spomenika i otiao na seuansku piletinu...
15.10.12. ponedeljak
20.10.12. subota
Konano vikend. Danas idem u posetu roacima na Novom Beogradu. Nisam ih
video desetak godina. Bez problema sam naao adresu koju mi je dao otac. Za strica i
strinu sam bio veliko iznenaenje. ao mi je to i njihova deca nisu bila kod kue. Njih
nisam video nikada. Strica sam pre vie godina viao redovno kada je kao mladi oficir
dolazio na vojne vebe u moj kraj. Zaboravio sam da ga pitam do kog ina je dogurao...
Posetio sam i tetku mog oca koja mnogo lii na svoju sestru u Crnoj Gori koju redovno
viam. Ispriali smo se kao da se znamo oduvek.
Nakon povratka na desnu obalu Save proetao sam gradom. Odmah po dolasku
sam se istuirao poto ponovo ima tople vode. Vekendom nema veere ve se za vreme
ruka dele paketi sa patetama i slino. Poto nisam bio danas u domu da uzmem paket,
poao sam u grad da veeram neto. Kod spomen-groblja oslobodiocima Beograda su me
zaustavila dva policajca i traila isprave. Traili su mi adresu i raspitivali se da li sam
osuivan, krivino gonjen ili neto slino. Dan osloboenja je obeleen polaganjem
venaca. Venac je danas ovde poloio i predsednik drave, Tomislav Nikoli.
21.10.12. nedelja
Ove nedelje mi je u posetu dola devojka da proslavimo est meseci veze. Dugo
smo etali Beogradom. Bili smo na Kelemegdanu i u Uu. Prepeaili smo deseak
kilometara.
Danas je otvoren Sajam knjiga. Otii u u toku nedelje poto do sada nisam
nikada iao...
22.10.12. ponedeljak
Od 8h do 17h sam proveo na fakultetu. A vie mi je od sat vremena trebalo u
gradskom prevozu do doma. Najvee guve su bile na prilazu prelaza preko auto puta na
Duanovcu i kod pijace Kaleni. Umoran sam. A moj cimer je sve svoje stvari odneo iz
sobe...
23-24.10.12. utorak i sreda
Ve nekoliko dana je pokvaren jedan od liftova. Tek u sredu vee su ga popravila
dva majstora. Iao sam da se alim jer mi kartica jo uvek ne radi pri izlasku. Reeno mi
je da je kvar prijavljen i da sada moe samo da se eka. Ovo su bila dva mirna dana osim
protesta u Ruzveltovoj. Bilo je i mladih i starih, dosta policajaca, zastvava Srbije a i
Beograda...
25.10.12. etvrtak
Jutro mi je poelo u pola sedam. Nikada nisam video guu maglu. Kroz moj
prozor se videlo samo belo. Autobus nisam buno ekao ali je bila guva. Kada su se vrata
zatvorila moj ranac se bio zaglavio i vozio se van autobusa do sledee stanice. Ovo nije
retka pojava. Deava se i da neija ruka bude pritisnuta vratima i autobus krene a da
vlasnik ruke nije uao u autobus. Nakon predavanja sam bio na konsultacijama iz
organske hemije poto je u ponedeljak drugi pretkolokvijum. Zatim sam dugo ekao
autobus da se vratim u dom. Istovremeno su pola dva autobusa na identinim linijama.
Vozai ovih autobusa su se igrali, meusobno preticali, nadmudrivali... Ovo nije prvi
put da sam primetio neprofesinalnost vozaa. Autobusi gradskog prevoza ponekad prou
kroz crveno a vozai znaju da vode privatne razgovore mobilnim telefonom ili da
jedu... Doavi u dom ruao sam i odmah se uputio na Sajam knjiga. Tramvaj kojim sam
iao je zastao na Slaviji. Nisam lepo uo vozaa, razumeo sam samo da je neki trajk u
pitanju. Neko mi je rekao da su takve pojave u Nemanjinoj ulici ispred ministarstava
esta pojava. ekao sam pola sata da se guva raisti i doe drugi tramvaj. U blizini
nekog ministarstva u Nemanjinoj na trotoaru su kampovale dve ene sa udnim natpisima
o pravosudnoj mafiji i rtvama Insjadera.
Bio sam oduevljen Sajmom knjiga. teta to nisam mogao due da ostanem.
Kupio sam udbenik iz opte i neorganske hemije na hrvatskom jeziku to je preporuena
literatura za istoimeni predmet. Knjiga je ogromna i bila je na velikom snienju. Zatim
sam kupio neto od od Duia, Njegoa, prirunik za turski jezik... Stvarno je bilo svega!
Knjige na stranim jezicima, stare knjige, stripovi, veliki broj snienja...
Brzo sam se vratio u dom, veerao i istuirao. Drugarica me je bila pozvala u
pozorite. Dugo sam ekao tramvaj a i mogao sam da zakasnim jer je bio spor. Ili smo u
Jugoslovensko dramsko pozorite na predstavu Histerija. Studenti mogu besplatno ui
ako ima slobodnih mesta, a bilo ih je. Ovo je stvarno bilo posebno. Publika je bila
oduevljena i aplauz glumcima je trajao minutima...
26.10.12. petak
Poto sam jueranji dan proveo u pokretu, ovo prepodne sam proveo u pripremi
za vebe iz fizike. Nakon dananjih vebi i predavanja sam posetio muzej Farmaceutskog
fakulteta. Svakako je bilo zanimljivo videti izgled apoteke od pre 100-150 godina, stare
knjige, licence, originalne zapise nabavke kao i neke originalne lekove i supstance koje
se vie ne proizvode.
Potom me je koleginica iz Leskovca pozvala na veeru u 4. april. U dom sam
kasnije krenuo tramvajem. Tramvaj se brzo sputao ulicom Vojvode Stepe i voza je
naglo zakoio. Bilo je potrebno dvadesetak metara da se tramvaj zaustavi. Voza je izaao
i opsovao jednog oveka vie puta naglasivi da mu je spasao ivot...
Danas sam prvi put osetio da je radijator u mojoj sobi topao ali je soba ipak bila
hladna. Internet je danas opet bio u kvaru.
27.10.12. subota
Jutro mi je poelo u sedam. Jeste subota ali su mi koleginice obeale da e doi
kod mene na doruak. Nakon zajednikog obroka sam i pokazao dom. Mnogo im se
svideo pogled sa XV sprata. Vebali smo zajendo organsku hemiju pa smo ili na kafu.
Potom sam otiao u studentsku polikliniku u Krunskoj jer mi je ispala plomba. Zakazan
mi je termin za dve nedelje.
Pri povratku sam proao pored muzeja Nikole Tesle. Nisam mogao a da ne uem.
Ulaza sam (sa popustom uz studentsku karticu) platio 150 dinara. Sem mene je u muzeju
bilo i desetak turista sa engleskog govornog podruja i troje posetilaca iz Srbije. Prvo
smo pogledali film na engleskom jeziku o ivotu velikog naunika. Potom smo imali
vodia koji je na engleskom govorio o mnogobrojnim Teslinim patentima. Pokazao nam
je indukcioni motor i daljinsko (beino) upravljanje, dva Teslina izuma koji su
verovatno najvie promenili svet. Najzanimljiviji je bio Teslin tranformator od pola
miliona volti koji omoguuje beino korienje elektrine energije. Dok je ovaj aparat
bio ukljuen, ulo se zujanje i videlo se elektrino pranjenje dok sam oseao peckanje.
Teslin transformator je inae korien pri snimanju starijih Ratova zvezda za svetlosne
maeve. Ali verovatno najvredniji predmet u muzeju je bakarna kugla koja sadri pepeo
Nikole Tesle. Na kraju nas je vodi upozorio da sledea dva dana neemo imati kontrolu
nad naom frizurom usled izloenosti zraenja Teslinog stransformatora.
Neto kasnije sam se u gradu naao sa drugaricama koje su sa kolom doe na
Sajam knjiga. Njima, ali i pojednim profesorima gimnazije, sam priao o svom
studentskom ivotu...
Izdvojio bih jo jedan dananji dogaaj. Kada sam krenuo tramvajem do grada, u
blizini ugla Cvijieve i Ruzveltove se tramvaj zaustavio i davao udne zvuke od sebe.
Poto mi se urilo, izaao sam da vidim u emu je problem. Neko je svoj automobil
parkirao tako da tramvaj ne moe da proe. Ovo je moglo da traje dugo... Peaio sam do
sledee stanice i saekao prvi autobus. Internet i dalje ne radi.
28.10.12. nedelja
Sino sam bio sa drugaricama na urci na Tehnoloko-metalurkom fakultetu.
Tokom oktobra su na razliitim mestima u gradu organizovane tzv. brucoijade na koje
je obino ulaz za brucoe (uz indeks) besplatan. Ovo je bila prva urka na koju sam
otiao. Tu su bile moje koleginice sa fakulteta ali i drugarice iz gimnazije. Bila je velika
guva ali nije bilo zaguljivo jer je puenje bilo zabranjeno. Cene pia su bile prihvatljive
i lepo sam se zabavio i dosta sam igrao.
Ove nedelje sam prespavao doruak. Ustao sam u jedanaest, taman na vreme za
ruak. Meutim, izbaen sam iz studentskog restorana. Zaboravio sam da poverim sat jer
se u toku noi prelo sa letnjeg na zimsko raunjanje vremena. Kasnije sam opet siao do
restorana ali je sada pedesetak studenata bilo ispred mene.
Kasnije u toku dana sam iao do grada da kupim drugi daljinski za televizor.
Ostatak dananjeg dana, koji je bio najhladniji od kada sam u Beogradu, sam proveo u
sobi.
29.10.12. ponedeljak
Jo jedan hladan beogradski dan. Od jutra pa da mraka sam bio na fakultetu umoran sam.
30.10.12. utorak
Pre 30 dana sam doao u Beograd. Samo jedan vikend sam iao kui. Brzo sam se
navikao na ovdanji ivot, studiranje...
Veliki deo i dananjeg dana sam proveo na fakultetu. Moji roditelji su otili u
Crnu Goru na slavu. Ovo je prvi put od kada pamtim da nisam mogao da idem.
31.10.12.
Ptrepodne sam proveo u uenju opte i neorganske hemije na simpatinom
hrvatskom jeziku. Nauio sam ta je tekuina, tlak, talite... Platio sam stanarinu koja sa
prateim trokovima iznosi oko 1200 dinara. Zajedno sa hranom meseni trokovi ne
prelaze 6000 dinara. Jedna moja drugarica je iznajmila sobu za 8000 meseno. Zajendo
sa hranom i drugim sitnicama njeni trokovi su dva puta vei od mojih.
01.11.12. etvrtak
Nakon zanimljivog predavanja iz neorganske hemije i fizike otiao sam do grada
da dopunim mesenu kartu a i da rezerviem mesto u autobusu jer sutra idem u
Poarevac. Ostatak dana sam radio zadatke iz hemije koji su vie dosadni nego teki.
Danas sam imao problem sa gradskim prevozom. Prvi autobus mi je pobegao
ispred nosa. Duvala je koava a i pokisao sam. Sledei autobus sam ekao desetak
minuta i u njega nisam mogao da uem kolika je bila guva. I u sledeem autobusu nije
bilo mesta ali nisam eleo da zaksnim na predavanja. Stao sam na prvi stepenik i uhvatio
se za rukodra. Drugim putnicima to nije bilo po volji ali nije ni meni. Vrata su se jedna
zatvorila i pritisla me. Na prvom seditu je sedeo jedan deko. Nisam ga odmah
prepoznao. To je bio moj drug iz gimnazije...
02.11.12. petak
Dugo sam oekivao ovaj petak. Na dananjim vebama iz opte i neorganske
hemije smo konano radili neto zanimljivije. Radili smo sa rastvorima soli i mineralnih
kiselina. Nakon vebi smo imali predavanja iz uvoda u farmaciju na kojima smo dobili
nenajavljeni pretkolokvijum koji nije bio teak.
Otiao sam u dom, spakovao se i uputio se na autobusku. Kada sam izaao iz
tramvaja u blizini stanice poela je oluja koja mi je polomila kiobran a i pokisao sam.
Trao sam do autobuske i tamo sam pokuao da se osuim. Kia je pratila autobus do
Poarevca gde me je ekala devojka sa kiobranom.
03-04.11.12. subota i nedelja
U sobotu sam otiao na selo gde su se opet svi ukuani dosta brinuli o meni. Bilo
mi je lepo da opet proetam selom. Ovaj vikend je bilo mnogo topliji od prethodnih dana,
kao u prolee. Nisam nita uio iako sam planirao da nauim biologiju.
U autobusu za Beograd mi je bilo zanimljivo. Do mene je sedela starija ena po
imenu Rada. Ispriala mi je kako je trideset godina radila kao bibliotekarka u
studentskom gradu...