Uvod

Struni izraz evaluacija (ponekad evalvacija) ima korijen u francuskoj rijei valuation a
znai odreivanje vrijednosti, ocjena, procjena (evaluirati odrediti vrijednost, ocijeniti,
procijeniti). U slinom se znaenju rabi i izraz valorizacija, a znai vrednovanje. Budui je
evaluacija (evaluiranje, ocjenjivanje, procjenjivanje) izuzetno vana aktivnost u odgoju i
obrazovanju ovdje se bavimo tom aktivnou, odnosno pedagokim aspektima te aktivnosti.
Evaluacija je kao fenomen i pedagoki pojam oduvijek izazivala pozornost strunjaka iz
podruja pedagogije, psihologije i dokimologije, ali su se studije o tome razlikovale po
filozofiji i praksi odgoja koju su imale u polazitu, te dokimolokim rjeenjima.
Moe li se i treba li preporuiti jedinstveni model za praenje i ocjenjivanje svih nastavnih
predmeta ili svaki nastavni predmet podrazumijeva posebnosti koje trae i prilagoena
dokimoloka rjeenja za praenje i ocjenjivanje. I, dok u BiH imamo jedinstven model
ocjenjivanja za osnovnu i srednju kolu i to za sve nastavne predmete isti (skala od pet
stupnjeva), u mnogim zemljama na sceni su razliita dokimoloka rjeenja koja su
prilagoena prirodi ciljeva i metoda koje se javljaju u pojedinom nastavnom predmetu te
uzrastu uenika odnosno stupnju kolovanja (primarno ili sekundarno obrazovanje).

I PLANIRANJE PODUAVANJA
Svaki nastavnik ima plan asa. Kakav plan pravite, zavisi od toga kakva ste osoba i koje
su vase navike. Planiranje je sloena priprema za izvoenje nastave koja ukljuuje
odreivanje ciljeva poduavanja, izbor i organizaciju nastavnog gradiva, utvrivanje
redoslijeda i naina izvoenja nastavnih aktivnosti, izbor nastavnih sredstava, nain procjene
postignua.
Sistematski pristup moemo podijeliti na:
a)
b)
c)
d)

nivo obrazovnog sistema

nivo nastavnog predmeta
nivo nastavne cijeline
nivo nastavnog asa

1.1 Planiranje poduavanja

Na nivou obrazovnog sistema ekspreti odreuju kurikulum. Kurikulum je iri pojam od
nastavnog plana i programa. Obuhvata sadraj planiranog uenja, ciljeve uenja, uslove
uenja poduavanja i kriterijume ishoda uenja.
Za oblikovanje kurikuluma vano je:
a) Utvrditi potrebe u cilju odreivanja nastavnih ciljeva
b) Programiranje nastavnih predmeta
c) Priprema spoljanjih uslova za izvoenje nastave
Postoji nekoliko vrsta kurikuluma:
1.
2.
3.
4.

Slubeni - propisani plan uenja

Opaeni - kako neko izvan percepira nastavni proces
Skriveni - uvijek se ui jo neto to nije propisano
Doivljeni - kombinacija slubenog i skrivenog kurikuluma

1.2 Svrha planiranja

Postoje etiri glavne svhre:
1. Planiranje obezbjeuje strukturiranost i organizaciju nastavnog procesa Prevoenje propisanog kurikuluma nastavne jedinice, te strukturni elementi
asa kao to su sadraj, ciljevi, metode, vrijeme, nain utvrivanja nain
praenja

2. Planiranjem osigurava emocionalnu sigurnost nastavnika u razredu Planiranjem nastava postaje predvidljiva i time se umanjuje nelagoda kod
nastavnika te se jaa samopuzdanje.
3. Planiranje je temelj za refleksiju i samoprocjenu - Ostvarivanje eljenih
ciljeva, sabiranje utisaka poslije asa dok su svjei te ih zabiljeiti, te uvijek
imati alternativu za nepredvidive situacije.
4. Planiranje je temelj za praenje i procjenu ishoda uenja - Mora se odrediti
svrha koju elimo postii poduavanjem, definisati koje ponaanje uenika e
biti dokaz ostvarivanja ciljeva i kako emo prikupiti uzorke uenikog
postignua.

1.3 Opseg i podruja planiranja

Vremenska perspektiva i koliina gradiva koja je obuhvaena planom. Dugorono
planiranje, dakle plan aktivnosti tokom itave godine, pomau kolski program i
kalendar nastave. Srednji nivo planiranja, te raslanjivanje gradiva na smislene
nastavne cijeline, Kratkorona planiranje i planiranje asa.
Postoji nekoliko moguih podruija planiranja: kognitivno, afektivno,
psihomotoriko, estetiko, socijalizacija, opte ivotne vjetine i sl. Danas su
najpoznatije taksonomije vezane za kognivitnu i afektivnu sferu poduavanja.
Kognitivna taksonomija obuhvata 6 nivoa kognitivnog funkcionisanja poredanih
po hijerarhiji tj. teini: dosjetiti se, shvatiti, primijeniti, analizirati, procijeniti
(evaluirati) i stvarati.
Afektivna taksonomija ima 5 nivoa: prihvatanje, reagovanje, kritiko
vrednovanje, organizovanje i vrijednosto prosuivanje.
1.4 Koraci u planiranju
Dimenzije strukturisanja gradiva: postupnost u obradi gradiva, ravnotea izmeu
irine i dubine obraenog gradiva, smisleno povezivanje djelova u cjelinu, mogunost
aktivnog uea, vrijednosti i skriveni kurikulum.
Pet akrivnosti s obzirom na vrstu zahtjeva koji se postavljaju pred uenike:
poveavanje, restrukturisanje, obogaivanje, uvjebavanje i obnavljanje. Najvie se
3

stimulie uvjebavanje - povrinski mehaniki pristup gradivu. Individualizacija

nastave - variranje vremena, zadataka i nastavnih materijala.
1.5 Procjenjivanje i mjerenje znanja
Postoje brojne zamjerke u mjerenju znanja. Ocjenjivanje dehumanizuje proces
poduavanja, stvara nepovjerenje izmeu nastavnika i uenika, prouzrokuje
anksioznost, loe samopotovanje i lou sliku o sebi, podstie nezdravu takmiarsku
atmosferu.
Procjenjivanje je proces u kojem nastavnik prikuplja podatke, analizira ih i
tumai kako bi utvrdio da li su se ostvarili obrazovni ciljevi. Mjerenje je proces
odreivanja brojane mjere neijeg postignua ili osobine.
Ocjenjivanje je procjena uenikovog znanja u odnosu na neke unaprijed odreene
kriterijume ili u odnosu na druge uenike i moe biti u vidu broja ili slova.
II SVRHA PROVJERAVANJA ZNANJA
Provjera znanja moe imati nkoliko razliitih svrha: povratna informacija,
selekcija, motivacija, vrednovanje. Moe biti namjenjena razliitim korisnicima:
uenicima, nastavnicima, roditeljima, kolama, fakultetima, ministarstvu. Provjerom
znanja uenici dobijaju povratnu informaciju o znanju i napredovanju, ali su i
motivisani da se vie trude i prate gradivo. Provjera znanja vezuje se za ocjenjivanje
ali to nije jedini njen cilj.
Formativna provjera slui nastafvniku za porovjeru predzanja uenika ili
usvojenih znanja tokom odreenog dijela nastave - bolje planiranje nastave.
Sumativna provjera govori o uenikovom znanju nakon poduavanja djelotornost nastave.
Najei oblik informisanja roditelja je putem ocjene - opisani podaci su isto tako
vani. Znanja uenika treba da se uporeuju sa znanjima uenika na nivou drave,
ostalih kola itd. Izbor kandidata za kole i fakulteta vri se dijelom uz pomo ocijena.

2.1 Usmeno ispitivanje

4

Obino ima za cilj sumativno ocjenjivanje.

Prednosti:
a)
b)
c)
d)

Nastavnik moze reagovati na odgovore uenika i ispitati stvarno znanje

Nastavnik moe da vodi rauna o kvalitativnim razlikama u znanju
Nastavnik moe bolje provjeriti razumijenvanje i upotrebu znanja
Uenici ue sa razumijevanjem ako oekuju usmeno ispitivanje

Mane:
a)
b)
c)
d)
e)

Usmeno ispitivanje je vremenski neekonomino

Nuno je subjektivno
Razliiti uenici - razliita pitanja (oslanjanje na sreu)
Usmenim ispitivanjem je obuhvaeno manje gradiva nego pismenim
Nastavnik je mjerni instrument sa brojnim manama (halo efekat, lina
jednaina, greka kontrasta i sl.)

2.2 Pismeno ispitivanje

Prednosti:
a)
b)
c)
d)
e)

Smanjena subjektivnost
Svi uenici imaju iste zadatke - uporedivo znanje
Isti reim rada i vrijeme odgovaranja
Vie gradiva obuhvaeno
Vremenski ekonomino

Mane:
a) esto se ispituje poznavanje injenica bez razumijevanja i upotrebe nauenog
b) Uenici bubaju mnotvo podataka bez postavljanja pitanja emu to znanje
2.3 Vrste testova:
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.

Standardizovani
Normativni
Kriterijumski
Sa izborom odgovora
Sa zadacima esejskog tipa
Tano-netano
Sa zadacima dopunjavanja
Sa zadacima povezivanja i sreivanja
Sa problem zadacima itd.

2.4 Ocjenjivanje i komunikacija

Nakon ispitivanja, uenik dobija ocjenu koja se formira na osnovu prikupljenih
bodova. Ocjena se moe formirati na osnovu dva kriterijuma, a to su relativni i
apsolutni. Relativni je spram ostalih, koristi normalnu distribuciju, a apsoluitni
nastavnik unaprijen definie kriterijume, tj. broj zadataka potrebnih za datu ocjenu.
Mogue je vrednovati uenika preko drugih oblika aktivnosti - projekti, timski rad itd.
Vrednovanje mogu da sprovode i sami uenici - samovredmnovanje. Portofolio
(mapa) uenika - uenikovo ponaanje tokom dueg vremenskog perioda, stie se uvid
u uenikovo individualno napredovanje (nastava likovnog ali i ostali predmeti mnogo
ree) . Ocjene pojedinanih uenika ne smiju biti dio roditeljskog sastanka.
III EVALUACIJA RADA NASTAVNIKA
Evaluacija se provodi zarad strunog razvoja nastavnika, rijetko sa ciljem
otputanja. Evaluacija procesa i evaluacija ishoda, te imamo tri vrste evaluacije, a to
su:
a) Dijagnostika - snimanje postojeeg stanja u nastavi, najei oblik kod nas kontrolisano posmatranje
b) Formativna - posmatranje tokom izvoenja datog programa sa ciljem da se
otklone eventualni nedostaci programa
c) Finalna - na zavretku godine
Evaluiraju se: struna znanja, znanja o vlastitim sposobnostima i potrebama
njihovog razvijanja i znanja o vlastitoj vaspitno-obrazovnoj praksi (vjetine
upravljanja odjeljenja).
Procjenjuje se planiranje i priprema asa, sprovoenje asa, voenje i tok asa,
razredna klima, disciplina, vrednovanje i ocjenjivanje znanja i procjena vlastitog rada.

3.1 Evaluacija rada nastavnika

Modeli evaluacije:

1) Razvojna evaluacija - procjenjuje se posveenost poslu i nivo apstrakcije

( mogunost apstaktnog razmiljanja i prilagoavanja ueniku). Supervizoru
mogu biti nedirektivni, saradnici i direktivni.
2) Diferencirana evaluacija - razliite okolnosti zahtjevanju razliiti pristup
Supervizija moe biti: klinika, saradnika. samousmjeravajua i administrativna.
Tehnike biljeenja evaluacije: pismeno snimanje, registracija uestalih pojava i
njihovog trajanja, slijed radnih operacija, skale stavova. Povratna informacija treba da
uslijedi na poetku kolske godine, uoci evaluacija, za vrijeme evaluacije, neposredno
nakon nje. Postevaluacijski period je uvid u podatke bez komentara, nastavnik
analizira slijed zbivanja u nastavi, interpretiranje ponaanja uz pomo superzivora,
alternativni pristupi, podrka supervizora
Problemi evaluacije - nejasna svrha, nedovoljna ukljuenost nastavnika,
nedovoljna samoevaluacija, neadekvatni kriterijumi, ne govori se o evaluaciji,
nedovoljna osposobljenost za evaluaciju.

Zakljuak
U ovom seminarskom radu vidjeli smo kako nastavnik tj. profesor ili predava mora biti
spreman na svaki zadatak koji mu se nametne u procesu poduavanja uenika, tj. u toku kada
on prenosi znanje i poduava. Dakle da mora planirati poduavanje, da bi to efikasnije
prenjeo znanje, te otklonio neprilike. Planiranje obezbjeuje strukturiranost i organizaciju
nastavnog procesa. Planiranjem osigurava emocionalnu sigurnost nastavnika u razredu Planiranjem nastava postaje predvidljiva i time se umanjuje nelagoda kod nastavnika te se
jaa samopuzdanje. Planiranje je temelj za refleksiju i samoprocjenu - Ostvarivanje eljenih
ciljeva, sabiranje utisaka poslije asa dok su svjei te ih zabiljeiti, te uvijek imati alternativu
za nepredvidive situacije. Planiranje je temelj za praenje i procjenu ishoda uenja - Mora se
7

odrediti svrha koju elimo postii poduavanjem, definisati koje ponaanje uenika e biti
dokaz ostvarivanja ciljeva i kako emo prikupiti uzorke uenikog postignua.
Provjera znanja moe imati nkoliko razliitih svrha: povratna informacija, selekcija,
motivacija, vrednovanje. Moe biti namjenjena razliitim korisnicima: uenicima,
nastavnicima, roditeljima, kolama, fakultetima, ministarstvu. Provjerom znanja uenici
dobijaju povratnu informaciju o znanju i napredovanju, ali su i motivisani da se vie trude i
prate gradivo. Provjera znanja vezuje se za ocjenjivanje ali to nije jedini njen cilj.
Evaluacija se provodi zarad strunog razvoja nastavnika, rijetko sa ciljem otputanja.
Procjenjuje se planiranje i priprema asa, sprovoenje asa, voenje i tok asa, razredna
klima, disciplina, vrednovanje i ocjenjivanje znanja i procjena vlastitog rada. Problemi
evaluacije - nejasna svrha, nedovoljna ukljuenost nastavnika, nedovoljna samoevaluacija,
neadekvatni kriterijumi, ne govori se o evaluaciji, nedovoljna osposobljenost za evaluaciju.

Literatura

1. Ili,M.,(1994):Savremeni tokovi u pedagogiji. Banja Luka: "Novi glas".

2. Musi,H.(2011): Autoritativna i demokratska komunikacija u nastavi.Tuzla:Off-set.