Bhakti sandarba 2

Ponekad bhakte imaju osjećaj da nisu predani,pa osjećaju krivnju radi toga...ali to je samo igra uma..um
nam uviek servira dvostranosti..potrebno je smiriti um u meditciji i misiti na krsnu..
kršćani imaju ispovjest i ideja je da se osoba riješi osjećaja krivice...taj osjećaj nas samo guši i stvara
bolesti u tijelu,trebamo sebe prihvatiti onakvima kakvi jesmo..
ako nastavimo misliti o negtivnim stvarima,onda ćemo zaista i postati negativni...
um servira dvostranosti,tako ako dademo zavjet,onda će nam um servirati da g i prekršimo..to je prirod
uma..i stoga potrebno je osloboditi se svih okova,predati um u meditaciji i bogu..i osloboditi se bilo kakvih
okova koji nas vezuju za um..
u raganuga bhakti nema zavjeta jer osoba ima ukus za apredano služenje i stoga se ne prisiljava na ništa i
um je slobodan..osoba može slobodno služiti krsnu kako god želi..
najbolje je d početnik radi na razumjevanju,a ne na prisilnom držanju zavjeta,onda osoba postaje samo
zbunjena..
kada želimo biti neovisni ,znači da smo pod kontrolom svoga uma..da se zapravo predajemo umu..
nekima je svjesnost krsne teška,ali to je zato jer nemaju ljubavi za krsnu,kada osoba ima ljubavi ,onda joj
ništa nije teško..
mi uživamo u čulnim objektima kroz kontakt sa njima...ono što vidimo uvlačimo u oči i tako
gledamo,hranu uvlačimo u organizam i tako uživamo,sve što uživamo je izvan nas ,nije u nama...izgleda
samo kao da je u nama,ali u biti nije..strah se pojavljuje jer se bojimo da ćemo izgubiti život,želimo
sigurnost..ako se bojimo da ćemo izgubiti neku osobu,ona postaje dio nas samih..možemo imati emocije
za krsnu i on će postati dio nas..ali krsna je vječan i transcendentalan i stoga nikada nećemo osjećati
patnju vezanosti i čvor vezanosti kao za neke druge osobe..ako imamo znanje o krsni ,osloboditi ćemo se
straha od krsne,krsnu ćemo doživjeti kao vječnog dobročinitelja..
u materijalnom svijetu,akkav god aranžman napravimo za uživanje,konačno ćemo patiti,jer će nam to
dosaditi i tražiti ćemo nešto drugo..
naša čul su naviknuta da uživaju i ako ne mogu onda pate..nekada se bogati ljudi ubijaju jer imaju sve i
čula su previše zadovoljna i ne mogu uživati više..
ako smo vezani za krsnu umom,onda činimo prirodno devocijsku službu bez prisile i naš um je ufiksiran u
krsnu..isto kao oni koji su materijalisti i koji zarađuju novac,njihov um je isto ufiksiran,ali u novac,ali to je
prolazna stvar i ne donosi konačnu dobrobit..
Gospodinove zabave su vrlo povoljne jer su one bez motiva,čiste su..krsna štiti svete osobe i ubija
demone,zato su krsnine zabave vrlo povoljne i slušajući ih mi postajemo vezani za njih i razvijamo želju za
odnosima kao što su u krsninim zabavama i to se zove pročišćenje..srce bhakte postaje pročišćeno..mi
volimo komunicirati sa osobama koje razmišljaju na isti način kao i volimo se družiti sa ljudima koje
cijenimo..tako ako steknemo ukus za krsnine zabave možemo se uvijek družiti sa ljudima koji razmišljaju
isto kao i mi..
to je čisto društvo..krsnina imena nisu bez značenja ,onda us u odnosu na njegovo rođenje,mjesto življenja
i njegove bhakte...
pjevanjem tih imena ,osoba postaje potpuno ispunjena i nema više materijalnih želja..
gopije su se žalile udhavi kako ne mogu prestati misliti na krsnu,i na ništa drugo ne mogu misliti već samo
na krsnu..
zašto karma kanda postoji u vedama?veda je paroksa vada,govori indirektno...kada osoba treba
disciplinirati djecu ,onda daje poklon,tako veda govori o stvarima koje ljudi vole čuti,da bi dala ono što je
bitnije..
često u vedama možemo pročitati da ako učinimo neku aktivnost ,dobiti ćemo nagradu...smisao nije u
nagrađivanju ili kažnjavanju,već u tome da privuče ljude na određenu aktivnost,kao što su na primjer
postovi itd..
cilj veda je osloboditi osobu od karme,a ne ići u raj..
kada osobi ponudimo čulno uživanje ona razvija vjeru u nas..to je logika uma..tako vede traže od osobe da
se nagažira u čulne djelatnosti,da bi joj se iste zgadile..
ljudi se ne žele riješiti materijalnog uživanja..ljudi su lijeni i ne žele se angažirati u duhovne aktivnosti..
izjave kao što su da u vrndvanu je služba moćnija nego bilo gdje drugdje i dobivaju se velike zasluge, služe
samo da bi privukle materijalističke ljude da djeluju...
ali onaj koji voli mantrati i služiti ,će služiti i mantrati bilo gdje bez obzira na pobožne reakcije..
vede su kao menađment i motivacijski govor...oni služe da bi nas motivirale za duhovne djelatnosti,za
boga..
osobe koje imaju materijalne želje ,trebaju obožavati kesavu,sa procesom datom u vaidiki i
tantriki...obožavanje božanstava je pomiješanost vaidiki i tantriki..
promjena srca se ne može desiti ako mi to ne želimo,a želja može doći samo sa znanjem..prvo slušamo,i
ako nam se krsna svidi ,onda dobivamo interes i tako dalje napredujemo..
krsna vjeruje u ljudska prava i nikoga na ništa ne prisiljava..
krsna je vrhovni kontrolor,ali nije diktator..
kada ga želimo krsna će poslati učitelja..u sastrama piše da je ime rame 100 puta moćnije od visnuovog
imena?ali 100 puta od čega?krsna je neograničen i ne možemo ga staviti u naše ograničeno
razmišljanje..bhakti nije materijalna i ograničena sa brojkama..
ideja veda je da osoba postane krsnin bhakta..bhakti za krsnu je abhideya ,ili vrhovna aktivnost ,svakog
živog bića..
na početku je potrebno da imamo pravilno shvaćanje i da dobijemo od gurua znanje,a onda ne moramo za
svaku stvar pitati gurua...
materijalni svijet je prepun dualnosti i sve u ovome svijetu je dualno,dok u duhovni svijet je teško pojmiti i
sve je pitanje realizacije,a ne dualnosti.naše razmišljanje dolazi iz dualizma...u duhovnom svijetu nema
dualizma..
krsna u vrndavanu ne manifestira obilje jer nema potrebe za to,jer njegovi bhakte ga jednako vole i
obožavaju bez obzira na njegovo bogatstvo...tamo gdje nema ljubavi potrebno je pokazati obilje da bi ga
druge osobe poštivale..
sveti ljudi vole govoriti indirektno,tj.potaknuti materijalne djelatnosti,da bi se to materijalističkoj osobi
zgadilo i da bi krenula tako duhovnim putem..
propisivanjem i materijalnih i duhovnih djelatnosti osoba shvaća da maaterijalne djelatnosti su bez smisla
i da ih treba napustiti..tako osoba krene karma kanda aktivnostima,ali onda stigne na duhovni put..
svatko slijedi nekoga,ljudska bića ne mogu živjeti ,a da ne stave vjeru u nekoga..političari obećavaju,ali
krsna kaže i ja ću ti obećati i ti me slijedi...ali krsna je prava osoba koju treba slijediti..
ljudska bića sa materijalnim željama su ko djeca,materijalni objekti su kao igračke..
materijalne želje nikada neće biti zadovoljene,niti je njihovo zadovoljavanje smisao života..kada osoba vrši
aktivnosti koje su propisane u vedama,na neki način djeluje prema krsninoj odredbi i time zadovoljava
krsnu i može dobiti milosti za daljni napedak..
osoba sve rezultate nudi krsni i ne vezuje se za njih..
u karma kandi je najvažnija sankalpa ili odluka koju osoba ima prije nego što vrši akciju...osoba mentalno
odlučuje zašto djeluje koji je cilj i što želi dobiti sa time..
osoba koja vrši karmu bez želje za rezultatom je superiornije od vršenja karme sa željom za rezultatima..
konačnost svih darmi je obožavanje krsne..
sloboda od karme znači da čvor vezanosti u srcu nestaje..ego nestaje..
nava yogendre govore da osoba treba obožavati boga u vatri ,vodu ,suncu,dakle u materijalnoj
prirodi..tako se početnici upućuju da obožavaju boga,ali konačni cilj je obožavanje krsne..čak se u vedama
govori i o obožavanju gostiju...prije su se gosti obožavali..općenito nije se obožavao gopsodin hari već agni
surya i ostali polubogovi,ali to je za početnike..
gospodin je kreirao vede prema gunama,ali on je izvor svega..
Polubogovi postavljaju jako puno prepreka bhaktama ,dok onima koji obožavaju polubogove to ne
čine..Prepreke bhaktama postavljaju jer testiraju bhaktu koliko je iskren na uzvišenom putu devocije i
zavidni su također na bhakte,jer ne žele da je netko uzvišeniji od njih..Ali gospodin štiti bhakte i onaj tko
je iskren neće posustati..
Druva maharaj je stavio nogu na glavu smrti,tako za bhaktu prepreka postaje korak za napredak..Bhakta
kada ima probleme ,čini još više službe,tako je problem,samo pomoć u službi..
Kada osoba postane bhakta ,ne samo da su polubogovi zavidni,već također i puno ljudi poste
zavidno..Problemi su gospodinov aranžman da bi bhakta shvatio koliko se promijenio i koliko tolerira...ne
znači ako je krsna zadovoljan da su i svi zadovoljni i da problema neće biti..ako osoba ima sradhu,iskrena
je i slobodna je od uvreda, onda neće pasti bez obzira na probleme..
Prepreka na putu devocije je kada osoba nema želju za služenjem...zbog uvrede um postaje slab..
onaj tko ne služi boga,ne poštiva boga,i samim tim pada...tako materijalistička osoba se zapliče u mayu
sve više više..da bi se izdigla treba se osloboditi uvrede..
agjana ili neznanje je anadi,nema početka ,ali ima kraj...oslobođenje ima početak ,ali nema kraj...vječnost
nema kraj..
Naš jezik u materijalnom svijetu je ograničen,jer je materijalni svijet ograničen..
prava nevolja je u umu..bhakta je zaštićen od krsne,kada je iskren u devocijskoj službi,krsna uvijek štiti
bhaktu..sradha je jako važna,osoba koja ima vjeru u devociju će premostiti sve prepreke..
sradha je sastriya ,zasniva se na dostizanju sradhe..znanje je važno za dobivanje vjere,jer osoba u
neznanju,ne može i imati vjeru u nešto što ne zna..
bhakti počinje sa nivoa znanja,onda znanje može biti ufiksirano..
zaključak srimad bhagavatama je bhakti..većina 11-0g pjevanja je dialog između krsne i udhave...i krsna
pokazuje kako je bhakti najuzvišenija..krsna daje savjet udhavi da ne bude vezan za nijed proces,već samo
za devociju u vraji..
krsna daje instrukcije udhavi ili arjuni,zato da bi tako podučio i ostale..
krsna kaže da osoba treba ufiksirati um na njega i sve vidjeti u odnosu na njega..koncept dobroga i lošega
treba biti u odnosu na krsnu..to znači jednaka vizija..
sluga nije neovisan..u indiji su sluge sudre bili,i sudra uvijek lakše može postait bhakta nego osobe koje
imaju titule..
i sam udhava koji je veliki ksatriya,kaže da je das ili sluga..
kada mislimo da smo neovisni,to je maya..ali nikada nismo neovisni,to je samo lažni osječaj koji imamo..
mudraci rade vrlo teško,ne žene se,mirni su i napuštaju sve što posjeduju..
osoba koja misli na krsnu i njegove zabave može biti oslobođena maye..ako osoba ima ljubav i privrženost
za boga ,nije se teško predati..bhakti yoga je i sredstvo i cilj,osoba se angažira u bhakti yogi i dostiže
konačni cilj koji je bhakti yoga..
u gjana yogi,osoba ne treba ništa govoriti ,misliti,već samo biti zadovoljna u sebi..mnogi gjaniji su eksperti
u špekuliranju o sastri i izvrću značenje sastre..
bez devocijske službe nitko ne može biti savršen i samo će biti jadan..
sudra ima već mentalitet da služi,danas nema idealnih sudra..z abhakti yogu je potreban mentalitet
služenja..osoba treba koristiit svoju prirodu da bi se uzdigla..

danas su ljudi zbunjeni u vezi sa svojom prirodom cijeli život,dok prije u indiji je bio varnasrama sistem i
odmah se znalo što će osoba raditi cijeli život,tako je um bio miran..ako je osoba mentalno uznemirena
onda ne može misliti na boga...varnasrama se zasniva na kooperaciji..
opisi brahmana iz upanisada su daleko od nektara harikathe..u tim opisima nema nektara kao što su opisi
drhtanja tijela...slušanjem srce osobe postaje meko,i zato je važno slušanje..
savršenstvo gjane je kada osoba realizira da nije ovo tijelo..nitko ne može živjeti bez bhakti ili ljubavi...to
je sasvim nemoguće...moramo nekoga ili nešto voljeti i prema nekome osjećati privrženost...drugačije ne
možemo biti sretni..jiva goswami kaže da ako osoba želi rezultate na gjana margi isto treba imati bhakti..
u stvarnosti nema zatočeništva za dušu i zato nema oslobođenja...sve je samo stanje uma,kada je on
ufiksiran na krsnu ,onda je oslobođen..
zatočenišvo i oslobođenje ,nisu dio naše svarupe...duša je transcendentalna,nije u gunama..sa materijalne
točke gledišta možemo biti zatočeni,ali ne i sa duhovne..živo biće nije ni polubog,ni ljudsko biće ,ni žensko
ni muško...transcendentalni svijet mi ne možemo razumjeti sa materijalnim razumom,stoga trebamo
imati vjeru i slušati o krsni..osoba bi trebala nuditi sve krsni i ne imati ni jednu drugu želju..
koju god bhavu želimo imati za krsnu,osoba treba meditirati na zabave povezane sa tom bhavom..
angažirajući se tako osoba napreduje,vezuje se za krsnu i tako se uključuje u tu krsninu dramu..
osoba koja služi krsnu,u svojoj kući ima hram,svoj rad nudi krsni..krsna je jedino utočište,asraya i nitko
drugi..
krava je u indiji nekada koštala 1 rupiju i 25 pajsa,pa su ljudi kupovali krave i od toga živjeli..
napuštanje materijalnih djelatnosti,ne znači da osoba više ne djeluje ,već svu svoju energiju usmjerava na
krsnu..to čini prirodno i bez prisile..
to je čista devocijska služba..od devocijske službe dolazi zadovoljstvo i blaženstvo i osoba nema želju za
kaivalyom..
kada se kaže sjećanje na lotosova stopala,to znači služenje..
narada muni slijedi bhakti margu,dok kumare gjana margu..
vairagja značui da osoba ima stav samo za krsnu...osoba služi krsnu prema svojoj prirodi,a to je isto
krsnina inspiracija..
kada osoba shvati svoj odnos sa krsnom ,onda shvaća da nije ovo tijelo..na početku bhakti yoge osoba
misli da je čisti bhakta,ali kasnije uviđa svoje probleme...izvana možemo nešto ponavljati poput
papagaja,ali iznutra možemo njegovati kompletno drugačije koncepte...u bhakti je važnije ono što je
iznutra ,nego izvana..
caitanya mahaprabhu je propagirao bhakti u raspoloženju vraje...
družeći se sa svetim ljudima ,osoba postaje zainteresirana i tako nastavlja dalje..družeći se sa velikim
bhaktom osoba dobija ruci..
bhkati je krsnina unutarnja energija...bhakti započinje sam gospodin..bhakti kontrolira krsnu..možemo
biti u guni vrline i biti dobri i imati dobre odlike,ali u materijalnom svijetu je sve promjenjivo i možemo
pasti sa gune vrline..krsna kaže da osoba ako sluša o njegovim pobožnim zabavama,um postaje pročišćen i
tada osoba vidi razliku između tijela i duše..znanje je jako važno,moramo znati razliku između pravih
i krivih stvari..
impersonalisti kažu d aje jedino brahman realnost ,a materijalni svijet je lažan..mateirjalno samoubitstvo
je kada osoba se ubije,ali to nema smisla...devocijska služba je vječna i ne prestaje sa napuštanjem
tijela..kada je osoba nezadovoljna onda je spremna napustiti jedan put i krenuti drugim putem..
definicija mukti je napuštanje grubom i suptilnog tijela..
riječ gjana znači zapravo znanje o jedinstvu da nismo ovo tijelo..služeći osoba postaje slobodna od želja..
čvor u srcu je sasječen u komadiće..hrdaya granthi je lažni ja..kvalifikacija za gjana margu je znanje,a za
bhakti je sradha..
bhakti ne ovisi o odvojenosti,odvojenost nije dio bhakti..
bhakta može dobiti rezultate bilo kojeg procesa,stoga devocija je neovisna od drugih procesa....
zato su bhakte normalne osobe,ne žude za rezultatima bilo kojeg procesa..
krsnini bhakte dostižu rezultate svih aktivnosti i procesa,bez velikoga napora..
svarga znači materijalna sreča,ali bhakta ne želi neovisno uživati od krsne..
ponekad bhakta može poželjeti neku rajsku situaciju da bi služio krsnu,tako je citraketu poželio raj..
a neki žele otići u vaikunthu i tamo služiti lotosova stopala gospodina..
osoba koja ima ljudsko tijelo ima mogućnost da dostigne besmrtnost..mnogi bhakte su iskoristili smrtno
tijelo da bi dostigli vječnost..
sreča i nesreča bhakte je u odnosu na krsnu..
bhakta prirodno osjeća za krsnu..esencija krsna kathe ras ili sok ili služenje..najviše zadovoljstvo u
materijalnom svijetu je kada postoji ljubavna razmjena,to isto važi i za duhovni svijet...
zaodvoljstvo ljudi traže vani u vanjskim objektima..jedini način kako izaći iz mateijalnih bijeda je ako
osoba ima ljubavni odnos sa krsnom..spisi su puni dialoga jer bez slušanja nema duhovnog
napredka..smisao bhagavatama je bhakti.
duhovna duša uživa bhavu koju osjeća prema drugima i prema krsni..
ima ljudi koji kažu da se ne boje smrti ,ali svatko tko je vezan za tijelo se boji smrti..
trebamo shvatiti da svaku situaciju u životu je aranžirao gospodin i on nas vodi ka sebi..
kada prepreke dođu mi onda krivimo i kritiziramo druge,ali prepreke su mogućnost da napredujemo...
gospodin nas želi dovesti do svjesnosti krsne..
kali yuga je puna loših odlika,ali jedna dobra stvar je da jednostavno vršeći kirtan,osoba dostiže
gospodina..
u drugim yugama sankirtan nije bio popularan iako je bio poznat,ali ljudi su više bili zainteresirani za
izvršavanje vlastitih dužnosti..
kirtan je krsna kirtan...osoba sa kirtanom postaje oslobođena od vezanosti i dostiže vrhovnoga..
osoba postaje slobodna od svih loših odlika i zapetljanosti u laži..
caitanya je dao kvalifikaciju za kirtan ,a to je da je osoba ponizna...živo biće želi biti veće od
himalaya..svatko misli ja sam najbolji..
osoba koja čini kirtan je jako tolerantna..
ona se nikada ne žali..
bhaktine želje su sve vezane za krsnu...inače želje vode jedna u drugu i tako se vezujemo..
trebamo misliti,želim služiti krsnu i biti sa njime..
meditacija je laka sa kirtanom..meditacija na brahman ne vodi krsni i bhakti..
maharaj bharata je postao neovisno vezan za jelena i zato je pao tj napustio je devocijsku službu..
kirtan je sadhna i sadya..
svjesnost treba biti na krsni i bhakti ,a ne na nekom interesu koji imamo vršeći bhakti kao što je novac ili
hrana..
kvalifikacija za inicijaciju je sradha ili barem želja za bhakti..
bhakti ne ovisi o gunama,več je bezuzročna...bezuzročnost je sjeme, sjeme je sradha..
nevjerojatan primjer u bhagavatamu je primjer vrtrasure koji nije bio u guni vrline..
guru daje filozofiju i uči učenika kako se ponašati u bhakti..
svatko ima svoju prirodu i djeluje u skladu sa njome,i služi krsnu u skaldu sa svojom prirodom..
kirtan čini osobu slobodnu od upadija ili dezignacija tijela..
sjećanje na krsnu uništava sve nepovoljne stvari,donosi mir i osoba dostiže bhakti..
što znči pročišćenje?ono donosi sječanje na boga...
u srimd bhagavatamu bhakte postavljaju prekrasna pitanja i zaista osoba koja čita bhagavatam je
presretna.sreča je postaviti pitanje,onda inspiriramo govornika da nastavi dalje govoriti..
uživanje dolazi kada smo apsorbirani u nešto..mi uživamo bhavu ili osječaj..
sreča je kada smo slobodni od materijalnih želja,a nije objekt uživanja...
trans ili samadhi je kada je osoba potpuno apsorbirana u nešto..
bhakte su poput pčela traže nektar u srimad bhagavatamu..
bhagavatam je superiorniji od bilo koje druge knjige..
kada osoba pjeva sveto ime,mora ga pjevati čisto bez želja za nečim,ali čim osoba pjeva ime,i želi nešto od
toga,to onda nije bhakti..nekada ljudi mantraju da bi smirili um ili da bi bili sretni,ali to nije
bhakti...smisao mantranja je zadovoljiti krsnu..mantranje je služba..
sveto ime može dati premu..ljudi koriste sveto ime za karma kandu,na primjer ljudi se ženu i pjevaju sveto
ime,ali sveto ime nije namjenjeno da se pjeva na ceremonijama ,ženidba itd..to je zapravo
uvreda..mantranje može ispuniti maaterijalne želje ,ali osoba klonačno pada sa puta..
ime se treba koristiti samo za služenje krsne..
sveto ime možemo mantrati glasno,tiho ili u umu..na putu bhakti osoba nema straha,jer nikada nije
sama..
jedino pravilo je da nikada ne zaboravimo krsnu i uvijek ga se sjećamo..
smisao svih pravila je nikada ne zaboraviti krsnu..smisao svih naših aktivnosti je postati bhakta..služba
koja ne vodi u vezanost za krsnu je jednostavno običan rad..
naš um je sada u hrani,dok čiste bhakte ne mogu ,a da ne misle i slušaju o krsni..uvijek čujemo izjavu da je
krsna vrhovni uživaoc...a što je to što on uživa?
on uživa čineći dobrobiti drugima..i služeći bhakte..
uživanje dolazi iz ljubavnog odnosa..krsna je sretan kada vidi da je bhakta sretan...krsna uživa vozeći
krsnina kola..osoba koja samo želi biti služena,a ne želi služiti ima tvrdo srce..
krsna se ne boji pokazati svoje osječaje...dok je gospodin rama bio vrlo striktan...na kraju je potjerao svoju
ženu..dok je krsna ženio žene koje nitko nije htio..sve što je krsna činio je bilo revolucionarno..
mi zavidimo krsni i pitamo se zašto da mu se predamo,ali kada shvatimo njegov karakter,onda ćemo biti
spremni predati se..
kada shvatimo da nas on neće niti eksploatirati niti iskoristiti..
Znanje nije u srcu,krsna kaže da ga daje živom biću..yogiji i gajniji su pod impresijom da je sve unutra i
sva sadhana koju rade je da uklone prekrivač..zadovoljavanjem mateijalnih želja,nikada ne možemo
zadovoljiti želje..možemos amo početi ne željeti i usmjeriti sve želje na krsnu..
uvreda je kada osoba zna da je bhakti najviša stvar,a koristi je za nešto drugo...svjesno radi uvrede..kada
osoba ima određeno znanje,onda ima i konsegvence...ako ne djeluje dobiva reakcije..
prirodno osoba razmišlja o uživanju i želi uživati,onda mnogi nastoje uživati kroz bhakti ili koriste bhakti
za uživanje,a to je uvreda.neki i znaju za slave bhakti,ali us još uvijek vezani za materijalne stvari i koriste
bhakti za materijalni dobitak..
misli i želje se pojvaljuju,ali osoba se ne treba zadržavati na njima..puno smo uživanja prošli,ali u srcu još
uvijek nismo puni i zadovoljni...kvalifikacija za duhovni put je da smo shvatili da nam uživanje neće dati
nikakavo zadovoljstvo...
bhakti se čini sa malo napora i malo novca...cilj svih spisa je bhakti ili ljubav...čak i u običnim knjigama
možemo naći ljubav,bez nje se ništa ne može napraviti..
jyotish,muzika,umjetnost,ples,svi za cilj imaju devocijsku ili ljubavnu službu..
muzika ples umjetnost u vrndavanu, sve ima utočište u krsninim zabavama..
ako osoba nije oslobođena materijalnog ega,čak i dobre odlike su loše..
bhakta nije ponosan i drugi su inspirirani sa njegovim djelovanjem..
mi smo zadovoljni ,kada je i krsna zadovoljan,po tome znamo da nešto dobro radimo..
čistoća znači poniznost....misliti za sebe ja sam ponizan,iso je znak ega..
ahankar ili ego je vrlo suptilan,iznad uma je..
možemo uzimati na tone maha prasadama,piti yamunu ili mantrati 64 kruga,ali i to osoba može činiti iz
ega,a ne zato što to osjeća u srcu...i onda to nije pročišćenje već kontaminacija i pad..to može voditi u
ludilo..osoba čini sadhanu i postaje ponosna na sadhanu..neki gurui daju tonic za ego kroz duhovne
stvare,štampaju i dijele što više knjiga imaju što više učenika i ljudi su privučeni tim izvanjskim stvarima..
gdje god je naš um,tamo smo i mi..rupa goswami je rekao,da ako osoba ne živi u vrndavanu,onda da um
živi u vrndavanu...um je najvažniji,zato krsna kaže daj svoj um meni,ond aće i inteligencija slijediti..ako
um postaje vezan za određeni cilj,onda inteligencija govori kako doći do njega..inače nije moguće doći do
krsne..
naš um je ograničen na ono što vidimo i čujemo u svakodnevnom životu..televizija i internet jako utječu
na naš um i misaoni proces.Krsna kaže radi za mene..sidhhi je kada je um konačno ufiksiran na krsnu..ne
misli na ništa drugo..um ima mogućnost da halucinira,stvari izgledaju kao da su stvarne..kada je um
inteziviran i apsorbiran osoba gubi osjećaj za stvarnost..um meditira na objekte čula,čim objekti
dođu...čak i ljudima na dihovnom putu,svašta se pričinja,ponekada i polubogovi šalju apsare yogijima,da
bi ih uznemirili...to može biti i u umu,ne mora biti izvani..
put karme je teže slijediti nego put bhakti..ako osoba ne sjedi na brodu devocijske
službe,krokodili,pohlepe,požude itd će napasti..gjana je u guni vrline,ali devocijska služba je iznad
guna..mi ne možemo shvatiti nešto što je bez forme,jer smo mi u formi,u tijelu..
ako osoba nije situirana u ja sam krsnin sluga ,imati će materijalni ego...
bhakti se bazira na sradhi,a ne na mateijalnoj logici..naša inteligencija kalkulira i ne želi ništa činiti za
drugoga bez interesa...zato je rupa goswami rekao da je bhakti bazirana na sradhi,a ne na bhudi ili
inteligenciji..puno puta i na duhovnom putu,naša inteligencija se pita zašto to radim,koji je interes u
tome?za nešto vječno,trebamo napustiti prolazne stvari..anartha je ništa drugo nego postavljanje pitanja
zašto..to je misao,osječaj da ne treba vršiti devocijsku službu..osoba misli da je služenje beskorisno
trošenje vremena i novca..
razlika između slijepe i prave vjere(iako je vjera zapravo uvijek slijepa) je ta da je jedna bazirana na
sastri,a druga na nekome..osoba može probati i druge procese i vidjeti što se događa slijedeći druge
procese,tako može biti sigurna da je bhakti najvažnija..
sankya ,yoga dharma ne kontroliraju krsnu,ali bhakti ga kontrolira..sa bhakti yogom kontroliramo i
krsnina is voja čula..gospodin krsna je najstarija osoba i dostupan je bhaktama...
bhakta je samo das,danas neki vole titule,kao što su swamiji,acariye,rasika acariye,ali na kraju su ništa
drugo nego nešto malo,das..

sradha može biti materijalna ili transcendentalna,ovisno gdje ju je osoba dobila..iskrenu osobu krsna
vodi,jer mi sa svojom inteligencijom ne možemo znati što je dobro ,a što loše..
ljudi obožavaju nekog drugog,a ne krsnu jer imaju materijalne želje...
trebamo istovremeno obožavati krsnu i poštivati druge polubogove,srednji put je najteže slijediti,um više
voli biti fanatik i ići u ekstreme..jer ekstremno je i privlačno za ego..
Siva je krsnin bhakta.markandeya risi je tražio blagoslov od sive za devociju za krsnu i za sivu..
trebamo poštivati svih,ali devocija je za krsnu..
visnu i siva nisu isti...visnu ima garland cvijeća,a siva garlan lobanja..
siva se obožava kao vaisnava..
slijedbenici sive su u tamo guni..
greška je obožavati sivu odvojeno od visnua..
sve obožavaju nešto drugo,bilo da je sri,novac ili aisvaryu poziciju,neki ele sliedbenike oko sebe....osoba
koja ima veliki ego lako se naljuti...ksatriye odmah ubiju,a brahmane ubijaju sa riječima...
mantre u biti nisu bitne,bitna je predaja..
uši su ko dvije rupe,a jezici ko žabe ako se ne angairaju u devocijsku službu,tako kaže šaunka risi..
nakon 84 milijuna života ,osoba konačno dostiže ljudsku formu i ako ne čini devocijsku službu,to je zaista
veliki gubitak vremena..
svi deve,polubogovi prebivaju u tijelu gurua i stoga služiti gurua znači i služiti polubogove..polubogovi ne
pribavaju u gjanijima,jer gjaniji kažu da je ovaj svijet lažan..
dok siva,brahma i ostali presjedaju u tijelu bhakte jer je on uvijek apsorbiran u krsnine zabave..bhakte ne
želi poštovanje i slavu za sebe,jer oni mogu zatrovati ego..
važno je da je osob u u guni vrline jer znanje dolazi kroz gunu vrline..ako smo uznemireni ,ne možemo se
koncentrirati na učenje..
varnasram dharma zapravo i služi da bi osoba razvila gunu vrline i tako razvila znanje..
problem kod studiranja sstre je ako osoba nije posve napredna onda može kritizirati gurua i tražiti u
njemu greške...ali to se događa ako osoba nije pravilno situirana i ne zna što želi...jer guru nije osoba koja
se brine o našem privatnom životu...zato je najbitnije da osoba se materijalno zbrine..
mnogi bhakte ne studiraju ono što su goswamiji napisali.pa su zato u neznanju...
Ljudi lakše prihvaćaju neobjašnjive pojave,zato prihvaćaju visnua,jer ima 4 ruke,dok krsna izgleda
obično,pa nije zanimljiv..
u bhakti osoba je posve normalna,korisit sve za krsnino zadovoljstvo..osoba je jednostavna i poštuje svoje
tijelo,ne muči ga u krsninoj službi..u bhakti nema varanja i predstave..
rupa goswami kaže da bhakti daje blaženstvo..u bhakti nema požude,požuda je srčana bolest..slušajući
krsnine zabave,osoba pobjeđuje kamadeva..krsna je madan mohan,on nema kamu..osoba treba slušati ove
zabave svaki dan i govoriti o njima..
riječ visnu literalno znači ,onaj koji ulazi u sve..tako visnu prožima sve..
čak i osoba koja ima kamu,treba slušati o krsni,onda se stvara prema u srcu..ali prema se stvara jedino ako
osoba sluša sa vjerom inače osoba može postati još požudnija..
impersonalisti koriste bhakti kao sredstvo,ali jednom kada dostignu cilj,onda su svi jedno,blaženstvo..
mi imamo razumjevanje iz vlastitog iskustva,ali nitko nema iskustvo bhakti u materijalnom svijetu..
ova znanje je dostupno svima ,ali kvalifikacija je sradha.smisao masovnog propovjedanja je da se osoba
kvalificira...za ono što osoba ima sradhu iz prošlog života prirodno će voljeti u ovom životu..
bhakta slui i nije zavidan na ikoga,i krana je zadovoljan sa takvom službom..tako u rasa lili sve gopije su
zajedno i nisu zavidne jedna na drugu...to trebamo naučiti iz rasa lile..
jiva goswami govori da četvrto pjevanje pokazuje kako ne smijemo ne poštivati polubogove,i oni su
krsnini bhakte..od svih njih siva je najveći vaisnava...
gospodin visnu kaže da ako me osoba obožava sa svim poštovanjem,a ne poštiva sivu,takva osoba odlazi u
pakao..krsna se nalazi u srcima svih živih bića,ali i neživih..zato u indiji obožavaju sve i cipele,i
dućane,bunare itd...jer sve je krsnina energija..ksatriye obožavaju oružje,vaisnave parafernaliju itd...
obožavanje stvari u odnosu na krsnu je superiornije od obožavanja krsne...
majka yasoda je napustila krsnu,da bi zaštitila mlijeko...kažu daje nanda maharaj ima 9 milijona
krava,zašto je onda litra mlijeka važna?jer ono se koristi za krsnu..
tadiyanam sacaram,obožavanje stvari u odnosu na krsnu je superiorono...
zato su goswamiji gradili hramove...koristili su energiju za krsnu...lažna odvojenost je kada osoba smatra
da je samo bhajan važan ,a ne druge stvari..
sankirtan je kada shvatimo da svijet pripada krsni,onda ništa nećemo nepoštivati,onda će biti
harmonije...riječ sankirtan znači harmonija...
svi hramovi u indiji su imali vrtove i zemlju..zemlja se kupovala u ime božanstava..
kada tako osoba razmišlja i djeluje ,postaje puno zdovoljnija u životu..
bhakti je svjesnost..i nasilje je svjesnost i ako smo svjesni devocije ili ljubavi,onda tu nema mjesta
nasilju...
iz ega dolazi raga,dveša,poglepa,požud itd...dok devocija čini osobu prirodno poniznom...
rupa goswamije definirao utama bhakti da je ona krsnanusilanam,to je služenje krsne na povoljan
način...to se čini takod a osoba zna kojega je raspoloženja osoba,što voli,a što ne voli...i djeluje prema
tome....
u materijalnom svijetu je jako teško zadovoljiti osobu,dok krsu je lako...
uvreda je smatrati božanstva običnim kamenom, nepoštivati druga živa bića,nepoštivati vodu sa kojom su
se pral krsnina stopala,smatrati sveto ime običnim zvukom ili ime visnua kao imena drugih polubogova...
bhakti počinje sa sradhom...dva su tipa vjere,materijalna i transcendentalna..
oni koji čine devocijsku službu ,dostići će nistu..transcendentalna vjera vodi u savršenstvo u bhakti..

lokiki sradha je on vjera koja je materijalna,ljudi nemaju pravilnoga znanja već slijede zato što drugi
slijede..takva osoba nikada nije mirna u umu...
devocijska služba ne znači rintanje i rad,već je to stanje srca i ljubav..srce postaje slobodno od zavisti i
stvari koje uznemiruju um..
dvesa ili mržnja se manifestira kroz kritiziranje.....i konačno kroz fizički obračun i to je mnifestacija
mržnje..
kritiziranje je bolnije od mržnje,mržnja je samo u nama,a kada kritiziramo onda širimo mržnju...
krsna ne sjedi u srcu osobe koja kritizira i koja ima prljavštinu u sebi...
vaisnavska religija je ne stvoriti uznemirenje bilo kome..defekt u devociji je ako osoba nem znnje o isvari i
o devociji,tkva osoba ne može napredovati u bhakti i treba imati želju u bhakti..
kad kritiziramo nekog vaisnavu,moramo od njega moliti oprost..najveća zavist je prema guruu,jer ne
možemo podnijeti da postoji netko jači od nas,naš ego uvijek želi biti broj jedan..božanstvo ne govori i
zato je lakše imati poštovnje za božanstvo nego za gurua.
osoba koj pravi razliku između sebe i drugih će ostati u ovom materijalnom svijetu i iskusiti
patnju..trebamo vidjeti da je bog svima u srcu..
jedan od načina za odavanje poštovanja drugima je kroz hranu,zato su svi spisi puni opisa hrane i na
festivalima se dijeli hrana..to je početak...ako ne možemo nhraniti druge,onda barem možemo lijepo
govoriti i sprijateljiti se sa ljudima..
kvalifikacija za bhakti je sradha ili vjera..
kritiziranje daje unutarnje zadovoljstvo jer mislimo ja sam bolji od drugih....
božanstva se instaliraju d bi osoba dobila vjeru da je božanstvo tamo,ali krsna je svugdje..stoga nije bitno
da i je božanstvo instalirano ili nije za obožavanje,jer krsna je svugdje...
osoba da bi dobila bhakti treba biti susrubi ili ona koja želi čuti....
mi nismo svi isti po svjesnosti,osoba koja ima bhakti je najviša...
bhakta ima poštovanja za sva živa bića..cvijeće i plodove koje osoba nudi krsni i mora ubrati,ne smatra se
da je to nasilje,tj to je nasilje onoliko koliko je dozvoljeno..pobono djelo je musti kravu,brinuti o
kravama,saditi drveće itd..
poštovanje prema drugima je u odnosu na boga..
služba je prvo za boga i njegove bhakte (tulasi,krava),pa onda za sve ostale..
osoba treba odlučiti gdje želi pomoći..ponekad ljudima ne treba odmah reći svu istinu,jer se mogu
razboliti,tj.može se blokirati njihov napredak..
gospodina krsnu možemo obožavati kao isvaru,i obožavamo njegovu kreaciju..
odlika krsne je da neograničeno uživa i kda čini službu,čini je bez motiva..
krsna se sječa svega što je netko učinio za nas..
mi svi mamo mentalitet mrgarija,radujemo se tuđoj boli...ljudi nose samo maske,ali devocija je za iskrene
i direktne ljude...oni koji vole sjediti pred televizjom i maštati,oni se udaljuju od devocije..
ali milost dolazi kada ne nosimo maske..priroda ega je da se uvijek protivi..
osoba koja je nevina kao dijete,može prihvatiti autoritet sastre..
biti samilostan prema drugima bez svjesnosti boga,nema smisla..
narada munije savjetovao mrgariju da baci oružje i pjeva sveto ime..
današnja edukacija podučava ljude da budu dvolični,a ne iskreni..
u bhakti nema varanja..
raganuga bhakti je slijeđenje stopa ragatmika bhakte..
ne možemo znati kakvu bhavu ima osoba,trebamo dati formu toj bhavi da bi to znali..

svi vole sey,jer u seksu osoba zaboravlja ego i time patnju i vezanosti ovoga svijeta..
materijalni ego je bolest i što više smo slobodni od njega ,to više uživamo..ako imamo ego,onda ne moemo
slušati,a slušanje je početak devocijske službe..uživanje dolazi sa služenjem,a ne sa biti služen..služba
znači apsorpcija uma,a ne samo rad..
krsna kaže da je najbolji od svih jogija onaj koji me obožava sa vjerom..
oni koji se ne predaju krsni,su budale i uvijek su uznemireni..
onaj tko prihvaća boga ,im zahvalnost u umu...živo biće prirodno ne želi činiti devociju...
devocijska služba se ne dešava vlastitim naporom,već milošću krsne..
unutarnja energija djeluje povoljno za krsnu,a vanjska energija te povlači od krsne..
neovisne želje nisu pod uticajem bhakti...
u sastrama je opisano da ljudi koji ne poštuju krsnu ,mogu otići u pakao..
bhakti je namjenjena svima,bez obzira na bogatstvo i materijalno rođenje..
duša napušta svoju karmu sa bhakti yogom..
gospodin siva je krsnin bhakta,uzeo je vodu gnge na svoju glavu da ona nebi pala na niže planete..time
služi krsnu...
vršiti bhakti je najprirodnije za živo biće..
krsna kaže nema nikoga boljega od mene i ja sam izvor svega...
meditcija je bhakti,to je smaranam..
srimad bhagavatm je meditacija na apsoluta..
jiva goswami kaže da je krsna taj koji je dao bhagavatam..
osnosvni problem živog bića je strah,a taj strah dolazi od neznanja...ono se uklanja sa znanjem..
sve knjige i spise možemo shvatiti kroz bhagavatam..
jedino u bhakti nema varanja,želja za oslobođenjem je isto varanje..
materijalne želje se ne zadovoljavaju uživanjem...
slušanje je isto sadhana i što više slušamo ,to više uživamo..
ime krsne je tako slatko,da rupa goswami kaže kako želi 1000 ušiju,tako isto je i sa svim ostalim
službama..
i zato u duhovnom svijetu nikada nije dosadno...
rahasya znači tajna,najveće bogatstvo koje osoba može imati je ljubav i zato je tajna,jer je treba
zaštititi,krivi ljudi je mogu zloupotrebiti..radhino ime se u bhagavatamu ne spominje jer je
rahasya..rahasya znači bhakti..bhakti je veda ili znanje,svi ostali tipovi znanja su neznanje..svi u ovom
svijetu traže sreču ili premu,ljubav svi traže ljubav i nezadovoljni su ako je nemaju..
od gurua se može naučiti što je ljubav i kako je dostići..
jedenje i spavanje je simptom nezadovoljstva...tijelo ne treba puno za preživiti..
cilj života nije dostići krsnu,već ljubav za krsnu..rupa goswami je rekao da bhakti privlači
krsnu..prema,radha ,bhakti,to je rahasya,tajna koja se treba spoznati..
priti je jedino za krsnu..
u vrijeme jive goswamija bhakti se nije smatrala abidheyom ,već se koristila za dostizanje mokse..
ali jiva goswami je uspostavio bhakti kao abhideyu..
sve životne vrste mogu preći preko oceana bijeda materijalnog svijeta,ako prihvate bhakti..
gajendra je slon i on je prihvatio bhakti..
imao je devocijske misli ,pa mu se ime pojavilo na jeziku..
vrste koje ne hodaju ravno imaju skrivljena leđa i to su niže vrste..jedino ljudska bića mogu prihvatiti
devociju ako je studiraju pravilno i prihvate je..um vaisnave je uvijek zaokupljen sa krsnom...
bhakti uništava sve grijehe,a ne kupanje u yamuni i vršenje pobožnih djelatnosti..
vaisnava ne želi oslobođenje,već se samo uključuje u sevu..
bhakti se vrši svugdje...smisao opisa univerzuma u petom pjevanju je da bi se pokazalo kako se bhakti čini
na svakoj planeti i sa svim čulima,umom ,govorom,radom itd..
bhakti nije ograničena sa nijednim čulom,prijmjer je ragunath das goswamija koji je jeo slatku rižu u umu
koju je ponudio gospodinu i obolio od gastritisa..
ni jedna vanjska okolnost ne može osobu zaustaviti da vrši bhakti..
svaka devocijska služba je moćna,ali kirtan je najmoćniji,jer može osobu apsorbirati moćnije i
snažnije..konačni cilj je ufiksirati um na krsnu..kirtan je moćniji jer osoba može ufiksirati um brže i jače i
draži je gospodinu..kada imamo ljubav za nekoga onda želimo pjevati,postajemo poete..kirtan je
manifestacija ljubavnog sentimenta..
bhakti je nešto što kontrolira i privlači krsnu..
sve što činimo za krsnu,pročišćava...
ako osoba čini bhakti sa uvredom,svejedno ima dobrobiti..
u svakoj jugi se čini devocija,jedino se vrsta devocije mijenja,tako je udvapara jugi prominentno
obožavanje božanstava,a u kali yugi je kirtan,harikatha...
svatko može postati bhakta u bilo koje vrijeme u svome životu,ajamila je postao bhakta na samrti,a
drtarastra je postao bhakta u starosti..
svatko je postao bhakta milošću nekog drugog bhakte..druva narade,ajamil visnuduta itd...
durvasu munija je uznemiravao gopsodinov disk i rekao je da pjevanjem gospodinovog imena,osoba
postaje oslobođena..
neki kažu da samo ako osoba dirne knjigu o krsni pročišćava se,ali prava istina je da li će imati efekta na
nas ili ne to je upitno.Nigdje u sastri ne stoji da ljudi trebaju dirnuti knjigu ili dijeliti prasadam..
mi im trebamo dati znanje..
sa praktične točke gledišta nema dobrobiti od diranja knjige..
svjesnost se povećava kada osoba čuje i kada tako stiče znanje..
zato je bhakti najrijeđa,jer rijetko tko sluša o krsni..
mi smo lijeni i želimo nešto jeftino ,što možemo lako dobiti...bhakti je moguća čak i u paklu..ako osoba ne
želi postati bhakta,studiranje sastra i strogosti su beskorisne..tapasya je izvana,ali bhakti je iznutra..
zato je bhakti moćna..
canakya pandit kaže da osoba ne bi trebala živjeti u mjestu gdje nema
poštovanja,rođaka,edukacije,doktora,rijeke,bogatih ljudi..inače bez njih je teško preživjeti..
osoba ne bi trebala živjeti u mjestu gdje nema mogućnosti za kirtan..
bogati su samo oni koji žele devocijsku službu za gospodina..
inače nema razlike između bogatih i siromašnih..
gospodin nije zadovoljan sa strogostima,donacijama,vratama,već samo sa amala bhakti,sve ostalo je samo
šou..
kama je u potpunosti nepovoljna ,ako nije ponuđena bogu.Kumare su vidjeli boga kako hoda i govori i
kako je lijep i potpuno su se zaljubili..
karma,gjana i yoga u ograničene,dok bhakti je neograničena..
karma yoga se čini u varnasrami,gjana yoga je za one koji su odvojeni,yogiji trebaju imati određeno mejsto
i vrijeme za činiti praksu i meditacije...tako oni se ne prakticiraju svugdje i uvijek,dok bhakti se može
prakticirati svugdje..bhakti je rahasya i potrebno ju je sakriti..ponekad izvana stvari izgledaju
materijalne,ali zapravo to je da bi se devocija prikrila..
da bi shvatili koji je pravi plod bhagavatama,moramo čuti od parampare..
catuhsloki,četiri stiha bhagavatama su nukleus za cijelu knjigu i razumjevanjem njih,razumjeti ćemo
bhagavatam..
inteligentna osoba treba htjeti samo ono što nije dostupno u ovome svijetu..
golokera prema dana,nešto što pripada goloki..
bhagavatam uspostavlja bhakti kao abhideyu..
gospodin je odmah zarobljen u srcu ,čim osoba želi čuti bhagavatam inače nitko ne može osvojiti
gospodina..
zato je bhagavatam amala purana,savršen je i vrlo je drag vaisnavama..
osoba treba napustiti pomiješanu bhakti sa gjanom i karmom i radti čistu bhakti..
vjera je kada osoba vjeruje i u sreči i u nesreči i za svaku situaciju misli da je milost božija..
rješenje je naći ukus u bhakti, fanatizam je sentimentalnost...osoba izvana može napraviti šou na primjer
plakati,ali iznutra ne posjeduje nikakvu ljubav za boga..
takve osobe imaju kompleks manje vrijednosti i manjak vjere i manjak znanja...bhakti nije samo
mantranje i čitanje,post na ekadaši ,to je i gjana i sticanje znanja..
na putu bhakti sve prepreke su uklonjene..
bharat maharaj je postao vezan za jelena,ali i kao takav nije zaboravio krsnu,samo što nije imao želju da se
angažira u devocijsku službu..
vjera znači poštovanje..
bhakta osjeća da su mterijalne želje beskorisne i onda postaje ponizan i moli se bogu..
osoba koja obožava boga nije uznemirrena niti sa duhovima ,pisacama itd..
nije uznemirena sa nikakvim bijedama..
osoba čiji um nije uznemiren materijalnim željama,ne može biti ljuta..onaj koji trči za čulnim uživanjem
ima uznemiren um non stop.
na žrtvovanju dakse,puno je bilo proklinjanja i osude,to je sve negativna igra uma zbog
interesa.Pjevanjem svetog imena um se čisti od negativnosti i postaje pozitivan i miran,bez želja..time se
on oslobađa grijeha.um se fiksira u sveto ime i time se oslobađa od mentaliziranja i strahova..
srimad bhagavatam je prirodni komentar na vedanta sutru.
rupa goswami kaže da su pravila i propisi u sastrama da bi osoba došla u gunu vrline i tako lakše
napredovala i dobila sansu da se druži sa bhaktama..
tako bhakti uništava grijehe..
gjaniji čine prayascitu,pročišćavaju se sticanjem znanja i ne čine grijehe,ali nisu zaštićeni,dok bhakti štiti
bhaktu da ne počini grijehe..
vrtrasura je bio i demon i bhakta i dostagao je najviše nivoe svjesnosti..
dakle za biti bhakta nije bitno da li je osoba rođena u demonskoj ili pobožnoj familiji..
indra je ubio vrtrasuru jer mu je to naredio gospodin,i tako je izvršio njegovu želju i nije odgovarao za
grijeh..
indra time nije postao negativan i pun osjećaja krivnje i uznemirene savjesti...to je manifestacija grijeha..
gospodin je psoalao indru,da bis e vrtrasura riješio asurabhave jer je rođen u demonskoj familiji..
u manu smriti se smatra velikim grijehom krađa zlata, ispijanje likera,alkohola,onaj tko razori
prijateljstvo,spava sa guruovom ženom,ubija oca,majku ili kravu..Najbolji način kako oprati te grijehe je
pjevanje svetog imena..osim mantranja,grijehe uništava i uklanjanje želja za grijehom..
slučaj ajamile ja jako poseban,niej se samo tako lako riješiti grijeha,i griješnog mentaliteta..
slučaj ajamile pokazuje moć bhakti..
visvanath cakravarti takur kaže da i jednom mantrati je dovoljno da oslobodi osobu..
tijelo ima svoju dharmu ili prirodu,i ono mora izvršavati svoje funkcije...caitanya mahaprabhu je sve
aktivnosti izvršavao mehanički,iz navike..nije imao mentalitet uživaoca..
ponekad da bi se zaštitio od drugih procesa i zavidnih ljudi krsna ne daje odmah rezultat vršenja
bhakti....jer ljudi su zavidni i mogu zaviditi bhaktama i također ako bi bhakte bili materijalno
uspješni,onda bi ljudis prilazili krsni iz interesa,a ne zaista iz ljubavi...krsna se želi zaštititi od takvih ljudi..
time također štiti sradhu ljudi u druge procese i druge ljude..
ali ljude koji su iskreni i oslobodni od grijeha i čine bhakti ,gospodin odvodi u svoje prebivalište..
oni koji koriste bhakti,da bi dobili nešto rade uvrede..
nama bas je kada osoba mantra ime ,a nema vjeru u boga..ko ajamila je zvao sina narayanu,a to je ime
krsne,ali nije mislio na krsnu...
djeci se daju imena po krsni,da bi osobu podsjetile na gospodina.
neki bhakte smatraju da je bhakti tajna i da je tako treba držati,a neki smatraju da se svaka tajna treba
razotkriti...tako svatko ima svoj pristup i u svakoj stvari postoji i pozitivna i negativna strana ,tako da
postoji balans..
ipak,kada je nešto tajno ,onda je to trajno,svaki bhakta živi za tu tajnu kao što je bhakti joga...ona je
namjenjena da bude tajna..
na taj nači bhakti je zaštićena od zavidnih ljudi,i ljudi koji će zaviditi bhaktama i time praviti probleme..
ajamila je pao sa naprednog nivoa brahmane,ali jedino sveto ime ga je zaštitilo i zato je imao dobrobit od
toga što je zvao svoga sina,narayana....on je od prije imao istreniran um da misli na krsnu sa bhakti,i sada
mu se u trenutku smrti to vratilo zahvaljujući pjevanju svetog imena..zato je caitanya mahaprabhu rekao
da je u kali yugi jedino pjevanje svetog imena važno..
ostali putovi,kao što su karma,gjana itd su također uvredljivi i to je nama aparadha..ali is amo malo čiste
bhakti,uklanja grijehe..i čomiješana bhakti sa drugim procesa daje dobrobiti..

i u raju ima zavisti i nasilja,dok jedino kod krsne je ljubav..

ajamil je bio oslobođen od uvrede jer je ranije živio čistim životom i iskusio je čistu bhakti..to ga je spasilo
od kontaminiranog života kojega je kasnije vodio...
bhakti je iznad principa karme,bez povezanosti sa bhakti nemamo ništa..
samo pročišćenje nije bhakti samo po sebi...pjevanje svetog imena je uvijek bhakti..
jedino uvrede i grijesi nas drže u ovom materijalnom svijetu,to su naše sumnje..
pjevanje svetog imena je bhakti,čak i ako osoba nema jaku sradhu..3 uvrede su jako opasne prema svetom
imenu,
smatrati slave imena lažnim,minimizirati značenje imena,ili dati krivo značenje imenu,i uspoređivati
pjevanje svetog imena sa povoljnim aktivnostima...sveto ime je transcendentalno i pjevanje imena nije
povoljna aktivnost ,već je to bhakti.
i karmiji i gjaniji isto pjevaju ime,ali ne čine to ko vaisnave..
ako osoba počini uvredu prema bhakti,sveto ime to ne može tolerirati..zato se osoba treba konstantno
angažirati u kirtan..
bhakte koji su uzeli utočište gurua su vaisnave,a i oni koji su samo uzeli utočište sravana i kirtana su
također vasinave,iako nisu uzeli utočište gurua...jedna definicija vasinave je onaj tko je predan visuu i
guruu...riječ vaisnava dolazi od riječi visnu i znači onaj čiji je devata visnu..
stoga iako nije prihvatio gurua,već samo visnua,zove se vasinava...
i ti ljudi koji nisu inicirani,a obožavaju visnua,ne idu u pakao...
neki kažu da vasinava nije vezan karmom,ali to nije pravilno reći...ljudska forma života je rijetka i
lijepa,ali tijelo je ko mašina,a vozač ovoga tijela je guru..tako bhakta sa ovim tijelom prelazi preko oceana
neznanja ili materijalne egzistencije..
ne imati gurua za vodiča je kao sjediti usred oceana na brodu,bez kompasa i mogućnosti da se otplovi..
na oceanu ne znamo ni gdje je istok,zapad,bez gurua nije lako dostići krsnu ili boga..
oni koji su poput životinja,ne razmišljaju i angažirani su u čulno uživanje..
osoba treba dobiti znanje od gurua...onaj koji dobije znanje od gurua,a ne uzme inicijaciju i ne pristupi
devocijskim aktivnostima,čini grijeh...
onaj tojko misli da će dostići krsnu samo sa imenom,ali ne i prihvaćanjem gurua.čini aparadhu...
oni koji obožavaju polubogove nisu zaštićeni kao vaisnave..neki kažu da su oni i inferironiji od karmija,jer
znaju za bhakti,ali nisu krenuli putem bhakti..
dok oni koji su vrijeđaoci i koji su okrutni,krsna kaže ja dajem rođenje u najgorim vrstama..
osoba postaje oslobođena od uvreda prema svetom imenu,tako što um osobe postaje slobodan od zavisti..
um postaje slobodan od zavisti meditacijom..
krsna je jako specijalan avatar,jer čak i ako nekoga ubije ta osoba se oslobađa..
krsna ubija sa sudarsan cakrom...sudaršan znači dobar darsan i sastoji se od vatre od boga sunca..
ajamila je volio sina jer je bio najmlađe dijete,i to je omogućilo da osjeti ljubav za krsnu..
sva imena pripadaju krsni,i tako i ime alaha pripada krsni..i ako se preda osoba koja obožava boga pod
drugim imenom kao što je alah i to možemo nazvati devocijom,pod uvjetom da osoba zaista slijedi spise..
postoje direktna i indirektna imena krsne...postoje imena koja imaju specifičan odnos sa
krsnom,nadduša,održavaoc,,takva imena nemaju ništa sa osobnošću krsne,ona su kao opis radnog
mjesta..postoji bhakti u aisvaryi i bhakti u madhuryi..
visnusahsranama,imena visnua,isto sadrža imena krsne u sebi..
postoje dva tipa mantranja,općenito mantranje i mantranje sa ljubavlju i privrženošću...
manjak vjere osoba ima kada ne vjeruje da krsna može pomoći da riješiš svoje probleme...
puno bhakta mantraju sveto ime bez gurua i parampare,i pošto rade uvredu prema guruu,nisu slobodni
od uvrede i ne dobivaju rezultate...čak i ako imaju privrženost ,ta privrženost nije vjerodostojna..
ako nisu u pravoj parampare,mantranje će im pomoći kako da dođu na pravi put..
nepoštivanje gurua je na dva načina,jedan je da ga osoba kritizira,a drugi da ga uopće nema..
posqo gurua je da popravi naš mentalitet...nas je zbog vezanosti uvijek strah..
što je to što trebamo dati guruu?to je devocijska služba,činiti ono što krsna voli,i ne izbjegavati ono što ne
voli..
riječ radha dolazi od sanskritskog korjena rad,što zanči dostići savršenstvo,aparada,znači nešto što je blok
na devocijskom putu..
aparadha znači ono od čega je radha daleko,ono što zaklanja radhu..
u utama bhakti sve aktivnosti su uključene,ne samo 9 aktivnosti koje je maharaj ambarisa vršio,već sve
aktivnosti koje su povoljne za gospodina..
inteligentna osoba treba izbjegavati uvrede gospodinu..gospodin čini dobrobiti čovječanstvo,ali njegovo
ime čini još više dobrobiti..ako želimo biti slavni,najslavniji smo ako služimo gospodina..ime je gospodin
manifestirao samo zbog bhakt,zato je uvreda kritizirati sveto ime..
druga uvreda je smatrati odlike sive odvojene od visnua,njegove kvalitete,zabave,formu..misliti da je siva
neovisna osoba od visnua..siva je manifestacija visnua..
on je krsnin guna avatar..
i ako mislimo da je njegovo ime odvojeno od visnuovog,činimo uvredu..siva znači povoljno ime ili sveto
ime..
treća uvreda svetom imenu je nepoštivanje gurua,ako osoba ne poštiva gurua,onda osoba ne poštiva niti
krsnu..
četvrta uvreda je kritizirati sastre,smatrati ih mitološkim knjigama ili im dati neki drugi smisao..
peta uvreda je kada osoba misli da će dobiti neki plodonosni rezultat sa mantranjem..neki misle da će
činiti caturmasyu i ond aće otići u raj..
šesta uvreda je kada osoba misli da može činiti grijeh i onda će je spasiti sveto ime..tako ne preza od
grijeha..
takva osoba se ne može pročistiti postom,raznim zavjetima itd..
sedma uvreda je kada osoba misli da je davanje milostinje i ostale pobožne aktivnosti kao mantranje
jednako kao pjevanje svetog imena..
osma uvreda je dati sveto ime ljudima koji nemaju vjeru i koji kritiziraju..
uvreda je ako osobu zanimaju materijalna čula ,a ne mantranje svetog imena..
ima onih koji smatraju sebe velikim mantračima i ne poštivaju one koji mantraju manje,takve osobe isto
čine uvredu..
možemo čuti da neki postavljaju pitanja ,koliko krugova mantraš,ali to je uvreda..ego osobe je u tome..
zato je gospodin caitanya rekao trinad api sunicena..
rezultat pravilnog mantranja je da je osoba ponizna..
neki mantraju da bi imali slijedbenike,to je pohlepa..
u sastri je opisano da pjevanjem svetog imena,čak i candala,onaj koji jede pse,može izvršiti soma jagju ili
žrtvovanje..
osoba na čijem jeziku je sveto ime je izvršila sve religiozne aktivnosti i studirala je..
poanta je da nije bitno u kakvoj je familiji osoba rođena,već da li pjeva sveto ime..
prarabda karma je uklonjena mantranjem..
osoba sa mantranjem ne dobiva svo znanje,potrebno je za to studirati sastre...
bez obzira u kojoj se familiji rodio bhakta,on uvijek ima poštovanja..
u nama kirtan su uključene sve strogosti..
prarabda karma je ona koja se sada manifestira,dok aprarabda je ona koja se treba manifestirati..
bhakti je jednostavna,osoba ne treba mantrati neke specifične mantre u bhakti..
studiranjem sastra dobivamo znanje tko smo,što nam je činiti..
u službi gopsodina svatko postaje zadovoljan..
kada je gospodin zadovoljan sa nekom osobom i njegovim karakterom i djelima,ond asu i svi drugi
zadovoljni i poštuju takvu osobu....
prirodno ljudi vole osobe koje su jednostavnog srca,osobe postaju mirne blizu takve osobe..
svi polubogovi žive u tijelu osobe koja ima bhakti..
bhakti nije bila dobro objašnjena i uspostavljena prije pojave gospodina caitanye..
navadvip je bio sjedište logike i devocija je bila totalno nezamisliva..
mnogi sumnjaju da je bhakti sentimentalizam i traže odgovore u logici..