Suvremena upitnost ili neupitnost

Bogu na djelu u prirodi i povijesti

Sran

Vrcan
UDK: 141.201.2
rad
31.
Prihvaeno: 13.

",,'VVLMA.L<

Rad se bavi suvremenom upitnou ili

o Bogu koja Ga vidi na djelu u prirodi
ili povijesti,
to pitanje
na pozadinu koju najednom kraju
velike prirodne katastrofe
sa, za ljude traginim posljedicama, a na drugom, drutveno-povijesna kretanja s jo traginijim
uincima, jer se tim povodom po
pravilu, otvara problem Boje odgovornosti za neselektivne ljudske rtve. Autor
dva
problema
pitanja navodne
odgovornosti, bilo u znaku
Kljune

2005.
2005.

ljutnje na
rod ili
kazne za ljudske grijehe. I to ponajprije naglaavajui da se u okviru promiljanja o kranskom
Bogu, koji se oitovao u Kristu,
teko dade misliti u terminima monokratora i pantakratora, gospodara i vlastodrca
svim to
kao to se
odnos prema ljudima i ljudskom
teko
misliti u
slenim okvirima onoga to
grki glagol KP(HEtv (vladabiti
imati podanike).

ideje o Bogu, priroda i povijest, prirodne katastrofe.

Postoje neka, sadrajno nedvojbeno velika pitanja koja potiu

burne
1
i prigodno
javnosti. ali koja, naalost. katkad znaju i veoma brzo
pasti u zaborav. Na to nas podsjeaju ponajprije ona za kOja je
burni rast
pravilu
ne nekim
isto doktrinarnim ili teorijskim razmatranjima.
izvanjskim. neoekivanim dogaajima s izrazito traginim poPri tome su u
do
obino, bila posrije221

dl
o ulozi
ili Boje ljutnje ili kazne
sodomsko-gomorskih razmjera u takvim katastrofama.
su na
doktrinarnoj razini poticala doktrinarno teodicejski usmjerena
a razini djelovanja podizala su zanimanje za
gavanje pastoralnoj praksi u obliku pastorala straha, prema terreligije Jeana Delumeaua.
se
postoje dva
za
Prvi se
primjer moe nai u raspravama koje su se vodile u 18. stoljeu
u
misli - teologijske i filozofijske - a u povodu
velikog potresa koji je 1. listopada
pogodio
Portugala. prouzrokovavi i veliki morski val koji bismo danas nazvali tsunamijem. a koji je potopiO veliki dio sruenoga grada. Sve
to zajedno - snaan potres. veliki tsunami val i poari ozbiljnim procjenama, odnijelo je 70 000 ljudskih
stanovnika Lisabona. Uslijedile su
u kojima su sudjelovali
mjerice na strani filozofije Voltaire. Rousseau i Kant, a na strani
teologije na veoma znakovit
isusovac
Malagrida na
jednome kraju te na drugom Laurent-Etienne Rondet s potpuno
suprotnim zakljUcima u svojim promiljanjima o lisabonskoj katastrofi. I to po tome
prvi u lisabonskoj
vidio, ne
puku prirodno prouzroenu katastrofu, nego izraz Boje ljutnje
i Bojeg upozorenjal ljudima
se trebaju pokajati. dok je
gl u tome prepoznao Boju poruku slubenOj katolikoj Europi
da napusti inkviziciju i vjersku netoleranciju. Naravno. to je za
tadanju Europu bio veliki i
ok prije
zato to
ta prirodna katastrofa pogodila jedan tada izrazito bogati i po svemu veoma katoliki europski
Po
znakovima jedan
od najpobonjih katolikih gradova tadanje Europe. o emu je
svjedoilo etrdesetak velikih crkava i katedrala i jo vei broj malih crkava, devedesetak samostana i drugih vjerskih objekata. I
pogodila ga je ta katastrofa. oito ne razlikujui pri tome pobone
od bezbonih.
od zlih.
od
nevine od
l

Ma\agrlda Je pisao: Znaj. o LIsabone. da su

naih kua. palaa, crkava I samostana. uzrok smrt! toliko ljudi I plamena kOJI je proderao toliko
tvoji uasni
a nisu komet!.
Isparavanja i sline
prirodne pojave te je
u izrazitom duhu
straha. ustvrdio
da je zapravo skandalozno pretendirati da je potres bio samo prirodna poJava, jer, kad bi to bilo tako, ne bl bilo
pokajati se I truditi se
srdbu Boju. Siegmund GINZBERG. Lisabon 1755: Una lezione per riconstru ire New Orieans, Il
2005.

222

u grijehu ogrezlih, djecu od ostarjelih itd. Pri tome je oito da razte

nisu
o nekim
koji bi bio na djelu u
Naime, to nije bila najvea do
poznata
uope. niti su njezine izravne,
posljebile
"",l'.-it-<1
samo na
je
potresa i prije i drugdje po sVijetu s vjerojatno
ili vie
veim brojem ljudskih rtava, a koje su prole bez velikih rasprava
u
misli. Isto
taj isti
morski val
je potopio
Lisabona vjerojatno je istodobno usmrtio
ljudi
po afrikim obalama Sredozemlja i Atlantika nego u samom Porali se o tome nije raspravljalo. Uznemirujua
dakle, bila
da su u Lisabonu
domai: Europljani,
bijelci i katolici, i tek
to nametnulo i otvorilo
i o
u prirodnim
a za ljude s veoma traginim
kOje su bile javno protumaene u ""u,a.""u.
kazne ili velikog
UVV.6VI
je dijelila miljenje da
je time - doktrinarno i teorijski
otvoreno veliko pitanje o
koji bio na djelu u prirodi i
bi se potvrivao svojom posvudanjom prisutnou i svojim vidljivim djelima u prirodnome sVijetu u kojem ljudi ive. I to prije
~~L<~,L"~ redu stvari koji
Boja tvorba navodno
svrsvijet, ako ne i najbolji
svih moguih svjetova.
injenica
su velika pitanja o kojima se tada
u zaborav
da
bilo
u Lisabonu prije 150 ili
godina.
se jasno
pokazalo upravo na ovim povijesnim prostorima u dominantnom
katolikom govoru, primjerice
nice postojanja ateizma i ateista. Naime, manje-vie sve do nakon
Drugoga vatikanskog koncila u tom. katolikom krugu dominirao je govor o ateistima kao intelektualno defektnim i moralno
osobama te
1 o ateizmu openito kao tvorbi
ikakva intelektualnog i moralnog digniteta, jer se ateizam
znavao i opisivao ponajprije i ponajvie kao proizvod osobne intelektualne defektnosti i
izopaenosti. 2 Naime,
tra'--'VLJ,'-',""

Vrijedi se prisjetiti da Je i nakon Drugoga

katoliki autor zastupao javno takva snvacanl
1968.

na

dicionaini govor o ateizmu polazio od vjerovanja u Boga i temelJiO se na

u
tako oito na
u
te se oituje kroz injenicu svrhovitog
i mudrih
prirodnih zakona na Vidljiv i za svakog lako prepoznatljiv nain,
pa
tu
ne vidjeti i ne
ili,
jo gore,
je drukije
samo na
lektualne defektnosti i moralne izopaenosti. 3 No
se zaborav u
nas oitovao i tako
je primjerice biskup kvorc4 u javnoj debati
s B.
zastupao
tezu o sveopoj svrhovitosti boanskog pOrijekla prirodnog
u prirodi kao
nikad nije uo za argumentaciju koju je
Voltaire u povodu potresa u Lisabonu.
Drugi primjer pokretanja nekih velikih pitanja tvori
va koju
u novijoj europskoj misli izravno ili n"",rO""
poznato Adornovo
kad se on nakon
Drugoga svjetskog rata javno zapitao: Kako uope pisati poeziju
nakon Auschwitza?, a koje se onda u obliku
jeke
u drugim
i u
uope
filozofirati
umovati nakon Auschwitza? ili kako se baViti teo-

Vrijedi se prisjetiti da Thomas Bremer prepoznaje tri glavna Ideal-tipa

govora o povijesnoj
postojanja ateizma i ateista. Prvi
je upravo ovdje navedeni govor: ateizam Je
intelektualne
vostl I moralne
o emu se zakljuuje na
veoma vidljive
u prirodi ! kOJI se potvruje u svrhovitokoji je na
me
redu. Drugi
smisleni okVir kranstva kao u
osnovi
religije te govori o ateizmu u smislenom okviru kranstva
kao objavljene religije i kao
koja se temelji na Objavi rijei Gospodnje.
U tom smislenom okViru. govor o ateizmu i ateistima naelno
biti l
govor o Intelektualno
I moralno izopa,enllm
se
u govor o ljudima koji moda ne
za objavljenu uU''>!JUUJlll
rije lli ne znaju za njezin
i puni smisao, Trei
ateizmu I ateistima, kakav je doao do
u dijelu
tlo u osnovi
govora te o ateIstima
I kao o mogUim anonimnim kranima, to jest o kranima
kOJI nisu svjesni te ne znaju III ne
da su zapravo krani po
temeljnim vrijednostima
prihvaaju. Thomas BREMER. Pitanje ateizma
u nOVIJOJ zapadnoj teologijI, u: Dragoljub orevi (ur.), Iskuenja ateizma:
Zbornik
Ni. Gradina, YUNIR. 1997. str. 122-127.
Branko BONJAK, Mijo KVORC. Marksist i kranin. Dijalog
ka
i prof o. Mije
o nekim temama
Praxis. 1969.

224

S. Vrcan, Suvremena upitnost ili neupitnost ideje o Bogu na djelu u prirodi i povijesti

logijom nakon Auschwitza? A to je

meu
kako
misliti nakon Auschwitza kranskog
koji bi bio na djelu
i u drutvenoj zbilji, a ne samo u prirodi? Time se
...."'-""r. otvorilo i nametnulo novo veliko
to jest
o ulozi Boga u
i drutvenim
i ako imaju za ljude
posljedice, odnosno pitanje o
moguoj
Boga u
i drutvenom sVijetu u pozadini
velikIh,
koje se
po
SVOjim traginim uincima, poput samoniklih velikih prirodnih
U krajnoj linijI. otvorilo se kao novo
pitanje: moH se te i
i doivjeti
svot
(ira Domini)? To je
ponovno u ovim naim prostorima imalo posebno
Zbog
dvaju
Prvo,
se prisjetiti da se neki hrvatski ugledni
crkveni velikodostojniCi nisu sustezal1
rat s njegovim
traginim posljedicama javno i
interpretirati
kaznu BoJu. Tako e Stepinac ustvrditi: Teko
se prevario
tko
ne postoji kazna za
koji
ovaj
Ovaj
u kojem se svijet
kazna
je krenja
zapovijesti BOjih i
evanelja
te
u duhu
straha, pouavao hrvatski katoliki
puk da
priznati
ritet koji stoji
da e ruka
udariti na jo
nain. I to u duhu navodno osobno
Boga kao monokratora i pantakratora,
svijeta,
izriito
da
i
ne doputaju, da se njihovi podanici na njih nabacuju blatom, nego
ih najotrije kanjavaju, traei
auktoriteta bez
UV,c.<'H . .;;on

tano gaZi
odredbe,
mu
No i taj niz velikih pitanja na slian
nain
zaboravu. I to ne prije
zbog isto
razloga
torne to bi na ta pitanja bili pronaeni posve

nije
pogrjeka,
na Jednom
mjestu
biJednom ovjeku koji nije u stanju istraiti
muhe.
BENIGAR,
Stepinac, hrvatski kardinal. Rim, Ziral, 1974,
str. 462.
(; Isto, str. 469.

Ova
govori

225

zadovoljavajui

jem temeljitih nrrYrni

koje su se poele
70-ih godina, a
zaokret u tendenciji.

U.Vj;;'UUlU

pod izravnim i neizravnim

opem kulturnom i politikom
U europskom prostoru ve sredinom
Habermas prepoznao kao r.{")."T1""""
prvi niz velikih pitanja ponovno
prirodnih katastrofa sa, za
1"'''''"''.-<"'' ........ onakvih razmjera
su
razmjera tsumanlja u Indijskom
Katrina na uu rijeke Missiu Pakistanu.
'nAT.-",.."

LJ'L, .... ".O'"'

su u tome vidjeli Boju

grada)7. To pak znai
shvaa kao kljuni
prirodnih zbivanja koja

"''':>'''>Vj;;.

No, ini se da su u nas ipak te

ponovno otvorile i
potaknule raspravu o Bogu koji na
ili onaj nain kanjava, i to
ne samo ljude kaji su osobno krivi za
nego i posve nedune
ljude, a to bi znailo da prigodno
rod. Pri tome je
vano prepoznaje li se u
,,,,cU"'''', Biloxia i
naselja na uu rijeke 1YH"":"'''''''.'!J1--"1
ljude - stanovnike tih
do kraja dovedena
na
u znaku neoprostivog zaborava na
u tome vidjela, ponajvie posredno,
ljudske oholosti koja se u ovom
nisu potovali prirodne
samim time to su izgradili
vodenih masa, pa su
ili je posrijedi kranski
Treba priznati da je
i za drugi niz velikih pitanja, vezanih za
7

GINZBERG. Isto,

226

volje
iza
s
u povijesnome svijetu i u aktualnoj drutvenoj
zbilji. Obnovu zanimanja za
niz pitanja potaknule su prije
izazovne blasfemijske pretenzije amerikoga predsjednika Busha
diljem
samo
Boju voljU i
izjave u tome smislu te posebno nun,.-n,o->
izazovnija izjava kako uope netko moe pretendirati da zna da
iza
postupaka ne stoji Boja volja!
Naravno, moglo bi se istaknuti naelnu upitnost takvog naina
po tome to se
koji se otjelovio
i
u
dosljedno
u terminima
monokratora i pantakratora, gospodara i vlastodrca nad svim
to jest
to se teko
odnos
ljudima i ljudskom
SVijetu
u smislenim okvirima onoga
inae
glagol
(vladati, zapovijedati, biti nadmoan, imati
danike). Stoga se ini
bi kranski bila veoma upitna obnova
praksi pastorala straha,
legitimnom obliku
traginim

Na
bi
izgledati da se promiljanje o ovim
pitanjima razlono moglo osloboditi okvira
klasine teodiceje, i to tako da bi se dometi toga promiljanja unaprijed zatvortIi svojevrsnim zidom. pozivqjui se na misterij zla ili mysterium
UL~ULI,';:' ili
vie
Boga
zbilje 1 Uiniti njegove za nas nedokuive
i puteve nama posve dokuivim, dok se zapravo ta
nikakvom
da
Na 0H~.au
bu
se o ovim
i
da se iza tog razmiljanja kriju samo smutljive!, bilo
izravni negatori Boje
No, to bi u osnovi znailo
nostavno ne
izazove koji se otvaraju sami po
il! pak posvjedoiti da je
intellecti
kOji, po Maxu Weberu,
uvijek na nekom mjestu i u nekom
pogledu trai i
je jo
uiniti naelno
8

Max Weber govori o stanovitoj svjesnoj

rel!gloznost! upravo u odnosu na podruje racionalne spoznaJe te upozorava na
izmeu religije! intelektualne spoznaje, Na
podlozi Weber zakljuuje da ne postOji
djelatna
koja na nekoj toki ne mora traiti rtvovanje intelekta (das
des Intelekts) - 'credo non quod sed quia absurdum'.
Max WEBER, Gesammelte
zur
Mohr, 1934.
str. 566,

227

pornim i neupitnim .... ,,'''' .vH ... ls.KO-lUeO.IOS:Ke

ovozemaljskih
kad se
Mogue bi
druge
promiljanja odgovora na njih.
izbjei promiljanje u terminima
kazne, pa stoga i
za
rtve, primjenjujui trostruku kritiku
analizu. I to prvo, analizu koja polazi od
tvrdnje koja je u nas nedavno izrazito
sociolerlornenu hodoaa.
prije sveda
onostrano U ovostranome
nedohvatljivo,
i sveto u
svjetovnome.
su
i hodoaa uvijek na kunjama svjetovnoga i vremenitoga9. To
bi pak
da,
je
u svojoj biti homo religiosus.
religiozna narav
nije
jer ne
u ovostranom i vremen itom ni
zaokruena i potpuna te stoga ne
zauuje
da stalno ili prigodice trai U ovostranome i
ovostrane i vremenite znakove onostranog
potpore za svoju
i
i
trajne ovjekove naravne elje za doivljajem idohvaanjem svetogalO. U tom sluaju nije
posrijedi
koji bi izravno ili
ljude i ljudski
bez
na to voli
snosio odgovornost za
rtve
kanjavanja, nego su posrijedi samo
koji su razapeti izmeu
svoje primordijalne
za doivljajem idohvaanjem
je ono u ovostranom i vremenitom sVijetu
nedohvatljivo, te
u ovostranim i vremenitim
znakovima vremena dodatnu potporu svoje izvorne religioznosti,
sami za to punu
vrijedilo bi
promiljati
ovozemaljskih-prirodnih i drutvenih-dogaajnih povezanosti, a
kudikamo vie u
konanog uzora i
cilja ljudskoga
djelovanja. I tree, odbijajui
legitimitet
za pastoralom straha iz same naravi
Boga i
odnosa
ljudima i ljudskom SVijetu, nego polazei od pitanja:

Stipe

Monolog ideologija I/ili

religija. u: Boe Vuleta, Ante
Ivan Milanovi-Litre (ur.l,
do mira. Zbornik radova u
ast dr. eljku
Split. Franjevaki Institut za kulturu mira. 2005,
str. 30.

Vukovi.

!o

Isto.

228

tipinim

i dohvaanjem svetog.
pastoralom straha?

i pod kojim uvjetima, u kopo definiciji prImoriskanska

za
bude pojaana
drukijim nainom

koji ga postavlja oni slinih prirodnih

u skladu s onim
koja mu pridaju i
na razloan
... u .... v ......... promiljanja

na
koji ive posve odvojeni
kozmikom prostoru, ne
se dogaa u ljudskome sVijetu.
koji je Bertold
sadrajno.
prvo, Bog postoji samo u naim srcima
od krucijalne <A""'''v.c> L", samo tu i na djelu;
tu nije na djelu. onda
nema, niti ga
na djelu. Drugo,
nunosti kao
mogunosti.

postoji ne u
u dimenziji onoga
biti te
bili i to smo
se, stoga, Bog za nas i potvruje da je na djelu kudikamo vie u
II

12

To pretpostavlja da
d1jellmo poznatu tezu Maxa Webera da, ako
ostajemo na iskustvenoj razini, ne dolazimo do jednog
bogova, kao to ne dolazimo nuno do dobrog Boga.
rezoniranja. moglo bl se razlono ustvrditi da. ako
razini. ne dolazimo do
Jednoznano odreenog
do dobrog
svetoga. pa i do nlt.'yt'r..,,(f'.> sv(':to!m
i divljega
je o<:lra'i1ajlle
Je
III se tako otvara na
teko pitanje
izmeu autentino svetoga i neautentina
Vidi Nova prisutnost. 2004. II/2,

229

onoga
smo
bili ili
to ve
u terminima uzora, smislenosti, svrhe i cilja ljudskog opstojanja i djelovanja. Na
osnovi
uiniti veoma upitnim
nekog suvremenog
bilo bi
VAHJ<::.<A

to

nego u

Summary

Modern controversiality and non-controversiality

the idea on God at work in nature and history
ThiS work deals with the issue of modern controversiality and noncontroversiality of the idea on God at work in nature and history. by
OnJlecnne: it to the
which, at the one
is made of massive
natural disasters with
consequences for humans, and at the other end, with social and historical movements having even more
human consequences, as this issue open s, as a rule. the issue of God's
responsibility for random human casualties. The author sets forth two
possible solutions to this
beyond the issue of the
God's
responsibility. either in the form of God's anger toward the human race, or in the form of God's punishment for human sins. He
1<l",.",.;;;;,. that. within the framework of considerations about a Christian God, who embodied himself in the Christ it is very difficult to
make conSiderations in terms of a mono-creator and a
a
master and a
of
there is,
as his relation to
humans and the human world can hardly be considered in meaningful
frameworks of what is generally understood by the Greek verb Kpan:ry (to
be
have subjects).

230