Nova prisutnost 9 (2011) 2, 349-352

349

eljko Mardei prorok ispravnog politikog

djelovanja krana u suvremenom svijetu

Jure Perii

jure.perisic@gmail.com

Fenomen vrste povezanosti i isprepletenosti ovjekova doivljenog iskustva s njegovom milju, kojom on kasnije prodire u cjelokupnu stvarnost da bi
je na taj nain protumaio i pravilno vrednovao, zacijelo je nedvojbena injenica. Bez te subjektivne iskustvenosti, koja uvijek ima znak pozitivnosti i dapae
poeljnosti, sigurno se ne bi moglo roditi prijeko potrebno udivljenje za razvoj
spomenute misli. To je posebice bitno i dolazi do izraaja u ovjekovu vjerskom
opredjeljenju, a time nuno i u idovsko-kranskoj tradiciji. Tako e u ovom
potonjem upravo vlastito ivotno iskustvo roditi vrhunske linosti bez kojega
one nikako ne bi bile to to jesu. Sjetimo se, primjerice, Abrahama, Mojsija,
proroka Amosa, Hoee, Izaije, Jeremije itd. Ni u Novome zavjetu situacija nije
drugaija. Naime, ako znamo da evanelja nisu samo kronoloko-biografski
podaci o ivotu i djelu Isusa Krista, nego duboko teoloko promiljeni dogaaji
njegove povijesnosti, onda je sasvim jasno da su to zapisi o iskustvu jedne osobe
(evanelista) spram druge (Isusa Krista). Moda je najsvjetliji primjer za ovu
tezu upravo Pavao, koji itavu svoju teologiju temelji na doivljenom susretu
s proslavljenim Kristom. Kako je taj susret izgledao i na koji se nain zbio, u
ovome nas trenutku ne zanima jer ovo kratko izlaganje nije egzegeza. Ono nam
samo slui da bismo ukazali na doivljeno iskustvo kao presudan moment u
ivotu svakog proroka.
Na tu bih razinu stavio i ovo promiljanje o eljku Mardeiu i o njegovu
vienju politike u kontekstu suvremenog kranstva. Njega, dakle, gledam kroz
prizmu proroka dananjice. A ako bi tko i pokuao osporiti ovu tvrdnju, to
je svakako teoloki vrlo jednostavno uiniti budui da je ustanova prorotva
ugaena jo u davnim vremenima Staroga zavjeta, zacijelo e se svatko sloiti s
injenicom da je rije o osobi vrhunskih kranskih kvaliteta, osobi vrijednoj
svakog divljenja. Uostalom, nije li proroka dimenzija vana osobina svakog
kranina, i ne dobiva li je se, uz kraljevsko i sveeniko poslanje, primanjem
sakramenta krtenja?! Svakako da! Nadalje, za njega je reeno: U kakvoj li se
tekoj situaciji nalazio hrvatski narod u 20. stoljeu kad mu je Bog podignuo

350

Jure Perii, eljko Mardei prorok ispravnog politikog djelovanja...

tako silne proroke? I kakva li mu kazna slijedi kad je s njima ovako postupio?1
Nisu li, dakle, svi dogaaji njegova ivota jasno odraavali sastavnice prorokoga poslanja: trajan trud i zalaganje za uprisutnjenje Boje rijei u svijetu, sagledanoj iz perspektive Drugoga vatikanskog sabora, vlastito ivljenje te Rijei,
samozatajnost, blagost, mir i radost koje je irio, i na kraju ona nezaobilazna
neshvaenost i zapostavljenost koju je doivio od veine suvremenika.2 Zbog
netom navedenih razloga elio bih sagledati Mardeievo poimanje politike iz
naznaene perspektive. Odnosno, sagledati osnovne sastavnice njegova vienja
politike u kontekstu kranskog ostvarenja u svijetu.
Sve do sada smo govorili o tome da je vlastito iskustvo, u ovom sluaju
vjerniko, nuno potrebno da bi se razvio pogled na neku stvarnost. Sada jo
kratko uoimo koje bi druge sastavnice mogle biti odluujue za razvitak neije
misli. Ponimo od toga da je Mardeievo iskustvo bilo proeto tugom i boli
koje su bile vidljive i prisutne u svakom trenutku njegova ivota i rada tugom i boli da kranstvo nije ivljeno onako kako bi trebalo biti. Meutim, ti
isti osjeaji uvijek su bili stavljani u okvir nade i povjerenja koje prua svjetlo
Evanelja.3 Nade i povjerenja u obraenje. U obraenje sukladno pozivu Drugog
vatikanskog sabora i za Crkvu proisteklu iz tog dogaaja. A znamo kakva je ta
Crkva: naime, dijaloka, mirotvorna, iskrena, spremna na opratanje i traenje
oprosta, vjerna, sluiteljska svijetu, uvijek u korist siromanih, koja pomae
osamljenima, bolesnima, odbaenima, umornima, da bi tako postala ono to u
svome temelju i jest spasiteljska. On je ima duboku nadu u ovakvo ostvarenje
kranstva. Posljednje reenice nam sugeriraju da su upravo Kristovo evanelje i Drugi vatikanski sabor, uz Mardeievo osobno iskustvo, one maloas
spomenute druge sastavnice njegove misli tonije reeno, njegovo iskustvo
vrednovano Evaneljem i Saborom. Tek se na ovome tragu moemo pribliiti
njegovu shvaanju politike.
Najprije recimo da se u Mardeia jaz izmeu mistike i politike nije mogao
osjetiti.4 to to znai? Nita drugo doli injenicu da je njegov vjerniki ivot u
potpunosti proeo njegovu vlastitu drutvenu sferu. Odnosno, da je on uspio
pronai nain ostvarenja vlastitog djelovanja u svijetu prema kranskim naelima. A kakav je to nain? Najjednostavnije reeno nepolitikanski,5 a on je
oznaen prvenstveno pravilnim i pozitivnim vrednovanjem demokracije. To
je sustav koji zasigurno u potpunosti ne moe biti idealan, posebice kada se u
njemu ne naziru naela koja ga ograniuju te se u tom sluaju pretvara u otvo Gordan RPI, eljko, dobar si boj bio, trku dovrio, vijenac zasluio!, Nova prisutnost, 4
(2006) 2, 251-255, 251.
2
Usp. isto, 254-255.
3
Usp. Ante VUKOVI, Lice prijatelja mirotvorca, Nova prisutnost, 4 (2006) 2, 236-244, 238.
4
Usp. Rebeka Jadranka ANI, Evo kranina..., Nova prisutnost, 4 (2006) 2, 247-248, 248.
5
Usp. piro MARASOVI, Mardeieva vizija kranstva i politike, Nova prisutnost, 7 (2009) 1,
15-30, 19. Definiranje Mardeievog vienje politike gotovo je u cijelosti preuzeto iz navedenog izvora.
1

Nova prisutnost 9 (2011) 2, 349-352

351

ren ili skriveni totalitarizam, u povijesti esto oitovan. Meutim, demokracija

i dalje ostaje sustav najprimjereniji dostojanstvu ljudske osobe jer u sebi ima
ugraene mehanizme trajne preobrazbe prema boljemu. Preneseno u Marasoviev misaoni sklop, moemo rei da jedino u demokraciji polis, kao politika
zajednica, moe prerasti u demos, odnosno da je jedino u njoj mogue dokinuti
samodostatnu neodgovornost vladajue i privilegirane manjine ije se politiko
djelovanje svodi na vladanje nad podanicima.6 Jasno je da iz takvoga vladanja
nikada ne moe proizai sluenje, koje za Mardeia ipak ostaje vrhunska norma kranskog djelovanja.7
Politinost i politikanstvo neizostavno su kod Mardeia promiljeni u
kontekstu hrvatske drutvene situacije i njezina kranstva. On i crpi svoja promiljanja iz tog okvira koji je u bitnome odreen svojom povijesnou. Povijest
i njezina zbivanja dobrano su i determinirala taj okvir jo uvijek ga udaljujui
od moderniteta i njegovih pozitivnih vrijednosti. Mardei je, dakako, svjestan
i loih strana toga procesa. Ali one nikada nee postati razlozi njegova odbacivanja, nego, dapae, prostor mogueg ostvarenja kranskog poslanja. Tu on
smjeta i politiku sa svojom demokracijom. Sustavi u kojima se Hrvatska nalazila zadnjih nekoliko stoljea, a na poseban nain oni iz prologa stoljea, koili
su razvitak njezine demokratinosti i svijesti o njoj. Ne moemo se pohvaliti ni
injenicom da je Crkva u Hrvatskoj gajila simpatije prema demokraciji. To naravno i nije bilo mogue ukoliko znamo da se tek Pio XII. 1944. godine izravno
izjasnio u korist demokracije, s tim da je nedugo nakon toga vlast u Hrvatskoj
preuzela komunistika partija sa svojim ideolokim programima. Nakon osamostaljenja u zadnjem desetljeu prologa stoljea, koje je kranstvu prualo
bezgranine mogunosti ostvarenja, to svakako uvia i Mardei, Hrvatska
je ponovno upala u ideoloku zamku, ispunjenu pretkoncilskom mrnjom i
neprihvaanjem razliitoga. Tome je svakako doprinio i rat koji je harao ovim
prostorima, ali za Mardeia porae donosi najvei pad kranstva u nas. Ta
ideologinost, zapoeta jo s Hrvatskim katolikim pokretom, prenesena je u
stranake svae, to nije nita drugo doli obino izrabljivanje vjere u promicanju vlastitih svjetovnih interesa. A kranstvo je za Mardeia bitno odijeljeno
od svijeta. Osim toga, demokracija kao sustav koji je utemeljen na parlamentarizmu, ne doputa netoleranciju spram onih koji misle suprotno. Zato i podrava pluralizam ostvaren kroz mnoinu stranaka, unutar kojih krani imaju,
ne samo pravo, nego i dunost, svjedoiti Evanelje. (Naravno, uvijek unutar
onih stranaka s ijim se programima mogu povezati naela kranske vjere i
morala.)
Kompromis kranstva s politikom najvie se oitovao u primjeru velikog
zamaha politikog demokranstva na prostorima Europe. Ono je u svojim
6
7

Usp. isto, 17.

Politinost kao takva nuno guta sve ostale ljudske djelatnosti: gospodarstvo, sudstvo, znanost,
umjetnost, kolstvo, zdravstvo itd. te ih pretvara u politiku (usp. isto, 20).

352

Jure Perii, eljko Mardei prorok ispravnog politikog djelovanja...

poecima imalo zavidne rezultate, ali su se oni vrlo brzo istopili kada je to isto
demokranstvo inilo kompromise s ondanjom politikom i zanemarivalo
svoje kranstvo. Kasnije pronevjere i druge etike nedosljednosti dovele su do
njegova potpunog kraha.8 Upravo je primjer demokranstva za Mardeia bio
jasan znak da se kranstvo mora kloniti velikih politikih sustava i velike
politike te se prihvatiti kranskog injenja dobra unutar svoga djelokruga.
Povezanost kranstva i politike uvijek nuno vodi do sekulariziranja vjere, a
to je za ovoga autora najvei promaaj povijesnog kranstva. Takvo je sekulariziranje kranstva zapoelo jo od Konstatina Velikoga i Teodozija, za kojih
je kranstvo i postalo dravnom religijom. Zbog toga krani nemaju pravo
osuivati modernitet izgraen na sekularizaciji jer su je, kako vidimo, sami
krani zapoeli provoditi svojim vjerskim nesvjedoenjem oitovanim u sve
veoj konformizaciji svakodnevnog ivljenja.
U tom kontekstu Drugi vatikanski sabor ini odluujui korak prema pravilnom vrednovanju politike. Svojim inzistiranjem na kranskoj brizi za svijet,
koja svoj okvir dobiva u naelima solidarnosti, supsidijarnosti i opeg dobra,
Sabor se uvijek stavlja na stranu potlaenih, u korist obespravljenih i u slubu
siromanih. Jer razliite deklaracije i srdani razgovori vie ne prolaze, budui da on sam to danomice proglaava.9 Kranin je, naprotiv, pozvan initi. I
to protiv i usprkos struje svijeta i vjetra javnosti! Kranin je, dakle, ovjek za
drugoga, a nikad podreen bioloko-evolucionistikim potrebama samoodranja.10 Utemeljeno na dogaaju kria, kojim se potpuno ostvaruje ljubav Boga za
ovjeka, kransko djelovanje mora svoj ivot uvijek usmejravati prema koristi
za brata ovjeka. A to nije nita drugo doli dobrota. I to specifino kristovskokranska koja je najbolji mogui doprinos politiko-demokratskom djelovanju.
Nju je Mardei uzeo kao najbolje objanjenje evaneoskog kranstva ije su
istoznanice: ljubiti neprijatelja, dati ivot za blinje, imati isto srce, ne suditi
druge nego sebe, biti krotak, ponizan, mirotvoran, milosrdan, oprostiti bratu,
moliti za progonitelje, ne initi pravdu da nas ljudi vide, izabrati uska vrata i
tijesan put.11
to vie rei? Ovaj suvremeni prorok nam je sve rekao. Pravo pitanje glasi:
Hoemo li ga posluati i prihvatiti? Ili naprotiv zanemariti, kao to je to bio
sluaj sa svim prorocima koje je Bog podizao kroz povijest spasenja? To ostaje
na nama. Na kranima. I na naoj Crkvi. Posebice ovoj u Hrvatskoj.

Usp. eljko MARDEI, Sekularizacija i politika, Nova prisutnost, 4 (2006) 2, 283-285, 284.
Usp. Jakov JUKI, Lica i maske svetoga, Zagreb, Kranska sadanjost, 1997., 306.
10
Usp. isto, 305-306.
11
Usp. J. JUKI, nav. dj., 17.
8
9