Professional Documents
Culture Documents
Skripta Za 20. Vek
Skripta Za 20. Vek
Ideja o ujedinjenju jugoslovenskih naroda i stvaranju zajednike drave je modernog doba i javlja
se razvitkom drutvenih odnosa, raspadom feudalizma, slabljenjem osmanlijskog carstva i
habzbzurke monarhije i snaenjem graanskih slojeva u jugoslovenskim zemljama. Jugoslevenske
ideje pratilo je shvatanje o istorijskoj povezanosti jugoslovenskih naroda i o njihovoj etnikoj
srodsnosti.
Povoljno na raanje ideja o ujedinjenju uticala su ujedinjenja Nemake i Italije, strah od
teritorijalnih irenja graninih drava na raun etnikog prostora Jugoslavije.
Jugoslovenska ideja razvijala se razliito u jugoslovenskim dravama kao vid nacionalnog
preporoda u Hrvatskoj i Sloveniji, a u Srbiji u dve varijante: istono kao vizija ujedinjenja Srba i
Bugara u zajednikoj dravi a zapadno kao ideja o stvaranju jugoslovenske drave pod vostvom
Srbije ( opisana 1844. u Naertaniju, Ilije Garaanina).
Svetozar Markovi je imao ideje o balkanskoj federaciji.
Za jugoslovenske narode pod austo-ugarskom ideje o ujedinjenju su se postavljale kao pitanje
stvaranja jugoslovenske jedinice u sastavu Habzburke monarhije ili ujedinjenja van njenih granica.
Jugoslovenska ideja se nije javljala ravnomerno u svim delovima Jugoslavije. U ruralnim
podruijima ideje o ujedinjenju zastupala je malobrojna intelektualna zajednica; Konfesionalne
granice su delile narode pre nacionalnog sazrevanja naroda i crkva je strahovala od gubljenja
uticaja.
Jugoslovenska strujanja probijala su se kroz pansrpske i panhrvatske ideologije a koncept i program
ujedinjenja odreivali su ideoloki stavovi njenih nosioca. Nosioci ideja i programa ujedinjenja su
zavisno od drutvenih snaga ije su interese zastupali, tako propagirali ujedinjenje kroz reavanje
poloaja jugoslovenskih naroda, ili revolucijom protiv austro-ugarske i Turske ili okupljanjem
nekih jugoslovenskih zemalja oko Srbije, kao dravnog jezgra.
Jugoslovenske ideje je ugroavala Austro-ugarska i nemaki imperijalizam uopte, koji je teio da
se preko Balkana probije na istok.
U trenutku javljanja jugoslovenskih ideja nezavisne drave su bile Kraljevina Srbija i kneevina i
Kraljevina Crna Gora ( od 1910.).
Atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda 28.jun 1914.
Austro-Ugarska je nameravala da slomi Srbiju, presee njeno irenje i izlazak na more i onemogui
joj da postane odluujui faktor balkanske politike.
Aneksiona kriza 1908. i carinski rat su bili samo neki od pritisaka.
Posle balkanskih ratova Austro-Ugarska je morala da se suoi sa uveanom i snanijom Srbijom i
strahovala je od njenog ujedinjenja sa Crnom Gorom i njenog pretvaranja u oslonac ruske balkanske
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
politike i povezivanjem sa ostalim silama Antante, koje su se trudile da zaustave agresivni nemaki
imperijalizam.
Austro-Ugarska je ak imala ideju trijalistikom ureenju dela svog carstva kako bi zaustavila
irenje ideje o ujedinjenju i kako bi suzbila uticaj srpske nezavisnosti na okolne zemlje.
Ratna stranka je planirala da vojno porazi Srbiju kako bi jugoslovensko pitanje reila u okviru
Monarhije i kao povod za takav napad iskoristili su atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda u
Sarajevu, za objavu rata.
Italija je takoe bila veliki protivnik jugoslovenske ideje zbog svojih pretenzija na jadranskoj obali;
Vatikan takoe nije pruao podrku idejama ujedinjenja zbog straha od prevage pravoslavlja i plaio
se bi kroz tu dravu dolo do prodora ruske politike u Evropi.
Velike sile nisu bile za to da se srui Austro-Ugarska zbog ravnotee prema Rusiji. Srbija i Crna
Gora su do kraja 1915. ratovale sa Austro-Ugarskom potpomognutom nemakim i bugarskim
snagama.
Srpska vlada i jugoslovenski odbor sukobili su se oko karaktera ureenja budue drave i statusa
odbora. Nikola Pai se pozivao na pravo naroda na samoopredeljenje ( smatrajui da je to sredstvo
borbe za razbijanje Austro-Ugarske a ne naelo budue drave); Srpska vlada je gledala na
jugoslovenski odbor kao na podreeno politiko-propagandno telo u slubi jugoslovenskog
programa Srbije, odbacujui zahteve Anta Trumbia da se Odbor prizna kao ravnopravni inilac u
procesu ujedinjenja; Jugoslovenski odbor je, na elu sa Supilom, pokrenuo pitanje jugoslovenskog
pitanja iz hrvatske perspektive, zahtevajui da u narednoj etapi Srbija sprovede reforme kojima bi
se spreila srpska prevlast.
Pai je bio nosilac ujedinjenja po srpskom programu a Supilo je pokuavao da napravi hrvatski
program ujedinjenja koji je podrazumevao Srbiju iz 1913. ( sa Makedonijom i Vojvodinom),
Hrvatsku ( sa Slavonijom i Dalmacijom), Sloveniju, BiH i Crnu Goru.
Krfrska deklaracija 20.jul 1917.
Doneena je na Krfu od strane predstavnika buroazije jugoslovenskih naroda.
Kompromisni dokument u kojem su doli do izraaja ustupci srspke vlade i Jugoslovenskog odbora.
Srpska vlada nije priznala jugoslovenski odbor kao ravnopravnog lana u procesu ujedinjenja. Pai
je deklaraciju smatrao manifestacionim aktom. Predstavnici obe strane bili su saglasni u tome da
su Srbi, Hvrati i Slovenci jedan narod.
Krfskom deklaracijom srpska vlada je prihvatila ideju ujedinjenja tri naroda po principima
samoopredeljenja, dok je jugoslovenski odbor prihvatio monarhistiko ureenje sa vladavinom
srpske dinastije.
Krsfka deklaracija podrazumevala je Kraljevinu Srba, Hrvata i Slovenaca kao ustavnu, demokratsku
parlamentarnu monarhiju sa srpskom krunom na elu.
Majska deklaracija
Doneena od strane 33 predstavnika jugoslovenskog odbora u bekom parlamentu.
Izjanjavala se za ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u nezavisno dravno telo, pod ezlom
Habzburko-Lorenske dinastije. To je dalo manifestaciji katoliki karakter.
Znaaj majske deklaracije je u tome to je ideju jugoslovenstva izdigla iznad provincija i dala joj
internacionalni karakter.
Posle majske deklaracije u Sloveniji se javio snaan nacionalni pokret koji je isticao zahteve za
samostalnou Jugoslovena. 1918. Austro-ugarske vlasti su zabranile svaku agitaciju za Majsku
deklaraciju.
Sile Antante nisu pristajale na ruenje Austro-Ugarske ali je ruenje Monarhije podrazumevalo
stvaranje Jugoslavije, tako da su iz istih razloga odbacivale ideje o ujedinjenju.
Drave Antante su do 1918. prihvatale reforme u Austro-Ugarskoj i davanje teritorijalnih ustupaka
jugoslovenskim narodima. Stvaranje nove drave protivreilo je interesima Italije, njenim
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
Stvaranje SHS
1918. kada su sile Antante prihvatile ruenje Austro-Ugarske u Zagrebu je stvoreno Narodno Vijee,
kao trei faktor na politikoj sceni jugoslovenskog ujedinjenja, pored Jugoslovenskog odbora i
vlade Kraljevine Srbije.
Narodno vijee inili su Anton Koroec, predsednik, Svetozar Pribievi i Ante Paveli, stariji kao
potrpedsednici; Vijee je odbacilo ponudu cara o Hrvatsko-ugarskoj nagodbi. Hrvatski sabor je
raskinuo dravno-pravne odnose i veze izmeu Kraljevine Hrvatske, Slovenije i Dalmacije sa
Kraljevinom Ugarskom i Carevinom Austrijom.
6-9. novembra 1918. u enevi sastali su se vlada Kraljevine Srbije, Narodno Vijee i Jugoslovenski
odbor i njihovi predstavnici su doneli deklaraciju koja se izjanjavala za ujedinjenje Srba, Hrvata i
Slovenaca u nedeljivu dravnu celinu.
enevska deklaracija je predviala formiranje zajednikog ministarstva kao meovitog tela sa
zadatkom da organizuje zajedniku dravu do formiranja ustavotvorne skuptine; U tom prelaznom
periodu funkcionisale bi dve vlade srpska i vlada Narodnog vijea.
Pai je prihvatio dravni provizorijum od stvaranja zajednikog ministarstva do donoenja ustava,
konfederalnu organizaciju i faze dravnog ivota sa dve ravnopravne vlade i ostavio otvoreno
pitanje oblika vladavine.
Protiv Paia ( srpske vlade) su bili predstavnici Narodnog vijea, Jugoslovenskog odbora i srpske
opozicije kao i sile Antante. Tako je dolo do odstupanja od srpskog programa jugoslovenskog
ujedinjenja.
Poto drava SHS nije bila u stanju da brani svoje granice one su bile pod pritiskom Italijana i
Narodno Vijee je bilo primorano da zatrai srpsku vojnu pomo; Srpske trupe su prele Savu i
odbranile krajnje granice jugoslovenske teritorije.
Velika Narodna skuptina Srba, Bunjevaca i ostalih Slavena je 1918. u Novom Sadu donela
rezoluciju o prikljuivanju Vojvodine Srbiji; Podgorika Velika narodna skuptina je ubrzo uradila
isto, donela rezoluciju o ujedinjenju sa Srbijom pod dinastijom Karaorevia.
Krajem 1918. Narodno vijee alje uputstva ( Naputak Narodnog Vijea) kao spisak uslova za
ujedinjenje, predviajui da konanu organizaciju nove drave odredi sveopta narodna skuptina
SHS, dvotreinskim preglasavanjem.
Ustavotvorna skuptina je trebala da donese ustav, odredi formu vladavine i unutranje dravno
ureenje.
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
Delegacija SHS nije se drala Naputka Narodnog Vijea zbog pritiska i italijanske ofanzive na
Jadranu, priznala je monarhijsko ureenje i dinastiju Karaorevia.
1.decembra 1918. regent Aleksandar je proglasio ujedinjenje Srbije sa zemljama nezavisne drave
SHS u jedinstveno kraljevstvo Srba, Hrvata i Slovenaca.
Time su zaobiena reenja i zakopani problemi o obliku vladavine, oduzimajui buduoj
ustavotvornoj skuptini karakter suverene ustanove.
Nain ujedinjenja otkrivao je interese srpske graanske klase za hegemonijom kao i
partikularistika shvatanja drugih nacionalinh buroazija.
Selo u SHS
Agrarna karta SHS je prikazivala velike posede u Vojvodini, Hrvatskoj i Slavoniji a Srbija je bila
zemlja malih parcela.
U najveem delu Kraljevine selo je bilo nerazvijeno i zatvoreno za uticaje sa strane, pod jakim
dejstvom starinske tradicije a u nekim delovima Crne Gore sa tragovima plemenske strukture.
Zbog nerazvijenog sistema obrazovanja u delovima Srbije, Cnre Gore, Makedonije, BiH, u
Sandaku i na Kosovu nepismenost je bila masovna.
1919. vlada je pristupila agrarnim reformama koje su bile nedosledne i komplikovane zbog mnotva
propisa. U muslimanskim krajevima su age i begovi predstavljale neku vrstu zemljine aristokratije;
U takvim krajevima agrarno pitanje nije moglo da se razdvoji od verskog i nacionalnog.
Verske organizacije su titei svoje posede isticale da je ugroeno njihovo funkcionisanje.
Agrarna reforma je umesto reformi iskoriavana kao sredstvo za smirivanje socijalnih sukoba na
selu i kao oblik politike borbe.
Agrarno pravo je proglasilo jednaka prava nezavisno od nacionalnosti ali je praksa agrarne reforme
bila drugaije; Proklamovala je ukidanje velikih poseda, koji nisu bili ukidani, kmetski odnsi u
nekim krajevima nisu ukinuti, crkvama i bankama su ostavljeni posedi preko dozvoljenog
maksimuma. Princip da zemlja pripada onome ko je obrauje nije ni izdaleka bio ostvaren.
Industrija nije uspevala da zaposli viak seljatva a sa druge strane ni da snabde selo industrijskim i
agrotehnikim proizvodima. Na malim i razbacanim parcelama i nije mogla da se razvije
organizovana privreda.
Suvina radna snaga odlivala se sa sela, oko 30.000 ljudi godinje. Skoro miliona ljudi u
gradovima sluilo je i nadniilo na poljoprivrednim odnosima a oko je 3 miliona ljudi je trailo
posao, inei fluktuirajuu radnu snagu.
1932. Vlada je stavila moratorijum na seljake dugove, to ipak nije pomoglo oporavku sela jer su
se seljaci zaduivali kod lokalnih bogataa. Oskudicom seljaka koristile su se banke i lihvari.
Seljatvo je bilo okrenuto sebi i svojim problemima, pritisnuto praznovericama, neprosveeno i
nepismenou koja se neprestano uveavala zadravanjem dece van kola. Industrija je bila slaba i
nerazvijena tako da nije mogla da pomogne modernizaciji poljoprivrede.
Naprednija organizacija poljoprivredne proizvodnje i ukljuivanje sela u modernizaciju bila je
zastupljena u razvijenim severoistonim i severozapadnim krajevima Kraljevina u Vojvodini,
Sremu, Sloveniji, delovima Hrvatske i delovima Severne Srbije.
Postojala je znaajna razlika meu selima koja su imala dugu tradiciju obrade zemlje, sa veim
brojem nemake manjine i koja su se nalazila blizu veih varoica. Primetan je vei stepen kulture
ivota, naina odevanja, ishrane, higijene, veterinarske zatite...
Nerazvijena industrija nije mogla da unapreuje druge privredne grane izuzev u industrijski
razvijenim severozapadnim rejonima Kraljevine i u Severnoj Srbiji i Pomoravlju. Radnitvo je bilo
bez vee radne tradicije i strunog iskustva, u osnovi vezano za selo.
Radnika klasa je bila malobrojna, nekvalifikovana i neravnomerno rasporeena. Meutim
privredno i po socijalnoj strukturi nerazvijena zemlja imala je ipak razvijen radniki pokret,
revolucionarno raspoloen i politiki jedinstven.
Karakteristiku dravne ekonomije su inili mnogobrojni karteli koji su kontrolisali cene na tritu;
Zajmovi su uzimani od drugih drava, najvie od Francuske i SAD, neracionalno su troeni i
proizvodili su gomilanje dugova, tako da je Kraljevstvo ubrzo bila jedna od najzaduenijih zemalja
u Evropi.
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
Strani kapital je bio ulagan u rudarstvo, metalurgiju, hemijsku, umsku i poljoprivrednu industriju.
Za eksploataciju jugoslovenskih bogatstava pod povoljnim uslovima strani kapital je dobijao
koncesije, tako to se koristio vezama sa vladajuim snagama, protekcijama i potkupljivanjem
odgovornih politiara.
Saobraaj se razvijao u svrhu trgovniskih povezianja.
Srpska buroazija je zahvaljujui privrednom posleratnom poletu, vezama sa dravnim aparatom
vlasti i stranim kapitalom, rasla i inila graanski sloj, koji je gradio letnjikovce, kolovao decu u
prestinim stranim kolama i ugledao se na ivotni stil inostrane buroazije.
Hrvatska buroazija se izmeala sa hrvatskim veleposednicima, vezana za ivotnu tradiciju srednje
Evrope, gledala je sa nespokojstvom na jaanje srpske buroazije zahvaljui njenom monopolu na
vlast i politiku.
Najelementariji pokazatelj kulturne zaostalosti u Kraljevini bila je masovna nepismenost. Po popisu
iz 1921. ak preko 50%. Ovaj procenat je u Makedoniji, BiH i na Kosovu bio i preko 80%, a bio je
znatno nii u zemljama koje su, do ujedinjenja, bile pod sastavom Austro-Ugarske.
Za razvoj kolstva karakteristini su napori da se stvori jedinstveni obrazovni sistem, od osnivanja
Kraljevine broj kola se neprestano uveavao, a 1929. je uvedeno osmogodinje kolovanje.
Gimnazije su bile glavne i najelitnije srednje kole u koje su ila deca imunijih slojeva i
najambicioznijih seljaka. Gimnazije su bile favorizovane u odnosu na strune kole. Nastava je
izvoena na srpskohrvatskom jeziku, u Sloveniji na slovenakom, a nacionalne manjine nemaka,
maarska i rumunska su pod meunarodnom zatitom dobile pravo da organizuju odeljenja na
maternjem jeziku.
Pored dravnih kola postojale su i privatne ali i crkvene kole, ene su ile u tzv.domainske kole.
kolski programi poivali su na kulturi vladajue nacije, uzdizali su dinastiju Karaorevia, bili su
zadahnuti anitkomunizmom i religijskim oseanjima. kole su vodile aktivnu borbu protiv
nenacionalnih elemenata a posebno protiv komunista iz redova aka, studenata i nastavnika.
Pored dva postojea univerziteta u Beogradu i u Zagrebu, 1920. je osnovan i tei, u Ljubljani.
Krajem 1937/38. u Jugoslaviji je radilo 8 visokih kola. Razvoju univerziteta nastave doprineli su
istaknuti strunjaci iz redova ruske emigracije, meu njima se nalazilo vie naunika svetskog
ranga.
Univerzitet u Makedoniji je do poetka drugog svetskog rata radio pod zakonima univerziteta u
Beogradu.
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
je imid velike sile imala zbog saveznitva sa Britanijom i Francuskom u Krimskom ratu. Iz prvog
svetskog rata izlazi sa izvesnim teritorijalnim proirenjima Juni Tirol, Istra, Rijeka, Zadar i neka
ostrva na Jadranu.
U stvaranje kolonijalnog carstva Italija se upustila odmah po svom ujedinjenju i do poetka prvog
svetskog rata stekla je Eritreju, deo Somalije i Libiju- koje je zajedno sa Rodosom i Dodokanezima
dobila posle rata sa Turskom 1921/22 posle kog je i carevina u Turskoj nestala.
Sovjetski savez
Sovjetski savez je nastao iz prve socijalistike revolucije u istoriji i to je presudno obeleeilo
njegovo mesto i ulogu u godinama izmeu dva svetska rata. Sovjetski savez bio je po veliini
teritorije drugi na svetu, i iako drava revolucije imao je istorijski kontinuitet svojih teritorija, do
izbijanja WWII.
prava zasnivali na nasleu klasine rimske tradicije, preko srednjovekovnih vladara koji su svoja
prava takoe temeljili na nasleu do naslednog prava na presto. Pravo zasnovano na prolosti,
istoriji, preraslo je tokom novog veka u doktrinu legitimizma.
Tokom celog XIX veka dolazi do osporavanja legitimistikog naela. Ipak pogubljenja vladara nisu
bila mogua, i ak su se smatrala smrtnim grehom. Jo jedan od znaaja engleske revolucije iz XVII
veka bilo je suenje i pogubljenje Kralja arlsa I, i dotadanje pravo vladara da oduzme ivot
podaniku i da ima neogranienu mo, zamenjeno je njegovom odgovornou prema podanicima.
Znaajnija od pogubljenja pojedinanih prineva bio je slom legitimizma putem revolucija, kada su
pobunjeni narodi ruili prava i privilegije zasnovane na istorijskom naelu. Tako je francuskom
revolucijom iz 1789. ukinuto ne samo nasledno pravo vladara nego i plemstva u celini, i
proklamovala bratstvo i jednakost meu ljudima, nasuprot stalekom drutvu privilegija.
Napoleon je svojim postupcima pokuao ponovo da uspostavi principe legitimizma i kada je oboren
bekim kongresom pokuano je preureenje Evrope na legitimistikom naelu, ali su odluke
Bekog kongresa ponovo oborene tokom prolea naroda i Francuska je po drugi put postala
republika.
Uprkos nemirima u raznim zemljama i pojavi nacionalizma, koji je prava nacije stavljao iznad
prava naslea, tradicionalni legitimizam se pokazao kao vrlo prilagodljiv i preiveo je tako to se
ugradio u monarhistiko naelo i pravo na vlast starih dinastija.
Sumrakom monarhizma otvoreni su procesi brze i potpune politike afirmacije raznih politikih
strujanja. Pojavili su se novi oblici autokratije i despotizma, nastale su diktature novog tipa,
proistekle iz formalizacije masovnih pokreta.
Negacija monarhizma posle 1918. bila je zasnovana na republikanizmu i parlamentarizmu ali i na
sasvim novim meusobno suprotstavljenim konceptima autoritarne nacionalne drave sa jedne
strane i diktature proleterijata sa druge strane.
Ruenje Austro-Ugarske prihvatile su Antanta i SAD tek 1918.
Imenom revolucija bile su obeleeni pokreti za stvaranje nacionalnih drava, kod naroda AustroUgarske u ivinim oblastima Ruskog carstva i u istonim delovima Nemakog carstva.Karakterisala
ih je pobuna usmerena ka stvaranju autoritarnih nacionalnih drava ali i ka spreavanju socijalista i
komunista da se domognu vlasti.
Revolucije tog vremena podrazumevale su i bunt koji je polazio od marksistike politike teorije o
borbi klasa, koji je imao korene u ideji socijalnog preobraaja ukidanjem kapitalizma i
unitavanjem graanskog drutva.
Nacionalnooslobodilaki pokreti uinili su znaajne promene na politikoj karti Evrope jer su
urodili pojavom niza novih, srednjih i manjih, uglavnom parlamentarnih i delom liberalnih drava,
koje su nastale na teritorijama nekadanjih carevina.
Komunizam je bio pokret koji je istakao zahtev za potpunim prelomom u istoriji i stvorio je prvu
dravu socijalizma, gigantskih razmera, Sovjetski Savez. Komunistike revolucije su u najdubljem
smislu te rei bile revolucije, jer su teile politikojh izmeni drutvenog sistema, teile su korenitoj
promeni okolnosti ljudskih ivota ali i promeni samog oveka.
Sve ranije graanske revolucije, pre ruske iz 1917. imale su manji ili vei, ali uvek bitan uticaj na
dalji razvoj prilika u pravcu izgradnje kapitalistike privrede, a graanska revolucija u Rusiji nije
imala takav cilj. Revolucijom u Rusiji sruen je monarhizam i otvoren put komunistima, otvoreno je
novo poglavlje istorije sa novim politikim pokretima koji su svojom revolucionarnou
prevazilazili socijalizam sa kraja XIX veka.
Tokom prolea 1919. u Evropi je postojalo etiri socijalistike republike: Rusija, Maarska,
Slovaka i Bavarska.
Nacionalizam se podelio na liberalni i autoritarni a socijalizam je proizveo komunizam kao svoju
radikalnu varijantu.
Revolucije dizane za stvaranje nacionalnih drava imale su za cilj stvaranje nezavisnih nacionalnih
drava. Revolucije autoritarnih nacionalizama imale su ideju stvaranja monih drava nacionalnih
jedinstava a za socijalistike revolucije cilj je bio stvaranje puteva komunistikoj budunosti.
Republika vijea
sva vlast sovjetima
Ideja drave vea saimala je trajan program naglog i nasilnog prevrata usmerenog ka ruenju
kapitalistikog sistema.
Donosila je ideje prava na vlast proleterijata i siromanih drava vea, bila je sr komunistikog
programa, oivljavala je klasnu borbu umesto graanskog mira.
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
Vea ( sovjeti) nikla su spontano i postali organ revolucije i oblik revolucionarne demokratije. Po
stvaranju drave, vea su postala i organi sprovoena diktature proleterijata, tako da se republika
vea izjednaila sa diktaturom proleterijata. Vea su se javljala u poetnim fazama socijalistikih
revolucija u svim zemljama.
Teoriju drave socijalistike revolucije i drave vea opisao je Lenjin u Aprilskim tezama i u
Zadacima revolucije gde je pisao da sva vlast u dravi treba da pree iskljuivo u ruke
predstavnika sovjeta radnikih, vojnikih i seljakih deputata, na temelju programa a sva vlast u
svemu je odgovorna sovjetu.
Lenjin je pisao da sovjestka vlas nije nita drugo do organizacioni oblik diktature proleterijata a kao
dokaz da je diktatura neophodna koristio je odgovarajue stavove Marksa i Engelsa.
Sutinu Marksovog uenja o dravi shvatio je samo onaj ko je razumeo da je diktatura jedne klase
neophodna ne samo za klasno drutvo nego i za ceo istorijski period koji odvaja kapitalizam od
drutva bez klase
Za Lenjina Boljevici su bili sr drave vea koji su morali da budu sliveni u disciplinovanu
organizaciju koja je bila strogo centralizovana u kojoj su pojedinci bili samo delovi.
Lenjin je republiku vea smatrao najsavrenijom tekovinom moderne istorije, viim oblikom
demokratije od svih poznatih demokratija. Diktatura proleterijata je demokratska jer je diktatura
radnika.
Drava vea se temelji na proleterijatu koji oko sebe okuplja siromano seljatvo i sirotinju, osnova
joj je u partiji komunista. Za Lenjina je drava vea predstavljala pitanje stvarnosti ruske revolucije
a vremenom je postala deo njegovog ivota.
Kritika boljevike drave je dola sa svih strana pa i od onih socijalista koji su ostali kod optih
liberalnih gledita o demokratiji i smatrali da se u socijalizam moe ii samo ako se ovi ideali i dalje
potpunije ostvaruju.
Revolucije dizane za stvaranje nacionalnih drava imala je za cilj stvaranje nezavisne nacionalne
drave; za revolucije autoritarnih nacionalizama cilj je bio stvaranje mone drave nacionalnog
jedinstva a za socijalistike revolucije cilj je bio stvaranje puteva komunistikoj budunosti.
Autoritarni nacionalizam
Razlika izmeu nacionalnih i socijalistikih revolucija od revolucija autoritarnog nacionalizma bila
je ta to su prve dve revoluciju videle kao nain ostvarenja slobode, a pokreti za nacionalnu mo
nisu imali za cilj slobodu nego izgradnju autoritarne vlasti.
Autoritarni nacionalizam doneo je pojavu masovnih desniarskih pokreta i dve snane, u spoljnoj
politici ambiciozne i agresivne drave.
Teorija ivotnog prostora i ideje mira
Izmeu dva svetska rata postojale su dve grupe teorija koje su se temeljile na dve meusobno
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
Teorija ivotnog prostora nije nikad postala iroko prihvaena kao teorija trajnog mira. Njena
sutina predstavljala je suprotnost idejama mira i saradnje. Njen osnovni argument bio je da neki
narodi ive u takvim loim prilikama jer im nedostaje dovoljno prostrana teritorija. Iz takvog stava
jasan je zakljuak da takvi narodi moraju da tee da steknu uslove za ivot.
Jedan od korena ideje ivotnog prostora bio je revizionizam, tenja za izmenama stanja koje je
nastalo ishodom Prvog svetskog rata. Revizionizam se javio odmah po okonanju rata.
Drugi od korena bio je autoritarni nacionalizam koji je, kao i u unutranjoj politici teio zasnivanju
totalitarnih drava, imperija i hegemonije u meunarodnoj politici.
Teorija i praksa ivotnog prostora preuzele su od revizionizma elju za izmenom postojeeg
odnosa snaga a od autoritarnog nacionalizma tenju za apsolutnom vladavinom odreene
nacionalne drave nad jednim vienacionalnim prostorom.
Ovom teorija u spoljnu politiku unete su dve odlike autoritarnog nacionalizma:
1. tenja za zasnivanjem neprikosnovenog politikog autoriteta
2. kult borbe, borbe kao volje za ivotom
Glavni nosioci ovih ideja bili su italijanski faizam i nemaki nacionalsocijalizam; Faisti i nacisti
su se koristili istom retorikom.
Faizam i nacizam
Faisti su uporno ponavljali da jedan veliki narod, Italijani, sa takvom istorijom iznad svih naroda,
stoji stenjen na Apeninskom poluostrvu koje je siromano i da irenje teritorije predstavlja pitanje
ivota i smrti.
Nacionalsocijalisti su govorili o velikom superiornom narodu koji ivi na malom prostoru i zbog
toga ne moe da ostvari svoje sjajne osobine.
U obe ideje krila se tenja za imperijom, po cenu rata. U obe ideologije ideja borbe je imala bitnu
ulogu i pravdala se borbom za ivot i opstanak. Faisti su imali pretenzije na teritorije kojima se
nekada prostiralo rimski carstvo a nacisti su eleli stvaranje nemakog carstva.
Trajni mir se oslanjao na elje naroda a teorije ivotnoh prostora na nacije.
Nacionalsocijalistika autoritarna teorija
Autoritarni nacionalizam je ostao glavna karakteristika meuratnog perioda. Iz njega je stvorena
ideologija iji su segmenti bili vidljivi u politikoj praksi tog vremena.
Njegovi zaetnici bili su intelektualci konzervativnih i desniarskih shvatanja. Vremenom se
pretvorio u masovni politiki pokret i konano u drave preko kojih je izaao na meunarodnu
politiku scenu.
Kao ideologija i kao pokret suprotstavljao se liberalnom nacionalizmu, autokratiji monarhija,
parlamentarnoj demokratiji, socijalizmu, komunizmu i interakcionalizmu.
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
Ekonomska kriza
Poela je krahom njujorke berze 1929. i priblila se tome da predstavlja kolaps svetske
kapitalistike privrede. Eksperti drutva naroda su ispravno procenili da e se recesija u
severnoamerikoj privredi proiriti i na drugu centralno industrijsku privredu Nemaku.
Kriza se ogledala u primarnoj proizvodnji hrane i sirovina i njihovih cena, to je unitili privrede
zemalja ija je spoljna trgovina bila zavisna od malog broja primarnih roba, to je ekonomsku krizu
uinilo globalnom.
Japanska privreda je unitena jer je zavisila od trgovine svilom i pirinem, ije je trite naglo
nestalo.
Dolo je do velike nezaposlenosti u razvijenim evropskim zemljama. Dodatno je pogoravao
situaciju nedostatak socijalnih programa u SAD, tako da je nezaposlenost imala sutinski uticaj i
najjai udar na politiku industrijskih zemalja. Politiari su primeivali da 85% lanova nemake
komunistike partije ine nezaposleni.
Najznaajnija i dugorona implikacija ove svetske ekonomske krize je ruenje ekonomskog
liberalizma za vie od pola veka. Britanija, Kanada, sve skandinavske zemlje i SAD su 1931/32.
napustile zlatni standard, koji se smatrao osnovom stabilne meunarodne razmene. Velika recesija je
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*
prisilila vlade Zapada da u dravnoj politici daju prednost socijalnim nad ekonomskim obzirima.
Opasnost takvog postupla bila je radikalizacija politikih stavova prema levici i desnici.
Tako vlade vie nisu titile poljoprivredu od strane konkurencije samo carinama nego i
subvencioniranjem i garancijom cena.
Don Majnard Kejnz KEJNZIJANSKI principi britanski ekonomista koji je argumentovao ideju
o punoj zaposlenosti, kao osnove ekonomije ali i politike. Smatrali su da e prihodi zaposlenih sa
punim radnim vremenom da pokrenu ekonomiju.
Kao posledica Velike depresije javila se i ideja drave blagostanja sa jakim socijalnim
programom, mada sam ovaj termin ulazi u upotrebu tek 40.tih godina prolog veka.
U godinama posle prvog svetskog rata SAD su zabeleile veliki privredni rast; Velika recesija je
bila period prekida amerike dominacije svetskom privredom.
Rat je osim to je ojaao poziciju Amerike kao najveeg svetskog proizvoala pretvorio Ameriku u
najveeg svetskog kreditorea.
20.tih godina SAD su bile najvei izvoznik na svetu a drugi po uvozu, posle Velike Britanije.
Kejnz je napisao kritiku Versajske konferencije Ekonomske posledice mira.
Versajskom konferencija je osim velikih ratnih reparacija, to je bio udar na nemaku ekonomju i
privredu, Nemaka je proglaena i odgovornom za rat u klauzuli ratne krivice to je bio udar
nemakom nacionalizmu.
Nametnute ratne reparacije prisilile su Nemaku na teko zaduivanje uglavnom kod amerikih
kreditora. Krah njujorke berze 1929. je zato imao tolike posledice na evropsku ekonomiju. Uticaj
Velike recesije na politiku i javno mnjenje je bio dramatian i trenutan.
Snaenje radikalne desnice pojaano je neuspehom revolucionarne levice. Velika depresija je
komunistiki pokret iznav SSSR-a dovela do nemoi; Samoubilaka politika Kominterne
( Hobsbaum!) u kojoj je nastavljena politika izolacije i odvajanja od masovnih radnikih pokreta
predvoene socijal-demokratskim i laburistikim partijama, koje su opisivane kao socijal-faistike.
Palmiro Toljati je sugerisao da moda socijalna demokratija nije primarna opasnost, makar ne u
Italiji, a Moskva je traila da se ta sugestija povue.
Ruzveltova politika Nju dila 1933-1945.
*please do not print this * please do not eat this * komentari na pijemishijem@gmail.com*