You are on page 1of 2

Karnap, Empirizam, semantika i ontologija

Uvod
Empiristi su podozrivi prema apstraktnim entitetima, kao to su svojstva, klase,
brojevi, propozicije itd. Iz tog razloga, oni izbegavaju upuivanje na takve entitete
i ograniavaju se na tzv. nominalistiki jezik; tj. jezik u kojem takvi entiteti ne
postoje. Ipak, u sluaju odreenih nauka je veoma teko izbei upuivanje na takve
entitete.
Moda moe da se kae da matematiar ne govori o brojevima, ve o simbolima i
formulama kojima se rukuje na osnovu odreenih formalnih pravila. Meutim, ta je
sa fizikom? Da li je u sluaju fizike mogue rei da se ne govori o odreenim
vremensko-prostornim takama, ve o simbolima i formulama kojima se rukuje na
osnovu odreenih formalnih pravila? Isti problem se javlja u semantici: predikati
referiraju na svojstva; deklarativne reenice upuuju na propozicije (koje su
informativni ili semantiki sadraj tih reenica).
Karnap hoe da pokae da upotreba jezika koji referira na apstraktne entitete ne
podrazumeva prihvatanje platonistike ontologije; tj. upotreba takvog jezika je u
potpunoj saglasnosti sa empirizmom i naunim miljenjem. To je cilj ovog teksta.

Usvajanje novih vrsta entiteta i lingvisti ki okviri


Ako neko eli da govori o nekoj novoj vrsti entiteta, on mora da uvede sistem novih
naina govorenja; tj. novi jeziki okvir za te nove entitete. Prema tome, usvojiti
novu vrstu entiteta jeste isto to i usvojiti novu formu jezika; tj. novi skup pravila
za sastavljanje iskaza i za njihovo proveravanje. Na taj nain, usvajanje nove vrste
entiteta predstavljeno je u jeziku uvoenjem lingvistikih okvira za nove oblike
izraavanja, koje treba koristiti prema jednom novom nizu pravila. Karnap navodi
nekoliko takvih sistema:

Prostorno-vremenski sistem opaljivih stvari i dogaaja


Sistem brojeva

Sistem propozicija
Sistem svojstava stvari

Unutranja i spoljanja pitanja


Postoje dve vrste pitanja o postojanju: unutranja i spoljanja pitanja. Unutranja
pitanja o postojanju izvesnih entiteta odnose se na postojanje izvesnih entiteta
unutar odreenog okvira. Spoljanja pitanja o postojanju tiu se postojanja ili
realnosti samog sistema entiteta kao celine.
Odgovori na unutranja pitanja o postojanju se mogu nai ili isto logikim ili
empirijskim metodama, zavisno od toga da li je dati okvir logiki ili injeniki.
Tanije, u sluaju nekih jezikih sistema, odgovor na unutranja pitanja moe da
sledi iz samih pravila na osnovu kojih je izgraen sistem; takav odgovor je analitiki
i beznaajan. U sluaju nekih jezikih sistema, odgovor na unutranje pitanje moe
da bude empirijsko pitanje i na njega se odgovara pomou empirijskog istraivanja.
Pitanje Da li postoje brojevi (svojstva, propozicije itd.)?, ukoliko se shvati kao
spoljanje, jeste vanteorijsko; to je pseudopitanje (besmisleno pitanje).

Uvoenje novih jezikih formi


Mnogi filozofi smatraju da se pre nego to se uvedu nove jezike forme mora
odgovoriti na ontoloko pitanje; tj. pitanje o tome da li zaista postoje odreeni
entiteti. Karnap smatra da nam za uvoenje novih naina govorenja nije potrebno
nikakvo teorijsko opravdanje.
Prilikom uvoenja odreene jezike forme, suoeni smo sa jednim vanim pitanjem.
To je pitanje praktine, a ne teorijske prirode: Da li je korisno usvojiti nove
jezike forme? Ne treba dogmatski zabranjivati odreene jezike forme; takav
postupak moe da omete napredak nauke. Treba dopustiti svaku formu izraavanja
koja se uini korisnom; pre ili kasnije e doi do eliminisanja onih formi koje nemaju
korisnu funkciju.

You might also like