U Andrievim romanima nailazimo na snane enske likove koji esto

predstavljaju neponovljivo iskustvo i jedinstvenu sudbinu. Rije je o

snanim i upeatljivim enama koje se odupiru literarnim stereotipima.
Zalee njihove osobnosti je ivopisno, no njihovi ivoti esto sadre
traginu notu. U ovome osvrtu ostavit emo sa strane roman Gospoica te
vee Andrieve pripovijetke Mara milosnica i Anikina vremena rije je o
djelima u kojima individualna enska tragedija dostie vrhunac. Posvetit
emo panju romanima Na Drini uprija, Travnika hronika te Omerpaa
Latas, u kojima ene vre funkciju sporednih, no nipoto nebitnih likova.
Ako pogledamo likove Lotike, Ana Marije i Saida hanume, moemo
zamijetiti slinosti ali i razlike u njihovim profilima i karakterima. Andriev
interes za enske likove nadilazi obine opise, on zadire u psiholoke
profile i duh vremena. Stavljajui enske likove u kontekst vremena, Andri
pokazuje izuzetnu sposobnost otkrivanja njihovoga drutvenog poloaja i
psiholokih karakteristika.

Lotika

U romanu Na Drini uprija, lik Lotike predstavlja enu umiljatog ponaanja,

ali vrste volje, ljubaznu i slatkorjeivu, no prije svega odlunu
upraviteljicu hotela. Lotika je, uz Alihodu, vrlo vaan lik u posljednjim
poglavljima romana. Lotika je jedan od likova koji obiljeavaju naputanje
kolektivnoga iskustva i naputanje mita. Posljednja poglavlja govore
upravo o tome. Andri pod svoje povealo stavlja ivot i sudbinu Lotike,
upraviteljice hotela koji se nalazi pored samoga mosta. Strani utjecaji
dovode do promjena koje stre i nadjaavaju stari izgled kasabe. Promjene
su dovele do izgradnje Calerova hotela s natpisom Hotel zur Brcke.
Stvarni upravitelj hotela nije stari Jevrejin Caler, ve njegova svastika
Lotika. Zato je narod prozvao hotel Lotikinim hotelom.

Ona je tono znala gdje se to nalazi u hotelu i tko ga sve posjeuje.

Poznavala je poslugu te je sve probleme rjeavala uspjeno. Doekivala je
goste s osmjehom na licu, no imala je Lotika i drugu stranu, kao da je
nosila neophodnu masku. Nakon svakoga okonanog dana, ona se
zatvarala u svoju sobicu na katu sa svim ljudskim problemima i brigama.
Idila je prolazila i nastupili su teki dani. Lotika je bila uronjena u brojke,
borei se za ono to je stvorila. Financijska kriza teko je pogodila Lotiku, a
ni vrijeme joj nije bilo naklonjeno.

Kasaba se iznova mijenjala, donosei nemilosrdnu konkurenciju koja je

otela Lotikine goste. Lotikine financijske investicije su se izjalovile.
Riskirala je sa panjolskom boinom lutrijom i izgubila, investirala je tri
petine kapitala u propali projekt zeta Calera, kada su svi kupovali male
dionice poduzea, ona nije, budui da je hotel tada bio tek proradio.
Obiteljski problemi su samo oteavali ve ionako teku Lotikinu ivotnu
situaciju. Morala je podmirivati sve trokove vezane za porodicu. Calerova
starija ki Mina postala je ljubomorna na mlau sestru koja se dobro udala
te se pretvorila u ogorenu usidjelicu koja je zagoravala ivot u kui i
oteavala posao u hotelu. Lotika se morala brinuti i za Calerovo sakato i
maloumno dijete. Mnogo se traginih sudbina i nedaa prelomilo na
Lotikinim leima, mnogi su traili njenu pomo i savjet, no nitko nikada nije
upitao Lotiku treba li pomo. Bijeg iz granatama naetog hotela bila je kap
koja je prelila au.

Godine nedaa, strahova, boli i tuge izazvale su kod Lotike ivani slom. Ta
snana ena napustila je svoj hotel i svoju sobicu s pogledom na most,
povela je preko uprije lanove svoje obitelji i ula u nepoznatu tursku
kuu. Ondje ju je snala gorka sudbina. To neslomljivo bie ispustilo je
uasan krik koji je preplaio cijelu obitelj. Lotika se rui, pada i puca. Vie
nikada nee biti ista, sada je samo nemona starica, sklupana na podu.
Njen ivani slom protresao je starog i nesposobnog Calera koji se nakon
tog dogaaja promijenio na bolje. Postao je onakav ovjek kakav je od
samoga poetka trebao biti. Lotika je ena vrstog karaktera, mogli bismo
rei mukoga, obnaala je sve ivotne uloge, sve dok je nisu pregazile
ratne neprilike i novonastale promjene. Ona nije traila pomo, ve je sve
potiskivala duboko u sebe, ne znajui da se igra vlastitim ivotom.

Ana Marija

U Travnikoj hronici nailazimo na fresku psiholokih profila, bilo da je rije o

strancima ili domainima. Travnik je posluio Andriu kao predmetno
stakalce, na kojem autor prouava uzajamne odnose izmeu stranaca i
domaina, odnose izmeu akcije i reakcije u povijesnom kontekstu
travnikoga podneblja. Veliki dio romana posveen je ivotu austrijskog i
francuskog konzula, ivotu njihovih porodica i osoblja u travnikoj sredini.
Andri smjeta konzule, predstavnike drukijih ivota i tradicija, u
travniku kasabu. To opasno podneblje esto izvlai bijes, mrnju ali i
najskrivenije osjeaje i razmiljanja kod ljudi. Zanimljivo je promatrati kako

likovi reagiraju u kontekstu jedne zabaene i nepoznate sredine. U

francuskom konzulatu ive konzul Davil sa suprugom, mladi inovnik
Defose te pomonik Davna. U austrijskom ive konzul fon Miterer sa
suprugom Ana Marijom, njihovom kerkicom te zamjenikom Rotom.
Upravo lik Ana Marije unosi ivost u austrijski konzulat ali i u kasabu.
Danas bi moderna medicina rekla da je Ana Marija razmaena i histerina
ena, jedna nastrana linost devijantnog ponaanja. Linost Ana Marije se
protivi prirodi njenoga mua. On je staloen, lien unutarnjeg ivota, esto
hladan i bezlian u svojim postupcima i odnosima. Njegova je supruga
ista suprotnost. Ana Mariju najbolje upoznajemo u interakciji s ostalim
likovima u romanu. Ta leprava i kapriciozna ena uiva u zavoenju
mlaih mukaraca, no nikako ne uspijeva ostvariti kontakt, ni fiziki ni
emotivni, a kada kontakt postaje sve izvijesniji, stvari krenu naopako.

Kada ostane razoarana, Ana Marija se iskaljuje na fon Mitereru, koji je

bespomoan i posluan. ak mu je jednom priznala da se njoj gadi tjelesna
ljubav. Nakon nagovaranja, ona mu je rodila ki, no mir nije potrajao. Ana
Marija ne uspijeva zadovoljiti svoje porive, ona je neispunjena. Igrajui
uvrnutu igru zavaanja, izvolijevanja i prenemaganja, ona privlai
predmete svojih elja, no kada kontakt postane neizbjean, kada njen
predmet opaanja poinje pokazivati ljudske elje i prohtjeve, Ana Marija
okonava ono to je zapoela. To moemo najbolje primijetiti u njenom
odnosu s mladim Defoseom.

Za Anamariju i mladoga Defosea uslijedili su dani jahanja i zavaanja.

Sastajali su se i prividno rastajali, budui da se u sebi oni nisu rastajali ni
za sekundu. eljno su iekivali svaki novi susret. Kod normalnih osoba to
bi bio tipian proces upoznavanja i zavaanja. Radnja u poglavlju kulminira
kada mladi Defose pokua zagrliti i poljubiti Ana Mariju, no umjesto uitka,
mladia eka neugodno iznenaenje.

Ana Marija uskrauje sama sebi uitak i elju, rije je o mazohistikom

potezu, dok Defoseu to lii na okrutnu, sadistiku i neshvatljivu igru.
Izgleda da gospoa fon Miterer pronalazi uitak u samoj igri zavoenja, ali
ne i u tjelesnim dodirima. Zavaajui lokalnog sveenika, pripadnika klera,
ona se igra vatrom. Njena razbibriga postaje provokacija i napast, ona
uiva gledajui zbunjenog kapelana fra Mijata Bakovia kako se preznojava
i drhti od stida. No Ana Mariji ne uspijevaju ba svi pothvati. Ona ne
uspijeva zadobiti panju mladoga fon Paulia, koji je doao da zamijeni

njenog mua. Kada njena elja naie na zid, na odbijanje, Ana Marija
postaje tvrdoglavo dijete.

Ana Marija je prije svega jedno emotivno i uvstveno bie, u njoj emocije i
elja vode glavnu rije. Upravo nesklad izmeu razuma i iskonske elje
ine Ana Mariju jedinstvenim likom. Travnik kao zabaeno i egzotino
mjesto, mjesto koje je daleko od (neki bi rekli) dekadente Europe i
austrijskih dvorova, samo naglaava prirodu njezinog lika.