125

PLATONIZAM I TEMELJI
NEOPLATONIZMA *
GORAN

GRETI

Sve,uilite

u Zagrebu

Centar za povijesne znanosti

Odjel za povijest filozofije

Izvorni znanstveni tekst

Primljen 7. IX 1984

Kao uvod u ovaj rad ini nam se potrebno, a i neophodno

datiikoncizan prikaz ra~voja, u osnovnim crtama, platonike .filozofije poslije PlaItona, od!Ilosno problemaltski priJkaz3.it1 transformaciju platonizma k neoplatonizmu. I to iz slijedeih raz~oga:
a) Pttanj e povij elSIIlO-fillozOlftjskog znaenj a neopla'tonizma odnosno fHozof.j e Plotina li nj egOVi1Jh uenika i siljediben:iika neopbodrno je za razumije'vam:je Petrieve fllozofj;je kao i cijele !filozofije renesanse. On se izriito pooiva na tu kolu tj. njene
razl1iite (pxedsta mike, ak dapae pre,vodi Prokla da bl ga u.
n'io pr.tstiupa,rnim suvremenoj p,ubUci; b) MeutiJm, openito u
suvremenim ilstraivanjima povij esti ftlooOif.ije, ne Ikao doksografdije, ve dStrai,vam.ja njenog maenja za novovjekovnu pa i
suvremenu fi1oZOlfijsKu misao, ft:lozofija neoplatonizma dobiva
sve znaajn1je Il1!jesto. Ponovni interes za Platina probuen je
u doba romam.iizma l ali otad pa do damais traju ra;spra:ve o
njegovom zrna,enjlu. Poseb'ice se vodi ilntenzlvrna diJsikUJSija o razUkama, lidentinos't1 i 'razgraJn~enju izmeu ori:giJnai!ne PlatOIIlove :Hozofije 1 Plotinov'e, a ta je rasprava dobila novi kara:kter
i intenzitet na-kon Schleiermacherovog objavljivanja Blatonovih
djela. Povijesno-lf,tlozofijiSki odluujui korak pred:SltavJ'ja Hegelova tnteI'!preta-ciaa neo:platonJirzma (u njegovoj Povijesti filOzofije, .svaikako jOl i dalIlais najiboljoj) koja je bila ne samo historijski odluujua ve je i mjerodavrna u razliiItIm va,ri'jacijama i dan-danas. Hegel uvrMava neoplatonizam u ti,jek razvoja
gX1ke fHozo.rfije, dapae smatra ga osobitom sintezom gl"1ikog
mtljeIlija i, to je nrujvanije vjesnikom i zaetniikom, poetkom
novog stupnja razvoja duha. To je njegova uvena interpreta-

* Ovaj tekst dio je rada '0

l

Petrievoj

kri:tici Ari1sto-telolve metafdJZike.

Usp. M. WUJIldt: Platon und die Romantik, Neue J ahll"bUcher, Bd.

,35, 1915.

126

Greti, G., Platonizam t ... ,

Prtlozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

Cija o probuenoj duhovnosti i odreenju onog unutra'ujeg

individuuma, odnosno. po Hegelu neoplato.nizam ini poetak svije!ta duho.V1IlOOt!, subjektivnooti. 2 Pod Hegelovim utjecajem, kao.
ItO je pOZIIlato., stoji i ZenetI'ov prikaz Plotlna koji naglaava
njegovo J)1"Od'Uibljeno razumtjevalIlJje onog unutranjeg naspram
klalStka i subjektivno porijeklo i polazite neoplatonike filozoftje. U takvoj inite:rpretacij1 metafiZiki S1U1Stav izveden je na
odreeni nain iz stanja ivljen:ja s:ubje~ta, odnosno. time je uvedeno razlikovanje subjekt,i1mog mo.me1Ilrtia naspram objelkt.ivne
strukture bitka, razrl.kovanje ,koje se do. danrus o.dralo. u iIl1terpretaciljruma Ploti1Ila.3 I konano u n8.lem stoljeu najutjecajniji
i najzna:ajn1ji mterprelt Plot i nov e fUozofije je E. Brehier koji
u .!M:li.iJtim mooifilkwc'ijama nalStarvlja t'raddcliju Hegela i Zel[era
nagla.avajui nastanak specllflne suibj ektivnosti kod PIo.tina.
Prema Breh:ieru kod Plo.tina je mo.menft su:bjekt~vnosti nadreen
ontologljskom i, dapae tu se radd, na temelju mementa subjekt1V1Ilosti, o princiipijelnom dJnamiziranju onltologije pa se i cLjelo
metafiziko lUenje razumi,je na osno.vi tog temeljnog naela;4
c) Kod nalS je, na alost, usprIkos velikom znaenju 1 golemim
lSitraivaJlljima na .tom pod,ruju relatirvn.o. ma:lo pisano i o. P:lat 01Il u, a poselbtce o neoplatonizmu.5 No za nau filozofijskJu batinu ta trad1!Ci~ja je neobi,no v.ana, dakako, osobito za nae predstavnike renesansne i rame no.vovje'kovne :f11Jlozofije. Meutim ta
tradicija vana je i oOpenito, jer moe se lapidarno rei da i
ciijela pov:1jesrt fmazofiJje, ne samo re1Ilesanse, nije nita drugo
dol1. dugaak i nepresItami niz kontrover:z;ija Plwtooovog i Aristotelovog f.lozOO:iranja.
Kao to smo ve spomenuli od Hege1lovog i ZelI erov og vremena
raste inrtiere's 1: uvianje znaenja PlotdJna i neoplatonizma. Dodue neki znaajni i:nter;preti grke lfilozofilje, a to. je osobtto
1nteresamtno. upravo istraivai Platooa, odn'osno oni meu njima koji dre Aristotelovu kTitiku Platona neodrivom, a njegovo
filozofiranje samo mferiomim i nedosljedlIlim plart~om, promalbraju Plortii1Ila .kao nesre'tnu ko.mlbinac.'jru razlittilh orijentalnih uenja, storlika, pttagorejaca, razU1!tih mistInih UenJa 1
oriilginalnih P,la'tonovlh stajw1i~a. Sve je to dano III (I'azvodnjenoOm i prije svega (iskrivljenom sv,jetlu i perspekttvt post-Platonovog razvoj a Akademije. Truko na primjer mamen1!ti iIIlIterpre1t
Pla'tona P. Sho.rey smatra Plotino.VO uenje u potpunost:11IlespoUSip. G. W. F. Hegel: Geschichte der Philo<sophie, Framlkfurt 1970.
E. ZeJJler: Die Philosophie der Griechen, .1923.
4 E. Brehier: La Philosophie de Plotin, Paris 1961.
5 O Platonu imwmo, osim mamj'ih Iradova u liku p,reldigovora pojedinim prijevod'ilma jetddno rrud{we B. Boil1jaka u Fil. Hrestomatija I,
2
3

M. Cipra: Metamorfoze metafizike, Zagreb 1976. i Z. Posavec: Dijalektika i polttika, Zg1b. 1979, a o neoplatoiIliimnu kod B. Bonjaka: Grka
filozofska kritika Biblije, 19'71.

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

127

Jivim 's bilo kOj'im razdobljem Platonova f1J.ozof1ram'ja, dapae'

njegov je iracionalizam sasvim nespojoiv i oprean duhu strog'o
racionrulnog, na logosu zasnovanog Platonovog fllozofiranja. 6
Centr8.il!na osoba neoplaJton1zma bio je Plotin (204/5-270. n.e.),.
o njegovom ~irotu znamo dosta iz bd.og1raf'ije njegovog vjernog
uenika Porf1rija.7 Porfirije je sabrao i izdao Plot1nova djela
pod nazivom Eneade. Plotin se kolovao u Aleksandriji gdje je
poslLje postojala mameniJta aleksandrijska kola neoplrutonizma.
Ale~sandrijska kola je oonaka za idovski neoplaton!zam Fllona
i kranskii ,platonizam Klementa i OriJgena, no koji se svakako
ZIlrutnO razli~uje od helenskog platorumla Plotina. Plot1nov ui
telj u Melmandriji bio je AiIllonLje SakaIs. Plotin je kod njega
bio jedamaest goo.i:na, od svoje dvadeselt osme godJ.ne. Njegovo
uenje bUo je raireno po ci'jeloj rimskoj imperij'! prvenstveno
posredovan'jem njegovih uenika Porfilrija i JambUha, pa sve
do Prokla kao najmaajnijeg meu njima, koji je tada bio vod:iltelj Akademi'j e u .Men[.
Plot'in je roen u Likonru (lli Ltkopoli'su) u Egiptu i osobno
nikad nije pouzdano relkao g,odinu svog roenja, a u njegovom
krugu su se samo sla,vili, prema trad.icij 1, roendani Sokra ta
i Platona. Lsto je tako zanimljivo da ne postOji ni P[otinova
sHIra, jer to bi, dakako, mogla btti samo slika slike kao to je
i uvena njegova izreka da se sram'! vlast1tog ti:jela. To su
samo neke anegdote i detaJ.;ji :koje znamo od Porfirija, jer izvaIDjske elemente svoje biogra'fJ:je Plotln Ililje saopavao smatrajui ih u potpunosti 1relevanltnim. Nakon jedanaest godina
provedeniih kod Amonija krenuo je s imperatorom Gordijanom
u rat proltiv Perzije u etji da upozna filozofiju Perzije i Indije.
NaikOlIl proprusti tog rrutnog pothvata ISprustO se bjeei lU Antiohiju, a u etrdesetOj godini (244 g.n.,e.) doao }e u Rim. U Rimu je
drao filo~ofijska preda vanja, meutim deset godina nije nita
pisao tj. objavljivao. Poeo je pisati u prvoj godini vlada/vine
lmperatom Galljena (254. g.n.e.). Godine 263. !md je P;lot;inu
bHo oko pedeset deve't godina doao j e u ko1lltakt s trldesetogod1njim Porfirijem. U to vdjeme PLotin je napisao dvadeset 1
jednu knjigu njegovih predavanja i dLskusija s ueni.cima. Pod
utjecaljem tj. na nagovor Pomirija i rrunijeg uenika AmeUja.
GentHljana napisao je sJijedee dvadeset i etiri knjige, a 268.
g. poolao je po Porftr1ju na SieiUju Jo devet novih knjiga.
Godtne 270. za vrijeme Porflrijeve odiStutnosti, P,lotdn je umro
u gradu Kampa;nlji. Nakon njegove slnrti AmeUje je pitao detlnJsko proroMrte o njegovoj daljnjoj sudbini i dobio odgovor
da se nalazi meu s'retnim demonlma.8
6

Usp. P. Sho.rey: Platonism Ancient and Modern, U. of Cat Press,

Berkley 19:3:8.
7
8

POl'lphyxy: Vita Plotini, Hamilmrg 19'58.

Usp. Po/r.: Vita Plotini, 22

128

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1981)

za vrijeme svog dvadeset es'togodlnjeg bora:Vlka u Rimu Plo-

tm je imao golem .utjecaj kao

predava i \ulitelj fllozof'ije i mnogi

mameniti ljudi bill ISU njegovi sluate:lji. O Ploti!Ilovom izuzetnom utjecaju na njegove slUJaltelje kao i o njegovim ~stati
nOm sposobnostima sauvane su prekrasne pritpOv1je'Slt'i, kao i
,o njegovom vellikom poonavaniju ljudiskog ~ara(ktera i brLge oko
UJen1:ka. NajJj.epi primjer je sam PorfLrije. Naime, Kad je Plotin
primljeltio njegovu duhovnu rast~ojenost pa i opasnosIt samoUJbojstva savjetovao mu je da nekamo otputuje, i to je njegovo
poznato putovanje na Sici1iju.9 PJdtin je uivao osobit respekt
i zatiltu imperatora GaUjena i njegove ene Salonime pa je
taiko do}jio i doputenje da .resltaurira naputeni g,rad Kampaniju u grad filozofa. Prema Plotinovlm planovima grad je
trebao bilti organiziran i njiime je trebalo bilU upravljano prema
Platonovom djelu Nomoi, a trebao se zvati Platonopolis. 10 Meutim niJkrukve!zvan:jske okolnosti n'isIU mogle poreme't'iti tijek
nje~ovlh razmiljanja, on je rado diSIkJUJt1rao s uenicima i prIhvaao kri'tilke ne !t'raei za sebe nLkakav poseban autoritet.H
Njegove killj'ige nisu ,~omponi'rane prema nekom opem planu,
a budui da ,je sla;bo vidio teOOsIt je }l1sao samo jedanpult i nije
ga ponovno iltao. NjJje besprijekomo poonavao grku gramatiku
truko da je ureenje ,teksta kao i kompOlIliranje i izdavanje
mnj'tga bila zadala Porf.rija. od njega i potjee ime Eneade.
To 'su pedeset etiri knj'Lge svrstane u grupe od devet knjiga.
Usprkos trukvom na'izgled nesreenom radu Plotmovo m'iljenje
je izuzetno s:istematino i oiito da je ve imao zavrenu cjeJokupnu ~oncepciju stsltema filozofije prine neg'o to je poeo pisati.
Openilt. odnos Plot'ina prema njegovim prethodnitCima u cjelini je jasan 3!li ne i u det,aJjima. Prije svega nemamo nLk~k'Vih
pouzdrunih. izVjetaja o njegovim alelk:sandrijlski'm uiteljima. Nije .saiuvan nijedan tekJSt od AlnOlIlija, a ]zvjetaj'i o njegovu
uenju dola'ze od p~s3JCa ~oji su djelovali posHje pa se i opravdano sumIlJja u njLhovo poruzdano poznavanje Amonijevih nauavanja. Porflrije i~vje'ltava, kao to navodi Euzebije, da je
Amonije odg:ojen ,kao kl'1anln, meutim doavi u kontakt s
filozofijom naputa kranst,vo. Roen je u Ale~sandriji, a prema jednoj Old legendi i interpretacija ime Sakas upuuje na
njegov posao nosa-a vrea (SAKAS). Pok'raj Plotina njegovi
uenici ,bUi su uveni krLt1a,r i g'ramatl1ar Longin, kransk1
mislilac ortgen i Herenije. Navodno je meu nj'Lma posrtojao
dogovor o dranju u tajnosIti Amonijevog uenja no to su prvo
prekriLi Herenije i Or1gen pa je kona,no i sam Plottn poeo
javno nauavati Amonijevo uenje i, kao to smo ve spomenuli,

Por.: Vita Platini, ll.

POf.: Vita Platini, 12.
11 'Por.: Vita Plotini, 13.

10

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-.11:6, (1984)

129

prvih deset godina nije n1ta pisao tj. objavlNvao. U svakom

sLuaju u Plotin ovim djelima nema nikakvog ukazivanja na
Amonija, a i PorfiriJje ne kae da tu c:ljelu povijest znade
neposredno od Plotina. Primjerice, ZeBer SIIIlatr.a e'i:jelu tu stvar
vrlo dwbi~om a njen mOgJwi na-stavak vidi u analogiji sa
sUnim legendama o prv'im pita:gorejcima. BiJo ka:ko biJ.o danas
je opeprihvaeno da se Amon'ije smaitra stvarnim zaetnikom
neopla-tonizma. U njegovoj osobi vidimo cl'Ite pitagorej.skog u
dotvOl~ea i e~statinog mislioca, a njeg;ov golem utjecaj pr.oizla:zio j e ika;ko iz arskets:kog nairna nj agova ivota tako i od temeljitih karaootedstl:ka njegova uenja gdje svako filozofiranje
zruvlia'va u mrsttnom ujedinjenju s predmetom ra~naJtrarnja.
B~ sumnje, on je u prvom redu odgovoran za postupnu preoib'raz:bu pla.tonizma od :fHozofijskog k rel1gio2mom duhovnom
stajaliItu. 12 .Aimonije nije ootavio nikakve pisane tekstove ali
je zato njegov jedin'! originaJ.ini uenik (kao to je to Longin
izriito tvrdio jo za ivota Plotina) ostavio cijeli fi1ozof'tjski
sLstem. U Uteraturi se ponekad postavlja pitanje da 11 se time
ponavlja problem Sokrat-Platon (primjeriJee H. R. S.chwyzer).
Ka.o metodolo:ko pLtam.je pli~blem oito ne postoji, a isto tako
je ja/sno da PlottJ1n nije teio ovjekovjeenju uitelja s obzirom
da nikad u svojim :spisima ne spominje njegovo ime i na koncu,
a ,to je svaikako bitno, Amoniije nije odusta.o od pisanja s obzi:rom na svij est .o neznanjiU, on dois'ta vie poosj ea na Pita.goru
Illegoli na Sokrruta.
Sve to mi :imamo o AmonLju P.otjee P.o!sredn.o iU neposredno
od Porfirija koji ga je .i oznai.o kao utemeljitelja ne.oplatonizma
i tako on figurira dan-d'8Ina'S. Svakak.o je vana injenica da
je Porif.irije bio prvo ueniik Longi'lla i utoUko njegova svjedoaniS,tva imaju jo ve'u vrijednos/t. Zanimljivo je spomenuti da
je oko Amonija stvarana legenda ve u antici pa se i to nastavilo. U d vadeset.om stolj eu prOlg:laa va10 ga se znaajnim kranskim ocem, stvarnim piscem djela Dionizija Areopagilte, arij~cem i budiistikim sveenilkom koji je doao iz Indije u Alekisanddj U. 13
Da bi se u potpunosti razumio Plot'ino'V sistem i prije svega
ma'enje lIljegove transformaCIije Platonove filooorflje, odnosno
,recepctja Platona u rene:sansi preko neopl1atonizma, neophodno
de dalti u osno,vnim e'rtama sik'icfU filozofijskog i opeduhoW1og
12 US1P. E. Zelle[': Die Philosophie der Griechen, 1923, III 2. i Ammonius Sakkas und Plotinus, Kleine Schriften II; H. R. Schwyzer: R. E,
PZo'tinus, 19,51; H. v. Arni'm: Quele der uberlieferung uber Ammonius
Sakkas, Rhein. Museum 42, 1887; B. DomeniSky : Die Psychologie des
Nemesios, Beitriige zur Geschichte der Philosophie der Antike m, 1,
Mfuls;ter 1900; F. Heinemann: Ammonius Sakkas und der Ursprung
des Neuplatonismus, Hermes 61, 19'26.
13 Usp. H. Dorrie: Platonica Minora, MiLncnen 1976.

Greti, G., Platonizam;.,.,

130

F'rilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

J."a:zvoja platonizma do. Plotina. Term:inOnl platonizam, platoniki,

platoniari oonaava se fi1000f i:j ski smjer .tj. filo.zofi ko.ji svo.ja
sItajalita svjesno. izvode iz Pla'tona, a u 19. st. sve iih se nazivalo
neoplatoni~rima (tome odgovara antiki termin PLATONIKOI
plruoon1ari). Poslije je prihvaeno da se platonizam prije Plo.tina
,oona:ava .kao. srednji platonizam, dok se te,rmino.m neoplatoniari oznauje samo PlotJ1n i po njemu zasnovana ko[a. Terminom Akademija i akademiari oonaava se uvena kola u Ateni
i njeni pripadnici. Tu se mmU na K]senokrarta, Po.Io.mona, Karneada, AnUoha iz Askalona, Amonija uitelja PJuta1ma, Kalbena
Taura, Kasija Long1na, P1urtarha iz Altene. Dodue u runtici su
akaidenl'tarima smatrani sko.ro. ]slk1JjuiVio. p redstaV!Ilic i a:kademijiske skepse, primjerice AI1kesHaj, Kamead, Filon iz Larise i
o. tim akademicima referira AUgU1StilIl u Libri contra academicos.
I konano. je stvoren !termin Stara akademija (nadovezujui se
na Cicer-onove veteres) kao oznaka za neposredIIle uenike Platona i slijedeu generaciju.
Kao prvo. postavlja se piJtanje do kada je bBa pristupana batina Stare akademije tj. posebice mnogobrojni rukopisi Ksenokr ElIta i Po1o.mona iz ko.jth se moglo. vidjeti kako. su neposredni
uenici rarzumi'jevali samog PlatOIIla. Akademija je bila dva puta
u neposrednoj o.Pa;sno.sti u SIlllLslu flizike o.Psto.jnosti .inst'LtUJcij e,
pr,vi pUlta 200. g. pr.n.e. (u ratu FiUpa MakedonSkog pr.otLv Atene)
i to je relativno. dobr-o proivjela. I drugi put (86. g. pr.n.e.) u
napadu imperatOJ."a Sule na Atenu i tada je sasvim Po.uzdano.
UIIl'i'tena origtna1na Akademtja i njena edjela o.stav1tina. 14 Nova
akademija je potom ~graena na drugom mjestu dok je voditelj bio AIlltioh iz Askalona. l5 No. unitenje zaostavlt'ine ne odnosi se, dakako. na Platonove diija:loge, a njih se meutim smatralo. egzoteril11o.m lilteraturom i uto~o. ne 1stiniloom ostavtino.m. Smatralo. se da se dijalo.zi obra,6aj;u iro~oj publici i da
u njima nije sve reeno, dapa,e, esto se govori me,taforino
i zagonetno. i time je ro.ena sumnja da ono. autentLDo. nije
releno..l6 No. poznato. je da je ve' u Staroj a'kademiji do.lo. do.
ogol'1endh borbi oko pl'tave interpretacije PlLatono.ve filozofije.
To je svakruko. bio. i jedan od razloga tadanjeg pono.vnog pojavljivanja, u SID'is,lu interesa, za Aristotelo.ve radove koji upravo.
i sadre te pro i contra prvih uen1ik.a. Al'1is1totelo.vi rado.vi bili
su od AUigU1Sltovih. vremena jedini ko.ji su bili u potpunosti pristupani ali i potpuno. zruboravljeni i na;pu:teni,17 Dakako, OSo.14
15
16

O tome im'jetarva tP'lutarlh, Sula 12', 3.

O tome ilZvjetalVa P aUJSan.ija: delscr. Gr. 1, 17, 2.
Usp. H. Chern:]ss: The RiddZe o/ the Ea.rly Academy, Baltlmo!'e

1962.

17 U~. J. Bidez: Un singulier nau/rage litteraire dans l'antiquite.

Bruxelles 19'43; ,Paul Moreux: Les listes anciennes des ouvrages d'Aristote, LouJvailn 1951

Greti, G., P~atoniz(j,f>t i . ,

Irilozi 10 (1-2),

str. 125-166, (1984)

131

bao je prijeporno pitanje Aristotelove intell>.retaciae Platona

odnosno da li je on moMa krivo razumio birt Platonove fIUozofije ..
Meutim danas sve vie preV1lada,va stajalite da je ipak neopbodno, usprkos c.ijeloj .tradlc'iji, zadobiti uvid u pravog Blatona
upravo iz sVjedoanstva i kr11MJke njegovog najveeg uelllilka.
Zato se u principu doista u potpunosti moe sloiti s Gadamerovtm miljenjem da je te,ko pojmljiva i neprihvatljiva tv,rdnja
da je Aristotel krivo razuTIl'io Pla,tooa. No te ralsprave tiraju
i dan-danals i saisv1m je sigurno da u tome sanLslu, naime rekonstruIDclje pravog uenja, nee hiti nikada de;fiIlJi.tivno odluene.
K,senokrat kao j edan od neposrednih. Platonovih na;slj ednhlm.,
kao voditelj Akademije bio je osim toga i jedan od najmarljivJ,jih autora helenisti:ke fUozoflje. On je u mnogobrojnlim detaljnim radovima dao pr1!kaz cjeline PLatonovog uelIlja, no ti
radovi nisu bili nikad pubUc!.rami. Krusnoj antici bUo je poonato
samo nekoUko reenica tog velikog opiUJsa, a kad se unovdje
doba zapoelo s rekoll!str.ukciljom filozofije Stare akademije i to
p~'eko pokuaj a rel{!onS'tr~cij e Ksenokrrutovog sistema nij e pronaeno uglaV1nom nita u smi,slu ortgilIla1nih izvora. (I:mneu
ostalog i Zalto cijela di~Uisija oko ezoterinog uenja ostaje
taiko izuzetno neplodna, a posebice s obzirom na uloenu energiJu u ta 'istraiivanja.19 )
PIatontzam kao vodei fi1ozofij sko-dUJhovni pokret bio j e potisnut od stare stoe ,tj. stoicizma, meutim u svoj'im O'snoVlnim
zna'ajlkama obje kole zastupale su vrlo slina stajalita. Razlika je postojala o:solbLto s obzkom na metaifizi,ko utemeljenje
platonizma mada je Posejdonije pokuao usmjeriti stoicizam k
odreenom metaifizlkom utemeljenju tj. dokJinuM ralciona1nu
ovostranost stare Stoe. Danas je lako ustanoviti da su postOjale
snane struje k re:formi Stoe, no jo ne znamo odlUujui ~azlog
koji je doveO' do prevladavanja stoicizma nad platontzmom II
posljednjem sltoljeu stare ere. Ve je da VillO uvieno da u tome
ra~dJOblju nastupa duboka promjena u mi.ljenju i osjeajnost"!,
18

18

Najlvaniji radovi u tOj w:lo OIp.irnod 'modernoj 'kontrover:ziji su.

Slijedei:

H. Chernilss: Aristotle's Criticism of Plato and the Academy,

BaltilInolfe 1944; Ph. Mer/lan: From Plato to Neoplatonism, 196H; K.

Geiser: Platos Ungeschriebene Lehr'e, Stuttgart, 1963; H. J. Krame'r:
Arete bei Platon und Aristoteles, Heiide[be'lig, 1959, Der Ursprung der
Geistesmetaphysik, Platonismus und helenistische Philo,sophie, Berlin,
1971; K. Wurm: Substanz und Qualittit, Berlin, 1973, kao .i zbkke
radoiVa Das problem der Ungeschriebenen Lehre I i II, Da!r'IDs'tadt, 1969.
Od stal"!ijih rado'va tre1ba na:velsti: WUamo:wii\tz: Platon I; E. Howaid:
1

Die platonische Akademie und die moderne UniverSitas Litterarum"

1921; M. P:ohlenz: Der Geist der grichischen Wissenschaft 1923; W.
Jaeger: Aristoteles, 1923; P. L. LandeiSber.g: Wesen und Bedeutung der
platonischen Akademie, 192,3; O. Immi!seh: Academia, 1924; P. F.riedlend,er: Platon, Eidos, Paideia, Dialogos, 1928.
19 Us!p. lanak Ksenokrat od H. Dor:rie u RE IX, 1967

132

Greti,

G., Platoniz<'m i ..

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

a H. Jonas je sve te struje anti-wvan-nadr~cicma1nog tog doba

pokuao obuhvatiti pokre,tom, Itj. duhovnim stajalitem pod imenom gnoza.20 Bez sumnje je da tada nastaje znaanjan duhovni
prelom i to novo kasnoihelenistt'kog i posthelenis'tlkog habitusa
s1gumo je po svome porijeklu V:Dlo diferencirano i oito raznorodno. I na'kOlI1 mnogobrojnih i:straivan.ja, rasprava i . diskusija
o tome da II je ono novo tog vremena iraookomitrijsko Ui egipatsko, kamloiJC1,ov'Siko lli genuino grko ostaje prhl.ino ne,plodna.
U svakom s1uaju ta nova diuhovnos't je neto novo 1 Tazil.'idto
od dotadanje i preuzima mdes'to klrusMnog helenieJna i to na
nailn radi,kadlnog otklanjanja klasiiIlog ~1i prihvaanja onog
prethelenistikog. Meutim pri tom su u svim filozofIjskimkolama klwsdC'i ~ao Pltagora, PJ.~ton, AriJSltotel, Zenon i Epikur
zadrali .upravo kuJ.tsiko potoVIMlje i znaenje. Osobiti problem
istraivanja tlih fenomena danais je nedos'ta;tak bilokakvlh literarnih izvora, a maJo sauvanih gnOlsttlk:lih i hermelti!kth tekstova uJkazuje na za nas nepozna;te Jz'vore 1 prethodnike. Glavno
pitanje tih iSitraivanja ibL10 je Itko je utemeljitelj .tog rellg1oznog nazora na svijet i eshatologije, ,tog novog etosa i patosa.
P,ooblemi koji su utoliko vie privlaiM pamju s obzd,rom da je
ustanoVIljeno da su se helenistiko idOVIstvo i n astupa jue lwailllstV'O ujediniU III tome novom nazoru na ,svijet. DaJpae, dok~ano je postojrunje .p'Ojed'lnlh elemenata Ite nele.ni'stiike pooonostd k~ i ponek'ln pojmova i predodbi Ikoji joj 'Pr]pad~ju ve
u gr,~om prijevodu Novog zavjeta, u pismima Bavla l evane
ljim.a po Luki i Ivanu.:n Taiko je u prazninu, u povljesno-ifUozofij:skom smisLu, izmeu Stare a:kadem'ije i stare Stoe i Cicerona,
FUoilla, stoLka i p!latO!lliara na prijellazu iz stare u novu eru
stavljen Posejdonije. On je lU okviru povijestI :fUozofije poetkom
20. 'S'toljea smatran IStva,raocem te n'Ove univerzalne relLgtje i
filozofije i posrednikom izmeu orijentame 1 gr,ke mudrosti
i pobonosti, 'Odnosn'O velikim. eklekttarem kojem je uspjelo
ujediniti :raZilii,te struje ldoV1stva i kr8JllSltva i zatim ih helenizirati, a to i \Upravo ini f'iJ:ozofijsk u religiju ka'sne aIl!t1ke.
Tim i takvim pr1ilino obuhvatnim povijesno-filozofijsKim istraivanjima suprotstavlja Ise K. Reinhardt s knjigama Poseidonios
(1921) l Kosmos und Sympathie (1926). On pristupa tumaenju
Posejdonija metodom takozvrune unutranje forme kOlja pot'jee
~ George-kruga, a njegovo tumaenje i pri:ka;z Posejdonija upravo su prava ,suprotnom dotadanjim istraivanjima. Po Reinhardtu Posejdonije nije arhetip itavog religiozno-spekulativnog
smjera koji vodi ka kasnijem neoplatonizmu, nije iZ Azije, ve
1

UsP. H. Jonas: Gnosis und Splitantike Geist, 1934, 1954.

Usp. R. Lichtenhen: Die gotliche Vorherbesttmmung bei Paulus
und in der poseidonischen Philosophie (1922) i tu je navedena sva
20

21

osta!la rele.vamtna litell"atUTa.

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

133

su njegovi :fIilozofiljlski :prethodnici EshU, Hesi-od i proosokratovci,

on ne moe biti ono PrVlO, jer 'to ne dozvoljlava unutranja
forma njegove duhovn.osti. P,rema RedlIlhard:tu 'On je najvei
Augendenker der Antike, ,svjetski pu:tnik koji postaje filozof i
filozof koji je svjetski putn:~k. Posejdonije ne dolazi iz mistike
ve iz em an osti , a nj egova (povij e:Silla dj ela, geografska, meteorologiljiska, kozmologdljIsika, teologljlSika, etlka, psihologijska i eshatologidSika ujedinjuju Ise {ll s[rstem ~oji je ravnopravan s onim
.Alr1Sltote[a i Hri~irpa. Njegov temeljni fHozofijski doivljaj jest da
je sn~ga jedna-ka duhu i duh Jednak SIIlazi. Ta LOGIKE DYNAMIS
je centra1ni pojam njegovog potpuno moni:stlkog slistema koji
je ot~o !Suprotstavljen dualizmu jednog FiLona :i11 svakoj navodno orijentalnoj miiSlt'!Jci. Svijet je po njemu iv i u potpunosIti jedLn:stven of1ganizam u 'kojem se mikrokozmos i ma.krokozmos uklapaju jedan u drugi. Tak~im sltajail1tem Reinhardt
je meiutim ukLonio svalkli kontinul:tet izmeu PosejdOfIllja i neopl~t()nizma i Platona, i na njegovo mjesto u fhl:ozofijsko-povijesnom smislu postavio An,ltioha iz Askalona. No vrlo brzo pojavilo se drugo vrio zna'ajno djelo o PosejdOI1liju koje je Lstod'OlbnobHo i otra kdltLka Reinhardta, naJime rad F. HeinemanlIla :
Poseidonios metaphysische Schriften (1921) i drugi dio koji je
ralspraV1a s Reinhardtom 1928 g. F. Heilnemanll10va ~njLga daje
izuzetno bog~tu analiizu fllozofljsko-poVl1jesnih izvora 1 za razliik!u od Reinhardta ne promat.ra Posejdonija ,kaoizoUranu 1
sasvim izuzetnu osobu ve u cjeliokrupnom duhovnom kOI1ltekiStu
vremena. F. Heinemann je Slalbr'ao mruterija:l znaajan za Srednju akademiju, posebice o Karneadu i Antiohu, a u poglavlju
Platonismus und Stoa prikazan je proces stapanja oba uenja
i uloga koju su pri tom imaJi Panetije i Posejdonije, odi11osno
plauziJbilno je prikazan razvoj 1 preobraenje platonizma u vremenu o Ikojem pOSjedujemo truko malo 'izvornog materijala. Prema F. Heinemannu proces pdbUavanja Stoe i pla.tonizmla zapoinj e ve kJod stare Stoe odnosno ve se tada posta vij ao problem konzekventnog provoenj a strogog materij alisItikog monizma i pallltei'Zma. StoLarli su, naime, rijetko svijet izjednaa
vaU s ,bog.omve su Isvj e'us'kom umu prida vaU posebll1og nosioca,
tj. bog je oznaavan kao kozmos lli svjetska-dua lli eter. Tako
je nosiJtelj .svjetskog uma uvijek neka tmr i 'ima :sasvim odreenu funkciju ali i s.toji nalsuprot drugih tvari kOje djeluju
mehaniki pa se time mogu uvijek razl'Lkovati dva prauzroka:
djelujui i pasivni, LOGOS i HYLE. U okviru tih razlikovanja postoj3.ile su pneumatske, duevne Itva!I'ii kao vatra i zra-k, one 5 11
ouvava1ue naspram sauvanih kao voda i zemlja. To .su elementi kojima je panteizam oslabJ.jen i u siLStem wnesena vertikalna podvojenost kojla je karru~teri!Sti,na za dual1stike 8'i,s-

134

Greti,

G., Plat?ni;ea11l. i....

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

teme, prlmjerice zaPlatooa, odnosno platonma.m.22 Dru.gl problem

u procesu pr1bl1a-vanja oba uenja bio je problem teod1ceje i etike sto~ka. za Stou je PHYSIS bila umna mo koja jevla.dala svijetom i ovjekom i time je otvoren problem neboanskog izvora zla.
Za pla'toniare je porijeklo Zi1a billa materija, tvar, a to je stajalLte u poetku za stoLke blilo u potpunosti nepr.Lhvatljivo.
Tako primj erice kad Hrizip dozvolj ava mogunoot da SIU zli
duhovi ~,roci zla ve se nalazi na putu k neoplatonizmu. U
etici sto1!ari zahti evaju podvrgavanj e clj elog ivota umu all
TELOS formula gIla~: s}lljedl prirodu. Usprkos tome m njih nisu
prLroda i !Um zna,Hi ilSto, jer priroda ocao ta;kva nJije udoredna
dok um jest. Me'utdm to razliko,vanje ne slae se s istim mon1izmom pa zato Posejdonije uzdie LOGOS do iste kozmike sUe
koja je nadmona isto flz.kim snagama, a koja se kod o
vjeka poJa-vJj.uje kao dar prirode i u njemu pobuuje noetike
Sll8lge. Tako se primjerice oiJtuje njegovo pr1bliavanje spirltua,lizmu. Trea potekoa bill.o je !tradicionalno stoiko prihvaanje popularne relJ1g1je 'koja nije bila panteistika ve tetst~lka. Vjerovanje u djelovanje mantiike, rtvi ltd. pretpostavlja
personalnog boga i pro1;urje'no je panteizmu. PosejdOlnije je
primjerice uspreivao vrhovnog boga sa svjetskim graditeljem
i kraljem polisa i .Uipot'reibljavao !tipino pla'tonike termine kao
otac i demiurg uk!ojlma se oituje ra~bijamje isto moniJstikog
miljenja. PosejdoOnije se pokazuje u fizici kao i lU spoznajnoj
teoriji i log1ci kao !IlatS'tavlja unutamtO'iikog razvoja koji je
tendiraoO k pla.tonizmu pa j e 1 stoga moglo doi pooUj e doO nekrit1kQg' saimanja njegovog filoOzofiranja s pIa.tcmizmom.23
Platonizam je svakako .bioO jedan od mnogih duhovnih pokreta
u kojem .se oitovalo ono novo tadanjeg doba. On sLgurno nije
samo jedan smjer u okvi~u g,nost1cizma,24 oo :svakako ga je jednos'tra:Ilo ,tUlIIlaiti kaoilSikljuivo isto filoOzofijski sistem. Neophodno ga je isto tako, upravo radi ra~mnijevanja filozofijske
tradicije, p:r.omat'ra.ti klao na.iJl1 miljenja i time je on tijesno
povezan sa stolje'ima u kojima je !llalS;tajao. S jedne strane u
okviru p18ltonizma poJavlo se posljednji spekulativno-metafizi
ki Ulowf antike, BlotiJl1, aJi on je 1isto taoco omoguio i dao
prijelaz k teol:ogij>i, ekspUc1.tnoj fi1ozDlfljsikoj teologiji. Zato je
postao ne samo izvor specii1ne kasnoantike reUgioznosti ve
U\SiP. takoer M. Pohlenz: Die stoa, Gottingoo 1957.
USlp. Ph. Merl8.lIl: From Platonism to Neoplatonism, The Hau.gue,
196,6, koji takoer smatra da je Posejdonije znaajni posreidn'ilk izme22

23

u platonimna i neoplaton1zma. Za cideli ,komplMs pd.taIllja o znaenju

PosejidolIli:ja kao i cjelokupna literatura navedeni su u: K. Reilnhard.tovom lanku o PosejlCioni:ju u RE XXU, 1953.
24 To je imPlic!iJtno stajal~t,e u radu H. Jonasa: Gnosis und split-

antike Geist.

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

135

op,eniJto lrulturnoobrazovn1 temelj ctj elog doba 1 na koncu platonizam je biG posljednje uporite filozof'ijsk'O-kUltumGg otpora
naspram kranstva.25 Nastanak i ragyoij pl~tonmma od un1.tenja Ibaltiln.e Stare a'kademije pa d'O PJotina prHino je prijeporan
meiu st'nlnj ac.1ma i, dakalk'O, s obzirom na nedostatnosrt izvGra
rela;t>ivnG la;k'O pl'lua mogunost rarznorodnih i pGjedna:ko plauzilbiln1h 1nrterpretaci'ja. Naj:prl'je se SlIIlatralo da je gLavna osoba
tog razvGja biG Antioh iz Askalona,26 naime on je kao vGditelj
OhnoV1ljene AJkademtje prek1nu'O IS dotad vlada,juom s'trujom
s'kept1clzma te ponGvnG otkrio i nauavao Platonovu metaf1ziku.
Meutim njegGv zahtjev za pGv,ratak k StarGj a.kademiji, veterus
sequi, podra~ijevao je II prvom .redru ~enokrata i ATistotela,
meutim Ar~stGtelGvi radovi n~su biH pris,tUlpaiIli u to mjerne.
Zato Antioh postavJja htpotezu da je Bla'tonGvo uenje preuzela
stara Stoa i t'O Zenon, a posUj e ga neprnnj ereno 1ntel'lpretlrala.
Taikva ~onc,epci'ja razvoja !pos,vjedouje se izvorima iz Cicerona
i Seksta Em:plrika. 27 Tome natSluprot, a upravo zbog noo:ost3.ltka
or1gLname nterature g.ta~e akademij e i za samog Antioha, H.
Dorrie postavlja terzu G, na odreen nain popularnom, P'Onovn'Om nastanku pla;tonirmna i .to u A1e~k:sandrij'i, a ne u Ateni.
Odluni m'Oment u tome procesu ima, prema H. Dorrie, injeni
ca da su u t'O vrij eme P'On'Ovn'O pr'Onaeni dij alovi Platonovog
Timeja k'Oji 'su u irokom smislu odgovara~'i duhovnim potrebama vremena. Radil'O se 'o popula,rnim i dilletanltsk1m tnterpre'bacijama koje su ponovno probudhle interes za platonizam, no
koje n1su mogle bHj ini:cirane ni 'Od Antioha niti od Posejdon1ja.
U tim d'Lskusijama u Aleksamdriji sedamdesetih i osamdesetih
godina pr.n.e. prvenstveno se ralspravljalo o problemu stvaranja
svijeta, odnoSlIl'O o njegovoj osjeitilnosti ill materijalnostI. Ta
tema i pogot'OV'O odg'Ovori iz Timeja s~gumo su snan'O djel'OvaH
na ita~telje k'OH nisu bHi pod utjecajem s'toike fizLke, dapae
postojaU su pr lUno dlletanltSlki pokuaji ikO!!llsrt~Ulkcije plaltonlke
fizi:ke na osnovi Timeja. Druga znaajna diskUlSija biJo je pitanje
da li ISe uenje iz Timeja o nastanku svi'jeta treba interpretl'ratt
u doslGvn'Om srniislu tj. da li je svijet stvoren u jednom odree
n'Om trenutku Hi je bez vremen:SIlrog poet:ka. S obzirom da je
Timej interpretiran svjesn'O i !pOvrn'O u sm'Lslu prve allterna,tive
t'O poka;zuje udaljenost tm d1smusija od tl'1adiiCije Akademije koja
se davno i odJun'O opredijelila za inte1iPretacijll u prenesen'Om
smisLu, a 'o emu imam'O potVTdu k'Od ArilStotela. 28 Odluan filo25
26

27
28

Uisp.
Usp.
U:s,p.
Usp.

H. DOll'rie: Platonica Minora, Milnchen 191'76.

W. TeHer: Die Vorbereitungen des Neoplatonismus, 1964.
G. Luck: Der Akademiker Antiochos, Bern, 19'53.
Aristotel: de caelo Alo, 279b30

136

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125--166, (1984)

wf.ijlski pot<icaj razvoju :Platonizma dali su prema tOj koncepciji

aJ.eksandrij:ski fir1ozofi platoniari Eudoro, Kels i Arnonije. 29
Posebnu ulogu u tome razvoju zauzimaju pitagorejci pogotovo zato jer se 'tada nije jasno razlUJiva'lo da 11 je mit Timeja
pttagorej'Sko uenje Hi vla:s,tito Plrutonovo. Svrukak:o je izvan
sUlIIlll1je da je postojala inteil1Zivna razmjena mLlljeil1ja izmeu
plaJtoni,ara Endora, alelksandrij-skog pla'toniara posIj edlnjeg Sitoljea pr.n.e, i pitagorejaca s time da je ~ollski platonizam pos1ije
uvelike prihvatio odreena p1Jtagorejska rjeenja. Lijep primjer
za to je oito v:I:l0 atra,kt<ivna teza o dokidanjlU po-sebi nepremostive protlurjenos,ti ~me,u Jedan i Dva preko najWAeg Jednog. 30
Naikon ponOViIlOg buenja interesa za platon.izam postupno
se ra!zvila odreena si,stemattka iji je temelj uenje o tri principa (ta!~oer poneikad zvano 'Dhellerov nirz, prema W. TheUeru
koji ga je formuHrao). PO tome Ueil1ju svijet se sastojd iz tri
pratwroka: bog, id~a i tvar, a to 'je izvedeno iz Platonovog
Timeja. Osim toga sUan niz od etiri prin.cipa utemeljen je za
Arilstotela. Zatim svijet je promatran, protivno tradLciji Stare
aikadem'i;je, kao nastao u vremenu. I:SIto .ta:ko voene su 'iiIl,tenzime ralsprave o PIlatonovoj teologiji, naime, da li ona moe
biti uterrI1eil:jena samo na Timeju s obzirom da su te ,terze navodno u proturjenosti s Platonovim !pogledima II ne:kim njegoVlim drugim djeilima, kao npr. u Nom OIi , a Mo je opet vodilo
vrJo uenim kompara:t1mo-(fUooofijs:kim xruspTavama, [lO bez defin:itirvnog ll"jeenja. 31
od pll.atoniara prije Plotina svakaiko jO ,treba spomenu:ti Filona AJlek,sandr1:js:kog i Plrultarha. Plutar'h je bez sumIIlje najznaajni'ja Unost platonizma nakon Antioha mada nije bio lan
AJkademije l, d.apa,e osnovao je v:la:st<itu AkaJdemlju u svom rodnom mjestu Heroneja. Temeljna teza nje'gove filozofije je misao
i

29 J'o jeidanput e'limo naglasi'ti kOiI1trove.rZlnost Sivih ovih pi/tanja,

a koja su o,sLm toga vrlo optereena notorn'im antaJgoll1izmom .filo-

lo:ga i fdJloz:O'fa i

historiarra

filozoHj.e .SIpec:i!ja1iJzixandh za to

pod!ruje.

Uisp. J. Whitthalker: Neopythagoreanism and Negative Theowgy,

Sy!Ill\b:01ae Osloenses 44, 19,69; C. J. de Voge.l: A la Recherche des etape s
precises entre Platon et le neoplatonisme. Mnemoisyne IV, 1-954; E. R.
DodJds: Numenios and Ammonius, Entrettens sur l'amt'iquite classique
30

5, 1957.
31 Uisp. E. R. DOldJdls: The Ancient Concept of Progress and other
Essays on Greek Literature and Belief, OXford 1973; Ph. Merlan: From
Platonism to Neoplatonism, 19,6.0; C. J. de VOIgel: Problem Concerning
Later Platonism, Mnemo'Sy!ne IV. 2. 1949; i Philosophia I, 1970; E. R.
Dodlds: Select Passages Illustrating Neoplatonism, London 1923; W.
TheHer: Forschungen zum Neoplatonismus, 196 6; H. J. Kra,mer: Platonismus und helenistische Philosophie, Bell'1l.'in 1971; K. P,rechtell':
Kleine Schriften, HHdeshedJm 1973; E. Brehier: Etude de Philosophie
Antique, Pal'li:s 1955; R. Harder: Kleine Schriften, Mi1nchen 1960.
1

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125- -166, (1984)

1:37

da sve ,to j est ini ej el1nu, tj . .sve ito j est upuuj e na sm'ilSleno.st
'Svijeta odnosno na harmoniju cjeaine. Meutim od mnogobrojnlihnjegovmsaUivanth l'Iadova veina je polemika sa Sltoiarima
i epiOOurejcima.32 Platonov Ti.mej bio je za Plutarha temeljni
filozofijski tekst i pomou Timeja on je pokUao spojit! stoiki
p:a.nteizam s t'l'Iaruscendentnim pojmom boga. Bog je za njega
i tranlscendentan i imanenitan, izvan svij~ta 1 u sv.ij etu. Bog je'
tramscenidentan kao nalJv1e bie, a imanentan s obz'irom da
racionalna <tUla ni:je samo njegov proizvod ve dOIslovce njegov
dio, Ta rt;e~a ima ~a,enje anltropologi'jske konzekvencije, jer
ovjek je kao racionalna dua pvo!zvod boga ali i doista njegov
dio pa se na taj nadn osi:~urava njegova osobita vrijednost.
(Ova te~a s'vakako je povezana s odnosom platonizma i kran
s'tva, no o' t.ome emo Jo govoriti.) ,ito se Ue jednog od odLunih filozofijls'kih pttanja vremena, naime problema interpret~cld e Timeja s obzirom na p'roblem nas1taIlika svij eta Plutarh
prliJpada manjini koja smlaJtra da svIjet ima poeta'k u vremenu ..
U drugom stoljeu platonizam posta'je postupno vodei filozofijsko-duhovni pokret vremena, a pa,rale1no s njegovim uspjehom
dolazi do dekadencije St.oe kOlja postaje dogmatina i steriJ.na.
U okviru plat.onizma vidljive su razli,ite tenden:c'ije kOje se lU
slijedeem :stoljeu, odrnosno u Pilotmovom uenju ujedlinjuju u
sLSte:matlSlku 1 zatvorenu cjelinu. Pwaton'izam tog vremena proet je u biti dvjema k'Ontroverzama: 1. da li je svijet stvoren u
vremenu ili je oduvijek bivajui? ToO je, dalka,koO, pitanje inteliP~eta!ci'je .termina GEGONEN Ti,mej 28B. Takve raspra:ve poti:ca[e su pokUIaje rjeenja filozofijskih problema
isto fUologijslkim sroolstvima, IS obzirom da se smatralo da Platonova djela sadre i.stiI1lU ikao ta~kvu, a ~apra;vo ise radilo o hermeneutirkom problemu kako uvidjeti tu istinu. OSlim metode
Pilaton---ikonkordanc koja je ilsto rezul,tat fil.ologijsikLh listraivanja to Je druga metoda u rtlumaenju Plaltorna k.oja je bila usavfavana od gene,racije do genera.cije. Tako je, primjerice PorfiTije p~sao o semantic1 ,tel"mma GENE:TOS (to IlIam je sauvaiIlo'
u ,komentarima J. Fi1oPO'na) i ustanovio da termin ima elst
znaenja, a ,pri t.om upravo kod Platona nedostaje .ono istinito
~naenje u smislu nastati, postati. (Ovdje sva1kalko treba spomen:uti da su kasnijim raspmvama .o })1u Krista i Svetog duha
tj. o terminima POIETOS, KTISTOS, GENET OS prethodile platonii:lke raspIrave .o tim genuinofhlozofijslkim termtnlma. 33 )
3a U~p. H. Dorne: Die Stellung Plutarch im PlatOonismus seiner Zeit.
PhHomathes. Studies and Essays in the Humanities in Memory Oof
Ph. Merlan, 1971. P. G. Walsh: Apuleius and Plutarch i J. Whilttakelr:
Plutarch, Platonism and Christianity u: Neoplatonism and Early Christian Thought, ed. H. J. BliUlIIlental amd R. A. MM"ikUlS, London 19HL
33 Usp. E. von Ivall1ka: Plato Christianus, EilIlSiedeln, 1964.

138

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

2. Druga kontroverza biil.o je lli'banje da li ArisbotelovlQ uenje

o kateg,orijama moe bLti temelj Platonove fllozofije i logike
ili j eneophodlIlo stvorU i neku posebnu plaJtoniku logiku. Veina
platoniara je 'pozltivn'o odgovorila na to pitanje, mada u okviru
samog platonizma nij e mnogo u~n.j eno na stvaranju neke osebUjlIle platoniike logiike. Zato je ugl a VIIl om prihvaeno da AI1stote~ovo uelIlje o ka'tegorijama predlstaV1lja temel'j platonn.ke
fJlozofije s .tim da je dtj alog Parmenid Slffiatran kao dokaz da je
ve Plalton zastupao uenje o deset kategordja. 34 NajprijepornLje
je .bHo pitanje vamosti, odnosno maenja prve kategorije, naime kategorije supstancije (OUSIA), odnosno temeljno pitanje je
b~lo da lli se mogu i Jmlko se mogu pod jedIlIU kategorijU supsrumLrati i ovostrano :i onostrano, 'tvamo i tra.nscelIldelIl:tmo. U
odgovoru na to pitanje moglo se vidjeti da li su pojedini platonLari monisti ili dual1stL Jer ako se zastupala teza o izvanrednosti i uzomosti najvieg princtpa tada se (OUSIA) ne moe
pojmiti taiko da .se poklapa sa StUlpistalIlcljom (OUSIA) materiljalnog svi'jeta tu da ga obuhvaoo.. To je i razlog Plotinove
opirne i i'sc,rpne kTil1iike uenja o deset ikategorija u Eneadama
VI 1 - 3.35 No usprkos tome Porf1rije je uspio ponovno uvmtil1ii
ope priznanje za Ar~stOltelovo uenje o kategorijama kao temelju sva!ke lo~i!ke, i to na sUjedei naiin: najvi,e Jedno stoji
odnosno jest izvan Isvm kategorijalntl:h odreenja, ,tj. najvie
b']e, um (NOUS) sadri mnotvo u sebi aU se zbog toga ne izmte prim,jelI1lji'vosti kategorija kao takvih. S obzirom da um
(NOUS) uvjetuje i stvara prirodu i fIi~iIka:1nu zalronJitost on je
uvuen lli je dio logike zak:onitosti. T.ime je dan odgoV1or na
prigovor da najvLi princilp ne moe bUl supsumiran pod kategordje, tj. da moOra stajatl'izlIlad svih kategorijalnih odreenda.
Ta je teza zatim ipa:k lako prihvaen.a bez nekih nega.tivnih
posljedi,oa za cjelokupnost S'~s'tema, dapa:e ona ini vrhunac
uenja o Jednom, jer um (NOUS) kao sUipS'tancija (OUSIA) nije
lzjedna,en s onim najViim ve, mu je pod,reen kao prva mnogostrukost. Iz toga je Porfirije izveo dalekosene zaikLjuke, naime da je tdme dov~ena raiSlprava o problemu kategorija tj. sup.stanctja (OUSlA) se moe promatr.aI1ii u Sivim podrujim'a kao
prva kategorija, a ono to nadmauje mogunosti predtk.acije
i IMme kategorizacije ne moe se odvojiti od svetrMliscetll:dirajueg

Jednog.

Na osnovi tih opih odreenja u povlijesti filozofije ustanovljene su slijedee grupe tj. orijentacije platoniara: Gaios grupa
USIP. K. Prechter: Kleine Schriften, 1973.
Uisp. K. Wlurm: Substanz und Qualitiit, Berlin, 1973; Johan P.
Anton: Plotinus Approach to Categorical Theory, u: The SLg.nioficall1ce
olf NeoplatolIliSlIlled. R. B. Har.rts No:rfo1lk/V 1976; C. Eva:ngeldon: The
Ontologica.Z Basis of Plotinus Criticism Of Aristotele's Theory Of Categories, u: The Structure o:f Being, ed. R. B. Harris SUNY PrelS:s 1982.
34

35

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

139

s naj~stakll'utljim predlStaV1Ililkom Mibinom koji je bio uenik

Oalosa. Ta grupa lIle prmaje ra~liku izmeu Pla,.rona i Aristotela, tj. Au"istotelovo uenje prilbraja pl at ontzmu. Zatim g'rupa
oko Plurtarha i AMIta koja 1nterpreJtLra Time1a dosiovno odnosno
II smtslu vremenskog stvaranja svijeta, a inae se zadovoljava
snetranscendentnim na,inom promwtiran'ja 8v1Jjeta. Za Plutama
su ideije imanentne svijetu tj. sadrane u svijetu-dui, odnosno
nisu tll'~k8.ikve posebne blit!Ilosti. Oni na1putaju uenje o tri pr1ndpa i zastupaju svijet ideja kao sve-prirodu. Posebnu grupu
ini Akademija u Ateni, a njeni su voditelji bili K. Tauro (160.
g.) i K. Longin (oko 2,60. g.) . .AJkademi'ja je za1stupala tezu oko
b ezvrem en oSlt! svijeta, a oko pitamja ,kategorija izgleda da je
zamzimala indiferentno staJjaHite. Inae se odUkovaJa uenim
istrai'vanj ima fUologijskilh i fiz,lik.alniih detal'ja. I Plutarhova tenja za univel'Zlallizmom potjee od Ak8.idem'ije i!jd je on bio ue
nile I konano Apulej iz Madaure predstavnik je VUJ1gamog platonizm.a koji je jedno vrijeme bio popularan. Njegovo poznavanje Platona 1scrpljiv8.ila se u popularnim predodbama.
R1.attonizam prije Platina tj. takozvani srednji platonizam zastupa ouvanje onog inrtelektualnog kao iJstinite supstancije svakog ovjeka koji se bavi filozofijom. U odreenom smislu platonIza.m lma i eshatoloku motiva:ciiju, no pri .tom bi bilo VirIo pogil'eno nazvarti ga rel!tgijom tsk!upljenja. BHmo odreenje fHozofa je sloboda i, samo u tome smi:slu on upotreb~java izraze
kao iskupljenje i oslobaan1e od okova, jer to predstavlja truko
rei uporite nJegove slobode dok bi padanje u alogiju (ALOGIA)
zna,Uo gUJbitaik slobode. Laiko razl!itto od reUgije iSilrupljenja
filozofiranje je ta~koe,r pribliavanje bogru, a ono to je sUno
bogu ne moe propast!. (Lijepa i1ustrac1ja tog stajalita je kako
Porfirije s udivljenjem gleda na svog uiteLja PlotLna kojemu
,ie lU toku pet godina, koliko je on Mo njegov uenik, eti'ri
puta uspjelo postii unio mystica. 36 ) Meutim za platoniare u
dosez8.illju tog cilja vrijede samo raciona!lne metode tj. platonizam se bezuvjetno vee za termin LOGISMOS KAI DIA1'IOIA
odnosno uvijek se na,gla:ava potp.una i neophodna povezanost s
racionailnou. Zato se moe rei da je intelektualizam jedna
od najznaajnijih konstanti platoni~ma pri emu je svaki akt
mi1j enj a neka vrst pobome dj ela tnosti, odnosno ZtIlamj e j e neka
VI'Ist katarze, jer nastupa na mjesto neznanja. Ali isto tako je
vano naglasiti da svrha platOlIli:ara nije niikad bUa propovijedanje platonizma ve je njihova zadaa bila kolovanje i
poduka i to sam'o s onima koji su filozoftju izabrali kao sadraj
ivota.
Slijedei temeljni problem platonizma je pitanje dualizma ili
monizma, odnosno suprotnost trRil1lScendentn1:h bitnost.! uma
36

Usp. Porfdiri,ie: Vita Plotini, dstv. 23, 15.

140

Greti, G., Pla.toniza.m i ... ,

Prilozi 10 (1-2J, str. 12fi-166, (1984)

(iNDUS), onog naj~eg Jednog i ()([log materijalnog, neidenti

nog ili onog to se nazivalo zlo.37 No platontaJri po intenci,ji
niJStu 'blili dualis'ti, naime oni su oduvijek unaN pred oima najvii
princip Jmj'i je ujedno sadravao i najvee S3;Vl'eI1JS'tvo, a kako
zapravo pakiraj i ispod njega postoji ono nesavreno osta'je tl
osnovi ner~umljivo. Jedna a:lternativa je da se tvar dri za taiko
trom u da ne moe poSlta ti savrena ili da j e ono nesa V1reno praostatalk iz vremena prije stvaranja svdjeta. OdnoSIIlo tvar kao
onobeskvalitativno mdje sma,tlrana za ono zlo niti je svjetSika-dua smatrana truko sQrubom da ne bi mogla uspost a viti hannoniiju pa je postawjena teza da se zlo nrulazi u podruju due,38
Meutim t3.lkvo bi rjeienje dovodilo u pitanje definiciju due
kao onu koja upravo donosi hrurmoniju. Ovo su primjeri samo
nekih ~porlja u 'Okviru platonistike fhlozofi:je, a koje su i vjerOjatno u okviru takve kolske tradicije bile nerjeive.
Neoplaitoni;ari su dali rjeenje tog problema, koncipirao ga
je vjerojatno Amlonije pod utjecajem pitrugol'eja ca,39 a zavrno
rjeenje dao je Plotin t~o da je prOblem rijeio u smislu stupnjevanja. To r;je.enje ~stodobno prihvaia pita.gorejsku mogu
nost Simboliziranja onog transcendenrtmog preiko brojeva. Naime,
problem kruko mo~e iz neeg savrenog i najvieg proizii neto
kvalit,etno razHlto, tj. manje sa'vreno pretvara se u kvantita'Uvni pr:oblem. Ono na'jwe, sa vreno moe se izra~iti samo
kao ono jedno pri emu je bUo jasno da se tu radi o simboli
nom, tj. nepreciznom odreenju. Tome prtpada teza da NOUS,
iako je sV8Jkako ono jedno, sadri element mnotva i to zato
jer je kao prvo Jedno, i zatim kao takvo i svoj V1lastttl objekt,
VIlastiti predmet mt ljen-a. Odno.sno NOUS primamo doputa
pod'V1ajan'je irzmeu swbJekta i objekta mt.ljenja, iako u umu
(NOUS) postoji i dalje jedinstvo subje~ta i objekta. Tim SltajaUtem je uglavnom rijeen taj problem tj. d1ferencijruci,je na/kon
uma (NOUS) tretirane su kao proces kvantitativnog razvoja.
Prema Plotinu NOUS srudri u sebi jedinstvo i mnotvo na neodv-ojiv nain, dok su ta ilsta dva elementa sadrana u svjertiskoj-dui odvojeno kao jedno i mnotvo. Tim je on uspio prikaza-ti
proizlaenje tri hipostarze kao proces koji se moe pojmiti kao
proizlaen'j e mnotva iz jedinstva.
Tlime j e dan u osnovnim crtama preglIed filozofijskih problema
prije Plotina. Plotin je pri/je1lomna oSOIba tog doba, on pred:stavl

40

37 PI'Iikaz li povijeist tOlg IproibJ.ema dao je W. Thei1e:r: Isonomia. studien zur Gleiheitsvorstellung im grichischen Denken, Be,rUiIl 1964.
38 USIP. W. Thei1ell': Forschungen zum Neoplatonismus, Berlin 1966.
39 Us\p. J. Whi,ttaker: Neopythagoreanism and Negative Theology,
Symibo1lae OsloeiIlsets 44, 1969
40 Usp. H. J. Kramell': Grundlage der aristotelische Philosophie I i II,.
u: Theolol~ie und Phiilosophie, 44, 1969.

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125--166, (1984)

141

Ija sintezu i whunac ra~voja filozofije nakon Platona, a u njegovom miljenju p.latonizam je zadobio v1e-manje definiltlvnlu
i ~~tstentnu sistemalt1lIDu kako naspram razlllitiih tendetnCija
u okviru njega samog ta,ko i n8.lSpram drugih fHoz();fijSlkLh kola.
I na kiraju openito izraeno u drugom i treem stolj eu platonizam je u filozofijsko-povijesnom smiJslu preuzeo mijesto Stoe
i, dakako, n1lz pitanja i problema stoic~a. Na mjesto stoikog
maJteri:ja11'ist,lIkog monizma platoniari su zas1mpali transcendentni monizam,41 odnosno platonizam je uenje o ozbHjenju
LOGOSA u sIvijetu, a on je funkci:ja transcendentnog, nadosjetilnog NOUSA. Meiut'im o NOUSU kao takvom, v'r)huncu i temelju svijeta iz kojega proizlaIZe sve stva:rajue snage jedva da
se go vo r.hl:o. O tome bogu pIa tonla,ra rrlj e se raspravJj alo, a i
nije bhl10 potreibno, jer su ga oni spoznali u samoj Platonovoj filozofiji i, u njega se nije vjerovalo ve ga se spoznaw. Naprotiv
samo oni neuki koji ni.su posjedovaH tu spoznajnu mo imali
SiU potrebu za vjerovanjem. I Stoa i ostale suwemene religije
imale su potrebu i tendenciju propoviijedanja, misionamtva dok
ta~o neiito ,kod platoniIZma uope ne postoji. No isto tako platonilZ~m nije nikaikvo t:rujno uenje ve samo za strogo i disciplinirano ko1ovane. U polemici Kelsa s kl'1anima to postaje
bttno pitanje, jer za njega je primjerice kr,anska ideja spasa
za sve ljude neto slkoro aiplSurdno s obz1irom da je za plalton1are
tako neto kao. spasenje jedino mogue racionalnom spoznajom,
a nju je nemogue obeati svima. zato i platoniari uope ne
imose svoju fHozofiju pred neuke, oni je ne eie popularizirati,
dapae oni i ne pilu rad'! poduavanja ne'ukih. Kels nalazi
kransku e,tiku ban allnom , jer ne sadri neko uenje koje bi
bdIo imp resi vno ili novo, dapae, po nj emu j e sve to ve poznato
i puno bolje izra'eno ~od Plwtona. Osobito je zanimljivo da 1
Or1geiIl diij eli u osnovi nj ego vo miJj enj e i kae da kranski
propoVjednici kuhaju za mnotvo, a Pla'ton na zadovoljstvo povlatenih. Njegovo divljenje prema Platonu nije niMa manje
od Kellis ovog , dapae, izgleda da ve on sugerira stajaUte da je
Blaton ,literatura za uene, a kranstvo platonizam za mase.42
Kels dokazuje da je njegov LOGOS istinit time to dokazuje da je
LOGOS koji odstupa od pla!toni,ke tradicije pogrean i to je tipina ar;gumenta>Cija i ha!bitus platoni8.lra. S obziirom na takvo
stajali:te platoniza,m je imao ograni,elno podruje djelovanja,
taj osj eaj intelektualne superior.nost[ naspram ra;zUiJtih vrsta
vjerIlJtka doveo ga je u priltiIliU izolacUu.
43

41 Usp.

iO!pienito rD fi1o'zofiji Stoe M. Poh~enz: Stoa, 1957.

Us.p. Origens Contra Celsum ed. Koetlschen, G. C. S, engl. 19,53.
43 Us.p. H. Dlril'ie: Platonica minora; J. M. Rist: Eros and psyche.
Studies in Plato, Plotinus and Origen, Phoenix Suppl. 6. i B. BolIlljak:
Grka filozofska kritika Biblije, Zagreb 1971.
42

142

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2J, str. 125-166, (1984J'

Med1U1tim uvijek Wnova neophodno je naglaavati prijelomni

karaJk.tertog doba u .razvoju zapadnjake duhovne povijesti. Naime, u neopla'ton'izmu P,lotilna i uenju Stoe dolazi do posljednj ag vrhunca antike filozofilJe tj. slobodnog promilj anj a biti
ovjeka i njegovog polomj:a u sVl1jetu i kozrnosu. Ve skoro
tri stoljea 8Intlko drutvo je u dekadenCiji, dolo je do ope
skoro nezamilsllve i kataklizmine nesi,gurnostt, temeljno su uzdrmane i dovedene u piltanje sve socija'lne, ekonomske i duhovne
vrednote dotada;nj e ci vildzacij e i kul-ture. To j e doba ne~pam
enog bujanja misti,nih kultova i r.as:ta najrazUttijih reUgioznih pravaca. I, dakako, u razliitim obUciJna temeljno pu.tanje
vremelIla jest, tj. pOS!taje pi:trunje o bogu i njegovom odnosu prema lOvjeku. Vladajlua predod1ba je bila da su ovjek i svijet u
~ojem ivi bezv,rijednl i osueni na propast. Dodlu.~e boja veUma je neizmjerna ali on se brine o ovjeku, nepoznaiti bog
AGNOSTOS THEOS je ne :samo bogk-o}ega nitko ne zna ve i
onaj koji eli ostati noonan, nepoznat. Ali i:stodobno vlada
i uvjerenje da bez spoznaje boga ovjeku prijeti opasnost prokletst'va i UIIlitem.ja. To je motiv bezuvjetne elje i nagona za
spoznajom boga, jer se samo u takvoj spolZnaji utemeljuje zajednitvo onog koji spo.maje i OIIlog spoznatog. I to s golemim
entuzijazmom 't.r.aeno zajednttvo, za mase potpuno dezorijentiranih '1 izgublje:n1h, nesagledivo prihvrut.ljivije i razumljivije od
nl~ofije Stoe i platonJ~ma nudi pokret pod zajednikim imenom gIlloza (iako se on, proltivno samom imenu, ne temelj i na
ra;ciona1noj spoznaji ve na objavljenoj reUgiji) 1 sve snaIllije
na'Stupajue kranstvo svojim obeanjima i udima iZ/bavljenja
i otkupljenja.44 Zato se 1 pred filozotfijlU posta.V1ljalo akutno pitanje: to je to bog i boansko? PlaItoniari odgovaraju na to
pLtanje sistematski u okviru fi1ozoHje. Naime, jedini put do boga
je mukotr,pni stUdij plaltonike filozofije l, dakako, taj filozoflijsk1 put bogu nije nlti moe bUi obeanje spa!sa za sve. Tim
rLgo!1oonim 1 ponoslIl1m stajalitem platIOnizam se djelomino apsolvtra od odgovora na gorua pitanja vremena i predstavlja,
moglo bi se rei, neku vrst otmjenog mtelektualnog povlaenja
pred onim ellementamim 1 primLti vnim.
O mvotu i radu Plotina posjedujemo djelo od prvorazredne
fi1ozor:ijsko-povljesne vamosti, naime, Vita Platini od Po~irija,.
44 Pitanje porideikla i :znaenja gnolZe i ,kr!anstva :kao -i njihovog
ordn.osa nMIP~rum fUooofdj,i predmet su doista nepregledne literature.
to .se tie opeg utjecaja .Ta0liiltlll relilgiozruih IStrujapoetkOlm nove
ere na duhovno stamje vremena US!P. H. Jonas: Gnosis und Spatan.tike
Geist, 1. II; E. R. Dod.dJs: Pagan and Christian in an Age of Anxiety,
Cambridge U. P. 1965; A. J. FelstUlgiere: Personal Religion among the
Greeks, 1954; W. Jaeger: Early Christianity and Greek Patdeia, 1962.
Ovo su kllalSi'ni radovi u kOj'ima je dan silSltemat.s,ki -prikaz problema
ra.sta re'li:gio'zoo:stl. kran.stva i samo problem o.pe ,kulturnog odnosa
prema IfHozofii i etosu Gcr.':ka.

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

143

njegovog dugogodinjeg uen'ika i znwajnog filozofa. Time su

nam sauvani kako vjerodosto.jni podaci o izvanjskim okolnostdma njegovog ~vota, koje sru u okviru neopla'tonizma imale znaajnu Ui1ogu, taiko i n~ Zlnwajnih fHozQfij:sko-PQvijesnih info.rmaclja o. njegovoj filozofijii. 45 Plotin stoji, dakle kao. zavr,na figura viestoljetnog razv;oja platonizma, on je u okviru razUi
tih struja platonIzma uspio. stvoriti ~onzbtentan si-stem, mada
je sam sebe smatrao iskljuivo 1, to opetovano naglaiavao, iJnterpretom Pla;tona. Njegovom fdlo,zofij.o:m definitivnIO je utemeljen novi pravwc, neoplatonizam, ije se djelovanje i utjecaj'
proteu do. renesal!llSe, romamt~ma i 19. SItoljea.
PIQtin je bio. univema!lni poznavalac problemattke platon ike
filozofije (vjeroj.rutno je u povijesno-sistematSko.m smislu jedino
POl'1fdrije bio. vei erudit) i sLstematski je izgraivao svoj sistem
produkltlvno. razraujui cjelomThpllu povijest pla'tonizma. Nas.pram vodiitelja plJa to.n10kekole II AlekJsamdrij i i Akademije u
Ateni bio je u opoziciji. Aleksandriju, gdje je s tIlld irao, napustio
je nezadovoljan tamonjim filozofiima, a Longina u Ateni oznailO je kao izvrsnog gramaItlara ali ne fHozofa. S obzlromda
se plJatonika filozofija naprosto. razvodniila u mnogobrojnim detrul!jiSlti,k:im iJStraivanj ima on j e poduzeo rigQroZJlu sistema tiza:ciju ostavtine, odnosno odbacivanje onog nepotrebnog. Nepregledna detaljilsti,ka ist:rai1vanja podvrgnuta su stro.goj she~
m.atiza:ciji jedne jedinstvene konc epc t je i time je prevladana.
nezahv,alina raznoroonoSlt dotada:njelg platOlnizma.46 I upravo su
tl radikalni zaihvati u tradicijru plaltonist}ke filozofije i podvrga~anje najraznol'1odnijiih st,ruja jedlin.8'tvenoj koncepcLji daH neto kvalit.ativno novo., naime, neo.platonizam Plotina.
U tome posljednjem ve>Ukom filorzofijskom si,stemu anti-kog
milj enj a kozmologij a, psihologiJa 1 teologij a povezani su u j edinstveillJi si'Ste'm. TemelIj tog melta.f1z1kog s1ste,ma je uenje o
tri hipostaze koje nije Plot'inova originalna tvorevina, a vjeroja'tno ga je preuzeo od svojih prethodnika platonlara iz Alek'samdrije. Prva hipostaza je JedinO, d:Duga NOUS ili um i trea.
dua. Da bi se svijet ra~umio ~ao prvo treba istraiva;tl 1 priblittl se onom Jedno.m, jer OIIlO je Izvor svega ito jest ali je salmo'
45 Literatura o PlotilIlu je, daikako, vrlo OlpiSelIla [ mi emo u daljnjelm tekstu nruvodit.i lSamo djela koja nam ISe lLne OIso.bi,to vana 1
koda su II ne:polSxedlIl'O'j vezi IS ovitm .radom, bez bilo Ikakve pretenzide
prezelIl1tilramj a kO~l1iple tne iotbliografij e.
46 Usp. O. Becker: Plotin und das Problem der geiStigen Aneignung,.
Berlin 1940; E. Brenier: La Philosophe de Plotin, Paris 196,1; F. He!ilIlema:nn: Plotin, Leipztg 1921; W. R. mge: The Philosophy Of Plotinus,
LondolIl 1:948; W. TheHer: Plotin und die Antike Philosophie, Mus.
Relv. 1, 1944, M. Wum.idt: Plotin, Leiprz.ig 1919; R. HaIder: Kleine

Schriften, 1960; E. R. Doddls: Tradition and Personal Achivment in

the Philosophy of Plotinus, u: The Ancient Concept of Progre.Sls and.
other Essays: Oxford 1973;

144

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (lgS4)

bez porijekla. To Jedno se daje u izljevJma, strujama, em'anaci-

jama, no bez da se pri tom samo 1s,tro1.47 Svijet se, da,kle,

moe razumjeti prvo iz onog prvotnog naella, onog Jednog,
za\tim NOUSA i na koncu due, obratan put je apsolutno pogrean i nemogu. Prvo na:el0 od kojega ovisi sve to jest,
naime, ono Jedno .odgovara, prema izriitom Plotinovom samorazum.ljevan'ju, ideji dobra kod Platona. To Jedno kao uvjet,
poetruk i porije,~10 svega to jes1t nuno stoj.i iznad svega bia,
.stvruri, predmeta. Meutim do.k se to Jedno kod Platona, neovisno o mn.ogobrojnim i doiJsta razUitim interpretacijama, nalazi u, mada prijepornom, odnosu naBpram. svijeta ideja, ono je
svrukaJko prislt:upa,no umnoj spoznaji. Nasuprot tome Plotinovo
Jedno je i2mad svaike umne spoznaje, Jedno ne m'tsli samo sebe
ve spoona'je samo sebe neposrednom inituicijom. 48 Da bi se doSlpj elo do J edn.og treba se izdli iznad sVlih bitnosti, milj enj a
i sam. og bitka. Ono se l!Sto tal{:o ne moe ni odrediti niti se
moe izrei to onlQ jest, ve samo to nije. Na,e pribliavanje
Jedmom illi bogu neizd"ecdvo je l nepojmljivlQ i, jed1no pcrlstupano
u e,kstazi, odnosno izval!l.umnom. odnoenju. To su izuzetni treIlIUCi o kojima se ne moe nita rei niti misliti, tek naknadno
p.osltajemo svjesni tog iznenadn.og sVje,tla.49 Osnovni pr.oble'm te
metafizike kOl1lstrukctje bHo je pitanje kako iz onog Jednog
proiZilazi belsKona,na razli1tost bia tj. kako iz jedinstva moe
proi~t.i mnotvo. To j edno proizvelo j e um, (NOUS), all t'ime
nije nita izgub110 od svoje jedinstvenost:! pa je zato 1 to Jedno
UlSlporedivo sa Suncem koje sive obasja,va, a nilkad se ne iiStroi.
Jedno ne oiba'sjava samo inrteUg~bllni svije,t ve i svijet dua
sve do najnieg stu:pnja bitka, naime postoji stalno proimanje
izmeu onog doibrog i NOUSA i due. Zato i stvaranje nije in
boje V10lje koja je bila realizirana u jednom od:reenom tre1IluJtku, a to bi ~nai1o da svemir ntje bto oduvijek sawen, ve,
.je to neprestana plodnost koja ne remeti vjeni mir samog lzvoira-pokreta,a. Taj vje,ni bitak je savrren i vjeno proizvodi, a
ono to on p.roi:zvodi je ispod njega i to kao prvo um iU NOUS.50
'Taj NOUS je praUik cjeline ideja, formi svega onog to egzils t1ra
III osjetUnom svijetu i, kao ito u sebi sadri u vjenoj nepokretnosti sva besm:r:tna bi'a, bogove i due. Zato NOUS uj ed in jtUj e
,sve kozmike bitnosti, transcendenclja je o.s.j etHnog svij.eta, dakle, neto to je otkLonjeno od t}elesnoSiti, odno.snood svega
onoga to u sebe ukljuuje promjenljivost. Ali NOUS je isto taiko
samopr,omatranje ~o to je i meditacija najvia djelatnost ljudskog m1ljen,ja. On je najvi,e svjetlo koje je samo sebi dovoljno,
1

47
48
49

50

UISIP. Eneade: III 8, 10

Eneade V 3, 13
Usp. Eneade V 3, 1'7
Usp. Eneade V 3, 6

Greti, ,G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 12>-166, (1984)

145

jer OIlO to OIl vidi to je on Sam.5l Za NOUS su g1ed.anje i ono

ugJedano isto tj. iste vmte kao i ugledano igledan}e. NOUS je
iJsta sawena hitnoSIt kao i Jedno i zatO' isto plodotv:O'ran, tj. on
vje'no prO'mvodl sliku samog sebe, odnosno 'Svjets'ku duu 111
trelu hipost)azu. ana s oooLrom da stoji izmeu inteUgLbUnog
i os:jeltiJJnog svljeta zauzima posrednikJu u[oglll stDjei u odnDsu
naJspram oboj-ega. SVljetska-du:a s jedne je str-ane povezana s
NOUSOM od kojega proLzlazi i utoli~o pr.ipada ilnteUg.l;bilnDm
sV'iljetu i onom bo~anskom, Kao takvoj njDj primjerena djelatnost j epromaltranje NOUSA, a ostalo j oj pr.idolazi wvana, odnosno s obzirom da stojli na krajnjoj granici prema os'jetllnom svij euu ona mu podaj e iIleito od sebe, a i dua neto prihva-a od
njega. 52 SV1jetlsiku duu PlotilIl usporeluje s govorDm kaO' izrazom
i manifesta!c'iljom razuma, za,to je dUla izrnn; NOUSA i ene!rgija
kOj-om on isiijava, podaruje ~ivOlt i omoguuje opstojnost ostaHh
bi'a kaO' to primjerice vatra posjeduje lIDU!tralIlju toplilIlu i
zaJtim je ra:sprostt.re ~o sebe. Na taj naim dua upraV11ja svem trom , odnosno ona svojom svemoi i jedinstveno.u sli'! bogu
koji ju je prDirzveo.53 I s ooollrom da dlU;a tei k stvaranju prema f'Ormama NOUSA na, svijet je i stvoren prema NOUSU, p.a
su zatO' i zvijezde i zem,lja s'tvoren:i od due isto kao i ~iV1otinje
i b'lljke. NOUS sadri u sebi bezbroj ideja, a svjetlSlk:a-du,a obuhva,a u sebi beskonano mnotvo pOjed'ina'nih dua k'Oje sve
opSltoje u okviru nje same, aU su pojedilIla,lI1o razUirte i to s obrz:iroOm na razliito djelovanje materije, tvari s kojom su ujedinjene. Sama tva:r je bez ikakve forme, oblika i svojls'tva, apsolurt!Ili
neb'ltak, 'Odnosno ista ap:stra~ciJja dD koje se dolazi kad se eUmiJni:ra 'sve ono tO' ini predmetnost predmeta. Tvar je na najudaljenijemod'stojanju od Lntel1!gib1Ln1lh bitnosti 1 u oSjetilnO'm
svijetu u~rok zla, propaldanja, nereda i rlUnog. Ta teza Plotina
i neo!plaJtonizma predstav(lja osobitO' rald'1Jka}nu suprotnost naspram materijalizmu Srtoe i epikureizmu.54
Ti-m 'trilllla hipostazamia, S'tupnjevimla univerzuma, odgovara
trodjelna podjrua Ijud~Slkog bia u NOUS, dUlu (PSYCHE) i tijelo (SOMA) i ta podjeLa odgDva,ra gr/koj tradicliji s time da
ju je Rlotm prikazao kalO dio s'ilstema ,svtjelta. PrekO' NOUSA koji
pripada tn:tel1ig1bilnom S'vijetIU uzdiemo se do p.roma:tlranja dlU51 Us,p. Eneade V 3, 8 i W. Beierwaltels: Lux In.telligibiUs, MUnche!Il
1957. i Die Metaphysik des Lichts in der Phi.losophie PZotins, ZPhF

15,
52
53

196,1
Us:p. Eneade IV 8, 7
USlp. Eneade V 1, '2

Pitanje metafiJzikolg !poloaja i :zna,ienja materije u PJJotllIllQlvom

sis:telmu oitvorelIlO je :za ralzll~ite inte:rp.re'tacije. usp. F. P. Hager:
Die Materie und das Bose im antiken Plat on.ismu s, Mu.s. HellV. 19,
54

1962; i Die Vernuntt und das Problem des Bosen im Rahmen der
Platonische Ethik und Metaphysik, Noctes Rom alna e 10, 1963.

146

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

hovnih bitnosti. Svaka pojedinana dua pripada i Lma pOlrijeklo u svjetskoj-dui, sve-dui pa je i konstituirana u analogiji prema njoj. Ostale podreene sposobnosti kao mo ra'Suivanj a, pamenj a, osj eti:lnosti nas'truju kao na~adovanj e, propadanje duhovnog ~ivota. Tijelo koje je konano, dio tvari 1
priJncip z1a ini duu loom i u njoj buldi strasti koje samo
pomruuju pogled k umu NOUSU (NOUS) .55
MeutIm taj sveobuhv;atni nacrt meta1filZlkog sistema Plotin
ntkad nlj e razvio i dao kao strogi sUj ed. logikih propozicij a. Ono
to posjedujemo kaD Ptotlnova djela, takozvtane Eneade, zapravo
je skup razmitlh tema, kaD to znamo dlslrutiranih u Pl0tlnovoj koli, ali bez sbroge metodIke povezanosti i izd am ih. Dd
strane PorflTija u pIiliinD samovoljnim sadrajnim grupama.
No takva ocjena nije u proturjenosti s ramije navedenim zaslugama P.lotina u smislu zna,ajne sistematizacij e raznDrodnosti
platoni2mla u njegovoj fll0z0f'iji. 56 Kao prvo Dn jasno i nedvojbenO' postavlja NOUS kaD najvii mogui spoznatljdvi pDjam, koj emru tee s've spoonaj e i p01az~te svega fizikalnog dogaanj a
tj. NOUS je pootavljen ,kao osnovni pr.incip. Pojam uma (NOUSA)
za njega obuhvaa cjelokupnu zbilju, on nije nita hipDtetiko
ve pDlazite svakDg filozofiranja. No, time je on isto tako
uSitanoviD da je taj naJvii spDznatljivi pojam idenMan pDJmu
boga. PlottnDva argrumentacija je slijedea: ono to je najvie
i najruzvienije nuno mora biM bDanskD. Time je jedina od centr am th hLpDteza pla'tonizma ustanDvljena kao injenica, naime,
kaD ono najvie misli se suma svega smislenog (PROTOS NOUS)
tj. boansko. I ako je ono m,isaono u SVOjDj istoj manifestaciiji
boa;I1Js:ko tada to moe isto tako biti i u svojim djellom:nim
manifestacijruna. Tu dolazi do izraaja ambivalencija njegovog
mtljenja, naime, u svemu SIndSilenom spoznaje se boansko, aU i
tamo gdje djeluju LOGOS i DJ:ANOIA ilS!tD se tako djelDmino oi
tuje samoozbhljenj,e boansIkog. NOUS je apsolu1mo mjerilO' svega,
Ddnosno oI1Jtologijs:ka wijednoot pojedinanih bitnosti ima u njemu svoje mjerilO', tj. boo odnoenja prema NOUSU nita nije
smilsieno pa ni postojee, sve Mo jest, jest po njemu kao uvrtenje u tijek b]tka. Ali taj tlijek bitka nije kaD kod primjerice
gnosti:ka mnogostrukost koja se razilazi, ve postoji salSvim odr.eeni brDj realizacija, ma:ni1festactja, hipostaza bitka. HLpos'taze
stoje jedna naspram druge u odnosu UZDra i odraza: koom,os je
prusUka svdetske-due, a ona je paslika NOUSA. Plotin kae govorei o svoje tm glavne hLpDstaze: :!>Te teortje nisu nove. One
su zastupane u vrlo stara v!remena samo ne II tako razraenoj
formi. I ono to sad kaem samo je interpretacija tih prijanjih
Us!p. Eneade l 8, 4
Us\p. ope ,prilwae.ni lPriJ{arz Pl:otinove filO'zofij e od H. R. SchwYiZer:
Plot.inrus, R E, 41, 1951.
55

56

Gr.eti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

147

UJenja ija nam je starost potvrena u spiJSima samog Plait 0na.57 on satima prvo Ukazuje na Parmenida koji je izjednaio
bltruk i miljenje i odvojio bitak od osjetHnog sVijeta. Parmenidova identl[lJkacija bitka i miljenja i razdva.;janje bttka od materi!ja[nog 1m'ettanja time da Ise b'ita;k usporeuje sa sferom, jer
u sebi sadri sve, izlae to uenj e po Plot!tnu prigovoru da to
jedalo sadri mnootvo.
PO njemu je, tome nasuprot, Platon u dtjalogru Parmenid mnogo J'eci~iji razlikujui jalSiIlo prvo Jedno, zatim Jedno koje je
mrnoJtvo i tree Jedno i mrno~tvo. I Plotin zakljuuje: To
uenje slae se s mojim o tri hiposrtaze i s njime je identiJtIlo.
Plotill1 osim toga i spominj e i ostale prethodnike svoga uenja:
Anruksagoru i nj egovo uenj e o umu (NOUSU) , Empedoiklovo
uenje o ljulbavi (PHILlA) koja je prinCip jedinstva, Armotelov
prvi princtp koji je (HORISTON KAI NOETON) odvojeno i misleno i konano Pitagoru kojt je vr.sto zastupao stajalite o
inte~ektu8.Jlnom bitku. No on je, daJkako, bi~ jasno svjestan i razlika svog uenja naspram ostalih fl1oZ)ofa, primjerice bio j e
osobit proti v:nik .AJrl!stotelove teoriJj e mnogostrukosti nepouetnog pokretaa. PO njegovom izriitom mi!ljenju njegovo je
uenje jediIllo identino s Platonovim i legitimni je platonizam.
To PIotmovo stajali'te, tj. da je njegovo uenje legitimna interpretaoija Plaltona i dan-danas je predmet vrlo raz:glranatilh istraivanja i u njima se prvenstveno radi o problemima shvaanja
Blatonovo:g ~wsnog uenja. (Mli se ne moemo UipUlStlti u interpreta,etju ili refer~.ranje svih. tth spornih pttanja, koja su velikim dijelom prvenstveno rasprave meu klatsill1im filozofima,
ve emo samo ra~jwsniti oSiIlovm problem.) Pla!tonizam je od
prvog stoljea bio interplTetiran i shvaen kao uenje u hlijerarhtjlSlkom pore~u bitka u kojem je ono uzvieno boansko smatrano u potpunosti transcendentnim 1 ak nadraciona1n1m. Zatim
je slijedio inteUgibl1ni ,svijet arhetipsk~h formi, a i~meu njega
i osjetilnog svrjerta pretpostavljen je medustupanj koji se p.rema
Rlutarhu ,sastOji od niih boanJstava i11 p oll\l;boanstva , naime
svjetska-dua i nj oj podreen LOGOS. Prema tome uenje o stupnjevanju bitka ndje bi:Jo originalno Plot:in.ovo ve je i zastupana
i ranije dodue, u polum'itologij:skoj formi, odnosno Plotin j e
bio miiJsIHac koji je tome uenju dao znanstveno-filozofij,sku formu l karakter. I sve je to uglavnom tono, pitanje je jedino moe
li se to uenj e prlih vatirti kao korektna interpretacija Platona.
Naime, plta;nje je kako interpretirati Platonov dualizam, odno5s

Usp. Eneade V 1, 8
USiP. H. J. Kramer: Grundlage der aristotelische Philosophie I, II
u: Theologie und Phhlosophie. 44, 1969. polkazao je da se too1lO1g11,ja ne57

58

o(platolIli'ZIIla bitno temelji na Aristotelov,im f:Ol"mulacijama iz Metafizike.

148

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166. (1984)

sno moe 11 se kod nj eg.a nai, kao ,to. misli PiJ.oltin, zaetak ue
nj1a o strupnjevi'tOlstl bUika i njegovoj emanaiciji iz prvQg naela. Na to. se neposredno nadovezruje, u Ute:raturi istlO tako vrlo.
prij eporno, pitanj e o zna.enj u i s,tatusu idealnih broj eva i, dak1ako, nJihovog odnQsa naspram svijetu ideja iprilncipa dobra. 59
G la vnli primarni izvori za te rasprave su kao prvo sama PIa tonova djela, Zla:tim posebi!ce Ar:ilSltotelova Metafizika i Fizika, TeQf,rastova Metafizika i Ad. Math. X Seksta Empirika. Meutim
QPeni:to se moe re,i da se veina :suJdJ:oniJka ,tm r~spra va posl:jedlnje generacije slae po p;ltanjusmliJsla kasnog pLatonizma
i OIsOIbUo uenja o idealnim brojevima. Uglavnom, sIn.atra se, da
krusnog Plla:tona treba ,razumjeti u smislu neoplatonizma, naime,
da nooplatonizam prua produbljeno razumijevanje filozofije
kalSnlOg Rla.tona 1 da ga se u tome smiJsiru u biti moe promatrati
kalO legt.ilt!imni platonizam.
Open1to Plotinova sl1Jka svijeta je aniistorijska tj. svijet nije
nastao II odreenom v:remelliskom momentu ve je djelovanje
uma (NOUS) bezvremeni!to, naime, vjeno p.a je i ono to je
OIn stvorlio 1sto taiko bez poetka i vjeno. Bog-stvoritelj je samo
potelI1cijaJJIlo S'tvorttelj, jer on je sa~reno ista a,ktuaJ.nost
(ENERGEIA), odnosno AriJstotelov pojam ENERGEIA je temelj
te mLsaone zgrade. To boanst'ko se razvij a u ogranienim st:upnjevima tj. od aktuaLnosti dio potenc~j.alLnosti od~osno to je stupnjevanje prema dolje od lntelig~biJnog pre~o intelektualnog do
psihikog i svti ti ,stupnjevi su pasliIke uma (NOUS) i boanski.
Analogno tome je i ljudlSka sposobnost spoznaje stupnjevita tj.
svakom :stupnju bitka odgova~a jed~n stupanj spozn,aje i zato
je spoznaja (HOMOIOS.IS) izjednaaJvanje. Time je ovjelru zadano da postrune slian bogu ali je pri tom. s~vim periferno miljeno na etlmo sa vIielllStvo. Naime duh spoznaje boga kao isti
NOUS i postaje s]i'an bogu u to je mogue sav~ell'ijoj spoznaji.
(Ta PlotiJnova teza postala je uvena preko Goethea, a u slobodnom prijevodu glasi: Nikad oko ne bi vidjelo Sunce da nije
samo :sun.a;no i nikad dua ne bi vLdje!l.a l1jepo da sama nije
Hjepa. Zalto i svatko treba kao prvo postati sU,an bogu i Lijep
59 UslP. R. E. Witt: Albinus and the Hi.story Of Middle Platonism,
Ca-mhrtdige 1937; utoIme klrusiiOOiOtIIl radu Albin je p;reidlstavljen kao
prethodnik Platina koji pokuava stv,oriti sintezu izmeu Platonovog
i Ar,i1stotelOtvog uenJja. H. Ohell'nis: The Riddle of the Early Academy;
C. J. de VOlgell: Problems concerning later Platonism u: Pht.lolsophy I.
A;Slsem 1969; W. Theiler: Die Vorbereitungen des Neopla.tonismus, Berlin 1930; L. Robin: La theorie platonicienne des Idees et des Nombres
d'apres Aristote, 1908; J. Stenzel: Zahl und Gestalt, 1959; Ph. V. PistoriilUs: Plo.!nus and Neop'latonism, Camlb['1dge 1968; Ph. Merlan: Beitrage zur Gesch,ichte des anUken Platonismus, Phi1o,l'ogus 19,34; K.
Geilsell': Platons Ungeschriebene Lehre, 1963; H. J. Krrumeil': Arete bei
Platon und Ar,istoteles, 1959;

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

149

ako hoe v:idjeU1 bQga i lLjepo.60 To zna;i da je NOUS ka-o ble

nalj,v1Ia bitnost kOja se moe spoma.ti all NOUS i'stodobno sadri
u sebi mnogost,ru:kost, odnosno ideje koje su klica mlIlrogos:t:rukosti u svijetu. Meutim. NOUS je ne samo mnotvo ve i inteUg1JbHnl svemir dok se to ne moe red za boga kojii se ne moe
predicirati kao ono potelllc'ijaJno, nLti se moe oznaiti kao mnostrukost iU svem~r. TlU Plotin preuzima i xazrauj e problemat1Jku PlatOOlrOvog dija1loga Parmenid, naime problem da se .o svakOlj .stvari moe izrei dvoje i to da je1st i, da je Jedno. Meutim
Plotim! je izgledalo sasvim nemogue da se o onom najviem
izriie dvojako, odnosno da jest i, da je to najvie dVOjstvo. To
j e, dakako, bio razlog da se izna-d najvieg bia postulira j o
neto Vlie, a o kOjem se ViLe uope ne moe rei da jest, jeT to
bi ukljuivalo dvojrslt;vo, ve jedino da je Jedno. Tako je zadobiveno i PO'1sta vIJ eno ono nadosjettIno, nadspoznajno i nadlogiino JednO'. I dok je ono najvie bie NOUS uzrok svega bit'ka,
ono jo viie Jedno je UtZ;rok tj. utemeljenje da je sva!kO' bde kao
ta.kvo Jedno jedinstvo u seJbi.61
Berl sumnje, PIO't'inova teza o onom Jednom inspiri'rana je, odnosno prDduk1Ji'vn'i je ralz,vUa1k teza iz Pilaloonovog Parmenida.
Sv'rukJruko posebno je pitanje da li je i PlaIton u Pa:rmenidu postav'io ono JednO' kao Qno prvo .i uzronLka hijerarhij!Slke strukture 'bit\ka.62
Svaikakio je neosporno da ono Jedno ili Doib~o iH Bog u kasnijim di'jaloz:irna zadobiva v.aenje prvog principa, dakako zajednO' s takO'zvanim nerOdreEmi'm dVOjstvom. AU takva interpretacija oitonadmaiuje po sadraju i namjeri dijalog Parmenid.
U njemu je Plaiton imao znatno skromnije namjere, na:ime, kako
uostalom i ;sam kae, ralspr1avtti posIj ed'i,ce hipoteze 'o (El HEN
EST1N) s obzirom na Jedno kao takvo, tj. pojam Jednog II a.psolUltrrlOIll srniislu. Originalno njegova intenCija nije bila rasprava
o b1Jtku u cjeUni mada je ta deduIDt:i:vno-logirka ralsprava nuno
vo(liJla k prO'blemu bitka kao takvog. Je:r im se go~O'ri 'o (TA
ALLA) PO'inje se vidjeti druge stvari koje su opreine naispram
onog Jednog. U tOj opreci Jednog na-spram Drugog mLljenje
zahvaa te druge stvari kao cjelinu kOja 'ima dijelove i zato ue
stvuje u Jednom iako je od njega razHNx). Meut1m to Jedno
60
61

Usp. Eneade I, 9, 3
USlP. Eneade VI 9, 1
Usp.

Inae

PilatolI1o'V Parmenid bio je jeidalI1 oid omIljenih t:eiklstova

pa je pr,imjerlce na koncu t,ih mnogobrojnih interp,reta.cija PrOlk10 u njemu vidio PlatonoIvu teo:lo,g:iju. USIP. R. K.l'iibarnsky:
continuity Of the platonic tradition; London, 1950; E. R. Dodrdls: The
Parmenides of Plato and Origine of the Neoplatonic One, The Classical Qururterlly 192H; E. A. Wyller: Platons Parmenides, Os'10 1960;
K. Borll1lann: Parmenides.
62

lneorpla.tolIli,ara

150

Greti, G., Platonizam i .. ,

Prilozi 10 (1-2J, str. 125-166, (1984)

u re];a,tirvnom smislu nuno1m:pl'l:clJra povezanost

snebiem

pa se zatim u dedukciji posljedica hipoteze o jednom nebiu,

u rela,tivnom smdsiu, s obzi,rom na druge stvari poiinje vidjelti
te druge stvari s konkretnog aspekta, odnosno vidi se njihova
elgzhstencija u svijetu naeg lskuSltva. A ako u tOj hipotezi druge
stvari im'a'ju realan s'misao ponovno se postavlja pLtanje znaenja onog Jednog u apsolutnom i relativnom smislu. Zalto i

postaju mOg1Ue mnogobrojne kombinacije tog pojma, primjerice ako se Jedno pojmi u ~psOllu1mom smi!Slu tada vie nije mogua kom!binacija ni s kojim drugim pojmom. Odnosno ako se
Jedno uzme u apsolutnom smislu izbjegava se hsto logiki tretman tj. 'Uvodimo se u p.roblem stvarnog bitka. MisliM Jedno u
aJ)30lutnom smislu postaje granica, odnosno mLljenje postaje
nu~no miljenje fOImi aU izgleda da mi nismo u stanju dalje
razvijati takvo miljenje.63 I Plotin i neoplaton1a~i okrenuli su
se prvoj antinomija. tj. tezi o Jednom u apsolutnom smislu i otuda
izveli da:lelrose~ne za,kljulke, a kao to smo ve rekli i dan-danas
je otvoreno pitanje da li jeto kriva interpretacija ili dosljedno
razvLjanje duha Platonovog filozofi.ranja.
Slino prijeporno piltanje Rotinove Interpretacije Platona je
problem najvieg dobra, odnosno pitanje je II se ono dobro moe
iIllterpretirati kao neto to je iznad bitika i nespoznatljivo.
Neoplatoniar1 su esto spominjali mjesto u Dravi (518 e/d)
gdje P[aton nagla,ava d:a je ono dobro (AGATHON) iznad bitka,
mada poseibi1ce ne,ki novi interpreti ozna,avaj u to mj esto kao
sasvim izolirano i bez Sli!Sltemats.kog zna,enja. Tl interpreti
sma~traju da iako j e ono dobro na tom mj estu posta vIJ eno iznad
biltka da to nikako ne znai da je ono iznad uma. PO Platonu
ono dobro moe biti spoznato putem dijalektLke tj. uma i nema
nieg zajednikog s PJotinovim Jednim ili s (APRETON) njegovih nasljednika. To znai iracionallzi,rati Platonovo miljenje koje je meutim uvijek i dosljedno zasnovano na umu. Tu
se, dalkle opet radi o problemu mterpreta.eije PlatonovIOg ka'snog
uenja, odnosno da 11 se elementi neopJwtonike interpretacije tog
uenja mogu nazrijeti ve u klasinim djelima platonizma primjerice u Dravi. Argumentacija zastupnika suprotne teze je
slijedea; po Platonu istinitom bitku odgova,ra istin1to znanje,
a bitku osjetHnih stvari odgovara takoer jedna nia vrsta zna64

63 USIP. M. Wu.ndt: Platons Parmenides, Berlin 1935; G. Ryle: Plato's

Parmenides u: Studies in Plato's MetaphY1sic.s, London 1965; W. G.
Runeimam: Platons Parmenides; G. WlastOlS: The Third Man Argument in the Parmenides u: Studies iJl1 Plato'.s MetaphY1sic.s 1965; F. M.
COl!'l!lfol!'t: Plato and Parmenides, London 1958; H. G. ZekI: Der Parmenides. Unte.rsuchung uber innere Einheit, Zieletzung und begriffliches Verfahren eines platonischen Dialogs. Marburg 1971.
64 Usp. po:gJa'Vlje o Platonu od Ph. Merlan u Cambridge History Of
Later Greek and Early Medieval Philosophy, 1947.

Greti6, G., Platonizam i .. ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

151

njao To je klasino dano u Dravi (511 c-e) u odjelj1ku o liniji,

1, daika:ko u Timeju (29 b-d). U kasnom dijalogu Timej, Platon
uVlOdi i trei princip koji nije ni bttak niti postojanje ve neodreeni princtp prostora koji je okvir u kojem predmeti jesu
tj. nastaju. lo tome naelu se po Platonovim rijeima teko
neto moe izraziti 1 zalto se i ono na odreen nain izmie
umlI10j spoznajii (Timej 51 a-b). To na,elo nije ni ON niti
GIGNOMENON tj. ne moe brti zahvsieno ni umom niM osjetilnim zapaanjem ve samo nekom vr.stom pseu!domiljenja
(LOG ISEOJ TIVI NOTHOJ) (Timej 52 b). S obzirom da j e prema
Platonu posrtojala vrsta korelacija izmeu vrste bitka i v~ste
Z)nanja, koje egzistlraju u ra~liUim ravninama i kako je ON
u strogom smiJslu misIeno (NOETON) jaiSno je da je ono to je
izvan bLtka kao takvo i izvan domaaja uma. Jer dobro (AGATHON) se jedino moe intem>retirati kao subjekt, a ne kao pred.ikat, a isto tako je i EN subjekt a ne p:redikaJt. Iz toga :s[:ijedi da lIlIije mogue dati daljnju ek splikaciju i definiciju toga pojma, naime
on je nuan postulat miljenja, aH koj:i ne moe biti raciona1no
opisan i utemeljen. To je s:r PI,atonovog uenja o dobru pos1ije
nazvano Jedno koje je bHo najvie na,elo, iznad bit,ka ali i iz
kojeg prOistjee tnteligLbilni bitak. I, dakako, ve je Platon bio
suoen s pi.tanj em kako moe prOistei mnogostrukost bitka,
mnoina ideja od prilll!cipa koji je iz,ri,lto Jedno. Prema tome
da bi objasnio mnotvo ideja Platonu je bio potreban drugi princip koji je mogao dati objanj.enje mnotva. To d,rugo naelo
je ono to on naziva beskonanost (APElRON) odnosno na razini
biJtka (ON) Platon razUkuje temeljne rodove, naime identinost
(TANTOTES) i razliitost (HETERON), i kad .se jedanput u ,tom
antologijskom smilslu prihvatI razliitost tada nuno nastaje besk:ona,no mnotvo. MeiUltim u ovakvoj interpretadj~ i~gleda da
Platonov beskonani princip Hi APElRON ima znaenj e ne
samo u oSjeti1nom svijetu, kao u Timeju, gdje je trei princip
uz blta'k i nastajanje ve i oi!to na razlini inteUgibilnog b it,l{a ,
jer ETERON koji je dan zajedno sa DiN proizvodi be,skonano
n1notvo.65 S obzirom na nama dostupne izvore to j e neosporno
bHo originalno Platonovo uenje, samo postavlja se pitanje kako
objasniti da je nedugo nakon Pla.tona to uenje o dva najvia
princlipa rein'terpretiirano u smislu monisUkog rjeenja pa je
ono drugo ili princip beskonanog 5ubordiniran principu Jednog. No pokuaji takvih reinterpretacija mogu se datirati ve
u d:rugom stoljeu pr. n. e.66 dok neki hiJStori,aIii smatraju da se
i

65 Usp. P. Natorp: Platos ldeenlehre, Darmstadt 1961; David Ross:

Plato s Theory Of Ideas, Oxford 1951; R. Marten: Platos Theorie der
Idee, Freibur,g 1975.
66 Us:p. Sekstus Empiricus: Adv. math. X l Diogen Laertie VIII 25.

152

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

to zlbdlo ve u treIem stoljeu pr. n. e.67 a.ko ve ne u neposrednoj amollie'! Platona, jei' Je ta tendencija ve bila prisutna u njegovom uenju.
Plot1noVii prerthodnicI u:s't,alIlovUi su tri puta do spozna:j e boga:
ZIIla;ilo je u usporedbi s uVlidom u svijet ideja
ana;logno UJspostaviti zerna.l!j:slki svijet. 'Do nad pluraJils't'!ikim svI:"
jetom NOUSA svije'tll i njega samo utemeljuje Lnteld;gthilno Sunce, a to je ve, i za P,la;tona nadosjebilni temelj bLtka; 2. via negationis je pi'tagorejiski put od,ba,civanja svega zemaljskog, ovostranog od predodibe boga, odnosno od,baicivanje sve,ga onog to
bi njeg1Ovom bl,u postavllo ne:ke uvjete i ogranienja. U tOj
teol.ogil.Jji bog .se ne m.oe im en OYalti, je~r bi svako imenovanje znailo neko ogralni,enje njegove apsolutnost!i, I tu je Plotin uinio
jtO, korak dalje neg'irajui i samu egz;jJstencij'U onog najvieg.
Truko dobi vamo treii put tj. via eminentiae odnosno traenj e
bia k.oje je temelj svih ostalih bia i to u veoj mje:ri od svih
poznatih temelja, koje je savrenije od svega savrenog. To bie
je Ls!ta 3Jktua1nost (ENERGEIA) i Jedno. DiJs,kurzivnom spo~na
jom moe se pute,m uenja i VjebanJa spoznaM NOUS, je~ je
ljudska dua srodnla um u (NOUS) pa j e i nj ena zbiUska zadaa
da postane sUna umu (NOUS). MeutIim u~dignuti se do .onog
J edlIlog nij e mogue na istd na,ilIl kao do uma (NOUS), naime
put d'o J ednog vodi pre!ko ENOSIS tj. post.ojanjla - Jednim.
To je put najvee koncerntracije i usmjerenja k Jedrnom, put
iznad NOUSA i konIlIno postojanje-jednim. I dok je put spoznaje
lin eal'1alll , put k Jednom je prunktualan. U opLsu tog puta PloltLn
upot,rerblja;va Platonov pojma teorija (THEORIA) me,ut1m tu
vie nema nLkakViog promatranja u kojem bl promatra1 stajao
na-spram ne:mom objektu ve se naprottv radi o identinosti s
nadosjetilnim i n:a,jvliim Jednim. To iJst.o tako znai o.tklanjanje
svega do sada iskuanog i spozna'tog (onoga to spada u subj ekt-objerkt odnos) to je doivljaj l i1skustvo neeg portpuno drugog
i n ep oznartog , ekstaze (EKSTASIS) . Svakako je nu~no napomenurti da je za Plotina l neoplatonlLare to stanje ekis.taze sasvim
lZIuze1tno i post:ie se nakon velikih priprema i utoUik;o ima zapra vo salsvim usko ZIIla,enjle u okV'tru PllOtlnovog filozofiranja.
Ono najvie Jedn.o prls1tupa'no je samo u misltli'nom !skiustvu 1
to ini posebnu fHozofsko-1teologijsk:u i reUgiozno-mlsti,ku stranu njeg.ovog fiilozOIflran,ja. U svojiim spisima on o tome meu
tim govori vrlo malo i posebno artific'ij elnim rj enikom i, uostalom s'talno n a,gl,a a va nemogunost jezike a:r1tikula,cij e tog
iskustVla. Zato je i s poselbnom enerigijom branio prvenstvo najv1ieg Jedn.og koje utemeljuje sav bitak, .odnosno podaruje svel. via a.nalogiae

67

Usp. A. J. FeIStugiere: Hermes Trismegi.ste IV

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

153'

koltk;D opstoj anje. TD je slvaka:~D i r~;log njegovog energ1,nog

odlbijanja samos:ta[nog l samog Dd sebe dje1ujlUeg svi-jeta .ideja.s8
Plotino~o sta.jaJ1te se openilto moe formulirati kao pokuaj
spekulativnog svladavanja fenomena noet,L;kog biJtka. on ekspUclra genezu NOUSA kao proi~1a,enj e mnotva iz JIednog, kao
dvostruko usm'jerenu formu kretanja koja obuhvaa i udaljavanj e i v1ra,anje i, time PJotin interpretira P[atonov kozmos i6eja iz
sheme kre,uanja uma (NOUS). NOUS koji m'is'1:i 'Ldeje je manifestacija nesmanjene pr\noibiltne snage uma (NOUS) kOij.a nije ograniena ni,krukvLm odnoenjima i kOja je be~glranina punoa duhOVlIlm obUja. To je, kao to smo ~ekH, Plotinov pokuaj rjeenja tradlc'iona'lnog problema Watonove filozofije, naime Ddnosa Jednog i mnotva. Miljenje uma (NOUS) je nepreistano pre\nl ada vanj e i ponovno vraanj e onom prvotnom, a ono to iz toga
nalstaj e ne dolazi do bii,ka odvajanjem, ve ponovnim vra,anj em
k njemu i tako dolazi kretanje miljenja kalO odnoenje m-1slenog (NOETON) prema samom sebi, k mirovanju. Miljenje je
zadobLvanje postojanosti duha u vra;anju k jediJns'tvu, a to zna,'i
k samom sebi tako da se to pojmljeno jed'iJns,tvo moe eks\I)licdrati kao mno:tlvo kOfllst1ltutivnih elemenata. PrekO' unatrag okrenutog promatranja jed-inst,va kon:stUuira se DUSIA, odnosno
bitnost i odreenost open'ito koj a j e identina s onim milj enim. Uenje o emana.c1ji zato se i ne moe jednostavno svesti
na predodbu o proizlaenju supstancije. Naime, sa,mo mi.ljenje je kao usmjerenost k prosItornom jedinstvu onO' koje s.tvara
j edin:stvo i daj e odree:no,st a,ko se preko vraanj a k j edinstvlU
gradi samoodnoenje smislenog (NOETON) bia. Do istjelcanja
iz Jednog do[az:i tek preko zadobivanja pos'toj.anosti u v.raa
nju, a preko koje:g NDESIS zadobiva Lspunjenje svojih intencija
koj e su zorno us,mj erene, a to zna'i da se DUSIA konstitui,ra kao
neka opa~ajnost za opaanje. Istjecanje svih sadraja bitka iz
nepresunog izvora bitka tada su m'iljenj.em iS'talknuti obUci
(EIDE) preikO' m:iiljenj.a (NOESIS) koji se uvijek iznova aiktual~ira. Obraanje i ~r.aanje k jedinstvu, k Jednom nije samo opaanje uma (NOUS) ve i konstitUiranje sup!s;tancije (DUSIA).
I to je pravi sm'is.ao hipos'taze, naime kretanje miljenja kOje je
dolo do miro,vanja u promalt,ranju ~oje je okrenuto prema Jednom, onom prvotnom, a to je stajanje, mirovanje u se:bisamom.
Dno Jedno pod,aruje OUSIA i to u Okretanju unatrag k njemu
gdje je NDESIS uV1ianje jedinstva supstancije (OUSIA), odnosnO' gdj e na'Sta:j e NOETON koji Sie odnosi. sam na se,be. Teik time
nastaju ontologijiski k!onslti:tut:ivnri eJementi noe:tikog: odree68 Th je UlPralVO biBa to,ka n:jego,ve kOlIltrOVelrize s LOIDi~inom. Usp.
A. H. Armstrong: Der Hinterground der Lehre Das die Inteligible
Welt sich nicht ausserhalb des Nous bejindet, u: Die Phi!lo:so!ph:ie des
Neoplla.tonismus, Da,rmstadt 1977.

154

Greti,

G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

nost l granica koji lJne nain bitka miljenja i EIDOSA. Jedinstvo onog prvotmog, iz kojeg proizlazi poimanje svih jedi~Sitava,
ne pojavljuje se u tome konSltttutivnom kretanju NOUSA, ve
ostaje nepojmljeno koJe podaruje miljenju OUSIA. To se dogaa preroo milSaonog okretanja unatrag k Jednom, time da ono
prvotno Jedno za/sniva jedirnstvo poda,ruju1 miljenju mo odreivanja a to je njegovo lJSpwnjenje. Okretanje unatrag k Jednom, preko kojeg na!sta'je NOETON, je istupanje supstru:ncije
(OUSIA) iz Jednog, a u tome mtJ.jenje dolazt do sv.og ispunjenja. Okretanje unatr~g je pogled prema Jedno'm i to ini samostvaranje opaljivOSlti i same bi'tnos,ti. Da se bi:tak moe mislit!
znai da sam bttalk iz sebe posta vlja NOESIS i d'a NOESIS Jest
samo kM> bitak m'iljenog i da je istodobno OUSIA. Tim je rot
biJtka DYNAMIS, sltvaralako ]spostavljanje-irz-sebe mLljenog
bia u imanentIllU djelatnost samog sebe, mani.festacija njegove
.mo!. U tome .odreenom smislu je nastajanje duha em'anaclja,
na'imekao pojmljivost bitka i njeg:ovo oblikovanje k inrteligibilnom C3.\l'fStvu b]ti.
Oito j e da Plotin kao lnterpret Platona eli iznijeti na vidjelo
zbilj:ske i i:stinUe uvide P,latona iz dijaloga Parmenid, odnosno
dij,alekbike j ed'ID.lStva i mnotva. Plotinova metafizika NOUSA
koja se razvij a u vremenu iz OIl1og prvobiltnog, zor ilSte EIDE, i
due koja je ovisna o umu (NOUS), daje samo stva,rni sadraj
pOjedmanilh dedUikcija. Ta met.afizika pozitivno opisuje temeljne name z,bilje tj. jedinstvenu prvotnost i porijeklo danog mnlOtva uma (NOUS) koji se razvija i due koja se tumai u okviru
fizike. Plrimjeriee prva teza koja govori o nespozn3.ltljivost'i i
nebitku Jednog op1JSuje rupsolutno Jedno kOje je iznad svih
noetikih odreenja i ogcr:antenja.
Negativne predikacije dobivaju pozitivni smisao ogran1.enja najvie.g Jednog od svih granica .spoznaje, jer je ono isto Jedno-bitak, a ne bie koje se moe
m:ilslirti i iskazati s obzirom na svoje jedinstvo. Mnotvo odree
nja bitka koje Platon deducira irz druge hipoteze predstavlja inte,ugibilni kozmos pred1Jkata biltka. A posredovanje koje meu
sobno povezuj e suprotna odreenj a u sUj ed u vremena oz:naa va
,dane naine EIDOSA za dU!u u osjetiLnom kozmosu. Jer za duu
je 0010 to NOUS posjeduje u potpunoj prisutnosti samo kao sadraj bitka osjetilnog svijeta koji se nalazi u vremenskom kretanju, d3.lkle njemu, tj. osjeti1nom sv;ijetu bitno pripada vremeni,to:st. 70 U dui je ta odi'jeljenost Jo 1zra3enija, jer za nju cjelina nije dana na nain ope povezanoo,t1. 71 Ovaj primjer Plo69

69

Eneade V 1, 8

Usp. o pro.blemu ,wem.nea kold PloMna W. Beierwa1tes: Plotin

,Uber Ewigkeit und Zeit, Fra;nkfurt, 1967.
71 Usp. P. O. K.rIisteller: Der Begrift der Seele in Ethik des Plotin,
70

.Frankfurt, 1973.

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

155

tinovog tuma1enja Plaltonovih htpotooa 11:jepo pokazuje njegovo

samorarumijevanje kao Lnterpreta Platona i, uositalom bez obzira na razlii,bost mterpre1acija moe se rei da su neoplatoniari da-li sistematsku i potpUlIlU intel'1preta,ciju tog dijaloga. Za
neoplaJtoniare tumaenje Parmenida predstavlja jedinstvo i cjeILnu povezanos'ti njihove i pilatonove meta!izike. Meutim to za
njih nije samo jedna od moguih Lnterpretacl,ja ve svjesna intencija, sli'jeena generacijama, da se taj dijalog takvom spekulativnom in.terpretacijom uini temeljem platonizma. I usprkos svim djelomi:no opravdanim pr'1govorima dogmat1zacije,
shemati:za:cije i reU~iozno-spek:uIattvne samovolje moe se tvrditi da je neoplatoll'i:sti,ko 'Objanjenje Jo i danas jedilIlo fi1ozo-rij.sk1 utemeljeno tumaenje. Ono, naime daje i razv,ija iz
dijalekltiJke di'jaloga, koja je zagone1na i bez rezultata, Lstinite
meta,fizLke sadraje koji daju sm'ilSao Pla.ltonov~(h dedUJkcija. Zato se doista moe postaviJt.i pit3-"nje nije li taj dijalog stvarno
neoplatoniki po sadraju odnosno nije 11 neoplatond:ko spekula'tlvno-meta.fizi,ko ob'ja-njenje primjereno u traenju smisla
negativne dijalektike Parmenida. ak, tovie, ne moe 11 se na taj
nain uv1djeti bit .samog PIlaitonovog uenja ako se pri tom, dakako, otklol1li od Platonove ontologije nOV'OIllalStali zaokret k onom
unutranjem, lSubje;ktlvnom.
Tu se, dakaiko, odmaih javlja nekoUko piltanja, naime, ako se
i pretpostavi da je u Parmenidu Plalton dao cjelinu svog uenja
o bitku kako se m'oe protumaiti oblik tog uenja, tj. sama besciljnost tih dijale!ktikih rasprava. Odnosno da 11 paradoksalni
re~ultati pOjediinanih deduk'C'ija kao i nedostatak smislene cjeline openito dozvo[java1ju pokuaj kOllJstruJkcije Platonove metafiz1ke od bespretpos1tavnog poe.tka pa do prirode. I zatim kako
uiStkladi ti PIa tonove teze s potenciranom re!lekslvnou due
kod neoplatoniara, jer upravo je to kretanje due prema unutr.a do izriitog ujecUnjenja s Jednim, kOje je izvan s,vih odnoenja, stvorilo pretpostav;ke te P,lotinove interpretacije. A Plotin je pri tom postupku bez sumnje bio uvjeren da je samo vjerni tuma, PIa tonove metafizike. No iz dana,nj e perspeikt1 ve, retrospektivno plromat,rajui sudbinu platonizma moe se rei da
svako tuma,enje koje hoe za,hvatd.lti neki spekula;tiVlIli sadraj
kao takav, odnosno hoe zarustaviti dijallektiko kretanje svjesno
Ui nesvj esno kree se u pra veru Plotin ove interpretac-ij e iU kad
se dijalog Parmenid buma,i spekulativno on postaje neop.latoniki. Neopla:tont,ko stajalite pretpostavlja kao prvo p~ihvaa
nj e nadljudskog odrediMa NOUSA, a zadaa fi1o~ofiranj a Posta j e
uzdizanje do. njega. Plotiln filozoHra sa stajalita boanskog uma
(NOUS), a to odredite nije neto jednostavno pretposta:vljeno
72

72

G, Huber: Das Sein und das Absolute, Bern, 19,55.

156

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

ili postalVljeno, ve je zadoibiveno iz ontologije due tj. pojmovnom eksp~tkactj om kreltMlj a due u filooofijskom samozoru.
Tome nas~p~ot PJrutOll'OVO filozofiranje odvija se u dija.Ie,krti
kO'j prlvremenosti koja je odreena ljudskom kona:noou i iji
je' teme1j UuJd:siki na~n flilozof1ranja. Jer ovjek ne posjeduje
boanski NOUS u njegovom savrenistvu, a njegDvo m.iljenje nije
zor O't,v;orenostt bia u cjeliini. on ne moe posjedovati boanskO'
znanje bla u cJeUni vesaniJsalO njegO'vog filooof1ranja o:staje da
se pUJtem d1jalelktl:ke dovede u primjerem bitni odnos prema obliik!u (EJDOS) . Plotin nalprot.iv, s nO'vog stajaHIta svijesti preuzima zada,u rjeenja bilt1ka dUle preiko s.peku1a:t'ivnog nadvladanja ideje. On je u okviru fLlozofUskog ,samozora preuzeo nadljudslko srta'jallJ'te s kO'jeg tumali svijet i duu kalO dinamiku stupnjeva bitka proilZvedeniU od pratemelja bitaka, onog Jednog. To
je svakaiko prava suprotnoSIt prema P;lartonru ije filozofiranje zavra va u miltu. PO Platonu j e izvj esnost due, koj a sam:u sebe
razumije u LOGOSU, da postoji nadosjetilni poredak bia povezana s pri,room ovjeika kojl filozOtfd,raljui pretpostavlja ono to
pUa u samom pirtanju o bli't~ku, naime da dua moe susresti bitalk,
odnosno da postoje ideje i da se mogu spoznati. Pretpostavka
ideja ne temerrji se na neum'~tnim logikim dokazima znanos;td
o idejama aH nit:! na inte:le'ktualnom zoru u kojem se pokazuje
SlUlSltav bitka za dlUJu koja g:leda u sebe. Jedini na,l:n sudjelovanja na ideji je dijalektika, a tD je kao prvo do:kinue sva.ke pretpostavke. Meutim za PJot!ina upravo oSItajanje u milsaono unutra:lnjem ideja ostaje o.tvoreno za duu kOja se vra,a u samu
selbe, a oodizamjem do NOUSA zadObiva novu na:dljiUdsku svijest
}jitka. I ito je bez sumnje v,Li stupanj u razrvoju duha u odnDsu
na Platonovo fi1ozofiranj e gdj e u OKviru dij alektilke istina lako
iJzmi,e, tj. te'iko se irSlkazuje sa sta'jaUlta unaprijed zadanog kraja. Osim toga Plotin v;le nilje u sokratov;s'koj s1tuac-ij'i pitanja,
kOlja uvjetuje PIrutonovu ontologi~u, jer je zadobio novu izvje1snost bit!ka u svijeSIti bit~a kao samozora uma (NOUS). Platonova dijalektiika pretpositaivljaia je nedostte;nost EPISTEME, naprotlv Plotin sa sivog nOivog stajalMta uma (NOUS) otvara moglUinost s.pekJUlat:Lvrnog tuma'enja d1jalekiMke Parmenida. Za
neorpla toni:are j e PIat'onova negaltli:vna dtj allektika postala zorna
usuma d1lie, a pojmovno svladlav8.lnje me ta:flzMkog SiU!stava bia.
od onog prvotnog pa do pI'lirode, pokazalo se kao S'Viladavanje
SlpSkulartivnog tumaenja dijalek:ttke Pa,rmenida. A s ob~irom
da j e takvo potmanj e PJartona u veUkoj mj eri odredilo razum'ijevanje cje:lokupne plaJtoni:ike traiditCije te.k se time pokazuje
u pravom svjetLu mo djelovanja tog novog stupnja svijesIti bitika. n
i

73 Usp. K. H. VolkmanlIl-Scihl!uck: Plotin a.ls Interpret der Onthologie Plato's, Frankfurt 1957; G. Nebe!: PZotins Kategorien der int elZi-

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

157

P:IDt!nJova f[1ozD1'lja ne samo da d,oils1ta stoji na prlje~azu izmefUDrz;ofl'je i teologije ve je i st,val'!no amibivalentna p.a je i kod
nj egov.m suvremen1ika, a posebice naslj oontlka vaila prvienlstvenD kao fi:lo~ofij'Slka teoIogi'ja. Povijesno-:fUDzofij'ski je vrlo va,~no,
a poselbice s obzirom na neopla'tonlzam renelSaIlJS'e i P.etri1a, da
je ta teDIogija bUa posljednja i odluna kJontJ'apozici:ja, sa s'taja!lita helenske f1:1ozoflje uma, naspram nooa:driv.o prodiruelg
u

kir1ans.tva.

Temeljno duhovno p1.tarnje vremena bila je m'1sao o .stupnje,V1itost! tj. stupnje!vanju booan~og, atakvla koncepciija bila je zastupana i od gnostii,kJog pokreta kao i Old hermet:i'ara tj. prot1vntka !kr,anstva. U okviru orttodokJsniih kranskih ra.spra ',a zas!tupa se stlaj,al1ite da je nemogue da je boanstvenost Krista u
bHo kojem pog:ledu stupnjev.ita, jer to bl bi10 jednoznaino umanjenje njeigove apsolutnosti ali to je tisto ,taiko t precizno neoplatonii\ko staja:l'1te nasipl1am dosta nebulOODJim i neJasnim tvrdnjama gnoze kao pokreta. 74 Jer alko je bog stupnjevan tada ne
moe b~t'i oSOIban aik i alko ga se misli na vrlo visokom stupnju
apSitrafkcij e, primj erLce kalO Demiurg, a opet iznad nj ega mora
postojati nerki nadosobnti. vrhunaic. Drugim rijeIma Demilurg se
moe razumjeltj samo kao svrje:tlski um i:U upravlja1 svijeta, jer
bi st1varanje svijeta u vremenu impUc1ralo neprihvatlj'iv potenc1:jalitet boga-lst,voriteJ.ja. Ta neoplatonlika teologija ne Ulkljuuje neko sveto uenje, a Jo manje obeanje spasa i MD je osoblUo ramllkuje od kransltva ne zasniva ntkrukve zajedn-iee, opiJne. Put do onog Jednog, boga, je sasvim individualna stvar
spoznaj e i za .,to ne posto j e n~akvl opevaei putovi. (H. Dorrie
iz:vje:Ma'va da A:ugulstin c'ittra Porf'Lrijev spi's De regressu animae
u kiojem su navodno opisanli stupnjevi prosvjetljenja due na
putu u zaViaj t'j. do boga. Meu'tim kae H. Dorrie ipa'k je vrlo
udno da nLkad nijedan GIik nije to citirao.) U t'Oj meta-fizici pojmomi par Jides-inteZZectus nema odJUUjiU,U ulogu u smi:slu
'Oznaike maiko se moe dospjeti do cUja te teolog1Je. Ona je i:8kJljUiivo izgraena na inteZZectus s time da su inteZZectus NOUS
giblen Welt, TUbing elIl , 1929; J. M. R,i&t: Theos and the One in some
textes ot Plotinus, Medieva,l Studies, 24, TOl"ont.o, 19,62; C. J. de Vogel:
On the neoplatonic character O't Platonism and platonic character ot
Neoplatonism, PhlHolSophy I, A:slsem. 19,6,9; E. R. DoddlS: The Parmenides ot Plato . .. , CQ 22, 19'28: W. Broc:ker: Platolnismus ohne Sokrate's, mrank:fUlrt, 196,6.
74 USip. R. M. Grant:
Gnosticism and Early Chr.istianity, 1959.

djelo na s1irruIlli .obrane h e!lenlSk e fil'Olzof1j e naspram

je rad W. Nes.tlle: Die Haupteinwiinde des antiken Denkens gegen das Christentum, Arch. f. Real, 37, 1941-2. kao i veheme!Il:tna odbrana fi1olzofije od W. F. Otto: Der Geist der Antike und die
Christische Welt, Bonn 1923., a s kranske strane P. de Lahriole:
La Reaction patenne, 1934; B. Bonjak: Fi.lozotija i kranstvo, Zalgreb 19'66.
1.

Klrusino

kl"'a.n.st~a

158

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

ne samo njen put v,e' 1 cilj. pri tom za neopl~tonl'are moment

vjerovanja nema nikakvo maenje, dap8ie odbacuje se kao neto irac 100alno. 74 Isto tako se odbacuje kr8.1IllSika predodba o
usk:rsnutu ml'ltvilh, jer k'ako je mogue, kaJu neoplatonta:r1, da
upravlja svijeta sam sebe korigIira, a takoer se od:b3iCuje ue
nje o milosrtl, jer u 8ipsolutnom smts1Ju pravedni svjetski]. um
ne bi bto a;psolwtan kad bi revidirao svoj sud koji je sam po
sebi a!psolurtno pravedan. Zato se i odbaouje, k8JO posebice iracionamo, objavljenje u htstor~jsk.om v:remenu i jedini put spomaje ostaje LOGOS i DIANOIA.
Porfirije je priJnjerice istraivao znaenja prorotva iz pradaNnih vremena, Orfeja i Lina, a to je bilo vrijem'e kad se navodno boanski LOGOS laik-e shvaao mada su usprkos tome ta
proroM1JStva teko razumljiva. Ona su po njemu svakako teko
po'jm:ljiva, jer LOGOS moe pojmiti samo manjina, odnosno iskusni i :kolovami fHo~ofi. Ali ti izriaji prorotva nrsu nLk8ikve iraciQnalne objave ve nalaze svoje racionalno opra'vdanje u potpunom slaganju s ftlo~oj1ijlSrkom t!l'ad1ciljom koja see do Platona
ili aik Ortfeja. Moment tradicije odnosno jo u PJ.atonovim djelima zadobivene iJstine ima prvorazredno m8ie.nj e za c1j eli neoplatonizam. To je zapravo u osnovi piltanlje priori:te'ta koje :Lma
vamu ulogu kako kod Kellsa i posebice u Porfi.rije,vim kln'jigama
protiv krana. Temeljna razlika neoplatonike 1 kranske teologije naj,bolje se vrdi u svom izvornom ob1irku, odJnosno u PorflirijevO'j 1 Ke~sovoj krdtici.75
NaiSvupajue kratl1lSltvo imalo je mnogo nep!l'ijatelja meutim
samo su dva bila doista opasna po samu bit kr:anstva, a to su
bill pokret gnoze i neopJatonizam. Gnoza je bila entuzijasttk.a
i egzalt:ira-na religioznost koja je prijetIla kr,anskoj apologetici.
PJaton'iLZam je bio 1nrtele:ktualno opasan, jer je posebice pred
obrazov8mima uspjeno dovodio u piJt8illje temeljne dogme kranstva, a oboje su svojim OSIuOvnim uenjem o stupnjevito.s't1
boan:srkog osporaiVaU centramu dogmu kr,ianstva. Da je platonika Theologia ratinalis potpuno nepodobna za kr,'ans'tvo uvddjeli StU vrlo brzo Ambrozije i Mario Vik,tor1n i zatim Augus.tin
i Boertij e. Svi su oni vrlo dobro znaJU za duhovnu snagu platonizma koji SiU mod[ndran i razvonjen preuzeli u svoja uenja
prilagodivi ga ~r;8iookom vjerovanju. Sm1Jsao za praJctiino tj.
pr8.igma t\iiIlo openitta j e ka'rak'teristi'ka lat1nskiJh kransk1lh
otaca u smislu priilai goa vanj a platonizma kranstvu, a to ih
i znatno razdvaja od teologa IS istoka.
Meultim ta IlJovonaSltajua sltuacij a je zapra vo udna i neobina, mtslimo na mod1f1ciranje i prL!a;goavanje plaitonizma
75 Uap. J. Bidez: Vie de Porphyre, Gent-Leipzig, 1913; W. TheMer:
Forschungen zum Neoplatonismus, 1967; C. Anderson: Logos und Nom08, Berlin 1955; H. Dorrie: Platon,ica Minora.

Greti, G., Platonizam i ... ,

kraIlSlkom pogledu na
1cranska JilozoJija. 76 I

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (198J)

svijet i,

15S}i

stovie stvara se takozvana

kranska religija u svom.
Driginalnom ltktu u PDtpunOSti nefdlozofijska i, dapae kao religija uope ne pDtrebuj e filozofij~skD obrazloen j e s~og nafUka~
Sasvim konciznO' reenO' onO' to je Isus propovijedaO' i radi ega
su se mnogi proobraltUi nema nita zaj edniko s nekim fUooofijsktim stajaUtem. NjegovO' dj,elovanje, kakO' nam je predista;wjenD
u prva tri evamelja, netO' je VIrIO' skromno i jednoSitavnO' takO'
da se ne samo r~litkuje od sva;ke filozofije ve l Old kompUcitranijih reli:gija kao primjerice od starozavjetne id-oviS'ke lli Dd
he!IenisJti!kih ktuLtskdh reUgija. IiSItoa, otvDrenost s~ca, djeja
pobonost i jednasta'VIIlost 'Osnovne su clrte te nove pobDnosti
kaja l jedinO' eli birt1 tsta reli-gija uvjerena dallel~D od vjere
zakona i kul't1skin prik~a. Is'usO've propoVli'jedi, kDje su sluatel'jima esto dOlnoSlile n epr1Jllke , samO' su skromna i ista ~jera,.
onO' tO' on naj a v:lj uj e ltsta je religija, a ne refleksija, etILka,
neki sistem. ili kuLt. I aurtoritetd za ta pDdIiuja tvroe da je to,
prvi l jed:ini s1uaj u pDv,ijestt iste relltgije neO'viLsne D svim
osrtalim vrijednQsn1m podrujlima. Nasuprot tome helIenis-tika
religija oduv1j ek j e bila pDvezana s fHozoftjom s DbzlirDm da j e
heJenskO' vjerDvanje imalO' esteti,ke karakterLstike. Ljepota koz-
mosa je potVlrda njegove boa.nstvenosti, l'jepDta statua boanstva njihove slinosti s nevidljQv1m Driginalom pa je i zato ljudskli ivot dostDja.n da bude nazvan ltjepim ako je u potpUJnosti~
savrreno lijep ivot.78 tdoVls'lm reUgija bila je prije svega etika
i tD plemenska etlika. 'TIu bDg stOji naspram svom na.rodu kao
zakon prema kojem se ovaj mDra raVlIla:t1. Pravednost tog zakona narDd i'skuava prekO' postojanosti s kojom dri savez s
bog'om. A timska religi'ja pdpadala je IiLmIS~Dj d.ravnosU i ue
nju D dravi. Dravllli karakter rimske religije biD je takO' izrazU da je RJim bio ustrunju akcept'ira:tl i raZlIlovrs:ne i heterogene reUgije.
Sve su te religije 'bile preko razliitih odnoenja prema drug'im vrLjednosnim pod:nuj'ima sadrajnO' bogate, a to ih upravO'
i razltkuje od origlinainog kr,anstva. Kranska rel'ig,lja je po
mtencij'i siromana i j edino se ba vi ustroj!srtvom naspram bDgU
ak

to Z8.ito jer je

77

76 Ve je i sam tell"min kranska filozofija vrlo ko ntrovell"',zan , naime, moe se UJvjetr,ljiiVo rurg.umenmra.ti da je to svo}eVLfsnl. contradictiO'
in adjecto. Vjerojatno je adekvatnije go,voa:.iti o ~ralIliSiko teologiji i
poglleidu na svijet. Od suvremelIlih misUlaca E. Gilson je najved pobornik takoizvane kranske filozofije. USIP. E. Hoffmann: Platonismus und Christliche Philosophie, ZUrich 1960; W. We1scheidel: Der Got
der Philosophen, Drurm.S;tadt 1979, koji daje 1:zv,anredni povd.jesno-fUoz'O,fijsiki pregled cijele prolblema tiJke.
77 Usp. P. Hensel: Religionsphilosophie, Gottia:lgen 1934.
78 Usp. WHamowitz: Der Glaube der Helenen, Daa-mstadt 1976; R ..
Rettzenstein: Die hellenistischen M ysterienreligionen, D arms tad t 1956;
W. F. Otto: Die Gotter Grichenlands, Frankfurt 1983.

1,60

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

smj e,rne, ponizlIle egzlistelI1Cli'j e, s vj eI'lom i ~oljom k mirnom l

bojoj vOlj'i predanom ~ivotu. MeUJtim u kran'skom samorazlUm'ijevamju upravo je to sirornatvo njegovo boga,tstvo. Ato
8Apsltrahiranj e od svih OiS'taUIh sadraja i ograniena a na i'sto
rel1gioono, na reJ.ilJgi'j u istog OISj eaj1a zact j elo j e izvor nj egove
osebujne atraik:ta:vnosti i dj elotvornostl. U ovom ~onteksou zato
je i neophodno napomenUiti da su sv. Pavle i evangeliist Ivan
~oji su najodlunije i mjerodavno za sva v,remena oblikovali
razumlij evanj e IsU'sovih prQPovij edi i .llIaij a va biIi idovi gx'kog
obrazovanja. Snani U'tjecaj1 plartonWma, Sto e, He'r.aklita, grkog
pojma erosa na njih izvan SIU .sv,alke sumnje. Prema tome povijesna je sudbina KrUsltove religi'je (a to potencirano vai za
kliail1lS:ku teologiju) d.a je bila zah.vaena, pojmljena u epohalnom sm\lslu te:k i pre.ko grkog druha. Pire~o gr'ke misaonosti
postala je uenje (gdije je to ,izootalo kao primjerice kod Kopta
zapala j e u mag.ino arobnj atvo), odnosnIO b~la u stanju izraziM li protumaitt SVO!jru jednostavnos't i dubinu.
I na ]jstoku, tj. u Gr~oj, suprotnost izmeu pl3.ltonizma i kranstva bLla je n ep'om i rl'j liv a, posebice nakon RorftrijeVlih kmjig,a
protiv krana oko 300 g. Tamo je p1atO!n[zam bilO jiasnIO konkurira'jua teologija i time oporz:icija, no iJsto taiko neUSpijelllIO.
S obziI'lom na duhovnu povtjelslt Zapada svaikaik'O trieba n3.lpomenut'i dia su dvije glavne struje filozofije, tj. ,teologiije srednjeg
vijeka, naime skolalSt'~ka i mli.lSJtlka zalS!l!ovane na platonIzmu
5. sto.lj ea, a u prrincipu ve kod Plotina. Skolastika na ik:olskom
pIa tonirom u ProkJla, a m~is;tika na Diondzijru Areopagi:Ui. PIa tlOrrL
ka teologija je izme'u ostalog jedirna teo~og1Jja koja se suvereno
SlUJprot!sta;vlla kr'anS1tvru i utoliko je Plot'in jediinstvena linost
za\paoojake pov'i'jelst'i ne samo kao filozO' ve i !mo tvora.c
jednog teologtiJjlS.kog sistema ~van kranstva koJi je prevIladan
aU ni'kad nije sam u sebi opovrgnut. Zato i Plotinove emanacije
djelujiu jo i dan-danl3.ls.
Na kraju ovog krat\kog prikaza odnOISa platOl!l~a i kran
stva treba jo dodtrnuti pitanje, koje je oduvIIjek bUo predmet
velikih rasprava i istra.ivanja, zato i iz kojih. razloga je kran
stvo postaJo domlinaJlltna teologija i pogled na svije't potisnuvi
za mnoga sto,lje6a c,jelokupm.ru grklu filorzofiju i obrarzovanje.
Ovdje emo pokuati dati samlO u glavlIl'im crtama skicu odgovor.a na to jo, i dana;s prljeporno pitanje. Neoplatoni~am nakon P.lotlilIla zadobiva sve jale reUgiozne crte i isto kao kr!:an
stvo te:i dostizanju boga, spasenju i os,loiblaanjru individualne
due. Naime, prvotrno kraI1SitlvlQ o,peniJto nije teiJlo drUltvenim
i politikim promjenama uvjeta ivljenja ve prvenstveno individualnom spa!senju. 79 Temeljna razliilk.,a izmeu platorniara i
79

Usp. R. BuJ.tmann: Das Urchristentum im Rahmen der antiken

Religionen, 1949.

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125--166, (1984)

161

kir,alllJa moe se izraziti kao. razilika izmeu LOGISMOS 1 PISTIS

tj. uvje.renja na temelju umnih naela i sJljepe vjere. Za fHozof1jski obTazovane Grke PISTIS je najlIl'ii stupanj .spoonaje, odnosno preistavlja se kao nemogunos't navoOenja razloga vjerovanja i to je po njd.ma neto kara:kiterilStLno za neobrazovane.
S druge stDMle sv. Pavle s,Hjedei idoVIsiku t,radidju utemeljuje
c'ijeJ.i kIi:anski ivot na PIST1S. I ono to je zapanjivalo Grke
kao LuJcljana, Galena, K,eLsa, M. Aiurel1j a billa j e za njih neshvatljiva spremnost krana da umLru za ta vjelrovanj.a.80 PO Galenu
kr,a:n1 posjeduju tri .od etki kalid:inalne vrline: hrahrost,
samoikontrolru i pravednosIt, a nedostaje im FRONESIS tj. umni
uvid koji Mni racionalnu osnovu prve tri vrline. PO KelJsu oni
su proti VIIli'c,i znanosti, a Por!lrij e uvij ek iznova protest:1ra prot! v
nj:ihoOve iracionallIle, tj. neutemeljene vjere. Na te napade od
sltrane fUozof'ijski obrazovanih odgo-vaira Origen s modificiranIm
platonizmom,81 a kod platoniara se javlja tendencija sve jaeg
pozivan j a na 3Jutori'terte prvo Platona izaItIm orfIzma, herme.ti
ke teozofije i kaldejs,ka prorotva. I na koncu kod Prokla nailazimo na povezanost PISTIBA s istinom i ljubavl:ju.82 Kona'm.o
mogu se navesti i neki psiholog'ijski razlozi pobjede kranst,va:
kaO' prvo toO je njegova iskljuivost, naime odbijanje prihva.anja bHo kak~ih stramh ut,jecaja. OnoO toO bi dlanas izgledalo
kao slabost tada je o1to bHo vrelo .mage. Tome nasuprot grko.
-!rimska reUgiozna tolerancija s mnogim kulturama, kult ovimla ,
m1sterij.ama i ri vaUz:irajuim fiUozo:fUskJim klQlama nij e brJa u
tome dobu ope nesigurnosti i pom utnj e dDvoljno atra kit i vnO'
uto'1te.
Zatim kranstvo je bilo u socijalnom pogledu potpuno otvoreno, naime poloaj u drutvu bio je potpuno nevaan,
tO'me nasUlpl"1ot neopla.tondlzam se obr.aao samo obrazovanima
i kO'IoOvanima i bio na n~i nain religija eUte. 84 I konano u
tome vremenu raspadallljia svih dotadanjth vrednota i normi
1 rairenog osjeamja i svijeisti krivnje kranstvoO je obeavalo
bolji svijet i, iako ponekad reJiJgiija straha, ono je i bilo obeanje
ljubavi i nade. K tome pr1mjerice Porfirije i,ronino primje,uje
da samoO bolesna dua potrebuje potporu kranstva, a problem
je upravO' bio u tome, kao to to lijepIO primjeuje E. R. DO'dds,
da je tada bHo bezbroj bO'lesnih dua. Kranstvo ne samO' da je
hHo nada boljeg ivota ve je i u ovozemaljskom prualo vaUku
83

80

Uisp. R. Walzex: Galen on Jesus and Christians, 1949.

81 Usp. E. v. Ivanka: Plato Chri.stianus, 19'64.

82 Usp. A. J. Festugiere: Personal Religion among the Greeks,

1954;

A, D. Nock: Conversion, 1933; A. Momig1iamo (ed.) The Conflict between Pa.ganism and Christianity in the Fourth Century, 1963.
83 USIJ). A. J. FelstiUlgiere: La revelation d'Hermes Trismegiste, 1950-54.
84 Usp. H. Hrurnack: Das Wesen des Christentums, Le1tpz!i:g 1900.
M. P. Ni1ss'on: Geschichte der Griechischen Religion, 1941-50.

162

Greti, G . Platonizam

i....

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166. (1984J

kr6arnske zajednice VTstO ujecJ.:ilnjene naspmm zajed ..

opa!snosti bhle su Maa:j an moment goleme pr1'VJaDosti
te vjere. Bez .sumnje ta je bezreze,rvna rHan:t.ropija billa jedan
od najutjeca:jrujih razloga njegovog v~l:iikog irenja i artraiktivnosti. ss
}{jao to smo ve rekU PJ:otlnov impozanJtan sllSitem sadravao
je u ejeltni dosta ra~norodn:ih uenja (da li su on.a ak i proturjena jo je predmeit r~s'Pmve meu povjesniardma fHozofij e) l to j e svaikaJko p:ruatlo mogunost raz1i,Ltih pa i oprenih
tJuma,enja, odnosno daljnjeg razvoJa neopl~ton.irzma. NajznaaJjn!je metaflizi:1ke d~ferenctje meu njegovim nasljednicima
Zaita su l re~Uiltat r~,voja do krajnj'ih konzekvenc'ija stvamih
1l'ilatenftll'ih anlttnomija njegovog sistema. Mi emo samo ta'ksati,vno navooti naj~naajntje probleme koji poslije postaju predmelt posebnog interesa pojooinlih neoplatomara. Prvo to je problem materije, tVarii koja je tradiciona.lJno smattr.a.na apsolutno
zlom Mi se ubrzo postavilo pitanje kako moe neto birti zlo
po sebi kad je proi~vod boga. Na to se nadovezUJju pitanJa o
odnosu t,vari, Jednog i NOUSA. Drugo, pilt~nje vezano s problemom Jednog, naime k!a~o Jedno moe proizvest!i ono to nije u
nijemu samom, odnosno ak.o je sve bie prije Jednog, tada Jedno
nije apsoLutno iz kojeg sve proistjee. Zatim uope pitanje mogunosti poottivnog odreenja Jednog u okviru negativne teologije, kao i statusa Jednog tj., aJko je ono vrh meta/fizike hijeTarhilje tada je i tilme ogranieno, odreeno, a ako beskrajno
transcendira s:vako takvo o.glrrunienje kako je mogu odnos izmeu J ednog i ostalih bia. Znaajni problemi nastaju oko
pi:tanja odnosa uma (NOUS) i due, naime da 11 postoji logiki
Ui ontologiijtski priori>tet u ln!teltglbHnom svij etu i na to se na ..
dove~uje problem odnosa uma (NOUS) i ideja. Javlja se i eijeH
komplekIS pitalIlja oko due, primjedce da li je dua u dstom
stanju u potpun,ositi racionaLna Hi sadri neto iracionalno, kao
i problem porijekJa i sudbine iraC'i:OIIl3ilne due Ltd. Da'kako,
naj~naajnij. problem bilo je pitanje odnosa pojedLnaIle due
prema svjetskOj-dui i umu (NOUS) to dovodi u pitanje metaifiz'1ku koncepciju itri h1postaze.
To su bUi razlo~i koji su poticali Pl<j1A!nove nl3isljednike k
zaht j evu za veom konzlstenclijom sistema i e1iminiranj em svake
logi,ke neprec,LzlI1ooti u stmlJlrwri njegovih argumenruta. PlottnoVi
nasljedn1ci takoer su .teUi izrazitijem znaoo'tvenom iU skolastJlkom pri'stupu u interpretaciji Platonovih djela kao i u obr~di grke mitologije. I na kraju P[otlnov bezuvjetni intelektu...
al:izam i racionalizam nij e bio ak prlhvatlj:iv nl za elLtu filo ..
pomo,

nikoj

85 Usp. E. R. DoddlS: Pagan and Christian in an Age Anxiety, 1965;

C. Schneider: Geistesgeschichte der Christlichen Antike, Mi1nchen

1978.

Greti, G., Platonizam i .. ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

163

zofa, dapae samo manjma je u tome smi!slu slijedila utemeljitelja kole. FosUje su vLd'ljive dvije glavne tendenC'ije: s prakti
ne strane to je rastue naglaavanje teu~gije, a na teoretskol
s,tTam1 rastui skoJa'sticizam u smts1u logi'ke demionstracij e i.
pojmovne rlgoro~nos'tii s tenj<om egzegeze iskljUivo k:lasinih
izvora. Meutim uza sve neosporne zasluge pojedinih neoplatoniiara ipak se moe rei da j e cij eH neopla:tonizam poslij e Platina u doslovnom smi'slu nliz uenih i mudliih biljeki za Eneade.
Mi II okviru ovog rada ne moemo dati povijest uenja neoplatonLara, odnoSIIlo izLoiti njihovo nrustavljanje i razV10j Plot1nove misli. Dat emo samo SlkJicu povijes.ti temel'j'IlJih problema
cijelog pokreta da bd se zadobila openLta p:redodba cij ele Skole,
a na ije se r.a~ilite predstavnike F. 'Petri inae esto poziva.
No mora se rei da su naI'i primarni lz:vori to se tie veine tih
fi[ozofa vrlo oSIkJudni. Sa'luvano nam je relativno ma'lo integralnih dij ela pa j e to sigul'!Ilo j edan od razloga da su istraivamijakasnog neoplatonilzma trukJo izraz~to kara.kterizirruna kombinaclijom kla!sMne f'Uologlije i h!ilstorije tj. dOl{sog,rafije.
Sva1ka'lro najZlIla,ajniji neposriooni sljedbenic'i Plotina bili su
Porf1rije i J amib lih , no na od jediIlog nemamo sauvaiIlo nijedno
cjelokupno filozofijsko dijelo. Por:firije je ponajprije poznat kao
populama'tor PlotiiIlove filooonje i bto je osobito utjecajan na
la:tiJnsikom Zapadu. on j e i zasigurno bio i naj vei nauenjak
meu neoplatoniar1ma, pilsao je morame i re1Lgiozne rasprave
kao i niz komentara klasinih djeJ'a. Veina tih komentara je
~gUlbljena, a jeditno Je sa'UV1an njegov uvod, Isa.goge za ArLstotelove KategOrije. Isagoge je Boetije preveo na latinski i dijelovl
tog radia koji govore o razli-itim pogledima na ontologijslki status Univerzalija Lnild. su osnovu srediIljovj ekovniJh d1sputa izmeu realizma i nom'inal1izma.
Najva;~ije sauvanoO djelo Jamb'l'tha je De Mysteriis kOje je
obrruna teurgij e, zaMm Protreptik u koj em su dij elo-vi Platonovog
Gorgije i Fedona i izgUJb[jenog Protreptika Aristotela, a toO i
jest primarni izlvor za njegovu rekonstrukciju. I, konano, imamo sauvane fragmente njegovog djela O dui, a ina,e smo
upuend na iZVljetaje Prok.1Ja 1 kalsntjih neoplatonlara. Njegovo
znaelI1'je bilo je razliito ocjenjivano ali znamo da je njegov
ut'Jecaj bio ve na ist,~u tj. u Grkoj. Njegova reiLgiozna staj all'i;ta esto su sUlProtstaV1lj ana Plotinovom raclJooalizmu i svakako predstavljaju dvije otvorene mOglU[losti neoplaton'lzma. 8B
Zavreoo.k poganske neoplatoOni.:ke fHozof[je pre:ds-tav[ja Platonova ,rukademtj.a u Meni gdj e neopla1tonizam posrtaj e zvanino
uenje, i kola u Alerosa.ndriji. Mi na rulost znamo malo o tome
86

USIP. s;ta,ndardno pouzdane

lanike

dotinim

filo'zo-fima u PauJy-

-WLssowa RE i Cambridge History oj Early Medivial and oj Later

Greek Philo~ophy. 1947.

164

Greti, G., Platonizam i . ,

PrtZozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

kako j e AleksaiIldrij a postala neoplrutonika kao i openito o

im.telektualnom ivotu u oba grada. Prvi nooplatoni:ki sholacr."h
Akademije bio je Plutarh iz AteiIle (umro oko 432. g.) i od tada
su se kontinUJirano izmj enja.vaU neopla!toniki sholat;si sve do
52'9. g.), tj. do zatV1a~anja Akademije. od nama V1jerodoSitojno
pomaitih sedam sholarha s'Va'ka;ko je najvaniji velLki sistemaMzator c~je~og neoplattonizma Proklo (412-485. g.). O Aleksandnjskoj ko1i znamo znatno mamje, u 4. i 5. stolje6u vodili su
je matematiari Theon i njegova ki HLpatlja i Zillamo da su
J.anovi obje kole biU dosta povezani, pojedini fLlozoLft studirali
su u Ateni, a poslJ1je radHd. u Aleklsandrrji i obra:tno, a postojale
SlU sasvim osobne veze putem en:Ld:be i sliino. Povijesno je zanimljivo da SlU odnosi kole u Aleksandriji prema krans,kim
a-utori'teltima esto bHi vrlo na'si1ni mada sama kola nije b1Ha
tako beskom:promism.a prema kr'anstv;u kaoO Akademija u Ateni.
DaJpae, skI"an1mla je indiVlidua1no imala pr.ijateljske veze. Sauvama ostavtina predstaVInilka obje kole matno je vea u odnosu na pOI'lfirija i Jambliha. Studij tih radova je naporan 1
ponekad m u!an posao, naime to su i!sto kolske rasprave, s,kolaisU,ko-pedantnog karaktera, strogo i precizno sLstematiztrane
u be~broj propozicd.ja i, konal!lo veli,ki dio tth ra-dova su komentariklaJSli'nih djella u kojiima su s:a:svim indirektno prezenUrane
teze n ooplatonizma , jedilni izuzetak je Proklo. Ostm toga aleksanJdrijskii komentari su bili posveenii preteno Artstotelu, daklalko, tz neopla' tontke per:spektive ali na sreu om su saiuvani
i pred'SltavJ.jaju najdragocjenije izvore za studij Ari~,totela. postojao je i odreeni rivalJitet izmeu t'ih kola tako da su predstavnicd Akademije gledaH na ;kolu u Ale,~andrlilji kao otprilike
Plomn na LongLna. Akademija je bHa vi.e naklonjena Jamb1dhovom entuzijazmu ka,ko za spekula;tiJV1llu meta:f.iziku ta;ko i za
tradieionalnu religiju, a l~ola u Aleks~ndI1ij'i bila je vIe orijentitana prema isto zn an:s,tv en om , odnosno komenta.tor'S,kom pristupu teksitovima klasika. To je djelomJno bila i alelmandliijska
trad iJCi j a, meutim u 4. i 5. stoljeu to je bio rez.ultaJt utjecaja
vanjskih okoLnosti, odnosno kranskog pritiska na :kolu. To
je stgurno razlog pretenog bavl!jenja 1 tumaenja teoloki ne
ta;ko kontroverznog Aristotela. Izvjesno je da je pl'1imjerlice neoplatonizam Sirana 1 Prokla u osnovi utemeljen na razvoju Jamblihovog uenja, dok je precizan utjecaj pojed.inih uenja na
pre'Sltavnike ale'~sandrijske kole nejasalI1.87
Naj~aajniji i najut;jecajn:iji fHozorf tog raoooblj.a bio je Pro:kilo. Na.pi'sao je veMki broj djela Old k'ojih je relativno malo
s a,JUv ana , ima:mo njegove znamenite komerl"t:a.re Platonovih djela, manje rasprave teolok.ih pitanja, rasprave o teurgiji i ko87

Usp. Th. Whitta1ker: The Neoplatonists, Camblrdge 1928;

Greti, G., Platonizam i ... ,

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)-

165

mentaT Kaldejska prorotva kao i slsternrutsiko djelo Elementi

teologije. To je njegovo na~pOZtIlaltiije i najutjecajnije djelo kOje
prezen1tira cjelinu neoplatonLke meta:fizAke u sLijedu 211 propoZ'iJCija, a od koJIiIh je srvaika izvedena logl.Irom dediUJkcij.om iz
prethodll1e slijedel proceduru EUIklidove geometrije.88 Drugo znaajn;o sauvano djelo je Theologia Platonica koja nije imala takav utjecaj ~ao Elementi Vijerojatno i uslijed ned'Osrtat~a modemog izd:runja.89 Iako postoje razUke u milljerrj.ima o vam,osti
i znaenju Prokla u smislu originaJ.nosti prema Plot.inu90 openi
to je prihvaeno da je sigurno njegova zasluga to je dao konanu i zav!rnu s'1stematl1za,clju fHozofdje neoplattonizma. U njegovom uenju neoplatonizam je postao besp~ijeikorMl, kon~hsten
tan.si!stem, a uvoenjem trukozvanin Henada uinjena je najvea promjena prema Platinu. To je izmeu ostalog omoguilo
Prok!1u uvoenje bogova .trad'lcjJOnalne mi:tologije u cjelokupni
sistem. Na kraju neoplatOlll.zma mitoJogi:ja dob\iva odluujue
zn3.ienje, a to je zais1:gurno uvjeltovano problemom silSltemaitlzacije cjelokupne fUo~ofijske po~ic'ij e prema kr:Mllstvu. Naj vei
prigofVor Proklovom sLs'temu oduvijek j e bto navodni' Mstli formrulizam i skolaistulcd~am, naime nedostatnos't njegove misli u
odno'S!u na samu metafiziku stvar miJljen'ja. Mi oV1dje, dakako,
ne moemo mispravljalti o pro i contra takvog stava mada svaka!ko treba naglasi M da j e nev'j erojatno da bi neko i'sto formali!stik:o miljenje mogilo imati ta.ko ~~ajan utje1caj i to od
srednjeg VJi'jeka i renesanse do kilasinog idealizma.
Posljednji s:kolarlh - voditelj Akademi:je bio je Damaskije,
a kald je car Jusrt;tj;Ml 529. g. pod snaIllim prdtdskom kI1anstva
zaitvorio AkademIju u Ateni do~inuta je posljednja fLlozofijska
kola an1t'iike, odnosno mjeSIto s:lobodnog p;romiljanja biJti ovje
ka, ~ozmOlsa i druItva. SvaJkako je vrlo teko izraziti epohamo
i simbolJino znaenje tog datuma, no si gum o je jO tee prenaglJalS.iti nj egovo zna:en!j e za n.a;u povij est.

88 Djelo je preveo i izdao s izlvaruedni.m povides:no-J.i1ozofijSlkim uvodom E. R. Dodds: Elements of Theology, Oxford 1963; taj rad kao i
knjiga W. Beirwaltesa: Prok los, Frankfurt, 1965. predstavljaju najboiije radove za studij Pirolklo,ve fi:lozof.ije.
89 Sada je pristulPa:lno izvanredno izdanje Platon ic Theology, francuski prije!V"od s UV1o!dom i biljekama H. D. Saffrey i L. G. Wes.ternik
(Bu;de 51I':ies, D, Pariz, 1968.
90 Zanimljivo je napomellium da joe Hegel u Povijesti filozofije pr;tdao
vee znaenje P,roiklu ne:goU Plotinu i .to vjeirojatno zbog dzr.iiite temati:zacije trodjeLne swukture bLtka.

166

Greti, G., Platonizam

i....

Prilozi 10 (1-2), str. 125-166, (1984)

FROM PLATONISM TO NEOPLATONISM

Abstract

TMs paper is the mltroductory section ()f a discol\ll'lSe on Petri's criticiSm of .Arlstotel's Metwphysics. The objective of this m'troductory
sootion is .to shed light on and present the phUosophical-hLstoIrical

S()ilH"Ces of Petri's Neop:1atoa:lic a~ticism.

A survey of the develolpment olf PJatonic phHosophy up to Plottinus
is presented, that is a hi:stori:cail.-sy,stemaJtic sUl'1vey of the fundamentail problems of what is known as laJte Platoni.sm. The basic problems
ot! P1otinus' phi1osolphy are then sur,veyed amd 1nterpre,t ed, which on
the one ha.nd represent the end of the several ce,ntUl1'ies o: development of Platoni:sm, and on 'the other are the definitive found1ng of
a new oIlientaJtion, a degree of a..wareness, Neopla;toniJS!ln.
There is 8.Ilso a survey of the ~elatiOiIlS of Noopla:to.nls.t theology,
theok>gla platonica, to CllJrd.stian teachings, and there is also d'ilScussion
Olf the relationship of the Christian religion to the Greek wodd of
etduca tion and philosophy.
And in clos.ing, a conciSe survey is provided of the development of
the protblem of philosophy of Neoplatonism foLlowing Plotinus, up to
the c!losmg of the Academy Ln Athens.