Dvostranaki

Dr Dan

sistem u SAD

a nkovi
I Uvodna razmatranja

E._osl 'ednjih stotinu godina smjenjuju se ~je stranke u najvanijim organima vlasti Sjedinjenih 1)rava . To St! Demokratska
i Rcpublika~sttanka. Ni jedna trea stranka nije im, do saaa,
uspjela niti donekle ugroziti ovaj gtonopolistiki poloaj. To je,
dakle, razlog to se govori o dvos tranakom sistemu, iako u stvari
u SAD djeluju i neke druge politike stranke. Ali one su ne samo
malobrojne i politiki beznaajne, nego su redovito posve lokalnog
karaktera. Neke su meu njima i sporadine - pojave se i nestaju.
Da bi se, prema tome, poznavao mehanizam stranakog ivota
u SAD potrebno je prouiti djelovanje navedenih dviju stranaka.
Ovo je olakana' illj enicom to su Q.bje stranke u ..mnogoemu
veoma sline pa najee nee trebati govoriti posebno o jednoj,
a posebno o drugoj strancP).
Iako su obje afilerike politike stranke meusobno sline kao
jaje jajetu, tako d a se mnogi autori 1a) , a i ljudi iz politike prakse
mue da meu njima pronau razlike, to nikako nije sluaj da ih
se usporedi ~~ e~opskim politikim strankama .
Izmeu e._v ropskih i amerikih politikih stranaka postoje, naime, zaista velilie azlike. Evropska politika stranka ima redovito
svoju organizacionu strukturu koja ide od lokalnih stranakih organizacija do centr:alnog rukovodstv~ Organizacija je obino propisana statutom, stranke. Kao to emo vidjeti obje amerike politike str~~ke ne_maju statut ni bilo kakav slian pisani dokument
koji bi odreivao njihovu organizaciju, tovie, one nemaju ni
stvarnog centralnog rukovodstva. Za njilLbi se moglo rei ne samo
da nisu jedinstvene organizacije, nego da su jedva neke slabe ko11=
federativne zajednice lokalnih stranakih organizacija. Svaka evropska stranka ima u svojim redovima vei ili manji broj lanova
Kada se , dakle, ovdje govori o amerikim poHLik.im strankama misU se iskljuivo na
Demokratsku i Republikansku stranku.
1a ) Ve je J ames Bryce krajem 19-og stoljea uporeivao ameri ke s tranke sa dvije fla!e koje
imaju Hjepe raznobojne etikete, a praznog su sadraja.

1
)

-,
~

12

POLITICKA MISAO

koji to postaju na jedan manje ili vie formalan nain i koji pla(barem povremeno) imaju izvjesna prava
i dunosti . Amerike stranke nemaju instituciju lanarine, ne poznaju lanske karte, niti formalnog pristupanja u lanstvo. Kako
se djelovanje stranke odvija iskljuivo od izbora do izbora, to pojam stranakog ivota tj. izvjesna aktivnost unutar stranke i ne
postoji. Ono to bismo u Evropi smatrali ili nazvali simpatizerom
stranke, koji stvarno nije ni u kakvom vrstom, postojanom odnosu sa strankom, to je u SAD - lan stranke. Prema evropskim
kriterijima ameri ke stranke gotovo i nemaju lanove!
aju odreenu lanarinu

Konano, evropska politika stranka zastupa odreenu politiku ideologiju, politiki program, koji je najee pismeno formuliran, a osniva se na izvjesnim doktrinarnim shvaanjima. Da
bi irila svoje ideje stranka ima obino svoje glasilo i druge pu-

blikacije. Kao to emo vidje ti amerike stranke ne zastupaju zvanino nikakvu ideologiju i one
s ponosom ukazuju na tu
- upravo
injenicu, a isto tako one nemaju svojih stranakih glasila i novina. Oito je, dakle, da pojam politike stranke u SAD nije identian s pojmom u Evropi.

--

S druge strane, cilj je amerikih politikih stranaka, jednako

kao i evropskih da dou na vlast, odnosno da steenu vlast zadre.
Pri tome su one u svojem djelovanju gotovo iskljuivo usredsreene na izbore.
""'
Izbori u SAD S1! ~ma esti. Postoje izbori za savezne organe
vlasti, pa za organe vlastilP.osebnih jedinica, to je vezano u z federativni karakter drave, i konano, postoje izbo ri za neke['j okalne
organe vlasti. Predsjednik republike se bira svake 4 godiD.e. Clanovi Preds tavnikog doma, prvog doma saveznog Kongresa, biraju
se svake 2 godine, a senatori, lanovi Senata biraju se svakih 6 godina, time da se svake 2 godine jedna treina Senata obnavlja.
posebne jedinice primijenjuju najee, takoer, dvodomni sistem
za svoje najvie predstavnika tijelo. Osim za lanove predstaVnikog tijela, u mnogim posebnim jedinicama vri se neposredan
izbor i za guvernera, efa egzekutive. Lokalnih organa vlasti ima
na raznim stepenima, u grofovi jama (odgovara donekle naim bivim okruzima ) distriktima, gradovima, opinama itd. pa se za njih
takoer vre izbori. Konano, u nekim posebnim jedinicama se
vre izbori i za suce nekih sudova, javne tuioce, efove policije,
gradonaelnike i neke druge funkcionere. Ameriki graani su prema tome pozivani vrlo esto da koriste svoje birako pravo. Mnogobrojnost izbora dovodi, meu mnogim drugim razlozima do velikih apstinencija. Graani zamoreni estim izborima prestaju da
koriste svoje birako pravo, pa ima izbora na kojima uestvuje
') J edan ne maleni procenat graana pos tao je toliko apatian na izbore da o njima saznaje
tek na dan izbora, kad naie na zatvoreni lokal u kojemu se toe alkoholna_ pia!

.DANKOVrC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

13

i manje od 50 % upisanih biraa2 ) . Kako se osnovna aktivnost

-amerikih stranaka sastoji u sakupljanju to veeg broja glasova,
to njima apstinencija razumljivo ne odgovara i one se bore protiv
'nje raznim sredstvima.
Prema procjenama jednog a utora3 ), u SAD postoji oko 800.000
'slubenih funkcija u saveznoj dravi, posebnim jedinicama i lokalnim zajednicama koje su izborne. Ovaj broj sam po sebi pokazuje hipertrofij u izbora koja opet sa svoje strane dovodi do hipertrofije imenovanja kandidata za ove izbore. Bira mora katkad
odJednom da glasa za dvadeset pa i do pedeset predstavnika za
razne organe vlasti, budui da se izbori za razne organe vre istog
dana. Broj kandidata moe pri tome da bude dvostruk, trostruk
i viestruk. Opisan je glasaki listi iz jedinice New York iz 1912.
godin-e na kojemu su se nalazila odtampana 590 imena kandidata
,j k6ji jebio 4 metra dugaak4 ).
ObJe amerike politike stranke - i Demokratska i Republikanska pozivaj u se na dugogodinju tradiciju i historiju postajanj~ . Demokratska stranka smatra se, naime, nasljednicom politi- 1
kih pogleda Madisona, Jeffersona i Jacksona. Republikanska stranka .smatra se u izvjesnom smislu nasljednicom politikih pogleda
~arniltona i Lincolna, koji je bio njen stvarni osniva.
Us~av SAD koji je donijet 1787. i koji je jo danas na snazi ne
sadri ni-kakve propise o politikim strankama. U stvar i, u to vrijeme pelitike- stranke jo i ne postoje. Zbog toga je logino da su
:!-!Sta-..otvorci donosei propise o ustavnom ureenju SAD normirali politiki- sistem u kojem za politike stranke nije bilo pred:vienog mjesta. Stavie, openito se smatr alo da politiki s i9tem moe funkcionirati samo tako dugo dok ne postoje odvojene
frakcije, kako ih se tada nazivalo, odnosno politike grupacije sa
zasebnim interesimas).
Meutim; politika praksa je ubrzo pokazala da ova shvaanja
ne odgovaraju -potrebama stvarnosti. Razliiti ekonomski interesi
ubrzo su pridonijeli formiranju politikih grupacija koje su eljele
da. vl~da u svojoj politici vodi rauna prvenstveno o- njihovim in.!~r~~irpa: T~ko su se jo u 18. stoljeu pojavili federalisti pod vodstvom -Hamqt01;:1a, gnipacija koja je branila int"erese m ustrijalaca,
trgov~kog i financijskog kapitala i an tifederalisti pod vodstvom
t!f~af-stiria,_ a :naroito Jeffersona kao pred stavnika velikog broja
~~ii]tti f's~eqnj_lh zeiDljoposjednika (farmera) i ostalih slojeva
sre'dp.je' l?~r_oaz_ije. federalisti su se izjasnili za jaku_ centralnu
vl~-~~- k_
o ja je_tr~balo da podupire mladu industriju i opu ekspan') v. Merriam Gosnell, The American Party System, str. 302,4. izd. New York. 1949.
4)
Seurin . La s tructure interne des partis politiques arnericanes s tr. 84, Paris 1953.
-"} FJJlkcije : su bile ne samo u protivnost i sa shvaanjima naela narodne s uverenost i, nego su
dovodile u opasnost tek steeno jedinstvo nacije. V. Madisooove i Hamiltonove komentare
'..:': o:;;tmeriitOm Ustavu tz 1787. u listu Federalistc No 9. str. 47 id, No 10 str. 53 id . Modern
Lib~ . Ne\V Yori, 1937.

14

POLITICKA MISAO

ziju kapitala. Antifederalisti su bili pristae prava posebnih jedinica u kojima su srednji slojevi buroazije imali dominirajuu politiku ulogu.
Dok Washington, prvi predsjednik republike nije pripadao ni
jednoj od ovih politikih frakcija, slijedei predsjednik Jefferson
bio je ef odreene politike grupacije. U to vrijeme se Jeffersonovi
bivi antifederalisti nazivaju republikancima ime se eljelo imputirati protivnicima da oni to nisu6 ).
Republikanci su ostali na vlasti od 1800-1824. Idue etiri
godine, od 1824-1828, za predsjednika republike je izabran Quincy
Adams koji je zastupao Hamiltonove ideje o jakoj federativnoj
vlasti. U to vrijeme dolazi do raspada re publikanaca, ali se istovremeno pojavljuje nova politika linost koj u se u izvjesnoj mjeri
moe smatrati osnivaem dananje Demokratske stranke. To je
Andrew Jackson koji stvara Neojefferson stranku, kojoj daje
ime Demokratsko-republikanska stranka. To je stranka koja se danas naziva Demokratskom strankom.t ) "
4

1828. Jackson na elu svoje stranke pobjeuje na predsjedni

kim izborima i postaje predsjednik republike. Tako period od 1828.
pa sve do graanskog rata pripada Demokratskoj stranci. Njeni
protivnici su razne novo formirane politike organizacije, Whig,
Liberty Party, Free Soil Party koje povremeno nastupaju udrueno ali je ne mogu ugroziti. Tek predsjedniki izbori 1860. dovode
do promjene. 1854. formirana je, naime, nova stranka - Republikanska, Lincolnova stranka. Prilikom izborne kampanje 1860. Republikanska stranka se izriito izjanjava za ukidanje ropstva. U
Demokratskoj stranci, meutim, zbog tog pitanja dolazi do podjele
u dva tabora, to dovodi do toga da su kandidirana dva predsjednika kandidata. Meusobna konkurencija demokratskih kandidata
osigurava Lincolnu, kandidatu Republikanske stranke, pobjedu.
Ova pobjeda dovodi do graanskog rata izmeu Sjevera i Juga,
ali i do stvaranja dvostranakog sistema koji funkcionira sve do
danas.

Posljednjih stotinu godina, naime, ove dvije stranke, Republikanska i Demokratska, izmjenjuju se povremeno u rukovodeim
organima vlasti kako federacije tako i posebnih jedinica.
Republikanska stranka koja se u graanskom ratu poistovetila sa Unijom, humanizmom i patriotizmom 7 ) ostala je dominirajua stranka kroz cijelu drugu polovinu 19. stoljea i prvih triju
desetljea 20. stoljea. Samo povremeno uspijevalo je Demokrat
skoj stranci da u tom vremenu doe na vlast, a i to su redovito
') S imenima dviju politikih stranaka u SAD nastaje redovito konfuzija kad se prouava nji
hova historija. J to zato ! to su republikan-ci uvijek tvrdili da su vei >demokrati od ~
mokrata. a demokrati vei republikanci od re publikanaca!
'a) v. D. L. Cohn, The Fabulous Democrats: A History of the Democratic Party, New York, 19S6.
') v. O. Key, J r ., Politics, Parties and Pressure Groups, str. 145, e . ud. New Yort, 19S9.

DANK.OVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

15

bili veoma kratkotrajni periodi8 ). S druge strane od 1932. pa do

danas moe se govoriti o periodu vladavine Demokratske stranke
koja je bila prekinuta sa_mo od 1952. do 1960, za vrijeme predsjedni ovanja Eisenhowera.
U amerikoj literaturi se navodi da je tek tridesetih godina dt!vetnaestog stolj ea, dakle Jacksonovom erom ozbiljno zapoeo da
funkcionira stranaki sistem SAD. Do tog vremena politike
gn:l"pacije su bile veoma slabo organizirane i lako su se raspadale. Sa Jacksonom , koji je imao za sobom prilino dobru
politiku organizaciju, zapoinje i t~. spoils system, sistem
plijena9). Po ovom sistemu stranka, koja pobijedi na predsj edni
kim izborima, popunjava sva mjesta savezne administracije svojim pristalicama. Ovaj sistem se ubrzo proirio i u posebne jedinice i lokalnu upravu. On je doveo do velike nestabilnosti u poloaju funkcionera i slubenika, jer je svaka promjena u linosti
predsjednika republike, a pogotovu u vladajuoj stranci, dovodila
do potpune izmjene cjelokupnog administrativnog aparata savezne
drave. Ovaj sistem plijena obrazlagao se i opravdavao borbom
protiv birokratizma, potrebom rotacije i eljom za neophodnim reformama. n je trajao kroz cijelo 19. stoljee, a u izvjesnoj mjeri
postoji jo i danas, iako samo za manji broj viih slubenikih
mjesta. Pos!jeClnjih decenija donijeti su zakoni koji uglavnom osiguraVaju stabilnost poloaja veini slubenika savezne administracije, trae za njih odreene kvalifikacije, raspisivanje natjeaja
onemoguuju samovoljne otkaze i premjetaje.
Poveanje

broja stanovnika i biraa dalinji je razlog to se

sistem poeo razvijati t ek olovinom_l2..-stoljea. Prvobitno je broj biraa bio veoma malen. Pravo glasa se ograniavala
raznim cenzovima. Aktivno i pasivno pravo glasa pripadalo je primarno bogatijim graanima. Zaista masovne imigracije poele su
tek polovinom 19. stoljea. Tako je od 1840. do 1880. uselilo oko
10 milijuna emigranata, a od 1880. do 1914. daljnjih 22 milijuna10).
Daljnji faktori bili su nagli razvitak privrede, pripajanje novih teritorija, promjene u socijalnoj strukturi stanovnitva. Emigranti
su, ao to emo vidjeti, bili veoma pogodan objekt u politikoj
1grf i borbi za zadobijanje glas.g~sti.
stranaki

Kao to je ve reeno, amerike politike stranke nemaju odideologiju. Prema nekim prilino neodreenim mjerilima,
posljednjih decenija e u~ajeno da se Demokratska stranka
Si'ilafi-a neto naprednijom, liberalnijom, za amerike prilike vie
reenu

' ) 1892. za predsjednika izabran je Cleveland, demokrata; 1912. i 1916. za predsjednika republike izabran je W. Wilson, demokrata. Svi ostali predsjednici republike od 1866-1932. bili
su lanovi Republikanske s tranke.
' ) Prema poznatoj izjavi iz: 1832. senatora Marcyja, pristalice Jacksona - To the Victors Belong the Spoilsc - pobjednicima pripada plijen.
lt) Jean Louis Seurin, cit. djelo str. 2.

16

POLITICKA MISAO

lijevom od Republikanske stranke koja se opisuje kao konzervativnija i desnija. I zaista prema mnogobrojnim anketama2,_a
Republikansku stranku glasa gotovo redovito imuniji sloj graana, njeni izborni fondovi su redovito bogatiji od onih njene su'parnice, a tampa i ostala vrela informacija u daleko veoj mjeri
podravaju republikanske kandidate. Neki autori, a i izvjes tan ne
mali procenat malog ovjeka s ulice, smatraju Republikansku
stranku strankom bi~ businessa. Ali ovakva shvaanja ne smiju,
s druge strane, dovesti do zakljuka da Demokratska stranka predstavlja interese radnike klase ili radnih ljudi , ili, oupe, irih slojeva puanstva. 12:mokratska s!_ranka je, takoer, podravana o d
businessa i bez te poarke ona jednostavno ne bi mogla postojati.
AkoJe s tav Demokratske stranke u pojedinim konkretnim pitanjima bio tu i tamo neto liberalniji ili elastiniji, bilo da se radilo
o unutranjoj ili vanjskoj politici onda to samo znai da je za
vladajuu buroasku klasu esto puta povoljnije da dade neke
ustupke ili da politiki lavira umjesto da zauzme kruti stav koji,
a la long, moe dovesti do znatno veih gubitaka. Prema tome.-i
jedna i druga smatraju postojei drutveno-ekonomski i politiki
sister; SAD kao najbolji i jedini mogui. a razlika meu niima, ako
i postoji, odnosi se samo na neka pojedinana pitanja svakodnevne
politike (esto puta razlike postoje u odabiranju taktike, a ne u
konanom cilju).
Ogromna prostranstva teritorija SAD11 ) , ekonomske i geografske raznolikosti, razlika u nacionalnom i vjerskom pogledu, suprotnosti grada i sela i jo uvijek nerazvijenog juga itd., dovode
do toga da je ova razliitost predstavljena vie ili manje i unutar
svake od politikih stranaka. Svaka stranka je konglomerat razliitih ekonomskih, politikih i socijalnih interesa. To je ujedno razlog to se unutar svake stranke nailazi na naprednije i konzervativnije krilo Nedoktrinarnost, razliitost 1 neprincipijelnost su cijena za funkcioniranje dvostranakog sistema. Kad bi bilo vie
stranaka onda bi jedna mogla zastupati interese financijskog kapitala, druga industrijskog kapitala, pa poljoprivrednog, trgova
kog ili jo ue, petrolejskog, eljeza i elika, . automobilske industrije ili opet odreenih slojeva stanovnitva. a dravu kao to je
SAD vei broj politikih stranaka ozbiljno bi ugrozio stabilnost
njenog buroaskog politikog sistema i nacionalnu jedinstvenost
toliko raznovrsnih elemenata iz kojih je sastavljena. Vei broj stranaka zastupajui tano fiksirane i ograniene interese doveo bi
vrelllenom do velikih politikih sukoba koji bi u mnogome produbili postojee protivurjenosti.
Svaka od velikih stranaka mogla se odrati kao takva,
nacionairum okvirima, -upravo zato to je ukljuivala naj_razliitije
")

Evropa ima oko 10 milijuna kvadratnih kilometara, a SAD 9,375.000 kvadratnih kilometar:L.

DANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

17

interese i to nije zastupala odreenu ideologiju. To istovremeno

da lokalne stranake organizacije iste stranke esto puta,
osim stranakih boja i simbola, nemaju nita zajednikog. Stranake organizacije u posebnim jedinicama u kojima je poljoprivreda
primarna proizvodna djelatnost redovno su ekspozitura ekonomskih i politikih interesa farmera, u jedinicama gdje postoji rasna
segregacija, stranaka organizacija zastupat e segregacionistike
stavove dok e u razvijenim industrijskim krajevima biti predstavnik odgovarajueg industrijskog kapitala. Tako lan npr. Demokratske stranke u nekoj od junih jedinica moe po svom politi
kom uvjerenju da bude krajnji konzervativac, dok e istovremeno
neki lan te iste stranke iz New Yorka zastupati veoma liberalna
shvaanja. Ova dva ovjeka pripadat e istoj stranci iako su divergentnih pogleda gotovo u svakom pitanju. Jipravo ova situacija
dovodi do toga da vrlo esto u Kongresu desna krila, da ih tako
nazovemo, jedne i druge stranke glasaju protiv lijevih krila svojih
stranaka. Postoji gotovo neki savez izmeu lanova Kongresa koji
predstavljaju Demokratsku stranku junih jedinica i krajnje konzervativnih lanova Republikanske stranke u Kongresu. To istovremeno znai da predsjednik r epublike, ak ako pripada istoj
stranci koja ima veinu u ovim domovima Kongresa ne moe biti
siguran da e mu ova veina davati redovito podrku. Postoji niz
novijih primjera za vrijeme Kennedyjeve administracije kada su
njegovi zakonski prijedlozi propali u domovima zahvaljujui i
njenici to je odreen broj demokratskih lanova Kongresa glasao
zajedno s republikancima!
znai

Cinjenica, to su unutar obje stranke zastupani divergentni

interesi, dovodi do toga da prosjeni graanin uope ne uoava
da postoji lJilo akva razlika meu strankama. U junu 1942. i martu
1946. '\"Tena su ispitivanja javnog mnijenja da li postoji velika r azlika ako je na vlasti jedna ili druga stranka. Rezultat ispitivanja
je bio ovaj: svega jedna etvrtina do jedne treine ispitivanih biraa smatrala je da je razlika velika, dok su preostale dvije treine
smatrale da je razlika mala ili nikakva 12 ) . Ova situacija ostala je
nepromijenjena sve do danas. I ona je logina ako se ima u vidu
da obje stranke u svom globalu predstavljaju politike organizacije
jedne te iste klase. Zbog toga birai u SAD nemaju prilike da glasaju za ovaj ili onaj politiki program. Ne postoji izbor izmeu
raznih politikih programa nego samo izbor izmeu kandidata A
i kandidata B, izbor izmeu ljudi 13 ) . Katkad se dogaa, da obje
stranke ele kandidirati istu osobu (tako su obje stranke 1952.
Avery Leiserson. Parties and Politics. An Institutional and Behavioral Approach, str. 98,
New York , 1958.
ll) Our major postulate concerning party organisation, morever is that a party is not primarly
an-opinion group - , but rather a continuing multiple - interest organisat ion offering
candidates to the electorate for the responsibility of carrying on the government e ( Naa
osnovna postavka u vezi politike stranke je ta, da stranka nije prvenstveno idejna ~pacija

Ll)

Politika

misao

18

POLITICKA MISAO

nudile generalu Eisenhoweru da bude njihov predsjednik kandidat) , a u Ka liforniji su 1946. jedna i druga stranka kandidirale za
guvernera posebne jedinice Earl Warrena. Nadalje, nema nita neobinog ako bira glasa istog dana za republikanskog kandidata
prilikom predsjednikih izbora i za demokratskog kandidata za
senatora ili guvernera posebne jedinice. To je tako zvani sist,e m
a la carte!
Dvostranaki sistem postao je na ovaj nain ukorijenjena tradicija u SAD. Buroaska propaganda mu je vremenom pridala gotovo jedan mistian nimbus, to nije teko shvatiti ako se ima u
vidu u kojoj mjeri on odgovara potrebama vladajue klase. ije
stoga udo to su svi pokuaji. da se formira trea stranka koja bi
uspjeno onkurirala postojeim strankama vrlo brzo doivjeli neuspjeh . Takvih pokuaja bilo je samo u 20. stolj eu tri.
~

1912. Theodor Roosevelt 14 ) na elu novoformirane Progresivne

stranke pokuao je da se na predsjednikim izborima suprotstavi
W. H. Taftu, kandidatu Republikanske stranke i W. Wilsonu, kand ida tu Demokratske stranke. S obzirom na svoju veliku popularnost on je dobio vie od 4 milijuna glasova, ime je pre tekao Tafta
(3,500.000) , ali je dobio manje glasova od Wilson a (6,300.000).
Progresivna stranka Rooseve lta formirana je kao rezultat razdora
unutar Republika nskd stranke izmeu naprednijih i konzervativnijih elemen ata. Bila je to izv jesna pobuna predstavnika srednje
ouroazije protiv jaanja monopola i uope big bussinessa. Izborni
rezulta ti pokazuju kako je ovaj razdor dobro dosao Demokratskoj
stranci, koja je samo zahvaljujui tome pobijedila na izborima.
Ovo je uje dno bio, na knadno, glavni argument za raspad Progresivne stranke. Progresivniji republikanci su uvidjeli da su njihove
anse vee u okviru Republikanske stranke ( koja je njihovim naput a njem prela potpuno u r u ke konzervativnijih elemenata), nego
da dje luju pomou novoformirane stranke kojoj nedostaju neke
osnovne komponente neophodne u amerikoj politici.
J edna nova Progresivna stranka formirana je 1924. Nj en predkandidat Robert M. La Follette skupio je 4,800.000 glasova, dok su njegovi protukandidati dobili 15,700.000 (republikanac Coolidge) i 8,400.000 (de mokrata Davis) 15 ). Ova stranka forminara je kao neka vrsta pokreta pro tiv loe ekonomske situacije
u kojoj su se nali farmeri i radnici. Njen ekonomski program bio
je neto preuranjeni New Deal, ekonomski program kojeg je uspjeno proveo predsjednik F. Roosevelt desetak godina poslije. Trasjedniki

nego je preteno stalna organizacija s viestranim interesima. koja nudi birakom tijelu
kandidate da bi snosila odgovornost u rukovoenju vladom ). Ovo Leisersonovo miljenje
(cit. knjiga str. 283) je t i pino te se neprekidno ponavlja u amerikoj politikoj literaturi.
14 )
Theodor Roosevelt bio je izabran za predsjednika SAD prilikom izbora 1904. g. kao kandi
dat Republikanske stranke.
") Podaci iz Key, cit . djelo, str. 190

ANKOVIC,

DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

ei

19

ozbiljnije ekonomske reforme ova stranka je unaprijed bila

osuena na neuspjeh.
I trei pokuaj 1948, kada se kao kandidat opet jedne nove
progresiwe stranke na predsj ednikim izborima pojavio Henry
Wallace, nekadanji potpredsje dnik republike u vrijeme predsjednikovanja Franklina Roose velta, nije uspio. Wallace je skupio svega 1,200.000 glasova dok su njegovi protivnici, Truman - demokrata i Dewey - republikanac dobili 24,100.000 odnosno 22,000.000
glasova.
Ima cijeli niz razloga koji uvijek ponovo dovode do neuspjeh a
formiranja i djelovanj a treih stranaka. Vjerovatno je najvaniji
razlog taj to objektivni i subjektivni uslovi u SAD nisu sazreli
da bi omoguili izmjenu postojeeg dvostranakog sistema, sistema koji odgovara klasnom odnosu snaga i rukovodeim pozicijama
silno razvijenog monopolistikog kapitalizma. Uspjeno djelovanje
tree, progresivne stranke, bilo bi mogue samo uz preduvjet vr
stog saveza i jedinstvenih stavova r adnika i farmera . Meutim,
gotovo da n ema nigdje na svijetu tako konzervativnog seljaka\kao
to je ameriki farmer. Sama rije Socijalizam predstavlja za
njega pravi bauk. ~-(,O.J2..a__sanda, kola, kuni odgoj, crky_g_,_tradicila
itd. uvrstili su ova va shvaanja. Radnici s druge strane, kao da
se zadovoljavaju da igraju ulogu znaajnije interesne grupe, koja
koristi svoj politiki utjecaj da djeluje na onu stranku koja se nalazi na vlasti. Neki navode da bi radnici osnivanjem svoje stranke
samo izgubili. Nova stranka trebalo bi da djeluje mnogo godina
prije nego to bi mogla raunati na neki prilino neizvjesni uspjeh.
Kroz to vrijeme radnici bi izgubili mogunost da vre politiki
pritisak na vladajuu s tranku. Navodi se nadalje 16 ), da su birai
i politiari u SAD nauen i da imaju n eposredne koristi od izbora.
Pobjedom svoje stranke na izborima lokalni politiar dobiva odgovarajui poloaj u organizaciji dravne a dministracije, a bira ima
utisak da je imao odreenu ulogu i utjecaj prilikom formiranja
n ovih organa vlasti. Podravati jednu treu stranku koja oito, barem u prvo vrijeme, ne moe raunati na ozbiljnije izborne uspjehe,
znailo bi isto to i igrati na krivu kartu. Konano, financijska
sredstva su vani i u stvari sve vaniji elementi izbora i amerikog
politikog sistema. A oito je da ni jedna trea s tranka ne moe
prikupiti ni izdaleka p otrebna sredstva koja su neophodna u svakoj izbornoj kampanji, da bi mogla ozbiljnije konkurira ti postojeim strankama, koje raspolau manje-vie osiguranim fondo_:vima .16a)
Funkcioniranje dvostranakog sistema posljednjih stotinu go- _.
dina, prema tome, nije bilo ozbiljnije ugroeno. Meutim, treba
spomenuti da povremeno dolazi do veih ili manjih razdora unu,.) D. W. Brogan. Politics in America, slr. 72, New York, 1954.
''a) v. W. B. Re.ssclline, Th.e Rise and Fall of Third Parties, Washington D. C., 1948.

20

P OLITICKA MISAO

ta r pojedine s tranke koji mogu da dovedu ak i do privremenih

otcjepljenja. Takav ozbilj niji rascjep dogodio se 1948. unutar Dedokratske stranke. Stranaka organizacija Demokratske stranke
nekih junih posebnih jedinica 1 i) o dbile su da podravaju Tromanovu kandidaturu za predsjednika republike i postavile vlastitog
kandidata (guvernera June Caroline, J. S. Thurmonda). Do spora
unutar stranke je dolo zbog crnakog pitanja. Trumanov izborni
politiki program obeavao je da e, ako bude izabran, nastojati
da se donese zakon kojim e se ojaati graanska prava Crnaca
i ukinuti diskriminacija. Shvaanja junih demokrata bila su upravo suprotna ova kvom programu koji je inae uivao podrku veine stranakih organizacija irom SAD. Postavljanje zasebnog
predsjednikog kandidata opravdano je teorijom da je svaka stranaka organizacija posebne jedinice samostalna i da nije obavezna
da prihvaa odluke koje donosi Nacionalna konvencija stranke
(koja odluuje o linosti predsjednikog kandidata). To je u stvari
teorija o politikoj stranci kao konfederativnoj politikoj organizaciji. Gotovo identinu teoriju zastupaju katkad i guverneri nekih
junih jedinica u d ravnopravnim sporovima sa saveznim organima
vlasti, kada odbijaju da primijene neki savezni p ropis istiui pritom suverenost posebne jedinice. Secesioni sti su, meutim, prilikom izbora dobili svega oko 1,200.000 glasova, a Truman je izgubljene glasove na Jugu nadoknadio crnakim glasovima sa Sjevera
i pobijedio na izborima1B). U slijedeim predsjednikim izbornim
kampanjama 1952, 1956. itd. nakon oduljih pregovora i kompromisa Demokratska stranka je opet nastupila s jedinstvenim predsjednikim kandidatom .
Iako se obje amerike stranke nazivaju i smatraju nacionalnim strankama, injenica je da postoje teritoriji na kojima dvopartijski sistem ne funkcionira i na kojima redovno, ve decenijama pobjeuje u vijek jedna te ista stranka. To je, kao to je poznato, prije svega sluaj u nekim j unim posebnim jedinicama.
Razlozi su iskljuivo historijskog i tradicionalnog karaktera i oni
zapravo danas vie nemaju svoj raison d'etr~ Republikanska stranka na elu s Lincolnom vodila je pobjedonosni Sjever u ratu protiv Juga. Graanski rat koji je zapoeo nakon to su se ll junih
posebnih jedinica19 ) otcijepile od federacije zavrio je u kidanjem
robovlasnitva i okupacijom pobunjenih junih teritorija. June
jedinice ivjele su zatim desetak godina pod jednim manje vie
okupacionim sistemom, a u skladu sa saveznim zakonskim propisima ( tzv. Reconstruction Act ) koji su propisali re konstrukciju
posebnih jedinica. Ovaj reim bio je razumljivo, sve drugo nego
17 )

11 )

JJ)

Alabama, Mississippi, Juna Carolina, Louisiana itd.

Uostalom , vrlo neoekivano i protivno svim anketama i predvianjima Gallupovog instituta.
To su : Alabama, Arkansas, Florida, Georgia, Louisiana, Mississippi, North Carolina, South
Carolina, Tenne{>see. Texas i Vir~ia,

DANKOVIC, DVOSTRANACK.I SISTEM U SAD

21

popularan. Nakon rekonstrukcije Republikanska stranka bila je

gotovo sasvim eliminirana iz navedenih junih jedinica. Njene politike i izborne anse svedene su na nulu. Stranake organizacije
Demokratske stranke imale su decenijima monopolan poloaj, bile
su u stvari jedine stranake organizacije u ovim podrujima. Tek
posljednjih godina dolazi do formiranja republikanskih stranakih
organizacija u ovim jedinicama, i do njihove sve vee aktivnosti.
Ali osim u nekim iznimnim sluajevima june jedinice ine jo i
danas tzv. Solid South, solidni J~:_,koji glasa o~o bira redovito kandidata Demokratske strank~.
Osim junib jedinica koje su bastion Demokratske stranke,
postoje posebne jedinice koje na iee glasaju za kandidate Republikanske stranke. To su npr. ueke farmerske jedinice Srednjeg
zapada (Kansas Iowa, North Da kota, South Dakota) pa jedinice
Nove Engleske na istoku SAD (Connecticut, Maine, New Hamshire,
Vermont). S druge strane osim Solidnog Juga postoje i ne ke druge
posebne jedinice u kojima se preteno biraju kandidati Demokra tske stranke. To su npr. Arizona, Missouri, Nevada, New Mexico,
Utah itd. O ovoj inj enici se naravno vodi mnogo ra~na prilikom
izbornih kampanja . Teite izborne kampanje se baca na tzv. nesigurne posebne jedinice za koje je posve neizvjesno za koju e
stranku glasati. To je naroito vano, kao to emo vidjeti, u nacionalnim izborima za predsjednika republike gdje ne odluuju
samo glasovi neposrednih biraa nego i glasovi drugostepenih biraa koji predstavljaju graane pojedinih posebnih jedinica.

II

Politiki

i izborni sistem

Prije nego preemo na prikaz organizacije politikih stranaka

potrebno je podsjeti-:.i na neke osnovne karakteristike amerikog
politikog sistema.
~ su federativna drava sa SO posebnih jedinica. Uz savezni
Ustav koji je najvii pravni dokumenat federacije svaka posebna
jedinica ima svoj ustav. Savezni Ustav propisuje slijedee najvie
organe vlasti: predsjednika republike, Kongres koji je sastavljen
iz Predstavnikog doma i Senata i Vrhovni federalni sud. Kao organi uprave predvieni su jo i drlavni sekretari. Odnosi izmeu
ovih najviih organa vlasti se osnivaju na naelu podjele vlasti.
Formalno-pravno postoji odgovarajua meusobna organizaciona i
funkcionalna neovisnost triju vlasti - zakonodavne, upravne i sudske. Predsjednika republike ne bira Kongres niti ga ovaj moe opozvati. Predsjednik republike je biran od graana na osnovu posrednih izbora. Njegov mandat traje 4 godine i kroz to vrijeme
on je politiki neodgovoran to znai da ga ne mogu opozvati ni
oni koji su ga birali. Clanove Kongresa takoer biraju graani ali

'tt

22

POLITICKA MISAO

neposredno, time da izborni sistem nije jednak za oba doma. Uostalom, lanovi Predstavnikog doma kao i lanovi Senata biraju
se po izbornim zakonima posebnih jedinica u suglasnosti sa saveznim ustavnim naelnim propisima. I lanovi Kongresa su politiki neodgovorni, odnosno neopozivi. Suce Vrhovnog suda imenuje predsjednik republike uz saglasnost Senata. Jednom imeno
vani oni ostaju na svojoj dunosti doivo tno, odnosno, mogu ako
to ele, da idu u penziju . Tako su i oni neovlsni od ostalih dviiu
~ Predsjednik republike imenuje i dravne sekretare uz saglasnost Senata. Ova suglasnost se vremenom pretvorila u formalnost iako se dogaa jo i danas povremeno i vrlo iznimno da Senat
uskrati svoje odobrenje. Pravo da razrijei dunosti d ravne sekreta re pripada iskljuivo predsjedniku r epublike. Zato kao i zb og
istaknutog politikog i pravnog poloaja pre dsjednika republike
ovaj odnos egzekutive i legislative ima naziv: sistem predsjednike
vlade. Pre dsjednik republike je, prema tome, stvarni ef egzekutive koji rukovodi vanjskom i unutranjom politikom SAD i donosi faktiki najznaajnije politike o dluke koje mogu imati najdalekosenije posljedice po naciju. Nije stoga udno to je ovaj
poloaj za politike stranke od najveeg interesa i da s u izbori za
pred sjednika republike za politike stranke naj znaaj niji u okviru
njihovog djelovanja na naciona lnom p lanu.

7/

Drugi po vanosti su izbori za senatore. Za razliku od lanova

l'redstavnikog doma kojima mandat traje svega dvije godine, senatorima mandat traje 6 godina. Osim toga se .Prednost Sena ta u
odnosu na Predstavniki dom oituje u nizu osta lih prava i nadlezD"osti. Prilikom donoenja zakona domovi su ravnop ravni, a li
ima akata za koje je potrebna samo suglasnost Sena ta ( kako smo
ve vidjeli), a da se pritom mimo ilazi Predstavniki d om. Ova
prednost i posebni politiki utjecaj Senata posljedica je odgovaraj ue primjene federativnog naela . Senatori predstavljaju posebne jedinice. Svaka posebna jedinica predstavljena je sa 2 sen atora
bez obzira na brojnost svog stanovnitva. Vee n a dlenosti Senata
dane su mu kao predstavnikom tijelu posebnih jedinica koje su
ulaskom u federacij u u 18. stoljeu prestale da budu samostalne
i nezavisn e drave. Senat je bio zamiljen od ustavotvoraca kao
neke vrste Privy Council- po engleskom uzoru sa 26 lanova (zbog
pn1obitnih 13 federativnih jedinica). To je trebalo da bude malo
tijelo mudraca - savjetnik a predsjednika republike. Poveanjem
broja jedinica dolo je d o poveanog broja senatora i d om je izgubio svoj prvobitni karakter. Kao neke vrste r ekompenzacije za
prava koje su posebne jedinice prenijele na federaciju Senat je
dobio mogunost da sudjeluje u vanjskoj politici zemlje i da u
izvjesnoj mjeri ograniava ili nadzire rad egzekut ive dajui ili odbijajui svoju suglasnost na ime novanje gotovo svih vanijih sa-

DANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

23

veznih funkcionera. Poloaj senatora je na taj nain prilino utjecajan o emu politike stranke i te kako vode rauna.
Poloaj lana Predstavnikog doma nije tako znaajan. Profesionalnim politiarima je cilj lanstvo u Senatu, aok se Predstavqj,ki dom esto smatra samo neophodnom stepenicom do njega.
Pa ipak ogranieni broj lanova prvog doma, 435 za cijele SAD,
i njegove mnogobrojne nadlenosti, ine i ove izbore prvorazrednim

politikim dogaajem.

Sistem za izbor predsjednika SAD20 ) pr~isan je u osnovi saveznim Ustavom. Ustavotvorci iz 1787. bili su protiv neposrednih
izbora kao to su uope bili protiv prevelikog irenja demokratskih prava. Zato je i poloaj predsjednika republike bio zamiljen
po uzoru na tadallfi po Oaj engleskog monarha. Engleski politiKi sistem onog vremena inspirirao je u mnogo emu amerike
ustavotvorce. Zbog toga su u ono vrijeme oba politika sistema
imala mnogo slinosti. To to danas meu njima postoje priline
razlike uvjetovano je razliitim pravcima evolutivnog razvitka jednog i drugog sistema.
Ustav predvia sistem ,ROsrednih izbora za predsjednika r~uJ;ilike. Graan biraju clt.!Jgru;te e e birae t~elektore, k2,ii zatim
treba da izvre izbor. Bilo je zamiljeno da e se elektori sastati
i kao neki trust mozgova izabrati najboljeg kandidata. U svakoj
posebnoj jedinici se bira unaprijed odreeni broj elektora, i to
onoliko koliko predstavnika ima dotina jedinica u Kongresu, to
jest u oba doma. Ako npr. neka federalna jedinica ima 6 predstavnika koji su birani na njenoj teritoriji u Predstavniki dom, onda
e ona birati 8 elektora (broj u 6 dodaju se i 2 mjesta koja pripadaju senatorima posebne jedinice u Senatu). Predstavniki dom
predstavlja stanovnitvo, graane, pa su u njemu posebne jedinice
s veim brojem stanovnitva brojnije zastupljene od onih manje
napuenih . Tako je jedinica New York zastupljena u Predstavni
kom domu sa 45 zastupnika, a federalna jedinica Nevada, Arizona
i dr. s po jednim predstavnikom. To istovremeno znai da e New
York birati 47 elektora, a Arizona 3 elektora prilikom predsjednikih izbora.
Elektori se biraju prema propisima izbornih zakona posebnih
jedinica. To znai da izborni sistem nije jednak u svih SO jedinica.
Meutim, ipak, veina posebnih jedinica propisuje gotovo isti nain izbora. Primjenjuje se sistem liste i velike izborne jedinice.
Ako npr. posebna jedinica bira 10 elektora onda e politika stranka postaviti listu sa 10 kandidata. Graani e moi glasati odjednom za listu sa 10 kandidata jedne ili druge stranke, odnosno eventualno i tree ako bi ova sudjelovala u predsjednikim izborima.
Zanimljivo je da se mandati redovito ne dijele po sistemu sraz20)

v.

GjankO\i,

Nain

izbora predsjednika SAD, Naa zakonitost, br. - 56, Zagreb , 1952

POLITICKA MISAO

24

mjernog predstavnitva, nego po sistemu veine. Prema tome ona

lista koja je dobila vie glasova od bilo koje druge je u cijelosti
izabrana. U naem sluaju svih 10 elektora pripadaju pobjednikoj
stranci. Na izborima 1948. elektorska lista Republikanske stranke
(predsjedniki kandidat Dewey) u posebnoj jedinici New York
dobila je svega 900 glasova vie od elektorske liste Demokratske
stranke (kandidat Truman). Zaista minimalna razlika na 15 milijuna stanovnika. Ali, razlika dovoljna da je svih 47 elektora New
Yorka pripalo republikanskom kandidatu.
Kako se elektori biraju na listi jedne ili druge politike stranke
i to po sistemu imperativnog m andata to znai da oni moraju
glasati za predsjednikog kandidata svoje stranke to je njihovim
izborom stvarno izvren izbor predsjednika republike. Ako je, naime, od ukupno 535 elektora2 1 ) koliko ih se svega bira, jedna
stranka dobila natpolovinu veinu ona je pobijedila, a time i njen
-..:...
kandidat. Elektor
na ovaj na in ima ulogu potara, n jegova se
funkcija sastoji u tome da glas koji mu je da n preda dalje. Formalno-pravno, meutim, izbori time nisu zavreni, je r su elektori
nadleni da izvre izbor predsjednika republike{Prema saveznom
Zakonu iz 1845. koji je jo i danas na snazi elektori se po posebnim
jedinicama biraju svake 4 godine prvog utorka poslije prvog ponedjeljka u novembru. Kao to vidimo, zapravo je to dan predsjeddnikih izbora. Meutim, prema propisima saveznog Zakona iz
1887. ele ktori vre izbor predsjednika te k drugog ponedjeljka u
ja nuaru, dakle, tri mjeseca kasnij~ Svi elektori jedne federalne
jedinice sastaju se tog dana u njenom glavnom gradu i tada glasaju. O rezultatu glasanja se zatim obavjetava Kongres. Ovo glasanje je, kako je ve istaknuto, formalnost i de facto samo opetovanje novembarskog glasanja.
Postoji naravno mogunost da ni jedan od kandidata ne dobije apsolutnu veinu ele ktorskih glasova. U tom sluaju novembarski izbori zaista ne bi bili konani jer e prema propisima Ustava ( XII ustavni amandman) izbor predsjednika republike tada prei
u nadlenos t Predstavnikog doma. Dom glasa izmeu tri predsjednika kandida ta koji su dobili najvie elektorskih glasova.
Svaka posebna jedinica raspolae tom prilikom u Predstavnikom
domu svega jednim glasom. Za koga e taj glas biti dan odluu
ju veinom glasova njeni predstavnici u d omu. Za predsjednika je
izabran onaj kandidat koji je dobio veinu glasova posebnih jedinica (danas:26) . Ovaj propis Ustava je do sada bio veoma rijetko
u primjeni.
Senatori su se do 1912. birali na posredan nain. XVII ustavnim
amandmanom koji je stupio na snagu 1913. uvedeni su neposredni
izbori. Svaka posebna jedinicil odreuje svojim zakonom nain

---

21 )

535 je ukupan broj lanova saveznog Kongresa.

435 lanova ima Predstavniki dom, a 100 lanova Senat.

DANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

25

izbora senatora. Obino cijela ini jednu izbornu jedinicu tako da

svaki bira neposredno glasa za oba senatora. U nekim posebnim
jedinicama, meutim, formiraju se dvije izborne jedinice tako da
birai u svakoj od njih biraju svega jednog senatora.
Savezni Ustav predvia da lanovi oba doma Kongresa moraju imati stalno boravite u posebnoj jedinici u kojoj im se nalazi
izborna jedinica. Senator je na IJ.eki nain ambasador svoje posebne jedinice akreditiran u savezni organ vlasti. Navedeni ustavni
propis ograniava mnogim ljudima da se kandidiraju za lana Kongresa. Ako je u nekoj izbornoj jedinici redovno biran kandidat Republikanske stranke onda se lan Demokratske stranke ma koliko sposoban bio nee kandidirati ukoliko prosudi da nema nikakvih izgleda da bude izabran. S druge strane izvan svoje izborne
jedinice on nema prava da se kandidira. Tako je npr. F.D. Roosevelt odustao da se kandidira za Predstavniki dom jer je njegova
izborna jedinica New York godinama birala republikanskog kandidata, a u nekoj drugoj izbornoj jedinici nije mogao da postavi
svoju kandidaturu22 ). Pri tome je Roosevelt bio biran dva puta
za guvernera posebne jedinice New York i 4 puta za predsjednika
republike! Takvom ovjeku preostaje samo da promijeni lanstvo
u politikoj stranci ili da preseli u drugu izbornu jedinicu.
Za razliku od Senata koji predstavlja posebne jedinice Predstavniki dom predstavlja stanovnitvo SAD. Clanovi Predstavni
kog doma biraju se po sistemu pojedinanih izbora. To znai da se
~ju o manjim izbornim jedinicama i u svakoj takvoj jedinici
bira se svega jedan zastupnik, obino po sistemu relativne veine.
Svaka federalna jedinica bira onoliko zastupnika koliko stanovnika
srazmjerno otpada na nju u odnosu na stanovnitvo SAD. Popis
stanovnika vri se svakih 10 godina i na osnovu ovog popisa vri
se preraspodjela broja mandata meu posebne jedinice. Same izborne jedinice se, meutim, formiraju zakonima posebnih jedinica
koje su uostalom nadlene da donose i sve ostale propise o nainu
izbora zastupnika. Iz. tog razloga farmeri i poljoprivredni krajevi
mnogih posebnih jedinica predstavljeni su u Predstavnikom domu
s daleko veim brojem zastupnika nego to to odgovara njihovom
stanovnitvu. Naime, selo je pretjerano zastupana prije svega u
zakonodavnim tijelima posebnih jedinica. Opa pojava svih industrijskih zemalja da stanovnitvo seli sa sela u gradove nije u SAD
adekvatno odraena kod formiranja izbornih jedinica. Tako se moe navesti kao primjer Georgia u kojoj svaka administrativna grofovija ini izbornu jedinicu u kojoj se bira jedan senator za Senat
federalne jedinice, iako ima grofovija sa 18.000 stanovnika i gradskih grofovija sa 300.000 stanovnika23 ). Kad tako sastavljeno zakonodavno tijelo treba da formira savezne izborne jedinice dosta
22
)
v.D.W. Brogan , Politics in America, str. 338, New York, 1954.
ll) v. Brogan, Government of the People, str . 10, New York, 1943.

26

POLITICKA MISAO

je jasno da e one biti sastavljene po slinim ili identinim kriterijima24). Na taj nain su mnogi gradovi SAD potpuno neodgovarajue pre dstavljeni u saveznom Predstavnikom domu koje tako
ne ispunjava razlog zbog kojeg postoji, to jest da bude predstavnik cijelog naroda. Ovo opet dovodi do nesrazmjerno velikog politikog utjecaja farmera i poljoprivrednih kr ajeva u politici SAD.
Postoje, razumije se, i neki drugi razlozi za ovaj pretjerani utjecaj.
Sistem malih izbornih jedinica kao i neki drugi razlozi dovode
do toga da se lan Predstavnikog doma ne smatra predstavnikom
na roda ve zastupnikom svoje izborne jedinice. To je, u ostalom ,
pojava koja nije samo specifina za SAD. Zbog toga zastupnik e
sto puta glasa u domu u korist lokalnog interesa protiv nacionalnog interesa, jer kad bi glasao obratno doveo bi u pitanje svoj ponovni izbor na slijedeim izborima i uope svoju politiku karijeru"25). Pri tome ne treba misliti da zastupnik predstavlja interese
veine svojih biraa. On redovito predstavlja ili interese jakih interesnih grupa koje su financirale njegov izbor, ili stranaku mainu b ez ij e podrke ne bi bio izabran, ili interese krugova s kojima je uputno odravati najbolje odnose._Qya~ka povezanost s
lokalnim interesima je takoer jedan od razloga za stranako nedisciplinirano glasanje u Kongresu.
Kao to je ve reeno poloaj senatora je daleko znaajniji od
poloaja lana Predstavnikog doma. Razlog nije samo u tome to
se Senatu povjeravaju neke vee nadlenosti nego i u tome to
mandat senatora traje 6 godina, a lana Predstavnikog doma 2 godine. Dok na taj nain svaki senator nadivljuje mandat predsjednika republike, dotle lan Predstavnikog doma prilino esto
mora da vodi izbornu kampanju i da se bori za novi mandat. Preds tavniki dom se obnavlja integralno to svakih dvije godine dovodi do toga da u njega ue vei broj novih i neiskusnih poslanika. Senat se obnavlja parcijalno pa se svake godine obnavlja samo
jedna treina senatora to dovodi do vee stabilnosti i kontinuiteta
u radu doma. Atmosfera u Senatu je atmosfera kluba koji broji
maksimalno stotinu lanova. Senatori ne sjede u klupama nego
svaki u domu irna svoj mali, pomalo starinski pisai sto. Ti pisai
stolovi smjeteni su u nekoliko redova u polukrugu. Poslovnik Senata u skladu s tradicijama dozvoljava senatorima da govore koliko god dugo hoe i o emu hoe. Poslovnik Predstavnikog doma
nije tako liberalan to je i logino s obzirom na brojnost njegovih
lanova. Relativno mali broj senatora omoguuje svakome od njih
da na ovaj ili onaj nain doe do izraaja. Svaki senator je lan
Geografsko p rek rajanje izbornih jedinica iz politi kih razloga ima u SAD svoj posebni naziv:
gerrymandcring.
") Cesto se navodi s l ijedea anegdota: Jedan znana c p ita n ekog zastupnika da li je itao dananji New Yo rk Times ( najbolje i najutjecajnije novine u SAD) u kojemu je o bjavljen
uvodnik o njemu, a zastupn ik odgovara da ga New York Times ne zanima , ali ga zanimaju
dana~ nje lokalne novine iz njegove izborne jedinice, koje takoe r piu o njemu.

2' )

ANKOVI,

DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

27

nekog kongresnog odbora ili pododbora, a ovim odborima se kadikad povjeravaju znaajne politike funkcije. Njihova potpuna
neovisnost od egzekutive ini ih monim kontrolnim organom.
Znaaj

senatora ne postoji samo u saveznim relacijama, on je

u posebnoj jedinici koju predstavlja. Skoro je nemogue
da u posebnoj jedinici bude imenovan neki slubenik savezne administracije (npr. u potanskoj ili carinskoj slubi), a da se za to
ne zatrai p rethodna suglasnost jednog ili oba senatora. Senatori
imaju patronat ( patronage ) nad saveznim slubenikim poloajima u posebnoj jedinici . Predsjednik republike koji ima formalno
pravo da imenuje sve savezne slubenike pristaj e na ovo zatitnitvo senatora kako bi ovi dali podrku njegovoj politici u Senatu.
JOS vei

U sistemu parlamentarne vlade predsjednik vlade ima razne

da postigne jedinstvenost poslanika svoje stranke u parlamentu. On moe pojedine utjecajnije poslanike imenovati za min iStre ili podsekretare i tako kupiti njihovu podrku. On moe da
prij eti rasputanjem parlamenta i tako da postigne potrebnu disciplinu. U amerikom sistemu predsjednike vlade nije mogue ni
jedno ni drugo. Predsjednik rekublike n ema pravo raspustiti Kongres, a to se nagraivanja poslanika tie imenovanjem na neki
p oloaj, to ne dolazi u obzir, jer bi na taj nain lan Kongresa izgubio svoj mandat. Apeli na disciplinu su najee posve neefikasni.
Tako egzekutivi preostaje samo da se kod lokalnih imenovanja
saveznih slubenika udrui sa lanovima Kongresa i da omogui
njihov patronat26).
naine

Clan engleskog Parlamenta (Doma komuna) vezan je uz svoju

stranku ve zato to mu je jasno da je izabran samo zbog toga to
je uivao njenu podrku. Ako eli da bude ponovo izabran, on prije
svega mora da bude discipliniran lan svoje stranke, u protivnom
stranka ga vie nee kandidirati. Clan amerikog Kongresa ~ u daleko m anjoj mjeri vezan uz svoju~tranku.Aako je ve-;an onda -ne
sa centralnim rukovodstvom stranke (koje stvarno jedva da i postoji) nego sa svojom lokalnom stranakom organizacijom. ._t\.ko
lan Kongresa uiva podrku svoje lokalne stranake organizacije
onima punu slobodu da glasa protiv politike koju provodi egzekutiva, mko je njegova stranka ta koja je na vlasti. To je posljedica
velike decentralizacije u organizaciji amerikih stranaka, n ehomogenog sastava, raz inosti interesa i .igjenice da ne postoji jedinstveni nolitild program. Konano, postoje izborne jedinice u kojima je linost lana Kongresa vanija od stranake organizacije
i gdje je stranaka lokalna organizacija sretna to je nala utje")

Ukoliko senatori koji p redsta vljaju poseb nu jedinicu ne pripadaju istoj jedinici kao preds jednik republike, patro nat prelazi na zastupnike Predstavnikog d oma lanova stranke.

28

POLITICKA MISAO

cajnu linost koja se htjela kandidirati na njenoj listi. Traiti disciplinirano glasanje u Kongresu od takvog zastupnika pogotovo je
neostvarivo.

III Formalna i stvarna organizacija stranaka

Formalna organizacija stranaka je podreena potrebama izbora. Stranake organizacije formirane su u izbornim jedinicama.
Izborne jedinice opet, uglavnom, odgovaraju administrativnoj podjeli.
Na manju izbornu jedinicu ini tzv. precinct. Precinct odgovara naim podrujima osnovnih organizacija SSRN, odnosno,
mjesnih zajednica. Prema nekim statistikim podacima u SAD ima
oko 130.000 precincta27 Veliina ovog podruja kao i brojnost stanovnitva variraju iz federalne jedinice u federalnu jedinicu. Njihova formacija je katkad normirana zakonom posebne jedinice,
katkad propisom gradskog odnosno grofovijskog vijea, a ima sluajeva kad je rezultat sporazuma lokalnih organizacija dviju stranaka. Ima precincta koji obuhvaaju samo 200 biraa ali ih ima
koji broje i 2000 biraa. U njima postoji stranaka lokalna organizacija koja ima svoj odbor. Na elu odbora stoji ef odbora koji
ima katkad i svog zamjenika. Sef odbora (formalna titula: precinct
committeman) naziva se obino Capitain273 ). Cesto puta capitain
nije samo lokalni agent stranke nego je stvarni gazda, boss, lokalne stranake maine. Tako se u nje mu ujedinjuju formalna organizacija stranke koja je propisana zakonima posebne jedinice
sa stvarnom organizacijom stranake maine. Capitain precincta
se formalno bira od lanova stranke toga podruja. Broj onih koji
uestvuju kod ovih izbora je vie nego minimalan, obino je izmeu 20% do 30% deklariranih lanova stranke. Najee uope
ne postoji protukandidat tako da je postojei kandidat unaprijed
izabran. Iako je kapetan precincta stvarno profesionalac on nije
neposredno plaen od stranke, nego je to na jedan posredan nain.
Stranka mu, naime, nalazi posao u nekoj javnoj slubi ili nekom
gradskom uredu .
Poloaj kape tana pracincta je vrlo vaan za stranku 27b_ Njegova je, naime, glavna uloga da prilikom izbora prikupi to vei
broj glasova. Kako ima vie izbora, to on praktiki uvijek ima posla. Osim toga on je stalno a ktivan jer se metoda njegovog rada
sastoji u tome da bude u stalnom i neposrednom kontaktu s biraima . Na neki nain kapetan precincta je svojevrsni socijalni
radnik. On zalazi u stanove biraa, naroito onih siromanijih i
ta ko upoznaje njihove prilike i probleme. Nekima nabavlja novi
n) v. Seurin. cit. djelo, str. 183 id.
na) v. Ogg and Ray, Essentials of American Goverment, str. 142 , New York, 1959.
" b) v. S. Fonhal, Cogwheels of Democracy; A study of the Precinct Captain , New York, 1946.

ANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

29

stan, nekima ogrjev ili odjeu, posuuje novac u sluaj u krajnje

nude ili nabavlja potreban lijek u sluaju bolesti. Posreduje u sukobima generacija izmeu mlaih i starijih, pravi sitnije boine
darove, intervenira kod policije da puste pijanog ovjeka koji je
galamio na ulici ili uinio neki drugi prekraj. Nadalje koristei
svoje veze on intervenira da neki bira dobije bre svoju penziju
ili pomo za nezaposlene, ili opet dozvolu za dranje kakvog malog duana, garae ili restorana. Emigrantima nastoji pomoi da
postignu to prije naturalizaciju i da postanu ameriki dravljani
jer to je preduvjet za koritenje birakog prava.
Ovakva vrsta djelatnosti kapetana precincta se odvija iskljuivo u siromanijim kvartovima. U kvartovima gdje ive bogatiji
ljudi njegova je djelatnost adaptirana tamonjim prilikama. Tu on
moda djeluje prvenstveno u okviru lokalnog golf-kluba ili nekog otmjenog kluba. On igra bridge i poker i prireuje cocktail
prijeme. Posjeivanje biraa od kue do kue ovdje otpada. Ali i
ovdje se vodi rauna o svakom birau i es to puta za svakog biraa postoji mala kartoteka u kojoj je zabiljeeno politiko miljenje
biraa, je li upisan u biraki spisak, je li na posljednjim izborima
glasao itd.
Ka etani precincta su redovito po svom socijaln~konomskom
poloaju na onom stupnju koji odgovara stanovnitvu i podruju
na kojemu djeluju. Vodi se npr. rauna da kapetan precincta na
podruju na kojem veinu stanovnitva ini neka nacionalna manjina bude Amerikanac pripadnik te nacionalne manjine iz prve,
druge ili tree generacije. U siromanijim podrujima njegova e
naobrazba odgovarati zavrenoj osnovnoj koli, na podruju srednjeg stalea imat e zavrenu gimnaziju, a na podrujima gdje ive
bogati graani on e imati fakultetsku diplomu. Nastoji se da i
njegova vjerska pripadnost odgovara onoj kojoj pripada veina
stanovnitva njegovog podruja.
Kapetan precincta ima svoje pomonike, katkad se meu njima nalazi i jedna ena koja je onda socijalno zaduena za rad sa
enama. Ti pomonici nisu profesionalci nego se nagrauju samo
povremeno. Svi oni, zajedno sa efom, najvie posla imaju na sam
dan izbora. Treba da paze da su njihovi birai izvrili svoju dunost i doli na glasako mjesto, da upozoravaju one koji jo nisu
glasali da to uine i konano, da nadziru rad birakog odbora na
glasakom mjestu. Biraki odbor je obino sastavljen od tri lana
koje imenuje guverner posebne jedinice na prijedlog dviju stranaka. Guvernerova stranka ima dva lana u odboru, a protivnika
jednog lana .
Iz svega navedenog proizlazi da je sva aktivnost kapetana precincta usmjerena na to da na dan izbora to vei broj biraa dade
glasove za kandidata njegove stranke. Jedino time mjeri se uspjeh
njegovog rada. A njegov rad nema nikakve ideoloke podloge, ne

30

POLITICKA MISAO

postoji nikakva odanost prema stranci. To je posao kao i svaki

drugi posao. Posao sakupljanja glasova koji se postizava navedenom metodom djelovanja. Ako postigne da odgovarajui broj biraa njegovog podruja glasa prilikom izbora za kandidata njegove stranke on je uspio u svom poslu i njegova karijera unutar
stranke je osigurana. On e prije ili kasnije napredovati unutar
stranake hijerarhije. Naprotiv, ako broj glasova koje je >>Skupio
bude mali, postoji mogunost da bude smijenjen.
S druge strane ima sluajeva kada kapetan precincta dezer tira i prelazi protivnikoj stranci. To se dogaa obino nakon niza
izbornili neuspjeha njegova stranke to kapetana precincta dovodi
do zakljuka da m u se ne isplati da dalje vri posao za stranku
koja gubi. Ovaj prelaz iz jedne u drugu stranku znai, naravno, da
kapetan predncta donosi sa sobom i glasove. Glasovi su zapravo
roba kojom on trguje i koju on prodaje onom kupcu koji vie nudi. I ovo pokazuje kako je cjelokupna aktivnost kapetana vezana
za njegovu linu zainteresiranost, te zaista nema veze s idealizmom
i portvovnou partijskog radnika.
J

Idua, druga stepenica stranake organizacije je tzv. ward

koji se tu i tamo naziva i district. Ali , ova stepenica post~mo u
vrlo gusto naseljenim podrujima kao to su gradovi. U poljoprivrednim podrujima npr. nakon precincta slijedi odmah grofovija.
Prosjeni ward obuhvaa 14-30 precincta i to je podruje na kojem ivi 8000-18.000 biraa2B). Wa rd ~obina izborna jedinica za
izbor jednog, nazovimo ga, odbornika u gradski savjet (city council). Tako npr. grad Chicago ima administrativnu podjelu na SO
warda od kojih svaki bira jednog odbornika. a e
tranake
organizacije warda nalazi se warddeader. P_g hijerarhiji on je iz_,oad.-kapetana-preei.Gta Obino Je o biVi kapetan koji je napredovao .On je neto neovisniji od kapetana precincta i politiki utjecajniji. Njegova je uloga da nadzire rad onih kapetana precincta
koji su ukljueni u njegov ward i da im pomae. Na podruju warda stranka obino ima svoje klubove koji nose neutralna imena i
koji nastupaju prema vani kao vanstranake i nepolitike organizacije. Svrha je klubova da privuku birae, naroito one neopredijeljene i da ih diskretnom propagandom pridobiju za stranku.
Klubovi prireuju drutvene veeri, izlete, omoguuju lanovima
da itaj u razne novine i ostale publikacije, da igraju karte itd. Kapetani p recincta su obavezno lanovi takvih klubova.

Idui i p o vanosti moda najvaniji stepen stranake_organi

_ zacije nalazi se grofovi ji (coun~Grofovija je naziv29 ) administrativne i politiKe- tentorije oja obuhvaa vie stotina hiljada
") Seurin, cit. dje.l o, str. 186
") Naziv grofovije potjee jo~ i:t vremena kada s u Engleti vladali
s tvaranja SAD.

amerikim

kolonijama prije

31

DANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

stanovnika, a katkad i vie milijuna. U naim relacijama on a odgovara okrugu ili oblasti. Rukovocl?tvo stranake organizacije u
grofoviji ine lanovi ~koa odbora. Postoje razni naini izbora lanova ovih odbora. Negdje lanovi stranke vre neposredni
izbor na tzv. pr imarnim izborima. Negdje se opet primjenjuje deJegatski sistem po kojem stranaki odbo ri precincta delegiraju svoje lanove u stranaki odbor grofovije. Svakako, po oba sistema
kapetani precincta ulaze u grofovijski odbor, odnosno, tanije, u
njegov izvrni odbor. Odbor grofovije je, naime, redovito jedno
vrlo glomazno tijelo koje broji nekoliko stotina ili hilj adu lanova
( u gradu New Yorku npr. postoj i pe t grofovija; sama grofovija
Bronx ima vie od tri milijuna stanovnika; u svakom stranakom
o dboru svake njujorke grad ske grofovije nalazi se i po nekoliko
hiljada ljudi) . Zbog ovakvog obima stranaki odbor grofovije nema
mogunosti da efikasno radi. Odluke koje on donosi unaprijed su
pripremljene od njegovog izvrnog odbora, a esto puta i od samog
predsjednika izvrnog odbora, te se donose redovito aklamacijom
jer ak ni tehniki nije mogue da se donose na drugi nain. Razumije se da donoenje vanih politikih odluka te izbor lanova izvrnog odbora - aklamacijom formalno moda zadovoljava demokra tske principe, ali stvarno ovdje o demokraciji nema ni govora. Stvar no pravo odluivanja pripada izvr nom o dboru2_tranake
organizacije grofovije koj i broji nekoliko desetaka ljudi, a katkad
ni nfemu, nego samom preds.edni u izvrnog__o_dbo~a

Zakoni posebnih jedinica koji propisuju nain izbora raznih

funkcionera i formalnu strukturu politikih stranaka idu za tim
da se udovolje demokratska naela koja trae da rukovodstva u
stranakim odborima i zastupnici budu pravi predstavnici lanova
stranke i biraa. Ali kako kae jedan autor30 ), kad se prouava
stvarna organizacija amerikih stra naka pojavljuje se jedna struktura posve drukija , u kojoj jedna oligarhija relativno s tabilna u spijeva da nametne svoju kontrolu i da je sauva . Ova oligarhi"a
poznata je od imenom2.!_ranaka
maina, a na njenom elu stoji
obin~1rossj gazda.

---

Pojavu bossa nije la ko opisati (iako o njima postoji ogromna

literatura) jer on nema nikakav slubeni ni poluslubeni status, ne
postoje nikakvi propisi koji normiraju njegov poloaj ili nain
njegovog djelovanja. On postoji u mnogim lokalnim stranakim
organizacijama, naroito gradova, a da ga pri tom nitko nije birao
niti ga tko moe opozvati, a nije ni politiki odgovoran za svoj rad.
O samoj linosti bossa i njegovim osobinama ovisi hoe li se dati
formalno izabrati za predsjednika izvrnog odbora stranake organizacije u gradu odnosno grofoviji ili e ostati u sjeni, a na poloaj predsjednika dati izabrati osobu koja e biti samo figura. Ovi'") Seurin cit. djelo, str. 169

POLITICKA MISAO

32

sit e s jedne strane o objektivnim okolnostima, a s druge strane

o subjektivnim karakteristikama hoe li boss u danom gradu ili
grofoviji biti amoralni i beskrupulozni politiar to je najee
sluaj, ili e pak potivati izvjesna pravila dru tvenog morala.
Boss ie_ u stvari neosporni gospodar s tranake org~mizacije ~
_grpfo'lliji. Bilo je, meutim, i bossova koji su imali u svojim rukama i stranaku organizaciju cijele posebne jedinice31 ).
Boss je zapravo vlasnik jedne organizacije koja raspolae
brojem glasova i koji ima posebni aranman s odree-;wrn strankom da joj te glasove - prodaje. Ali uloga bos~e--ne-
iscrpljuje u sakupljanju i predavanju glasova. U tom sluaju bi
izmeu njega i kapetana precincta postojala samo kvantitativna
razlika (time to boss raspolae s vie glasova), a u stvari razlika
je nesumnjivo i kvalita tivna. Prije svega ..._,
boss je ef svih kapetana
precincta svog podruja. On ih postavlja, oni su o njemu ovisni i
on ih smjenjuje ili unapreuje, ve pr~ma tome, kako je zadovoljan njihovim radom. Nadalje, on odluuje i o kandidatima svoje
stranke. Prije svega o kandidatur~ za o eene lokalne iZborne
funkcije, ali i o kandidatima za organe posebne jedinice, a katkad
ak i o kandidatima koje njegova izborna jedinica bira u savezne
organe vlasti. Ako je njegova stranka u grofoviji na vlasti, boss
raspolae svima ili veinom vakantnih slubenikih mjesta u lo
kalnoj upravi, a ima veze i s privatnim poduzeima koja e rijetko
odbiti da namjeste osobu koju preporui boss. Politika stranka, naime, za obavljeni posao, daje bassu zauzvrat ne samo novac
.::!_e i rave ~atrq_nae (mogunost da pribavlja namjetenja), politiku vlast i niz ekonomskih beneficija. Nekada je boss kao i grupica ljudi oko njega dobivao svoje glavne prihode od kriminala .
On je bio vlasnik javnih kua, ilegalnih kockarnica i nonih klubova, trgovac drogama, a u vrijeme prohibicije bio je vlasnik ilegalnih
prodavaonica alkohola. Kako je imao i policiju u svojim rukama
to je imao punu slobodu djelovanja. I danas jo ima takvih pojava, ali one su sve rjee jer ih javno milj enje osuuje i jer postoje
legalne forme tzv. potenog potkupljivanja. One se sastoje u tome da se ogromne zarade postiu koritenjem vlasti i raspolaganjem informacija koje nisu dostupne javnosti. Lokalna vlast se
moe npr. koristiti tako to e se pored bossovog (ili nekog od
njegovih ljudi) kompleksa zemljita graditi nova cesta, ili most ili
kola, dakle, objekt koji e povisiti vrijednost zemljita za nekoliko
puta. Ili obratno, ako osoba bossovog povjerenja prije ikoga drugoga dozna da e se na tom mjestu graditi cesta ili most, pravovremenom kupnjom zemljita zaradit e mnogo novaca. Nadalje, kad
lokalna vlast izgrauje neki javni objekt ona odluuje kome e poodreenim

J I)

Npr. Huey P . Long bio je dugogodBnji boss i stvarni dik:tator posebne jedinice Louisiane
- sve dok nije ubijen 1935. g. Senator Byrd je bio dugogodi~njj boss federalne jedinice
Virginije itd.

ANKOVIC,

DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

33

vjeriti posao. Posve je jasno, da e u takvom sluaju povjeriti posao prijateljskom poduzeu. To jest poduzeu koje je bossu prilikom izbora dalo pozamanu sumu u izborni fond stranke ili je
na neki drugi nain bilo prijateljski sklono. S druge strane kompanija koja hoe da u nekom gradu izgradi npr. podzemnu eljeznicu ne moe pogrijeiti ako omogui utjecajnim lokalnim politiarima da uestvuj u u poslw<32 ). Lokalna financijska sredstva koja
katkad mogu biti pozamana mogu da se dre u jednoj ili drugoj
banci, a banka moe od toga imati priline koristi. Isto e tako za
banku biti korisno ako bude mogla sudjelovati u financijskim operacijama koje su u vezi s javnim radovima ili nekog drugog posla koji se obavlja u okviru ingerencije lokalnih organa vlasti. Prvi preduvjet za to su dobri odnosi sa stranakom organizacijom. Sve je ovo
svojevrsni kriminal. ali to je poslovni kriminal<<, miran i trezven,
bilo na ivici, ili ak i u granicama zakona - zakona kapitalistike
privrede i vladajueg drutvenog morala. Politiari se vie ne bave
kriminalom, oni su postali businessmeni, sve se odvija mirno i na
viem nivou. Otvorena korupcija prepustila je mjesto prikrivenoj,
zapravo legalnoj korupciji kojoj se s pravne strane, na bazi postojeih propisa, nita ili gotovo nita ne moe zamjeriti.
Kako boss moe u relativno kratkom roku da zaradi mnogo
novaca i to na neobjanjiV<< nain pokazuje primjer Thomasa
Farleya. Parley je godinama bio uspjean boss Demokratske stranke, najvanije i najbogatije grofovije New Yorka - Manhattan.
Formalno, prema vani vrio je funkciju sh eriffa grofovije. Guverner posebne jedinice New York F.D . Roosevelt morao je 1932. Farleyja da makne s poloaja jer nije mogao dokazati kako je s godinjom plaom od 15.000 dolara mogao u nepunih 7 godina utedjeti 400.000 dolara3s).
Partijska main~ i boss9vi Sl!_ prvenstveno gradske Qgja,ye, ali
oni postoje i u poljprivrednim odrujima. Jedino to ovdje njihova organizacija nije tako savrena ni Yeobuhvatna, jer je podruie
djelovanja mnogo manje. Osim toga u gradovima boss ostaje_prvo
po tticKa tenost, a tek- zatim Ote e no i ugledni businessman. Do
ekonomskih beneficija dovodi ga njegov politiki utjecaj. Na selu
Je obino obratno. Ekonomski utjecajna osoba, pomou s:v_og ekon'OIYrskog utjecaja do aZI oo En_lliike moi. ogati zemljoposjedm , v asnik neke lokalne banke ili fabrike koji zapoljava vei broj
ljudi ili koji ima hipoteke na veem broju seoskih dobara i kua i o
kojemu je ekonomski ovisan vei broj graana, koristi ovu inje
nicu da bi se uspjeno bavio lokalnom politikom.
U ovakvim prilikama, koje su potpuno u skladu s drutvenim
sistemom, politika i business idu zajedno te ih se ne moe razdvojiti, a esto puta ni razlikovati.
) v. Brogan, Politics in America, s tr. 145
Sl) v. Brogan, Government of the people, str. 221, New York, 1943.

Politika

misao

34

POLITICKA MISAO

Meutim,
artijska maina moe uspjeno da djeluje samo
tako "dUgo dok_.je stranka na dotinom lokalnom podruju na vlasti. aina, naime, koja nema mogunosti da daje svojim pristalicama namjetenja nee moi kroz dulje vreme postojati. Davanje
namjetenja, naroito perspektivnim mla d im politiarima jedno je
9 d velikih privlanosti partijske maine i vaan faktor u djelovanju svakog bossa. Sistem plijena - spoil system, o kojem je bilo
govora, postoji jo i danas u federaciji a li procentualno u mnogo
manjem obimu nego ne kada. On postoji i u posebnim jedinicama,
a li takoer u manjem obimu. U gradovima, u kojima vlada partijska maina, on je jo, gotovo, u istim razmjerima kao i nekada
-krajem 19. stolj ea.
Istina je da je prije graanskog rata 1860. bilo svega 50.000
saveznih slubenika i da se taj broj poslije graanskog rata, a naroito poslije I i II svje tskog rata naglo i mnogostruko poveao
tako, da p rema statistikim podacima ima danas oko 2,500.000 saveznih slubenika. Veina, tj. vie od 90% ovih slubenika regrutir a se danas na bazi natjeaja time to su propisane odreene strune k valifikacije i specijalis tika znanja. Na ove poloaje prema
tome ne mogu dolaziti ljudi bez kvalifikacija samo zato to su zasluni za politiku stranlru. Ali, kao to je dan autor kae 34 ) jo
uvije k 8% od 2,500.000 saveznih slubenika potpa da pod spoil system te su podloni partijskim promjenama, pa je to jo uvijek
prilino znaajan broj. Osim toga ako kod natjeaja dva kandidata
ispunjavaju formalne uvjete nije tajna da e prednost imati partijski istomiljenik. U posebnim jedinicama, takoer, postoji potreba za stabilnim i kvalificiranim slubenikim aparatom. Nekada se promjenom stranke na vlasti ( u egzekutivi - guverner )
mijenjao kompletni a dministrativni a parat, jednako kao u federaciji. To je trajalo od Jacksonova predsjednikovanja, od tridesetih
gadim-. do kraja XIX sto ljea . p~as_se smatra d a je u posebnim
jedinicama jo u vijek oko"-60.% slubenikih mjesta p odlono si~temu p lijena::'t ..J:o redstavlja velik broj. Prema prop1sima zakona, kako federacije, tako i posebnih jedinica, slubenicima koji
su doli na svoj poloaj natjeajem ne moe se otkazati osim u nekim taksativno navedenim iznimnim sluajevima . Tako se postie stalnost i stabilnost administracije. Ali u p ra ksi nije b ilo teko
da se izigraju ovi zakonski propisi. Opisa no je niz sluajeva kad je
slubeniko mjesto ukinuto kao suvino i slubeniku na osnovu
toga dat otkaz, da bi se nakon ne koliko tjedana stvorilo slino mjesto na koje se onda imenovalo n ekog drugog slubenika36) .
!L-lokalnoj admi nistraciji, naroito gradova, postoji sistem plijena gotovo u jednakoj mjeri kao i u prolom stoljeu. Smatra
34 )

v. Seurin . cit . d jelo s tr. 234

v. Seurin, cit. djelo, str. 234
"') B rogan , Poli ties in Ame rica, s tr. 300
lS )

'"'"'
DANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

35

sam.Q_Oko 20 ~ gradskih slubenika i funkcionera

i nije podloo partijskim promjenama. Ali, kao to
smo ve vidjeli raspolaganje namjetenjima se ne odnosi samo na
lokalnu administraciju. Partijska maina ima mogunost da zaposli ljude na javnim radovima, i enju snijega i kanalizacije, popravku ul ica, da ih namjeta kao vatrogasce i konobare, ofere, kao
i na niz ostalih namjetenja u privatnim poduzeima.
Pojava partijske maine i bossa je jedan od amerikih specifikuma. On je uvjetovan kako politikim tako i socijalnim i ekonomskim razlozima razvitka SAD. Kraje 19-og stoljea dolazi u
SAn do- nagle i ubrzane urbanizacije. Velik broj ljudi prelazi sa
sela u gradove. K tome treba dodati veliku imigraciju u zemlju.
Imigrant se teko snatazi i Zahva an Je svakome tko mu pomogne.
On trai posla i stan, ima potekoe s jezikom i nedostaju mu potrebni dokumenti. Partijska maina mu u svemu tome i u mnogome drugom moe pomoi, a zauzvrat trai samo jedno - njegov
glas na izborima. S druge strane SAD su zemlja businessa. Sve to
se moe treba unoviti, sve moe biti p--redmet-kupovine 1 prodaje.
ldeja da se vri business i s glasovima biraa u skladu je s vladajuim koncepcijama slobodnog trita i privatne inicijative. Postojanje partijsKih maina osigurava ekonomskoj oligarhiji i monopolistikom kapitalu stabilni politiki poredak. Poredak i politLki
sistem koji titi i osigurava njihove ekonomske interese. Sirenje
~ opem pravu gla~ veliko poveanje broja glasaa dalo je tokom 19-og stolj ea graanima veliku politiku mo. Ovakva mo
i'noala e biti iskoritena protiv monopolistikog kapitalizma i mogla je ugrozitLcijel1 drutveno-ekonomski sistem. Partij ske main,e
na elu sa bossom stvorene su u tom momentu kao brana takvom
politikom razvitku. I one su svoj posao veoma uspjeno obavile, a
~bavi jaju ga jo i danas.
Politika vlast biraa nije samo neutralizirana, ona je kroz
partijsku mainu stavljena u slubu ekonomske oligar 1je. Boss 1e
posrednik koji prodaje glasove biraa privatnim inter esima koji su
spremni da p ate cijenu3 . A ova cijena je za privatne interese
vrlo prihvatljiva jer omoguuje viestruku dobit.

Partijska maina prolazi svoju evoluciju u skladu s promjenama i razvitkom koji prolaze SAD. Nekada je za njihovo djelovanje
bilo karakterigino da su usko povezani s kriminalom L da se sluze nizom nedosljednih sredstava, pa i b.._rutalnom silom, da bi potigli cilj. Posljednjih decenija partijske maine postaju sve vie
oslovne organizacije koje legalnim sredstvima, koja zato nisu nita moralnija od nekadanjih, vre svoju funkciju. Boss prestaje
da bude olienje nasilnika, korupcionera i nemoralnog tipa te poSeurin, cit. djelo, s tr. 234
") Seurin, cit. djelo, str. 239

l1)

36

POLITICKA MISAO

prima lik uvaenog i solidnog businessmana. Promijenile su se forme rada.

Istovremeno partijske maine su dobile izvjesnu konkurenciju
u tzv. ~nim g:IJ! ama39 ) . For miranje organizacija koje se otvo:--'
reno zalau za obranu oaieenih priva tnih interesa zadire i u dosadanju djelatnost partijskih maina. Pa ipak, interesne grupe
nisu i nee istisnuti partijske maine. Jer skupljanje i predavanje
glasova je posao partijske maine kojim se interesne grupe u na...
elu ne bave. Na taj nain ima mjesta i za partijske maine i za
interesne grupe. Paralelnim, a katkad i udruenim djelovanjem one
samo jo u veoj mjeri promiu i osiguravaju p rivatni interes.
Prema miljenju nekih autora postojanje partijske maine i
bossa su cijena koju graani SAD moraju da plate za decentraliziranu upravu i prilinu samostalnost lokalnih jedinica. Jedina druga~va, s o zirom na postojanje monopolistikog kapitalizma, bila bi centralizacija koja vjerovatno ne bi bilo manje zlo od
partijskih maina. Svaka ko se u djelovan j u partijskih maina nailazi na jedno od objanjenja o tome zato postoji tako velik u tjecaj lokalnih interesa u nacionalnoj politici SAD. Isto tako ovo objanjava povezanost i zavisnost lanova Kongresa o nj ihovim izbornim jedinicama i nedostatak svake stranake discipline i jeclinstvenog d jelovanja unutar predstavnikog tijela.
Partijske m aine djeluju i danas u svim velikim gradovima
SAD 'Kao to su New York, Chicago, Boston, Baltimore, Saint Louis,
ew Orleans itd. Veliki gradovi imaju velik broj biraa koji
biraju lanove Kongresa i elektore, zatim drugostepene birae za
izbor predsjednika republike. Prilikom svih izbora uklj uujui i
nacionalne, utjecaj partijskih maina velikih gradova moe biti
od odluujueg znaaja. l__zbomi sistem za predsjednika republike
je tak:' v da katkad svega nekoliko desetaka hiljada glasova moe
odlui ti IZ orom, iako se broj biraa u SAD penje na oko 60 milijuna40). Na ovaj nain o stranakoj maini nije ovisan samo kandidat za m jesto nekog lokalnog funkcionera, odnosno kandidat za
lana saveznog Kongresa, o njoj je ovisan i kandidat za predsjednika republike. Predsj edniki kandidat mora osigurati prije poet
ka izborne kamP3:n.Je pohlku na jvanijim partijskih maina velikih gradova, u protivnom njegovi izgledi da bude izabran su minimalni. Ovu podrku e najla ke osigurati onda ako on sa svoje
strane partijskoj maini obea da e za njegova predsjednikovanja
imati plein pouvoir na svom podruju, a u sluaju potrebe i po") v. Gjankovi: O interesnim grupama, Arhiv za pravne i drutvene nauke, str . 502 id. b r. 4,
Beograd, 1963.
") Prilikom izbora 1948. Truman je kao predsjedniki kandidat Demokratske stranke u tri posebne jedinice (Ohio, Illinois , California) dobio svega 58.000 glasova vie od Deweya , kandidata Republikanske stranke. Da je Dewey dobio u tim jedinicama samo neto vie glasova
<>d svog protivnika, on bi bio s kupio 267 elektora i bio bi izabran za predsjednika republike.

DANKOVIC, DVOSTRANACKI SI STEM U SAD

37

mo

savezne adaministracije. Sa svoje strane partijska maina na

elu s bossom e u okviru svoje stranke dati podrku samo onom
kandidatu koji po njenoj ocjeni ima izgleda da pobijedi n a izborima jer je to preduvje t za njen uspjean rad, a katkad i za sam opstanak. Na ovaj nain, praktiki, nema politikog funkcionera koji
je izabran, a koji nije u veoj ili manjoj mjeri ovisan o postojeim
mainama. Podsje timo li se da su partijske maine usko p ovezane
s odreenim privatnim e konomskim interesima, onda se ovdje i
opet susreemo s uskom povezanou ekonomskih i politikih interesa.
Uostalom bilo je a ima i danas__lllir1ijskib maina za koje je
poznato da predstavljaju inte rese jednog velikog preduzea, odnosno njegovog vlasnika . Tako preduzee Anaconda Copper Mining
Company preko pa rtijske maine koju je samo organiziralo gospodari posebnom jedinicom Montana. A za lanove Kongresa koji
s u birani u p osebnoj je dinici - Delaware ve je godinama poznato
da samo formalno predstavlja ju svoje birae, dok stvarno predstavljaj u tvornicu - giganta obitelji Du Poot de Nemours 4 1 ). Ovi
primjeri istovremeno pokazuju kako ima partij skih maina koje
djeluju na nivou p osebne jedinice. Ali to nije est sluaj, osn ovno
podruje djelovanja p artijske maine, jer je broj ano i teritorijalno za to najpogodnije, ostaje grofovija (kao adminis trativna
je dinica).

H Opisujui

i analizirajui unutranju strukturu amerikih stranaka treba istaknuti da nakon grofovijske stranake organizacije
slijedi jo i organizacija koja podrazumijeva organizaciju stranke
na teritoriju SAo. Za nac ionalnu organizacij~_j~ ve reeno da pos toji samo formalno i da )nacionalni izvrni odbor stranke faktiki
nema nikakvog autorite ta . Sto se tie izvrnih odbora stranke u
posebnim jedinicama situacija varira iz jedinice u jedinicu. Najcee su, meuti m, i ti izvr ni odbori ]eni svake vlasti i u tjecaja
i djeluju samo ka o .rep rezentativni organil Izvr ni odbori stranaka
u pose nim jedinicama (State committee) broje nekoliko desetaka
do ne koliko stotina lanova. Oni r edovito nis u samostalni organi
nego su ovisni o s t
~~ fo_yima (prvenstveno bossovima)
grofovija koje ine p osebnu jedincu . Odbor, koji je r edovito predvien zakonom posebne jedinice kao i svi ostali stranaki od bori
nieg ranga koji ine formalnu organizaciju stranke, ima uglavnom
koordinirajuu ulogu u odnosu na grofovij ske stranake organizacije.~o je stranka u posebnoj je dinici na vlasti onda je ef egzekutive, gt.Iverner _posebne jedinice, ujedno i nominalni ef stranke
tl jedinici. U tom sluaju e izvr ni organ odluivati i o popunjavanju ispranjenih mjes ta u administraciji posebne jedinice, kao
i o drugim kadrovskim pitanji~ Poloaj guvernera k ao s trana-

" ) v. Brogan, Government of the people, s tr. 276

.;

38

POLITICKA MISAO

kog efa nije identian u svim posebnim jedinicama. U nekima on

moe da bude pravi boss izgraene stranake maine kojemu su
bossovi grofovije podreeni . U drugima opet, guverner nema u
stranci nikakvog utjecaja t e je gotovo u p otpunosti ovisan o podrci lokalnih stranakih organizacija i njihovih efova.
Iscrpivi tako formalnu, a i stvarnu organizaciju amerikih
s tranaka na podruju posebnih jedinica, moe se u svrhu rekapitulacije i boljeg razumijevanja prikazati unutranja struktura stranke slij edeom tabelom42).
-

Centralni odbor posebne

jedinice
Izvr~ ni odbor
Predsjednik

odbor
okruga

Odbor grofovije
Izvrlni odbor
P redsjednik (cv. bos s)

Odbor grofavije ili

grada
Izvrni odbor

gradski ili
okruni
odbor

Ward ili d ist ric t

odbor-p redsjednik

mjesni
odbor

Pr eci ne t
odbor-kapetan

Poljoprivredna

podruja

IV Primarni izbori i

P reci net
odbor-kapetan

rajons ki
odbor

mjesni
( ulini)

odbor

Grad

lans tvo

Kao to je ve reeno amerike stranke nemaju lanove kao

to ih imaju evropske politike stranke. Ne postoje pristupnice,
la narine, sastanci lanstva osnovne organizacije, identificiranja s
ideologijom ili poli tikim programom, ne postoje ni obaveze ni
prava. Osim stranakih funkcionera koji sjede u odborima stranke (lokalnim ,posebne jedinice itd.) i koji imaju zapravo status
lanova ;obinog lanstva, da ga tako nazovemo, ne ma. To je tako
u veini posebnih jedinica. Meutim, u jednom manjem broju po") Tabela uzeta iz Seurin, cit. djelo, str. 139

ANKOVI, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

39

sebnih jedinica .E-o stoji m,9gunost_ da se graani p od odreenim

uvjetima, koji su posve specifini za SAD smatraju neke vr ste
danovi s ranke . A to je sluaj ako se odlue d e_ sudjeluju na tzv.
zatvorenim primarnim izborima.
tfPnmarni izbori4 3j' su relativno novija institucija (od 1908)
koj~postOJi moment~ho u oko dvadesetak posebnih je dinica. Ovaj
lrroj\ranra od izbora do izbora . Kao to im i samo ime k ae to su
izbori kQ.ii_pretho~ redovnim_ izborima. Q_yoenje primarnih izbora vezano je u z ideju: ..(!). da se sprijei da stranaka rukovod s tva
- odreduju kandidate i da- kandidate ~uju b irai s ami._Na t aj
nain elilos e odstraniti monopol bossova i s tranakih m a ina u
postavljanju kandidatura i nadomjestiti ga j ednim zaista demokratskim sistemom koji ima neke slinosti s naim zborom biraa.
Meutim, wimaxni izbori nisu ni ta izmijenili s ituaciju, birai ni
na ovaj nain nisu faktiki doli u mogunost da p ostavlj aju kandidate, odnosno, da o njima odluuju. Naime, prije svakih p rimarnih izbora sast aju se lokaln i partijski funkcioneri i odluuju o_
liSti Kandidata koji e ..biti pr edloeni biraima-na. primarn im izb_grjma.....Dugogodinji i poznat i boss Demokratske -s;::;t;:-;:r:;:;a-;:;n:'t:k"'e:--:.g""r-:::::
o~to~--vije Bro nx , j edne od p et grofovija grada New Yorka, E dward J.
Flynn opisuje u svojoj knjizi44 ) kako su se n a njegovom podruju
odreivali kandidati. Flynn je kao predsj ednik izvr nog odbora n a sekret aru da proita lis tu kandidata (ko ju j e Flynn sam saloio
stavio) i to meu inim za p oloaje gradonaelnika New Yor ka,
preds jednika gr adskog vijea , nekoliko s udova itd. Clanovi od bora
su je dnoglasno u svojili lis tu i ova je predloena n a p r imarnim
izborima biraima s naznakom lista preporuena od izvr n og odbora Demokra tske s tranke . Ovaj sluaj je tipian i tu se radi o
ustaljenoj prak si koj a p rethodi svim p rimarnim izb or im a . Naravno, m oe se istai da n a primarnim izborima s udj eluju birai i
da oni nisu duni d a u svoje ovako fabricira nu listu. Formalno
j e to zaista t a ko, u praks i meutim, ova lis ta e r edovito dobiti
potrebnu veinu . Razlog za to j e s jedne strane u spje an r ad stranake maine koja dovodi na primarne izbore dovoljan b roj svojih biraa koji glasaju za njene kandida te , a s druge s trane veom a sla bo su dj elovanje biraa uope. S o bzirom na mnogobro jnost
izbora uope, koji su jo i duplicirani p ojavom p rimarnih izbo ra,
fU?Stinencija biraa j~ ogr omna. Na p r ima rnim izborima obino
n e uestvgje vie od 20 % u pisanih biraa, a ka tkad je ta j broj i
~atno manji. Ovoo m ogu cuje partijskoj m aini d a pomou svojih
pitomaca-biraa proturi sve svoje kandidate .
Zakonski propisi predviaju obin6dv nacma P.redlag~ a
kandidature . Po prvom, po t encijalni kanid~t mora p re thodfl:? dati A
preliminarnU.Zb or !Lkojem..glasaj_direk tno it:nenuju ~ vlast !,te
tranke za o rgane vlasti Web ster 's New Collegiate Dict ionary, Camb ridge, Mass., 1959.
") YOu'ar e - the boss, str. 219-220, New York, 1947 - neke vrste autobiografija.

))Y Prima ry election -

40

POLITIC:KA MISAO

neki novani polog ~i iznos j~ unaprijed propisan. Kod nekih primamili ibora kandidat dobiva natrag taj polog ako je dobicodreen broj glasova. Drugi nain predlaganja kandidata je vie rai~n ~vri_u..f~ peticije; prijedlog_ kandidature mora, nai-_.
~ hiti..potpisan-od odreenog postotka biraa (obino 1-4% u
izbornoj jedinici1. Ova forma kandidiranja pogoduje partiJskoj maini jer e ona mnogo lake nai potreban broj potpisnika (koji
katkad iznosi desetke, stotine pa i hiljade biraa) nego graanin
-pojedinac koji ne raspolae ovakvom organizacijom. Opisani su ,
uostalom, sluajevi kad je partijska maina vrila pritisak na birae da ne potpiu peticiju nekom ka ndidatu koji nije uivao njenu podrku. Postoje i druge mogunosti da se sprijei nepoeljna
kandidatura. Mogue je npr. osporiti pravnu valjanost podnesene
peticije prigovarajui da predloeni kandidat nema boravite u
izbornoj jedinici ili da ove ili one formalnosti koje Zakon trai nisu
u peticiju unijete. Tak-ve prigovore rjeava u prvoj instanci izborna
k omisija (koja je esto puta pod jakim stranakim utjecajem), a
u drugoj instanci sud, a kako za to vrijeme predloeni kandidat ne
moe da vri za sebe izbornu kampanju, on gubi vrijeme koje se
praktiki vie ne moe nadoknaditi. Ovo kao ilustracija, da partijska maina zaista ima mogunost da faktiki i dalje zadri monopolni poloaj u predlaganju kandidata bez obzira na injenicu
da se o primarnim izborima donose zakonski propisi posebnih
jedinica i to je njima toboe uvedena kontrola javnosti u vezi
s kandidiranjem.
Drava snosi trokove za primarne izbore jednako kao i za
op teizoore. I kod primarnih izbora se tampaju glasaki listii,
glasanje je tajno, postoje biraki odbori, a g1asaka mjesta su
obinOona ista na -kojima se vre opi izoori. Logino je da se prmarni izbori odravaju prije opih izbora. Datum primarnih izbora
varira iz posebne jedinice u posebnu jedinicu. Oni se katkad odravaju dva-tri mjeseca prije opih izbora, a katkad i vie od
pola godine ranije (npr. prilikom predsjednikih izbora koji se
odravaju u novembru, ima posebnih jedinica u koj ima se primarni izbori odravaju ve u martu i aprilu).
Kao to je ranije napomenuto postoje dvije li{..Ste primarnih
izbora,VO tvoreni f z~tvoreni primarni i~bori 443 od otvorenih primarnih izbora mogu da sudjeluju svi graani- birai koji to ele.
Oni su u tom pogledu adekvatni opim izborima. Kod zatvo..r.:enih
j)rimarnih izbora mogu da sudjeluju samo birai koji se osjeaju
pripadnicima ili da----..:.
upotrijebimo s izvjesnom rezer:vom izraz lanovima odgovara ue stranke . .Naime, birai koji izraze elju,
a zatim i stvarno uestvuj u na zatvorenim primarnim izborima,
proglaa~ju se p rema amerikim kriterijima za lanove stranke.
"a) v. Ogg and Ray, cit. djelo, s tr. 158

ANKOVIC,

41

DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

Od takvog lana stranke se ne oekuje nikakva stranaka aktivnost, nika1:vo sudjelovanje na sastancima, plaanja lanarine ...
o njega se oekuje jedino to da dva puta uzastopno glasa za kandidata ~oje stranke, to jest na rimarnim...zatvorenim- izbor:im
~da odred;;-kandidat~ ,granke i zatim na opim izborima.
Ali treba odmah istaknuti da veliki broj tako novopeenih lanova
ne ispunjava ak ni tu svoju dunost. U praksi SAD se upravo
nevjerovatno esto dogaa to da bira uestvuje na zatvorenim primarnim izborima odreene stranke, ime se na neki nain javno
deklarira pristalicom stranke, a zatim na opim izborima glasa za
kandidata protivnike stranke! Evo za to primjer sa izbora za
guvernera, efa egzekutive, posebne jedinice Wisconsin4 5 ).
opi

Primarni
izbori

izbori

GODINA

Demokratska
stranka

lRepublikanska
stranka

Demokratsk a
stranka

Republikanska
stranka

1930

17.040

663.238

170.020

329.958

1932

131.930

734.459

590.114

470.207

Navedena tabela ukazuje na nekoliko injenica . Prvo da su

stranaka vrlo nedisciplinirani i da n e postoji nikakva
mogunost da se to izmijeni. Drugo, da je biraima zapravo prilino
~jedn _za Jcoga glasaju, to je u vjeto"Wno faktom da izmeu
stranaka nema razlika. Po svemu se moe zakljuiti da birai glas~ju za kandidata, za lino_s t, a ne za stranku. Xad p ostoji velika
r azlika izmeu rezultata primarnih izbora i opih izbor a (to je
pokazano i na gornjem primjeru iz Wisconsina) postoji obino
neki od ovih razloga: l. Na primarnim izborima odreene stranke
nije pobijedio kandidat koji u iva podrku veeg broja biraa, tako da oni na opim izborima glasaju za kandida ta protivnike
stranke. 2. Birai su u vremenu izmeu primarnih i opih izbora
promijenili miljenje bilo iz subjektivnih bilo iz objektivnih razloga i rezultat je toga taj da su na primarnim izborima glasali za
jednu stranku, a na opim izborima za drugu. 3. Ima sluaj eva kad
povei broj biraa sudjeluje na primarnim izbor ima odreene stranke ne zato to se smatra simpatizerom ili pristalicom iste, nego
zato da bi pomogao lanovima stranke odabrati progresivnijeg46) ili konzervativnijeg kandidata, ve prema tome. Na taj nain katkad stvarno mnogo nakode stranci u CIJim su primarnim
izborima glasali, a to se dogaa esto puta i svjesno i hotimino
lanovi

45 )
46)

iz Seurin, cit. djelo , str. 31

1930. na primarnim izborima Republikanske stranke za senatora posebne jedinice Nebraske,
uestvovalo je i oko 25.000 lanova Demokratske stranke da bi podrali kandidaturu popularnog dotadanjeg senatora Norrisa - kako bi isti na opim izborima bio ponovno
izabran. v. Seurin, cit. djelo, str. 33

42

POLITICKA MISAO

jer su glasovi tih biraa pridonijeli da bude odreen kandidat koji

je nepogodna ili a k nezgodna linost i koj i nema nikakvih ansi
da na opim izborima pobij edi svog protivnikog kandidata iz
druge stranke. 1:a_ko, dakle, lanovi jedne stranke ueem n a primarnim izborima protivnike stra nke, koje moe i da bude organizirano, mogu ozbiljno pridonijeti izbornoj pobjedi svoje stranke! Ovo dezertiranje lanova jedne stranke sudjelovanjem u
primarnim izborima druge stranke ima svoje ime: bolting To nitko ne osuuje i u tome se ne vidi nita neobinog. Pnmarm ubori naizgled tako demokratini, postaju na taj nain, opet jednom izigravanje demokracije.
Kao to smo vidjeli sudjelovan je u zatvorenim primarnim izborima izj ednauje se s pristupa njem u lanstvo stranke. U nekim
posebnim jedinicama od biraa se trai da prethodno potpie formalnu izjavu da se smatra lanom dotine stranke. U drugim jedinicama b ira treba da potpie formula r , odnosno dek laraciju,
kojom izjavljuje da je na prolim izborima glasao za kandidate odgovarajue stranke i da se obavezuje da e to uiniti i u predstoj ei m izborima. S obzirom na tajnost izbora stra nka ne moe, kao
~to smo vidjeli, imati nikakvu sigurnost da e bira zaista i ispuniti svoj u obavezu. Naravno , s tra nka pogotovu nema mogunost
da provjeri je li bira doista na prolim izbor ima glasao za njene
kan didate. Ipak, stranke preferira ju zatvorene primarne izbore i
davanje ovih formalnih izjava, jer smatraju da su birai na taj nain donekle vezani uz stranku i da se s izvjesnom sigurnou moe
unaprijed raunati na njihove glasove. U praksi najee to i jest
tako, jer bi rai preteno dobrovoljno pristupaju stranc i. Oni ve
samim ueem u zatvorenim primarnim izborima deklariraju svoje simpa tije za odreenu stranku. Razumije se, oni birai koji nisu
spremni da potpiu traenu deklaraciju ne mogu uestvovati na
ovakvim primarnim izborima . Uostalom, ak i forma lno vezivanje
biraa koj i su potpisali deklaracij u vrlo je kratkotrajno. Sma tra
sc da ono vezuje biraa samo za slijedee izbore. To znai, kad s u
za godinu ili dvije opet primarni i opi izb ori, bira ima punu slobodu da ovaj p uta glasa na zatvorenim primarnim izborima druge
stranke i da se smatra njenim lanom .
Kao to je ve r_eeno ima posebnih jedinica SAD u kojima postoje primarni izbori, a ima_ih u kojima ne postoje. Tamo gdje postoje primarni izbori, oni su propisani zakonom i sva ka A.ttanka ih
mora odrav'!_ti pa bilo to 1 protivno njeniiii iaejnirn ili organizac ionim principima. Tako se navodi primjer Amerike socijalistike
stranke, koja je brojano veoma mala i djeluje uglavnom na podruj u posebne jedinice New York. S tranka je organizirana, da tako
kaemo, po evropskim kriterijima. To znai da ona zastupa odreenu ideologij u, i da od svoj ih lanova trai da je prihvate, da p laaj u mjesenu lanarinu i da udovoljavaju nekim drugim obaveza-

ANKOVIC,

DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

43

ma. Konkretno, stranka zastupa odreene socijalistike ideje te

se protivi nizu institucija kapitalistikog sistema. Broj njenih la
nova varira, ali rijetko prelazi nekoliko hiljada. Meutim, kad
s tranka odlui da sudjeluje u izborima, ona je duna da prema propisima posebne jedinice New York provede zatvorene primarne
izbore. To znai da e na tim primarnim izborima uestvovati dvije
vrsti lanova stranke. Oni pravi, upisani i registrirani lanovi, koji
plaaju lanarinu i prihvaaju politiki program stranke i ostali
birai koji su se upisali na listu stranke da bi uestvovali na njenim primarnim izborima. Pri tome postoj i realna mogunost da
neka organizacija koja se protivi djelovanju stranke organizira
povei broj biraa da sudjeluju na njenim primarnim izborima kako bi izabrali kandidate koji imaju upravo suprotne poglede od
onih koje zastupa stranka. Primarni izbori mogli bi ovdje, dakle,
posluiti za unitenje stranke!
Postoji prilina razlika izmeu otvorenih i zatvorenih primarnih izbo~. Otvoreni primarni izbori su u stvari identini s opim
izborima. Svi birai koji ele mogu da uestvuju na otvorenim
primarnim izborima, a da se od njih ne trai nikakva prethodna
izjava ili potpisivanje deklaracije. Postoje uglavnom dvije varijante glasanja. Po jednoj bira dobiva u ruke vie glasakih listia od
kojih iiiOZe upotrijebiti samo jedan. Svaka stranka ima svoju glasaku kutiju i dunost je biraa da prema svom opredjeljenju
ubaci lis ti u odgovarajuu ku tiju. Ostale_Qrazne listie ubacuje
u speciJalnu g asac u kutiju . Po drugoj varijanti bira dobiva u
ru e svega jedan glasaKi listi na kojem svaka stranka kao i vanstranaki kandidati imaju svoju kolonu. Glasajui za odreenog
l<andidata bira treba da ubaci listi u kURju. Svrha otvorenih
primarnih izbora je ista kao i kod zatvorenih primarnih izbora.
Ra i se ..Q_ izboru jednog kandidata svake stranke koji e zatim
bi andidiran na qpim izborima. Kada se bira opredjeljuje za
kandidata A, a ne za kandidata B Demokratske stranke, pokazuje
istovremeno da se smatra simpatizerom Demokratske stranke, a ne
Republikanske stranke. Samo to ovo pokazivanje simpatija ili
po amerikim shvaanjima i pristupanje u lanstvo ima sasvim
konspirativni karakter. Naime, s obzirom na tajnost glasanja, osim
samog biraa nitko ne zna za koga je glasao i za koga se on prema
tome opredijelio. Stranka ni na koji nain ne moe ustanoviti koji
su birai na takvim primarnim izborima glasali za nju a koji protiv nje.
Mogunost biraa da bude danas lan jedne stranke, a ve
n a iduim izborima lan druge stranke i okolnost da stranka ne
moe ograniiti ili oteati prijem svojih lanova, tumai se slobodom graana i izjednaava s privatnom inicijativom u politici. Sa
stanovita Demokratske i Republikanske stranke oito je da njima
ova situacija odgovara. S obzirom da meu njima nema gotovo ni-

/_

"?

44

POLITICKA MISAO

kakvih razlika, one su upuene na iste birae. Povea fluktuacija

biraa i lanova za njih je normalna pojava i njihovo djelovanje
treba da bude koncentrirano da pridobiju to vei broj biraa da
uestvuju na njihovim primarnim izborima ako su zatvorenog tipa,
odnosno da glasaju za njihove kandidate ako se radi o otvorenim
primarnim izborima.
Kao i kod opih izbora i kod primarnih izbora se naj ee
.e_rimjenjuje sistem malih izbornih jedinica i sistem veine. Svega
n ekoliko gradova primjenjuje sistem liste, a raspodjelu mandata
po naelu srazmjernog predstavnitva. U rarilu. dakle, izabran
j.e_kand.idaLkoj do.bi' vie glasova od bilo kojeg svog protukandidata. Relativna veina je prema tome dovoljna. Samo u nekim
junim posebnim jedinicama u kojima Demokratska stranka ima
dominantan poloaj nije dovoljna relativna veina nego se trai
apsolutna veina. Ako ni jedan od kandidata ne dobije natpolovinu veinu danih glasova primarni izbori se moraju ponoviti za
2-6 tjedana i pri tome se mogu ponovo kandidirati samo dva
najuspjenija kandidata s prvih izbora (tzv. ballottage). Pobjednik
ovih primarnih izbora moe biti siguran da e pobijediti i na opim
izborima jer u junim jedinicama Republikanska stranka najee
i ne postavlja svoje kandidate.
Jednako kao to je mogue da ista osoba bude kandidat obiju
stranaka na opim izborima, mogue je da se ista osoba kandidira
na primarnim izborima obiju stranaka. To nije samo teoretska
mogunost nego i ne tako rijetka pojava u praksi. Pretpostavka
za to je da kandidat ne mora biti lan stranke, jer je ipak nem ogue i za amerike pojmove da netko istovremeno bude lan dviju
stranaka. Postoje, meutim, posebne jedinice gdje kandidat mora
pre thodno pod zakletvom izjaviti da je na pre thodnim izborima
glasao za stran ku koja ga sada kandidira 47 ). Takvom izjavom on
postaje lan stranke i u tom sluaju se ne moe istovremen o
kandidirati na primarnim izborima druge stranke. Ali takvih posebnih jedinica ne ma mnogo.
Na kraju treba istai da primarni izbori slue za odreivanj e
kandidata zar azne funkc ije u lokalnim organima vlasti, u or anima vlasti osebnili jed1niea i federac1ja. a nmarni 'zborima
se naal]e najee biraj UTIOkalna rukovodst.\la-stranke. Konano,
na njrma se esto vri izbor deleg~ta za razne stranake skup tine.
Te tzv. stranake konvencije sastavljene od ovako izabranih d elegata na nivou posebne jedinie ili federacije biraju zatim stranake
kandidate za odreene poloaje.
Postoje razni ti ovi rimarnih izbora. Tako npr. prilikom izbora za predsjednika republike postoje ove mogunosti 48 ): a) b irai glasaju za one d elegate u nacionalnu konvenciju stranke~koja
" ) Seurin, cit. djelo , str. 95
" ) v. V. O. Hey Jr., Politics, Parties and Pre ssure groups, str. 448 i 449, New York , 1959.

ANKOVIC,

DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

45

je nadlena da odabere predsjednikog kandidata stranke) , koji

unaprijed izraavaju simpatije i sklonost za konkretnog aspiranta
_za predsjednikog kandidata.
b) birai raspolau s dva glasa. Prvi glas se daje u korist jednog
od aspiranata na predsjedniki poloaj . Drugi glas se daje za izbor
de legata u nacionalnu k onvenciju. Rezultati prvog glasanja treba
da budu indikacija raspoloenja biraa, odnosno lanova stranke
u odnosu na aspiranta za predsjedniki poloaj. Prilikom glasanja
za de legata birai obino znaju kojeg aspiranta za predsjednikog
kandidata delegat podrava.
e) birai biraju de legate u n acionalnu konvenciju stranke ali ne
zn aju sklonost delegata u odnosu na aspirante za predsjednike
kandidate. Biral se ovdje ni na koji nain ne mogu izjasniti za
jednog o d aspiranata za predsj edniki poloaj.
U onim posebnim jedinicama u kojima nema primarnih izbora, a one jo uvijek ine veinu, kandidate pre dlau d irektno
ili same stranke ili po zakonu odreeni broj biraa koji tada djeluje kao fasada stranake maine. Smatra se da niti jedan posto
tih kandidata prilikom odreenih izbora nije stvarno kandidiran
od samih biraa van okvira neke stranke 49). To to ima primarnih
pa i opih izbora u kojima je zabranjeno isticanje stranake pripadnosti ne utjee na stvarno stanje.
U zakljuku treba jo jednom ustanoviti da primarni izbori
nisu ispunili oekivanja. Oni s u bili zamiljeni kao forma kandidiranja koja e odstraniti monopolni poloaj stranake maine i
osigurati ovo pravo lanovima stranke i biraima uope. Oni su
nadalje bili zamiljeni kao forum koji osigurava irem lanstvu
kontrolu nad stranakim rukovodstvom. Oboje se nije ostvarilo.
Kako kae jeda n ameriki autor . . . no serious student of party
organisation asserts that the d irect primary has increased membership control over party officia1s 50 ).

V Nacionalne skuptine (konvencije) stranaka

Kada se donosio Ustav SAD 1787. izbor predsjednika republike
bio je zamiljen sasvim drukije nego to je u stvarnosti ve samo
nekoliko godina poslije uistinu funkcionirao. Ele ktori su trebalo
da budu ljudi povjerenja svojih posebnih jedinica koji e kao neki
savjet mudraca izabrati najboljeg meu moguim kandidatima.
I lo se prije svega za tim da se izbjegne neposredni izbor i da se
iskljui narod da odluuje o linosti budueg predsjednika republike. Politike stranke su poremetile cijelu tu zamisao. Prije svega
.,) Seurin , cit. djelo, str. 88

,.) Leiserson, Parties and politics, str. 246, New York, 195$,

POLITICKA MISAO

46

one postavljaju predsjednike kandidate, a ujedno su uinile izbor

elektora pukom formalnosti. Osim toga elektori vie nemaju o
emu odluivati , predsjedniki izbori su dodue formalno-pravno
ostali posredni, a li su stvarno postali neposredni.
Meutim ,

izbor predsjednika republike je nacionalni politiki

koji se n e moe rjeavati u lokalnim okvirima pa ni u
okvirima posebnih jedinica. Krajnje decentralistiki organizirane
amerike stranke prinuene su da bar ovom prilikom, jednom u
etiri godine, formiraju jedan stranaki nacionalni organ, jer samo
on moe da odluuje o stranakom kandidatu za predsjedniKi
poloaj. To je, dakle, svrha i uloga tzv. konvencije (skuptine)
stranke. For~o .Q.D_a je \Jjedno i najvii organ stranke. Nacionalna kon'Vericija ne bi bila potrebna kad bi postojao n eki centralni
izvrni odbor kao stvarno rukovodei or gan. U evropskim politikim partijama kongresi stranaka redovn o ne odluuju o stranakim kandidatima. To je stvar rukovod stva stranke. Stranaki
kongresi odluuju o politikom programu, politikoj taktici, o radu dosadanjeg i budueg rukovodstva i vre izbor stranake egzekutive.
\ Stranaka k onven cij;' je sastavljena na slijedei nain: svaka
posebna jedinica a je dvostruki broj delegata od broja predstavnika koje ima u oba doma saveznog Kongresa. Ako npr. posebna
jedinica u Predstavnikom domu i Se natu i ma ukupno deset predstavnika, tada alje u konvenciju dvadeset delegata. Postoje, meutim, i tzv. varijabilni bonusi na osnovu kojih se posebnim jedinicama u kojima je stranka pobijedila na prolim izb orima priznaje pravo na odreeni broj dodatnih delegata. Kriteriji za dodatne delegate nisu istovetni u Republikanskoj i Demokratskoj
strane~ Demokratska stranka priznaje 4 dodatna delegata posebnoj jedinici u kojoj je stranka p rilikom posljednjih predsjedni
kih izbora d obila veinu. Republikanska stranka takvoj posebnoj
jedinici priznaje ak est dodatnih delegata, a priznaje dodatne
delegate i posebnoj jedinici u kojoj je u meuvremenu izabran
strankin k andidat za senatora ili guvernera. S druge strane izborne
jedinice za izb or lana Predstavnikog doma (tzv. district) u kojoj je stranka dobila m anje od 2.000 glasova n ema pravo ni na
jednog delegata, a district u kojemu je stranka dobila do 10.000
glasova ima pravo na svega jednog delegata (umjesto dva).
dogaaj

Propisi o broju de legata i sastavu de legacije posebnih jedinica

nalaze se u poslovniku stranake konvencije i oni nisu suvie trajnog karaktera. Svaka nova konvencija ih moe mijenjati i one se
es to koriste tim svojim pravom.
Propisi Demokratske stranke dozvoljavaju mogunost da delegat u konvenciji raspolae sa svega pola glasa. tako da tek po
dva delegata raspolau s jednim glasom, pa na taj nain broj de-

DANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

47

legata nije uvijek j ednak broju glasova s k ojima se na konvenciji

glasa 5 1 ).
Broj delegata n a konvenciji obiju s tranaka kree se oko
1.20052 ), ali taj broj varira svake etiri godine. Tom broju treba
do dati jedna ki broj zam jenika delegata koji, takoer, prisustvuju
konvencij i, iako n emaju pravo glasa.
Delegati se u konvenciju biraju n a r azne naine. U nekim posebnim j edinicama to ine sami >>l anovi stranke na p r imarnim
izborima. Takvih posebnih jedinica ima oko petnaestak. U drugim
posebnim j edinicama izbor delegata vre stranake konvencije na
nivou poseb ne jedinice, a nije rijedak sluaj da delegate imenuje
izvrni odbor s tra nke posebne jedinice.
Zanimlj ivo je da postoj e zakoni i pravni propisi posebnih jedinica o odreenoj aktivnos ti politikih stranaka, ali da takvih
federativnih propisa nedosta je. Na taj nain nema ni propisa o
nacionalnim orga nima st ranaka, nj ihovom regruti ran ju, organizaciji, nainu rada itd. Tako n a ilazimo n a poneto udnu situaciju
da o po litikoj s t ranci koja djeluje n a cijeloj teritoriji federacije
i ve zbog toga ima openacionalni karakter, nema p ravnih propisa nego se tretira kao svaka d ruga privatna organizacija, a da o
njenim dije lovima , koji dj eluju u posebnim jedinicama, p ostoje
pravni propisi pa se ovdje s tr anke ne tretira ju kao privatna organizacij a, nego kao javno-pravne institucije.
Konvencije se redovno odravaju u j ulu ili najkasnije u augu_s tu one godine kada se u novembru od ravaju predsjedniki izbori.
I a ko izborne kampanje aspir an a ta za predsjed nikog kandidata
poinju mnogo ranije, p rava izborna kampanja moe poeti tek
onda ka d je poznat slubeni kand idat stranke za predsjedniki
poloaj. Za nju, dakle, preostaje neto vie od tri mjeseca.
Konvencij a mora po propisima traj a ti n a j manje tri dana, a
traJe r edovito naj vie e tiri da na . Ima vie r azloga za takvu relativnu kratkou zasjedanja. Ve lika vei na delegata sama plaa putne
trokove kao i trokove b or avka. Nadalje, k limatski uvjeti su redovito nemogui. Silne vruine i sparine u pri tome prenatrpanoj
dvorani, ine da su znoj , crvena lica, povremena nesvjestica itd.
popratne p ojave svake konvencije. Poj ava televizije je, takoer,
doprinijela tome d a konvencija nas toji to prije zavriti rad. S tranci
j e n aime u interesu da u svrhu propagande ra d kon vencije bude
prikazan na televiziji, po mogunosti to cjelovitije. To je pogodan
nain da se milijuni biraa u vj er e u je dins tvenost i samopouzdanje s tranke. Televizij a , meutim, nem a vrem ena da posveti s uvie svojih emisija konvenciji. Uostalom , konvencija koja bi dugo
tra jala, zamorila bi gledaoce. I onako se u posljed nje vrijeme do") V. Leiserson, cit. djelo, s t r. 249-250, bilj. 3
") Oba doma Kongresa imaju 535 lanova to znai da
manje 1070 delegata tj. dvostruki broj

s tra naka

konvencija mora imati naj-

48

POLITICKA MISAO

gaa da neki vani sportski dogaaj koji se odvija u isto vrijeme

kad i konvencija dobije na televiziji prednost iz prostog razloga
to je poznato da gledaoci pretpostavljaju da gledaju neki interesantan box-match53).

,/ 'Vanjska forma konvencije je spektakl briljivo podeen ameprilikama i ukusu. Dvorana je okiena lampionima, raznobojnim zastavicama, zmijolikim konfetima u boji, raznim amblemima itd., tako da daje vie dojam dvorane koja je prireena za
neku pokladnu zabavu, nego dvorane u kojoj treba da se odri
kongres jedne politike stranke. Jednako tako i ponaanje delegata, uesnika konvencije, nema mnogo slinosti s ponaanjem
delegata na godinjoj konferenciji neke evropske politike stranke.
Delegati su zapravo duni da vrlo aktivno uestvuju u odreenom
ritualu, koji se sastoji od frenetinog pljeskanja, povremenih dizanja sa mjesta, mariranja dvoranom, pjevanja, sudjelovanja u
ovacijama, mahanjem zastavama, dijeljenjem letaka itd. Sve to
treba da djeluje kao uvjerljivi izraz oduevlienja i optimizma s jedne strane na publiku koja je pri sutna ili gleda sa svojih TV-ekrana, a s druge strane na same delegate. Atmosfera u dvorani reirana je kao u nekom velikom cirkusu u kojemu se istovremeno
odvija nekoliko programa. Uzbuenje treba da slijedi uzbuenj e,
napetost treba da bude u stalnom porastu dok se na kraju ne doe
do vrhunca programa: izbor predsjednikog kandidata.
rikim

Ima konvenciia gdje je izbor predsjednikog kandidata samo

formalnost . Kandidat je ve unaprijed poznat, a konkurentskog
kandidata nema ili je beznaajan. U tom sluaju konvenciia je
samo dobro odigran spektakl i nita drugo. Situacija je drukija
kad konvencija zaista treba da u svega nekoliko dana odlui o
kandidatu za predsjednika republike. Glavni posao se obavlja iza
kulisa, a ne na samoj konvenciji, a za to slue oblinje sale za
konferencije i hotelske sobe. U njima se satima i cijele noi pregovara, ucjenjuje, trguje, miti, obeaje, prijeti - a sve to da bi se
pridobili delega tski glasovi. Prilikom ovih pregovora u kojima rijetko uestvuje sam aspirant za kandidata, nego to ine njegovi
savjetnici , nude se politike pozicije i unosna zaposlenia, obea
vaju krediti i osigurava podrka lokalnim stranakim funkcionerima za njihove idue izbore. Ako postoje dva ili vie aspiranata
onda esto dolazi do pravog nadlicitiranja u ponudama delegatima, odnosno delegacijama odgovarajuih posebnih jedinica. Katkad se ve pridobijeni delegat za odreenog aspiranta preotima,
te se vodi ogorena borba, a da se pri tome ne biraju suvie sredstva, za svaki glas. Do sporazuma o kandidatu dolazi, ako do njega
uope doe, obino u jutarnjim satima, nakon iscrpljuj uih pregovora koji su se vodili i nekoliko desetina sati bez prekida.
") v. Brogan, Politics in America, str. 211, New York, 1954.

DANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

49

Sam izbor kandidata vri se na konvenciji na slijedei nain:

kandidate predlau efovi delegacija posebnih jedinica i to po abecednom redu. Dakle, delegacija Alabame predlae prva, zatim slijede druge jedinice. Prvom kandidatu se najmanje pljee, drugom predloenom kandidatu se pljee ve malo vie itd. Cesto
puta delegacija posebne jedinice predlae nekog svog politiara,
koji nema nikakvih izgleda da bude kandidira n. Ona to ini zato
da pobije na vremenu i na cijeni jer se jo nije opredijelila za
jednog od ozbiljnih aspiranata. Ako je predsjedniki kandidat
sporazumno iza kulisa utvren, delegacije posebne jedinice koja
je na redu da predloi kandidata moe svoje pravo prepustiti nekoj drugoj delegaciji kako bi onaj pravi kandidat bio to prije
predloen i izabran.

---

Na konvenciji Demokratske stranke do 1940. trailo se da

kandidat bude izabran 2/3 veinom. Ovaj propis davao je u stvari
delegatima junih jedinica pravo veta na svakog kandidata, jer je
njih bilo vie od jedne treine . Na traenje Roosevelta konvencija
je 1940. ovaj propis ukinula. Tako se sada na konvencijama jedne
i druge stranke trai natpolovina veina glasova prisutnih delegata da bi kandidat bio odreen.
Predsjedniki kandidat de facto ne moe biti svatko. Zapravo
su uvjeti koji se trae i koje takva osoba treba da ispunjava, priJ.ino limitirani. Tako je nevjerovatno da bi ena, crnac ili pripadnik idovske zajednice mogao biti predsj edniki kandidat. Uostalom, Kennedy je u historiji SAD bio prvi katolik izabran za predsjednika republike. Prije njega je svega jedan katolik bio istaknut
kao kandidat, i to Demokratske stranke, 1928. (Al Smith) ali nije
bio izabran. Kandidat nadalje mora dolaziti iz velike posebne jedinice koja bira povei broj elektora. Iz toga razloga najvei broj
predsjednikih kandidata dolazi iz posebnih jedinica kao to su
New York (47 elektora), Illinois (29) , Ohio (26) itd. Pri tome,
razumije se, mora da postoji pretpostavka da e birai posebne
jedinice u velikoj veini glasati za svog kandidata. S druge strane
aspiranti iz posebnih jedinica koje su Sigurne za stranku nemaju
mnogo izgleda da budu kandidirani. Tako npr. aspiranti iz junih
jedinica nisu nikada do sada postali kandidati Demokratske stranke54). Ove jedinice ionako glasaju za demokratskog kandidata,
prema tome nj ihovi glasovi su sigurni; pridobiti treba glasove velikih, a nesigurnih jedinica. Podrka jedne, pa makar velike posebne jedinice, nije dovoljna, pa je zbog toga potrebna izvjesna ope
nacionialna popularnost. To je ujedno jedan od razloga zato aspiranti jo mnogo mjeseci prije konvencije putuju irom zemlje,
") P rva iznimka od ovog pravila bit e vjerojatno dananji predsjednik SAD Jonson koji je
iz Texasa. On je doavi na poloaj predsjednika poslije smrti Kencdyj a , postao dovoljno
poznata i popularna linost irom zemlje, pa Demokratska stranka, imenujui ga za pred
sjednikog kandidata moe s mnogo razloga oekivati izborni uspjeh.
4

Politika

misao

POLITICKA MISAO

50

nastupaju na TV-programima i ine sve da steknu to veu popularnost. Poloaj guvernera je naroito pogodan kao prethodna kvalifikacija za predsjednikog kandidata. To pokazuje i podatak da
je od deset predsjednika, koliko ih je bilo u razdoblju od 1900. do
1952 - pet njih prije toga zauzimalo guvernerski poloaj 55 ). Guverner je predsjednik republike u malome, ef egzekutive pase ne
jedinice, politiar koji mora biti u stalnom kontaktu sa zakonodavnim organom svoje jedinice i sa stranakom organizacijom kojoj formalno, a katkad i stvarno stoji na elu. Biran neposredno
od graana posebne je "nice, guverner iz svili tih r azloga prua
izvjesne garancije da e njegovo iskustvo i sposobnost doi do izraaja i u predsjednikoj funkciji. Senatori su do sada znatno rjee
birani na predsjedniki poloaj (u XX stoljeu, svega dva do
sada: Harding 1920. i Kennedy 1960). Utjecaj senatora u posebnoj
jedinici je znatno manji od utjecaja guvernera, kao to su i njegove ovlasti slabije. Osim toga svaka posebna jedinica ima dva
senatora, a uz to postoje i lanovi Predstavnikog doma .. Uspjeni
kandidati su do sada bili i generali, paam od Washingtona do
Eisenhowera, tako da je niz generala bilo birano za predsjednike
republike. Dananji predsjedniki kandidat, nadalje, ne smije daJ
zauzima e kstremne politike stavove ni u konzervativnom ni u
liberalnom smislu. On mora da zastJm_a neke vrsti srednju_liniju.
Konvencija bira i kandidata za otpredsjedniki poloaj. Ova
se funkcija u SAD vrlo potcjenjuje iako potpredsjednika dijeli,
kako se to kae, svega jedan otkucaj srca od poloaja predsjednika. Potpredsjednik je na osnovu propisa Ustava predsjednik Senata, ali to je jedna reprezentativna funkcija. Na taj nain je poloaj potpredsjednika prilino beznaajan pa je to razlog to konvencija posveuje vrlo malo vremena ovoj kandidaturi.
Uobiajeno je da konvencija, nakon to je odredila predsjednikog kandidata, izglasa politiki program kojim e stranka nastupati u predstojeoj predsjednikoj izbornoj kampanji. Ovo, da-

kle, nije dokument koji bi ukazivao na ideoloki stav stranke, nego

je to zapravo proglas namijenjen_pridobijanju glasova. Kako je
svrha takvog proglasa da pridobije to iri rug biraa to mu je
sadraj potpuno apstraktan i neodreen. Stranka se ni na to konkretno ne obavezuje. Program sastavljaju pravi majstori zanata.
On mora da zadovolji i bogate i siromane, i liberalne i konzervativne, industrijsko i poljoprivredno stanovnitvo i one koji su
za aktivnu i one koji su za pasivnu vanjsku politiku. Dobar primjer ovakvog ongliranja pokazuje program Republikanske stranke iz 1920. kada je u SAD bilo veoma aktuelno pitanje da li da
pristupe u lanstvo Drutva naroda. Program se o tom pitanju
izjasnio: Mi traimo od budue republikanske vlade da ostvari
U)

v. Brogan, Politics in America, str. 200, bilj. 2

------~--

----------

ANKOVIC,

DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

51

takve sporazume s ostalim nacijama svijeta koji e udovoljiti dunostima Amerike prema civilizaciji i ovjeanstvu, u skladu s amerikim idealima, a da se pri tome ne napuste prava amerikog
naroda da sam prosuuje i izvrava svoje vlasti u korist pravde
i mira56 ). Na taj nain se daje zapravo predsj ednikom kandidatu
puna sloboda da vodi izbornu kampanju u onom smislu u kojem
to sma tra za naj celishodnije.
Izborni program odraz je, dakle, raznolikosti interesa koji su
okupljeni u stranci i koji n e d ozvoljavaju da se o bilo kojem pitanju zauzme odreeni stav. Kako kae jedan autor: Sistem konvencije je, sa svojim kompromisima, neodreenim programima i e
stim neodreenim kandidatima, kao i sama politika stranka,
pragmatino pokoravanje s udbini osnovnom faktu amerike politike, njenom regiona lizmu57 ).

VI Financiranje stranaka
Financijska sredstva su amerikim strankama potrebna gotovo
iskljuivo za financiranje izbornih kampanja. U E vropi stranke
imaju u pravilu na svojoj pla tnoj listi odreen broj profesionalnih funkcionera kao i odgovaraj ui slubeniki a parat. Evropskim
strankama je, zatim, novac potreban i za financiranje niza aktivnosti s kojima se amerike stranke ne bave.
Kako 11e postoji lanarina koja bi u veoj ili manjoj mjeri
doprinijela financiranju stranaka, to s u ove upuene da na razne
naine skupljaju potrebna sredstva. Stranke to ine n eposredno
prije samog poetka ili u samom okviru odreene izborne kampanje. Sakuplja nju novaca posveuju se ne sam o sve stranake
organizacije na raznim nivoima, nego to ine i sami kandidati kao
i niz organizacija koje su stvorene ad h oc upravo u tu svrhu.
Novac je oduvijek bio vaan faktor u politici uope, a u izbornim k ampanjama naroito. Stranka koja raspolae veim
financij skim sredstvima ima daleko vee izglede n a izborni uspjeh
od stranke koja takvim sredstvima ne ras polae. Na taj nain
fraza o jednakim mogunos tima za sve, fraze o demokraciji opet
su demantiran e injenicama . A ove injenice pokazuju da e stranka big businessa, iz sasvim razumljivih razloga, bez iznimke raspolagati veim fondovima od stranke koja ove interese ne zastupa
ili ih zastupa na manje oigledan nain.
U SAD Republikanska stranka iz tog razloga raspolae neto veim sredstvima od Demokratske stranke. Posljednjih se godina Demokratska stranka nalazi, katkad, i u J.inansijskim tekoama. Pa ipa k razlika u financijskim prihodtma obiju stranaka
") Kirk H . Porter , National Party Platforms, s tr. 452, 1924.
" ) v. Brogan, Government of the people, str. 321

52

POLITICKA MISAO

nije ni izdaleka tako velika kao to je to u nekim evropskim zemljama izmeu radnikih i buroaskih stranaka.
S obzirom na povremenost i neizvjesnost prihoda kao i na
organizacija koje ubiru i troe novac u stranake
svrhe nemogue je ustanoviti kojim sumama stranke raspolau.
One to zapravo ne znaju ni same jer ne postoji neko centralno
ili koordinaciono tijelo koje bi imalo uvid ili pregled nad prihodima i rashodima, ali da i znaju bila bi to dobro uvana tajna. Iz
istih razloga nema slubenih podataka o tome koliko je potroeno
novaca prilikom konkretne izborne kampanje. Pojedini autori nastoje, s luei se svim dostupnim podacima, da dou do odreenih
procjena za koje nitko ne moe biti siguran koliko su blizu ili daleko od stvarnog stanja stvari. Tako je prema procjenama jednog
autora58 ) u 1952. u izbornim kampanjama za sve funkcionere koji
se biraju u federaciji, posebnim jedinicama i lokalnim organima
potroeno oko 140 milijuna dolara. Suma se ne smatra velikom,
jer isto toliko potroe tvorniari kozmetike, cigareta ili sapuna59 )
u jednoj godini za reklamiranje svojih proizvoda. 1956. je samo
jedan proizvoa automobila General Motors potroio 48,900.000
dolara za reklamu, a gdje su trokovi Forda, Chryslera i svih ostarasparanost

Jih60).
Pozivajui se na injenicu da novac korumpira i stvara nejednake uslove u slobodnoj utakmici meu strankama u pridobijanju
glasova zakonodavci federacije i posebnih jedinica donijeli su neke
pravne propise kojima se eljelo ograniiti primanje i troenje suvie velikih financijskih sredstava. Tako je npr. izriito zabranjeno
bankama, korporacijama, velikim kompanijama i sindikatima da
daju novac u izborne fondove neke stranke. Tu zakonsku odredbu,
meutim, nije teko zaobii. Zabranjeno je davanje novaca banci
ili sindikatu kao ustanovi ali nije zabranjeno da sakupljaju novac
meu svoj im namjetenicima, odnosno lanovima i da onda ovako
dobijen u sumu predaju u izborni fond stranke. Osim toga direktor
banke moe kao individua da dade odreenu sumu novaca, a da
pri tome nitko ne moe ustanoviti da li je to dao od svog privatnog
imetka ili iz fondova banke kojima diskreciono raspolae.

Zakon 61 ) nadalje ograniava ind ividualno davanje izbornom

fondu stranke. J edna osoba moe u toku kalendarske godine pokloniti najvie iznos od 5.000 dolara. I ovo je propis koji Seu praksi
lakoom mimoilazi. S obzirom da postoji cijeli niz odbora koji
skupljaju novac Z<' istog kandidata ili stranku, osoba koja to eli
moe svakom od tih odbora dati po 5.000 dolara, a da time nije
povrijedila pravnu normu. Osim toga, svaki lan obitelji, ukljuu") v. Alexander Heard, Money and Politics, str. 2, Public Affairs ") v. Leiserson, cit. djelo, str. 270
60) v. Key, cit. djelo, s tr. 533
") v. tzv. Hatch Act iz 1940. godine

Pamphlet, No. 242, 1956.

f>ANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

53

jui

ovdje i malodobnu djecu mogu davati po 5.000 dolara. S toga

ne zauuje podatak da je prilikom izbora iz 1956. obitelj Du Poot
dala ukupno 248.000 dolara, a obitelj Rockefeller 152.000 dolara
u razne izborne fondove 62 ) .
Zakonski propisi zatim zabranjuju bilo kojem politikom odboru da u jednoj kalendarskoj godini ima vee prihode, odnosno
rashode od 3 milijuna dolara. Do donoenja ovog propisa u 1940.
novac je s kupljao preteno Nacionalni odbor s tranke . Da bi se i
ovo ogranienje moglo mimoii odonda se prilikom svake izborne
kampanje stvara niz stranakih i privatnih odbora. Svaki od tih
odbora moe da sakupi sumu od 3 milijuna d olara i da tako djeluje u granicama zakona.
Konano, postoje propisi koji limitiraju izdatke pojedinim
kandidatima. Ta ko kandidat za poloaj senatora _prilikom izborne
kampanje ne smije da potroi vie od 10.000, odnosno, maksimalno
25.000 dola ra. Gornje granice navedenih limitiranih iznosa predviaju se u velikim posebnim jedinicama s mnogo stanovnitva
gdje su tro kovi vei nego u malim posebnim jedinicama. U stvarnosti ovi se iznosi r edovito mnogostruko prekorauju. Veli ina
trokova ovisi o veliini posebne jedinice, o tome da li se radi o
prvom izboru ka da su trokovi redovito vei nego kad je u pitanju
r eizbornost, o broju n eopredijeljenih biraa, u kojoj mjeri je ishod
izbora neizvjestan , o imunom stanju kandidata i o nizu drugih
faktora. U amerikoj politikoj literaturi navode se konkretni primjeri ka da su poj edine izborne kampanje iziskivale vie stotina
hiljada dolara izdataka. Tako je izborna kampanja za gradonael
nika New Yo rka 1950. s taj ala 800.000 dolara. Kennedyjevi trokovi, kada se 1952. kandidovao prvi puta za senatora jedinice Massachusetts iznosili s u vie od 350.000 dolara, a izbori senatora u
Ohiou 1950. stajali s u vie od 2 milijuna dolara63) .
Iz svega to je reeno proizlazi da zakonska ogranienja ostaju
u praksi bez ikakvog efekta. Po svemu se in i da nitko ozbiljno i
ne misli da ogranii u tjecaj novca prilikom izbora. U tom sluaju
bi, n a ime, postojala mogunost da se zabrani postojanje raznih
organizacija koje sakupljaju novac i da se izdavanje financijskih
sredstava koncentrira samo kroz ruke blagajnika pojedinih kandidata. Iako bi i ovi propisi ili slini m ogli biti izigravani, ipak bi
moda pos tigli izvjesnu kon trolu javnosti koja sada ne pos toji.
Predvianje odreenih ozbiljnih sankcija i njihova primjena mogla bi takoer doprinije ti ovom cilju. Novac je, meutim, jedan od
najbitnijih elem enata politikog sistema SAD i njega nitko ne eli
iskljuiti iz borbe za vlast. Uostalom, to ne bilo ni ti mogue. >>Boz) v. Key, cit. djelo, str. 562, bilj . 49
Ovo su podaci iz Key, cit. djelo. str. 536. Pri tome treba imati u vidu da godinja plaa
senatora iznosi 22.500 d olara) Kako objasniti nesrazmjerno ulaganje prilikom izbornih
kampanja?

OJ)

54

POLITICKA MISAO

gati ljudi u cjelini upotrebljavaju novac u politici da bi branili ono

to smatraju svojim interesom. Njihovih glasova ima malo u reimu opeg prava glasa i oni izgrauju svoju politiku obranu
upotrebom novca. Drugi imaj u glasove, oni imaju novac 64 ).
Ovom citatu jednom od najpoznatijih politikologa SAD ne treba
nita dodati.
Financijska sredstva se skupljaju n a r azne naine. Na elo posebno formiranih odbora koji sakupljaju novac stavljaju se redovno predsjednici banaka, kompanija i slini u tjecajni poslovni ljudi. Kad se takav predsjednik odbora obrati nekom drugom poslovnom ovjeku ovaj teko moe odbiti da dade novac koji se od
njega trai. Trokovi ta1..--vog prijema su znatno manji, a sav viak
odlazi u fond stranke. Lina davanja se katkad i iznuuju. Postoji
ve odavno utvren obiaj da slubenici savezne administracije
daju odreeni iznos prilikom predsjednikih izbora u fond stranke
kojoj pripada postojei predsjednik republike. To je ustaljena
praksa i u mnogim gradovima gdje partijska maina ubire ovaj
namet od slubenika gradske uprave. Fordova kompanija je, primjerice 1952, traila od svih trgovaca koji prodaju automobile
tvornice Ford da dadu odreeni prilog u izborni fond6 5 ). Osim
financijskih sredstava da ju se katkad i n aturalna sredstva. Pojedinci stavljaju na raspolaganje svoja kola koja na dan izbora voze
nemone i bolesne birae na glasanje ili slue u neke druge stvrhe.
Vlasnici dvorana ili nekih drugih prostorija iznajmljuju iste besplatno stranci itd.
Financijska sredstva koja se skupe u toku izborne kampanj e
izdaju se preteno u svrhu propagande. Nekad su birai dolazili
t ak i iz udaljenih mjesta da bi vidjeli kandidata . Danas je obratno.
Kandidat mora da ide k biraima. Birai s u postali komotniji i
nezainteresiraniji. Najpraktinije i zapravo tehniki jedino izvodivo je da to kandidat uini preko televizijskih ekrana. Televizija
je postala vano sredstvo kantakta izmeu kandidata i biraa i
propagande uope. Ali vrijeme na televiziji je veoma skupo. 1956.
je po sata emisije radio i TV-kompanije NBC (Nacionalni Brodcasting Corporat!on) stajalo 100.000 dolara. Od tada se ova svota
jo i poveala . Prema izvjetaju koji su radio i televizijske stanice
dostavile jednom senatskom odboru one su u toku od l. septembra
do 6. novembra 1956. to jest u toku najee predsjednike izborne
kampanje prodale vrijeme emitiranja u tu svrhu za iznos od preko
10,000.000 dolara66 ). Osim radio i televizijskih emisija, prilina
sredstva se troe na objavljivanje oglasa u dnevnoj i drugoj tampi.
Lokalne stranake organizacije troe upravo na oglase u lokalnoj
tampi najvei dio svojih sredstava kao i na tampanje razliitih
") Key, cit. djelo, s tr. 563
l$) Key, cit. djelo, str. 550
..) Key, cit . djelo, str. 538

DANKOVIC, DVOSTRANACKI SISTEM U SAD

55

broura, le taka i ostalog propagandnog materijala koji se alje

potom neposredno u kue biraa. Specijalni vlakovi koji voze
predsjednike kandidate s jednog kraja zemlje na drugi, specijalizirane reklamne agencije koje izrauju struan upravo nauan
program izborne kampanje i zatim ga sprovode uz pomo poveeg
broja plaenih ljudi, izrada znaaka, fotografija kandidata, zastavica, iznajmljivanje dvorana, potanski trokovi - to i mnogi drugi
trokovi trae znatna financijska sredstva.

'l

56

POLITICKA MISAO
PE3IOM~
ABYXIIAPTHlaHAH C H C TEMA B

CIIIA

B rAaBe nepsot:t, n oA aarAaBH eM B eTynHTeAbHhJe o6ey)KACHH.R, asTopoM

so-nepBhiX o6ey)I(AaeTe.R nonpoe o nO.R1JACmm: noAHTHY.ecKHX napTHI! B CIIIA
e .HeTOpH4eeKot:t T04KH a p e HH.R. ABTop 3 a.Me 4aCT, 4 TO HH 3aKoHOA3TCA.H, Hil
TCKCT KOHeTHTYUH.H .H3 1787 rOAa HC npCABHACAH eyl.liCeTBOBali HC n a p nlfli.
Aa)Ke H 60AbWC Toro, s TO spe~HI nHTaAaCb HenpHKpbJTa.R BPa)f(Aa K nOAHTH4CeKHM <!>paKUH.RM, KOTOpb!C J\!OrA.H 6b!, K3K e4HTaAH B TO BpC:M.R, yrpO)KaTb
TOAhKO 4TO yeTaHOBHBWCMy CAHHeTBY HaUHH. 0 A HaKO 3T.H <!>paKUHH llORBMl
IOTe.R 04ellb 6bieTp0, e OA HOt:f eTopOHbl llOA npeABOAHTCAbeTBO~l f a.\UlAbTOHa,
KOTOpb!t:l so rAaBe T. H. <!>eAepaAHeTOB, a e Apyrot:t M aAHeOHa 11 A )Ke<!>epeoHa, KOTOpb!e BO rAaBe T. H. 3HTH<!>CACpaAH eTOB . IJOAHTH 4CeKHC napnm
s coBpCMCHHOM c~tbiCAC nORBHAJteb BO npCMR npeaHACHTa A)KeKcoHa, 1830-x 1,
KOrAa
OCHOBaHa cerOAHRLUllaR
AcMoKpaTH4CCK3R
napTH.R. P eeny6AHKalleKa.R napTI1R OeHOBaHa HCM!l0)KK0 ll03)KC, B 1854 roAy.
ABTopoM aHaA.H3HPYIOTeR npll4HHhi o6yeAOBA.HB310I.liHC AByxnapnlt:IH\'10
eHeTC.\l Y H HC ll03BO.\RIOI.l1He o<!>opMACHHC TpeTbCt:f OOAblliOt:f IJOA.HTJ.l4C
eKoi1 napTUH, XOT.R B 3TOM HanpaBAeHHH 6blAO HCeKOAbKO eepbe3HblX llOilbiTOK , a HMCHHO ( TOJ\hKO B 3T0i\l CTOAeTUH): B 19 12 rOAV ( T . P y3BeAbT ) , B 1 92~
r oAy ( P. M. Aa <l>oAAeT), B. 1948 r. ( X . YoAAee). EoAhwee KOAH4eeTBO n a pTliH: A aAO 6b! B03 MOn<llOeTb 3al.liJ.ll.llaTb T04HO aa<!>HKeHpOBaHllbie ll orpaiiH<JeeKH.M eTOAKHOBCHHRM rpOMaAHblX pa3MCpOB. CTa6HAhl!OeT b eyl.I.ICCTBV!OI.l.IHX
nOAIITil4CCKHX nopRAKOB AC)KJIT a HaAH4HR ABVX 6o,\hWliX napTilf1, paaHHU.bi
i\IC)KAV KOTOpbL\IH .\HUHL\1aAbHb!e, CeAH B 006I.l.IC MO)KlIO rOBOpHTb O pa3HUUaX.
T aKl!J\t o6paaoM KJ\aeeOBbie, 3KOHOM.H4Ce KHe H nOAHTH4CeKHe npH4HHbi, H B
Oe06CHIIOCTH <!>Hllal!eOBbiC, KaK H BA.H.RHHC TpaAHUHH, ACAaiOT HCB03M0)1(Hb!M.
<!>opMHpOBaHHC Tpen,et:t MOI.liHOt:f napnU!.
AnTopoM yTBCP)I(AaCTCR HaA.H4.He eyl.llecTBCHHhiX paaHHU MC)KAY esponei:ieKH.\tH H aMCpHKaHeKJil\IH IJOARTH4CeKI.U\IH napTHRMH. 3a pa3HHUY OT CBpoIJCWCKllX napTHI>I, HMC!OIUHX eBOH eTaTyrbt, 60ACC HAH MCHCC KpCilKVIO opraHH3alUl OHHYIO erpyKrypy (so rAasc Koropot:t eTORT pyKonOA.Rf.L\He opraHbt ) ,
4AC!IeTBO, pa3pa6oTaHHb!C HACOA0014CeKHC nporpaMMbl H T. n., y aMCpHKaHeKHX napTHW HCAOeTaeT Beero 3TOr o . A MCpHK3HelG1C n a p THII K3K paa llOA4 e pKHB310T, 4TO HC npHHiiMaiOT HHKaKOt:f H AeOAOrHH H 4TO npCACTaB.\RlOT
seex H Ka)KAOrO.
XoT.R p aaHHUbi MC)f<AY aMepHKaHeKHMH 11 eaponet:tcKHMH napTHRMH 6oAbwt1c, omt: no4TH H HC eyf.L\eerByroT MC)KAY napTHJIMH AeMoKpaTH4ecKofli n
P e cny6AH KaHCKOt1. 06e OHH OAHH aKOBO o pra HH30Ba H HbtC, ACi:ieTBYIOT OAHHaKOBO H HC npHHiiMaiOT KaKyiO-HH6VAb AOKTpll llV H AH Aa)KC nOAHTH4CCKV10
nporp2.i\1My. H o nee-raKH o6bt KHOBCHHO AeMoKpaTH4eeKa.R napTHH C4IITacre.R
60ACC AH6epaAbHOi:1, nep CAOBOi:1, 4CM P ecny6A.HKaHCKaJI, KOTOpaH OOACC KOHcepnantBHa 11 6oAec npasa. 5IK06bi AeMoKpaTK4eeK aR napntJI .RBAReTe.R B
esoet:t noAIITHKC 3AaCTK4l!ee H AaAbHOBHAHCe 4CM c e eonepmma. XOT.R oGe
napTIDI llOAACp)Kl!Ba!oT Kpyt!Hb!C 6H3HCCMeHbl 6e3 3TO!>i nOAAep)KKH napTHil
H HC MOrAH 6ht eyl.liCeTBOBaTb aHKCTb! IJOK33b!Ba!OT, 4TO 60ACe liM\{I.liCCTBCHHbJe eAOll no npasHAy B 66AbWCi1 MCpe llOA.l,Cp)KJ.JBaiOT pecny6AJlKaHUCB . H a-3a noro H BbJ6opHbJC <!>oHAht P eeny6AHKaiiCKOt:t napruH n04TH
s eerAa 66AhWHC 4 Cllt y A eMOKpaTM4CeKot:r. M C)KAY r eM, a pa6o r e
npo<f>.
JKAaHKOBH4a OC06CHHO nOA4epKJJBaeTC.R, 4TO o6e n a p nu-l IJOAHOCTbiO llOAACp)KHBatoT cyl.lleCTBYIOIUYIO 06I.lleeTBCHHD-3KOHOMH4CCKV10 CHeTeMy, He eoMHCBaRCb B006I.l.IC B KanHTaAHeTINCCKOM n Op.RAKC K3K TaKOBOM. l ix OeHODHaR
pOAb KaK paa B TOM, <JT06bi n y eHeTeMy eAeAaTb llOAJolTH4CCKH OOJ\CC CTa6HAbHOt:f. B OeHOBH0~1 a.J.1CpHKaHeKHC napTHH HC npeAAaraiOT H36HpaTe;\RM
HHKaKJ.IC IJOA H T H4eCKHC nporpaMMb! HH K OHqCIJUHH, a T OAbKO pa3Hb!C KaHAilAaTbl.
XOT.R aMCpHKaHeKHC napnrn COi03HOrO xap aKTCpa, BO MHOnt:X Kpa.RX y)KC
ACeRTHACTH.RMH eyl.liCeTByCT OAHOnapTHt:fHa.R CHCTCMa, B Oeo6eHHOeTH B JO)KHb!X WTaTaX, B KOTOpblX C BpCMe H rpa)I(AaiiCKOi:1 BOi:1Hbl e 1860 r. no HaUIJI
AHII OOblKHOBCI!HO, no lleTOpH4CCKH!II npH4HHa~1, ll06e)I(AaiOT KaHAHAaTbl
AeMoKp ant:<JeeKoi1 n apTHH. B nocACAH He rOAhi, OAHaKo, yAaereR P ecny6AJ1KallcKoi:1 napTHH nOCTeneHtt:O ysCAil4UTb 411eACHHOeTb eBOHX CTOpOHHHKOB.
B o BTOpOt:t r AaBe IJOAHTH4CCKa.R H Bht60pHa.R eHeTCMa 06ey)I(AaiOTeJt
IOPHAH4CeKJ tC H IJOA.HTH4CeKHe
acnCKTbl CHeTCM bl ITpC3 HACHTCKOt:f BAaeTH.
AHaAJ.I3Irpy10TeR K OHCTHTYUHOHH b!C npeAIJHC3HHJI KaK H <!>aKTH4CeKHe OTHD-

A)f(AHKOBH1!, ABVXITAPT.Hn:HAH CHCTEMA B CIIIA -

PE3IOM~

57

weHHH MC)KAY 3K3CKYTHBOI:i H AerHCAanmoJ:i. AaH o63op BbroOpHbiX rrpeAID!CaHHt1 KOcaTCAbHO Bb!OOpa IIpe3HACHTa pecny6AHKH. BbiOOp KOCBCHHbllot,
liOO rpa)KA3He H36Hpa10T BTOpOCTeneHHb!X ~136HpaTCACH, T. H. 3ACKTOpOB,
(Bbi6op~.qHKOB npli.t\1. nepeB.). KOTOpbie nOTOM H36HpaJOT npe311AenTa. B
K<l)KAOH OTACAbHOK CA HHHUC H36Hpa10T TaKoe \.fliCAO 3ACKTOpOB, KOTOpoe
OTBe<.JaeT \.fliCAy npeACTaBHTCACH 3TOH CA11HIIUbi B o6eax naAaT KOHrpec<:.:"'\.
TaKI L\! o6pa30M 66AbWHC, T. e. HaCeACHHeM MHOfO\.fHCAeHee OTACAbllblC CAifHHUbl nOAb3YIOTCH ropa3AO 66AblUHM DOAHTH\.JCCKHM BAHRIIHCM '"ICM MaACHbK.He OTAeAbHHC CAHHHUbl. CllHCOK Kai i AHAa TOB IIO.'\HTH\.fCCKOi1: n apniH, KOTOpb! H B OTAeAbHOW CAHIIHUC IIOAY'IHT 60-tblUHIICTBO rOAOCOB, DOAY<.JHT H BCC'C
ee 3ACKTOpOB, 3 llaLJI-IT, npHMCHHCTCH CHCTCl\1a 60AblUHHCTBa, BMCCTO CHCTCMbl
nponopuHoHaAbHoro y<.JaCTIIH. TaKHM o6paJOl\I pe3yAbTaT Bbi6opoB 3a npe3HACHTa pecny6AHKII H3BCCTCH Y)KC B MCCRUC IIOH6pe Ka)KAOrO <JCTBepTOfO
rOAa, T. C. nOCAe Bb!OOpOB 3ACKTOpOB, XOTH npe3HACHT <jx>pMaAbJJ(}oJOPHAil
\.fCCKH 1136HpaCTCH 3ACKTOpa\1H .r\lilllb TpH MCCHUa cnyCTH, T. e . B .!tHBape.
3a pa3HHUY OT npe3HACHTa pecny6AHKH LJAeHbl KOHrpecca H 36Hpa10TCH
npHMbL\t Bbi6opoM . B CTYAHH npoq,. A)KaHKOBH<.Ja noAp06HO paccMaTpHBaeTCH
CHCTCMa BbJ60pOB '"IACIIOB naAaTb! llpCACTaBHTCACH, KOTOpbiC H36HpaJOTCH Ha
ABYXACTH HW CpOK; H CHCTCMa Bb !60pOB LJ.r\CHOB CCHaTa, KOTOpbre H36np aiOTCfi
H a WCCTHACTIJ!l lil CpOK.
B rAase TpeTbert <PopMaAbHaR H ACiiiCTBHTCAbHaR opraHH3aUHH napTHH
pe<.Jb I{AeT, BO-nepBbiX, 06 opraHH3auHOHHOH CTpyKTypC nap"{HH. HH3WaH CTCnCHb .\I CCTHOfJ napnli'tHO~I OpraHH3aUHH HaXOAHTCH B 6Kpyre (precinct npll.\1. nepes.). B OOAaCTII OXBaTbJBaJOI.qC!i OT HCCKOA bKO COTCH AO MaKCI!.\IaAbiiO AB\' X TbiCH'-1 H36HpaTeAeti. 3Ta MCCTHaR napTHKHaR opraHJOauH.!I
UMCCT KO~UiTCT, KOTOpbL\i pyKOBOAHT T. H. KaliiiTaH OKpyra (precinct comm i ttema n ) . Ero <PopMaAbHO H36HpaJOT 'IACHbi napTHI-t, HO B Cal\iOM Ae.\e
ero H aJHa'-JaJOT BbiCllli-te napTHii!HbJC opraHbi, <.Jai.Ue Bcero 6occ (aHrA. boss
X03HHH; npHM. nepes.), pyKOBOAHI.UHH n apTHtiiiOH opraHH3aUHeti oKpyra
rpa<l>cTsa (a11rA. county rpaq,cTB O). K anHTaH oKpyra q,opMaAbHO He
npo<!>eCCHOHaA, H60 n apTHH He 3ailJ\ 3<1HB3CT eMy H enocpCACTBCHHO, 110 B eaMOM ACAC napn!R Ooeene<rHBaeT CMY CAy)K6y 06HKHOBeHIIO B KaKOM-TO fOpOAeKOM 610p0 JIAH yqpe)KACHHH. 110 .\0)KCHUC KanliTaHa
3Ha<rHTCAb110 AMI
napTIIH. Ero OeHOBHaR 33Aa<ra npuo6pCTCHHe B03.\10AHO 66AblllCf0 KOAJIqeeTBa fO.\OeOB BO Bpe~IH Bb!OOpOB. A TaK KaK Bb!OOpOB nOOo.\blUC (B eo103H biC Opra!lbl, B OpfaJibl OT.\CAbHb!X CAHHHU H B MeeTH.bie OpfaHbl) TO Ha
npaKTIIKC K30HTaH BeerAa 3aJ-IHT. B enoe~'! p a6oTe OH nOAb3YCTCH pa3HbL.\1H
l\l CTOAa\JH. B 06AaeTHX, HaCeAeHl-lblX 6eAHOTOti, KanHTaH HBAHCTCR eBOeo6pa3HbiM eouHaAbHbL\1 pa60THHKOM: 6e3pa60TJibl.M nO~!OraeT OTb!CKaTb pa6oTY,
CTapaeTCH 3a TOITAHBO, HHTCpBCHHpyeT B OCyl.UeeTBACHHJ-1 n eHeHH H ApyrHX
npall, AaT ACHbfH D3BWMbl H T. n . B KpaHX, f Ae )JOfBeT T. H. epeAHee COeAOBHe,
KaK H )IUJTCAH no6ora1e, KanHTaH opraHH3yeT 06UleeTBCllHYIO )Kli3Hb: Hrpy
B fOAb<l>, B TCHHH e , B 6pH A)K; opra HH3YCT nporyAKH, 3KeKypCml H T. n. 3a
CBOII yeAynr OH y rpa)KAaH Tpe6yeT TOAbKO TOfO, <IT06bt B ACHb BbJOOpOU
rOAOeosaTb 3a KaHAJJAaTOB ero napTHH. Yenex e ro paOOTb! 10.\lCpHCTeH 4JleAOM
fOAOCOB, KOTOpblC napn !H nOAYLJHAa Ha 3TOI1 TeppHTOpmi.
CACAYJOI.UaH CTeneRb napTHi1Hoi1 opraHH3aUHw yopA (ward), HaeLJHTbtBaJOI.UHiil 14 AO 30 OKpYfOB, T. e . e 8 AO 18 TblCR<I )KJITC,\eti. Bo fAaBe ero
n a pTHtiHOti opraHH3aUHH HaxOAHTeH T. H . y opA-AHAep (ward-leader). 3TO 06bJKHOBCHHO 6bJBWlil~ KanHTaH OKpyra, llOAHHBWHJ:ieH BBe px no H Cpapxn<reeK.Oti ACCTHHUe. OH ACAaCT HaA30p 3a r<anHTaHaMH CBOeti TeppHTOpHH H noMOfaCT HM B p a60TC.
HasepHo Ca\t aH 3HamTe.-tbHaJI eTeneHb napTHi1Hoti opraHH3auuH HaxoNITeH B rpa<!>eTSax (coun ty). fpa<!>CTBO 3Al\IHHHeTPaTHBHo-TeppHTOpHa.\.bHaH CAHHHUa, HaC<IliTbffiaJOI.UaR DO HCeKOAbKY COTCH TbieH<r, a HHOfAa H HeeKOAbKO .\IHAAJIOHOB )KHTCACH. I lapTHHHblH KOMI-ITCT rpa<!>eTBa 06btKH().
BeHIJO rp0.\103AKHI1 OpraH, eOCTOHI.Uflti H3 HeeKOAbKO eOTCH <IACHOB, KOTOpb!X
<jx>p,\ ! aAbHO H 36Hp310T eOrAaeHO npeAJlHCaJffiHM 3aKOHa OTACAbl lb!X CAHHHU.
B eaM0:\1 ACAe BO fAaBC 3TOti OpraHJi3aJ.tHH eTOHT n a pTHtiHblti a n apaT ll 6oee.
04CHb eTa6HAbHaR OAJ-tr3pXHH, KOTOpaH KOHTpOABpyeT H pyKOBOAHT BCCl\UI
K a mrTalraMH or<pyroB H yopA-AHAepaMH. Eoce f! BAHCTCH HaeTOHll(FIM BAaACAt.u eM OpraHH3aUH H, paenopH)KaJOUletieJI OnpeAeA HHbiM <.JHe AOM
fOAOeOB, H
npOAaBaTb er:t 3Tii fOAOCa.
1-IMCMCT OC06bJI1 AOfOBOp e OAHOH H3 napTHH P oAb 6oeea He HC<.Jepn.biBaeTCH s npHo6peTeHHH H npoAa)Ke roAoeos. O H
HaJHa<raeT Ha nOeT Ka!lHTaliOB OKpyroB H pyKOBOAHT HX pa6oTOi1, OH no-nepBb!X pelllaeT O K3HAHAaTaX napniH, OH paenOpH)KaCTCR MHOfOLJHeACHHb!AUI.
eAy)K6a.MH. PaHbillC 3TOT llteeTHbrn llOAHTHK 6bJA TCeRO CBH33H e KpHMHHa-

58

P OLITICKA MISAO

A0:\1; OH 6b!A BAaAeAhQeM HrOpHhiX AOMOB, ny6AHlJHb!X AOMOB, JiOqJib!X peeTop a l-lOB H TOpfOBaA HapKOTHKaMH. XOTH TaK.HX HBAeHI1t:f eCTb H cerOAHH, ConpeMeiiHbJt:i 60CC, 6 ,\arOAapH CBoefi DOAHTH4ecKOii'! BAaCTH, CTaA yB<UKae.Mbl.M
6 113 11e CMell0\1. Anrop DpHBOAHT PHA CfiOC060B, rrpH DOMO~H KOTOpbiX OOCCbi
npH06pe T aJOT 6oraTCTBO 3Aoyn oTpe6AHH CBOe IJOAO)KeHHe, 1!0 HC HapyWaH
npH 3T OM 3 3K0 H b l napTHi:IHOt:f AHCJ.Illl1AHRbl. l>ocCbi, Bo-nepBb!X, ropOACKHC
H BACfUI.R, 110 BCTpC<.JaJOTCH H B
CeAhCKOX03Ht:ICTBeH.Hb!X 06AaCTHX. lfx ycnex
TeCHO CBH3 all C T . H. spoil-cHCTe.MOt:f, CHCTCMOii'! A06bilJH, DO
KOTOpOt:l noOCAifBWaH Ha B br6opax napTliH ITOAy<IaeT Ha TbiCHlJH MeCT B 3AA1HHHeTpaJ.II{H
<f>e A CpaJ.IHH, OTAe AbllbiX eAHHHU H MeCTHb!X eAHHHt.t.
B pa6ore a HaAH3HpYJOTCH npH4HHbi nOHBAe HHR napntt:ulbrx MalllHH H
o 6ecne411BaJOT 3KOHOMJNeeKOt:i OAHOOCCOB. 0HH 6e3 B CHKOfO COMI!e HHH
rapXJUi H ,\10HOfiOAIICTH4CCKOMY KanHTaAH.3 MY eTa6HAbHVJO DOAHTH\IeeKyJO CHCTeMy. Boce npOAae T fOAOCa TCl\1, y KOTOpbiX AeHbfH KOTOp biC 3aHHTepecoB~ H bl B HeH3 MCHJHIOe TH DOAHTH\ICCKOfO nOpHAKa.
fiOCAC rpa<J>eKOi:! opraHH3al.UIH CAeAyeT napntliiHaR opraHH3auHR OTAeAuHOiil e A IIHKI.tbl J.l B KOHUC H3f.IHOHaAbHaR opraHB3llUJ-iR, DOA KOTOpOt:l llOAPa 3YliiCBa CTCR opraHH3ai.tHR napT HH Ha TeppwropHH CIIIA. Ho pyKOBOACTBa
3T HX BbJCWliX opraHli33J.IHH 06biKHOBe HHO TOAhKO penpC3eHTaTHBHOf0 x ap::IKTCpa, AHUICHbl BCRKOH Ael1eTBUTeAbHOiil BAaeTH.
B rAase 4erseprolil, TlpeABapHTCAbllbiC Bbi60pbi H t{AeHCTBO, o6ey)KA aCTeH eneJ.IH<j>H4HOeTb aMeplfKaHCKOii'! BbiOOpHOH eHeTeMb l , cy~ecTBYJO~aR B
rrp116AJ.I3HTe AbHO "20 CAHHJiU (113 BCero 50), a H.MeHHO npCABapHTeAbHbie Bbl6opbl (pri mary electi on), T. e. BbiOOPbi KaHAHAaTOB BHYTPH caMOJll: napnrn.
3 Til B b !Oopbi DCAWCCTBYIOT peryAHpHbiM BbiOOpaM H B HJfX MOryT yqaeTBoB3Tb C OAHOt:i erOpOHbl t{ACHbi napnm, a e APYfOH H s ee OCTaAbHbie rpa)I(AaHe,
3anHCai iHbre B criHe oK H36HpaTeAelil AaHHOt:i: Bbi6opHolil eAHHHI.tbi. BseACHHe
npeA BapHTeAblibiX BbiOOpOB eBR3aHO e H~tepeHHeM IJOMeWaTb 6occy H napTH J\i.HOK MaWIIHe nO-GBoeMy Ha3Ha4aTb KaHAHAaTOB H e )KCAaHHe M AaTb 3TO
npa BO C<L\IbL\1 H3611paTCM!.M . 0 AHaKO, B eaM.OM ACAC napTHJ\iHOC pyKOBOAeTBO
e w e ,i-\0 npeABapHTeAbHbiX Bb!OopOB yTBep)I(AaCT CDHCOK KaHAHAaTOB H TaKHM
Oopa30l\l npe AS a pHTeAbHh!e Bb!Oopbl npespa~a!OTCR B <j>opMaAbHOCTb, AHUICHIIYIO Be RKOt:i: J.ICAecoo6pa3HOCTII. 3aKOHOlll OTAeAhHb!X eARHHU npeAITHeaHO,
KaK npOBCeTH npeABapHTCAblibiC BbiOOpb!. 06biKHOBeHHo noeTaBAeH PRA yeAoBHi1 <j>OpMaAhHOfO xapaKTepa, KOTOp biC o6ecnet~HBa!OT napTHii'!HOMy pyKOBOAerBy npe lli\ty~eCTBe HHOe BAHHHHC.
fipH OTKpbiTb!X npeABapHTCAbHbiX Bb!Oopax HMe!OT DpaBO yqaeTHR Bee
* e Aa!OwHe rp3)1(Aaue-H36HpaTCAH. TaKH.M o6pa30M Tor )KC H36HpaTeAb MO)KeT
y4aCTBOBaTb B npeABapHTeAbHbiX BbJ6opax o6eHX napTHt:l. Me*AY TeM, npH
3aKpb!TblX npeABapHTCAbHb!X Bbi60p ax Hl\1e!OT npaso yqaeTHR TOAbKO CTpaHIIJ.II<JI Aa!iHOH n a pTHH. lf36upaTeAH, KOTOpbie 33XOTe AH, a TJOTOM H <j>aKTII4eCKII yqae TBOBaAJi npR 3aKpbiTblX Bb160pax, eYJITa!OTCR, TIO a'd.CpHKaHeK.HM
KpHTe piiHlll, t{AeHal\111 naprmt. llpH 3TOM OHH H e nocryna!OT B napTH!O, HC
AOA)KHbl 3 anAa<utBaTh t{AeHeKHii'! B3HOC HAH DpORBAHTb AI06YJO aKTHBHOCTb.
fiOCA e TOr O KaK OHH TOAOCOBaAH ripH npeABapHTeAbHh!X Bb!Oopax, O)KHAaCTest,
4TO 6yAyr roAoe oaaTh KaHAHAaTOB napTHH H npH o6~HX BbJ6opax. Ho 3Toro
HHKTO Be B eOCTORHHH npOBCpHTb, 6YAY4H fOAOCyCTCR Tat:i:HO. l lp H CAeAyIO!UHX npeASapHTeAbHb!X H 06~HX Bb!6opax TC )Ke C<L\ti>Ie H36HpaTCAH t~AeHbi MOryT y4aCTBOBaTb npH 3aKpbiTbiX npeABapHTeAbHbiX Bbr6opax APYrolil napTHH H eTal b e e t{Aell3.l\UI.
B pa6oTe o6ey)I(Aatorest H BeKOTOpbre APYTHe xapaKTCpHCTHKH npeABapuTeAbHbiX Bbi60pOB H 4ACHeTBa aAiepHKaHeK.HX napnlt:l.
B rAase DRTOii'!, H auHoHaAhHbie eKyniUHHhi (KoHBeHUHH) napTHt:l, p e%
HAe T O CIJOC06e OnpeAeAeHHR BHyrpH cal\10K napTitH KaHAHAaTa Ha noeT rrpe3 HACI!Ta p e eny6AHKH. TlapTHH, opratUl30BaHHbJe Kpat:i:He AeliCHTpaAH30BaHo,
e03biBaiOT pa3 B 4eTbipe rOAa H 3J.IHOHaAbHYIO eK~HHy napTHH, T. H. KOH
BeHLJ.1110, Ha KOTOpOii'! eo6Hpa!OTCR ACAeraTbi BCCX napTHJ\i.Hb!X opraHH3aUHJ\i.
OTA 0 A b H b !X eAHHHJ.I. KoHBeHJ.IHR C06HpaeTCR B TC4CH He AeTHHX MeCRI.tCB, B rOA
Bbi60p0B H OHa, KaK <j>opMaAbHO BbiCIIDI.t:f OpraH rrapTHH BO BceeOI03HhlX
Macw r a 6 ax, KOMneTeHTHa pewaTb o KaHAHAarax napnm Ha nOCTbi npC3HAeHTa H BHUC fiPC3HAeHTa peeny6AHKH. Cnoco6 Bbi60pOB AeAeraTOB B KOH
BeHJ.IliJO p a3Hb!H. Cy~eTBYIOT OAHOeTenCHHhie H MHOrOeTeneHHbie KOCBCBHble Bb!Oopb l , npst~lble Bb!60pb!, OTKpbiTb!e H 3a KpbiTbie rrpeABapHTeA.blibie
Bb!OOphl H T.A. 0 6brKHOBei!HO enoeo6 Bh!OopOB npeAITHeaH 3aKOHOM OTAeAhHOH
CAHHHUbJ. Ho HHTe p e eHO, \ITO B TO BpeMst KaK OpraHH3aqHOHH3R napTHKHaR
CTpyKTypa OTACAblibiX CA!Itll-IU npeA nHeaHa 3aKOHOM, MH Hat.tHOHaAbHOt:l napT Ht:i:HOH OpraHH3aUHH HHKaiUIX IOPHAH4CCK.HX npCAIJHCal-I.HK BceeOI03HOfO xa-

A)KAHKOBMY', ABYXITAPTMlil:HAA CI-ICTEMA B CillA -

PE3IOM~

59

paKTepa He eYll.lec-rayeT. fiOTOMy KOHBCHUH.R ,Aer.ieTByer HeKOAI041ITCAhHO DO

eo6eraeHHhtM npaaHAaM BHyrpeHHero nop.R,AKa. M B :}TOM OTIIOllleH:mt: napTHi1Hbte Oprami!3aUJ.IH 66Abllll.fX OTACAhHbiX CAHHHl( HMCIOT OOAblllCC 'IHeAO
ACAeraTOB H B eB.R311 e 9THM OOAhlllCC DOAHTI-r'!CeKOe BAH..RHHC. B TO BpCM.R
KaK BHClllH.R.R <j>opMa ACr.ieTBK.R KOHBCHUHJI DO'ITH 6e3 H3'b.RTH.R MaHH<f>eCTaUHOHHOfO xapai<TCpa, e HCKOTOpbtMJi xapaKTCpHeTHK8 MH UHPKa H KapHaaaAa,
Haero.A~a.R AC..RTCAbHOeTb npoHexOAHT 3a K yAHeaMH. B AOKa3aTeAbeTao :}Toro
B pa6ore npo<P. A,A<am<OBH'Ia npRBOAHTe.R PRA npHMepoa.
floeAe Bbt6opOB KaHAHAaTOB, KOH13CHQMR DpHHHMaCT H BbiOOPHYIO nporpaMMy, KaK eaoero po,Aa DOAHTHl.ICeKYJO npOrpaA1My, KOTOpa..R ,AOA)KHa eKADHIITb Ii36!1paTeAeiil ua eropoHy napTHH. fiO:}TOM y yDOM.RHYTa.R nporpaMa AOA)f{Ha 6biTb TaKOi:l, 'IT06bi OTBC4aTb )f{CAaHH.RM BCCX H K8)f{,A0f0, AOA)f{Ha 6b1Tb
B03M0)KH0 HCOnpe,AeAeHee H HCT04HCC. li3-Ta TaKOfO eOACp)f{aHH.R nporpa.MMbl,
napTIU! HI!KOMY H HH 3a 'ITO HC 06.A.3 alla.
IloeACAH.R.A, lllCeTa.A fAa.Ba, DOA 3arAaBHCM <I>HHaHeHpOBaHHe napTHr.i.:,
3aHH~taeTC..R ux AOXOAaA1H H paexoAaMH. TaK KaK HeT napTHH:Horo '!AeHeKoro
D3HOBa, AOXOAbl napTHiil BpCMCHHbiC H BapHa6HAbHbiC. fiOTOM y e60pbi no:li<CpTBOBa~U1K 04CHb 3 Ha'UITCAhHa.R A C.RTCAhHOeTb napTHKHbiX
opraHH3al.lHi>i,
<j>opt.tl!pOBa.HJibiX KaK pa3 e 9TOK UCAbiO, HAH a d hoc, B OC06eHHOCTii BO BpCllt.R
H3611paTCAhHOH Ka~ma.H IHI. 3TH DO)f{CpTBOBatrn.A AaJOT X03.RHCTBCHHblC opraHH3aUIDI , cj>HllaHCOBb!C y 'lpC')f{ACHH.R, KOpnopaUli:H, rpa)f{,AaHe. 3aKOHa.MH <Pe,AepauHH H OT,ACAbllbiX C,AHHHl( orpaHHl.ll-ffiaiOTe.R DO)f{CpTBOBaHH..R B Bb!OOpHbiC <j>oHAbi napTlil1, KaK H paeXOAb l Ha Bbt6opHb!C KL\illaHHH. 3TH IOP!W.f4CeKHe npCAnHeaHII.A npi!H.RTb! COfAaeHO DOHHMaHHIO, l.ITO ACH'bfll KOppyMnHpaiOT ll e03AaiOT I!COARHaKOBbiC yeAOBH.R AM eBOOOAHOfO COpCBHOBaHHfl
AI C)KAY napnt .AMH B ,AeAe eKAOHCHHR H36HpaTeAet:l Ha eBOIO eTOpOHy. 0AHaKO,
Ha npaKT!iKC cy~eernyer PRA B03~10)f{HDc-rCr.i !lliDIOBaTb 3aKOH H 06 :}T0~1
npo<P. A;.Kaiii<OBHl.leM TO)I(e np~mOAI!Ten PRA npuMe poa.
AoxOAbi H paeXOAbl napTHi1 eeKpeTHoe AeAo; n09TOMY ey~eeTBYJOT
O IU!X TOt\bKO a n npOKeHMaTHBHbiC ,AaiiHbiC, KOTOpbie, MC)f{AY TCM, HHKTO HC
B COCTO.AHHH npOB:pliTb. Ji3BCCTUO, tiTO H3ACp)KKH Ha eonpel!CHHyiO nponaraHAY KOTOpa.A DOAb3yeTe.R BeeMH eOBpCMCHHbL~UI TCXHH4CeKI1MJi epe.,AeTBaMH: TCACBHACHUeM, pa.,AJ-IOBe~aHHCM, <I>HAbMOM, DC4aTbiO, pa3HhlMH ny6AHKal.lll.RMJI H T.,A. Orp0:0.1Rbi, OTTyAa .AeHO, 'ITO H .,AOXOAbl ,AOA)f{Hhi 6btTb
CO<>TBeTeTBYlO~IU.Uf.

( IlepeaeA

E.

floAHl.l )

POLITICKA MISAO

60
S UMMA RY

THE TWO-PARTY SYSTEM IN THE UNITE D STATES

In the first chapter under t he headline of Introduc tory considerations
the author firstly ~ves a survev of the history of the beginning of political
parties in the Umtcd States. Hc observes that constitutionalists as well
as the text of the Constitution from 1787 did not foresee the exis tence of
parties. Moreover, in this period there was an open aversion to political
fractions wh ich would, according to the then oppinion, jeopardiZe just
acquired unity of the nation. Nevertheless these fractions were created very
quickly being guided by Hamilton on one side, who was the guide of
so-called federati sts, and on the other side bv Madison and Jefferson,
who were the guides of so-called antifederalists. Po li tical pa rties in modern
S..!nse were created during the time of Pres ident J ackson in th e thirties o(
the last century when the Democratic Party arose, while the Re publican
Partu arose some time later, in 1854.
The a uthor analyzes the reasons which cause the two-party sys tem and
which do not permit to form the third big political party, a lthough there
were several attempts in this direction, so only in this century: in 1912
(T. Roosevelt), in 1924 (R. M. La Folle te) in 1948 ( H . Wallace). If there
were more parties there would be possible to hold brief (or s trictly fixed
and res tricted interests which would lead to big politica l conflicts. Stability
of an existing politica l system lies in the existing of two big parties with
minimal differences between them, if one can speak about differences. In
this way the class, economic an d political reasons and especially financial
reasons, as well as the influcncies of tradition make impossible to form
a ~trong t hird party.
The author obsenes tha t there are essential differences between European and American political parties. As distinguished from European parties
which have their statutes, more or less firm organizational structure which
is headed by guidi ng organs, members, worked out ideological programs,
etc - American parties are in lack of a ll these things. American parties
just emphasize that they do not accept any ideology and that they represent
a ll and everybody.
If the differences between American and European parties are big, they
almost do not exist between the Democratic and the Republican par ty. Both
parties are organized equally, they act in the same way and do not accept
any doctrine, even no political program. cvertheless, there is usually oppinion that the Democratic Party IS more liberal, more progressive than
t he more conserva tive and righter Republican party. The Democratic Pa rty
seems to bc more elas tic and more clear-sigbted than its rival. Although
both parties are helped to hold of big businessmen, because withou t this
hclping they could not exist, sampl..:s show that the richer strata s upport
repubhcans more than democra ts. Hence the electoral funds of the Repubbcan Party are almo~t always bigger than those of the Democrat ic Party.
Meanwhilc, in the essay there has been specially ernphasized that both
parties hundred per cent support the existing socioeconomic and political
system and that there never arises any ques tion about capitalis tic system
as such. The ir fundamental role i jus t in making the system politically
more s table. American parties do not offer to their voters, in principle,
different political programs and conceptions but only different candidates.
Although American parties have federa l character, there are some dis tricts \\here one-party system has been existing for decades. This is especially case in the south states ol the United States where democratic
candidates have regu larly won since the Civil War of 1960 tili our time.
In recent times mcanwlu le, the Republican Party h:~.s gradually succeeded
in en larging the num ber ot its adb..:ren ts.

*
In the second chapter under the headline Political and Electoral Systeme it has been dealt with the judicial and political aspects of p residen tial government. There have been analyzed constitutional rules as well
as well as the real rela tions of the e:-..ecutive and the legis laturc. There
has been given a survey of the electoral rules for the electio n of the

ANKOVIC,

THE TWO-PARTY SYSTEM IN U.S.A. -

SUMMARY

61

President of the Republic. Election is indirect , so tha t voters elect intermediorv voters, e lectors . who e lect t he Presiden t. I n each un it they elect
1'1S manv electors as the unit ha s been represented in both ho uses of
Congress. In this wav la r ger unit-; (wi th more inh abitants) have fa r more
ooli t ical influence th an small un its. The list of the political pHrtv which
in a soecial unit ob tains more votes !!ains also a ll its electors \\'hat means.
tha t thev aoply the ws tem of ma ioritv a nd not the svstem of pronortional
representation. In this wav the result of votina for the President is known
on the occasion of the e lection of electo rs in ovember everv fourth vPar,
a lthourrh electors e lect P residen t according to the forma l law not earlier
than three moths la ter, that is in Janu arv.
In d is tinction fro m the P resiclent of the Reouhlik. the membres of
ConP"r ess a re e lectPd immE'di ::~ tclv . In the es:-;av the e lectora l svs tem of the
THJmbers of the House of Reo resenta tives h ;~<: h Pen s neci<t ll v considered.
The member s are e lected for a two-vea r period. ThPre h as heen also mentioned the e lectoral system of the membe rs of the Sena te who are elected
for a six-yea r period.
In the third chao ter under the headline Formal and Real Qrg::~ n ization
of a Partv the au thor tPll<: b eforc- a ll ab out organi z~ ti ona l schem P of
oarties. The lowest s tage of the local pa rtv orga nization is in the n recinct.
in the dis trict whic h compri c;es fro m several hundred<; to mostlv a thou <:and
to two thousand vote rs. This local partv or!!a ni zation h as a commi ttee
headed bv the so called precinct comrnittem an . He is formally elected bv
the membe rs of a partv and reallv he is appointed by higher on:mns of
a party, mos t freq uentlv b y th e boss who governs the na r tv or!!a ni7~\tion
of a countv. The precinct committeman is not forma llv a professional
because he is not paid directlv b y his pa r tv, hu t in fact pa rtv is tha t
which ensures him his iob usu allv in a town office or in ouhlic service.
The pos t of the comrnitteman is important for h is partv. H is fundamental
dutv is to ga th er as many votes :'IS possible durin g Plection . And if there
is a large r numbe r of e lections ( for federal o r gans. for organs of special
units and for local or!!ans) then he nracticallv a lwavs h as wha t to do.
There a re various me thods of wo rk of the committeman. I n poorer dis tricts
h e is a kind of a social worker whn cares for e mplovments, s upolies with
fue l, inten,en es in the realizing of nensionable and othe r rights, lends
money, etc. In dis tri ct s whe re so called noorer and richer ci tizens live
the committeman orga nizes socia l life includin !! plaving golf, tennis, brid!!e,
car-trips, e tc. All th a t he asks fro m those who use his services is tha t
thev vote for the candirlatcs of his nartv. The success of t h is job is meas ured by the number of votes gained in a dis trict.
The next degree of the pa rty orga niza tion is a wa rd which comprises
be tween fourtee n to thirty precincts, that is 8.000 to 18,000 inhabitants. it
deoends. The head of the pa rtv organ izat ion is the so called ward-leader.
This is us uallv a fo r mer precinct "comm itteman w ho has ma de progress
in hierarchy. H e inspects and helps the committemen of his dis trict.
Perhaps the mos t important degree of the oartv o rganization is in
a conuty. A cou ntv is an administ ra tive-te ritorial unit w hich comprises
more hund reds of thousands a nd sometimes even more m illions inhabitants.
The partv commitee of a coun ty is us ually a vast body consisting of
severa l hundreds of membe rs who a re form a llv elected according to the
rules of the law o f s pecial uni ts. In fact the head of the organization
is re presen ted b y the p artv machine and the boss. Th i ~ is a ll a very stable
oligarch y wh ich controls and directs a ll precinct commi tte men a nd wardleader s. The boss is in fact the owne r of an organiza tion which disposes
of a defini te number of votes and who h as special arrangement with a
de fini te party to sell t he votes to the partv. The ro le of t he b oss does
not consis t only in gath ering and se lling votes. H e appoints the precinct
committeman and directs his work, he primarily decides on the candida tes
of the partv. he dis poses of many e mplovm ents. Fo rmerlu this local oolitician was closely connected with crimina l, h e was an owner of gamblinghouses, hou ses of prostitu tion, night-clubs and the merchant of drugs.
Alt hough there are s till such phenome na today, the con temporary boss
is more and more respectable business-m a n , who became that thanks to
his political power. The author adduces a range of ways by means of w hich
bosses become rich abusing their position. Wi thout acting contrary to the
law of the Party machine bosses a re prima rily appearance of cities, but
they exis t a lso in agricultural dis tricts. Their success is closely connected
with so called SpoiJ system, the system of spoils wich affords to the

62

POLITICKA MISAO

conquering party thousands and thousands posts in the administration of

the federation, special units and local units.
There have been analyzed in the essay the causes of the appearance
of party machines and bosses. Thev without any doubt ensure to economic
oligarchy and monopolistic capitalism a stable political system. The boss
sells votes to those who have money to by them and who are interes ted
in a system to remain as it is.
After the county organization follows the pa rty organization of the
special unit and finaly the national organization which comprises the organization of a party on the . territory of the United S tates. But the heads
of these highest organizations have usually only representative character
without any real power.

*
In the fourth chapter under the headline Primary Elections and
Membership the author deals with a speciality of the American election
system which exist in about twenty special units (from total fifty units).
It is a q uestion of primary election, that is of the e lection of candidates
in a party. These elections precede regular elect ions where the members
of the party or a ll voters registered in the regist er of a definite electoral
unit can take part. The introducing of the prima rv elections is connected
with the idea to prevent the boss and p a rtv machine to nominate candidates and to give this power to voters. In fact, there is no change. The
party quidance establish es before the primary elections the register of
candidates and so the orimary elections become a formalitv without any
purpose. The rules of the speCial units orescribe how to perform primary
election s. There have b een asked manv formal conditions which make the
predominant influence of the party guidance easier.
All ci tizens-voters who want may a ttend open orimary elections. So
the same voter can attend the primarv elections of both parties! At shut
primary elections onlv those voters rnav attend who adhere to a respective
partv. The voters who declare and la ter really t ake part at the shut
elections are considered according to American criteria the members of
the party. They do not regis ter themselves in the partv, they are not
asked to oav membership fee or any activitv. After the ir voting at the
primary elections they are expected to vote also for the candidates of the
partv at general e lections, but nobodv can. because of the secrecy of
elections, establish beyond dispute whether they have done so. At the next
primary elections and general elections these voters- membersc may take
part at the shut primary e lections of another party and so become its
members.
In the assay there has been dealt with some othe r ch a racteri stic of
the orimary elections and the m embership in American parties.
In the fifth ch apter under the headline The National Conventions
of Pa rties the author deals with the way of selecting the candidate for
the President of the Republic within a p a rty . Extremely decentralistic
parties form once in four vears the na tional assembly of their partv, so
called convention which gathers delegates of all party organizations of the
special units. The convention is convoked in summer months in the years
of election and it is competent as a formal highest organ of the partv
in federal relations to make decisions about the person of the presidential
and vicepresidential candidate. The selection of delegates for the convention
is not performed in one way. There are one-stage a nd more-stage intermediary e lections, direct elections, open and shut primary elections, etc.
This way of election has been usually prescribed by the rules of the special
unit. And w hile organizational partv structure in special units has b een
prescribed by law, it is interesting tha t for the national party organization
there are no federal judicial prescription. Therefore the way of the work
of the convention is an affair of the convention itself which brings its
standing orders about it. Here the party organizations of larger special
units also h ave a larger number of delegates and therefore more important
political influence. While the outer form of the work of the convention
has a lmost exclusively manifest character with certain circus and carnival
features, real work is done behind the scenes. In the essay there are many
examples chich can prove that.
After the selection of a candidate the convention brings forth also its
e lectoral program, a kind of political program which is to win over voters
for its party. Therefore this pro~am has to be drawn up to be acceptable
for everybody, to be undetermmed and not precise. Because of such a
conte.nts the program does not bind the party to anything.

AN KOVI C,

THE TWO- PARTY SYSTEM IN U.S.A. -

SUMMARY

63

The last , the sixth chapter, under the headline Financing of Parties
deals with the incomes and expenses of parties. As there are not party
membership fees, the incomes of parties are perio<licaJ a nd variable. The
ga the ring o f voluntary givings is a very important activity of the pa rty
organiza tions which are formed for this purpose or are formed ad hoc,
and this especially immediately before elections in the cou rse of the eleetora! campaign. These givings are given by economic enterprises, financial
ins titutions, corpora tions, and individuals. According to the acts of law of
the Federation and of s pecia l units, givings to parties are limited for
their e lectoral funds as well as expenses in e lcctora l campaigns. These
judicial prescriptions arc brought in accord with the idea that money
corrupts and makes unequal conditions in free competence between parties
in their winn.ing over of votes. In practice there is, meanwhilc, a train
of possibilities to miss these rules and there are many examples for that
in the essay.
The incomes and expenses of parties are kept as a secret, so tha t there
are only a pprox.imative appraisals where nobod can establish the truth.
As it is known that expenses for the contemporary propaganda wruch is
performed by all the mos t modem means as television, radio, film , press,
publications, etc, arc enormous, it is evident tha t incomcs are to be adequate.
(Translated by Slavko

Pa lee k)