Professional Documents
Culture Documents
Taktika Gašenja Požara PDF
Taktika Gašenja Požara PDF
UVOD
Prvi podaci o organizovanim oblicima gaenja poara potiu od starih Rimljana. Car Avgust je
u glavnom gradu, Rimu, koji je u to vreme imao oko dva miliona stanovnika, organizovao 7 jedinica
(eta) uvara koji su pored obezbeenja obavljali poslove u vezi sa zatitom od poara. Svaka jedinica
imala je jednog siphonariusa (majstora mrka), aguarii (tim vatrogasaca) i bucinatoresa (trubaa u
rog). Osnovno sredstvo za gaenje je bila voda koja se na zaprenim vozilima u bavama dopremala
na mesto poara.
Hemijska sredstva za gaenje poara upotrebljavala su se u dalekoj prolosti. Tako je na
primer, Aneas, uitelj vetine ratovanja u rimu jo u 4. veku pre n. e. preporuio upotrebu sireta za
gaenje vatre. Na osnovu njegovog predloga u gradskim skladitima dralo se sire, kao sredstvo za
gaenje poara.
Napretkom nauke i tehnike i razvojem proizvodnih sredstava poveavala se i opasnost od
poara, pa su istraivanja usmerena ka usavravanju novih sredstava za gaenje.
U 18. veku pojavila su se sredstva za gaenje poara u vidu praha, koja su veoma sliila
dananjim. Savremeni prah za gaenje poara pojavio se 1912. godine.
Godine 1877. J. M. Johnson je predloio da se zapaljive tenosti, kao i neke druge materije,
gase nanoenjem sloja pene na povrini gorive materije.
Halogenizirani ugljovodonici kao sredstva za gaenje poara koriste se od 1839. godine a u
poslednjoj etvrtini prolog veka G. Berder Fransenius i drugi uveli su ugljendioksid kao sredstvo za
gaenje.
U prvoj polovini 19. veka intenzivnije se pronalaze i usavravaju vatrogasna sredstva (pumpe
za vodu, vozila za transport sredstava za gaenje, lestve za intervencije na visini itd.) i formiraju se
vatrogasne jedinice u veim gradovima. Istovremeno, nastoje se usavravati postupci i dejstva koji se
sprovode prilikom gaenja poara.
Po analogiji sa ratnom taktikom, koja predstavlja nauku o planiranju, pripremi i sprovoenju
borbe, teorija i praksa gaenja poara nazivaju se vatrogasna taktika. Vatrogasna taktika, kao
praksa, predstavlja smiljeno sprovedenu akciju gaenja poara zasnovanu na celishodnom izboru i
kombinovanju naina i metoda gaenja koji su najpogodniji za konkretne uslove. Taktika razrauje
vana pitanja o sutini i karakteru gorenja u uslovima poara, razmatra mogunosti gaenja poara,
zatim razvoj, irenje i posledice poara u objektima i izvan njih, mere za lokalizaciju i gaenje vatre,
taktika svojstva vatrogasnih sredstava i taktiku primenu sredstava za gaenje. Razrauje metode
spasavanja ugroenih ljudi, ivotinja i imovine. Razmatra metode i principe pravilnog rukovoenja
vatrogasnom jedinicom i gaenjem poara. Taktika treba da postavi teoretsku osnovu za pravilnu
analizu situacije, a iz toga proizilazi odluka o nainu praktinog rada. Ona odreuje mere koje e
omoguiti brzo i efikasno spasavanje ugroenih. Taktika tretira osnovna pitanja: kako da se izvede
gaenje poara i spasavanje u datoj situaciji, raspoloivim snagama i sredstvima, kao i mogunostima
koje nam pruaju druge okolnosti koje postoje na licu mesta.
Kao nauka, vatrogasna taktika uoptava tehnika iskustva u gaenju poara.
Poarom se naziva nekontrolisano gorenje materije plamenom ili arom (van loita) kojim se
ugroavaju ljudski ivoti i materijalne vrednosti. Karakteristine pojave do kojih moe doi prilikom
poara su: eksplozija, deformacije, obruavanje konstrukcija, kipljenje i dr. Posledice poara su:
gubitak ljudskih ivota, povrede sa trajnim posledicama, traume, trovanja otrovnim i zaguljivim
produktima gorenja, povrede usled panike koja je kao pojava karakteristina za objekte u kojima
boravi vei broj ljudi, kao i direktnu i indirektnu materijalnu tetu.
Poto je poar nekontrolisano gorenje karakteriu ga i neravnomeran intenzitet i nejednaka
brzina rasprostiranja. Radi lakeg praenja i razmatranja problematike razvoja poara, neophodno je
da se prvo naelno upoznaju svi glavni faktori nastanka, razvoja i irenja poara. Ova saznanja su
neophodna da bi se pravilno mogli analizirati razvoj i rasprostiranje poara na otvorenom i zatvorenom
prostoru, jer je njihovo dejstvo uvek meusobno uslovljeno i povezano. Osnovni faktori koji
neposredno utiu na razvoj poara isti su i na otvorenom i u zatvorenom prostoru, osim onih
specifinosti, koje zavise od mesta nastanka poara.
Ako su poznati osnovni faktori koji utiu na razvoj i irenje poara, mogu se planirati snage i
sredstva za njegovo uspeno gaenje. Takoe, poznavanje ovih faktora omoguava rukovodiocu
gaenja poara (u daljem tekstu RGP), pravilnu procenu razvoja poara i donoenje pravilne odluke o
nainima dejstva vatrogasnih jedinica (u daljem tekstu VJ).
Gorenje je sloeni hemijski proces brzog reagovanja gorive materije sa oksidantom, uz
oslobaanje toplote, svetlosti i parno-gasnih produkata. Iz teorije gorenja je poznato da su tri osnovna
uslova potrebna da bi dolo do gorenja: goriva materija, kiseonik i izvor toplote.
1.
GORIVA MATERIJA
Goriva materija je osnovni faktor u procesu gorenja i od njene koliine i osobina zavisi tok i razvoj
poara. Poznavanje karakteristinih osobina gorive materije, omoguava da se unapred odrede brzina,
intenzitet gorenja, temperatura u zoni poara, toplotni uticaj na okolinu, sastav produkata gorenja i
posebne opasnosti koje ima goriva materija (mogunost eksplozivnog gorenja, pojave otrovnih i
zaguljivih gasova i para i dr.).
Proces gorenja zavisi od hemijskog sastava materije koja gori. Hemijski sastav gorive materije
odreuje njenu toplotnu mo, kao i nain i intenzitet gorenja i visinu temperature u zoni gorenja.
Od fizikih osobina materije, odnosno od onih osobina koje utiu na razvoj poara, najbitnije su:
temperatura paljenja, temperatura kljuanja, agregatno stanje, usitnjenost i oblik gorive materije.
Veina gorivih materija su organskog porekla i u njihovom sastavu su ugljenik, vodonik i kiseonik.
Neke gorive materije mineralnog karaktera sadre sumpor, fosfor, azot, a gorivi su i neki metali (litijum,
magnezijum i dr.).
Pri normalnom sadraju kiseonika u vazduhu, koji okruuje gorivu materiju, brzina gorenja ovih
materija zavisi od njihovog hemijskog sastava i fizikih osobina.
Usitnjenost vrstih gorivih materija, je jedna od vanih karakteristika, jer sitne estice u smei sa
vazduhom mogu da grade eksplozivne smee. Taka topljenja vrstih gorivih materija je vana
karakteristina osobina, jer pod uticajem povienih temperatura one prelaze u teno stanje i doprinose
brem irenju poara.
Osobine gorivih materija vano je poznavati ne samo radi primene odgovarajue taktike gaenja,
nego i radi sprovoenja odgovarajue zatite uesnika gaenja poara.
2.
KISEONIK
Za proces gorenja veoma je vaan nesmetan priliv vazduha, odnosno kiseonika, kao oksidanta, u
zonu gorenja. Poveanje temperature u zoni gorenja, dovodi do pojave strujanja od arita navie.
Usled toga, u arite poara stalno pristiu nove koliine vazduha, odnosno u zoni gorenja vri se
neprekidna izmena vazduha.
3.
IZVOR TOPLOTE
Veina gorivih materija da bi poela da gori mora da bude izloena dejstvu odreene koliine
toplote. Na odreenoj temperaturi materija se pali. Izvor toplote moe da bude druga materija koja gori
ili je zagrejana (cigarete, ibice, pei, pegle, zavarivanje metala i dr.) ili hemijska reakcija
(samozapaljenje i dr.). Tokom razvoja poara toplota se stalno izdvaja i dalje utie na tok poara, tako
to ubrzava nastali proces gorenja, a istovremeno deluje i na okolinu, odnosno na sve materije u zoni
poara.
Nastajanje toplote zavisi od vrste i koliine materije koja gori. Pod uticajem toplote, vrste i tene
materije koje gore, menjaju svoje prvobitno agregatno stanje i to tako da prelaze u gasovitu fazu iznad
gorive materije.
Poveanjem temperature pri poaru i strujanjem produkata gorenja, kao i neprekidnom izmenom
vazduha u zoni gorenja, dolazi do rasplamsavanja poara i njegovog irenja na okolinu pod dejstvom
toplotnog zraenja. Time se stvaraju uslovi za brzo irenje poara i na povrine i objekte koji su znatno
udaljeni od zone gorenja.
Da bi se izuavali razvoj i irenje poara, neophodno je poznavati nain prenoenja toplote.
Prenoenje toplote provoenjem, ostvaruje se kretanjem toplote kroz materiju koja gori od
toplih ka hladnim delovima materije.
Prenoenje toplote konvekcijom (strujanjem tenosti, para i gasova), ostvaruje se kretanjem
vrelih gasova od mesta koja imaju viu temperaturu do mesta sa niom temperaturom. Ovaj vid
prenoenja toplote je posebno opasan u gornjim zonama poara, na mestima gde zagrejani dim i
gasovi nailaze na prepreke, kao to su tavanica ili vrata, odnosno prozori, u gornjim etaama.
Prenoenje toplote zraenjem, jeste prenoenje toplote sa zagrejanih tela u vidu
elektromagnetnih talasa.
4.
POARNO OPTEREENJE
Pod poarnim optereenjem podrazumeva se masa svih gorivih materijala, koji se nalaze u
prostorijama ili na otvorenom prostoru. U poarno optereenje takoe ulaze i konstrukcioni elementi
objekata gde se nalazi goriva materija. Poto se u zoni gorenja uvek nalaze razliite materije, bitna
osobina je specifino poarno optereenje. Specifino poarno optereenje je odnos ukupne koliine
toplote, koja se moe osloboditi gorenjem gorive materije u nekoj prostoriji ili delu prostorije gde je
smetena, i odgovarajue povrine poda. Specifino poarno optereenje rauna se po obrascu:
po =
Fp
= MJ / m 2
gde je:
- procentualni gubitak mase mi (faktor sagorevanja)
K toplotna vrednost (MJ/kg)
Fp povrina poda
mi masa gorive materije.
5.
Prostor na kome je dolo do poara i pojave koje ga prate, mogu se podeliti na tri uzajamno
povezane zone:
Zona gorenja,
Zona toplotnog dejstva i
Zona zadimljavanja.
Ove zone (sl. 1.) imaju svoje specifinosti i karakterie ih sledee:
a) Zonu gorenja ini prostor oko i unutar gorive materije u kome se vri sjedinjavanje
materije sa kiseonikom. Veliina ove zone zavisi od koliine gorive materije, od obima zahvatanja
gorive materije poarom, od prostora u kome je poar nastao, od tehnolokog postupka u
TC
Obim
poara
2-
faze razvoja
poara
momenat kada je celokupna koliina gorive
materije zahvaena poarom
I faza
II faza
III faza
goriva
6. PRODUKTI GORENJA
Kao rezultat gorenja nastaju razliiti produkti. Hemijski sastav ovih produkata zavisi od hemijskog
sastava gorive materije i dovoda kiseonika. Veina gorivih materija su hemijska jedinjenja ugljenika, pa
se kao rezultat gorenja dobija ugljen-dioksid (CO2) i ugljen-monoksid (CO). Kada kiseonik ne dopire u
dovoljnoj koliini u arite poara, zbog zagrejanih produkata gorenja (vrelih gasova) koji obuhvataju
arite poara, gorenje je nepotpuno. Ukoliko se pri gorenju razvija mala koliina toplote moe doi do
nepotpunog gorenja materije. U prostorijama u kojima se usled nepotpunog gorenja razvije velika
koliina ugljen-dioksida postoji opasnost po ljude koji se tu nalaze. Poto je ugljen dioksid tei od
vazduha on istiskuje kiseonik to onemoguava da ljudi normalno diu. Kada je 2% CO2 u zatvorenom
prostoru ovek teko die, a ako ga je 5% u prostoru ljudi gube svest. Ugljenmonoksid je gas bez boje
i mirisa, a ukoliko ga u vazduhu ima vie od 0,05%, to je veoma mala koliina, predstavlja opasnost
po ivot. Ako ovek jedan sat udie vazduh u kome ima svega 0,2% CO, nastaje guenje i smrt.
Ostali produkti gorenja su vodena para, azot i drugi gasovi, kao i vrste estice ai i katranskih
para. a iz dima je, u stvari, ugljenik u istom obliku, a nastaje usled nepotpunog sagorevanja. To su
u stvari veoma sitne ugljenisane estice materije koje mogu da gore.
Boja dima zavisi od vrste materije koja gori i uslova gorenja (potpuno ili nepotpuno). S obzirom na
to da je dim sastavljen od veoma sitnih estica, on je zaguljiv i udisanje ovih estica tetno deluje na
plua i oi. Po boji i mirisu dima moe se samo nekad odrediti materija koja gori. Poznato je na primer,
da je dok gori drvo dim sivkasto crn. Usled dima smanjena je vidljivost u zoni poara, to utie na
efikasnost gaenja.
7.
Brzina gorenja gorive materije, i duina trajanja poara, kako u zgradama, tako i na otvorenom
prostoru, zavisi, ne samo od poarnog optereenja, ve i od ostalih elemenata bitnih za razvoj poara.
Brzina irenja poara zavisi od vrste gorivih materija zahvaenih poarom, njihovih fiziko-hemijskih
svojstava, povrine gorenja itd.
Povrinska brzina gorenja (sl. 2) definie se kao potronja mase u jedinici vremena sa jedinice
povrine poara u zoni gorenja, i moe se predstaviti obrascem:
m' ' =
m'
Fp
gde je:
2
m'' povrinska brzina gorenja [kg/m s]
m' gubitak mase (utroak gorive materije), [kg/s],
2
Fp povrina gorenja, [m ]
Za praktina prouavanja, dovoljno je da se odredi srednja brzina gorenja. Dinamika poara je
proces razvoja poara u vremenu i prostoru.
A = a b
Q' = m' ' A K
A V
m' =
=
[kg / s ]
t
t
m'
m' ' =
kg / m 2 s
A
Q = m K [KW ]
U prvoj fazi razvoja poara, pri poveanju srednje obimne temperature do 200C, utroak s veeg
vazduha se poveava, a zatim se postepeno smanjuje. Istovremeno, smanjuje se dotok sveeg
vazduha, a usled toga poveava se zona zadimljavanja. Sa smanjenjem koliine kiseonika koji dolazi u
zonu gorenja (do 8%) poveava se koliina ugljen-dioksida u produktima gorenja (do 13%). Ovaj
proces se objanjava pojavom da se pri temperaturi 150-200C burno odvija egzotermna reakcija
razlaganja gorive materije i poveava brzina gorenja gorive materije pod uticajem toplote koja se
izdvaja prilikom poara.
Koliina toplote koja se izdvaja prilikom poara Q (KW) zavisi od toplotne vrednosti gorive
2
2
materije K (KJ/kg), povrinske brzine gorenja m'' (kg/m s) i povrine gorenja Fp (m ).
Nezavisno od mehanizma predaje toplote, duina trajanja prve faze razvoja poara u potpunosti
zavisi od brzine gorenja materijala i brzine irenja plamena. U zavisnosti od uslova gasne izmene
(priliva kiseonika i odvoenja produkata gorenja), sastava i rasporeda gorive materije na povrini
zahvaenoj poarom, vreme razvoja prve faze poara iznosi od 2 do 30% ukupne duine trajanja
poara.
Na kraju prve faze poara, naglo se poveava temperatura u zoni gorenja, plamen se rasprostire
na veliki deo gorive materije, naglo se poveava visina plamena, znatno se smanjuje koncentracija
kiseonika, a poveava koncentracija CO i CO2 i drugih produkata gorenja. Svi ovi procesi se odvijaju
proporcionalno sa brzinom gorenja gorive materije.
U drugoj fazi poara naglo se poveava brzina gorenja gorive materije, do maksimuma.
Temperatura u zoni gorenja, sadraj produkata potpunog i nepotpunog gorenja, visina plamena,
toplotno zraenje i brzine dotoka vazduha u tu zonu dostie maksimum. Sve vazduh, kroz nie delove
otvora, iri se u zonu gorenja, tako da sav kiseonik u zatvorenom prostoru uestvuje u procesu
gorenja.
U ovoj fazi se pale svi gorivi materijali izloeni toplotnom dejstvu poara. Poar na otvorenom
prostoru snano struji u vidu baklji plamena, to moe prouzrokovati "iskakanje" zapaljenih delova
gorive materije i njihovo prenoenje na nezapaljene delove. Takoe, usled poveanja temperature
moe doi do oteenja i nekih na vatru otpornih konstrukcija (pregrevanje, obrazovanje pukotina,
obruavanje i sl.).
Usled toplotnog zraenja poara na otvorenom mogu izbiti poari na susednim objektima i u
susednim prostorijama. Ljudi koji se nalaze u objektima zahvaenim poarom, usled irenja vatre na
susedne objekte i vie spratove, nalaze se u opasnosti. U zoni poara, na niim, a posebno na viim
etaama, dolazi do nagomilavanja produkata gorenja.
U treoj fazi brzina gorenja gorive materije naglo se smanjuje i otpoinje proces dogorevanja.
Temperatura na mestu poara jo neko vreme ostaje visoka. Za ovu fazu je karakteristino da moe
doi do ruenja pojedinih konstrukcionih elemenata koji su bili zahvaeni poarom, kao i elemenata
koji su bili izloeni povienoj temperaturi.
8.
produkata gorenja. Ova pojava bitno utie na brzinu irenja poara, kako u samoj prostoriji tako i izvan
prostora koji je prvobitno bio zahvaen poarom, ( al. 5). Ova pojava je karakteristina u sluajevima
pojave poetnih poara lako zapaljivih materija. Ukoliko poar nastaje postepeno, proces razvoja je
sporiji, a njegovo irenje je uslovljeno intenzitetom dejstva toplote na vrata, prozore i otvore u prostoru
koji su zahvaeni poarom.
Slika 6. Poloaj
neutralne ravni
Kod poara na otvorenom karakteristino je prisustvo dovoljne koliine vazduha, pa izmena tee
praktino, bez ogranienja. Zbog toga se poari na otvorenom bre ire u svim pravcima pri emu se
pale gorive materije koje su u blizini.
Kod poara na otvorenom (spoljni poari) nastaje strujanje kao rezultat razlike u temperaturama
produkata gorenja i okolnog vazduha. Vazduh se nad aritem poara tako intenzivno zagreje da
stvara jake vazdune tokove koji su kao vihor. Takvo strujanje povlai za sobom usijane estice i
zapaljene komade koji se mogu prebaciti na okolne objekte i predmete i izazvati njihovo paljenje. U
zavisnosti od intenziteta poara na otvorenom ugroeni mogu biti objekti i predmeti udaljeni i do 40m,
od mesta poara, a njegove letee iskre i zapaljeni predmeti mogu ugroziti i udaljenije objekte.
Vei broj poara na prostoru na kome su koncentrisane znatne koliine zapaljivih materija
(naseljena mesta sa drvenim objektima, veliki kompleksi uma i dr.), pri odreenim vremenskim
uslovima moe da dovede do pojave koja se u praksi naziva "vatrena oluja". Zagrejana masa vazduha
nad poarima podie se uvis stvarajui u zoni poara podpritisak i usled toga dolazi do snanog priliva
sveeg vazduha u zonu gorenja. Proces se neprekidno ubrzava, tako da poar posle dvadesetak
minuta dostie maksimum. Brzina strujanja vazduha ka centru vatrene oluje dostie 60 100 km/h.
Visina plamena se kree od 1000 do 3000 metara, u zavisnosti od poarnog optereenja. Temperature
koje se javljaju su oko 800C, koncentracija CO 2 je oko 10% u prizemnim slojevima, a koncentracija
CO je oko 1%, takoe u prizemnim slojevima. Ljudi i ivotinje zahvaeni vatrenom olujom uglavnom
gube ivot zbog nedostatka kiseonika i visokih temperatura.
10. OPASNOSTI USLED IRENJA POARA
Toplotno zraenje je posledica oslobaanja toplote u toku procesa gorenja. Kod velikih poara,
toplotno zraenje je opasno na prostoru od 30 do 40 metara od mesta poara. Pre svega poarom
mogu da budu zahvaeni objkekti i predmeti koji se nalaze u pravcu duvanja vetrova, i to se poveava
ova opasnost skoro za 50%. (sl. 7).
Opasnost od dodira plamena poara postoji ako se poar razvije u tolikoj meri da plamen
dotie okolne predmete i objekte. Ako je vetrovito, plamen se naginje u pravcu duvanja vetra i
opasnost se bitno poveava u pravcu duvanja vetra a smanjuje u suprotnom smeru (sl. 8).
Opasnost od leteih iskri zavisi od kretanja vazduha u zoni poara, brzine gorenja, jaine vetra,
vrste zapaljivh materija u okolini i toplotne energije same iskre (sl. 9).
Vetar znaajno utie na irenja poara odnosno na priliv sveeg vazduha u zonu gorenja pri emu
se poveava intenzitet gorenja. Poveanjem temperature u zoni gorenja poveava se izdvajanje
usijanih estica koje se pod uticajem vetra mogu prenositi na susedne objekte i predmete i izazvati
njihovo paljenje (sl. 10).
Pod uticajem vetra postoji opasnost da se pojedini ratrkani poari spoje u jedan zajedniki, u
veoma kratkom vremenu. Ova pojava je poznata kao vatrena oluja.
10
KLASIFIKACIJA POARA
U cilju detaljnog prouavanja poara i razrade taktike gaenja svi poari se klasifikuju po
klasama, grupama i oblicima na:
a) po fazama razvoja poara.
b) po veliini poara,
c) po mestu gde je poar nastao,
d) po vrsti gorive materije.
11
12
U odsustvu jednog od tri napred navedena uslova za nastanak fizicko hemijskog procesa
gorenja, doi e do prekida procesa a samim tim i do gaenja. Shodno tome postoje sledei postupci
(metode) prekida procesa gorenja i to:
uguivanjem,
ohlaivanjem,
antikataliticki.
13
toplote potrebnu da jedan kilogram materije zagrejemo za 1 C. Od svih sredstva za gaenje najvei
toplotni kapacitet ima voda.
Vrednost specifinog toplotnog kapaciteta se odnosi samo na poveanje temperature u okviru
jednog agregatnog stanja. Zbog toga, kod tenih sredstva za gaenje, efekat hlaenja na bazi
specificnog toplotnog kapaciteta se svodi na temperaturni opseg izmeu normalne temperature i
O
temperature kljuanja (kod vode je opseg izmeu 0-100 C). Postizanjem temperature kljuanja,
temperatura tenosti se vie ne poveava (daljim zagrevanjem), ve se apsorbovana toplota koristi za
isparavanje i ostaje u pari kao latentna toplota. Pod specifinom toplotom isparavanja podrazumevamo
koliinu toplote potrebnu da odreenu masu tenosti prevede u parno stanje.
Praktino, dobro sredstvo za gaenje sa rashladnim efektom gaenja, treba da ima to vei
rashladni (toplotni) kapacitet - odnosno da ima to veu specificnu toplotu da pri prolasku u parnu fazu
ima to veu toplotu isparavanja, da ima stabilnost i na visokim temperaturama (da ne disosuje u
produkte koji bi mogli biti gorivi, podpomagati gorenje ili bili toksini). Ovim traenim hemijsko-fizikim
osobinama skoro idealno odgovara voda.
O
Voda ima veliku specificnu toplotu (c = 4.182 kJ/kg.K na 20 C). Da bi se voda zagrejala sa
O
O
10 C na 100 C i prela u parno stanje ona e oduzeti ukupno 2676 kJ/l. Litar vode na atmosferskom
3
pritisku daje oko 1696 litara (dm ) vodene pare, koja deluje i dalje rashladno.
U principu za gaenje hladenjem se mogu iskoristiti i druge jeftine tenosti i materije velikog
toplotnog kapaciteta.
14
15
Iv =
gf
t g V
ili
IA =
gf
tg A
gde je:
gf - stvarni utroak sredstava za gaenje poara [kg]
tg - vreme gaenja [s]
3
V - zapremina tienog prostora [m ]
2
A - povrina gaenja [m ]
Projektovanjem sistema za gaenje poara,
Vreme gaenja
nakon izbora sredstava za gaenje, vano je odrediti
optimalan intenzitet utroka sredstava. Reenje datog
Dijagram 2. Zavisnost vremena gaenja od
uslova je da se odredi minimalan utroak u vremenu
intenziteta utroka sredstava za gaenje
gaenja, koje ne sme biti due od doputenog.
Sredstva za gaenje poara mogue je upotrebljavati due vreme u malim koliinama, da se
izgube raspoloive koliine i da se poar ne ugasi. Utroak velikih koliina sredstava za gaenje
poara zahteva znatan utroak sredstava i angaovanje ljudstva i moe dovesti do veih materijalnih
teta. Poveanje intenziteta utroka sredstava za gaenje dovee do skraivanja vremena gaenja,
mada i tu postoji granica kada se bez obzira na utroak sredstava, vreme gaenja ne smanjuje. Na
dijagramu 2. data je zavisnost vremena gaenja od intenziteta utroka sredstava za gaenje.
16
GAENJE VODOM
Za gaenje poara vodom znaajne su njene fiziko - hemijske osobine koje su nam uglavnom
poznate.
Voda je pogodno i efikasno sredstvo za gaenje vrstih gorivih materija (Klasa A), a moe se u
posebnim sluajevima, na odgovarajui nain, upotrebiti i za gaenje tenih i gasovitih materija, kao i
ureaja i postrojenja pod naponom elektrine energije.
Voda se koristi za gaenje poara:
tinjajueg materijala (drvo, tekstil, slama itd.) u obliku punog ili rasprenog mlaza,
0
mazuta i drugih zapaljivih derivata nafte sa temperaturom kljuanja iznad 80 C u
obliku rasprenog mlaza,
elektrinih postrojenja, uz preduzimanje mera bezbednosti, uglavnom u obliku
rasprenog mlaza,
u zatvorenim prostorijama, na primer u brodskim skladitima u obliku vodene pare,
za zatitu objekata ili hlaenje konstrukcija.
U odnosu na druga sredstva za gaenje voda, ima sledee prednosti:
velika sposobnost odvoenja toplote,
iroko je rasprostranjena i jeftina je,
lako se transportuje na velika rastojanja i u obliku punog mlaza,
moe da se nabaci na udaljena i teko pristupana arita poara,
hemijski je neutralna i nekodljiva,
mehanika energija vodenog mlaza moe se iskoristiti za ruenje gorivih delova
objekta, stvaranje otvora za provetravanje itd.
Meutim, pored navedenih dobrih osobina voda, ima i niz nedostataka koji ograniavaju njenu
primenu kao sredstva za gaenje poara, i to:
pri niskim temperaturama zbog smrzavanja oteana je njena upotreba,
0
ne gasi poare tenih gorivih materija koje imaju temperaturu kljuanja ispod 80 C.
teta priinjena vodom (zgradama, prostorijama, vrednosnim predmetima) moe
dostii velike razmere
mnoge materije u kontaktu sa vodom nabubre i postaju znatno tee to moe izazvati
razna odronjavanja,
dobar je provodnik elektriciteta,
bez dodatka sredstava za kvaenje teko prodire u sredinu koja gori kod poara
prakastih materija (guma, mrki ugalj).
Mnogi materijali i predmeti su osetljivi na vodu to moe usloviti promenu njihovog sastava i
kvaliteta i dovesti do rastvaranja i neupotrebljivosti. Posebno su opasne tete prouzrokovane vodom u
muzejima, umetnikim galerijama i zbirkama, arhivima, bibliotekama, naunim institutima,
elektronskim postrojenjima i slino, te iz tog razloga za te sredine treba odabrati povoljnije sredstvo.
17
a)
c)
b)
d)
Slika 12.
PUN MLAZ
Pun mlaz (sl. 12a) karakterie neprekidno, kompaktno i brzo strujanje vode, sa odgovarajuim
dometom i mehanikim efektom - udarom. U prvoj trecini mlaz je jo pun i zatvoren, a snaga mlaza
najvea. U drugoj treini mlaz dobija oblik luka, a na kraju mlaz je potpuno raspreen i ima najmanju
snagu.
Koristi se kada treba vodu dobaciti na vee daljine i kada vatrogasci zbog jakog zraenja,
odrona i dr. ne mogu da priu blizu poara.
Puni mlaz dolazi do izraaja kada se eli dejstvovati na odreenu taku, zatim kroz uzan otvor,
na primer kod gaenja skladita drva ili visokih objekata. Velika silina udara omoguava duboko
prodiranje u arite kao i ruenje krovnih pokrivki i gorivih delova objekta, a moe se koristiti i za
stvaranje otvora za provetravanje i odvoenje dima i toplote itd. Ukoliko se ne nosi nikakva zatita za
oi mora se drati bezbedonosno rastojanje od najmanje 3 metra. Ako treba mlaz vode dobaciti na
veliku visinu i daljinu, a mlaz treba da ima jaku udarnu mo, pritisak treba da bude 6-9 bar i vei, a kod
manjih poara (naroito kod poara u stambenim objektima) dovoljan je pritisak od 2-3 bar.
Kod gaenja manjih i srednjih poara najcee koristimo C mlaznice (f 52 mm) sa prenikom
usnika (f 12 - 14 mm). Kod gaenja velikih poara, koristimo jo i B mlaznice (f 75 mm) sa
prenikom usnika (f 18 - 22 mm), kao i topove za vodu. Ako se gasi sa topovima za vodu obezbeduje
se vei domet mlaza. Medutim, u praksi se esto pravi greka kod upotrebe topova, jer isti vrlo brzo
potroe vodu u vatrogasnim vozilima. Gaenje topovima se koristi samo za brzo suzbijanje plamena ili
glavnih arita poara i kada imamo dovoljne koliine vode za gaenje.
0
Probama je utvrdeno da mlaz vode ima najvei horizontalni domet pod uglom mlaznice od 32 ,
0
a vertikalni pod uglom od 80 .
aritu poara se treba pribliiti to je mogue blie, po mogustvu mlazniar sa mlazem treba
da dejstvuje sa vieg poloaja nego to je arite poara.
Neefikasnno je da mlazom gasimo jednu taku, ve mlaz vode treba stalno pomerati tako da
hladimo najvece povrine materije koja se gasi.
Kada u unutranje prostorije nije mogue pravo pogoditi predmet koji gori, u praksi se to ini
tako da se mlaz vode pod odreenim uglom usmeri u tavanicu, ili na zid, odakle se mlaz odbija i
pogaa cilj. Kada nije mogue ui u zgradu, a nemamo odgovarajue lestve, moe se mlaz pod
odreenim uglom usmeriti kroz prozor, pri emu je potrebno oceniti rastojanje. Gaenje moe biti
efikasno ako mlaz vode sa mlaznicom koja je privrena na automehanike lestve usmerimo u
unutranji prostor.
Mlazniar i njegov pomocnik moraju da vode rauna o povratnom dejstvu mlaza (mogunost
pada i ispadanja mlaza iz ruke) pa se po mogustvu zadnji par metara creva treba da postavi pravo,
tako da se povratni pritisak po uzdunoj osi creva prenosi na tlo.
Puni mlaz moemo koristiti u oblicima:
klatna, to je vrlo uspeno pri gaenju pojedinanih poara (sl. 13a),
18
a)
b)
c)
RASPRSKAVAJUI MLAZ
Rasprskavajui vodeni mlaz je mlaz kod koga je srednja veliina prenika kapi vode izmeu
0,5 mm do 1,5 mm.
Domet ovog mlaza je manji od dometa punog mlaza, sa manjim utrokom vode i veim
efektom hlaenja i isparavanja.
Koristi se: kada je plamen suzbijen za dogaivanje poara; za hlaenje i zatitu odreenih
povrina i konstrukcija od toplotnog dejstva i padanja iskri; za gaenje sena, slame i irih travnatih
povrina; za gaenje praina; zatitu vatrogasaca od toplote i produkata gorenja; za razblaivanje
odreenih zapaljivih tenosti ispod koncentracija njenog gorenja.
Raspreni mlaz se koristi vrlo esto u unutranjoj navali, a moe i u spoljanjoj u zavisnosti od
eljenog efekta.
KOMBINOVANI MLAZ
Kombinovani vodeni mlaz je sastavljen od punog i rasprenog mlaza. Ovaj mlaz omoguava
vatrogascu lake napredovanje kroz dim i gasove.
Puni mlaz gasi, a raspreni titi vatrogasca od toplotnog zagrevanja, plamena, dima, gasova i
praine.
Pravilna upotreba mlazeva i njihovo potpuno iskorienje je mogue samo tako to ce se
vatrogasac drati osnovnih naela da to blie prie poaru.
Udaljenje u tom sluaju ne sme biti vee od 7m, jer bi se zbog duine mlaza smanjila vidljivost.
Kada elimo duinu mlaza poveati moramo smanjivati promer usnika mlaznice.
VODENA MAGLA
S rasprivanjem vode u vodenu maglu, dobijamo veliku prednost pri gaenju, jer je voda
postala jo efikasnije sredstvo za gaenje.
Vodenu maglu ine vrlo rasprene vodene estice malih dimenzija (0,3-0,6 mm), to
omoguava veliku povrinu dodira izmedu estica i gorive materije. Zbog poveane povrine dodira
vodena magla ima maksimalno ohlaujuci efekat (125 puta vei nego puni mlaz).
Vodena magla istovremeno, jednim svojim delom apsorbuje i toplotnu energiju, zageva se i
prelazi u gasoviti oblik - paru. Stvorena vodena para nad gorivom materijom spreava dotok kiseonika
19
do zone gorenja i deluje na plamen uguujue. Uguujui efekat je vei to je vea koliina vodenih
estica prela u paru.
Nije dovoljno da vodene estice samo prelete plamen, iste moraju ostati u plamenu toliko
vremena da se pretvore u paru. Deo vodenog mlaza koji se ne pretvori u paru je bez koristi izgubljen.
Mlaz vodene magle ima u poetku veliku brzinu 79 m/s, a domet je do 7 m. Poto su rasprene estice
jako sitne i male, brzo izgube brzinu i padaju na tlo. Velika poetna i manja zavrna brzina estica
omoguavaju vatrogascu-mlazniaru da se postavi tako daleko od plamena, da estice doseu pravo
mesto i da ostanu u plamenu toliko vremena da ispare. Upotrebom vodene magle postie se bolja
zatita od toplotnog dejstva i dejstva produkta gorenja kao i bolja vidljivost.
Vodena magla ima prednosti nad punim mlazom zbog pokrivanja vee povrine poara, vea
sposobnost hlaenja i gaenja u unutranjim prostorijama (30-40 puta vea od punog mlaza s
normalnim pritiskom), mogunost gaenja tenosti sa niskim plamitem (ulje,nafta), manja teta koja
nastaje na materiji koja je gorela, spreavanje eksplozija praina i gasova, manja elektroprovodljivost.
Vodena magla ima i loe strane, koje su u poreenju sa dobrim skoro zanemarljive; ima manji
domet, zbog ega se mora prii u neposrednu blizinu plamena (opasnost za vatrogasca), ima slabu
udarnu mo u materiju koja gori, vei gubici u pritisku zbog rasprivanja vode, slab efekat kod gaenja
poara na otvorenom prostoru.
PRODORNA VODA
Obina voda nedovoljno prodire u materijal koji gori, a najveim delom otie slivajui se sa
povrine i nema veliki efekat hlaenja i gaenja. Obina voda ima veliki povrinski napon i zbog toga
ne moe da prodre kroz vee naslage materijala. Iz tih razloga se obinoj vodi dodaju hemijske
materije (kvasila ili moila) koje smanjuju povrinski napon. Ovakva voda se naziva prodorna voda.
Brzina prodiranja vode zavisi od koliine kvasila. U veini sluajeva koristi se 2,5% kvasila kao dodatak
vodi. Slaba strana kvasila je da je elektrina provodljivost prodorne vode dvaput vea.
b)
a)
20
Kada gasimo iroke povrine, mlaz ne smemo da usmerimo u sredinu goree povrine, ve u
poetku moramo gasiti po cik-cak liniji, od leve na desnu stranu ili obrnuto, povrine na krajevima
odozdo-nagore, sa leve ili desne strane po cik-cak liniji. Tako mlaz pomeramo prema vrhu povrine da
bi to pre smanjili uinak plamena, koji se podie prema vrhu.
Voda nema samo odluujuu ulogu pri neposrednom gaenju, ve je esto vanija u
rashlaivanju, kako bi blagovremeno spreili irenje opasnosti na blie objekte, na metalne
konstrukcije, na rezervoare gasova i zapaljivih tenosti, kao i na posude pod pritiskom na koje deluje
toplotno zraenje. Sve takve konstrukcije i posude moraju biti jako hlaene sa velikim koliinama vode,
sa tih strana gde su najvea toplotna zraenja.
Hlaenje je slabo i neefikasno, ukoliko meu goreim i ugroenim objektima postavimo samo
vodenu zavesu. Kod metalnih konstrukcija, koje se nalaze pet minuta pod uticajem vatre - temperatura
0
0
se popne na 540 C, posle 10 minuta ve na 700 C. Njihova nosivost znatno opada, mogu da srue.
0
0
Kod 540 C opada tvrdoa na polovinu,dok kod 700 C opada 3/4 prvobitne vrednosti. Ukoliko metalne
delove hladimo sa dovoljnom koliinom vode delovi nee biti osetljivi ni na tvrdou, niti na istezanje.
Prema podacima iz strune literature kolicine vode za hlaenje - veoma su vane. Za
rashlaivanje obodnih zidova, rezervoara, ili drugih metalnih konstrukcija koje su izloene toplotnom
2
zraenju, potrebno je za polivanje 1 m povrine najmanje 1,2-1,6 l/min. Za hlaenje posuda sa tenim
2
gasovima potrebno je vie vode - najmanje 6 l/min po 1 m povrine. Za nezatiene metalne delove,
2
koji su neposredno izloeni plamenu, potrebno je najmanje 20 l/min po 1 m ,
OPTA OCENA UINKA (EFEKTA) VODE KOD GAENJA
Za vatrogasca, voda je pri gaenju poara veoma vana. Vatrogasac neposredno odluuje
koju e vrstu mlaza upotrebiti u odredenim okolnostima:
Jedino pravilno reenje je uspeno i efektno gaenje. Zbog toga za gaenje treba predhodno
utvrditi potrebne koliine vode. Da bi koliina vode bila dovoljna, u datim okolnostima, treba znati:
21
Prilikom poara lakih metala, temperatura sagorevanja kree se od 2000 C do 3000 C, pri
emu kod lakih metala koji u hladnom stanju reaguju sa vodom dolazi do termike disocijacije vode
(kalijum, natrijum) (2 dela vodonika, 1 deo kiseonika sa pojavom eksplozije). Kod lakih metala koji
samo u gorivom stanju ne smeju doi u dodir sa vodom (magnezijum, aluminijum) zbog burnog
reagovanja i oslobadanja vodonika.
U tabeli 1. dat je pregled materija pri ijem se reagovanju sa vodom oslobaaju gorivi gasovi i
toplota.
Tabela 1. - Pregled materija pri ijem se reagovanju sa vodom oslobaaju gorivi gasovi.
Acetilen
Amalgam kalijuma
Amalgam natrijuma
Barijum
Berilijum
Cezijum
Fosforil - hlorid
Fosfor - oksihlorid
Kalcijum - hidrid
Kalcijum
Kalcijum - cijanamid
Stroncijum
Kalcijum - karbid
Kalijum - aluminijum - hidrid
Kalijum - cijanid
Kalijum - hidrid
Karbid
Litijum
Litijum - aluminijum - hidrid
Natrijum
Natrijum - hidrid
Natrijum - metilat
Rubidijum
Hidrolit
Kalijum hidroksid
Kausticna soda
Natrijum hidroksid
Negaeni krec
Oleum
Sumporna kiselina
Vitriol
ivi krec
GAENJE PENOM
Pena je sredstvo za gaenje poara koje se sastoji od mase mehurova formiranih mehanicki ili
hemijski iz tenosti. Pena je posle vode najrasprostranjenije sredstvo za gaenje poara.
Pena na zapaljivu materiju deluje: a) uguujue (onemoguava pristup zapaljivih para u zonu
gorenja; b) ohlaujue (izdvojena voda iz pene koja zatim deluje ohlaujue).
22
Rastvor penila
Pod rastvorom penila podrazumevamo homogenu meavinu vode i koncentrata za penu
(penila) u odgovarajuoj proporciji za pravljenje pene. Uobicajena proporcija (procenat) meavine je
1,5 do 5 % (na primer 5 % znai da se meavina vode i penila sastoji od 5 % penila i 95 % vode). U
nekim specijalnim sluajevima meavina moe da bude i 10 %. U naelu, za teku penu dodaje se 3
do 5 %, a za vienamensku penu 2 do 3 % penila.
Poto ne postoje norme, prilikom pravljenja pene, je potrebno obratiti panju na uputstvo i
preporuku proizvodaca koncetrata za penu i uredaja za njenu proizvodnju.
Ekspanzioni odnos pene
Ekspazioni odnos pene Ke (broj zapenjenja) je odnos zapremine pene prema zapremini
rastvora penila.
Ke =
Vp
Vrp
ekspanzioni odnos
pene =
Kod uporedivanja ekspanzionog odnosa pene, polazi se od toga da sredstvo za penu ima gustinu vode
(1 kg/l).
Ekspanzioni odnos pene (Ke) razliitih pena kree se u opsegu od 4 do 1000. Prema broju
ekspanzionog odnosa mehanika- vazduna pena se deli na:
Pene sa ekspanzionim odnosom preko 1000 se tehniki mogu proizvesti, ali su se u praksi
pokazale kao nekorisne.
Ekspanzioni odnos zavisi od kvaliteta i vrste ureaja za proizvodnju pene i koncentrata za
penu. Takoe, ovaj odnos zavisi i od mesta meanja koncentrata za penu i vode, pritiska u crevima,
duine creva, meumeaca, sastava vode, temperature rastvora i temperature vazduha.
23
Proteinski koncentrat
Pod koncentratima za penu niske ekspanzije, podrazumevamo koncentrat delimino
hidrolizovanih proteina, to znai da u osnovi sadri belanevine (proizvedene od roga i dr.) koje su
kao takve odgovarajue za podruje pene niske ekspanzije (Ke do 20).
Koncentrati ovog tipa poznati su pod trgovakim nazivom: tutogen 1, nicerol schaumgeist.
Sintetiki koncentrati
Najcei polazni sirovinski materijali u proizvodnji koncentrata ovog tipa su alkil sulfati i alkilaril
sulfonati sa linearnim lancem C atoma. Vana osobina koncentrata ovog tipa je mogunost primene u
sva tri podruja pene. Vatrogasci se mogu ograniiti na to da sa sobom nose samo jedno sredstvo, a
da su ipak u stanju, zavisno od vrste poara da proizvedu penu visoke, srednje i niske ekspanzije.
Koncentrati ovog tipa poznati su pod trgovackim nazivom: 4S, expirol F15, 3D.
24
25
Zbog poznatog efekta gaenja i irenja pene u odnosu na druga sredstva koja se mogu
koristiti za gaenje poara klase "B" pena ima veliku prednost. Posebno je pena niske ekspanzije
pogodna za gaenje velikih koliina gorue tenosti, jer ima relativno daleki dobaaj koji ostvaruju
mlaznice, monitori i topovi, pa se tako moe gasiti i sa veih udaljenosti. U odreenim sluajevima
moe se primeniti i kombinovani postupak gaenja prahom i penom. U tim sluajevima pena ima
zadatak da naknadno deluje rashlaujue, da izoluje od toplotnog zraenja, kao i da sprei ponovno
paljenje tenosti. Kod prekrivanja gorue tenosti, vano je da se prekrivanje penom obavi u jednom
potezu, bez prekida postupka. Zato je potrebno da rukovodilac gaenja poara (u daljem tekstu RGP),
od samog poetka gaenja, vodi rauna o koliini koncentrata za penu, naime: da grubo proceni da li
e raspoloiva koliina koncentrata za penu biti dovoljna da osigura taj zavrni zahvat. Kod
procenjivanja potrebne koliine pene treba imati na umu da naneti prekrivajui sloj pene treba biti sloj
debljine oko 50cm. Treba takoe, znati da gore pomenuti sloj pene od 50 cm, nije ni u kom sluaju
vrsto pravilo koje vai za sve vrste poara. Ta debljina sloja slui samo kao orijentir, da bi dolo do
potrebne koliine koncentrata za pravljenje pene. Kod pojedinih poara dovoljan je i sloj od 20 cm, dok
je opet kod drugih poara potrebno da taj sloj bude 1 do 2 metra.
Upotreba pene niske ekspanzije kod poara klase "A" moe se preporuiti kada se zbog
razliitih okolnosti, ne moe u velikim koliinama upotrebiti voda ili ak nije dozvoljena upotreba vode.
Zatita od sekundarnih, naknadnih poara, je bitna uloga pene. Tako se na primer, rezervoari
mineralnih ulja, cisterne vozila, brodovi, skladita i iscurele zapaljive tenosti, prekrivaju penom da bi
se time spreila nova paljenja preko leteih iskri. Specijalna oblast zatite penom niske ekspanzije su
prekrivanja poletno-sletnih pista na aerodromima. Sloj pene treba, s jedne strane da obezbedi efekat
klizanja na pisti, a sa druge strane, pre svega, da sprei varnienje koje se javlja pri sletanju aviona na
pistu.
Penu niske ekspanzije ne treba upotrebljavati kod poara gde voda prouzrokuje opasne
hemijske reakcije, kod poara lakih metala, karbida, negaenog krea itd. Upotreba ove pene mora biti
iskljuena, isto kao i vode.
Penu niske ekspanzije treba iskljuciti kod gaenja elektrinih postrojenja. Takode treba imati u
vidu da osetljivo uskladitena roba moe biti znatno oteena ili uprljana vodom, koja se odvojila od
pene.
26
boje i lakova, gaenje poara na brodovima, gaenje poara u bibliotekama i arhivama, gaenje
poara u rudnicima.
U poreenju sa tekom penom ona ima izvesne prednosti:
Pena visoke ekspanzije smanjuje toplotno zraenje, zahvaljujui emu se obezbeuje zatita
od poara susednih skladita sa gorivom i gradevinskih objekata. Pena visoke ekspanzije smatra se
najekonominijom.
U sluaju nude, penu koja se prilikom gaenja nije raspala moemo usisati. Generatori za
laku penu mogu posluiti i za usisavanje dima ili za provetravanje prostorija. Penogeneratori su
pogodni kod poara u podrumima kao i kod poara plastinih materija jer se tu stvaraju gusti oblaci
dima. Produkti sagorevanja, vreli gasovi i vazduh iz zapaljene prostorije koje usisava ventilator
penogeneratora pogorava kvalitet pene pa je potreban vei stepen upotrebe pene.
U zatvorenim prostorijama, nasuprot mestu dovoenja pene, mora biti predvien otvor za
odvoenje vazduha. Otvor treba da se nalazi visoko da bi bilo mogue napuniti prostoriju velikim
slojem pene.
Nedostaci pene visoke ekspanzije su sledei:
Nabacivanje pene
Pena se moe nabacivati mlaznicom ili nalivanjem specijalnom mlaznicom lulom.
Metodom nabacivanja pene prouzrokuju se znatni gubici zbog otpora vazduha, sudara estica
sa povrinom na koju se nabacuje i raspadanja pod dejstvom toplote i vetra.
Pri gaenju poara zapaljivih tenosti u posudama i rezervoarima u principu pena se ubacuje ili
naliva u pravcu vetra a mlaz se usmeri na unutranju stranu zida posude, neposredno iznad sloja
tenosti, tako da se tenost ravnomerno sliva i pokriva tenost (sl. br 15.) .
27
Pri gaenju poara tenosti razlivenih po tlu dejstvuje se u pravcu vetra od ivice tenosti
sistematskim gaenjem (cik - cak mlaz) tako da se dobije jedinstvena povrina pene (sl. br 16.).
Prilikom nabacivanja pene na vertikalne povrine pokrivanje poinje od viih taaka da bi se
iskoristilo slivanje tenosti (sl. br 17.).
Posebne napomene
Ako je poar velikih razmera i mora se gasiti iz daljine kritino je smanjen obim opreme koja se
moe koristiti za dobacivanje sredstva za gaenje.
Pri tome, ako se poar gasi sredstvom koga ima u ogranienim koliinama, adekvatna koliina
sredstava se mora akumulirati pre nego to pone sa gaenjem.
Svako ko ulazi u prostor pokriven penom mora koristiti aparate za zatitu organa za disanje
(izolacioni aparati). Takode, u tom prostoru su smanjeni vidljivost i akustika, tako da treba koristiti
konopce za orjentaciju.
GAENJE PRAHOM
Prah je sredstvo za gaenje, sastavljeno od fino usitnjenih hemijskih estica koje se sastoje od
jedne ili vie glavnih komponenata sa aditivima za poboljanje karakteristika.
Prah za gaenje ima od svih sredstava za gaenje, poseban znaaj, zbog efekta na materijale
koji se gase. Uinak praha je zavisan pre svega od hemijskog sastava i veliine estica praha.
Sa odgovarajuim hemijskim sastavom i sitnijim esticama gaenje je efikasnije.
Prah ima prednost pri gaenju vie vrsta poara, jer brzo gasi poar i napravi malo tete, to
predstavlja prednost u odnosu na vodu.
U praksi se za gaenje poara sreu prahovi opte i specijalne namene. Prahovi opte
namene mogu se podeliti na "BC" prahove i "ABC" prahove.
"BC" prah je namenjen za gaenje poara Klase "B" (tenosti ili uteljive vrste materije) i klase "C"
(gasovi). "ABC" prah je namenjen za gaenje poara Klase "A" (vrste materije koje obrazuju usijan
ar), klase "B" i klase "B".
Najcee osnovne sirovine ovih prahova su: "BC" prah (natrijum-bikarbonat,
kalijumbikarbonat, kalijumsulfat, kalijumkarbonat i dodaci)
Prahovi specijalne namene se koriste za gaenje nekih metala (Al, Mg, Na, K) i gorivih
materija kod kojih se prekid zapoetog procesa gorenja odvija uguivanjem i to efektom izolacije
gorive povrine od okolnog vazduha.
Mehanizam gaenja prahom je vrlo kompleksan, a pojedini efekti nisu ni do danas potpuno
nauno utvreni, ve se iznose u vidu pretpostavki.
Gaenje poara prahom moe se objasniti delovanjem sledeih faktora:
razreivanjem gorive sredine gasovitim produktima razlaganja praha ili sami oblakom
praha,
28
pri upotrebi u zatvorenom prostoru izaziva ogromno zapraivanje i zbog toga bi trebalo
spreiti njegovu upotrebu za gaenje u raunskim centrima, telefonskim i
sl.centralama,
prah praktino nema rashlaujue dejstvo usled ega moe da doe do ponovnog
zapaljenja,
upotreba na otvorenom moe biti oteana pri odreenim nepovoljnim vremenskim
uslovima.
ograniena vidljivost zbog brzine taloenja koja je relativno mala.
mogunost primene u zatvorenim prosotrijama je ograniena zbog ograniene duine
creva kod vozila (30 - 50 metara).
Uspeh gaenja prahom zavisi od: udarne moi mlaza praha na goruu materiju, od koliine i
vrste gorive materije; od vremena koje je potrebno da se prekrije goriva materija; od elektrine
neprovodljivosti; od kompaktnosti oblaka praha, koji mora uvek tititi vatrogasca od toplotnog zraenja;
od dometa mlaza praha, ako je mali vie se pribliavamo gorucoj povrini; od veliine estica praha
koje moraju odgovarati vrsti gaenja; od potisnog gasa (azot, ugljendioksid) koji mora biti dovoljno velik
da bi praak imao udarnu mo za dostizanje arita poara.
Da bi mlaz praha bio efikasan, potrebno je da pritisak potisnog gasa bude ravnomeran.
Dobaena koliina praha mora prodreti u zonu plamena.
29
Kombinacijom ova dva sredstva moe se izviti prodor kroz plamen do ugroenih osoba. U
takvoj situaciji prvo se pripreme sredstva (voda i prah stigli do mlazeva) u dovoljnoj koliini. Mlaz praha
omoguava prodor, a poto je tada temperatura visoka, vatrogasac se hladi sa rasprenim mlazom
vode.
Zapaljive tenosti koje gore mogu se takoe gasiti prahom i vodom. Plamen se odvaja sa
mlazom praha, a vodom se hlade zagrejane posude i predmeti koji su se zapalili i tako se spreava
ponovno paljenje para.
Ispitivanja su pokazala da stvoreni oblak praha ne sprovodi elektrini tok pa tako ne
predstavlja opasnost za ljude (za gaenje ovih poara posebno je pogodan prah kalijumovog sulfata).
Za efikasnost gaenja prahom vana je koliina praha kojeg mlaznica izbacuje u sekundi.
Runi aparati izbacuju od 0,25 - 1kg u sekundi. Vece koliine praha izbacuju se sa vozila i prevoznih
aparata.
2
Ispitivanja efikasnosti gaenja prahom su pokazala da je mogue uspeno gaenje 1m .
3
povrine sa 4kg praha ili 0,6 - 1kg praha za gaenje 1 m prostorije.
Da bi gaenje prahom uspelo, mora gaenje protei neprekidno, jer bi se pri prekidima poar
ponovo pojavio.
Tehnika gaenja sa prahom je sledea:
prvi mlaz praha usmerava se na tlo, neposredno ispred plamena, da se oblak praha
odbije neposredno o plamen,
mlaznica se pomera gore - dole sa kratkim prekidima (2 sek), zaustavljamo mlaz, pa
se tako spreava brzo opadanje pritiska u posudi.
gasi se u cik - cak liniji bar sa dve strane odjednom u smeru vetra. (sl.br 18.).
razliite zapaljive tenosti i tenosti u posudi gasimo tako da mlaz praha usmerimo
nad ogledalo gorue povrine (sl. br 19.)
gaenje se vri sa rastojanja od 3- 15 pa cak i 30 metara u zavisnosnosti da li gasimo
runim ili prevoznim aparatima ili sa vozila.
30
Prilikom gaenja poara sa prahom u zatvorenim prostorima vrlo esto postoji potreba da
vatrogasci nose aparate za zatitu organa za disanje (u daljem tekstu izolacioni aparat).
2
Ispitivanja su pokazala da je mogue uspeno gaenje prahom 1m povrine sa 4kg kao i da
3
je dovoljno 0,6 do 1kg praha za gaenje 1 m prostorija.
GAENJE UGLJENDIOKSIDOM
Ugljendioksid (CO2) je gas bez boje i mirisa, ima slab slani ukus. tei je od vazduha 1,5 put.
Velika primena ugljendioksida kao sredstva za gaenje bazira se prvenstveno na njegovim
dobrim osobinama i to:
Pogodan je za gaenje poara (posebno manjih) klase B i C, kao i ureaja i postrojenja pod
naponom elektrine energije. Kao sredstvo za gaenje ugljendioksid se koristi u formi gasa, snega i
aerosola.
Pri upotrebi aparata napunjenih datim sredstvom opasno je kada neki komad leda doe u
dodir sa otkrivenim delovima tela jer toplota sublimacije moe naneti povrede.
Teni ugljendioksid moe se uvati u bocama pod pritiskom na bilo kojoj temperaturi izmeu O
O
57 C i 37 C (kritina temperatura).
Iznad kritine temperature u boci pod pritiskom nee vie biti tenog ve samo gasovitog
O
fluida. Boca pod pritiskom koja sadri teni ugljendioksid na 21 C bice pod pritiskom od 58 bar to je
pritisak gasovitog ugljendioksida na toj temperaturi. Ovaj pritisak se koristi da bi se izbacio teni
ugljendioksid iz boce preko ventila prilikom gaenja poara. Kako kapljice izlaze iz mlaznice u
okruenje sa niim pritiskom, deava se trenutno isparavanje zbog ega se hladi preostala tenost
O
svake kapi. Taj preostali ugljendioksid prelazi u vrsto stanje (suvi led) na -79 C. Ako je tenost u
pocetku bila na 21 stepen, oko 75% ce ispariti dok e oko 25% postati estice "suvog leda".
Ako se ugljendioksid koristi kao zatitni gas u prostorijama koje jo nisu zahvaene poarom,
treba imati na umu da pri ekspanziji ugljendioksid naginje ka naelektrisanju statikim elektricitetom.
Pranjenje statikog elektriciteta moe da izazove elektrina varnienja, to je posebno opasno u
zonama opasnosti.
Prilikom gaenja poara na elektroinstalacijama i postrojenjima pod naponom treba se
pridravati bezbednosnih rastojanja.
Takoe, nije preporuljivo gasiti poar ugljendioksidom u prostorijama u kojima se nalaze
ureaji sa osetljivim elektronskim elementima zbog pojave korozije i opasnosti od "temperaturnih
okova".
Dejstvo ugljendioksida na proces gorenja je izrazito uguujue. Efekat ohlaivanja je neznatan
pri obinim uslovima dok je neto vei pri sublimaciji (npr. 1kg suvog leda odaje toplotu od 567,3 KJ pri
O
temperaturi od - 75 C).
Dovoenjem ugljen-dioksida u zonu gorenja dolazi do meanja sa vazduhom pri emu dolazi
do sniavanja procenta kiseonika u vazduhu, a takode i do razredivanja para i gasova koji
omoguavaju gorenje plamenom. Sniavanjem koncetracije kiseonika dolazi do uguivanja procesa
gorenja i gaenja. Jedan kilogram ugljendioksida u gasovitom stanju, pri normalnim atmosferskim
uslovima zauzima zapreminu od 508 litara.
Sa ugljendioksidom efikasno gasimo manje poare koji gore plamenom a efikasno gasimo i
sledee poare:
31
kod materija kojima za gorenje nije potreban kiseonik iz vazduha kao to su celuloid,
oksidaciona sredstva i neke eksplozivne smee,
za gaenje poara klase D (laki, alkalni i zemnoalkalni metali), zbog raspadanja na
visokim temperaturama uz oslobaanje kiseonika koji ubrzava sagorevanje,
za gaenje poara gde ima ara, zbog slabog rashladnog dejstva.
Nedostajue rashladno dejstvo moe se pokazati kao negativno kod gaenja zapaljivih
tenosti ija je taka paljenja visoka, jer ne dolazi do hlaenja tenosti ispod njene take paljenja.
Zbog poznatog dejstva uguenja pri odredenom procentu ugljendioksida u zatvorenom
prostoru postoji opasnost za boravak ljudi (pri koncetracijama od 8 - 20 % CO2 odmah nastupa smrt).
Pri gaenju na otvorenom prostoru efekat je mali. Domet mlaza ugljendioksida je dosta mali (2
- 5 m).
Predmete ili tenosti moramo gasiti iz neposredne blizine od poetka ivice suda preko sredine
u cik-cak liniji. (slika 20.)
Sl. br. 20. - Gaenje poara zapaljive tecnosti mlazom ugljendioksida u posudi
U prostorije koje su bile gaene sa ugljendioksidom smemo ulaziti samo kada su dobro
provetrene, ali je najbolje ulaenje za vreme gaenja ili posle sa izolacionim aparatom.
U zavisnosti od vrste materije koja gori ispitivanja su pokazala da se mogu odrediti potrebne
3
3
koliine CO2 (za uljne transformatore 2kg CO2 na 1m , za generatore 2kg CO2 na 1m , za namirnice
3
1,2kg CO2 na 1m )
GAENJE HALONOM
Haloni su halogeni derivati ugljovodonika, nastali zamenom jednog ili vie vodonikovih atoma,
atomima halogenih elemenata. Najpoznatiji su haloni 1202 (difluordibrommetan), 1211
(difluorhlorbrommetan), 1301 (trifluorbrom-metan), 2402 (tetrafluorbrommetan).
Osnovni efekat gaenja poara halonima je inhibiranje procesa gorenja. Pri inhibiranju dolazi
do prekida lananog niza teim i manje aktivnim atomima halona ili njihovim proizvodima raspada.
Dobre osobine halona su:
32
za gaenje materija kada je umesto oksidatora - kiseonika prisutan neki drugi oksid
(npr. oksidi azota).
33
vatrogasna vozila,
sredstva za gaenje (voda, pena, prah itd.),
ostala tehnika sredstva (vatrogasna i druga oprema)
Grupa osnovnih vozila a posebno navalna vozila koriste se u 90% intervencija VJ, dok se
cisterne uz navalna vozila koriste u 70% sluajeva. Veliki broj vatrogasnih intervencija (65%)
zavravaju se korienjem samo jednog navalnog vozila.
U tabeli br. 3. date su osnovne karakteristike vatrogasnih vozila (navalnih i cisterni), koje se
nalaze najvie u upotrebi u SR Jugoslaviji.
34
Tabela br.3
Tip
vozila
Tip
vat.
pumpe
Zapremina
vode
pen.
3000
300
5000
500
21
(l/s)
5.5
22
330
7000
700
10
7.8
31
465
9000
1000
28
(l/s)
28
(l/s)
13.5
10
41
615
(l)
tam170
navalno
mercedes
1926
navalno
fap 2225
cisterna
mercedes
2632
cisterna
16/8
Monitor
mlaznica
(l)
16/8
16/8
16/8
3 C
mlaza
(min)
t vm =
0,9 Vl N p V p
ml
q ml 60
[min]
gde je:
Vl- odgovarajue zapremine vode u cisterni vatrogasnog vozila (l);
??p - broj vatrogasnih creva u odvodnim prugama,
Vp - koliina vode u jednom crevu (l)
??ml - broj mlazeva vode koji rade na datoj odvodnoj prugi,
qml - protok vode u mlaznicama (l/s)
Koliine sredstva za gaenje u vatrogasnom crevu u zavisnosti od duine i prenika:
Precnik creva
(mm)
52
75
75
110
Duina (m)
Zapremina (l)
15
15
30
15
32
66
132
142
35
t mp =
Vr vp N r Vr
q rmp 60
, [min]
gde je:
Vr-vp- zapremina rastvora koncentrata za penu u vodi (l)
Lmax =
Ppum Pml Z
hcr
, [m]
gde je:
Ppum - pritisak pumpe;
Pml - potreban pritisak u mlaznicama;
Z - geodetska visina na kojoj su postavljene mlaznice prilikom gaenja;
hcr - gubici po jednom crevu;
vatrogasna grupa
vatrogasno odeljenje
vatrogasni vod
vatrogasna ceta
vatrogasni bataljon
vatrogasna brigada.
U kojim sluajevima i sa kojom formacijom e nastupiti VJ zavisi pre svega od: vrste poara
(stambeni, industrijski, umski, javni objekti, transportna sredstva i dr.), veliine poara, broja ljudi koje
treba spaavati i naina spaavanja, raspoloivih sredstava za gaenje, vremena slobodnog razvoja
poara, snabdevanja vodom za gaenje.
Najmanja taktika vatrogasna formacija je grupa (3 - 5 vatrogasaca), mada u mnogim
vatrogasnim jedinica u smeni deura ova formacija, njene mogunosti su veoma male. Najcece sa
formacijom grupe mogu se gasiti manji poari sa jednim ili dva mlaza. Istovremeno gaenje poara i
izvravanje drugih zadataka nije mogue. U sluaju neposredne ugroenosti ljudi grupa sve aktivnosti
usmerava na spaavanje, ali sa vrlo ogranienim mogunostima i opremom (lestve rastegae,
kukae).
Osnovna taktika vatrogasna formacija je vatrogasno odeljenje koje u svom kompletnom
sastavu ima 9 vatrogasaca. Sastav odeljenja koje je podeljeno u grupe je sledei: komandir odeljenja
(1 lan), voza-strojar (1 lan), kurir (1 lan), navalna grupa (2 lana), vodna grupa (2 lana), cevna
grupa (2 lana).
Podela kompletnog odeljenja na grupe uslovljena je zahtevom da se ostvari maksimalni efekt
gaenja poara sa tri mlaza.
Osim kompletnog vatrogasnog odeljenja mogu se formirati i manje taktike jedinice od 7
lanova koje se zovu skraeno odeljenja.
Poznato je da je u veini vatrogasnih formacija osnovno vozilo kombinovano vatrogasno vozilo
sa sedam sedita, pa se u takvim sluajevima primenjuju i skraene formacije vatrogasnog odeljenja.
36
Vea vatrogasna formacija od vatrogasnog odeljenja je vatrogasni vod koji se sastoji od dva
do etiri vatrogasna odeljenja. Veca taktika formacija od vatrogasnog voda je vatrogasna eta, koja
se sastoji od dva do etiri vatrogasna voda. Vatrogasni bataljon je vea formacija od vatrogasne ete i
ine ga 2 - 3 cete. Vatrogasna brigada je vea formacija od vatrogasnog bataljona, a sastoji se od dva
i vie vatrogasnih bataljona.
37
raspoloivim mlazevima obuhvatiti ugroeni objekat sa svih strana. Ovakav nastup nije mogu iz
hidrantske mree, jer imamo na raspolaganju nedovoljne koliine vode.
Paralelni nastup vatrogasnog voda ima sledee prednosti:
38
Kod relejnog nastupa (sl.br. 21 d) prvo odeljenje se priprema za napad na poar, a drugo
odeljenje se spaja sa izvorom vode i polae odvodne pruge do sledee pumpe.
Kod relejnog nastupa vatrogasnog voda nije mogue sa izvora vode delovanje na poar, u
emu je bitna razlika izmeu relejnog i serijskog nastupa vatrogasnog voda.
Za uspean rad relejnog nastupa vatrogasnog voda, potrebna je strunost i sposobnost ljudi
koji rade na pumpama i ispravan rad svih pumpi. Kapacitet pumpi treba biti to vie iskoriten. Zbog
toga je idealan sluaj kada raspolaemo sa pumpama istog kapaciteta. Kod pumpi razliitog kapaciteta
pumpa sa najveim kapacitetom stavlja se na izvor vode zbog mogunosti obezbeenja vece koliine
vode. Kod odreivanja rastojanja izmeu pojedinih pumpi u releju treba uzeti u obzir gubitke pritiska, s
obzirom na visinsku razliku i duinu odvodne pruge.
Kod relejnog nastupa vatrogasnog voda moemo koristiti zatvoreni ili otvoreni sistem
obezbeenja vode. Kod zatvorenog sistema odvodne pruge izlaze iz otvora jedne pumpe i ulaze
direktno u otvor druge pumpe. Kod otvorenog sistema odvodne pruge iz jedne pumpe ulaze u bazen ili
rezervoar kraj druge pumpe, i u rezervar vozila, a odavde se voda crpi u pumpu pomou usisnih creva,
ili ulazi direktno u pumpu iz rezervoara vozila, na ovaj nain se izbegavaju situacije kao to su npr.
pucanje creva. Takvim sistemom postie se potpuno iskoritenje svih pumpi bez obzira na njihovu
razliku u kapacitetu.
dol =
L
60Vsr
[min]
gde je:
L - duina puta od terminala do poara u km,
(1)
39
Vsr -srednja brzina kretanja vozila (odreuje se iskustveno ili se uzima za iroke asfaltne puteve 45
km/h, a u naseljenim mestima sa velikom frekvencijom saobraaja i uskim ulicama, prosecna brzina
kretanja vatrogasnih vozila iznosi 25 km/h.
tr - taktiki nastup vatrogasne jedinice: odreuje se iskustveno.
Vreme od poetka rada prvog mlaznice do momenta lokalizovanja poara je vreme lok poara.
Vreme od momenta lokalizacije poara do potpunog likvidiranja je lik
Brzina irenja poara, Vl, odreduje se iz tablica. U pocetku poara (prvih 10 minuta) za brzinu irenja
poara uzima se da je polovina tabelarne vrednosti, tj V=o.5 Vl.
Posle poetka gaenja poara, brzina irenja poara se smanjuje, zato u intervalu poetka gaenja do
momenta lokalizacije vrednost uzimamo ponovo kao 0.5 Vl.
Povrina poara (Sp) je zavisna od pravca i vremena irenja poara, a takoe i od brzine irenja poara
Vl i odreuje se obrascem:
1. Pri irenju poara kruno: (povrina poara je u obliku kruga, a vreme irenja poara je 1 < 10 min.)
S p = (0,5 Vl )
(2)
S p = (5Vl + Vl 2 ) ; gde je 2 = 10
2
(3)
(4)
(5)
S p = 0,25(5Vi + Vl 2 ) gde je 2 = 10
(6)
3. Za pravougaono gaenje (povrina poara je u obliku pravougaonika, a vreme irenje je 1 < 10 min)
S p = n a 0,5Vl
S p = n a (5Vl + Vl 2 ) ; gde je 2 = 10
(7)
(8)
(9)
40
c)
a)
b)
e)
d)
S g = 2h(a + b 2h )
S g = ah
S g = 2ah
S g = h(a + b 2h )
S g = 0,25 h(2 R h )
Qp = S p I
[l/s]
gde je:
(10)
Qg = S g I
[l/s]
(11)
41
od prenika tienog objekta. Intezitet utroka vode za zatitu je obino 2-4 puta manji od intenziteta
utroka vode za gaenje. Potronja vode za gaenje i zatitu se izraunava po obrascu:
Qu = Q g + Q z
[l/s]
(12)
Qg
Ng =
q ml
(13)
gde je :
Q g - potrebna koliina vode za gaenje poara [l/s]
Nz =
Qz
q ml
(14)
Nu = N g + N z
(15)
Prethodnom formulom izraunavamo broj mlazica odredenog tipa Bili C ili lafetnih mlaznica ili
topova. Pri gaenju se primenjuju razni tipovi mlaznica.
Po obrascu 15, izraunava se priblino potreban broj mlaznica za gaenje poara u
konkretnim zadacima. Broj odelenja za gaenje poara se odreuje u zavisnosti od taktikih
mogunosti vatrogasnih vozila. Praktino, broj odelenja se odreuje pomou obrasca:
N od =
Qu
Qod
(16)
gde je:
Qod -koliina vode koju moe utroiti jedno odelenje (najcece 14l/s pri radu jednog B i dva C
mlaza)
Broj odelenja se takoe moe izraunati obrascem:
N od =
Nu
N ml0
(17)
gde je:
N ml0 - broj mlazeva sa kojima moe da radi jedno odelenje (maksimalno tri mlaza).
U veini sluajeva jedno odelenje troi za gaenje i zatitu okolnih objekata 14-20 lit/s vode.
42
Nh =
1,2 Lhor
l crv
(18)
gde je:
Nh - broj creva u horizontalnoj trasi
Lhor - duina horizontalne trase u metrima
lcrv - duina jednog creva u metrima
b) Odreivanje broja creva u vertikali:
Nv =
1,3Lver
l crv
(19)
gde je:
Nv - broj creva u vertikalnoj trasi
Lver - duina vertikalne trase u metrima
lcrv - duina jednog creva u metrima
Ukupan broj creva se izraunava po obrascu:
N = Nh + Nv
(20)
(21)
gde je:
ht1 - otpor trenja u crevima B usvaja se iz tablica
Ncr1 - broj creva B
Q1 - protok vode kroz B crevo pri odreenom pritisku u l/s
g) odreivanje gubitka pritiska u potisnim crevima 52 mm
p1 = N cr2 ht 2 Q22
(22)
gde je:
ht2 - otpor trenja u crevima C usvaja se iz tablica
Ncr2 - broj creva C
Q2 - protok vode kroz C crevo pri odredenom pritisku u l/s
d) Odreivanje pritiska na usniku mlaznice
2
Pml = hu q ml
(23)
gde je:
hu - otpor trenja u usniku mlaznice (odreuje se tabelarno)
qml - protok vode u C mlaznicama (l/s).
e) Odreivanje potrebnog pritiska na pumpi, u zavisnosti od broja mlazeva i potrebnog pritiska na
usniku mlaznice.
(24)
43
Qu
,
Qp
N voz =
(25)
gde je:
N voz =
Qu
,
Qod
(26)
gde je:
Qod - potronja sredstva za gaenje koje troi jedno odelenje [l/s, kg/s, m3/s]
Qg =
VK r
(27)
gde je:
3
V - zapremina (m ): V=a l hg
a - irina prostora koji se gasi (m)
l - duina prostora koji se gasi (m)
hg - visina prostora koji se gasi ili potrebnog sloja pene (m)
Kr - koeficijent gubitka pene (uzima se od 3-3,5 u zavisnosti od vrste poarnog optereenja)
g - proraunsko vreme trajanja gaenja poara u minutima.
Proraun potronje koncentrata za penu za gaenje poara zapaljivih tenosti u rezervoarima,
vri se po formuli:
Veks = N ml q ml 60 n k
gde je:
44
n-
minuta)
k - koeficijent gubitaka (usvajamo od 2-10).
Proraun potronje vode za hlaenje, npr. rezervoara u kome gori zapaljiva tenost i susednih
rezervoara, vri se po formuli:
h
g
s
Qvode
= D I pth
+ n 0,5 D1 I pth
(29)
gde je:
Zapremina rezer.(m )
Utroak vode (l/s)
100-700
10
701-2000
20
2001-10000
30
10001-50000
50
(30)
gde je: Nml - broj mlazeva za gaenje penom
Nml odeljenja - broj mlazeva koji opsluuje jedno odeljenje.
Qg = S g I g
gde je:
N ml =
Qg
q ml
gde je:
45
N voz =
Qg
Qvoz
gde je:
pravilnoj dislokaciji VJ
sredstvima VJ
mobilnosti i organizaciji slube deurstva i
sistemu alarmiranja i uzbunjivanja.
46
0,36 K n2 S
N st =
2
V sr2 dol
gde su:
?st- normativno vreme stizanja na mesto intervencije (5-7 minuta);
Vsr- srednja brzina kretanja vatrogasnih vozila;
Kn- koeficijent prohodnosti ulica (najcece se uzima 1,4);
S- povrina tiene teritorije.
TEHNIKA OPREMLJENOST
VJ dislocirane u pojedinim stanicama moraju biti opremljene odgovarajuim sredstvima, koja
e se najcee koristiti. Izbor sredstava (vozila, sredstva za gaenje, ostala tehnika sredstva,
vatrogasna oprema i dr), zavisi od vrste i poarnih karakteristika objekata, vrste industrije na terenu
koji VJ titi. Sredstva su raznovrsna, i moraju biti takva da omoguavaju uspenu intervenciju.
VJ moraju u rezervi imati 100% vatrogasnih vozila i tehnike. Vatrogasne stanice, u delovima
grada sa visokim objektima, i posebno poarno ugroenom industrijom, obezbeuju se automehanike
lestve i hidrauline zglobne platforme sa razliitim dohvatnim visinama.
Radi odravanja i pravilne eksploatacije raznovrsnih sredstava sa kojim raspolau u svim VJ
formiraju se tehnike slube (odeljenja, vodovi, ete). Od pravilnog rada ovih slubi u mnogome zavisi
ispravnost i pouzdanost sredstava VJ.
47
48
U principu na sve intervencije VJ, a posebno gaenja poara, izlaze i ekipe SUP-a (milicija) sa
zadatkom: odravanja reda, oslobaanje reona poara od strane nepotrebnih lica i uvanje evakuisane
imovine i materijalnih vrednosti, regulisanje saobraaja u ulicama oko mesta poara, pomoi VJ pri
vrenju spaavanja ugroenih i evakuaciji imovine, kao i omoguavanje brzog i nesmetanag kretanja
ulicama ka poaru ili mestu intervenisanja.
Radnici SUP-a uestvuju i u utvrivanju uzroka poara, a po potrebi obezbeuju mesto poara nakon
njegove likvidacije.
Sluba elektrodistribucije izlazi na poare zbog iskljuenja unutranjih i spoljnih elektromrea i
postojanja visokog napona.
Pri gaenju velikih i katastrofalnih poara (posebno poari uma) znaajnu pomo mogu pruiti vojne
jedinice na evakuaciji imovine, uklanjanju konstrukcija, gaenja i dr.
Hitna medicinska pomo se angauje esto zbog ukazivanja pomoi nastradalima na poaru.
Nju poziva RGP sa mesta poara ili KOC, ako prilikom dojave poara primi informaciju da ima
ugroenih ili nastradalih ljudi.
Komunalne slube grada sarauju sa VJ prilikom privremenog zatvaranja ulica i prolaza, postojanju
prilaza izvorima vode, obezbeivanje cisterni sa vodom za gaenje.
Sluba za distribuciju gasa i gasovodne mree, angauju se prilikom poara ili isticanja gasa u
gasovodnoj mrei, radi zatvaranja gasovoda. U obavljanju sloenih i razliitih zadataka, spaavanja,
gaenja poara i pruanja raznih vidova pomoi graanima (spaavanje iz zaglavljenih liftova,
otvaranje stanova, intervencija na eleznici, rekama i dr.) VJ sarauje i sa drugim nadlenim slubama
u gradu.
OSNOVNA TAKTIKA (BORBENA) DEJSTVA PRI GAENJU POARA I SPAAVANJU
49
dolazi u vreme vrenja taktika dejstava jedinice, tj. u vremenu od momenta alarmiranja jedinice, do
lokalizacije poara.. Zato se borbena dejstva vatrogasnih jedinica u svim etapama moraju izvriti u
najkraem moguem vremenu. Uporeivanjem tete od poara (p) prema maksimalnoj vrednosti
2
povrine poara, dobija se specificna teta (teta po 1m povrine poara ,p). Proces
skoncentrisavanja snaga i sredstava je vremenski period od momenta alarmiranja prve VJ do
momenta stizanja poslednje VJ na mesto poara. Vreme skoncentrisanja VJ na poaru zavisi od broja
VJ koje se prve poalju na poar, brzine kretanja vozila, iskustva i pravovremenog traenja dodatnih
snaga i sredstava od strane RGP i drugih faktora. U periodu skoncentrisavanja snaga i sredstava,
kako se vidi iz dijagrama br. 24, nastaje najvei deo ukupne tete na poaru. Da bi se ovaj deo tete
smanjio, potrebno je prilikom dojave poara, odlaska na poar poslati vei broj snaga i sredstava. U
sluaju kasnog otkrivanja poara (velike povrine poara), brzo skoncentrisanje snaga i sredstava ne
smanjuje znacajno tetu. Vreme slobodnog razvoja poara, smanjuje se postojanjem i pravovremenim
aktiviranjem sistema za otkrivanje, dojavu i gaenje poara.
PRIJEM DOJAVE POARA: Prijem dojave poara je od velikog znaaja za poetak taktikog
(borbenog) dejstva VJ
Najrasprostranjeniji nain sistema veze za dojavu poara je telefon. Kod vanijih objekata, za
dojavu poara se koriste i direktne telefonske linije, automatska dojava poara ili radio veza.
Kod dojave poara telefonskim putem, alarmiranje vatrogasne jedinice u mnogome zavisi od
lica koje prima dojavu o poaru.
Podaci koji su potrebni da bi se na mesto intervenisanja uputile potrebne snage i sredstava su:
tana adresa mesta poara; najkraa i alternativna maruta kretanja; vrsta i koliina gorivog materijala;
postojanje opasnosti za ljudske ivote; ime lica koje javlja i broj telefona, radi provere podataka.
U zavisnosti od karaktera mesta izbijanja poara i veliine opasnosti, traeni podaci se mogu
proiriti shodno situaciji.
Svi ovi podaci omoguavaju da komandno - operativni centar koji je primio dojavu o poaru,
pravilno sagleda situaciju i pravovremeno alarmira jedinicu.
ALARMIRANJE JEDINICE: Postupak i radnje VJ u sluaju alarmiranja se moraju detaljno i tano
definisati.
Alarmiranje se moe izvoditi putem zvunog ili svetlosnog signala, ili istovremenom upotrebom
obe vrste signalizacije. Zvunim signalom se preko razglasa precizno odreuju potebne snage i
sredstva i daju potrebne kratke informacije u vezi sa moguim tokom intervencije.
Po alarmiranju vatrogasci oporemljeni zatitnom opremom u najkraem moguem vremenu
zauzimaju mesta u vatrogasnim vozilima odredenim za intervenciju, spremni za izlazak i kretanje do
mesta poara.
Broj vozila, angavano ljudstvo i tehnika se odreduju prema vrsti gorive materije, veliine
poara i opasnosti na mestu intervencije. Ako je potrebno angavati vie vozila, alarmira se i
komandno vozilo koje prvo izlazi i predvodi kolonu vatrogasnih vozila ka mestu poara.
Vreme izlaska vatrogasne jedinice zavisi od konstrkucionog reenja vatrogasnog objekta, od
sredstava veze, stanje tehnike, obucenosti i psihofizickih sposobnosti radnika vatrogasne jedinice i
iznosi od 30-60 sekundi.
Radi breg izlaska vatrogasnih vozila i odravanje kontinuiteta u brzini izlaska, potrebno je
redovno vriti uvebavanje probnim alarmiranjem.
IZLAZAK I KRETANJE NA INTERVENCIJU: Osnovni zadatak VJ pri izlasku i kretanju na intervenciju
je da dolazak na mesto intervencije bude u to kraem vremenu. Izbor marrute kretanja se odreuje
njenom najmanjom duinom ili najveom brzinom kretanja. Optimalnom se smatra marruta kretanja
kojom se obezbeuje minimalno vreme dolaska vatrogasne jedinice na mesto intervencije.
Put kretanja vatrogasnih vozila jedne VJ mora da bude jedinstven, kako bi ona na mesto
poara dolazila istovremeno. Ako komandno vozilo predvodi kolonu vatrogasnih vozila, ono uz pomo
svetlosne i zvune signalizacije omoguava bre kretanje cele kolone i odrava stalnu radio vezu sa
KOC-om i ostalim vozilima u koloni.
Sva vatrogasna vozila su u obavezi da se pridravaju saobraajnih propisa, da vonja bude
sigurna bez ugravanja ostalog saobraaja, ali i da se na mesto poara stigne za to krae vreme.
50
Za vreme kretanja na mesto poara RGP je duan da proui operativnu kartu ako postoji za
objekat na kom se intervenie, ili da od KOC-a trai dodatne informacije o situaciji na poaru.
Sva vatrogasna vozila prilikom kretanja na mesto intervencije koriste svetlosne i zvune
signale osim u posebnim sluajevima kada se ne koristi zvuna signalizacija (noni termini, blizina
bolnice isl.). U sluaju saobraajne nezgode treba odmah o tome obavestiti KOC i ostati na mestu
nezgode ili u zavisnosti od date situacije nastaviti kretanje ka mestu intervencije uz ostavljanje jednog
oveka na mestu nezgode. U sluaju nailaska na novi poar, VJ trai stav o postupanju od strane
KOC-a.
Po dolasku na mesto intervencije vatrogasna vozila se moraju postavljati dovoljno blizu mesta
poara ali ujedno i na dovoljno bezbednom rastojanju, od uticja toplote dima i drugih opasnih materija.
Postavljanje vatrogasnih vozila na mestu intervencije mora biti tako, da se ako je to mogue
obezbedi nesmotreno odvijanje saobraaja. Posebno se mora obratiti panja oko postavljanja vozila za
spasavanje (hidrauline pratforme, automehanike lestve), jer se moraju potovati odreeni uslovi
kojima se regulie njihov optimalan rad.
Automehanike lestve i hidrauline zglobne platforme su specijalna vatrogasna vozila, koja se
taktiki primenjuju pri gaenju poara i spasavasnja sa visina, kada nije mogue izvriti gaenje i
spasavanje unutranjom navalom. Ove radnje se najee vre do granice visokih objekata to
odgovara visini od 23m (visina objekta od 22m i okvir prozora od 1m) kao hidraulinu zglobnu
platformu. Takav zadatak moe se uspeno obaviti primenom vozila za spasavanje sa visina koje su
normirane za nominalnu visinu spasavanja do 30m, iako postoje ova vozila normirana za nominalne
visine spasavanja do 60m, u vatrogasnoj praksi ova vozila nemaju vei znaaj, zbog svojih velikih
dimenzija i mase, i pored niza mogu se primeniti ree, a da se ne izae iz bezbednosnog podruja
primene.
Prilikom spasavanja i gaenja poara na objektima koji su zahvaeni poarom ili neposrednom
opasnou od poara sa vozilima za spasavanje sa visina mora se dospeti do odreenog mesta ili
poloaja koji nije unapred poznat, a to doputaju tehniko-taktike karakteristike opreme i uslovi osoba
koje treba spasiti.
Da bi se hidraulinim zglobnim platformama i automehanikim lestvama dostigla najvea
normalna visina spasavanja a da se pri tom najoptimalnije iskoriste njihove taktiko-tehnike
karakteristike uz potovanje maksimalne bezbednsti potrebno je da se postave u najpovoljniji poloaj
koji zavisi od:
pravca kretanja poara u objektu: postavljaju se u suprotnom pravcu od pravca kretanja
poara,
pravca vazdunih strujanja izvan objekta (vetra): postavljaju se iz pravca strujanja radi
smanjenja uticaja dima i toplone: (sl.br. 25.).
Sl.br. 25. Postavljanje automehanikih lestvi u
zavisnosti od strujanja vetra
vazdunih
energetskih
vodova
i
gradevinskih prepreka objekta,
potrebnog prostora na bonim stranama
vozila i nosivosti terena za stabiliziranje
koje mora da izdri teret od 6 tona na
prednjoj i 8 tona na zadnjoj osovini, u
suprotnom postaviti dodatne podmetae
ispod stabilizatora.
uzdunog
i
poprenog
nagiba
saobracajnice,
51
52
informacije iz KOC-a putem radio veze, operativne karte gaenja poara, i lini zakljuci RGP o
operativno-taktikim osobinama objekta. Cilj izvianja je prikupljanje podataka na osnovu kojih RGP
moe da odredi stepen opasnosti po ljude, pravilno oceniti situaciju na poaru i donoenje
odgovarajuih reenja.
Osnovni zadaci izvianja poara su:
utvrivanje mesta gde se nalaze ljudi, opasnosti po njih, putevi i nain njihovog spasavanja,
odreivanje mesta i razmera poara objekta koji gori, kao i pravce i brzinu irenja poara,
uoavanje opasnosti od eksplozije, trovanja, obruavanja i drugih opasnosti koje usloavaju
akciju gaenja,
odreivanje moguih puteva i pravaca uvoenja snaga i sredstava, pozicija mlazniara.
U procesu izvianja RGP moe da odreuje: mesto za otvaranje konstrukcija za gaenje poara,
odvoenje dima, neophodnost evakuacije materijalnih dobara, naine zatite od vode i dima, puteve i
nacine evakuacije. Sastav i broj izvidakih grupa odreuje se u zavisnosti od broja VJ prispelih na
poaru, karakteristika objekta u kome je poar i situacije na poaru. Ako je na poar stiglo jedno
odeljenje u sastav izvidake grupe ulaze komandir i kurir - elektriar. Ako stigne vie VJ izvianje vri
RGP, komandir odeljenja i kurir. Sastav izviake grupe se poveava, ako se planira da se prilikom
izvianja gasi poar i spasavaju ljudi. Ukoliko postoji potreba za izvianje u nekoliko pravaca (ljudi u
zapaljenim i zadimljenim prostorijama ako nema spoljnih znakova poara, pri poarima u visokim
objektima u kojima boravi dosta ljudi, kada je veliki poar sa vie arita i masovnim zadimljavanjem
prostorije) formira se nekoliko izviakih grupa. Broj izviakih grupa, njihov sastav, posebno opremu i
zadatke odreuje RGP. Na najsloenijem i najopasnijem delu izvidaku grupu moe da predvodi RGP.
Vatrogasci koji idu u izvianje moraju imati linu zatitnu opremu, radio vezu, rune lampe za rasvetu i
uad za spaavanje. Osnovni naini za dobijanje podataka kod izvianja su posmatranje, ispitivanje
svedoka i prouavanje dokumentacije. Posmatranje kao nain izvianja, poinje jo pri dolasku VJ na
mesto poara, po odsjaju ili boji dima pri dolasku na poar mogue je odrediti mesto i veliinu poara.
Po spoljanjem izgledu moe se odrediti razmera objekta, stepen ugroenosti susednih objekata,
mesta mogueg prilaza poaru (vrata, prozori, stepenite), a ponekad se moe odrediti i taktiki nastup
(postavljanje lestvi, razvoj pruge za gaenje, spaavanje ljudi i dr.). Potpuniji podaci o situaciji dobijaju
se u toku izvianja posmatranjem zapaljenih i susednih prostorija. Takoe se odreuju mesta pristupa
aritu poara, granice zone gorenja, toplotnog dejstva i zadimljavanja, pravci i putevi irenja poara,
mesto zaustvljanja irenja i mesto uvoenja snaga i sredstava za gaenje. Informacije o situaciji na
poaru i celokupnoj zatiti od poara objekta mogu se dobiti od lica koja poznaju objekat ili su se
zatekli u njemu pri izbijanju poara. Radnici objekta u kome je izbio poar ili stanari mogu se ukljuiti u
izviake grupe. Podaci dobijeni od lica na poaru, ne mogu se uzeti esto puta kao istiniti bez njihove
prethodne provere. Prouavanje dokumentacije kao nain izvianja, koristi se prilikom gaenja velikih
poara i poara u sloenim objektima. U ove svrhe najee se koriste operativni planovi i operativne
karte gaenja poara a u pojedinim sluajevima i eme voenja tehnolokog procesa i dr. Pri izvianju
u bilo kom objektu a posebno u objektu za masovni boravak ljudi, pre svega se odreuje opasnost za
ljude od plamena i dima. RGP po dolasku na poar stupa u vezu sa osobljem koje poznaje objekat i
trai informaciju ima li ljudi u zapaljenim i susednim prostorijama. Prilikom traenja ljudi po
prostorijama isti se dozivaju. Odrasle treba traiti na prozorima, kod vrata u hodnicima i putevima koji
vode ka izlazu iz prostorija, ljudi vrlo esto mogu biti u besvesnom stanju. Decu treba traiti na
krevetima, u ormarima, iza pei, u ostavama, sanitarnim vorovima, pod stolovima, gde se esto kriju
pri poaru.
Pri izvianju u zadimljenim prostorijama treba oslukivati ima li jecanja (znak da ima ljudi). Ako
ima informacija o mestu nalaenja ljudi, ako ih vatrogasci tamo ne nau mora se detaljno pretraiti ceo
prostor. Izjave gradana da u objektima nema ljudi smatraju se neproverenim. Provera prostorija vri se
u svim sluajevima, i samo nakon detaljnog pegleda uveravaju se da nema ljudi taj rad se prekida.
Ako na poarima nema opasnosti po ljude, izviake grupe se usredsreuju na otkrivanje
arita poara i njegove granice, to je esto puta veoma oteano.
Skrivena arita poara u raznim upljinama, tehnikim kanalima i ventilacionim sistemima
veoma je teko otkriti. Mesta arita poara su veoma esto udaljena od mesta gde izbija dim ili visoka
temperatura. Izvianje se cesto puta moe vriti na osnovu promene boje metala, maltera ili farbe, po
53
sluhu i dr. Za pravilno izvianje u tim sluajevima veoma esto je potrebno otvaranje konstrukcije ili
razbijanje pojedinih delova. Zbog naglog irenja poara, takve aktivnosti se obavljaju tek kad se
prethodno obezbede sredstva za gaenje poara (npr. voda na mlaznici).
Izvianje poara je razliito i ima svoje specifinosti u zavisnosti od objekta u kome je nastao
poar.
U zadimljenim prostorijama, arite se odreuje po odbljescima plamena, zvuku gorenja
(pucketanju), stepenu zagrejanosti dima. Po mirisu dima moe se otprilike odrediti ta gori.
Do arita poara u objektima dolazi se najkraim i najpovoljnijim putevima (vrata, stpenice,
hodnici). Ako su putevi odseeni vatrom ili su zadimljeni, koriste se prozorski otvori, poarno
stepenite, lestve i platforme. U pojedinim sluajevima u prostorije se moe ui kroz specijalno
napravljene otvore u zidovima.
U zadimljenim prostorijama treba se kretati uz zidove, blie prozorima, uspravno ako dim ide
odzdo a pognuto ili puzei ako je dim u gornjem delu. Vatrogasci se u zadimljenoj prostoriji ili po mraku
kreu po jedan u koloni. Pred ulazom u zadimljenu prostoriju proverava se koliina vazduha ili
kiseonika u izolacionim aparatima. Postoji pravilo, da se za povratak sa mesta gde je vreno izvianje,
ili gaenje poara, mora obezbediti 1,5 puta vea koliina vazduha ili kiseonika nego za dolazak do tog
mesta.
Put kretanja izviake grupe se detaljno pregleda opipavanjem nogom i kuckanjem sekiricom.
Na stepenitu izviake grupe se pridravaju zidova jer gelenderi mogu biti vreli i oteeni.
Ulaenje u prostoriju zahvaenu poarom vri se opreznim otvaranjem vrata, sa vodom na
mlaznici a vatrogasci se zaklone iza zida ili samih vrata (sl. br 29.). Vrata od prostorije u koju se ulazi
ostaju otvorena (ako postoje zatvarai vrata se podglavljuju u otvorenom poloaju). Okvir vrata i sama
vrata mogu se pre otvaranja politi i ohladiti rasprenim mlazom vode.
Snop svetlosti runih lampi, usmerava se ispred nogu, kako bi se video put kretanja. U
mnogim sluajevima izviake grupe jo u toku izvianja uspeno gase poare sa opremom koja se
zatekne na mestu poara (zidni hidranti, runi vatrogasni aparati, priruna sredstva), ili evakuisati
imovinu koja nije zahvaena poarom, zatvoriti prozore i vrata, iznose boce sa zapaljivim gasovima i
dr.
b)
a)
c)
d)
54
Polaganje potisnih pruga Brzina gaenja poara direktno zavisi od brzine polaganja
odvodnih pruga.
Uvebanost VJ sa odgovarajuim iskustvom i sredstvima, omoguava da se vreme potrebno
za polaganje odvodnih pruga smanji na najmanju moguu meru. Pri polaganju odvodnih pruga za
snabdevanje vodom treba se pridravati odreenih pravila.
Put odvodnih pruga mora biti to je mogue krai, sa ciljem smanjenja gubitka pritiska usled
otpora trenja koji se javlja u cevovodu. Na bazi konkretne situacije, donosi se odluka da li neku
prepreku na putu, treba zaobii ili ne, ili traiti alternativni put za polaganje pruge. Pravilno postavljena
pruga podrazumeva njeno razvijanje uz ivicu trotoara, a kad se mora savladati irina ulice, na
odreenim mestima treba postaviti prelazne mostove kojima se obezbeuje funkcionisanje saobraaja
i izbegavaju se otri uglovi pri formiranju pruge.
Pruga za gaenje poara se moe razvijati dvojako: bacanjem ili spajanjem nekoliko duina
creva koje se zatim razvlae, to se dosta koristi u uslovima postavljanja pruge preko fasade. Za brzu
navalu, a to znai kod koritenja creva sa vitla, razvlaenjem gumenog creva se brzo dolazi do mesta
poara.
55
Poloaj razdelnice. Razdelnica ima ulogu da omogui istovremeni nastup VJ sa tri mlaza.
Razdelnica se postavlja na sprat nie od mesta intervenisanja, kada su u pitanju spratni prostori, to
omoguava aktivno gaenje i zatitu susednih povrina. Pri izboru mesta postavljanja razdelnice treba
traiti da ona bude postavljena to je mogue blie poaru, radi efikasnog nastupa pri gaenju i
uspostavljanja komunikacije izmeu mlaznicara i lica koje se nalazi na razdelnici.
Ako se radi o poaru prizemlja, razdelnicu treba postaviti u hol ili ispred ulaza, a ako se radi o
poaru krovne konstrukcije, koja je izraena od armiranobetonskih meuspratnih konstrukcija,
razdelnice treba postavljati na krovu. Veza izmeu sabirnice i razdelnice se ostvaruje postavljanjem
B pruge, a od razdelnice moe ici kombinacija B i C mlazeva, u zavisnosti od potrebe.
Ako je u pitanju poar podrumskog prostora, razdelnicu treba postaviti tako da se nalazi to je
mogue blie aritu, ali da ujedno omoguava dejstvo mlazeva kojima se spreava irenje poara po
vrtikali objekta. (Zbog zadimljavanja stepeninog prostora razdelnica se u ovom sluaju najee
postavlja na ulazu ili ispred ulaza u objekat). Mesto postavljanja razdelnice mora biti slobodno.
Razdelnica se postavlja na ravnu i stabilnu podlogu.
Meumealica se postavlja na odvodnoj pruzi od razdelnice. Osnovni zahtev je da se
meumealica treba postaviti na minimalno jednoj duini creva od mlaznice za penu (da se dovoljno
izmea voda i koncentrat za penu).
56
ulaz u deo prostora u kome se odvija poar je dozvoljen ako je pruga formirana i ako
je dobijena voda na mlaznici,
ulaz u deo objekta u kome je veliko zadimljavanje moe realizovati grupa od najmanje
dva vatrogasca, zbog mogueg stepena opasnosti od eksplozije, obruavanja ili
toplotnog dejstva prouzrokovanog poarom,
otvaranje vrata se mora izvesti krajnje obazrivo. Ukoliko se unutar nekog zatvorenog
prostora uje pucketanje, intenzivan razvoj poara, to znai da je dolo do razvoja
produkata potpunog gorenja, otvorenog plamena i intenzivnog razvoja toplote. Ako
toga nema, a vrata su topla, unutar prostora gde je izbio poar usled smanjenog
dotoka kiseonika prouzrokovano je njegovo prinudno stiavanje. Razvoj nepotpunih
57
58
ostaju pod naponom, tada se moraju preduzeti mere zatite u vidu potovanja potrebnog
bezbednosnog odstojanja i pravilnog izbora vrste mlaza.
Otvaranje ili ruenje delova konstrukcija mora biti dobro organizovano i struno uraeno.
Delovi konstrukcija se ne smeju bacati ve dodavati da bi se spreila mogunost njihovog oteenja.
Kod prinudnog otvaranja otvora (vrata i prozori) treba teiti da eventualno oteenje bude to manje.
To znai da treba koristiti odgovarajuu razvalnu opremu.
Izbor sredstava za gaenje zavisi od karaktera gorive materije. Ako neadekvatno sredstvo
nabacujemo na gorivu materiju, to moe biti uzrok velikih oteenja. U uslovima poara na objektu gde
je instalirana osetljiva i vredna elektronska oprema, upotreba vode kao sredstva za gaenje nije
dozvoljena, ve treba koristiti druga primerena sredstva.
59
Obaveza komandira, ili lica koje on ovlasti, je da jo jednom pregleda mesto intervencije, pa
tek kada se uveri da ne postoje uslovi za ponovni nastanak poara i da nije zaboravljen ni jedan deo
opreme, naputa, zajedno sa ostatkom ekipe, mesto intervencije.
Sa mesta intervencije se vatrogasna jedinica upuuje ka stanici istim putem kojim je dola,
bez upotrebe svetlosnih i zvunih signala. Obaveza je da se vozila napune vodom na najbliem
hidrantu koji ima odgovarajui pritisak i kapacitet.
Kad dodu u stanici, vatrogasci su duni da izvre popunu utroenih sredstava, zamenu
angaovane opreme koja podlee pranju, kontroli i punjenju (creva, izolacioni aparati...) i da pristupe
ienju i spremanju opreme za naredno angaovanje, ako to situacija nalae (mlaznice, razvalni
alat...).
Po izvrenom kompletiranju opreme i nakon punjenja utroenih sredstava i goriva, prijavljuje
se vozilo sa odgovarajuom posadom da je spremno za intervenisanje.
Rukovodilac intervencije ili lice koje on ovlasti, sainjava izvetaj o zavrenoj intervenciji.
Zakljuna radnja po zavretku svake intervencije je izrada analize gaenja poara. Analizom se
ustanovljava stepen mobilnosti i obuenosti jedinice, uoene greke i propusti prilikom gaenja, i
izvodi se odgovarajuci zakljuci. Prorada analiza i rada VJ na intervencijama mora biti stalna obaveza.
Takoe, vri se popunjavanje statistikih obrazaca za poare i eksplozije koji su propisani i slue za
dalju statistiku obradu.
60
Redosled spaavanja odreuje se stepenom opasnosti po ljude. Kad je stepen opasnosti isti,
prvi se spaavaju deca, bolesni i stari. Ako je ljude zahvatila panika, preuzimaju se mere za njeno
eliminisanje. Ljudi koje je zahvatila panika, vrlo lako se pokoravaju komandama i izvravju naredbe
bez razmiljanja. Vatrogasci mirnim, staloenim i jakim glasom potinjavaju svojoj volji lica koja se
spaavaju.
Ako je nemogue ljude spaavati osnovnim putevima evakuacije, koristi se spoljanje poarno
stepenite i sredstva za spaavanje. Lestve se postavljaju tako da jedna polovina prozora bude
slobodna za prelaz na lestve. Ljudi na lestvama se mogu vezivati konopcima koje dre vatrogasci.
U pojedinim sluajevima put za spaavanje ljudi prolazi kroz dim ili topolotu. U tim sluajevima,
ako vatrogasac nema rezervnu masku i izolacioni aparat sa "T" ravom, pre prolaska kroz opasnu
zonu spaavani se pokrije po mogustvu mokrim prekrivacem, a glava mu se obmotava sa gustom
tkaninom natopljenom vodom.
61
Zbog moguih problema i nepredvienog ponaanja ljudi koji se spaavaju, RAGP odreuje
jednog komandira koji neposredno rukovodi redosledom i nainom spasavanja.
Pravilo je da se obino liftovi ne koriste za evakuaciju ljudi, jer svaka sloenija intervencija
podrazumeva iskljuenje dovoda elektrine energije, a i produkti gorenja u znatnoj meri popunjavaju
prostor u kome se lift kree. Iskustvo je pokazalo da korienje lifta u poetnom razvoju poara
omoguava brzu evakuaciju, pod pretpostavkom da je iskljuena pojava panike i spreeno
popunjavanje kanala lifta prduktima gorenja. To znai da lift moemo koristiti za evakuaciju samo pod
navedenim uslovima, radi njegovog bezbednog korienja.
Spaavanje ljudi u konkretnim sluajevima u razliitim objektima objanjeno je za svaki sluaj
posebno (bioskopi, pozorita, robne kue, bolnice, deije ustanove, metro itd.).
Spaavanje ljudi u poarima objekata sa masovnim boravkom ljudi, uvek je praeno sa dosta
tekoa. Zbog toga se za takve objekte prilikom izbijanja poara predvia slanje maksimalnih snaga sa
sredstvima za spaavanje i gaenje.
Zbog toga se za sve objekte gde je mogu masovan boravak izrauju planovi gaenja poara i
evakuacije ili operativne karte gaenja poara. VJ u svom radu moraju vrlo esto vriti obilaske i
vebati na ovim objektima.
U svim sluajevima kada se vri spaavanje ljudi RGP odmah po dolasku na mesto poara
poziva ekipe hitne medicinske pomoi.
Do dolaska ekipe hitne pomoi, pomo povreenima ukazuju vatrogasci. Pri opekotinama
oslobaa se od odee opeeni deo tela, nedodirujui opeena mesta, povreeni deo se pokriva
sterilnom poveskom ili istom tkaninom. Pre toga je potrebno oistiti kou oko opeenog dela,
tamponom nakvaenim alkoholom, ili dezifincirajuim rastvorom. Ako je opokotina posledica dodira sa
kiselinom, ispira se opeeno mesto u toku 10 - 15 minuta hladnom vodom.
U sluaju baznih opekotina ispiranje se vri 5 - 10 proentnim rastvorom borne ili dvo
procentim rastvorom siretne ili limunske kiseline.
Krvarenje se zaustavlja pomou gumene trake ili sterilnog zavoja, rana se dezinfikuje jodom ili
alkoholom i postavi se sterilna gaza.
Pri prelomu udovi se postavljaju uz ine, drvene letve ili per ploe kako bi se imobilisali i tek
posle toga povreeni se prenose.
Pri iaenju, istezanju ili uganuu, ograniava se pokretljivost povreenog dela tela, stavlja se
elastini povez, stavlja se hladna obloga i nastradalom se obezbeuje potpuni mir.
Pri povreivanju od napona elektrine energije, nastradali se oslobaa od uticaja energije
(iskljuuje se napon, odseca se ili se suvim neprovodljivim predmetom skida provodnik sa
nastradalog). Kada je napon iskljuen nastradali se iznosi napolje na sve vazduh i bez odlaganja se
primenjuje vetako disanje.
U sluaju trovanja dimom, ili toksinim gasovima pri onesveivanju ili guenju nastradalom se
to hitnije obezbeuje ist vazduh ili kiseonik, i poinje sa vetakim disanjem.Na sl.br. 37. prikazani
su neki od naina spaavanja i evakuacije.
62
63
64
Sl. br. 41. Odimljavanje objekta pri poaru upotrebom dva ventilatora za ubacivanje sveeg vazduha
Pri odimljavanju objekta mora se obratiti posebna panja o nainu postavljanja ureaja,
izlaznim otvorima, uticaju vetra, kretanju dima kroz objekat i eventualnom ugroavanju lica zaostalih u
objektu.
65
Ovaj deo taktikog dejstva vatrogasnih jedinica pri poaru i spaavanju posebno je naao
primenu kod odimljavanja stepeninog prostora u viespratnicama, kao i kod odimljavanja podrumskih
prostorija u poetnoj fazi gaenja poara.
Pravilnom i strunom primenom ureaja za odimljavanje, ako to uslovi dozvoljavaju, akcija
gaenja i spaavanja je bezbednija, bra i uspenija.
GAENJE POARA
Gaenje poara je osnovni zadatak VJ. Uspeno gaenje poara postie se: pravilnim izborom
odluujueg pravca na poaru, pravovremenom koncetracijom i uvoenjem snaga i sredstava,
pravilnim rukovoenjem i komandovanjem VJ, dobrom taktikom obuenou i aktivnim odlunim
dejstvima komandira i vatrogasaca. VJ koje su stigle na mesto poara, imaju zadatak da ugase poar
u razmerama koje je on zahvatio do momenta uvoenja snaga i sredstava za njegovo gaenje.
Odluujui pravac taktikih (borbenih) dejstava na poaru, predstavlja pravac na kome je stvorena
opasnost za ljude, opasnost od eksplozije, najintenzivnije irenje vatre i gde rad VJ u datom momentu
moe da obezbedi uspeh u gaenju poara. Pojavom novih vatrogasnih vozila sa savremenijim
taktiko - tehnikim karakteristikama, a proizvodnjom efikasnijih sredstava za gaenje i linu zatitu,
omogueno je znaajno smanjenje vremena gaenja poara. U gaenju poara uslovno se mogu
izdvojiti dva perioda: lokalizacija i likvidacija poara.
Poar se smatra lokalizovanim kada nema opasnosti po ljude i ivotinje a razvoj poara je
ogranien i obezbeena je mogunost njegovog konanog gaenja raspoloivim snagama i
sredstvima. Poar se smatra likvidiranim, kada je gorenje prekinuto i preduzete sve mere za
spreavanje obnavljanja gorenja. Periodu lokalizacije odgovara vremenski period od poetka uvoenja
prvih sredstava za gaenje do momenta kada je dalje irenje poara prekinuto (linearna brzina irenja
jednaka nuli). Lokalizacija poara podrazumeva ne samo dalje irenje poara, ve i otklanjanje
opasnosti po ivot ljudi, ili opasnost od eksplozije, obruavanja konstrukcija i dr. Vreme trajanja
lokalizacije poara sastoji se od, vremena uvoenja neophodnih koliina sredstava za gaenje u svim
pravcima irenja poara, i njihovo neprekidno obezbeenje, evakuaciju, otvaranje i rastavljanje
konstrukcija, odimljavanje, korekciju taktikog nastupa na osnovu rezultata izvidanja ili izmene situacije
na poaru.
Osnovni uslov lokalizacije poara je :
LJf LJpt ;
If Ipt;
Vsp = 0
gde je :
2
LJf If - faktiki (stvarni) utroak i intenzitet sredstava za gaenje na poaru [l/s i l/s m ]
2
LJpt Ipt - potrebni utroak i intenzitet sredstava za gaenje [l/s i l/s m ];
2
Vsp - brzina rasta povrine poara [m /min].
Likvidacija poara, je vremenski period, od momenta lokalizacije do momenta potpunog prekida
gorenja. Period likvidacije poara, karakterie se neprekidnim dejstvom, postepenim smanjenjem
povrine poara i obima poslova. Trajanje ovog perioda zavisi od veliine poara do momenta
lokalizacije poara, veliine i oblika poarnog optereenja, naina gaenja i efikasnosti upotrebljenih
sredstava. U periodu likvidacije poara vre se taktika dejstva na uvoenju dopunskih snaga i
pregrupisavanja istih, otvaranje i rastavljanje konstrukcija, odklanjanje opasnosti od deformisanih i
sklonih padu konstrukcija, zatita od prekomerno upotrebljene vode, evakuacija materijalnih vrednosti i
dr. Taktickim dejstvima VJ obezbeuje se dovoenje sredstava za gaenje, postavljanje pruga za
gaenje, postavljanje lestvi i drugih sprava za spaavanje, postavljanje i rad dimovuka i specijalnih
ventilatora, otvaranje konstrukcija i dr. Izvravanje zadataka taktikih dejstava zahteva odreeni
vremenski period. (na primer: da bi se postavila odvodna pruga za gaenje poara na 20 sprat i da bi
voda stigla do mlaznice, potrebno je u najboljem sluaju 10 minuta). Poznavanje taktikih dejstava VJ,
omoguava stvaranje, uoptenog modela taktikih dejstava VJ (sl.br. 42.)
66
a) kruno irenje
b) pravougaono irenje
c) ugaono irenje
67
Unutranji napad (sl.br. 44.): izvodi se, po pravilu, kada to situacija dozvoljava, kod poara u
objektima gde se moe koristiti centralni ulaz, stepenite i hodnici. Za ovu namenu mogu se koristiti,
ukoliko postoje, poarni, pomoni ulazi i pomone stepenice kojima se moe nesmetano prii do
arita poara. Unutranjim napadom se omoguava, ulazak snaga do mesta poara, unutar prostora
nekog objekta, odakle se moe efikasno pristupiti gaenju, evakuaciji lica i imovine od poara, zatita
susednih prostora. Za omoguavanje sprovoenja unutranjeg napada mogu se koristiti sredstva kojim
se omoguava nastup snaga bez korienja standardnih komunikacionih puteva i izlaza. Tu se
najee koriste razne vrste vatrogasnih lestava, (automehanike lestve, hidraulina zglobna platforma
i dr). Unutranji napad, u uslovima kada je to mogue, izvodi se bezbedno po vatrogasce, omoguava
maksimalni efekat gaenja uz minimalni utroak sredstava za gaenje u to kraem vremenu. Takoe
omoguava sagledavanje toka gaenja i iznoenje vrednih ureaja i inventara iz prostora zahvaenog
poarom ili u prostorijama ispod poara. Unutranji napad treba koristiti u svim situacijama kada je na
mestu poara to mogue ostvariti.
Spoljni napad (sl.br. 45.): Kod izbijanja unutranjih poara, gde je onemoguen pristup snagama do
mesta arita poara i gde se ne moe iz unutranjosti delovati na pravce irenja poara, koristi se
spoljni napad. Taktiki zahvat spoljnim napadom, opravdan je samo u uslovima gde se ne moe
koristiti unutranji napad, zbog izraene opasnosti po vatrogasce, kada je iskljueno korienje
klasicnih komunikacionih prolaza i ulaza u objekat, kao i korienje vatrogasnih lestava. Spoljna navala
podrazumeva akciju gaenja sa odreenog bezbednog rastojanja, ubacivanjem kroz otvore sredstava
za gaenje na mesta izbijanja plamena. Ovaj napad se najee koristi u uslovima kada je vatrom u
celosti zahvaen objekat, ili pak u uslovima realne opasnosti od ruenja konstrukcija. Dobra strana
korienja spoljnjeg napada, je najee bezbedan pristup snaga i sredstava mestu gaenja. Loa
strana je neefikasan i esto viestruko vei utroak sredstava za gaenje, dugo vreme gaenja i
nemogunost sagledavanja pravca i toka irenja poara unutar objekta.
Kombinovani napad: ima iroku primenu kod gaenja poara u zgradama, skladitima, halama i sl.
Primenjuje se u specifinim uslovima rada na glavne sektore treba delovati unutranjim napadom
(prilazi se mestu arita poara na najkrae mogue rastojanje) uz istovremeno spreavanje irenja
poara spoljnim napadom. Kod donoenja ocene u uslovima kada raspoloive snage i sredstva
dozvoljavaju primenu napada na arite poara mogui je izbor frontalne, obuhvatne i koncentrine
navale.
68
a)
b)
c)
69
EL. ENERGIJA
GASOVI
RUENJE
REAKCIJA MLAZA
EKSPLOZIJA
TOPLOTA
TROVANJE
RADIOAKTIVNE
MATERIJE
AGRESIVNE
MATERIJE
70
71
Opasnosti od eksplozije
Opasnosti od eksplozije nastaju prilikom poara u prostorijama gde ima sudova pod pritiskom,
ili sudova koji sadre eksplozivne materije. Posebno su opasne eksplozije nastale usled hemijskih
reakcija. Dejstvom vode na predmete sa visokom temperaturom gde se razvija praskavi gas (termoliza
vode). Moe doi do eksplozije. Do eksplozije moe doi i od praina u prehrambenoj, drvnoj, metalnoj
industriji i dr.
Zatita se svodi na paljivo rukovanje mlazom vode, hlaenje sudova pod pritiskom i njihovo
eventualno iznoenje iz zone poara, korienje vodene magle za obaranje eksplozivnih praina, kao i
zauzimanje vrstih zaklona prilikom gaenja (hladenja) poarom zahvaene sredine.
72
sluaju RGP organizuje vodnu grupu koja treba da obie teren sa ciljem pronalaenja izvorita vode u
okolini.
Voda se do mesta intervencije najcee doprema vatrogasnim vozilima, ali se dopremanje moe vriti i
autocisternama drugih preduzea, relejnim snabdevanjem vatrogasnim pumpama, a ponekad i
lancanim putem uz pomoc kofa i drugih posuda. U takvim okolnostima je veoma bitno na koji nain e
se koristiti postojea koliina vode za gaenje. U tom sluaju koristi se raspreni mlaz ili vodena
magla, uz neposredno dolaenje do mesta poara. Takoe, smanjuje se broj mlazeva i vri povremeno
prekidanje rada istih. Radi racionalnog korienja vode i pritisak na pumpi je smanjen. Ako to uslovi
diktiraju, za gaenje poara se moe koristiti i pena radi efikasnijeg gaenja. Kada je slab pritisak vode
na hidrantu, RGP moe da naredi iskljuenje okolnih potroaa, radi poveanja pritiska. Ako je vea
udaljenost mesta poara od izvorita vode, onda se odreuje sistem dovoenja vode pomou
autocisterni.
Gaenje poara na niskim temperaturama: Niske temperature u zimskom periodu bitno oteavaju
rad VJ pri gaenju poara. Pored niske temperature, zimski period karakterie esto jak vetar, vejavice
i sneg. Vetar sa snegom smanjuje vidljivost, ime se usporava kretanje vozila, a istovremeno se poar
bre razvija. Poledica i neprohodnost puteva, usled zavejanosti snegom, smanjuje mogunost
manevrisanja vatrogasnih vozila, to oteava gaenje. esto je onemogueno korienje podzemnog
hidranta koji su zatrpani snegom i teko se pronalaze. Sve to zahteva posebne pripreme koje VJ
moraju da obave, kako bi zimski period doekale spremno za uspeno obavljanje zadataka u oteanim
uslovima. Pripreme se odnose na obezbeenje potrebnog alata i druge opreme koja je neophodna za
rad u zimskim uslovima kao i na opremanju vozila za zimski reim rada. Potrebno je pripremiti vei broj
lopata i drugog alata, lanaca za vozila, sredstava za odmrzavanje hidranata i za posipanje zaleenih
puteva. U toku akcije treba ee menjati ekipe, a premorene i prozeble smestiti u tople prostorije i
obezbediti im suvu odeu i obuu. Za uspean rad vatrogasne tehnike treba preduzeti odgovarajue
mere za odravanje motora i njihovo pravilno funkcionisanje. Voda se ne sme zaustavljati, bez obzira
da li je potrebno da se privremeno zaustavi. Za potisna creva treba koristiti creva veeg promera, a
spojnice zatrpati snegom, piljevinom ili drugim materijalom.
Poto voda ne sme da stoji u crevima, mlaznica treba kad se ne koristi biti malo otvorena. Da bi se
spreilo smrzavanje vode u crevima, dobro je da se u creva a pre svega spojke protrljaju snegom.
Creva se prilikom postavljanja moraju na vie mesta privrstiti a zaleene spojke treba grejati sa
toplom vodom, parom izduvnim gasovima sa vozila. Po zavretku intervencije creva se tee skupljaju i
odnose u tople prostorije radi odmrzavanja. Izolacioni aparati na jako niskim temperaturama postaju
neupotrebljivi samo tada ako se u toku upotrebe previe ohlade. Obrazni deo maske koji je od disanja
jo oroen, zbog smrzavanja moe se skupiti i postati neupotrebljiv. Koncentrat za penu je prema
smrzavanju razliito otporan pa se mora uvati na odgovarjuem toplom mestu ili ga po potrebi grejati.
Gaenje poara pri jakom vetru: Jak vetar nepovoljno utie na razvoj poara na otvorenom prostoru,
jer znatno pojaava gorenje i doprinosi da se poar iri velikom brzinom. Kod otvorenih poara on
razbacuje ugarak i iskre po okolini, tako da se mogu pojaviti nova arita. Pri jakom vetru poveava se
opasnost od ruenja nagorelih konstrukcija, a vetar ometa dejstvo i usmeravanje mlazeva, naroito
mlazeva pene. Za gaenje u ovakvim uslovima je potrebno angaovati jake snage i treba brzo gasiti
poar. Samo gaenje prati pravac irenja poara koji diktira vetar. Gaenje mora biti usmereno prema
najopasnijim mestima u cilju lokalizacije poara. arite se gasi na taj nain to se najjae snage
grupiu u pravcu irenja poara, tj. za vetrom. Iz tog pravca se dejstvuje punim mlazom. Da bi se
sprecilo irenje poara, treba gasiti arite i sa strane, rasprenim mlazevima. Zbog velike mogunosti
prenoenja vatre putem iskri i ugaraka moraju se predvideti rezervne snage za gaenje novonastalih
poara. Takoe treba organizovati deo VJ koji e voditi rauna o zatiti okolnih objekata. Praksa je
pokazala da su za gaenje poara pri jakom vetru od presudnog znaaja jake snage i dovoljne koliine
vode. To treba da ima na umu RGP kada odluuje da li treba pozvati pomo.
Gaenje poara nou: Karakteristika poara nastalih nou, je da zbog kasnog otkrivanja, a samim tim
dueg vremena slobodnog razvoja poprimaju velike razmere, to umnogome komplikuje akciju
gaenja. Mrak oteava rad VJ zbog slabe vidljivosti. Najee je teko doi do objekta koji je zapaljen,
veoma se teko ulazi unutar objekta, jer su kapije obino zakljuane. Sve ovo oteava izvidanje poara
i sagledavanje situacije. Zbog nepoznavanja terena i slabe vidljivosti smanjena je brzina u radu VJ koje
uestvuju u gaenju, a poveana je opasnost od povreivanja. Zbog toga je potrebno ljudstvo u VJ
obuavati u uslovima koji su slini nonom radu i detaljno prouavati teritoriju koju obezbeuje VJ.
73
74
Postupci RGP koji je prvi stigao na poar, imaju poseban znaaj za uspeh gaenja poara i
spaavanja. Obino ovaj RGP deluje u ekstremnim uslovima, i vema je vano da na vatrogasce u tim
kratkim minutama deluje na nain da im ulije poverenje u mogunost izvrenja postavljenih zadataka, i
potini svojoj volji.
Greke koje ispolji prvi RGP obino dovode do produavanja procesa gaenja poara i
poveanja materjalne tete.
U zavisnosti od stepena informisanosti o situaciji RGP moe doneti odluke u sledeim
uslovima:
odluke u uslovima poznavanja svih osnovnih elemenata na poaru (to su retki primeri i
vezani su za manje poare otvorenog prostora ili poara u poetnom stadijumu),
odluke u uslovima rizika kada je situacija u poetku gaenja poara procenjena na
bazi verovatnih karakteristika i gde se svi bitni elementi ne mogu sagledati u celosti,
odluke u uslovima nejasne situacije, nepoznavanja osnovnih elemenata situacije,
poara industriskih kompleksa, velike zadimljenosti i visoke temperature i sl.
To znai, da se odluka mora doneti vrlo esto u uslovima u kojima se nemogu precizirati svi
elementi, tj u uslovima rizika. Da bi rizik bio opravdan, moraju se odrediti sledee injenice:
nepostojanje opasnosti po ivot uesnika gaenja niti onih koji oekuju pomo, iskustveno
posmatranje situacije na bazi slinih dogaaja, mogunost donoenja alternativnih odluka i slino.
Prevelika bojazan prema riziku, dovodi do neaktivnosti VJ, ali i velika samouverenost i ne sagledavanje
toka intervencije mogu prouzrokovati lo rezultat. RGP bez posebne potrebe ne treba menjati, to
znai, da e prvi komandir koji stie na lice mesta rukovoditi tokom intervencije do momenta stizanja
komandira - rukovodioca vieg po inu. Rukovodioc vii po inu, se informie o toku intervencije i on
donosi odluku dali e preuzeti rukovoenje ili e to i dalje raditi RGP koji je prvi stigao na mesto
poara. Pregrupisavanje snaga i sredstava vri se u sluaju iznenadne promene situacije izazvane
eksplozijom, obruavanjem i brzim irenjem vatre na druge gorive povrine. Odgovornost za dalje
postupanje i rukovoenje na poaru pada na teret rukovodioca najvieg po inu.
Analizom greaka u rukovoenju, prilikom taktikih dejstava gaenja poara i spasavanja,
dolo se do zakljuka, da najvie greaka ini RGP koji je prvi stigao na mesto poara. Iz tih razloga se
obuci ovih opereativnih kadrova (voa grupa, komandiri odelenja, vodova i eta) posveuje posebna
panja. Naini njihove obuke izvode se na razliite naine, a gde za to postoje uslovi i u specijalnim
poligonima i trenaerima. RGP na poaru radi breg raspoznavanja treba da nosi posebnu oznaku.
RGP prilikom veih i sloenijih poara, esto nije u stanju da sam ostvari potpunu koordinaciju
rada, niti moe da postigne sve to je potrebno da bi se gaenje uspeno odvijalo. Iz tih razloga i u
uslovima istovremenog angaovanja vie VJ u gaenju, formira se operativni tab. Kod formiranja
operativnog taba obavezno treba utvrditi mesto za njegov smetaj - komandni punkt, odakle e se
rukovoditi gaenjem poara. Komandni punkt (mesto) se postavlja na mesto odakle se najbolje moe
pratiti dejstvo VJ na glavnim odluujuim sektorima rada. RGP se stalno nalazi na komandnom punktu
odakle je u mogunosti da prati razvoj poara, koordinira akcije gaenja po sektorima kao i ukupan rad
svih snaga angaovanih na gaenju poara i spaavanju.
Komandni punkt se postavlja u okviru nekog prostora gde su postavljena sredstva veze i on
mora biti posebno oznaen, a u uslovima intervencije nocu i odgovarajue osvetljen.
Operativni tab ima zadataka da organizuje i realizuje sprovodenje plana koji je doneo RGP. U
uslovima intervenisanja u velikim industrijskim objektima sa sloenim tehnolokim procesom, ili u
uslovima poara gde su izraene posebne opasnosti (gasovi, radioaktivna materija, mogucnost
eksplozije i sl.), u tabu se uvek nalaze i tehnika lica koja dobro poznaju tehnoloki proces ili
karakteristike objekta koji se gasi.
Zadatak taba je i priprema odluka za RGP i staranje o uslovima koji obezbeuju bezbedan
rad VJ, odravanje ispravnosti angaavanje tehnike i otklanjanje neispravnosti, obezbeivanje
dopunskih snaga, sredstava i dr.
SEKTORI RADA VJ
Sektor rada (borbeni sektor)
Sektori rada (borbeni sektori) na poaru, su sektori na kome su koncetrisane snage i sredstva
sa konkretnim zadatkom i ogranienim frontom dejstava. Na sektorima rada je angaavano jedno ili
vie odeljenja u izvravanju taktikog zadatka, a pod kontrolom jednog komandira - rukovodioca
sektora rada.
Treba razlikovati poarni sektor od sektora rada. Na jednom poarnom sektoru moe se
organizovati, u zavisnosti od uslova koji vladaju na poaru vie sektora rada. Ako situacija na mestu
75
poara dozvoljava, dejstvo jednog fronta gaenja, RGP ce neposredno koordinirati radom te VJ, pa
organizovanje posebnih sektora rada nije potrebno. Veliina sektora rada zavisi od karakteristika
objekta i mogunosti manevrisanja snaga i sredstava. Svaki sektor rada ima vie pristupa zoni poara;
kroz prozorske ili otvore vrata, napravljene otvore u pregradama, meduspratnim konstrukcijama,
zidovima i dr.
U uslovima veih i sloenijih poara, gde je neophodno angaovanje vie VJ koje e dejstovati
iz razliitih pozicija i pravaca i koje su medusobno odvojene, treba organozovati onoliko sektora rada,
koliko to situacija nalae.
Kod poara na otvorenom prostoru, zavisno od konfiguracije terena, poloaj i obim poara
mogu zahtevati organizovanje i sprovodenje nekoliko odvojenih sektora rada.
U poarima na stambeno - poslovnim zgradama, esto se organizuje vie sektora rada, u
zavisnosti od mesta likvidacije ili lokalizovanja poara (npr. kod gaenja poara drugog sprata u
stambenoj zgradi, organizuje se sektor gaenja koji je lociran na mestu poara, a na prvom i treem
spratu se organizuju sektori zatite, da bi se spreila mogunost irenja poara ka njima). Odreivanje
potrebnih snaga i sredstava zavisi od znacaja sektora. U sluaju gde su znaajna arita, organizuju
se i angauju najjae snage.
U principu svaki sektor rada treba da ima po jednog komandira tj. lice koje je zadueno za
organizaciju izvoenja gaenja. U nekim sluajevima kada to situacija nalae, a nema dovoljno
komandira, na dva sektora rada moe biti angaovan jedan komandir.
76
da prati rad tehnike, stanje pruga za snabdevanje vodom, utroak sredstava za gaenje, da
izrauje emu magistralnih pruga za snabdevanje vodom,
organizuje susret i prihvatanje VJ koje stiu iz raznih pravaca na mesto poara, njihovo
ukljuivanje u gaenje poara, i prikljuivanje na izvore vode,
odreuje svoje pomonike radi rukovoenja radom pozadinske slube na odreenim
sektorima.
Kod velikih poara formira se operativni tab, u iji sastav ulazi i rukovodilac pozadinske
slube (RGP postavlja komandira koji rukovodi pozadinskom slubom).
Rukovodilac pozadinske slube se stara da se blagovremeno ispune svi napred navedeni
zadaci i o tome obavetava RGP .
Kod veih poara gde nije formiran operativni tab, uloga rukovodioca pozadinske slube
znatno se poveava. U tom sluaju, poseban znaaj ima dobro oranizovan sistem veze, koji se
ostvaruje korienjem mobilnih i prenosnih radio stanica, takoe u ovakvim situacijama, poveava se
odgovornost, pokretljivost i koordinirajua uloga RGP.
Kod poara na objektima za koje je uraena operativna karta gaenja poara, organizacija
rada pozadinske slube je u mnogome olakana. Na planu su ucrtani izvori snabdevaja vodom (dat je
plan hdrantske mree, rezervoara za vodu i drugih izvora za snabdevanje vodom), ucrtani su poarni
putevi i oznaeni pravci kretanja vatrogasnih vozila, oznaeni su i svi prolazi i druge
komunikacije.JOZEF Sve ovo doprinosi lakem rasporeivanju vatrogasnih vozila i tehnike, njihovom
prikljuivanju na izvore vode, kao i postavljanje magistralnih vodnih pruga.
Bez dobro organizovane pozadinske slube nemoe se zamisliti uspena organizacija akcije
gaenja poara, jer sam tok akcije gaenja direktno zavisi od rada pozadinske slube.
77
78
Autocisterne imaju rezervoare obino od 5000-10000 lit. vode. Osnovna uloga autocisterni je
donoenje vode od stanice do mesta poara. U odreenim sluajevima autocisterne se mogu ukljuiti
u relejni sistem dopremanja vode.
Proraun broja vatrogasnih autocisterni za obezbeenje vode za gaenje poara odreuje se
po formuli:
+1
79
f)
Izrada operativnih karti gaenja poara, koje slue kao pomo RGP u organizovanju, a
posebno na poetku organizovanja gaenja poara.
g) Reavanje poarno-taktikih zadataka, kao glavnog oblika praktine obuke vatrogasaca i VJ
prilikom uvebavanja gaenja poara na konkretnim objektima.
h) Analize vatrogasnih intervencija, posebno analize gaenja poara, sa ciljem da se stvore
struno-iskustveni pokazatelji, koji e posluiti u planiranju i razradi taktike gaenja buduih
poara, odreivanju odgovarajuih snaga i sredstava i dr.
i) Prouavanje operativne situacije na teritoriji koja se titi iji su osnovni elementi: broj i
struktura intervencija, angaovanost sredstava, vreme stizanja na mesto intervencije, vreme
trajanja intervencije, uestalost i broj istovremenih intervencija, potronja sredstava za gaenje
i dr. Uvidom i prouavanjem ovih osnovnih elemenata, dobija se dosta tanih pokazatelja, koji
pomau u odreivanju konkretnih naina planiranja i delovanja VJ.
Obuka vatrogasaca, vri se neprekidno, tokom itavog perioda slube, kroz planove rada i
programe teorijske i praktine obuke.
Provera znanja iz pojedinih oblasti vri se u okviru sistema osposobljavanja i o tome se vodi
posebna evidencija. Rezultati ove provere mogu uticati na dalje napredovanje u slubi, pohaanje
dodatnih kurseva, poboljanje materijalnog statusa vatrogasaca i drugo.
U sistemu obuke koriste se najee sledee metode: Predavanje - izlaganje (sl.br. ),
praktino prikazivanje i objanjavanje, prikazivanje, praktino delovanje prilikom gaenja eventualnih
poara ili intervenisanja, samostalni rad i dr. U izvoenju obuke moe da se koristi vie metoda
istovremeno.
Najcece i najefikasnije izvoenje obuke je putem reavanja zadataka i izvoenje vebi na
objektima koji su u zoni koju titi VJ.
Sl.br. 54. Predavanje kao metod izvodenja teorijske i praktine
obuke
80
81
11. Putevi - pravci evakuacije u objektu (obeleeni, nisu obeleeni), panina svetla, agregati
za napajanje elektrinom energijom (ako postoje);
12. Graevinske karakteristike objekta, krov, meduspratne konstrukcije, zidovi (vrsta
materijala), protivpoarni sektori;
13. Visina i spratnost objekta;
14. Mesta za prolaz dima i toplote (ventilacioni kanali, mesta ugradnje i nain aktiviranja
protivpoarnih klapni i dr.);
15. Snabdevanje elektrinom energijom (trafo stanice, glavne elektro sklopke, snaga lokacija,
mogunost iskljuivanja);
16. Stabilni ureaji za dojavu i gaenje poara (vrsta, koliina, sredstva za gaenje poara i
mesto postavljanja);
17. Prisustvo radnika u proizvodnji i objektu (povremeno, smensko, stalno i broj prisutnih);
18. Organizacija vatrogasne slube (broj ljudi u smeni, vanija oprema, veza sa njima);
19. Spisak strunih lica i poznavalaca tehnolokog procesa iz objekta, koja mogu da se
angauju u toku intervencije.
Tekstualni deo operativne karte prakticno se sacinjava kratkim odgovorima na navedena
pitanja - oni elementi koji objekat nema (npr. stabilne sisteme za gaenje poara) ne treba da se unose
u kartu.
Grafiki deo operativne karte gaenja poara se sastoji iz sledecih elemenata:
1. Strelica u pravcu Severa koja pokazuje kartografski smer;
2. Situaciona karta sa dispozicijom svih objekta (ako ih ima vie);
3. Povrine po kojima je mogu bezbedan i siguran prilaz vatrogasnih vozila i teke tehnike
objektu;
4. Prilazi i ulazi u objekte;
5. Lokacije objekta koji mogu da budu ugroeni nastalim poarom, nezavisno od toga da li
pripadaju tom preduzeu ili objektu;
6. Oznaeni putevi za spaavanje i evakuaciju;
7. Stepenite prostorije sa smerom izlaenja i prilazima spratovima, a posebno protivpoarna
stepenita;
8. Liftovski prostori;
9. Lokacija postojeih spoljnih hidranata (po mogustvu i unutranjih);
10. Lokacija otvorenih nalazita za snabdevanje vodom;
11. Lokacija rezervoara za vodu;
12. Osnove spratova, u koliko je objekat viespratni, ako je razliit tehnoloki ili drugi proces
po spratovima, pa je izrada osnove istih neophodna zbog promena taktike gaenja i
sredstava za gaenje;
13. Poarni pregradni zidovi;
14. Mesta iskljuenja gasnih i drugih instalacija u objektu koja mogu da utiu na irenje poara
i njegovo gaenje;
15. Mesta ugraenih stabilnih sistema za gaenje poara;
16. Lokacija poarno-opasnih, otrovnih, eksplozivnih i radio-aktivnih materija u objektu;
17. Lokacija trafostanice (ako postoji) i glavnih elektrosklopki;
Grafiki deo operativne karte gaenja poara radi se tako da glavni prolaz, odnosno glavni ulaz
koji vatrogasci koriste u intervenciji, bude na donjoj ivici lista.
Grafiki deo operativne karte gaenja poara radi se na listovima sa prethodno uradenom
kvadratnom podelom osnove (ili na milimetarskom papiru), na koju se zatim ucrtavaju objekti u
naznaenoj razmeri. Na osnovu ovako ucrtanih objekata, mogue je brzo odreivanje rastojanja
izmeu objekata, kao i veliine samih objekata.
Kod ucrtavanja objekata sa vie spratova, njihov broj mora da se prikae (npr. tri podrumske
etae, prizemlje, osam gornjih spratova kao: -3, Pr, +8.).
Podaci o sadraju grafikog dela mogu da se ispiu jasnim tekstom na samom crteu ili da se
prikau grafikim simbolima, prema JUS.J1.220 od 16.12.1981 godine.
Ukoliko podaci o sadraju ili nazivu objekata ne mogu direktno da se upiu, onda se ovi podaci
oznaavaju brojem ije se znaenje daje u legendi, koja je sastavni deo grafikog dela karte.
82
U gornjem desnom uglu grafikog dela karte ostavlja se jedno polje za unoenje registarskog
broja, a u desnom donjem uglu ostavlja se jedno slobodno polje koje slui za oznaavanje objekata.
U grafikom delu operativne karte za prikazivanje odreenih znaenja, upotrebljavaju se i boje
(plava - voda za gaenje, rezervoari i otvorena nalazita, uta - povrina po kojoj ne smeju da se kreu
vatrogasna vozila, crvena - prostorije i povrine sa posebnom opasnocu), kao i povrine odreene
JUS standardima i odgovarajuim pravilnicima.
Operativne karte gaenja poara razraduju se svake godine u okviru vatrogasno-taktikih
vebi i taktikih zahteva gaenja poara u objektima. Prikaz grafikog dela operativne karte za jedan
zamiljen objekat dat je na slici br. 55.
83
84
b)
c)
d)
e)
f)
smer vetra,
mesta podzemnih, nadzemnih i zidnih hidranata i rezervoara za vodu,
raspored vatrogasnih vozila, sprava i opreme za spasavanje,
raspored armatura i pruga za gaenje poara,
povrina zahvaena poarom (ova povrina se rafira i najee oznaava
crvenom bojom),
g) komandno mesto.
za vee, sloenije i specificnije poare moraju se raditi taktike skice gaenja za
bitne faze razvoja i gaenja poara, a takoe i taktike skice za posebne sektore
gaenja.
Kod velikih poara na kojima uestvuje vie jedinica, radi se jedinstvena i zajednika analiza
za ceo tok gaenja. U jedinicama koje su uestvovale, razrauje se ceo tok akcije gaenja, sa
posebnim akcentom na sektor na kome je jedinica delovala.
Napred izneti elementi slue kao osnova za izradu analize gaenja poara. U njima su
razraeni osnovni elementi veine moguih slucajeva bez specificnosti poara i drugih intervencija koje
praksa namee.
Obaveza VJ je da na slian nacin rade i analize akcije tehnikih i drugih specifinih
intervencija.
Posle sainjene pismene analize, koju sacinjava RGP, na sastanku se vri analiza na kojoj
uestvuju inspektori zatite od poara, RGP poara i vrioci uviaja poara.
Analiza poara od strane pripadnika VJ koji su uestvovali u gaenju poara vri se pod
rukovodstvom rukovodioca te jedinice. Rukovodilac je duan da o rezultatima obavesti vatrogasce iz
drugih smena koji nisu uestvovali u gaenju poara ili intervenisanju.
85
86
87
pravilu, u njima su smeteni vatrogasni toranj, toplotna dimna komora, deo stambene zgrade i drugi
elementi. Iako je njihov izbor skoro istovetan u svim vatrogasnim centrima zatite od poara, on moe
imati i svojih specifinosti koje su uslovljene specifinou objekata i predmeta koji u datom regionu
predstavljaju uestale sluajeve poara. Pored sloenih ureaja, na njima moraju biti zastupljeni i
jednostavniji radni elementi za izvoenje razliitih vebi sa, na primer, upotrebom mlazeva vode za
gaenje ureaja pod naponom elektrine energije, likvidaciju poara na otvoru cisterne, rad u radnom i
radno-zatitnom odelu, radnom odelu za zatitu od plamena, opasnih materija itd. Vatrogasno
poligonski grad je specijalno opremljen sredstvima za imitaciju (kao to je sluaj sa poarnim stazama
za obuku vatrogasaca) i lako moe biti pretvoren u poarnu stazu sa vijugavom marrutom.
Osnovna razlika izmeu poligonsko-poarne staze i vatrogasnih-poligonskih gradova je to su
ovi drugi opremljeni i administrativnim delom (kancelarije, sale za sastanke, uionice, biblioteke,
kuhinja, objekat za simuliranje poara, labaratorije, soba za pruanje prve pomoi kao i prostorije za
smetaj i boravak polaznika obuke. U mnogim mestima vatrogasno-poligonski gradovi, s obzirom na
prostor koji zauzimaju i infrastrukturu koju imaju, mogu posluiti i za obuku vozaa i kao mesta za
sletanje helikoptera.
U cilju jaanja psihofizikih osobina vatrogasaca izvodi se veba na poligonskim stazama sa
preprekama (sl. br. 58.). Najpribliniji uslovi koji vladaju za vreme autentinog poara postiu se na
vatrogasnim nastavno-istraivakim poligonima. S obzirom da su opremljeni skupocenim ureajima,
veoma su retki. Ima ih u malom broju zemalja, a na njima se najee nalaze vodotornjevi horizontalne
i vertikalne zapremine (rezervoari), crpne stanice i druga inenjerska oprema. Koriste se ne samo za
profesionalnu, ve i za psiholoku obuku vatrogasnih jedinica. Metodologija izvoenja nastave i obuke
na poligonima pripada oblasti poarno-taktikog osposobljavanja, tako da ovde nee biti razmatrana.
Kondiciono-fizika priprema, naroito sportska takmienja: fudbal, koarka, odbojka i dr.
razvija istrajnost u postizanju ciljeva, sposobnost koncentracije i prisebnost u sluajevima neuspenog
toka gaenja poara, jaaju volju za pobedom, za voenjem borbe protiv poara do krajnjih granica,
naviku na kolektivan rad i poverenje u drugove.
LEGENDA
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
9.
10.
11.
12.
13.
14.
15.
16.
17.
18.
19.
iana mrea
Plot
Taraba
Brvno
Dve grede
Skela
Horizontalne lestve
iana ograda
Vratilo
Kombinovane lestve
Tri grede
Otvori, vrata, prozori
Tunel
Hodnik
Nagnuta taraba
Nagazna greda
Jama
Cilj
Start
88
89
ventilacionih kanala, ahtova za liftove i instalacije, izvianje se vri na svim spratovima i tavanu.
Izvianje u procesu gaenja poara vri RGP i rukovodioci sektora do potpune likvidacije poara.
Sl.br. 59. Zadimljavanje stepeninog
podrumu
90
da likvidiraju pojedina arita. Pre poetka gaenja penom moraju se izvriti priblini proraun i odrediti
potrebne koliine koncentrata za penu.
Na sektorima za zatitu spratova iznad poara i mestima prolaska instalacija tehnikih i drugih
kanala, prati se situacija i preduzimaju mere gaenja da se poar nebi proirio. Proveravanje je vrlo
esto potrebno vriti po svim spratovima do vrha zgrade (poznati su sluajevi istovremenih poara na
vie spratova na razvodnim ormarima za elektrinu energiju, kanalizacijonim cevima, ventilacionim
kanalima, liftovskim kanalima, tavanima i dr.).
Istovremeno a ponekad i pre poetka gaenja poara u podrumu, vri se odimljavanje
(odvoenje ili preusmeravanje toka strujanja produkata gorenja i temperature). To se vri dimovucima
a u novije vreme u najveem broju sluajeva specijalnim ventilatorima. U odreenim sluajevima
pomou dimovuka ili specijalnih ventilatora u podrum ili u stepenini prostor uduvava se sve vazduh.
Prilikom upotrebe dimovuka, vri se kontrola da se poar ne proiri u neeljenom pravcu i da ne doe
do rasplmsavanja istog. U pojedinim sluajevima uz odreene uslove u podrumu je mogue gaenje
vodenom parom ili inertnim gasovima. Prilikom gaenja poara u podrumu iskljuuje se napon
elektrine enrgije, i sve gasne instalacije ako postoje. Takoe se vodi rauna o ponaanju konstrukcija
u poaru i u sluaju opasnosti vri se povlaenje navalnih grupa. Ubacivanje pene u podrume vri se
kada u istima nema ljudi. Prilikom silaenja u podrum preko stepenita, vatrogasci se kreu unatrake
a na mlaznici moraju imati vodu. Vrata od ulaza u podrum ne smeju se do kraja zatvoriti jer e time
spreiti protok vode u crevima koje koriste mlazniari u podrumu. Evakuacija imovine sa prvih spratova
iznad mesta poara, vri se onda kada imovina moe biti oteena visokom temepraturom, dimom ili
vodom a takoe i kada imovina ometa dejstva VJ ili stvara dodatno opotereenje na meuspratne
konstrukcije koje mogu da se zbog toga obrue.
91
konstrukcija i karakteristian zvuk gorenja u upljinama. Pri otkrivanju znakova irenja poara po
upljinama konstrukcija i sistemima ventilacije, izvianje se obavezno vri na svim spratovima iznad i
ispod i na tavanu.
Za spreavanje brzog irenja poara, po upljinama konstrukcija i ventilacionim kanalima, vri se
njihovo otvaranje sa istovremenim gaenjem vodom ili penom skrivenih arita poara. U procesu
izvianja utvruje se neophodnost, putevi i naini evakuacije imovine ili njihove zatite, preduzimaju se
mere za iskljuenje napona elektrine energije ili gasovodnih mrea i udaljavanje dima. U prostorijama
sa oiglednim znacima poara, izvianje se vri sa mlazevima vode pod pritiskom.Obzirom da poari
na spratovima dovode do brzog zadimljavanja, evakuacija ljudi se vri sa zadimljenog sprata i sa
spratova gde je najvea opasnost po ljude, a zatim sa svih spratova iznad poara, a ponekad i sa
spratova ispod poara. U zapaljenim prostorijama ljudi se pronalaze pre svega na izlazima i u
prolazima uz prozorske otvore i terase, u kupatilima, na krevketu, deca pod krevetima, ormarima,
uglovima i drugim mestima.
RGP prilikom dolaska na mesto poara ne sme da dozvoli paniku, a ako postoji, preuzima
mere za njeno zaustavljanje. Pri izbijanju panike sve snage i sredstva usmeravaju se za obavljanje
spasilakih radova.
Sl.br. 60. Poar na spratu
Prilikom velikih poara na spratovima RGP organizuje sektore
rada za spaavanje ugroenih, gaenje poara i zatitu spratova iznad i
ispod poara, sa dovoljnim brojem vatrogasaca. Za gaenje poara na
2
spratovima koristi se voda sa C mlazevima (intenzitet 0,06 - 015 l/m s) a
pri velikim poarima mogu se primeniti i B mlazevi ili vodeni topovi.
Najefikasnija je primena vode u obliku vodene magle ili vode sa
sredstvima za kvaenje. U odreenim sluajevima moe se primeniti i
pena srednje i visoke ekspanzije. Odvodne pruge (najee B) za
gaenje poara postavljaju se kroz stepenini prostor ili protivpoarno
stepenite, ili se spolja preko fasada podiu pomou konopaca ili lestava.
Gaenje moe da se vri i mlazevima kroz prozore i terase, preko
automehanikih lestava i hidraulinih zglobnih polatformi. U navedenim
sluajevima (do odreene visine) gaenje moe da se vri i gumenim crevima sa visokim pritiskom i
vodenom maglom. U nekim sluajevima, radi prilaska mestu poara u pojedinim prostorijama otvaraju
se pregrade izmeu stanova. Kod velikih poara, esto puta dobar efekat presecanja poara i
onemoguavanja irenja na vie spratove preko prozora i terasa postie se upotrebom mlazeva preko
automehanikih lestvi i hidraulinih zglobnih platformi. Gaenje poara spolja na treem i viim
spratovima (sl.br. 61.) sa zemlje primenjuje se samo u izuzetnim sluajevima (spreavanje irenja
poara na spoljnjim zidovima objekta ili pri opasnosti od prenoenja poara na krovove)
Sl.br. 61. Gaenje poara na spratu mlazevima sa zemlje
92
93
94
GAENJE POARA U
STEPENITU
Stepenite
po
svojoj
konstrukciji
najee
predstavlja
jedinstven
prostor
u
zgradi, velike je visine,
vezano je za spratove, a
esto i za tavanski
prostor.
Zbog
takve
izgrednje
stepenita
predstavljaju opasnost za
irenje poara navie,
kao i na spratove. Poar
u stepenitu ugroava i
ljudske ivote jer je zbog
vatre
i
dima
onemoguena
evakuacija. Stepenite se
najee izgrauje od
betona,
drveta
ili
prirodnog kamena.
Ako je poar
zahvatio
drveno
stepenite, pojavie se visoka temperatura i plamen koji e dostizati do gornjih spratova, a stepenite
e biti puno dima. Poar se moe vrlo lako proiriti na stanove preko ulaznih vrata, a samo stepenite
vrlo lako izgoreti i propasti. U pojedinim sluajevima usled visoke temperature moe doi do oteenja
i pada stepenita od betona i prirodnog kamena (prilikom poara u poslovnim prostorijama preduzea
u Beogradu koji se dogodio dolo je do pada betonskog stepenita i teeg povreivanja dva radnika
VB Beograd.)
Zbog brzog irenja poara navie i horizontalno, kao i zbog stvaranja velikih gasova koji mogu
ugroziti tavanski prostor i krov, gaenje poara zahteva istovremeno delovanje iz vie pravaca.
Sl.br. 65. Gaenje poara u stepeninom prostoru
Najvaniji zadatak je spaavanje ljudi. Napad na poar
se izvodi istovremeno sa sprata iznad i ispod poara i
spolja sa lestava. Istovremeno stanari se umiruju i
zabranjuje se otvaranje vrata, koje vode iz stana na
stepenite. Ako je poar i zraenje intezivno, vri se
hlaenje vrata ugroenih stanova, a na najviem mestu
stepenita postavlja se mlaz vode za odbranu od
irenja poara na tavan. Kretanje po stepenitu je
rizino zbog mogueg pada.
95
Tekoe pri gaenju ovih vrsta poara su, u tome to se arite teko pronalazi. Po mirisu i
dimu teko ga je pronai, jer se dim moe pojaviti na sasvim drugom mestu. Kod traenja arita
takvog poara, rukom se pipa po podu odnosno plafonu da se ustanovi najtoplije mesto. Takoe je
mogue prislukivanjem uti pucketanje. Ukoliko taj nain istraivanja ne uspe, pod odnosno plafon
mora se otvoriti tamo gde se predpostavlja gde je arite. Tamno uta mrlja je najverovatniji znak
mesta arita poara.
Kada se pronade arite, odgovarajuim alatom (testere, aklje) odstranjujemo parket, daske,
karatavan. Prilikom otvaranja meuspratne konstrukcije akljom zbog opasnosti od pada konstrukcije
vatrogasac mora stajati na bezbednom mestu (okviri vrata ili prozora). Svaki rad mora biti struno
izvren da se ne napravi nepotrebna teta. Dok se arite otvara moraju se imati pripremljeni mlazevi
vode za gaenje poara. arite se ne sme nikada polivati vodom iz kante ve samo mlazem, jer se
teta samo poveava. Ugljenisane grede i daske treba potpuno oistiti, da bi odstranili sakrivene iskre.
Ukoliko je potrebno odstraniti grede, nosae, treba izvriti podupiranje. Po zavretku gaenja poara
potrebno je sve pospremiti i oistiti. Pre nego to vatrogasci napuste prostorije, moraju se uveriti da
nema opasnosti od ponovnog izbijanja poara. Prilikom gaenja poara ovog tipa vrlo efikasno je
gaenje poara sa brentaom.
Osnovni je zadatak spreiti irenje poara na neposrednu okolinu. Razlikujemo dva najtipinija
sluaja:
Ako je zgrada od tvrdog materijala, dimnjaci dobro izvedeni, a u blizini dimnjakih otvora se ne
nalaze zapaljivi predmeti i ne preti opasnost od iskri, nije potrebna nikakva intervencija u pogledu
suzbijanja poara ai u dimnjaku. Naroito treba pripaziti na mesta prolaza dimovodnih kanala kraj
drvenih okvira, zatim na mesta zapaljivih materijala u njihovoj blizini, kao i na krovnu konstrukciju
drvenih krovova. Vatrogasci najee proveravaju stepen zagrejanosti dimnjaka pipanjem sa spoljne
strane kanala.
Ako je u pitanju zgrada sa drvenim tavanicama, drvenom krovnom konstrukcijom, sa zapaljivim
pokrivkom, i u sluaju kada iskre neposredno ugroavaju okolinu, potrebno je preduzeti mere aktivnog
gaenja. Osnovni zadatak je spreiti irenje poara na neposrednu okolinu. U tu svrhu potrebno je
96
postaviti strau koja mora paziti na letenje iskri, a u svim etaama, gde se nalaze otvori u dimnjaku,
zatvoriti vrataca i paziti da se u blizini ne zapali gorivi materijal.
Vatru u dimnjaku je teko ugasiti0, jer se ona nalazi na povrinama na koje je teko delovati
nekim sredstvom za gaenje. Zato se najee primenjuje uguivanje zatvaranjem svih otvora mokrim
krpama. Pri tome treba imati strpljivosti, jer je potrebno due vreme da se gorenje utia. Potpuno
gaenje je teko postii. Posle uguivanja vatre zapaljenu a treba elinom etkom i kuglom skinuti
sa unutranjih povrina dimovodnog kanala i kroz dimovodna vrataca u podrumu oistiti. Za tu svrhu
koristi se komplet dimniarskog alata. Ako je gorenje u dimnjaku tako jako da preti opasnost od irenja
poara, onda je potrebno i poeti gaenje aparatima sa suvim prahom. Ne sme se upotrebljavati voda
za gaenje, jer bi dimnjak pukao i sruio se. Voda se u usijanim zidovima dimnjaka odmah tako
zagreje da prelazi u paru koja poveava svoju zapreminu (oko 1500 puta) i vri pritisak na zidove
dimnjaka. Kada se ustanovi da ne postoji opasnost od novog poara, vatrogasci moraju zgradu ostaviti
u redu i istu.
Poarom zahvaene prostorije treba oistiti, odstranjene i izneene stvari treba vratiti na svoje
mesto. Stanare treba upozoriti da prostorije ne naputaju izvesno vreme i da sami pripaze da li se
zidovi i dalje zagrevaju.
Zbog nedostatka vazduha pojavie se ugljen-monoksid u prostorijama kroz koje prolazi
dimnjak, pa ljudi i ivotinje moraju ukloniti.
97
98
99
postavljanje pruge za gaenje i poetak gaenja dosta veliko (jedan minut za jedan sprat). Pruge se
mogu postaviti i na druge naine (pomou lestvi preko fasade pomou konopca i dr.). Odvodna creva
trebaju da budu duine 30 metara. Novija vatrogasna vozila izrauju se sa centrifugalnim pumpama
koje omoguavaju dopremanje vode na objekte visine i do 100 metara a da pritisak na mlaznicma
iznosi 2 - 3 bara. Ukoliko jednom pumpom ne moe da se obezbedi dovoljan pritisak na mlaznicama
moe se na odreenoj visini objekta postaviti druga pumpa sa zadatkom da obezbedi na mestu
gaenja odgovarajui pritisak. Zbog mogunosti pucanja creva ili spojki potrebno je na svakih 3 - 4
sprata ostaviti po jedno rezervno crevo. Za pojedinano izvoenje ugroenih lica kroz zonu dima ili za
izvoenje vatrogasca kome je nestalo vazduha u izolacionom aparatu izviacka grupa koristi izolacione
aparate sa "T" ravom (mogunost istovremenog korienja aparata od strane dve osobe).
Zbog poarne ugroenosti visokih objekata za iste je potrebno raditi operativne karte i planove
a VJ moraju u planu obuke redovno prouavati ove objekte i vebati na njima. Prilikom gaenja poara
na visokim objektima od samog poetka akcije spaavanja i gaenja potrebno je neposredna saradnja
i koordinacija aktivnost sa MUP-om, hitnom pomoi, vodovodom, elektrodistribucijom, slubom za
odravanje liftova a u nonim uslovima moraju seobezbediti ekipe za rasvetu terena gde se radi.
Mere bezbednosti za vatrogasce prilikom gaenja i spasavanja na visokim objektima, opisani
su u delu koji obrauje gaenje poara na spratovima.
100
automehanikih lestvi ili hidrauline platforme trebalo bi iskoristiti takvu pogodnost. Pri akciji gaenja i
spaavanja mogu se koristiti kranovi i dizalice za prenoenje potrebne opreme, ukoliko nisu u zoni
ugroenoj poarom.
Opasnosti pri gaenju ovakvih objekata su naroito izraene u nonim uslovima.
Praksa je pokazala da se najei poari na objektima u izgradnji poari prostorija za smetaj
radnika (barake) kao i prostorijama u kojima su smeteni izolacioni materijali ili mesto njihove
ugradnje.
101
onih pozicija koje su sigurne od mogueg obruavanja i ruenja. Ako je poar izbio u magacinskom
prostoru, uvoenja pruge za gaenje treba vriti najkraim moguim putem preko glavnog i sporednih
ulaza u objekat.Obino se magacinski prostor naslanja na prodajni prostor, to uslovljava aktivnu
zatitu ove veze u cilju spreavanja irenja poara ka prodajnom delu. Kod gaenja prodavnica (sl.br.
70.) i robnih kua smetenih na spratu ili prizemlju neke stambene ili poslovne zgrade, obavezno je
stvaranje mogunosti za provetravanje i odimljavanje. Posebnu panju treba obratiti na mogue irenje
poara i produkata gorenja kroz otvore za ventilaciju, klimatizaciju, elektro-razvode i druge otvore.
Ukoliko situacija to nalae treba izvriti evakuaciju komunikacionim putem ili korienjem mobilne
vatrogasne opreme. Upotreba lestava i platforme, pored akcija evakuacije, omoguava i efikasno
gaenje i tienje prostora na pravcu razvoja poara na spoljnjem delu zgrade, po vertikali. Gaenje
poara u navedenim objektima podrazumeva zatitu vatrogasnih ekipa linom zatitnom opremom, uz
obaveznu zatitu disajnih organa izolujuim aparatima. Pri gaenju poara u pijanim prodavnicamatezgama, izgraenim od sagorljivih materijala, akciju dejstva vatrogasnih ekipa treba usmeriti na
spreavanje irenja poara na susedne objekte i gorive materije a potom se usmeriti na arite poara.
Brzina irenja poara u letnjim uslovima se kree od 4-5m/min. Jedan od osnovnih zadataka RGP je,
pored preduzimanja odgovarajuih aktivnosti na omoguavanju procesa evakuacije, zatita prostora
na pravcima irenja poara, gaenje arita i evakuacija vrednih dobara iz poara. Evakuie se
najvrednija roba, materijali skoloni eksploziji i materijali koji u procesu gorenja oslobaaju toksine
materije. Za gaenje treba izabrati sredstvo koje najmanje oteuje gorivu materiju, brzo prekida
proces gorenja i ostvaruje dobre efekte gaenja. Najee se koristi voda u obliku vodene magle i
rasprenog mlaza, teka i srednja pena. Po zavretku akcije gaenja treba prekontrolisati mesto
gaenja poara u cilju eliminisanja uslova za ponovni nastup procesa gorenja.
102
Gaenje
poara
u
hotelima predstavlja sloenu
intervenciju VJ, koja zbog svojih
specifinosti, zahteva obavljanje
nekoliko
taktikih
dejstava
istovremeno.
Hoteli se obino grade
kao kompleksni visoki objekti,
tako da se i taktika dejstva pri
gaenju i spasavanju odvijaju
kao i pri poarima u visokim
objektima.
Hoteli se sastoje iz
velikog hola, restorana, kuhinje,
kasina, barova i velikog broja
soba. Obino se u okviru hotela
nalaze garae i ostale pomone
prostorije:
magacini,
lokali,
zanatske radnje, perionica i
slino.
Sve
prostorije
su
povezane
horizontalnim
i
vertikalnim
komunikacijama
(hodnici, stepenita i liftovi).
U
sluaju
nastanka
poara u hotelima treba oekivati
brzi razvoj poara i veliku
koncentraciju dima, usled raznovrsnosti i koliine gorivog materijala.
Usled toga treba obratiti posebnu panju pri spasavanju lica koja se nalaze u objektu, kao i na
bezbednost vatrogasnih jedinica koje uestvuju u gaenju poara.
Poto se u vremenu nastanka poara u hotelima mogu nai i strani gosti, potrebno je
obezbediti lice koje e se sa njima sporazumevati u izvravanju zadataka koje postavi RGP.
Zbog tih nepovoljnih uslova pri gaenju i spasavanju, potrebno je precizno organizovati rad
komandnog taba, koji treba da povee i organizuje sva taktika dejstva (spasavanje ugroenih lica,
gaenje poara, odimljavanje objekta, nesmetano snabdevanje vodom, dopremanje potrebne opreme i
dr.).
Za gaenje poara hotela, a posebno sa veim brojem spratova, potrebno je angaovanje
velikog broja snaga i sredstava. Ako se radi o visokom objektu, gde postojea oprema i specijalna
vozila ne mogu da daju odgovarajue rezultate pri spasavanju ugroenih lica, potrebno je angaovati
helihopterske jedinice, koje su dale dobre rezultate u akcijama spasavanja u poarima na ovakvim
objektima.
Poari u hotelima u svetu esto puta su sa katastrofalnim posledicama i velikim ljudskim
rtvama (hotel "NJINECOFF" - (SAD) - 119 rtava, hotel "MGM GRAND" - (SAD) - 85 rtava i 600
povreenih).
103
104
su ogromne, kako u materijalnom smislu, tako i zbog unitavanja podataka. Raunski centar je obino
smeten u objektu vee spratnosti, a raunska sala ima tzv. tehnoloki pod (ispod koga je postavljena
elektrina kablovska instalacija) i sputeni plafon. Podne ploe su od teko zapaljivih materijala
(antistatiki).
Poari mogu biti otvoreni (po graevinskoj konstrukciji, opremi) i skriveni (ispod poda, iznad
plafona, izmeu zida za zvunu izolaciju i noseih zidova koji su esto sa upljinama, kao i u
vertikalnim ahtovima za elektrinu instalaciju i u kanalima za ventilaciju i klimatizaciju). Dodatna
opasnost je gorenje teko zapaljivih materijala - penoplasta na bazi polivinil - hlorida iji podukti
gorenja su toksini i samim tim opasni po ivot zaposlenih i vatrogasaca. Dim nastao usled poara
brzo ispunjava prostorije i iri se na susedne prostorije i spratove iznad.
Prilikom dolaska na poar RGP stupa u vezu sa zaposlenim u raunskom centru od kojih
dobija informacije o mestu izbijanja poara i preduzetim merama. Ako na mestu poara nema nikoga
RGP organizuje i vri izvianje. Prilikom izvianja utvruje se: ugroenost ljudi, aktiviranje sistema za
automatsko gaenje, dali su ukljueni ili iskljueni sistemi ventilacije i klimatizacije, ugroenost puteva
evakuacije, iskljuenje napona elektine instalacije, mogunost odimljavanja, skrivena arita vatre u
podovima i dr.
Prilikom poara u raunskim centrima, na intervenciju se obavezno alju specijalna vozila sa
prahom, CO2, halonom.
Za gaenje poara, u prvom redu treba koristiti svu raspoloivu opremu koja postoji na mestu
poara (stabilne sisteme, rune aparate, unutranju hidrantsku mreu).
Za gaenje poara u raunskim salama po pravilu treba koristiti halone i ugljendioksid. Vodu
treba primenjivati samo u izuzetnim sluajevima, kada postoji opasnost od prenoenja poara na
druge prostorije i spratove. U tom sluaju koriste se vodena magla, raspreni mlaz. Vodu treba bacati
samo na vidljiva arita poara, spreiti njeno padanje na nezapaljene ureaje i instalacije i nedozvoliti
prolivanje suvine vode, jer ona moe naneti dodatne materijalne tete. Na tehnikim spratovima,
kablovskim regalima, kanalima, ispodpodnim prostorijama za gaenje se koristi ugljendioksid i pena.
Kod primene pene mora se voditi rauna da kablovi ne budu pod naponom. U nedostatku halona i
ugljendioksida za gaenje moe da se koristi prah, ali treba znati da isti nije najbolje reenje i da pravi
dodatnu tetu na opremi koja je gaena. Istovremeno sa gaenjem poara, posebno u prostorijama
gde se nalazi raunska oprema i prostorijama za skladitenje (magnoteka), potrebno je zatititi opremu
i instalacije od prekomerne upotrebe sredstava za gaenje. To se vri raznim vrstama prekrivki.
105
objekta. Proizvodni procesi zahtevaju upotrebu zapaljivih agresivnih materija i eksplozivnih materija,
to ini veliko poarno optereenje u okviru tehnolokog procesa. Veina proizvodnih procesa ima
zajednike odlike i situacije kod nastanka poara i aktivnosti na gaenju. Razvoj poara u industriji se
odlikuje brzim irenjem vatre, tako da poar u relativno kratkom vremenskom periodu zahvata znatne
koliine gorivog materijala, ureaja i instalacija. To nanosi velike materijalne tete, velika je mogunost
povreivanja, a deavaju se i smrtni sluajevi. Gaenje je sloen, teak i rizian zadatak, koji je
definisan taktikim zahvatom RGP. Sam taktiki nastup se bazira na procenama i reenjima u okviru
operativnih karata, gaenja kojima su definisani svi bitni elementi za uspean nastup VJ. Pozanavanje
tehnolokog procesa i opasnosti koje iz njega mogu da proisteknu, raspored objekta, mogunost
snabdevanja vodom, raspored instalacija i mesta njihovog iskljuenja, bitno utiu na smanjenje rizika
za vatrogasne ekipe u procesu gaenja i na evakucaiji ugroenih lica i imovine.
Izvianjem poara treba ustanoviti sledece elemente: vrstu i karakter gorive materije,
ugroenost ljudi i naine izvoenja akcije evakucacije, izbor snaga i sredstava za gaenje, pravce
irenja poara i njegovog presecanja na odreenim pozicijama, iskljuenje izvora energije i nain
snabdevanja vodom, kao i niz drugih podataka koji uslovljavaju uspeno gaenje. Posebnu panju
prilikom izvianja treba posvetiti pojavi moguih eksplozija i akcidenata, sa eksplozivnim i opasnim
materijama, pa shodno tome preduzeti adekvatne mere zatite VJ. Gaenje poara, odreivanje
sektora rada i izbor taktikog nastupa i sredstava za njegovo sprovoenje je primarni zadatak
vatrogasnih ekipa. Treba nastupiti brzo, sa dovoljnim snagama i sredstvima po pravcima irenja
poara, a potom i po aritu poara. To je osnovni cilj RGP i svakog pojedinca u sastavu VJ. Pored
dovoljnog broja snaga i sredstava, treba posedovati instrukcije iz operativnih karata i struan i obueni
kadar vatrogasnih jedinica. Na uspenost akcije gaenja bitno utie pomo i tehnikih lica iz
industrijskog objekta ili sistema.
Za izbor adekvatnog taktikog nastupa potrebno je poznavati vrstu i karakter materije koje
gore, ili e biti zahvaene vatrom, raspored karakteristike ventilacionih sistema, postojanje praina u
tehnolokom procesu i drugo.
Prisustvo opasnih materija, njihova toksinost, zapaljivost i eksplozivnost utiu na voenje
akcije gaenja poara i evakuaciju ljudi. Pojava ugljen-monoksida, ugljen-dioksida, fozgena i drugih
produkata gorenja kao i tetnih i opasnih gasova kao to su vodonik, acetilen, amonijak, kiseonik u
uslovima izbijanja poara, nosi veliki rizik za VJ. To obavezuje na adekvatne mere, zatite pojedinaca,
a u sklopu toga i ire okoline, ako ozbiljnost situacije to nalae. Ako je u okviru tehnolokog procesa
obavezna upotreba zapaljivih gasnih fluida koji su smeteni u okvire rezervoara ili boca razliite
zapremine, poar koji se iri ka njima dovodi vrlo esto do eksplozije sa velikim razornim dejstvom.
Posuda sa gasom iz koje izbija plamen, ako se ne zagreva dodatno iz okruenja ne predstavlja
opasnost za pojavu eksplozije, jer se plamen ne moe uvui u unutranjost boce zbog razlike pritiska u
boci i atmosferskog pritiska vazduha u okruenju. Hlaenje boca koje su izloene toplotnom dejstvu je
osnovna mera kojom se otklanja opasnost od eksplozije. Treba dejstvovati sa bezbednih pozicija, iza
sigurnih zaklona, ili sa mlazevima kojima se upravlja sa odreenih rastojanja. Pri pucanju elinih
boca, njeni delovi usled snage udarnog talasa, mogu biti odbaeni i nekoliko stotina metara od mesta
eksplozije, to dodatno usloava situaciju.
Ventilacioni ureaji i kanali predstavljaju posebnu opasnost zbog mogueg brzog prenoenja
poara iz jednog prostora u drugi. Kanali kojima se odstranjuje praina iz nekog tehnolokog procesa
najee vode preko krovne konstrukcije u slobodni prostor. U tim sluajevima gde su u okviru
tavanskog prostora smetene komore za sakupljanje praine, pojava i najmanje iskre ili plamena
predstavlja mogunost nastanke eksplozije. Poari koji nastaju usled eksplozije praine se prenose
skrivenim putevima koji su teko uoljivi ime se stvaraju jo tei uslovi za akciju gaenja. Ventilacioni
sistemi prenose poar po vertikali na vie to podrazumeva zaustavljanje ventilatora, zatvaranje
pregrada i klapni, a ako je to potrebno preduzima se gaenje odozgo na nie, ubacivanjem
odgovarajueg sredstva za gaenje. Poari praine se efikasno gase prodornom vodom, rasprenim
mlazom ili vodenom maglom.
Praina koja se stvara u tehnolokom procesu lebdi u vazduhu, te u odreenoj zapreminskoj
koncentraciji sa vazduhom obrazuje eksplozivne smee. Praine mogu biti organskog porekla (praine
brana, ecera) ili neorganske kao to su praine estica raznih metala. Nataloena praina
predstavlja veliku opasnost, posebno praina uglja. Kod poara praina mogue je uskovitlavanje
106
praina i stvaranje poarnih klobuka koji se kreu velikom brzinom, to stvara posebnu opasnost za
mlazniara, jer se poar moe u trenutku preneti na povrine iza pozicije mlazniara. Efikasno gaenje
podrazumeva primenu prodorne vode, pene teke i srednje ekspanzije i vodene magle. Pri izboru vode
kao sredstva za gaenje treba znati toplotnu mo gorive materije da ne bi dolo do njene termike
disocijacije. Ono to u industrijskim objektima u velikoj meri moe da utie na usporenje procesa
irenja poara i smanjenje moguih oteenja su i protivdimni oduci.
107
Sve opasnosti koje su navedene u poglavlju o gaenju poara u industriji, u hemijskoj industriji
se mogu javiti u jo teem i komplikovanijem obliku, jer se niz opasnosti nadovezuje jedna na drugu,
tako da ih je teko predvideti, a isto tako i njihove posledice.
Neorganska hemijska industrija koja proizvodi mnogobrojne neorganske proizvode, vetako
dubrivo, neorganske boje i pigmente, laboratorijske hemikalije i gasove, nosi opasnosti koje su esto u
vecoj meri sadrane u mainsko-tehnolokim ureajima i instalacijama. Opasnost predstavljaju i
uskladitene sirovine.
Organska hemijska industrija koja proizvodi raznovrsne hemikalije i materije u koje spadaju:
plastine mase, sinteticka vlakna i sintetiki kauuk, organske boje i hemikalije, rastvarai i proizvodi
farmaceutske industrije, sadri opasnosti kako u mainsko-tehnolokim postrojenjima, tako i u samim
sirovinama i gotovim proizvodima. Od njih mogu nastati eksplozivne i zapaljive materije, oksidaciona
sredstva i materije koje reaguju u dodiru sa vodom.
Kao zakljuak moe se izvui sledee: gaenje poara u hemijskoj industriji u veini sluajeva
nee se zasnivati na klasinim metodama gaenja poara, ve e zahtevati specifini postupak, pa ak
i posebnu tehniku.
108
snagom mlazeva vode. Treba obezbediti velike kapacitete vode za kratko vreme. Mlazniari se moraju
zatiti od zraenja toplote. Pri dejstvu unutar objekta treba voditi rauna o opasnostima od ruenja
krova ili tavanice.
Proces proizvodnje u stolarskim preduzeima u kojima se proizvodi nametaj i gradevinska
stolarija, poinje obino suenjem drveta. Suenje drveta obavlja se u posebnim komorama ili
tunelskim sunicama za drvo. Poar drveta u fazi suenja razvija se veoma intenzivno, posebna
opasnost postoji od irenja vatre kroz ventilacione kanale kojima mogu da nastanu i eksplozije, zbog
prisustva produkata destilacije drveta, jer su temperature prilikom poara u ovom prostoru veoma
visoke. Postoji opasnost i od eksplozivnog paljenja gasova pri otvaranju komore. Treba dejstvovati
paljivo, po mogunosti sa dve pozicije, od kojih jedna treba da obezbedi efikasno gaenje, a druga
zatitu.
U fazi mainske prerde drveta, u stolarskim preduzeima, opasnost od poara takode je
velika. Velike kolicine grade veliko poarno optereenje, uvek prilikom ovih poara neposredno
ugroava tavanicu i krov zgrade. Ako su konstrukcije od zapaljivog materjala, poar e se brzo preneti i
na njih, pa e se paralelno sa irenjem poara u pogonu, vatra iriti i kroz tavanski prostor. Ovakva
situacija zahteva posebne mere za uspeno gaenje poara. Treba dejstvovati snano, iznutra i spolja,
u smeru irenja poara. Snage se moraju skoncentrisati za dejstvo na glavnim sektorima. Kada se
presee irenje poara, vatra e se postepeno savladati i u glavnim aritima. Veliku opasnost od
irenja poara po horizontali izmeu prostorija, prestavljaju ventilacioni ureaji za odvoenje otpadaka i
praine. Praina u pogonu doprinosi takode brzom irenju poara.
Pri gaenju poara maine treba zatititi od neposrednog dejstva vode. Mlazniari treba da
dejstvuju prvenstveno na konstrukcije i na glavna arita vatre. Postoji opasnost da se vatra prenese i
na ciklon gde se sakupljaju otpadci od drveta i strugotine.
Pri gaenju poara treba imati na umu da je mainski pogon osnovni pogon preduzea i da
prvenstveno ovaj deo treba zatititi.
Evakuacija inventara i maina retko ce kad biti uspena. Ona mora da se vri samo u
izuzetnim sluajevima, kada se vatra zbog nedostataka vode ne moe zaustaviti.
Gaenje poara u lakirnicama
U lakirnicama se vri zavrna faza obrade drveta u stolarskim preduzeima. Ova faza prerade
drveta nosi i najvee poarne opasnosti. Poar u lakirnici razvija se velikom brzinom, jer vatra zahvata
materijal koji se obrauje, zatim zapaljive tenosti koje se ovde primenjuju, prainu koja se stvara
prilikom obrade lakirnih povrina kao i konstrukcije zgrade. Dejstvo u prvom momentu je najznaajnije.
U kasnijoj fazi poara osnovno je da se on lokalizuje samo na prostor lakirnice, a zatim da se i
konano ugasi. Za lokalizaciju treba primeniti jake mlazeve za dejstvo na konstrukcije zgrade (krov), a
vodenu maglu za dejstvo iznutra. Gaenje poara u samoj lakirnici najefikasniji se ostavruje stabilnim
sistemom za gaenje ove prostorije ili penom i prahom.
109
mere za zatitu okoline od varnica ili zapaljenih komada drveta, intezitet utroka vode za gaenje
2
poara iznosi od 0,2-2 l / s m .
Kamare treba zahvatiti vodom sa svih strana, to se postie pravilnim usmeravanjem mlazeva
vode. U cilju efikanijeg gaenja i boljeg pregleda poara, esto e biti potrebno da se dejstvuje sa
Sl.br. 74. Primer poara u drvnoj
industriji
susednih kamara. Za zatitu od
toplote treba koristiti zatitnu
opremu
koja
e
omoguiti
efikasnije gaenje, jer e dozvoliti
da mlazniari dejstvuju iz blizine.
Kompaktnim mlazevi vode se
mogu kombinovati sa mlazevima
za vodenu maglu, jer e se na taj
nain utedeti znatne koliine
vode. Kamare treba rasuriti da bi
se poar u potpunosti ugasio.
GAENJE
POARA
TEKSTILNOJ INDUSTRIJI
Tekstilna industrija se
karakterie vrlo estim i intenzivnim poarima. Osnovne tekstilne sirovine su pamuk, celulozna vlakna,
vuna, sintetika vlakna, kudelja, lan i druge. U primeni su razne hemikalije i boje. U zavisnosti od vrste
tekstilne sirovine, postoje osnovni tehnoloki procesi kojima se dolazi do gotovog proizvoda, a to su:
mehaniko - tehnoloki procesi; predenje; priprema za tkanje; tkanje; konfekcioniranje gotovih
proizvoda i uskladitenje.
U fiziko - hemijske procese spadaju procesi dorade, prediva i tkanina. Da bi se opisani tehnoloki
proces mogao obavljati, potreban je relativno veliki broj radne snage, maina i prostora. Sve industrije
ove vrste, u novije vreme, izrauju se od nezapaljivog materijala dok se esto sreu krovne
konstrukcije koje se izrauju od zapaljivog materijala. Obzirom na opasnosti, takvi objekti moraju imati
izgraene prolaze za evakuaciju i lestve za izlaz na slobodni prostor. Sve etae i pojedine prostorije su
meusobno povezane hodnicima, prolazima za unutranji transport dizalicama, ventilacionim kanalima
i ostalim ureajima. U pogonima se nalazi spoljna i unutranja hidrantska mrea. U principu, svaka
faza obrade predstavlja poseban poarni sektor (magacin sirovina, predionica, tkaonica, dorada,
magacin gotove robe).
Opasnosti od poara u pogonima tekstilne industrije odreuju se na osnovu: vrste tekstilnih
sirovina; vrste tehnolokog procesa i konstruktivnih osobina pogona.
2
Poarna optereenja u pogonima i skladitima su vrlo velika i iznose od 60 do 180 kCal/m .
Opasnost u svim pogonima predstavlja stvaranje tekstilnog praha (praine) na mainama, to podstie
brzo irenje poara uz oslobaanje velike koliine dima i otrovnih gasova. Prisutan je veliki broj maina
i uredaja koji zahtevaju podmazivanje usled ega dolazi do zamaenja, to takoe pogoduje irenju
vatre i oteava gaenje. Pregrejani leajevi usled nedovoljnog podmazivanja su takode est uzrok
poara. Brzini irenja poara pogoduje i veliki broj otvora u zidovima i krovnim konstrukcijama (sl.br.
75.), a posebno se vrlo brzo razvija ventilacionim kanalima. U skladitima gde se nalaze bale
materijala, gorenje je brzo po povrini, a sporo unutar bala.
110
111
Tabela br. 4.
vreme od trenutka izbijanja poara
u minutima
5
20
40
70
povrina poara
2
um
50
500
1100
2200
112
113
koristiti izolacione aparate i linu zatitnu opremu. Materiju treba dugo hladiti da bi se postiglo potpuno
gaenje.
Poto zbog visoke temperature plamen moe lako da se prenese na krovnu konstrukciju, treba
predvideti odgovarajue sange da se ova opasnost u poetku otkloni.
Gaenje velikih deponija starih guma predstavlja poseban problem VJ. Ovi poari mogu trajati
veoma dugo, visoka temperatura i produkti sagorevanja mogu ugroziti okolinu. Za gaenje poara
koriste se jaki vodeni mlazevi i topovi. U pojedinim sluajevima moe se primeniti i teka pena. Za
uspeno gaenje potrebno je obezbediti velike koliine vode. U dogaivanju i rasturanju ovih poara
angauje se graevinska operativa (buldoeri, rovokopai).
114
vode i pene, za gaenje poara veih razmera koriste se vozila specijalne namene sa prahom za
gaenje, odnosno gaenje se moe vriti i "Halonom".
Pri radu sa penom, vodi se rauna o tome da se upotrebi odgovarajui koncentrat za penu, iz
razloga to se u ovakvim sredinama, javljaju i alkoholi koji se ne mogu gasiti univerzalnim
koncentratima.
Paralelno sa postavljanjem pruga za unutranji napad, moe se vriti i spoljni napad, preko
lestava i hidrauline zglobne platforme.
Istovremeno sa gaenjem poara vri se evakuacija i spaavanje zaposlenog osoblja. Za
evakuaciju lica mogu da se koriste i izolacioni aparati, ako su produkti gorenja toksicni. U sluaju
postojanja povreenih lica ista treba izneti van objekta i predati ekipama prve medicinske pomoi koje
se pozivaju na vreme.
U praksi su esta povreivanja vatrogasaca na ovakvim intervencijama, bilo da su povrede
usled naknadne eksplozije koja nastaje u toku gaenja poara, bilo da do povreivanja dolazi usled
dejstva agresivnih materija na nezatiene delove tela vatrogasaca. Iz toga razloga prava informacija o
stanju u objektu i o materijama koje se mogu sresti u objektu, ima presudnu ulogu u odreivanju
pravaca nastupa VJ.
Prilikom gaenja poara u laboratorijama mora se voditi rauna o razdvajanju materija koje bi
meusobnim meanjem izazvale nove rakcije, opasne za dalje razvijanje poara ili eksplozije.
Toksini produkti gorenja i dim kod ovih poara mogu ugroziti vatrogasce ili druga lica na veim
udaljenostima od mesta poara. (Na primer: prilikom poara u laboratoriji na 5. spratu Matematikog
fakulteta u Beogradu, od toksinih produkata gorenja, povreen je voza vatrogasnog vozila koji se
nalazio uz vozilo prilikom intervencije)
GAENJE POARA U PREHRAMBENOJ INDUSTRIJI
Prehrambena industrija uglavnom se zasniva na preradi biljnih proizvoda, koji kada su usitnjeni
u vidu praine predstavljaju posebnu opasnost za irenje poara i nastanak eksplozije. U
prehrambenoj industriji, u pogledu opasnosti od poara posebnu panju zasluuje industrija eera i
piva, kao i mlinovi za preradu itarica. U svim ovim objektima glavnu opasnost predstavlja praina koja
se stvara prilikom prerade, kao i mogunost brzog irenja poara, to je uslovljeno tehnolokim
procesom.
115
Pojava poara itarica u silosnim elijama nastaje uglavnom usled samoupale. Do ovoga
dolazi usled loeg skladitenja itarica odnsno pojave vlanosti, veeg pritiska i male koliine
kiseonika. Sa pojavom vee koliine kiseonika dolazi do rasplamsavanja i pojave poara. Takoe
poar moe da se javi i pri pojavi kvara na sistemu za suenje zbog poveane temperature. U
objektima silosa i mlinova javlja se praina od itarica i brana. Praina se taloi svuda po objektu. Do
upale praine moe doi zbog raznih uzroka. To su uglavnom loe odravanje i ienje rotacionih
delova maina, pojava statikog elektriciteta, preoptereenost elektrine instalacije i dr. Praina gori
tinjanjem i gorenjem sa plamenom. Prah tinja taloenjem na zagrejane delove a pali se pri temperaturi
0
od 200 C, kada dolazi do pojave arita. Veoma esta pojava je i eksplozija praine u silosima i
mlinovima. Da bi dolo do eksplozije potrebno je da se stvori odreena koncentracija smee vazduha i
praine.
Sl.br. 78. Poar u silosu
Ako se delovi maina, transportnih traka itd., ne iste i
ne odravaju, zbog nataloene praine i prljavtine dolazi do
pojave poara. Praina se taloi u leajevima, pogonskim
valjcima transportnih traka pa dolazi do zaglavljivanja i pojave
trenja odnosno poveanja temperature i poara. Prilikom
nastanka poara u silosima isti se iri u svim pravcima. Ukoliko
doe do poara u donjim delovima silosa pravac irenja bie
na gore, prema kupoli, jer to omoguuje konstrukcija. Tada
dolazi do paljenja gornjih delova kao to su delovi mlina,
suionica, prijemne prostorije. Ako je poar izbio u kupoli, sem
poara u njoj, moe se desiti da usled padanja ara i
zapaljenih elemenata na dole, doe do irenja poara na nie
delove zgrade. Kod ovakvih poara dolazi do pojave dosta
produkata gorenja i jakog zadimljavanja.
Prilikom izbijanja poara i dolaska VJ na lice mesta RGP odmah preduzima sledee mere:
potpuno zaustavljanje rada svih maina;
zatvaranje svih otvora za ventilaciju;
iskljuenje elektrine energije;
zaustavljanje transportne trake i dizalice.
RGP posle izvrenog izvianja, moe se odluciti za unutranju ili spoljnu navalu, to zavisi od
karakteristika razvoja poara. Ako je unutranji stepenini prostor prohodan onda je bolje koristiti
unutranju navalu. Vatrogasci prilikom rada koriste izolacione aparate. Broj navalnih grupa treba da
bude takav da se ne nagomilava nepotrebno ljudstvo zbog mogue pojave eksplozije. Zbog toga
vatrogasci treba da se kreu uz protivpoarne ili nosee zidove. Osnovno sredstvo za gaenje poara
je voda (C i B vodeni mlazevi). Prvo treba dejstvovati rasprenim mlazom ili vodenom maglom po
zidovima, mainama itd. radi spiranja i kvaenja praine da bi se spreila uskovitlavanje i pojava
eksplozije. Gaenje se moe nastaviti kombinovanim ili punim mlazom vode u zavisnosti od situacije.
Za gaenje ventilacionih kanala i transportnih traka moe se koristiti pena srednje ekspanzije. Pri
pojavi poara u nadsilosnom prostoru odvodne pruge se dovode do mesta poara preko unutranjih ili
spoljnih stepenica. Ako to nije mogue napad se moe izvriti pomou automehaniarskih lestava.
Obavezno treba voditi rauna o tome da vatrogasci ne propadnu kroz otvore na podu iznad silosnih
elija. Radi bre intervencije na gornjim delovima silosa moe se koristiti suva ili unutranja hidrantska
mrea, ako iste postoje. RGP mora obratiti posebnu panju da se ne bi opteretila tavanica sa vodom
od gaenja zbog mogunosti pada odnosno preoptereenja konstrukcije silosa. Da ne bi dolo do
oteenja itarica u nivoima ispod poara, poeljno je vriti odstranjivanje iste, odnosno sputanje na
nie nivoe.
Kod pojave poara u suionici, potrebno je odmah zaustaviti proces suenja, zatvoriti sve
otvore, (a pogotovu ventilacione) i zaustaviti dovod toplog vazduha. Gaenje se vri tako to se
upaljena penica prosipa na pod i gasi se vodom.
116
Gaenje poara itarica koje su se samozapalile u siloskom elijama je izuzetno teko i moe
trajati vie dana. Obino do samoupale dolazi na vie mesta. Iznad celokupne mase u silosnoj eliji
pojavljuju se produkti nepotpunog gorenja. Gaenje poara se vri ubacivanjem pene u prostor silosne
elije iznad uskladitene itarice, uz istovremeno isputanje itarice kroz podsilosne otvore, njeno
gaenje i odvoenje. Ugljenisani delovi koji se mogu pojaviti razbijaju se jakim B i C vodenim
mlazevima. Poznati su sluajevi u praksi da je dolo do eksplozije produkata nepotpunog gorenja u
silosnim elijama.
117
118
119
120
zoni gde je koliina kiseonika nedovoljna i usled prisustva ugljen-dioksida, javlja se nepotpuno
sagorevanje, pri kojem se u velikoj koliini oslobaa ugljen-momoksid. U treoj zoni gde nema gorenja,
zbog nagomilavanja toplote nastaje destilacija pri kojoj se iz uglja oslobaaju metan, etan i drugi
zapaljivi ili eksplozivni gasovi. Ova zona je izvor novih opasnosti koje se manifestuju obino
iznenadnim eksplozijama koje esto prate poare u rudnicima.
Pojava vatre u rudnikim oknima i galerijama prouzrokuje takozvanu povratnu ventilaciju. Ovo
moe da ima veoma opasne posledice, jer umesto da gasovi i dim budu odvedeni ventilacionim
kanalima, oni se ire putevima kojim rudari treba da se evakuiu ili putevima kojima treba da se ostvari
spaavanje ili gaenje.
Gaenje poara u oknima je opasan i teak zadatak kako zbog opasnih gasova, tako isto i
zbog moguih eksplozija i ruenja podgrada, koje mogu preseci put ekipama koje rade na likalizaciji
vatre.
Gaenje poara sredstvima za gaenje teko se moe ostvariti. Od sredstava za gaenje
primenjuje se voda u vidu rasprenog mlaza, ili vodena magla, takoe i prah moe da ima povoljan
efekat, jer njegovo prisustvo u vazduhu umanjuje opasnost od eksplozivnog sagorevanja. Najee se
primenjuje zaziivanje rudarskog okna na dovoljnoj udaljenosti od vatre ili opasne zone. esto jedna
pregrada nee biti dovoljna, ve se izgrauje vie pregrada. Ovo je potrebno zbog toga jer gasovi
svojim pritiskom mogu da razore pregradu, pri emu moe nastati jaka eksplozija i snano irenje
vatre. U pregraena okna kroz pomone buotine moe se ubacivati ugljen-dioksid. Ubacivanje vode
nije preporuljivo, jer voda zbog jake toplote veoma brzo isparava, te vodena para svojim pritiskom i
irenjem moe da pojaa pritisak na pregrade.
Pregradena okna se otvaraju tek poto se vaenjem uzoraka gasova ustanovi da je okno
ohladeno i da u oknu nema zapaljivih ili eksplozivnih gasova. Pri otvaranju pregrada esto se deavaju
jake eksplozije zbog nagomilavanja gasova koji se oslobaaju destilacijom. Neki rudnici zbog vatre
koja se ne moe savladati naputeni su, te sagorevanje uglja traje decenijama.
Stiavanje vatre u blokiranom oknu moe se postici ubacivanjem mulja kroz posebne
buotine, primenom odgovarajuce tehnike. Takoe povoljan efekat moe da da i ubacivanje inertnih
gasova pod odreenim pritiskom (CO2 i azota).
Prilikom gaenja poara u rudnicima trba preduzeti i odgovarajue mere za spasavanje i
evakuaciju ugroenih. Pri tome, kao i uopte pri gaenju poara u rudnicima, mora se upotrebiti
zatitna oprema za zatitu od gasova (izolacioni aparati) i toplote. Rudari esto koriste specijalne
maske-samospasioce, koje im omoguavaju da napuste ugroena okna.
Protivstrujanja vazduha i gasova esto prenose poar i na glavne komunikacije rudnika.
Eksplozije unitavaju ventilacione ureaje, to jo vie oteava gaenje i spasavanje. Regulisanje
ventilacije u sluaju poara u oknima je jedan od glavnih zadataka operativnih tabova koji se formiraju
prilikom ovih poara.
Posebna opasnost od eksplozija postoji u magacinima u kojima se smeta eksploziv. Pri ovim
eksplozijama veliki broj ljudi strada zbog pojave ugljen-monoksida i drugih otrovnih gasova.
121
poar uglja bez plamena i bez uarenih naslaga tako da je masa uglja zagrejana do
izvesnog stepena pri emu se javlja dim i ugljen-monoksid (arita se nalaze u dubini
naslaga i mogu se nalaziti na vie nezavisnih mesta).
U prvom sluaju gaenje se ostvaruje vodom, rasprenim mlazom, a ako je poar zahvatio
velike koliine uglja i natapanjem vodom. Kada je poar ugaen, potrebno je da se ugalj izbaci iz
podruma da bi se rashladio i osuio. Ovaj ugalj treba to pre utroiti.
U drugom sluaju gaenja vodom nije potrebno, jer je dovoljno da se ugalj prebaci u druge
prostorije gde e se rashladiti da bi se kasnije mogao vratiti na svoje mesto. Za gaenje poara u
ovom sluaju, u sluaju potrebe, mogu se koristiti specijalne (koplje) mlaznice.
Za gaenje poara uglja moe se vrlo efikasno primeniti prodorna voda koja lake prodire do
skrivenih arita vatre.
122
dolazi do topljenja nuklearnog goriva i velikih oteenja omotaa reaktora pri cemu se zbog velike
radijacije nemogue intervenisati. Ako poluspratovi i galerije nisu obezbeeni sistemom za dojavu
poara, moe se desiti da se poar kasno primeti, a samim tim gaenje i snalaenje u tim prostorijama
moe biti komplikovano. Transformatorske stanice su takode ugroene od nastanka poara. U sluaju
poara na transformatoru vatra se moe proiriti na kablove i rezevoar za ulje. Kod ove vrste poara
stvara se velika koliina dima. Takoe je mogue irenje poara u kablovski kanal a ako se otete
zidovi komore moe doi ak do pojave eksplozije transformatora (iako postoje sigurnosne membrane,
oduci-oslabljena mesta na celijama). Transformatori velikih snaga imaju stabilne sisteme za dojavu i
gaenje poara, pri emu se automatski vri odvajanje energetskog transformatora ili elektrine
rotacione maine od elektroenergetske mree. Takoe se mora vriti razmagnetisavanje i iskljuivanje
pogona el. rotacione maine (npr. iskljuenje dovoda vode (vodene turbine) odnosno pare (kod parne
turbine). Pored toga svaki transformator poseduje i sopstvenu zatitu. Meutim i pored svega gaenje
poara na transformatorima je po pravilu praeno velikim materijalnim tetama jer dolazi do ispada
transformatora i obaveznog remonta.
Gaenje poara: Elektrine centrale su veoma sloen sistem u smislu povezanosti procesa
proizvodnje elektrine energije. Ovim sistemima se rukovodi jednim upravljakim centrom koji je
povezan sa svim prostorijama elektrine centrale pomou sistema za signalizaciju poara, sistema za
automatsko i runo aktiviranje sistema za gaenje. Po dolasku na lice mesta RGP odmah stupa u vezu
sa deurnim osobljem u upravljackom centru, sa kojom zajedniki rukovode gaenjem poara. RGP
preko strunog osoblja obezbeuje iskljuenje elektrine energije u celoj elektrinoj centrali ili nekom
njenom delu. Kada se iskljui elektrina energija obavlja se izvianje koje vri RGP zajedno sa
tehnikim osobljem koje poznaje raspored prostorija. Kao sredstva za gaenje poara mogu se
primeniti: vazduna pena, ugljen dioksid, haloni a u nekim sluajevima i pesak. Vodu kao sredstvo za
gaenje se koristi samo u sluajevima kada sigurno ne postoji opasnost od strujnog udara. Prilikom
izvianja poara esto se deava da se ne moe precizno odrediti arite zbog jake zadimljenosti
prostorije. Kod poara u tunelima bitno je odrediti pravac irenja i sredstvo za gaenje. Poari se u
ovim sluajevima mogu iriti i preko vrata i otvora to je slucaj i kod galerija i poluspratova. Kod poara
u tunelima postupa se na sledei nain:
Ako je arite blizu, pena se uvodi direktno u otvor; ako se arite nalazi izmedu dva otvora,
gde je rastojanje od otvora do otvora 40 do 50 m, pena se ubacuje u otvor blie aritu a drugi otvor se
koristi za izvlaenje dima; kada su galerije nagnute, tada se pena ubacuje odozgo; ako su rastojanja
velika, i kod velikih prostorija, potrebno je ubacivati penu sa penogeneratorom.
Gaenje prolivenog mazuta vri se penom. Za gaenje generatora prvo treba koristiti stabilne
sisteme za gaenje a ako se na ovaj nain ne uspe ugasiti poar vri se ubacivanje pene do likvidacije
poara. U svim sluajevima poara transformatora dolazi do gorenja ulja koje se nalazi u njemu. Kolika
e se koliina ulja nalaziti u transformatoru zavisi od njegove veliine. Prva radnja koju treba obaviti po
dolasku na lice mesta je iskljuenje transformatora a zatim se vri uzemljenje istog. Gaenje se vri
penom uz istovremeno isputanje ulja u prihvatnu uljnu jamu. Susedne transformatore treba hladiti
vodom a ulje nije potrebno isputati iz njih. Ako se upali telo transformatora treba dejstvovati
kombinacijom sredstava pena - prah, ugljen dioksidom ili halonom. Prilikom gaenja poara obino se
za izvravanje zadataka formira vie sektora rada, uz obavezno obezbeenje sistema veze izmeu
navalnih grupa, rukovodilaca sektora rada i RGP. Udaljavanje produkata gorenja predstavlja poseban
problem i obavezu RGP.
Poari transformatora (sl.br. 80.) u elektrinim centralama su dosta sloeniji. Vatrogasci
moraju dobro pozanavati raspored prostorija, kanala, rezervoara i dr. Zbog toga izvianje treba da
obavljaju RGP i strucno osoblje. Vatrogasci u ovim uslovima trebaju da imaju zatitne gumene izme,
rukavice, lemove a takoe i izolacione aparate.
123
124
1.
2.
3.
4.
5.
6.
7.
8.
elino ue
Oslonci
Vitlo
Nepokretni deo
Traktor
Traktor teglja
Vuno ue
Eksploziv
a.
b.
Prilikom poara zidovi rezervoara dolaze u kontakt sa plamenom i zagrevaju se do vrlo visokih
temperatura. Metalni zidovi iznad zapaljive tenosti izloeni due dejstvu toplote i plamena po pravilu
menjaju boju i mogu da se deformiu.
Na raun toplotnog zraenja buktinje plamena, a takoe i konvektivnog prenosa toplote
usijanim gasovima, esto dolazi do paljenja para derivata nafte na susednim rezervoarima (kroz
odunu armaturu, merne instrumente i sl.).
o
Temperatura plamena zavisi od vrste derivata nafte i kree se od 1000 do 1300 C.
Linearna brzina gorenja razliitih derivata nafte, u zavisnosti od njihovih fiziko-hemijskih osobina,
nalazi se u granicama od 6 do 30 cm/h i ona ne zavisi od dimenzija rezervoara ili od povrine gorenja,
2
ako je ta povrina vea od 5m .
125
126
Prilikom obruavanja krova u unutranjost rezervoara gaenje je mnogo komplikovanije (vreli zidovi
krova razaraju i unitavaju nabaenu penu). U tim sluajevima u zavisnosti od visine tenosti u
rezervoaru mogu se primeniti sledei postupci: otvaranje otvora na rezervoaru (dimenzije malo vee od
mlaznica) ili na minimalno 1m od povrine tenosti; upumpavanje vode ili tenosti u rezervoar, da bi se
podigao nivo tenosti i pokrio obruene konstrukcije krova. Prilikom ovih postupaka mora se voditi
rauna o bezbednosti vatrogasaca i opasnosti od prepune rezervoara i drugim uslovima koji moraju da
se ispune. Za gaenje se koriste topovi sa vatrogasnih vozila ili pokretni i prevozni topovi. Pena se
ubacuje u rezervoar sa strane gde je toplotni uticaj na nju najmanji i odakle se moe nesmetano
razlivati po povrini zapaljene tenosti. Pena se nabacuje sa jednog ili vie pravaca jakim mlazevima,
jer se na taj nain smanjuju gubici i stepen razaranja, bre se kree i lake savladava prepreke. U
127
rezervoare penu treba ubacivati, po pravilu u pravcu strujanja vetra. Pripreme za poetak gaenja
penom treba vriti u veoma kratkom vremenu. Nikada ne treba poeti gaenje poara pojedinano,
svako za sebe prilikom stizanja na lice mesta. Pre poetka gaenja poara penom potrebno je:
skoncentrisati potrebnu (proraunatu) koliinu odgovarajueg koncetrata za penu; postaviti vozila sa
topovima i prenosne topove u dovoljnom broju, izvriti proveru rada istih i odrediti rukovodioce sektora
rada; obezbediti dovoljnu koliinu vode za pravljenje pene i hlaenje potrebnih rezervoara; utvrditi sa
rukovodiocima sektora rada znakove za poetak i zavretak istovremenog gaenja. Hlaenje vodom
rezervoara koji gori i povrina susednih rezervoara koji su izloeni uticaju zraenja toplote ili ureaja
koji su ugroeni vri se odmah po stizanju na mesto poara. Istovremeno se vri ispumpavanje
zapaljivih tenosti ako za to postoje tehnike mogunosti iz zapaljenog i susednih rezervoara u druge
rezervoare ili prostore.
128
129
130
Prilikom poara kao posledica sudara, treba zaustaviti vozilo i motor i to pre napustiti vozilo
zbog neposredne opasnosti da izbije poar i zahvati eventualno razliveno gorivo. Oteenje instalacije
prilikom sudara esto izazivaju poar. Pristupiti gaenju.
Pri iznenadnom kvaru motora, kada je motor u plamenu treba odmah zaustaviti vozilo i brzo ga
napustiti. Pristupiti energino gaenju da bi se spreilo irenje vatre na rezervoar sa gorivom koji se
esto nalazi iznad motora.
Prilikom gaenja poara u razbuktaloj fazi kada je itavo vozilo u plamenu treba preduzeti
mere za zatitu okoline. Poar gasiti po mogunosti sa dva mlaza pene koji treba da dejstvuju
istovremeno. Moe se primeniti i prah za gaenje ili CO2.. esto ce biti potrebna odgovarajua zatita
od toplote. Najefikasnije gaenje postie se penom, kada se dejstvuje u pravcu vetra. Moe se
efikasno primeniti i vodena magla, jer e mlaz vodene magle dozvoliti mlazniaru da se priblii
zapaljenom vozilu, kako bi eventualno vodenu maglu ubacio u unutranjost vozila.
Sl. br. 89. Gaenje poara autobusa i
putnikog
automobila
prilikom
saobracajnog udesa
Prilikom gaenja poara na vozilu koje
transportuje
zapaljive
tenosti
u
posudama (buradima) treba odmah
pristupiti zatiti okoline. Treba raunati i
na opasnost od eksplozije posuda sa
moguim rasprskavanjem zapaljene
tenosti. Poar treba gasiti energino
prahom ili penom. Vodu upotrebiti za rashlaivanje i zatitu okoline. Posebne tekoe mogu se javiti
ako vozilo stoji na putu sa veim nagibom.
Poar na auto-cisterni za transport goriva (sl.br. 89.) nastaje usled sudara, tehnikih
nedostataka ili neoprezne vonje (prevrtanje i sl.). Ovi poari predstavljaju veliku opasnost za okolinu.
Mogue je razlivanje goriva na veoma velikoj povrini.
Jedna od osnovnih opasnosti jeste i opasnost od eksplozije. Pri tome vano je da li su cisterne
pune ili prazne. Prazne cisterne predstavljaju uvek veliku i neposrednu opasnost od eksplozije. Prazna
cisterna je puna gasova i para tenih goriva.
Situacija moe biti posebno teka ako poar nastane pri istakanju ili utakanju goriva u
podzemne cisterne. Pri tome poar moe nastati i u podzemnoj cisterni i na auto-cisterni sa gorivom. U
ovakvim situacijama treba poklopac ukopane cisterne zatvoriti, ili poar u njoj ugasiti, pa onda zatvoriti
poklopac, a paralelno gasiti poar na auto-cisterni. Potrebni su i mlazevi vode za rashlaivanje. Pri
gaenju penom ili prahom obavezno treba upotrebiti odela za prilaz vatri zbog jakog zraenja toplote.
Na nagnutom terenu treba preduzeti mere da se primenom peska, zemlje ili drugog materijala,
eventualno izlivena tenost zadri u odreenim granicama.
Prilikom poara na putnikim vozilima, a posebno na autobusima (sl.br. 89), ak i poar manjih
razmera moe da prouzrokuje veliku opasnost zbog panike i uguenja dimom. Treba odmah pristupiti
spasavanju uz efikasno dejstvo u cilju gaenja. Intervencija vora biti brza i odluna. Da bi se prilo vatri
treba primeniti zatitna odela. Potrebno je hlaenje vodom zagrejane karoserije vozila. Za probijanje
karoserije treba upotrebiti specijalne hidrauline makaze, uskije, sekire, ekie i dr. U krajnjem
sluaju koriste se i aparati za seenje metala (aparati za zavarivanje), a takoe i elektrine testere.
esto ce pri spasavanju biti potrebno upotrebiti dizalicu, da bi se prevrnuto vozilo ispravilo i omoguila
evakuacija ljudi.
Gaenje poara na tramvajima i trolejbusima je slino kao i kod automobila uz specifinost
zbog postojanja elektrinog napona pa pre poetka gaenja poara treba po mogustvu iskljuiti, a
ljude evakuisati iz prevoznog sredstva.
131
132
pojava je posebno opasna po ljudstvo koje uestvuje u gaenju poara, te se u nekim sluajevima
mora koristiti i zatitna oprema za zatitu od toplote.
Poseban problem predstavlja isticanje pogonskog goriva. Za spreavanje paljenja izlivenog
pogonskog goriva, treba koristiti odgovarajue sudove za prikupljanje razlivenih tenosti.
Kako se u garaama moe nai i odredeni broj ljudi, bilo da su oni tu kao zaposleni ili kao
stranke, i o tome se mora voditi rauna, te po potrebi primeniti i evakuaciju ovih ljudi iz objekta garae.
133
134
Nastanak, razvoj i gaenje poara u ovim objektima je sloeno zbog velike brzine
zadimljavanja svih prostorija stanice, tekoe u izvianju poara i polaganja odvodnih pruga za
gaenje na velika rastojanja. Poseban problem predstavlja mogunost da doe do poara samih
vagona na stajalitu.
Po dolasku na mesto poara RGP u saradnji sa tehnikim osobljem organizuje izvianje
poara. Zbog sloenosti situacije izvianje se vri sa vie izviakih grupa u vie pravaca.
Istovremeno se vri evakuacija putnika, ukljuivanje sistema za odvod dima, aktiviranje
stabilnih sistema za gaenje poara i dr. Takoe se ostvaruje kontakt sa predstavnicima eleznice i u
zavisnosti od situacije, vri se iskljuenje kontaktne mree, odvoenje upaljenih delova voza ili druge
radnje koje zavise od trenutne situacije.
Odvodne pruge za gaenje poara se obino postavljaju niz sporedne prolaze ili za te svrhe
specijalno izraene prostore koji idu do perona. Ukoliko je poar nastao na peronu, eleznikim
vagonima u samoj stanici ili u blizini stanice razdelnica se postavlja na samom peronu. Odvodne pruge
mogu da se postavljaju i preko eskalatorskog tunela uz obavezu pricvrenja istih. Prilikom putanja
vode u odvodne pruge mora se voditi rauna o injenici da zbog razlike u visinama i prugama i bez
ukljuenja pumpi ve postoji odreeni pritisak. Radi regulisanja ovog problema, prilikom putanja vode
u odvodne pruge treba ostaviti otvoren jedan izlazni otvor na razdelnici. Potreban pritisak na mlaznici
mlazniar ostvaruje sa laganim zatvaranjem slobodnog otvora na razdelnici i korekcijama pritiska na
pumpi vozila. Klasini sistemi radio veze u podzemnim stanicama ne funkcioniu. Sigurna veza se
moe ostvariti postojanjem telefonskih veza na peronu i u komandnoj sali.
U podzemnim eleznickim stanicama moe doi do poara i na drugim mestima. Posebno su
opasni poari u trafostanicama i pogonskim motorima eskalatora. Za gaenje poara u ovim
sluajevima mogu se koristiti pena i prah.
Osnovno sredstvo za gaenje poara u podzemnim eleznikim stanicama je voda u obliku
vodenih "C" i "B" mlazeva i pena srednje ekspanzije. esto puta poseban problem vatrogascima
predstavljaju ogranienje mogunosti boravka u prostoru zahvaenog poarom i dimom, standardni
izolacioni aparati koji imaju ogranienu koliinu vazduha najee za 30 - 45 minuta korienja.
Poto je ovo vreme, obzirom na mesto nastajanja poara, esto puta nedovoljno za odlazak,
gaenje i povratak u slobodna prostor potrebno je koristiti vieasovne izolacione aparate koji
omoguavaju dui boravak u ovim prostorima. Obzirom na sve opasnosti u sluaju poara u
podzemnim eleznikim stanicama najee se formira operativni tab i angauju se velike snage i
sredstva.
135
136
Gaenje poara u hangarima je vrlo oteano zbog velikog prostora koji je zahvaen poarom,
kao i velike koncetracije dima usled zatvorenog prostora. Dim je potrebno odstraniti iz hangara putem
ventilatora ili izvriti evakuaciju aviona iz hangara, ako za to ima mogunosti (posebno ako preti
opasnost od prenoenja poara na druge avione koji se nalaze u hangaru).
Gaenje poara u hangarima se obavlja penom ili vodom. Pri akciji gaenja potrebno je voditi
rauna o eventualnom ruenju krovne konstrukcije hangara. Veliku opasnost predstavljaju i delovi
hangara koji slue za popravku aviona, gde pri gaenju treba voditi rauna o prisustvu lakozapaljivih
materijala i bocama sa komprimiranim gasovima.
Po statistickim podacima, 42% poara ili eksplozija na avionima se deava na samom
aerodromu ili aerodromskoj zoni irine 400 m, 25% u zoni irine 400-800 m, a 33% na rastojanju preko
800m od aerodroma. Prema tome 67% svih havarija na avionima deava se u zoni gde u prvom
trenutku moe dejstvovati aerodromska vatrogasna jedinica. Veliina vatrogasne jedinice, koliina
tehnike i sredstava mora odgovarati kategoriji aerodroma.
Da bi vatrogasna jedinica u datom trenutku postigla maksimalne rezultate, neophodno je
sprovoenje redovnih vebi u priblino realnim uslovima poara na avionima.
Na svakom aerodromu se razrauje plan gaenja poara na vazdunim letelicama koji sadri:
mesto i karakter poara, prisustvo ljudi i stepen njihove ugroenosti, razmere poara, pravci irenja
poara, mesta najvee opasnosti od poara i uticaj meteorolokih uslova na razvoj poara.
Iskustva pri poarima na avionima i aerodromskim objektima su pokazala da je aerodromima
neophodna vatrogasna jedinica sa visoko mobilnim sredstvima, sposobnim da na mesto poara dou
za to krae vreme (1-3 minuta) i momentalno preduzmu efikasne mere za evakuaciju ljudi i gaenje
poara.
137
138
139
Poari u talama
U talama je opasnost od poara naroito velika, jer su ba ove zgrade vrlo esto izgraene
od drveta i obino su pune stone hrane koja se dri u velikom tavanskom prostoru. U ovim zgradama
esto postoje i sobe za stanovanje osoblja koje neguje stoku a takode i prostorije za preradu stone
hrane.
Prilikom ovih poara prvi zadatak je spasavanje ugroene stoke. ivotinje se boje vatre i kod
poara mogu biti toliko uznemirene da im je veoma teko i prii a naroito naterat ih da izau napolje.
Osim toga krupna stoka je obino vezana uz jasle te se sama nemoe ni osloboditi. esto tale imaju
nedovoljni broj izlaza sa uskim hodnicima i vratima tako da ce evakuacija i spasavanje stoke biti
oteano i usporeno. U ovakvim sluajevima bie potrebno da se ruenjem odmah naini potreban broj
izlaza, vodei rauna pri tome da se otvori naine tamo gde ih je najlake probiti i gde e biti
najpogodniji za spasavanje stoke.
Za posao spasavanja i izvoenja stoke iz ugroenih prostorija prvenstveno treba angaovati
osobe koje neguju te ivotinje, jer ih ivotinje poznaju a ove osobe najbolje znaju kako e spasavanje
najlake obaviti. Ako sami vatrogasci treba da obave ovaj posao treba da budu naroito obazrivi ako
su u pitanju bikovi ili konji, jer mogu da budu veoma opasni.
Ako ivotinje nisu vezane a izlazi su otvoreni neki put e i prskanje mlazom vode naterati
ivotinje da izadu napolje. Naroito treba naglasiti da ivotinjama smeta i dim pa ako su prostorije
zadimljene i pune dima treba ih izvesti ili se pobrinuti za ventilaciju i provetravanje prostorija. Kod ovih
poara nekada e biti potrebno jednovremeno dejstvo i napad jakim mlazevima vode da bi se zadrala
vatra dok se ne obavi spasavanje ivotinja.
Konji i rogata stoka uznemire se i nee da se pokreu. Kod njihovog spasavanja najbolje je
pokriti im glavu i pojedinano ih izvoditi napolje. Ako je ovo nemogue tj. ako ivotinje nee da izlaze,
jahaem konju treba staviti sedlo, a tegleem amove da bi izali napolje. Ovce se povlae u jedan
ugao. Kod spasavanja ovaca najpre treba uhvatiti i silom izvesti ovna zvonara pri emu mu treba
pokriti glavu. Za njim e itavo stado izai napolje. Ovde postoji opasnost da ovce pri izlasku nasrnu u
vatru obzirom da se krecu sve odjednom o emu treba voditi rauna i spreavati ih u tome. Najtee je
spasavanje svinja, jer one nee da izau a esto i kada se isteraju i izvuku one se ponovo vraaju
natrag. Svinje treba silom izvui napolje vukui ih za zadnje noge da nebi mogle ujesti. Kada se izvuku
treba ih zatvoriti u neku prostoriju. Opte je pravilo da spasenu stoku, ako je to mogue treba odmah
smestiti u druge prostorije da se nebi razbeala i ometala gaenje.
ivinu treba pokupiti u dak i izneti napolje. Ako su konice sa pelama ugroene najpre treba,
ukoliko nisu sve pele u konici naterati ih rasprenim mlazom da uu u konicu, a zatim zatvoriti
izlazni otvor i preneti ih na bezbedno mesto vodei rauna da pcele butu zatiene od dima jer je on
veoma opasan za njih. Kada su pele prenete izlazne otvore treba opet otviriti.
Kod poara u talama, mlazniari moraju da vode rauna da se sprei irenje poara navie tj.
na tavanski prostor koji je redovno pun stone hrane. Put irenja poara navie ide najee kroz
otvore na tavanici koji slue za sputanje hrane. Takode postoji opasnosti da se poar prenese na
susedne objekte a naroito ako je poar zahvatio i tavanski prostor i to kroz otvore za utovar sena.
Kod gaenja poara u talama, da bi se spreilo irenje, mlazniare treba postaviti na tavanu
kod otvora. Sam napad i gaenje ne treba da idu kroz izlaz gde se vri spasavanje ivotinja ve po
mogunosti sa drugom ulaza ili otvaranjem novog otvora radi gaenja poara.
140
koje su poslednje u pravcu vetra a sa kojih ce vatra najpre da se prenese na susedne kamare ili
zgrade.
Kvaenjem i pokrivanjem mokrim ponjavama i ciradama susednih kamara zatiuju se od
poara. Ugroeni zapaljivi materijal, ako je mogue uklanja ispred vatre. Izuzetno kod nedostatka vode
mogu se ugroene kamare pokriti i penom radi zatite od vatre. Ovde takoe treba koristi i kofe i burad
sa vodom, metlarice za gaenje varnice i poetnog gorenja i sve ostalo to se nae pri ruci.
Samo gaenje sena i slame skopano je sa dugim radom na postepenom skidanju, razgrtanju
i rasturanju kamara uz obilno kvaenje sena i slame rasprskavajuim mlazom i detaljno gaenje. Ovde
se svakako koriste vile za skidanje i prevrtanje sena i slame. Svu slamu i seno treba vie puta
prevrnuti i dobro je pokvasiti.
Punim mlazom vode moe se gasiti unutranje arite preko nainjenih kanala tako da
mlaznicu moemo da uvuemo u otvore kanala ili korienje koplje mlaznica.
Upotreba punog i jakog mlaza vode kod gaenja sena i slame moe biti opasno jer se vatra
moe jakim mlazom proiriti. Kvaenje i prskanje sena i slame odozgo ne moe ugasiti unutranja
arita ve se uvek mora pristupiti rasturanju i kvaenju. Ako je u pitanju seno ili slama u balama treba
posebno svaku balu akljama izvlaiti i rasturanjem potpuno i detaljno gasiti. Gorua slama se ne sme
razbacivati ako nemamo vode za gaenje.
Opasno je i treba najstroije zabraniti penjanje na vrh kamara sa slamom, jer ove su esto
iznutra izgorele te se vatrogasac moe odjednom, propadanjem u kamaru, nai u vatri. Dugake
kamare, a naroito ako nemamo dovoljno vode treba uvek presecanjem odvojiti na dva dela kako bi se
spasao bar jedan deo kamare. Po zavrenom gaenju, ako je potrebno, moe se ostaviti straa koja
e da osmatra zgarite kako bi mogla eventualnu pojavu vatre u zacetku da ugui.
Poari na guvnu
Ako se pojavi poar na guvnu, za vreme vridbe, glavna briga bie da se spasi i izvue
maina, ne ovreno i ovreno ito i susedni objekti i zgrade. Takoe treba ukloniti i zatiti mazivo i
gorivo, ukoliko je ugroeno, a kod gaenja treba nastupiti odluno da bi se poar lokalizovao. Situacija
e biti naroito kritina ako su u blizini poljoprivredne zgrade, a u njihovog pravcu duva vetar.
I ovde za odbranu treba iskoristiti sve to stoji na raspoloenju i pri ruci, a snalaljivost i
pribranost su od velikog znaaja za uspeh gaenja i lokalizaciju poara. Ako nam situacija nalae RGP
donee odluku da se kamare rtvuju da bi se drugi objekti i zgrade mogli odbraniti.
141
Obzirom na brzinu irenja vatre estog nedostatka vode i nedostatka prilaznih puteva za
vatrogasna vozila, gaenje ovih poara najee se sastoji u samu lokalizaciju tj. spreavanju irenja
vatre, jer u stvari ono to je zahvaeno vatrom ne moe se ni spasiti..
irenje poara obicno se zaustavlja na taj nain to se zapaljene povrine opkole praznim
prostorom, u vidu odbrambene lineje u dovoljnoj irini, da bi se onemoguilo prelaenje vatre preko te
linije. Nepokoeno ito se moe pokositi i to poevi od one strane na kojoj je upravljeno irenje vatre
a zatim sa svih strana. Ovaj otkos zatim treba oistiti od trave i strnike zaoravanjem ili okopavanjem.
Ako je u pitanju poar manjeg obima vatra se moe ugasiti, ako je u pitanju trava i korov,
udaranjem metlarica (sl.br. 97) ili zelenim granama, lopatama, zatrpavanjem zemljom, tapkanjem
Sl.br. 96. Poljski poari
Sl.br. 97. Gaenje poljskih poara metlaricama
i pokrivanjem. Ako imamo dovoljno vode za gaenje i pristupne puteve, gaenje se moe uspeno
obaviti rasprskavajuim mlazom vode. Kada gori trska, u velikim povrinama, gaenje i lokalizacija su
oteani, a ponkad se i ovde moe primeniti paljenje protiv vatre imajui u vidu ono to je reeno po
tome pitanju kada je govoreno o umskim poarima. Za gaenje veih poara takoe trebamo veliki
broj ljudi i raznog poljskog alata. Za izvianje i gaenje ovih poara mogu se koristiti avioni i helikopteri.
142
143
teko i veoma opasno. Gaenje vodom, ako su u pitanju vee povrine obino nee dati nikakve
rezultate, jer su ovde potrebne ogromne koliine vode koja treba da bude baena velikom snagom da
bi se efekat gaenja mogao zapaziti.
U ovakvim poarima se uvek primenjuje lokalizacija i odbrana i to imajui u vidu da u
vetrovitom vremenu brzina irenja je takva da je veoma teko na manjoj daljini izraditi sigurne perpreke
vatri. Lokalizacija se postie presecima u umi koji se dobijaju obaranjem stabala, zasecanjem grana,
ienjem i okopavanjem terena i kvaenjem vodom. Stabla se po pravilu obaraju uvek prema vatri jer
bi obaranje na drugu stranu moglo da prenese vatru a osim toga samo obaranje stabla donekle utie
na uguivanje i zaustavljanje vatre.
Sl.br. 99. Visoki (krunski) poar
Ovaj
odbrambeni
prosek mora imati povrinu
najmanje za 2 ili 3 visine stabla
tj. oko 40 do 50 metara. Ova
irina moe biti i vea na ivicima
u pravcu vetra odnosno irenja
vatre i poara. Odbranbena linija
proseka mora biti na dovoljnoj
daljini da bi se mogla oistiti.
Ona obino opkoljava zapaljene
povrine u vidu trouglastog
klina, s tim da vrh klina bude u
pravcu vetra, odnosno irenja
poara. Ovo je neophodno da bi
se u pravcu irenja vatre
omoguio rad, a da joj se da
due vreme dok se ne stigne do
vrha klina to e omoguiti da
se prosek uspeno oisti pre
dolaska vatre. Kod odreivanja
pravca izrade proseka treba
koristiti sve prirodne praznine i prepreke irenja vatre kao to su: livade, putevi, jarkovi, i vododerine
tako da ovaj klin moe da dobije i sasvim drugi oblik, to sve zavisi od prilika i mogunosti. Ako poar
probije odbrambeni prosek i liniju treba brzo otstupiti i formirati novu liniju odbrane na dovoljnoj
udaljenosti.
Kod ovih poara se preporuuje i paljenje ume (protiv vatre) da bi se spreilo dalje irenje
poara. Za ovu svrhu obrazuje se jedan lanac polazei od proplanka, gde se sakupi velika koliina
zapaljivog materijala, suve trave, lia, slame i sl. Kad se vatra priblii na udaljenost od 150-200m
zapali se jednovremeno sav ovaj materijal. Vatra e se usled zagrejanog vazduha iriti prema poaru a
kad se dve vatre sastave ovaj susret e biti dovoljno daleko od linije gde je zapaljen prvobitni
pripremljeni lanac. Ovo se zasniva na injenici da se vatra zapaljenog lanca (protiv vatra) iri samo
prema poaru a ne prema umi.
Paljenje protiv vatre je rizino, moe biti veoma opasno, jer vetar moe da okrene irenje vatre
nasuprot eljenog pravca. Paljenje protiv vatre se moe primeniti samo po tihom vremenu a naroito
nou kad je vazduh znatno hladniji vodei rauna da po svaku cenu sprei irelje vatre prema
nezahvaenim povrinama ume.
Na kraju treba naglasiti da za gaenje umskih poara treba angaovati i radnike i
rukovodioce umskih gazdinstava sa raspoloivom opremom a da vatrogasne jedinice treba da
dejstvuju prema njihovim upustvima po planu za gaenje i lokalizaciju poara. Za gaenje ovih poara
neopohodno je potrebno prikupiti velike snage vojske, okolno stanovnitvo, i vatrogasne jedinice a
samo gaenje moe da traje i nedeljama. Rad se nemoe zamisliti bez umskog alata i pribora a
takoe treba organizovati i dobavu vode za pie i ishranu ljudstva.
Za gaenje poara mogu se uspeno koristiti specijalni avioni i helikopteri (sl.br. 100.), vozovi
sa velikim koliinama vode, sprava, alata i ljudstva, terenska kola za prodiranje u zapaljena umska
144
podruja i dejstvo iz bliza, autocisterne i drugo. Kod gaenja se naroito uspeno moe primeniti
prodorna voda. Vatrogasni vozovi za umska podrucja gde prolazi eleznica mogu biti od velike
pomoi jer mogu da dovuku i preko 100.000 litara vode sa monim pumpama, opremom i alatima kao i
ostalim snabdevanjem (pijaa voda, hrana i sanitetski materijal itd).
Sl.br. 100. Upotreba helikoptera u gaenju poara
Obzirom da u umskim podrujima esto nema u
blizini poara vode nekada je mogue postojee reice i
potoke skrenuti sa njihovog toka kroz nove kanale, a prema
zapaljenim podruijima ume, te se prema tome i na taj nain
moe dobiti voda za gaenje poara.
Kod poara pojedinih stabala u umi vatra je obino
unutar stabla, jer su to obino osuena i uplja stabla.
Gaenje vatre moe se postii zatvaranjem svih otvora ili pak
nalivanjem vode kroz gornji otvor i to u dovoljnoj koliini da bi
se vatra ugasila. Naj sigurnije je takvo stablo posei i oboriti a
zatim vatru potpuno ugasiti.
Kod umskih poara, iako je vatra ugaena, ukazuje
se neophodna potreba stalnog nadgledanja i kontrole zgarita u toku vie dana i to obilaznim
patrolama i straama, koje imaju zadatak da odmah ugase eventualne nove zaetke vatre. Gaenje
umskih poara ne moe se zamisliti bez velikog broja ljudi i raznog umskog alata kao to su sekire,
testere, krampovi, aovi, lopate, aklje i dr.
145
146
odreene koncentracije para u vazduhu. Slobodno i neogranieno treba koristiti vodu za neutralizaciju,
uz primenu izolacionih aparata.
AMONIJAK NH3 je zapaljiv i eksplozivan gas. Amonijak je najznaajnije jedinjenje azota. Gas
je karakteristinog mirisa, koji izaziva suze. Voda ga dobro apsorbuje uz istovremeno oslobaanje
toplote. Sa vazduhom gradi eksplozivne smee. Due udisanje amonijaka je smrtonosno. Na vazduhu
se tee pali, ali se zato lako pali u zoni vodonika. Dobija se sintezom azota i vodonika u specijalnim
ureajima i na visokim pritiscima. Ima iroku primenu u proizvodnji vetakih dubriva, industriji boja,
eksploziva i dr. Sredstvo za gaenje je voda ili CO2, uz adekvatnu zatitu odelima za zatitu od
agresivnih materija i izolujuim aparatima. Vodena magla ima za cilj, da u zoni irenja gasa, isti lepi i
sputa na pod i na taj nain vri neutralizaciju okoline.
147
148
oznai ugroen prostor, da odstrani radioaktivnu materiju a zatim da sprei irenje kontaminacije i
ugasi poar na transportnom sredstvu.
Ukoliko je poar ve otetio ambalau u kojoj je smetena radioaktivna materija, prvo se gasi poar sa
prahom ili ugljen dioksidom, uz koricenje izolacionih aparata i zatitne odee. Voza vozila treba da
ima kod sebe podatke o motornom vozilu i materiji koju prevozi. Vozilo mora biti oznaeno propisnim
oznakama za radioaktivne materije. Poar se gasi sa to bezbednijeg rastojanja i u smeru vetra. (sl.br.
101.). Na primer, ako je izvor zraenja udaljen 0,3m ozraenje iznosi 1000 Rentgena na cas, a na
udaljenosti od 3 m, ozraenje iznosi 10 rentgena na cas (100 puta manje). Kod velikih izvora zraenja
ovaj zakon (vrednost zraenja opada sa kvadratom rastojanja od izvora) se ne primenjuje.
Sl.br. 101. Gaenje
poara na vozilu za
prevoz
radioaktivnih
materija
Zbog
specifine
opasnosti od radioaktivnih materija u
veini
zemalja
formiraju se specijalizovane ekipe strunjaka koje se u sluaju potrebe kod ovakvih akcidenata
obavezno angauju. U principu, vatrogasne jedinice bi trebale da zadatke izvravaju u tesnom
dogovoru sa strunjacima iz ovih ekipa ili sa tehnikim rukovodiocima objekta gde se intervenie. U
dananjim uslovima na dosta objekata postavljeni su radioaktivni gromobrani koji kada se nau u
poaru predstavljaju dodatnu opasnost za vatrogasce.
Dekontaminacija opreme koja je angaovana na intervencijama sa radioaktivnim materijama vri se sa
raspoloivom tehnikom za gaenje (autocisterne, creva, mlaznice i drugi alat). Odea i obua prvo se
dekontaminira na mestu intervencije a zatim u stanici za dekontaminaciju. Ako je kontaminaciju
prouzrokovao prah za gaenje, usisava se sa odee usisivaem a zatim pere vodom i deterdentom za
pranje. Jako kontaminiranu odeu aljemo u stanicu za radioloku dekontaminaciju.
Kontaminiranu odeu koja je od gume i sintetike odvajamo od odee od pamuka i azbesta. Odvajanje
se vri i po stepenu kontaminacije. Pranje odee se vri hladnom a zatim toplom vodom i vie puta sa
veom koliinom deterdenta za pranje. Kod jako kontaminirane odee pored deterdenta upotrebljava
se i rastvor limunske kiseline ili drugog hemijskog jedinjenja.
Dekontaminacija vozila i tehnikih sredstava vri se najee delimino na kraju intervencije a zatim
potpuno u stanici za dekontaminaciju. Mlaznice, izolacione aparate, uad i druga manja oprema
stavljaju se u plasticne vree, zatvaraju i oznaavaju sa znakom radioaktivnosti. Kontaminirana
oprema se stavlja na vozilo sa mokrim crevima, privruje da ne bi ispala u toku transporta i odvozi
do mesta predvieno za dekontaminaciju.
Pre poetka dekontaminacije ljudi (sl.br. 102), detektorom se utvruju mesta na telu koja su
kontaminirana. Vri se kupanje u toploj vodi sa sapunom ili deterdentom a koa se trlja sa sunderom.
U sluajevima vee kontaminacije koristimo rastvor limunske kiseline ili sode bikarbone. Posebno se
mora dobro oprati kosa i ostali delovi tela gde se mogu eventualno zadrati radioaktivne materije
149
Sl.br. 102.
Dekontaminacija
ljudi i opreme
150
kg/cm i manje. Na uetu ne sme biti vorova i ue ne sme biti oteeno a pri radu izbegavati otre
ivice.
Vezovi, cvorovi, stege: Prilikom tehnikih intervencija koristi se uad za spaavanje, odnosno, da bi
vrenje pojedinih radnji pomou uadi bilo potpuno, prave se vezovi, vorovi i stege.
U primeni su sledee vrste vezova: poluovoj i ovoj, jednostruki i dvostruki prsten.
Razlikuju se sledee vrste vorova: lastin , tesarski, kruni ili dvostruki, produni, sedei, desni
ili produeni (nastavni vor), leptirast, nastavni vor za vuenje tereta, ogradni vor, vor za
spaavanje i vor za bacanje.
Osim vezova i cvorova, kod spaavanja sa viih spratova, za izvoenje pojedinih radnji se
koriste i stege ija je uloga da uvrste dve ili vie greda ili neki drugi predmet.
Dizanje tereta Dizanje tereta je jedna od radnji koja se vri prilikom tehnikih intervencija a vri se
pomou dizalica, vazdunih jastuka i td.
Pri korienju prevoznih ili prenosnih dizalica mora se voditi rauna da njihova nosivost ne
bude manja od teine tereta. U suprotnom, koriste se dve ili vie dizalica. Posebno je vano da se za
vreme dizanja tereta ispod istog ne smeju nalaziti ljudi.
Dizanje tereta se vri i pomou konstrukcija koje se izrauju na licu mesta. Dizanje se moe
vriti jednom gredom - trnom, sa dve grede - dvonogom i sa tri grede - tronogom. Za dizanje i
podmetanje manjih tereta koriste se poluge.
Na kosim terenima ili slinim mestima, kada se ukae potreba, vri se usidrenje, tj. osigurava
se tehnika ili ureaj od neeljenog pomicanja. Za usidrenje se koriste elini i drveni klinovi i rastue
stablo odgovarajue vrstoe. Ne sme se koristiti suvo ili trulo stablo, panjevi i slino. Usidrenje
pomou klinova moe biti jednoredno i dvoredno. Za mekane terene bolji su drveni klinovi a za tvrde
terene elini klinovi. Drveni klinovi su debljine najmanje 10cm a duine oko 1m; izdravaju teret do
400kg.
Poluga je alat pomou koje se primenom male snage podie veliki teret. Za dizanje tereta
postoje koturaljke koje su vrsto postavljene, pokretne, ureaji sa vie koturaljki i koturaljke sa
lancima.
Dizanje tereta pomocu jedne grede: Dizanje tereta na ovaj nain se vri na ravnom terenu ili iz nekih
jama, a slui i za utovar ili istovar predmeta. Greda se postavlja koso a u nekim sluajevima moe i
vertikalno.
Prenoenje tereta: Pre samog prenoenja tereta, mora se znati priblina teina tereta, mesto gde se
predmet eli postaviti, odnosno preneti i koji su najkrai putevi. Ljudstvo za rad se odreuje prema
visinskom rastu; fiziki jae osobe prenose 40 do 50kg a slabije 20 do 30kg.
Za pomicanje tereta na ravnini se uglavnom koristi ljudska radna snaga a nain se bira prema
predmetu koji se pomie, odnosno da li se predmet moe vui, obrtati, prebacivati i tome slino.
Vuenje tereta se primenjuje u sluajevima kada je to mogue a za vuu se koristi sila dizalice, razna
vozila ili ljudska snaga.
Sl.br. 103. Naini
podizanja i
izvlaenja
Podupiranje;
Vri se u onim
sluajevima kada
preti opasnost od
nekog ruenja ili
odrona
zemlje.
Za podupiranje
se
koristi
materijal koji je dostupan na licu mesta ili se dovozi iz vatrogasne jedinice.
Greda - nosa, je sve ono to ima dva leaja (oslonca).
151
Konzola, je sve ono to ima jedan oslonac a to su: terase, stubita, venci i slino. Kod uruenja
konzole podupiranje se ne vri na slobodnom kraju ve na prvoj treini raspona, gledajui od oslonca
(ukljetenja). Ukoliko bi se podupiranje vrilo na kraju konzole ona bi se pretvorila u gredu (dva
oslonca). To se ini samo u sluaju kada je raspon konzole veliki.
PODUPIRANJE ZGRADA
Podupiranje se moe sprovoditi u cilju zatite spasioca koji vre radnju spasavanja u tom
objektu, ili da takvo stanje ostane due vremena u cilju zatite graana koji se kreu u neposrednoj
blizini. U principu, svako podupiranje je privremeno. Ukoliko postoji mogunost, materijal za
podupiranje se uzima na samoj ruevini ili sa ruevine iz neposredne blizine. U suprotnom, materijal se
dovozi iz vatrogasne jedinice.
Razlikuju se spoljne i unutranje podupiranje zgrade.
Spoljne podupiranje zgrade (sl.br. 104.) se vri na njenom najvrem delu a to je uglavnom
venac ili serkla. Ukoliko je zgrada izradena od krhkog materijala sa tankim zidovima, podupora moe
probiti zid. U tom sluaju konstruktivni delovi zgrade se pojaavaju gredama u koje se vri podupiranje.
Kada se vri podupiranje u najvri deo zgrade potrebno je prilikom vertikalnog postavljanja greda
napraviti mali ukop (ljeb) u zidu, na nekoliko mesta.
Sl.br. 104. Nain podupiranja delova zgrade
Ukoliko nema potrebe, vriti podupiranje na vie mesta,
napravi se samo ljeb za gredu - poduporu. U sluaju
potrebe za podupiranjem na vie mesta grede se
postavljaju na rastojanju od 2 do 3m. Ukoliko je razmak za
podupiranje dui od 5 m grede se postavljaju jedna na
drugu, stim da se donji deo grede ukopa u zemlju ispod
koje se postavi podloga od daske ili elinih cevi koje se
koriste u gradevinarstvu za izradu skela.
Unutranje podupiranje zgrade se vri odozdo na
gore tj. od njenog najvreg dela do mesta delovanja sile. Podupiranje se vri na vie naina, sa
jednom ili vie greda ili se izradi konstrukcija u obliku luka ili svoda pomou koje se obuhvati itava
povrina. Ukoliko sila deluje sa strane nastojei da priblii zidove, vri se razupiranje.
SPAAVANJE IZ RUEVINA
Pre svega je potrebno utvrditi da li ima unesreenih ljudi u ruevini (sl.br. 105.), a to se
ustanovljava na vie naina: dozivanjem, lupanjem predmetima, sondiranjem ili razgovorom sa ljudima
koji ive u okolini uruenog obketa. Kada se ustanovi da ima unesreenih i odredi priblina lokacija,
pristupa se njihovom spaavanju. Istovremeno je potrebno ustanoviti opasnost za spasioce koji rade u
152
ruevini. Opasnosti potiu od uruenja pojedinih delova zgrade, od elektrine struje, vode i gasa i tome
slino.
Sl.br. 105. Rad spasilaca
prilikom ruenja zgrade
Spaavanje
iz
ruevina
sprovodi
se
uglavnom runo uz pomo
lopata i pijuka sa kojima
treba
raditi
veoma
oprezno.
Kretanje
po
ruevini takode treba biti
ogranieno
pa
treba
koristiti
sistem
lanca.
Spasioci
moraju
biti
opremljeni sa lemovima i
rukavicama a zatita od
praine se sprovodi uz
pomo respiratora i naocara.
Sl.br. 106 Prilaz spasioca unesreenom ispod
ruevine
Kada se spasioc priblii unesreenom
(sl.br. 106), ukoliko je potrebno, oiste mu se
usta, nos i oi od praine. Mora izviditi na koji
nain e preneti unesreenog preko ruevina
i zatim pruiti prvu pomo ukoliko nema
zdravstvenog osoblja.
Spasiocima se daju sledei saveti:
pre samog poetka rada sagledati poloaj (sl.br. 107.),
153
154