You are on page 1of 6

Mr Vladimir [epec,

mr Saa Devetak,
major,

EFIKASNOST SISTEMA PVO U USLOVIMA


ELEKTRONSKIH DEJSTAVA

Vojna akademija,
Beograd

UDC: 623.762 : 623.623


623.623 : 623.796

Rezime:
U radu je primenjena teorija masovnog opsluivanja u analizi efikasnosti sistema protivvazduhoplovne odbrane (sistema PVO) u uslovima elektronskih dejstava protivnika. Prikazan je model za ocenu efikasnosti sistema PVO i predstavljeni su izrazi za procenu efikasnosti sistema PVO u uslovima elektronskih dejstava.
Klju~ne re~i: teorija masovnog opsluivanja, efikasnost, sistem PVO, elektronska dejstva.

EFFIENCY OF ANTIAIRCRAFT SYSTEM IN ELECTRONIC WARFARE


Summary:
In this article the theory of mass servicing is used in the analysis of efficiency of antiaircraft system in the conditions of electronic warfare. The model for analysis of the antiaircraft system efficiency has been shown and formulas for qualitative analysis of antiaircraft
system efficiency have been presented in the conditions of electronic warfare.
Key words: the theory of mass servicing, efficiency, antiaricraft defence, electronic warfare.

Uvod
Poznato je da je glavni zadatak sistema PVO voenje neprekidne borbe sa
protivnikovim sredstvima za napad iz vazdunog prostora i obezbeenje maksimalne odbrane branjenih objekata i njihovog normalnog funkcionisanja. Sigurna odbrana objekata zavisi od efikasnosti
sistema PVO koji brane odreeni objekat. Efikasnost sistema PVO karakterie
se, kako efikasnou gaanja (sposobnou unitenja ciljeva u vazdunom prostoru), tako i sposobnou izvravanja
zadataka gaanja ciljeva u svim uslovima
i u bilo kom momentu. Na taj nain, pod
efikasnou sistema PVO podrazumeva
se njegova sposobnost da izvrava zadatke u bilo kom momentu i u razliitim
VOJNOTEHNI^KI GLASNIK 1/2007.

uslovima borbenog korienja, a naroito


u uslovima elektronskih dejstava.
Stepen izvravanja zadataka koji su
postavljeni pred sistem PVO mogue je
okarakterisati kao verovatnou odbrane
branjenih objekata. Meutim, taj kriterijum se retko primenjuje zbog sloenosti
prorauna. S druge strane, stepen odbrane
objekata odreuje se na osnovu gubitaka
koji su naneseni sredstvima za napad iz
vazdunog prostora protivnika, tako da e
upravo to biti kriterijum za ocenu efikasnosti koji e u radu biti prezentovan.
Analitiki model za ocenu
efikasnosti sistema PVO
U strunoj literaturi [1], kao kriterijum ocene borbene efikasnosti grupacije
5

raketnih sistema PVO, primenjuje se matematiko oekivanje broja oborenih ciljeva u toku odbijanja naleta [1]:
Nc = N W

(1)

gde je:
Nc broj oborenih ciljeva,
N broj ciljeva koji uestvuju u pojasu
naleta i po kojima je mogue vatreno dejstvo grupacije PVO,
W srednja verovatnoa unitenja pojedinanog cilja u pojasu naleta sa grupacijom PVO.
Za odreivanje veliine W neophodno je znati gustinu naleta (broj aviona
u jedinici vremena).
Srednja verovatnoa unitenja pojedinanog cilja moe se odrediti prema
formuli [1]:

W = pg Em kot

(2)

gde je:
pg verovatnoa gaanja,
Em verovatnoa unitenja cilja sa m raketa u uslovima kada je cilj gaan jednim
raketnim sistemom PVO iz sastava grupacije,
kot verovatnoa otkrivanja cilja do granice koja obezbeuje gaanje cilja.
Veliinu Em mogue je odrediti na
osnovu formule:
Em = 1 (1 E1 )

(3)

gde je:
E1 verovatnoa unitenja cilja jednom
raketom sa uraunatim celokupnim procesom funkcionisanja borbenog sredstva
PVO.
6

Veliina kot odreuje se na osnovu


obrade statistikih podataka za otkrivanje
ciljeva u vazdunom prostoru u razliitim
uslovima (odsustvo ili postojanje elektronskih smetnji).
Kada se grupacija PVO sastoji od n
raketnih sistema PVO i malom zonom
unitenja,1 verovatnoa gaanja cilja Pg u
naletu moe se odrediti prema Erlangovoj formuli [1]:

pg = 1 png

n
= 1 n n! k

k =0 k!

(4)

gde je:
png verovatnoa da cilj nee biti gaan
u toku odbijanja naleta,
parametar, = tg,
gustina ciljeva u naletu,
tg srednje vreme neophodno za gaanje
jednog cilja.
Ovakva procena efikasnosti sistema
PVO moe da zadovolji uslove kada protivnik ne raspolae sredstvima za ometanje i obmanjivanje, pre svega radarskih
sredstava, sistema PVO, a ni ubojnim
sredstvima za dejstvo po sistemima
PVO. Nain procene uticaja protivnika
na efikasnost sistema PVO, kada on raspolae ovim sredstvima, bie opisan u
narednom tekstu.
Posmatrajmo problem na jednom
primeru. Na objekte, branjene sistemima
PVO, vri se nalet sa srednjom gustinom
= 4 aviona/minutu. U pojasu naleta
objekte brani 5 sistema PVO (n = 5) sa
srednjim vremenom gaanja tg = 0,5 mi__________
1
U sluaju kada je zona unitenja velika odreivanje
verovatnoe gaanja je mnogo sloenije (vidi [1], strana 88).

VOJNOTEHNI^KI GLASNIK 1/2007.

nuta. U naletu uestvuje 20 aviona


(N = 20). Neophodno je oceniti efikasnost sistema PVO objekata, kada je
Em = 0,7 i kot = 0,9.2 Pri reavanju polazimo od pretpostavke da nalet ciljeva na
objekte predstavlja Poasonov tok. Reenje je sledee:
odredimo veliinu = tg = 4
0,5 = 2 aviona,
na osnovu veliina = 2 i n = 5
dobija se da je pg = 0,96 (na osnovu
tablica [1, 2]),
u ovakvim uslovima verovatnoa
unitenja cilja je W = 0,96 0,7 0,9 = 0,60.
Na taj nain, matematiko oekivanje broja oborenih ciljeva iznosi: Nc = N
W = 20 0,60 = 12 aviona.
Ostali avioni iz grupe u naletu probili bi se do branjenog objekta.
U literaturi [2] sistem veza se tretira
kao sistem masovnog opsluivanja3 sa otkazom, tj. kao osnovni matematiki model koristi se, takoe, formula Erlanga, a
tok informacija koji sistem veza opsluuje
posmatra se kao Poasonov tok. Meutim,
za razliku od prethodne analize ovde je
sutina u analizi uticaja protivnika na sistem veza. Naredna elaboracija ovog pitanja treba da potvrdi da opisana tehnologija procene uticaja protivnika na efikasnost
sistema veza moe da se primeni i na procenu efikasnost sistema PVO.
__________
2
Ovo je statistika procena, a moe se izraunati i putem teorije masovnog opsluivanja. Za 4 aviona/min = 0,25,
jer avioni doleu svakih 15 sekundi, a to je etvrtina minute.
Otkrivanje cilja obavlja se jednim radarom (n = 1), ks = 1, pa je

k
0, 25
= 1 0, 2 = 0,8
(5)
kot = 0,8 kot = 1 s = 1

1 + 0, 25
1+

ks

Ova teorija poznata je i kao teorija repova.

VOJNOTEHNI^KI GLASNIK 1/2007.

Da bi mogao da se prati uticaj protivnika na sistem PVO, u formulu za izraunavanje verovatnoe gaanja cilja
bie uveden novi parametar operativna
raspoloivost (spremnost) sistema PVO,
koji se izraava preko koeficijenta
spremnosti (ks). Prema tome, sada e izraz glasiti:

pg = 1 png

n 1

n! ksn
=1 n k
1
k

k =0 k! k s

(6)

Meutim, potrebno je definisati koeficijent spremnosti ks. On predstavlja


pokazatelj da e sistem biti u funkciji
(bez otkaza) za vreme od akvizicije cilja
do usmeravanja rakete za lansiranje, ili
detaljnije: otkrivanje cilja, identifikaciju,
osvetljavanje i praenje cilja i proraun
parametara za lansiranje raketa. U irem
smislu, moe se podrazumevati i vreme
voenja rakete do susreta sa ciljem.
Ako razmatramo samo otkaze sistema usled elektronskih dejstava protivnika, koeficijent spremnosti moe se definisati kao [2]:
k s = (1 po ) (1 pu )

(7)

gde je:
po verovatnoa ometanja sistema PVO
(prevashodno radara u PVO),
pu verovatnoa unitenja sistema PVO
ubojnim sredstvima (avijacijom, voenim protivradarskim raketama i dr.).
Poznato je da su radarska sredstva u
sistemima PVO najosetljivija na elektronska dejstva protivnika. Sagledavanjem broja elektronskih sredstava protiv7

nika i daljine sa kojih moe da izvia,


ometa, odnosno dejstvuje ubojnim sredstvima, primenom teorije masovnog opsluivanja, moe se odrediti verovatnoa
otkrivanja (izvianja), ometanja i unitenja radarskih ureaja.
Verovatnoa otkrivanja (izvianja)
radara pi moe se predstaviti izrazom [2]:
n
pi = 1 pn = 1 n n! m

m=0 m!

(8)

gde je:
pn verovatnoa da radar nee biti
otkriven,
n ukupan broj izviakih ureaja,
m broj aktivnih izviakih ureaja,
intenzitet rada radara, = tp / ts,
tp srednje vreme kada radar nije u radu,
ts srednje vreme rada radara.
Izraz za verovatnou ometanja
radara po glasi [2]:
n 1

n! pin
po = 1 pn = 1 n m

1
m

m=0 m! pi

(9)

gde je:
pn verovatnoa da radar nee biti ometan,
n ukupan broj ometaa,
m broj aktivnih ometaa,
intenzitet rada radara,
pi verovatnoa otkrivanja (izvianja).
Za odreivanje verovatnoe unitenja radarskih ureaja pu moe se primeniti izraz [2]:
8

n 1
n
n! potk
pu = 1 pn = 1 n m

1
m

m=0 m! potk

(10)

gde je:
pn verovatnoa da radar nee biti uniten,
n ukupan broj ubojnih sredstava koja
dejstvuju po elementima sistema PVO,
m broj aktivnih ubojnih sredstava,
intenzitet pokretljivosti sistema PVO,
= tp / ts,
tp srednje vreme kada sistem PVO nije
u radu,
ts srednje vreme rada sistema PVO,
potk verovatnoa otkrivanja sistema
PVO (razlikuje se od pi, jer se sistem
PVO moe otkriti i drugim sredstvima
izvianja).
Predstavljeni teorijski model daje
osnovne relacije za kvantitativnu analizu
(procenu) efikasnosti sistema PVO u uslovima elektronskih dejstava protivnika.
Odreivanje daljine izvianja (otkrivanja rada radara), ometanja i obmanjivanja4
(aktivnim i pasivnim sredstvima) i dejstva
ubojnim sredstvima su poznata [3, 4, 5]. Da
bi procena bila kompletna, ostaje jo jedan
parametar koji treba proceniti ili proraunati, a to je srednji broj radarskih sredstava koji e biti otkriveni, ometani ili uniteni. Kao
primer posluie obrazac (matematiki model) za izraunavanje srednjeg broja radara
koji e biti izviani (otkriveni) [2]:
n

Mi
N +L

N i = N 1 1 e n pt pi

(11)

__________
4

Ometanjem se moe postii lana daljina do cilja, lani pravac (azimut) ili lani broj ciljeva i dr.
VOJNOTEHNI^KI GLASNIK 1/2007.

gde je:
Ni srednji broj radara koji e biti otkriveni (izviani),
N ukupan broj radara koje treba otkriti
sa n ureaja,
n broj izviakih ureaja,
Mi srednji broj izviakih ureaja koji
nee moi da izviaju (bie uniteni ili se
premetaju),
pt verovatnoa tehniki ispravnog
funkcionisanja izviakih ureaja (pouzdanost),
pi verovatnoa izvianja (otkrivanja),
L broj ostalih (radnih i lanih) radara
na prostoru gde se nalazi N radara koje
treba otkriti.

Prethodni primer sada e biti razmotren u novim uslovima. Ako se pretpostavi


da e vreme rada sistema PVO biti jednako
pauzama (vremenu kada radarski sistemi
PVO namerno ute ili se sistem PVO premeta), = 1. U sluaju kada protivnik izvia i ometa sa po jednim ureajem (n = 1),
verovatnoa otkrivanja (izvianja) radara
bie pi = 0,5, a za iste uslove verovatnoa
ometanja je po = 0,333. Sada moe da se izrauna i kolika e biti operativna raspoloivost, pa je ks = 1 0,333 = 0,667, a na osnovu ovog podatka moe da se odredi verovatnoa gaanja.
U prvom sluaju za = 2 i n = 5, a
za ks = 1, jer je operativna raspoloivost
bila potpuna pg = 0,96, ali sada operativna

Zavisnost verovatnoe gaanja od operativne raspoloivosti sistema PVO

VOJNOTEHNI^KI GLASNIK 1/2007.

raspoloivost zbog ometanja protivnika


vie nije potpuna (ks = 0,667), pa je i verovatnoa gaanja manja, tj. pg = 0,88. Na
slici se moe videti zavisnost verovatnoe
gaanja pg od operativne raspoloivosti ks
za poznat parametar i broj sistema
PVO. Za grafik zavisnosti uraen je program u programskom paketu Matlab 6.5.
Jo jedna veliina bie umanjena
zbog ometanja, a to je verovatnoa otkrivanja cilja, koja je za = 0,25, n = 1 i ks
= 0,66, jednako kot = 0,72 (primena teorije masovnog opsluivanja).5 Prema tome,
srednja verovatnoa unitenja ciljeva je:
W = pg Em kot = 0,88 0,7 0,72 = 0,44
pa e broj oborenih ciljeva biti:
NC = N W = 20 0,44 = 8,8 9 aviona.
U ovom primeru nije razmotren sluaj kada bi deo sistema PVO bio i uniten
dejstvom protivnika, ali je zakljuak evidentan. Ometanje radarskih sredstava PVO
umanjilo je efikasnost sistema PVO, u naem sluaju za tri aviona. Dalja primena
opisane tehnike procene pokazala bi u potpunosti njenu upotrebnu vrednost.
Zakljuak
U radu je predstavljen model za procenu efikasnosti sistema PVO. Kao
osnovni kriterijum ocene efikasnosti pri-

menjeno je matematiko oekivanje


broja oborenih ciljeva u vazdunom
prostoru u toku odbijanja naleta. Implementacija teorije masovnog opsluivanja omoguuje odreivanje verovatnoe gaanja, a izradom programskih paketa u Matlabu mogue je simulirati zavisnosti verovatnoe gaanja od parametara koji opisuju sistem. Primenom
teorije masovnog opsluivanja mogu
se, takoe, odrediti verovatnoe izvianja, ometanja i unitenja radarskih ureaja sistema PVO, odnosno proceniti
efikasnost sistema PVO u uslovima
elektronskih dejstava. Moe se zakljuiti da je osetljivost radarskih ureaja u
sistemima PVO primorala savremene
sisteme PVO da zasnivaju svoj rad i na
drugim senzorskim ureajima, kao to
su: televizija, televizija niskog nivoa
osvetljenosti i termovizija. Model je
primenljiv u proceni situacije i odluivanju o upotrebi snaga u borbenim dejstvima.
Literatura:
[1] Petruhov, S. I., Stepanov, A. N.: Efikasnost raketnih
sredstava PVO (prevod sa ruskog), VIZ, Beograd,
1979.
[2] epec, V. V.: Procena efikasnosti sistema veza u borbi,
lino izdanje, Beograd, 2004.
[3] Palij, I. A.: Radio-elektronska borba (prevod sa ruskog), VIZ, Beograd, 1982.
[4] Razingar, A.: Protivelektronska dejstva (drugo proireno izdanje), VIZ, Beograd, 1982.
[5] lezinger, R.: Principi protivelektronske borbe (prevod
sa engleskog), SSNO, Beograd, 1985.

__________
5

Ovi primeri koji su se izraunavali prema teoriji masovnog opsluivanja, mogu se proveriti u tablicama prilog
broj 13 [2].

10

VOJNOTEHNI^KI GLASNIK 1/2007.

You might also like