Dioba glasova

Jezik starih Rimljana zove se latinski prema italskoj pokrajini Latium, u kojoj lei grad Rim.
Kako se irila vlast Rima, irilo se i podruje latinskog jezika, koji je istisnuo druge italske
jezike. S vremenom je latinski jezik prevladao u cijelom zapadnom dijelu Rimskog carstva, a
u istone dijelu glavni jezik bio je grki. Iz latinskog jezika razvili se dananji romanski
jezici: talijanski, francuski, panjolski, portugalski i rumunjski.
PISMO I IZGOVOR
Pismo
1.
Latinska abeceda ima 24 slova:
A B C D E F G H I K L M N O P Q R S T U V X Y Z.
a b c d e f g h i k l m n o p q r s t u v x y z
Rimljani su primili pismo od Grka preko Etruana. Pisali su samo velikim slovima, kako
vidimo na natpisima, kojih se velik broj sauvao i u naoj zemlji. Mala slova nastala su
spajanjem i pojednostavljivanjem velikih slova u brzu pisanju.
2.
Danas piemo velikim poetnim slovom:
a) vlastita imena i pridjeve od njih izvedene, npr, Roma Rim, Romanus rimski;
b) prvu rije u reenici;
c) ponajvie prvu rije u stihu.
3.
Latinski se glasovi dijele na samoglasnike i suglasnike.
Samoglasnici su: a, e, i, o, u, y; ostali su suglasnici. Diftonzi ili dvoglasnici su: ae, oe, au, ei,
eu, ui.
Samoglasnici mogu biti kratki ili dugi. Kratkou samoglasnika oznaujemo znakom , a
duljinu znakom . Kad treba svaki samoglasnik diftonga izgovarati odijeljeno, stavlja se na
drugi samoglasnik znak kratkoe, odnosno duljine ili znak dijereze, npr. aera (itaj: aera),
poeta ili poeta (itaj: poeta). U obinim latinskim tekstovima ne oznauje se kvantiteta
samoglasnika.
Samoglasnik je pred samoglasnikom redovno kratak (Vocalis ante vocalem brevis).

Izgovor
4.
Postoje dva izgovora latinskog jezika: klasini i tradicionalni. Klasini je izgovor starih Rimljana do
kraja antike, a tradicionalni se razvio u ranom srednjem vijeku i ouvao se tradicijom.
Jednom i drugom izgovoru zajedniko je ovo:
i na poetku rijei pred samoglasnikom izgovara se j: iam = jam, iustus = justus;
meu samoglasnicima izgovara se ij: maior = maijor;
y izgovara se i: Syria = Siria, Byzantinus = Bizantinus;
x izgovara se ks: lux = luks, Xerxes = Kserkses;
c ispred a, o, u i ispred suglasnika izgovara se k: caput = kaput, corvus = korvus, cura = kura, credo
= kredo;
ch izgovara se h: schola = shola, machina mahina;
ph izgovara se f: Delphi Delfi, Philippus Filipus;
qu izgovara se kv: qui = kvi, aqua = akva;
ngu izgovara se ngv: lingua = lingva, sanguis = sangvis;
su izgovara se su u rijeima suavis = svavis, suadeo = svadeo, sueseo = svesko i u njihovim
izvedenicama, zatim u vlastitim imenima Suebi = Svebi, Suetonius = Svetonius.
Razlike izmeu klasinog i tradicionalnog izgovora:
U klasinom se izgovoru kod dvoglasnika ae i oe uju dva glasa, c se uvijek izgovara k a tako
i t uvijek t i s uvijek s. Kod tradicionalnoga dolo je do promjena koje su iznijete na desnoj
strani tablice
klasini
ae

aetas
lunae

tradicionalni

aj
ajtas
lunaj

e
etas
lune

poena

oj
pojna

e
pena

Cicero
centum

k
Kikero
kentum

c
Cicero
centum

samo pred e, ae, oe,

eu i pred i, y

rosa
Caesar

s
rosa
Kajsar

z
roza
Cezar

meu
samoglasnicima

natio
amicitia

ti
natio
amikitia

ci
nado
amicicita

pred
samoglasnikom

oe
c

ti

Slova y i z nalaze se samo u rijeima uzetim iz grkoga.

Sva se ostala slova izgovaraju kao i kod nas.
Za U i V imali su Rimljani jedan znak: V, npr. VVA = uva.
5.
Meunarodne rijei koje su potekle iz latinskog jezika izgovaraju se tradicionalnim
izgovorom, npr. socijalan (socialis), nacija (natio), filozof (philottophus), erar (aerarium), jer
ih nismo primili izravno od starih Rimljana, nego su k nama dole u kasnijim stoljeima.
Naglasak
6.
Svaka latinska rije, osim enklitika, ima svoj naglasak. U dvoslonim rijeima naglaen je
uvijek pretposljednji slog, npr. mater. U troslonim i vieslonim rijeima naglaen je
pretposljednji slog kad je dug, npr. laudabam, a kad je on kratak, naglaen je trei slog od
kraja, npr. medicus.
7.
Slog je dug:
1. kad je u njemu dug samoglasnik, npr. mater;
2. kad je u njemu diftong, npr. Caesar, laudo;
3. kad iza kratkog samoglasnika slijede dva ili vie suglasnika, npr. arma, contra, ili sloeni
suglasnik, npr. dux.
Protivno gornjem pravilu, kad se enklitike -que, -ne, -ve spoje s kojom rijei, tada ta rije ima
naglasak na svom posljednjem slogu, pa i onda kad je taj slog kratak, npr. bellique, paterque,
ali i terraque, temporaque. Razlikuj: itaque (stoga) od itaque (i tako).
Vrste rijei
8.
U latinskom jeziku ima, kao i u naem, devet vrsta rijei:
1. imenice (substantiva),
2. pridjevi (adiectiva),
3. zamjenice (pronomina),
4. brojevi (numeralia),
5. glagoli (verba),
6. prilozi (adverbia),
7. prijedlozi (praepositiones),
8. veznici (coniunctiones),
9. uzvici (interiectiones).

IMENICE I PRIDJEVI
Imenice po rodu
9.
Imenice su mukoga roda (masculinum, kratica m.), enskoga (femininum, kratica f.) i
srednjega (neutrum, kratica n.).
Rod je ili prirodan po znaenju ili gramatiki po zavretku rijei.
Mukoga su roda redovito imena mukih lica, naroda i rijeka, a enskoga su roda imena ena,
gradova, otoka i drveta, npr. agricola ratar, Croata Hrvat i Sequana Seina mukog su roda;
mulier ena, Corinthus Korint, Delus Del i fagus (bukva) enskoga su roda.
Deklinacija
10.
U latinskoj deklinaciji razlikujemo dva broja: jedninu (singularis) i mnoinu (pluralis).
Padea (casus) ima est, koji odgovaraju naim padeima, samo je mjesto naeg; lokativa i
instrumentala jedan pade: ablativ.
Vokativ jednine uvijek je jednak nominativu jednine, osim kod imenica druge deklinacije na
-us. Vokativ mnoine uvijek je jednak nominativu mnoine. Isto je tako ablativi mnoine
uvijek jednak dativu mnoine.
Kod imenica srednjeg roda jednaki su oblici za nominativ, akuzativ i vokativ u jednini. Ti su
padei jednaki i u mnoini, a svravaju se na -a kao i u naem jeziku. Ispor. ligna, maria:
drva, mora.
Prva ili a-deklinacija
11
Nominativ jednine svrava se na -a, a genitiv jednine -ae. Sve su imenice te deklinacije
enskoga roda osim onih koje oznauju muku glavu, npr. poeta pjesnik, agricola ratar, i
Croata Hrvat. Ispor. u nas: ena; sluga.
Casus
Nominativus
Genitivus
Dativus
Accusativus
Vocatlvus
Ablativus

Singularis
terra
terrae
terrae
terram
terra
terra

Pluralis
terrae
terrarum
terris
terras
terrae
terris

 12.
Osobitosti u -a deklinaciji
Imenica familia ima stari genitiv jednine na -as kad je u vezi s imenicom pater ili mater, npr.
pater familias domain, mater familias domaica.
Kad je imenica dea uz imenicu deus, a filia uz filius, imaju dativ i ablativ mnoine na -abus,
jer bi inae te imenice imale jednak oblik u tim padeima.
Bogovima i boicama = diis et deabus,
sinovima i kerima = filiis filiabusque.
Druga ili o-deklinacija
13.
Imenice mukoga roda svravaju se u nom. jedn. na -us ili -er, a imenice srednjega roda na
-um.
a) Imenice na -us (masculina) i na -um (neutra)
Jednina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.

populus narod
populi
populo
populum
popule
populo

verbum rije
verbi
verbo
verbum
verbum
verbo

Mnoina
populi
populorum
populis
populos
populi
populis

verba
verborum
verbis
verba
verba
verbis

b) imenice na -er (masculina)

Jednina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.

magister uitelj
magistri
magistro
magistrum
magister
magistro

puer djeak
pueri
puero
puerum
puer
puero

Mnoina
magistri
magistrorum
magistris
magistros
magistri
magistris

pueri
puerorum
pueris
pueros
pueri
pueris

Veina imenica na -er gubi u deklinaciji samoglasnik e od zavretka -er, a samo ga neke
zadravaju; npr. liber, libri knjiga, ager, agri njiva, ali vesper, vesperi veer.

Osobitosti u o- deklinaciji
14.
Vlastita imena na -aius i -eius steu u genitivu jednine zavretak -ii u -i, a vlastita imena na
-ius mogu imati gen. na -ii na -i, npr. Gai, Pompei, Vergilii ili Vergili.
Svima navedenim vlastitim imenicama zavretak je u vok. jedn. -i, npr. Pompei, Vergili. Isto
je tako od filius (sin) vok. jedn. fili.
Deus, -i, m. (bog) ima nom. mno. dei, dii, di, a dat. i abl. mno. deis, diis, dis. Vok. jedn. je
deus.
Locus, -i, m. (mjesto) ima mno. loci i loca; loci su mjesta u knjizi (loci librorumrum), a loca
su mjesta na zemlji (loca terrarum).
Vir, viri m. (mu) deklinira se kao puer: Vir, viri, viro, virum, vir, viro. Mno. viri, virorum itd.
15.
Izuzetno je enskoga roda imenica humus zemlja.
enskoga su roda i neke imenice na -us uzete iz grkog jezika, npr. diphthongus diftong,
dvoglasnik, dialectus narjeje.
Srednjega su roda imenice vulgus svjetina i virus otrov.
Pridjevi
16.
Velik broj latinskih pridjeva pripada drugoj, odnosno prvoj deklinaciji. U nom. jedu. muki se
rod svrava na -us ili na -er, enski na -a, a srednji na -um. Muki i srednji rod deklinira se po
II, a enski po I deklinaciji. Neki pridjevi na -er, -a, -um gube u deklinaciji e od zavretka -er,
npr. piger, pigra, pigrum lijen, a neki ga zadravaju, npr. liber, libera, liberum, slobodan.
bonus, bona, bonum dobar, dobra, dobro
Jednina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.

bonus
boni
bono
bonum
bone
bono

bona
bonae
bonae
bonam
bona
bona

Mnoina
bonum
boni
bono
bonum
bonum
bono

boni
bonorum
bonis
bonos
boni
bonis

bonae
bonarum
bonis
bonas
bonae
bonis

bona
bonorum
bonis
bona
bona
bonis

liber, libera, liberum slobodan

Jednina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.

liber
liberi
libero
liberum
liber
libero

Mnoina

libera
liberae
liberae
liberam
libera
libera

liberum
liberi
libero
liberum
liberum
libero

liberi
liberorum
liberis
liberos
liberi
liberis

liberae
liberarum
liberis
liberas
liberae
liberis

libera
liberorum
liberis
libera
libera
liberis

aeger, aegra, aegrum bolestan

Jednina
Nom.
Gen.
Dat.
Ak.
Vok.
Abl.

aeger
aegri
aegro
aegrum
aeger
aegro

aegra
aegrae
aegrae
aegram
aegra
aegra

Mnoina
aegrum
aegri
aegro
aegrum
aegrum
aegro

aegri
aegrorum
aegris
aegros
aegri
aegris

aegrae
aegrarum
aegris
aegras
aegrae
aegris

aegra
aegrorum
aegris
aegra
aegra
aegris

Trea deklinacija
A. Suglasnike osnove
17.
Imenicama ove skupine svrava se osnova na suglasnik. Osnovu dobivamo ako odbacimo u
genitivu mnoine nastavak -um. Nekima je u nomin. jedn. krajnji osnovni suglasnik otpao.
Imenice s osnovom na suglasnik mukoga su, enskoga ili srednjega roda.
18.
Imenice mukoga roda u nom. jedn. ponajvie se svravaju na -or (-oris), -o (-onis), -es (itis), npr. dolor, doloris bol, leo, leonis lav, miles, militis vojnik.
jednina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.

labor
laboris
labori
laborem
labor
labore

miles
militis
militi
militem
miles
milite

mnoina
labores
laborum
laboribus
labores
labores
laboribus

milites
militum
militibus
milites
milites
militibus

 19.
Imenice enskoga roda u nom. jedn. najee se svravaju na -do (-dinis), -io (-ionis), -as
(atis), -us (-utis), npr. fortitudo, fortitudinis - hrabrost, ratio, rationis - razum, societas,
societatis - drutvo, salus, salutis - spas.
jednina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.

facultas
facultatis
facultati
facultatem
facultas
facultate

mnoina

natio
nationis
nationi
nationem
natio
natione

facultates
facultatum
facultatibus
facultates
facultates
facultatibus

nationes
nationum
nationibus
nationes
nationes
nationibus

20.
Imenice srednjega roda u nom. jedn. najee se svravaju na -us (-oris), -us (-eris), -men (minis). Primjeri: tempus, temporus vrijeme, genus, generis rod, ime.
jednina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.

tempus
temporis
tempori
tempus
tempus
tempore

mnoina

nomen
nominis
nomini
nomen
nomen
nomine

tempora
temporum
temporibus
tempora
tempora
temporibus

nomina
nominum
nominibus
nomina
nomina
nominibus

B. Osnove na -i
21.
Osnove te skupine svravaju se na -i. Veina imenica mukog i enskog roda tvori nominativ
jednine dodajui osnovi -s. navis laa, mare more, exemplar primjer
jednina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.

navis
navis
navi
navem
navis
nave

mare
maris
mari
mare
mare
mari

mnoina
exemplar
exemplaris
exemplari
exemplar
exemplar
exemplari

naves
navium
navibus
naves
naves
navibus

maria
marium
maribus
maria
maria
maribus

exemplaria
exemplarium
exemplaribus
exemplaria
exemplaria
exemplaribus

Tako se dekliniraju:
1. Jednakoslone imenice na -is i -es (parisyllaba); to one koje u nominativu i genitivu
jednine imaju jednak br slogova, npr. hostis, hostis neprijatelj, nubes, nubis oblak;
2. imenice na -s ili -er koje ispred zavretka -is u genitivu jednine imaju dva ili vie
suglasnika, npr. ars, art-is umjetnost imber, imbr-is kia;
3. neutra s nominativom jednine na -e, -al, -ar, npr. mare maris more, animal, animalis
ivotinja, exemplar, exemplaris primjer.
22.
Deklinacija imenica s osnovom na -i razlikuje se od deklinacije imenica sa suglasnikim
osnovama time to im je zavretak u genitivu mnoine -ium (pri tome -i- pripada osnovi a
-um je nastavak kao i kod suglasnikih osnova).
23.
Neutra na -e, -al, -ar imaju osim toga u ablativu jednine -i, a u nominativu, akuzativu i
vokativu mnoine -ia. Pamti dakle za ta neutra: -i, -ia, -ium!
Osobitosti u oblicima ili deklinacije
24.
Od jednakosloni imenica na -is i -es neke imaju genitiv mnoine na -um, npr.
canis, -is, m. pas
iuvenis, -is, m. mladi

gen. mno. canum

gen. mno, iuvenum

Od imenica na -er imaju izuzetno genitiv mnoine na -um:

pater, -tris, m. otac
mater, -tris, f. majka
frater, -tris, m. brat

gen. mno. patrum

gen. mno. matrum
gen. mno. fratrum

25.
Imenice febris groznica, sitis ea, turris toranj, tussis kaalj, puppis krma, securis sjekira,
vis (sila) imaju akuz. jedn. na -im i .abl, jedn. na -i, dakle: febrim, febri; sitim, siti itd.
Jednako imaju akuz. jedn. na -im i abl. jedn. na -i jednakoslona imena gradova i rijeka na
-is, npr. Neapolis, Tiberis imaju Neapolim, Neapoli; Tiberim, Tiberi.

Pridjevi III deklinacije

26.
Pridjevi tree deklinacije pripadaju -i osnovama. I za njih vrijedi: -i, -ia, -ium, tj. abl. jedn. -i,
nom. akuz. i vok. mno. neutra -ia, a gen. mno. -ium.
Ima ih sa tri, sa dva i s jednim zavretkom.
Tri su zavretka: -er, -ris, -re, npr, acer, acris, acre otar, celer, celeris, celere brz.
Dva su zavretka: -is, -e, i to -is za muki i enski rod, a -e za srednji, npr. utilis, utile
koristan.
Jedan zavretak za sva tri roda imaju npr. audax, gen. audacis odvaan, sapiens, gen.
sapientis mudar.
Deklinacija pridjeva sa tri zavretka
jednina

nom.

mnoina

m.

f.

n.

m.

f.

n.

acer

acris

acre

acres

acres

acria

gen.

acris (za sva tri roda)

acri (za sva tri roda)

dat.

acri (za sva tri roda)

acri (za sva tri roda)

ak.

acrem

acrem

acre

acres

acres

acria

vok.

acer

acris

acre

acres

acres

acria

abl.

acri (za sva tri roda)

acribus (za sva tri roda)

Deklinacija pridjeva sa dva zavretka

jednina
m. f.
nom.

utilis

mnoina
n.

m. f.

n.

utile

utiles

utilia

gen.

utilis

utilium

dat.

utili

utilibus

ak.

utilem

utile

utiles

utilia

vok.

utilis

utile

utiles

utilia

abl.

utili

utilibus

Deklinacija pridjeva s jednim zavretkom

jednina

mnoina

m. f. n.

m. f.

n.

nom.

audax

audaces

audacia

gen.

audacis

audacium

dat.

audaci

audacibus

ak.

audacem audax

audaces

audacia

vok.

audax

audaces

audacia

abl.

audaci

audacibus

27.
Ovi pridjevi s jednim zavretkom:
dives, divitis bogat, pauper, pauperis siromaan, vetus, veteris (star)
imaju u abl. jedn.: divite, paupere, vteere, a u gen. mno. divitum, pauperum, veterum.
U nom. akuz. i vok. mno. srednjega roda upotrebljava se jedino vetera od vetus.
28.
Neke nepravilne imenice III deklinacije
Iuppiter, Iovis, Iovi, Iovem, Iuppiter, Iove Jupiter
iter, itineris, put; mno. itinera
vis, vim, vi, f. sila; mno. vires, virium, viribus itd.
bos, bovis, m. i f. govedo; gen. mno. boum, dat. mno. bubus ili bobus
senex, senis, m. starac; gen. mno. senum
etvrta ili u-deklinacija
29. Zavretak nominativa jedn. je -us ili -u, a genitiva jedn. -us.Imenice na -us mukoga su
roda, a na -u srednjega.
jednina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.

casus pad
casus
casuui
casum
casuus
casu

cornu rog
cornus
cornu
cornu
cornu
cornu

mnoina
casus
casuum
casibus
casus
casus
casibus

cornua
cornuum
cornibus
cornua
cornua
cornibus

 30.
Imenica domus, -us, f. (kua) ima abl. jedn. i akuz. mno. po II deklinaciji: domo i domos.
Domi (kod kue) stari je lokativ.
Neke imenice na -us zavravaju se u dat. i abl. mno. na -ubus mjesto na -ibbus, npr. lacus,
jezero, portus luka, quercus hrast, arcus luk, tribus (kotar) imaju locubus, portubus,
quercubus, arcubus i tribubus.
31.
Izuzetno su enskoga roda: Idus (gen. Iduum) 13. ili 15. dan u mjesecu, tribus kotar, porticus
trijem, acus igla, manus ruka, domus kua.
32.
Peta ili e-deklinacija
Nom. jedn. svrava se na -es, a gen. jedn. na -ei. U zavretku -ei iza samoglasnika e je dugo, a
iza stiglasnikaa 3e kratko, npr. dies, gen. diei dan, ali fides, gen. fidei vjera.
jednina
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.

dies
diei
diei
diem
dies
die

res
rei
rei
rem
res
re

mnoina
dies
dierum
diebus
dies
dies
diebus

res
rerum
rebus
res
res
rebus

Potpunu mnoinu imaju samo dies i res, a ostale ili nemaju mnoine ili u mnoini imaju samo
akuzativ.
Imenice te deklinacije enskoga su roda, a izuzetno su mukoga roda dies dan i meridies
podne, ali dies moe u jednini biti i enskoga roda kad znai: rok, vrijeme, npr dies certa
odreeni rok.

Nepotpune imenice (defectiva)

33.
Defectiva numero zovu se imenice koje imaju samo jedan broj, i to: singularia tantum ako
imaju samo jedninu, a pluralia tantum ako imaju samo mnoinu, npr.
Singularia tantum
iusittia, -ae, f.
pravednost
aurum, -i, n.
zlato
Caesar, -aris, m.
Cezar
Singidunum, -i, n. Beograd
Pluralia tantum
divitiae, -arum, f. bogatstvo
insidiae, -arum, f. zasjeda
tenebrae, -arum, f. tmina
Atena
Athenae, -arum, f. djeca
liberi, -orum, m.
Delfi
Delphi, -orum, m. preci
maiores, -um, m.
oruje
arma, -drum, n.
tabor
castra, -orum, n.
zidine
moenia, -um, n.
Imenice s razliitim znaenjem u mnoini
34.
Neke imenice imaju u mnoini drugo znaenje nego u jednini, npr.
aqua
copia
littera
auocilium
impedimentum
finis, m.

voda
obilje
slovo
pomo
zapreka
mea

aquae toplice; Aquae Iasae Varadinske Toplice

copiae ete
litterae pismo; knjievnost
auxilia pomone ete
impedimenta prtljaga
fines zemlja

Komparacija pridjeva
35.
I latinski pridjevi imaju tri stupnja: pozitiv, komparativ i superlativ.
Komparativ se tvori tako da se u pozitivu odbaci genitivni zavretak jedn. mukoga roda, i to
u II deklinaciji -i, a u III -is, i doda za muki i enski rod -ior, a za srednji -ius.
Pozitiv

Gen. jedn.

clarus (slavan)
pulcher (lijep)
acer (otar)
brevis (kratak)
sapiens (mudar)

clar (i)
pulchr (-i)
acr (-is)
brev (-is)
sapient (-is)

Komparativ
m. f.

n.

clar -ior
pulchr-ior
dcr-ior
brev-ior
sapient-ior

clar -ius
pulchr-ius
dcr-ius
brev-ius
sapient-ius

Svi se komparativi dekliniraju po III, suglasnikoj deklinaciji; imaju, dakle, u abl. jedn. -e, u
nom. akuz. i vok. mnoine srednjeg roda -a, u gen. mnoine -um.
jednina
m. f.
nom.
gen.
dat.
ak.
vok.
abl.

mnoina
n.

clarior clarius
clarioris
clariori
clariorem
clarius
clarior clarius
clariore

m. f.

n.

clariores
clariora
clariorum
clarioribus
clariores
clariora
clariores
clariora
clarioribus

36.
Superlativ se tvori tako da se pozitivu u gen. jedn. mukog roda odbace nastavci -i ili -is i
dodaju nastavci -issimus, -issima, -issimum.

clarus clar-isstmus, -a, -um

brevis brev-issimus, -a, -um
sapiens sapient-issimus, -a, -um
37.
Pridjevi na -er tvore superlativ tako da se nominativu jedn. mukoga roda u pozitivu doda
-rimus, -a, -um, npr. liber: liberimus, cler: celerrimus.
38.
Neki pridjevi na -ilis tvore superlativ tako da se pozitivu u genitivu jednine odbaci krajnje -is
i doda -limus, -a, -um, na primjer:
facilis (lak)
difficilis (teak)
similis (slian)
dissimilis (razlian)

facil-limus
difficil-limus
simil-limus
dissimillimus

Nepravilna komparacija
39.
Ovi pridjevi tvore komparaciju od razliitih osnova:
Pozitiv

Komparativ

Superlativ

bonus (dobar)
malus (zao)
magnus (velik)
parvus (malen)
multus (mnogi)

melior, melius
peior, peius
maior, maius
minor, minus
plus (n.), mnoina:
plures, -a, gen. plurium

optimus, -a, -um

pessimus, -a, -um
maximus, -a, -um
minimus, -a, -um
plurimus, -a, -um

Opisna komparacija
40.
Pridjevi koji ispred nastavka -us, -a, -um imaju samoglasnik opisuju komparativ tako da ispred pozitiva
uzimaju prilog magis (vie), a superlativ tako da ispred pozitiva uzimaju prilog maxime (najvie).
Pozitiv

Komparativ

Superlativ

idoneus (prikladan)
diibius (sumnjiv)
arduus (strm; teak)

magis idoneus
magis diibius
magis arduus

maxime idoneus
maxime diibius
maxime arduus

Antiquus (star) ima antiquior, antiquissimus jer prvo u u izgovoru nije samoglasnik.
Nepotpuna komparacija
41.
Pridjevi bez pozitiva
Komparativ:

Superlativ:

exterior vanjski
inferior donji
posterior kasniji
propior blii
superior gornji
ulterior onostrani

extremus krajnji, posljednji

infimus i imus najdonji, najnii
postremus najkasniji, posljednji
proximus najblii
supremus i summus posljednji; najvii
ultimus posljednji, zadnji

42.
U komparaciji dolazi uz komparativ ili quam s nominativom, odnosno akuzativom, ili ablativ
(bez quam), npr. Homerus est clarior quam Vergilius ili Vergllio (bez quam). Homer je
slavniji nego Vergilije ili od Vergilija.
Uz superlativ dolazi partitivni genitiv, npr. sapientissimus omnium najmudriji od svih.
Superlativom latinski jezik izraava esto vrlo visok stupanj, a ne najvii, pa se takav
superlativ prevodi sa vrlo i pozitivom, npr. vir doctissimus vrlo uen ovjek. Takav se
superlativ zove elativus.
PRILOZI (ADVERBIA)
43.
U latinskom jeziku ima priloga naina, vremena i mjesta. Prilozi naina tvore se od pridjeva.
Adverbia modi:
Nominativ
doctus

Genitiv
doct-i

Prilog
doct-e ueno

pulcher
acer
fortis
felix
sapiens

pulchr-i
acr-is
fort-is
felic-is
sapient-is

pulchr-e lijepo
acr-iter otro
fort-iter hrabro
felic-iter sretno
sapient-er mudro

Od pridjeva na -us, -a, -um i -er, -a, -um tvore se prilozi tako da se u genitivu jedn mukog
roda odbaci zavretak -i i doda -e.
Od pridjeva tree deklinacije tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavretak -is i doda
-iter.
Od pridjeva i participa na -ens i -ans tvore se prilozi tako da se odbaci genitivni zavretak -is
i doda -er.
44.
Komparacija priloga
docte doctius doctisstme
pulchre piilchrius pulcherrime
acriter acrius acerritme
fortiter fortius fortissime
sapienter sapientius sapientissime
Komparativ priloga jednak je komparativu pridjeva u nam. jedn. srednjeg roda.
Superlativ priloga tvori se tako da se u superlativu pridjeva zavretak mukog roda -us
zamijeni sa -e.
ZAMJENICE (PRONOMINA)
Line zamjenice (Pronomina personalia)
45.
jednina
nom.
gen.
dat.
ak.
abl.

ego
mei
mihi
me
me

ja
mene, me
meni, mi
mene, me
mnom(e)

tu
tui
tibi
te
te

mnoina
ti
tebe, te
tebi, ti
tebe, te
tobom

nos
mi
nostri, nostrum nas
nobis
nama
nos
nas
nobis
nama

vos
vi
vestri, vestrum vas
vobis
vama
vos
vas
vobis
vama

Ego je lina zamjenica za 1. lice, tu za 2. lice, a za 3. lice nema u latinskom jeziku line
zamjenice, nego se upotrebljava pokazna zamjenica is, ea, id sa znaenjem: on, ona, ono.
Genitivi mno. nostrum, vestrum dolaze samo u partitivnom znaenju. U ablativu jedn. i
mno. prijedlog cum (sa) vee se sa zamjenicom ovako: mecum sa mnom, tecum, nobiscum,
vobiscum.

46.
Lina povratna zamjenica (pronomen personale reflexivum)
nom.
gen.
dat.
ak.
abl.

sui
sibi
se
se (secum)

sebe
sebi
sebe, se
sobom (sa sobom)

Ti oblici slue i za jedninu i za mnoinu.

Latinski jezik upotrebljava povratnu zamjenicu samo kad se odnosi na subjekt 3. lica, a mi je
upotrebljavamo i onda kad se odnosi na subjekt 1. ili 2. lica, npr.
nutrio me

hranim se

nutrimus nos

hranimo se

nutris te

hrani se

nutritis vos

hranite se

nutrit se

hrani se

nutriunt se

hrane se

Posvojne zamjenice (Pronomina possessiva)

47.
m e u s, m e a, m e u m
t u u s, t u a, t u u m
n o s t e r, n o s t r a, n o s t r u m
v e s t e r, v e s t r a, v e s t r u m

moj, moja, moje

tvoj, tvoja, tvoje
na, naa, nae
va, vaa. vae

Meus ima vok. jedn. mukog roda: mi, npr. mi pater! moj oe!
48.
Osim tih posvojnih zamjenica latinski jezik ima, kao i na, posvojnu povratnu zamjenicu
suus, sua, suum (svoj, svoja, svoje), koja se kao i lina povratna zamjenica protee samo na
subjekt 3. lica, npr.

habet suum librum

habent suum librum

ima svoju knjigu

imaju svoju knjigu

49.
Pazi na razliku u upotrebi posvojnih zamjenica izmeu latinskog i naeg jezika:
habeo meum librum
habes tuum librum
habet suum librum
habemus nostrum librum
habetis vestrum librum
habent suum librum

imam svoju knjigu

ima svoju knjigu
ima svoju knjigu
imamo svoju knjigu
imate svoju knjigu
imaju svoju knjigu

Za posvojnu zamjenicu 3. lica jednine njegov i njezin upotrebljava se u svim padeima

jednine i mnoine eius (to je genitiv jedn. zamjenice is, ea, id), a za njihov upotrebljava se
gen. mno. iste zamjenice: eorum (ili earum kad se odnosi na enski rod), npr. liber eius
njegova knjiga liber eorum ili earum njihova knjiga.
Razlikuj: habet eius librum ima njegovu knjigu, habet suum librum ima svoju knjigu.
50.
Pokazne zamjenice (Pronomina demonstrativa)
hic, haec, hoc
iste, ista, istud
ille, illa, illud
ipse, ipsa, ipsum

ovaj, ova, ovo

taj, ta, to
onaj, ona, ono
sam, sama, samo

Jednina
Nom.

hic

haec

Mnoina
hoc

hi

hae

Gen.

huius

horum

Dat.

huic

his

Ak.

hunc

hanc

hoc

Abl.

hoc

hac

hoc

Nom.

ille

illa

illud

hos

has

haec

haec

his
illi

illae

illa

Gen.

illius

Dat.

illi

illorum

illarum

illorum

illis

Ak.

illum

illam

illud

Abl.

illo

illa

illo

illos

illas

illa

illis

Iste, ista, istud deklinira se kao ille, illa, illud.

Jednako se deklinira i ipse, ipsa, ipsum, jedino srednji rod u nom. i akuz. jedn. ima na kraju
-m, a ne -d.
51.
is, ea, id
onaj, ona, ono; on, ona, ono
idem, eadem, idem isti, ista, isto

Jednina
Nom. Is

ea

Gen.

eius

Dat.

ei

Mnoina
id

ii (ei)

eae

ea

eorum

earum

eorum

iis (eis)

Ak.

eum

eam

id

Abl.

eo

ea

eo

eos

eds

ea

iis (eis)

Jednina
Nom. idem

eadem

Gen.

eiusdem

Dat.

eidem

Mnoina
idem

iidem (idem)

eaedem

eadem

eorundem

earundem

eorundem

isdem (eisdem)

Ak.

eundem

eandem

idem

Abl.

eodem

eadem

eodem

eodem

eadem

eodem

isdem (eisdem)

Idem, eadem, idem sloeno je od is, ea, id i nepromjenljive estice -dim. U akuz. jedn. i gen.
mno. ispred -dem prelazi mun, dakle eundem, eandem, eorundem, earundem.
Odnosne zamjenice (Pronomina relativa)
qui, quae, quod koji, koja, koje; tko, to

Jednina
Nom. qui

quae

Gen.

cuius

Dat.

cui

Mnoina
quod

qui

quae

quae

qudrum

quarum

quorum

quibus

Ak.

quem

quam

quod

Abl.

quo

qud

quo

quos

quas

quae

quibus

Mjesto cum quo, cum qua, cum quibus kae se i guocum, quacum, guibuscum.
Genitiv jedn. relativne zamjenice esto prevodimo: iji, a, -e.
Upitne zamjenice (Pronomina interrogativa)
53.
1. quis? quid? tko? to?
Nom. quis
Gen.

cuius

Dat.

cui

Ak.

quem

quid

quid

Abl. quo
2. qui? (ili quis) quae? quod? koji, -a, -e?
Neodreene zamjenice (Pronomina indefinita)
54.
1.
aliquis, aliquid (imeniki) netko, neto
aliqui, aliqua, aliquod (pridjevski) neki, -a, -o
Jednina
Nom. aliquis

aliquid

Gen.

alicuius

Dat.

alicui

Ak.

aliquem

Abl.

aliquid

aliquo

Jednina
N.

aliqui

aliqua

Mnoina
aliquod

aliqui

aliquae

aliqua

alicuius

D.

alicui

A.

aliquem

Ab. aliquo

aliquorum

aliquarum

aliquorum

aliquibus

aliquam

aliquod

aliqua

allquo

aliquos

aliquas

aliqua

aliquibus

Mjesto te zamjenice stoji quis, quid (tko, to), odnosno qui, qua ili quae, quod (koji, koja,
koje) iza si, nisi, ne, num i relativnih rijei (quo to, quanto koliko, ubi gdje i dr.).
2.
qudam, quiddam
(imeniki) netko, neto
qutdam, quaedam, quoddam (pridjevski) neki, -a, -o
Deklinira se samo prvi dio, a -dam se ne mijenja.
Pazi! Akuz. jedn. quendam, quandam, gen. mno. quorundam, quarundam.
3.
quisque, quidque
(imen.) svatko, svato
quisque, quaeque, quodque (pridj.) svaki, -a, -o
4.
quilibet, quidlibet
(imen.) tko mu drago
quilibet, quaelibet, quodlibet (pridj.) koji mu drago
55.
Neodreenim zamjenicama po svom su znaenju srodni ope odnosne zamjenice:
quicumque, quaecumque, quodcumque koji god
quisquis, quidquid
tko god

Zamjeniki pridjevi (Adiectiva pronominalia)

56.
unus, -a, -um jedan
solus, -a, -um sam
totus, -a, -um itav
ullus, -a, -um ijedan
nullus, -a, -um nijedan

uter, utra, utrum koji (od dvojice)

uterque, utrdque, utrumque jedan i drugi
alter, -era, -erum drugi(od dvojice)
neuter, -tra, -trum nijedan (od dvojice)
alius, -a, -ud drugi (od vie njih)
Zamjeniki pridjevi imaju u gen. jedn, za sva tri roda nastavak -ius, a u dat. jedn. -i, npr.
unius, nullius, alterius; uni, nulli, alteri.
57. nemo nitko, nihil nita
Nom. nemo

nihil

Gen.

nullius

nullius rei

Dat.

nemini

nulli rei

Ak.

neminem

nihil

Abl.

nullo

nulla rei

Nemo tvori gen. i abl. od zamjenikog pridjeva nullus.

Nihil tvori gen., dat. i abl. od nulla res.

BROJEVI (NUMERALIA) 58.

Brojevi su:
1. glavni (cardinalia) na pitanje: koliko? (quot?)
2. redni (ordinalia) na pitanje: koji po redu? (quotus?)
3. dijelni (distributiva) na pitanje: po koliko? (quoteni?)
4. priloni (adverbia numeralia) na pitanje: koliko puta? (quoties?)
59.
glavni
(cardinalia)

redni
(ordinalia)

dijelni
(distributiva)

priloni
(adverbia numeralia)

1.

unus, una, unum

primus,

singuli,

semel,

2.

duo, duae, duo

secundus,

bini,

bis

3.

tres, tria

tertius,

terni (trini)

ter

4.

quattuor

quartus,

quaterni

quater

5.

quinque

quintus,

quini

quinquies

6.

sex

sextus

seni

sexies

7.

septem

septimus

septeni

septies

8.

octo

octavus

octoni

octies

9.

novem

nonus

noveni

novies

10.

decem

decimus

deni

decies

11.

undecim

undecimus

undeni

undecies

12.

duodecim

duodecimus

duodeni

duodecies

13.

tredecim

tertius decimus

terni deni

terdecies

14.

quattuordecim

quartus decimus

quaterni deni

quaterdecies

15.

quindecim

quintus decimus

quini deni

quinquies decies

16.

sedecim

sextus decimus

seni deni

sexies decies

17.

septendecim

septimus decimus

septeni deni

septies decies

18.

duodeviginti

duodevicesimus

duodeviceni

octies decies

19.

undeviginti

undevicesimus

undeviceni

novies decies

20.

viginti

vicesimus

viceni

vicies

21.

viginti unus,
unus et viginti

vicesimus primus,
unus et vicesimus

viceni singuli,
singuli et viceni

vicies semel

22.

viginti duo,
duo et viginti

vicesimus secundus,
alter et vicesimus

viceni bini,
bini et viceni

vicies bis

30.

triginta

tricesimus

triceni

tricies

40.

quadraginta

quadragesimus

quadrageni

quadragies

50.

quinquaginta

quinquagesimus

quinquageni

quinquagies

60.

sexaginta

sexagesimus

sexageni

sexagies

70.

septuaginta

septuagesimus

septuageni

septuagies

80.

octoginta

octogesimus

octogeni

octogies

90.

nonaginta

nonagesimus

nonageni

nonagies

100.

centum

centesimus

centeni

centies

101.

centum unus,
centum et unus

centesimus primus,
centesimus et primus

centeni singuli, centies semel

centeni et singuli

200.

ducenti, ae, a

ducentesimus

duceni

ducenties

300.

trecenti

trecentesimus

treceni

trecenties

400.

quadringenti

quadringentesimus

quadringeni

quadringenties

500.

quingenti

quingentesimus

quingeni

quingenties

600.

sescenti

sescentesimus

sesceni

sescenties

700.

septingenti

septingentesimus

septingeni

septingenties

800.

octingenti

octingentesimus

octingeni

octingenties

900.

nongenti

nongentesimus

nongeni

nongenties

1,000.

mille

millesimus

singula milia

milies

2,000.

duo milia

bis millesimus

bina milia

bis milies

100,000.

centum milia

centies millesimus

centena milia

centies milies

decies centies
millesimus

decies centena
milia

decies centies
milies

1,000,000. decies centena

milia

 60.
Od glavnih brojeva dekliniraju se; unus, duo, tres, stotice od 200 do 900 i milia (mnoina od
mille; gen, milium, dat. milibus itd.).
Nom. duo

duae

duo

tres

Gen.

duorum

duarum

duorum

trium

Dat.

duobus

duabus

duobus

tribus

Ak.

duo(s)

duas

duo

Abl.

duobus

duabus

duobus

tres

tria

tria
tribus

Uz glavne brojeve dolazi brojeni predmet u onom padeu u kojem bi bio da nema broja, npr.
Video decem milites. Vidim deset vojnika. Sklonjivi se brojevi slau sa svojom imenicom: u
rodu, broju i padeu, npr. classis ducentdrum navium brodovlje od dvjesta laa. Uz milia
dolazi brojeni predmet u genitivu, npr. tria milia militum.
61.
Redni se brojevi dekliniraju kao pridjevi na -us, -a, -um. U naem jeziku samo je posljednji
broj redni, a u latinskom su redni svi brojevi, npr. godine tisuu devet stotina pedeset i osme
anno millesimo nongentesimo duodesexagesimo.
Quota hora est? Septima. Koliko je sati? Sedam.U lat. jeziku na pitanje: Koliko je sati?
odgovara se rednim brojem, a ne glavnim kao u naem jeziku.
Dijelni brojevi
62.
singuli, -ae, -a
bini
temi
quaterni
quini
seni
septeni
octoni
novini
deni po
undeni
vicem
triceni
centeni
duceni
singula milia

po jedan
po dva
po tri
po etiri
po pet
po est
po sedam
po osam
po devet
deset
po jedanaest
po dvadeset
po trideset
po sto
po dvjesta
po tisuu

Priloni brojevi 63.

semel
bis
ter
quater
quinquies
sexies
septies
octies

jedanput
dvaput
triput
etiri puta
pet puta
est puta
sedam puta
osam puta

novies
decies
undecies
vicies
tricies
centies
ducenties
millies

devet puta
deset puta
jedanaest puta
dvadeset puta
puta
sto puta
dvjesta puta
tisuu puta

Latinska mnoidba
2X2=4
bis bina sunt quattuor;
3 X 10 = 30 ter dena sunt triginta.

PRIJEDLOZI (PRAEPOSITIONES) 64.

Veina latinskih prijedloga stoji s akuzativom. Najobiniji su:
ante, apud, ad,
cirum, contra, cis,
erga, extra, inter,
ob, post, praeter,
prope, propter, per,
supra, ultra, trans.
ante portas
apud parentes
ad flumen
circum silvam
contra aciem
cis Danuvium
erga ppulum
extra muros
inter bonos
ob eam causam
post victoriam
praeter legem
prope montes
propter paupertatem
per fines
supra caput
ultra Savum
trans mare

pred vratima
kod roditelja
kod rijeke
oko ume
protiv bojnog reda
s ove strane Dunava
prema narodu
izvan zidova
meu dobrima
zbog toga
poslije pobjede
mimo zakona
blizu gora
zbog siromatva
kroz zemlju
iznad glave
s one strane Save
preko mora

 65.
S ablativom stoje:
a (ab, abs), e (ex), cum, de, pre, sine.
a magistro
ab urbe condita
e castris
ex illo die
cum militibus
de amicitia
pro patria
sine dolore

od uitelja
od utemeljenja grada (Rima)
iz tabora
od onoga dana
s vojnicima
o prijateljstvu
za domovinu
bez bola

Prijedlog a dolazi samo pred suglasnicima, ab pred samoglasnicima i nekim suglasnicima, a

abs pred t. Prijedlog e stoji samo pred suglasnicima, a ex pred samoglasnicima i pred
suglasnicima.
66.
S akuzativom i ablativom stoje:
in i sub
in scholam u kolu
in schola u koli

sub terram
sub terra

pod zemlju
pod zemljom

S akuzativom stoje ti prijedlozi na pitanje: kamo? a s ablativom na pitanje: gdje?

GLAGOLI (VERBA)
67.
Latinski glagol ima:
1. dva broja (numerus): jedninu i mnoinu;
2. tri lica (persona);

3. dva glagolska lika (genus): aktiv i pasiv;

4. tri naina (modus): indikativ, konjunktiv i imperativ;
5. est vremena (tempus): prezent, imperfekt, futur I, perfekt, pluskvamperfekt i futur II ili
egzaktni;
6. pet glagolskih imena (nomen verbale): infinitiv, particip, gerund, gerundiv i supin.
68.
Kad glagol dolazi u indikativu, konjunktivu ili imperativu, zove se odreen (verbum finitum),
a kad dolazi u glagolskom imenu, zove se neodreen (verbum infinitum).
69.
Glagolski se oblici tvore od razlinih osnova:
1. prezentske (npr. od roadre: roga-),
2. perfektne (rogav-)
3. participske (rogato- od roga-to-).
Zajedniki dio svih triju osnova (roga-) zovemo glagolskom osnovom.
Od prezentske osnove tvore se: prezent, imperfekt, futur I, infinitiv prezenta, imperativ,
particip prezenta, gerund i gerundiv.
Od perfektne osnove tvore se: aktivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II i infinitiv
perfekta aktiva.
Od participske osnove tvore se: pasivni oblici perfekta, pluskvamperfekta, futura II, particip i
infinitiv perfekta pasiva, particip i infinitiv futura aktiva i supin.
70.
Da se upoznaju sve osnove za tvorbu glagolskih oblika, navode se za latinski glagol etiri
oblika: prezent, infinitiv prezenta, perfekt i particip perfekta, npr. rogo, rogate, rogavi,
rogatum.

71.
Prema prezentskoj osnovi dijele se glagoli na etiri konjugacije koje se najbolje vide u
infinitivu prezenta.
U I konjugaciji prezentska osnova svrava se na -a, zato se zove a-konjugacija, npr. roga-re
pitati;

u II konjugaciji na -e, zato se zove e-k onjugacija, npr. mone-re opominjati;

u III konjugaciji na suglasnik, zato se zove suglasnika. Budui da izmeu osnove i nastavka
dolazi kratak samoglasnik (tzv. tematski), ta se konjugacija naziva i konjugacija s kratkim
samoglasnikom, npr. scrib-e-re pisati;
u IV konjugaciji na -i, zato i-konjugacija, npr. puni-re kanjavati.
72.
Lini nastavci
a) za indikativ i konjunktiv:
Aktiv

Pasiv
indik. perf.

Jednina

1. lice
2. lice
3. lice

Mnoina 1. lice
2. lice
3. lice

-m, -o
-s
-t

-i
-isti
-it

-r
-ris
-tur

-mus
-tis
-nt

-imus
-istis
-erunt

-mur
-mini
-ntur

b) za imperativ:
Aktiv

Pasiv

Jedn.2.lice
Jedn.3.lice

I
---

II
-to
-to

-re
--

Mno. 2.lice
Mno.3.lice

-te
--

-tote
-nto

-mini
--

Pregled glagolskih oblika

U tabelama su navedeni aktivni i pasivni oblici konjugacija prema osnovama od kojih se ti
oblici tvore, tj. prema sprezentskoj, perfektnoj i participskoj osnovi.
Veina glagola I konjugacije svrava se u perfektu na -avi, a u participu perfekta na -atum.
Zato se takvi glagoli navode samo u 1. licu prezenta i infinitivu, npr. rogo, 1.
Isto tako, veina glagola IV konjugacije ima u perfektu zavretak -ivi, a u participu perfekta

-itum. Takvi se glagoli zbog toga navode ovako: -punio, 4.

Konjugacija: I

Konjugacija: II

Konjugacija:
III

Konjugacija: IV

Indikativ
prezenta

rogo
roga -s
roga -t
roga -mus
roga -tis
roga -nt

pitam
pita
pita
pitamo
pitate
pitaju

mone -o
mone -s
mone -t
mone -mus
mone -tis
mone -nt

scrib -o
scrib -i-s
scrib -i-t
scrib -i-mus
scrib -i-tis
scrib -u-nt

puni -o
puni -s
puni -s
puni -mus
puni -tis
puni -u-nt

Indikativ
imperfekta

roga -ba-m
roga -ba-s
roga -ba-t
roga -ba-mus
roga -ba-tis
roga -ba-nt

pitah
pitae
pitae
pitasmo
pitaste
pitahu

mone -ba-m
mone -ba- s
mone -ba-t
mone -ba- mus
mone -ba-tis
mone -ba- nt

scrib -e-ba-m
scrib -e-ba-s
scrib-e-ba- t
scrib -e-bamus
scrib -e-ba-tis
scrib -e-ba-nt

puni-e -ba-m
puni -e-ba-s
puni -e-ba-t
puni -e-ba-mus
puni -e-ba-tis
puni -e-ba-nt

Futur
I

roga-bo
roga -bi-s
roga -bi-t
roga -bimus
roga -bi-tis
roga -bu-nt

pitat u
pitate
pitat e
pitat emo
pitat ete
pitat e

mone -bo
mone -bi-s
mone -bi-t
mone -bi-mus
mone -bi-tis
mone -bu-nt

scrib-a- m
scrib -e- s
scrib-e- t
scrib -e- mus
scrib -e- tis
scrib -e-nt

puni -a-m
puni -e-s
puni -e-t
puni -e-mus
puni -e- tis
puni -e-nt

Imperativ

J. roga
M. roga-te

pitaj
pitajte

J. mone
M. mone-te

scrib -e
scrib -i-te

puni
puni -t

J.roga
roga
M. roga
roga

pitaj
neka pita
pitajte
neka pitaju

mone -to
mone -to
mone -tote
mone -nto

scrib -i-to
scrib -i-to
scrib -i-tote
scrib -i-nto

puni -to
puni -to
puni -tote
puni -u-nto

Konjuktiv
prezenta

roge- m
roge- s
roge- t
roge- mus
roge- tis
roge- nt

mone -a-m
mone -a-s
mone -a- t
mone -a-mus
mone -a-tis
mone -a-nt

scrib-a-m
scrib -a-s
scrib -a-t
scrib -a-mus
scrib -a-tis
scrib -a-nt

puni -a-m
puni -a-s
puni -a-t
puni -a-mus
puni -a-tis
puni -a-nt

Konjuktiv
imperfekta

roga-re- m
roga-re-s
roga-re-t
roga-re-mus
roga-re-tis

mone-re-m
mone -re-s
mone -re-t
mone-re-mus
mone -re-tis

scrib-e-re-m
scrib-e-re- s
scrib-e-re-t
scrib-e-re-mus

puni-re-m
puni-re-s
puni-re-t
puni-re-mus
puni-re-tis

roga-re-nt
Glagolska
imena

mone -re-nt

scrib-e-re-tis
scrib-e-re- nt

puni-re- nt

mone-re

scrib-e-re

puni-re

Infinitiv
prezenta:
roga-re

pitati

Particip
prezenta:
roga-ns
(roga-ntis)

pitajui
mone-ns
onaj koji pita (mone-ntis)

scrib-e-ns
(scrib-e-ntis)

puni-e-ns
(puni-e-ntis)

Gerund:
G. roga-ndi
D. roga-ndo
A. rogandum
Ab. rogando

pitanja
pitanju
pitanje
pitanjem,
pitajui

mone-ndi
mone-ndo
mone-ndum
mone-ndo

scrib-e-ndi
scrib-e-ndo
scrib-e-ndum
scrib-e-ndo

puni-e-ndi
puni-e-ndo
puni-e-ndum
puni-e-ndo

Konjugacija:
II

Konjugacija: III

Konjugacija: IV

Oblici prezentske osnove

74. Pasiv
Konjugacija: I
Indikativ
prezenta

rogo-r
roga-ris
roga-tur
roga-mur
roga-mini
roga-ntur

bivam
pitan ili
pitaju
me
ili pitam
se

mone-o-r
mone-ris
mone-tur
mone-mur
mone-mini
mone-ntur

scrib-o-r
scrib-e-ris
scrib-i-tur
scrib-i-mur
scrib-i-mini
scrib-u-ntur

puni-o-r
puni-ris
puni-tur
puni-mur
puni-mini
puni-u-ntur

Indikativ
imperfekta

roga-ba-r
roga-ba-ris
roga-ba-tur
roga-ba-mur
roga-ba-mini
roga-ba-ntur

bijah
pitan ili
pitahu
me ili
pitah se

mone-ba-r
mone-ba-ris
mone-ba-tur
mone-ba-mur
mone-ba-mini
mone-ba-ntur

scrib-e-ba-r
scrib-e-ba-ris
scrib-e-ba-tur
scrib-e-ba-mur
scrib-e-ba-mini
scrib-e-ba-ntur

puni-e-ba-r
puni-e-ba-ris
puni-e-ba-tur
puni-e-ba-mur
puni-e-ba-mini
puni-e-ba-ntur

Futur I

roga-bo-r
roga-be-ris
roga-bi-tur
roga-bi-mur

bit u
pitan ili
pitat e
me ili

mone-bo-r
mone-be-ris
mone-bi-tur
mone-bi-mur

scrib-a-r
scrib-e-ris
scrib-e-tur
scrib-e-mur

puni-a-r
puni-e-ris
puni-e-tur
puni-e-mur

roga-bi-mini
roga-bu-ntur

pitat u
se

mone-bi-mini
mone-bu-ntur

scrib-e-mini
scrib-e-ntur

puni-e-mini
puni-e-ntur

Konjuktiv
prezenta

roge-r
roge-ris
roge-tur
roge-mur
roge-mini
roge-ntur

mone-a-r
mone-a-ris
mone-a-tur
mone-a-mur
mone-a-mini
mone-a-ntur

scrib-a-r
scrib-a-ris
scrib-a-tur
scrib-a-mur
scrib-a-mini
scrib-a-ntur

puni-a-r
puni-a-ris
puni-a-tur
puni-a-mur
puni-a-mini
puni-a-ntur

Konjuktiv
imperfekta

roga-re-r
roga-re-ris
roga-re-tur
roga-re-mur
roga-re-mini
roga-re-ntur

mone-re-r
mone-re-ris
mone-re-tur
mone-re-mur
mone-re-mini
mone-re-ntur

scrib-e-re-r
scrib-e-re-ris
scrib-e-re-tur
scrib-e-re-mur
scrib-e-re-mini
scrib-e-re-ntur

puni-re-r
puni-re-ris
puni-re-tur
puni-re-mur
puni-re-mini
puni-re-ntur

Glagolska
imena:
Infinitiv
prezenta

roga-ri

biti pitan mone-ri

scrib-i

puni-ri

Glagolska
imena:
Gerundiv

roga-ndus, -a,
um

onaj koji mone-ndus,

treba
-a, um
da se
pita

scrib-ndus, -a,
um

puni-ndus, -a,
um

Konjugacija II:

Konjugacija III:

Konjugacija IV:

Oblici perfektne osnove

75. aktiv
Konjugacija I:
Indikativ
perfekta

rogav-i
rogav-isti
rogav-it
rogav-imus
rogav-istis
rogav-erunt

upitao
sam

monu-i
monu--isti
monu--it
monu--imus
monu--istis
monu--erunt

scrips-i
scrips-isti
scrips-it
scrips-imus
scrips-istis
scrips-erunt

puniv-i
puniv-isti
puniv-it
puniv-imus
puniv-istis
puniv-erunt

Indikativ
pluskvam
perfekta

rogav-era-m
rogav-era-s
rogav-era-t
rogav-era-mus
rogav-era-tis

bijah
upitao

monu-era-m
monu-era-s
monu-era-t
monu-era-mus
monu-era-tis

scrips-era-m
scrips-era-s
scrips-era-t
scrips-era-mus
scrips-era-tis

puniv-era-m
puniv-era-s
puniv-era-t
puniv-era-mus
puniv-era-tis

rogav-era-nt

monu-era-nt

scrips-era-nt

puniv-era-nt

monu-er-o
monu-eri-s
monu-eri-t
monu-eri-mus
monu-eri-tis
monu-eri-nt

scrips-er-o
scrips-eri-s
scrips-eri-t
scrips-eri-mus
scrips-eri-tis
scrips-eri-nt

puniv-er-o
puniv-eri--s
puniv-eri--t
puniv-eri--mus
puniv-eri--tis
puniv-eri--nt

Konjuktiv rogav-eri--m
perfekta
rogav-eri--s
rogav-eri--t
rogav-eri--mus
rogav-eri--tis
rogav-eri--nt

monu-eri-m
monu-eri-s
monu-eri-t
monu-eri-mus
monu-eri-tis
monu-eri-nt

scrips-eri-m
scrips-eri-s
scrips-eri-t
scrips-eri-mus
scrips-eri-tis
scrips-eri-nt

puniv-eri--m
puniv-eri--s
puniv-eri--t
puniv-eri--mus
puniv-eri--tis
puniv-eri-nt

Konjuktiv rogav-isse-m
pluskvam rogav-isse-s
perfekta
rogav-isse-t
rogav-isse-mus
rogav-isse-tis
rogav-isse-nt

monu-isse-m
monu-isse-s
monu-isse-t
monu-isse-mus
monu-isse-tis
monu-isse-nt

scrips-isse-m
scrips-isse-s
scrips-isse-t
scrips-isse-mus
scrips-isse-tis
-nt

puniv-isse-m
puniv-isse-s
puniv-isse-t
puniv-isse-mus
puniv-isse-tis
puniv-isse-nt

Infinitiv
perfekta

monu-isse

scrips-isse

puniv-isse

Futur II

rogav-er-o
rogav-eri--s
rogav-eri-t
rogav-eri-mus
rogav-eri--tis
rogav-eri--nt

budem
upitao,
upitam

rogav-isse

Oblici participske osnove

76.
pasiv
Konjugacija: I
Indikativ perfekta

Indikativ
pluskvamperfekta

Konjugacija: II

sum
rogatus, es
-a, -um est
sumus
rogati, estis
-ae, -a sunt

upitan sam
ili upitali
su me

eram
rogatus eras
erat
-a, -um
eramus

bijah upitan
ili bili su
me upitali

Konjugacija: III

sum
monitus, es
-a, -um est
sumus
moniti, estis
-ae, -a
sunt

sum
scriptus, es
-a, -um est
sumus
scripti, estis
-ae, -a
sunt

eram
monitus eras
-a, -um erat
eramus
moniti eratis

eram
rogatus eras
erat
-a, -um
eramus

Konju

puni
-a, -

puni
-ae,

roga

-a, -

rogati
-ae, -a
Futur II

eratis
erant

ero
rogatus eras
erit
-a, -um
erimus
rogati, eritis
-ae, -a erunt

konjuktiv
perfekta

pasiv konjuktiva
perfekta

-ae, -a
budem upitan

erant

rogati
-ae, -a

eratis
erant

ero
monitus eras
erit
-a, -um
erimus
moniti eritis
-ae, -a erunt

ero
scriptus eras
erit
-a, -um
erimus
scripti eritis
-ae, -a erunt

sim
rogatus sis
-a, -um sit
simus
rogati sitis
-ae, -a sint

sim
monitus sis
-a, -um sit
simus
moniti sitis
-ae, -a sint

sim
scriptus sis
-a, -um sit
simus
scripti sitis
-ae, -a sint

essem
rogatus esses
-a, -um esset
simus
rogati sitis
-ae, -a sint

essem
monitus esses
-a, -um esset
simus
moniti sitis
-ae, -a sint

essem
scriptus esses
-a, -um esset
simus
scripti sitis
-ae, -a sint

monitus, -a, -um

scriptus, -a, -um

roga
-ae,

puni

-a, -

puni
-ae,

puni
-a, -

puni
-ae,

puni
-a, -

puni
-ae,

glagolska imena:
particip perfekta
pasiva

rogatus, -a, -um

upitan, -a, -o

glagolska imena:
Infinitiv perfekta
pasiva

rogatum -am, -um (-us, -a, -um) esse monitum, -am, -um (-us, scriptum -am, -um (-us, punitu
-a, -um) esse
-a, -um) esse
-a, -u

glagolska imena:
Particip futura
aktiva

rogaturus, -a, -um,

onaj koji e pitati

moniturus-a, -um

scripturus-a, -um

punitu

glagolska imena:
Infinitiv futura
aktiva

rogaturum, -am, -um

(-us, -a, -um) esse

moniturum -am, -um

(-us, -a, -um) esse

scripturum -am, -um

(-us, -a, -um) esse

punitu
(-us, -

glagolska imena:
Supin

rogatum
rogatu

monitum
monitu

scriptum
scriptu

punitu
punitu

Glagoli III konjugacije na -io

77.
Neki se glagoli III kortjugacije svravaju na -io; to i u prezentskoj osnovi ponajvie gube kad
za njim dolazi i ili e. Evo glavnih oblika:
Indikativ prezenta:

punitu

Aktiv
capi-o (uzimam)
capi-s
capt-t
capi-mus
capi-tis
capi-unt

Pasiv
capi-or
cap-e-ris
cdpi-tur
capi-mur
cam-mini
capi-u-ntur

Imperfekt akt.:
Futur I akt.:
Infinitiv prez. akt.
Imperativ I:
Particip prezenta:
Gerundiv:

capi-ebam, -as itd.; pas. capi-ebar, capi-ebdris itd.

capi-am, -es itd.; pas. capi-ar, -eris itd.
cap-ere; pas. cap-i
cape, capi-te! impt. II capi-to, capi-to, capi-tote, capi-unto
capi-ens, -entis
capi-end-us, -a, -um

78.
Verba deponentia
Neki glagoli imaju samo pasivne oblike, ali znaenje| aktivno. Oni su, tako rei, odloili
pasivno znaenje pa se pog tome zovu odloni glagoli (verba deponentia). Od aktivnih oblika
imaju particip prezenta, particip i infinitiv futura aktiva. Pasivno znaenje ima jedino
gerundiv. Deponentia se konjugiraju jednako kao i obini glagoli u pasivu. Navodimo ih u 1.
licu prezenta, infinitivu prezenta i I. licu perfekta, npr.:
hortor, hortari, hortatus sum
vereor, vereri veritus sum
loquor, loqui, locutus sum
partior, partiri. partitus sum

sokoliti
potovati; bojati se
govoriti
dijeliti

Imperativ deponentnih glagola

I konjugacija:
II konjugacija:
III konjugacija:
IV konjugacija:

hortare
verere
loquere
partire

sokoli,
putuj,
govori,
dijeli,

hortamini
veremini
loquimini
partimini

sokolite
potujte
govorite
dijelite

Verba semideponentia
79.
Verba semideponentia zovu se oni glagoli kojima su oblici prezentske osnove aktivni, a u
perfektu. pluskvamperfektu i futuru II imaju pasivne oblike s aktivnim znaenjem, na
primjer:

audeo, audere, ausus sum

usuditi se
gaudeo, gaudere, gavisus sum radovati se
soleo, solere, solitus sum
obiavati
Tvorba glagolskih oblika
A. Oblici prezentske osnove
80.
Indikativ prezenta aktivnog tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju lini nastavci, npr.
roga-o = rogo, mone-o, puni-o. U svim licima III konjugacije (osim u 1. licu jedn.). i u 3. licu
mno. IV konjugacije stoji izmeu osnove i nastavka tzv. tematski samoglasnik -i- ili -u-, npr.
scrib-i-s, scrib-u-nt, puni-u-nt.
Indikativ prezenta pasivnog zadrava u 1. licu jedn. aktivni zavretak -o i prima pasivni
nastavak -r. U ostalim licima dodajemo pasivne nastavke prezentskoj osnovi u svim
konjugacijama osim u III i u 3. licu mno, IV, gdje izmeu osnove i linog nastavka dolaze
tematski samoglasnici -e-, -i-,; -u-, npr. rog-or, mone-or, leg-or, puni-or; roga-tur, mone-tur,
puni-tur; scrib-e-ris, scrib-i-tur, scrib-u-ntur, puni-u-ntur.
Konjunktiv prezenta svrava se u aktivu I konjugacije na -em, upasivu na -er, npr. rog-em,
rog-er; u ostalim konjugacijama zavretak je -am, odnosno -ar, npr. mone-am, mone-ar,
scrib-am, scrib-ar, puni-am, puni-ar.
81.
U indikativu imperfekta aktivnog i pasivnog izmeu prezentske osnove i linih nastavaka u I
i II konjugaciji stoji -ba-, a u III i IV konjugaciji -eba-, na primjer roga-ba-m, mone-ba-s,
scrib-eba-mus, puni-eba-ntnr. Konjunktiv imperfekta aktivnog i pasivnog nastaje ako se
infinitivu prezenta aktiva dodaju lini nastavci, npr. rogare-m, monere-s, scribere-mur, punire-ntur.
82.
Futur I aktivni i pasivni I ili konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi dodaju
nastavci za aktiv: -bo, -bis, -bit, -bimus, -bitis, -bunt, a za pasiv -bor, -beris, -bitur, -bimur,
-bimini-, -buntur, npr. roga-bo, mone-bit. roga-bor, mone-bitur,
U III i IV konjugaciji tvori se futur tako da se prezentskoj osnovi dodaju nastavci za aktiv:
-am, -es, -et, -emus, -etis, -ent, a za pasiv: -ar, -eris, -etur, -emur, -emini, -entur, npr. scrib-am,
scrib-es, puni-ar, puni-eris.
83.
Imperativ I u 2. licu jedn. jednak je prezentskoj osnovi u I, II i IV konjugaciji, a u III
konjugaciji ima zavretak -e, npr. roga, mone, puni, scrib-e. U 2. licu mnoine dodaje se
prezentskoj osnovi I, II i IV konjugacije nastavak -te, npr. roga-te. mone-te, puni-te; u III

konjugaciji dolazi izmeu osnove i nastavka -te tematski samoglasnik -i, npr, scrib-i-te.
Imperativ II tvori se tako da se prezentskoj osnovi (u III konjugaciji proirenoj tematskim
samoglasnikom -i-, odnosno -ti-, a u IV konjugaciji samo tematskim samoglasnikom -u- i to u
3. licu mno.) dodaju nastavci -to, -tote, -nto, npr roga-to, scrib-i-to, mone-tote, scrib-u-nto,
puni-u-nto.
83.a)
Infinitiv prezenta aktiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda
nastavak -re, npr. roga-re, mone-re, puni-re, a u III konjugaciji tako da se doda -ere, npr.
scrib-ere.
Infinitiv prezenta pasiva I, II i IV konjugacije tvori se tako da se prezentskoj osnovi doda
nastavak -ri, npr. roga-ri mone-ri, puni-ri, a III konjugacije tako da se prezentskoj osnovi
doda -i, npr. leg-i.
84.
Particip prezenta aktiva tvori se tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda za
nominativ jedn. -ns, a za genitiv jedn. -ntis, npr. roga-ns, roga-ntis, mone-ns, mone-ntis; u III
i IV konjugaciji stoji pred nastavkom tematski -samoglasnik -e-, npr. scrib-e-ns, puni-e-ns,
scrib-e-ntis, puni-e-ntis.
85.
Gerundiv se tvori tako da se prezentskoj osnovi I i II konjugacije doda -ndus, -nda, -ndum, a
prezentskoj osnovi III i IV konjugacije -endus, -enda, -endum, npr. roga-ndus, scrib-endus,
puni-enus.
B. Oblici perfektne osnove
86.
Od perfektne osnove tvori se indikativ perfekta aktivnog dodavanjem perfektnih nastavaka:
-i, -isti, it, -imus, -istis, -erunt, npr. rogav-i, monu-isti, scrips-istis, puniv-erunt.
U indikativu pluskvamperfekta aktivnog dodaje se perfektnoj osnovi: -eram, -eras, -erat itd.,
npr, rogav-eram, monu-eras, scrips-erat, puniv-eramus.
U futuru II dodaje se perfektnoj osnovi: -ero, -eris, -erit, -erimus, -eritis, -erint, npr. rogavero, rogav-eris, monu-erit, log-erimus, scrips-eritis, puniv-erint.
86.a)
Infinitiv perfekta aktiva tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda zavretak -isse, npr. rogavisse, monu-isse, scrips-isse, puniu-isse.
87.

Konjunktiv perfekta aktivnog tvori se tako da se perfektnoj osnovi doda: -erim, -eris, -erit,
-erimus, eritis, -erint, npr. scrips-eritis, puniv-erint,
Konjunktiv pluskvamperfekta aktivnog tvori se tako da se infinitivu perfekta aktiva na -isse
dodaju, lini nastavci: -m, -s, -t, -mus itd., npr. monuisse-m, scrip-sisse-tis.
C. Oblici participske osnove
(Osnova participa perfekta pasiva)
88.
Particip perfekta pasiva tvori se od glagolske osnove. Zavrava se na -tus, -ta, -tum ili -sus,
-sa, -sum, npr. roga-tus, scrip-tus; man-sus, clau-sus.
Taj particip spojen s oblicima glagola esse tvori pasivni perfekt, pluskvamperfekt i futur II, na
primjer rogatus sum i sim, scriptus eram i essem, punitus ero.
Od participa perfekta pasiva tvori se particip futura aktiva tako da se zavreci -us, -a, -um
zamijene zavrecima -urus, -ura, -urum, npr. rogat-urus, monit-urus, script-urus, mans-urus.
Tvorba perfektne osnove
89.
1. Perfekt na -vi
rogo, 1. rogavi, rogatum
deleo, 2. delevi, deletum
peto, 3. petivi, petitum
punio, 4. punivi, punitum

pitati
razoriti
traiti
kazniti

Veina glagola I i IV konjugacije tvori perfekt na -vi.

2. Perfekt na -ui
veto, 1. vetui, vetitum
zabranjivati
moneo, 2. monui, monitum opominjati
tovati
colo, 3. colui, cultum
otvarati
aperio, 4. aperui, apertum
3. Perfekt na -i
solvo, 3. solvi, solutum odrijeiti
4. Perfekt na -i s otezanjem osnovnog samoglasnika
video, 2. vidi, visum vidjeti
lego, 3. legi, lectum
itati (legit ita, legit proitao je)
venio, 4. veni, ventum doi (venit dolazi, venit doao je)
5. Perfekt na -si
rideo, 2. risi, risum
smijati se
scribo, 3. scripsi, scriptum pisati

sentio, 4. sensi, sensum

6. Perfekt s reduplikacijom

osjeati

do, dare, dedi, datum

circumdo, cirumdare, circumdedi, circumdatum
mordeo, 2. momordi, morsum
pello, 3, pepuli, pulsum

dati
opkoliti
gristi
tjerati

Glagoli s posebnom konjugacijom (Verba anomala)

90.
Pomoni glagol: sum, esse, fui biti
Indikativ

Konjuktiv

Prezent

sum jesam, sam

es
est
sumus
estis
sunt

sim
sis
sit
simus
sitis
sint

Imperfekt

eram bijah
eras
erat
eramus
eratis
erant

essem
esses
esset
essemus
essetis
essent

Futur I

ero bit u
eris
erit
enmus
eritis
erunt

Perfekt

fui bio sam

fuisti
fuit
fuimus
fuistis
fuerunt

fuerim
fueris
fuerit
fuerimus
fueritis
fuerint

Pluskvamperfekt

fueram bijah bio

fueras
fuerat

fuissem
fuisses
fuisset

fueramus
fueratis
fuerant
Futur II

fuero budem (bio)

fueris
fuerit
fuerimus
fuentis
fuerint

Imperativ

I.
Jedn.
2. es budi!
3.Mno. 2. este budite!
3.

Particip fut. akt.

Infinitiv prez.
Infinitiv perf.
Infinitiv fut.

fuissemus
fuissetis
fuissent

II.
esto budi
esto neka bude!
estote budite!
sunto neka budu!

futurus, -a, -um koji e biti, budui

esse
fuisse
futurum, -am, -um esse ili fore

91.
Sloenice glagola esse:
absum, abesse, afui
biti odsutan
adsum, adesse, affui
biti prisutan
obsum, obesse, obfui
koditi
praesum, praeesse, praefui biti na elu
prosum, prodesse, profui
koristiti
Particip prezenta imaju samo sloenice praesum i absum: praesens, gen. praesentis prisutan;
absens, gen. absentis odsutan.
92.
Prosum je postalo od pro(d) i sum. Krajnje d javlja se samo ispred e. Prema tome glasi
prezent:
prosum prosumus
prodes prodestis
prodest prosunt
Imperfekt: proderam itd.

Futur I:
Perfekt:

prodero, proderis itd.

profui itd

93.
Possum, posse potui (moi) u prezentskoj osnovi postalo od pot(e) + sum. U oblicima te
osnove ostaje pot- pred samoglasnikom e; ispred s krajnje t prelazi u s, pa odatle ss.
U perfektnoj osnovi taj glagol nije sloenica glagola esse, nego uzima osnovu nestaloga
glagola potere.
Indikativ

Konjunktiv

Prezent

possum mogu
potes
potest
possumus
potestis
possunt

possim
possis
possit
possimus
possltis
possint

Imperfekt

poteram mogah
poteras
poterat
poteramus
poteratis
poterant

possem
posses
posset
possemus
possetis
possent

Futur I

potero moi u
poteris
poterit
poterimus
poteritis
poterunt

Perfekt

potui mogao sam

potuisti
potuit
potuimus
potuistis
potuerunt

potuerim
potueris
potuerit
potuerimus
potueritis
potuerint

Pluskvamperfekt

potueram bijah mogao

potueras
potuerat
potueramus
potueratis
potuerant

potuissem
potuisses
potuisset
potuissemus
potuissetis
potuissent

Futur II

potuero budem mogao,

potueris uzmognem
potuerit
potuerimus
potueritis
potuerint

Infinitiv prezenta:
Infinitiv perfekta:

posse
potuisse

94.
fero, ferre, tuli, latum nositi Osnove: prezentska fer-, perfektna tul-, particip perfekta latus.
Prezent:
Indik. akt.

Konj. akt.

Indik. pas.

Konj. pas.

fero
fers
fert
ferimus
fertis
ferunt

feram
feras
ferat
feramus
feratis
ferant

feror
ferris
fertur
ferimur
ferimini
feruntur

ferar
feraris
feratur
feramur
feramini
ferantur

ferrem
itd.

ferebar
itd.

ferrer
itd.

Futur I akt. Futur I pas.

Imper. I

Imper. II

feram
feres
feret
itd.

fer
ferte

ferto ferto fertdte ferunto

Imperfekt:
ferebam
itd.

ferar
fereris
feretur
itd.

Infinitiv prezenta aktiva:

Infinitiv prezenta pasiva:
Infinitiv perfekta aktiva:
Infinitiv perfekta pasiva:

ferre
ferri
tulisse
latum, -am, -um esse

Ostali se oblici pravilno izvode od perfekta tuli i participa perf. latus.

95.
Jednako se konjugiraju sloenice:
affero, afferre, attuli, allatum
donijeti
aufero, auferre, abstuli, ablatum odnijeti
differo, differre, distuli, dilatum odgoditi; razlikovati se

effero, efferre, extuli, elatum

iznijeti
infero, inferre, intuli, illatum,
unijeti
offero, offerre, obtuli, ablatum
nuditi
refero, referre, rettuli, relatum
natrag nositi, javljati
Ovamo ide i glagol: tollo, 3. sustuli, sublatum dii
96.
vo1o, velle, volui htjeti
nolo, nolle, nolui ne htjeti (od ne-volo)
malo, malle, malui voljeti (od magis-volo)

Indikativ prezenta:
volo
vis
vult
volumus
vultis
volunt

nolo
non vis
non vult
nolumus
non vultis
nolunt

malo
mavis
mavult
mdlumus
mavultis
malunt

Konjunktiv prezenta:
velim
velis
velit
velimus
velitis
velint

nolim
nolis
nolit
nolimus
nolitis
nolint

malim
malis
malit
malimus
malitis
malint

Indikativ imperfekta:
volebam nolebam
volebas nolbas
itd.
itd

malebam
malebas
itd.

Konjunktiv imperfekta:
vellem
velles
vellet
itd.

nollem
nolles
nollet
itd.

mallem
malles
mallet
itd.

nolam
noles
nolet
itd.

malam
males
malet itd.

Futur I:
volam
voles
volet
itd.

Infinitiv prezenta:
velle

nolle

malle

Imperativ:
I --II ---

noli
nolite
nolito
nolitote

-----

nolui
noluisti
itd.

malui
maluisti
itd.

Perfekt:
volui
voluisti
itd.

Ostali oblici izvode se pravilno od perfektne osnove

97.
eo, ire, ii, itum ii
Indikativ

Konjunktiv

Prezent
eo idem
is
it
imus
itis
eunt

Konjunktiv

Pluskvamperfekt
eam
eas
eat
eamus
eatis
eant

ieram bijah iao issem

ieras
isses
itd.
itd.

irem
ires
iret
iremus
itd.

Imperativ

Imperfekt
ibam iah
ibas
ibat
ibamus
itd.

Indikativ

Futur I

Futur II
iero budem iao
ieris
itd.
I
i idi
ite idite
-

II
ito
ito
itote
eunto

ibo ii u
ibis
ibit
ibimus
ibitis
ibunt

Particip prezenta
iens, euntis idui
onaj koji ide

Perfekt

Infinitiv perfekta aktiva

isse

ii iao sam
isti
iit
iimus
istis
ierunt

Gerundiv
eundus, eunda, eundum
ierim
ieris
ierit
ierimus
ieritis
ierint

Supin
I
itum

II
itu

U indikativu perfekta, infinitivu perfekta i konjunktivu pluskvamperfekta ii pred s stee se u

i.
Glagol eo je neprelazan pa dolazi u pasivu samo u 3. licu jedn., npr. itur, eatur, itum est.
98.
Jednako se konjugiraju i sloenice:
abeo, -ire, -ii, -itum odlazim
obeo
adeo
pristupam pereo
axeo
izlazim
praeterreo
ineo
ulazim
redeo
intereo
propadam transeo

obilazim; umirem
pogibam
mimoilazim
vraam se
prelazim

99.
fio, fieri, factus sum bivati, postati, dogoditi se
Glagol fio slui kao pasiv glagolu facio, 3. feci, factum initi. Po tvorbi svojih oblika taj
glagol pripada meu verba semideponentia.
Indikativ

Konjunktiv

Prez.

fio, fis, fit

, , fiunt

fiam, fias, fiat,

fiamus, fiatis, fiant

Imperf.

fiebam, fiebas itd.

fierem, fieres, fieret itd.

Fut. I

fiam, fies itd.

Perfekt

factus sum itd.

factus sim itd.

Infinitiv prez.:

fieri

Infinitiv perf.:

factum, -am, -um esse

Infinitiv fut.:

futurum, -am,. -um esse ili fore

Gerundiv:

faciendus, -a, -um

Nepotpuni glagoli (Verba defectiva)

100.
coepi, coepisse
poeo sam
memini, meminisse sjeam se
odi, odisse
mrzim
Glagoli memini i odi nemaju oblika, prezentske osnove, nego im perfekt ima znaenje

prezenta (perfectum praesens), pluskvamperfekt znaenje imperfekta, a futur II znaenje

futura I.
Glagol coepi ima perfektno znaenje a oblike prezentske osnove uzima od glagola incipio, 3.
poinjem.
Indik. perf.

coepi

memini

odi

Konj. perf

coeperim

meminerim

oderim

Indik. pluskpf

coeperam

memineram

oderam

Konj. pluskpf.

coepissem

meminissem

odissem

Futur II

coepero

meminero

odero

Imperativ

--

memento, mementote

--

Infinitiv perfekta coepisse

meminisse

odisse

Part. perf. pas.

coeptus, -a, -um

--

--

Part. futura akt.

coepturus, -a, -um

--

osurus, -a, -um

101.
inquam kaem
Prezent:
Imperfekt:
Futur I:
Perfekt:

inquam, inquis, inquit, -, -,inquiunt

inquiebat
, inquies, inquiet
inquit

salve! salvete! zdravo! dobro doao!

vale! valete!
zdravo!
ave! avete!
zdravo! budi pozdravljen!
Imperativ salve i ave upotrebljava se kao pozdrav pri dolasku, a pri odlasku obian je samo
pozdrav: vale! volete!
Bezlini glagoli (Verba impersonalia)
102.
Bezlini glagoli upotrebljavaju se samo u 3. licu jedn. i u infinitivu. Dijele se u prave i
neprave. Pravi su oni koji se upotrebljavaju samo bezlino, a nepravi su postali od glagola
koji se upotrebljavaju i lino s razlinim znaenjem.
Evo nekoliko bezlinih glagola:

Pravi su:
decet, 2. decuit
dedecet, 2. dedecuit
licet, 2. licuit ili licitum est
oportet, 2. oportuit
pudet me, 2. puduit
paenitet me, 2. paenituit

dolikuje
ne dolikuje
slobodno je
treba
stid me je
kajem se

Nepravi su:
iuvat me, 1. iuvit
isporedi iuvo, 1. iuvi, iutum
apparet, 2. appdruit
isp. appareo, 2. apparui
constat, 1. constitit
praestat, 1. praestitit

godi mi;
pomagati
jasno je;
pokazati se
poznato je
bolje je

SINTAKSA
SINTAKSA PADEA
Akuzativ
Dva akuzativa i dva nominativa
103.
Populus Ciceronem consulem creavit.
Narod je Cicerona izabrao za konzula (konzulom).
U toj reenici imamo dva akuzativa: Ciceronem i consulem. Ciceronem je objekt glagola
creavit, a consulem je dio predikata jer dopunjuje glagol creavit.
Takva dva akuzativa stoje uz glagole: creo biram, facio inim, appello, dico nazivam,
extstimo, habeo smatram koga im i si. Akuzativ koji je dio predikata prevodimo na hrvatski
ili srpski prijedlogom za s akuzativom ili samim instrumentalom.
104.
A populo Cicero consul creatus est.
Ciceron je od naroda bio izabran za konzula.
U toj reenici dolazi glagol creare u pasivu a ima uza se dva nominativa: Cicero i consul.
Kad glagoli uz koje u aktivu stoje dva akuzativa dolaze u pasivu, imaju uza se dva
nominativa. Prvi je subjekt a drugi dio predikata.
Nominativ kao dio predikata prevodimo nominativom, instrumentalom ili prijedlogom za s
akuzativom.
Aktivne i pasivne reenice
105.
Discipulus librum legit.
A discipulo liber legitur.

Uenik ita knjigu.

Labor animum nobilitat.

Rad oplemenjuje duh.
Labore animus nobilitatur.
Aktivnu reenicu moemo izrei i pasivno. U tom sluaju subjekt aktivne reenice dolazi u
ablativ s prijedlogom a ili ab znai neto ivo, a bez prijedloga kad znai neto neivo; objekt
aktivne reenice postaje subjekt pasivne a glagol dolazi pasiv i slae se s novim subjektom.
Dativ
106.
Dativus possessivus
Patri est domus.
Otac ima kuu.
Mihi nomen est Iulius (ili: Iulio). Ime mi je Julije.
Patri est domus znai isto to: Pater habet domum. Dativ u takvim primjerima znai da netko
neto ima, pa se zato takav dativ zove dativus possessivus (dativ posvojni).
Isp. u nas: jo da mi je zelen vijenac!
Uz mihi nomen est vlastito ime slae se u padeu sa nomen ; ili sa mihi; prema tomu u
navedenom primjeru moe biti Iulius ili Iulio.
107.
Dativus finalis
Labor nobis honori est. Rad nam je na ast.
Sociis auxilio venite!
Doite u pomo saveznicima!
U tim primjerima dolaze dva dativa, i to dativ lica na pitanje: komu? i dativ stvari na pitanje:
emu? (dativi lica: nobis i sociis i dativi stvari: honori i auxilio). Takav dativ na pitanje:
emu? dolazi uz glagole: esse biti, dare dati, venire doi, mittere poslati i sline a zove se
dativus finalis (dativ svrhe).
108.
Dativus commodi
Non scholae, sed vitae discimus. Ne uimo za kolu, nego za ivot.
Dativi scholae i vitae pokazuju na iju se korist vri radnja: glagola discere. Takav se dativ
zove dativus commodi (dativ koristi).
Genitiv

 109.
Genitivus obiectivus
Amor parentum liberis innatus est.
Ljubav prema roditeljima djeci je priroena.
U navedenom primjeru amor parentum znai: ljubav prema roditeljima; oni su objekt te
ljubavi. Kad bismo tu misao izrekli glagolom, rekli bismo: Liberi parentes amant. Djeca
ljube roditelje. Tu je parentes objekt, pa genitiv parentur nazivamo genitiv objektni.
Jednako je objektni genitiv u primjerima: spes praedae nada u plijen, metus nostri strah od
nas, imperium Gallorum vlast nad Galima.
Objektni genitiv prevodimo najradije razliitim prijedlonim izrazima.
Milites belli periti esse debent.
Vojnici moraju biti vjeti ratu.
Genitiv objektni stoji i uz pridjeve kao to su: avidus lakom, cupidus eljan, peritus vjet,
memor sjeajui se, plenus pun, conscius svjestan.
110.
Genitivus possessivus
Militum est pugnare. Dunost je vojnika boriti se.
Stulti est sine causa ridere. Obiaj (znak) je luaka smijati se bez razloga.
U gornjim primjerima posvojni genitivi militum i stultizajedno sa est tvore predikat. Takav
genitiv prevodimo dodajui, prema smislu reenice, jedan od ovih izraza: dunost, obiaj,
svojstvo, znak.
Tuum est communi utilitati studere. Tvoja je dunost nastojati oko ope koristi.
Nostrum est patriam defendere. Naa je dunost braniti domovinu. Mjesto posvojnoga
genitiva linih zamjenica: mei, tui, svit, nostri, vestri uzima se srednji rod posvojne
zamjenice: meum, tuum, suum, nostrum, vestrum.
Ablativ
111.
Ablativus separationis
Milites nostri patriam servitute liberaverunt. Nai vojnici oslobodie domovinu ropstva.
Solon sud sponte patria cessit. Solon je svojevoljno otiao iz domovine.
vacuus curis bez briga

Ablativ separationis pokazuje neko odvajanje a stoji uz glagole: liberare osloboditi, privare
liiti i sl. te uz pridjeve liber slobodan, vacuus prazan, bez ega, nudus lien.
112.
Ablatlvus causae
Rerum omniutn inopia milites perierunt. Zbog nestaice svega vojnici pogiboe.
Achilles morte Patrocli vehementer lugebat. Ahilej se silno alostio zbog smrti Patroklove
Ablativus causae pokazuje uzrok zbog kojega se neka radnja vri. esto dolaze ablativi
causae: odio iz mrnje, metu od straha, timore iz bojazni.
113.
Ablatlvus qualitatis
Caesar fuit excelsa statura et capite calvo. Cezar je bio visoka stasa i elave glave.
Svojstvo se ne izrie samo gentivom kao u naem jeziku nego i ablativom (ablativus
qualitatis). Ablativ svojstva koji se redovno sastoji od imenice i atributa, oznauje duevno ili
tjelesno svojstvo.
114.
Ablativus loci
Omnibus locis acriter pugnatum est. Na svim se mjestima vodila estoka borba.
Caesar tota provincia dilectum habuit. Cezar je vrio novaenje u cijeloj provinciji.
U ablativu mjesta (ablatlvus loci) stoje:
oznake mjesta u kojima su rijei locus ili totus. Pamti: terra marique na kopnu i na moru,
domi militiaeque u miru i u ratu.
115.
Ablativus temporis
Antiquissimis temporibus omnia bona communia fuerunt. U najstarija vremena sva su dobra
bila zajednika.
Hora decima u deset sati,
media nocte o ponoi,
vere u proljee,
Kalendis Ianuariis 1. (prvoga) sijenja.
Na pitanje: kada? vrijeme se oznauje ablativom bez prijedloga (ablativus temporis).
116.

Upotreba imena mjesta bez prijedloga

1. Romam, Delum, Carthaginem, Athenas, Delphos proficisci u Rim, na Del, u Kartagu, u
Atenu, u Delfe putovati;
2. Roma, Delo, Carthagine, Athenis, Delphis redire iz Rima, sa Dela, iz Kartage, Atene, Delfa
vratiti se;
3. Romae, Deli, Carthagine, Athenis, Delphis habitare u Rimu, na Delu, u Kartagi, Ateni,
Delfima boraviti.
Imena gradova i manjih otoka, kad nemaju apozicije, stoje bez prijed1oga, i to:
1. na pitanje: kamo? u akuzativu,
2. na pitanje: odakle? u ablativu,
3. na pitanje: gdje? singularia tantum I i II deklinanacije u genitivu, a ostala imena u ablativu.
Domum kui, domo od kue, domi kod kue;
rus na selo, rure sa sela, ruri na selu; humo sa zemlje, humi na zemlji. Kao imena mjesta
upotrebljavaju se i imenice domus, us, f, kua, rus, ruris, n. selo i humus, -i, f. zemlja.