UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET U TUZLI

ODSJEK: Filozofija-Sociologija

TEMA : Znaajne bitke Drugog svjetskog rata

MENTOR: Alen Salihovi

STUDENT:

Tuzla, maj. 2015

Erna Kovaevi

UVOD

Drugi svjetski rat - meunarodni je sukob koji je izbio 21 godinu nakon Prvog svjetskog
rata. Voen je na tri kontinenta i na svim svjetskim okeanima, a u njemu su sudjelovale
gotovo sve drave koje su tada postojale. Glavni uzrok drugog svjetskog rata nalazi se u volji
Hitlerove Njemake da poniti geopolitiki negativne posljedice Prvog svjetskog rata i
osigura globalnu prevlast Njemake.Japan je s Dalekog Istoka htio istisnuti Britaniju,
Nizozemsku i Sjedinjene Amerike Drave i sam zagospodariti "svojim dijelom svijeta".
Italija se pridruila Silama Osovine zbog ideoloke bliskosti i vanjskopolitikih sukoba sa
Velikom Britanijom Hitlerov NSDAP na vlast u Njemakoj stigao nakon demokratskih izbora
1933.god. Popularnost stranke porasla je zbog njezinih odluka o prekidu potovanja
Versajskog ugovora koji je ograniio njemaku vojnu i gospodarsku mo, o
poticanju antikomunizma. Sve to poticalo je na narod da razmisli o njemakom identitetu i
superiornosti, to je bio jedan od glavnih motiva za poetak rata, jer su nacisti traili
prikljuenje zemalja za koje su tvrdili da pripadaju Njemakoj.
Japansko carstvo je 1930-ih bilo pod utjecajem militarizma japanskih vojnih i mornarikih
zapovjednika koji su eljeli da Japan postane svjetska kolonijalna sila. Japanske invazije
poele su 1931. kada su uli u Manduriju, a nastavile su se 1937.njihovim ulaskom uu Kinu.
Za vrijeme invazije pomo Kini slale su SAD I Velika Britanija, to je na kraju prisililo Japan
ili na odustajanje od osvajanja Kine ili na pronalaenje novih resursa. Japan se tada suoio sa
problemima povlaenja iz Kine, razvijanja vlastitih resursa, potpisivanja sporazuma,
kupovanja resursa negdje drugdje ili ulaska u rat da bi dobio ono to mu je potrebno. Japan se
od svega toga odluio za rat, pod velikim utjecajem Hitlerove Njemake i poeo se za taj
veliki rat protiv Velike Britanije, a po potrebi i protiv SAD. Budui da se tada vjerovalo da
SAD nee ui u rat, Japan je imao prostora za osvajanja na Pacifiku. No nakon napada na
Pearl Harbor 7.prosinca 1941. i njemakog objavljivanja rata SAD-u 11. prosinca 1941.
Amerikanci su uli u rat.

ZNAAJNE BITKE U DRUGOM SVJETSKOM RATU

1.Bjelovarski ustanak - povijesni je dogaaj, koji se dogodio poetkom travnja 1941godine,

kada je u Bjelovaru okolici dolo do pobune protiv jugoslavenske vlasti i proglaena je
hrvatska drava.
Pobuna u Bjelovaru
Prije zore 8. aprila pukovnija se vraala prema Bjelovaru. U Severinu pridruila joj se 40.
pukovnija s priuvnim porunikom Leopoldom Supaniem. Doavi rano ujutro u Bjelovar,
prvo su poslali izvidnicu. Njih su napali srpski andari na elu s potpukovnikom uriem iz
stoera 4. armije jugoslavenske vojske sa sjeditem u Bjelovaru. Ubijena su tri hrvatska
vojnika: Milan Devi i Mato Hani, dok je Pavao Rogovi nakon dva dana umro u bolnici.
Dva su hrvatska vojnika ranjena. Graani su se pridruili pobuni. Tokom dana 8.
aprila vojnici 108. pukovnije i graani zarobili su nekoliko stotina jugoslavenskih, veinom
srpskih vojnika i oko 100 asnika i doasnika. Nitko nije poginuo. Dio njih pobjegli su u selo
Narta kod Bjelovara gdje se formirala srpska jedinica. U Starim Plavnicama kraj Bjelovara
Martin Cinko proglasio je okupljenim vojnicima i graanima Hrvatsku Dravu. Nakon toga
je vojska ula u Bjelovar oko 17 sati, burno pozdravljena od graanstva u moru zastava i
oduevljenja. U Bjelovaru je s balkona Gradskog poglavarstva gradonaelnik Julike
Makanec proglasio je u 18 sati, 8. aprila 1941. uskrsnue Nezavisne Drave Hrvatske, to
su okupljeni burno pozdravili. Bio je to, kako je kasnije naveo gradonaelnik Makanec, prvi
grad na prostoru Kraljevine Jugoslavije u kojem su Hrvati odbili biti njezin dio, preuzeli vlast
i proglasili svoju dravu. Vijest se proirila, to dovodi do raspada jugoslavenske vojske na
prostoru od Vradina do Suhopolja.. Srpski vojnici i etnici protive se tome i 9. travnja 1941.
godine u Bjelovaru i okolici ubijaju 6 hrvatskih civila, meu kojima je i maloljetni
gimnazijalac Milan Baani. U okolici Koprivnice II. konjaniki puk "Car Duan Silni" kojeg
su inili srpski vojnici sukobio se s Nijemcima i nakon poraza povlaio se prema Bjelovaru s
ciljem, da ugui Bjelovarski ustanak. U Peterancu su ubili 5 Hrvata. Doli su u Donje Moste
10. aprila 1941. godine, koji je imao veinsko hrvatsko stanovnitvo. U selu su bili
nenaoruani seljaci. Mladi mukarci su ve prije mobilizirani i otili iz sela. Vojnici
konjanikog puka ubili su 11 hrvatskih seljaka u Donjim Mostima i u Kapeli, gdje su odveli
dio zarobljenih.Krenuli su dalje prema Bjelovaru. U meuvremenu, njemaki vojnici zauzeli
su Bjelovar i doekali su s tenkovima konjiki puk u predgrau Bjelovara te ih porazili i
prisilili na predaju. Zarobljen je konjaniki major Nikola Hrgovi iz Bjelovara, srpske
nacionalnosti, kojem je sueno, ali je osloboen zbog manjka dokaza. Do 25. aprila
1941. godine poginulo je 27 ljudi na podruja grada Bjelovara (5 ena i 5 djece) i 72 ljudi na
podruju kotara Bjelovar (14 ena i 12 djece). Gotovo svi su bili hrvatske nacionalnosti.

2.Travanjski rat voen 6. I 17. Aprila 1941 izmeu Njemake Italije, Maarske i
Bugarske i Kraljevine Jugoslavije. Odluku o napadu na Jugoslaviju donio je Adolf Hitler 27.
marta, nakon dravnog udara u Beogradu. Vojska Kraljevine Jugoslavije bila pod
zapovjednitvom preteno srpskog asnikog kadra. Glavni stoer nastojao ponoviti taktiku
iz 1. Svjetskog rata kada je stvoren tzv. solunski front gdje je srbijanska vojska dobivala
obilatu vojnu i logistiku pomo Antante. Zapadni dijelovi Kraljevine Jugoslavije trebali su
biti rtvovani. U travanjskom ratu takva taktika doivjela je potpuni neuspjeh. Prvoga dana
rata 6. Aprila. zrakoplovi Luftwaffe estoko su bombardirali Beograd, pri emu je ivot
izgubilo od 2000 do 4000 civila. Otpor Kraljevskog jugoslavenskog zrakoplovstva bio je
prilino neuinkovit iako je u njegovu sastavu bilo i naprednih lovakih zrakoplova. Nekoliko
jugoslavenskih bombardera izvrilo je napade na ciljeve u Austriji i Maarskoj te na Zadar i
Albaniju, ali takve sporadine akcije nisu znaajnije utjecale na tijek ratnih
zbivanja. Werhmacht je s lakoom osvojio prostor Makedonije brzim tenkovskim prodorom i
time sprijeio stvaranje nekog novog solunskog fronta. Njemaki prodor zatim se usmjerio na
sjever Grke gdje su udruene njemake, bugarske i talijanske snage krenule u konano
osvajanje te drave. Prodor jugoslavenske vojske u Albaniju nije omoguio izbijanje na
Jadran, te je takoer bio neuspjean iako je zauzet dio sjeverne Albanije. U invaziji na
Kraljevinu Jugoslaviju sudjelovale su oruane snage Italije i Maarske. Rumunjska i
Bugarska nisu izravno sudjelovale u napadu, ali su pruale logistiku potporu ustupanjem
baza i doputanjem razmjetanja njemakih postrojbi na svom teritoriju.Ratna mornarica
Kraljevine Jugoslavije takoer nije niti pokuavala pruiti otpor Talijanima iako je imala na
raspolaganju hidroavione, razarae, podmornice i niz manjih plovnih jedinica. Kad je pala
jugoslavenska pomorska baza u Boki kotorskoj jedini in otpora bilo je samounitenje u
razaraa Zagreba pri emu je ivot izgubilo nekoliko pomorskih asnika. Nekoliko manjih
plovnih jedinica uspjeli su pobjei prije zarobljavanja te su se pridruili britanskim snagama.
Hrvati u Kraljevskoj jugoslavenskoj vojsci drali su se prilino pasivno ili su otkazali
poslunost kad je proglaena NDH. Neki piloti Hrvati su prebjegli Nijemcima Za vrijeme
rata, 10. prila 1941. proglaena je u Zagrebu Nezavisna Drava Hrvatska. Rat je zavren
potpisivanjem kapitulacije 17. aprila. Kralj Petar II Karaorevi i jugoslavenska vlada otili
su u emigraciju jo 14. aprila, Njemake vojne snage imale su veoma male gubitke, neto
manje od 200 ubijenih i nestalih, te 50 unitenih zrakoplova.

3.Operacija Jugoistona Hrvatska - bila je vojna operacija Sila Osovina protiv ustanika
u NDH-a na prostoru Istone Bosne . Za oruane snage NDH operacija je imala
naziv Operacija Romanija dok je u poslijeratnoj historiografiji komunistike Jugoslavije
operacija bila zvana Druga neprijateljska ofenziva. Krajem januara 1942. godine, Prva
proleterska brigada se na Romaniji nala opkoljena jakim njemakim snagama. tab brigade
donosi odluku o izvrenju opasnog, ali jedino mogueg pokreta. Trebalo je proi
pored Sarajeva, preko Igmana, prema osloboenoj Foi Igmanski mar je izveden nou
izmeu 27. i 28.januara, po dubokom snijegu i velikoj hladnoi. Taj mar prema
jugoslavenskim priama postaje legenda, a etrdeset teko promrzlih boraca prebaeno je na

lijeenje u Fou, gdje su podnijeli nadljudske bolove amputiranja promrzlih dijelova tijela bez
narkoze.

4.Bitka za Kupres- je bila bitka koja se odigravala od 28. Jula do 20. Avgusta na
podruju NDH-a. Snage jugoslavenskih partizana su tom prilikom pokuale unititi ustakodomobrnske snage u Kupresu. Oko 600 pripadnika 3. bojne Crne legije pod vodstvom
bojnika Rafaela Bobana je zajedno s domaim ustakim i domobranskim postrojbama pod
zapovjednitvom pukovnika Franje imia gotovo mjesec dana branilo Kupres od etiri
partizanske brigade. Partizani su izveli tri koncentrirana napada protiv 1500 branitelja tijekom
noi 11./12.avgusta, 14. Avgusta i 19.avgusta. Svi partizanski napadi na Kupres su bili
neuspjeni pri emu su partizani zadobili osjetne gubitke zbog ega su se povukli.
Partizanska priprema
Nakon odbijanja napada na Bugojno, Druga proleterska brigada rasporedila je svoje bataljone
na cestu izmeu Kupresa i Bugojna i izmeu Kupresa i Blagaja. Jedinice su vrile ienje
terena napadajui ete lokalne ustake milicije. Gonei ustaku miliciju iz Zlosela, brigada je
u dva navrata upala u sam Kupres, a 28. jula gotovo ga je uspjela zauzeti. Meutim, narednih
dana nala se pod udarom Bobanove 3. bojne Crne legije, koja je stigla iz Bugojna i nastojala
se probiti u Kupres radi ojaanja garnizona. Petog kolovoza u zoru istovremeno su krenuli u
nastupanje 600 pripadnika Crne Legije iz Bugojna i borci iz Kupresa. Vjetim manevrom
uspjeli su odbaciti brigadu prema Blagaju i oko etiri popodne ui u Blagaj. Protunapadom
brigada ih je uspjela odbaciti iz Blagaja, ali nije uspela sprijeiti spajanje dviju skupina i
pristizanje pojaanja u Kupres.
Prvi napad na Kupres
Plan napada bio je jednostavan: partizanske brigade trebale su koncentrinim napadom
likvidirati vanjsku obranu, upasti u mjesto i unititi neprijatelja. Napad je bio predvien za 21
sat 11.avgusta. Napad su trebale izvesti 2. i 4. proleterska, 10. hercegovaka i 2. bataljon 3.
proleterske brigade, bataljoni "Pelagi" i "Iskra" 3. krajikog odreda i Kupreka partizanska
eta - ukupno 13 bataljona, odnosno neto manje od 2000 boraca. Glavni udar, izmeu
komunikacija koje vode od Bugojna za Kupres izvodile su 2. i 4. proleterska brigada i
bataljon 3. krajikog odreda. Prodor dijelova 2. proleterske brigade i 3. krajikog odreda u
sjeverni dio varoice nije mogao biti izvren jer je, uslijed snanog otpora silina napada
popustila. Branitelji su na tom prostoru ubacili svoje rezerve, brzo lokalizirali mjestimine
prodore partizana i tako uspjeli konsolidirati obranu. Poto su druge jedinice bile zadrane na
prilazima gradu, to su se oba bataljona 2. proleterske brigade i dijelovi 3. krajikog odreda
nali u tekoj situaciji. Dan je zatekao ove usamljene dijelove pred braniteljskim utvrenjima,
izloene jakoj vatri. Kako je bilo oigledno da se vie ne moe nita uiniti i da bi svako dalje
5

ustrajanje na prodoru u grad bilo neopravdano, tab brigade je obustavio napad, a jedinice
povukao na ardaicu i Malu Plazenicu. Ostala dva bataljona 4. brigade, koji su napadali s
juga, preko Kuprekog polja, naili su na otpor branitelja jo u selu Brdima, oko 4,5 km juno
od Kupresa. Istureni dijelovi su se, meutim, brzo povukli. Bataljoni su odmah nastavili
kretanje ka Kupresu. Poto su izgubili dosta vremena na zaposjedanje Pogane Glavice, 2.
bataljon je pred zoru izbio pred Kupres. Poto nije uspio uhvatiti vezu sa susjednim
jedinicama i ocjenivi da bi prema trenutnoj situaciji samostalni prodor bilo bezizgledan i
doveo do nepotrebnih rtava, tab je u zoru izvukao svoj bataljon iz dodira s neprijateljem.
Jedinice NOVJ tokom noi uspjeno su savladale vanjsku obranu mjesta, ali su pri tome
izgubile dosta vremena i snage. Tako su se u zoru nale na otvorenom polju, bez pogodnih
zaklona, pred glavnom neprijateljskom crtom obrane, na rubu mjesta koje nigdje nije bilo
ozbiljno narueno. Jedino je Druga proleterska napravila ogranien prodor u sjevernom dijelu
mjesta. tabovi su stoga povukli svoje bataljone izvan domaaja neprijateljske vatre i napad
se ugasio.
Partizanski zloin nad domicilnim stanovnitvom
Odstupajui kroz sela Olovo, Osmanlije, Zlosela, Botun i Vrila partizani su, u cilju odmazde
jer su poraeni kod Kupresa, zapalili 46 kua i tala i otjerali 461 govedo i 1762 ovce.
Ocjenivi da je napad suzbijen i da se partizanske jedinice povlae, branitelji krenue za njima
da bi ih razbili i rasprili. Iz grada su se, u svim pravcima, uputile kolone, podrane
topnikom vatrom i djelovanjem aviona, dok su istovremeno iz Bugojna krenuli jai dijelovi
da bi raistili put za Kupres. Pred nastupanjem nadmonih snaga i naletima avijacije, jedinice
2. proleterske brigade su se oko 9 sati povukle s ardaice i Male Plazenice, a borci su
produili ka Velikim i Malim Vratima i Malom Stoeru. Pod upornim pritiskom, 2. proleterska
brigada je bila prisiljena odstupiti i s tih poloaja, i tako se ponovno oslobodila komunikacija
Kupresa s Bugojnom.
Drugi napad na Kupres
Delegat Vrhovnog taba Sreten ujovi stekao je dojam da su razlozi za neuspjeh napada,
osim objektivnih okolnosti, i nedovoljna umjenost i nedovoljno zalaganje jedinica, i tu svoju
ocjenu prenio je Vrhovnom tabu. tabu 4. brigade uputio je pismo u kojem ga je implicitno
prekorio primjerom Druge proleterske. Ovo je meu borcima 4. proleterske stvorilo snanu
motivaciju da se dokau u borbi i otklone sumnje u svoju borbenu vrijednost. U takvoj
atmosferi ak su i ranjenici iz bolnice Brano Seli i Ilija Vujisi, studenti iz Kolaina, ustrajali
da zajedno s svojim bataljonima krenu u napad. Obojica su poginuli iste noi.Vrhovni tab je
odluio da se ponovni napad na Kupres odloi za 13./14. avgustai izvede snagama 2. i 4.
proleterske, 1. krajike i 10. hercegovake i 2. bataljona 3. proleterske brigade, dijelom 3.
krajikog odreda i bataljona "Vojin Zirojevi" - ukupno 16 bataljona, odnosno 2.400 boraca.
Napad su trebale izvriti 2. proleterska brigada sa sjevera, od Malih vrata i Velikih vrata,
1.krajika i 10. hercegovaka brigada s zapada i jugozapada; 4. proleterska brigada s istone i
june strane, na istom odsjeku i istim pravcem kojima je i prvi put napadala. Poetak napada:

13. avgustau 21:00.Pouene iskustvom iz prvog napada, partizanske brigade su prethodnu

fazu savladavanja vanjske obrane oko Kupresa savladali mnogo efikasnije, i sve jedinice su se
do deset sati naveer nale u borbi na prvoj crti kua ili nadomak nje. Uslijedio je juri na
rovove, mitraljeska gnijezda i utvrene zgrade na rubu grada. Ve u ovoj fazi, branitelji su
postigli bitan uspjeh, nanjevi partizanskim jedinicama na prilazima teke gubitke. Sustav
vatre bio je veoma dobro organiziran i veoma gust, tako da, im bi otkrili nazonost partizana
na odreenom sektoru, uslijedila bi intenzivna, unaprijed pripremljena minobacaka i
mitraljeska vatra. Najtee gubitke pretrpeli su drugi i etvrti bataljon 4. proleterske. Sve su
jedinice, trpei teke gubitke po grupama uspjele prodrijeti u prve rovove i dokopati se prvih
kua. Uz pomo bombaa napredovalo se po grupama, korak po korak, od kue do kue. Prvi
bataljon 4. proleterske napredovao je du glavne ulice. Prva krajika brigada probila se do
baterije brdskih topova i vatrenom kontrolom onemoguila njeno koritenje, meutim, uprkos
velikom zalaganju da osvoji topove, zaustavljena je na 30 metara od njih. Meutim, ovi
mjestimini prodori nisu pokolebali obranu. Obrana je uspjela odrati u svojim rukama
najznaajnije objekte: silos, andarmerijsku kasarni i Hrvatski dom, i nanijeti napadaima
ozbiljne gubitke. Pukovnik imi sve vrijeme je vrsto drao jedinice u svojim rukama,
koordinirao obranu i intervenirao priuvom na ugroenim sektorima.
Branitelji Kupresa opet tjeraju partizane
Partizani nisu uspjeli uspostaviti komandu i veze u Kupresu. Zamjenik komandanta 4.
proleterske brigade piro Mugoa probio se s jedinicama u Kupres, ali je bio odsjeen i
poginuo zajedno sa svim kuririma. Pred zoru, partizanske jedinice bile su izmorene,
desetkovane i suoene s oskudicom streljiva. Takoer, bilo je nuno izvui veliki broj
ranjenika. Bilo je oigledno da braniteljski otpor ne poputa i da partizanski napadi vie
nemaju izgleda za uspjeh. U toj situaciji tabovi su izdali zapovijed za odvajanje od
neprijatelja i izvlaenje iz Kupresa. Osjetivi poputanje partizanskog pritiska, stoer snaga
NDH je pokrenuo svoje jedinice u opi protunapad, u lov partizanskih jedinica u povlaenju.
Partizani su bili prisiljeni na ogorenu obranu zatitnih dijelova da bi sprijeili odsjecanje
jedinica i omoguili izvlaenje ranjenika.Nakon sreivanja jedinica, Vrhovni tab je,
osvjedoivi se u snagu kuprekog garnizona, odustao od daljnjih napada i usmjerio
operativnu grupu brigada prema Mrkonji Gradu i Jajcu

5.Bitka na Neretvi, takoer poznata pod njemakim kodnim imenom Fall Weiss, a
u Jugolaviji esto nazivan etvrtom neprijateljskom ofenzivom, bio je njemaki strateki
plan o zajednikom napadu Sila Osovine zapoet poetkom 1943. protiv partizana u NDH-a,
danas Bosni i Hercegovini, tijekom Drugogo svjetskog rata. Ofenziva je trajala od sijenja do
travnja 1943. godine. Nijemci su htjeli unititi sredinje zapovjednitvo Partizana, Centralni
komitet Komunistike partije Jugoslavije, i glavnu Partizanske bolnice. Sile osovine su
okupile devet divizija, est njemakih, tri talijanske, nekoliko ustakih i domobranskih
zdrugova, te nekoliko etnikih jedinica. Procjenjuje se da je preko 150 000 vojnika sila
osovine napalo znatno malobrojnije partizanske odrede, uz koje su bili i ranjenici. Weiss I je
zapoeo 20. januara 1943. napadom na podruja koja su drali partizani u zapadnoj Bosnii i

dijelovima sredinje Hrvatske , cilj je bio unitenje partizana na podruju Like, Korduna,
Banije, Cazinske krajine i Bosanske krajine do Grmea Weiss II je uslijedio i zapoeo 25.
februara borbama u zapadnoj i jugozapadnoj Bosni, a partizani su se poeli povlaiti prema
jugoistoku, ak i do Neretve, cilj je bilo podruje Drvara, Glamoa, Livna, Jajca i Kljua
Weiss III je otpoeo u martui ciljao na podruja sjeverne Hercegovine, ali su opkoljeni
partizani uspijeli probiti obru na sjeveru Crne Gore, tako da trei stupanj nije uspjeno
izvren. Do kraja marta Sile osovine su ubile oko osam hiljadapartizana, zarobivi jo oko
dvije hiljade . Unato tekim gubitcima i naoigled taktikoj pobjedi Sila osovine, partizani su
osigurali sigurnost svom zapovjednitvu i bolnici, te su mogli nastaviti sa svojim djelovanjem.
U stvari, prelaskom u istonu Bosnu i Hercegovinu partizani su se morali boriti samo protiv
etnika te su ih potpuno onesposobili, tako da nakon Bitke na Neretvi etnici vie ne
predstavljaju nikakvu silu i skoro su potpuno izbrisani zapadno od Drine.

6.Bitka na Sutjesci, od 15 maja do 16. Juna 1943.godine bila je zajedniki napad Sila
osovine koji je za cilj imao unitenje jugoslavenskih partizanskih jedinica u blizini Sutjeske u
jugoistonoj Bosni. Odbijanje te ofanzive je bila prekretnica za Jugoslaviju u Drugom
svjetskom ratu. Nijemci su nazvali taj plan Operacija Schwarz ("Crno"). Ova ofanziva je
uslijedila nakon Operacije Fall Weiss ( Bitka na Neretvi) koja nije uspjela ostvariti isti cilj:
slomiti partizane i zarobiti njihovog vou Josipa Broza Tita. Nijemcima poznatog kao
"Walter" (to mu je bilo tajno ime prije rata u komunikaciji sa SSSR-om). U poslijeratnoj
Jugoslaviji ta se operacija nazivala i Peta neprijateljska ofanziva. Sile osovine su okupile
oko 127,000 kopnenih vojnika i oklopnih vozila, ukljuujui Njemake Italijanske, jedinice
NDH, i Bugarske jedinice, te preko 300 aviona, pod njemakim zapovjednitvom, protiv
18,000 vojnika operacione grupe od 16 brigada Jugoslavenske Narodnoslobodilake vojske.
Nakon to su okupili trupe, Nijemci su zapoeli sa ofanzivom. Sile osovine su iskoristile
svoju prednost u poetnoj poziciji da okrue i izoliraju partizane na podruju Durmitora, koji
se nalazi izmeu rijeka Tare i Pive u planinskom dijelu sjeverne Crne Gore i natjerale ih na
estoke borbe kroz cijeli mjesec na krovitom terenu. 9. juna su Nijemci skoro uspjeli u
naumu da likvidiraju Tita kadje bomba pala pored elne grupe i ranila ga u ruku. Titov
pas, njemaki ovar Luks, se po opisima dogaaja rtvovao da spasi Titov ivot. Suoena sa
skoro iskljuivo njemakim trupama u zavrnom okruenju, NOA (Narodno oslobodilaka
armija) se konano uspjela probiti preko Sutjeske kroz linije 118. Njemake, 104. Jgerske i
369. Hrvatske Pjeake divizije na sjeverozapadnom pravcu, prema istonoj Bosni. Tri
brigade i sredinja bolnica sa preko 2000 ranjenika su ostale okruene, i po Hitlerovoj naredbi
njemaki vrhovni zapovjednik general Alexander Lhr je naredio i izvrio njihovo unitenje.
Okrutni Nijemci su ubijali bez biranja, ubivi i ranjenike te nenaoruano lijeniko osoblje.
Uz to, jedinice NOA trpile su i od nedostatka hrane i lijekova, i mnoge je pokosiotifus.
Ukupno je stradao 6,391 partizan, vie od treine vojnika koji su uli u borbe. Njemaki
zapovjednik na bojnom polju, general Rudolf Lters, je u svom zavrnom izvjetaju opisao
takozvane "komunistike pobunjenike" kao "dobro organizirane, vjeto voene i s
nevjerovatno visokim borbenim moralom". Odmah po proboju NOA se regrupirala i zapoela
kontraofanzivu u istonoj Bosni, istei utvrde Sila osovine u Vlasenici, Srebrenici, Olovu,
Kladnju i Zvorniku tokom sljedeih 20 dana. Ova bitka je bila prekretnica rata u Jugoslaviji.
Od te take pa nadalje, partizanski pokret biva sve jai i kree se ka potpunom osloboenju
Jugoslavije od faista i domaih izdajnika. Ova bitka je pokazala odlunost i vrhunski moral
jugoslovenskih partizana. Kasnije je postala vaan dio kulture u SFRJ.

7.Desant na Drvar - pokuaj je likvidacije ili zarobljavanje vrhovnog komandanta NOVJ,

marala Tita, izveden u maju) 1944.Njemako kodno ime operacije bilo je Rsselsprung (ili
"Konjiev skok"), a cilj je bio padobranskim postrojbama napasti Vrhovni tab u Drvaru, i
uhvatiti Tita.
Oko 900 padobranaca skupljenih iz raznih SS jedinica poelo se sputati u 10 sati ujutro 25.
maja, dok je bombardiranje poelo u 6 sati ujutro, 4 sata ranije. Unato relativno velikom
broju angairanih postrojbi, operacija nije uspjela, Tito je s pratnjom, pripadnicima ruske i
britanske misije pri Vrhovnom tabu pobjegao Nijemcima pred nosom. Kako je to cijelo
podruje bilo opkoljeno, trajno bjeanje nije bilo mogue, pa je Tito u noi 3/4. Juna ruskim
avionom odletio s improviziranog uzletita na Kuprekom polju u Italiji , a 2 dana kasnije
uputio se na Vis britanskim bojnim brodom, kamo su pristali u zoru 7. juna.

8.Bitka na Lijeve Polju - jutro 5. APRILA u 2.00 sati etnici zapoinju frontalni napad na
bunkere i obasipaju ih runim bombama, vatrom iz pjeakog naoruanja te bacaa.
Domobrani u bunkerima su priekali da im se etnici priblie na dovoljnu blizinu a zatim su
otvorili vatru iz strojnica, minobacaa i topova to stvara velike gubitke etnicima i unosi
pometnju meu njih. To je potrajalo cijeli dan i nastavilo se u no. etnik Mihajlo Mini je
nakon rata opisao bitku ovim rijeima:"Dolina Lijeva polja odjekuje grmljavinom od
eksplozija granata i runih bombi. Ustaki tankovi breku i seju vatru na sve strane. No se je
pretvorila u dan." Ipak 6. aprila u 6.00 sati etniki odredi Garani i Omladinski odred pod
vodstvom kapetana Periia uspjeli su se probiti izmeu bunkera i krenuli napasti 3. bojnu s
lea. General Pavlovi je sa dijelom svoje divizije zaepio mjesto etnikog prodora a zatim
svoju priuvu, dvije oklopne satnije, poslao cestom Bukovac-Turjak u pomo 3. bojni. Sa
ostatkom snaga Pavlovi se dao u lov na etniku grupu koja je inila oko 1.000 ljudi. Uskoro
su ih njegove oklopne snage sustigle i napale, pritisak na 3. bojnu je otklonjen a od 1.000
etnika ubijeno je 500 dok su preostali pobjegli prema Kozari. 3. bojna, ojaana dvjema
oklopnim satnijama krenula je u lov na preostalih 500 etnika. Dva dana kasnije jedna bojna
4. hrvatske divizije pod zapovjednitvom generala Zdenka Begia naila je na tu etniku
grupu i u potpunosti ju unitila. Tokom noi sa 6. na 7. april zahvaljujui radu ustakih
diverzanata panika u etnikim redovima dostie vrhunac i etnici poinju bjeati s lijeve na
desnu obalu rijeke Vrbas s namjerom da se raspre po oblinjim umama. No u jutro 7. travnja
ustako topnitvo poinje gaati amce kojima su prelazili i time im odsjeca odstupnicu. Kako
su se u blizini Bosanskog Petrovca i Sanskog Mosta poele okupljati partizanske snage a ne
elei voditi istodobno borbu na dvije strane, zapovjednik 4. Sbora general Josip
Metzger donosi odluku o konanom napadu na preostale etnike snage koje su brojale jo
10.000 ljudi. Tono u 11.00 sati snage 6. i 17. hrvatske divizije zapoinju opi napad na
etnike koji su se ukopali oko Razboja. Preko Dolina i Glamoana prema razboju kree 1.
oklopni sklop Ustake obrane predvoen sa 4 tenka "Tigar", za njim motorizirana strojnika
satnija i kamioni sa pjeadijom. Jedan oklopni sklop 1. zdruga Ustake obrane kree
cestom Brezovljani -Glamoani. Sa juga Oklopni sklop 6. divizije tjera etnike iz mjesta
Kukolj prema Razboju. Iza njega dolaze motorizirana strojnika satnija i dvije pjeake bojne
koje zapoinju sa etnicima frontalnu borbu. Domobrani izlaze iz bunkera i otvaraju otru

strojniku vatru. Pod naletom ustakih tenkova i oklopnih kola lomi se etniko desno krilo i
ustae dospijevaju u njegovu pozadinu te ga strojnicama tuku s lea. etniki Drinski korpus
se osipa a etnici uzalud pokuavaju zatvoriti mjesta ustakog prodora. Pod neprekidnom
ustakom vatrom popraenom runim bombama nastaje panika i rasulo meu etnicima.
etnici naputaju svoje poloaje i pokuavaju se spasiti bijegom ali uzalud jer su bili
opkoljeni sa svih strana. Ustako pjeatvo unitava i poljednji otpor etnika koji se predaju.
U 13.00 sati bitka je bila gotova. Crnogorci koji su prethodnih dana dezertitrali iz etnika
pokopali su mrtve. Ratni plijen je bio golem. Zarobljeno je oko 5.000 etnika, meu njima i
vojvoda urii koji je pronaen kako se skriva ispod kola nadajui se da e po noi pobjei.
Morao je biti paljivo uvan da ga Crnogorci ne bi ubili. Osim uriia i Baevia u bici su
ubijeni i znameniti gataki etniki zapovjednici Milorad M. Popovi i pop Radojica Perii.

9. Bitka za Odak je posljednja bitka koju su na prostoru NDH organizirano vodile oruane snage
NDH protiv Jugoslavenske armije. Bitka je takoer poznata i kao jedna od posljednjih bitaka Drugog
svjetskog rata na tlu Europe. Za partizansku vojsku u vojnom smislu je bila ono to je za etnike
bilo Lijeve Polje odnosno bitka koja se tamo odigrala nekoliko tjedana ranije.

Planovi sukobljenih strana

Nakon osloboenja Sarajeva 6. Aprila 1945. godine i povlaenja Nijemaca i ustaa prema
sjeveru, preko Zenice i Doboja, na prostoru donjeg toka rijeke Bosne spojili su se korpusi
formacija NOVJ s jasnim instrukcijama da se u to hitnijem roku spoje s jedinicama Crvene
Armije i NOVJ na Srijemskom frontu, sa kojim bi zatim zajedniki zatim trebali nastaviti
gonjenje njemake i hrvatske vojske koja se povlaila prema Austriji. Jedan od razloga velike
urbe bio je taj to su Jugoslavenske vlasti htjele Saveznicima pokazati da kontroliraju
situaciju i teritorij te se jedino sa njima moe razgovarati o budunosti zemlje. Izvrenju te
zapovijedi Vrhovnog taba NOVJ bila je velika prepreka podruje Odaka u Bosanskoj
Posavini. Zbog toga su donesene instrukcije za promjenu prvobitnog plana, te su partizani
prvo bili prisiljeni zaobii Odak i krenuti prema sjeverozapadu. Mjesec je april 1945. godine,
hrvatska vojska se organizirano povlai iz Bosne prema dogovorenoj "Zvonimirovoj liniji",
ali Rajkovai sa svojim vojnicima odluuje doekati Jugoslavensku armiju i braniti Odak. U
poetku je i on razmiljao da se s vojskom povue na Zapad, ali su svi zapovjednici taj plan
odbili, pa je na kraju dogovoreno da se ostaju boriti do zadnjeg ovjeka. Zato su se odluili
na takav, moe se rei samoubilaki, potez teko je sa sigurnou rei. Sigurno je jedino da
Hrvate Hitlerov nacionalsocijalizam nije zanimao, ve ih je zanimala jedino opstojnost drave
Hrvatske. Odluku o nepovlaenju je obrazloio Petrov brat Ivo rijeima: "Svjestan sam da
idemo u borbu koju emo izgubiti i u kojoj emo vjerojatno svi izginuti. No, bit e to i naa
najsnanija poruka buduim naratajima i svjedoanstvo, kako se Hrvat bori za svoj opstanak
na vlastitoj rodnoj grudi. Unato ovoj naoj naizgled uzaludnoj rtvi, uvjeren sam, da e naa
domovina Hrvatska jednom biti slobodna. Kad ne bi bilo tako, onda bi pravda na zemlji bila
zauvijek mrtva". Uskoro je pao Berlin to je oznailo kraj Drugog svjetskog rata u Europi.
Meutim, Odak se jo uvijek nije predavao partizanskim snagama.

10

Odnos snaga pred poetak bitke

Petar pod svojim zapovjednitvom ima oko 850 vojnika, Ivan alui oko 1.000, a pridruilo
im se i nekoliko stotina pripadnika seoske strae. Sa streljivom su dobro stajali jer su se njime
opskrbili s njemakog ratnog broda koga su u jesen 1944. savezniki zrakoplovi pogodili i
onesposobili na Savi kod Zoria, a bio je pun ratnog materijala. U travnju 1945. na podruju
odake opine nala se i vea skupina hrvatskih vojnika iz Bosne i Slavonije, kojima su
zapovijedali pukovnici Ibrahim vitez Pjani i Avdaga Hasi. Bitka za Odak poela je 19.
Aprila 1945. Tjedan dana ranije, 27.divizija, 3.korpusa partizanske vojske dobila je zapovijed
da presijee odstupanje neprijateljskih snaga u dolini Bosne, ka Brodu, uz pomo 2. armije i
57.divizije, a sve s namjerom da 2.armiji pripremi teren da bi u njenom nadiranju na zapad
osigurali nesmetane prometne, industrijske i druge preduvjete. U sastavu 3. korpusa JA bile su
27. divizija kojom je zapovjedao Milo Zeki, 38. divizija kojom je zapovjedao Franjo
Herljevi i 53. divizija kojom je zapovjedao ura Predojevi. Odnos snaga u korist partizana
bio je 11 prema 1.
Poetak bitke
Partizanska akcija ili akcija NOVJ zapoela je pokuajem blokiranja ustaa u trokutu izmeu
rijeke Bosne i Save sa dvije strane, i planine Vujak sa tree strane. U tu akciju su poslane 16.
muslimanska brigada, 19. biranska brigada, 14. i 27. srednjebosanska brigada, a sve
spomenute brigade pripadale su 53. diviziji. Zapovijed je bila "Opkoli i odmah uniti!" Ovom
su akcijom partizani pokuali na brzinu, "oistiti teren i unititi svu bandu". Kolike su napore
ulagale partizanske jedinice i s kolikim snagama su napadali, govori i podatak da su tijekom
25.travnja 1945. godine, 25. divizija, 18. divizija i dijelovi 16. srpske brigade izvrile proboj
od sela Svilaja preko Novigrada ka Prudu, a da su s 19.srpskom i dijelovima 16.muslimanske
brigade krenuli na Vlaku Malu (danas Posavska Mahala). Zapovijed je bila da
16.muslimanska izvri to jai pitisak na branitelje i time ih onemogui da poalju pomo u
obrani protiv jedinica 25.divizije. Vidjevi da se ustae ne misle predati, tab 25.divizije
zapovijedio je 16.muslimanskoj da se taj prostor pod svaku cijenu mora zauzeti, naglaivi:
"to je nareenje Tita, generaltaba i taba 2.armije". U Beogradu su ve uvelike pripremali
proslavu roendana vrhovnog komadanta Jugoslavenske armije J.B.Tita, a obrana Odaka jo
nije bila slomljena. Partizanski generaltab izdao je zapovijed: do Titovog roendana, Odak
mora pasti! Hrvatski vojnici su na poetne napade neprijatelja odgovorili estokim
protuudarom. Tog dana iz stroja je izbaen zapovjednik 16. muslimanske brigade Spasoje
Mii, a kasnije i komesar 4.bataljona 16.brigade Matija Tunji (nekoliko dana kasnije ubijen
je i Milo Trii, komadant 19.biranske brigade). U tom protunapadu, partizani su vraeni ne
samo na poetne poloaje, nego i dalje. Marko Mari iz Dobrinje, jedan od preivjelih
svjedoka kae: "Jutarnji napadi nekako ve postanu dosadni, stoga se nai bojovnici odlue ne
samo za obranu ve i za kontanapad. Kad smo krenuli za partizanima i kad su nas uoili dali
su se u bijeg, ali su iz pozadine osuli strahovitu vatru iz bacaa po nama. Partizani nisu
oekivali da emo ih goniti sve do Odaka i da emo ui u sam Odak, ali su se prevarili. Kad
su vidjeli da naa potjera nije ala, dali su se u jo jai bijeg". O ovakvom razvoju situacije
govori i Ahmed onlagi koji gledajui situaciju s partiznske strane svjedoi o istom. Josip
Broz Tito 30. A prila upozorava tab 3. korpusa Jugoslavenske armije, da e snositi punu
odgovornost "ako se teren brzo ne oisti i ne zavede puni mir i bezbednost".

11

Poetak najeih sukoba

Zapovjednik akcije Milo Zeki odredio je 4. maja 1945. godine za poetak opkoljavanja i
"ienja". Prethodno navedene etiri partizanske brigade trebale su, svaka na svom pravcu
napredovanja, istovremeno na juri zauzeti ustake bunkere, s ciljem probijanja u "srce"
neprijateljskih snaga. Iste veeri pojedine partizanske kolone uspjele su stvoriti takozvane
"klinove" u meuprostorima, ali nisu uspjeli slomiti niti jednu toku ustakog otpora. Zaista,
znajui da im je ovo posljednja bitka ustae su se borili na ivot i smrt. Donesena je
kolektivna odluka da predaje i zarobljenika nema. Jugoslavenskim se partizanima pridruio i
veliki broj etnika koji su kokardu zamijenili petokrakom. Po ustaljenoj praksi sve su etnike
voe, izuzev Boe Matia koji je sa svojim etnicima bio stacioniran na Trebavi i u Dugoj
njivi, svoje formacije dolaskom partizanskih jedinica stavile na raspolaganje "narodnoj
vojsci" tj. partizanskim komunistima. Sada su u istom stroju gazili proleteri i bivi etnici iz
vujakog i trebavskog etnikog odreda, koji su poinili teke zloine nad civilima. Partizani
pokreu sve raspoloive snage na Odak s ciljem da slome obranu. Borbe su nemilosrdne,
gore nebo i zemlja. Uspijevaju potisnuti ustae iz Odaka u Vlaku Malu. To je selo smjeteno
u ravnici bez brdovitih predjela, s izvrsnim pregledom svih prilaznih puteva. Naime, ustae su
se pobrinule da prije bitke sva trava bude pokoena i bunje sasjeeno, kako bi se mogli boriti
na brisanom prostoru prsa o prsa, to je njima odgovaralo dok su partizani vie navikli na
gerilsku borbu, odnosno napade iz busije i brzo povlaenje. Obrambene postrojbe putale su
partizane na nekoliko desetaka metara, a zatim bi otvorili paljbu i nanosili im strane gubitke.
Preivjeli sudionik, ustaa Marko Mari, svjedoi kako bi se partizani dali u panian bijeg kad
bi ustae iz rovova krenuli na njih s povicima: Naprijed brao, Za dom spremni, hvataj ive!!
Na Vlaku Malu e se skoro mjesec dana smjenjivati partizanski napadi, ali linija bojinice se
nee pomaknuti ni metra. Zapovjednitvo zapadne crte obrane preuzima Ivan alui, a Petar
Rajkovai dijeli svoje postrojbe na etiri voda kojima se prikljuuje i Novaka satnija pod
zapovjednitvom Nikole anjia. Borbe su nemilosrdne. O tome partizani piu: Borbe od 19.
do 28. aprila biu (bijahu) estoke, uz stalne jurie na ustaka utvrenja. Iako su u njima
uestovale jedinice navikle na same pobjede (26. Srpska i nepotpuna 27. divizija) oajniki
otpor ustaa bio je vrlo uporan. Naih izbaenih iz stroja bio je 630, meu njima Spaso Mii,
zapovjednik 16. brigade 27. divizije. Ustae su ovoj brigadi unitile cijeli jedan bataljon.
Borilo se samim juriima i kontrajuriima, prsa o prsa, ogorenoosim manjih dijelova 12.
ustake divizije, Odak su branili sve samo domai ustae i zato su bili mnogo opasniji od
Nijemaca. Dne 4. maja juriaju tri brigade Miloa Zekia, ali su prisiljene na povlaenje; 14.
brigada je predveer uspjela doprijeti do mosta na kanalu i u zoru udariti na Vlaku Malu, a
16. brigada nadirala je od Potoana- "ali su ustae odmah uzvratile protivnapadom i izbacile
brigadu ak iz Potoana, tako da je morala da otstupa prema Lipi". Tih dana Ivo Rajkovai,
Petrov stariji brat, za vrijeme obilaska poloaja s jo dvojicom asnika (Jakov Puelja i Ivica
Kneevi) upada u partizansku zasjedu na njivi Andriki u abarima i pada pokoen
strojnikom vatrom. Dana 8.maja, na dan kapitulacije Njemake, dok je glavnina Hrvatskih
oruanih snaga ve napustila Hrvatsku i kree se prema Austriji, 5.000 partizana uspijeva se
probiti do Vlake Male koju brani Petar Rajkovai s nekoliko stotina ustaa. Taj partizanski
napad na Vlaku Malu bio je izuzetno jak. Meutim, ustae su preko noi dobile pojaanje iz
Pruda. Kada su se partizani u juriu ponovo primakli prvim crtama obrane Vlae Male ustae
su iskoile iz rovova i zaklona i juriem natjerali partizane u bezglavo povlaenje i paninu
bjeaniju. Tu su ih ustae odbacile do sela Vrbovca. Iz tog sela zapovjednik 14. brigade Stevo
Kovaevi alje tabu Treeg korpusa depeu slijedeeg sadraja: "On je poduzeo neobuzdani
juri i izbacio nae snage iz mjesta, ak preko kanala i mosta. Tog dana mi smo ispalili 34 000

12

naboja. U ovim bitkama nije bilo zarobljenika; ustae su se borile do posljednjeg ovjeka".
Stevan Kovaevi dalje izvjetava: "Neprijatelj se oajniki bori, tako da ni stari borci tako
neta nisu jo videli. Svaki ustaa mora najpre da se ubije, pa tek onda moe da se osvoji neki
objekt". Sljedeeg dana ustae odbacuju brigadu do Vrbovca, a Stevo izvjetava: "Nalazimo
se i dalje na polaznim poloajima. Posle 20 sati neprekidne borbe zauzeli smo Svilaj. Poaljite
nam municiju. Nemamo vie ni metka, a nemamo vie ni bilo kakva kola da poaljemo po nju,
jer su sva prevozna sredstva upotrebljena za prevoz ranjenika. 9. svibnja u neprekidnim
juriima nai borci uspjeli su da prodru kroz meuprostore, sve do sela Dubice, ali poslije
podneva neprijatelj je ubacio u borbu nove, jake rezerve".
Dolazak avijacije i konaan pad grada
Krvave su se borbe nastavile istim intenzitetom, a tab Treeg korpusa je poslao jo jednu i to
18. brigadu iz sklopa 53. divizije, a sve sa ciljem da se konano slomi ustaki otpor. Ta 18.
brigada bila je smjetena na lijevoj obali Save od Slavonskog amca do Svilaja. Njen zadatak
je bio da sprijei ustako izvlaenje preko Save u Slavoniju. Generali JA Koa Popovia, Ivan
Gonjak, Peko Dpevi i Kosta Na alju 23. i 24. maja 1945. iz Beograda na Odak dvije
eskadrile najmodernijih engleskih i njemakih zrakoplova. U njihovu napadu biva po drugi
put ranjen zapovjednik obrane Petar Rajkovai. "Nad nebom iznad Vlake Male i Odaka
pojavili su se nai jurini avioni i poeli mitraljirati i bombardirati neprijateljske postave... U
noi od 22. na 23. 5. ustae su izvrile etiri uzastopna juria... U praskozorje 23. 5. vre jo
jedan protivjuri, u kojem pada polovina jurinika. Bolnica u Prudu bila je prepuna
ranjenika, meu njima je bio i sam RajkovaiTokom cijelog dana avijacija je
bombardiralaDan je produen u no; nastavljaju se estoke borbe, esto prsa o prsa,
bombama i noevima..." Biranska i Romanijska brigada izvrile su 25. maja usredotoeni
napad na Odak. Poslije dva sata borbe, krvave i estoke, uporite je bilo zauzeto. Borbe su se
vodile za svaki rov, za svaku kuu. Iza ponoi poeli su jurii na posljednja uporita u Vlakoj
Maloj i Balegovcu. U borbama tog dana bilo je 332 mrtvih ustaa. Zarobljenika nije bilo.
Vlaka Mala pala je nakon etiri sata borbe, u partizanske ruke 25. maja 1945. godine. Zadnje
borbe vodit e se jo kod Pruda na uu Bosne u Savu, gdje su partizani nekoliko puta
forsirali rijeku Bosnu, ali su u njoj mnogi i ostali. Padom Pruda osloboen je i posljednji dio
hrvatskog teritorija. Nakon 36 dana krvavih borbi, zavrena i posljednja bitka ve slubeno
zavrenog Drugog svjetskog rata u Europi.

SADRAJ

13

Uvod............................................................................................................................................2
Bjelovarski ustanak....................................................................................................................3
Travanjski rat.............................................................................................................................4
Operacija
Hrvatske.................................................................................................4

jugoistone

Bitka za Kupres..........................................................................................................................5
Bitka
Neretvi..........................................................................................................................7

na

Bitka
Sutjesci.........................................................................................................................7

na

Desant na Drvar.........................................................................................................................8
Bitka n lijeve Polju...................................................................................................................8
Bitka za Odak..........................................................................................................................9

14