Professional Documents
Culture Documents
Nada Klaic Srednjovjekovna Bosna PDF
Nada Klaic Srednjovjekovna Bosna PDF
# $
"
%%&
Nakladnik:
EMINEX s p.o. Zagreb
Za nakladnika:
Mustafa Cero
Lektura:
Mateo agar
Korektura:
Danijela Weinert
Design:
Amir Mundi
Priprema sloga:
Ramon Mavar
Nada Klai
SREDNJOVJEKOVNA
BOSNA
POLITI KI POLOAJ BOSANSKIH VLADARA
DO TVRTKOVE KRUNIDBE
(1377. g.)
EMINEX
ZAGREB 1994.
Valja priznati da prikaz politi kog ivota neke drave u srednjem vijeku nije
tako teak zadatak, pogotovo kad se prou avanju problema pristupa s
dobrim poznavanjem teorije i s jo boljim izvornog materijala. ini mi se
tako er da smijemo zahtijevati od svakoga medijevista da oslobo en tereta
sadanjosti u e u ispitivanje prolosti, posebno ako je ta prolost optere ena nekim politi kim okovima.
to se ti e Bosne, problem njezina politi kog razvitka rijetko je postavljen kao isklju ivo znanstveni problem. To no je da je nedavno
napisana Istorija srednjovekovne bosanske drave,1 ali je u njoj rije
stvarno o vladarima i njihovu vladanju, a ne o dravi. Drava kao poseban,
prije svega pravni problem, nije postavljen. ini mi se da bosanske zemlje
jo nisu dobile svoju ustavnu povijest, i to u prvom redu zato to histori ari
i pravnici problem nastajanja drave op enito i u junoslavenskih naroda
posebno jo nisu ozbiljno ni postavili. A ipak treba priznati da bi upravo
ra anje srednjovjekovne bosanske drave moralo pobu ivati posebnu
panju i to ne samo zato to je ona, izgleda, me u svojim susjedama
najstarija, nego i zato to se hrvatska ili srpska formula nikako nisu dale
primijeniti na Bosnu.
Budu i da smo odlu ili da u razmatranju postavljenog problema idemo
svojim putem, osvrtat emo se unatrag samo na najvaniju literaturu, tek
toliko da pokaemo to nas je potaklo da iza emo iz okvira uobi ajenih
shva anja.
Prema tome pokuat emo najprije dati odgovor na pitanje kad je mogla
nastati - ne bosanska drava! - nego organizacija politi ke vlasti na
bosanskom prostoru! Tek poto izloimo taj problem, ekat e nas novi
zadatak, naime, da izloimo svoje miljenje o tome kakav je bio poloaj
Bosne od IX-XI. st. Pitat emo se da li smijemo ponoviti miljenje historiografije koja je zbog prividnog pomanjkanja izvora za to razdoblje
promatrala Bosnu kao hrvatski ili srpski privjesak!
1
Napokon, o politi kom poloaju Bosne od XII. do XIV. st. valja ponovno
progovoriti i zato to u jugoslavenskoj historiografiji postoje o tome vrlo
razli ita miljenja koja nas tjeraju da taj problem jo jednom javno raspravimo. Bogati izvorni materijal za to razdoblje nam omogu uje da moemo
razotkriti djelatnost i politi ki poloaj Bori a, Kultna, Bribirske gospode i
napokon Kotromani a, pa emo se truditi da osvijetlimo i njihov politi ki
poloaj, ali i politi ki poloaj bosanskih zemalja u njihovo vrijeme.
Htjeli bismo na kraju napomenuti da ne emo bez potrebe ulaziti u
druge, iako vrlo zanimljive probleme (na primjer, problem crkve bosanske,
zatim problem drutvenog ili gospodarskog razvitka u bosanskim zemljama
itd.) jednostavno zato to se moramo ograni iti na politi ke odnose.
*
Zaista nema razloga da ne ponovim svoje miljenje o problemu postanka drava u Junih Slavena iz 1978. g., kad sam ustvrdila da on teoretski
jo nije postavljen2. Isto je tako to no da su pravnici pokuavali i pokuavaju, naalost, bez dovoljnog poznavanja srednjeg vijeka, nametnuti
histori arima svoja shva anja o ra anju drava koja je nemogu e prihvatiti.
Ta kako moemo prihvatiti teoriju prema kojoj je Trpimirova darovnica
rodni list hrvatske drave? Ne samo zato to je Trpimirova darovnica grubi
falsifikat splitske crkve, nego i zato to se proces nastajanja jedne drave ne
moe svesti na pojavu jedne darovnice! A pravni ka neprihvatljiva teorija
prema kojoj se drava javlja toboe tada kad je klasnom drutvu potreban
aparat sile, moe se mirne due odbaciti i strpati u neki zaostali katekizam.
Takva shva anja sa stvarnim historijskim razvitkom uistinu nemaju nikakve
veze. Isto je tako, po mom uvjerenju, potpuno bespredmetno traiti kao
preduvjet ili kao podlogu za nastajanje politi ke vlasti ili drave neko
klasno diferencirano drutvo! Ta kada drutvo nije bilo diferencirano! To
je toboe marksisti ki recept za otkrivanje drave koji je odli no posluio
i histori arima i pravnicima da dravne organizacije u Junih Slavena
uskrise tada i u tom razdoblju koje je pojedincima najvie odgovaralo.
Slovenski su histori ari i pravnici u tom poslu doli najdalje jer su potrebnu
diferencijaciju za dravu (neslobodni s jedne i doma e plemstvo s druge
strane) nali ve u VIII. st. Hrvati su, naprotiv, mnogo loije proli, bez
obzira na to da li su o postanku hrvatske drave pisali pravni histori ari ili
isti histori ari. Prema jednima i drugima se toboe vladaju i sloj
pojavljuje tek u IX. st. To zna i valjda da su se do toga vremena zadovoljavali
2
Vidi S. Vilfan, Rechtsgeschichte der Slowenen, Grazer Rechtsund Staatswissenschafliche Studien, Band 21, Graz 1968, str. 49.
Stoga sam ve 1971. g. u svojoj prvoj sintezi najstarije povijesti Hrvata govorila o
organizaciji politi ke vlasti, a ne o organizaciji drave. Vidi N. Klai , Povijest Hrvata u
ranom srednjem vijeku, Zagreb 1971, str. 141-148 (dalje = Povijest Hrvata I).
Iz problematike, str. 28.
vrsno nasilje nad ranim srednjim vijekom i to iz dva razloga: prvo, itav
smo proces sveli na jednu njegovu komponentu, a drugo, namjerno smo
poistovjetili svaku trajnu organizaciju politi ke vlasti s dravom\ Takav
izlaz iz problema name e prije svega terminologija ranoga srednjeg vijeka.
Naime, svaki medijevist zna da su razli iti termini za vladare, velike i male,
sami po sebi najslabiji oslonac za zaklju ivanje. To osobito vrijedi za
slavenski rani srednji vijek, za slavenske vladare koji po evropskim pisarnama i skriptorijima dobivaju zaista vrlo razli ite naslove.6
Dakako, takva uistinu najira definicija prua nam mogu nost da, ili
svaku politi ku vlast ili niti jednu (ne) nazovemo dravom, pa otpadaju
sumnje koje su mu ile stariju historiografiju, pogotovo neke autore koji
upansku vlast nisu htjeli poistovjetiti s dravom smatraju i da ona nije
dovoljno jaka. Ali, ovakva je definicija pogodnija i zato to nas rjeava
dunosti da u zaista razli itoj latinskoj terminologiji ranoga srednjeg vijeka
izabiremo onaj termin koji bi odgovarao naem pojmu drave.
Druga teoretska pretpostavka koja je nuna, a izvorima ju je nemogu e
dokazati, jest tenja i potreba odnosno neophodnost svake ljudske zajednice da nakon naseljenja na odre enom teritoriju organizira, tj. stvori,
imenuje, postavi itd., nekoga tko e uvati zajednicu unutra i prema vani.
To nije proces od danas do sutra, nego dugotrajno, ponekad stoljetno
okupljanje manjih politi kih cjelina oko prvotne jezgre. Suvino je, po
mom uvjerenju, razbijati glavu s nazivima prvotnih vladalaca. I tako nam
doma i nazivi nisu poznati. Bitno je u procesu stvaranja drava ili politi ke
vlasti uop e u Junih Slavena neto drugo, naime, na in kako su doli na
Balkan, odnosno drutvena formacija u kojoj su doli. ini se da rani
srednji vijek svjedo i da su samo dvije ve e skupine Hrvata i Srba uspjele
pretvoriti svoje etni ko ime pod kojim su se doselili u politi ki pojam, u
dravu!
Nije neobi no da je i starija historiografija po injala politi ku organizaciju Bosne s doseljenjem Avara i Slavena. Ali, nije bilo sloge u tome
kako su bile velike hrvatska i srpska jezgra, pa se pre esto pojednostavnjivala slika doseljenja na taj na in da se tvrdilo kako su toboe Hrvati
i Srbi podijelili izme u sebe gotovo itav doseobeni prostor.
Me utim, neki autori, a me u njima se naao i Vjekoslav-Klai koji ve
u prikazu slavenske seobe upozorava svoje suvremenike da samo dvije
oblasti, najzapadnija i najisto nija zadrae narodna imena: hrvatsko i
6
srbsko; ostale oblasti ovim u sredini dobie imena budi plemenska, budi
mjestna - topografijska.7 Dok je tako nepristrano promatrao najstariju
povijest i prve po etke Bosne, u daljnjem je prikazu ipak podlegao i
tadanjem op em uvjerenju da su se uz oblast Bosnu razvile dvije drave
iji vladari po inju, razumije se, pruati ruke prema toj oblasti.8 Ipak Klai
doputa da je u X. st. Bosna banovina, koja se u XI. st. spominje u istom
redu sa kneevinom Dukljom i Srbijom, ali ipak Bodin postavlja u njoj
kneza Stjepana.9
Prema tome, koliko god je Klai za ono razdoblje u kojem je pisao bio
nepristran, ipak valja priznati da niti on ovu oblast, nakon njezina viestoljetnog postojanja, ne smatra samostalnom i individualnom politi kom
cjelinom! Ni Klai , ali niti ve ina autora nakon njega, kako emo vidjeti,
nisu sebi postavili pitanje kako je mogu e da su Bonjani ili Usorani ili
stanovnici ostalih bosanskih pokrajina ekali do X. st. da im jedni ili drugi
susjedi postave nekoga kneza ili bana!
Budu i da je za ovu nau svrhu nepotreban historiografski prikaz itava
problema, osvrnut u se na neka novija miljenja, tek toliko da nam ona
budu povod za daljnja razmiljanja.
S. irkovi je kao to je poznato napisao 1964. g. Istoriju srednjovekovne bosanske drave u kojoj je, posve razumljivo, raspravljao i o
njenom postanku.10 No, za prikaz doseljenja uzima vijesti o doseljenju
Hrvata i Srba u De administrando imperio i na osnovi njihovoj stvara
zaklju ak da su balkanski Slaveni bar jednim delom zaista priznavali
vrhovnu vlast vizantijskih careva. Pretpostavka mu se ini opravdanom
zbog toga to smatra da doseljeni Slaveni u toku dugog perioda nisu imali
prostranijih i snanijih politi kih organizacija.11 Ne postavljaju i problem
politi ke organizacije doseljenika od VII. do IX. st. niti teoretski, ostavlja
njihov razvoj u prvim vekovima po doselenju u punoj tami, jer mu, kako
re e, nedostaju izvori. Me utim, ini nam se poneto neobi nim da jedan
autor zna kakvo je u to tamno doba bilo privre ivanje (primitivna zemljoradnja i sto arstvo), a ipak ne moe niti zamisliti kakvi su politi ki odnosi
prevladavali nad tim gospodarstvom. A to se ti e razvitka drutva, irkovi
misli da su Slaveni nakon doseljenja ostali na stupnju vojne demokratije
7
8
9
10
11
Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb 1882, str. 42 (dalje = Poviest Bosne).
N. dj., str. 43.
N. dj., str. 45.
Istorija, str. 37-43.
N. dj., str. 37.
10
N. dj., str. 38
O problemu Srba kojima je bjeao Ljudevit Posavski vidi N. Klai , Povijest Hrvata I, str.
211-212, bilj. 16.
Istorija, str. 39.
N. dj., str. 39.
F. ii , Letopis popa Dukljanina, SKA, Pos. izd. knj. LXVII, Fil. i filoloki spisi knj. 18,
Beograd-Zagreb 1928, str. 305-306 (dalje = Letopis).
L. Steindorff.
Istorija, str. 39 (potcrtala N. K.).
11
12
oblasti (civitas) pod vla u starjeina (dux, princeps, arhont, upan).24 Zato
je na podru ju kasnijeg bosanskog teritorija (bez Zahumlja i Trebinja) bilo
vie takvih oblasti, svaka sa svojim starjeinom. Konstantinovi podaci
prema Babicu svjedo e da je Bosna u X. st. jedina od oblasti ovog
podru ja koja je spomenuta kao posebna zemlja u tadanjoj Srbiji.25
Dukljaninovi podaci prema istom autoru daju sliku Bosne kao ustaljenog
i organizovanog teritorija nad kojim je vrena jedna odre ena vlast utvr uju, dakle, ove bitne atribute dravne organizacije.26 U to se vrijeme
politi ko-geografsko ime Bosne prenijelo... na susjedne upe tako da je
njezina granica bila na istok do Drine i na jugozapad do jadransko-dunavskog razvoda.
Pozivaju i se zatim na Kinama Babi tvrdi da je Bosna u XII. st. posebna
teritorijalno-politi ka cjelina, ali se ipak iz tog izvora ne moe utvrditi i to
otkad traje takvo stanje,27 pa se Babi vra a na Dukljaninove podatke, koji
mu, naravno, ne mogu posluiti za ono to on trai. Zato se teko sloiti s
tvrdnjom da je Bosna tek od kraja XI. st. jedan teritorijalno-politi ki
organizam, da je za itavo to vrijeme imala relativno organizovanu vlast
i nosioca vlasti koji se naziva banom sa izvjesnim vladarskim obiljejima,
te da je tek od aslava treba staviti u isti red s Hrvatskom i Hakom.28
Proces nastajanja dravne organizacije zamilja Babi ovako: u IX. st.
izdvajaju se starjeine iz plemena,29 ali nema jo drave, jer jo ne postoji
jedan od bitnih uslova za to, naime, jedinstvo teritorija.30 Do toga dolazi
tek u X. st., ali Konstantinovi podaci zna e zavretak prve faze u formiranju
prvobitne bosanske drave.31 U XI. st. dravna je vlast ja a, oslanja se na
novu drutvenu klasu rodovskog plemstva. Ban se, bez obzira na porijeklo, pojavljuje tek sada kao nosilac organizovane vlasti na odre enom i
relativno ome enom teritoriju i kao predstavnik te vlasti u spoljnopoliti kim odnosima Bosne. Ban je povremeno vazal susjednih vladara, ali to
ipak nije zna ilo podani ki poloaj zemlje. Na kraju svojih razmatranja
Babi daje ovakav zaklju ak: Proces formiranja srednjovjekovne bosanske
drave zapo eo je, paralelno s raspadanjem rodovske organizacije i cijepa24 N. dj.
25 N. dj.
26 N. dj.
27 N. dj.;
28 N. dj.:
29 N. dj.,
30 N. dj.,
31 N. dj.,
, str. 60.
, str. 61.
, str. 63.
, str. 65.
str, 75-76.
str. 76.
str. 77.
str. 78.
13
14
37
15
veku behu u Bosni upe Usora, Banjica Vrbanja i Zemuni ka.38 Zatim
priznaje da se imena pojedinih starih doma ih upana nisu odrala, ali
da su bosanskim plemenima pre X veka stajali na elu kao i u ostalim
junoslovenskim i drugim narodima stareine - vojskovo e, knezovi, vidi
se, izme u ostalog, i po tome to su i u Bosni i Hercegovini o uvane na vie
mesta kamene stolice sli ne onoj slovena koj na Gosposvetskom polju, sa
kojih su vojvode rukovodile narodnim skuptinama i delile pravdu; u
Hercegovini na pr. kod Blagaja, Stoca, Gacka i na Neretvici. Za Kulina se,
kako dalje izlae, raspada rodovsko-plemensko ure enje i formira se klasno feudalno drutvo, ali Bosna je za Kulina prostrana i napredna banovina koja brzo kora a putem raspadanja rodovsko-plemenskog ure enja
i formiranja klasnog drutva.
Prema tome, nepomu eni razvitak jedne samostalne politi ke cjeline
koju Jankovi dodue ne e nazvati dravom, ali se jasno osje a da to ne ini
zato to u njoj ne nalazi kraljeve ili knezove. Ali, karakteristi no je za
tadanje Jankovi evo izlaganje da hrvatski i srpski susjed koji je ve
oformio svoju dravu ne smeta nita toj oblasti i ona se nesmetano dalje
drutveno i politi ki razvija tako da je ostala u tom najstarijem razdoblju bosanska Bosna!
Me utim, uzimam u ruke tre e izdanje istoga udbenika i kakva li
iznena enja! Glava peta iz prvoga izdanja (Bosna i Zahumlje) jednostavno nestaje! Sada peta glava nosi naslov: Opte crte u socijalnoekonomskom i politi kom ure enju ranofeudalnih drava jugoslovenskih
naroda.39 Ali, jo je neobi nije da su naslovi ostalih poglavlja ostali
nepromijenjeni, premda je Bosna sa Zahumljem nestala iz programa. Zato
u drugoj glavi (Raka i Duklja) izlaganje po inje ovako: Ona slovenska
plemena od kojih je kasnije formiran srpski narod, zauzela su bila prilikom
naseljavanja centralni i severozapadni deo Balkanskog Poluostrva, i to
krajeve oko Lima i gornje Drine, zajedno sa slivovima Pive i Tare, dolinu
Ibra i gornji tok Morave, zatim podru je Soli (Tuzla) i oko gornjeg toka
Bosne.40 Sad e se Jankovi bez oklijevanja sluiti Konstantinom Porfirogenetom da za njim ponovi kako su srpskog porekla i Zahumljani,
Trebinje s Konavljem i Paganija.41 Isto tako, dakle isto kao i nabrojene
38
39
40
41
16
17
18
Ljubljana 1985.
N. dj., str. 41. i d.
N. dj., str. 49.
N. dj., str. 51.
19
53
54
F. Kos, Gradivo za zgodovino Slovencev v srednjem veku I, Ljubljana 1902, str. 265.
N. dj., str. 265.
20
Vidi L. Margeti , Konstantin Porfirogenet i vrijeme dolaska Hrvata, Zbornik Hist. zavoda
JAZU 8, 1977, str. 5-100.
Vidi N. Klai , O problemima stare domovine, dolaska i pokrtenja dalmatinskih Hrvata,
Zgod. asopis 38, Ljubljana 1984, str. 253-270.
Proces doseljavanja Slavena na zapadni Balkan i u isto ne Alpe, ANUB i H. Pos. izd. XII,
Centar za balk. ispitivanja knj. 4, Sarajevo 1969, str. 50-51.
21
Govorim namjerno o otvaranju ili postavljanju problema, a ne o raspravi zato to osim rijetkih izuzetaka, preteno me u arheolozima, o avarskoj
se vlasti na junoslavenskom podru ju uop e ne razmilja. Po emo li sa
stajalita da je slavenska bezimena masa ispunjavala pod vrhovnom
avarskom vla u vjerojatno postepeno i prostor ranosrednjovjekovne Bosne, - onda dobivamo i odgovor na pitanje zato na bosanskom podru ju
nema ni jednog plemenskog imena. Od Save do Jadrana! Ne preostaje nam
58
59
22
23
erklren sind, die sich aber ohne grssere Schwierigkeiten aus einer
Turksprache, nmlich dem Avarischen, ableiten lassen.64 Isti se autor
poziva na E. Zllnera koji je jo 1950. nabrajao ta turska imena, me u koja
je ubrojio i ime prvog poznatog jopana Physsa iz 777. g. Zatim kae: Es
bleiben noch mehrere Namen, mit derer Slavisten nichts anfangen
knnen65 i poziva se na ime Gorazda, o kojemu je prije bila rije .
Napokon, Kronsteinerovi su dokazi za problem nastajanja bosanske
drave najodsudniji. On naime upozorava dass eine Reihe von Dienstrangbezeichnungen aus der Sprache der Avaren in Slawische (Alperslawisch) bernomen wurde, auch wenn die etymologischen Wrterbcher
bisher ganz andere, meist germanische oder iranische, Etymologien anbieten. To je na prvom mjestu rije - ban. Rije ban/bajan je u mnogim
turskim jezicima poznata u zna enju bogat, posjednik, ali i kao osobno
ime. Im Frhmittelalter drfte ban/bajan einen Dienstrang der awarischen Verteidigung bezeichnet haben.66 Druga preuzeta rije je kagan
(kan), slubena titula avarskog vladara. Ta rije u svim turskim jezicima
zna i vo u, vladara. Tre a rije je gaziz/chazis/haziz (to su toliko
osporavani Hauptmannovi kasezi) i ona je dala povoda mnogim raspravama, a Kronsteiner misli da je najjednostavnije rjeenje te rije i (koja je
sa uvana samo u pluralu) iz avarskog.67 Budu i da rije zna i prije svega
prijatelja ili dragu osobu, moda su tako nazivali befreundete slawische
Adelige koji su tako er imali i neku funkciju. Neto poput frana kih amici
regis, dakle kraljeva pratnja. Napokon, etvrta avarska inovni ka oznaka,
koja je, kako treba naro ito podvu i, ula u sve slavenske jezike na podru ju
kaganata, jest - upani Porijeklo se i te rije i moe prema Kronsteineru
najlake protuma iti iz turskog. Prvi put se spominje 777. g. kao jopan, a
kasnije gotovo isklju ivo u obliku supan ili suppan. Moda se radi o
sloenici s rije i ban. Takav odgovor na pitanje porijekla rije i upan navodi
Kronsteinera na misao da je moda prvotno upanska ast bila nadre ena
banskoj.
Ispituju i zatim porijeklo imena Hrvat, Kronsteiner ga prvi put i po
naem uvjerenju s pravom, svrstava me u avarske posu enice! Njegov
kona ni zaklju ak je i za nau problematiku neobi no vaan: toponimija, a
moda i arheologija podru ja koje je ispitivao primoravaju ga na zaklju ak
64
65
66
67
24
25
No, dok se bez otpora moemo sloiti s Pohlovim tuma enjem legende
o petero bra e, tee je preuzeti njegove tvrdnje o Hrvatima kao socijalnom,
a ne etni kom sloju i to u VII. st. Pohl bez sumnje ne bi mogao, da je
pokuao, dokazati da je ime Hrvat u VII. st. zna ilo neku vrstu namjesni kog
naslova ili da je ono ozna avalo one ratnike (Reiterkrieger) koji su uz
kagana vladali na periferiji avarskoga carstva.73
Mogli bismo ustvrditi da je Kronsteineru doao 1948. g. u pomo i H.
Kunstmann koji je na posve novi na in odgovorio na pitanje Wer waren
die Weisskroaten des byzantinischen Kaisers Konstantinos Porphyrogenetos.74 Originalnim dokazima o kojima e moda biti govora na drugom
mjestu, Kunstmann zabacuje dosadanja raspravljanja o Bijelim Hrvatima
da bi na kraju postavio pitanje gdje su sjedita Konstantinovih Bijelih
Hrvata. Odgovara: treba ih traiti u korukoj hrvatskoj upi.75 Kako je
Kunstmann za etnik nove, vrlo privla ne teorije o slavenskoj seobi s juga
na sjever, a ne obrnuto, sa sjevera na jug, u ovakvom rjeenju pitanja
pradomovine Bijelih Hrvata vidi, moda s pravom, novi dokaz svoje Sd-Nord-Migration.76 Vielleicht kann man Konstantins Mittelung so deuten,
dass Teile der Weiss- = Gross- = Altkroaten aus ihrer balkanischen Heimat
nach Norden abwanderten. Stoga je Kunstmannov kona ni zaklju ak
pretpostavka da su najstarija sjedita Hrvata ipak na dalmatinskom ili
balkanskom prostoru i da su se odanle preseljavali prema sjeveru. Die
eigentliche Stammessubstanz der Kroaten aber, das mchte man annehmen, ist im alten dalmatisch-balkanischen Siedelgebiet verblieben.77
O ovoj izvanrednoj ideji koju Kunstmann ve nekoliko godina dokazuje
brojnim primjerima iz slavenskog ranosrednjovjekovnog ivota, bit e izvan
svake sumnje i kod nas jo mnogo govora. Zasad napominjem samo da sam
nedavno, neovisno o Kunstmannu, dola tako er do zaklju ka da samo
Karantanija moe biti pradomovina dalmatinskih Hrvata,78 teorija koja
odlu no prekida sa sada ve zastarjelim miljenjima o poljskoj ili ekoj
pradomovini anonimovih Hrvata.
Me utim, nama je u ovom trenutku najvanije da su spomenuti novi
vidici primijenjeni na najstariju bosansku problematiku napokon omogu ili da hrvatsku i srpsku maglu rastjeramo iz praskozorja bosanskog
73
74
75
76
77
78
26
J. Buturac, Popis upa zagreba ke biskupije od 1334. g., Zbornik Zagreb, nadbiskupije
I, Zagreb 1944, str. 429-432.
27
28
30
Wiss, Mitteil, aus Bosnien, Vol. II, Wien 1894, str. 160.
Zagreb 1944.
N. dj., str. 57.
31
F. Sii , Poviest Hrvata za kraljeva iz doma Arpadovi a (1102-1301) I, Djela JA2U knj.
VIII, Zagreb, 1944, str. 59. (dalje = Poviest za Arpadovi a).
N. dj., str. 59.
32
33
34
19
N. dj.,str. 351.
35
o ite falsifikate s istim podatkom rex Rame zaobilazi ili preu uje. Za to
su pitanje odsudni, prije svega, podaci isprava do Bele III, to nije do smrti
Manojla Komnena ili jo to nije do 1172. g., tj. do povratka Bele III na
ugarsko prijestolje.
To su ove isprave:
1. Kolomanova potvrdnica prava i posjeda splitske nadbiskupije iz
1103. g.20
2. Belina potvrdnica izdana nadbiskupu Gaudiju za crkvu sv. Marije u
Solinu iz 1138. g.21
3. Geza potvr uje urbis salonitane proceribus stari privilegij
(1141. g.).22
4. Nedatirana Gezina potvrda trogirskog privilegija iz 1142. g.23
5. Gezina potvrda crkve sv. Marije splitskoj nadbiskupiji iz 1143.24
6. Gezina potvrda sela Srinjina splitskoj nadbiskupiji iz 1158. g.25
7. Geza potvr uje splitskom nadbiskupu crkvu sv. Bartola u Kninu i
samostan sv. Stjepana i Mojsija u Solinu (1158. g.).26
8. Gezin sin Stjepan potvr uje zajedno s majkom i svojim prvacima
nadbiskupu Petru upe Krbavu, Buane, Plase, Vinodol, Modru i Novigrad,
kapelu sv. Stjepana i Mojsija u Solinu, to je sve ve potvrdio njegov otac.27
9. Stjepan Gezin potvr uje samostanu sv. Kuzme i Damjana posjede u
Rogovu i Vrbicu (1166. g.).28
10. Bela III potvr uje zagreba kom kaptolu posjede Zelinu i Novi predij
(1175. g.).29
11. Belin vojskovo a Maur potvr uje zadarskom samostanu sv. Krevana posjed Koki ane (1182. g.).30
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
36
T. Smi iklas, Codex diplomaticus regni CDS II, str. 10-11. (dalje CD).
CD II, str. 47.
CD II, str. 49.
CD II, str. 53.
CD II, str. 54.
Str. 32, bilj. 92.
CD II, str. 87-88.
CD II, str. 96-97.
CD II, str. 106.
CD II, str. 139-140.
CD II, str. 179-180.
37
38
39
hiji koju ostavlja svome sinu Tugemiru, a ovaj opet Hvalimiru. Hvalimir ima
tri sina kojima dijeli vlast u tetrarhiji tako da Podgorje dobiva Miroslav.43
Premda kriti kom histori aru ti podaci ne mogu posluiti kao vjerodostojan izvorni materijal, ipak mu je doputeno iz njih izvaditi historijsku
jezgru. Ona bi se mogla saeti po prilici ovako: Zagorje i Primorje kao
sastavni dijelovi izmiljene Budimirove drave nisu samo posebne i zatvorene geografske cjeline nego i politi ke jedinice. One imaju i svoj vlastiti
politi ki razvitak, u kojem, po Dukljaninu, vrlo rijetko dolazi do povezivanja. Tek je jednom nakon Budimirova ure enja drave, i to za Kreimirova
sina Legeca i sedmorice njegovih sinova postignuto jedinstvo.44 I koliko
god Dukljanin esto mijenja na prijestolju te svoje vladare, kroz umu
njegovih podataka probija jasno izraena misao: primorsko i zagorsko
kraljevstvo ostaju zasebne cjeline!
Za problem o kojem ovdje raspravljamo odsudno je da su Rama i
Neretva bile uvijek sastavni dijelovi Primorja, dok je Bosna u Zagorju!
Dakle, ako se u XII. st., uz razumljive razlike i promjene, pojavljuje ista
situacija, tj. ako upanija Neretva i Rama nemaju neposredne veze s Bosnom, kakvog ima smisla njihovo poistovje ivanje? Zar samo zato to Arpadovi i tada, kao ni kasnije, nemaju naslov reges Bosne, a imaju reges
Rame?
Kada su, dakle, Arpadovi i mogli postati reges Rame?
Autenti an izvorni materijal vodi nas do prvih godina obnovljene vlasti
nepobjedivog ugarskog kralja Bele III. U prilog tvrdnji da se taj naslov
smije povezivati tek s Belom III idu i dragocjeni podaci o stanju u Belinim
zemljama oko 1185. g. Kad se naime Bela III drugi put eni k erkom
Ludovika VII, onda se na francuski dvor alje opis Beline zemlje pod
naslovom Regni Ungarie fines et dominatus amplitudo. Prva re enica u
tom opisu glasi: In regno Bele regis Ungarie sunt he terre: Ungaria caput
regni, Croacia, Dalmacia et Rama.45 Poto je opisano stanje crkava
(nadbiskupija i biskupija), prelazi se na opis vladarskih prihoda, koji su,
usput re eno, vrlo veliki. Kralj ima prihode od kovnice novca, kraljevskih
mitnica, od trgovine, stranaca i od upanija, to sve iznosi oko 86.000
srebrnih maraka. Kralj prima prihode od slavenskog hercega, zatim dobiva
darove od svojih upana i lanova obitelji, a na kraju i populus terre regi
facit victum plenarium.
43
44
45
40
47
41
42
43
kralja velmoa u dravi, glasoviti ban hrvatski i palatin ugarski Belu jest
porieklom Srbin ili Hrvat (Dalmata).54
Kad je nakon V. Klai a J. Pauler postavljao pitanje kad je Bosna postala
ugarskom zemljom,55 glavni je oslonac za svoju tvrdnju da se to dogodilo
1137. g. naao u jednoj nedatiranoj ispravi o osnutku samostana Csatar u
zaladskoj upaniji, dakle u onom istom dokumentu koji je ve upotrijebio
Klai . Pauler smatra da se u vjerodostojnost ove isprave ne moe sumnjati,
ali se u isto vrijeme mora pitati kako je mogu e da Arpadovi i, koji su se
vrlo rado kitili razli itim zemljama u svom vladarskom naslovu, nisu uzeli
i naslov reges Bosne? I, dakako, nalazi prebrzo i odgovor: to je zato to
Bosna tada jo nema samostalnu i kona nu dravnu organizaciju.56 Zato
smatra da su se bosanska plemena svojevoljno oko 1137. g. pridruila
ugarskoj dravi, ali su ipak sa uvala svoju autonomiju. To nije to dobrovoljno podvrgavanje bosanskih plemena zamilja Pauler negdje izme u
1110. i 1130. g., dakle jo za vlade Stjepana II i Bjeloa.57
F. ii nije naravno tako zamiljao najstarije ugarsko-bosanske odnose.
Opisuju i u Poviesti Hrvata za Arpadovi a najprije prostranstvo prvobitne ili iskonske oblasti Bosne, on joj kao matici docnije bosanske
banovine daje posebno zna enje u politi kom ivotu zemlje. Ona se
sterala u gornjem porje ju Bosne od Ilide do Vranduka, zatim od Drine
(izme u Zvornika, ali bez njega) i Rogaca na istoku do gornje Neretve,
Neretvice, Rame, pa Vranice planine, Vlai planine i Borje planine na
zapadu. Upravo na tu maticu, nastavlja ii , misli Bela II 1139. g. kad
svome sinu Ladislavu daje bosnensis ducatus (bosansku hercegovinu).58
ii smatra sasvim razumljivim da vladar daje svom petogodinjem sinu
samo prihode od bosanske hercegovine, jer upravu je zadrao ban, ali
on nam se poimence pominje tek poslije dva decenija. I po njemu se
Belina ena Jelena ubrzo snala u novoj domovini, pa je zapravo promiljeno vrila dravne poslove.59 Tek nakon Beline smrti Jelena i njezin
brat Bjelo preuzimaju stvarnu vlast.
Nakon Oslobo enja nije problemu bosanskog dukata posve ivana nikakva panja, pa niti Anto Babi koji je jedini pisao, kako smo se mogli
54
55
56
57
58
59
44
uvjeriti, o politi kim odnosima u Bosni u XII. st., nije taj problem niti
dodirnuo.
Stoga je razumljivo da niti Mihajlo Dini nema neki poseban razlog da
se u sintezi bosanske povijesti u Historiji naroda Jugoslavije I zadri
posebno na pitanju bosanskog hercetva u XII. st.
Napokon, Sima irkovi prilazi 1964. g. tom problemu vrlo povrno.
Poto smo vidjeli da je naslov Arpadovi a reges Rame protuma io na svoj
na in, ustvrdio je da je 1138. g. Bosna ve bila pod vrhovnom ugarskom
vla u. Kralj Bela je naime na saboru u Ostrogonu, verovatno 1139, dao
'hercetvo bosansko' (bosnensem ducatum) svome maloljetnom sinu Ladislavu, iako on zbog maloljetnosti svakako nije upravljao Bosnom, ve
doma i banovi pod ugarskom vrhovnom vla u.60
Prema tome, nije teko ustanoviti da nitko u literaturi dosad nije
analizirao sam izvor, tj. nitko se nije pitao kakva je vrijednost podatka o
bosanskom vojvodstvu.
Po imo dakle zajedno tragom toga izvora.
Prije svega, prvi i jedini podatak o bosanskom vojvodstvu u XII. st.
biljeka je unesena u neki kodeks admontskoga samostana u kojoj se govori
o osnutku samostana sv. Petra u Csataru. Spomenuta biljeka po inje
ovako: In nomine sancte et individue trinitatis. Notum sit omnibus sancte
ecclesie culturibus, tarn clericis quam laicis, quod rex Bela inclitus in
conventu strigoniensi, ubi filio suo Ladislao communi regni consilio
bosnensem ducatum dedit, in insula abbatie monialium, ubi ecclesia sancte
Marie, archiepiscop po Feliciano presidente et ceteris episcopis presentibus, scilicet: Machario, Saulo, Martyno, Petro, Waltero, Zacheo, Macelino
et curiali comite Francello etc. His nihil contradicentibus, Bela rex concessit
Martino comiti ad placitum sua ordinare.61
U prvom redu, nije rije o ispravi, kako je tvrdio J. Pauler, nego o
naknadnoj biljeci, kartularskoj biljeci koja dakako sama po sebi nema
fidem publicam, nego njezini podaci vrijede toliko koliko se mogu provjeravati drugim izvorima ili ukoliko se u njima ne prepoznaje namjerna elja
krivotvoritelja za izmiljanjem nekih historijskih injenica. Sama stilizacija
teksta je takva da na osnovi nje moramo zaklju iti kako je biljeka pisana
nakon smrti Bele II, dakle nakon 1141. g. Budu i da je rije o osnutku
jednoga samostana koji s bosanskim dukatom Arpadovi a nema nikakve
60
61
45
46
47
Nach Bysanz kam im Jahre 1158 auch Herzog Ladislaus, in dessen bosnischen Herzogtum Geza schon vor einigen Jahren den Banus Boris(!) zum
Regenten ernannt hatte. Auch Banus Belo folgte den Brdern. Er konnte
es nicht ertragen, dass am Hofe seines Neffen andere - der an der
Universitt Paris erzogene ausgezeichnete Erzbishof Lukas und dessen
Bruder, Banus Apa - zu entscheidenden Einfluss gelangt waren. Nato je
Manojlo, kae dalje Homan, imenovao Beloa velikim upanom, ali hercezima nije mogao pomo i jer je morao ratovati u junoj Italiji.
Geza produuje 1161. g. primirje s Manojlom na pet godina,69 a kad je
u prolje e 1162. g. umro u 32. godini ivota, ostavio je krunu svom
14-godinjem sinu Stjepanu koji je odmah i okrunjen. Ipak, neki ugarski
velikai su zahtijevali da do e na prijestolje brat pokojnog kralja Geze
Ladislav koji je po senioratskom na elu imao pre e pravo na prijestolje od
Stjepana. Na elu velike vojske, pri a dalje Homan, prepri avaju i poznati
Cinamov tekst, dolaze s Manojlom ne samo Stjepan i Ladislav, nego i Belo
koji je godinu dana prije napustio velikoupansko prijestolje. Manojlo
dodue eli progurati na prijestolje Stjepana, ali ga Ugri ne primaju za
vladara, pa izbor pada na Ladislava, dakle starijega brata koji ipak nakon
izbora, preputa mla em bratu tre inu zemlje kao vojvodinu.70 No, otpor
protiv Ladislava je velik, a vodi ga ostrogonski nadbiskup Luka koji odbija
okruniti Ladislava, nato se prihva a tog zadatka kalo ko-ba ki nadbiskup
Mika. Nadbiskup Luka je zbog svoga otpora dva puta zatvoren, ali daljnji
njegov sukob s Ladislavom onemogu ava skoranja kraljeva smrt (u sije nju 1163. g).
Prema tome, Homan je sasvim druga ije od hrvatskih histori ara zamiljao arpadovsko, bosansko pravo! Bez podloge u izvornom materijalu
tvrdi da su ugarski vladari od Bele II imali pravo raspolagati bosanskim
vojvodstvom koje je toboe i Geza dao Borisu! Uostalom, ako mu ve nije
bilo stalo do izvora, onda je morao uzeti u obzir injenicu da se Bori
pojavljuje na dvoru uzurpatora Stjepana Belinog, a ne uzurpatora
Ladislava Belinog. Stoga bez problema otpadaju Homanove kombinacije o
Ladislavovu pravu raspolaganja bosanskim vojvodstvom jo tada kad je sjeo
na prijestolje.
Uostalom, moe li se uop e ustanoviti to je bosanski dukat za Bele II?
To to se u literaturi ne e priznati da je to prvi put da jedan ugarski vladar
raspolae vojvodstvom koje je u dotadanjem politi kom ivotu Ugarske
bilo nepoznato, za nae zaklju ivanje nije odsudno.
69
70
48
Gy. Gyrffy, Der Aufstand von Koppany, Studia turcica 1971, str. 195.
N. dj., str. 196.
F. ii , n. dj., str. 23.
Vizantijski izvori za istoriju naroda Jugoslavije T. IV, Viz. inst. SANU, Pos. izd. knj. 12,
Beograd 1971, str. 7.
49
lana rake, srpske vladarske ku e, pa i oni donose svoja shva anja politi kih odnosa. Nipoto slu ajno nemo ni Bela II postavlja svemo nog
urjaka za - duxa! Drugim rije ima, Bela mla im sinovima, dodue jo
maloj djeci, nema to dati. I zato nam se ne ini nipoto slu ajnim da na
ostrogonskom saboru odlu uje podijeliti Ladislavu bosanski dukat ili
vojvodinu. Bilo je to iste godine kad je svoju petogodinju k er Sofiju
zaru io s dvogodinjim Konradovim jedincem vojvodom Henrikom.75 Sve
se stje e dojam da je Bela svome tadanjem savezniku caru Konradu htio
pokazati da je i njegov sin Ladislav tako er vojvoda! Nije li se htio na ovaj
na in pohvaliti da zajedno sa svojim sinovima dri ne samo hrvatske zemlje,
nego i Bosnu?
Napokon, zar ne bi bilo mogu e i to da se zaista u to vrijeme neki
bosanski ban sklonio na ugarski dvor, onako kako e to kasnije u initi
Bori ? U svakom slu aju Ladislav ostaje vojvoda, iako nismo sigurni da je
sve do pedesetih godina upravo bosanski vojvoda. injenica da je zbog
vojvodstva dolo do sukoba s ocem govori u prilog pretpostavci da je dolo
do promjene, naime, da je Ladislav nakon o eve smrti i Beloeva odricanja vojvodstva postao pravi vojvoda, pa je, sva je prilika, njegovo
bosansko vojvodstvo na ugarskom dvoru zaboravljeno. Uostalom, od
pedesetih godina imao bi, da je ostao bosanski vojvoda, dvojicu suparnika,
cara Manojla koji je uzeo naslov bosanskog vladara i pravog bosanskog
vladara Bori a koji e pred bizantskim carem potraiti zatitu na ugarskom
dvoru.
3. Ban Bori - prvi poznati samostalni bosanski vladar
Opisuju i u svojoj Poviesti Bosne vladavinu cara Manojla Komnena
(1143-1180) Vjekoslav Klai kae da se u to vrijeme javlja na popritu
historije i ban Bori , prvi po imenu poznati vladar bosanski.76 God. 1150.
prolazi Bosnom ugarska vojska idu u pomo Srbom, saveznikom ugarskim, na koje bjee udario car Emanuel. Manojlo pobje uje najprije Srbe,
a zatim oduzima Gezi II Srijem. Sklopljen mir prekrio je ve 1154. g. Geza
II i s velikom vojskom provaljuje na bizantsko podru je. Do im su Srbi na
jugu vojevali, pridrui se ban Bori sa svojimi etami glavnoj vojsci ugarskoj, koja je, preav Dunav, obsjela vani grad Brani evo na desnoj obali
Dunava (na u u Mlave kraj dananjega Kostolca). im se car pojavio sa
75
76
50
N. dj., str. 50
N. dj., str. 50
79
80
Potcrtala N. K.
N. dj., str. 52. (potcrtala N. K.)
51
52
vazalnu slubu! I to vazalnu slubu za ugarskog kralja u vizantijsko-ugarskom ratu 1154. g.. Tako je prema istom autoru to vazalstvo
prekinuto u drugoj polovici XII. st. samo u doba vizantijske okupacije koja
je potrajala oko 13 godina (1167-1180).84 teta to Babi zaista nije imao
strpljivosti niti volje da pri e ispitivanju Bori eve Bosne onako kako je u
svojim prilozima znao obra ivati neke druge probleme bosanske povijesti
u srednjem vijeku. To je bio duan u initi to vie to je imao dobru
podlogu za to u Klai evu i Sii evu tekstu, pa je trebalo pokazati u emu
su obojica pogrijeila kad su o Bori u donosila potpuno suprotna miljenja. Tako je zatvorio problematiku koju nitko do danas piu i o bosanskom
dvanaestom stolje u nije htio ponovo otvoriti.
Ne udimo se stoga Mihajlu Dini u koji je Bori a proglasio slavonskim
velikaem i ugarskim vazalom koji se toboe spominje kao svjedok na
ispravama ugarskih kraljeva, a koji u ratu izme u Bizanta i Ugarske sa
svojom vojskom pomae Ugarskoj.85 Naime, od Dini a nitko nije u
sinteti kom tekstu za Historiju naroda Jugoslavije I zahtijevao neka posebna znanstvena istraivanja, iako tvrdnje o vazalitetu Bori evu nije smio, po
naem uvjerenju, ponoviti tako dugo dok nije pokazao svojim itaocima u
emu je starija historiografija pogrijeila kad je dola do druga ijih rezultata. Na kraju, Historija naroda Jugoslavije I je jo danas priru nik kojim
se slue tisu e Jugoslavena i treba im dati historijsku istinu bar u onim
pitanjima u kojima nije tako teko ustanoviti kakva je ona bila.
To to je i Sima irkovi 1964. g. u pitanju bana Bori a postupio isto
kao i Dini , ne moemo opravdati. Jer njegov je bio zadatak da pokae kakav
je politi ki poloaj bosanskih vladara u XII. st. s obzirom na to da je
namjeravao pisati o historiji bosanske drave. Stoga je olako shvativi svoju
zada u ustvrdio da su bosanski banovi (u pluralu!) u XII. st. pod vrhovnom
ugarskom vla u, a prvi od tih banova je toboe Bori .86 Pie dakle opet
jedan priru nik politi ke povijesti i ne vodi ra una o tome da e njegove
tvrdnje prenositi dalje i mla i, ali i svi oni koji ne e imati prilike upoznati
bilo Klai evo ili ii evo miljenje. Pa ak i u slu aju da je naao u izvorima
podatak o Bori evu vazalstvu - to nije! - bila mu je dunost protuma iti
pojam vazala u XII. st. Jer i zbog njegova pisanja koje nije znanstveno
zasnovano prekrasno doba bosanskog XII. st. se ne samo potpuno nepotrebno potamnjuje nego i brie, jer Bosna toboe nije u XII. st. samostalna drava. S druge strane, valja re i i to da je irkovi , na alost, vrlo
84
85
86
53
54
reci po imenu Drina koja izvire negde odozgo i odvaja Bosnu od ostale
Srbije. Bosna nije pot injena arhiupanu Srba nego narod u njoj ima
poseban na in ivota i upravljanja.93
To je odlomak koji slui historiografiji kao osnova za zaklju ak o
poloaju Bosne u drugoj polovici XII. st. Klai i ii su preutjeli podatak
o tome da Drina odvaja Bosnu od ostale Srbije, to nije bilo u redu, ali
oni su to u inili zato to im se, i to s pravom, inila vanija pi eva tvrdnja
da je Bosna ipak samostalna zemlja s posebnim na inom ivota i sa svojim
vlastitim obi ajima. Moda je to podsje anje na ranije razdoblje kad je i
kraj zapadno od Drine pripadao srpskoj odnosno rakoj dravi. No, u
svakom slu aju, ako je i rije o Solima, to nije Bosna, pa teite Cinamova
izvjetaja ostaje ipak na samostalnosti Bosne. Tako su to shvatili i Klai i
ii i smatram da su bili u pravu.
Stoga nam se ini neprihvatljivim komentar ovoga odlomka to ga daje
J. Mijukovi pretpostavljaju i da moda u tome treba prepoznati vlast
doma ih banova pod vrhovnom vla u Ugarske, kako je to zaklju io irkovi .94 Cinamov tekst, dakako, isklju uje potpuno takvu mogu nost
tuma enja. irkovi i Mijukovi eva kao i ostali autori doli su do takve
zablude zato to nisu znali da Arpadovi i sredinom XII. st., dakle u doba
ove bizantsko-ugarske vojne nisu bili reges Rame! italac se mogao uvjeriti
da je taj naslov dobio tek Bela kad je boravio na bizantskom dvoru.
Mijukovi eva ponavlja za irkovi em misao o vazalstvu i zbog tzv. bosanskog vojvodstva o kojem smo tako er raspravljali i pokazali kako je Bela II
doao na ideju da svom mla em sinu trai neku vojvodinu koja do toga
vremena nije bila sastavni dio bilo kojega ugarskog dukata. Na kraju
Mijukovi eva iznena uje tvrdnjom da se bosanski ban Bori pominje kao
ugarski vazal u borbi protiv Vizantije 1154. godine i poziva se na vijest br.
8 iz Cinamova djela, koju donosimo tako er u njezinu prijevodu.
b. Borbe oko Brani eva i Beograda (1154-1155)95
Naime, Manojlo doznaje za zavjeru svoga ro aka Andronika Komnena
koju je ovaj skovao protiv njega zajedno s ugarskim (peonskim) kraljem.
A kralj Peonije, poto jo nije nita saznao od onog to se Androniku
dogodilo, sakupivi vojsku od eha, Saksonaca i mnogih drugih naroda,
pristupi opsadi Brani eva, mislim, ohrabren onim o emu se Andronik s
njim bio dogovorio. Saznavi za ovo, car se zaprepastio zbog te vesti i udio
93
94
95
55
se nevernosti Huna96 to bez ikakvog razloga prenebregnue svoje skoranje zakletve. Zaklju ivi, pak, da ovaj slu aj zahteva brzinu, odmah krenu
na Istar.97 Ali, shvativi da njegovi ljudi nisu dovoljno jaki za borbu sa
hunskom vojskom (poto dotle niotkuda niko nije pretio, snage Romeja su
bile raspore ene po unutranjosti zemlje), onda smisli ovo. Ima jedno jako
utvr eno mesto koje se zove Smilis.98 Rei da ga zaposedne i napravi od
njega uporite protiv napada Huna. Da bi Brani evci uvali kao i do tad za
njega grad, napisa pismo u kome je javljao da e odmah sti i i dade ga
nekom vojniku naredivi mu da ga zaka i za strelu i ubaci u grad. Ovaj,
dakle, postupi prema nare enju. Me utim, odletevi dalje nego to je
trebalo, strela pade u ruke Hunima. Odmah ih obuze pometnja pa opsadne
maine i ono to su pripremali za borbu na zidinama vatrom spalie i
krenue prema skeli na Istru. Ali, kad videe da se reka izliva (jer. su kie
pljutale s neba), krenue prema gradu Beogradu.
Kad car vide ovo i dozna da se Bori , egzarh dalmatske zemlje Bosne,
naavi se me u saveznicima peonskog vladara vra a u svoju zemlju, on
odabra najhrabriji deo svoje vojske i posla ga da ide da se bori protiv
Bori a; ovom vojskom komandovae Vasilije, o kome je ve bilo pomena,
potekavi iz neznatne ku e, postao je carev hartularije. Cinam dodue
dalje opisuje Vasilijevu borbu s Hunima, ali to se vie nije ticalo Bori a koji
se vratio u svoju zemlju.
Ovdje se obi no u literaturi zavrava opis ugarsko-bizantskog ratovanja,
jer se u daljnjem vojevanju, kako spomenusmo, vie Bori ne spominje. Ali
ipak, kroni arev je opis tih borbi u nastavku vaan i to zbog toga to u
posebnom svjetlu prikazuje odnose na arpadovskom dvoru. Cinam pri a,
naime, kako je spomenuti vojskovo a Vasilije posve zaboravio protiv koga
ga je car poslao i tjeraju i Hune sam je upao u neprilike, ali Ugri, misle i
da bizantsku vojsku vodi car, stanu bjeati. Saznavi za to bizantski vojnici
ipak prihva aju borbu. Cinam dalje nastavlja: Na obadve strane nastade
veliki pokolj, sve dok ne po ee Huni oko Stefana, sina Gezina, koji su se
borili uz Romeje, prvi da bee. A kad posle gonioci navalie sa suprotne
strane, Huni oko Stefana gotovo svi izginue, a od Romeja mnogi, dok se
ostali odatle spasie begstvom, me u njima i strateg Vasilije.
Komentiraju i ovaj odlomak Mijukovi eva pretpostavlja da je ovde u
pitanju greka Kinamova, jer sin Geze II nije tada sudjelovao u borbi protiv
96
97
Tj. Ugra
Tj. Dunav
98
Viz. izvori IV, str. 51, bilj. 115. Mijukovi eva upozorava da se jo uvijek ne zna to no
koji je to grad, moda Svilajnac.
56
oca s obzirom na to da je bio maloljetan." No, to nije bio niti Gezin brat
Stjepan, jer se on tada nalazio u Njema koj i tek 1158. g. je poao u Bizant.
Poto je citirala razli ita tuma enja, Mijukovi eva se sloila s onima koji
su ovo mjesto tuma ili kao pi evu elju da na neki na in spomene i
sudjelovanje ugarskih vojnika u bizantskoj vojsci, a moda i njihovo
dranje, to je teko prihvatiti kao kona no rjeenje ovoga pitanja. Na
kraju ona ipak citira Moravcsika koji je smatrao da je u pitanju mla i Gezin
brat Stjepan.
Ne ulaze i dalje u razmatranje ovoga zanimljivog pitanja, jer nastojim
Cinamove tekstove promatrati iz bosanske perspektive, ipak mi se namee ova slika spomenutih ratnih sukoba: Bori je saveznik Geze II i bori se
na njegovoj strani protiv Manojla i njegove vojske. Ako je to no, kako tvrdi
Mijukovi eva, da je Gezin brat Stjepan tada kod cara Fridrika Barbarose u
Njema koj, onda i ne moe biti protiv Geze ni jedan drugi Stjepan nego
njegov vlastiti sin. Mladost, dakako, u takvim situacijama nije zapreka, jer
je o ito da se na bizantskoj strani bore neki Ugri, koji su mogli biti i pristae
Stjepana u borbi protiv oca. ini nam se dosta vanim izvagati ove odnose
1154. g., jer e nam moda pomo i pri kasnijem ponaanju Bori evu na
ugarskom dvoru. Prema ovom odlomku teksta Bori je saveznik Geze II, a
protivnik njegova sina Stjepana i onih Ugra koji se s njim bore protiv
ugarskoga kralja. Zasad nam i nije poznato kako se Bori odnosi prema
Gezinom bratu Stjepanu, iako bi valjalo pretpostaviti da je Bori i njegov
protivnik, jer Stjepan tako er skuplja pristae protiv brata.
Me utim, Bori evo sudjelovanje u ovom ratu Mijukovi eva komentira
ovako: To je bosanski ban Bori , koji se kao ugarski vazal priklju io vojsci
Geze II u borbi protiv Vizantije. Sa bojita kod Brani eva povukao se sa
svojim ljudima, izgleda, bez ve ih gubitaka, poto ga Vizantijski odredi, koji
su bili upu eni da ga gone, nisu stigli.100
Mijukovi eva se dakle ne slae s onim autorima, preteno starije
literature, koji su na osnovi ovoga teksta zaklju ivali da je Boris saveznik
ugarskog kralja, premda i sama, kako smo se mogli svi uvjeriti, prevodi rije
symmahos kao saveznik! Me utim, u komentaru to ne eli prihvatiti zato
to je to doslovno shva en izraz Kinama, a to vjerojatno Mijukovi evoj
ne odgovara.
Postupak koji sa stajalita kriti ke historiografije moramo osuditi, jer se
sasvim jasni tekst izvora mijenja zbog unaprijed stvorenih slika politi kih
99 Viz. izvori IV, str. 53, bilj. 121.
100 Viz. izvori IV, str. 52.
57
58
Ladislav I nije sanctus ili sanctissimus nego samo gloriosus. I otac Stjepanov Bela, koga sin naziva pater meus et dominus nema nita od
svetosti! Utoliko se vie isti e podatak o Stjepanu koji je, kako smo vidjeli,
rex piissimus.
Me utim, u ovom zapisu su za pitanja o kojima ovdje raspravljamo
najvaniji podaci o svjetovnim velikaima koji se tada tako er nalaze oko
Stjepana. To je prije svega podatak o banu Belou, koji je, kako se u zapisu
tvrdi, bio jo na dvoru kralja Bele II. Pred njim je naime zagreba ki biskup
Bernald ve vodio parnicu za umu i posjed Dubravu. I Stjepanov brat Geza
nazvan je u zapisu samo gloriosissimus rex, ali sastavlja zapisa o ito ne
zna ili moda ne mari spomenuti u kakvom je porodi nom odnosu Geza
sa Stjepanom. Njemu je tek vano da je za Geze Dubrava oteta zagreba kom
biskupu, a oteli su je, kako se tvrdi, upan i slobodnjaci omo skoga
kastruma te su je drali sve do vladanja Ladislava II. I ovaj nam je podatak
dragocjen, i to u prvom redu zato to pokazuje da Geza za svoga vladanja
ne puta brata Ladislava do omo skoga dukata ili vojvodine, pa ga je to,
vidjeli smo prije, i potaklo da trai pomo u Bizantu.
Prema daljnjem toku spora za posjed Dubravu smijemo zaklju ivati da
se i ban Belo vratio u Ugarsku tada kad je Ladislav sjeo na o evo prijestolje.
Prema tome, najve i spor za spomenuti posjed se vodi za Ladislavova
vladanja kad je zagreba koj crkvi vra ena provincija Dubrava u onim istim
granicama u kojima je taj svoj veliki posjed dobila za Ladislava I. U zapisu
se izri ito spominje da je te granice tako er potvrdio Ladislav II.
Sastavlja zapisa zatim nastavlja: o tome, dakle o Beloevoj presudi u
korist zagreba koga biskupa, doznao je i najpoboniji kralj Stjepan i zato
je izdao povlasticu u korist zagreba ke crkve. U to je vrijeme zagreba ki
biskup Bernard (ili Bernald), ali iz dokumenta se ne moe razabrati koji je
biskup zamolio kralja Stjepana da izda povlasticu, pa je mogu e da uobiajena molba i nije prethodila njezinu izdanju! Kako zagreba kog biskupa
ne nalazimo niti me u dostojanstvenicima u dignitariju, ne bi bilo nemogu e da se sastavlja ove biljeke ili zapisa slui vjerodostojnim podacima
o Stjepanovoj kratkotrajnoj vladavini i na temelju tih podataka tvrdi da je
Stjepan dao nalog da se zagreba koj crkvi izda privilegij koji treba zape atiti
sigillo sue maiestatis. ini nam se da je to terminologija koja je - bar do
toga vremena - strana arpadovskoj kancelariji, a osim toga u suprotnosti je
s podacima o vladarevu notaru Tomi koji je prema zapisu sastavio povlasticu. Na kraju je napokon dodana sankcija - kazna za prekritelja kraljevske
odredbe - koja nas jo jednom u vr uje u uvjerenju da je pred nama zapis
iz Knjige privilegija zagreba ke crkve (Liber privilegiorum ecclesie zagrabiensis). Naime, sankciju odre uje sam izdava isprave, pa bi sadrajno i
60
61
62
prema
njegov
mogao
e naa
Me utim, moda bi se mogla u nekoga poroditi sumnja u vjerodostojnost podataka iz zagreba kog zapisa iz 1163. g., pa emo podatke zapisa
ovjeroviti jednim drugim zagreba kim izvorom, naime, Popisom
ugarskih vladara iz sredine XIV. st.106
Popis dodue nije posve pouzdan izvor, ali nas ipak zanima kako su u
njemu prikazani vladari od Bele II do Bele III. Nepoznati sastavlja Popisa
najprije daje to ne podatke o vladanju Bele II (stavlja njegovu smrt u 1141.
g). To no nabraja i Beline sinove: vojvodu Gezu, koji je postao kralj,
vojvodu Ladislava i tre eg sina vojvodu Stjepana. Vladanje Geze (koga on
naziva III) kao i njegovu smrt datira to no, a to ni su i podaci o njegovim
sinovima. Prvi je sin, kae sastavlja Popisa, dux Stjepan, kasniji kralj, drugi
106 I. Tkal i , Monumenta episcopatus II, str. 1-3.
63
Bela, tre i Arpad i etvrti Geza. Nakon Gezine smrti vladao je Stjepan de
quo supra, pa kako je gore govorio o dva Stjepana (Stjepanu Belinom i
Stjepanu Gezinom) stje e se dojam da nije posve siguran koji je Stjepan
naslijedio Gezu i zato ga upisuje bez rednog broja. Tako se samo po godini
smrti moe zaklju iti da misli na Stjepana Gezinog.
Zatim nastavlja: Post hunc usurpavit sibi coronam Stephanus filius
Bele, de quo supra, per menses quinque et expulsus obiit in Zemlin.107
Budu i da vladanje Stjepana Belinog stavlja poslije 1172. g. i naziva ga
uzurpatorom, o ito nije imao u rukama niti spomenuti zapis iz 1163, niti
neki drugi vjerodostojni podatak o vladavini Stjepana Belinog. Ta kako bi
onda mogao napisati da je rex piissimus - uzurpator!
Stoga smijemo jo jednom ponoviti da je zagreba ki zapis datiran 1163.
g. ra en na vjerodostojnim podacima te nam moe posluiti kao pouzdan
oslonac pri naporima da osvijetlimo prilike na Stjepanovu dvoru pravim
svjetlom. U tu sliku uklapa se bez teko e i ban Belo koji se, kako pri a
bizantski kroni ar, vratio k Ugrima da u Ugarskoj, svojoj drugoj domovini,
provede svoje posljednje dane. Ali, nije nam teko razumjeti zato je na
Stjepanovu dvoru i ban Bori . Njemu je kralj namjeravao pomo i protiv
njegova najve eg neprijatelja - protiv cara Manojla.
d. Stjepan pomae Bori u da se vrati u svoju zemlju.
Dosad se ve vie od sto godina upotrebljavala jedna vijest iz Kezinih
Gesta Hungarorum108 kao dokaz da je Gezin sin Stjepan kanjavao bosanskog bana Bori a, zato da mu se osveti!
Stoga pogledajmo najprije to o tom ratovanju u Bosni pie sam Keza
u svom spomenutom djelu:
Temporibus insuper Stephani regis tertii introivit in Hungariam
quidam miles Gotfridus nominatus de Mesnensi regione, a quo egreditur
generatio Philippi, Ladislai et Gregorii filiorum Kelad.
Hie namque Cotfridus cum esset ingenuus, filius scilicet comitis Hersfeldensis in curia Francvurtensi, ubi cesar eligi debuit, seditione commota
lancgravium de Turingia dicitur occidisse, et inde per fugam evadens ad
regem Stephanum pervenit fugativus, a quo etiam repetitur per suos
inimicos. Cumque rex Stephanus inimicis suis ipsum non traderet, in
Alemannia contra eum proscriptionis sententisa promulgatur, et sic remanet invitus in Hungaria. Quem quidem postmodum adversus ducem de
107 Mon. episcopatus II, str. 3.
108 Odnosni tekst Gesta vidi F. ii , n. dj., str. 86.
64
Bozna cum exercitu rex transmitit. Quo devicto ad regem reversus cum
favore de cetero pertractatur.
Prema tome, Kezin tekst je vrlo jasan: u doba Stjepana III doao je iz
Njema ke vitez Gottfried iz Meissena, praotac velikake ugarske porodice
Keled ili Kelad koji je morao napustiti Njema ku jer je ubio tiirinkoga
kneza. Budu i da ga Stjepan nije htio predati njegovim neprijateljima, bio
je proskribiran i tako je i ostao na Stjepanovu dvoru odnosno u njegovoj
slubi. On je naime po zanatu bio - vitez (miles). Budu i da ima kod sebe
tako odli nog ratnika, Stjepan III odlu i upotrijebiti njegovu vojni ku
vjetinu i zato ga alje u Bosnu. Keza izri ito naglaava da ga alje contra
ducem de Bozna, pa kad i ne bismo znali da je Bori tada na Stjepanovu
dvoru, ne bismo taj odlomak Kezine kronike smjeli protuma iti kao rat
ugarskog kralja protiv bosanskoga bana, kao to to ini i inila je dosad
itava historiografija. Dux de Bozna moe biti, prema naem uvjerenju,
samo Manojlov inovnik koga je on postavio ondje tada kad je Bori a
istjerao iz njegove banovine. Tako smo dobili novu potvrdu zato je Bori
potraio pomo na ugarskom dvoru upravo protiv Manojla. Svako drugo
tuma enje ovoga mjesta u Kezinoj kronici ne moe odgovarati historijskoj
stvarnosti. Utoliko vie to se ii nije ustru avao da bi dobio eljeni
smisao u jasan tekst izvora umetnuti Bori evo ime!109
e. Bori ostaje uz kralja Stjepana, dobiva
mnoge posjede na kojima gradi crkve i samostane
111 Ecclesia seu monasterium sancti Michaelis de Rudina, Vjesnik muzeja Poeke kotline
4-5, Poega 1986, str. 33-59.
65
66
67
68
69
dj.,
127 N.
dj.,
128 N.
dj.,
129 N.
dj.,
130 N.
dj.,
70
dj.,
str.
str.
57.
58.
str.
str.
str.
str.
59.
61.
64.
65.
Tako je Klai prije vie od sto godina opisao Kulinov poloaj, njegovu
politiku i njegova nastojanja na osnovi cjelokupnog izvornog materijala
koji ga je s pravom uvjerio da ima pred sobom vladara koji je samostalni
gospodar svoje zemlje. Ali, valja ista i i to da Klai nije potcjenjivao teak
poloaj u kojemu se Kulin nalazio u odnosu na Budim i Rim. Razabirao je
sasvim jasno da vjerska politika obaju protivnika slui u politi ke svrhe,
ali mu ne pada na pamet da zbog toga posumnja u njegov samostalan
poloaj u Bosni.
U svom posljednjem djelu, Povijesti Hrvata za Arpadovi a F. ii
raspolae istim izvornim materijalom koji je imao i Klai , ali koliko stoji
pod jakim dojmom vjerskih prilika u Bosni u drugoj polovici XII. st.
pokazuje njegov opirni ekskurs o patarenima ili bogomilima.131 Uostalom, on je bio uvjeren da su patarenstvo i muhamedovstvo, kako kae,
najizrazitije i najkarakteristi ni je crte u bosanskoj prolosti.132 Razumije
se, ako netko pristupa tuma enju politi ke povijesti Bosne s takvih stajalita, onda sam sebe dovodi u opasnost da ovoj vjerskoj igri izme u
bosanskog dvora s jedne i rimskog i budimskog s druge strane prida
preveliku vanost. Postoji jednostavno opasnost da vidi Kulina patarena, a
ne vidi Kulina kao vladara.
F. ii predstavlja Bosnu pred kraj godine 1180. kad izbija prvi
tra ak historijske svjetlosti o Bosni onoga vremena.133 Teobaldovo pismo
je i po njemu svjedo anstvo da je Kulin katolik, da je smatran odli nim i
uvaenim vladalcem i da je nesumnjivo u Bosni banovao jo prije 1180.
godine. S pravom zaklju uje da je postao bosanskim banom jo privolom
cara Manuela Komnena, svoga vrhovnoga gospodara. Ali, polaze i s neto nog stajalita da je ban Bori pristaa vizantijske stranke, dakle, protivnik kralja Stjepana III, zaklju uje da je to bio i ban Kulin, to ga dovodi
do nemogu e misli da je ban Kulin bio ne satno nasljednik, nego moda
i sin, a svakako blii ro ak bana Bori a!134
ii zatim upozorava na poznate porodi ne veze izme u Kulina i
zahumskog kneza Miroslava, ali ne navodi izvor iz kojega vadi podatak da
se Kulinova ena zvala Vojsava! Slom bizantskog gospodstva pomae
Kulinu da se pojavi kao veliki ban, a to zna i, zaklju uje dalje ii da
Kulin, bar u prvi mah, nije gledao u ugarsko-hrvatskom kralju Beli III svoga
131
132
133
134
71
72
73
74
75
76
77
78
79
ini se, prema tome, da Emerikova uloga pri svladavanju hereti kih
zabluda nije odraz njegova politi kog poloaja u Bosni ili nekoga njegova
posebnog odnosa prema Kulinu. Papinski poslanik, nipoto slu ajno, naziva Emerika christianissimus rex,166 a i kralj sam piu i Inocenciju III,
smatra sebe najodanijim sinom svete majke crkve.167
Prema tome, Emerik ne pokre e niti moe pokrenuti bilo kakav kriarski rat na Kulinovu Bosnu. Domini Bosne, Kulin i njegov sin, sami
ure uju svoje odnose s Rimom, a prvaci heretika daju svoju izjavu bez
pritiska Arpadovi a. Emerik, unato tome to je najkr anskiji vladar,
samo izdaleka prati hereti ki bosanski pokret i najzad mora ocu i sinu
priznati gospodstvo u sebi zaista nedostinoj zemlji.
5. Koji je pravi povod humske vojne hercega Andrije
1198. godine
Budu i da je ve ina histori ara koji su raspravljali o Bosni i njezinim
vladarima bila uvjerena kako je s naslovom rex Rame koji Arpadovi i toboe
nose od 1138. g. problem Bosne zapravo rijeen, nije ih uop e zanimalo
da li je taj naslov ostao sastavni dio vladarske arpadovske intitulacije i nakon
Manojlove smrti. Kako upravo tada nastaju velike politi ke promjene, taj
se skromni naslov mogao naravno i izgubiti.
to o tom naslovu svjedo e izvori neposredno nakon 1180. g.?
Prije svega, upada u o i da se Bela III doavi na prijestolje ne odri e
Rame! Kad 1185. g. alje na francuski dvor (uo i svoje druge enidbe) opis
svojega kraljevstva, onda se njegove zemlje (terre) nabrajaju ovim redom:
Ugarska, caput regni, zatim Hrvatska, Dalmacija i Rama!l68
Zatim, kad negdje u isto vrijeme zagreba ki kanonici sastavljaju prema
nekim vjerodostojnim podacima tobonju Belinu darovnicu za Zelinu i
Novi predij,169 onda tako er stavljaju na po etak isprave Belin cjeloviti
naslov, dakle i rex Rame. Isto ine i svi doma i notari i sastavlja i isprava
poslije 1180. g. Oduevljeni zadarski notar Matej 1182. g. upisuje: regnante
166 CD III, str. 36.
167 CD III, str. 36-37. Nos tarnen, quem inter devotos filios eadem a ecclesia spiritualibus
fovet et amplectitur, ipsius honori et utilitati pre ceteris potius devotius pro posse
nostro cumpimus intendere.
168 CD II, str. 133.
169 CD II, str. 180.
80
81
82
83
falso
invasum
fuerat,
Dakle, Andrija se slavodobitno vra a s bojnog pohoda nakon to je bar tako knez Pavao tvrdi - izvojevao sjajnu pobjedu u Humu i Rakoj i ve
kao pobjednik vri svoja herceka prava u Zadru i u Hrvatskoj. Najprije
boravi ispod Ostrovice (in planicie secus Ostrouize esset castrametatus), a
zatim negdje kod Krupe odrava sa svojim ljudima sastanak i ondje donosi
odluku u korist samostana sv. Krevana.
Kako bismo mogli protuma iti taj trijumfalni pohod Andrije u Hum i
Raku? V. Klai misli da je Andrija obilazio itavu Hrvatsku i Dalmaciju i da
je odanle provalio s vojskom u Hum i Srbiju prije svega zato to je jo
oca njegova Belu pozivao papa Alexandar III da udari na Hum i da sku i
tamonjega kneza Miroslava, brata Stjepana Nemanje i urjaka bosanskoga
bana Kulina.181 Kako je Miroslav bio gorljiv pataren, Andrija je moda
mislio, da e zadovoljiti svomu obe anju u pogledu kriarske vojne, ako
udari na nevjerne patarene u Humu. Uostalom, nastavlja Klai , papa ga je
nedavno pozvao, da najdulje do 14. rujna povede kriarsku vojnu.182 Ali,
to je papa od Andrije zahtijevao nije nikakva tajna! Vidjeli smo da ga alje
u Svetu zemlju, a ne protiv doma ih patarena. A to se ti e osvetni kog rata
na kneza Miroslava, ini se da Klai ne vodi ra una o tome da su se u Humu
i Rakoj dogodile promjene. ini nam se, naime, da ii s pravom oko
toga vremena stavlja nestanak Miroslava, a Nemanja se odrekao vlasti jo
u oujku 1196. g. Zato ii kae: Izgleda dakle, da je ovu zgodnu priliku
mislio mladi i nestani herceg Andrija da iskoristi tako da Humsku zemlju
podvrgne svojoj vlasti, i da je ovu tendenciju pokazivao ve i svojom
vladarskom titulom.183 Dakle: najprije se kiti titulom, a zatim ide na vojnu
da tu titulu ostvari! ii je uvjeren da Andrija nosi i prije vojne naslov
humskoga vojvode zato to eli ista i i svoje pravo na Humsku zemlju.
Samo gdje je pravo Arpadovi a na Humsku zemlju*.
Osim toga, ako je Andrija bio zadovoljan tim uspjehom, zato dolazi do
novoga sukoba u koji se u lipnju 1198. g.184 ponovno umijeao Inocencije
III. Papa se obra a nobili viro Andree duci i najprije uvjerava Andriju kako
je vrsta veza izme u Rima i Ugra, a osobitu je panju u tom pogledu
zasluio Bela III, pa se on upravo zbog njega trudi da me u njegovim
181 N. dj., str. 206.
182 N. dj., str. 206-207.
183 Poviest za Arpadovi a, str. 160-161.
184 CD II, str. 301.
84
85
86
87
88
1. Problem
Ne ulaze i u opsean prikaz miljenja o politi kom poloaju Bosne u
XIII. st. pokuat emo izloiti samo Klai evo, jedno od najstarijih, i irkovi evo, najnovije miljenje o poloaju Bosne u XIII. st.
Prije svakog drugog izvjetaja o njihovu pisanju valja ista i da obojica
promatraju bosanske vladare XIII. stolje a isklju ivo kroz patarenske, hereti ke o ale koje posve bacaju u sjenu ne samo samostalnu djelatnost
vladara, nego im neprestano obla e hereti ka odijela i podme u hereti ke
misli te to smatraju glavnim uzrokom propadanja itave zemlje, pogotovo
u prvoj polovici XIII. st. Ali, jo je pogubnije to tako er obojica sude o
bosanskoj herezi prema agitatorskoj ugarskoj i rimskoj prepisci, a ne
prema doma im izvorima tako da vjeruju svakoj optubi izre enoj protiv
bosanskih heretika. Opaa se tako er da se kr anske akcije preuveli avaju,
prikazuju se kao veliki uspjeh kriarskog oruja, iako potanka analiza
stvarnog izvornog materijala nije doputala ni tada kad je na primjer Klai
pisao, a naravno ni irkovi u takve zaklju ke. Zbog takvih se nazora s
lako om Bosna od samostalne i slobodne zemlje pretvorila u pregaenu i
prezrenu ugarsku pokrajinu koja nije imala sposobnosti niti toliko da
odbije nasrtljive Arpadovi e.
Vjekoslav Klai po inje s prikazom bosanskih teko a odmah nakon
Kulinova nestanka, kad na njegovo mjesto dolazi prema njemu ban Stjepan,
moda Kulinov sin.1 I ve po inju domiljanja: Stjepan je dodue revan
pristaa rimske crkve2, ali njegov je poloaj ipak teak jer se patarenstvo
strelovito iri i po Bosni i u njezinu susjedstvu. Iako uistinu tzv. Andrijina
zlatna bula nema nikakve veze s patarenskom Bosnom, ipak Andrija naravno ne poduzima protiv patarena mjere koje bi trebao primijeniti na takav
hereti ki pokret, a papa Honorije III je preslab da se sam bori protiv njih.
To je po Klai u glavni razlog zato Akoncijeva akcija 1222. g. propada. Klai
ne pomilja na to da Andrijino uklju enje u spomenutu akciju protuma i
1
89
90
dj.
,
dj.
,dj.
,dj.
,dj.
,
str.,
str.,
str.,
str.,
str.,
67.
68.
69.
70.
71.
9
10
91
92
93
tuma enje falsificirane isprave iz 1244. g.21 Potpuno na pamet isti autor
tvrdi da se Ninoslav pokorio Ugarskoj (!) bez teih posljedica, toboe zato
to se Bela zadovoljio samo ure enjem crkvenih prilika u Bosni. Proputa
protuma iti ovo: kako je mogu e, ako je Belina katoli ka pobjeda u Bosni
1244. g. tako sjajna, da katoli anstvo nije uspelo da uhvati koren u Bosni!
Premda nema nikakva dokaza o stvarnom Ninoslavovu pristajanju uz heretike, smatra da Ninoslav samo zbog opasnosti od novoga kriarskog rata
brani svoju odanost 'pravoj veri' i ostaje naravno duan odgovor na
pitanje zato je bosanski biskup napustio Bosnu neposredno posle sredine XIII veka. Uostalom, najprije je trebao dokazati daje biskup bosanski
zaista bio u Bosni! Stoga su neprihvatljivi i irkovi evi zaklju ci o diobi
Bosne u tabore i o krvavim sukobima koji su je toboe unitavali.
Tako nam se ini da je irkovi zamutio bosansku povijest u prvoj
polovici XIII. st. jo vie nego to je bila dotad. Kriarskim ratovima kojih
nije bilo, Ninoslavovim tobonjim vazalstvom i jo vie njegovim tobonjim
vjerskim vrludanjem posve je prikrio pravi lik velikog bana bosanskoga
ili kako bi papa rekao bosanskoga duksa.
Na kraju, valja spomenuti i to da je irkovi ev pokuaj da kartografski
prikae Bosnu u prvoj polovici XIII. st. neuspio.
22
94
25
CD III, str. 388. Te igitur sincere caritatis brachiis amplexantes, personam et terram
tuam de Bosna cum omnibus bonis, que impresentiarum rationabiliter possides, sub
beati Petri et nostra proteccione suscipimus et presentis scripta patrocinio communimus, districtius, inhibentes, ne quis te in fide catholica permanentem super eadem
terra quam, sicut asseris, progenitores tui qui fuerunt vitio heretice pravitatis infecti ab
antiquo pacifice possederunt, presumat indebite molestare, iure carissimi in Christo
fllii nostri (Andree) illustris regis Ungarie semper salvo.
95
nje i moli Kolomana neka na korist vjere i zator hereze potuje taj stari
obi aj kako bi ga i on mogao pohvaliti.26
Tre e Grgurevo pismo pisano je dominikancima?1 Dragi na sin
plemeniti mu Ninoslav, vojvoda bosanski nam je izloio, a mi smo ga rado
sasluali i veselimo se, kae papa u po etku pisma, da se nedavno (nuper)
plemeniti mu Ubanus zvan Prijezda, njegov, tj. Ninoslavov ro ak, od
ne isto e hereti ke opa ine vratio isto i katoli ke vjere te je na nagovor
samog vladara (suadente duce prefato) predao vama, dakle dominikancima, svoga sina kao taoca. Budu i da Ninoslav tvrdi (sicut idem dux asserit)
da o Prijezdinoj vjeri vie ne moe biti sumnje - jer vjerno progoni heretike
- neka se dominikanci najprije uvjere da li je Prijezda potpuno obra en, a
zatim neka mu vrate sina.28
Papina su pisma tako sadrajno dobro povezana da ve sada daju
odgovor na neka pitanja koja nas zanimaju. O ito je da je Ninoslav kao
veliki ban ili dux zatitnik svome ro aku Prijezdi koji je obi ni ban.
Ugarski kralj tvrdi da ima u Bosni neko pravo, ali to nije stari obi aj prema
kojem sami bosanski vladari odlu uju o svojim zemljama. To moe biti
samo ono isto pravo koje je imao i Emerik, naime, pravo unitavanja
bosanskih heretika.29 Ina e papa ne bi Kolomana opominjao da Ninoslavu
26
27
28
29
96
CD III, str. 388-389. Dilecto filio nobili viro Ninosclavo duce de Bosna nobis innotuit
referente, quod cum progenitores sui de antiqua consuetudine comitatus et alias villas
terre sue concesserint et abstulerint quibuscumque, prout eis proprie voluntatis
arbitrium suggerebat, eo nuper ad heresi ad fidem catholicam domino faciente converso et hereticos expugnante, detentores comitatuum et aliarum terrarum ducatus sui
predicte consuetudini refragantur, comitatus et terras easdem contra voluntatem eius
temere detinendo. Quare nobis humiliter supplicavit, ut cum ipse deterioris conditionis
essenon debeat, quam dicti progenitores eiusdem qui fuerunt vitio heretice pravitatis
infecti, super hoc sibi favore benivolo dignaremur. Quocirca serenitatem tuam rogamus, monemus et hortamur in domino, quatinus consuetudinem ipsam, sicut est ab
antiquis temporibus approbata, in favorem fidei et pravitatis heretice detrimentum
facias firmiter observari, ita quod serenitatem tuam dignis exinde laudibus commendemus.
Adresa je dodue naslovljena dilectis filiis fratribus predivatoribus de Bosna, ali je
prema kasnijoj prepisci vidljivo da je rije o dominikancima u Ugarskoj.
CD III, str. 389. Dilectus filius nobilis vir Nlnosclavus dux de Bosna nobis exposuit et
nos libenter audivimus et gaudemus, quod vestre sollicitudinis studio procurante
nobilis vir Ubanus dictus Priesda, consanguineus eius nuper ab immunditia pravitatis
heretice rediit ad catholice fidei puritatem et ut in illa stabilis perseveret, suadente duce
prefato, filium suum vobis obsidem assignavit. Verum quia de fide ipsius iam non debet,
sicut idem dux asserit, dubitari, cum puram et simplicem et devotionem eiusdem erga
sanctam ecclesiam iam non argumenta sed experimenta denionstrent, dum in prosequendis hereticis fideliter elaborat; nobis pro parte sua fuit humiliter supplicatum, ut
dictum obsidem sibi restitui faceremenus.
Odnosno iurisdictio temporalis iz prije spomenutog Inocencijeva pisma.
vrati njegova prava. Ni jedna rije u ovim papinskim pismima ne upu uje
na zaklju ak da je Ninoslav tada ugarski vazal.
Me utim, da li su njegov poloaj promijenili kriarski ratovi koji su,
prema Klai u, uz neke stanke trajali od 1234. do 1239. godine? Klai misli
da je Koloman tada pobijedio bana Ninoslava i pregazio Bosnu te se zatim
preko pregaene zemlje spustio u Hum.30 irkovi je istoga miljenja.
Obojica se pozivaju na: 1. papinska pisma Kolomanu, zagreba kom i
bosanskom biskupu; 2. na darovnicu kojom Andrija poklanja Kolomanu
Ninoslavovu Bosnu; 3. na zahvalu bosanskog biskupa Ivana na asti, jer ga
tite ratni trudovi; 4. na obra enje usorskog kneza Sibislava i njegove
majke i 5. na imenovanje Ponse bosanskim biskupom. est spomenutih
Grgurevih pisama pisano je od 14. do 17. listopada 1234. g.31
a. Pismo Grgura IXnajdraem sinu Kolomanu32 puno je najprije hvale
to je pristao na to da svoje snage okrene protiv heretika. Neka se, dakle,
tako snano uputi versus partes Sclavonie da se i drugi povedu za
njegovim primjerom. Jer koliko se njegovom vrlinom pove a broj vjernika,
toliko e se pove ati i njegova uzvienost, imat e zatitu apostolske stolice
i vje no blaenstvo. Pismo pie isti papa koji se to no prije godinu dana
obratio i Ninoslavu i Kolomanu, dakle pozna dobro prilike u Bosni. Ali u
ovom pismu on ne misli na Bosnu, niti je spominje!
Prema tome, na osnovi podataka ovoga pisma ne smijemo tvrditi da je
Koloman namjeravao pokrenuti kriarski rat protiv Ninoslava.
b. Grgur IX daje hercegu Kolomanu doputenje - poto ga je on sam za
to zamolio - da smije u zemljama koje su pod interdiktom sluati misu.
Papa mu doputa, ali tek poto istjera izop ene i zatvori vrata i tada neka
mu ap u i slue misu!33 Sasvim je jasno da se ovo pismo ne odnosi na
Bosnu, nego na Andrijinu Ugarsku.
c. Adresa tre eg pisma neobi no je zanimljiva: fratri (Johanni) episcopo
bosnensi contra hereticos Sclavonie predicanti! Papa doputa biskupu da
kriarima koji idu contra hereticos in Sclavonie partibus constitutos
podijeli oproste. Ponovno o Bosni ili o Ninoslavu niti rije i.34
30
31
32
33
34
97
36
37
38
39
98
CD III, str. 417. Hine est, qoud te affectionis paterne brachiis amplexantes, personam
tuam cum omnibus bonis tuis que impresentiarum rationabiliter possides, sub beati
Petri et nostra proteetione suscipimus et presentis scripti patrocinio confirmamus,
districtius inhibentes, ut dum pro reverentia redemptoris contra hereticos persisteris
debellandos, nullus super bonis eisdem te presumat molestare.
CD III, str. 417-418.
CD III, str. 418.
CD III, str. 419.
CD III, str. 443-444.
Iskazuju i hercegu Kolomanu posebnu milost, Grgur IX mu apostolskom vla u potvr uje concessionem de terra Bosne a prefato rege patre
tuo tibi liberaliter factam, jer on zna da je ta koncesija zakonska i brino
u injena.40
Papi se dakako s ugarskog dvora moglo pisati svata. Vano je uvjeriti
ga kako otac i sin imaju jo uvijek ozbiljne namjere da se u Bosni pozabave
pitanjem heretika.Otac je za tu svrhu ustupio sinu zemlju Bosnu. Nije mu,
razumije se, dao ni banatus, ni ducatus, nego terram! Taj akt, gledamo li na
njega s dravnopravnog stajalita, ne zna i nita. On ne bi davao Kolomanu,
sve da je i bio ostvaren, nikakva prava nad Bosnom. Najzad, kako bi Andrija
II mogao dati sinu ono to tada nije imao!
Da su otac i sin zajedno s bosanskim biskupom, koji je jo uvijek u
Ugarskoj, kupovali papu, svjedo i novo Grgurovo pismo poslano jo istoga
mjeseca. Papa se obra a bosanskom biskupu, priorima ostrogonskih franjevaca i dominikanaca zabranivi im da izvre i objave nad kraljem
Andrijom II sentencije, tj. izop enje o kojemu je govorio njegov poslanik.41
Tre e i posljednje Grgurevo pismo stvarno je blagi ukor bosanskom
biskupu koji nije otiao u Bosnu. Taj zaklju ak proizlazi, prije svega, iz
arenge: Kristov vojnik treba da ratuje do kraja quia non pugne sed victorie,
non incipientibus sed perseverantibus dominus dat coronam! Stoga se ne
pristoji biskupu da trai doputenja da se povu e, jer ako je na sebe uzeo
kri da se bori i borio se i ako ga ratni napori pritiskuju, ljubav prema Bogu
i povjerenoj crkvi od njega zahtijevaju da se sve do smrti ne povu e od
povjerene slube. Papa mu, zatim, citira primjere svetaca koji se nisu bojali
umrijeti za Krista! Na kraju mu zapovijeda quatenus a cessionis petitione
desistens et ecclesiam tuam non desinens salubriter gubernare, sic hereticos et alios fidem catholicam impugnantes viriliter et potenter impugnes,
jer e tako zasluiti mjesto u nebeskoj pala i.42
ini se, prema tome, da za Andrijina ivota nita nije poduzeto protiv
Bosne, iako je herceg Koloman jedno vrijeme imao ozbiljnu namjeru da
40
41
CD III, str. 443-444. Cum venerabilis frater noster (Jacobus) Prenestinus episcopus
tune apostolice sedis legatus discretioni vestre commiserit denuntiationem sententiarum suarum, quas in carissimum in Christo filium nostrum A(ndream) illustrem regem
Ungarie duxerit promulgandas, presentium vobis auetoritate mandamus, quatenus sine
speciali mandato nostro super hoc nullatenus procedatis.
CD III, str. 444-445.
42
99
44
Prvo pismo je upu eno ostrogonskom nadbiskupu Robertu, pe ujskom biskupu kao i
ostrogonskom prepozitu, a tre e istom Robertu et eius collegis. Adresa se, dakle,
odnosi na metropolita i pe ujskog biskupa na ijem se podru ju tada nalaze posjedi
bosanske biskupije. Ne ini nam se slu ajnim da upravo u to vrijeme, dakle 1235. g.,
pe ujska biskupija zahtijeva od Andrije II da potvrdi granice njezine dijeceze u Slavoniji,
kao i njezino pravo desetine (CD III, str. 445). Nije isklju eno da su tek tada u vr ene
isto ne granice zagreba ke biskupije. U svakom slu aju pe ujski biskup je uspio uvjeriti
vladara da se njegova jurisdikcija protee i nad poekom i nad vukovskom upanijom
tako da je zagreba ka dijeceza ostala stisnuta izme u Slobotine i Sutle.
100
CD IV, str. 51. ... filius noster Colomannus rex et dux illustris, sicut eiusdem insinuatione percepimus, terram Bosne, deletis tarnen pravitatis heretice maculis, non absque
multis laboribus deduxit ad lucem catholice puritatis.
CD IV, str. 57. Ceterum quod ipse, postquam loco prefuerit, necnon instituendi per
te prepositus et capitulum future cathedralis ecclesie ac terre clerus in decimis et
primitiis vel aliis percipere debebant, deliberatione sufficienti preambula statuas, prout
secundum deum videris expedire. Prema ovom dijelu Grgureva pisma jasno proizlazi
da u Bosni jo nije osnovana stolnica, ni kaptol uz nju, to je lako shvatiti uzme li se u
obzir da je bosanski biskup tada u Ugarskoj. Stoga, po mom miljenju, nije to na
Klai eva tvrdnja koja se od njega provla i historiografijom da su odmah u po etku
Kolomanova kriarskog rata osnovani i katedrala i kaptol sv. Petra te da je herceg
upravo radio na tome da bosanski biskup dobije desetinu Usore, Soli i Donjih krajeva
(Poviest Bosne, str. 74).
101
bude biskup, ali nisu u inili nita da mu osiguraju prihode i tako omogu e
pristojan odlazak u Bosnu. Potkraj 1238. g. alje Grgur IX ponovno nekoliko pisama u Ugarsku u kojima izraava svoje nezadovoljstvo. Ostrogonskom nadbiskupu Robertu nalae neka pomogne bosanskom biskupu, jer
je Bosna jo uvijek hereti ka. Bosanski je biskup odvie siromaan, a upravo
je njemu povjerio poslani ku slubu u bosanskoj biskupiji (cui plene
legationis officium in diocesi Bosnensi commisimus). Biskupu je potrebna
potpora (subsidium) kako bi mogao izvriti povjereni posao.47 Pismo istog
sadraja upu eno je i drugom ugarskom metropolitu, naime, kalo kom
nadbiskupu i njegovim sufraganima.
Isti dan pie Grgur IXKolomanu! On ga u vrlo oprezno pisanom pismu
hvali to nastoji iz Bosne istjerati heretike48 i nita vie!
Me utim, u pismu pe ujskim dominikancima papa daje oduka svom
nezadovoljstvu. Dux Bosne nedostojan je boje milosti, jer je, kako
uje, ponovno upao u bespu e zablude. Budu i da je onda dok se jo
prikazivao pravovjeran, ostavio kod vas - dakle kod pe ujskih dominikanaca - kako kau neki novac za izgradnju katedrale u krajevima Bosne,
neka ga oni, ako je to to no, odmah predaju Ponsi. Neka bosanskom
biskupu djelotvorno pomognu.49
47
48
49
102
CD IV, str. 64. Cum igitur ad hoc terre Bosne, que usque ad hec tempora pertulit
heretice pravitatis opprobrium in redemptoris iniuriam et periculum animarum, de
venerabili fratre nostro (Ponsa) episcopo bosnensi, viro utique discreto et provido, ac
in observantia mandatorum domini studioso, provideri fecerimus, ut eius exemplis et
meritis auctore deo ad status gratiam redeat salutaris, fraternitatem vestram, sicut
attente possumus, exhortamur, per apostolica vobis scripta mandantes, quatinus eidem
paupertate nimia pregravato, cui plene legationis officium in diocesi bosnensi commisimus, pro divina et nostra reverentia illud de bonis vestris impendatis, postposita
difficultate, subsidium, per quod super sollicitudine sibi credita effectum consequi
valeat exoptatum....
CD IV, str. 65.
CD IV, str. 65-66. Indignum se gratia... dux Bosne constituens, quam in eo circa ipsum
dementia dei fecerat, quod pravitatem contempnens heretisam ad catholicam rediit
unitatem, in erroris invium, sicut accepimus, dampnabiliter est relapsus. Verum cum
idem, quando fidelis et devoti faciem pretendebat, quandam apud vos pro cathedrali
ecclesia construenda in Bosne partibus deposuerit, ut dicitur, pecunie quantitatem,
mandamus, quatenus, si ita est, ipsam venerabili fratri (Ponse) episcopo bosnensi in
opus huiusmodi ac alia que negotio fidei oportuna fuerint convertendam postposito
difficultatis obstaculo, integre assignetis. Alias eidem episcopo, cui plene legationis
officium in diocesi bosnensi commisimus, super sollicitudine sibi credita sie efficaciter
assistentes, quod deum vobis reddatis in hac parte propitium et nos super hoc
providere aliter non coacti teneamur ad apera gratiarum. Pismo ugarskim dominikancima potvr uje prijanje papino priznanje da u Bosni zapravo jo nita nije u injeno.
Papa osu uje Ninoslava kao ponovnog heretika, ali bit problema e biti, po svoj prilici,
na drugoj strani. Name e se, naime, misao da se Ninoslav opire organizaciji katoli ke
103
nisu imali Ninoslavov depozit ili ga nisu htjeli dati bosanskom biskupu.
Ne moe se tako er mimoi i injenica da papa za Ponsino imenovanje
upotrebljava iste rije i kao potkraj 1238. g. kad je dominikancima prvi put
javio da je biskupu povjerio legacionis officium. Kako je ovo pismo
poslano bosanskim dominikancima, a prijanje pe ujskim, nije isklju eno da papa namjerno zove sada spomenute dominikance bosanskima, kao
to to, uostalom, ini i u prije navedenom pismu kad pie kaptolu sv. Petra
- u Bosni!
Zatvaraju i tako o i pred o itim neuspjehom itave akcije, papa zove
kaptol, biskupa i dominikance bosanskima kao da se doista nalaze u
Bosni!
Tako crkvena politika Kolomana, Bele IV i pape Grgura IX u Bosni
doivljava potpuni slom. Ninoslav vrsto zatvara svoju zemlju i zato ga
papa - kojemu drugo i ne preostaje -ponovno naziva heretikom. No, i
takvo tiho papino negodovanje izraeno je samo u pismu ugarskim dominikancima. O tome se, naravno, papa ne usudi pisati ugarskom kralju, a
kamoli zbog toga pozvati na odgovornost bosanskoga vojvodu Ninoslava.
Me utim, s novim papom Inocencijem IV poloaj se bosanske biskupije
mijenja. Prije svega, papi se sredinom 1246. g. javio bivi bosanski biskup
Ivan, a i ugarski dominikanci trae i da im papa da posebno pravo u borbi
protiv heretika.56
U to doba po inje i borba kalo kog nadbiskupa za bosansku biskupiju.
Da postigne svoj cilj, ugarski se prelat ne ustru ava ponoviti svoje optube
protiv dubrova kog nadbiskupa.57 Kalo ki nadbiskup Benedikt se nudi
papi da e protiv bosanskih heretika povesti kriarski rat.58 Oduevljen,
Inocencije IV mu daje pravo da raspolae imanjima nevjernika,59 a zatim
ga imenuje svojim legatom.60 Po etkom 1247. g. pozdravlja papa ideju Bele
IV, koji je tako er odlu io po i protiv heretika.61
Obe anja o ratu na heretike nisu ostala bez posljedica. Kalo ki nadbiskup i bosanski biskup idu pred papu da ga uvjere kako bosanska biskupija
56
57
58
59
60
61
104
ne pripada rimskoj crkvi! Treba je naprotiv podloiti kalo koj crkvi, jer je
kalo ki nadbiskup vrlo mnogo za nju u inio. I papa najzad pristaje.62
Podvrgavanje bosanske biskupije kalo koj metropoli bez sumnje je vrlo
neugodno iznenadilo Ninoslava. Tako dugo dok je bosanski biskup bio
papin sufragan, i to s boravkom izvan njegove zemlje, ban se nije trebao
mnogo uzbu ivati. Promjena vrhovnitva mogla se vrlo neugodno upotrijebiti protiv njega. Ninoslav zato alje Inocenciju IV vjerodostojna svjedoanstva o isto i svoje vjere, na to papa obustavlja namjeravanu akciju
protiv njega!63 Kalo kom nadbiskupu Benediktu je zapovje eno da ne
istupi protiv Ninoslava, bar tako dugo dok papa ne dobije izvjetaj o banu.64
Inocencije doista pie senjskom biskupu Filipu neka ispita to moe o
ivotu i glasu koji uiva plemeniti mu Ninoslav, bosanski ban.65
Tako je Ninoslav ponovno odbio nasrtljive ugarske prelate od svoje
zemlje, to mu je omogu ilo da do kraja ivota (ili vladanja) zadri poloaj
koji je stekao jo 1233. g. kad ga upoznajemo kao samostalnog bosanskog
vladara!
Me utim, u historiografiji se sasvim druga ije prikazuje odnos Ninoslava prema ugarskom vladaru: on je toboe ve 1237. g. pokoren, a 1244. g.
se, kako irkovi misli, sam pokorio Beli IV.
62
63
64
65
Premda kriarski rat nije niti pokrenut, katoli ki nadbiskup je uvjerio papu kako je
njegov predasnik odveo iz Bosne - nad kojom ima dominium temporale! - mnogo
tisu a heretika! No, kako crkvene utvrde, kae dalje nadbiskup, nisu dovoljno vrste da
bi se mogle odoljeti navalama heretika, zemlja se ne moe drati in puritate fidei.
Nadalje, budu i da nulla spes sit da bi se ta zemlja vratila ad fidem, mole ga, priznaje
Inocencije IV, kralj i kalo ki nadbiskup da bosansku dijecezu podloi ugarskom
metropolitu, to nije samom kalo kom nadbiskupu. Neka, prema tome, duhovne osobe
kojima papa pie, predictam bosnensem ecclesiam cum omnibus suis iuribus subiciatis, auctoritate nostra, ecclesie colocensi. Vidi CD IV, str. 322-323.
CD IV, str. 341-342. Inocencije IV obavjetava o tome kalo kog nadbiskupa: Cum sicut
intelleximus nobilis vir Ninoslaus banus de Bossena afide nequaquam deviet orthodoxa, sed tamquam cathoticus vivat sub religionis observantia Christiane, licet olirn
necessitatis tempore ab hereticis contra sous inimicos auxilium et favorem recepisse
dicatur et ediem insuper nobili per quorundam fidedignorum litteras, licet antiquas,
laudabile perhibeatur testimonium super fidei sua puritate, mandamus, quatenus
provide pensans, qoud animarum lucrum attendendum est potissime ac obtandum,
contra prefatum nobilem et terram suam, presertim cum super eo, quod a prefatis
hereticis interdum iuvamen habuit, satisfacere, sicut dicitur, sit paratus et nos de vita,
fama et conversatione ipsius per venerabilem fratrem nostrum (Philippum) episcopum
signiensem filium... mandamus diligenter inquiri, aliquatenus nonprocedas.
CD IV, str. 342.
CD IV, str. 342.
105
106
Vrlo dragocjen podatak o tome kako sam Ninoslav shva a svoju vlast u
Splitu! Dakle, kneevstvo koje mu je pripalo ostavlja jednome od svojih
sinova, to drugim rije ima zna i da upravu gradom Splitom zamilja kao
neko porodi no pravo kojega se ne eli odre i.
Toma pri a dalje kako tvrdoglavi Trogirani nisu htjeli pustiti zarobljenike nego su poslali poslanstvo kralju i poslanici su ispri ali Beli IV to je
sve ban po inio na njihovim poljima! Kralj se na to jako razljutio, pozvao
je hercega i bana Dionizija i mnoge druge odli ne Ugre i strogo im naloio
im do u u Dalmaciju neka se, koliko god mogu, osvete Spli anima.
Neposredno na tu re enicu nastavlja: Alium exercitum misit ad ulciscendum bani Bosinensis temeraria facta.
Taj Tomin izvjetaj od presudne je vanosti za nau ocjenu Ninoslava
kao bosanskoga vladara i jo presudniji i odlu niji u raspravi koja se
provla i historiografijom o Ninoslavovu patarenstvu.
Naime, Toma koji je Ninoslavov suvremenik i prema tome odli no
poznaje i prilike u Bosni, govori o njemu kao o mo nom banu. Nema uop e
sumnje u to da ga on, kao uostalom i gra ani u Dalmaciji, smatraju
pravovjernim, dakle katolikom! Naime, nije nam nikakva tajna to Toma
misli o onim susjednim vladarima ili hrvatskim velikaima koji su bili
naklonjeni patarenima ili su ih ostali vladari smatrali takvima. Jedan takav
fautor hereticorum - ali ne i heretik! - prema Tominu pri anju je zvonigradski knez Vien, koji je, kako Toma pri a, bio dodue mo an i bogat, ali
ipak je bio zatitnik krivovjeraca.69 Bio je Bribirac, rodom iz Luke i stoga se
pokuao oprijeti knezu Grguru Bribircu, tada najja em velikau u Hrvatskoj. Izgubio je ivot u borbi s Grgurom koji ga je sam ubio. Ali, za ocjenu
Vienova poloaja u Hrvatskoj i Dalmaciji valja re i da je on u doba
obra una s Grgurom bio - splitski knez!70 To drugim rije ima zna i da
splitskoj crkvi i gradskim ocima koji su ga vjerojatno doveli na kneevsku
stolicu nita nije smetalo to se po Hrvatskoj pri alo da je zatitnik heretika.
Naprotiv, Toma pri a da su ga postavili za kneza nakon to su zbacili s
knetva kneza Domalda. I Vien ostavlja nakon izbora za obranu grada 20
konjanika i odlazi ad propria.71
Kad se dakle nakon Vienove smrti pristupilo u Splitu izboru novoga
kneza, Spli ani su prema Tomi postavili nekog kneza Petra koji bijae
gospodar Huma?72 Taj Petar je bio dodue bogat i dobar ratnik, ali non
69
70
71
72
107
sine infamia heretice feditatis, dakle heretik! U ovom trenutku nije toliko
odlu no ustanoviti zato Toma zove kneza Petra heretikom. Naime, lako se
moe dokazati da on upotrebljava taj izraz i u irem smislu pa ne bi bilo
neobi no da je Petar postao heretik zato to je bio pravoslavan, a ne
katolik. Za nas je, kad raspravljamo o Tominu opisu bana Ninoslava,
najhitnije to: splitska crkva nije zbog te hereze htjela priznati Petra za
kneza (quam ob rem non recipiebatur a clero).73 I Toma se ljuti na laike
koji su uvijek brzi kad treba u initi neku nepromiljenost, pa su i sada
navalili na crkvu, oduzeli su uvaru silom klju eve crkvenih vrata i introduxerunt eum in ecclesiam violenter! Kad je ta vijest dola do uiju
papinskog poslanika Akoncija, on je prokleo itav grad i sluba boja je
bila obustavljena gotovo godinu dana.
Jednostavno se ne moemo osloboditi misli da je knez Petar stigao
me u heretike u prvom redu zato to je bio protivnik Andrije II. To je doba
kad su i omiki Ka i i postali heretici samo zato da im Andrija II i papa
mogu navijestiti rat. A upravo Toma koji o tim omikim knezovima misli
samo najgore, ne usudi se ustvrditi da su oni zaista heretici, to je novi
dokaz da se u prvoj polovici XIII. st. hereticima vrlo esto nazivaju politi ki
protivnici ugarskog vladara! Napokon, knez Petar se vrlo zduno bori s
Hrvatima zbog Ostroga i tek nakon pobjede nad njima vra a se u svoju
zemlju. Uostalom, on ostaje knezom do smrti, a tek nakon njega je izbran
Grgur Bribirac.74
Prema tome, nema nikakve sumnje da se Spli ani obra aju Ninoslavu
zbog toga to je politi ki protivnik Bele IV koji od 1242. g. zati uje
Trogirane s kojima su Spli ani, kako smo spomenuli, otad u ratu. Tako er
nema nikakve sumnje u to da Toma smatra Ninoslava pravim katolikom!
Da je tada u Splitu postojao bilo kakav glas o tome da je Ninoslav pataren,
Toma bi to jedva do ekao i ukorio svoje sugra ane, jer u krajnjoj liniji
izborom Ninoslava za svoga kneza navukli su na sebe gnjev vladara i zatim
krvavi rat. Stoga kad Toma kae da je Bela poveo vojnu da osveti banova
temeraria facta, onda to pie tako zato to su to bile misli ljutoga ugarskog
vladara. I tako kad itamo Tominu kroniku i sve ono to u njoj pie o
Ninoslavu, onda se gubi njegovo patarenstvo i potpuno nestaje. Napokon,
Toma bi se veselio da je smio napisati kako je toga heretika poao kazniti
sam ugarski vladar da je Ninoslav doista bio krivovjernik.
Sve dakle upu uje na to da je Bela IV odlu io kazniti bosanskoga bana
zato to se usudio u njegovoj Dalmaciji primiti kneevsku ast! Na takav
73
74
108
zaklju ak upu uje i razgovor izme u rasr enog i uvrije enog vladara i
splitskih poslanika. Naime, Spli ani alju kralju posebne poslanike ispriavaju i se zbog izbora (miserunt legatos ad regem excusantes se), ali je
kralj prema Tomi prikrio svoju srdbu pretvaraju i se da se mnogo ne brine
zbog toga izbora. Dakako, pustio je poslanstvo da se vrati ku i, ali je ve
znao osvetu: zahtijevao je od Spli ana da za splitskog nadbiskupa izaberu
azmanskog prepozita Ugrina, jer je splitska nadbiskupska stolica bila
vakantna.75
Neobi no je zanimljivo i za nae pitanje vano kako Toma opisuje ovu
kraljevsku preporuku za Ugrinov izbor. Budu i da je Toma sam bio jedan
od kandidata za nadbiskupsku ast - to naravno u svom djelu nikad ne e
priznati - tvrdi da je arhi akon (a to je on!) dobro poznavao Ugrinovu
drskost i stoga je savjetovao Spli ane da se izbor ne izvri u lai kom
tumultu, nego neka se prije toga raspravlja o kandidatu me u sve enstvom. Ipak su laici ostali kod svoga miljenja i iznudili su od sve enika ono
to nisu mogli posti i redovitim putem. Comes Rikard - dakle Ninoslavov
ro ak - saziva gradsko vije e, na to sam Rikard zajedno sa sucem Murgijom i ostalim vije nicima odlazi u crkvu te uzimaju iz spremita kaptolski
pe at (acceperunt bulla capituli), ali su se pri tom poslu ipak posluili,
priznaje Toma, uslugom nekoga sve enika Fuska i jo nekih pokvarenih
sve enika! Pe at im je trebao da njime zape ate sastavljenu ispravu o izboru
koju su zatim dvojica splitskih plemi a, tvrde i da su kaptolski zastupnici,
odnijela vladaru. Uvrije eni splitski kroni ar tvrdi dakako da taj lani izbor
nije donio Spli anima eljeno pomirenje s kraljem zato to su u lai kratke
noge,76 ali je razlog neuspjelog splitskog poslanstva bio sasvim druga iji:
kralj, herceg i ban Dionizije su ve na putu u Slavoniji i idu u osvetni ki
rat na Spli ane odnosno Ninoslava!
im se ogromna vojska Ugra, Dalmatinaca i Slavena utaborila u
Solinu, Spli ani pokuavaju mnogim darovima ublaiti vo e, ali oni zahtijevaju taoce i vrlo mnogo novaca. Spli ani koji nisu htjeli rtvovati svoju
slobodu (a statu sue cadere libertatis) prilau povlastice kojima dokazuju
banu i hercegu Dioniziju da nisu duni davati taoce. Kralj o ito ne moe
pozvati Spli ane na odgovornost zbog izbora bana Ninoslava za splitskoga
kneza, jer su gra ani imali pravo slobodnog izbora kneza ili na elnika.
I tako je zbog Ninoslavova izbora po eo kazneni rat opsadom grada
u srpnju 1244. g.77 Vide i da se ne mogu oduprijeti tako velikoj vojsci,
75
76
77
109
Spli ani sklapaju mir (moraju platiti 600 srebrnih maraka i dati estoricu
patricijskih sinova kao taoce),78 a Dionizije zahtijeva od njih da puste
trogirske zarobljenike.
Nakon toga poraza jo je ve i pritisak na Tomu Arhi akona da pristane
na Ugrinov izbor za nadbiskupa i on na kraju poputa i odlazi sam u
Ugarsku, to je, razumije se, Bela IV jedva do ekao. Jer prema Tominu
svjedo anstvu Ugrin dobiva od kralja osim nadbiskupske asti jo i splitsko
knetvo. Dapa e, prema Tomi i vlast nad otocima kao i neke druge
stvari.79 Tek tada se Bela IV usudio do i u Hrvatsku i u prolje e 1245. g.
je boravio kod Vrane, gdje su mu Spli ani predali 5.000 libara, a on je
otpustio splitske zarobljenike. Ipak je Ugrin potvr en za nadbiskupa tek za
tri godine.
Prema tome, Dionizijev osvetni ki pohod na Spli ane nije imao drugu
svrhu nego da kazni izbor bosanskog bana i da na splitsku kneevsku stolicu
dovede kraljeva ovjeka. Kad je to postignuto, Belina se vojska povla i, a
novi nadbiskup i knez Ugrin ulazi pobjedonosno u grad.
ini se da Toma upravo zbog nezavidnog poloaja Splita prema Beli IV
ne eli u svom djelu nita re i o tome kako je zavrila Belina vojna na
Ninoslava!
V. Klai je napisao: Jo u drugoj polovici lipnja (15-21) bijae se Bela
utaborio u gradu Glakom na me i usorskoj, te je po svoj prilici odavle
udarao na bana Ninoslava.80 Klai naravno mora priznati da o te aju vojne
nema podataka, ali misli da je brzo svrila, jer je ve 2. srpnja 1244. izdao
kralj Bela biskupu bosanskomu znamenitu povelju, kojom mu je podielio
znatnih povlastica i ujedno potvrdio sam posjed crkve u Bosni i izvan nje.81
Sadraj povelje navodi Klai a na zaklju ak da se Ninoslav izmirio s kraljem,
ali ne moe se pravo ni naga ati uz koje uvjete.
Tomin tekst nam je posluio kao podloga za zaklju ak da Bela sam eli
tako er kazniti drskoga bana. Kad je to postigao Dionizije, on se vie nije
trebao osve ivati!
Me utim, da li je Bela IV uop e namjeravao navaliti na Ninoslavovu
Bosnu?
78
79
80
81
110
S. Ljubi , Listine o odnoajih izme u junoga slavenstva i mleta ke republike, I, str. 65.
(dalje = Listine).
CD IV, str. 233.
CD IV, str. 229-234.
CD IV, str. 233.
J. Butorac, N. dj., str. 431.
CD IV, str. 588.
CD IV, str. 235.
111
112
94
113
114
115
116
117
118
119
preko Save koji su nosili zvu ne naslove bosanskih ili ma vanskih hercega.
Ve je uvod u to razdoblje prema Klai u tuan. Jer nakon Ninoslavove
smrti tuku se za bansku vlast njegovi mnogobrojni ro aci i potomci o
kojima ipak iz Klai eva prikaza ne doznajemo gotovo nita. Pozivaju i se
na Belinu ispravu iz 1255. g. u korist Prijezde stvara zaklju ak da je u ovom
slu aju dola do izraaja opreka me u patareni i pristaami katoli ke
crkve,110 to je kao jedino tuma enje Prijezdine pojave u Slavoniji nemogu e prihvatiti. Prijezda je prema Klai u imao vie uspjeha me u takmacima
zato to ga je podupirao Bela IV. No, katolik Prijesda, k tomu i privrenik
kralja Bele, nemogae dugo u Bosni banovati, i tako se obnovie priestolne
borbe, u koje se umiea i kralj Bela. Borbe svravaju, kako smo ve i prije
istakli, 1254. g. kad Bela podloenu banovinu razdvoji na dvije polovine:
Usoru i Soli odvaja od Gornje ili prave Bosne i Dolnjih krajeva te sastavlja
novu banovinu. U pravoj Bosni i Donjim krajevima ostaju doma i banovi, moda potomci bana Kulina i Ninoslava, a u Usori i Solima postavlja
ugarski vladar ve inom ugarske velikae, koji su mu pouzdaniji bili od
bosanske vlastele.
Uz ovu banovinu Bela je, prema Klai u, organizirao i banovinu Ma vu
(izme u Drine, Save, Dunava i Morave).111 Tu banovinu zbog njezine velike
vanosti daje Bela IV svome zetu Rastislavu, a nakon njegove smrti stvara
za svoju k er Anu (Agnezu, Rastislavovu udovicu) od Ma ve, Usore i Soli
posebnu vojvodinu koju povjeri Agnezi i njezinim sinovom. Ali, uz
vojvodinu ostaju ipak ma vanski i usorski banat odnosno banovi. Od 1272.
do 1280. g. vojvodska je ast nepopunjena, a tada je dobiva Elizabeta,
regina maior, dakle kraljica majka (ona je majka Ladislavova).112 Klai
misli da Elizabeti glavna zada a bijae da u prostranoj vojvodini svojoj
zatre svaku klicu krivovjerstva i da utvrdi katoli ku vjeru. Elizabetu je u
istoj asti naslijedio Ladislavov urjak, srpski razkralj kako ga Klai zove,
Stefan Dragutin.113 On je uz Bosnu i Ma vu drao i Beograd, Brani evo i
Srijem kojima je vladao od 1282. do 1314. g. Klai tvrdi da se Dragutin isti e
za svoga dugoga vladanja samo svojim radom u vjerskih stvarih. Premda
je, kako Klai dalje isti e, u prvo doba pristaa izto ne crkve, ipak progoni
bogomile u podlonoj si vojvodini. Srpski ga izvori hvale da je Bosni
mnoge od heretika obratio na vjeru hristijansku i pokrstio ih.
110
111
112
113
120
121
122
gospodari esto dre Bosnu ili jedan njezin dio. Ve je prvi ma vanski ban,
ruski izbeglica ernigovski knez Rostislav Mihajlovi , zet kralja Bele IV,
imao, izgleda, pod svojom vla u Usoru i Soli. A u pravoj Bosni ostaju
Prijezda i njegovi sinovi kao verni ugarski vazali. Rostislavova udovica Ana
je herceica bosanska i gospodarica Bosne i Ma ve. Ipak nije jasno da
li je Bosna u njenoj tituli zna ila vlast nad Usorom i Soli, ili je imala nekog
uticaja i na Bosnu u pravom smislu? Za kratko ju je vrijeme naslijedio
njezin sin Bela. No, kako se kralj Ladislav nije postarao da vlast nad
Bosnom i Ma vom obezbedi nekom lanu kraljevske porodice, javljaju se
ve 1272. g. tri banovine pod upravom razli itih li nosti: Ban Ma ve je
ugarski palatin Roland de Ratold, titulu bana Usore i Soli je nosio Henrik
Gising, dok se u poveljama kao ban Bosne navodi Stefan, svakako ugarski
velika, a ne Prijezdin sin istog imena koji se pojavljuje znatno docnije.122 No, naslov ovoga Stjepana je bio prazan, jer je stvarno vlast u Bosni
imao Prijezda koji je jo 1287. sa sinovima poklanjao zemuni ku upu
svome zetu, sinu Stefana Vodi kog iz docnije poznate i mo ne porodice
Babonei a.
Nadalje, irkovi misli da je za kraljice Elizabete postalo opet aktualno
crkveno pitanje, ali da ju je Rim natjerao da progoni heretike naro ito u
Bosni, iako nema nikakvih vijesti prema kojima bi se moglo zaklju ivati da
su kralj i stara kraljica neto preduzimali protiv jereti ke crkve u Bosni. S
obzirom na opte stanje Ugarske, to ne izgleda mnogo verovatno.123
Me utim, dolazak kralja Dragutina, 1284. g. u Ma vu, Usoru i Soli
irkovi predstavlja druga ije od Klai a. Tvrdi da je on upravljao i dijelovima srpske drave i da je nosio naslov srijemskog kralja.124 Prema irkovi u - a tu se opet odvaja od Klai a - 1284. g. sklopljen je brak izme u
Dragutinove k eri Elizabete i Prijezdina sina Stjepana I! Toga Stjepana
Prijezdina smatra irkovi Kotromani em, iako nigdje ne daje na znanje
itaocu kako je doao do tog zaklju ka! Drugim rije ima, ni Klai ni
irkovi ne nalaze razuman odgovor na pitanje kako se zvala vladaju a
porodica u Bosni pa to i nakon njihova pisanja ostaje otvoreno pitanje!125
irkovi tako er misli da ni Prijezda ni Dragutin nisu iskoristili teke
prilike u Ugarskoj da se nametnu Bosni, pa je to, uvjeren je, o uvalo
122
123
124
125
123
unutranju samostalnost Bosne, iako u okvirima dve podeljene i razdvojene oblasti. Zato vie nije bilo opasnosti da se bosanske zemlje pretvore
u ugarske provincije. Ladislav IV je toboe bio nesposoban za intervenciju
u vazalnim zemljama.
irkovi je uvjeren da toj crnoj Bosni XIII. i po etka XIV. st. odgovara
i poja ana trgovina bosanskim robljem u dalmatinskim gradovima gdje su
se toboe lako kupovali ljudi zato to su bili - heretici!126 Pri takvom se
zaklju ivanju ne vodi dovoljno ra una da se tvrdnje dalmatinskih notara o
tome kako servi i ancile koji se prodaju jo nisu kr ani iznose u prvom
redu zato to je trgovina kr anskim robljem odavno zabranjena. Uostalom,
trgovina robljem je i na naoj obali stoljetni proces, pa bi nas irkovi bar
nekim podacima morao uvjeriti da je po dalmatinskim gradovima u ovo
crno doba bosanske povijesti zaista bilo mnogo vie ljudi na prodaju. Jer
to to banovi daruju ponekog dubrova kog trgovca svojim ljudima nema
prema naem uvjerenju nikakve veze sa stoljetnom trgovinom robljem u
dalmatinskom gradu. No, ima i drugih prigovora takvoj irkovi evoj pretpostavci.127
Prema tome, nije teko razabrati da je u literaturi druga polovica XIII.
st. bosanske povijesti prikazana vrlo negativno. Bosna toboe nema u to
doba svoj samostalan politi ki poloaj, nego je toboe ugarska osvojena
zemlja.
Zaista je neobi no, ali obojica autora, Klai i irkovi se za tobonje
pokorenje Bosne pozivaju na primjer humskog kneza Radoslava, koji 1254.
g. priznaje da je kletvenik Bele IV. Pa ipak se ini da taj primjer ba nije
sretno izabran za usporedbu. Ve smo se dosad izlau i povijest Bosne
mogli uvjeriti da se sudbina Huma nuno ne povezuje s Bosnom, naprotiv,
njihov je politi ki razvitak razli it. Herceg Andrija zauzima Hum, ali ne
moe do Bosne. A upravo su se do kraja XII. st. Arpadovi i mogli pozivati
na svoje pravo na Hum, to s Bosnom, razumije se, nije bio slu aj.
126 Poviest Bosne, str. 76.
127 Naime, pri takvoj negativnoj ocjeni toboe jo uvijek jako neslobodnog bosanskog
drutva ne vodi se ra una: prvo, o tome da je ta trgovina samo dio stoljetnog kolonizacijskog procesa u dalmatinske gradove i da je ta kolonizacija malih ljudi dobrovoljna;
drugo, ta trgovina koja tako izgleda crna i neljudska nije uvijek odraz nasilja i otima ine.
Zar bi zaista bilo nemogu e da se poneka djevojka iz bosanske zabiti zaeljela ivjeti
kao sluavka u nekoj bogatoj firentinskoj porodici? Ta ivot u dalmatinskim i talijanskim
gradovima doputa i najsiromanijem doseljeniku da se uzdigne i materijalno obogati
jer sve ovisi o njegovim sposobnostima; grad ne stavlja nikakve zapreke sposobnim
ljudima. Ta notarski su spisi puni podataka o ovakvim doljacima koji su se podigli do
prvih ljudi u op ini.
124
125
126
bilo doista tako pokazuje injenica da je sam Henrik idu e godine odbacio
sve dotadanje asti i uzeo banat itave Slavonije!137
A ast usorsko-solskog bana dijeli se na budimskom dvoru dalje: najprije je dobiva neki Jan, zatim neki Jernej, pa njihova potpuna anonimnost
u politi kom ivotu jo jednom svjedo i da je rije o diobi praznih naslova.
U takvom nas uvjerenju u vr uje i novo imenovanje i podjela ma vansko-bosanske banovine starom Stjepanovu dvorjaniku Egidiju. Roland se u
njegovu korist odrekao Ma ve te je zadrao samo palatinat. Kako to
valjda Egidiju nije bilo dosta, kolege su mu dozvolili da uz Ma vu uzme i
Bosnu! Tada nestaje iz dignitarija bosanski ban Stjepan!
Bilo bi od nas zaista naivno kad bismo pokuali provjeravati da li je ova
dioba carstva na ugarskom dvoru imala posljedice u bosanskim zemljama.
Za nae je ravnanje najvanije da se u slavonskom diplomati kom materijalu ne pojavljuju vie ti sumnjivi banovi bilo da se radi o Usori, Solima,
bosanskom ili ma vanskom banatu. Dakako, Klai je takvu situaciju protuma io meteom. Naime, rasputenost je Ladislavova bila tolika da ga
ugarsko sve enstvo prijavljuje u Rim. Klai naivno zaklju uje da je sve
krenulo nabolje im je Ladislav obe ao da e ivjeti kao dobar kr anin.
Stvaraju i takve zaklju ke Klai nije dovoljno posvetio panje Slavoniji
gdje je zaista bjesnio rat svih protiv svih. Ratno se stanje prvi put prekida
tek 1278. g. kad su se nagodili Gisingovci s Baboni ima. U dogovoru u
Dubici koji vode poslanici napuljskog kralja Karla II, prvi put se spominje i mla i Ladislavov brat herceg Andrija. On, naime, daje svoj pristanak
(ex voluntate et consensu domini Andree ducis) da Stjepan Baboni
uzme obje upanije Pset, Goricu, Gaj, Drenik, Novigrad i Petrinju. Stoga
Klai ima pravo kad tvrdi da je sredinom 1278. g. herceg Andrija stao
izvrivati svoju vlast. I zaista, u jednoj darovnici se naziva dux tocius
Sclavonie, Dalmatie et Croacie, a to zna i da budimski dvor jo ne
pokre e pitanje vojvodstva ma vansko-bosanskoga! Andrijin magister tavernika je Ivan Gisingovac koji je ujedno i zaladski upan.
137
138
139
140
141
142
143
144
145
146
127
128
129
156
157
158
159
160
161
162
163
130
131
posjede. Jo prije 1255. g. ima tako er dio posjeda Novak na Dravi. Taj mu
je posjed dao kralj Bela. Sam vladar priznaje 1255. g. da je banu Prijezdi
predao itav upanat Novak, ali ipak iz njega izdvaja posjed kriara, jer su
ga oni ondje posjedovali prije nego to je kralj darovao Novak banu
Prijezdi.166
Me utim, na osnovi jednoga podatka iz 1267. g.,167 kad se pred pe ujskim kaptolom pojavljuju kao parni ari za iste posjede Prijezda i Stjepan,
sinovi bana Prijezde, zaklju ila sam 1978. g.168 da se Prijezda vratio u
Bosnu dok su njegovi sinovi ostali u Slavoniji. Tada sam tako er pretpostavila da Prijezda ne dobiva Bosnu, nego Donje krajeve, a da tek nakon
uklanjanja Ninoslavova sina Stepana sjeda ponovno na bosansku bansku
stolicu. Napokon, itavoj historiografiji dobro poznata Prijezdina darovnica za upu Zemlenik iz 1287. g,169 tuma enje koje sam i ja preuzela iz
Klai eve Povijesti Hrvata,170 dala mi je mogu nost da zaklju im kako je
Prijezdin zet Ladislav Baboni bio sin bana Stepana.
Me utim, nuno se postavlja pitanje moe li ovaj Prijezda iz 1287. g
biti isti onaj Ninoslavov ro ak Prijezda iz 1233. godine?
Kako nam se to ne ini vjerojatnim predloili bismo druga ije porodi no stablo za XIII. stolje e: Prijezda I je od 1233. g. do najmanje 1267. g.
ban. Kako njegovi sinovi ne tvrde pred pe ujskim kaptolom spomenute
godine da je otac mrtav ili da nije ban, Prijezda I jo uvijek banuje! Ali,
moda je bolestan ili ve star, jer njegovi sinovi na kraju parnice preputaju
nasljedno porodi no dobro svojim susjedima s kojima vode parnicu, pa se
stje e dojam da se i oni spremaju na povratak u domovinu za ocem ili zbog
oca. Prijezda je prema podacima parnice stariji, a Stjepan mla i sin
Prijezde I. Zato je vie nego vjerojatno da je Prijezda II preuzeo o evu
bansku vlast i da on ima sinove: Prijezdu III, Vuka i jednu k er koja se
udala za Ladislava Baboni a.
Preuzevi 1978. g. iz Klai eve Povijesti podatak o tome da je zet Prijezde
II Ladislav Baboni , ipak sam propustila poduprijeti Klai evo miljenje, pa
to inim sada. Naime, jo u Povijesti Hrvata u razvijenom srednjem vijeku
pozivala sam se na posljednji poznati in vjerojatno ve ostarjelog bana
166 CD IV, str. 594. Et licet totum supanatum de Nouak fideli nostro Prezde bano
contulerimus, predictam tamen terram exceptam esse volumus ab eodem, cum ipsam
domus prefata possederit longe ante.
167 CD VI, str. 438.
168 Iz problematike, str. 265.
169 CD VI, str. 588.
170 Povijest Hrvata I, str. 265.
132
133
134
136
137
138
Samo katolik moe sti i do puta istine, naravno one koju nau ava rimska
crkva. Zato i njemu alje spomenute franjevce, ali pismu dodaje osnovna
na ela katoli ke crkve (fides autem catholica hec est). Sigurno je isto
pismo dobio i Dragutin.
Me utim, iz Ugarske su stizale loe vijesti o Ladislavovu ponaanju i zato
Nikola IV alje u lipnju 1290. g.185 novoga poslanika fratra Benevenuta,
eugubinskog biskupa i to ad ipsius Ungarie regnum, nec non Dalmatie,
que Ungarie Regibus solet esse subiecta, ac Austrie, Stirie, Carinthie,
Cumanie ac Bosne partes!186 Ako unutar teritorija koji mu je poslanstvom
odre en na e Tatare, Saracene, Neugerije i pogane, neka postupa protiv
njih kao protiv heretika, tovie, moe povesti i kriarski rat.
Ponovno se moe uvjeriti da je u ovom Nikolinom pismu Bosna suvian
dodatak ili privjesak, tek toliko, za svaki slu aj! Da naa pretpostavka o
Bosni na ovome mjestu i u ovom novom poslanstvu nije suvina, pokazuje
Nikolino pismo pisano istoga dana187 kralju Ladislavu, ali u njemu nema ni
rije i o Bosni.
No, za problem o kojem ovdje raspravljamo pitaju i se koliko se tada u
ovom dvoboju izme u Rima i Budima mislilo na toboe hereti ku Bosnu,
vano je spomenuti da su o Ladislavovim grijesima trebali biti obavijeteni
osim austrijskih vladara, i najodli niji velikai po susjednim zemljama, eki
i poljski vladar, ali i velikai u Bosni!188
Ali, Nikola je s pravom smatrao da svoga novoga poslanika Benevenuta
mora preporu iti i velikaima u Ladislavovu regnumu. Zato se 23. kolovoza
obra a trojici banova (Ivanu, Nikoli i Henriku) sinovima bana Henrika
Gisingovca javljaju i im da zbog ponaanja kraljeva alje poslanika koji e
se boriti protiv shizmatika i heretika, pa neka mu pomognu. I njima javlja
da e se njegov poslanik boriti protiv Tatara, Saracena, Neugerija, pogana,
shizmatika, heretika i njihovih pristaa.189
Upravo takvo pismo upu eno je, me u ostalima i nobilibus viris
Stephano et Brisde banis Bosne,190 o emu je ve prije bilo govora.
185
186
187
188
189
190
139
140
Dakako, na onako lijepu papinu ponudu Dragutin ne krzma s odgovorom. On mu alje barskog nadbiskupa Marina koji nam je, kae papa,
ponizno ispri ao da u stranama Bosne koje su podlone tvojoj vlasti ima
mnogo ljudi koji su zaraeni hereti kom zlo om. Oni, heretici, odvratili
su se od istine i prezreli vje nog kralja pa na propast svojih dua i sramotu
katoli ke crkve i vjere svojim opasnim i pogubnim nagovaranjima pokuavaju zavesti neke osobe. Zato ga Dragutin moli neka mu poalje neke ljude
koji bi taj kraj o istili od spomenutih zabluda.197
Da bi ispunio Dragutinovu elju, Nikola IV se obra a slavonskom
provincijalu198 daju i mu ovlast da izabere dvojicu bra e asna ivota i
ponaanja, vjetih knjizi, ali uvjet je tako er da znaju jezik onoga kraja (et
regionis illius ydiomatis non ignari). Ponavlja mu zatim rije i iz Dragutinova pisma, ali s jednim dodatkom! Naime, partes Bosne pretvaraju se u
principatus Bosnie! Odli an primjer kako fama eundo crescit! Tamo u
Bosni vlada infidelitatis error, ljudi koji grade sprave da srue zid prave
vjere, neka dakle u taj principat poalje dvojicu redovnika koji neka budu
i znanstveno potkovani, ali koji e znati i jezik te provincije. Oni e ujedno
dobiti inquisitionis officium in dicto principatu contra hereticos i njihovih pomaga a itd. Dakako, auctoritate apostolica!
Kako, dakle, Nikola IV brzo stvara od bosanskih strana Dragutinov
principat Bosne jer je jedva do ekao da moe u njega poslati franjevce
kao svoje inkvizitore. Uop e nije potrebno ispitivati kakva je to zabluda
nevjere, tko su ti ljudi koji idu lanim stranputicama i ele lanim
dokazima sruiti njegovu rimsku ortodoksnu crkvu.
Zato smo uvjereni da je zbog politi ke situacije nastale Ladislavovom
smr u - on je posljednji priznati Arpadovi - nastalo neobi no komeanje
po nekim evropskim dvorovima, ali i u Rimu, jer je svatko htio izvu i korist
za sebe. Nikola IV, koji je javio svim kandidatima za prijestolje sv. Stjepana
da ugarsko kraljevstvo pripada Svetoj stolici, s nekoliko laskavih rije i
pridobiva i kralja Dragutina koji se moda ponadao da e mu papa pomo i
da se popne na urjakovo prijestolje. Zauzvrat je trebalo papi ponuditi da
njegova prava rimska crkva povede u Bosni novu akciju. Zato Dragutin na
kraju dugog popisa hereti kih zemalja ili to nije zemalja u kojima treba
ispravljati hereti ku zlo u unosi i neke partes Bosne koje su pod njegovom vla u, a Nikola IV objeru ke prihva a tu la i vrlo rado gradi na njoj
dalje. O ito namjerno zaboravlja da je sam prole godine pisao pravim
bosanskim vladarima, naime Stepanu I i Prijezdi III.
197 Theiner I, str. 377-378.
198 Theiner I, str. 378-379.
141
Iste vrijednosti kao ovaj Nikolin poziv za unitavanje tobonjih bosanskih heretika jest i sli an poziv Bonifacija VIII, Nikolina nasljednika, upu en
franjeva kom provincijalu u prolje e 1298. g.199 da poalje dvojicu redovnika da unitavaju herezu u krajevima Srbije, Rake, Dalmacije, Bosne i
Istre pokrajine Sklavonije!
Prema tome, dopisivanje izme u papinstva i biveg i tadanjeg srpskog
vladara i njihove majke Jelisave te ugarskog dvora posljednjih godina XIII.
st. baca sasvim druga ije svjetlo na vjerske odnose u ugarskim i srpskim
zemljama. Dok Ugarska kao zemlja hereti kog vladara Ladislava omogu uje
Rimu da ondje provede i politi ku akciju, u srpskim zemljama dobiva ta ista
papinska politika izrazito vjerski karakter: Rim eli provesti uniju obiju
crkava i stoga upree biveg i tadanjeg srpskog vladara i njihovu majku u
svoja kola. A njima, pogotovo Dragutinu, treba taj Rim i tako nalaze
zajedni ki rje nik, iako su naravno ti odnosi sve prije nego iskreni. Zapravo
Dragutin, povezuju i se s Nikolom IV, nije imao to izgubiti. Naprotiv,
moda se nadao da e ponudom za obra enje nekih tamo bosanskih
heretika kao i ponudom da unitava heretike i po zemlji svoga pokojnoga
urjaka pridobiti za sebe rimski dvor. To se u svakom slu aju ne bi kosilo
s papinim planovima jer Dragutin bi u tom slu aju jo revnije pomagao
Rimu u pridobivanju utjecaja u ugarskim zemljama.
Me utim, valja posebno ista i da Nikola IV pribliavaju i se Dragutinu
potuje porodi ne okvire i ne uputa se u to da brata pomae protiv brata
ili Arpadovi a protiv Nemanji a i obrnuto, premda je i to lako mogao
u initi.
Gledamo li na porodi ne veze Dragutinove s tadanjim bosanskim
vladarima, moemo Nikolin prijedlog da Dragutin proiri suzbijanje hereza
u toboe svojem principatu Bosne shvatiti kao nevjetu i dosta neukusnu
propagandu Rima.
Naime, Dragutin je, kako je to op enito i dobro poznato, od 1284. g.
vezan s Bosnom, kako to V. Klai re e, osobito njenim odnosom, jer je
svoju k er Jelisavu dao za enu bosanskom banu Stepanu I. Prema tome,
dvojica susjednih vladara (zapravo trojica jer ne treba zaboraviti Prijezdu
III koji je tako er tada ban) najue su rodbinski povezana i u normalnim
politi kim prilikama kakve su vladale za dugogodinje Dragutinove vladavine, nemogu e je i zamisliti da bi tast istio zemlju svoga zeta i njegova
brata od heretika. Jedino ako pretpostavimo da je Dragutin moda htio
pomo i zetu Stepanu I da do e do itave Bosne, no u tom slu aju bismo
199 Theiner I, str. 381.
142
143
145
146
vojnicima i daje uobi ajena davanja! Zato Pavao I koji poslije 1292. g. nije
htio uti ni za Arpadovi e niti za Anuvince ide svojim putem i na tom putu
mijenja svoj banski naslov: mjesto nejasnog primorskog banata (banus
maritimus) uzima naslov ban Hrvata (banus Croatorum), dakle ban nad
svim Hrvatima i tako zaista bez blagoslova bilo koje kraljevske vlasti postaje
stvarni gospodar u Hrvatskoj. Jer se u hrvatskim zemljama vrlo dobro znalo
koja su banska prava i kakve dunosti. Nakon 1290. g. Bribirci proiruju
svoju vlast i na omiko knetvo, dakle jedan dio neretvanske kneevine.
V. Klai misli da oko 1298. uspije ban Pavao dapa e te postade gospodar i susjednoj Bosni.3 Ovakav zaklju ak stvara kao i svi mi nakon njega
na osnovi podataka jedne povelje od 7. travnja 1299. o kojoj e jo kasnije
biti govora. Klai dodue ne zna odgovoriti kako je Pavao ubi zavladao
Bosnom, da li silom ili milom, ali vjerojatno jest, da je svladavi bana
Stjepana Kotromana - gornju Bosnu i dolnje kraje oteo vrhovnoj vlasti
razkralja Stjepana Dragutina. Ide i dalje i zaklju uje: im je ban Pavao
zavladao u Bosni, javlja se u dolnjih krajih bosanskih knez Hrvatin, djed
glasovitoga kasnije vojvode i hercega Hrvoja Vuk i a, kojega Pavao preporu i Anuvincima i Karlo II potvr uje zato 1299. g. knezu Hrvatinu i
njegovu rodu dolnje kraje bosanske za sva vremena. Tako je Pavao doao
do Bosne i Donjih krajeva. Ali, Bosnu nije zadrao za sebe, nego ju je dao
na upravu prvoro encu si Mladenu, kojemu tako er podieli naslov bana
bosanskoga, to dakako nije to no. Kao to je dobro poznato prvi bosanski
ban je Pavlov brat Mladin, a ne njegov istoimeni sin. Stoga Klai i pie da je
Bosnom vladao samo jedan Mladin i to od 1302. do 1322. g.4 Ta se zabuna
provla i i dalje tako da splitsku povlasticu iz 1302. g. tako er pripisuje
Mladinu II. Oduevljen Bribircima prikazuje njihovu vlast u Bosni mnogo
silnijom nego to je bila. Naime, zaista nema podatka na osnovi kojega
bismo smjeli zaklju ivati da je Mladin II nakon smrti kralja Dragutina
zauzeo i Usoru i Soli,5 jer Mladinov naslov iz 1314. g. nije dio njegove
intitulacije nego notarski dodatak. Zaveden tim naslovom Klai vidi Mladina II 1314. g. na vrhuncu mo i i slave i smatra da mu je vlast sizala od
Save do Neretve i od Drine do Jadranskoga mora.
U drugoj knjizi Povijesti Hrvata6 uglavnom ponavlja iste misli. Misli
da je Hrvatin bio Pavlov ne samo ro ak, nego i vjerni vazal odnosno
vjerni podanik bana Pavla, zaklju ak s kojim se tako er ne bismo mogli
3
4
5
6
N.mj.
N. dj., str. 91-92.
N. dj., str. 92.
N. dj., str. 4.
147
sloiti. Ovdje smatra da je i prava Bosna sve do Drine sluala rije silnoga
bana hrvatskoga,7 tvrdnja za koju tako er nije imao podataka. Na kraju
prikazuje Mladinov pad koji je zna io oslobo enje za Kotromani a.
I S. irkovi se kratko osvr e na ubi e kao gospodare Bosne.8
Skra uju i politi ki uspon bana Pavla do neto nosti tvrdi da je on u
posljednjoj deceniji XIII. veka postao samostalni gospodar Hrvatske i
Dalmacije,9 a ta se tvrdnja ne moe prihvatiti. Kad zatim eli prikazati
odnos napuljskog i budimskog dvora prema Bribircima, toliko je povran
u prepri avanju tobonjih povlastica10 da bi se zaista moglo initi da su
Anuvinci stvorili dinasti ku vlast bana Pavla i njegove bra e. ini nam se
da stvarni Pavlov poloaj u Hrvatskoj ne vidi, pa misli da su mu gradovi
bili posluni, da se plemstvo toboe mirilo vazalnim odnosom prema
mo nom banu. Ne razabire da Bribirci nisu imali prilike uop e do i u
dodir s plemstvom na posjedima hrvatskih velikaa. A seniorski poloaj koji
Anuvinci nude Bribircima nije mogao uop e do i do izraaja, jer je Pavao
I kao i njegov sin Mladin II bio i ostao za sve Hrvate - samo ban. Stoga je
vlast bana Pavla i njegove bra e u Hrvatskoj i Dalmaciji bila sve prije nego
samostalna i sigurna jer je ovisila prije svega o tome koliko su od svojih
kneevskih, na elni kih i banskih prava uspjeli ostvariti. I irkovi misli
daje 1299. g. Pavao po eo pot injavati susedne zemlje te da je prvo dola
na red Bosna. irkovi zatim raspravlja o Pavlovoj tituli dominus Bosne,
ali s pravom sumnja da su ve tada imali pod svojom vla u neki znatniji
deo bosanske teritorije osim Dolnjih krajeva, gde je vrhovnu vlast priznao
lokalni vlastelin knez Hrvatin Stjepani . Dakako da bismo rado znali na
osnovi kojega podatka je irkovi doao do zaklju ka da je Hrvatin priznavao Pavlovu vlast jer Pavlov naslov 1299. g.11 - koji je priznajem i mene
zaveo - mogao bi zna iti da je hrvatski ban imao vlast u Bosni, ali ne i u
Donjim krajevima.
ini nam se tako er da irkovi nije dovoljno paljiv u prikazu Pavlova
odnosa prema doma oj banskoj porodici jer smatra da Stepanu I nije
preostajalo mesto, jer je Pavle ubi bosansko bansko dostojanstvo dao
svome bratu Mladinu I,12 iako sam kasnije priznaje da se Mladin tek morao
boriti za banstvo u Bosni. Mladin I je toboe kao gospodar Bosne izdavao
7
8
9
10
11
12
148
N. dj., str. 5.
Istorija, str. 77-80.
N. dj., str. 77.
N. dj., str. 78.
CD VII, str. 342.
Istorija, str. 79.
149
150
23
151
poslove, onda nam je i mnogo jasnije zato Mladin I svoju novu ast pla a
glavom. Moda uzrok dosta hladnog Pavlova dranja treba traiti i u
Mladinovoj arkoj elji za vla u. Ne treba, naime, smetnuti s uma injenicu
da splitski trgovci dobivaju povlasticu po Mladinovoj dravini u Hrvatskoj
i u Bosni, a ta se injenica ne moe tuma iti druga ije nego da je Mladin
zadrao sve to je imao u svojoj vlasti u Hrvatskoj i tome je pridodao
bosanski banat.
Pitamo se, dakle, nije li zavist spre avala Pavla I da pomogne bratu u
Bosni? Jer sve to danas znamo o porodi nom suparnitvu i o obiteljskim
prilikama Bribiraca daje nam pravo na zaklju ak da se izme u njih vodi ne
ba posve neduna borba za vlast, to je uostalom, rekli bismo, i normalno.
Sve to je Pavao u bosanskom poslu htio, a moda i mogao u initi,
njegovo je prijateljsko uvjeravanje kneza Hrvatina od 1301. g. dalje, u to
emo se i sami mo i uvjeriti.
Spomenuli smo da je Pavao s itavom obitelji u po etku 1301. g.24
uprili io sastanak u Skradinu sa svojim dragim ro akom knezom Hrvatinom. Sa uvana je Pavlova zavjernica i ona je izvanredno svjedo anstvo
o prvim poznatim dodirima ove dvojice velikana koji su o ito htjeli svoje
politi ke planove i pismeno u vrstiti. Intitulacija bana Pavla i lanova
njegove obitelji je neobi no zanimljiva, ali i zna ajna za problem o kojem
ovdje raspravljamo. Ona glasi: Nos Paulus banus Croatorum una cum
karissimis fratribus Georgio et Mladino comitibus civitatum Dalmacie,
filiisque nostris predilectis Mladino, Georgio, Paulo et Gregorio trium
camporum, Hliune et de Cetina comitibus!
U toj se intitulaciji ne mogu previdjeti ove injenice:
1. Jedino Pavao nosi svoj stari naslov iz 1293. g., naime, naziva se banus
Croatorum. Prema tome, neopravdan je bilo kakav zaklju ak da Pavao tada
ima bilo kakvu vlast nad Bosnom.
2. Pavlova bra a Juraj I i Mladin I tako er su comites civitatum Dalmacie, a to drugim rije ima naravno zna i da niti oni nemaju nikakve vlasti u
bilo kojem dijelu Bosne. Oni dijele knetvo u dalmatinskim gradovima. Ali,
upravo na in na koji dijele tu vlast mogao je biti razlogom bratskoj zavisti
i nezadovoljstvu mla ega Pavlova brata Mladina. Naime, otkad je Pavao
uzeo naslov i dakako vlast bana Hrvata prepustio je Jurju i Mladinu
primorske gradove, novi pojam koji je 1292-1294. g. obuhva ao i hrvatske i dalmatinske gradove. Ali, podjela vlasti nad tim gradovima niti je bila
niti je mogla biti pravedna. To no je da Pavao, koji jo 1293. g25 vri ast
24
25
152
splitskoga kneza, ustupa Mladinu to knetvo, ali sve se ini da je to bio jedini
primorski grad u koji Juraj tada puta starijega brata. Kad 1294. g.26 Juraj
sklapa na Klisu ugovor s Trogiranima zbog jam evine, onda notar Sirokt
koji je doao na Klis da sastavi taj ugovor datira ga po Andriji III Arpadovi i!
i u doba magnifici et potentis viri domini Georgei de Birberio civitatum
maritimarum illustris comitis!
Valja dodati da je Juraj tada i comes Almisii i da se njegova vlast nad
jednim dijelom neretvanske kneevine ogleda i u drutvu koje se skupilo
na Klisu u Jurjevoj pala i. Ondje je uz Jurja spomenut na prvom mjestu
polji ki knez Radoslav Domognin, zatim dvojica Jurjevih vitezova iz Bribira,
ali i njegov osobni lije nik magister Benvenuto.27
Prema tome, prema danas sa uvanim i poznatim izvornim podacima
smijemo zaklju ivati da Juraj nije starijega brata htio pustiti u bilo koji
dalmatinski grad osim Splita. Tek jednom, 1296. g., Mladin e vriti ast
trogirskoga na elnika, ali njegov stariji brat je u isto vrijeme trogirski
knez!28 Zahvaljuju i svojim odli nim vezama s Napuljom, vezama koje je
nakon 1292. g. on jedini i podravao, Juraj je sve poznatiji u zemlji i izvan
nje. Mladin u isto vrijeme sve vie tone u pozadinu. Napuljski e dvor jo
1299. g.29 po astiti obojicu naslovom knezova dalmatinskih gradova, ali
se dobro znalo tko je stvarni gospodar primorskih gradova. Utoliko vie to
je bio ne samo dvorjanik na napuljskom dvoru, ve je navodno bio i ro ak
napuljske kraljice Marije. On je na kraju sam uspio isposlovati u pape
Bonifacija VIII da je napokon 1298. g. ibenik dobio biskupiju. Uostalom,
i Karlu II i kraljici Mariji bilo je sasvim jasno da se od Pavlove bra e jedino
Juraj brine oko njihovih poslova. Stoga ga dvor 1300. g. nagra uje, dodue
u svom stilu, ali ta darovnica (koja je u historiografiji ostala nezapaena),
o ito je svjedo anstvo o tome kako napuljski dvor nastoji nagraditi Jurjeve
usluge na ra un njegove bra e. Nazivaju i Jurja comes de Croacia,30 Karlo
II mu potvr uje civitates, castra, villas, bona et alia et vassalos in partibus
Sclavinie et alibi in dicto regno Ungarie! Dakle, sli na darovnica kakva
je dana u po etku i banu Pavlu, koja, razumije se, u doba izdavanja nije
vrijedila vie nego kao komad pergamene, ali je ipak njezinom vlasniku u
promijenjenim prilikama mogla dobro do i. Istoga dana, 11. sije nja 1300.
g.,31 Karlo II izdaje nalog da Jurju, naem dragom vitezu i vjernom ro aku,
26
27
28
29
30
31
153
budu spremna dva broda jer ih treba za neke vane poslove zbog kojih mora
biti u stalnoj vezi s dvorom. Tre e pismo istoga sadraja polo je u Veneciju,
dudu. Karlo II je u tim posljednjim trenucima prije polaska maloga Karla
Roberta u Ugarsku toliko ovisan o Jurju da pie Mle anima neka ga zatite
u onim gradovima koje mu je potvrdio!32 Ne moe biti nikakve sumnje u
Karlove zle namjere da zbog svojih interesa zavadi bribirsku bra u. Stoga
nas nipoto ne iznena uje da u Karlovu proglasu od 26. travnja 1300. g.33
uzalud traimo imena stvarnih gospodara u hrvatskim zemljama. Karlo
pie: prelatis, comitibus, baronibus, universitatibus ceterisque per regnum
Ungarie ac partes Sclavonie et Dalmatie constitutis! Javlja im da im alje
svoga predragog unuka koga su toliko eljeli! Kako im kao glasnika te vesele
vijesti alje dominikanca Petra, koji e im usmeno iznijeti njegovu poruku,
moli ih da mu vjeruju, a dje aka neka tada, kad do e u njihove strane, prime
asno i neka mu pomognu kao budu em kralju.
Jasno je dakle da se napuljski kralj, o ito bijesan da je od Bribiraca ostao
uz njega samo Juraj I, osve ivao ostalima mimoiavi ih kao da ne postoje.
Ali, unato svim tim milostima knez Juraj, ini se, ne iskoritava
nastalu situaciju. On se ponaa kao da Karlo II nije uop e izdao nikakvu
povlasticu.
Naprotiv, on s bratom Pavlom kuje nove planove. Naime, 11. kolovoza
1300. g.34 sastaju se u Solinu (ne u Mladinovu Splitu), ban Pavao i njegov
brat Juraj te njegov sin Mladin civitatum Dalmacie comes s pretpostavnicima gori kog kneza Henrika i daju sve anu izjavu: ukoliko ban Pavao i
njegov brat Juraj ili sin Mladin budu unutar est godina imali zakonitu k er,
ta e sklopiti brak s Majnardom, sinom gori kog kneza Henrika. Sli no
vrijedi i za Henrikovu k er koja e se onda udati za jednog Bribirca.
Obe anje u vr uju sva trojica Bribiraca svojom zakletvom, a za vje nu
vrsto u ugovor je zape a en trostrukim pe atom (Pavlovim, Jurjevim i
Mladinovim). Zanimljivo je da je ban Pavao vjerojatno za tu zgodu dao
promijeniti legendu na svom pe atu koja glasi: S(igillum) Paoli Breberiensis bani tocius Sclavonie!
Name e nam se misao da Pavao i Juraj nisu zvali Mladina da i on u e u
ovaj politi ki savez s Gori kima i da je to bio jedan od razloga to ugovor
nije sklopljen u njegovu Splitu. Ili je moda bio razlog to to Mladin I nije
bio oenjen.
32
33
34
154
CD VIII, str. 1.
36
CD VIII, str. 3.
155
Vrlo je zna ajno da ban Pavao, njegovi sinovi i bra a ne nose jo nijedan
naslov koji bi dao naslutiti njihovu vlast u Bosni. Ali, sam ugovor svojim
sadrajem o ito odaje da netko od lanova ove brojne obitelji namjerava
do i do vlasti u nekoj bosanskoj zemlji. Kako to prema sadraju ovoga
ugovora ne moe biti knetvo Donjih krajeva, gdje su Bribirci priznali
Hrvatinovu vlast, to moe cilj Bribiraca u to vrijeme biti jedino usorski ili
bosanski banat. U takvim e im nastojanjima rado pomo i sam Hrvatin
koji, sude i po ugovoru, ne priznaje vlast bana Stepana I Kotromani a. Tada
se u Skradinu bez sumnje znalo i to tko e od Bribiraca sjesti na bansku
bosansku stolicu ili bolje tko e se izme u njih kandidirati za ast bosanskog bana. Bit e to izvan svake sumnje Pavlov brat Mladin koji je dosad,
kako smo se mogli uvjeriti, ivotario u sjeni svoga mla ega brata Jurja. A
sude i prema naslovima koje nose u ovom ugovoru, prestigla su ga i
etvorica Pavlovih sinova.
Sve se te pretpostavke potvr uju sredinom 1302. g.37 kad se Mladin
zaista veseli da je postao bosanski ban! Ali, prije smo vidjeli da je zadrao
vlast i u nekim dijelovima Hrvatske (prema tekstu povlastice to ju je dao
splitskim trgovcima), pa se pitamo nisu li to moda oni krajevi Hrvatske
kojima su jo prole godine upravljali Pavlovi sinovi? Dakle, Tropolje,
Hlijevno i Cetina, jer to su knetva preko kojih je mogao do i do svoje
Bosne.
Me utim, jo je irkovi 38 upozorio na to da se dubrova ki trgovci ne
usu uju iz Srijema putovati ku i jer je u Bosni rat. Oni poru uju svom
knezu da se ne mogu odazvati njegovu pozivu za povratak jer per terra de
re Uroso non po emo pasar, eciam per Bosna non po emo per la volunta
che poura lo ban Mladeno et Stefano bano, si se acore cum lu bano
Mladeno, stando a li confini per la Drina, si che a nuy este multo serade le
vie.39 Neka ih zato knez Dandolo ispri a i neka im odredi novi rok za
povratak. Iz biljeke na tom spisu doznajemo da im je uistinu produen rok
za povratak do po etka kolovoza.
Rat u Bosni daje opet prilike Bonifaciju VIII da se obori na tobonje
bosanske heretike, a stvarno na protivnike Bribiraca! On, Bonifacije VIII,
toboe je doznao da u bosanskom banatu i razli itim drugim stranama
kalo ke provincije ponovno toliko bjesni hereza da on i kalo ki nadbiskup
po svojoj dunosti moraju istupiti protiv njih.40
37
38
39
40
156
157
kojima, izgleda, ban Pavao vie nije odve potovani starjeina. Sve je dakle
opet stavljeno na moralnu osnovu, koja tako esto u srednjem vijeku gradi
i razgra uje i politi ke odnose, a valja priznati da ba nije odve
vrsta
osnova za trajnije politi ke okvire. Teko je uostalom vjerovati da bi Pavao
mogao i htio neposlune lanove svoje obitelji orujem natjerati na poslunost. Zato im i nemo no prijeti gubitkom o inske ljubavi!
Me utim, ni taj novi ugovor izme u Bribiraca i Hrvoja nije neprijeporno
svjedo anstvo da je Mladin I zaista uspio potisnuti Stepana I s banstva, iako
su sukobi na Drini svrili u njegovu korist.
U prilog takvoj pretpostavci mogla bi govoriti i injenica da je iste 1304.
godine Mladin I ubijen u Bosni.
Tragi na bratova smrt, koju Miha Madijev kako je poznato pripisuje
bosanskim patarenima, potakla je, ini se, bana Pavla na druga iji odnos
prema bosanskim zemljama. On ne uzima slu ajno naslov tocius Bosne
dominus! To no je da alje u isto vrijeme u Bosnu i svoga sina Mladina
za bana, ali sada je on gospodar itave Bosne, pa e bolje nastojati
zatititi svoga prvoro enca. Ostali su njegovi sinovi zadrali 1304. g. svoje
asti, jedino je najmla i sin Grgur, koji jo prije godinu dana nije imao
nijedno knetvo, postao ibenski knez.
S takvim naslovima i astima sastaju se otac i sinovi 21. velja e 1305.
g.45 ponovno u crkvi sv. Marije u Skradinu da bi se iznova, u novom
dogovoru, zakleli knezu Hrvatinu! Oni su obe avali i obe avaju da e biti
pravi prijatelji svome dragom ro aku Hrvatinu i njegovim sinovima i to
uvijek i za vje no te da e ga ljubiti ista srca. Ponovno slijedi obe anje da
ne e nita dirati u njegovoj dravini i u itavom knetvu Donjih krajeva,
bilo da je rije o utvrdama, zemljama ili nasljednim dobrima. Knez moe
slobodno po i s Bribircima i sigurno se od njih vra ati i neka ne sumnja u
njihovu odanost prema sebi jer oni ga ni u kom slu aju ne e zatvoriti. Ako
ga netko pred njima optui zbog nevjere, nije duan pred njima odgovarati,
osim ako to sam ho e, ali se itav i zdrav moe vratiti u svoje utvrde. Bribirci
e ga pred svima braniti i ne e ni njega ni njegove sinove ostaviti za volju
bilo kakvoga prijateljstva, ljubavi, nagodbe, straha ili mrnje. Jedino ako bi
- to ne daj Bog! - po inio o itu nevjeru, a to ne bi htio ili mogao ispraviti,
tada smo duni, obavezuju se Bribirci, etiri mjeseca prije pismom obavijestiti kneza Hrvatina da se uva nas i naih sinova. A ako u me uvremenu
on ili njegovi sinovi do u do nas, ne smijemo ih zatvoriti ili napasti, nego
neka budu potpuno slobodni i sigurni. Na kraju ugovora Pavao ponovno
45 CD VIII, str. 96.
159
48
160
staroj Usori, djedovini Prijezdinih predaka, naao ovjeka koji se oteo vlasti
bosanskog bana Stepana I i oduzeo mu jedan dio njegove djedovine,
upravo najvaniju upu Banicu? Nije li Hrvatin upravo s bribirskom pomoi stvorio dosad nepoznatu kneevinu Donjih krajeva Bosne? Jer prvi i
posljednji podatak o Donjim krajevima u XIII. stolje u nalazi se u znamenitom falsifikatu iz 1244. g., i to nipoto slu ajno u ma arskom obliku Olfeld!49
Zato nije nimalo neobi an ar kojim Bribirci preporu uju kneza Hrvatina (Hrivatinus comes) Anuvincima u Napulju. On je ne samo iskreno
vjeran, nego je zajedno sa svojom bra om i sinovima u inio Bribircima vrlo
korisne usluge. I to je zatim najvie potaklo Karla II da mu potvrdi ono to
stvarno dri i posjeduje, naime, partes provinciarum inferioris terre
Boczinensis!50
Sve dakle upu uje na zaklju ak da je Hrvatin Pavlovom pomo i oteo
banu Stepanu I jedan dio usorske banovine, a kako to nije po svoj prilici
smio priznati i u Napulju, nastaju Donji krajevi zemlje bosanske, nova
kneevina koja dobiva tako blagoslov i u Napulju. Napokon, zato bi se
Karlo II bunio da se formira takva nova kneevina kad je za njegove pojmove
sve dobro to ide u korist Bribiraca, koje napuljski dvor jo uvijek treba.
Gledamo li na uzdizanje kneza Hrvatina s takva stajalita, postaje nam
jasnije zato Karlo II 1292. g.51 u povlastici kojom toboe daje Bribircima
itavu Hrvatsku i Dalmaciju, ograni ava njihovu vlast na Drenik i Pset, a
ab inde usque ad confinia provincie, que dicitur Bosna.
Ako je, dakle, sude i po svemu to dosad znamo o Hrvatinu, on uzurpator u novostvorenom knetvu u usorskoj banovini, onda mu i nije
preostalo drugo nego preko Bribiraca uhvatiti vezu s napuljskim dvorom
koji na kraju ne e valjda biti toliko uskogrudan da ne po e ususret politi kom savezniku Bribiraca. Ba izrazi koje napuljski dvor upotrebljava 1299.
g. nazivaju i Hrvatina i njegovu obitelj consanguinei et cognati bana Pavla
i njegove bra e, jo jednom nas u vr uju u uvjerenju da Hrvatin ni tada ni
kasnije nije Pavlov pravi ro ak ve politi ki saveznik preko kojega se nada
do i do vlasti u Usori i Bosni. Zato kad Hrvatin odlazi prvi put do Pavla u
Skradin, iz njihova prvoga ugovora netragom nestaju ro a ki odnosi. Za
Pavla i njegove sinove on je plemeniti mu Horvatin pokojnog Stjepana,
knez Donjih krajeva Bosne i nita vie! Me utim, upada u o i da Hrvatinov
49
50
51
161
otac Stjepan nije knez, pa naa pretpostavka o nedavnom stvaranju kneevine Donjih krajeva dobiva tim podatkom rje itu potvrdu.
Politi ko saveznitvo hrvatskog gospodina s novim knezom Donjih
krajeva nije za Bribirce bilo skupo. To no je da su Hrvatinu potvr ivali ono
to mu i tako nisu mogli uzeti, ali Bribirci koji u isto vrijeme nose zvu ne
naslove bosanskog gospodina i bana nemaju, koliko je danas poznato,
nijednog drugog bosanskog velikaa uz sebe. Zato sam 1978. g. napisala:
Ali, danas poznati izvorni materijal nas naprosto primorava na zaklju ak
da je Hrvatin jedini bosanski velika koji je pristao uz Pavla!52 No, unato
tome Pavao e do svoje smrti zadrati naslov 'bosanskog gospodina'. U vezi
s tim Pavlovim naslovom ne moe se niti mimoi i injenica da Pavlov sin i
nasljednik ne slijedi primjer svog oca: Mladin II nikad nije uzeo naslov
'dominus Bosne' ve se zadovoljava mnogo skromnijim bosanskim banatom.
Tako nam se ini da Pavao dodue ne oklijeva kad svojoj tituli banus
Croatorum dodaje i dominus tocius Bosne, ali taj je lijepi naslov bio
daleko od njegove stvarne vlasti u Bosni! Ta Pavao se zajedno sa svojim
sinom ne usu uje stupiti na tlo jedinog saveznika u Bosni kneza Hrvatina.
Svi se ugovori s njim sklapaju u Hrvatskoj ili Dalmaciji, ali, sve se ini da
nakon ubojstva Pavlova brata Mladina u Bosni, ban Hrvata ne eli izloiti
bilo svoju bilo sinovljevu glavu u toj patarenskoj zemlji. I kao da su Pavlovi
bosanski naslovi u obrnutom razmjeru s njegovom stvarnom vlasti nad
Bosnom. to se vie hvalio gospodstvom, to je imao manje izgleda da
politi ki san pretvori u stvarnost.
Kako bismo mogli ocijeniti vlast Mladina II u Bosni?
Kad ne bismo vodili dovoljno ra una o onoj ivotnoj stvarnosti koju
obi no skrivaju sa uvani izvorni podaci, onda bi nam se moglo initi da je
Mladin II bio u Bosni uspjeniji od svoga strica.
Jedino svjedo anstvo o Mladinovu odnosu prema bosanskom banu
Stepanu II je dobro poznata molba koju Mladin ljeti 1318. g.53 alje na
papinski dvor u Avignon. Molba se ticala upravo plemenitog mua Stjepana sina bosanskog bana Stjepana (papino pismo je upravljeno nobili viro
Stephano nato quondam Stephani bani bosnensis). Nema nikakve sumnje
da je Stjepanovu adresu poslao papi sam Mladin II koji se jo dva mjeseca
ranije, to nije 10. travnja 1318.54 sam naziva Bosne banus!
52
53
54
162
Mladin pie papi Ivanu XXII o Stepanu samo dobro. Naime, taj Stepan,
sin bosanskoga bana, odlu io je, potaknut vjerskim arom, iskorijeniti
herezu koja u njegovoj bosanskoj domovini (que in bosnensi patria) ve
dugo tetno traje. Da bi tu svoju namjeru mogao to bolje izvriti, odlu io
je oeniti k er kneza Mainharda Ortenburkog, jer e mu i on pomo i u
tom poslu. Ali, ta plemenita djevojka u etvrtom je stupnju srodstva sa
Stjepanom i zato Mladin moli papu da im da odrjeenje.
Ovo Mladinovo pismo ili to nije papin odgovor na njegovo pismo vrlo
je dragocjeno svjedo anstvo o tadanjem bosanskom banskom dvoru i
samom banu Stepanu IP. Nema nikakve sumnje da Stepan II namjerava
iskoristiti ovo tobonje katoli ko revnovanje u politi ke svrbe! On toboe
eli mudro izabranom enom provesti poja anu akciju protiv bosanskih
heretika, a zapravo je rije o njegovu politi kom poloaju koji treba oja ati.
U tu mu se svrhu ne ini sveta la o namjeravanom progonu heretika
nimalo grenom. Ta ako i ovi Hrvati i avinjonski dvor zaista misle da e on
u vlastitoj zemlji organizirati kriarski rat, utoliko bolje. Onda ih jednostavno treba prevariti. S druge strane, ako mu Mladin II i nije povjerovao, ipak
je pisao papi i to zbog sebe, jer mu se pruila jedinstvena prilika da se pred
glavarom itava kr anstva pohvali kako je on upravo taj bosanski ban u
ijoj e se zemlji provoditi to unitavanje heretika. T gdje bi se ina e i
mogao hvaliti da je on, a ne mladi sin banov pravi ban? ini se, uostalom,
da je mladi Stepan II vukao za nos i papu Ivana XXII i svoga zatitnika, jer
do namjeravane enidbe nikad nije ni dolo. S druge nam se strane ini da
se i Mladin II inio smijenim pred papom Ivanom XXII. Ako i nisu znali
pravu situaciju u Bosni, morali su na papinskom dvoru postaviti pitanje
zato taj mladi koji sjedi na o evu mjestu nema i njegovu bansku ast.
Stoga nam se ini da Mladin II ovakvim postupkom otkriva, a ne prikriva
neuspjeh svoje politike u Bosni. Valja mu dodue priznati da se nije poveo
za ocem koji se sve do smrti nije htio odre i naslova dominus Bosne, ali
ipak ni njegova banska titula nije bila manje prazna. Vjerujemo da se mladi
ban Stepan II obratio na njega samo zato to je znao za dobre odnose
Bribiraca s papinstvom.
ini nam se da se na kraju i sam Mladin II pomirio s takvim stanjem u
Bosni. Ipak, njegova ljubav prema Kotromani ima nije ila tako daleko da
bi i pred papom priznao svoj neuspjeh. Zato 1318. g. pravi bosanski ban
mora nestati, a na njegovo se mjesto postavlja - bar prema papinstvu Mladin II. Uostalom, o povu enom Mladinovu odnosu prema Stepanovoj
Bosni svjedo e na svoj na in, kako emo jo pokazati, naslovi s kojima se
mladi ban Stepan II pojavljuje na historijskoj pozornici odmah nakon
Mladinova uklanjanja.
163
No, da je Mladinov bosanski banat prazni naslov, svjedo i i promijenjeni odnos Hrvatinova sina Vukoslava prema njemu!
Naime, sa stajalita bosanskog bana Stepana II Hrvatin i njegovi sinovi
su nevjernici jer su se povezali s hrvatskim gospodinom! Me utim, knez
Vukoslav, Hrvatinov sin, dobro uvi a kako je vlast Bribiraca u Bosni
zapravo nejaka i zato jo za Pavlova ivota odlu i ostaviti hrvatskog
gospodina i prije i na stranu Stepana II. Ovaj ga nato u prvoj nama danas
poznatoj darovnici koju L. Thlloczy datira oko 1322. g. hvali zbog toga
koraka jere ostavi hrvatskoga gospodina i Bapi a.55 Bapi i su po svoj
prilici Baboni i koji, kako smo izloili jo prije, od 1287. g. dre Zemlenik.
Me utim, u prilog naoj pretpostavci da su Donji krajevi nova kneevina
govori i pomanjkanje kneevskog naslova Hrvatina u spomenutoj Stepanovoj ispravi. Ban Stepan II ima u svom banskom naslovu, osim Usore i
Soli, i Donje kroje, zato ne e Hrvatinu priznati uzurpiranu vlast i naziva ga
-knezom klju kim! Zato je Vukoslav sin kneza klju koga Hrvatina. Nadalje,
kad knez Vukoslav 1315. g56 izdaje u Sanici vlastitu sudsku ispravu o
nagodbi nekih plemi a u Sanici, onda je njegova intitulacija prilago ena i
njegovu novom poloaju u Usori. Poto mu je Stepan II uzeo o eve Donje
kraje, Vukoslav se ne smije nazivati knezom Donjih krajeva, ali se ne e
odre i ni kneevskog naslova. Zato svoju ispravu po inje ovim rije ima:
Nos comes V(l) kosslaus filius comitis Huruatini, pa tako on i otac ostaju
knezovi bez knetva!
Stoga bismo smjeli zaklju iti da je po svoj prilici jo ban Pavao I - jer
samo on je hrvatski gospodin - izgubio saveznika i prijatelja u Donjim
krajevima, jer kad je Hrvatin umro, jedan od njegovih sinova prelazi na
stranu bosanskog bana Stjepana I. Vukoslav predaje Stepanu II upu
Banicu, s dva vrlo vana grada, naime, Klju em i Kotorom.
Dakako, zakletve kojima se mladi ban Stepan II kune Vukoslavu nisu
nita manje zvu ne od ranijih bribirskih. Jer Banicu i Vrbanu smije drati
Vukoslav sam, dakle bez svojih ro aka ili lanova obitelji. Zatim, ban
obe ava da e obje upe ostati Vukoslavu i njegovim potomcima dokole
je nae sjeme i naravno tako dugo dok mu je Vukoslav - veran. Ali, Stepan
II mora Vukoslavovu izdaju hrvatskog gospodina platiti skuplje nego to
je Hrvatin stajao Bribirce. On mora dopustiti Vukoslavu da da dohodak
kda ho e, a u obje upe smije postavljati svoje vladalce. Jedino je duan
za u injeni dar sluiti orujem, ali kako moe!
55
56
164
165
65
66
67
68
69
166
167
71 N. Klai , Izvori za hrvatsku povijest do 1526. godine, Zagreb 1972., str. 182 i d.
168
169
ma. Taj je spor rjeavao jo njegov otac Pavao. On dakako nema razloga da
na po etku svoga privilegija izmijeni svoje naslove. To ne rade ni oni vladari
koji su izgubili prijestolja i krune. Zato je jo uvijek Mladinus banus
Croattorum et Bosne. Takav e naslov, uostalom, zadrati do svoga pada.
Od po etka 1322. g. iben ani i Trogirani su na najboljem putu da zbace
Mladina II s banske stolice, to najtunije dolazi do izraaja u ugovoru
izme u Trogirana i Mladinova brata Pavla. On me u ostalim pristaje na to
da bude zapovjednikom vojske protiv brata. Ali, i najmla i brat Grgur je
tako er poticao iben ane protiv Mladina II. I kad je Venecija najzad
postigla svoj cilj i stavila oba grada pod svoju zatitu, dud Ivan Superancije javlja Spli anima kako je mleta ka zatita bila neophodna, jer je ban
okrutno bjesnio protiv dalmatinskih gradova nastoje i ih podvrgnuti svojem ropstvu.73 Moe li se nazvati slu ajem da Mladinov brat Pavao koji
sklapa, kako spomenusmo, ugovor s Trogiranima, uop e ne pomilja na
Mladinovu bosansku, nego samo hrvatsku bansku stolicu?
Mladin, me utim, nesmetano rjeava hrvatske poslove. Tako jo u
velja i 1322. g.74 odrava sud u Ratanima presu uju i me u lanovima
porodice Perkal. Ondje su uz njega: rogovski opat Luka, Pavao knez
Kurjakovi , knez Gojslav Stipani , Bubanja Vojni iz Hlijevna, Iva Markov,
Hlape, sin upana Tole Lazni i a, Dragan sin Golubov Buganin, Ladislav
Gui i Hrano Gradinov Kuzmi . Ovo je Mladinova posljednja danas poznata isprava i zato nam je vano ustanoviti tko je u njegovoj pratnji nekoliko
mjeseci prije odlu ne bitke kod Blizne. Na prvom je mjestu, dakle najodli niji njegov dvorjanik, knez Pavao sin kneza Kurjaka od Krbave, a upravo
su Kurjakovi sinovi, prema pisanju Mihe Madijeva, ruili bana. Ne manje
zanimljiv je Gojslav Stipani koji bi mogao biti Hrvatinov ro ak. Napokon,
tre i dvorjanik je Bubanja Vojni koji nam dodue nije poblie poznat, ali
on je iz Hlijevna, pokrajine iz koje su doli Mladinovi najve i neprijatelji
Mihovilovi i.
Prema tome, slika politi kih odnosa na Mladinovu dvoru neposredno
pred njegov poraz kod Blizne je sve jasnija: na njegovu su dvoru od
hrvatskih velikaa jedan Kurjakovi i jedan hlivanjski odli nik, a od svih
bosanskih velikakih porodica prate ga, izgleda, samo neki Stipani i. I takav
sastav drutva je novi dokaz da je bosanski Mladinov banski naslov jo samo
ukras koji stavlja u svoje isprave.
73
74
170
171
Stoga, koliko god bismo eljeli da smijemo zaklju iti druga ije, ipak
moramo ustanoviti da Bribirci nisu uspjeli unijeti nijednu promjenu u
politi ki ivot Bosne i tako su zapravo oni i pomogli da su se Kotromani i
jo vie u vrstili ne samo na banskoj stolici, ve i u gospodstvu bosanskom!
172
poljupcem mira (ipsi dicto domino regi singulariter pacis osculum prestiterunt) u vr uje se taj odnos izme u vazala i seniora.79 Sve se to odvija
javno, jer oko 1308. g. su se velikai u ugarskom kraljevstvu javno morali
o itovati priznaju li Karla I za vladara ili ne. Stoga Klai nije nenamjerno
sveo odnos izme u ugarskog vladara i bosanskog bana na privatne dogovore, kao to je bio onaj 1323. g. kad kralj Karlo dade Stjepanu Kotromani u za enu jednu dalju ro akinju svoje supruge, po imenu Jelisavu, k er
kujavskog vojvode Kazimira.80 Opravdan je zaklju ak da se ovom enidbom die znatno ugled bana Stjepana, ali trebalo je, po naem miljenju,
upotrijebiti i podatke Poljske kronike o tadanjem poloaju bana Stepana
II u Bosni. Naime, spomenuti poljski kroni ar Ivan rnkov tvrdi da je
kujavski vojvoda Kazimir imao mnogo sinova i k eri, ali mu je ostao samo
Vladislav et una filia, que per dominam Elisabetham reginam Ungarie,
amitam suam cuidam duci de Bosna data fuit in uxorem.81
Prema tome, Karlova ena namjerno izabire bosanskom vladaru (kroni ar ga zove dux, a ne banus) svoju ro akinju za enu jer eli da se
Anuvinci i Kotromani i ro a ki poveu, pa je i to jedan od dokaza da je
Stepan II samostalan vladar i poznat i u poljskim politi kim krugovima.
Klai dalje isti e kako bana Stepana II 1324. g. i Dubrov ani nazivaju
preuzvieni mu i gospodin Stjepan, vojvoda Usore, Bosne, Soli i premnogih drugih mjesta, i alju mu svoje poslanike i mite ga darovi vriednimi
150 perpera, samo da im nadalje ostane sklon i prijazan.82 Da bi pokazao
kako je zaista odli an poloaj bosanskog bana u 1324. god. Klai upotrebljava i poznate podatke iz ugovora izme u Zadrana i Bribiraca, u kojem
Zadrani obe avaju da ne e dirati kralja ugarskoga, ob inu mleta ku i
bosanskoga bana Stjepana.83 Klai zatim opisuje kako je Stepan II prvi put
1324. g. iskoristio priliku i umieao se u posle hrvatske i dalmatinske,
naime, pomogao je prijatelju knezu Jurju II Bribircu protiv Nelipca koga i
sam nije elio vidjeti suvie jaka. No, nakon Jurjeva poraza pod Kninom
bosanske pomo ne ete pobjegoe ku i glavom bez obzira, to je toliko
ljuto peklo bana Stepana da za osvetu nastavi na svoju ruku borbu proti
Velipi u i njegovim saveznikom.84 Kako su Trogirani stali uz Nelipca,
79
80
81
82
83
84
Ove rije i zakletve su uzete iz Karlova proglaenja za kralja koje je proveo papin
poslanik kardinal Gentil 27. studenog 1308. g. CD IX, str. 236-240.
Poviest Bosne, str. 109.
N. dj., str. 109. bilj. 2.
N. dj., str. 109. bilj. 3.
N. dj., str. 109-110.
N. dj., str. 111.
173
Stepan ne uspijeva i zato je, kako dalje opisuje banovo djelovanje, ljuto
zamrzio na Nelipca, a jo vie na Trogirane, njegove saveznike.
ini nam se da je Klai ipak propustio, opisuju i ta ratovanja, svoga
itaoca upozoriti da sve te pothvate u Hrvatskoj i Dalmaciji poduzima
Stepan II kao suvereni bosanski vladar, ne obaziru i se ni na koga, pa niti
na nosioca krune sv. Stjepana, koji mu je posredovao pri enidbi s poljskom
kneginjom! Isti autor zatim opisuje kako se ban Stepan svojevoljno pridruio slavonskom banu Mikcu koga je Karlo I poslao na Nelipca. Historijski
vjeran je i Klai ev prikaz na ina na koji Humska zemlja sa Krajinom i
Zavrjem spade pod Bosnu.85 On dodue ne zna kako je Stepan doao do
Huma, ali se poziva na injenicu da ga trogirski knez 1326. g. naziva
knezom humske zemlje, pa zato nije nevjerojatno mnienje onih, koji
tvrde, da je prije toga vladao humskom zemljom neki knez Nikola pod
vrhovnitvom srbskim; ban Stjepan da je kneza Nikolu svladao i Hum
zauzeo, a Nikoli knezu da je dao za enu sestru Katarinu, koja mu rodi
sinove Bogiu i Vladislava Nikoli a. Ova vijest je to vjerojatnija, to se
kasnije g. 1347. zaista bra a Vladislav i Bogia spominju kao vlastela
humska, a uza to se naro ito kae, da su ne aci bana Stjepana.86 Klai
nadalje prati Stepanova osvajanja prikazuju i kako je zavladao itavim
podru jem od Cetine do Neretve. Poto je prikazao kakav je bio banov
odnos prema Dubrovniku, prelazi na prikaz vjerskih odnoaja u Bosni da
bi se zaustavio na 1340. g. kad prema njemu Stepan prianja uz rimsku
crkvu.87 Za vladanja Ludovika Stepan se upli e po drugi put u hrvatske
poslove. U pretposljednjem poglavlju obra en je Stepanov odnos prema
caru Duanu, a posljednje poglavlje posve eno je posljednjim dnevima
Stjepana Kotromani a.88
Za problem o kojem ovdje raspravljamo pitaju i se kakav je politi ki
poloaj bosanskog vladara u po etku XIV. st. nije nam nevano ustanoviti
kako je na taj problem gledao V. Klai . Ve smo se mogli uvjeriti da se odnos
prvoga Anuvinca i bana nije usudio prikazati kao vazalni ve kao prijateljski
i ro a ki, a to drugim rije ima zna i da je smatrao kako Bosna za Stepanova
banovanja nije bila podlona ugarskom vladaru.
Zato je Klai vrlo oprezan kad prikazuje na in na koji se ban Stepan
umijeao u odnos Ludovik-knez Ivani Nelip i . Naime, poto je Ludovik
85
86
87
88
174
175
vojni koj vjetini, nego Duanovoj urbi, a to nam se tako er ini opravdanim.
Napokon, Klai ev prikaz posljednjih dana Stepana II odgovara, kako
nam se ini, historijskoj stvarnosti. Stari se ban, pie on, povjeri posvema
kralju Ljudevitu95, a iz toga povjerenja potekla je, bez sumnje od strane
Ludovika, ideja o braku izme u lijepe banovne Elizabete i Anuvinca. Dakle,
izrazito politi ki brak o kojem itamo tako er u poljskom kroni aru
Dlugou. On pri a kako je ugarski kralj Ludovik, ne ak poljskoga kralja
Kazimira, oenio djevicu Elizabetu, k er bosanskog kralja Stjepana koga
zovu Hisupusban.96 enidba je sklopljena tek poto je papa odobrio tu
vezu. Klai pri a kako je sam ban bio pri enidbi i slavi svoje k eri u Budimu,
ali ne gledae dugo sre u svoje jedinice jer za tri mjeseca umire te bi
sahranjen u samostanu franjeva kom u Mileevu koji bjee sam utemeljio
i sagradio.97 Svojim banovanjem postavio je ban Stepan II, kako Klai s
pravom tvrdi, temelj kasnijoj bosanskoj dravi. Klai sluti da se ne e svi
histori ari sloiti s njegovim prikazom Stepanova banovanja, a moda niti
s njegovom ocjenom, pa zato na kraju i kae da o njegovoj politici moe
prema svom stanovitu suditi svatko kako ga je volja, nu jedno mu se mora
ipak priznati, da je naime umio tadanje zamraje upotriebiti na korist svoje
banovine.
Klai ev prikaz bosanske povijesti u prvoj polovici XIV. st. prvi je takav
napor ra en isklju ivo na izvornoj gra i i s dobrim poznavanjem op ega
politi kog okvira itava razdoblja, a to Klai u pomae u izotravanju op ih
pogleda. Stoga nam se ini da je njegov prikaz Stepanove Bosne vrlo dobar,
tovie, odli an, premda emo tu i tamo, analiziraju i jo i neke nove izvore,
pokuati pridonijeti jo slikovitijem prikazu toga krasnog razdoblja bosanske prolosti.
U ovom raspravljanju nije nam svrha, kako smo to ve nekoliko puta
naglasili, ulaziti u opsene historiografske prikaze i zato emo se tako er i
u ovom slu aju osvrnuti jo jedino na S. irkovi a, u prvom redu zato to
rezultati do kojih on dolazi u Istoriji srednjovekovne bosanske drave
predstavljaju najnovija gledita o tom razdoblju bosanske povijesti.
Prvom poglavlju IV. glave Uspon i irenje Bosne daje irkovi naslov
Oslobo enje od prevlasti ubi a.98 Nakon to smo upoznali kakvo je
95
96
97
98
176
177
178
su im ovi i poslali. Miha pie bani de Bosna, pa tako ne moe biti nikakve
sumnje u njegov podatak jer Miha, kako spomenusmo, proivljava bribirsku tragediju i, usput re eno, veseli joj se!
Prema tome, uzmemo li ovaj podatak doslovce nude nam se dva rjeenja: prvo, Miha zove bra u banovima zato to se op enito u Hrvatskoj i
Dalmaciji bosanski vladari nazivaju banovima, pa i onda kad imaju naslove
gospode ili vojvoda. Drugim rije ima, Stepanov brat Vladislav nije tada
pravi ban, nego mu je brat dao naslov kneza (kako se naziva u svojoj prvoj
ispravi), ali su ga u Dalmaciji svejedno smatrali banom i zato su ga tako i
zvali.
Ali, postoji i drugo rjeenje! Stepan je dao bratu usorski banat nad
kojim Mladin II koji se zvao bosanskim banom nije imao nikakvu vlast.
Naprotiv, Stepan sam je zadrao onaj bosanski naslov koji je nakon Pavlove
smrti bio slobodan, naime naslov gospodina. S obzirom na to da Vladislav
ostaje, kako emo jo vidjeti, za itava bratova vladanja i ivota samo knez,
moda je najvjerojatnije da je to bio i 1322. g. kad su bra a slala vojsku
hrvatskim velikaima.
Stepanovi naslovi oko 1322. g.106 Prema prvoj sa uvanoj Stepanovoj
ispravi on nosi ove vladarske naslove: Az sveti Grgur, a zovom ban Stepan,
sin gospodina bana Stepana, po milosti boiei gospodin vsem zemlam
bosinskim, i Soli, i Usore, i Dolnim kraem i Hlmske zemle gospodin i brat
moi knez Vladislav!
Ovaj naslov Stepanov ne doputa nikakve sumnje u opseg Stepanove
vlasti oko 1322. g. On je ban i gospodin, to zna i, kako smo ve prije isticali,
da je Stepan, po svoj prilici, jo za Mladinova banovanja u Bosni uzeo naslov
gospodina svih bosanskih zemalja, to to no odgovara Pavlovu naslovu
dominus tocius Bosne. Stepanov naslov dakle tuma imo ovako: on je
najprije gospodin u svim bosanskim zemljama, zatim isto tako i gospodin
humske zemlje, Usore, Soli i Donjih krajeva, a usto i ban, tako da su
njegovim vladarskim naslovima obuhva ene sve bosanske zemlje kojima
oko 1322. g. vlada.
Ponovimo osnovni sadraj spomenute isprave: ban Stepan i njegov brat
knez Vladislav daju knezu Vukoslavu, sinu klju koga kneza Hrvatina u
vje no nasljedstvo djedovinu, naime, dvije upe - Klju i Kotor - kao
nagradu za to to se iznevjerio hrvatskom gospodinu, dakle Bribircima i
preao na njihovu stranu.
106 Istraivanja, str. 403.
179
obe anja. Zato i dobiva, kako rekosmo, dve upe u dedinu i u isklad,
Banice i Vrbanu, ali i dva grada Klju i Kotor. On smije poklonjene upe
uivati kao dar, a Stepan i knez Vladislav mu ostavljaju da im slui orujem,
koliko moe naibole. Zatim, Vukoslav dobiva i Luce na slobodno uivanje
na deset godina i to zato to je iz toga kraja pristupio banu Stepanu.
Me utim, za samostalan poloaj Stepana gospodina bosanskog jo je
vanija druga darovnica istoga sadraja knezu Vukoslavu koja je pisana (a
sie pisanie svri se) u gosti velikoga hii u Radoslavi,107 dakle u ku i
hereti kog odli nika gosta Radoslava!
Ova druga darovnica je sadrajno neto skra ena, ali je za histori ara
dragocjen dokument o odnosu bra e Stepana i Vladislava prema hereti koj crkvi bosanskoj!
Az sveti Grgur, a zovom ban Stepan, gospodin bosnski i brat moi knez
Vladislav daju na znanje svim bosanskim zemljama da su dali veru i duu
otca nam gospodina bana i vseh roditel naih i svoio knezu Vukoslavu sinu
klju koga kneza Hrvatina i to: pred dedom velikim Radoslavom i pred
gostem velikim Radoslavom i pred starcem Radimirom i unborom i
Vl kom i pred vsom crkvom i pred Bosnom da ne u naju Vukoslav sun ni
pogublenik! Ne u ini li knez Vukoslav njima neko zlo, ne e ni oni njemu.
Osim toga, bra a obe avaju da ne e sluati klevete o njemu. Dogodi li se
da Vukoslav ipak u ne emu zgrei, neka stane pred dobre mueve da
se opravi, i ako nije kriv, Stepan i Vladislav mu ne e uzeti imovinu. A
dogodi li se da bra a prekre svoju rije bez njegove nevjere, neka se
smatraju odstupnicima i ot boga i ot vere i da nam ne ot ine molitve i
materine i da sva druga Jude!
I na kraju mjesto zbivanja: I se se to ini na Moitri.
Prema tome, mjesto na kojem daju Stepan i Vladislav to obe anje,
zapravo zakletvu, u hii velikoga gosta Radoslava ne ostavlja u nama nikakvu
sumnju u to kakav je odnos Stepana i Vladislava prema hereti koj crkvi
bosanskoj. O ito je da i u javnom ivotu tadanje Bosne postoji jedna
crkva, dakle crkvena organizacija uz bosanske vladare na koju se oni, kako
se po svemu smije zaklju ivati i oslanjaju. Ona nije i politi ka snaga, jer
Stepan i Vladislav naru uju kneza Vukoslava u ku u gosta Radoslava pred
najvanije predstavnike hereti ke crkve bosanske - velikog djeda, velikog
gosta i dvojicu staraca - kako bi i oni bili nijemi svjedoci Stepanove i
Vladislavove vere, ali ne i jamci!
107 N. dj., str. 404-405.
181
Vrlo je karakteristi no da najvii predstavnici bosanske crkve ne polau nikakvu zakletvu, ali da je spomenuta crkva u to doba stvar nekolicine
zagrijanih heretika, a ne u nekom smislu priznata crkvena organizacija,
Stepan i Vukoslav ne bi u Radoslavovoj hii imali to traiti.
Tako su bez sumnje davno prije toga prvog doma eg svjedo anstva o
postojanju bosanske hereti ke crkve svi njezini poglavari stajali vrsto uz
bosanske vladare, podupiru i najvjerojatnije njihovu politiku. Kao da su se
opet vratila ona vremena bana Kulina tako er gospodina, koji je u jedinoj
dosad poznatoj katoli koj akciji protiv heretika spaavao i spasio poglavare
i glavne sve enike te hereti ke crkve. U tu skladnu zajednicu bosanskih
vladara i predstavnika hereti ke crkve nisu mogli izvana prodrijeti niti
Bribirci, a kamoli Arpadovi i ili Anuvinci, i tu je bila njihova zajedni ka
jakost.
Tako zahvaljuju i podacima ove jedinstvene isprave - naalost jedine
takve vrste u bogatom bosanskom izvornom materijalu - razjanjena je, ini
mi se, zagonetka oko poloaja hereti ke bosanske crkve prema vladaru, i
obrnuto. Vladar koji crkvu pazi i mazi ve vie od sto godina, o ekuje od
lanova ove crkve da e i oni njega poduprijeti. U tom duhovitom dvojstvu
bosanskih vladara u XIII. i XIV. st. lei, po svoj prilici, jedna od tajni njihova
uspjeha. Sude i, naime, po podacima ove isprave vladari su kod ku e vrsto
stajali uz crkvu bosansku, ali su prema vani, izvan svoje zemlje, uvijek
djelovali i nastupali kao katolici. Oni se ni u ku i velikog gosta Radoslava
ne odri u svojih svetaca! No, ini nam se da je ono otvoreno katoli ko lice
bosanskih vladara koje je i otvoreno gledalo katoli ki i nekatoli ki svijet
oko sebe, bilo isto tako vano kao i ono drugo, hereticima prijazno koje
dodue nije ilo tako daleko da predstavnike hereti ke crkve zove na svoj
dvor, ali je ipak znalo da e uvijek imati uz sebe tu crkvu. Jer ona ne moe
biti drugo do bosanska crkva, vladarska, ugledna i nenametljiva, crkva s
kojom moe sura ivati bez bojazni da te njezini prelati istjeraju s prijestolja. I veliki djedovi ove hereti ke crkve su dobro znali od po etka XIII. st.
da poloaj koji su stekli pod zatitom bosanskih vladara nisu mogli imati
ni u jednoj drugoj susjednoj zemlji ili dravi. Tako su bosanski vladari bez
utjecaja i mijeanja i, to je jo vanije, suparnitva visokih katoli kih
prelata (koje su im htjeli nametnuti Arpadovi i) rjeavali na svom dvoru
sami svoje dravne poslove, a to je najvanije, nisu morali dijeliti vlast niti
maziti razli ite biskupe ili opate koji su nerijetko u susjedstvu pokapali
vladare ili im bar ogor avali ivot. Dvor Stepana i Vladislava tipi no je
viteko svjetovno drutvo, jer lanovi crkve bosanske, one hereti ke, nisu
ulazili u dravno vije e, a bosanski su biskupi bili na sre u bosanskih
vladara dosta daleko od njihovih dvorova.
182
183
184
CD X, str. 35-37.
CD X, str. 494.
CD X, str. 559.
Istraivanja, str. 407.
185
186
187
188
1. Literatura
Vie ne bi smjelo biti sumnje u izvanredan politi ki poloaj bana
Stepana II koji je na kraju i svoju k er vidio na prijestolju sv. Stjepana, pa
u na elu ne bi trebalo druga iji odnos Anuvinca o ekivati i prema Stepanovu sinovcu i nasljedniku Tvrtku. Me utim, jasno je i to da u politi kom
ivotu historijsko pravo esto mora uzmaknuti pred pravom ja ega, a da su
ovakve promjene kakva je nastala kad je uglednog starog bana zamijenio
neiskusni mladi dobra prilika za susjedsku, pa makar i ro a ku intervenciju. Osim Tvrtkove mladosti - uostalom, on je istih godina kao i Ludovik
Anuvinac, po svojoj eni njegov najblii ro ak - nevolje e mu donijeti sad
ve uobi ajena porodi na skupnovlada koju je njegov stric Stepan, zahvaljuju i najvie Tvrtkovu ocu Vladislavu, tako odli no rijeio.
Ali, kao da Tvrtko upravo u tom pitanju mora pla ati zaostale dugove!
Svoje prve isprave ne izdaje sam ve se uz njega na banskoj stolici guraju1
otac knez Vladislav, majka gospoja kneginja Jelena i brat knez Vukac!2
Zato vie nema traga onoj podnoljivoj skupnovladi velikoslavnoga gospodina bana Stepana i njegova brata Vladislava. Knez Vladislav je predugo
ekao da sada ne bi uz svoga dje aka sjeo na bansku stolicu, ali zadrao je
svoj skromni kneevski naslov. Uostalom, on i nije mogao dugo smetati ili
utjecati na dravne poslove jer ga ve idu e, 1354. g., nestaje. Ali, ostala je
Tvrtkova majka Jelena i njegov brat Vukac, koji e, kako e se vidjeti, imati
sve do 1366. g. presudan utjecaj na samoga Tvrtka i na politi ki poloaj
bosanskih zemalja uop e.
Smatram, me utim, da je Tvrtko, koji je najvie podigao ugled i vlast
bosanskih vladara, samo zbog ponaanja svoga brata Vukca bio u isto
vrijeme i jedini bosanski vladar koji je bio prisiljen moliti milost ugarskog
vladara\ Ta kratka ugarska milost se dodue uop e nije osjetila u politi kom ivotu zemlje i nije imala nikakve politi ke posljedice za Tvrtka, ali bilo
bi nehistorijski kad bismo preutjeli to kratko veselje ugarskog vladara koji
1
U izvorima se ime Tvrtkova brata pie razli ito, uglavnom deminutivna forma, pa smo
se i mi odlu ili za oblik Vukac.
189
190
5
6
7
8
9
10
191
preuze ulogu, koju je neko igrao srbski kraljevi Vukan proti bratu svomu
Stjepanu Nemanji u.11 Naime, on pokuava pridobiti za sebe, a protiv
Tvrtka, papu Urbana V, ali i kralja Ludovika. Ne postie nita jer se kralj
Ljudevit nije maknuo na ta (papinska) pisma.12 Tako se od 1370. g. Tvrtku
nije vie bilo bojati doma ih prevrata, ve je po am od g. 1370. mogao
raditi oko utvr enja i irenja svoje vlasti.
Prema tome, Klai je vrlo dobro razabrao da do Tvrtkove pokornosti
ugarskom vladaru dolazi uglavnom zbog porodi nih neprilika koje Tvrtko
ipak uspijeva nadvladati. Oduevljen Tvrtkovim kasnijim vladanjem, Klai
e ovako ocijeniti ovo prvo razdoblje njegove vladavine: Bore se kroz
sedamnaest godina proti mnogobrojnim neprijateljem svojim, nadhrva ih
Tvrtko redomice i utvrdi sretno svoju vlast. Da nije nikada vie za ivota
svoga nita drugo u inio ve bi ovo dosta bilo, jer dovoljno pokazuje
neobi an duh i neustraivu volju njegovu. Ova je borba uza to bila po njega
i koristna. Bijae to vikao ve od mladih godina vazda oprezu, borbi i
stradanju; pa tako se od neizkusna mladi a razvije zrio, izkusan i odli an
mu, koji je umio dobro razmiljati, zrelo odlu ivati, a i neustraivo i
dosljedno svoje odluke izvoditi.
Razmatraju i isti odnos Ludovik - Tvrtko u Povijesti Hrvata smatra
da je Tvrtkov poloaj od po etka vladanja bio vrlo teak jer je toboe
ugarski kralj uz teke pogodbe potvrdio Tvrtka u banskoj asti.13 On ga
je ne samo skrio, nego je kroza nj nastojao ovladati i onim dijelom
Hrvatske, koji se sve er otimao njegovoj vlasti. Stoga je moda po
Ludovikovoj zapovijedi Tvrtko iao s majkom 1355. g. u Hrvatsku. Po etkom 1357. g. Ludovik ga je ve posve sku io jer mu je oduzeo Hum i
primorao ga na vje itu vjernost.14 Tvrtko je otad posve sku en i potiten. No, 1363. g., ne zna se zato, pomrsili su se ra uni izme u Ludovika
i njegova kletvenika,15 pa Ludovik vodi rat na Bosnu, ali s politi kih
razloga. Ipak vojne 1363. g. ne donose u ena uspjeha,16 pa nije nevjerojatno, misli Klai , da je Ludovik po eo buniti protiv bana bosansku
vlastelu tako da 1366. g. izbija velika buna kojoj se pridruuje i Tvrtkov brat
Vukac i buntovna vlastela predvo ena Dabii ima. Kad se milo u Ludovika
11
12
13
14
15
16
192
Tvrtko vra a u zemlju, ima jo posve slabu vlast, tako da se tek poto je
Ludovik sjeo na poljsko prijestolje okoristio njegovim nehajem.17
Prema tome, Klai i u ovom novom prikazu ostaje uglavnom na prijanjem miljenju o vrlo tekom poloaju Tvrtka u prvo doba njegove vladavine.18
S. irkovi posve druga ije pristupa prikazu po etaka ban Tvrtka.
Prije svega, uvjeren je da je ban Stepan II sklopio o i kao lojalni vazal
koji dodue nije imao prilike isprobavati tu lojalnost jer je postao tast
svoga tobonjega sizerena. Dok se tako ne bismo sloili s irkovi em u
prikazu njegova odnosa prema ugarskom vladaru, ini se da ima pravo kad
tvdi da Tvrtko u po etku vlada u senci svoga oca, no ne zbog patrimonijalnog shva anja!19 Isti autor misli da Tvrtkova majka Jelena putuje s
mla im sinom Vukcom u Ugarsku zato da ishodi potvrdu i saglasnost sa
promenom na banskom prestolu. Tvrtkovo mijeanje u hrvatsko-dalmatinske poslove 1355. g. bilo je po irkovi u bezuspjeno zato to on tada
nije ni samostalni gospodar, ali ni odlu an izvrilac kraljevih planova
ve prosto ro ak koji se trudio da dobije neki deo nasledstva i s kojim se
na ugarskoj strani ra unalo da bi mogao poja ati vojsku upravljenu protiv
Zadra.20 irkovi se nije zapitao: ako je Tvrtko zaista u to vrijeme Ludovikov vjerni vazal, kako se moglo dogoditi da je u Velikom drugom mleta kom ratu ostao po strani? Ne bih se usudila ustvrditi da je to zato to je
Bosna potisnuta na drugostepeni poloaj, a jo manje da je tadanji
Tvrtkov poloaj rezultat svesne politike ugarskog kralja. A najmanje je
nekadanje kraljevsko pravo vrijedilo za Bosnu, kako to tvrdi irkovi , jer
emo pokazati po kojem pravu zahtijeva Ludovik nekadanje hrvatske
zemlje. Smatramo tako er da irkovi u ne polazi za rukom protuma iti po
kojem pravu trai Ludovik od bana Hum, a ne ini nam se prihvatljivim i
njegovo obrazloenje o usorskom i bosanskom banatu.21 Nije nam poznato
na kojim izvornim podacima zasniva svoj zaklju ak da je oko 1357. g. Tvrtko
pokazivao svoju pot injenost ugarskom vladaru kao 'svome gospodaru'
vie nego ranije. Zato se ni s njegovim ni s ranije izloenim miljenjem V.
Klai a o karakteru Tvrtkove po etne vladavine ne moemo sloiti.
17
18
19
20
21
193
23
194
195
30
J. idak, Studije o crkvi bosanskoj i bogumilstvu, Zagreb 1975, str. 254 (dalje =
Studije).
196
197
si vek i u priduti. I da je Jude pri estnik koi sina boja prida na raspetje. I
da mu dua pojde u onu genu koju je Bog ugotovo avolu.
Se pisa dneka(!) Draeslav gospodina bana Tvrtka nadvorni.32
J. idak koji je posljednji pisao o vjerodostojnosti ove isprave mislio je
da moe irkovi eve sumnje, prije svega u neobi nu intitulaciju razbiti
pretpostavkom da je rije o pogreci prepisiva a zacijelo samog Vitezovia.33 Dakako, najlake je grube pogreke falsifikata koje nam smetaju
proglasiti pogrekom prepisiva a. Takvim se naime izgovorom moe protuma iti odnosno opravdati svaka pogreka. Za kriti kog histori ara je
takva pogreka (srbski umjesto usorski!) razlog za temeljitu sumnju.
idak zatim, ele i po svaku cijenu obraniti vjerodostojnost ove isprave,
polazi s apriornog stajalita da ova isprava ni po emu ne daje utisak
falsifikata,34 a da za pitanje njezine vjerodostojnosti nije toliko vaan
njezin sadraj nego pojedini diplomati ki elementi, to je nesmisao.
Okre u i tako dokazni postupak na glavu, ne ispituje uop e sadraj isprave
koji je u ovom slu aju jedini mjerodavan, nego se zabavlja prebrojavanjem
svjedoka u Tvrtkovoj ispravi iz 1366. g. i u ovoj, pa dolazi, posve razumljivo,
do zaklju ka da se broj svjedoka donekle podudara (jer, od dvanaest
svjedoka u ispravi Rajkovi ima nalaze se sedmorica u Tvrtkovoj iz 1366. g.).
I umjesto da ga ta sli nost dovede na misao da je upravo isprava iz 1366.
g. koja je vjerodostojna, posluila falsifikatom kao predloak za sastavljanje
krivotvorine. idaka sve to upu uje na zaklju ak da je isprava Rajkovi u
nastala nedugo poslije 1366. g.!
I ne vide i da pred sobom ima u najmanju ruku sumnjivu ispravu koja
je nastala upotrebom autenti nog predloka, idak, samo na osnovi jedne
diplomati ke formule, tvrdi da je ta darovnica - vjerodostojna. Vrte i se
tako u za aranom krugu, ne dodirnuvi uop e, ponavljamo, sadraj isprave,
stvara dalekosene zaklju ke o poloaju hereti ke crkve bosanske oko
1370. g. Ova crkva ima toboe dominantan poloaj u doba kada Bosnom
vlada ban koji je katoli ke vjere i kada pape nastoje da, prvenstveno s
pomo u franjeva ke vikarije, oja aju utjecaj katolicizma u toj 'nevjerni koj'
zemlji.35
32
33
34
35
199
teta zaista to idak nije imao vie strpljivosti i vjetine pri ispitivanju
ove tobonje darovnice. Ta nije svejedno prikaemo li najve eg bosanskog
vladara kao neko nerazumno katoli ko bi e koje toboe i u javnoj ispravi
priznaje da je lanovima hereti ke crkve dopustio da se mijeaju u njegove
dravne poslove. Pitamo se uvijek iznova: kakav bi Tvrtko bio vladar, i to
katoli ki vladar, koji bi dopustio da hereti ka crkva ima u njegovoj zemlji
dominantan poloaj? A kad se ve idak odlu io da tu crkvu tako opie,
onda je najmanje to se od njega trailo da svoju tvrdnju opravda sadrajem
te tobonje Tvrtkove darovnice.
Pokuajmo, dakle, i i druga ijim putem. Svaki histori ar, naime, koji
ima neko iskustvo u ispitivanju diplomati kog materijala, zna da je vrlo
vana tradicija isprava. I ako ustanovi da najstariji tekst isprave koju ispituje
potje e tek iz posljednjih godina XVII. st. i da prepisiva (Vitezovi ) ne kae
odakle je tu ispravu prepisao, to e ga sigurno upozoriti na oprez. Mora da
je postojao neki razlog tako kasnom postanju isprave. idak je mislio da u
prilog Vitezovi eva ispravnog prepisivanja svjedo i injenica da je Vitezovi
prepisao etiri isprave od kojih su dvije bile u originalu!36
Spomenuli smo, me utim, da idaku najvie zamjeramo to to uop e
nije ispitivao sadraj isprave. Pokuajmo to nadoknaditi.
Prvo to upada u o i jest prera ena intitulacija! Od imeni kog oblika
zemalja u ispravi iz 1366.g. (Bosna, Soli, Usora, Dolni kraji i Podrinje)
stvoren je pridjevni oblik i to na vrlo nespretan i pogrean na in. Zatim nije
teko do i do zaklju ka da je intitulacija isprave iz 1366. g. posluila
falsifikatu, a nikako obrnuto. Izostavljeni su, na primjer, Donji kraji jer nije
bilo lako iz njih na initi pridjevni oblik. Zatim, po etak teksta je ponovno
pogrean: stvorih milost svoju gospodsku originala prebacuje u tre e lice
(satvori milost svoju), pa se mora zatim vratiti opet na 1. lice (moje matere),
to Draeslav kao dugogodinji pisar dvojice banova nikad ne bi u inio.
Potpuno je tu na in izraavanja u nastavku teksta kad Tvrtko s lanovima
svoje obitelji toboe dva puta zahvaljuje Rajkovi ima za u injenu uslugu.
Hvala je nepotrebna zato to e za uslugu dobiti tri sela. To ponavljanje o
hvali je pogreka! Zatim slijedi umetak o predaji Stepana crkvi bosanskoj
zajedno s njegovim selima u toboe veru dedinju i da mu se vera
krstjanska ne moe svr i. to to zna i? Zna i li to da je Tvrtko velikaa koji
mu je na inio uslugu za nagradu predao crkvi bosanskoj? Kako to uop e
moe biti kad je prema nastavku teksta Rajkovi u slubi Tvrtka ili njegova
brata Vukca. I oni mu daju veru da mu se ne e nita dogoditi ako prije e
36 N. dj., str. 253.
200
jednoga brata drugome. Isto je tako sasvim razumljivo da mu sva tri lana
porodice obe avaju da ne e biti suanj, tako da je ponovni umetak o crkvi
bosanskoj nesmisao.
ini nam se prema tome da u sva tri umetka crkva bosanska upada u
tekst isprave kao potpuno suvina. Jer Tvrtko nije mogao Rajkovi a nagraditi na taj na in da ga je predao djedu bosanske crkve. Zatim, niti djed niti
strojnici nisu imali pravo suditi bosanskom velikau, jer je to pravo pripadalo samo vladaru. Napokon, nemogu e je da se Tvrtko daju i vjeru
Rajkovi u da ne e biti suanj vee na postojanje crkve bosanske.
Stoga se osnovni sadraj ove krivotvorine moe razumjeti samo tada
ako se iz nje izbace suvini dodaci o crkvi bosanskoj. Valja dodue priznati
da je sastavlja ove nespretne krivotvorine iskvario predloak, po svoj prilici
autenti nu Tvrtkovu darovnicu, na mjestima tako beznadno, da je nemogu e o itati njezinu prvotnu formu.
ini se zato da bismo smjeli zaklju iti: u original Tvrtkove darovnice
umetnuta su tri odlomka o crkvi bosanskoj koje je nemogu e povezati s
preostalim dijelovima teksta. Ne ulazim sada u pitanje tko je to u inio i
kada - nije isklju eno daje to bio sam Vitezovi - ali je sigurno da podatke
ove krivotvorine kriti ki histori ar ne moe i ne smije upotrijebiti kao
svjedo anstvo za povijest Bosne sedamdesetih godina XVI. st.
Ne bismo se sloili s miljenjem da je djed crkve bosanske imao
izvanredan politi ki poloaj u Bosni, jer se takvo miljenje zasniva jedino
na ovoj ispravi Rajkovi ima. Drugo je dakako pitanje kakav poloaj ima
hereti ka crkva bosanska u XV. st., no to nije predmet nae rasprave.
Drugo, ne tako nevano pitanje za nau ocjenu Tvrtkova politi kog
poloaja je njegov odnos prema franjevcima tzv. bosanske vikarije.
Kad je J. idak 1955. g. pisao o franjeva kim Dubia iz 1372-3. g.,37
uklopio je u tu raspravu i kratak prikaz povijesti franjeva kog reda u Bosni.
ini se, me utim, da je to uradio bez samostalne analize cjelokupnog
izvornog materijala i da je to jedan od razloga zato je njegova izlaganja i
tvrdnje ponekad teko prihvatiti. Iznena uje, na primjer, svojom tvrdnjom
da je franjeva ka inkvizitorska sluba po ela ve 1291. g.,38 jer se poziva na
pismo i odgovor pape Nikole IV kralju Dragutinu kao dokaz da su tada
poslana u Bosnu zaista dvojica inkvizitora. A mogli smo se uvjeriti da je
sa uvano pismo franjeva kom provincijalu39, ali uop e ne znamo je li on
37
38
39
201
ikad posluao papinu elju. Zatim, idak ne razlikuje Dragutinovu i Elizabetinu politiku od stvarnoga stanja - Dragutin bi traio da franjevci idu u
zemlju njegova zeta! - i zato je zaista mogao povjerovati da su franjevci
poslani u Bosnu. Uostalom, vidjeli smo i to da papa Nikola IV uop e nema
pojma gdje je taj Dragutinov principat Bosna i kakvi su u njemu heretici.
Ondje, naime, za njegove pojmove ne borave patareni, nego u Bosni toboe
vlada infidelitatis error,40 ondje mnogi skre u s puta istine itd. Treba,
dakle, tu lanu podmuklost (dolosam astutiam) iskorijeniti kako ne bi
nakodila ortodoksnoj crkvi. Na kraju, na ovako maglovito pismo provincijal se po svoj prilici uop e nije pokrenuo. Jo manje bismo smjeli tvrditi,
kako to ini idak, da se ustanova dvojice franjeva kih inkvizitora ve
krajem XIII. st. u Bosni u vrstila! Navodno ju je obnovio i u vrstio Bonifacije VIII. To no je dodue da se spomenuti papa obra a provincijalu koji
upravlja sklavonskom pokrajinom, ali nije tajna kako on zamilja tu
pokrajinu. Vidjeli smo da on namjerava iskorijeniti tu hereti ku kugu u
Srbiji, Rakoj, Dalmaciji, Hrvatskoj, Bosni i u Istri, ali i u dra koj, barskoj,
splitskoj i zadarskoj nadbiskupiji!41 Dakle, neka provincijal poalje u te
zemlje zgodne ljude! Kad ih na e, ne prije, dobit e od pape zgodne ljude
kojima e povjeriti inkvizitorski posao. Prema tome, pape krajem XIII. st.
uop e ne misle na bosanske heretike i neku franjeva ku misiju u toj zemlji,
tovie, vrlo vjerojatno ni oni, a jo manje franjevci ne znaju nita o Bosni.
Stoga je prenagao zaklju ak da se franjevci nisu ograni ili samo na sjeveroisto ni dio Bosne42 (toboe Dragutinovu zemlju) tako da je toboe papa
Ivan XXII trebao pomo i inkvizitoru Fabijanu koga je auctoritate apostolica poslao u Bosnu. Ne itaju i ponovno dovoljno pomno Ivanova pisma
od 5. lipnja 1325. g., idaku se doista moglo initi da je Fabijanova misija
u Bosni ve gotova stvar. Me utim, ve smo prije upozorili da papa Ivan
pie Karlu da se u njegovu principatu Bosni skupilo mnogo heretika i da
je u one strane poslao kao inkvizitora Fabijana, ali je zapovjedio i nobili
viro principi eiusdem principatus, qui sicut dictum est, tibi subiectum esse
dignoscitur da istjera heretike.43 Ve smo spominjali i to kako je papa
posve izgubio hrabrost kad je trebalo i u Bosnu pisati o tim hereticima.
Budu i da je pismo Stepanu II naslovio principi bosnensi, nije se uop e
usudio spomenuti Karlovo pismo, a bosanskog vladara moli i nalae mu da
40
41
42
43
202
Vidi str.
CD VII, str. 302.
N. dj., str. 227-228.
CD IX, str. 241-242.
203
204
205
59
206
61
207
zapravo takvom odlukom sankcionirao njegove neistine! I naravno sprijeio samome Lovri da izgura iz Bosne svoje protivnike.
Me utim, iz papina o itovanja (ad perpetuam rei memoriam)62 nije
mogu e posve jasno razabrati da li je Peregrin uop e tada u Bosni! Moda
gostuje u benediktinskom biogradskom samostanu, jer je iz toga samostana
Dominik koji zajedno s njim, kako smo vidjeli, treba da poalje ljude
skupljati desetinu po Bosni. Stoga se name e misao: nije li sam ban Stepan
II zavadio Lovru i Peregrina i na taj se na in rijeio obojice? To, dakako,
ne zna i da ban Stepan nije Peregrina upotrijebio vrlo korisno za sebe. Ve
smo govorili o tome kako je Peregrin banov poslanik 1346. g. u Veneciji.63
S druge strane, i mleta ka vlada hvali u travnju iste godine vrijednoga brata
Peregrina upravo zbog toga to je zasluan u njezinoj slubi (in nostris
serviciis) i zato, kako je ve re eno, predlae za njega nagradu. U mleta kom
se vije u razgovaralo i o tome da je Peregrin izrazio elju da ostane u
Veneciji jer se ondje odravao kapitul, ali vlada je smatrala da bi za nju bilo
bolje da se zajedno s njezinim poslanicima vrati banu quia poterit esse
multum utile factis nostris.64
Uostalom, da je Peregrin mleta ki pouzdanik, razabire se iz vije anja u
mleta kom velikom vije u 8. travnja 1346. g.65 kad je Stepanov poslanik
doao u Veneciju. Tada se mislilo poslati banu Stepanu robe u vrijednosti
od 1000 dukata, dok je predloeno da se njegovom poslaniku preda sto
dukata. Ipak je na kraju zaklju eno da se prije toga razgovara s bratom
Peregrinom (loquendo prius cum fratre Peregrino et aliis).
No, brat Peregrin nije po etkom 1346. g. kod bana Stepana u Bosni.
Kad u velja i iste godine ide poslanik mleta ki k banu u Bosnu,66 onda
dobiva strogu uputu: bilo gdje na e Peregrina, treba mu to no izloiti zato
ide k banu i ako mu Peregrin savjetuje da ne ide, neka ne ide, nego neka se
vrati u Veneciju. U Veneciji se tada pretpostavlja da bi Peregrin mogao biti
negdje u Dalmaciji, pa da postoji bojazan da ga poslanik uop e ne na e.
No, ako poslanik na e da bi se Peregrin htio posve vratiti k banu (si autem
dictus frater Peregrinus omnino redire ad banum vellet) neka se na
poslanik zadovolji takvom odlukom.
62
63
64
65
66
208
69
209
12. oujka 1349. g.70 preporu a za kninskoga biskupa, onda nam tek
postaje jasno kako je ban Stepan pod kraj svoga vladanja i ivota znao
uposliti duhovne osobe izvan svoje Bosne za svoje poslove, ali posve
razumljivo tako da se nitko od njih nije smio mijeati u crkvene poslove
njegove zemlje.
Stepanovo posredovanje za Peregrina je uspjeno i kako smo ve
pokazali, on je zaista postao bosanski biskup.
Kad dakle ponovno postavljamo toliko puta raspravljano pitanje da li
je za Peregrina osnovana bosanska vikarija, onda protiv miljenja cjelokupne historiografije i svoga ranijega uvjerenja ne bismo vie mogli odgovorili potvrdno! Za osnutak vikarije trebali bismo imati u rukama neke
dokumente iz Rima jer smo se mogli uvjeriti da Peregrin nije mogao ni smio
bez Rima pozvati u Bosnu nijednoga redovnika. Peregrin se najprije zabavljao diplomatskim poslovima bana Stepana II i u to se vrijeme nerado vra ao
u Bosnu, vrlo vjerojatno zato to mu je ta zemlja, neprijateljski prema
njemu kao strancu raspoloena, ulijevala mnogo straha. Kad ga je najzad
Stepan II zbog sebe pozvao natrag u zemlju, uspostavilo se da ne moe nita
uraditi bez ljudi koji znaju jezik Stepanovih podanika i zato se ban obratio
na Rim. Zato je izvan svake sumnje bila Stepanova ideja da se Peregrin
prebaci u susjednu Slavoniju, drugim rije ima da se onamo premjesti i
vikarijat, jer e tim premjetanjem za njegovu Bosnu posve nestati opasnost da se bilo koja katoli ka organizacija ugnijezdi u zemlju Osim toga
i biskup Peregrin ne e vie imati razloga da se bori za crkveno podru je u
banskoj zemlji jer bi teko dokazao da su njegovi predasnici uistinu imali
u njoj neka prava.
Takav razvitak doga aja kojima je, vjerujemo, upravljao ban Stepan II,
najduhovitije je rjeenje koje je bosanski vladar mogao na i. Sada su ve
dvije katoli ke crkvene organizacije - biskupija i franjeva ki vikarijat izvan njegove Bosne i same moraju snositi posljedice svoje eksteritorijalnosti! Ako su, naime, predstavnici obiju organizacija u drugoj dravi, onda
htjeli to oni priznati ili ne, pripadaju pod onoga vladara na ijem se
teritoriju nalaze, dakle pod ugarskog kralja! Bosanski vladar ne bi trebao
imati s njima nikakve veze. I zaista, kasnije emo pokazati kako je jo Tvrtko
u po etku svoje vladavine poao na savjetovanje k starom stri evu diplomatu biskupu Peregrinu i kako se tada naao uz biskupa u akovu i novi
vikar Franjo iz Firenze!
70 Listine III, str. 114.
210
211
74
Theiner
75
76
212
neka ona pomogne mla em sinu da ga stariji ipak prizna kao bana. I tako
e Vukac kao usorski ban biti mnogo slabiji, jer je usorski banat manji od
bosanskoga (kojemu su obi no priklju ene i sve ostale bosanske zemlje,
osim Usore). Iz kasnijeg e se naeg izlaganja zaista vidjeti da je majka Jelena
moda i od samoga po etka Tvrtkove vlasti stajala uz mla ega sina, po svoj
prilici uvjerena da je tako pravednije.
Zato, za razliku od spomenutog miljenja u historiografiji mislim da
Ludovik ima od po etka Tvrtkova vladanja dva privatna porodi na problema koje eli rijeiti onako kako njemu najvie odgovara: prvo, trait e od
bana Hum kao miraz svoje ene i drugo predloit e Tvrtku da vlada zajedno
sa svojim bratom Vukcem jer e tako i on biti sigurniji da se na obojicu
ro aka moe osloniti.
Sve to bi mogla ostati naa manje ili vie uspjena teoretska razmiljanja
kad ne bismo imali u rukama izvore koji napokon uvijek u historiografskim
problemima imaju posljednju rije .
Prema tome, to kau izvori o po ecima Tvrtkova vladanja?
Za pitanje kako i s kim je Tvrtko po eo vladati odlu na su
izvorna podatka:
etiri
79
214
zakon; na to mu
nastavlja: A tomu
Ivanovi , Vladislav
Dobrovoevi , Vlkc
Radoevi .80
Dok kod ovih svjedoka dobrih Bonjana nije pisar naveo iz kojega su
bosanskog kraja, u nastavku zakletve upisuje imena dvojice svjedoka koji
su iz Donjih krajeva: Ninoslav Novakovi i Stane Gapilovi . Zatim Draeslav
zapisuje imena dvojice pristava: jedan je ot dvora - Bogdan Belhani , a
drugi ot vladanija - Stepoe Hrvatini . Obojica su tako er s bra om.
Izvanredan podatak koji pokazuje da u tadanjoj Bosni postoje dva sudska
i, dakako, politi ka tijela: dvor i vladanje (kraljevstvo ili rusag, orsag
sabor) koji jednako odlu uju u vanim pravnim poslovima.
Zatim slijedi vrlo zanimljiva sankcija, prijetnja onima koji bi to porekli
i to svim mogu im svecima i bojim ugodnicima kao to je to uobi ajeno
u Draeslavovim listovima. Na kraju i datum temporale i geographicum:
A se se svri na Suhoj na Prozra ce, kda gredee gospodin ban Tvrtko i
prvo u Hlmsku zemlu.
Svaki se italac moe uvjeriti da su ovi podaci vrlo dragocjeni zbog toga
to otkrivaju kakva je situacija na dvoru i u Bosni neposredno nakon
Stepanove smrti. Brat pokojnog bana Vladislav pozvao je zajedno sa
svojom enom i sinovima najmanje dvanaest svjedoka, vjerojatno lanove
sabora ili dravnog vije a, da zajedni ki rijee molbu kneza Vlatka Vukoslavi a, Hrvatinova unuka, da mu se potvrde povlastice koje je uivao jo
njegov otac Vukoslav. Svjedoci su popisani samo po imenima, bez oznake
iz koje su bosanske pokrajine, po svoj prilici zato to je Draeslav zamoljen
da samo pribiljei o emu su s Vlatkom raspravljali. No, iako je Draeslav
posluao, ipak na kraju isprave nije mogao odoljeti i dodao je zaista bogatu
sankciju prekriteljima odredaba u ispravi. Osim svetaca koji proklinju
prestupnika pojavljuje se i Juda Iskariot koji je predao sina bojega na
raspetje za tridesetih srebrneh penezi!
Vrlo je vaan podatak ove isprave da je pisana u doba kad je Tvrtko iao
u Hum! Budu i da je humska zemlja bila jedno od spornih pitanja izme u
Ludovika i Kotromani a, stje e se dojam da su moda otac i mati, knez
Vladislav i kneginja Jelena upravo zato poslali sina najprije u Hum da ondje
Kotromani i u vrste svoju vlast. Za nas je vrlo vana spoznaja da ovu ispravu
pie ovjek koji je ve dugo u slubi dvora - bio je i Stepanov dijak - i vrlo
dobro poznaje prilike na dvoru te mu treba vjerovati.
80 Istraivanja, str. 409.
215
216
83
217
da je
misli
prijebi se
dakle
85
218
219
221
88
222
223
naem uvjerenju, moglo zna iti da je upravo Tvrtko bio taj koji je oduzeo
knezu Grguru utvrdu Bistricu i moda jo neke utvrde u Hlijevnu. Kako je
knez Grgur zaista jo u listopadu idu e, 1356. g., iv i pregovara, kako emo
vidjeti, s Ludovikom, to smo u tim podacima dobili odgovor na pitanje zato
Tvrtko ide s vojskom u Hlijevno i to ondje radi! Njemu bez sumnje polazi
za rukom zauzeti Grgurevu Bistricu, ali i itavo Hlijevno, jer oduzima
knezu Grguru vojvodsku asti Budu i da knez Grgur - koga Ludovik
oslovljava 1356. g. samo kao plemenita mua (nobilis vir) - tek nakon
godinu dana pregovara s ugarskim kraljem za Bistricu, opravdan je zakljuak da Tvrtko sve do kasne jeseni 1356. g. dri glavne utvrde u Hlijevnu!
Pitamo se, razumije se, da li je bosanski vladar imao na njih pravo?
No, tko je vojvoda hlijevanjski Grgur:
Kad 1332. g.91 ban Stepan II utvr uje zakon me u Bosnom i Dubrovnikom, onda se me u dostojanstvenicima koji ga prate u Dubrovnik na
drugom mjestu nalazi Veliki vojvoda Vladislav Galeki! A knez Grgur
Galei , optuen je 1349. g.92 u Trogiru da je poznatom trogirskom patriciju Josipu Cegi oteo neku stoku (38 volova, 60 ovaca i 4 magarca), to jo
sredinom 1353. g. nije bilo sre eno. Moda je po inio jo neke tete
dalmatinskim gradovima, a moda je ve tada pristajao uz Ludovika (i zato
napadao dalmatinske gradove), pa je Tvrtko naslijedivi strica, poao s
vojskom na njega oduzevi mu Hlijevno i Bistricu.
Trogirski knez pie tako er u Veneciju da je Tvrtko drao gradove
gospode Katarine, ali da je to bilo dogovoreno i da ih je u njegovo ime
preuzeo Novko Ciprijani .93
Tko je gospo a Katarina?
Ve je V. Klai 94 spominjao vlastohlepnu suprugu Pavla III Bribirca
koji je 1349. g. kad se odlu ivala sudbina bribirske batine (nakon smrti
Mladina III) bio upravitelj gradova Omia, Klisa i Skradina. Mladinov sin
Mladin IV je jo malodoban. Kad je Pavao III obolio, preuzela je djetetov
odgoj majka Jelena, sestra cara Duana, koja je od 1351. g. branila poput
lavice batinu svoga sina. Klai izlae kako je to bilo potrebno zato to se
u borbu za Mladinove gradove umijeala i spomenuta Katarina, ponosita
k i Mlet anina Ivana Dandula. Ako trogirski knez pie da je bilo dogovo91
92
93
94
224
CD X, str. 35.
CD XII, str. 162.
Listine III, str. 271.
Povijest Hrvata II, str. 120.
225
226
Dakle, sve troje - majka i sinovi - primaju rado Dubrovnik u svoju veru
gospodsku!
Ali Tvrtko, rekli bismo razo arani dje ak, koji je ve imao svoj mali
prsten pe atnjak kojim je pe atio svoja pisma, sada na kraju ovoga pisma
rezignirano biljei: Za svjedo anstvo ovu ispravu zape a enu pe atom
pokojnog bana Stepana predajemo i dajemo spomenutim plemi ima, opini istoga grada dubrova kog, zbog toga to sada jo nemamo vlastiti
pe at (quia ad presens nostrum proprium sigilum nondum habebamus).
Bit e to no da je Jelena nagovorila ili moda primorala Tvrtka da uzme
stri ev, a ne svoj pe at (koji je ve davno naru io) jer je tako ona dola vie
do izraaja kao najstarija u toj vladarskoj trojci.
Zimi 1355. g. borba za bribirsku batinu u Hrvatskoj primi e se kraju,
ali ne onakvom kakvom se nadao Ludovik I kad je Jelenu slao bratovljevoj
udovici u Klis da je nagovori neka ugarskom kralju preda bribirske utvrde.
I teko da bismo ita smjeli zamjeriti kneginji Jeleni (ona je k i kneza Jurja
II Bribirskog!) to nije posredovala pri Duanovoj sestri. Ta u tom slu aju
bratove najbolje utvrde, a to zna i najponosniji dio nekadanje bribirske
djedovine, doao bi u ruke Anuvinca, ovjeka iji otac je glavni krivac za
bribirsku nesre u. S druge strane, Katarina Dandolo je imala mnogo razloga
da pomogne svojoj Signoriji kojoj je bila vana svaka stopa zemlje u
Hrvatskoj i Dalmaciji. Ipak je na kraju imala najvaniju rije , kako smo
spomenuli, samo Mladinova udovica Jelena koja je Skradin i Klis predala
vojsci koju joj je u pomo poslao njezin brat. U prosincu 1355. g. srpska
vojska ulazi u oba grada. Ali, ve u sije nju 1356. g. potpisana je pogodba
prema kojoj vojvoda Juras predaje Skradin u ime srpskog cara - Mle anima!97
Spominjali smo kako je najkasnije u jesen 1355. g. Tvrtko bio primoran
popustiti majci i bratu prije svega zato to je politi ka situacija zahtijevala
skupljanje, a ne razbijanje porodi nih snaga.
No, treba da uzmemo u obzir jo jednu injenicu: negdje po etkom
1356. g. umro je Tvrtkov najodaniji ovjek, bosanski biskup Peregrin. On
moda ni prije nije mogao pomo i svom duhovnom sinu jer se nalazio
daleko od njega u Ugarskoj, na svojoj stolici u akovu. S njegovom smr u
izgubio je Tvrtko najja i oslonac svojoj samovladi. U velja i 1356. g.
Inocencije VI imenuje za Peregrinova nasljednika lektora bosanskog kaptola Petra98, o emu e kasnije biti jo neto govora.
97
98
227
99
228
Dakle, 30. oujka 1356. g.101 vadi Inocencije VI iz registra pape Ivana
XXII (tako er avinjonskog pape, 1316-1334) pismo ugarskim dominikancima koje je staro vie od dvadeset godina! Prepisuje ga toboe doslovce
i na taj na in ovjerovljuje. Na kraju prijepisa se osje a ponukanim da doda
kako taj njegov prijepis Ivanova pisma ima istu vrijednost kao i sam original.
Sto je sadraj toga, toboe Ivanova pisma? Ivanu XXII je toboe stalo da
vuci vie ne razdiru ovce u stadu Gospodnjem i eli iz vinograda Gospodnjeg iskorijeniti hereti ku zlo u, te zato nalae prioru provincijalu dominikanaca u Ugarskoj da poalje svoju bra u neka protiv svih onih
Transilvanaca, Bonjana i Slavena koji su heretici pozivaju po Ugarskoj
na kriarski rat!
Nema nikakve sumnje da su ovamo upali Bonjani samo zbog toga to
su bili odavno razvikani kao heretici i naravno zbog toga da se prikrije pravi
smisao poziva na kriarski rat.
Na koga je Inocencije VI stvarno ciljao kad je prepisivao ovu tobonju
Ivanovu ispravu pokazuje njegovo pismo koje 17. srpnja 1356. g.102 alje
mleta kom dudu Ivanu Gradoniku. Doznao je, pie mu papa, da su se on
i njegova vlada cum dei et fidei catholice inimicis et hostibus, rege aliisque
Rasensibus sismaticis et hereticis manifestis confederationem inistis et
ligam, illamque iuramenti interpositionibus et penarum adiectionibus
101 CD XII, str. 334-335.
102 Listine III, str. 327.
229
230
231
233
da se jedan brat uklanja iz Bosne! Kako je, nadalje, posve jasno da majka
zbog sebe ne e pustiti starijega sina koji je ve ban da ode u Ugarsku, izbor
je mogao pasti samo na Vukca. Drugim rije ima, ovakvim je uvjetima
Ludovik osigurao Tvrtkovu vlast u Bosni! A upravo to je bila i njegova
najvru a elja. S druge strane, ovi dje aci koji su negdje izvan Bosne kovali
planove o budu oj Tvrtkovoj vlasti, namjerno nisu predvidjeli nikakvo
mjesto u budu oj vladi kneginji Jeleni! Ona je jednostavno otpala kao i
Vukac!
Stoga je, mislim, Tvrtko morao biti zahvalan muu svoje sestri ne da ga
je takvim dogovorom vratio u politi ki ivot i elio mu omogu iti da vlada
posve sam.
I ini mi se da su i daljnje obaveze Tvrtkove prema Ludoviku (vjernost,
mogu a vojna dunost) bile vie pokri e i osiguranje za samoga Tvrtka
kojega sada ni majka ni brat ne smiju vie istjerati s vlasti. Tvrtku, vjerujemo,
i nije bilo u tim uvjetima teko obe ati da e progoniti heretike jer su
bosanski vladari imali dugogodinje iskustvo kako se postupa s onima koji
u ime toboe prave vjere dolaze plja kati zemlju. Napokon, ne moemo
govore i o ovom dogovoru mimoi i injenicu da Ludovik ne trai od Tvrtka
nita vie osim Huma, iako bi imao pravo postaviti zahtjev da mu vrati sve
one zemlje koje su bile nekad sastavni dio hrvatskoga kraljevstva (Hlijevno,
Duvno, Glamo itd.).
Zato nam se ini da smijemo ponoviti: taj je dogovor izme u ugarskog
i bosanskog vladara bio duhovit na in kako da se ovaj posljednji oslobodi
suvladara i sam zasjedne na bosansko prijestolje!
No, za ovaj i sli ne dogovore nije toliko bitno kako i to je dogovoreno,
nego to se od dogovorenoga moglo ostvariti.
Ali kad se Tvrtko vra a ku i, majka Jelena i brat Vukac razbijaju sve
njegove planove i njemu jednostavno ne preostaje drugo nego sjesti
ponovno na prijestolje uz njih. Prema tome, i Anuvinac se nije morao
drati dogovora, pa i on, kao i Tvrtko, snosi posljedice propalog dogovora.
Naime, Ludovik tek sada po inje Tvrtku otimati velikae i pretvarati ih u
svoje vazale!
Prve vijesti o ovakvu Ludovikovu postupku potje u iz prolje a 1357.
g.114 Naime, sa uvana je biljeka o Ludovikovu pismu od 14. oujka koja je
vrlo nespretno sastavljena tako da se iz nje to no ne vidi kome je pismo
upu eno. Glasi: Lodovicus dei gratia rex Hungarie fidelibus suis Gregorio
114 CD XII, str. 396.
234
235
236
237
Ina e Ludovik uspijeva zavriti I. mleta ki rat sjajnim uspjehom. Zadarskim mirom koji je potpisan u velja i 1358. g. oslobo ena je itava isto na
jadranska obala od mleta ke vlasti te je ugarski vladar novi gospodar svih
krajeva od Kvarnera do granice grada Dra a.
Tako zadarski mir donosi velike promjene u korist Anuvinca, a najve a
koja je pogodila bosanskog vladara je gubitak onih prihoda i prava koja
je do tog vremena imao u Dubrovniku. Uvjeti pod kojima 27. svibnja 1358.
g.122 Ludovik u Viegradu prima pod svoju vlast grad Dubrovnik, ne
ostavljaju nas u sumnji kako Anuvinac ocjenjuje dotadanji bosansko-dubrova ki odnos. Najprije e, naravno, gra ani poloiti zakletvu vjernosti
novom vladaru. Ali ve u drugoj to ki ugovora o podlonosti kralj daje na
znanje Dubrov anima da e skupo pla ati novu slobodu. Naime, in Signum
subiectionis et recognicionis pla at e mu godinje 500 dukata, ali njemu
e otad davati i sve ono to su davali rakom kralju kao i 500 perpera koje
su davali bosanskom banu naem vjernom i to za otkup od njihova
mu enja! Ukratko: pla at e njemu sve to su bilo kome dotad pla ali. I na
kraju tipi no anuvinsko opravdanje i razlog zbog kojega e ubirati od njih
toliki novac: on e trebati taj novac zato da ih brani od spomenute gospode!
Stoga u ugovoru posebno i obe ava da e ih braniti od srpskog vladara i
bosanskog bana fidele nostro! I kao za neki inat alje Ludovik 3. lipnja
svoga savjetnika, bosanskog biskupa Petra, koji e od dubrova ke op ine
primiti zakletvu vjernosti.
Tako je Ludovik 1358. g. osamio Tvrtka oduzimaju i mu i dubrova ki
dohodak. Zanimljivo je da ugarski kralj uop e ne predvi a da bi moglo do i
do sukoba s bosanskim vladarom (kao na primjer sa srpskim) po svoj prilici
zato to Bosnu nakon zadarskog mira jednostavno smatra sastavnim dijelom svoga velikog regnuma, a bosanskog bana svojim vazalom. Vidjet emo
kakav e odgovor dobiti iz Bosne 1363. g. kad bude pokuao tu svoju teoriju
o anuvinskoj Bosni provesti u djelo.
No, zaustavimo se jo jednom na novim dubrova kim tributima. Kad
bismo naime povjerovali u dubrova ka obe anja u Viegradu o tome da e
novom vladaru davati sve to su dotad pla ali bilo kome izvan grada za
slobodu trgovine, onda bi nam se moglo initi da je kralj uistinu dobro
proao. Ali, dubrova ki poslanici nisu bili odve iskreni kad su to predlagali,
a Ludovik, opijem slavom zadarskog mira, mislio je samo na to kako je eto
doao trenutak da bosanskog bana pretvori u svoga vazala i usput mu
oduzme i dubrova ke prihode. Ljuto se prevario! Namire koje on i njegova
122 CD XII, str. 480-484.
239
ena daju kasnije Dubrov anima vie nego jasno potvr uju da su mu lukavi
dubrova ki poslanici na kraju pla ali samo 500 dukata, dakle svotu koju je
zaradio kao njihov gospodar. Uostalom, Dubrov ani koji su odli ni
trgovci nisu se ustru avali Ludoviku jednostavno odra unavati od one svote
koju je mislio dobiti iznad 500 dukata. Na primjer, kad se nisu mogli
obraniti od Vojislava Vojinovi a druga ije nego da mu plate, odmah su javili
u Viegrad da su Vojinovi u obe ali platiti 4000 perpera koji jasno vrijede
vie od 2000 florena njemu nedavno obe anih.123 Pritisak Vojislava Vojinovi a je posljedica Ludovikova rata na Srbe koji je on pokrenuo u jesen 1358.
g. On dodue nije mnogo u tom ratu uspio - osigurao je vlast nad Ma vom
- ali Vojinovi koji je baro rakoga kralja po inje, kako je rekao V. Klai ,
vra ati nemilo za nedrago,124 a to su onda najvie osjetili Dubrov ani.
Zato oni alju najprije poslanike samo Vojislavu i kralju odnosno palatinu
Nikoli Kontu,125 a na kraju se obra aju domino bano Chorvatie at bano
Bossine.126 Obojici javljaju da je Vojislav zadrao neke njihove trgovce i
robu. Osim toga, sada se knez pribliio gradu i mole obojicu da im
pomognu jer e ina e pregaziti njihovu astereju. Kasnije su obavijestili
Tvrtka i njegova brata da su platili Vojinovi u 4000 perpera.127
Ludovik se po svoj prilici potuio na drskost Srba na avinjonskom
dvoru, pa su tako ponovno oivjeli planovi o kriarskom ratu.
Premda nije imao nikakve nove vijesti o bosanskim hereticima, Inocencije VI se 23. travnja 1360. g.128 obra a bosanskom biskupu Petru i to zato
da mu pomogne u njegovoj inkvizicijskoj slubi! Neka se uspjeno bori
contra pravitatem hereticam in tuis civitate et diocesi Bosnensi. tovie,
smije, ako mu je to potrebno, upotrijebiti i auxilium brachii secularis,
dakle svjetovnu vojsku! Predvi ene kazne smije upotrijebiti i za grupe
heretika i pojedince. Ta sva prava mu samo potvr uje snagom ove svoje
isprave.
Tako Inocencije VI ili se pravi lud ili zaista ne zna da Petrova dijeceza
nije u Bosni i da bosanski biskup nema s pravom Bosnom nikakve veze. No,
ini se da je i za Petra bilo vano da iz Avignona ima vjerodostojnu potvrdu
o svojoj inkvizicijskoj slubi u Bosni, jer to moe dobro do i ne samo
njemu, nego i ugarskom kralju koga vjerno slui.
123
124
125
126
127
128
240
241
242
Bilo bi promaeno kad bismo u toj situaciji traili bilo kakvu krivicu i
na bosanskom vladaru. Nije dodue isklju eno da e Ludovik za vojne
nastojati pomo i Vukcu, kako bi oslabio Tvrtka, ali to su obiteljska pitanja
u koja se ugarski vladar ne treba mijeati. Osim toga, Ludovik je na sve
strane govorio kako je bosanski vladar njegov fidelis, iako taj njegov
bosanski vazal ne e niti uti za njega.
Posve odgovara vitekoj nagloj i nestrpljivoj udi mladoga Anuvinca ili
Gala (kako ga je zvao pisac Obsidio jadrensis Nikola Matafar) na in na koji
je na brzinu htio pokoriti svoje hereti ko kraljevstvo Bosnu. Namjeravao
je povesti i poveo je dvije velike vojske po svoj prilici uvjeren da s osvajanjem te zemlje ne e biti problema. Kao nekad, 1346. g., kad je pod
zadarskim bedemima izgubio mnogo svojih najboljih vitezova, jer nije htio
uvidjeti da se utvrde i jako utvr eni pomorski gradovi ne osvajaju konjicom.
Dodue, ra unao je bez sumnje, i to s pravom, da e se pove ati broj
bosanskih izdajnika, ali sve da je i dobio i druge utvrde osim Klju a, teko
da bi se njegova konjica snala u bosanskim planinama. A to je Tvrtko dobro
znao. Uostalom, rat je bio tako dobro pripremljen da Ludovik nije ni tajio
kako vodi kriarski ral na Bosnu!
Ve se u lipnju 1363. g.134 znalo po itavoj Dalmaciji da Ludovik ide na
Bosnu. Zato Bla Luccari, dubrova ki rektor, trai od dubrova kih trgovaca
da u svemu posluaju trojicu poslanika koje im alje u Bosnu. Spomenuta
trojica nose dubrova kim trgovcima u Bosni otru zapovijed rektora i
vije a da pod prijetnjom kazne od 500 perpera u u sami ili stave svoju robu
u bilo koju bosansku utvrdu. Neka im poslanici zbog njihova spasa zapovjede da se sa svojom robom upute ad partes maritimas.135
Prema tome, u Ludovikovim se zemljama znalo da kralj ide u kriarski
rat. Ludovik sam je, posve razumljivo, do posljednjeg trenutka drao vojnu
tajnom. Ve je kao neka najava toga pothvata bilo imenovanje njegova
odanog viteza Ivania Nelip i a za vrbaskog i sanskog upana.136 Na granici
prema Bosni potreban mu je odani vazal.
Prvih dana mjeseca srpnja bijae Ljudevit dopro do upe Plive naokolo
rijeke istoga imena (pritok Vrbasa), te je stao pred tvrdim gradom Sokolom,
da ga podsjedne i osvoji.137 Zna se da je 8. srpnja bio ve tamo, jer taj dan
izdaje jednu povelju koju datira in Plyua in obsidione castri Sokol terre
134
135
136
137
243
244
245
246
247
248
249
149 CD XIII, str. 501. Commune Ragusii cum illa fide et audacia, quas semper habuit de
vestra dominacione et de tota Bosna mittit libere suos mercatores ad utendum per
vestras contratas cum illa securitate sperando habere in vestro tenere per vestram
bonitatem quam habent proprie persone in eorum tenere Ragusii, pro antiquo amore
et benivolencia, quas dominatio Bosne et tota Bosna semper habuit erga Ragusium, et
Ragusium erga dominium et totam Bosnam.
150 CD XIII, str. 501.
151 Povijest Hrvata II, str. 141-142.
250
No, ve u drugoj polovici oujka Tvrtko se osve uje svojim neprijateljima, to zna i da je ponovno na starom poloaju. Slavodobitni Tvrtko
uhvatio Vladislava i Vuka Dabii a, te prvomu dao izvaditi o i, a drugoga i
mnoge pristalice njihove pobacao u tamnice. Brat banov Vuk pobjee
sre no zajedno s Pur om Dabii em, po nekima u Ugarsku, a po drugima
u Dubrovnik.152
O tome kako se Tvrtko vra a na vlast doznajemo iz njegova pisma koje
29. oujka 1366. g.153 alje mleta kom dudu Marku Cornariju. Naime,
dud se najprije njemu potuio da neki ljudi u njegovoj Bosni kuju lani
mleta ki novac, pa trai od njega da to uredi. Ovaj mu na to priznaje da je
uvijek zati ivao mleta ka prava ne tede i ni blago ni sebe, ali iskreno ali
to mu trenuta no ne moe pomo i. Naime, plemi i u naem kraljevstvu
koji su se najprije iznevjerili Bogu, a zatim i njemu sramotno su nas
zajedno s naom majkom istjerali iz naeg kraljevstva i potpuno izbacili
(nosque miserabiliter de nostro regno una cum nostra genitrice pepulerant
et totaliter eiecerant). A mi smo, nastavlja Tvrtko, po samilosti Svemogu eg
Boga i milo u slavnog vladara gospodina Ludovika, milo u bojom
kralja Ugarske, jer je tako zahtijevala naa pravi nost i vjernost, ponovno
nekako primljeni u nae vladanje iako ne u potpunosti (nosque per
misericordiam omnipotentis dei et gratiam incliti principis domini Lodovici dei gratia regis Hungarie, iustitia nostra et fidelitate requirente, simus
iterum in nostrum regnum aliqualiter recepti, licet non in toto). On zato
ne moe tako naglo same plemi e zbog nama i vama nanesene nepravde
kazniti i zatvoriti. Na kraju Tvrtko moli duda neka se strpi dok se ponovno
u vrsti u vladanju, tada e nastojati odmah udovoljiti njegovoj pravdi. Vrlo
je zna ajno kako se Tvrtko u ovom pismu potpisuje: Tuert(c)o dei et
domini nostri Ludovici regis gratia banus Bosne ac domina Elena, genitrix ipsius carissima, vestri intimi amici.
Eto, najzad, trenutka koji su ugarski kraljevi tako dugo i ekivali:
bosanski je vladar napokon njihovom milo u sjeo na bansku vladarsku
stolicu!
Otad se u bosansko-ugarskim odnosima postavlja samo jedno pitanje:
kako e dugo Tvrtko prignute glave skrueno priznavati da je Ludovikovom
milo u doao natrag na vlast i ho e li zaista biti posluni vazal ili bosanski
buntovnik? No, o tome kasnije.
Pokuajmo pratiti daljnju sudbinu Vukca.
152 N. dj., str. 142.
153 Listine IV, str. 84.
251
252
slijede i tragove svojih predaka i zati uju i heretike koji su se ondje skupili
iz svih mogu ih krajeva svijeta, i njega, Stjepana-proganja! Taj brat njegov
je potpuno zaboravio na bratsku ljubav, pa ga jo i sada proganja i zahtijeva
za njega najtee kazne. tovie, odbija predati mu batinu koja mu pripada.
Zato se Stjepan i obratio apostolskoj stolici za pomo . A mi, nastavlja papa,
o inskom smo ljubavlju prigrlili spomenutog Stjepana upravo zbog toga
to je toliko prepatio zbog svete vjere. Stoga molimo tebe, ako je to tako,
da kao princeps christianissimus opomene onoga heretika Tvrtka, pa
ako Stjepan i dalje ostane in sacro cultu dicte fidei, pomiri ih i neka mu
budu vra eni njegovi posjedi i ostala dobra.
A mla em bosanskom banu Stjepanu upu uje Urban V utjeno pismo.
Njegovo, Stjepanovo priznanje da se bori za katoli ku vjeru izazvalo je u
pape o inske osje aje, ali trenuta no mu ne moe pruiti djelotvornu
pomo , pa ga je zato preporu io ugarskom kralju Ludoviku. To je uostalom
Stjepan od njega i traio. Neka se dakle strpi u neprilikama koje su ga snale
zbog ljubavi prema Bogu jer e mu se sigurno dogoditi kao onim blaenim
ljudima koji trpe progone zbog pravde. A nema ve e pravde od - katoli anstva! Uostalom, ako zaista do e u Rim, on e ga rado primiti.
Jo iste 1369. g.157 Urban V se obra a bosanskim franjevcima koji su
mu se ve prije obratili s molbom da smiju izvan Bosne primati milostinju
(elemosyne) s obzirom na to da su vrlo siromani (nemaju odje e ni hrane).
Na takvu se franjeva ku molbu Urban V dakako nije smio ogluiti i zato
im doputa ut extra vicariam Bosne, Ugarskoj kao i u Hrvatskoj i Dalmaciji, smiju zahtijevati i primati milostinju, bez obzira na bilo kakve odredbe,
statute itd. koji bi tome bili protivni.
No, do koje se mjere Urban V dao zavesti od Vukca pokazuje napokon
njegovo pismo splitskom i dubrova kom nadbiskupu pisano, kako smo ve
spomenuli, 13. studenoga 1369. g.158 Pie im kako mu je nedavno javljeno
da u onim dijelovima Bosne koji nisu odve udaljeni od njihovih gradova
i dijeceza ima mnogo heretika, tovie, oni su ondje ve mnogo vremena.
I premda se o tome sve zna u vaim gradovima, pa bi one koji s njima trguju
trebalo izop iti, ipak se ti heretici sasvim slobodno kre u, trguju itd. Njemu,
papi, taj je nemar dalmatinskih prelata nerazumljiv i zato im strogo obojici
nalae da takve heretike izop e da sami ne bi pali u izop enje. Naivni Urban
V trai zatim da se obustavi svaka trgovina s hereti kom Bosnom! Ako treba,
poru uje im na kraju pisma, neka se za hvatanje heretika poslue svjetovnom vojskom.
157 Theiner II, str. 92.
158 CD XIV, str. 218.
253
254
255
kasnije di i protiv Tvrtka), upan Crnug, upan Brajko Pribini , tep ija
Vu ina, knez Vlatko Obrinovi , zatim jo jedan tep ija po imenu Milat.
Dakle, iz same njegove Bosne sedmorica njegovih inovnika, od kojih su
trojica dvorjanici, a etvorica knezovi ili upani iz bosanskih zemalja. Svi
navedeni svjedoci Bonjani upisani su u popis zajedno s bra om (s bratjom), to je prema naem uvjerenju dokaz ili vrlo jakog plemi kog porodi nog prava ili se ovakvim dodatkom htjelo ozna iti da su i bra a ovih
inovnika tako er Tvrtkovi pristae.
Zatim se nabrajaju svjedoci ot Usore: vojvoda Tvrtko, kaznac Stepoe
elni i , tep ija Sladoje Divoevi . Sude i prema tim podacima usorski
banski dvor je mnogo skromniji. Na njemu su dodue vojvoda, tep ija i
kaznac, dakle glavni dvorjanici, ali nema upana a jo manje knezova. Zatim
Draeslav nabraja svjedoke ot Lue: upan Stepko Vukovi , upan Milten
Hrvatini . Luci su po svoj prilici navedeni zato to se ta upa nalazila
neposredno uz Plijevu koju je dobio Vukac Hrvatini . Granice darovane
Plijeve su ovako opisane: od Uskoplja po Krtovu jelu, a od Dlmo a po
Vitoraju, a od Luic do R eve, a od Luke pozlamenie. Vrlo je zanimljiv
podatak o pristavima jer upu uje ponovno na zaklju ak da postoje, da tako
kaemo, dva politi ka tijela: jedno je dvor, a drugo vladanje, a oba ta tijela
imaju pravo poslati na teren svoga pristava, izvrnog sudskog inovnika.
Tako je ova isprava dragocjeno svjedo anstvo da Tvrtko 1366. g. vlada
sam.
im se Tvrtko 1367. g. vratio s Ludovikovom pomo i na prijestolje,
trebalo je urediti odnose s Dubrovnikom jer vie od deset godina nije bilo
diplomatskih odnosa, a Tvrtko i nije, koliko je to danas poznato, dobivao
od op ine dohodak. Me utim, nakon Vuk eve pobune Tvrtko ima i poseban razlog da se spusti u grad, s obzirom na to da je prema nekim vijestima
u njega pobjegao i buntovni brat Vukac.
U svakom slu aju, u sve anoj povelji koju 1. lipnja 1367. g.165 daje
dubrova koj op ini bratska sva a ne dolazi vie do izraaja.
No, prije nego to razmotrimo sadraj spomenute Tvrtkove irilske
povelje iz 1367. g. valja re i da i nju pie stari Stepanov, a sada Tvrtkov pisar
Draeslav i to, kako je G. remonik odavno konstatirao, naro ito briljivom, gotovo cifrastom majuskulom.166 Njegovo zadovoljstvo da se s Tvrtkom spustio u Dubrovnik i da je ondje upravo on pisao povelju kao svjedok
davnih odnosa dolazi do izraaja na svoj na in i u njegovom obijesnom
165 CD XIV, str. 40-41.
166 Bosanske i humske povelje II, str. 111.
256
258
259
260
njih 50 godina, mnogo vie dopadala od uko ene, estetski samo u rijetkim
slu ajevima savrene majuskule, koja pogotovo u Bosni nije bila ni u kom
slu aju savrena. Radi toga je jo prije proglaenja za kralja pozvao iz Srbije
jednog po imenu nepoznatog pisara i tome povjerio vo enje kancelarije.
Raniji dijak Brajan koji nam je poznat iz netom spomenute povelje od 9. II.
1375. ostao je valjda samo za interne poslove ili je otiao iz kancelarije. Taj
anonimni Srbijanac pie ovo nae pismo Dubrovniku.177 remonik takoer naglaava da je ovo pismo zna ajno i po tome to je za njega upotrijebljen papir i to prvi put u bosanskoj dravnoj kancelariji.
Pismo je adresirano: Svoim si priatelem sr anim i brati dragoi vladu enu grada dubrove koga, vlastelem i op ini, a po inje ovako: Ot
gospodina Tvrtka milostiju bojom bana bosanskoga svoim si prijatelem
sr anim i brati dragoi vladu emu grada drubrova koga vlastelem i op ine.
Moja draga bratje, vi viste, koi e moi dohodak u vas pet sat perper od
Stona. Sada molu vas kako moju dragu bratijo skupite mi tazi moi dohodak
pet sat perper, ter im daite Marinu Men eti u, a da ih da Marin Men eti
komu pie Paske Men eti i Obrko Paripovi , ere sam ja uzel svitu od nih.
I molu vas, draga bratie, ne moite inoga u initi.
Pisano u naem gradu u Bobovcu, sedmi dan miseca fervara.
Pisano je dodue nedatirano, ali remonik s pravom zaklju uje da
Smi iklasova datacija nije dobra s obzirom na to da Tvrtko kupuje za 500
perpera svite, pa je opravdana pretpostavka da se sprema za - krunidbu!178
To je naoko sitan podatak, ali je vrlo dragocjen jer nam u posve novom
svjetlu prikazuje toga jo donedavno skromnoga bosanskoga vladara koji
sada kad se sprema postati kralj eli pokazati da vrlo sve ano ulazi u
odabrani krug evropskih vladara.
Najsve anija od svih Tvrtkovih povelja, ona od 10. travnja 1378. g.
ujedno je, kao uostalom i sve dosad, odraz i njegova politi kog poloaja.
Ona i svojim vanjskim izgledom odaje unutranje raspoloenje svoga
izdava a: unutranja strana pergamene je sjajno bijela, a izvana je svijetlouta i neobi no je, kako nas remonik obavjetava, fine izrade.179 Isti je
autor konstatirao da je to do tada najve a povelja koja je izala iz bosanske
dravne kancelarije. Pisara logoteta Vladu odnosno Vladoja angairao je
177 G. remonik, n. dj., str. 116-117.
178 N. dj., str. 118.
179 N. dj., str. 119.
261
262
264
poznato da ugarski vladari od po etka XIII. st. tako er nose naslov reges
Servie. irkovi , na alost, ne navodi izvor na osnovi kojega zaklju uje da
je u vrijeme krunidbe dolo do pregovora izme u Tvrtka i Ludovika.185
Jer ako se, na takve promjene kao to je Tvrtkova krunidba ugarski vladar
uop e ne osvr e, onda je to vrlo vjerojatno dokaz njegova stara kog nehaja
s jedne strane, ali i nepravednih zahtjeva koje je postavljao oko 1363. g.
kad je svojatao Bosnu kao svoj regnum s druge strane. Obje pretpostavke
nam jo jednom daju pravo da u vrstimo esto ponavljani zaklju ak kako
ugarski vladari sve do Tvrtkova bijega 1367. g. na Ludovikov dvor nisu
imali niti su mogli imati bilo kakvo historijsko pravo na Bosnu! A pravo
koje su stekli kad su majci i sinu pomagali da se vrate u domovinu moglo
je biti samo - moralno! A upravo njega Anuvinac nije pokazivao ve je
mirno pustio da njegov ro ak dalje upravlja ne samo svojom zemljom, nego
i krajevima na koje je u me uvremenu proirio svoju vlast.
Ina e je spomenuta sve ana povelja Tvrtkova iz 1378. g., izvanredan
dokaz o Tvrtkovu brzom uivljavanju u novi politi ki ivoti Ne samo da
ne sumnja u to pripadaju li mu prihodi Nemanji a - njegovih praroditelja,
nego ih i vanjtinom oponaa kako bi i novouvedeni sjaj svima dao do
znanja da pred njima nije vie ban Tvrtko ve kraljevstvo kojemu nije
doputeno niti izgovoriti ime! tovie, i njegova starica majka koja je
najvjerovatnije bila najsretnija kad je ugledala najzad sina u tolikom sjaju
morala je postati od po tene gospoe gospo a kira Elena, a njegova ena
je sada gospoja kralica kira Doroteja. Sve se dakle na bosanskim dvorovima pogospodilo, obuklo u svilu, jer su i vladarski prihodi ve i.
No, Tvrtko ne preuzima samo vanjski sjaj i znakove nove vlasti s novim
ure enjem dvorskoga ivota. On preuzima rado i pravne norme srpskih
vladara, to dolazi do izraaja i u spomenutoj potvrdnici Dubrov anima iz
1378. g. Ote enome nije dosta kletva vladarska, nego sada dobiva odtetu
od kraljevske blagajne, a vladar e sam dalje progoniti krivca. Boji ugodnici
su tako nestali iz novih sankcija i ostaju kao o ito draga tradicija stare
vjere u usmenoj zakletvi to je sam vladar polae na evan elje, kako to i
sam Tvrtko priznaje.
Dakako, zvu ni kraljevski naslov nije mogao rijeiti Tvrtkov odnos
prema srpskim velikaima koji su stvarno vladali ostalim srpskim zemljama.
Svjestan takvoga poloaja Tvrtko ograni ava primanje srpskog dohotka
samo dotle dok bude vladao primorskim zemljama, naime Trebinjem,
Konavlima i Dra evicom.
185 N. dj., str. 138.
265
266
Nada Klai
- borac za povijesnu istinu
to je esto znala tuma iti ljubavlju prema prolosti. Na ispitima je, pak
kako je lijepo napisao . Rapani u nekrologu u Slobodnoj Dalmaciji,
eljela i pou avati i nije studenta pitala ono to on ne zna, ve je
provjeravala njegovo znanje. Kako je studentima i mla im kolegama uvijek
govorila ti, lako se s N. Klai stupalo u kontakt. Iako je mnogima bila
potrebna, jer je svoja velika znanja vrlo rado i bez ustezanja kroz razgovor
prenosila drugima, iako je i ona te iste ljude trebala, jer je bila profesor jo
vie u dui negoli po pozivu, Nada Klai , moe se re i, nije imala suradnika.
Imala je mnogo u enika, studenata i potovalaca, ali malo tko moe re i da
ga je Nada Klai odgojila, da je neposredno sudjelovala u svakoj etapi
ne ijeg postdiplomskog ili doktorandskog usavravanja. Bila je esto vrlo
usamljen traga za tom povijesnom istinom, zbog ega su je moda i
mimoila neka drutvena ili znanstvena priznanja. Moda se nekom
njezinom poznaniku i moglo u initi da joj nije bilo stalo do slave i
publiciteta, ali, duboko u dui, to je ponekada i pokazivala, teko je se
dojmila injenica da su njezine, vjerojatno i najzna ajnije knjige - Povijest
Hrvata u ranom srednjem vijeku i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem
vijeku jednostavno bile zanemarene - u znanstvenoj periodici sedamdesetih godina nije izala nijedna recenzija ili prikaz. Sli nu su sudbinu
doivjela i neka druga djela, pa ne udi ni ljudska reakcija N. Klai , pri kraju
ivotnog puta - odbila je, naime, Nagradu grada Zagreba koja joj je
trebala biti uru ena po izlasku njezina Zagreba u srednjem vijeku. Takve
su nagrade o igledno bile ve zakanjele, kao to i publicitet koji i Nada
Klai i njezin opus doivljavaju nakon smrti moe biti samo zakanjela
zadovoljtina. Bilo joj je o igledno krivo to nije postala lan JAZU-HAZU,
premda je kvantitetom i kvalitetom opusa to nedvojbeno zasluila. Moda
joj je za takav izbor nedostajalo i malo vie smisla za diplomaciju, jer je
estoko polemizirala s nekim uvaenim akademicima upravo u doba kada
je sazrela situacija da u Akademiju i u e. Nekoliko godina kasnije, poto je
postalo jasno da su vrata te institucije za nju definitivno zatvorena, izjavljivala je da ne bi ula u Akademiju, ak i kada bi joj to sada nudili.
Ne bih elio da se ovaj tekst pretvori u neku chronique scandaleuse
o ivotu Nade Klai . Me utim, njezin javni rad i polemiziranje su u mnogo
uoj svezi s njezinim cjelokupnim opusom nego u drugih histori ara ili
op enito istraiva a. Klai eva je esto bila javno napadana. esto je i sama
napadala i svjesno ulazila u polemike - kako je napisala u predgovoru jedne
od svojih knjiga (Drutvena previranja i bune u Hrvatskoj u 16. i 17.
stolje a - iskreno, naime, elim izazvati raspravu jer bogata drutvena
problematika... to doista zasluuje. U takvim je polemikama znao
stradati i pokoji neduan o evidac, ali je, s druge strane, i javnost,
zahvaljuju i objedama, djelomi no znala bespogovorno stati i na
269
Klai evoj suprotnu stranu. Godine 1971. Nada Klai se nala na meti
uvredljivih napada samo zbog toga to je tvrdila (ja bih osobno isto tako
rekao, bez dvojbe) da su se neki predstavnici Srba pojavili na splitskom
saboru 925. godine. U to isto vrijeme, kada N. Klai pie, izme u ostaloga,
i Povijest Hrvata u ranom srednjem vijeku, jedan dio javnosti trai od
hrvatske historijske znanosti da kriterije znanstvene istine podredi interesima domovine. Trebalo se, recimo, sloiti s tezom da je prva hrvatska
knjiga - Misal po zakonu rimskoga dvora iz 1483. godine tiskana u selu
Kosinj, u Lici, a ne negdje drugdje, moda i izvan granica Hrvatske. Ili, da
se legendarni hrvatski kralj Petar koji je poginuo u bici protiv Ugra na
Gvozdu 1097. godine zvao Sva i , kako mu je ime zabiljeeno u svijesti
hrvatskog naroda, a ne, to je mnogo blie izvornim zapisima, Sna i ili
Zna i . N. Klai je beskompromisno ostajala jedino pri stavovima temeljenima na izvorima, bez obzira na mogu e posljedice. Takvi su napadi
ubrzo utihnuli - oni i nisu, uostalom, nikad ni privukli mnogo sljedbenika,
ali hrvatska javnost ipak duguje zakanjelu ispriku i Nadi Klai i drugim
histori arima, jer su istodobno, pa sve do naih dana, dostojno nosili stijeg
hrvatske historiografije koji su preuzeli od Kukuljevi a, Ra kog, Smi iklasa, Klai a, ii a i branili je od glasova koji su pojedine histori arske teze
proglaavali
historiografskom
instrumentalizacijom
nekih,
navodno
ekstremnih nacionalnih ciljeva.
Kako je bila kriti na prema drugima, tako je bila i prema sebi. Njezina
disertacija Politi ko i drutveno ure enje Slavonije za Arpadovi a,
napisana i obranjena jo 1946. godine, nije u cijelosti ni bila objavljena, a
i sama je tvrdila da je tako bolje, jer se u njoj nema ni ni itati. Ipak, to
i nije bilo posve istinito, jer je njezin prvi objavljeni rad (Dioba i
funkcioneri komitata u 12. i 13. stolje u) bio ba izvadak iz disertacije. Ili,
kada se posljednjih godina odrekla nekoliko klju nih teza iz hrvatske
povijesti srednjega vijeka (uklju uju i i teoriju o doseobi Hrvata u 7.
stolje u) te formulirala nove, od posljednje je generacije svojih studenata
traila da u e za ispit isklju ivo po predavanjima, sve u i ekivanju novog,
prepravljenog izdanja Povijesti Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb, 1990.
Kada se jednom bude pisala povijest hrvatske historiografije, teko e
se opus profesorice Klai mo i smjestiti u jednu od vladaju ih struja ili
postoje ih kola, jer ona je uvijek bila samosvojna. esto je govorila da
ne pie povijest kako nalau pojedini izmi. esto bi predstavnicima tih
izama znala otvoreno re i to misli, a to su mnogi nerado sluali ili itali.
Samo idealisti mogu misliti da srednjovjekovna povijest ne moe biti u
aritu nekih sumnjivih politi kih interesa. Mi znamo, a i brojni budu i
itaoci djela Nade Klai uvjerit e se da se njezini stavovi ne mogu nikako
270
dijeliti na one prije ili poslije neke godine ili nekog procesa demokratizacije, kada se, toboe, moglo re i vie ili druga ije nego prije. Zbog
tih, vanjskih inilaca, Nada Klai nije mijenjala miljenja. Ostajala je dosljedna u traenju svoje povijesne istine koja je, iako esto varljiva, bila za nju
uvijek vrhunsko mjerilo.
Kada smo po smrti prof. Klai sastavljali bibliografiju njezinih radova,
suo ili smo se s injenicom da nema histori ara koji moe re i da zna za
sve njih (Zdenka Janekovi - Rmer, Neven Budak, Ivo Goldstein, Bibliografija prof. dr. Nade Klai , Historijski zbornik 42, Zagreb 1989, 255-264.
Suvino je spominjati da nitko nema pregled nad tim koliko je i koje
recenzije, prikaze, novinske lanke, intervjue objavila. Jo je manji broj
napisa N. Klai za koje neki stru njak moe re i da ih je pro itao, a jo je
manje onih o kojima moe meritorno raspravljati. Izbrojili smo preko 150
lanaka, rasprava, recenzija, diskusija u znanstvenim i stru nim asopisima
o raznim temama iz hrvatske povijesti od doseobe Hrvata u 7. stolje u, pa
do razmatranja o pojedinim li nostima hrvatske povijesti 19. stolje a. Nada
Klai je napisala vie knjiga, od kojih su Povijest Hrvata u ranom srednjem
vijeku (Zagreb, 1970) i Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku
(Zagreb, 1975) danas, to nitko ne moe pore i, u samom kvalitetnom vrhu
historiografije u Hrvatskoj, nezaobilazne u svakom daljnjem prou avanju
hrvatske povijesti srednjega vijeka. Uostalom, N. Klai je i jedini hrvatski
povjesni ar koji je u poslijeratnom razdoblju samostalno napisao toliko
dugo o ekivani pregled povijesti Hrvata (ako te knjige ne nazovemo sintezom) u jednom tako dugom razdoblju, razdoblju kojem je posvetila
ivot.
Uspore uju i te dvije knjige, pogotovo prvu, s nekim sada ve klasi nim
djelima hrvatske historiografije, kao to je Povijest Hrvata u doba narodnih vladara Ferde ii a (Zagreb, 1925), lako emo uo iti da ii eva knjiga
sadri vie podataka o pojedina nim doga ajima, prvenstveno politi ke
naravi (Klai eva je u svojoj knjizi obradila i povijest Istre, to ii nije
u inio.). Me utim, N. Klai je neke injenice s pravom zanemarila, jer ih
nije trebalo spominjati u djelu takva (sinteti kog ili preglednog, svejedno)
karaktera, ali je uvrstila mnoge rezultate novih istraivanja na polju arheologije, povijesti umjetnosti, lingvistike. Moda je jo vanije ista i da se
nije zadravala na pukom prenoenju
injenica iz izvora, nego je
pokuavala odgonetnuti bit doga anja, rekonstruirati i potpuno objasniti
narav sloenih procesa (primjerice, mnogobrojne i iscrpne analize razvoja
drutvenih odnosa). To su kvalitete tih knjiga, neto to novim
generacijama omogu ava da krenu u istraivanja oslonjene na sigurne
temelje koje je, izme u ostalih, postavila i Nada Klai .
271
275
276
Sadraj
I.
Literatura......................................................................................................... 189
Problem vjerskih organizacija u Bosni u XIV. st............................................ 194
Po eci vladanja: Tvrtkov san o samostalnoj vlasti ......................................... .213
Obiteljsko trojstvo ponovo na vlasti ........................................................... 222
Ludovikov kriarski rat na Mle ane 1356. godine
i njegove posljedice ........................................................................................ 229
6. Neuspjeli Ludovikov kriarski rat na Bosnu
1363. godine................................................................................................... 238
7. Prevrat kneza Vukca: brat Tvrtko i majka Jelena
istjerani iz zemlje ............................................................................................ 248
8. Stefan Tvrtko v Hrista boga kralj Srbljem i Bosne
i Primoriju ................................................................................................... 255
Ivo Goldstein: Nada Klai - borac za povijesnu istinu............................................... 267
277
278
Tisak:
GRAFI KI ZAVOD HRVATSKE
Naklada:
2.000
279
280