jedno oko, nedugo zatim i drugo. Tezak dan me eka u sebi pomisli, ali sam znao da sam spreman za sve i da me nista nije moglo iznenaditi. Onako sanjiv jo uvijek otvorih prozor pomalo zbunjeno, zatim brzo u wc na svoj jutarnji ritual. Koliko samo puta moram pomisliti o njoj, zar se tolika ljubav u meni sakrila, zar svakim danom sve vise raste i sve me vise obuzima. U jednu ruku mi je i drago to je upravo mene zadeslia ta filmska ljubav, famozna, nepobjedila, neprevodiva u rijei i toliko velika da imam osjeaj da bi cijeli svijet obiao nebrojeno puta, da bih pobjegao iz najuvanijih zatvora i sruio najvee planine zbog nje. Uz hladni pljusak vode od moje lice shvatam da sam budan. Volim se rastezati po kupatilu gledajui svoj lik u ogledalu kao da priam sa sobom, sa tobom u sebi. ivim u gradu na rijeci Drini, na Drini u svom gradu.
Svaki oak mi je dobro poznat, poznajem
svako drvo,svaku klupu, svaki kutak moga grada je zabiljezen pored nje, direktno u moje srce. Pamtim dane kad je svojim osmijehom uljepavala taj grad, ali ta je tu je. Nikad nisam naucio da mrzim i nisam roden za to, sta cu takav sam kakav sam ne mogu se mijenjati, mozda mogu malo ali ne zelim. Nego da se vratimo na temu, po jutru se dan poznaje tako kaze narodna izreka, a ja bih rekao po danu se noc poznaje jer vise volim noci i dosita ne ne mogu poredti sa danom.