Professional Documents
Culture Documents
Branko Petranović - Tematska Zbirka 3
Branko Petranović - Tematska Zbirka 3
NA NJIH
i.
7.
Nacionalni komitet ima sva obeleja narodne vlade. Za svoj rad
Nacionalni komitet odgovara Antifaistikom veu narodnog osloboenja Jugoslavije.
8.
Nacionalni komitet sastoji se iz predsednika, tri potpredsednika
i odgovarajueg b r o j a poverenika.
9.
Ova odluka stupa odmah na snagu. 1
Prvo i drugo zasedanje AVNOJ-a, Beograd, 1953, 224225.
1 Bitno pitanje odnosi se svakako na dijalektiku promene politikih i klasnih
snaga u Jugoslaviji koje su revolucionarnom subjektu omoguavale da se u jesen
1943. odlui na ozakonjivanje i ustavnu potvrdu revolucionarnih promena. Re je
o oceni sadranoj u Deklaraciji Drugog zasedanja AVNOJ-a u kojoj stoji da je
u toku narodnooslobodilake borbe stvoren potpuno nov odnos politikih snaga u
naoj zemlji, te da mora takoe i u njenoj upravi i dravnom vodstvu taj novi
odnos snaga biti na odgovarajui nain izraen".
Nita tako ubedljivo kao empiriki materijal uoi Drugog zasedanja AVNOJ-a
ne govori do kog stepena su se vojni i politiki odnosi u Jugoslaviji izmenili u
korist revolucionarnih snaga.
Posle kapitulacije Italije u Dalmaciji i Sloveniji je buknuo opti narodni
ustanak. S orujem oduzetim Italijanima naoruano je oko 80.000 novih boraca.
NOVJ je oktobra 1943. imala, o emu Tito izvetava S. Vukmanovia, devet /korpusa, ali su, osim regularne vojske", zadrani i partizanski odredi radi prikupljanja novog ljudstva i diverzionih akcija. Mihailovievi etnici, javlja Tito, bili su
vojniki tueni svuda sem u Srbiji. Pored razbuktavanja ustanka u Makedoniji,
pred KPJ se nalazio zadatak uspostavljanja to vre veze sa Bugarskom i Grkom, naroito sa Bugarskom. Makedonci su, kako stoji u izvorima iz toga vremena,
prvi put od Samuila stvorili svoju vojsku. Poslednjih meseci NOV u Sloveniji se
upetostruila". Od izdajnike bele garde" i plave garde" Drae Mihailovia postoje danas samo krpe", kae se u jednom izvoru. Slovenaki narod je danas
itav ujedinjen od Trsta i Soe do Karavanki i vodi herojsku borbu za svoje
ujedinjenje, osloboenje i ravnopravnost u novoj Jugoslaviji." U Crnoj Gori ,,buktao je ponovo narodni ustanak". Potvrivalo se uverenje koje je izrazio A. Rankovi
krajem 1942. da je Crna Gora bila naa i naa e ostati". Partizani Bosanske krajine postali su pioniri osloboenja ove zemlje, bratstva i jedinstva u vreme kada se
u itavoj Bosni razgoreo narodni ustanak. Muslimanima je bivalo jasno da ih od
potpunog unitenja moe spasti jedino uee u narodnooslobodilakoj borbi, jer
su ih ustae gurale na stranu Nemaca i u bratoubilaki rat, dok su etnici nad
njima vrili nezapamene zloine". Borba u Vojvodini je pokopala teorije koje su
ile za tim da pokau kako u ravnicama bez uma i planina a sa mnogo puteva,
nije mogua oruana borba. Teren je u narodooslobodilakom ratu nesumnjivo igrao ulogu, ali je iskustvo pokazalo da je ,,naj neprohodni ja uma i najsilnija planina prema neprijatelju ujedinjeni narod, reen da se do kraja bori za svoj opstanak i svoju budunost".
Narodnooslobodilaki pokret u Srbiji, izloen strahovitom teroru Nemaca,
Bugara i kvislinga, poeo je da se budi u jesen 1943. Pored stalnog uporita narodnooslobodilake borbe na jugu delovale su s jeseni i nove srpske brigade. Rukovodstvo Partije je iz Bosne uputilo u Srbiju grupu iskusnih vojnih rukovodilaca
radi organizacije regularnih vojnih jedinica iz postojeih partizanskih odreda. Tito
je oktobra 1943. sugerisao da se vojni rukovodioci i organizatori dobiju od Drugog
korpusa, koji se nalazio na tromei Sandaka, Metohije i Crne Gore, navodei da
namerava da koncentrie dva korpusa radi doglednih operacija u pravcu Makedonije i Srbije.
Narodnooslobodilaka borba je bila optejugoslovenska pojava, a, na drugoj
strani, oruana sila revolucije stapala se sa snagama u pozadini neprijatelja. Na
ovaj fenomen klasino upuuje izvetaj Iva Lole Ribara Titu, u kome stoji: Splitski ustanak je neto to se bitno razlikuje od svega do sada. U ovom sluaju mi
smo grad dobili u prvom redu akcijom iznutra, a tek u drugom dejstvom naih
vojnih jedinica spolja."
656
O D L U K A O O D U Z I M A N J U P R A V A Z A K O N I T E V L A D E JUGOSLAVIJE
TAKOZVANOJ JUGOSLOVENSKOJ VLADI U I N O S T R A N S T V U I O
Z A B R A N I POVRATKA U ZEMLJU KRALJU
PETRU II KARAORDEVIU
Jajce, 2930. novembra 1943.
S obzirom na to da su se sve izbeglike takozvane jugoslovenske
vlade" za sve vreme teke oslobodilake borbe naroda Jugoslavije drale neprijateljski prema t o j oslobodilakoj borbi i prema narodnooslobodilakom pokretu u zemlji;
s obzirom da su, zloupotrebljavajui gostoprimstvo saveznikih vlada, neprekidno proturale lai i klevete protiv Narodnooslobodilake vojske i partizanskih odreda Jugoslavije ; protiv organa narodne vlasti u
osloboenim delovima zemlje, kao i protiv organa narodnooslobodilakog pokreta uopte;
s obzirom da su preko svojih agenata u zemlji, a u p r v o m redu
preko svog ministra vojske, mornarice i vazduhoplovstva", i naelnika
Vrhovne komande" Drae Mihailovia, sistematski u z e m l j i organizovale
Porast broja jedinica i narastanje njihove borbene snage uticali su, kako javlja Ivo Lola Ribar Titu, da se urno radi na organizaciji Partije u novostvorenim
jedinicama.
U jesen 1943. razmah narodnooslobodilake borbe je uticao na ubrzanje diferencijacije u redovima HSS. Prema navedenom Titovom izvetaju, dolo je do
jake diferencijacije u partiji Radievaca", to je za posledicu imalo pristupanje
njihovih pristalica u front narodnog osloboenja". Konstatacija da je politika ekanja" (Maekova linija) i slovenake sredine" raskrinkana" sreu se i u Proglasu CK KPJ povodom 26. godinjice oktobarske revolucije, kao i u referatu podnetom tim povodom.
Izbeglika vlada je preivljavala duboku neizleivu krizu, koju je manifestovalo i obrazovanje Purieve, tzv. inovnike vlade. Tito je stanje^ emigracije ovako karakterisao: Izbeglika vlada se sve vie /vata za nas'; poeli su da nas hvale
preko radija, a u isto vrijeme nastojali preko reakcionarne amerike tampe da
nam podmetnu klipove, irei razne netane glasine, ali je istina o naoj borbi
prodrla u najire krugove svjetske javnosti, kako o uspjesima na bojnom polju,
tako i o naem uticaju u zemlji." Pokazala se kao nestvarna elja emigracije da
ugui narodnooslobodilaki pokret snagom okupatora (zadaviti rukama okupatora"), a okupatorskim terorom ubije borbenu volju kod naroda. Ustanak je predvodila Partija koja je iznikla iz dubine naroda, postajui, kako je reeno na proslavi 26. godinjice oktobarske revolucije, narodnom partijom". Referent M. ilas
je na ovoj proslavi vladu ocenio na sledei nain: Londonska izbeglika vlada nema
za sobom nikog sem aice okupatorskih slugu, koji su se sklonili iza ice okupatora. Ta vlada nema nikoga: ni naroda, ni vojske, ni vlasti, i kakva je to onda
,Vlada'? Nikakva. Ona jo jedino ima Drau Mihailovia, generala bez vojske, jednog od najteih ratnih zloinaca ovog rata."
Pobede NOVJ bile su izvojevane sopstvenim rukama i sopstvenim orujem
otetim od neprijatelja. No prva saveznika pomo u jesen 1943, koliko god bila simbolina, imala je krupan politiki znaaj: kako zbog priznavanja narodnooslobodilake borbe u inostranstvu,^tako i zbog razbijanja kleveta da je narodnooslobodilaki pokret protiv Amerike i Engleske. Tim konstatacijama pridruivalo se shvatanje da su duni da nas pomau, jer na taj nain pomau svoju borbu, a stvar je
naroda kako e urediti svoje unutranje stvari.
Konzervativne snage u inostranstvu i emigracija uzalud su suavali narodnooslobodilaku borbu propagandom da je vode komunisti i njihova partija, ignoriui njen narodnooslobodilaki karakter. Purieva vlada je, meutim, bivala svesna da je njena stvar izgubljena i da je u Jugoslaviji dolo do korenitog preobraaja, promene odnosa snaga, to je Puri jezgrovito prikazao u jednom pismu Mariji Karaorevi iz februara 1944, piui kraljici da je njegova vlada morala da
prelazi u Kairo na plimi uspeha NOV i Tita.
42 Jugoslavija 19181988.
657
bratoubilaki rat u cilju uguivanja narodnog ustanka; da su preko njega i preko njemu potinjenih komandanata sklapale sporazume i saveze
sa nemakim, italijanskim i bugarskim okupatorima, i n j i h o v i m slugama
Paveliem, iNediem i Rupnikom u cilju unitenja narodnooslobodilake
v o j n e sile, idui dotle da je njihova takozvana jugoslovenska vojska u
otadbini", pod vrhovnom komandom Drae Mihailovia, za sve v r e m e
vodila zajednike operacije sa 'Nemcima, Italijanima i Bugarima, ustaama, N e d i e v o m srpskom straom" i slovenakom belom g a r d o m "
protiv narodnooslobodilakih snaga i protiv osloboenih teritorija Jugoslavije, ime je istovremeno radila na tetu interesa zajednike borbe
saveznika;
s obzirom na to da su preko istih svojih agenata u z e m l j i i svoje
takozvane jugoslovenske v o j s k e u otadbini" organizovale sistematsko
masovno istrebljivanje Muslimana, Hrvata i srpskih rodoljuba u cilju
da fizikim istrebljivanjem ovih stvore uslove za osnivanje Velike Srb i j e , ime su direktno pomogle Hitlerovu politiku istrebljenja naih naroda i navukle na sebe odgovornost za masovna zverstva i zloine poinjene nad naim narodima;
s obzirom na to da je kralj Petar II Karaorevi davao poverenje
takvim v l a d a m a " i n j e n o m ministru vojske, mornarice i vazduhoplovs t v a " Drai Mihailoviu, koga je unapredio u armijskog generala i uinio ga naelnikom svoje Vrhovne komande, iako mu je bio poznat njihov izdajniki rad, da je davao unapreenja i odlikovanja izdajnicima
i zloincima, k o j i su u slubi okupatora krivi za m n o g o b r o j n e zloine
i izdajstva protiv svog naroda; da je, s druge strane, raalovao one
oficire bive jugoslovenske vojske k o j i su od prvog dana ustanka bili
LI redovima narodnih boraca i mnogi pali h e r o j s k o m smru; kao i s
obzirom na to da su pod zastavom kralja i monarhije vrena i da se
jo uvek vre gnusna izdajstva i strani zloini protiv svih naroda Jugoslavije,
Antifaistiko vee narodnog osloboenja Jugoslavije, izvravajui
tolju i tenju svih naroda Jugoslavije, donosi sledeu odluku:
1. Takozvanoj jugoslovenskoj vladi u inostranstvu oduzimaju se
sva prava zakonite vlade Jugoslavije, a napose pravo da pred stranim
dravama zastupa narode Jugoslavije. To vai i za svaku drugu vladu"
ioja bi ubudue bila stvorena u z e m l j i ili izvan zemlje, a m i m o v o l j e
aroda Jugoslavije, koja se danas izraava jedino u Antifaistikom
e u narodnog osloboenja Jugoslavije.
2. K r a l j u Petru II Karaoreviu zabranjuje se povratak u zemlju,
tim da e pitanje kralja i monarhije resiti sam narod s v o j o m sopstveom v o l j o m posle osloboenja itave zemlje.
3. Nalae se, Predsednitvu Antifaistikog vea narodnog osloboenja Jugoslavije da u svrhu ponitenja i ponovnog sklapanja, odnosno
dobrenja, pregleda meunarodne ugovore i obaveze k o j e je u ime Juoslavije sklopila izbeglika jugoslovenska vlada".
4. Meunarodni ugovori i obaveze, k o j e bi ubudue u inostranstvu
klopila u ime Jugoslavije ili njenih naroda izbeglika takozvana jugolovenska vlada, nee se priznati.
5. Ova odluka stupa odmah na snagu.
no, 225227.
58
O D L U K A O I Z G R A D N J I JUGOSLAVIJE
NA FEDERATIVNOM PRINCIPU
Jajce, 2930. novembra 1943.
I Z V E T A J CK K P J M O S K V I O D R U G O M ZASEDANJU AVNOJ-a
U JAJCU
30. novembra 1943.
Koncem novembra odrano u Jajcu Drugo zasedanje AVNOJ-a posle skuptina zemaljskih vea Slovenake, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Sandaka i Crne Gore. Od 208 izabranih delegata svih naroda prisutno 142 k o j i su doneli i punomoja i za ostalih 66 delegata sa pravom
glasa. Sastav nacionalnih delegacija pokazuje da je nar. osi. pokret najire okupio ljude svih demokratskih grupa; a rad zasedanja bio vanredna manifestacija najpunijeg jedinstva i bratstva svih naroda Jugoslavije. Glavni referat o razvitku nar. osi borbe naroda Jugoslavije u vezi
s meunarodnim dogaajima odrao Josip Broz T i t o i prihvaen uz
najvee ovacije i oduevljenje. Bosanski delegat dr. V o j i s l a v Kecmanovi prvak SDS predloio deklaraciju Vea i tri vane odluke. Prva,
A V N O J se konstituie u vrhovno zakonodavno i izvrno pretstavniko
telo ije pretsednitvo imenuje Nacionalni komitet osloboenja Jugoslavije s karakterom, privremene vlade druga postavlja federativni
princip ureenja Jugoslavije trea oduzima sva prava izbeglikim
vladama i zabranjuje dolazak u zemlju kralju Petru do osloboenja
cele zemlje kad e narod reiti pitanje kralaj i monarhije. Usvojene
i druge vane odluke. Na predlog slovenake delegacije uvodi se u
N O V naziv Marala Jugoslavije. Novoizabrano pretsednitvo AVNOJ-a
dodelilo na predlog Slovenaca i uz duge burne ovacije Vea taj naziv
vrhovnom komandantu Titu.
Pretsednitvo k o j e je na Veu izabrano b r o j i 64 lana pretsednik dr. I v a n Ribar, potpretsednici Moa Pijade, Antun Augustini, Josip Rus, M a r k o Vujai i Dmitar Vlahov, sekretari R o d o l j u b olakovi
i Radonja Golubovi i 56 lanova pretsednitva.
Pretsednitvo imenovalo Nacionalni komitet sledeeg sastava: pretsednik i poverenik narodne odbrane maral Jugoslavije Josip Broz T i t o ,
potpretsednici Edvard K a r d e l j , Vladislav Ribnikar, k o j i je i poverenik
za informacije i Boidar Megovac, poverenici: spoljnih poslova dr Josip
Smodlaka, unutranjih poslova Vlada Zeevi, prosvete Edvard Kocbek,
narodne privrede Ivan Milutinovi, finansija Duan Sernec, saobraaja
Sreten ujovi-Crni, zdravlja dr. M i l i v o j Jambriak, ekonomske obnoiz vojnih jedinica. AVNOJ je u Jajcu proklamovao saveznu (federativnu dravu), a
tie savez drava (konferenciju). Na Drugom zasedanju AVNOJ-a on se konstituisao u vrhovno zakonodavno i izvrno predstavniko telo Jugoslavije, kao vrhovni
predstavnik suvereniteta naroda i drave Jugoslavije kao celine. Iz odluka proizlazi
;istem dvojne dravnosti: Saveza Federacije i federalnih jedinica, ali je u fazi
>ruzane revolucije bla dominantna poziciji organa zasnovanih na principu demokratskog centralizma, jedinstvena strategija i jasno definisani ciljevi rukovodeeg
subjekta jugoslovenske revolucije, te uticaj generalnog sekretara CK KPJ J. B. Tita.
Posle AVNOJ-a otvaraju se pitanja granica izmeu pojedinih federalnih jedinica i
karaktera unutranjeg ureenja, nezavisno od injenice da je to pitanje bilo reeno u Jajcu. AVNOJ je negirao unitaristiku koncepciju dravnog ureenja, dualistiku i trijalistiku strukturu, izjanjavajui se protiv svih separatistikih reenja u jugoslovenskm okvirima. NKOJ je dobio sloeniju i mnogo razgranatiju strukturu u poreenju sa Izvrnim odborom AVNOJ-a (poverenitva) u iju su nadlenost spadali poslovi narodne odbrane, spoljnih poslova, prosvete, saobraaja,
itd. Odlukama AVNOJ-a nije bio ustanovljen novi subjekt u meunarodnim odnosima, ve su samo istaknuti novi organi spoljnog predstavljanja Jugoslavije, krajem 1943. bez meunarodnog priznanja, iji su tvorci tek bili spremni da se za
njega izbore.
660
Dno je donelo reenje o pretvaranju Antifaistikog vea u vrhovni zakonodavni i izvrsni organ i stvorilo, sa svojstvima privremene vlade
Jugoslavije, (Nacionalni komitet osloboenja
U novoizabrani P r e z i d i j u m Antifaistikog vea i Nacionalni komitet osloboenja uli su predstavnici svih naroda Jugoslavije iz svih
drutvenih slojeva i partija k o j e vode borbu za nacionalno osloboenje
Jugoslavije.
Za predsednika Prezidijuma Antifaistikog vea ponovo je izabran istaknuti politiki radnik Jugoslavije dr Ivan Ribar, a za efa Nacionalnog komiteta osloboenja vrhovni komandant Narodnooslobodilake a r m i j e Josip Broz Tito, kome je dodeljeno zvanje marala.
Skuptina je postavila federativni princip ureenja Jugoslavije.
Ove dogaaje u Jugoslaviji, k o j i su ve naili na p o v o l j n e odzive
u Engleskoj i SAD, vlada SSSR posmatra kao pozitivne injenice k o j e
doprinose d a l j o j uspenoj borbi naroda Jugoslavije protiv hitlerovske
Memake. lOni takoe svedoe o ozbiljnim uspesima novih lidera Jugoslavije o ujedinjavanju svih nacionalnih snaga Jugoslavje.
Sa tog stanovita posmatra se u Sovjetskom Savezu i delatnost
generala Mihailovia, koja, po raspoloivim obavetenjima, dosad n i j e
ioprinosila, ve nanosila tetu borbi jugoslovenskog naroda protiv nenakih okupatora, i zbog toga nije mogla a da ne naie na negativan
;tav u SSSR.
Smatrajui da j o j je neophodno p r i b a v l j a n j e podrobnih infornaciia o svim jugoslovenskim dogaajima i partizanskim organizacijama, sovjetska vlada je odluila da uputi u Jugoslaviju Sovjetsku v o j n u
nisiju, kao to je to ve ranije uradila britanska vlada.
sto, 4689.
A N T O N I I D N U D O N J E M DOMU O O D L U K A M A AVNOJ-a
London, 14. decembra 1943.
. .. Ve mnogo meseci srce i dua otpora protiv neprijatelja u
ugoslaviji bili su partizani sa svojim vrhovnim komandantom genera Titom. Iz svih izvetaja k o j e smo primili jasno je da partizani zadravaju i angauju veliki b r o j nemakih divizija. Mi inimo sve to moemo da ih snabdemo municijom i da ih podrimo na svaki moguan
ain. Nau akciju u vezi sa ovim, naravno, podravaju i nai savezici. . .
Sada, ako mogu, vratio bih se unazad, malo u prolost. elim da
rikaem o v o m Domu kako je dolo do ovoga. Na osnovu informacije,
aju smo imali, mi smo se ve poetkom ovog prolea odluili da upimo generala Tita da li e primiti jednu britansku misiju. On je odmorio: d a " , i britanski oficiri su od toga doba s n j i m . Naa misija je,
od vodstvom lana ovog Doma, mog potovanog i uvaenog prijatelja,
srodnog poslanika za Lankaster, brigadira Ficroja Maklena (Fitzroy
lacLean) uspostavila izvanredno dobre odnose sa generalom Titom,
ao to je o v a j Dom video iz dananjih novina, sovjetska vlada je taae odluila da poalje vojnu misiju kod partizanskog vrhovnog kolandanta. Ja elim da potpuno objasnim kakvo je nae gledite o tome.
ospodin M o l o t o v je bio d o v o l j n o dobar da diskutuje o o v o m pitanju
i mnom. 1 to dva puta, kad sam bio u Moskvi i nedavno u Teheranu.
On je rekao: V i imate misiju kod Tita i mi mislimo takoe da poal j e m o m i s i j u " . Mi smo, naravno, podrali o v a j predlog predsednik
vlade i ja, i gospodin Molotov i ja saglasili smo se da nae dve misije
treba da rade zajedno, i kada sovjetska misija bude dola u ovu zemlju, one e najprisnije saraivati. Takva je situacija. . .
K a o to je ovome Domu poznato, nedavno su obrazovani, p o d
o k r i l j e m vrhovnog komandanta partizanskih snaga, vrhovno zakonodavno vee i Nacionalni komitet osloboenja. K o l i k o mi je poznato, Nacionalni komitet ne protee svoju vlast izvan teritorija u kojima dela. On
svakako nije zahtevao bilo kakav oblik priznavanja od vlade N j e g o v o g
velianstva. K a k o ja razumem situaciju i kako sam obaveten od naih
oficira, partizani istiu privremeni karakter ove administracije, jer oni
smatraju da e jugoslovenski narodi, im njihova zemlja bude osloboena, slobodno izabrati onakav oblik vladavine k o j i vie vole. Ako je
tako stanje stvari, onda je ono saglasno s gleditem vlade n j e g o v o g
velianstva. . .
Isto, 469470.
S A O P T E N J E B O I D A R A P U R I A P O V O D O M DRUGOG Z A S E D A N J A
AVNOJ-a
Kairo, 5. decembra 1943.
. . . P o v o d o m stvaranja Komiteta narodnog osloboenja" u Jugoslaviji, k o j i e vriti ulogu Privremene vlade", Kraljevska jugoslovenska vlada d a j e sledee saoptenje:
Ovaj nasilni teroristiki pokret ne odgovara ni u emu demokratskim i socijalnim shvatanjima naeg naroda niti n j e g o v o m narodnom
duhu.
Ovakvi pokreti unose samo konfuziju u redove jugoslovenskog
naroda i mrve njegov ujedinjeni otpor protiv okupatora i sve vie ga
upuuju na meusobne borbe to je osnova politike naih neprijatelja.
U Jugoslaviji je o v a j pokret rezultat propagande iz inostranstva,
i j e m su uspehu, naalost, mnogo doprinele izvesne saveznike ustanove, dok Jugoslovenska vlada nema ni jedno javno sretstvo optenja sa
svojim narodom.
To je prva reperkusija izvesnih tvrenja da legitimne vlade Ujedinjenih Naroda u izgnanstvu ne pretstavljaju svoje narode. Teza koju
smo do pre mesec-dva sluali samo od nemakih okupatora a koju danas, naalost, zastupaju i izvesni delovi slobodnog javnog miljenja.
Jugoslovenski narod, koji se kroz vekove tue za svoju slobodu,
i k o j i i danas, u najstranijem krvoproliu, to ini pod okupatorom,
umee na ovakve napade da odgovori kako oni zasluuju. 3
AJ, 10325165.
3 Izbeglika vlada se od poetka nalazila u krizi, ali se ova dokraja zaotrila
sa pribliavanjem rata obalama Balkana: Duan Simovi je uputio 15. maja 1943.
Memorandum kralju Petru II u kome, izmeu ostalog, kae da je rezultat esnaesI tomesenog rada Vlade potpuno negativan, jer nijedan problem" nije reen, a sama vlada se nalazi u stalnoj krizi. Prema Simoviu: Rad Kr. Vlade bio je od poetka inspirisan samo linim ambicijama i sebinim raunima pojedinaca, pogaanjima politikih pekulanata, linom netrpeljivou, mrnjom, linim osvetama, ruenjem vojske, intrigiranjem i klevetanjem stareina na ulici i kod potinjenih.
663
BEDRI
PEJANI H I T L E R U
29. marta 1944.
Centralni komitet II albanske lige iz Prizrena naloio mi je da vii prijateljski naklonjenoj panji Vae ekselencije izloim sle1.
stva. Ipak, time e biti obuhvaen samo jedan neznatan deo od 120.000
150.000 za borbu sposobnih ljudi sa Kosova.
to se tie privremene granice prema Crnoj Gori i Srbiji, koja je
1941. godine ugovorena izmeu Nemakog Rajha i Italije, ona je stavila
Kosovo u nepovoljan poloaj ne samo sa isto strategijske take gledanja, ve i u nacionalistikom istorijskom pogledu. Sa sadanjim granicama veoma je teko odbraniti Kosovo i Albaniju od jednog srpsko-crnogorskog napada, kako za vreme ovog rata, tako i posle njega.
EKSELENCIJO
Centralni komitet II albanske lige iz Prizrena naloio mi je da
vam se obratim i da vam ukaem da je samo Vaa ekselencija u stanju
zajedno sa II albanskom ligom, da izdejstvuje formiranje ove armije,
koja e biti sposobna da u svakom pogledu obezbedi granice Kosova
i osloboenih podruja.
U nadi da emo od Vae ekselencije dobiti jedno, kako za Nemaki Rajh, tako i za Albaniju, povoljno reenje, molim vas, Ekselencijo,
da primite izraze mog dubokog potovanja.
Predsednik II albanske lige
iz Prizrena za odbranu Kosova.
Bedri Pejani
Prepis iz Rk. 2924
Predsednik Centralnog komiteta
II albanske lige iz Prizrena za odbranu Kosova
Lini tab Rajhsfirera SS
Akt. Br. Pov. 6/1
Prizren, 19. mart 1944. god.
Dodatak
1. I albanska liga iz Prizrena delovala je 1878. godine. N j e n cilj
je bila borba protiv odluke Sanstefanskog sporazuma i Berlinskog kongresa. Ona je unitila crnogorsku vojsku kod Plava, dok se ni srpska
ni grka armija nisu usudile da pokuaju da izvojuju vojniko reenje.
Albanija se nije mogla rasparati. Velike sile su konano resile da srue I albansku ligu, to se i dogodilo posle trodnevne bitke kod Uroevca.
2. II albanska liga iz Prizrena osnovana je 16. 09. 1943. godine,
: ostaje pod svim okolnostima, verna tradiciji svoje prethodnice.
(MP)
Predsednik II albanske lige
iz Prizrena za odbranu Kosova
Bedri Pejani
RF/M 36/70/44 o f f .
Lini tab fajshfirera SS
Uprava arhiva
Akt. Br. Pov. 61/1 4. maja 1944. godine
Ratno komandno mesto
Veza: Va dopis od 29. 04. 1944. Rk. 2924 D.
Veoma potovani partijski drue Lamersu!
Dobio sam vae pismo od 29. 04. zajedno sa prepisom dopisa predsednika Centralnog komiteta II albanske lige iz Prizrena.
366
H a j l Hitler!
Va veoma odani
Lamers
667