Barack Obama roðen je u Honoluluu (Hawai, SAD) 1961. g.

U ranim dvadesetim godin

ama prona ao je svoj poziv radeæi u siroma nim zajednicama u ju nome dijelu Chicaga. P
oslije je krenuo na Pravni fakultet na Sveuèili tu Harvard, gdje je postao prvi cr
ni predsjednik èasopisa Harvard Law Review. Godine 1995. objavio je autobiografi
ju Dreams from My Father (Snovi mojega oca), koja je postala bestseler ubrzo nak
on ponovnog objavljivanja 2004. g. Nakon povratka u Chicago, 1996. g. izabran je
u senat dr ave Illinois. 10. veljaèe 2007. Barack Obama najavio je svoju kandidat
uru na predsjednièkim izborima 2008. g. Na stranaèkim predizborima za izbor pred
sjednièkog kandidata Demokratske stranke pobjeðuje glavnu protukandidatkinju, se
natoricu New Yorka Hillary Clinton, suprugu biv eg predsjednika SAD-a Billa Clinto
na i time postaje prvi tamnoputi predsjednièki kandidat jedne velike stranke u p
ovijesti Sjedinjenih Amerièkih Dr ava.
Njegova druga knjiga Odva nost nade objavljena je 2006. g. i odmah je postala best
seler. ivi u Chicagu sa suprugom Michelle i dvije kæeri, Sashom i Malijom.
Barack Obama
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
Izdavaè:
Profil International, Kaptol 25, Zagreb
Za izdavaèa: Daniel Zderiæ
Glavni urednik: Drago Glamuzina
Urednik: Stjepan Raviæ
Prijevod: Tomislav Belanoviæ, Tomislav Brlek
Lektura: Marija Joviæ
Korektura: Katarina Glamuzina
Grafièko oblikovanje: Renata Puki
Oblikovanje ovitka: Studio 2M
Tisak:
Profil International d.o.o., rujan 2008.
© Crown Publishing Group, a division of Random House, Inc., New York 2006. © Za
hrvatsko izdanje: Profil International d. o. o., rujan 2008.
ISBN 978-953-12-0937-3
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagreb
u pod brojem 678741.
Barack Obama
ODVA NOST NADE
RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
PROFIL
si «u*
enama koje su me odgojile: mojoj baki po majci - TUTU,
koja mi je bila èvrst oslonac tijekom èitavog ivota, i
MOJOJ MAJCI,
èiji me dub pun ljubavi i nadalje prati.
6
Sadr aj
Predgovor hrvatskom izdanju (prof. dr. sc. Dra en Laliæ) ............. 7
Predgovor ......................................................................
.............. 17
PRVO POGLAVLJE: Republikanci i demokrati ............................ 27
DRUGO POGLAVLJE: Vrijednosti .............................................. 51
TREÆE POGLAVLJE: Na Ustav ................................................. 71
ÈETVRTO POGLAVLJE: Politika................................................ 95
PETO POGLAVLJE: Prilika ........................................................
. 121
ESTO POGLAVLJE: Vjera ......................................................... 1
65
SEDMO POGLAVLJE: Rasa ........................................................ 1
85
OSMO POGLAVLJE: Svijet onkraj na ih granica ......................... 213
DEVETO POGLAVLJE: Obitelj ................................................... 24
9
Pogovor.........................................................................
............... 269
Zahvale ........................................................................
................ 277
Predgovor hrvatskom izdanju
ODVA NOST NADE: RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOGA SNA" BARACKA
OBAME
Povijesni san postaje java: Barack Obama 28. kolovoza 2008. godine postao je prv
i Afroamerikanac kojega je jedna od dviju velikih stranaka kandidirala za predsj
ednika SAD-a. Toèno èetrdeset i pet godina prije Martin Luther King Junior odr ao
je u Washingtonu nadahnuti govor Sanjam" (I Have a Dream) u kojem je rekao: Sanjam
kako æe èetvero moje male djece jednoga dana ivjeti u naciji u kojoj neæe biti p
rosuðivani prema boji svoje ko e, veæ prema sadr aju svoga karaktera." Vr njak njegove
djece, mladi senator iz dr ave Illinois, na konvenciji u Denveru dobio je sna nu po
tporu najutjecajnijih demokrata i stranke u cijelosti da krene u posljednji poho
d za osvajanje najmoænijega politièkog polo aja na globusu. U samom zakljuèku svog
a govora na konvenciji, upravo nominirani predsjednièki kandidat Demokratske str
anke istaknuo je poruku legendarnoga vode pokreta za ljudska prava iz sredine pr
o loga stoljeæa da su ljudi razlièitih identiteta nerazmrsivo povezani, te da ne m
ogu koraèati sami unazad, veæ moraju obeæati kako æe uvijek iæi naprijed.
Kako je Barack Obama, rookie (novak) na nacionalnoj politièkoj sceni, uspio napr
edovati tako daleko: prevladati u te kom i dugotrajnom procesu predizbora u svojoj
stranci, odnosno pobijediti vrlo utjecajnu Hillary Clinton { to ujedno znaèi i nj
ena moænoga supruga) i druge kandidate? Odgovore na to presudno pitanje mediji u
SAD-u i drugim zemljama ponajprije poku avaju dobiti analiziranjem slabosti kampa
nja suparnika, te snage komunikacije Obame s biraèima i javnosti. Ustvrdili su k
ako je po svojim kljuènim elementima njegova kampanja bila izrazito inovativna:
rjeèiti je Obama stalno izra avao kako po tuje i druge aktere i sebe, pa se klonio n
apada na suparnike; on i njegovi suradnici uspje no su se trudili slijediti intern
i dogovor kako u njihovoj predizbornoj komunikaciji ne smije biti dramatiziranja
{no drama), pa od poèetka do kraja
8
BARACK OBAMA
te aktivnosti nisu mijenjali temeljni slogan {Change we can believe in), strate ko
usmjerenje kampanje i njene vodeæe aktere; Obamina je kampanja bila dizajnirana
odozdo nagore (from the bottoni up) i oslanjala se na mno tvo entuzijasta, uglavn
om mladih, iz razlièitih krajeva SAD-a; u njoj se uz ostale medije vrlo umje no ko
ristio internet, posebno u prikupljanju stotina tisuæa malih i srednjih novèanih
priloga te u organiziranju brojnih susreta s biraèima i drugih atraktivnih zbiv
anja, itd.
Spoznaje o obilje jima te kampanje vrlo su vrijedne, ali nisu dostatne za valjano
odgonetanje fenomena zvanoga Barack Obama. Zbiljski, dubinski odgovori na pitanj
e o razlozima njegova velikog politièkog pa i ireg uspjeha poglavito se nalaze un
utar korica po mnogo èemu fascinantne knjige Odva nost nade: Razmi ljanja o obnavljan
ju amerièkoga sna" (The Audicity of Hope. Thoughts on Reclaiming the American Dr
eam) koja je ubrzo nakon objavljivanja 2006. godine postala bestseler u SAD-u, a
u ovoj godini i u nekim drugim zemljama. Ovo je djelo s jedne strane moguæe mot
riti kao drugi dio Obamine autobiografije, jer je svoje ivopisne djeèaèke i mlade
naèke dane opisao u publikaciji Snovi mojega oca: Prièa o rasi i ba tini" (Dreams F
rom My Father: A Story of Race and Inheritance) koja je objavljena jo 1995. godin
e. S druge strane, posljednju Obaminu knjigu moglo bi se uz navedeno odrediti ka
o multidisciplinarnu (filozofsku, pravnu, politolo ku, sociolo ku...) publicistièku
studiju o odnosu politike i dru tva u suvremenim Sjedinjenim Amerièkim Dr avama.
Meðutim, ova knjiga izmièe uobièajenom kategoriziranju, pa joj treba pristupiti
i kao autobiografiji jedne politièke zvijezde s istaknutim elementima rasprave o
duhu vremena kao i studiji o stanju i razvoju politike i dru tva u SAD-u u kojoj
su autentièno opisani putovi pa i stranputice ivota autora. Po tome je slièna nek
im velikim tekstovima koje su vi e-manje davno ili razmjerno nedavno napisali izvj
esni istaknuti politièki lideri.
Moguæe je èak pogledati jako daleko u pro lost i sadr ajno povezati Odva nost nade" s d
jelom Samome sebi" {nakon prijevoda s grèkoga na latinski dobilo je naslov Meditac
ije") koje je Marko Aurelije, rimski car i filozof-stoik iz drugoga stoljeæa na e
ere, napisao u vojnom logoru na samom zalazu svoga ivota. Politièki i dru tveni kon
tekst tada njega Rimskoga Carstva prema nekim je obilje jima - Bertrand Russell to d
oba opisuje kao umorno" i zasiæeno" - slièan ra irenoj politièkoj i dru tvenoj rezigna
ciji te svijesti o opadanju moæi SAD-a na poèetku ovoga tisuæljeæa. Trezvene upu
te staroga rimskoga cara, poput ne budi alostan, ne kloni duhom i ne predaj se oèa
ju ako s vremena na vrijeme obavljanje du nosti zaostaje za naèelima. Vrati se u n
apad poslije svakog neuspjeha i budi zahvalan ako mo e u veæini sluèajeva vjerno iz
vr iti du nost onako kao to prilièi èovjeku", kao da su utjecale (oprezni
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
9
Obama u knjizi uglavnom izbjegava navoditi svoje intelektualne uzore) na mladoga
amerièkog politièara s poèetka XXI. stoljeæa.
Obama na vi e mjesta ovoga teksta dijagnosticira kako se u funkcioniranju lokalne
i dr avne vlasti èesto potiru vrijedna naèela nasu na za promicanje opæega dobra, te
kako se svijet politike jako odvojio od svijeta ivota, ali odbija da se tome pri
lagodi i zahtijeva drugaèiju vrstu politike" koja prema njemu treba izraziti na e ivo
te kako ih zbilja ivimo". Na samom poèetku knjige on prenosi svoj uobièajeni odgo
vor na èeste optu be uliènih prolaznika s kojima je kao kandidat za dr avnoga senato
ra izravno kontaktirao da se simpatièan èovjek poput njega ne treba baviti neèim
tako prljavim" i odvratnim" kao to je politika: istièe kako shvaæa takav skepticiz
am, ali da postoji i druga tradicija politike koja je utemeljena na jednostavnoj
ideji kako imamo ulog jedan u drugom, da je ono to nas povezuje veæe od onoga to n
as razdvaja, te ako dovoljno ljudi vjeruje u istinitost te tvrdnje i djeluje u s
kladu s njom, mo da neæemo rije iti svaki problem, ali mo emo postiæi ne to smisleno". Z
agovaranje te druge tradicije" ima posebnu va nost za zemlju poput Hrvatske u kojoj
je u posljednje vrijeme izrazito ra iren zazor prema politièarima i politici, iak
o je pluralistièka demokracija u nas tek postala punoljetna.
Takoðer, treba istaæi izvjesne sliènosti izmeðu ove knjige i memoara Winstona Ch
urchilla i Billa Clintona koji su objavljeni na hrvatskom jeziku (Clintonova aut
obiografija My Life iste, 2004. godine, u SAD-u i u Hrvatskoj). Naprimjer, Obamu
i Churchilla kao autore knjiga posebno povezuje privlaèan stil pisanja, to se uz
ostalo izrazilo i u nekim atraktivnim pa i duhovitim mislima prezentiranima u Od
va nosti nade", primjerice onoj o èesto iskrivljenom odnosu suvremenih istaknutih
politièara i medija u kojem dolazi do izra aja pojava koju je njemaèki politolog T
homas Meyer oznaèio sintagmom medijska kolonizacija politike: Barem za iru javnost
, ja sam onaj koji mediji ka u da jesam. Ja govorim to mediji ka u da govorim. Ja pos
tajem ono to mediji ka u da postajem."
Autobiografske tekstove uspje noga, ali kontroverznoga lidera SAD-a u veæem dijelu
pro loga desetljeæa i kandidata za predsjednika na izborima 2008. godine odlikuje
intelektualna utemeljenost i vje to povezivanje analize socijalnih tegoba i (mogu
æih) politièkih intervencija. U vezi s posljednjim, treba upozoriti kako je knji
ga Billa Clintona znatnije od ove Obamine usmjerena na prepoznavanje i izlaganje
stvarnih policy rje enja, dok se u autobiografiji posljednjega izra enije raspravlj
a o dubljim, svjetonazorskim pitanjima. Èitajuæi Obamin tekst meðu recima", mo e se
razabrati kako je Bill Clinton jedan od njegovih politièkih uzora, i to ponajpr
ije zbog sposobnosti posljednjega predsjednika iz redova demokrata da uspje no izr
azi pragmatièno, neideolo ko shvaæanje veæine
10
BARACK OBAMA
Amerikanaca. Meðutim, razmjerno je lako razabrati Obamin zazor prema mnogim elem
entima Clintonova politièkog pa i ivotnog stila. Kao postmoderni politièar koji s
lijedi pouèak anytbing goes, autor Odva nosti nade" u nekom smislu kao svoga uzora
latentno istièe i Ronalda Reagana, ponajvi e zbog njegove sposobnosti izra ene u osa
mdesetim godinama pro loga stoljeæa da stane na stranu graðana koji naporno rade,
po tuju zakon, brinu se za svoje obitelji i vole svoju zemlju te im vrati osjeæaj z
ajednièkoga smisla".
Po tovanje koje Obama izra ava prema Reaganu, pa i nekim drugim konzervativno orijen
tiranim politièarima iz amerièke povijesti poput Alexandera Hamiltona zaèudno je
 samo na prvi pogled. Naime, senator iz Illinoisa, sudeæi i prema njegovim staja
li tima izra enima u ovoj knjizi, nije neki (liberalni, ljevièarski) ekstremist, neg
o vi e od svega drugoga akter koji se trudi ustolièiti na sredi tu politièkoga prost
ora: ustvrðuje kako se zala e za povratak izgubljene ravnote e izmeðu interesa pojed
inca i zajednice, tr i ta i demokracije, koncentracije bogatstva/moæi i otvaranja mo
guænosti, pa i izmeðu idealizma i pragmatizma. Slijedom toga moguæe je procijeni
ti kako æe kao predsjednik, dobije li 4. studenoga 2008. povjerenje veæine biraè
a, nastojati voditi pragmatiènu i umjerenu politiku koja æe postupno dovesti i d
o nekih velikih promjena kao to su povlaèenje amerièkih vojnih snaga iz Iraka i r
eformiranje poreznoga sustava.
Obama je èitateljima ipak ostao du an jasnih odgovora na izvjesna pitanja vezana z
a konkretne naèine na koje bi administracija prvoga Afroamerikanca na èelu SAD-a
promicala zbiljske interese veæine graðana, odnosno suzbijala neke dru tvene prob
leme i unapreðivala gospodarski razvoj te zemlje. Meðutim, ovu je knjigu Obama o
bjavio nekoliko mjeseci prije nego to je istaknuo svoju kandidaturu za predsjedni
èkoga kandidata Demokratske stranke, pa vjerojatno tada nije htio previ e otkrivati
karte" vezane za svoj izborni program. U meðuvremenu je prezentirao, posebno u
govoru na konvenciji u Denveru, kljuène odrednice svojih va nih posebnih politika,
ali pobli a analiza i toga nastupa kao i ove knjige mo e naznaèiti kako u nekim pod
ruèjima (primjerice, u vezi s energetskom ili vanjskom politikom) njegove sposob
nosti za meritorno upravljanje barem zasad vjerojatno zaostaju za neprispodobivo
m snagom kojom verbalno ili pismeno izra ava svoja naèela u koja po svemu sudeæi d
uboko vjeruje.
Upravo je snaga izra avanja naèela Obame, njegovih suradnika I simpatizera ono pog
onsko gorivo koje je politièku karijeru senatora iz Illinoisa lansiralo iznenaðu
juæe visoko. Promjena koju on i njegove pristalice zagovaraju gotovo vjerskim za
nosom - vjerovati" je kljuèna rijeè slogana njegove kampanje - nije pak zasnovana
na nekoj sasvim novoj ideologiji, veæ na zahtjevu za obnavljanjem amerièkoga sn
a (amerièkoga
ODVA NOST NADÉ - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
11
duha). Taj je san utemeljen na vodeæim vrijednostima pripadnika amerièkog srednj
eg sloja, i to kako na idejama vodiljama individualizma i poduzetni tva, tako i na
rodoljublju (knjigu zavr ava zanesenim svjedoèenjem rodoljublja Moje je srce ispun
jeno ljubavlju prema ovoj zemlji") i solidarnosti (socijalni je kapital u SAD-u,
kako ustvrduje politolog Robert D. Putnam i neki drugi istra ivaèi, u posljednje
vrijeme u opadanju, ali jo je uvijek prilièno razvijen), nasljedovanje kojih omog
uæuje èvrstu socijalnu integraciju te osjetni napredak pojedinca, obitelji, loka
lne zajednice i dru tva u cijelosti.
Barack Obama sebe s pravom predstavlja kao utjelovljenje takvoga duha, jer je up
ravo on, politièar velikoga kalibra, uspio osobito zorno pokazati kako Amerikana
c usprkos znatnim ogranièenjima zbog porijekla i socijalnoga polo aja jo uvijek ima
nemalu ansu ostvariti visoke pa i najvi e dosege u karijeri i ivotu ako je dovoljno
smion, nadaren i radi an, te posebno ako ima potporu svoje okoline da se obrazuje
i napreduje. Rijeèju - ako svojim ivotom svjedoèi odva nost nade". Takvo iskustvo s
ebe osobno i drugih nadarenih pojedinaca koji su s rubova dru tva, vrijedno radeæi
i po tujuæi upute za pona anje, uspjeli doæi u sama stjeci ta raznovrsnih uspjeha Oba
ma ovom knjigom i na druge naèine poku ava prenijeti na opæedru tvenu razinu, nemaju
æi pritom iluzija da je to moguæe ostvariti iskljuèivo normativnim inovacijama o
dnosno instrumentima vlasti. On zagovara da se istovremeno time iniciraju i prom
jene u sustavu vrijednosti: Ponekad trebamo i kulturalnu promjenu i djelovanje vl
asti - promjene u vrijednostima i promjene u javnoj politici - kako bi promicali
dru tvo kakvo elimo". Zanimljiva je njegova kritika demokrata kako su pogrije ili ka
da su se izmakli od rasprave o vrijednostima i prepustili to podruèje konzervati
vcima, ali i sna na zamjerka Bushovoj administraciji kako nakon teroristièkih napa
da 11. rujna 2001. nije uskladila razumljive zahtjeve za sna enjem kolektivne sigu
rnosti s potrebom da se saèuvaju graðanska prava te za to vezane vrijednosti.
Naravno, Odva nost nade" treba motriti (i) kao knjigu predsjednièkoga kandidata koj
a je u funkciji njegove izborne kampanje, i to kako one za predsjednièku nominac
iju u Demokratskoj stranci tako i za kampanju svih kampanja", tj. onu koja se odn
osi na izbore za predsjednika SAD-a. Ovo je djelo doista jedinstveno jer se prvi
put dogodilo da je neki kandidat za predsjednika SAD-a smogao dovoljno vje tine i
volje (u zahvalama daje osobito priznanje svojoj supruzi Michelle istièuæi kako
biti udana za senatora koji uz to pi e knjigu zahtijeva strpljivost Joba") da bez
suautora i ghost-writera napi e knjigu koja je postala nacionalni bestseler. Knjig
e Obaminih glavnih suparnika ipak nisu izazvale toliku pa nju èitatelja i javnosti
u cijelosti, a nisu ni samostalni radovi: Hillary Clinton je svoju Living Histo
ry (2003.) napisala uz pomoæ tri
12
BARACK OBAMA
ghost-writerice koje su na tom poslu bile anga irane dvije godine, a John McCain d
vije autobiografske knjige (Faith of My Fathers 1999. i Worth the Fighting For:
A Memoir 2002. godine) u suautorstvu sa svojim suradnikom Markom alterom.
Iako nije sociolog po formalnom obrazovanju, Obama je u Odva nosti nade" koristio o
no to je C. Wright Mills nazvao sociolo kom imaginacijom": sposobnost da se privatne
nevolje" shvate pomoæu javnih problema" odnosno da se ispituju biografije pojedin
aca u kontekstu analize dru tva i njegova razvoja. Pritom se slu io svojim osebujnim
ivotnim iskustvima, u irokom rasponu od spoznaja koje je stekao u Indoneziji i Ke
niji odakle potjeèu èlanovi njegove multikulturalne obitelji, preko obrade pouèn
ih iskustava lokalnoga aktivista u predgraðima Chicaga, pa do raznovrsnih ameriè
kih i inozemnih {ipak manje prisutnih) do ivljaja politièkoga gladijatora.
Najvi e se ipak slu io svojim iskustvima politièara, posebno onima koje je stekao ka
o mladi zanesenjak koji udi da se za svoje ideje bori u velikoj politièkoj areni.
Prije samo pola desetljeæa, tada nji lokalni du nosnik i to se tièe velikih ambicija
politièki gubitnik Obama - pretrpio je te ak poraz na izborima za Kongres 2000. g
odine - do ao je nakon dugotrajne kontemplacije na iskrivljenu" (ispoèetka nije ras
polagao dostatnim sredstvima ni imao potporu stranke, te je bio razmjerno nepozn
at u javnosti) zamisao da se kandidira za predstavnika svoje dr ave u Senatu SAD-a
. Uz obilje hrabrosti, vje tine, marljivosti, pa i osobne poniznosti (istièe kako
je tada pri brojnim kontaktima s graðanima u razlièitim mjestima dr ave Illinois èi
nio sve u svojoj moæi da dr im jezik za zubima i èujem to su oni imali za reæi") os
mjehnula mu se i sreæa (neki njegovi suparnici bili su pogoðeni skandalima) pa j
e ostvario veliku pobjedu. Iako u knjizi priznaje kako mu je zbog velikih senato
r-skih obveza i vrhunskoga politièara te ko odr avati intenzivne odnose sa svojim pr
istalicama i drugim obiènim" graðanima, Obama istièe kako se jako trudi da se ne
odvoji od njih i da ih ne razoèara kao to su ih iznevjerili mnogi drugi politièar
i. U knjizi prezentira svoje poglede steèene iznutra na mnoge ivotne te koæe itelja
SAD-a, ali se istovremeno trudi ostvariti iroku perspektivu na razvoj te zemlje u
uvjetima globa-lizirane ekonomije. U tom smislu posebno su vrijedne njegove zam
isli o tome kako SAD ubuduæe trebaju najvi e ulagati u obrazovanje, znanost i tehn
ologiju, te u energetsku neovisnost.
Uz obradu svojih ivotnih iskustava, Obama je u knjizi ostvario razumijevanje znaè
enja ire povijesne i dru tvene scene za unutarnji ivot i izvanjske dogaðaje drugih p
ojedinaca. I to kako obiènih" graðana (stanovnice New Orleansa koja je izgubila s
ve to posjeduje u udaru uragana Katrina; nezaposlenoga radnika iz Galesburga, Ill
inois, koji bezuspje no poku ava osigurati da se njegovu oboljelom sinu transplantir
a jetra; akti-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
13
viste udruge iz St. Louisa koja se zala e za zabranu pobaèaja; èika koga vlasnika re
storana i veterana Vijetnamskoga rata...), tako i istaknutih poduzetnika, politi
èara i drugih javnih osoba (poduzetnika-milijardera Warrena Buffeta, senatora Ro
berta C. Byrda, samoga Georgea W. Busha, te drugih).
Prezentacija razgovora predsjednika SAD-a i Obame za vrijeme njegova posjeta Bij
eloj kuæi {Bush mu tom prilikom najavljuje vrlo sjajnu" buduænost, ali i upozorav
a ga da netko poput mladoga senatora koji privlaèi veliku pozornost treba oèekiv
ati kako æe biti ugro en s razlièitih strana te mu savjetuje da se s tim u vezi èu
va) spada u najzanimljivije stranice suvremene politièke memoaristike. Znakovito
je kako Obama ne misli da je George Bush lo a osoba te pretpostavlja da republika
nski predsjednik i pripadnici njegove administracije poku avaju èiniti ono to smatr
aju najboljim za zemlju. Izno enje takvih ocjena o najveæem politièkom takmacu mog
lo bi se smatrati licemjernim, ali ne i kod Obame. Naime, on sustavno pokazuje k
ako nipo to ne eli odustati od svoga korektnoga odnosa prema onima s druge strane p
olitièke boji nice, koje shvaæa ne kao svoje neprijatelje nego kao suparnike. Na t
akav naèin, s po tovanjem i to naroèito prema njegovoj mukotrpnoj vojnoj slu bi i ro
doljublju, tretira i Johna McCaina, a u govoru na konvenciji Demokratske stranke
krajem kolovoza 2008. godine istaknuo je kako pogre ne procjene njegova suparnika
ne proizlaze iz toga to ga nije briga za probleme obiènih Amerikanaca, nego zato
to on ne shvaæa te probleme.
I na mnogim drugim stranicama ove knjige Obama svjedoèi svoj dostojanstven i tol
erantan odnos prema suparnicima, novinarima i drugim akterima politièkoga i dru tv
enoga ivota. No takav odnos nipo to ne znaèi da je on politièki naivan: u Odva nosti n
ade" prezentirane su neke anegdote, posebno vezane za izborne kampanje, koje pok
azuju kako on itekako zna pokazati zube". Meðutim, to èini na vrlo vje t naèin, to s
e primjerice pokazalo u slikovitoj anegdoti vezanoj za odnos njega i pripadnika
njegova tima prema drskom snimatelju kojega je u jednoj kampanji anga irala konkur
encija. Tamnoputi je senator iz Illinoisa oèito dobro prouèio politièku povijest
, pa je oèito svjestan opravdanosti upozorenja Harryja Trumana prema kojemu ni je
dan seljak ne eli imati u svom dvori tu psa koji ne ujeda" ili naputka vje toga Billa
Clintona da na napade protivnika treba reagirati brzo i sna no. Obama se jako klo
ni toga da njegove kampanje postanu prljave, ali se u nekim prilikama, uglavnom
onima kad je sam grubo napadnut, ne ustruèava koristiti i negativnu strategiju k
omunikacije; pi e kako shvaæa politiku kao full-contact sport i uglavnom se ne oba
zire previ e na udarce koje prima u politièkim borbama.
Ova knjiga obiluje uzbudljivim prikazima kampanja i izbornih nad-
14
BARACK OBAMA
metama, meðu kojima posebno treba istaæi za politièku karijeru autora prijelomnu
utrku za Senat SAD-a 2004, godine. Opisujuæi svoje pote koæe da se ravnopravno no
si s imuænim protukandidatom Blairom Hullom koji se u toj kampanji razbacivao no
vcem, Obama istovremeno kritizira ogromnu ulogu novca u suvremenoj amerièkoj pol
itici i prezentira svoju veliku sposobnost (posebno su ivopisni opisi njegovih te
lefonskih i drugih razgovora s potencijalnim donatorima) da se prilagodi (i) tim
pravilima igre. Kao rasna politièka ivotinja, on ne podnosi moguæi poraz (ustvrð
uje kako veæina grijeha politièara proizlaze iz njihova najveæega grijeha: potre
be da pobijede, ali i potrebe da ne izgube) pa èini sve to je potrebno da trijumf
ira. Obama istièe kako je za politièki uspjeh nu no imati dobru organizaciju sasta
vljenu od kvalitetnih suradnika i brojnih volontera koji uglavnom veæ pripadaju
nekim drugim organizacijama (pristalice demokrata ponajvi e sindikatima, udrugama
za za titu okoli a i prochoice skupinama). U knjizi su naznaèene odrednice korjeniti
h promjena u regrutiranju jo irega kruga aktivista za izbornu kampanju koje su u p
osljednjih godinu i pol dovele do stvaranja vrlo velike i nedvojbeno uèinkovite
politièke mre e uglavnom sastavljene od mladih entuzijasta viènih kori tenju interne
ta i inovativnih oblika organiziranja.
U sredi tu te mre e, naravno, nalaze se Barack Obama, glavni politièki savjetnik Dav
id Axelrod i drugi njegovi bliski suradnici. Oni su dizajnirali novu vrstu polit
ièke komunikacije koja je naglavce okrenula mnoge doskora uvrije ene obrasce svrho
vite komunikacije o politici. Primjerice, inzistirao je da njegova kampanja za d
obijanje predsjednièke nominacije bude voðena kao to se vodi biznis u kojem u fok
usu nije proizvoðaè (politièar, kandidat, stranka), nego potro aè (politièki simpa
tizer, biraè), i to ponajvi e pripadnik grass-roots organizacije. U svojoj izjavi
tjedniku Time objavljenoj 16. lipnja u èlanku znakovita naslova Kako je on to uèi
nio" (How he did /L), Obama je rekao: Osjeæao sam kako mo emo poku ati uèiniti neke s
tvari na drugaèiji naèin i izgraditi organizaciju koja odra ava moju liènost i ono
to zemlja tra i."
Za razliku od stare personalizacije politike kojom se konstrukcijom, dakle odozg
o, nastojalo utjecati na biraèe, ovom novom personalizacijom to se poku ava postiæ
i i odozdo, raèunajuæi na spontanu identifikaciju nekih skupina graðana s karizm
atiènim Obamom. Upravo u tome se mo da krije velika ugroza za njegovo buduæe polit
ièko napredovanje: hoæe li ga, recimo, tako intenzivno podr ati radnici plavi ovra
tnici i sredovjeène te starije ene iz srednjega sloja kao to su ga veæ podr ali mnog
i visoko obrazovani i mladi graðani? Naravno, tome treba pridodati dvojbu kakvu
æe potporu Obama, potomak bjelkinje i crnca, dobiti od bijele utljive veæine" i od
biraèa Latinoamerikanaca. Sto se tièe posljednjega, treba upozoriti kako æe nas
tupajuæi izbori u SAD-u mo da vi e od svega drugoga biti najstro i test stvarnoga uèin
ka moderne borbe
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
15
za ljudska prava u SAD-u koja je zbiljski poèela nedugo prije nego to su se na Ha
vajima upoznali i zaljubili Ann Dunham, djevojka iz Kanzasa, i Barack Obama Seni
or, student iz Kenije. Treba svakako imati na umu kako je pola stoljeæa za ivot l
judske jedinke jako puno, gotovo cijeli punoljetni ivot, ali u smislu ire povijest
i koja uglavnom ide korak po korak, u tom se razdoblju mogu, ali i ne moraju, do
goditi korjenite promjene u vrijednostima i nacrtu za ivljenje naroda u cijelosti
.
Na poèetku svoga govora u Washingtonu 28. kolovoza 1963. Martin Luther King obra
tio se okupljenom mno tvu rijeèima kako je sretan to im se toga dana mo e pridru iti u
onome to je nazvao povijesnim iskorakom" i najveæom demonstracijom za slobodu" u po
vijesti nacije. Poput svoga najveæega politièkog uzora, prvi je Afroamerikanac s
predsjednièkom nominacijom jedne od velikih amerièkih stranaka u ao u povijest. N
o za razliku od glasovitoga propovjednika za ljudska prava iz Georgije koji je u
bijen u 39. godini ivota, politièar iz Illinoisa ima veliku priliku da slijedom i
zraza demokratske volje graðana kao 47-godi -njak postane predsjednikom SAD-a. Ova
je izvrsna knjiga upeèatljivo svjedoèanstvo o Obaminoj povijesnoj ulozi, koja j
e ponajprije odreðena odva no æu nade u bolju i humaniju buduænost amerièkoga naroda
i èovjeèanstva u cijelosti.
prof. dr. sc. Dra en Laliæ
Fakultet politièkih znanosti u Zagrebu
17
Predgovor
Pro lo je gotovo deset godina otkako sam se prvi put kandidirao za politièku du nost
. Imao sam tada trideset pet godina, bilo je to èetiri godine po svr etku Pravnoga
fakulteta, bio sam netom o enjen i opæenito nestrpljiv. Otvorilo se mjesto u legi
slaturi Illinoisa i nekoliko prijatelja predlo ilo mi je da se kandidiram smatraju
æi me prikladnim kandidatom zbog mojega rada kao odvjetnika za graðanska prava,
kao i kontakata koje sam ostvario tijekom obavljanja funkcije opæinskoga organiz
atora. Nakon to sam se posavjetovao sa suprugom, u ao sam u utrku i prihvatio se on
oga to èini svaki novopeèeni kandidat: razgovarao sam sa svima koji su me eljeli s
lu ati. Odlazio sam na sastanke savjeta stambenih blokova i crkvena okupljanja, ob
ilazio salone ljepote i brijaènice. Kada bih ugledao dvojicu ljudi kako stoje na
uglu ulice, pre ao bih cestu i uruèio im kampanjsku literaturu. Kamo god bih posa
o, doèekala bi me neka od verzija dvaju pitanja.
Kakvo vam je to èudno ime?"
A zatim: Doimate se kao sasvim pristojan momak. Za to se elite upu tati u ne to tako prl
javo i gadno poput politike?
Na to sam pitanje veæ bio navikao, ono je bilo inaèica nekih drugih pitanja koja
su mi znali postavljati godinama prije, kada sam prvi put stigao u Chicago kako
bih radio u siroma nim èetvrtima. Ono je odavalo cinizam, i to ne samo prema poli
tici nego i spram samoga poimanja javnoga ivota uopæe, cinizam koji je - barem u
èetvrtima South Sidea1 koje sam elio predstavljati - bio hranjen dugotrajnim dava
njem neispunjenih obeæanja. Moja bi reakcija obièno bila takva da bih kimnuo gla
vom i nasmije io se, rekav i kako mi je takva sumnjièavost razumljiva, ali i da post
oji - i oduvijek je postojala - jedna drugaèija politièka tradicija, tradicija k
oja se prote e od vremena osnutka SAD-a pa sve do slavnih dana pokreta za graðansk
a prava, tradicija koja se zasniva na jednostavnoj zamisli da smo svi meðusobno
ovisni te da je ono to nas povezuje jaèe od onoga to nas razdvaja, i ako dovoljan
broj ljudi vjeruje u istinitost te tvrdnje i djeluje u skladu s njome, tada bism
o mogli, ne ba rije iti svaki problem, ali zato ostvariti znaèajne ciljeve.
1 opæina u Chicagu, nap. prev.
18
BARACK OBAMA
Taj mi se govor uèinio prilièno uvjerljivim. Iako nisam siguran da su ljudi koji
su me slu ali bili jednako impresionirani, dovoljan broj njih znao je cijeniti mo
ju revnost i mladenaèku razmetljivost, tako da mi je uspjelo uæi u legislaturu I
llinoisa.
est godina poslije, kada sam se odluèio kandidirati za Senat SAD-a, nisam bio tol
iko siguran u sebe.
Sve je ukazivalo na to da je moj izbor profesije bio uspje an. Nakon dva mandata t
ijekom kojih sam djelovao u okviru senatske manjine, demokrati su preuzeli nadzo
r nad dr avnim Senatom i potom sam uspio provesti niz prijedloga zakona, od reform
e sustava smrtne kazne u Illinoisu do pro irenja dr avnoga programa zdravstvene skrb
i za djecu. Nastavio sam predavati na Pravnome fakultetu Sveuèili ta u Chicagu, to
je bio posao koji sam rado obavljao i èesto su me pozivali da dr im govore po èita
vome gradu. Uspio sam oèuvati svoju neovisnost, svoj ugled i svoj brak, a svemu
je tome, u statistièkome smislu, zaprijetila opasnost onoga trena kada sam dospi
o u Chicago.
No, godine su takoðer uzele svoj danak. Za jedan dio toga krivo je vjerojatno to
to sam sve stariji, jer ako poènete na to obraæati pozornost, svaka vas naredna
godina èini bolje upoznatim sa svim va im slabostima - uvijek se iznova javljaju m
isli uvjetovane genetikom ili okolinom, a to æe se gotovo zasigurno pogor ati s vr
emenom, kao to je u jednakoj mjeri izvjesno da æe smetnja pri hodu prerasti u bol
u kuku. to se mene tièe, pokazalo se da je jedna od tih mana kronièni nespokoj,
nemoguænost uviðanja, ma koliko dobro sve funkcioniralo, onih blagodati koje su
mi bile nadohvat ruke. Mana je to koja je karakteristièna za moderni naèin ivljen
ja, a i tipièno je amerièka - najoèitija upravo u sferi politike. Ostaje nejasno
je li politika ta koja potièe tu osobinu ili naprosto privlaèi osobe koje je po
sjeduju. Netko je jednom kazao da svaki èovjek nastoji opravdati oèekivanja vlas
tita oca ili pak nadiæi pogre ke koje je njegov otac èinio i pretpostavljam da se,
pored ostaloga, u tome takoðer krije obja njenje moje boljke.
U svakome sluèaju, posljedica toga nespokoja bila je ta da sam odluèio izazvati
tada njega demokratskog zastupnika ne bih li preuzeo njegovo mjesto u Kongresu na
izborima 2000. Bila je to lo e zami ljena utrka i bio sam te ko pora en - bila je to ona
kva vrsta poraza koja vas probudi i natjera da shvatite kako ivot nije du an povinu
ti se va im zamislima. Godinu i pol dana poslije, kada su rane u dovoljnoj mjeri z
acijelile, ruèao sam s jednim medijskim savjetnikom koji me veæ podulje vrijeme
bio nagovarao da se kandidiram za du nost na saveznoj razini. Poklopilo se da je t
ermin za ruèak bio planiran za kraj rujna 2001.
Jasno vam je da se politièka dinamika izmijenila, zar ne?" rekao je nabadajuæi sa
latu.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
19
Na to ciljate?" pitao sam, znajuæi sasvim dobro na to misli. Obojica smo spustili p
ogled na novine pored njega. Na naslovnici je bio Osama bin Laden.
Ba je ovo gadno", rekao je vrteæi glavom. Stvarno nemate sreæe. Ne mo ete promijeniti
ime, razumije se. Glasaèi su sumnjièavi spram takvih postupaka. Mo da biste se, d
a ste na poèetku karijere, mogli koristiti kakvim nadimkom, znate. Ali sada..."
Glas mu je utihnuo i slegnuo je ramenima kao da se isprièava prije nego to je mah
nuo konobaru da nam donese raèun.
Pomislio sam kako je u pravu i ta me spoznaja pro dirala. Prvi put u karijeri isku
sio sam zavist vidjev i kako mladi politièari uspijevaju u onome u èemu ja nisam,
prelaze na vi e du nosti i postaju uèinkovitiji. Zadovoljstva bavljenja politikom -
adrenalin pri debati, fizièka toplina rukovanja i uranjanja u svjetinu - stala s
u blijedjeti pred manje ugodnim zadaæama toga posla: moljakanjem novca, dugim vo n
jama kuæi nakon to je banket potrajao dva sata du e od planiranoga, lo om hranom i us
tajalim zrakom te turim telefonskim razgovorima sa suprugom, koja me je sve dotad
podr avala, ali joj je bilo navrh glave toga da na u djecu mora podizati sama te je
poèela propitkivati moje prioritete. Èak i rad u zakonodavstvu, kreiranje polit
ike koja me je prva ponukala da se uopæe kandidiram, stao sam do ivljavati kao ne to
beznaèajno, ne to to je previ e udaljeno od rje avanja krupnijih pitanja - poput porez
a, socijalne i zdravstvene za tite te radnih mjesta - koja su bila sporna na dr avno
j razini. Poèeo sam gajiti sumnje spram puta koji sam odabrao; osjeæao sam se on
ako kako zami ljam da se mora osjeæati kakav glumac ili atletièar kada, nakon niza
godina predanosti jednome jedinome, sasvim odreðenome snu, nakon godina konobar
enja izmeðu audicija ili slaba nih pogodaka u ni im bejzbolskim ligama, shvati kako
neæe dalje napredovati, to zbog manjka talenta, to zbog izostanka sreæe. Od njegov
a sna neæe biti ni ta i on je sada suoèen sa sljedeæim izborom; ili æe prihvatiti
tu èinjenicu kao odrasla osoba i prijeæi na kakvo, za njega prikladnije, zaniman
je ili æe odbijati prihvatiti istinu te potom postati ogorèen, svadljiv i otu an.
Poricanje, ljutnja, cjenkanje, oèaj - nisam siguran jesam li pro ao kroz sve faze
koje su pobrojali struènjaci. Meðutim, u jednome sam trenutku dospio do faze pri
hvaæanja vlastite ogranièenosti te, na odreðeni naèin, vlastite smrtnosti. Ponov
no sam se usredotoèio na svoj rad u dr avnome Senatu i prona ao satisfakciju u refor
mama i inicijativama koje sam bio u moguænosti provesti. Provodio sam vi e vremena
kod kuæe i gledao kako moje kæeri rastu te sam se brinuo o svojoj supruzi kako
valja, vodeæi raèuna takoðer i o svojim dugoroènim financijskim obvezama. Vje bao
sam, èitao romane i poèeo cijeniti èinjenicu da se Zemlja vrti oko Sunca
KNJI NICA
Z CL. 173 A BARACK OBAMA
a godi nja doba dolaze i prolaze, i nisam se previ e naprezao.
Èini mi se da je upravo to prihvaæanje zaslu no za posve pomaknutu zamisao o tome
da se kandidiram za Senat SAD-a. Svojoj sam supruzi takav pristup opisao kao str
ategiju sve-ili-ni ta, kao posljednji poku aj isku avanja vlastitih zamisli prije prel
aska na mirniju, stabilniju egzistenciju uz bolje prihode. Ona je - vjerojatno v
i e iz sa aljenja nego iz uvjerenja - pristala na tu moju posljednju utrku, natuknuv i
da, s obzirom na to da joj je dra i miran obiteljski ivot, ne trebam nu no raèunati
i na njezin glas prilikom izbora.
Rekao sam joj kako je utje no za nju to to su mi izgledi za uspjeh slabi. Republika
nski kandidat Peter Fitzgerald potro io je 19 milijuna dolara svojega vlastitog no
vca kako bi pobijedio prija nju senatoricu Carol Moselev Braun. Nije bio naroèito
popularan, èinilo se da politiku zapravo pretjerano ne voli. Imao je, meðutim, n
eogranièena novèana sredstva svoje obitelji te je bio iskreno èestit, èime si je
ipak priskrbio po tovanje biraèa.
Carol Moselev Braun na neko se vrijeme bila ponovo aktivirala, vrativ i se s Novog
Zelanda gdje je obna ala du nost veleposlanice i razmi ljala je o poku aju ponovnoga za
uzimanja stare pozicije; moguænost njezine kandidature odgodila je moje planove.
Kada je odluèila da æe se umjesto toga ipak kandidirati za predsjednicu, svi su
drugi usmjerili poglede na utrku za Senat. Kada je Fitzgerald objavio kako se n
eæe ponovo kandidirati, bio sam suoèen sa est glavnih suparnika, ukljuèujuæi tada n
jega dr avnog revizora, poslovnoga èovjeka vrijednoga stotine milijuna dolara, biv e
ga efa osoblja èika koga gradonaèelnika Richarda Daleya i jednu crnkinju zaposlenu
u zdravstvu kojoj su dobro upuæeni krugovi predviðali da æe dobiti polovicu crna
èkih glasova, èime bih bio osuðen na poraz uz svoje ionako slabe izglede.
Nisam za to mario. Buduæi da vi e nisam bio zabrinut zbog slabih oèekivanja, uz kr
edibilitet koji je bio pojaèan s nekoliko spasonosnih donacija, bacio sam se u u
trku s energijom i rado æu za koje sam mislio da ih vi e ne posjedujem. Uposlio sam
èetiri slu benika, redom inteligentne ljude dvadesetih ili ranih tridesetih godina
, koje nije trebalo puno platiti. Prona li smo malen ured, tiskali memorandume, uv
eli telefonske linije i nekoliko raèunala. Èetiri ili pet sati na dan nazivao sa
m vodeæe demokratske donatore i nastojao ih navesti da mi se ponovo jave. Dr ao sa
m konferencije za novinare na koje nitko ne bi do ao. Prijavili smo se za godi nju p
aradu na Dan svetoga Patricka i dodijeljen nam je posljednji termin, tako da smo
na koncu mojih deset dobrovoljaca i ja mar irali samo nekoliko koraka ispred kami
ona èistoæe, ma uæi nekolicini zaostalih pojedinaca koji su ostali uz rutu za mimo
hod, dok su radnici meli smeæe i gulili zelene naljepnice sa simbolom djeteline
s rasvjetnih stupova.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
21
No uglavnom sam putovao, èesto vozeæi sam, isprva od jedne do druge izborne jedi
nice u Chicagu, zatim od okruga do okruga, a naposljetku diljem èitave dr ave, voz
eæi kilometrima i kilometrima du polja kukuruza i graha te eljeznièkih pruga i sil
osa. Nije to bio naroèito uspje an proces. Bez ma inerije dr avne organizacije Demokra
tske stranke, bez ikakve prave po tanske liste ili organizirane internetske aktivn
osti, morao sam se osloniti na prijatelje i poznanike, na njihovu dobru volju da
otvore vrata svojih kuæa tko god bi stigao, ili da organiziraju moj posjet njih
ovoj crkvi, gradskoj vijeænici, ekipi za igranje bri da ili Rotary klubu. Ponekad
bih, nakon nekoliko sati vo nje, nai ao tek na dvoje do troje ljudi kako me i èekuju s
jedeæi za kuhinjskim stolom. Morao bih uvjeravati domaæine da sam zadovoljan nji
hovim odazivom i nahvaliti osvje avajuæe napitke koje bi pripremili. Gdjekad bih p
rosjedio misu u crkvi, a upnik bi me zaboravio spomenuti, ili bi me predsjednik m
jesnoga sindikata pustio da govorim èlanovima prije no to bi objavio da su odluèi
li podr ati nekoga drugog kandidata.
No bez obzira na o jesam li se susreo s dvoje ljudi ili s njih pedesetero, bez o
bzira na to jesam li dospio u jedan od dobro zaklonjenih, otmjenih domova u Nort
h Shoreu2, stan u zgradi bez dizala na West Sideu ili u kuæu na farmi blizu Bloo
mingtona, bez obzira na to jesu li ljudi bili susretljivi, indiferentni ili pone
kad èak i agresivni, svojski sam se trudio utjeti i poslu ati to su mi imali za reæi
. Slu ao sam ljude kako govore o svojim radnim mjestima, svojim poslovima, mjesnoj
koli, svojem bijesu prema Bushu i njihovoj ljutnji spram demokrata; o svojim psi
ma, svojim bolovima u vratu, svojemu sudjelovanju u ratu i sjeæanjima iz djetinj
stva. Neki su od njih razvili zanimljive teorije o tome to izaziva zatvaranje rad
nih mjesta u proizvodnji ili porast cijena zdravstvenih usluga. Neki su navodili
ono to su èuli u emisiji Rusha Limbaugha ili na NPR-u3. No veæina je bila odvi e z
aokupljena poslom ili djecom da bi svraæala veæu pozornost na politiku, pa su um
jesto o njoj govorili o onome to do ivljavaju u svojoj neposrednoj blizini: o zatva
ranju tvornice, unapreðenju na poslu, visokim raèunima za grijanje, o roditelju
u domu umirovljenika, o djetetovim prvim koracima.
Mjeseci provedeni u tim razgovorima nisu doveli ni do kakvih velikih zakljuèaka.
Ako je to ièemu poslu ilo, onda je ono to me se dojmilo bilo to koliko su skromna
nadanja tih ljudi i koliko ono u to vjeruju, èini se, nadilazi rasnu, regionalnu,
religijsku i klasnu pripadnost. Veæina njih smatrala je da bi svatko tko eli rad
iti morao biti kadar pronaæi posao koji nudi primanja dostatna za ivot. Tumaèili
su da ljudi ne bi trebali prijaviti bankrot zbog toga to su se razboljeli. Vjerov
ali su da bi svako
2 naselje sjeverno od Chicaga uz jezero Michigan, nap. prev.
3 National Public Radio - amerièka neovisna radiomre a, nap. prev.
22
BARACK OBAMA
dijete moralo dobiti istinski kvalitetno obrazovanje - da to ne bi smjele biti t
ek isprazne rijeèi - te da bi toj istoj djeci trebalo biti omoguæeno studirati è
ak i ako njihovi roditelji nisu bogati. Ti ljudi ele sigurnost, ele biti sigurni o
d kriminalaca i terorista; ele èist zrak, èistu vodu i dovoljno vremena za bavlje
nje djecom, a kada ostare, ele moæi otiæi u mirovinu uz malo dostojanstva i po tova
nja.
To je uglavnom bilo sve. Nije to bilo mnogo. Iako je tim ljudima jasno da njihov
uspjeh u ivotu ovisi ponajvi e o njihovim vlastitim naporima - iako ne oèekuju da
vlada rije i sve njihove probleme i nipo to ne ele da se rasipa novac od poreza koji
plaæaju - zakljuèili su da bi vlada morala pomagati.
Rekao sam im da imaju pravo: vlada nije u stanju rije iti sve njihove probleme. Al
i uz malenu izmjenu prioriteta mogli bismo osigurati svakome djetetu ansu za pris
tojan ivot i suoèiti se s izazovima na koje nailazimo kao nacija. Vise nego èesto
ljudi bi kimali glavom u znak slaganja i pitali bi kako se i oni mogu ukljuèiti
. Kada bih se na ao ponovo na cesti, sa zemljovidom na suvozaèevu sjedalu, na putu
prema sljedeæoj postaji, iznova mi je bilo jasno zbog èega sam toèno u ao u polit
iku.
Po elio sam ulo iti jo vi e truda no dotada.
Ova se knjiga temelji izravno na tim razgovorima tijekom trajanja kampanje. Moji
susreti s biraèima nisu samo potvrdili naèelnu èestitost Amerikanaca, oni su me
takoðer podsjetili na to da se u sr i amerièkog iskustva nalazi niz ideala koji i
nadalje pokreæu na u kolektivnu svijest; zajednièki skup vrednota koje nas povezu
ju unatoè na im razlikama; trajno nadanje zahvaljujuæi kojemu na izvanredni eksperi
ment demokracije funkcionira. Te vrijednosti i ideali nisu izra eni samo kroz mram
orne ploèe spomenika ili u kazivanjima iz povijesnih knjiga. Oni ive u srcima i s
vijesti veæine Amerikanaca i mogu nas nadahnuti u smislu ponosa, du nosti i rtvovan
ja.
Poznati su mi rizici ovakvog izlaganja. U eri globalizacije i vrtoglavih tehnolo k
ih mijena, nemilosrdne politike i neprestanih kulturalnih sukoba, stjeèe se doja
m kako ne posjedujemo niti zajednièki jezik kojim bismo raspravljali o na im ideal
ima, a jo manje oruða kojima bismo ostvarili nekakav grubi konsenzus oko toga na
koji bismo naèin, kao nacija, trebali djelovati da bismo postigli te ideale. Veæ
ina nas je upoznata s metodama propagandista, anketara, pisaca govora i znalaca.
Poznato nam je kako ambiciozne rijeèi mogu biti uporabljene u ciniène ciljeve i
kako najplemenitiji osjeæaji mogu biti potkopani u ime moæi, probitaènosti, poh
lepe ili nesno ljivosti. Èak i standardni srednjo kolski ud benik povijesti zamjeæuje
do koje je mjere, od samih svojih poèetaka, amerièki naèin ivota u raskoraku s mi
tovima koji su s njime povezani. U takvoj klimi, svaka tvrdnja o zajednièkim vri
jednostima mogla bi
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
23
se doimati beznadno naivnom, ako ne i posve opasnom - poku ajem umanjivanja ozbilj
nih razlika u pristupu i provedbi ili, to je gore, kao sredstvo prigu ivanja prigov
ora onih koji smatraju da su im aktualni amerièki institucionalni dogovori nanij
eli tetu.
Tvrdim, meðutim, da nemamo izbora. Nije potrebna nikakva anketa kako bismo bili
svjesni da velika veæina Amerikanaca - republikanaca, demokrata i neovisnih - za
zire od politike koja je postala uèmalom, u kojoj se uski interesi jagme za prob
itkom, a ideolo ke manjine idu za time da nametnu svoje verzije apsolutne istine.
Bilo da smo iz saveznih dr ava sklonih republikancima ili iz onih sklonih demokrat
ima, instinktivno osjeæamo nedostatak po tenja, nepopustljivosti i zdrava razuma u
na im politièkim debatama i ne dopada nam se ono to se doima kao neprekinuti niz p
ogre nih ili usiljenih odluka. Bilo da smo religioznih ili svjetovnih nazora, crni
, bijeli ili smeði, osjeæamo - s pravom - da su najznaèajniji izazovi nacije zan
emareni te da bismo, ako uskoro ne promijenimo smjer, mogli biti prva generacija
koja, nakon vrlo dugo vremena, iza sebe ostavlja slabiju i raslojeniju Ameriku
od one koju je naslijedila. Potrebna nam je, vjerojatno vi e no ikada u na oj novijo
j povijesti, nova vrsta politike, takva koja je u stanju produbiti one zajednièk
e spoznaje koje nas kao Amerikance ujedinjuju te stvoriti uvjete za nadgradnju n
a tim temeljima.
To je tema ove knjige: naèin na koji mo emo zapoèeti proces mijenjanja na e politike
i na ega graðanskog ivota. Time ne elim kazati da znam toèno na koji je naèin to mo
guæe izvesti. Ne znam. Premda u svakome poglavlju raspravljam o nizu goruæih pol
itièkih izazova i sugeriram, u osnovnim smjernicama, put za koji vjerujem da bis
mo ga trebali slijediti, moje je bavljenje tim problemima djelomièno i nepotpuno
. Ne nudim nikakvu ujedinjujuæu teoriju o amerièkoj vladi, niti ove stranice nud
e manifest za djelovanje koji bi bio upotpunjen tabelama i grafikonima, rokovima
i planovima u deset toèaka.
Umjesto toga, nudim ne to skromnije: svoja osobna promi ljanja o onim vrijednostima
koje su me dovele u javni ivot, neke misli o svemu onome to nas u na emu aktualnom p
olitièkom diskursu bespotrebno razdvaja, kao i vlastitu najbolju moguæu prosudbu
- koja se temelji na vlastitome iskustvu u ulozi senatora i odvjetnika, supruga
i oca, kr æanina i skeptika - o metodama pomoæu kojih mo emo graditi nasu politiku
na zamisli o opæem dobru.
Dopustite mi da budem odreðeniji to se tièe naèina na koji je knjiga ustrojena. P
rvo poglavlje razmatra na u nedavnu politièku povijest i nastoji pojasniti neke od
uzroka dana njega ogorèenog dvostranaèja. U drugome poglavlju razmatram one zajed
nièke vrijednosti koje bi mogle poslu iti kao temelj za novi politièki konsenzus.
Treæe poglavlje istra uje Ustav, ne tek kao izvori te osobnih prava, nego takoðer i
kao sredstvo
24
BARACK OBAMA
organiziranja demokratskoga dijaloga to se tièe na e kolektivne buduænosti. U èetvr
tome poglavlju nastojim predoèiti neke od institucionalnih snaga kao to su novac,
mediji, interesne skupine i zakonodavstveni proces, a koje priti æu èak i politiè
are s najboljim namjerama. U preostalih pet poglavlja, pak, predla em naèin na koj
i bismo se mogli odmaknuti od onoga to nas razdvaja, prema uèinkovitom rje avanju k
onkretnih problema: rastuæe ekonomske nesigurnosti za veæinu amerièkih obitelji,
rasnih i vjerskih tenzija u politièkoj javnosti te meðunarodnih prijetnji
- od terorizma do pandemije - koje se gomilaju izvan granica na e zemlje.
Vjerujem kako æe neki od èitatelja mo da zakljuèiti da je moje predstavljanje tih
problema nedovoljno izbalansirano. Spram te optu be, priznajem krivicu. Ipak sam n
a koncu konca demokrat; moja viðenja veæine tema bli a su stranicama uvodnih èlana
ka New York Timesa nego onima Wall Street Journala. Srde me politièke metode koj
e konzistentno idu na ruku bogatima i moænima nau trb prosjeènih Amerikanaca te in
zistiram na tome da vlada ima va nu ulogu u pru anju jednake prilike svima. Vjerujem
u evoluciju, znanstvenu metodiku i globalno zatopljenje; vjerujem u slobodu gov
ora, bila ona politièki korektna ili ne, i sumnjièav sam spram toga da se putem
vlade nameæu bilo èija vjerska uvjerenja
- ukljuèujuæi i svoja vlastita - ateistima. Nadalje, robujem vlastitoj biografij
i: amerièko iskustvo ne mogu promatrati drugaèije nego kroz vizuru crnca mije anog
a nasljeða, uvijek imajuæi u vidu kako su ljudi koji izgledaju poput mene bili p
odjarmljivani i stigmatizirani na suptilne i one manje suptilne naèine na koje r
asa i klasne podjele i nadalje oblikuju na e ivote.
Meðutim, vi e sam od toga. Smatram kako i moja stranka takoðer ponekad mo e biti sam
odopadna, samodostatna i dogmatska. Vjerujem u slobodno tr i te, tr i no natjecanje i po
duzetni tvo te smatram kako nemali broj vladinih programa ne funkcionira onako kak
o se to reklamira. Volio bih kada bi u ovoj zemlji bilo manje odvjetnika, a vi e i
n enjera. Smatram da je Amerika èe æe imala pozitivnu nego negativnu ulogu u svijetu
; gajim poneku iluziju o na im neprijateljima i divim se hrabrosti na e vojske. Prot
ivim se politici koja se iskljuèivo zasniva na rasnome identitetu, spolnom ident
itetu, spolnoj orijentaciji ili viktimiziranosti opæenito. Èini mi se da velik d
io onoga od èega pate siroma ne èetvrti u gradskim sredi tima ukljuèuje pomanjkanje
kulture koje novac sam po sebi neæe odagnati te da na e vrijednosti i duhovnost vr
ijede barem koliko i na BDP.
Nema sumnje da æe me neki od mojih stavova dovesti u neprilike. Prilièno sam nov
na dr avnoj politièkoj sceni te sam stoga nalik praznome zaslonu na kojega politi
èki bitno razlièito obojene snage projiciraju svoja vlastita gledi ta. Kao takav,
vrlo æu vjerojatno razoèarati dio njih,
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
25
ako ne i sve redom. To vjerojatno ukazuje na jednu drugu, osobniju temu - konkre
tno, na naèin na koji ja, odnosno bilo tko u javnoj slu bi, mogu izbjeæi zamke sla
ve, elju za udovoljavanjem, strah od gubitka, a pritom zadr ati su tinu istinoljubivo
sti, taj osobiti glas u svakome od nas koji nas upozorava na ono do èega najvi e d
r imo.
Nedavno me jedna od izvjestiteljica koja izvje æuje s Capitol Hilla zaustavila na
putu do mojega ureda i spomenula da je u ivala èitajuæi moju prvu knjigu. Pitam se"
, kazala je, hoæete li uspjeti biti tako zanimljivi i u sljedeæoj koju napi ete." P
ritom je zapravo htjela reæi, pitam se hoæete li i nadalje biti tako po teni sada
kada ste amerièki senator.
I sam se to ponekad pitam. Nadam se da æe mi pisanje ove knjige pomoæi da odgovo
rim na to pitanje.
27
Prvo poglavlje
Republikanci i demokrati
Za veæine dana, u Capitol ulazim kroz suteren. Maleni podzemni vlak vozi me od H
artove zgrade, u kojoj se nalazi moj ured, kroz podzemni tunel u kojemu su naniz
ane zastave i peèati pedeset dr ava. Nakon to se vlak zaustavi uz kripu, kreæem prem
a nizu starih dizala koja æe me odvesti na drugi kat prolazeæi pored u urbanih slu b
enika, slu bi za odr avanje i pokoje turistièke skupine. Po izlasku iz dizala, zaobi
lazim mno tvo novinara koji se najèe æe ovdje okupljaju, pozdravljam capi-tolsku pol
iciju i, kroz otmjeni niz dvostrukih vrata, ulazim u vijeænicu Senata SAD-a.
Dvorana Senata nije najljep i prostor u Capitolu, ali je ipak impozantan. Tamnosme
ði zidovi ukra eni su oplatom od plavoga damasta i stupovima od fino pro arana mramo
ra. Iznad se nalazi kremasto bijeli ovalni strop posred kojega je urezan amerièk
i orao. Iznad galerije za posjetitelje nanizana su dostojanstvena poprsja prvih
dvadeset amerièkih potpredsjednika.
Ispred ograðenoga prostora Senata, lepezasto se iri stotinu stolova od mahagonija
, tvoreæi èetiri reda u obliku potkove. Neki od tih stolova datiraju iz 1819. go
dine, a na svakome od njih nalazi se uredna posuda za tintarnicu i pero. Otvorit
e li ladicu bilo kojeg stola, naiæi æete na imena senatora koji su se nekoæ njim
a koristili - Tafta i Longa, Stennisa i Kennedyja - koja su urezali ili ispisali
vlastitom rukom. Ponekad, dok stojim u dvorani, u jednom od tih stolova zami ljam
Paula Douglasa ili Huberta Humphreyja, kako po tko zna koji put ustraju na usva
janju Zakona o graðanskim pravima; ili Joea McCarthyja, nekoliko stolova dalje,
kako prelistava popise, spreman nekoga prozvati; ili Lyndona Bainesa Johnsona ka
ko se ulja kroz prolaze, grabeæi revere i prikupljajuæi glasove. Gdjekad od eæem do
stola za kojim je nekoæ sjedio Daniel Webster i zami ljam ga kako ustaje pred pre
punom galerijom i svojim kolegama, sijevajuæi oèima dok zdu no brani Uniju pred se
cesionistima.
No, ti trenuci brzo blijede. Osim onih nekoliko minuta potrebnih za glasovanje,
moji kolege i ja ne provodimo puno vremena u vijeænici Senata. Veæina odluka - o
tome koje prijedloge zakona valja razmatrati
28
BARACK OBAMA
i kada to treba uèiniti, o tome kako æe se pristupiti amandmanima i na koji naèi
n nekooperativne senatore natjerati da budu kooperativni - razraðuje se popriliè
no unaprijed, zahvaljujuæi voði senatske veæine, relevantnome predsjedniku odbor
a, njihovu osoblju i (ovisno o razmjeru polemike te velikodu nosti republikanca ko
ji obraðuju prijedlog zakona) demokratskim suparnicima. Do trenutka kada dolazim
o u senatsku vijeænicu i tajnik zapoène prozivku, svaki senator veæ je odredio -
konzultirav i se sa svojim osobljem, voðom odbora, odabranim lobistima, interesni
m skupinama, po tom biraèa i ideolo kim uvjerenjima - kako æe se postaviti prema pro
blemu.
Rezultat je uèinkovit proces na kojemu su veoma zahvalni Èlanovi Senata, koji na
stoje uskladiti dvanaestero ili trinaesterosatne rasporede i ele se vratiti u svo
je urede kako bi se susreli s biraèima ili uzvratili telefonske pozive, oti li do
obli njeg hotela kako bi se dru ili s donatorima ili do televizijskoga studija kako
bi dali intervju. Ako se, meðutim, zadr ite, mo da æete vidjeti kakvog usamljenog se
natora kako stoji za svojim stolom nakon to su ostali oti li, i tra i rijeè kako bi o
dr ao izlaganje za govornicom Senata. Mo da eli pojasniti prijedlog zakona koji podno
si ili je pak rijeè o komentaru o kakvome izazovu na nacionalnoj razini kojim se
jo nije na zadovoljavajuæ naèin pozabavilo. U govornikovu æe glasu mo da biti stra
sti; njegovi argumenti - za kresanje programa za pomoæ siroma nima ili opstrukcion
izmu pri imenovanju sudaca, ili potrebi za energetskom neovisno æu - mo da æe biti d
obro iskonstruirani. Meðutim, taj se govornik obraæa gotovo praznoj komori: jedi
no predsjedavajuæem, nekolicini èinovnika, izvjestitelju iz Senata te objektivu
kamere C'SPAN-a1. Kada govornik okonèa izlaganje, poslu itelj u plavoj uniformi ti
ho æe preuzeti izjavu za slu benu zabilje ku. Drugi senator, ovoga puta ena, mo da æe u
æi dok prvi odlazi, ustati za svojim stolom, zatra iti rijeè te odr ati izlaganje, p
onoviv i ritual. U najveæemu raspravnome tijelu na svijetu, nitko je ne slu a.
Sjeæam se 4. sijeènja 2005. - dana kada smo ja i treæina Senata polo ili zakletvu
kao èlanovi 109. Kongresa - sjeæam se da je bilo prekrasno, ali je to sjeæanje i
stovremeno maglovito. Blje talo je sunce, zrak je bio previ e topao za to doba godin
e. Èlanovi moje obitelji i prijatelji ispunili su galeriju za posjetitelje Senat
a kako bi me bodrili dok smo ja i kolege stajali pored mramornoga podija i podig
li desnu ruku kako bismo polo ili du nosnièku zakletvu. U staroj dvorani Senata, pri
dru io sam se svojoj supruzi Michelle i na im dvjema kæerima na opetovanoj ceremonij
i i fotografiranju s potpredsjednikom Chenevjem (èinjenica je takoðer i to
Cable-Satellite Public Affairs Network, amerièka kabelska televizija koja izravn
o prenosi sjednice amerièkog Senata i Kongresa, nap. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
29
da se tada estogodi nja Malia stidljivo rukovala s potpredsjednikom, dok je tada tr
ogodi nja Sasha, umjesto rukovanja, odluèila pljesnuti svojim dlanovima o njegove
prije no to se okrenula kako bi mahnula prema fotoaparatima i kamerama). Poslije
sam djevojèice promatrao kako skakuæu niz istoène stube Capitola dok su se njiho
ve haljinice, jedna ru ièasta, a druga crvena, blago podizale u zrak, a bijeli stu
povi Vrhovnog suda èinili su savr enu pozadinsku kulisu njihovoj igri. Michelle i
ja uzeli smo ih za ruke i nas smo èetvero od etali do Kongresne knji nice, gdje smo
se susreli s nekoliko stotina simpatizera koji su doputovali u cjelodnevni posje
t, provev i sljedeæih nekoliko sati u neprekidnom nizu rukovanja, zagrljaja, fotog
rafiranja i autograma.
Dan osmjehivanja i zahvaljivanja, dostojanstvenosti i pompe - tako je to zacijel
o izgledalo posjetiteljima pristiglima na Capitol. No, iako je èitav Washington
toga dana dao sve od sebe, kolektivno zastav i kako bi potvrdio kontinuitet na e dem
okracije, u zraku se æutila neka ukoèenost, neka vrsta spoznaje da takvo raspolo e
nje neæe biti dugoga vijeka. Nakon to su obitelj i prijatelji oti li, nakon to su pr
ijmovi okonèani, a sunce utonulo iza zimskoga sivila, ono to je ostalo visjeti u
zraku iznad grada bila je izvjesnost jedne, naizgled nepromjenjive èinjenice: ze
mlja, a time i Washington, bila je podijeljena, politièki podjeljenija no ikada,
jo od razdoblja prije Drugoga svjetskog rata.
Èini se da su predsjednièki izbori, a takoðer i razna statistièka mjerenja pokaz
ala kako narod di e. Amerikanci su se razilazili oko èitavoga niza problema: u vez
i Iraka, poreza, pobaèaja, oru ja, Deset zapovijedi, homoseksualnih brakova, uselj
avanja, trgovine, obrazovnog sustava, regulacije za tite okoli a, velièine vlade te
uloge sudova. Postojeæa neslaganja bila su k tome estoka, uza sljedbenike s obje
strane razdjelnice koji nisu bili suzdr ani kada je rijeè o uèljivim kritikama koje
bi upuæivali svojim protivnicima. Kosili smo se oko razmjera na ih razmimoila enja,
prirode na ih neslaganja i razloga koji su do njih doveli. Sve je bilo prijeporno
, bilo da je bila rijeè o razlogu klimatskih promjena ili o èinjenici da se one
zbivaju, o velièini deficita ili krivcima koji su za nj odgovorni.
Sto se mene tièe, ni ta od toga nije bilo u potpunosti iznenaðujuæe. S distance sa
m promatrao eskalaciju va ingtonskih politièkih okr aja: aferu Irangate i Olivera No
rtha, Borkovu nominaciju i Willieja Hortona, Clarencea Thomasa i Anitu Hill, Cli
ntonovu pobjedu na izborima i Gingrichevu revoluciju, istragu o Whitewateru i St
arru, prestanak rada vlade i postupak za opoziv predsjednika, neprobu eni glasaèki
listiæi i okr aj izmeðu Busha i Gorea. S ostalom publikom gledao sam kako kampanj
ska kultura metastazira kroz tijelo politike, dok se èitava jedna industrija uvr
eda - beskonaèna i na neki naèin profitabilna - razvila do te mjere da je zagosp
odarila kabelskom televizijom, govornim segmentom radija te listom bestselera Ne
w York Timesa.
30
BARACK OBAMA
Tijekom osam godina provedenih u legislaturi Minoisa, donekle sam iskusio naèin
na koji danas valja igrati tu igru. Do vremena kada sam do ao u Springfield 1997.,
republikanska veæina u Senatu Illinoisa preuzela je istu onu taktiku koju je pr
edsjednik Predstavnièkog doma Gingrich tada primjenjivao kako bi zadr ao potpuni n
adzor nad Predstavnièkim domom Kongresa. Nemoæni da na raspravu proguraju èak i
najskromniji amandman, a kamoli da bude usvojen, demokrati bi vikali i urlali i
bjesnjeli, a potom bespomoæno stajali i gledali kako republikanci izglasavaju ve
like porezne olak ice za korporacije, nepravedni su prema radni tvu ili drastièno re
duciraju socijalne slu be. S vremenom se Senatskim demokratskim odborom pro irila si
lna ljutnja i moji su kolege pa ljivo bilje ili svako republikansko omalova avanje i p
ogrdu. est godina poslije, kada su demokrati preuzeli nadzor, ni republikanci nis
u pro li ni ta bolje. Neki od starijih veterana sjetno su se prisjeæali dana kada su
se republikanci i demokrati susretali uveèer kako bi zajedno veèerali te bi nek
ako izna li kompromis uz odreske i cigare. No, èak i meðu tim starim liscima, takv
e bi lijepe uspomene izblijedjele onoga trena kada bi ih politièki operativci iz
suprotnog tabora odabrali kao metu, preplavljujuæi njihove okruge po tom u kojoj
ih optu uju za nezakonito djelovanje, korupciju, nekompetenciju i moralnu manjkavo
st.
Ne tvrdim da sam bio tek pasivni promatraè u svemu tome. Politiku sam do ivljavao
kao surov sport i nisu me smetali niti o tri laktovi niti povremeni udarci iz mrtv
oga kuta. Ali, buduæi da sam se nalazio u izrazito demokratskome okrugu, bio sam
po teðen onoga najgorega republikanskog vrijeðanja. U nekim prilikama udru io bih s
e èak i s nekima od najkonzervativnijih kolega kako bismo radili na nekome segme
ntu zakonodavstva, a dogaðalo se i da smo uz partiju pokera ili pivo zakljuèili
kako imamo vi e toga zajednièkoga no to smo spremni priznati u javnosti. To vjeroja
tno obja njava zbog èega sam, tijekom godina provedenih u Springfieldu, ustrajao n
a stajali tu da politika mo e biti drugaèija te da su biraèi eljni neèega drugaèijeg,
da su umorni od izvrtanja èinjenica, vrijeðanja i lakonskoga rje avanja slo enih pr
oblema; na tome da bi ih - kada bih mogao izravno doprijeti do biraèa, problemim
a pristupiti onako kako ih do ivljavam, objasniti moguænosti na to je moguæe izravn
iji naèin - tada njihov osjeæaj za po tenu igru i zdrav razum privukli. Kada bi do
voljan broj ljudi preuzeo taj rizik, mislio sam, tada bi se zbila promjena nabol
je kako u politici zemlje, tako i u njezinim strategijama. S takvim sam stavom u a
o u utrku za Senat 2004. Tijekom trajanja kampanje dao sam sve od sebe da govori
m ono to mislim, da sve bude kako valja te da se usredotoèim na bit. Kada sam pob
ijedio na demokratskim predizborima a zatim i na opæim izborima, i to na oboma u
z znatnu prednost, bio sam u napasti povjerovati da sam dokazao kako sam bio u p
ravu.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
31
Ipak, postojao je jedan problem: moja je kampanja bila toliko uspje na da se doima
la kao sluèajnost. Politièki æe promatraèi primijetiti da, to se tièe sedmorice p
redizbornih demokratskih kandidata, ni jedan od nas nije emitirao negativan TV-s
pot. Najbogatiji od svih kandidata
- biv i trgovac te ak barem 300 milijuna dolara - ulo io je 28 milijuna dolara, uglavn
om na pozitivno intonirane oglase, tek da bi do ivio poraz u posljednjim tjednima
zbog neugodne dokumentacije o razvodu braka koje se doèepao tisak. Moj republika
nski suparnik, pristali i bogati biv i partner Goldmana Sacha koji je postao nasta
vnik u siroma nome dijelu grada, od samoga je poèetka stao napadati moj dosada nji r
ad, no prije nego to je njegova kampanja imala prilike uzeti maha, i njega je one
moguæio njegov vlastiti skandal vezan uz razvod. Veæi dio mjeseca putovao sam Il
linoisom bez ikakvih daljnjih napada prije nego to su me odabrali da odr im uvodno
izlaganje na Nacionalnoj demokratskoj konvenciji
- bila je rijeè o sedamnaestominutnomne izvje æu na nacionalnoj televiziji, bez pr
ekida. Na koncu je republikanska stranka Illinoisa, neshvatljivo, izabrala za mo
jega suparnika biv ega predsjednièkoga kandidata Alana Kevesa, èovjeka koji nije n
ikada ivio u Illinoisu i koji se pokazao toliko estokim i nepopustljivim da su ga
se bojali èak i konzervativni republikanci. Nakon toga su me neki izvjestitelji
proglasili najsretnijim politièarem u svih pedeset dr ava. Privatno, neki od mojih
slu benika razljutili su se zbog takve ocjene, zakljuèiv i kako ona obezvrjeðuje ve
liki trud koji smo ulo ili kao i privlaènost na e poruke. Ipak, nije imalo smisla ni
jekati moju gotovo sablasnu sreæu. Bilo je to neuobièajeno, posve neobièno; pozn
avateljima politièkih prilika moja pobjeda nije ni ta dokazivala.
Nije stoga èudno da sam se, stigav i u Washington toga sijeènja, osjeæao kao novaj
lija koji se pojavljuje nakon utakmice, u besprijekornom dresu, udeæi da zaigra,
èak i dok njegovi blatom umrljani suigraèi viðaju svoje rane. Dok sam bio uposle
n oko intervjua i fotoseansi, pun plemenitih zamisli o tome kako je potrebno man
je stranèarenja i uèljivosti, demokrati su bili pora eni na svim poljima - u predsj
edni tvu, Senatu, Predstavnièkome domu. Svojim kolegama demokratima bio sam itekak
o dobrodo ao; moju su pobjedu nazivali jednom od nekoliko na ih upori ta. Na hodnicima
, meðutim, ili tijekom stanki u vijeænici, povukli bi me u stranu i podsjetili n
a to kako danas izgledaju tipiène kampanje u Senatu.
Prièali su mi o njihovu pora enome voði Tomu Daschleu iz Ju ne Dakote koji je do ivio
da ga blate negativni oglasi vrijedni milijune dolara - novinski oglasi preko ci
jele stranice i televizijski spotovi iz dana u dan su njegovim susjedima govoril
i o tome kako on podupire ubijanje beba i mu karce u vjenèanicama, nekoliko njih è
ak je natuknulo i to da je lo e postupao sa svojom prvom suprugom, unatoè èinjenic
i da je ona
32
BARACK OBAMA
putovala u Ju nu Dakotu kako bi mu pomogla da ga ponovo izaberu. Prisjetili su se
i Maxa Clelanda, biv eg zastupnika iz Georgije, ratnoga veterana koji je pretrpio
tri amputacije i koji je smijenjen s du nosti u prethodnome krugu nakon to su ga op
tu ili za nedostatni patriotizam, za to da poma e i potièe Osamu bin Ladena.
A bio je tu i sitni problem skupine veterana nazvane Swift Boat Veterans for Tru
th1: okantna je bila uèinkovitost kojom je nekoliko dobro plasiranih konzervativn
ih oglasa i skandiranja odlikovanoga ratnog vijetnamskoga heroja uspijevalo preo
braziti u boja ljivoga pacifista.
Nema sumnje da je bilo i republikanaca koji su se osjeæali zlostavljanima na sli
èan naèin. Vjerojatno su novinski uvodnici koji su se pojavili toga prvoga tjedn
a zasjedanja imali pravo; vjerojatno je bilo do lo vrijeme da zaboravimo izbore, d
a obje stranke zanemare svoje animozitete i protuargumente te da se, makar na go
dinu-dvije, posvete voðenju zemlje. Mo da bi to bilo i moguæe da izbori nisu bili
tako blizu, ili da rat u Iraku nije i nadalje bjesnio, ili da se interesne skupi
ne, struènjaci i svi vidovi medija nisu eljeli okoristiti dolijevanjem ulja na va
tru. Mo da bi stanje mira dovelo do drugaèije Bijele kuæe, one koja bi u manjoj mj
eri bila predana voðenju neprekidne kampanje - Bijele kuæe u kojoj bi pobjeda u
omjeru 51:48 bila do ivljena kao povod za poniznost i kompromis, a ne za neosporiv
i mandat.
No, kakvi god da su uvjeti bili potrebni za takvo popu tanje napetosti, 2005. nije
ih bilo. Nisu bili moguæi ustupci, ni iskazi dobre volje. Dva dana nakon izbora
, predsjednik Bush pojavio se pred kamerama i obznanio da posjeduje politièki ka
pital te kako ga namjerava iskoristiti. Istoga dana, konzervativni aktivist Grov
er Norquist, ne obaziruæi se na dostojanstvo javne du nosti, primijetio je, u vezi
sa situacijom u kojoj su se na li demokrati, da æe vam svaki farmer kazati kako od
reðene ivotinje trèkaraju uokolo i neugodne su, ali kada ih se dovede u red, tada
su sretne i smirene". Dva dana nakon moje zakletve, kongresnica Stephanie Tubbs
Jones iz Clevelanda ustala je u Predstavnièko me domu kako bi osporila potvrdu
izja njavanja elektora iz Ohija, iznijev i litaniju o biraèkim nepravilnostima koje
su se pojavile u toj dr avi na dan izbora. Republikanci iz stranaèke baze negodova
li su ( Ne znaju gubiti", èuo sam neke od njih kako mrmljaju), no predsjednik Pred
stavnièkoga doma Hastert i voða veæine u Predstavnièkom domu DeLay zurili su sa
svojega podija ledena lica, smireni spoznajom kako imaju i glasove i èekiæ. Sena
torica Barbara Boxer iz Kalifornije potpisala je prigovor i kada smo se vratili
u dvoranu Senata, dao sam svoj prvi glas, uz jo sedamdeset
2 Politièka skupina veterana osnovana za predsjednièke kampanje 2004. s ciljem d
a na tete kampanji Johna Kerrvja, nap. prev
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
33
troje od sedamdeset èetvero ostalih, koji su glasovali toga dana, da George W. B
ush bude postavljen u drugome mandatu kao predsjednik Sjedinjenih Dr ava.
Nakon toga glasovanja slijedio je prvi niz telefonskih poziva i negativne po te na
moje ime. Uzvratio sam telefonske pozive nekima od svojih nezadovoljnih demokra
tskih prista a, uvjeravajuæi ih da sam upoznat s problemima u Ohiju i kako mislim
da istraga jest u redu, ali i kako i nadalje vjerujem da je George Bush pobijedi
o na izborima i kako ne smatram da sam se prodao ili priklonio drugoj opciji sam
o dva dana nakon stupanja na du nost. Istog tog tjedna naletio sam na senatora Zel
la Millera koji je bio pred umirovljenjem, mr avoga demokrata iz Georgije, o tra pog
leda, koji je bio èlan povjerenstva Uprave za nacionalnu obnovu, te koji je post
ao ogorèen na Demokratsku stranku, podupirao Georgea Busha i iznio furiozno uvod
no izlaganje na Nacionalnoj republikanskoj konvenciji - otvoreni verbalni napad
na perfidnost Johna Kerryja i njegovu tobo nju slabost spram pitanja nacionalne si
gurnosti. Na je dijalog bio kratak, ispunjen neizreèenom ironijom - stari ju njak n
a zalazu politièke karijere i mladi crnaèki sjevernjak na poèetku, to je kontrast
koji je tisak uoèio prilikom na ih zasebnih izlaganja na konvenciji. Senator Mill
er bio je vrlo blagonaklon i po elio mi sreæu na mojemu novome radnom mjestu. Posl
ije æe me spomenuti u jednome odlomku svoje knjige A Deficit Of Decency {Manjak
po tenja, nap. prev.) u kojemu je moj govor nazvao jednim od najboljih koje je èuo
, primijetiv i potom - uz, pretpostavljam, prepredeni osmijeh - kako ni taj govor
nije mogao biti od velike pomoæi to se tièe pobjede na izborima.
Drugim rijeèima: moj je èovjek izgubio. Pobijedio je èovjek Zella Millera. Bila
je to neumoljiva, hladna politièka zbilja. Sve ostalo bili su tek osjeæaji.
Moja æe vam supruga kazati kako po prirodi nisam osoba koja se puno uzbuðuje oko
ièega. Kada vidim Ann Coulter ili Seana Hannityja kako vièu s televizijskoga ek
rana, te ko da ih mogu shvatiti ozbiljno; iako se uistinu pitam tko bi elio provodi
ti svoje dragocjene veèeri u dru tvu takvih gunðala. Kada mi demokrati prilaze na
sveèanostima postojano tvrdeæi kako ivimo u najgoremu politièkome razdoblju, da f
a izam koji se iri pojaèava svoj stisak oko na ih vratova, tada ponekad spomenem Amer
ikance japanskoga podrijetla pod vla æu Franklina Delanoa Roosevelta, Zakon o stra
ncima i ugro avanju sigurnosti dr ave pod vla æu Johna Adamsa, ili stotinu godina linè
ovanja pod nekoliko desetaka administracija, to je sve po svoj prilici moralo bit
i gore od situacije danas, i predlo im da svi duboko udahnemo. Kada me ljudi prili
kom sveèanih veèera pitaju kako uopæe mogu funkcionirati u aktualnome politièkom
okru ju, uza sve negativne kampanje i osobne napade,
34
BARACK OBAMA
ponekad spomenem Nelsona Mandelu, Aleksandra Sol enjicina ili nekoga od momaka u n
ekome od kineskih ili egipatskih zatvora. Èinjenica je da uvrede na va raèun nisu
najgore to vam se mo e dogoditi.
Ipak, nisam imun na ojadenost. Poput veæine Amerikanaca, te ko mi se oteti dojmu d
a je na a demokracija danas po la naopako i to na ozbiljan naèin. Ne radi se tu samo
o procjepu koji je nastao izmeðu na ih deklarativnih ideala kao nacije i stvarnos
ti kojoj svjedoèimo svakoga dana. Na ovaj ili onaj naèin, taj je procjep prisuta
n u Americi jo od njezina osnutka. Voðeni su ratovi, provoðeni zakoni, reforme su
stava, organizirani su sindikati i prosvjedi kako bi raskorak izmeðu obeæanja i
prakse bio to manji.
Ne, ono to uistinu zabrinjava raskorak je izmeðu velièine na ih izazova i uskogrudn
osti na e politike - lakoæa kojom nas od bitnih pitanja odvraæaju sitnice i trivij
alnosti, na e kronièno izbjegavanje te kih odluka, na a prividna nesposobnost da iznað
emo djelotvorni konsenzus kako bismo se uhvatili u ko tac s bilo kojim znaèajnim p
roblemom. Poznato nam je da nam globalna tr i na utakmica - da ne spominjem svaku is
tinsku predanost vrednotama jednakih moguænosti i pobolj anja socioekonomske situa
cije - nameæe potrebu da revidiramo na obrazovni sustav od vrha do dna, nadopunim
o na nastavnièki korpus, pojaèamo poduèavanje matematike i prirodnih znanosti te
spasimo siroma nu gradsku djecu od nepismenosti. Tomu unatoè, dojam je kako je na a
debata o obrazovanju zapela izmeðu onih koji ele ogoliti sustav javnoga kolstva i
onih koji zagovaraju neobranjivi status quo, izmeðu onih koji tvrde da novèana s
redstva nisu bitna za obrazovanje i onih koji ele vi e sredstava bez ikakva dokaza
da æe ona biti valjano iskori tena.
Znamo da je na sustav zdravstvene skrbi u kolapsu: odvi e je skup, krajnje neuèinko
vit i lo e usklaðen s gospodarstvom koje se vi e ne zasniva na zaposlenju koje je mo
guæe zadr ati tijekom èitava ivota, sustav je to koji Amerikance koji naporno rade
izla e kroniènoj nesigurnosti i moguæoj neima tini. No, iz godine u godinu dogaða se
da politièko poigravanje rezultira neaktivno æu, izuzev 2003., kada smo dobili pr
ijedlog zakona o lijekovima na recept, koji je nekako uspio spojiti najgore aspe
kte javnoga i privatnog sektora - nabijanje cijena i birokratsku konfuziju, rupe
u pokrivenosti osiguranjem i zapanjujuæi raèun za porezne obveznike.
Znamo da je borba protiv meðunarodnoga terorizma istovremeno i oru ana borba i suk
ob ideja, da na a dugoroèna sigurnost ovisi kako o razboritom projiciranju vojne s
ile, tako i o veæoj suradnji s ostalim nacijama te da je rje avanje problema globa
lnoga siroma tva i posrnulih zemalja od ivotne va nosti za na u naciju, a ne tek pitanj
e dobroèinstva. Meðutim, pratimo li veæinu na ih debata o vanjskoj politici, mogli
bismo povjerovati da su nam na raspolaganju samo dvije opcije - ratovanje ili
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
35
izolacionizam.
Vjeru smatramo izvorom utjehe i razumijevanja, ali mo emo vidjeti da na e izra avanje
vjere sije razdor; sebe do ivljavamo kao sno ljiv narod dok istovremeno rasne, vjers
ke i kulturalne tenzije siju mete . A umjesto nastojanja za uklanjanjem tih tenzij
a, odnosno smirivanjem postojeæih konflikata, na a ih politika raspiruje, eksploat
ira i unosi dodatne podjele medu nas.
Oni od nas koji su u vladi privatno æe priznati da postoji jaz izmeðu politike k
akvu imamo i politike kakva nam je potrebna. U svakome sluèaju, demokrati nisu z
adovoljni aktualnom situacijom, buduæi da se, barem trenutaèno, nalaze na gubitn
ièkoj strani. Njima dominiraju republikanci koji, zahvaljujuæi izborima koji pob
jednièkoj strani omoguæuju sve pogodnosti, nadziru svaki ogranak vlade i nije im
nu no èiniti kompromise. Promi ljeni republikanci ne bi, meðutim, smjeli biti odvi e
samouvjereni, jer, premda su demokrati imali pote koæa u nastojanju da pobijede, è
ini se kako republikanci - koji su izbore dobili na temelju obeæanja koja se èes
to kose s realno æu (smanjivanje poreza bez smanjivanja tro kova uslu nih djelatnosti,
privatizacija socijalne skrbi bez promjena u povlasticama, rat bez rtava) - nisu
kadri voditi zemlju.
Uza sve to, u javnosti je rijetko moguæe naiæi na ozbiljnije propitkivanje vlast
ite savjesti na obje strane razdjelnice, pa èak i na kakvo-takvo prihvaæanje odg
ovornosti za nastalu pat-poziciju. Umjesto toga, slu amo odbacivanje kritika i ime
novanje krivaca, ne samo tijekom kampanja, veæ na to nailazimo i u uvodnicima, n
a stalcima s knjigama ili u neprestano rastuæem univerzumu blogosfere. Ovisno o
ukusu, na a je situacija prirodni rezultat radikalnoga konzervativizma ili izopaèe
noga liberalizma, Toma DeLaya ili Nancy Pelosi, velikih naftnih tvrtki ili lakom
ih odvjetnika, religioznih fanatika ili homoseksualnih aktivista, Fox Newsa ili
New York Timesa. Koliko se uspje no plasiraju takvi prikazi dogaðaja, suptilnost a
rgumenata i kakvoæa dokaza, varirat æe od autora do autora i ne kanim zanijekati
svoju naklonost viðenju dogaðaja koje nude demokrati, ni svoje uvjerenje kako s
u argumenti liberala èe æe utemeljeni na razboritosti i èinjenicama. Meðutim, u pr
oèi æenome obliku, tumaèenja i desnice i ljevice postala su podudarna. Rijeè je o
teorijama zavjere, o tome kako je Amerikom zavladala neka tajna organizacija. Po
put svih dobrih teorija zavjere, oba prikaza sadr e dostatnu kolièinu istine kako
bi bila uvjerljiva onima koji su predisponirani da u njih povjeruju, ne priznava
juæi pritom ni jednu proturjeènost koja bi mogla poljuljati te pretpostavke. Svr
ha tih teorija nije razuvjeriti suprotnu stranu, nego je cilj odr ati njihove baze
nestabilnima i uvjerenima u ispravnost njihovih naèela - te dovabiti upravo ono
liko novih prista a koliko je dovoljno da se suparnika natjera na pokornost.
Naravno, postoji jo jedna prièa koju valja ispripovijedati, ona koja
36
BARACK OBAMA
pripada milijunima Amerikanaca koji se bave svojim poslovima iz dana u dan. Oni
su na svojim radnim mjestima ili u fazi tra enja zaposlenja, pokreæu vlastite posl
ove, poma u svojoj djeci oko domaæih zadaæa i muku muèe s visokim raèunima za plin
, nedostatnom zdravstvenom za titom te mirovinom koju je negdje neki steèajni sud
proglasio neostvarivom. Ti ljudi na buduænost gledaju s nadom, ali istovremeno i
sa strahom. Njihovi su ivoti ispunjeni proturjeèjima i dvoznaèno æu. Zbog toga to p
olitika naizgled progovara tako malo o onome kroz to prolaze
- zbog toga to shvaæaju da je politika danas biznis, a ne misija, a ono to dospije
na dnevni red za debatiranje tek je ne to vi e od puke predstave
- povlaèe se u sebe, daleko od sve buke i beskrajnoga razglabanja.
Vlada koja æe istinski predstavljati te Amerikance - koja æe istinski slu iti tim
Amerikancima - morat æe primijeniti drugaèiju vrstu politike. Ta æe politika mor
ati odra avati na e ivote onako kako ih uistinu ivimo. Ona neæe biti unaprijed upakira
na, spremna da je se ugrabi s police poput kakva gotova proizvoda. Morat æe biti
sazdana od najboljih komponenti na ih tradicija i trebat æe uzeti u obzir i mraèn
ije aspekte na e povijesti. Bit æe nu no da shvatimo kako je do lo do svega ovoga, u o
voj zemlji ratujuæih frakcija i plemenskih neprijateljstava. Bit æe takoðer potr
ebno da se podsjetimo, unatoè svim na im razlikama, koliko toga dijelimo: zajedniè
ka nadanja, zajednièke snove, neraskidivu povezanost.
Jedna od prvih stvari koju sam uoèio prilikom svojega dolaska u Washington, rela
tivna je srdaènost medu starijim èlanovima Senata: redovita ljubaznost koja ruko
vodi svakom interakcijom izmeðu Johna Warnera i Roberta Byrda, ili iskreno prija
teljstvo izmeðu republikanca Teda Stevensa i demokrata Daniela Inouyea. Cesto se
 govori kako su ti ljudi posljednji izdanci vrste koja odumire, ljudi koji ne sa
mo da obo avaju Senat veæ koji utjelovljuju jedan vid politike koji nije toliko st
ranaèki agresivan. Zapravo je rijeè o jednoj od rijetkih stvari u kojoj se konze
rvativni i liberalni komentatori sla u, jednoj predod bi o vremenu prije pada, zlatn
ome dobu Washingtona kada je, neovisno od tome koja je stranka bila na vlasti, u
ljudnost prevladavala, a vlada funkcionirala. Jedne veèeri, prilikom slu benoga pr
ijama, zapodjenuo sam razgovor s jednim starim va ingtonskim slu benikom koji slu buje
na Capitolu i uokolo njega veæ gotovo pedeset godina. Pitao sam ga za njegovo m
i ljenje o tome to je zaslu no za tu razliku u ozraèju kakvo prevladava danas u odnos
u na pro la vremena.
To je generacijski uvjetovano", kazao mi je bez oklijevanja. Nekoæ su gotovi svi k
oji su imali ikakvu moæ u Washingtonu bili u Drugome svjetskom ratu. Ponekad bis
mo se estoko sukobili oko raznih pitanja. Mnogi su od nas bili iz razlièitih sred
ina, razlièitih èetvrti, bilo je razlièitih
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
37
politièkih filozofija. Ali, kada je bila rijeè o ratu, svi smo imali ne to zajedni
èko. To je zajednièko iskustvo razvilo odreðeno povjerenje i po tovanje. Pomoglo j
e da izgladimo na e razlike i budemo uèinkoviti."
Slu ajuæi toga starca kako se prepu ta uspomenama, prisjeæajuæi se Dwighta Eisenhowe
ra i Sama Rayburna, Deana Ashtona i Everetta Dirksena, nisam se uspio oduprijeti
tomu da me uvuèe u maglovit portret koji je oslikao, o vremenu koje je prethodi
lo dvadesetèetvero-satnim ciklusima vijesti i neprestanim donacijama, vremenu u
kojemu su ozbiljni ljudi obavljali ozbiljan posao. Morao sam imati na umu kako n
jegova sklonost toj minuloj eri ukljuèuje i svojevrsno selektivno pamæenje: iz s
like je izbacio prizore ju njaèkog odbora koji osporava zakone o graðanskim pravim
a u vijeænici Senata; podmuklu moæ makartizma; otupljujuæe siroma tvo na koje je B
obby Kennedy nastojao ukazati uoèi svoje smrti; odsustvo ena i manjina u sferama
moæi.
Shvatio sam takoðer da je kombinacija jedinstvenih okolnosti pridonijela stabiln
osti vladajuæega konsenzusa kojega je i on bio dio: nije se radilo samo o zajedn
ièkome iskustvu sudjelovanja u Drugome svjetskome ratu nego takoðer i o gotovo j
ednome jednoglasju do kojega su doveli hladni rat i sovjetska prijetnja i, to je
mo da jo va nije, neupitne dominacije amerièkoga gospodarstva tijekom pedesetih i ezde
setih godina pro loga stoljeæa, dok su se Europa i Japan s mukom izvlaèili iz posl
ijeratnih ru evina. Ipak, nema sumnje da je amerièka politika u godinama nakon svr e
tka Drugoga svjetskog rata bila kudikamo manje ideolo ki obojena - a znaèaj strana
èke pripadnosti kudikamo bezoblièniji - nego to je to sluèaj danas. Demokratska k
oalicija koja je nadzirala Kongres tijekom veæega dijela tog razdoblja bila je k
ombinacija sjevernjaèkih liberala poput Huberta Humphreyja, konzervativnih ju njaè
kih demokrata poput Jamesa Eastlanda i onih lojalista za koje su ma inerije veliki
h gradova odabrale da ih uzdignu. Ono to je tu koaliciju odr avalo na okupu bio je
gospodarski populizam New Deala - vizija pravednih primanja i pogodnosti, pokrov
iteljstva i javnih radova te ivotnoga standarda koji je neprestance rastao. Pored
toga, ta je koalicija kultivirala odreðenu filozofiju tolerancije: filozofiju k
oja poèiva na mirenju s rasnim potlaèi-vanjem na Jugu, pa èak i njegovu aktivnom
e promicanju; filozofiju koja je ovisila o kulturi u iremu smislu u kojoj dru tvene
norme - priroda seksualnosti, recimo, ili uloga ene - veæinom nisu dovoðene u pi
tanje; kulturi koja jo nije posjedovala vokabular kojim bi izazvala nelagodu, a k
amoli politièke prijepore, u svezi takvih pitanja.
Tijekom pedesetih i ranih ezdesetih godina dvadesetog stoljeæa, Republikanska str
anka takoðer je tolerirala kojekakve filozofske rascjepe - izmeðu zapadnoga libe
rtarijanizma Barryja Goldwatera i istoènoga paternalizma Nelsona Rockefellera; i
zmeðu onih koji su pamtili repu-blikanstvo Abrahama Lincolna i Teddyja Roosevelt
a, koje je obuhvaæalo
38
BARACK OBAMA
federalni aktivizam, i onih koji su slijedili konzervativizam Edmunda Burkea, ko
ji je preferirao tradiciju umjesto socijalnog eksperimentiranja. Udovoljavanje t
im regionalnim razlikama, kao i razlikama u temperamentu spram pitanja kao to su
graðanska prava, federalno ureðenje ili èak porezi, nije bilo ba jednostavno. No,
kao to je to bio sluèaj i s demokratima, uglavnom je gospodarski interes bio taj
koji je Republikansku stranku dr ao na okupu, filozofija slobodnoga tr i ta i fiskaln
ih ogranièenja koja je mogla biti privlaèna svim svojim sastavnim dijelovima, od
provincijskoga skladi tara do upravitelja ladanjskoga kluba. (Republikanci su mo da
prihvatili gorljiviji oblik antikomunizma u pedesetim godinama, ali, kao to je J
ohn F. Kennedy uspio dokazati, demokrati su prilikom svakih izbora kada je o tom
e rijeè bili itekako spremni zvati'i podiæi ulog Republikanske stranke.)
Upravo su ezdesete godine bile razdoblje u kojemu su okonèana takva politièka por
avnavanja, iz razloga i na naèine koji su dobro dokumentirani. Isprva je do lo do
uvoðenja graðanskih prava, pokreta koji je, èak i tijekom svoje rane, sretne faz
e, temeljito osporavao postojeæu dru tvenu strukturu i natjerao Amerikance da se s
vrstaju na jednu od strana. Lyndon Johnson na koncu je odabrao desnu stranu u to
me okr aju, ali kao ju njaèki sin, razumio je bolje od veæine ostalih cijenu koju je
taj izbor podrazumijevao: nakon potpisivanja Zakona o graðanskim pravima iz 196
4., kazao je svojemu asistentu BÜlu Moyersu da je tim potezom pera upravo predao
Jug Republikanskoj stranci za doglednu buduænost.
Zatim su nastupili studentski prosvjedi protiv rata u Vijetnamu i nagovje taj da A
merika nije uvijek u pravu, da na e inicijative nisu uvijek opravdane - da nova ge
neracija ne eli platiti nikakvu cijenu niti nositi ikakav teret odluka koje bi mo
gli diktirati pripadnici starije generacije.
Potom, kada su se u zidovima statusa quo pojavile pukotine, kroz njih se stao pr
ovlaèiti svaki vid onoga to nazivamo autsajder": Latinoamerikanci, hipiji, Pantere
3, samohrane majke koje primaju socijalnu pomoæ, homoseksualci, svi su se oni st
ali zauzimati za svoja prava, svi su ustrajali na priznanju, svi su zahtijevali
svoje mjesto za stolom i svoj komadiæ kolaèa.
Trebalo je proæi nekoliko godina da se logika tih pokreta istro i. Nixonova ju njaèk
a strategija, njegovo suprotstavljanje prisilnome pre-vo enju djece u kole koje je
propisao sud4 i obraæanje utljivoj veæini,
3 crnaèka organizacija Crne pantere; bjelaèka organizacija Bijele pantere, nap.
prev.
4 godine 1971. amerièki Vrhovni sud presudio je da gradovi, kako bi se u kolama p
ostigla socijalna i rasna izmije anost, smiju provoditi obvezno upisivanje djece u
kole po rasnom, a ne po geografskom naèelu, zbog èega su mnoga djeca kolskim auto
busima morala biti prevo ena u udaljene kole, nap. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
39
ubrzo su se isplatili na izborima. No njegova vodeæa filozofija nije se nikada p
retoèila u èvrstu ideologiju - ipak je bila rijeè o Nixonu, koji je inicirao prv
e federalne afirmativne akcijske programe i potpisao ozakonjenje Agencije za za ti
tu okoli a i Uprave za za titu i zdravlje na radu. Jimmy Carter pokazat æe kako je m
oguæe kombinirati potporu za graðanska prava s demokratskom porukom koja je bila
vi e tradicionalno konzervativna; a unatoè neposluhu u njihovim redovima, veæina
ju njaèkih demokratskih kongresnika koji su odluèili ostati u stranci zadr at æe svo
je funkcije zahvaljujuæi snazi polo aja, poma uæi demokratima da zadr e nadzor barem n
ad Predstavnièkim domom Kongresa.
Meðutim, tektonske ploèe dr ave su se pomakle. Politika nije vi e bila samo financij
sko, nego takoðer i moralno pitanje, podlo no moralnim imperativima i moralnim aps
olutima. Ta je politika bila izrazito osobne naravi, ubacujuæi se u sve interakc
ije - bilo izmeðu crnaca i bijelaca, bilo izmeðu spolova - i upliæuæi se u svako
zahtijevanje prava ili u odbacivanje autoriteta. Sukladno tome, liberalizam i k
onzervativizam bili su sada definirani u ljudskoj imaginaciji vi e kroz klase nego
kroz stavove
- pozicijom koju biste zauzeli prema tradicionalnoj kulturi i kontrakul-turi. Sa
da je bilo va no ne samo to ste mislili o pravu na trajk ili o kolektivnome oporeziv
anju nego takoðer i to ste mislili o seksu, drogi i rock'n'rollu, rimokatolièkoj
misi ili o zapadnome kanonu. Bijelim etnièkim biraèima na sjeveru i bijelcima s
juga opæenito taj se novi liberalizam nije èinio naroèito smislenim. Nasilje na
ulicama te izgovori za to nasilje u intelektualnim krugovima, crnci koji doselja
vaju u susjednu kuæu i djeca bijelaca koju se razvozi diljem grada, paljenje zas
tava i pljuvanje po ratnim veteranima, sve je to naizgled vrijeðalo i obezvrjeði
valo, ako ne i izravno napadalo, sve ono - obitelj, vjeru, zastavu, susjedstvo i
, za neke barem, privilegij bijelaca - do èega su najvi e dr ali. Kada je, sred toga
zbrkanoga vremena, nakon atentata i gradova u plamenu te gorka poraza u Vijetna
mu ekonomska ekspanzija ustuknula pred zatvaranjem plinovoda i elektrana, a najb
olje to je Jimmy Carter mogao predlo iti bilo je ga enje termostata, ba kad je skupina
iranskih radikala dodatno pogor ala situaciju s OPEC-om - velik dio koalicije New
Deala stao je tra iti novo politièko utoèi te.
Oduvijek sam osjeæao neobiènu povezanost s razdobljem ezdesetih godina. Na odreðe
ni sam naèin izvorni produkt toga vremena: moj ivot ne bi bio moguæ, moje moguæno
sti zaprijeèene, da nije bilo dru tvenih previranja koja su se tada zbivala. Meðut
im, u to sam vrijeme bio premlad da bih posve shvatio prirodu tih promjena, prev
i e udaljen
- buduæi da sam ivio na Havajima i u Indoneziji - da bih spoznao njihove posljedi
ce za amerièku psihu. Velik dio onoga to sam apsorbirao iz toga razdoblja filtrir
ano je zahvaljujuæi mojoj majci, koja se do kraja
40
BARACK OBAMA
svojega ivota ponosno deklarirala kao zakleti liberal. Pokret za graðanska prava
na osobit je naèin nadahnuo njezinu naklonost; kada god je za to bilo prilike, n
astojala bi u mene usaditi vrijednosti koje je u tome vidjela: sno ljivost, jednak
ost, potporu obespravljenima.
U mnogoèemu je, meðutim, majèino poimanje ezdesetih bilo ogranièeno, kako zbog ud
aljenosti (amerièko je tlo napustila I960.), tako i zbog njezina nepopravljiva,
dobrodu na romantizma. U intelektualnome je smislu nastojala shvatiti Black Power5
ili SDS6 ili one svoje prijateljice koje su prestale brijati noge, ali bijes i
opozicijski duh naprosto nisu bili dio nje. U emocionalnome je smislu njezin lib
eralizam zauvijek ostao u godi tima koja su prethodila 1967., njezino je srce bilo
vremenska kapsula ispunjena prizorima programa osvajanja svemira, Korpusa mira7
, Slobodnih vo nji8, Mahalije Jackson i Joan Baez.
Dakle, tek kada sam bio ne to stariji, tijekom sedamdesetih godina, poèeo sam cije
niti razmjere do kojih su se - za one koji su na izravniji naèin iskusili neke o
d plodonosnih dogaðanja u ezdesetim godinama - stvari morale tada oteti nadzoru.
Shvaæao sam to dijelom i zbog gunðanja mojih bake i djeda s majèine strane, dugo
godi njih demokrata koji su priznavali da su 1968. glasovali za Nixona, to je moja
majka do ivjela kao èin izdaje preko èega im nikada nije pre la. Moje je poimanje ezd
esetih nastalo uglavnom kao rezultat mojih vlastitih istra ivanja, jer je moje ado
lescentsko buntovni tvo iskalo opravdanje u politièkim i kulturalnim mijenama koje
su u to vrijeme, sedamdesetih, veæ stale jenjavati. Tijekom svojih tinejd erskih
godina bio sam fasciniran dioni-zijskom naravi te ere, dostupno æu u itaka za svakog
a te sam knjigama, filmovima i glazbom upio viziju ezdesetih godina vrlo razlièit
u od one o kojoj je pripovijedala moja majka: prizore Hueya Newtona, Nacionalne
demokratske konvencije iz 1968., sajgonskoga zraènog mosta i koncerta Stonesa u
Altamontu. Iako nisam imao neposredna povoda za podizanje revolucije, unatoè tom
u sam odluèio da i sam mogu biti buntovnik po stilu i stavu, ne obaziruæi se na
pametovanje onih iznad tridesete.
Naposljetku je moje prko enje autoritetu preraslo u nesputano prepu tanje u icima i au
todestruktivnost i do vremena mojega upisa na fakultet, stao sam shvaæati kako s
vako pobijanje konvencija u sebi krije vjerojatnost vlastite neumjerenosti i vla
stitu pravovjernost. Stao sam preispitivati svoje pretpostavke i prisjetio se on
ih vrednota na koje su mi ukazivali majka, baka i djed.
5 crnaèki politièki pokret, nap. prev.
6 Students for a Democratic Society, studentski aktivistiÈki pokret, nap. prev.
7 amerièka vladina organizacija za suradnju i pomoæ zemljama u razvoju, nap. pre
v.
8 prilikom kojih su se skupine crnaca i bijelaca vozile zajedno autobusima po ju
gu SAD-a kako bi se suprotstavile segregaciji, nap. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
41
Kroz taj spori, isprekidani proces selektiranja onoga u to vjerujem, potiho sam p
oèeo registrirati onaj trenutak prilikom rasprava u spavaonici studentskoga doma
kada bismo moji prijatelji s fakulteta i ja prestali razmi ljati i za li u podruèje
licemjerja: trenutak u kojemu bismo odvi e olako osuðivali kapitalizam, odnosno a
merièki kapitalizam, proklamirali nesputanost ogranièenjima nametnutima monogami
jom ili religijom, bez potpunog razumijevanja vrijednosti tih ogranièenja, a ulo
gu rtve prigrlili odveæ hitro, kao instrument odbacivanja odgovornosti, ili kao a
firmaciju vlastitog prava, odnosno prava na moralnu nadmoæ spram onih koji nisu
u jednakoj mjeri rtve.
Sve to mo da obja njava zbog èega sam shvaæao privlaènost Ronalda Reagana, premda sa
m bio uznemiren njegovim izborom za predsjednika SAD-a 1980. i premda sam bio su
mnjièav spram njegove john-waynov-ske poze oca koji je uvijek u pravu, njegova a
negdotalna pristupa i njegovih bezrazlo nih nasrtaja na siroma ne. Bila je rijeè o i
stoj vrsti privlaènosti kakvu su za mene imale vojne baze dok sam kao djeèak ivio
na Havajima, s njihovim urednim ulicama i dobro nauljenom ma inerijom, besprijeko
rnim uniformama i jo besprjekornijim salutiranjima. Bilo je to slièno zadovoljstv
u koje jo i danas osjeæam prilikom gledanja bejzbolske utakmice, odnosno koje osj
eæa moja supruga dok gleda reprize Dick Van Dyke Showa. Reagan se obraæao Amerik
ancima koji su udjeli za redom, na oj potrebi da vjerujemo kako nismo tek podvrgnut
i slijepim, bezliènim silama, nego da mo emo oblikovati na e individualne i kolektiv
ne sudbine, za to je potrebno iznova otkriti tradicionalne vrline poput pregala tva
, patriotizma, osobne odgovornosti, optimizma i vjere.
Èinjenica da je Reaganova poruka nai la na tako receptivnu publiku mnogo je govori
la, ne samo o njemu kao komunikatoru nego takoðer i o neuspjesima liberalne vlad
e tijekom razdoblja gospodarske stagnacije, koja glasaèe, pripadnike srednjega s
loja, nije uspjela uvjeriti da se bori za njih. Takoðer je èinjenica da je vlada
na svim razinama postala suvi e nehajna kada je bilo rijeè o tro enju novca porezni
h obveznika. Birokracije su preèesto bile previ e nemarne spram tro kova svojih mand
ata. Velik dio liberalne retorike naizgled je vi e vrednovao prava i ovlasti od du n
osti i odgovornosti. Reagan je mo da pretjerao kritizirajuæi grijehe socijalne dr av
e i liberali su svakako imali pravo kada su prigovarali da njegova domaæa politi
ka ide uvelike na ruku gospodarskim elitama, jer korporacijski su pljaèka i ostvar
ivali pristojan profit u osamdesetima dok su sindikati bili u kolapsu, a dohodak
prosjeènoga radnika zamrznut.
Unatoè tomu, Reagan je Amerikancima ponudio osjeæaj zajednièkoga cilja obeæav i im
da æe se prikloniti onima koji marljivo rade, po tuju zakone, skrbe o svojim obit
eljima i vole svoju zemlju, a to, èini se, liberali vi e nisu bili u stanju postiæ
i. Sto su vi e njegovi kritièari rogoborili,
42
BARACK OBAMA
tim su vi e preuzimali ulogu koju im je on bio i namijenio - nesuvisle skupine izv
an politièki korektnih elita.
Ono to me zapanjuje nije to da je politièka formula koju je razvio Reagan djelova
la u to vrijeme, veæ koliko se trajnom pokazala predod ba èije je promicanje i sam
poticao. Usprkos tome to je od tada proteklo èetrdeset godina, halabuka iz ezdese
tih i reakcije koje su uslijedile i nadalje pokreæu na politièki diskurs. Ta èinj
enica dijelom nagla ava do koje su mjere mu karci i ene koji su stasali u to doba zac
ijelo duboko pro ivljavali sukobe toga razdoblja, kao i stupanj do kojega su prije
pori te ere shvaæani ne tek kao politièke razmirice nego i kao individualni odab
iri koji su odreðivali osobni identitet i moralno stajali te. Vjerujem kako ona na
gla ava takoðer i èinjenicu da goruæa pitanja iz ezdesetih nisu nikada do kraja raz
rije ena. Jarost kontrakulture po svoj se prilici rasplinula, pretoèiv i se u konzum
erizam, odabir ivotnoga stila i glazbene preferencije umjesto politièkih opredjel
jenja, meðutim, problemi rasne naravi, siroma tva i odnosa meðu spolovima i nadalj
e su prisutni.
Takoðer je moguæe da su te pojave naprosto pripisive razmjerima baby boom-genera
cije, demografskoj sili koja na politiku vr i jednak utjecaj kakav vr i i na sve ost
alo, od potra nje za Viagrom do broja dr aèa za plastiène Èa e koje proizvoðaèi automo
bila ugraðuju u vozila. Kakvo god bilo obja njenje, nakon Reagana su razdjelnice i
zmeðu svega to je republikansko i onoga to je demokratsko, izmeðu liberalnoga i ko
nzervativnoga, bile vi e ideolo ki obojene no dotad. Vrijedilo je to, naravno, za go
ruæa pitanja poput pozitivne diskriminacije, zloèina, socijalne skrbi, pobaèaja
i vjeronauka u kolama, a sve su to bili produ eci ranijih trvenja. Sada je to, meðu
tim, vrijedilo i za svako drugo prijeporno pitanje, bilo ono krupno ili ne, bilo
na unutarnjemu ili vanjskome planu, i sva su ona svedena na puki odabir izmeðu
dviju opcija, odnosno izbora za ili protiv, instant-rje enja. Gospodarska politika
vi e se nije ticala procjenjivanja kompromisa izmeðu dva suprotna cilja: produkti
vnosti i pravedne raspodjele, rasta kolaèa i njegova rezanja na podjednake dijel
ove. Mogli ste birati izmeðu smanjenja poreza ili poveæanja poreza, veæe ili man
je vlade. Politika okoli a vi e nije bila stvar odr avanja ravnote e izmeðu valjanoga up
ravljanja na im prirodnim resursima zahtjeva modernoga gospodarstva; ili ste podr av
ali nesmetani razvitak, busenje, povr insko vaðenje ruda i tomu slièno, ili ste po
dupirali koèeæu birokraciju i ogranièenja koja gu e gospodarski rast. Jednostavnos
t je postala vrlinom u politici opæenito, ako ne i u pojedinaènim politièkim pro
gramima.
Ponekad mi se èini da Èak ni republikanski voðe koji su u stopu pratili Reagana
nisu bili sasvim zadovoljni smjerom u kojem je politika bila krenula. Prema rije
èima ljudi poput Georgea H. W. Busha i Boba Dolea, retorika polarizacije i polit
ika srd be uvije se èinila kao ne to to
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
43
je nametnuto, kao naèin odvlaèenja biraèa od demokratske baze, a ne nu no kao rece
pt prema kojemu se treba upravljati dr avom.
No, za mladu generaciju konzervativnih aktivista koji æe se uskoro izdiæi, za Ne
wta Gingricha, Karla Rovea, Grovera Norquista i Ralpha Reeda, usijana retorika p
redstavljala je vi e od kampanjske strategije. Bili su to pravovjerni ljudi koji s
u mislili ozbiljno kada bi kazali Nema novih poreza" ili Mi smo kr æanska nacija". Z
apravo, sa svojim krutim doktrinama, bezobzirnim stilom i pretjeranim osjeæajem
da im je nanesena teta, to je novo konzervativno vodstvo sablasno podsjeæalo na n
eke od voða Nove ljevice iz ezdesetih godina. Kao to je bio sluèaj i s njihovim Ij
evièarskim pandanima, ta je nova avangarda desne opcije politiku vidjela ne samo
kao sraz izmeðu dviju suprotnih upravljaèkih vizija veæ i kao sraz izmeðu dobra
i zla. Aktivisti obiju stranaka stali su smi ljati lakmus-testove, popise za prov
jeru pravovjernosti, to je dovelo do toga da se demokrat koji je propitkivao prob
lem pobaèaja osjeæao sve usamljenijim, a svaki republikanac koji je promicao nad
zor oru ja napu tenim. U toj manihejskoj borbi, kompromis se poèeo doimati poput sla
bosti, poput neèega to valja kazniti ili otkloniti. Bili ste uz njih ili protiv n
jih. Morali ste odabrati kome æete se prikloniti.
Doprinos Billa Clintona jedinstven je po tomu to je nastojao nadiæi taj ideolo ki s
lijepi kolosjek, uvidjev i ne samo da nove konotacije znaèenja etiketa konzervativa
n" i liberalan" idu na ruku republikancima nego i da su te kategorije neprikladne
za hvatanje u ko tac s problemima s kojima se suoèavamo. Tijekom prve kampanje nj
egove su se geste spram neprijateljski raspolo enih Reaganovih demokrata9 mogle do
imati nespretnima i prozirnima (gdje li je nestala Sister Souljah?)10 ili pak za
stra ujuæe hladnokrvnima (dopustiv i da se provede egzekucija mentalno zaostala robi
ja a osuðena na smrt uoèi va nih preliminarnih izbora). U prve dvije godine prvoga p
redsjednièkoga mandata bio je prisiljen odustati od nekih temeljnih elemenata sv
ojega programa - univerzalne zdravstvene skrbi, agresivnog ulaganja u odgoj i ob
razovanje - koji su mogli trajno preokrenuti dugoroène trendove koji su potkopav
ali poziciju radnièkih obitelji u novome gospodarstvu.
Clinton je ipak instinktivno uviðao koliko su moguænosti nuðene Amerikancima la ne
. Shvatio je da bi vladina potro nja i regulacija, kada bi ih se osmislilo na valj
an naèin, mogle poslu iti kao kljuèni elementi gospodarskoga rasta, umjesto da ga
koèe, kao i to na koji bi naèin tr i ta i fiskalna disciplina mogle pridonijeti soci
jalnoj pravdi. Spoznao je da je
9 demokratski glasaèi koji su glasovali za republikanca R. Reagana ili G. W Bush
a,
nap. prev.
10 hip-hop umjetnica i aktivistica od èijih se komentara o rasi u SAD-u B. Clint
on ogradio tijekom predsjednièke kampanje 1992., nap. prev.
44
BARACK OBAMA
za borbu protiv siroma tva, osim dru tvene, nu na i osobna odgovornost. U njegovu prog
ramu - premda ne nu no i u svakodnevnoj politici - Clintonov je treæi put i ao dalje
od kompromisa i dobro se uklapao u pragmatièan, neideolo ki stav veæine Amerikana
ca.
Doista, pred svr etak Clintonova predsjednikovanja njegove su strategije u ivale vel
iku potporu javnosti koja ih je prepoznala kao napredne, iako su ciljevi bili sk
romni. U politièkome je smislu Clinton iz Demokratske stranke istisnuo neke od e
kscesa koje su je sprjeèavale da pobjedi na izborima. Èinjenica da popularne str
ategije nije uspio pretoèiti u ne to to bi nalikovalo vladajuæoj koaliciji, unatoè
gospodarskome procvatu, kazivala je pone to o pote koæama demografske naravi s kojim
a su se susretali demokrati (napose porast broja stanovnika na sve homogenijem r
epublikanskome jugu) te o strukturalnim prednostima koje su republikanci u ivali u
Senatu, gdje su glasovi dvojice republikanskih senatora iz Wyominga s 493.782 s
tanovnika vrijedili jednako kao i glasovi dvojice demokratskih senatora iz Kalif
ornije s 33,871.648 stanovnika.
No, taj je neuspjeh takoðer svjedoèio o vje tini kojom su Gingrich, Rove, Norquist
i drugi njima nalik bili kadri konsolidirati i institucionalizirati konzervativ
ni pokret. Usmjerili su neogranièene resurse korporacijskih sponzora i bogatih d
onatora kako bi stvorili mre u ekspertnih skupina i medijskih centara. Primijenili
su vrhunsku tehnologiju u postupku mobiliziranja svoje baze te centralizirali m
oæ u Predstavnièkome domu ne bi li pojaèali stranaèku disciplinu.
I uvidjeli su prijetnju koju je Clinton predstavljao za njihovu viziju dugoroène
konzervativne veæine, to poja njava silinu kojom su se na njega okomili. Jasnije j
e takoðer i za to su toliko vremena ulo ili napadajuæi Clintonovu moralnost, jer ako
je Clintonova politika bila takva da bismo je te ko mogli nazvati radikalnom, nje
gova se biografija (saga s pismom o novaèenju11, iskustva s marihuanom, intelekt
ualizam Ivy Leagueu, supruga s karijerom koja ne peèe kolaèe, a ponajvi e seks--sk
andal) pokazala savr enim materijalom koji je i ao u prilog konzervativnoj bazi. Uz
uèestalo ponavljanje, zanemarivanje èinjenica, a na koncu i neoborive dokaze o p
redsjednikovim privatnim grijesima, Clintona je bilo moguæe prikazati kao utjelo
vljenje upravo onih obilje ja razdoblja ezdesetih godina koja su pridonijela zamahu
konzervativnoga pokreta opæenito. Clinton se mo da i jest borio protiv tog pokret
a, ali je taj pokret iz toga okr aja iza ao jo sna niji - i u prvome mandatu Georgea W
Busha, taj æe pokret preuzeti vladu Sjedinjenih Dr ava.
pismo u kojemu se 23-godi nji B. Clinton protivi ratu u Vijetnamu i novaèenju, zbo
g èega je tijekom kampanje 1992. do ao na udar politièkih protivnika, nap. prev.
osam elitnih sveuèili ta na sjeveroistoku SAD-a, nap. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
45
Znam da je ovakav naèin pripovijedanja odvi e pojednostavljen. Zanemareni su kriti
èki elementi u preprièavanju povijesti - o tome kako su pad proizvodnje i Reagan
ovo otpu tanje kontrolora leta zadali te ak udarac amerièkome radni tvu; naèin na koji
je stvaranje veæinsko--manjinskih kongresnih okruga na jugu istodobno osiguralo
vi e crnih predstavnika i dovelo do smanjenja broja demokratskih zastupnika u toj
regiji; nedostatna suradnja koju je Clinton do ivio od kongresnih demokrata, koji
su se udebljali i postali samodopadni ne shvaæajuæi vi e borbu èiji su bili dio.
Ovakav naèin pripovijedanja takoðer se ne bavi razmjerima do kojih je slu enje pol
itièkim smicalicama polariziralo Kongres ni time koliko su uèinkovito novac i ne
gativno televizijsko ogla avanje zatrovali opæe ozraèje.
Ipak, kada razmi ljam o onome to mi je va ingtonski slu benik isprièao te veèeri, kada
razmatram nastojanja jednoga Georgea Kennana ili Georgea Marshalla, kada èitam g
ovore Bobbyja Kennedyja ili èak Evertta Dirksena, ne mogu se oteti dojmu da poli
tika dana njice pati od zastoja u razvoju. Za ove ljude, problemi s kojima se Amer
ika suoèavala nisu nikada bili apstraktni i nikada jednostavni. Rat je mo da u asan,
ali jo uvijek mo e biti ispravan. Gospodarstva mogu propasti unatoè najbolje osmi lj
enim planovima. Ljudi mogu naporno raditi èitav ivot i svejedno ostati bez ièega.
Za generaciju koja je uslijedila, koja je podizana u relativnom komforu, drugaèi
ja iskustva rezultirala su drugaèijim stavom prema politici. Sto se tièe nadmudr
ivanja izmeðu Clintona i Gingricha te izbora 2000. i 2004., ponekad mi se èinilo
 kao da gledam psihodramu baby boom--generacije - pripovijest koja vuèe korijene
iz starih zavada i osvetnièkih zavjera davno skovanih na nekoliko sveuèili nih ka
mpusa - koja se odigrava na nacionalnoj pozornici. Pobjede koje je izvojevala ge
neracija ezdesetih godina - puno pravo graðanstva za manjine i ene, jaèanje osobni
h sloboda i zdrava spremnost za propitkivanjem autoriteta - uèinile su Ameriku m
nogo boljim mjestom za sve njezine graðane. Meðutim, ono to se tijekom toga proce
sa izgubilo i tek treba biti nadomje teno, jesu one zajednièke pretpostavke - povj
erenje i osjeæaj zajedni tva - koje nas kao Amerikance povezuju.
Sto iz toga mo emo zakljuèiti? U teoretskome smislu, moguæe je da Republikanska st
ranka proizvede svojega vlastitoga Clintona, voðu desnoga centra koji bi nastavi
o ondje gdje je stao Clintonov fiskalni konzervativizam, djelujuæi na ne to agresi
vniji naèin ne bi li obnovio kripavu federalnu birokraciju i eksperimentirao s tr i t
em - odnosno socijalnom politikom koja se temelji na vjeri. Realno, moguæe je da
se takav voda pojavi. Nisu svi izabrani republikanski du nosnici potpisnici dana nj
ega konzervativnoga pokreta. U Predstavnièkome domu i Senatu te u glavnim gradov
ima dr ava diljem zemlje ima onih koji se priklanja-
46
BARACK OBAMA
ju tradicionalnijim konzervativnim vrlinama umjerenosti i suzdr anosti - ena i mu kar
aca koji uviðaju da je gomilanje dugova u svrhu financiranja smanjenja poreza za
bogate neodgovorno, da smanjenje deficita nije moguæe rje avati nau trb siroma nih, d
a odvajanje crkve od dr ave titi crkvu u jednakoj mjeri kao i dr avu, da se za tita pri
rode i konzer-vatizam ne moraju kositi te da vanjska politika mora biti temeljen
a na èinjenicama, a ne na samozavaravanju.
No, ti republikanci nisu oni koji su vodili debatu tijekom posljednjih est godina
. Umjesto suosjeæajna konzervatizma" kakav je obeæao George Bush tijekom svoje ka
mpanje u 2000., ono to karakterizira ideolo ku jezgru dana nje Republikanske stranke
jest apsolutizam, a ne konzervatizam. Prisutan je apsolutizam slobodnoga tr i ta, id
eologija neoporezivanja, bez regulacije, bez sigurnosne mre e - dapaèe, bez dr ave i
zvan onoga to je potrebno za za titu privatnoga vlasni tva i financiranje nacionalne
obrane.
Postoji i religijski apsolutizam kr æanske desnice, pokreta koji je sve utjecajnij
i glede nesumnjivo slo ena problema pobaèaja, koji se meðutim vrlo brzo razvio u n
e to kudikamo veæe; u jedan pokret koji ustraje, ne samo na tome da je kr æanstvo do
minantna religija u Americi nego i da bi odreðena, fundamentalistièka grana te r
eligije trebala upravljati javnom politikom, gazeæi svaki drugi izvor spoznaje,
bilo da je rijeè o djelima liberalnih teologa, otkriæima Nacionalne akademije zn
anosti ili rijeèima Thomasa Jeffersona.
Postoji takoðer i vjerovanje u mjerodavnost volje veæine, ili barem u one ljude
koji prisvajaju vlast u ime veæine - jedna vrsta prijezira spram onih institucij
a kontrole (sudova, Ustava, tiska, enevskih konvencija, poslovnika Senata ili tra
dicije koje rukovode prekrajanjem granica izbornih jedinica) koje bi mogle uspor
iti na tvrdoglavi mar prema Novom Jeruzalemu. Naravno, u redovima Demokratske stra
nke takoðer ima onih koji te e sliènome fanatizmu. No, ti ljudi nisu nikada bili n
iti blizu moæi kakvu su imali Rove ili DeLay, moæi da zavladaju strankom, napune
je lojalistima te ugrade neke od svojih radikalnijih ideja u zakone. Prevlast r
egionalnih, etnièkih i gospodarskih razlika unutar stranke, karta izbornih jedin
ica i struktura Senata, potreba za prikupljanjem novca od gospodarskih elita u s
vrhu financiranja izbora - svi ti èimbenici sprjeèavaju demokrate na du nosti da s
e znatnije udalje od centra. Zapravo, poznat mi je vrlo malen broj izabranih dem
okrata koji se savr eno uklapaju u liberalnu karikaturu; John Kerry vjeruje u odr av
anje nadmoæi amerièke vojske, Hillary Clinton vjeruje u prednosti kapitalizma, a
gotovo svaki èlan Kongresnoga odbora crnih zastupnika vjeruje da je Isus Krist
umro kako bi otkupio njegove grijehe.
Mi demokrati smo naprosto zbunjeni. Ima onih koji jo uvijek uzdi u religiju staroga
kova, titeæi svaki New Deal i program Veliko
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
47
dru tvo"13 od republikanskoga uplitanja, posti uæi 100-postotni rejting medu liberal
nim interesnim skupinama. Ta se nastojanja, meðutim, doimaju istro enima, to je je
dna neprestana obrambena igra kojoj manjka energije i svje ih ideja nu nih za hvatan
je u ko tac s globalizacijskim promjenama ili tvrdoglavo izoliranim urbanim getima
. Ostali te e ka vi e centristièkome" pristupu, misleæi da se toliko dugo dok se razl
ikuju od konzervativnoga upravljanja, zacijelo pona aju razumno - ne primjeæujuæi
da sa svakom narednom godinom sve vi e uzmièu. Individualno, demokratski zakonodav
ci i kandidati nude svu silu razumnih premda inkrementalnih ideja koje se tièu e
nergije i obrazovanja, zdravstvene skrbi i domovinske sigurnosti, nadajuæi se da
sve to pridonosi neèemu nalik upravljaèkoj filozofiji.
No najveæim je dijelom Demokratska stranka postala stranka reakcije. Reagirajuæi
na lo e isplaniran rat, doimamo se poput ljudi sumnjièavih spram svake vojne akci
je. Reagirajuæi na izjave onih koji tvrde kako tr i na naèela mogu zalijeèiti sve bo
ljke, odupiremo se pribjegavanju tr i nim naèelima u svrhu rje avanja neodlo nih problem
a. Kada reagiramo na pretjeranu religioznost, sno ljivost izjednaèavamo sa svjetov
nosæu i proigravamo jezik morala koji bi mogao pridonijeti tome da se na im politi
èkim naèelima pridoda ire znaèenje. Kada izgubimo na izborima, ivimo u nadi da æe
sudovi pomrsiti planove republikanaca. Kada izgubimo na sudovima, tada i èekujemo
skandale u Bijeloj kuæi.
Takoðer, u sve veæoj mjeri osjeæamo poriv parirati pravu republikanaca na galamu
i bezobzirnu taktiku. Prihvaæeno stajali te koje pokreæe mnoge interesne skupine
i demokratske aktiviste u dana nje vrijeme glasi otprilike ovako: Republikanskoj s
tranci polazilo je za rukom kon-zistentno pobjeðivati na izborima ne irenjem baze
, nego klevetanjem demokrata, unoseæi razdor u izborno tijelo, jaèajuæi svoje de
sno krilo te disciplinirajuæi one koji su se udaljili od stranaèke linije. Zele
li demokrati ikada ponovo doæi na vlast, morat æe primijeniti isti pristup.
Jasna mi je frustracija tih aktivista. Sposobnost republikanaca da uzastopce pob
jeðuju na temelju polarizirajuæih kampanja uistinu je impresivna. Postoji sva si
la strategija Busheve administracije koje s pravom izazivaju ogorèenost, barem i
z mojega kuta viðenja.
No uza sve to, vjerujem kako svako nastojanje demokrata da slijede jednu u veæoj
mjeri stranaèku i ideolo ku strategiju nije u skladu s vremenom u kojemu se nalaz
imo. Uvjeren sam da kada god pretjerujemo ili demoniziramo, odvi e pojednostavljuj
emo ili pretjerujemo u onome za to se zala emo, gubimo. Kada god pojednostavljujemo
politièku debatu, na gubitku smo. Jer, upravo je sklonost ideolo koj
socioekonomski program predsjednika L. B. Johnsona za iskorjenjivanje siroma tva i
nezaposlenosti izda nim dotacijama, nap. prev.
48
BARACK OBAMA
èistoæi, krutoj pravovjernosti i potpunoj predvidljivosti na e aktualne politièke
debate odgovorna za na u nemoguænost da pronaðemo nove naèine suoèavanja s izazovi
ma koji nam se nameæu kao naciji. To je ono to nas sputava i tjera nas da razmi lja
mo kao da imamo izbor izmeðu samo dviju opcija: gledi te kako mo emo imati jedino ve
liku vladu ili je ne trebamo imati uopæe; pretpostavka da trebamo tolerirati sit
uaciju u kojoj je èetrdeset est milijuna ljudi bez zdravstvenoga osiguranja ili p
rihvatiti socijaliziranu medicinu". Upravo su takvo doktrinarno razmi ljanje i nepo
pustljivo stranèarenje Amerikance odbili od politike. To za desnicu ne predstavl
ja problem; polarizirano biraèko tijelo - odnosno ono koje olako odbacuje obje s
tranke zbog prljavoga, nepo tenog tona debate - savr eno odgovara onima koji se ele u
daljiti od same zamisli o vladi. Napokon, cinièno biraèko tijelo je egocentrièno
biraèko tijelo.
No, za one medu nama koji vjerujemo kako vlada mora odigrati svoju ulogu u promi
canju moguænosti i prosperiteta za sve Amerikance, polarizirano biraèko tijelo n
ije zadovoljavajuæe. Ono to nam treba jest velika veæina Amerikanca - demokrata,
republikanaca i dobronamjernih neovisnih neopredijeljenih - koji æe iznova biti
anga irani u projektima nacionalne obnove i koji svoje vlastite interese vide kao
ne to to je neraskidivo povezano s interesima ostalih.
Nemam iluzija da æe stvaranje takve uèinkovite veæine biti laka zadaæa. Meðutim,
moramo to ostvariti, upravo stoga to æe ispunjavanje zadaæe rje avanja problema ko
ji ti te Ameriku biti te ko. Zahtijevat æe te ke odluke i rtve. Ako politièki èelnici n
isu dovoljno otvoreni za nove ideje, a ne samo za naèine njihova prezentiranja,
neæemo biti u stanju mijenjati stavove i osjeæaje dovoljnoga broja ljudi kako bi
smo inicirali jednu ozbiljnu energetsku politiku ili obustaviti deficit. Neæemo
imati podr ku javnosti za osmi ljavanje vanjske politike koja bi bila dorasla izazov
ima globalizacije ili terorizma, bez pribjegavanja izolacionizmu ili naru avanja g
raðanskih sloboda. Neæemo steæi mandat za obnovu upropa tenoga amerièkoga sustava
zdravstvene za tite. Isto tako, neæemo imati iru politièku podr ku za uèinkovite stra
tegije koje su nu ne kako bismo velik broj na ih sugraðana izvukli iz siroma tva.
Iste sam te argumente iznio u pismu koje sam poslao na lijevo orijentirani blog
Daily Kos u rujnu 2005. nakon to je velik broj interesnih skupina i aktivista bio
napao neke od mojih kolega demokrata zbog toga to su glasovali za potvrðivanje p
redsjednika Vrhovnoga suda Johna Robertsa. Moje je osoblje bilo pomalo nervozno
zbog te zamisli; buduæi da sam glasovao protiv potvrðivanja Robertsa, nisu vidje
li razloga za to bih trebao uskome ati tako buèan dio demokratske baze. Meðutim, s v
remenom sam poèeo cijeniti razmjenu mi ljenja koju omoguæavaju bio-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
49
govi i u elanima koji su uslijedili nakon to sam odaslao pismo, u pravoj demokrat
skoj maniri, vise od esto ljudi upisalo je svoje komentare. Neki su se sa mnom sl
agali. Drugi su smatrali da sam pretjerani idealist - da vrsta politike kakvu pr
edla em ne bi mogla funkcionirati s obzirom na republikansku propagandnu ma ineriju.
Oveæi kontingent smatrao je da su me poslale" va ingtonske elite kako bih obuzdao
nesuglasice u na im redovima te da sam predugo boravio u Washingtonu i da gubim po
vezanost s amerièkim narodom i/ili da sam - kako je jedan od blogera poslije nap
isao naprosto idiot".
Mo da su oni koji me kritiziraju u pravu. Mo da izbjegavanje na e politièke podijeljen
osti, jednoga neprestanog sukoba dvaju tabora i nije moguæe, a sva su nastojanja
za mijenjanjem pravila borbe jalova. Ili je pak trivijalizacija politike dosegl
a toèku s koje vise nema povratka, tako da je veæina ljudi do ivljava kao tek jo je
dan vid zabave, neku vrstu sporta, u kojemu su na i trbu asti politièari gladijatori
, a oni koji uopæe za sve to mare, njihovi obo avatelji koji sve to pasivno promat
raju: bojimo na a lica crvenom ili plavom bojom i navijamo za na tim, izvi davajuæi o
naj suprotni, a ako je kasni pogodak ili traljavi udarac sve to je potrebno za po
bjedu nad protivnikom, nemamo ni ta protiv, jer je ionako pobjeda jedino to je bitn
o.
Meðutim, ne sla em se s time. Razmi ljajuæi, zakljuèujem da i dalje ima obiènih grað
ana koji su odrasli usred svih tih politièkih i kulturalnih sukoba, ali koji su
prona li naèina - barem u svojim vlastitim ivotima - da se izmire, kako sa svojim s
usjedima, tako i sami sa sobom. Zami ljam bijeloga ju njaka koji je odrastajuæi slu ao
svojega oca kako rogobori protiv niggera, ali koji se sprijateljio s crncima u
svojem uredu i nastoji svojega sina poduèiti drugaèije, koji misli da je diskrim
inacija pogre na, ali takoðer ne vidi za to bi sin crnaèkoga lijeènika imao prednost
pri upisu na pravni fakultet u odnosu na njegova vlastita sina. Ili pak biv eg pr
ipadnika Crnih pantera koji se odluèio baviti nekretninama, kupio nekoliko zgrad
a u svojoj èetvrti i u jednakoj je mjeri umoran i od dilera koji se okupljaju is
pred tih zgrada i bankara koji mu odbijaju odobriti zajam kako bi pro irio svoj po
sao. Tu je i sredovjeèna feministica koja ne mo e preboljeti pobaèaj, ali i kr æanka
koja je platila pobaèaj svojoj maloljetnoj kæeri te jo milijuni konobarica, tajn
ica na odreðeno vrijeme, bolnièarki i zaposlenika Wal-Marta koji ba svakoga mjese
ca strepe u nadi da æe imati dovoljno novca kako bi skrbili o djeci koju su odlu
èili donijeti na svijet. Pretpostavljam da i èekuju dan kada æe nastupiti politika
koja æe moæi stvoriti ravnote u izmeðu idealizma i realizma, biti kadra razluèiti
koje je nesporazume moguæe izgladiti, a koje ne, te uva iti moguænost da suprotna
strana ponekad mo e imati pravo. Ti ljudi ne razumiju uvijek razmirice izmeðu des
nice i ljevice, izmeðu konzervativnoga i liberalnoga pristupa, ali su sposobni r
azli-
50
BARACK OBAMA
kovati dogmu od zdravoga razuma, odgovornost od neodgovornosti, trajne vrijednos
ti od onoga to je prolazno.
Ti su ljudi posvuda i èekaju da ih republikanci i demokrati sustignu.
51
Drugo poglavlje
Vrijednosti
Bijelu sam kuæu prvi put vidio 1984. Bio sam upravo diplomirao i radio kao opæin
ski organizator u sklopu kampusa gradskoga sveuèili ta u Harlemu, u New Yorku. Pre
dsjednik Reagan u to je vrijeme predlagao smanjenje stipendija te sam stoga sura
ðivao sa skupinom studentskih voða - veæina njih bili su crnci, Portorikanci ili
pak istoènoeuropskoga podrijetla, i gotovo su svi oni bili prvi u svojim obitel
jima koji su pohaðali fakultet - kako bismo organizirali potpisivanje peticije p
rotiv smanjivanja stipendija te ih zatim dostavili kongresnoj delegaciji.
Bio je to kratak posjet koji sam uglavnom proveo obilazeæi beskrajne hodnike Ray
burnove zgrade, uz uljudne, ali povr ne audijencije kod slu benika Capitol Hilla, ne
mnogo starijima no to sam bio i sam. No, na kraju posjeta, studenti i ja odvojil
i smo vremena da pro eæemo do glavnoga gradskog etali ta i va ingtonskoga spomenika, pr
ovev i potom nekoliko minuta promatrajuæi Bijelu kuæu. Dok smo stajali na Pensilva
nijskoj aveniji nekoliko koraka od marinca na stra i kod glavnoga ulaza, a pje aci b
rzali du ploènika i promet brujao iza nas, divio sam se, ne eleganciji Bijele kuæ
e, nego èinjenici da je ona toliko izlo ena gradskoj vrevi; da nam je dopu teno staj
ati tako blizu ograde te poslije kru iti oko zgrade kako bismo do li na drugu stranu
i zavirili u ru iènjak i rezidenciju u pozadini. Pomislio sam tada kako otvorenos
t Bijele kuæe kazuje pone to o na emu samopouzdanju kao demokratskoj dr avi. Ona utjel
ovljuje zamisao kako na i voðe nisu toliko razlièiti od nas; kako su oni i nadalje
podlo ni zakonima i na emu kolektivnome konsenzusu.
Dvadeset godina poslije, pribli iti se Bijeloj kuæi nije vi e bilo tako jednostavno.
Kontrolni punktovi, naoru ani stra ari, kamioneti, ogledala, psi i pomiène barikade
sada su okru ivali Bijelu kuæu u krugu od dva bloka. Neovla tena vozila nisu vi e pro
lazila Pensilvanijskom avenijom. U hladno sijeèanjsko poslijepodne, dan uoèi moj
e zakletve u Senatu, park Lafayette bio je uglavnom prazan i dok su me ma uæi prop
ustili da automobilom uðem kroz ogradu Bijele kuæe i dalje prilazom, odjednom sa
m osjetio aljenje za onime èega vi e nema.
52
BARACK OBAMA
Unutra njost Bijele kuæe nije tako blje tava kako se to mo da èini na filmu ili TV-u;
doima se dobro odr avanom, ali i dotrajalom, velikom starom kuæom za koju biste mo
gli pomisliti kako u njoj tijekom hladnih zimskih noæi ima podosta propuha. No i
pak, dok sam stajao u foajeu, bilo je nemoguæe zaboraviti na svu povijest koja s
e ovdje stvarala - Johna i Bobbyja Kennedyja kako zajedno promi ljaju rasplet kuba
nske krize; F. D. Roosevelta kako minutama prije obraæanja naciji putem radija u
nosi posljednje izmjene u svoj govor; pa i samoga Lincolna, kako kroèi dvoranama
bremenit brigama koje ti te naciju. (Tek sam nekoliko mjeseci poslije imao prilik
u razgledati Lincolnovu spavaæu sobu, skromnu prostoriju s antiknim namje tajem, k
revetom s èetiri stupa, originalnom preslikom govora iz Gettysburga1 diskretno i
zlo enom ispod stakla - ali i velikim ravnim TV-ekranom na jednome od stolova. Pit
ao sam se, tko to prebacuje na Sportski kanal dok noæi u Lincolnovoj spavaæoj so
bi?)
Odmah me doèekao jedan od zakonodavnih slu benika u Bijeloj kuæi i odveo me u Zlat
nu sobu, u kojoj se veæ bila okupila veæina èlanova Predstavnièkoga doma i Senat
a. Toèno u esnaest sati, najavljen je predsjednik Bush koji je u etao na podij, dje
lujuæi ivahno i u dobroj formi, hodajuæi poletno i odluèno, iz èega se dalo naslu
titi kako se mora pridr avati rasporeda te da nema vremena za zadr avanje. Govorio j
e okupljenima u prostoriji otprilike desetak minuta, tu i tamo se na aliv i,
0 tome kako zemlja treba zbiti redove, prije no to nas je pozvao na drugi kraj Bi
jele kuæe na osvje avajuæe napitke te fotografiranje s njime
1 prvom damom.
Kako sam ba bio ogladnio, uputio sam se prema buffetu dok je veæina drugih zakono
davaca stala u red za fotografiranje. Dok sam u ivao u hladnim narescima i æaskao
s nekolicinom èlanova Kongresa, prisjetio sam se svojih prethodnih dvaju susreta
s predsjednikom, prvi je bio prilikom kratka posjeta kako bi mi èestitao nakon
izbora, a drugi prilikom doruèka u Bijeloj kuæi sa mnom i ostalim novim senatori
ma. U oba navrata predsjednik me se dojmio kao dopadljiv èovjek, pronicav i disc
ipliniran, ali s istom onom izravno æu koja mu je pomogla da dva puta pobijedi na
izborima; moglo ga se lako zamisliti kao vlasnika nekog salona za prodaju automo
bila u susjedstvu, kao trenera Male bejzbol lige, ili kako peèe ro tilj u svojemu
vrtu - kao onakvu vrstu momka s kakvim se ugodno dru iti dokle god se razgovor vrt
i oko sporta i djece.
No u jednome trenutku tijekom doruèka, nakon tap anja po leðima i æaskanja, kada s
mo svi bili sjeli, potpredsjednik Cheney nezainteresirano je jeo jaja Benedict,
a Karl Rove na drugome kraju stola diskretno pregledavao svoj BlackBerry, imao s
am prilike vidjeti Bushevo drugaèije lice.
tzv. Gettysburg address, èuveni govor koji je Lincoln 12. studenoga 1863. odr ao u
Gettysburgu, nekoliko mjeseci nakon odluèujuæe bitke, nap. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
53
Predsjednik je stao diskutirati o ciljevima u svojemu drugom mandatu, uglavnom j
e bila rijeè o ponavljanju tema iz njegove kampanje - va nosti ustrajanja u Iraku
i obnovi Patriotskoga zakona, potrebi za reformiranjem sustava socijalne za tite i
preustroju poreznoga sustava, svojoj odluènosti da dobije izravan glas za svoja
sudska imenovanja - kada se uèinilo kao da je netko pritisnuo prekidaè u stra njo
j sobi. Predsjednikov pogled postao je ukoèen; njegov je glas poprimio uznemiren
i, nagli ton osobe koja nije niti navikla da je se prekida niti to odobrava; nje
govu neusiljenu ljubaznost zamijenila je gotovo mesijanska sigurnost. Dok sam pr
omatrao kako moji kolege iz Senata, uglavnom republikanci, pomno prate svaku nje
govu rijeè, prisjetio sam se opasne izolacije koju moæ èesto sa sobom donosi i b
io sam zahvalan Oèima utemeljiteljima to su bili dovoljno mudri da su osmislili s
ustav koji ogranièava tu moæ. Senatore?"
Prenut iz prisjeæanja, podigao sam pogled, i ugledao jednoga od starijih crnaca,
koji su uglavnom bili poslu itelji u Bijeloj kuæi, kako stoji pored mene.
elite li da preuzmem va tanjur?"
Kimnuo sam glavom nastojeæi progutati zalogaj piletine-s-jo -neèime primijetiv i da
je red ljudi koji su eljeli pozdraviti predsjednika nestao. eleæi zahvaliti svojim
domaæinima, uputio sam se prema Plavoj sobi. Mladi marinac na ulazu ljubazno je
napomenuo kako je fotografiranje zavr eno te da predsjednik mora krenuti na svoj
sljedeæi sastanak. No, prije nego to sam se dospio okrenuti i poæi, na hodniku se
pojavio sam predsjednik i mahnuv i, pozvao me da udem.
Obama!" rekao je rukujuæi se sa mnom. Uðite i upoznajte Lauru. Laura, sjeæa se Obam
e. Vidjeli smo ga na TV-u u izbornoj noæi. Imate prekrasnu obitelj. A va a supruga
uistinu je dojmljiva gospoða."
Obojica smo dobili vi e nego to zaslu ujemo, gospodine predsjednièe", rekao sam rukuju
æi se s prvom damom i nadajuæi se da sam obrisao sve eventualno zaostale mrvice
s lica. Predsjednik se obratio asistentu koji je stajao u blizini, a ovaj mu je t
rcnuo malo dezinfekcijskoga sredstva u ruku.
elite li i vi?" upitao je predsjednik. Dobra stvar. Sprjeèava prehlade."
Ne eleæi ostaviti dojam osobe koja ne mari za higijenu, pristao sam.
Doðite ovamo na tren", kazao je, odvev i me na jedan kraj prostorije. Znate", tiho j
e kazao, nadam se da nemate ni ta protiv jednog savjeta."
Ni najmanje, gospodine predsjednièe."
Kimnuo je glavom. Pred vama je blistava buduænost", rekao je. Vrlo blistava. No, v
eæ sam dugo u ovome poslu i moram vam reæi da znade
54
BARACK OBAMA
biti gadno. Kada privlaèite veliku pozornost, kao to je sluèaj sa mnom, ljudi vas
poènu kritizirati. I to neæe biti nu no ljudi s moje strane barikade, shvaæate. B
it æe ih i s va e. Svi æe i èekivati da se okliznete, shvaæate to elim reæi? Stoga pri
pazite."
Hvala na savjetu, gospodine predsjednièe."
,,U redu. Moram iæi. Znate, vi i ja imamo ne to zajednièko."
to to?"
Obojica smo morali debatirati s Alanom Kevsom. Taj momak je opak, nije li?"
Nasmijao sam se i, dok smo hodali prema vratima, preprièao mu nekoliko zgoda iz
kampanje. Tek nakon to je iza ao iz prostorije, shvatio sam da sam nakratko polo io r
uku na njegovo rame dok smo razgovarali - to je moja nesvjesna navika koja je zn
ala uznemiriti mnoge moje prijatelje, a da ne spominjem agente tajne slu ne prisut
ne ovom prilikom u prostoriji.
Otkako sam do ao u senat, imam obièaj konstantno, a ponekad i o tro napadati politik
u Busheve administracije. Smatram da je Bushevo smanjenje poreza za bogate fiska
lno neodgovorno i moralno uznemirujuæe. Kritizirao sam administraciju zbog toga t
o nema smislen program zdravstvene skrbi, ozbiljnu energetsku politiku, odnosno
strategiju koja bi Ameriku uèinila konkurentnijom. Godine 2002., neposredno prij
e no to sam najavio svoju senatsku kampanju, odr ao sam govor na jednome od antirat
nih prosvjeda u Chicagu u kojemu sam izrazio sumnju u dokaze administracije o or
u ju za masovno uni tenje te ustvrdio da bi se invazija na Irak mogla pokazati kao p
ogre ka koja æe nas skupo ko tati. Sve nedavne novosti koje sti u iz Bagdada, ali i sa
Srednjega istoka, govore u prilog takvome viðenju.
Stoga se demokratski auditorij èesto iznenadi kada im ka em da Georgea Busha ne sm
atram lo im èovjekom te da smatram kako on i èlanovi njegove administracije nastoj
e èiniti ono to smatraju najboljim za na u zemlju.
Ne ka em to stoga to bih bio zaveden blizinom moæi. Pozive u Bijelu kuæu do ivljavam
kao ono to oni stvarno i jesu - vje be iz uobièajene politièke uljudnosti - i uvije
k imam na umu koliko brzo mogu sijevnuti dugi no evi kada su ciljevi administracij
e na bilo koji ozbiljan naèin ugro eni. Nadalje, kada god pi em pismo nekoj od obite
lji koje su izgubile svoje najmilije u Iraku, ili kada èitam elektronsku po tu nek
og od biraèa koji je prekinuo studij jer mu je bila ukinuta stipendija, to me po
dsjeti da djelovanje ljudi koji su na vlasti rezultira golemim posljedicama - ri
jeè je o cijeni koju oni sami gotovo nikada ne plaæaju.
Time elim kazati da, kada zanemarimo rasko - titule, osoblje, pripadnike osiguranj
a - predsjednik me se, zajedno s ljudima iz svojega
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
55
okru enja, doima gotovo posve jednakim svima drugima, njega takoðer muèe iste vrli
ne i mane, nesigurnost i stare rane, kao i nas ostale. Bez obzira na to koliko n
jihovu politiku mo da smatrao pogre nom - i bez obzira na to do koje mjere ustrajao
na tome da ih se zbog rezultata takve politike pozove na odgovornost i nadalje s
matram moguæim, razgovarajuæi s tim ljudima, razumjeti njihove motive te u njima
prepoznati vrijednosti do kojih dr im i sam.
U Washingtonu nije lako ostati pri takvome stavu. Ulozi u va ing-tonskim politièki
m debatama èesto su toliko visoki - bilo da aljemo svoje mladiæe i djevojke u rat
, bilo da dajemo odobrenje za poèetak istra ivanja matiènih stanica - da su Èak i
neznatne razlike u pogledima preuvelièane. Zahtjevi za odano æu stranci, imperativ
kampanja i medijsko napuhavanje konflikata - sve to doprinosi atmosferi sumnjiè
avosti. tovi e, veæina ljudi koji slu buju u Washingtonu kolovali su se ili za odvjetn
ike ili za politièke aktiviste, a to su zanimanja u kojima se nagraðuju prevage
u raspravama, a ne rje avanje problema. Nakon odreðena vremena provedena u prijest
olnici jasno mi je na koji je naèin moguæe doæi u isku enje da pretpostavite kako
oni koji se s vama ne sla u njeguju vrijednosti koje se naèelno kose s va ima, i ne
samo to nego i da te ljude motiviraju lo e namjere te da su vjerojatno i pokvareni
.
Izvan Washingtona, meðutim, u Americi ne vlada tako sna an osjeæaj podijeljenosti.
Illinois se, naprimjer, vi e ne smatra dr avom koja u tome prednjaèi. Veæ se vi e od
desetljeæa demokratski usmjeruje, dijelom zbog sve veæe urbanizacije, dijelom st
oga to socijalni konzervatizam Republikanske stranke ne prolazi ba naroèito dobro
u Lincolnovu zavièaju. No Illinois je i nadalje mikrokozmos cijele zemlje, gruba
mje avina sjevera i juga, istoka i zapada, urbanoga i ruralnoga, crnaèkoga, bjela
è-koga i svega onoga izmeðu. Chicago mo da i posjeduje svu velegradsku sofisticira
nost L. A.-a ili New Yorka, ali, u geografskome i kulturolo -kome smislu, jug Illi
noisa bli i je Little Rocku ili Louisvilleu, a njegovi veliki dijelovi smatraju se
, u modernome politièkome govoru, crveno nijansiranima.2
Kroz ju ni Illinois prvi put sam putovao 1997. Bilo je ljeto nakon mojega prvog ma
ndata u legislaturi Illinoisa, a Michelle i ja tada jo nismo bili roditelji. Kako
u tome razdoblju nisam imao zakazanih roèi ta na sudu niti predavanja na Pravnome
fakultetu, a Michelle je bila zauzeta vlastitim poslom, nagovorio sam svojega z
akonodavnoga savjetnika Dana Shomona da ubacimo zemljovid i palice za golf u aut
omobil i u tjedan dana malo se provozamo kroz tu dr avu. Dan je bio izvjestitelj z
a United Press International i terenski koordinator u nekoliko kampanja
2 politièki analitièari prozvali su plavim dr avama" one koje glasuju za demokrate,
a crvenim" one koje glasuju za republikance, nap. prev.
56
BARACK OBAMA
u najju nijem dijelu Illinoisa tako da je poprilièno dobro poznavao te krajeve. Me
ðutim, kako se bli io dan na ega polaska, postalo je jasno da nije posve siguran kak
o æe me ljudi prihvatiti u okruzima koje smo planirali obiæi. Èetiri me puta pod
sjeæao na to kakvu da odjeæu ponesem
- kaki hlaèe i polo majice, rekao je; bez finih lanenih hlaèa i svilenih ko ulja.
Uvjeravao sam ga da nemam nikakve lanene ili svilene odjeæe. Vozeæi se prema jug
u, stali smo kod restorana TGI Friday's i naruèio sam cheesburger. Kada je konob
arica donijela hranu, upitao sam je imaju li dijonski senf. Dan je zavrtio glavo
m.
Ma ne eli on dijonski", uvjeravao je konobaricu ma uæi joj da mo e otiæi. Izvoli" - gur
nuo je utu boèicu Frenchova senfa prema meni
- ima senf tu ispred sebe."
Konobarica je djelovala zbunjeno. Imamo dijonski ako ga elite", rekla mi je.
Nasmije ih se. To bi bilo sjajno, hvala vam." Dok je konobarica odlazila, nagnuo sa
m se prema Danu apnuv i mu kako nisam primijetio da u blizini ima fotografa.
Putovali smo tako zastajuæi jednom dnevno kako bismo odigrali partiju golfa po j
akoj vruæini, vozeæi se kilometrima uz polja kukuruza i guste ume jasena i hrasta
te svjetlucajuæa jezera obrubljena panjevima i trstikom, kroz velike gradove po
put Carbondalea i Mount Vernona, pune velikih trgovaèkih centara, i gradiæe kao t
o su Sparta i Pinckeneyville, mnoge od njih s ciglenim sudskim zgradama u gradsk
ome sredi tu i gotovo zapu tenim glavnim ulicama u kojima je svaka druga trgovina za
tvorena, uz pokojeg prodavaèa uz cestu koji prodaje svje e breskve ili kukuruz, il
i pak, kao to je bio sluèaj s jednim parom, nudeæi vatreno oru je i maèeve po povolj
nim cijenama".
Zaustavili smo se u jednome caffe-baru kako bismo pojeli pitu i razmijenili neko
liko ala s gradonaèelnikom Chestera. Pozirali smo pored pet metara visokog kipa S
upermana u sredi tu Metropolisa. Doznali smo sve o mladim ljudima koji sele u veli
ke gradove zbog nestajanja radnih mjesta u industriji i rudarstvu. Saznali smo k
akve izglede imaju srednjo kolski timovi amerièkoga nogometa u predstojeæoj sezoni
i kakve goleme udaljenosti ratni veterani moraju prevaljivati kako bi dospjeli
do najbli e ustanove koja se bavi problemima veterana. Upoznali smo ene koje su bil
e misionarke u Keniji i koje su me pozdravile na svahiliju te farmere koji prate
financijsku rubriku u Wall Street Journalu prije no to sjednu na svoje traktore.
Nekoliko puta na dan skrenuo bih Danu pozornost na oveæi broj mu karaca u irokim b
ijelim lanenim hlaèama ili svilenim havajskim ko uljama. U malenoj blagovaonici pr
edstavnika Demokratske stranke u Du Quoinu upitao sam mjesnoga dr avnog odvjetnika
kakva je situacija s kriminalnim trendovima u ovome uvelike ruralnome, gotovo p
osve bjelaèkome
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
'57
okrugu, oèekujuæi kako æe spomenuti jurnjave u ukradenim automobilima ili lovokr
adice.
Gangster Disciples", rekao je vaèuæi mrkvu. Imamo ovdje jedan iskljuèivo bjelaèki o
granak - klince bez posla koji prodaju drogu."
Na kraju tjedna bilo mi je ao to moram prekinuti putovanje. Ne samo zato to sam ste
kao tako mnogo novih prijatelja nego stoga to sam na licima svih mu karaca i ena koj
e sam upoznao prepoznao djeliæe sebe. U njima sam vidio otvorenost svojega djeda
, izravnost svoje bake, ljubaznost svoje majke. Peèeni piliæi, krumpirova salata
, gro ðe u elatini
- sve se to doimalo jako bliskim.
Taj dojam neèega bliskoga i poznatoga uvijek me obuzme kada putujem Illinoisom.
Osjeæam to kada sjedim u zalogajnici na èika kome West Sideu. Osjeæam to kada prom
atram Latinoamerikance kako igraju nogomet uz navijanje èlanova svojih obitelji
u parku u Pilsenu. Osjeæam to kada prisustvujem indijskome vjenèanju u nekome od
 èika kih sjevernih predgraða.
Èini mi se da, ne tako duboko ispod povr ine, svi postajemo sve vi e jedni drugima n
alik. Ne kanim sada pretjerivati niti tvrditi da su biraèi u krivu te da su na e r
azlike - rasne, religijske, regionalne ili ekonomske
- trivijalne. Oko problema pobaèaja u Illinoisu, kao to vrijedi i u ostalim dijel
ovima zemlje, vlada uznemirenost. U nekim dijelovima te dr ave sam spomen kontrole
oru ja predstavlja svetogrðe. Gledi ta u vezi svega, od poreza na dohodak do seksa
na TV-u, na iroko se razlikuju od mjesta do mjesta.
Sasvim je oèito da se diljem Illinoisa, ali i diljem Amerike, odvija neprestana
uzajamna razmjena, ne posve sustavna, ali uglavnom miroljubiva kolizija ljudi i
kultura. Identiteti se mije aju, a zatim spajaju na druge naèine. Uvjerenja upadaj
u u zamku predvidljivosti. Naivna oèekivanja i jednostavna obja njenja neprestano
se preokreæu naglavce. Razgovarate li s Amerikancima, otkrit æete da je veæina e
vangelista tole-rantnija nego to to predstavljaju mediji, a veæina svjetovnjaka d
uhov-nija. Veæina bogata a eli da siroma ni uspiju, a veæina siroma nih ljudi samokriti
ènija je i ima veæe aspiracije nego to to priznaje popularna kultura. Veæina repu
blikanskih upori ta je i do 40 posto demokratska, a vrijedi i obrnuto. Politièke e
tikete liberalnoga odnosno konzervativnoga rijetko su usklaðene s osobnim znaèaj
kama ljudi.
Sve to navodi na pitanje: koje su temeljne vrijednosti koje su nama kao Amerikan
cima zajednièke? Naravno, ovome problemu najèe æe ne prilazimo na taj naèin; na a se
politièka kultura usredotoèuje na podruèja na kojima se na e vrijednosti sukoblja
vaju. Naprimjer, neposredno nakon izbora 2004. objavljena je velika nacionalna i
zlazna anketa u kojoj su biraèi rangirali moralne vrijednosti" kao èimbenik koji
je bio presudan pri njihovu glasovanju. Komentatori su se usredotoèili na
58
BARACK OBAMA
podatke kako bi ustvrdili da su najkontroverznija pitanja prilikom izbora - pose
bice homoseksualni brakovi - utjecala na odluku biraèa u velikome broju saveznih
dr ava. Konzervativci su objavili brojke, uvjereni kako su dokazali da moæ kr æansk
e desnice raste.
Kada su ankete poslije analizirane, pokazalo se da su struènjaci i prognostièari
malko pretjerali. Zapravo, glasaèi su nacionalnu sigurnost smatrali najva nijim p
itanjem pri glasovanju, a, iako je velik broj glasaèa moralne vrijednosti" smatra
o va nim èimbenikom koji je utjecao na njihov izbor pri glasovanju, znaèenje toga
termina toliko je neodreðeno da mo e obuhvaæati bilo to, od pobaèaja do korporacijs
kih makinacija. Neposredno nakon toga neki su demokrati glasno odahnuli, kao da
manji znaèaj èimbenika vrednota" ide na ruku liberalima; kao da je rasprava o vre
dnotama nekakva opasna, nepotrebna smetnja koja odvlaèi pozornost od materijalni
h preokupacija koje karakteriziraju program Demokratske stranke.
Mislim da demokrati èine krivo kada zanemaruju debatu o vrednotama, jednako kriv
o kao oni konzervativci koji vrijednosti do ivljavaju iskljuèivo kao sredstvo koji
m æe udaljiti glasaèe iz redova radni tva od njihove demokratske baze. Jezik vredn
ota je taj kojim se ljudi koriste kako bi mapirali svoj svijet. To je ono to ih m
o e nadahnuti da djeluju i pokrenuti ih da izaðu iz svoje izolacije. Postizborne a
nkete mo da nisu dobro sastavljene, ali ire pitanje zajednièkih vrednota - normi i
naèela koje veæina Amerikanaca smatra va nima u vlastitim ivotima, ali i u ivotu nac
ije - moralo bi biti u sredi tu na e politike, kamen temeljac svake smislene debate
o proraèunima i projektima, propisima i politièkim kursevima.
Smatramo da su te èinjenice neupitne, o tome da su svi ljudi stvoreni jednaki, da
im je Stvoritelj podario neka neotuðiva prava, meðu kojim su pravo na ivot, Slob
odu i potragu za Sreæom."
Te jednostavne rijeèi na e su poèelo kao Amerikanaca; one opisuju ne samo okosnicu
na e vlade nego i bit na ih vjerovanja uopæe. Mo da ih neæe svaki Amerikanac znati po
noviti; neki od njih, kada bi se to od njih zatra ilo, mogli bi slijediti genezu D
eklaracije o nezavisnosti do njezinih korijena u liberalnim i republikanskim ide
jama osamnaestoga stoljeæa. Meðutim, temeljnu ideju te Deklaracije - onu da smo
na svijet svi mi do li slobodni; da svatko od nas na svijet dolazi s pravima koja
nam ni jedna osoba ili dr ava ne mo e oduzeti bez valjana razloga; da vlastitim djel
ovanjem mo emo i moramo od na ih ivota uèiniti ono to elimo - razumije svaki Amerikanac
. Ona je na orijentir i markira na put iz dana u dan.
Vrijednost individualne slobode uistinu je toliko duboko usaðena u nas da je uzi
mamo zdravo za gotovo. Olako zaboravljamo da je u vrije-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
59
me osnutka na e nacije ta zamisao bila posve radikalna to se tièe njezinih implikac
ija, jednako radikalna kao i pribijanje teza Martina Luthera na crkvena vrata. Z
amisao je to koju odreðeni dijelovi svijeta jo uvijek ne prihvaæaju - a jo je veæi
dio èovjeèanstva u èijemu je svakodnevnom ivotu ta zamisao gotovo posve odsutna.
Naime, za velik dio mojega po tovanja spram Amerièke povelje prava zaslu na je èinje
nica da sam dio svojega djetinjstva proveo u Indoneziji, a i to to u Keniji jo uvi
jek imam rodbinskih veza. Rijeè je o dvije zemlje u kojima su prava pojedinaca g
otovo u potpunosti podlo na samo-obuzdavanju generala ili hirovima korumpiranih bi
rokrata. Sjeæam se kada sam prvi put poveo Michelle u Keniju, uoèi na ega vjenèanj
a. Kao Afroamerikanka Michelle je bila silno uzbuðena zami lju o posjeti zemlji sv
ojih predaka i divno smo se proveli posjetiv i moju baku u unutra njosti zemlje, lut
ajuæi ulicama Nairobija, kampirajuæi u Serengetiju, pecajuæi na otoku Lamuu.
No tijekom na ega putovanja Michelle je takoðer èula prièe na temelju kojih je ste
kla dojam - ba kao to je to bio sluèaj i sa mnom prilikom mojega prvoga putovanja
u Afriku - kako veæina Kenijaca ne upravlja vlastitom sudbinom. Moji su joj roða
ci prièali o tome koliko je te ko pronaæi posao ili pokrenuti vlastiti obrt bez po
dmiæivanja. Aktivisti su joj govorili o tome kako su ih zatvarali zbog izra avanja
protivljenja spram vladine politike. Èak je i unutar moje vlastite obitelji Mic
helle imala prilike vidjeti koliko rodbinske veze mogu biti optereæujuæe, uz dal
eke roðake koji neprestance tra e usluge, ujake i ujne koji se pojavljuju nenajavl
jeno. Leteæi natrag u Chicago, Michelle je priznala da se veseli povratku kuæi. N
isam bila svjesna do koje sam mjere Amerikanka", kazala je. Nije bila svjesna do
koje je mjere slobodna - odnosno koliko joj je do te slobode stalo.
Na njezinoj najelementarnijoj razini, svoju slobodu shvaæamo na negativan naèin.
Opæe je pravilo da vjerujemo u pravo da nas se ostavi na miru i sumnjièavi smo
spram onih - bilo Big Brothera ili pretjerano znati eljnih susjeda - koji se ele mi
je ati u na e stvari. No slobodu shvaæamo takoðer i na jedan pozitivniji naèin, kroz
zamisao o povoljnoj prilici i sporednim vrijednostima koje poma u ostvarenju te p
rilike - svih onih domaæih vrlina koje je Benjamin Franklin prvi put popularizir
ao u Almanahu sirotog Richarda i koje su nastavile nadahnjivati na u odanost, iz g
eneracije u generaciju. Vrijednosti oslanjanja na vlastite snage i rada na sebi
te preuzimanja rizika. Vrijednosti poduzetnosti, discipline, suzdr ljivosti i napo
rna rada. Vrijednosti tedljivosti i osobne odgovornosti.
Te su vrijednosti usaðene u temeljni ivotni optimizam i vjeru u slobodnu volju -
uvjerenost u to da se odluèno æu, znojem i domi ljato æu svatko od nas mo e izdiæi iznad
okolnosti u kojima je roðen. Meðutim,
60
BARACK OBAMA
te vrijednosti izra avaju takoðer i uvjerenje u irem smislu u to da æe, dokle god s
u pojedinci oba spola slobodni slijediti vlastite interese i dru tvo u cijelosti,
prosperirati. Na sustav samouprave i gospodarstva slobodnoga tr i ta ovisan je o tome
pridr ava li.se veæina Amerikanaca ovih vrednota. Legitimnost na e vlade i na ega gos
podarstva ovise o tome do koje se mjere te vrijednosti nagraðuju i to je razlog
za to se vrijednosti jednakih ansi i nediskriminacije ne kose s na om slobodom, nego
je, naprotiv, nadopunjuju.
Iako smo mi Amerikanci u osnovi individualisti, iako se instinktivno bunimo prot
iv odanosti plemenu, tradiciji, obièajima i kasti iz pro losti, bilo bi pogre no pre
tpostaviti da je to sve to jesmo. Na je individualizam oduvijek bio vezan uz skup
zajednièkih vrednota, vezivno tkivo
0 kojemu ovisi svako zdravo dru tvo. Vrednujemo imperative obitelji
1 medugeneracijskih obveza koje obitelj nala e. Cijenimo zajedni tvo, dobrosusjedske
odnose koji se izra avaju kroz podizanje taglja ili treniranje nogometnoga kluba.
Dr imo do domoljublja i do obveza koje nala e dr avljanstvo, do osjeæaja du nosti i rtve
u ime na e nacije. Dr imo do vjere u ne to veæe od nas samih, bilo da je to izra eno kro
z slu benu religiju ili kroz etièka naèela. Dr imo takoðer i do onih oblika konstela
cija koji odra avaju na e uzajamno po tovanje: po tenje, pravednost, poniznost, ljubazno
st, uljudnost i suosjeæanje.
U svakome dru tvu (i u svakome pojedincu), izmeðu te dvije sastavnice - individual
istièkoga i zajednièkoga, autonomnosti i solidarnosti - postoji tenzija i jedna
je od sretnih èinjenica za Ameriku ta da su nam okolnosti nastanka na e nacije omo
guæile premo æivanje tih tenzija uspje nije no veæini drugih. Nismo bili prisiljeni
prolaziti kroz nasilne prevrate koji su sna li Europu dok se rje avala svoje feudaln
e pro losti. Na je prijelaz iz poljoprivrednoga u industrijsko dru tvo bio olak an samo
m velièinom kontinenta, nepreglednim povr inama zemlje i izda nim resursima koji su
novim useljenicima omoguæavali da kontinuirano kreæu iznova.
Meðutim, nismo u stanju u potpunosti izbjeæi te tenzije. Ponekad se na e vrijednos
ti kose jer je svaka od njih u rukama razlièitih ljudi podlo na iskrivljavanju i p
retjerivanju. Oslanjanje na vlastite snage i neovisnost mogu se preobraziti u se
biènost i razuzdanost, ambicija u pohlepu i mahnitu udnju za uspjehom pod svaku c
ijenu. Cesto smo u na oj povijesti bili svjedoci kako domoljublje zapada u ovinizam
, ksenofobiju, gu enje razlièitog mi ljenja; vidjeli smo kako vjera degenerira u isk
ljuèivost, skuèenost vidika i okrutnost prema drugima. Èak i poriv za dobroèinst
vom mo e skrenuti u paternalizam, nepriznavanje sposobnosti drugih da skrbe sami z
a sebe.
Kada se to dogodi - kada se netko poziva na slobodu kako bi opravdao odluku neke
tvrtke da baca otrove u na e rijeke, ili kada se na
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
61
zajednièki interes pri izgradnji luksuznoga trgovaèkog centra koristi kako bi se
opravdalo ru enje neèijega doma - tada ovisimo o snazi pro-tuvrednota kako bismo
na e prosudbe uèinili umjerenijima i obuzdali takva pretjerivanja.
Ponekad je iznala enje odgovarajuæe ravnote e relativno jednostavno. Svi smo, naprim
jer, suglasni oko toga da dru tvo ima pravo suzbiti slobodu pojedinca u sluèaju ka
da ona prijeti da æe nanijeti tetu drugima. Prvi amandman ne daje vam pravo da vi
èete vatra" u prepunoj dvorani; va e pravo na prakticiranje religije ne podrazumije
va ljudske rtve. Isto tako, svi se sla emo oko toga da mora postojati granica do ko
je dr ava treba imati moæ da nadzire na e pona anje, èak i ako je to za njezino vlasti
to dobro. Velika veæina Amerikanaca ne bi se ugodno osjeæala da vlada nadzire to
jedemo, bez obzira na to koliko je smrtnih sluèajeva izazvano pretilo æu i koliko
je to negativno utjecalo na tro kove zdravstva.
Èe æe se dogaða, meðutim, da je iznala enje ispravne ravnote e izmeðu na ih suprotstavlj
enih vrijednosti komplicirano. Tenzije nastaju zbog toga to ivimo u slo enome i prot
urjeènu svijetu, ne zbog toga to smo odabrali krivi kurs. Duboko sam uvjeren, nap
rimjer, da se nakon 11. rujna neodgovorno odnosimo spram ustavnih naèela u borbi
protiv terorizma. Priznajem, meðutim, da bi se i najmudriji predsjednik i naj-r
azboritiji kongres namuèili nastojeæi uravnote iti sudbonosne imperative na e kolekt
ivne sigurnosti nasuprot jednako obvezujuæe nu nosti za oèuvanjem graðanskih prava
. Vjerujem kako na a gospodarska politika vodi premalo raèuna o dislociranju indus
trijskih radnika i propasti industrijskih gradova. No ne mogu zatvarati oèi pred
ponekad suprotstavlje-nim zahtjevima gospodarske sigurnosti i konkurentnosti.
Na alost, preèesto se dogaða da u na im debatama na nacionalnoj razini uopæe ni ne d
oðemo do faze u kojoj bismo prosuðivali o tim te kim dilemama. Umjesto toga, dogað
a se da preuvelièavamo razmjere do kojih politika koja nam ne odgovara ugro ava na e
najsvetije vrijednosti, ili se pravimo mutavi kada je politika kojoj smo skloni
u raskoraku s va nim protuvrednotama. Konzervativci se, naprimjer, èesto nakostri
je e kada se vlada upliæe u tr i te ili u njihovo pravo na no enje oru ja. No, mnogi od nj
ih nisu odvi e, ili nisu uopæe, zabrinuti kada je rijeè o vladinu neovla tenu prislu k
ivanju ili vladinim nastojanjima da nadziru seksualne navade pojedinaca. Suprotn
o tome, veæinu je liberala lako iznervirati vladinim zadiranjem u slobodu tiska
ili reproduktivne slobode ena. Ali, ako s tim istim liberalima razgovarate o pote
ncijalnim tro kovima regulacije za male poduzetnike, èesto æe vas blijedo gledati.
U zemlji tako raznovrsnoj kao to je na a, uvijek æe biti strastvenih rasprava o tom
e gdje valja stati kada je rijeè o vladinu djelovanju. Tako funkcionira na a demok
racija. No, na a bi demokracija mogla biti uèinkovitija kada bismo uvidjeli kako s
vi mi posjedujemo vrijednosti
62
BARACK OBAMA
koje zaslu uju po tovanje: kada bi liberali u najmanju ruku priznali da lovac svoje
oru je do ivljava na isti naèin kao to se oni odnose spram svojih knjiga, a konzervat
ivci uvidjeli kako veæina ena eli za titi svoju reproduktivnu slobodu jednako kao to
evangelisti tite svoje pravo na bogo tovlje.
Rezultati takvih nastojanja ponekad su iznenaðujuæi. U godini u kojoj su demokra
ti iznova osvojili veæinu u Senatu dr ave Illinois, podnio sam prijedlog zakona ko
jim se zahtijeva videozapis saslu anja i priznanja u sluèajevima zloèina ka njivih s
mrtnom kaznom. Dok mi dokumentacija govori kako smrtna kazna previ e ne utjeèe na
odvraæanje od zloèina, vjerujem kako ima zloèina - masovna ubojstva, silovanje i
ubojstvo djeteta - toliko gnusnih, toliko moralno neprihvatljivih da zajednica
ima pravo izraziti svu svoju povrijeðenost time to æe izreæi najte u kaznu. S druge
strane, u naèinu na koji su u Illinoisu vodeni sudski postupci za najte e zloèine
bilo je toliko pogre aka, upitne policijske taktike, rasne pristranosti i traljav
oga odvjetni tva da je trinaestoro osuðenika na smrt osloboðeno i republikanski je
guverner odluèio provesti moratorij na sva pogubljenja.
Unatoè tomu to se èinilo da je sustav smrtne kazne zreo za reformu, malo je ljudi
mojemu prijedlogu davalo ikakve izglede za usvajanje. Dr avni tu itelji i policijsk
e organizacije bili su kategorièno protiv, uvjereni kako bi videosnimanje bilo s
kupo i nespretno te bi ih ometalo u zakljuèivanja sluèajeva. Neki od onih koji s
u bili skloni ukidanju smrtne kazne pla ili su se da bi svako nastojanje za reform
iranjem moglo na koditi njihovu irem cilju. Moje kolege zakonodavci zazirali su od
toga da na bilo koji naèin ostave dojam kako su preblagi prema kriminalu. Novoiz
abrani demokratski guverner takoðer je najavio svoje protivljenje videosnimanju
saslu anja tijekom trajanja svoje kampanje.
Za dana nju bi politiku bilo uobièajeno da svaka strana povuèe privremenu granicu:
da protivnici smrtne kazne uporno trube o rasizmu i policijskim prekoraèenjima
ovlasti, a da policija i pravosuðe tvrde kako je moj prijedlog zakona preblag pr
ema kriminalcima. Umjesto toga, tijekom razdoblja od nekoliko tjedana, sazvali s
mo ponekad cjelodnevne sastanke izmeðu tu itelja, javnih pravobranitelja, policijs
kih organizacija i protivnika smrtne kazne nastojeæi, koliko je moguæe, na e prego
varanje dr ati podalje od tiska.
Umjesto fokusiranja na ozbiljna neslaganja, govorio sam o opæim vrijednostima za
koje sam smatrao da ih svi dijelimo, bez obzira na to to pojedinaèno mislili o s
mrtnoj kazni: tj. o temeljnome naèelu da ni jedna nedu na osoba ne smije biti osuð
ena na smrt i da ni jedna osoba koja je poèinila kazneno djelo za koje je propis
ana smrtna kazna ne smije biti osloboðena. Kada su predstavnici policije izlo ili
konkretne probleme vezane uz prijedlog zakona koji bi mogli ometati obavljanje n
jihovih
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
63
istraga, izmijenili smo prijedlog zakona. Kada su predstavnici policije predlo ili
da se snimaju samo priznanja, ostali smo pri svome, naglasiv i kako je osnovna sv
rha prijedloga ovog zakona uvjeriti javnost da su priznanja dobivena bez prisile
. Na kraju tog procesa, prijedlog su podr ale sve zainteresirane strane. U Senatu
Ilhnoisa prihvaæen je jednoglasno i stupio je na snagu.
Naravno, ovakav pristup kreiranju politike nije uvijek uèinkovit. Ponekad politi
èari i interesne skupine pozdravljaju neslaganje, te eæi ideolo kome cilju u irem smi
slu. Veæina aktivista koji se protive pobaèaju, otvoreno su, naprimjer, odvraæal
i zakonodavce istomi ljenike od toga da makar i posegnu za kompromisnim rje enjima k
oja bi smanjila broj sluèajeva postupka koji se popularno naziva pobaèajem djelo
miènim porodom, jer im je predod ba o tom postupku, kakva je prisutna u javnosti,
pomogla da obraæenike pridobiju za svoje gledi te.
Ponekad su, pak, na e ideolo ke predispozicije toliko èvrsto ukorijenjene da imamo p
ote koæa uvidjeti ono to je oèito. Jednom sam prilikom, dok sam jo uvijek bio u Sena
tu Illinoisa, slu ao jednoga republikanskog kolegu kako se zapjenio govoreæi o pri
jedlogu plana za organiziranje kolskoga doruèka za djecu u pred kolskim ustanovama.
Takav plan, tvrdio je, uni tio bi njihovo samopouzdanje. Morao sam naglasiti kako
veæina petogodi njaka koje poznajem ionako nema samopouzdanja, no kako bi djeca k
oja su formativne godine provela previ e gladna da bi mogla uèiti, mogla itekako z
avr iti na dr avnoj skrbi.
Unatoè mojim velikim nastojanjima, prijedlog zakona je odbaèen; pred kolska djeca
Illinoisa do daljnjega su po teðena nepovoljnih uèinaka itarica i mlijeka (jedna in
aèica tog prijedloga poslije je prihvaæena). No govor mojega kolege zakonodavca
ukazao je na jednu od razlika izmeðu ideologije i vrednota: vrijednosti se zdu no
primjenjuju na èinjenice pred nama, dok ideologija nadjaèava sve èinjenice koje
teoriju dovode u pitanje.
Za velik dio konfuzije koja prati debatu o vrednotama zaslu na je kriva predod ba ka
ko politièara, tako i javnosti, koja politiku poistovjeæuje s vladom i obrnuto.
Kazati kako je neka od vrednota va na ne znaèi kazati da je ona podlo na regulaciji
ili da zavrjeðuje novo sredstvo za njezino provoðenje. Naprotiv, samo zato to vre
dnotu nije moguæe ili je ne bi trebalo zakonski provesti, ne znaèi da ona nije p
rikladna tema za javnu raspravu.
Osobno dr im do lijepa vladanja, naprimjer. Svaki put kada sretnem dijete koje gov
ori razgovijetno i gleda me u oèi, koje ka e da, gospodine", hvala vam" i oprostite",
to me ispunjava veæom nadom u buduænost ove zemlje. Mislim da nisam jedini koji
tako razmi lja. Ne mogu donijeti zakon o lijepom pona anju, ali mogu poticati lijep
o pona anje svaki put kada se obraæam skupini mladih ljudi.
64
BARACK OBAMA
Isto vrijedi i za kompetenciju. Iznimno me veseli kada naiðem na neku osobu koja
se ponosi poslom koji obavlja ili ula e dodatni trud kako bi ga to bolje obavila -
raèunovoðu, vodoinstalatera, generala pukovnika, osobu s druge strane telefonsk
e linije koja se doima kao da vam uistinu nastoji pomoæi da rije ite problem. Èini
se kako su u posljednje vrijeme moji susreti s takvom kompetencijom sve rjeði;
èini mi se da sve vi e vremena provodim tra eæi u trgovini nekoga tko bi mi priskoèi
o u pomoæ ili èekajuæi dostavljaèa da se pojavi. I drugi ljudi zacijelo to primj
eæuju; takve nas stvari èine nesigurnima, a oni medu nama u vladi, kao i u poslo
vnome svijetu koji ignoriraju takva opa anja èine to na vlastitu odgovornost. (Uvj
eren sam - iako ne raspola em statistièkim podacima kojima bih to potkrijepio - da
negativno raspolo enje spram poreza, vlade, sindikata raste svaki put kada se lju
di naðu u repu u nekome vladinom uredu, s tek jednim alterom koji radi te troje i
li èetvero slu benika koji meðusobno æaskaju, naoèigled svih.)
Progresivni ljudi posebice se zbog toga doimaju zbunjeni i to je razlog zbog èeg
a tako èesto na izborima bivamo potuèeni do nogu. Nedavno sam odr ao govor u Zakla
di obitelji Kaiser nakon to je objavljena studija koja je pokazala da se kolièina
seksa na televiziji udvostruèila u proteklih nekoliko godina. Èinjenica je da u i
vam gledati kanal HBO koliko i svi drugi, i opæenito ne marim za to to odrasle os
obe gledaju u privatnosti svojega doma. Sto se tièe djece, mislim da su u prvome
redu roditelji ti koji moraju nadzirati to djeca gledaju na televiziji, a u svoj
emu sam govoru èak iznio zamisao da bi svi imali koristi kada bi roditelji - kak
va li svetogrða - naprosto iskljuèili TV i poku ali zapodjenuti razgovor sa svojom
djecom.
Kazav i sve to, naveo sam kako nisam pretjerano odu evljen reklamiranjem lijekova za
erektilnu disfunkciju koje se pojavljuju svakih petnaest minuta kad god sa svoj
im kæerkama u na oj sobi gledam utakmicu amerièkoga nogometa. Primijetio sam nadal
je da popularna TV-emisija koja cilja na publiku adolescentske dobi, u kojoj mla
de osobe bez oèitih izvora prihoda provode nekoliko mjeseci opijajuæi se i uskaè
uæi nagi u vruæe kupke sa strancima, ne odgovara svijetu stvarnosti". Zavr io sam i
zlaganje s prijedlogom da bi TV-industrija i industrija kabelske televizije treb
ale usvojiti bolje standarde i tehnologije kako bi roditeljima omoguæile bolji n
adzor onoga to æe gledati u svojim domovima;
Netko bi mogao pomisliti da sam Cotton Mather. Reagirajuæi na moj govor, u uvodn
ome èlanku jednih novina raspredalo se kako se vlada ne bi trebala petljati u re
guliranje slobode govora, unatoè èinjenici da nisam predlagao regulaciju. Izvjes
titelji su naveli da sam cinièno skretao prema centru pripremajuæi se za naciona
lnu utrku. Veæi broj na ih prista a pisao je na emu uredu, prigovoriv i da su glasovali
za mene kako bih porazio Bushev program, a ne da izigravam svadljivca.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
65
Ipak, svaki roditelj kojega poznajem, bilo da je liberalan ili konzervativan, bu
ni se protiv vulgarizacije kulture, promicanja lakoumnoga materijalizma i zadovo
ljenja na mah te odvajanja seksualnosti od intimnosti. Ti ljudi, ako i ne ele vla
dinu cenzuru, ele da ti problemi budu prepoznati, a njihova iskustva uva ena. Kada,
u strahu da ne ispadnu previ e cenzorski nastrojeni, progresivni politièki voðe n
e smiju ni priznati da problem postoji, ti roditelji poèinju slu ati one voðe koji
æe to uèiniti - voðe koji su mo da manje osjetljivi na ustavna ogranièenja.
Naravno, ni konzervativci èesto nemaju sluha kada je rijeè o rje avanju problema u
kulturi. Uzmimo za primjer dohodak menad era. Prosjeèni generalni direktor zaraði
vao je 1980. godine èetrdeset dva puta vi e no to je iznosio dohodak prosjeènoga ra
dnika plaæenoga po satu. Do 2005. godine, taj se omjer poveæao na 262 naprama je
dan. Konzervativna glasila kao to je uvodna stranica Wall Street Journala nastoje
opravdati egzotièna primanja i dionièke opcije kao nu nosti potrebne za privlaèen
je vrhunskih talenata i tvrde da gospodarstvo bolje funkcionira kada su amerièki
korporacijski rukovoditelji sretni i zadovoljni. No eksplozivni rast primanja g
eneralnih direktora nije imao mnogo veze s njihovim rezultatima. Naprotiv, neki
od najbolje plaæenih generalnih direktora u pro lome desetljeæu rukovodili su gole
mim smanjenjima prihoda, gubicima na vrijednosti dionica, masovnim otpu tanjima i
nedovoljnim financiranjem mirovinskih fondova.
Za promjene u primanjima generalnih direktora nije zaslu an nikakav tr i ni imperativ,
nego kulturalni. U vremenu u kojemu prosjeènim radnicima dohodak jedva da raste
, ili ne raste uopæe, mnogi amerièki generalni direktori izgubili su svaki osjeæ
aj srama kada treba ugrabiti to god im ponude njihovi popustljivi, pomno ekipiran
i korporacijski odbori. Amerikanci razumiju koliko je takva etika pohlepe tetna z
a na kolektivni ivot; prilikom jednoga nedavnoga ispitivanja javnoga mnijenja, ran
girali su korupciju u vladi i poslovanju te pohlepu i materijalizam kao dva od t
ri najva nija izazova s kojima je nacija suoèena ( podizati djecu s pravim vrijednos
tima" stavili su na prvo mjesto). Konzervativci su mo da u pravu kada tvrde da vla
da ne bi trebala nastojati regulirati ugovore o plaæi generalnih direktora. Meðu
tim, konzervativci bi morali u najmanju ruku biti spremni progovoriti protiv ned
olièna pona anja u korporacijskim salama za sastanke, istom onom moralnom snagom,
s istom dozom uvrijeðenosti kakvu u njih izazivaju opsceni tekstovi rap--skladbi
.
Svakako, moæ koju pru a visoka funkcija nije neogranièena. Ponekad je jedino zakon
taj koji mo e za tititi na e vrijednosti, naroèito kada su prava i prilike obespravlj
enih u na emu dru tvu ugro eni. To je oduvijek vrijedilo za na a nastojanja na ukidanju
rasne diskriminacije; iako je moralno opominjanje utjecalo na promjenu stavova
66
BARACK OBAMA
amerièkih bijelaca u eri borbe za graðanska prava, ono to je napokon slomilo leða
Jimu Crowu i najavilo novu eru meðurasnih odnosa bili su sluèajevi na Vrhovnome
sudu, koji su kulminirali sluèajem Brown protiv Prosvjetnoga odbora, Zakonom o
graðanskim pravima iz 1964. i Zakonom o glasaèkim pravima iz 1965. Dok se raspra
vljalo o tim zakonima, bilo je onih koji su tvrdili da se vlada ne bi smjela upl
itati u graðansko dru tvo, da ni jedan zakon ne mo e bijelce natjerati da se mije aju
s crncima. Èuv i takve zakljuèke, dr. Martin Luther King ovako je reagirao: Mo da je
istina da taj zakon ne mo e natjerati neku osobu da me zavoli, ali je mo e sprijeèit
i da me linèuje, a meni se èini da je i to va no."
Ponekad nam je potrebna i kulturalna preobrazba i vladino djelovanje - promjena
vrednota i promjena politike - kako bismo promaknuli vrstu dru tva kakvome te imo. S
tanje u kolama u na im siroma nim gradskim èetvrtima tipièan je primjer. Sav novac ov
oga svijeta uèenika neæe potaknuti na ostvarivanje dobrih rezultata ako se rodit
elji ne potrude da svojoj djeci usade vrijednost naporna rada kao neèega to æe bi
ti nagraðeno tek poslije u ivotu. No, kada se mi kao dru tvo pretvaramo da æe sirom
a na djeca iskoristiti svoje potencijale u oronulim, nesigurnim kolama sa zastarjel
om opremom i nastavnicima koji nisu obuèeni u predmetima koje pouèavaju, tada to
j djeci la emo, a la emo i sebi samima. Izdajemo vlastite vrijednosti.
Vjerojatno je to jedan od onih èimbenika koji me èine demokratom - ideja da na e z
ajednièke vrijednosti, na osjeæaj za uzajamnu odgovornost i dru tvenu solidarnost v
alja izraziti i preko na e vlade, a ne samo u crkvi, d amiji ili sinagogi, u zgradam
a u kojima stanujemo, na na im radnim mjestima ili unutar na ih obitelji. Poput veli
koga broja konzer-varivaca, vjerujem u utjecaj kulture koji determinira osobni u
spjeh, ali i socijalnu koheziju te vjerujem kako kulturalne èimbenike zanemaruje
mo na vlastitu odgovornost. No, vjerujem takoðer i da na a vlada mo e odigrati ulogu
u oblikovanju te kulture bez obzira na ishod.
Èesto se pitam za to je politièarima tako te ko govoriti o vrednotama na naèin koji
se ne bi doimao proraèunatim ili neiskrenim. Èini mi se da su za to djelomice za
slu ni unaprijed pripremljeni obrasci kojima se rukovode oni od nas koji djeluju u
javnome ivotu, a geste kojima se kandidati slu e kako bi ukazali na vrijednosti do
kojih dr e postale su krajnje standardizirane (svraæanje u crnaèku crkvu, odlazak
u lov, prisustvovanje NASCAR-ovoj3 utrci, èitanje u uèionici djeèjega vrtiæa) d
a je javnosti sve te e razlikovati iskrenost od politièkoga manirizma.
National Association for Stock Car Auto Racing (Nacionalna udruga za utrke autom
obila serijske proizvodnje), nap. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
67
Takoðer je tu i èinjenica da se moderna politièka praksa sama po sebi doima li eno
m vrednota. Politika (i politièki komentar) ne samo da dopu ta veæ èesto i nagraðu
je pona anje koje bismo inaèe smatrali skandaloznim: fabriciranje prièa, izvrtanje
oèigledna znaèenja tuðih izjava, vrijeðanje ili opæenitu sumnjièavost spram tuð
ih motiva, zabadanje u tuðe privatne sfere u potrazi za inkriminirajuæim informa
cijama.
Naprimjer, tijekom trajanja moje kampanje za opæe izbore za Senat SAD-a, moj je
republikanski suparnik jednome mladiæu dao u zadatak da d epnom kamerom poprati sv
e moje javne istupe. Ta je metoda postala poprilièno rutinskim postupkom u mnogi
m kampanjama, meðutim, zbog pretjerane revnosti toga mladiæa, ili pak zbog toga t
o mu je bilo nalo eno da me poku a isprovocirati, njegovo je praæenje postalo nalik
uhoðenju. Od jutra do mraka pratio me posvuda, obièno s udaljenosti ne veæe od 2
,3 metra. Snimao me kako se spu tam dizalom. Snimao me kako izlazim iz nu nika. Snim
ao me dok sam mobitelom razgovarao sa suprugom i djecom.
Isprva sam poku ao razgovarati s njim na razuman naèin. Zastao sam, upitav i ga kako
se zove, rekao mu kako razumijem da mora obavljati svoj posao, ipak mu predlo iv i
da bude na odstojanju barem toliko da mogu razgovarati bez njegova prislu kivanja.
Na moje zamolbe nije gotovo ni ta odgovorio, tek se predstavio kao Justin. Predlo i
o sam mu da nazove svojega efa ne bi li saznao odgovaraju li uistinu njegove meto
de onome to mu je nalo eno da èini. Kazao mi je kako njegova efa mogu slobodno nazva
ti i sam te mi dao njegov broj. Nakon dva-tri dana ovakva uhoðenja odluèio sam t
omu stati na kraj. S Justinom koji me pratio u stopu u etao sam u tiskovni ured zg
rade State Capitola i pozvao neke od izvjestitelja koji su ruèali da se okupe.
Hej, momci", rekao sam, elim vam predstaviti Justina. Justina je anga irala Ryanova k
ampanja da me posvuda prati."
Dok sam tumaèio situaciju, Justin je samo stajao, nastaviv i snimati. Izvjestitelj
i su se okrenuli prema njemu i stali ga zasipati pitanjima.
Prati li ga i na zahod?"
Sve si mu vrijeme ovako blizu?"
Ubrzo potom stiglo je nekoliko izvjestiteljskih ekipa s kamerama kako bi snimale
Justina kako snima mene. Poput ratnog zarobljenika, Justin je neprestance ponav
ljao svoje ime, svoj status i telefonski broj sjedi ta kampanje svojega kandidata.
Do est sati uveèer, prièa o Justinu emitirana je na veæini lokalnih programa. Ta
je prièa na koncu prerasla u vijest kojom su mediji tjedan dana bombardirali dr a
vu - karikaturama, uvodnicima i naklapanjima na sportskome radiju. Nakon nekolik
o dana prko enja, moj je suparnik popustio pod pritiskom, zamolio Justina da ustuk
ne nekoliko koraka i odaslao ispriku. Meðutim, njegova je kampanja pretrpjela tet
u. Ljudi mo da nisu razumjeli na a opreèna stajali ta
68
BARACK OBAMA
spram dr avnoga zdravstvenog osiguranja ili diplomacije na Srednjem istoku, no bil
o im je jasno da je kampanja mojega suparnika povrijedila jednu od vrednota - gr
aðansku uljudnost - koju su smatrali va nom.
Procjep izmeðu onoga to smatramo doliènim pona anjem u svakodnevnome ivotu i onoga to
je potrebno za pobjedu u kampanji samo je jedan od vidova isku avanja sustava vri
jednosti nekog politièara. Malo je zvanja u kojima se od vas tra i da, iz dana u d
an, prosuðujete o tako velikome broju suprotstavljenih zahtjeva - izmeðu razlièi
tih biraèkih skupina, izmeðu interesa va e savezne dr ave i interesa nacije, izmeðu
odanosti stranci i va ega vlastita poimanja neovisnosti, izmeðu vrijednosti slu be i
obveza prema obitelji. U toj kakofoniji razlièitih glasova prisutna je stalna o
pasnost da politièar izgubi svoj moralni orijentir i postane u potpunosti podlo an
utjecajima javnoga mnijenja.
Mo da to mo e pojasniti za to èeznemo za najnestalnijom odlikom na ih voda, vjerodostojn
o æu, sposobno æu da budete ono to tvrdite da jeste, da posjedujete istinoljubivost k
oja nadilazi rijeèi. Moj prijatelj, pokojni senator Paul Simon posjedovao je tu
odliku. Najveæim dijelom svoje karijere zbunjivao je struènjake jer je uspijevao
zadobiti potporu ljudi koji su se protivili, ponekad i gorljivo, njegovoj liber
alnoj politici. Na ruku mu je i lo i to to je djelovao tako pouzdano, poput provinc
ijskoga lijeènika, sa svojim naoèalama, leptir-kravatom i licem kao u jazavÈara.
No, ljudi su takoðer osjeæali da on ivi u skladu sa svojim vrijednostima: da je
po ten, da se zala e za ono u to vjeruje, ali takoðer, to je vjerojatno bilo presudno,
i to da mu je do stalo do njih i problema s kojima se susreæu.
Taj posljednji aspekt Paulova karaktera - smisao za empatiju - ono je to sve vi e c
ijenim to sam stariji. On se nalazi u samoj sr i mojega moralnoga koda i predstavlj
a ono to ja shvaæam Zlatnim pravilom - ne tek poriv za suosjeæanjem ili dobroèins
tvom, veæ ne to zahtjevnije, kao poriv da se s nekim poistovjetite i progledate tu
ðim oèima.
Kao to je to sluèaj s veæinom vrednota do kojih dr im, empatiji me takoðer pouèila
moja majka. Prezirala je svaki oblik neèovje tva, odnosno neobazrivosti ili zlopor
abe moæi, bilo da se to izra avalo kroz rasne predrasude, zlostavljanje u kolskome
dvori tu ili potplaæeni rad. Kada je uoèila makar i naznaku takva pona anja kod mene
, pogledala bi me ravno u oèi i kazala: Sto misli , kako bi se ti osjeæao na mjestu
te osobe?"
Meðutim, ipak je moj odnos s djedom zaslu an za moje potpuno prihvaæanje i su ivljav
anje s pojmom empatije. Buduæi da je moja majka zbog posla morala putovati u ino
zemstvo, èesto sam tijekom svojega kolovanja vrijeme provodio s bakom i djedom, a
bez nazoènosti oca u kuæi, moj je djed bio taj koji je morao trpjeti hirove moj
ega adoles-centskoga buntovni tva. Ni s njim samim nije uvijek bilo jednostavno;
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
69
jedne bi sekunde bio srdaèan, da bi veæ sljedeæe pobjesnio, a i lako bi se gdjek
ad na ao povrijeðenim, za to je dijelom bila zaslu na i njegova karijera koja nije bi
la naroèito uspje na. U razdoblju nakon moje navr ene esnaeste godine, neprestance bi
smo se prepirali, najèe æe kada se ne bih pristajao povinovati onome to sam smatrao
beskrajnim nizom besmislenih i proizvoljnih pravila - punjenju spremnika za ben
zin svaki puta kada bih posudio njegov auto, naprimjer, ili ispiranju kutije od
mlijeka prije odlaganja iste u smeæe.
Uz odreðeni dar za retoriku, kao i apsolutnu uvjerenost u opravdanost vlastitih
stajali ta, otkrio sam da sam uglavnom kadar izvojevati tijesnu pobjedu u tim prep
irkama, nakon èega bi se moj djed uzrujao, razljutio i zvuèao nesuvislo. Meðutim
, u jednome razdoblju, vjerojatno tijekom posljednje godine gimnazije, takve pob
jede sve su me manje zadovoljavale. Poèeo sam razmi ljati o pote koæama i razoèaranj
ima s kojima se susretao u svojemu ivotu. Poèeo sam uva avati njegovu potrebu da se
osjeæa cijenjenim u vlastitom domu. Shvatio sam da me udovoljavanje njegovim pr
avilima ne bi puno stajalo, a njemu bi znaèilo mnogo. Uvidio sam da ponekad uist
inu ima pravo te da ustrajuæi uvijek iznova na tome da uvijek bude po mome, ne o
baziruæi se na njegove osjeæaje ili potrebe, na neki naèin sam sebe diskreditira
m.
Nema, naravno, nièega osobitoga u tom spoznavanju; na ovaj ili onaj naèin svi to
moramo proæi elimo li odrasti. No, ipak se uvijek iznova vraæam starome naèelu s
voje majke - Kako bi se ti osjeæao na mjestu te osobe?" - kao svojevrsnome putoka
zu za moju politiku.
Pitanje je to koje, imam dojam, ne postavljamo sebi dovoljno èesto; èini se da k
ao nacija patimo od nedostatka empatije. Ne bismo tolerirali kole koje ne pouèava
ju, koje su izlo ene kroniènome nedostatku sredstava, osoblja i nadahnuæa, kada bi
smo pomislili da su djeca u tim kolama poput na e vlastite. Te ko je zamisliti genera
lnoga direktora neke tvrtke kako sebi dodjeljuje vi emilijunsku dolarsku premiju d
ok istovremeno re e sredstva za zdravstvenu za titu svojih radnika ako bi ih smatrao
na neki naèin sebi ravnima. Takoðer se sa sigurno æu dade ustvrditi da bi ljudi n
a vlasti dulje i podrobnije razmislili o pokretanju rata kada bi pritom mogli za
misliti da æe njihovi vlastiti sinovi i kæeri biti izlo eni pogibelji.
Vjerujem kako bi sna niji osjeæaj empatije doveo do prevage na e aktualne politike u
korist onih ljudi u na emu dru tvu koji imaju pote koæa. Najzad, ako su isti kao i mi
, tada su njihove pote koæe na e vlastite. Ako im ne pomognemo, diskreditiramo sami
sebe.
No, to ne znaèi da su oni koje su sna le nevolje - ili oni meðu nama koji tvrde da
govore u njihovo ime - time osloboðeni nastojanja da shvate gledi ta onih koji su
uspje niji. Crnaèki vode trebaju uva iti legitimne bojazni nekih bijelaca koje mogu
uvjetovati njihov otpor pozitivnoj dis-
70
BARACK OBAMA
kriminaciji. Predstavnici sindikata ne mogu sebi dopustiti neshvaæanje pritisaka
koje konkurencija nameæe njihovim poslodavcima. Moja je obveza nastojati svijet
vidjeti oèima Georgea Busha, bez obzira na to do koje mjere se mo da s njime ne s
la em. To je svrha empatije - ona nas svih obvezuje, konzervativce i liberale, moæ
ne i nemoæne, potlaèene i tla-èitelje. Ona nikome od nas ne dopu ta da se uljuljam
o u samodopadnost. Svih nas sili da progledamo izvan skuèenih okvira vlastite vi
zije.
Nitko nije izuzet od poriva za iznala enjem opæeg konsenzusa. Naravno, na koncu do
jam o uzajamnome razumijevanju nije dovoljan. Napokon, govoriti jest lako; kao i
sve druge vrijednosti, empatiju valja potkrijepiti konkretnim djelovanjem. Dok
sam u osamdesetima radio kao lokalni aktivist, èesto bih izazvao predstavnike st
anara propitkujuæi ih o tome u to ula u svoje vrijeme, energiju i novac. To su isti
nska isku avanja onoga do èega dr imo, bez obzira na to u to sami sebe uvjeravali. Ni
smo li spremni platiti cijenu za vlastite vrijednosti, nismo li spremni na ponek
u rtvu radi njihova ostvarenja, tada se moramo zapitati vjerujemo li uopæe istins
ki u njih.
Prema takvim mjerilima, ponekad se èini da dana nji Amerikanci ponajvi e dr e do bogat
stva, vitkosti, mladosti, slave i dobre zabave. Govorimo kako dr imo do nasljeða k
oje ostavljamo narednoj generaciji, a zatim tu generaciju opteretimo gomilom dug
ova. Tvrdimo kako vjerujemo u jednake moguænosti za sve, ali pritom smo posve pa
sivni dok milijuni amerièke djece skapavaju u siroma tvu. Nagla avamo kako dr imo do o
bitelji, no na e gospodarstvo i na e ivote organiziramo na takav naèin kojim kao da el
imo zajamèiti da na im obiteljima pripadne sve manji dio na ega vremena.
Dio nas ipak se ne da zavarati. Dr imo se na ih vrijednosti, èak i unatoè tome to se
ponekad doimaju zastarjelima i istro enima; èak i unatoè tome to smo ih i kao nacij
a i kao pojedinci nebrojeno mnogo puta izdali. Sto nam drugo mo e poslu iti kao vodi
lja? Te su vrijednosti na e nasljeðe, ono to nas kao naciju odreðuje. Iako uviðamo
da ih je moguæe osporavati, da intelektualci i kritièari kulture rado na njih na
sræu nastojeæi ih obezvrijediti i okrenuti naglavce, one su se pokazale iznenaðu
juæe dugotrajnima i neobièno postojanima, bez obzira na klase, rase, generacijsk
u, odnosno vjersku pripadnost. Imamo se pravo pozivati na njih, pod uvjetom da s
hvatimo kako na e vrijednosti moraju biti isku avane èinjenicama i iskustvom, pod uv
jetom da se prisjetimo kako ih valja potkrijepiti djelovanjem, a ne tek rijeèima
.
Ne èiniti tako, znaèilo bi odreæi se onoga najboljeg u nama.
71
Treæe poglavlje
Na Ustav
Ima jedna uzreèica koju senatori uèestalo koriste kada ih netko zamoli da opi u sv
oju prvu godinu na Capitol Hillu: To je kao da pijete vodu iz protupo arnoga crijev
a."
Taj je opis prikladan, jer mi se prvih nekoliko mjeseci u Senatu èinilo kako sve
 moram rje avati istovremeno. Morao sam zaposliti pomoæno osoblje i namjestiti ure
de u Washingtonu i Illinoisu. Morao sam dogovoriti kojim æu odborima biti dodije
ljen i upoznati se s nerije enim predmetima. Nakon svr etka izbora nagomilao se zaos
tatak od deset tisuæa biraèkih pisama, kao i tri stotine poziva za dr anje govora
koji su stizali svakoga tjedna. U polusatnim terminima vozikali su me od vijeæni
ce Senata do ureda odbora, hotelskih predvorja i radio-postaja, bio sam u potpun
osti ovisan o ekipi nedavno anga iranih pomoænika dvadesetih i tridesetih godina k
oji su vodili raèuna da svugdje stignem na vrijeme, dodavali mi odgovarajuæi sa et
ak predmeta, podsjeæali me na to s kime imam ugovoren sastanak ili me usmjeraval
i prema najbli em nu niku.
Potom se, noæu, valjalo naviknuti na samaèki ivot. Michelle i ja odluèili smo da
obitelj ostane u Chicagu, dijelom zbog toga to mi se sviðala ideja o podizanju dj
evojèica podalje od u urbana okru ja Washingtona, ali takoðer i zbog toga to je takav
aran man Michelle omoguæavao organiziranu potporu - njezine majke, brata, roðaka
i prijatelja - koja æe joj pomoæi u brizi oko djece tijekom poduljih razdoblja m
oje odsutnosti zbog zahtjeva moga posla. Tako sam za ta tri dana u tjednu koja s
am provodio u Washingtonu unajmio maleni stan s jednom spavaonicom u blizini Pra
vnoga fakulteta Sveuèili ta Georgetown, u jednome neboderu izmeðu Capitol Hilla i
centra grada.
Isprva sam poku ao s optimizmom prihvatiti svoju novootkrivenu samoæu, sileæi se p
risjetiti zadovoljstava samaèkoga ivota - skupljajuæi jelovnike s jelima za van" i
z svakog restorana u èetvrti, gledajuæi ko arku ili èitajuæi do duboko u noæ, odla
zeæi u teretanu na ponoæni trening, ostavljajuæi posuðe u sudoperu i ne posprema
juæi krevet. Meðutim, nije pomoglo; nakon trinaest godina braka, shvatio sam da
sam posve pripitomljen, smiren i bespomoæan. Prvoga jutra u Washingtonu primijet
io
72
BARACK OBAMA
sam da sam zaboravio kupiti zavjesu za tu iranje i morao sam èuènuti uza zid da ne
zalijem pod kupaonice. Sljedeæe noæi, gledajuæi utakmicu i pijuæi pivo, zaspao
sam tijekom poluvremena i probudio se dva sata poslije uz gadan grè u vratu. Dos
tavljena hrana nije vi e bila naroèita okusa; ti ina me iritirala. Neprestance bih z
vao kuæi samo kako bih èuo glasove svojih kæeri, èeznuæi za toplinom njihovih za
grljaja i slatkim mirisom njihove ko e.
Hej slatkice!"
Hej, tatice."
Sto ima nova?"
Od tvojega pro log poziva?"
Da."
Ni ta. eli razgovarati s mamom?"
Nekolicina senatora takoðer je imala malu djecu, i kada god bismo se susreli, us
poreðivali bismo razloge za i protiv preseljenja u Washington, kao i pote koæe odv
ajanja vremena za susrete s obitelji zbog pretjerane revnosti pomoænog osoblja.
No, veæina mojih novih kolega bila je osjetno starija - prosjeèna dob bila je ok
o ezdeset godina - i dok sam obilazio njihove urede, njihovi bi se savjeti obièno
odnosili na aktivnosti koje se tièu Senata. Tumaèili su mi prednosti imenovanja
u razlièite odbore i upoznavali me s temperamentima pojedinih predsjednika sena
tskih odbora. Nudili su mi savjete o tome kako organizirati pomoæno osoblje, s k
ime razgovarati u svezi dodatnoga uredskog prostora i kako se odnositi spram zah
tjeva biraèa. Od veæine savjeta imao sam koristi, no gdjekad bi bili proturjeèni
. Meðutim, meðu demokratima barem, moji bi sastanci uvijek zavr avali jednom te is
tom preporukom: kazali bi mi da bih se to prije trebao sastati sa senatorom Byrdo
m - ne samo iz senatske kurtoazije, nego i zbog njegova znatnog utjecaja, to zbog
visoka polo aja u Odboru za financije, to zbog njegova opæeg statusa u Senatu.
U dobi od osamdeset sedam godina, senator Robert C. Byrd smatran je ne samo sena
tskim doajenom veæ i samim utjelovljenjem Senata; ivuæim djeliæem povijesti. Podi
gli su ga njegovi ujak i ujna u siroma nim rudarskim gradiæima Zapadne Virginije.
Posjedovao je uroðeni dar koji mu je omoguæavao da napamet recitira dugaèke odlo
mke poezije i svira violinu dojmljivom vje tinom. Kako nije imao sredstava za kolov
anje na fakultetu, radio je kao mesar, prodavaè te zavarivaè na ratnim brodovima
 za vrijeme Drugoga svjetskog rata. Kada se nakon rata vratio u Zapadnu Virginij
u, dobio je mjesto u njezinoj legislaturi, a 1952. bio je izabran u Kongres.
Godine 1958. pre ao je u Senat i tijekom razdoblja od èetrdeset sedam godina, obna a
o je gotovo sve moguæe du nosti - ukljuèujuæi i est godina kao voða senatske veæine
te est kao voða manjine. Sve je to vrijeme zadr ao populistièki nagon koji ga je n
avodio da se usredotoèi na ostvarenje
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
73
konkretnih koristi za ljude u svojemu zavièaju: naknade za oboljele od antrakoze
i sindikalnu za titu rudara; projekata izgradnje cesta, stambenih naselja i elekt
rifikacije za te krajnje siroma ne zajednice. U razdoblju od deset godina pohaðanj
a veèernjih teèajeva za vrijeme slu bovanja u Kongresu, uspio je diplomirati pravo
, a njegovo je vladanje senatskim pravilima legendarno. S vremenom æe napisati i
povijest Senata u èetiri sveska, koja uz uèenost I predanost odra ava takoðer i n
eizrecivu ljubav prema toj instituciji koja je oblikovala njegovo ivotno djelo. P
rièalo se da je strast senatora Byrda prema Senatu nadma ivala tek bri nost kojom je
njegovao svoju bolesnu suprugu s kojom je u braku proveo ezdeset osam godina (ne
davno je preminula) - a mo da i po tovanje koje je gajio spram Ustava, koji je u d epn
ome izdanju nosio sa sobom kamo god je i ao, èesto ga vadeæi iz d epa kako bi njime
mahao usred kakve debate.
Tada sam veæ bio ostavio poruku u uredu senatora Byrda, tra eæi da se prvom prilik
om s njime osobno sastanem. Bilo je to na dan na e zakletve i nalazili smo se u st
aroj dvorani Senata, mraènoj, bogato nakiæenoj prostoriji kojom dominira donekle
groteskni orao koji se raskrilio iznad nadstre nice od tamnoga, poput krvi crveno
ga bar una. Sumorni ambijent odgovarao je prigodi, s obzirom na to da se Senatski
demokratski odbor sastao kako bi se organizirao nakon te kih izbora I neuspjeha sv
ojega voðe. Nakon to je ustanovljen novi rukovodeæi tim, voða senatske manjine Ha
rry Reid zamolio je senatora Byrda da ka e nekoliko rijeèi. Senator je polako usta
o sa stolca, bio je to vitak èovjek guste snje nobijele kose, vodenastih, plavih o
èiju i usiljena, istaknuta nosa. Nekoliko je trenutaka stajao ne govoreæi ni ta, p
odupiruæi se o tap i podigav i glavu uvis, oèiju uprtih u strop. Zatim je stao govo
riti, sumornim, odmjerenim tonom, s natruhom ju njaèkoga naglaska.
Ne pamtim potankosti njegova govora, ali se sjeæam opæenitih tema koje su nadira
le s podija stare dvorane Senata u rastuæem, ekspirijan-skome ritmu - savr eni meha
nizam Ustava i Senata kao biti onoga to taj dokument obeæava; opasno zadiranje, i
z godine u godinu, izvr ne vlasti u dragocjenu neovisnost Senata; nu nost da svaki s
enator iznova proèita na e temeljne dokumente kako bismo ostali postojani, odani i
iskreni spram onoga to predstavlja Republika. Dok je govorio, glas mu je postaja
o sve sna niji; ka iprst je parao zrak; mraèna prostorija kao da se obru avala na njeg
a, dok se nije stao doimati poput sablasti, duha pro lih senata, njegovih gotovo p
edeset godina provedenih u ovim prostorijama posezalo je za onih pedeset godina
prije toga i jo pedeset godina prije i jo pedeset godina prije; nazad u doba kada
su Jefferson, Adams i Madison tumarali hodnicima Capitola, a sam grad jo uvijek b
io kombinacija pustare, oranica i moèvara.
Natrag u vrijeme kada niti ja, niti ljudi koji izgledaju poput mene nisu mogli s
jediti meðu ovim zidovima.
74
BARACK OBAMA
Slu ajuæi govor senatora Byrda, osjetio sam svu silinu temeljnih proturjeènosti iz
meðu mene i ovoga meni novoga mjesta i njegovih mramornih poprsja, njegovih tajn
ovitih tradicija, njegovih uspomena i sablasti. Razmi ljao sam o èinjenici da je,
prema njegovoj vlastitoj autobiografiji, senator Byrd prvi put iskusio rukovoðen
je u svojim ranim dvadesetim godinama, kao èlan Ku Klux Klana oblasti Raleigh, u
dru enja od kojega se veæ odavno ogradio, pogre ke koju je pripisao - nesumnjivo, is
pravno - vremenu i okru enju u kojima je odgajan. Ta bi epizoda, meðutim, opetovan
o isplivala na povr inu tijekom èitave njegove karijere. Razmi ljao sam o tome kako
se bio pridru io drugim senatskim divovima, poput J. Williama Fulbrighta iz Arkans
asa i Richardu Russelu iz Georgije, u ju njaèkome otporu uvoðenju Zakona o graðans
kim pravima. Pitao sam se hoæe li to biti va no liberalima koji su uzdizali senato
ra Byrda zbog njegova principijelna protivljenja Rezoluciji o ratu u Iraku - eki
pi iz MoveOn.Org-a1, nasljednicima politièke kontrakulture koju je senator prezi
rao tijekom velikoga dijela svoje karijere.
Pitao sam se bi li to trebalo biti va no. ivot senatora Byrda - poput ivota veæine n
as - bio je ispunjen trvenjima izmeðu suprotstavljenih poriva, ispreplitanja svj
etia i tame. U tome sam smislu zakljuèio da on uistinu jest odgovarajuæi simbol
Senata, èija pravila i ustroj odra avaju veliki kompromis amerièkoga utemeljenja:
nagodbu izmeðu sjevernih i ju nih dr ava, ulogu Senata kao èimbenika koji ne dopu ta d
a prevladaju strasti koje se u odreðenom trenutku mogu rasplamsati, za titnika pra
va manjina i dr avnoga suvereniteta, ali takoðer i sredstva za tite bogatih od svjet
ine, sredstva kojim je robovlasnicima bilo zajamèeno neuplitanje u njihovu izopa
èenu instituciju. U samo tkivo Senata, u njegov genetski kod, bilo je utkano ono
isti nadmetanje izmeðu moæi i naèela koje je karakteriziralo Ameriku u cijelost
i, trajni izraz velike debate izmeðu nekolicine sjajnih premda nesavr enih ljudi k
oja je zakljuèena stvaranjem dr avnoga ureðenja jedinstvenoga po svojoj genijalnos
ti - pa ipak slijepoga spram porobljavanja.
Govor je okonèan; kolege senatori pljeskali su i èestitali senatoru Byrdu na nje
govu velièanstvenome govorni tvu. Pri ao sam mu kako bih se predstavio i on je srdaè
no stisnuo moju ruku, rekav i kako se unaprijed raduje mojemu posjetu. Vraæajuæi s
e nazad u svoj ured, odluèio sam te veèeri raspakirati svoje stare knjige o usta
vnome pravu i iznova proèitati tu ispravu. Jer, senator Byrd je imao pravo: kako
bih razumio to se dogaða u Washingtonu 2005., kako bih razumio svoju novu du nost,
a i samoga senatora Byrda, morao sam se vratiti unatrag, prema prvim amerièkim
debatama i temeljnim dokumentima, otkriti kako su se mijenjali tijekom vremena i
donijeti prosudbe u svjetlu povijesnih dogaðaja koji su uslijedili.
1 amerièka neprofitna, lijevo orijentirana politièka organizacija, op. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
75
Upitate li moju osmogodi nju kæer èime se bavim, mo da æe odgovoriti kako stvaram za
kone. Meðutim, jedna je od zaèudnih stvari vezanih uz Washington to da se mnogo
vremena tro i na raspravljanje, ne o tome kakav bi zakon trebao biti, veæ o tome to
zakon jest. Najjednostavniji propis - recimo zahtjev da tvrtke osiguraju stanke
za odlazak u nu nik za svoje radnike koji rade po satnici - mo e postati predmetom
znatno razlièitih interpretacija, ovisno o tome s kime razgovarate: kongre-sniko
m koji je odredbu predlo io, pomoænikom koji je izradio njezin prijedlog, slu bom èi
ja je zadaæa provesti odredbu, odvjetnikom èiji klijent to smatra neprikladnim i
li sa sucem kojega se poziva da odredbu primijeni.
Ne to od toga izazvano je namjerno, to je rezultat slo ene ma inerije uzajamne kontrole
triju ogranaka vlasti: izvr ne, zakonodavne i sudbene. Razdioba vlasti izmeðu tih
ogranaka, kao i izmeðu savezne te dr avnih vlada, znaèi da niti jedan zakon nikad
a nije konaèan, niti jedna borba istinski dovr ena; postoji uvijek moguænost da se
osna i ili oslabi ono to je naizgled uèinjeno, moguænost razvodnjavanja uredbe ili
blokiranja njezine implementacije, ogranièavanja moæi odreðenoga tijela smanjen
jem njegova proraèuna, ili pak preuzimanja nadzora nad nekim predmetom ondje gdj
e se stvorio vakuum.
Djelomièno je rijeè o naravi samoga zakona. Cesto je zakon odreðen i jasan. Meðu
tim, ivot nameæe uvijek iznova nove probleme i odvjetnici, du nosnici i graðani tad
a raspravljaju o znaèenju nekih termina koji su se doimali jasnima prije nekolik
o godina ili èak mjeseci. Jer, na koncu, zakoni su tek napisane rijeèi - rijeèi
koje su gdjekad rastezljive, nerazumljive, u jednakoj mjeri ovisne o kontekstu i
povjerenju kao i u kakvoj pripovijesti, pjesmi ili obeæanju, rijeèi èija su zna
èenja podlo na eroziji, koje se ponekad uru avaju u tren oka.
Meðutim, pravni prijepori koji su uzburkali Washington 2005. nisu se ticali samo
uobièajenih problema pravne interpretacije. Oni su, umjesto toga, navodili na p
itanje jesu li ljudi koji obna aju vlast uopæe obvezani ikakvim zakonskim odredbam
a.
Kada se povela rijeè o propitkivanju nacionalne sigurnosti u eri nakon 11. rujna
, naprimjer, Bijela kuæa opirala se svim tvrdnjama da je odgovorna Kongresu ili
sudovima. Tijekom rasprava prilikom kojih je trebalo potvrditi Condoleezzu Rice
kao dr avnu tajnicu, prijepori su ukljuèivali to ta, od podruèja primjene Rezolucije
Kongresa za odobrenje rata u Iraku do spremnosti pripadnika izvr ne vlasti da svje
doèe pod zakletvom. Tijekom debate koja se vodila oko potvrde Alberta Gonzalesa,
razmatrao sam memorandume sastavljene u uredu ministra pravosuða u kojima se na
vodi da tehnike kao to su li avanje sna ili vi ekratno gu enje ne predstavljaju muèenje
sve dok ne izazovu neku vrstu sna ne boli koja se javlja pri otkazivanju organa, o t
eæenju tjelesnih funkcija, pa èak
76
BARACK OBAMA
i smrti"; transkripte u kojima se navodi da se enevske konvencije ne odnose na nep
rijateljske borce" zarobljene u Afganistanu; stavove da se Èetvrti amandman ne o
dnosi na graðane obilje ene kao neprijateljske borce" i zatoèene na tlu SAD-a.
Takav stav ni u kom sluèaju nije bio ogranièen na okvire Bijele kuæe. Sjeæam se
jedne prilike kada sam i ao prema senatskoj vijeænici jednoga dana poèetkom o ujka,
kada me je zaustavio jedan tamnokosi mladiæ. Odveo me do svojih roditelja, objas
niv i mi da je doputovao s Floride u oèajnièkome nastojanju da spasi ivot jedne mla
de ene - Terri Schiavo
- koja je zapala u duboku komu te èiji je suprug bio nakanio skinuti je s aparat
a za odr avanje na ivotu. Bila je to potresna prièa, no kazao sam im kako gotovo da
nema presedana za intervenciju Kongresa u takvim sluèajevima - ne znajuæi u to
vrijeme da su Tom DeLay i Bili Frist uèinili vlastiti presedan.
Doseg predsjednièkih ovlasti u ratno doba. Etika koja se tièe odluka povezanih s
neèijim umiranjem. Bila su to slo ena pitanja; premda se nisam slagao s politikom
republikanaca, smatrao sam kako ona zavrjeðuju ozbiljno debatiranje. Ono to me m
uèilo bio je proces - ili njegov nedostatak - kojim su Bijela kuæa i njezini sav
eznici u Kongresu rje avali suprotstavljena gledi ta; dojam da pravila rukovoðenja v
i e ne vrijede te da nema utvrðenih znaèenja ili normi kojima bismo pribjegli. Èin
ilo se kao da su strukture na vlasti zakljuèile kako su zakonska osnova za pritv
or, habeas corpus, te dioba vlasti, nebitne sitnice koje samo smetaju i komplici
raju oèigledno (nu nost zaustavljanja terorista), ili stoje na putu onome to je isp
ravno (nepovredivost ivota) pa se stoga ne treba odvi e na njih obazirati, ili ih b
arem treba podrediti odlukama rezolutnih.
Ironièno je, naravno, to to takvo neobaziranje na pravila i manipulacija pravnim
jezikom u svrhu postizanja nekog odreðenog cilja predstavljaju upravo ono za to s
u konzervativci dugo optu ivali liberale. Bio je to jedan od argumenata u pozadini
Ugovora s Amerikom Newta Gingricha
- stajali ta da demokratski moænici koji su tada nadzirali Predstavnièki dom Kongr
esa neprestano zlorabe zakonodavni postupak u ime vlastita probitka. To je bio t
emelj postupka za opoziv Billa Clintona, prijezira izra ena kroz alosnu frazu ovisi
od tome to znaèenje rijeèi 'jest' jest". Radilo se o osnovi za verbalne paljbe ko
nzervativaca protiv liberalnih akademika, tih glavnih zagovornika politièke kore
ktnosti, kako se tvrdilo, koji su odbijali prihvatiti ikakve vjeène istine ili h
ijerarhije znanja te su indoktrinirali amerièku mlade opasnim moralnim relativizm
om.
Bila je to takoðer sama bit konzervativnih napada na savezne sudove.
Preuzeti nadzor nad sudstvom opæenito, a posebice nad Vrhovnim sudom postalo je
glavnim ciljem za generaciju konzervativnih aktivista - i to ne samo stoga, nagl
a avali su, to sudstvo do ivljavaju kao posljednji bastion protuvjerskoga liberalnog
elitizma koji zagovara pobaèaj, pozi-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
77
tivnu diskriminaciju, homoseksualizam, kriminal, politiku reguliranja. Prema tvr
dnjama tih aktivista, liberalni su suci sebe izdizali iznad zakona, temeljeæi sv
oja stajali ta, ne na Ustavu, veæ na svojim vlastitim hirovima i eljenim rezultatim
a, tumaèeæi pravo na pobaèaj ili sodomiju mimo zakonskoga teksta, potkopavajuæi
demokratski postupak te izvræuæi prvotne nakane Otaca utemeljitelja, tvoraca Ust
ava iz 1787. Kako bi sudstvo iznova preuzelo ulogu koja mu je primjerena, bilo j
e nu no postaviti striktne tumaèe" na du nosti u saveznim sudovima, mu karce i ene koji
razumiju razliku izmeðu tumaèenja zakona i izrade zakona, du nosnike i du nosnice ko
ji æe se pridr avati izvornoga znaèenja onoga to su propisali Oci utemeljitelji. Mu k
arce i ene koji æe slijediti pravila.
Oni koji pripadaju lijevoj opciji tu su situaciju tumaèili na sasvim drugaèiji n
aèin. Kako su konzervativni republikanci bilje ili uspjehe na predsjednièkim izbor
ima, mnogi su liberali sudove do ivljavali kao jedino to stoji na putu radikalnome
nastojanju za vraæanjem na prija nju razinu graðanskih prava, prava ena, graðanskih
sloboda, reguliranja za tite okoli a, odvajanja crkve od dr ave i èitavoga nasljeða N
ew Deala. Tijekom Borkove nominacije, interesne skupine i demokratski voðe organ
izirali su svoj otpor uz dotada neviðene smicalice pri jednome sudskom imenovanj
u. Kada je imenovanje osujeæeno, konzervativci su shvatili da æe morati stvoriti
vlastitu vojsku meðu svojom bazom.
Odonda je svaka strana naizmjence postizala uspone (Scalia i Thomas za konzervat
ivce te Ginsburg i Breyer za liberale) i padove (za konzerva-tivce ono to je veæi
na do ivjela kao pomak prema centru O'Connora, Kennedyja, a posebice Soutera; za l
iberale, namje teno imenovanje Reaganovih i Bushevih kandidata na ni e savezne sudov
e.) Demokrati su glasno prosvjedovali kada su republikanci iskoristili nadzor na
d Odborom za pravosuðe kako bi blokirali ezdeset jedno Clintonovo imenovanje na p
rizivne i okru ne sudove, a, tijekom kratka perioda dok su imali veæinu, demokrati
su istu taktiku isku avali na kandidatima Georga W Busha.
No, kada su demokrati 2002. izgubili veæinu u Senatu, bilo im je preostalo samo
jo jedno oru je, strategija koju je moguæe svesti na jednu jedinu rijeè, bojni pokl
ik oko kojega su se sada okupljali oni odani demokratima:
Filibuster!2
U Ustavu se filibuster ne spominje; rijeè je o senatskome pravilu koje datira jo
od prvoga saziva Kongresa. Osnovna ideja je jednostavna: buduæi da se sve aktivn
osti u Senatu provode jednoglasnim pristankom, svaki od senatora mo e obustaviti p
ostupak koristeæi svoje pravo na neogranièenu debatu te odbijajuæi da se prijeðe
na sljedeæu toèku dnevnoga
2 opstrukcijski govor u Senatu (ili Kongresu), op. prev.
78
BARACK OBAMA
reda. Drugim rijeèima, ima pravo govoriti koliko god dugo eli. Mo e govoriti o biti
prijedloga zakona o kojemu se jo nije raspravljalo ili o prijedlogu za razmatran
je prijedloga zakona o kojemu se jo nije raspravljalo. Mo e odluèiti da eli proèitat
i kompletan Zakon o financiranju nacionalne obrane od sedamsto stranica, redak p
o redak, u zapisnik, ili povezati neke od aspekata zakona s usponom i padom Rims
koga Carstva, letom kolibriæa ili telefonskim imenikom Atlante. Tako dugo dok su
on ili njegovi kolege istomi ljenici spremni ostati za govornicom i prièati, sve
drugo mora prièekati - to svakome od senatora pru a golemo sredstvo utjecaja, a od
luènoj manjini uèinkovito pravo veta nad bilo kojim zakonom.
Jedini je naèin za prekid filibustera taj da se tri petine Senata pozovu na tzv.
doture - tj. prekid rasprave. To znaèi da svaki nedovr eni postupak pred Senatom
- svaki prijedlog zakona, rezolucija ili imenovanje - mora dobiti potporu ezdeset
orice senatora, a ne naprosto veæinu. Razraðena je serija slo enih pravila, koja i
filibusterima i glasovima za doture omoguæava da interveniraju bez pompe: èesto
je dovoljno samo zaprijetiti filibusterom kako biste pridobili pozornost vode v
eæine, a zatim slijedi organiziranje glasovanja za doture, a da nitko nije prisi
ljen veèeri provoditi spavajuæi u naslonjaèima i na pomoænim le ajevima. Meðutim,
èitavim tijekom moderne povijesti Senata, filibuster je ostao pomno èuvanom povl
asticom, jedno od osobitih obilje ja koje, ka u - uz estogodi nje mandate i dodjeljivan
je po dvojice senatora svakoj saveznoj dr avi, bez obzira na broj stanovnika - raz
likuje Senat od Predstavnièkog doma i slu i kao tit od opasnosti veæinskoga prekora
èenja ovlasti.
No filibuster ima i svoju mraèniju povijest, povijest koja je na osobit naèin za
mene relevantna. Tijekom gotovo jednoga stoljeæa, filibuster je bio omiljeno or
u je u rukama juga u nastojanjima da za tite rasnu diskriminaciju od saveznog uplita
nja, zakonska blokada koja je de facto dokinula Èetrnaesti i Petnaesti amandman.
Iz desetljeæa u desetljeæe, uljudni, uèeni ljudi poput senatora Richarda B. Rus
sela (po kojemu je nazvan najelegantniji niz ureda u Senatu) slu ili su se filibus
terom kako bi osujetili svaki moguæi zakon o pravima pred Senatom, bilo da se ra
dilo o prijedlogu zakona o pravu glasa, zakona o pravednom zapo ljavanju ili zakon
a protiv linèa. Slu eæi se rijeèima, pravilima, postupcima i presedanima - zakonom
- ju njaèki su senatori uspjeli odr ati crnaèku podjarmljenost na naèin na koji to
nasilje samo po sebi ne bi moglo. Filibuster nije samo stopirao prijedloge zakon
a. Za mnoge crnce na jugu, filibuster je razorio nade.
Demokrati su se rijetko koristili filibusterom tijekom prvoga mandata Georgea Bu
sha: od predsjednikovih vi e od dvjesto sudskih kandidata, samo je za njih deset o
nemoguæeno izravno glasovanje. Meðutim, svih deset bili su kandidati za prizivne
sudove, sudove koji su va ni; svih
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
79
deset bili su stjegono e konzervativne ideje; ustraju li demokrati na filibusteru
spram tih deset sposobnih pravnika, tvrdili su konzervativci, tada ih ni ta neæe m
oæi sprijeèiti da provodu svoju volju i u odnosu na buduæe kandidate za Vrhovni
sud. I tako se dogodilo da je predsjednik Bush - ohrabren veæom republikanskom v
eæinom u Senatu i svojom samoprogla enom ovla æu - odluèio tijekom prvih nekoliko tj
edana svojega drugog mandata ponovno imenovati sedam prije opstruiranih sudaca.
Bilo je to poput pljuske demokratima i izazvalo je eljenu reakciju. Demokratski v
oda Harry Reid nazvao je to velikim vla nim poljupcem krajnjoj desnici" te iznova z
aprijetio filibusterom. Interesne skupine ljevice i desnice pojurile su na svoje
polo aje i oglasile opæu uzbunu, aljuæi elektronsku i izravnu po tu putem koje su do
natore preklinjale da financiraju predstojeæe suèeljavanje u eteru. Republikanci
su, osjetiv i da je nastupilo vrijeme za ofenzivu, proglasili da æe se, ukoliko d
emokrati nastave sa svojim opstruktivnim pristupom, biti prisiljeni pozvati na n
emilu nuklearnu opciju", revolucionarni proceduralni manevar prilikom kojega bi p
redsjednik Senata (mo da i sam potpredsjednik Cheney) ignorirao mi ljenje senatskoga
savjetnika, radeæi senatski presedan nakon dvjesto godina kako bi, uz jednostav
an udarac sudskim èekiæem, odluèio da kori tenje filibustera nije vi e dopu teno prema
pravilima Senata - barem kada je rijeè o sudskim imenovanjima.
Osobno sam smatrao da zamisao o ukidanju filibustera pri sudskim imenovanjima pr
edstavlja jo jedan primjer republikanske promjene pravila usred utakmice. Nadalje
, itekako bi kao argument mogla poslu iti èinjenica da je glasovanje o sudskim ime
novanjima upravo takva vrsta situacije u kojoj je zahtjev za postojanje kvalific
irane veæine koju nameæe filibuster logièan: zato to, kada jednom budu imenovani,
savezni suci ostaju na toj du nosti èitav ivot i èesto je obna aju za trajanja manda
ta vi e predsjednika, za predsjednika je korisno - a koristi i na oj demokraciji tak
oðer - pronaæi umjerene kandidate koji su sposobni pridobiti odreðenu razinu dvo
stranaèke podr ke. Malen je broj spomenutih Bushevih kandidata spadao u kategoriju
umjerenih"; prije bi se reklo da su iskazivali neprijateljski stav prema graðans
kim pravima, privatnosti i nadzoru izvr ne vlasti, èime su ispali veæi desnièari è
ak i od najtvrdokornijih republikanaca meðu sucima (jedan osobito iritantni kand
idat socijalno osiguranje i ostale programe New Deala nazvao je trijumfom na e vlas
tite socijalistièke revolucije").
Ipak, sjeæam se da sam morao prigu iti smijeh prvi put kada sam èuo termin nuklearn
a opcija". Èinilo se da savr eno oslikava gubitak perspektive koji je postao karak
teristièan za sudska imenovanja, sastavni dio manipuliranja koje je lijevo orije
ntiranim skupinama omoguæavalo da prikazuju oglasne spotove u kojima su se vrtje
li prizori iz filma Gospodin Smith ide u Washington s Jamesom Stewartom, bez ika
kva spomena o
80
BARACK OBAMA
tome da su Strom Thurmond i Jim Eastland igrali gospodina Smitha3 u stvarnome ivo
tu; besramno mitologiziranje koje je republikancima s juga omoguæilo da se popnu
za senatsku govornicu i sumorno raspredaju o neprikladnosti filibustera, bez na
znake priznanja da su upravo politièari iz njihovih dr ava - njihovi izravni polit
ièki preci - usavr ili to umijeæe u ime pakosnih motiva.
Malen je broj mojih kolega demokrata kojih se dojmila ta ironija. Kako se proces
sudskoga imenovanja zahuktavao, razgovarao sam s jednom prijateljicom i priznao
da me brinu neke strategije kojima smo pribjegavali kako bismo diskreditirali i
blokirali kandidate. Nisam sumnjao u tetu koju bi mogli izazvati neki od Bushevi
h kandidata; bio sam spreman podr ati filibuster za neke od tih sudaca, makar samo
kako bih Bijeloj kuæi ukazao na to da prilikom svojih sljedeæih odabira mora bi
ti umjerenija. Izbori na koncu ipak ne to znaèe, kazao sam svojoj prijateljici. Um
jesto oslanjanja na senatske procedure, postoji jedan naèin da se pobrinemo za t
o da suci odra avaju na e vrijednosti, a taj je da pobijedimo na izborima.
Moja je prijateljica naprasito zavrtjela glavom. Misli li uistinu da bi se republi
kanci imalo ustruèavali poslu iti se filibusterom da je situacija obrnuta?" upital
a me. Mislio sam da ne bi. No ipak sam sumnjao da bi na e pribjegavanje filibuster
u raspr ilo predod bu o demokratima kao o onima koji su uvijek defanzivni - percepci
ju kako smo se poslu ili sudovima i odvjetnicima i proceduralnim trikovima kako bi
smo izbjegli imperativ pridobivanja javnosti. Takva percepcija nije bila posve i
spravna: republikanci su èesto, ni ta rjeðe od demokrata, tra ili od sudova da odbac
e demokratske odluke (poput zakoná o financiranju kampanja) koje im nisu odgovar
ale. Meðutim, pitao sam se nisu li, zbog na ega oslanjanja na sudove kako bismo za t
itili ne samo na a prava veæ i na e vrijednosti, progresivne snage izgubile isuvi e vj
ere u demokraciju. Upravo kao to su konzervativci, tako se èinilo, izgubili svaki
pojam o tome da demokracija mora biti vi e od onoga na èemu ustraje veæina. Vrati
o sam se mislima unazad u jedno poslijepodne prije nekoliko godina kada sam se k
ao pripadnik legislature Illinoisa zalagao za amandman na republikanski prijedlo
g zakona o zabrani pobaèaja djelomiènim roðenjem, koji bi ukljuèivao iznimku kad
a je u pitanju zdravlje majke. Amandman nije prihvaæen na glasovanju po stranaèk
oj liniji. Poslije sam iza ao na hodnik s jednim od svojih republikanskih kolega.
Bez toga amandmana, rekao sam, zakon æe sudovi poni titi kao
3 S. Thurmond postavio je 1957. rekord u filibusteru govoreæi bez prestanka 24 s
ata i 18 minuta; J. Eastland takoðer je poznat po rekordnim filibusterima; Jeffe
rson Smith, glavni lik filma G. Smith ide u Washington, za veæinu je Amerikanaca
simbol filibustera, nap. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
81
protuustavan. Rekao mi je da nije bitno koji je amandman prilo en
- suci æe ionako provesti svoju volju.
Sve je to politika", rekao je na odlasku. A ovoga trenutka glasovi su na na oj stran
i."
Jesu li takva nadmetanja uopæe bitna? Mnogima se od nas rasprave oko senatske pr
ocedure, diobe vlasti, sudskih imenovanja i pravila tumaèenja Ustava èine priliè
no ezoteriène, udaljene od na ih svakida njih preokupacija - kao tek jo jedan primjer
stranaèkoga nadigravanja.
Zapravo, ona jesu bitna. Ne samo zato to proceduralna pravila na e vlade doprinose
odreðivanju rezultata - u vezi svega, od toga mo e li vlada zakonski regulirati za
gaðivanje do toga smije li vlada prislu kivati va telefon - nego i zbog toga jer on
a odreðuju na u demokraciju u jednakoj mjeri kao i izbori. Na sustav samouprave zam
r en je posao; putem toga sustava i tujuæi taj sustav, oblikujemo vrijednosti i zaj
ednièke obveze. Pristran sam, razumije se. Tijekom razdoblja od deset godina, pr
ije dolaska u Washington, pouèavao sam ustavno pravo na Sveuèili tu u Chicagu. Obo a
vao sam predavaonicu Pravnoga fakulteta: njezin minimalizam, napetost stajanja n
a poèetku svakoga predavanja samo uz ploèu i kredu, ispred studenata koji me odm
jeravaju, neki od njih usredotoèeni i bistri, ostali demonstrativno dokoni. Tenz
iju je razbilo moje prvo pitanje - O èemu je rijeè u ovome sluèaju?" - i nesigurn
o podizanje ruku, prvi odgovori te moje odbijanje svih argumenata, sve dok polak
o rijeèi nisu bile svedene na bit, i ono to se prije svega nekoliko minuta doimal
o nezanimljivim i be ivotnim, odjednom je o ivjelo, a oèi mojih studenata ivnule, tek
st za njih vi e nije bio tek dio pro losti nego se takoðer ticao i njihove sada njosti
i buduænosti.
Ponekad sam imao dojam kako se moj rad bitno ne razlikuje od rada profesora teol
ogije koji su pouèavali s druge strane kampusa - jer sam, a to je, pretpostavlja
m, moralo vrijediti i za one koji pouèavaju Bibliju, otkrio kako moji studenti è
esto misle da poznaju Ustav, a da ga zapravo nisu proèitali. Bili su navikli slu i
ti se frazama koje su negdje èuli te su se njima koristili kako bi potkrijepili
svoje izravne argumente, odnosno ignorirali one odlomke za koje im se èinilo da
nisu u skladu s njihovim gledi tima.
No, ono to sam najvi e cijenio pouèavajuæi ustavno pravo, a elio sam da to i moji st
udenti takoðer cijene, bila je razumljivost relevantnih dokumenata i nakon dvjes
to godina. Svojim sam studentima mo da poslu io kao vodiè, ali nije im bio potreban
posrednik, jer, za razliku od Prve poslanice Timoteju ili Evanðelja po Luki, tem
eljni dokumenti
- Deklaracija o nezavisnosti, Federalistièki spisi i Ustav - predoèeni su kao lj
udsko djelo. Na raspolaganju nam je zapis o nakanama Oèeva utemeljitelja, govori
o bih svojim studentima, o njihovim raspravama i
82
BARACK OBAMA
njihovim dvorskim intrigama. Ako i ne mo emo uvijek naslutiti to su osjeæali, mo emo
se barem u mislima vratiti u ono vrijeme i steæi nekakav dojam o temeljnim ideal
ima koji su te ljude motivirali.
Kako bismo onda trebali tumaèiti na Ustav i to on kazuje o aktualnim prijeporima o
ko sudova? Za poèetak, pa ljivo èitanje na ih temeljnih dokumenata podsjeæa nas upra
vo na to do koje su mjere oni zaslu ni za oblikovanje svih na ih stavova. Uzmimo za
primjer zamisao o neotuðivim pravima. Vi e od dvjesto godina nakon to je napisana D
eklaracija o nezavisnosti i ratificirana Povelja prava, nastavljamo raspravljati
o znaèenju opravdanog" pretresa, ili o tome brani li Drugi amandman svako reguli
ranje no enja oru ja, ili o tome treba li oskvrnuæe zastave smatrati izra avanjem. Deb
atiramo o tome jesu li Ustavom obuhvaæena temeljna opæa prava kao to je pravo na
brak ili na tjelesni integritet, na implicitan, ako ne i na ekspliciran naèin, t
e tièu li se ta prava osobnih odluka kada je rijeè o pobaèaju, palijativnoj skrb
i ili homoseksualnim partnerima.
Ipak, unatoè svim neslaganjima, te ko da bismo u dana njoj Americi mogli pronaæi kon
zervativca ili liberala, bilo republikanca ili demokrata, akademika ili prosjeèn
o obrazovanu osobu, koji nisu suglasni s temeljnim skupom osobnih sloboda koji s
u ustanovili Utemeljitelji i koji su dio na ega Ustava i na ega opæeg prava: prava d
a iznosimo svoje stavove; prava na vjeroispovijest koja i kakva nam odgovara; pr
avo na mirno okupljanje u svrhu upuæivanja peticija na oj vladi; prava na posjedov
anje, kupovanje i prodaju imovine te prava na odgovarajuæu naknadu u sluèaju nje
zina oduzimanja; prava na to da ne budemo izlo eni bespotrebnim pretresima i zaplj
enama; prava na to da se nikoga ne li ava slobode bez odgovarajuæega sudskog postu
pka; prava na pravedno i brzo suðenje te prava na dono enje vlastitih odluka, uz m
inimalna ogranièenja, o obiteljskome ivotu i naèinu na koji podi emo djecu. Ta prav
a smatramo univerzalnima, smatramo ih kodifikacijom znaèenja slobode koja ograni
èavaju sve razine vlasti i koja su primjenjiva na sve ljude u okvirima na e politi
èke zajednice. Nadalje, mi priznajemo da sama zamisao o tim univerzalnim pravima
podrazumijeva da je svaki pojedinac jednako vrijedan. U tom smislu, gdje god se
nalazili u politièkome spektru, svih nas obvezuje nauk Utemeljitelja.
Jasno nam je takoðer i kako jedna deklaracija ne predstavlja vladu; vjera nije d
ostatna. Utemeljitelji su shvaæali da u zamisli o individualnoj slobodi ima zame
taka anarhije, opojne pogibelji u zamisli o jednakosti, jer ako su svi uistinu s
lobodni, bez ogranièenja koje za sobom povlaèe roðenje, dru tveni status ili nasli
jeðeni dru tveni poredak - ako moja predod ba o vjeri nije niti bolja niti lo ija od t
voje, a moje predod be o istini, dobroti i ljepoti jednako istinite, dobre i lijep
e kao i tvoje - kako onda uopæe mo emo oèekivati da æemo formirati dru tvo koje se s
la e?
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA. O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
83
Prosvjetiteljski mislioci poput Hobbsa i Lockea tvrdili su da æe slobodni ljudi
formirati vlade ugovorom kako bi osigurali da sloboda jedne osobe ne postane tir
anijom nad drugom; da æe rtvovati individualne slobode ne bi li to bolje za titili s
voju slobodu. Razraðujuæi taj koncept, politièki teoretièari koji su pisali prij
e Amerièke revolucije zakljuèili su kako bi samo demokracija mogla udovoljiti po
trebi i za slobodom i za poretkom - oblik vladanja u kojemu oni kojima se vlada
daju svoj pristanak, a zakoni koji ogranièavaju slobodu jednaki su za sve, predv
idljivi i transparenti te se u jednakoj mjeri odnose na one koji vladaju i one k
ojima se vlada.
Utemeljitelji su bili zadubljeni u te teorije, meðutim, ipak su se suoèili s obe
shrabrujuæom èinjenicom: u dotada njoj svjetskoj povijesti rijetki su bili primjer
i funkcionalnih demokracija i ni jedna od njih nije nadma ila gradove-dr ave u staro
j Grèkoj. Za zemlju s trinaest dr ava koje se prostiru preko golema podruèja i raz
nolikom populacijom od tri ili èetiri milijuna, atenski model demokracije nije d
olazio u obzir, a izravna demokracija prisutna u gradovima Nove Engleske bila bi
neizvediva. Republikanski oblik vladanja, u kojemu narod bira predstavnike, vi e
je obeæavao, no èak i najoptimistièniji republikanci pretpostavili su da bi taka
v sustav mogao funkcionirati jedino u geografski kompaktnoj i homogenoj politièk
oj zajednici - zajednici u kojoj zajednièka kultura, zajednièka vjera i dobro us
aðen skup graðanskih vrlina kod svakoga graðanina ogranièava sukobe i razdor.
Rje enje koje su Utemeljitelji izna li, nakon gorljivih debata i mnogih skica, bilo
je, pokazalo se, njihov jedinstven doprinos svijetu. Glavne crte Madisonove usta
vne arhitekture toliko su opæepoznate da ih znaju izre-citirati èak i kolarci: ne
samo one koje se odnose na vladavinu prava i predstavnièku vladu, ne samo one k
oje se tièu Povelje prava nego i one koje se odnose na podjelu nacionalne vlade
na tri ravnopravna ogranka, na dvodomni Kongres i na koncept federalizma kojim s
u vlade saveznih dr ava saèuvale svoje ovlasti, sve je to osmi ljeno kako bi raspr ilo
vlast, nad-ziralo frakcije, uravnote ilo interese i sprijeèilo tiraniju maloga il
i velikoga broja ljudi. Nadalje, na a je povijest opravdala jednu od sredi njih spoz
naja Utemeljitelja: onu da republikanska samovlada mo e zapravo bolje funkcionirat
i u velikome i raznolikome dru tvu, u kojemu, prema Hamiltonovim rijeèima, glo enje s
tranaka" i razlièitost mi ljenja mo e promicati promi ljanje i oprez". Kao i u sluèaju
na ega tumaèenja Deklaracije o neovisnosti, debatiramo o detaljima izrade Ustava;
mo da æemo prigovoriti zloporabi pro irenih ovlasti od strane Kongresa glede klauzul
e o trgovini na tetu saveznih dr ava, ili eroziji ovlasti Kongresa da proglasi rat.
No, imamo povjerenja u temeljnu ispravnost nacrta koje su naèinili Utemeljitelj
i te u demokratsku graðevinu koja je na njima sazdana. Bilo da pripadamo kon-zer
vativcima ili liberalima, svi smo pobornici ustavnosti.
84
BARACK OBAMA
Stoga, ako svi vjerujemo u slobodu pojedinca i svi vjerujemo u demokratska pravi
la, koji je onda stvarni uzrok aktualnoga prijepora izmeðu konzervativaca i libe
rala? Ako smo iskreni prema sebi samima, tada æemo priznati da se velik dio vrem
ena prepiremo oko rezultata - konkretnih odluka koje sudovi i zakonodavstvo dono
se u svezi znaèajnih i slo enih pitanja koja utjeèu na na e ivote. Bismo li trebali n
astavnicima dopustiti da na u djecu predvode u molitvi i ostaviti otvorenom moguæn
ost da su manjinske vjeroispovijesti jednoga dijela djece zanemarene? Ili bismo
trebali zabraniti takve molitve i prisiliti roditelje-vjernike da svoju djecu pr
epuste svjetovnosti osam sati na dan? Postupaju li sveuèili ta pravedno kada pri p
opunjavanju odreðenoga broja mjesta na medicinskim fakultetima uzimaju u obzir n
ekada nju rasnu diskriminaciju i iskljuèivanje? Ili pravednost nala e da sveuèili ta t
retiraju svakog kandidata ne mareæi za boju njegove ko e? U veæini sluèajeva, ako
nam odreðeno proceduralno pravilo - pravo na filibuster ili, recimo, pristup Vrh
ovnoga suda tumaèenju Ustava - pomogne da dobijemo spor i dovede do eljenoga rezu
ltata, tada ga smatramo dobrim pravilom, barem u tom trenutku. Ako nam ne pomogn
e da uspijemo, tada s njime i nismo toliko odu evljeni,
U tome je smislu moj kolega u legislaturi Illinoisa imao pravo kazav i da dana nje r
asprave oko Ustava nije moguæe odvojiti od politike. No u na im aktualnim debatama
o Ustavu i odgovarajuæoj ulozi sudova u pitanju je puno vi e od rezultata. Raspra
vljamo takoðer i o tome na koji naèin raspravljati - o sredstvima koja nam omogu
æavaju da u velikoj, buènoj demokraciji na e nesuglasice rije imo na miran naèin. eli
mo provesti svoju volju, ali veæina nas takoðer je svjesna potrebe za dosljed-no æ
u, predvidljivo æu i suvislo æu. elimo da pravila koja upravljaju na om demokracijom bu
du pravedna.
Stoga, kada god upadnemo u trvenje oko pobaèaja ili paljenja zastave, pozivamo s
e na vi i autoritet - Oce utemeljitelje i one koji su ratificirali Ustav - kako bi
nas bolje usmjerio. Neki, poput suca Vrhovnoga suda Scalie, zakljuèuju da je po
trebno iæi za izvornim tumaèenjem te ako se striktno pridr avamo toga pravila, tad
a se demokracija po tuje.
Drugi, poput suca Vrhovnoga suda Breyera, ne dovode u pitanje va nost izvornoga zn
aèenja ustavnih odredbi. Meðutim, oni izrièito tvrde da izvorno tumaèenje nije m
oguæe primijeniti na sve - da jedino u sluèaju uistinu slo enih, te kih sluèajeva, u
istinu te kih rasprava trebamo povesti raèuna o kontekstu, povijesti i praktiènim
posljedicama presude. Prema tom viðenju, Oci utemeljitelji i oni koji su ratific
irali Ustav, ukazali su nam na to kako valja razmi ljati, ali nisu vi e ovdje da bi
nam kazali to treba misliti. Prepu teni smo sami sebi i na raspolaganju su nam jedi
no vlastiti razum i rasuðivanje.
Tko je od njih dvojice u pravu? Nisam nesklon stajali tu suca Scalie; najzad, u mn
ogim sluèajevima jezik Ustava savr eno je jasan i moguæe ga
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
85
je striktno primijeniti. Ne moramo tumaèiti koliko èesto valja raspisivati izbor
e, naprimjer, ili koje dobi mora biti predsjednik, i suci bi se, kada god je to
moguæe, u to veæoj mjeri trebali pridr avati jasnoga znaèenja teksta.
Nadalje, razumljivo mi je striktno dr anje Oèeva utemeljitelja od strane konstrukc
ionista; i sam se Èesto pitam je su li Oci sami u ono doba uviðali razmjere svoj
ega postignuæa. Nije se radilo o tome da su naprosto tek osmislili Ustav u razdo
blju nakon revolucije; napisali su Federalistièke spise kako bi potkrijepili nje
govu ratifikaciju te ga dopunili Poveljom prava - sve to u razmaku od tek nekoli
ko godina. Kada èitamo te dokumente, oni se doimaju toliko ispravnima da je lako
povjerovati kako su oni rezultat prirodnoga zakona, ako ne i bo anskoga nadahnuæa
. Stoga cijenim isku enje suca Scalie i ostalih da zakljuèe kako bi na u demokraciju
trebalo tretirati kao ne to unaprijed utvrðeno i nepromjenjivo; fundamentalistièk
o uvjerenje da se izvornoga tumaèenja Ustava treba pridr avati bez sumnji ili odst
upanja te, budemo li i nadalje vjerni pravilima koja su odredili Oci, onako kako
su nakanili, tada æemo biti nagraðeni i sve æe biti u redu.
Naposljetku bih se ipak morao slo iti s gledi tem suca Brevera i njegovim tumaèenjem
Ustava - da to nije statièan, nego ivuæi dokument te da ga valja i èitavati u kont
ekstu svijeta koji se neprestano mijenja.
Kako bi i moglo biti drugaèije? Tekst Ustava samo nam naèelno kazuje da neæemo b
iti podvrgnuti neopravdanim vladinim pretresima. On nam ne mo e poruèiti ni ta o spe
cifiènim stajali tima Utemeljitelja
0 opravdanosti operacije raèunalnoga rudarenja podataka Agencije za nacionalnu s
igurnost. Ustavni nam tekstovi govore da slobodu govora valja za tititi, ali nam n
e kazuju to takva sloboda predstavlja u kontekstu interneta.
Nadalje, iako je velik dio ustavnih propisa jasan i moguæe ga je striktno primij
eniti, na e tumaèenje mnogih od najva nijih odredbi - kao to su klauzula o zakonitost
i postupanja i klauzula o jednakoj za titi - u velikoj se mjeri promijenilo tijeko
m vremena. Izvorno tumaèenje Èetrnaestog amandmana, naprimjer, svakako bi toleri
ralo spolnu diskriminaciju, a mo da bi èak dopustilo i rasnu segregaciju - tumaèen
je je to jednakosti za kakvo nitko od nas ne bi po elio da ponovo za ivi.
Na koncu svatko tko eli razrije iti na a moderna neslaganja oko Ustava striktnim tuma
èenjem nailazi na jo jedan problem: Utemeljitelji
1 oni koji su ratificirali Ustav i sami su se sporili, gorljivo i temeljito oko
znaèenja njihova remek-djela. Prije no to se tinta na ustavnome pergamentu osu ila,
izbile su prepirke, ne samo oko manje bitnih odredaba nego i oko temeljnih naèe
la, ne samo meðu perifernim osobama nego i meðu voðama revolucije. Sporili su se
oko toga s koliko moæi bi nacionalna vlada trebala raspolagati - pri regulaciji
gospodarstva, izmjenama
86
BARACK OBAMA
dr avnih zakona, formiranju stajaæe vojske ili preuzimanja duga. Sporili su se oko
uloge predsjednika u zakljuèivanju sporazuma sa stranim silama te oko uloge Vrh
ovnoga suda u utvrðivanju zakona. Sporili su se oko znaèenja temeljnih prava pop
ut slobode govora i slobode okupljanja, a u nekoliko navrata, kada se tada krhka
dr ava suoèila s prijetnjom, nisu oklijevali zanemariti sva ta prava. S obzirom n
a ono to nam je poznato
0 tim trvenjima, uz sva promjenjiva savezni tva, a ponekad i zakulisne taktike, ne
realno je oèekivati da bi neki od dana njih sudaca, dvjesto godina poslije, mogao
nekako razabrati izvornu nakanu Utemeljitelja ili tvoraca Ustava.
Neki povjesnièari i pravni teoretièari oti li su korak dalje u argumentima protiv
striktnoga tumaèenja. Zakljuèili su kako je nastanak samog Ustava bio velikim di
jelom sretna sluèajnost, da je to dokument koji je sastavljen kao rezultat moæi
i strasti; da se ne trebamo nadati da æemo ikada razabrati izvorne nakane" Utemel
jitelja, buduæi da nakane Jeffersona nisu nikada bile jednake nakanama Hamiltona
, a Hamiltonove nakane uvelike su se razlikovale od Adamsovih; zato to su pravila"
Ustava ovisila o vremenu i ambicijama ljudi koji su ih osmislili, na a æe interpr
etacija tih pravila takoðer nu no ovisiti o toj istoj sluèajnosti, istom grubom na
dmetanju, istim imperativima - umotanima u otmjeno fraziranje - onih frakcija ko
je æe na koncu odnijeti prevagu. Upravo kao to mi je jasna komocija koju nude str
iktni interpreti, isto tako uviðam odreðenu privlaènost koju nudi ru enje mita, pr
imamljivost uvjerenja da nas tekst Ustava pretjerano ne ogranièava, tako da smo
slobodni zagovarati na e vlastite vrijednosti neometani odano æu krutim tradicijama
daleke pro losti. To je sloboda relativista, kr itelja pravila, tinejd era koji je otk
rio da su njegovi roditelji nesavr eni i koji se nauèio vladati prema drugaèijem n
aèelu - slobodi otpadnika.
Meðutim, u konaènici, takvo me otpadni tvo takoðer ne zadovoljava. Vjerojatno sam
previ e pro et mitom o utemeljenju dr ave da bih ga posve odbacio. Mo da mi je, poput on
ih koji su nijekali Darwina u korist inteligentnog dizajna, dra a predod ba o vrhuna
ravnome kormilaru. Na kraju, pitanje koje sebi neprestance postavljam jest to ka
ko je moguæe da je na a vlastita republika ne samo opstala nego poslu ila
1 kao okvirni model za tako velik broj dru tava na planetu ako na Ustav poèiva samo
na moæi, a ne i naèelima, ako ga samo po potrebi prekrajamo?
Odgovor koji prihvaæam - koji nipo to nisam sam smislio - iziskuje izvrtanje metaf
ora, u smislu da demokracija nije kuæa koju valja izgraditi, nego razgovor koji
treba voditi. U skladu s takvim shvaæanjem, genijalnost Madisonova koncepta nije
sadr ana u tome da nam ponudi gotov nacrt za djelovanje, onako kako crtaè prikazu
je konstrukciju zgrade. On nam nudi okvir i pravila, meðutim revno pridr avanje ti
h pravila neæe
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
87
zajamèiti pravedno dru tvo ili usugla avanje oko toga to je ispravno. Neæe nam ukazat
i na to je li pobaèaj dobar ili lo , na to kakvu odluku ena treba donijeti ili kakv
u zakonsku odredbu valja provesti. Neæe nam ukazati niti na to je li bolje da se
djeca mole u kolama nego da se uopæe ne mole.
Ustav nam pru a okvir za raspravu o na oj buduænosti. Sve u njegovu pomno razraðenom
e mehanizmu - dioba vlasti, uzajamna kontrola triju oblika vlasti, federalistièk
a naèela i Povelja prava - osmi ljeno je kako bi nas primoralo na konverzaciju, na
razboritu demokraciju" u kojoj bi svi graðani trebali sudjelovati u procesu pros
uðivanja vlastitih zamisli u odnosu na vanjsku realnost, uvjeravajuæi druge u is
pravnost svojega gledi ta i gradeæi promjenljive konsenzusne saveze. Zbog toga to j
e moæ u na oj vladi tako raspr ena, postupak dono enja zakona u Americi prisiljava nas
da razmotrimo moguænost kako nismo uvijek u pravu i ponekad promijenimo mi ljenje
; izaziva nas da neprestance ispitujemo svoje motive i ukazuje na to da su na e in
dividualne i kolektivne prosudbe istovremeno i legitimne i podlo ne pogre kama.
Povijesni zapisi podupiru takvo stajali te. Napokon, jedan je poriv bio zajednièki
svim Utemeljiteljima, a to je odbacivanje svih oblika apsolutne vlasti, bilo da
se radilo o kralju, teokratu, generalu, oligarhu, diktatoru, veæini ili bilo ko
me drugome tko tvrdi da donosi odluke u na e ime. George Washington je zbog toga p
oriva odbio do ivotno predsjedni tvo te je oti ao s du nosti nakon dva mandata. Taj je p
oriv takoðer zaslu an za to to su propali Hamiltonovi planovi da stane na èelo Nove
vojske, a Adamsova reputacija patila je nakon dono enja Zakona o strancima i ugro a
vanju sigurnosti dr ave, jer je bio zanemario taj poriv. Jefferson, a ne neki libe
ralni sudac u ezdesetim godinama pro loga stoljeæa, bio je taj koji je predlo io odva
janje crkve od dr ave - ako smo odluèili zanemariti Jeffersonov savjet da svake dv
ije do tri generacije valja pokrenuti revoluciju, to je stoga to se Ustav pokazao
dostatnim vidom za tite protiv tiranije.
Apsolutna moæ nije jedino to su Utemeljitelji nastojali sprijeèiti. U strukturu U
stava, u samu zamisao o ureðenoj slobodi, implicitno je utkano odbijanje apsolut
ne istine, neslaganje s nepogre ivo æu bilo koje ideje, teologije ili ,,-izma", svak
e tiranije konzistentnosti koja bi buduæe generacija mogla ogranièiti samo na je
dan, nepromjenjivi kurs, ili i veæine i manjine navesti na zvjerstva Inkvizicije
, pogroma, gulaga ili d ihada. Utemeljitelji su vjerojatno vjerovali u Boga, ali u
 skladu s duhom Prosvjetiteljstva, takoðer su vjerovali u um i osjeæaje koje im
je Bog podario. Bili su sumnjièavi spram apstrakcije i voljeli su postavljati pi
tanja, i to je razlog za to u na oj ranoj povijesti teorija uvijek daje prednost èin
jenici i nu nosti. Jefferson je potpomogao konsolidirati moæ nacionalne vlade prem
da je istovremeno tvrdio kako ne odobrava takvu
88
BARACK OBAMA
moæ. Adamsov ideal politike utemeljene iskljuèivo na interesu javnosti - politik
e bez politike - pokazao se kao suvi an onoga trena kada je Washington oti ao s du nos
ti. Mo da je vizija Utemeljitelja ta koja nas nadahnjuje, no za opstanak Ustava za
slu ni su njihov realizam, njihova praktiènost, fleksibilnost i znati elja.
Priznajem da se iz ovakve interpretacije Ustava i na ega demokratskog procesa i èita
va izvjesna temeljna poniznost. Njome se promièu kompromis, skromnost i nezaslu en
i uspjeh kako bi se opravdale uzajamne usluge, nagodbe, koristoljublje, politièk
e investicije, nepokretnost i neuèinkovitost - sve ono pravljenje kobasica4 koje
nitko ne eli vidjeti i koje su uvodnièari tijekom na e povijesti oznaèili kao pokv
areno. Ipak, èini mi se da grije imo kada pretpostavljamo da demokratsko promi ljanj
e iziskuje napu tanje na ih najvi ih ideala ili predanost opæemu dobru. Najzad, Ustav
nam ne jamèi slobodu govora zato da bismo vikali jedni na druge to je glasnije mo
guæe, ne eleæi èuti to drugi eventualno ele kazati (iako imamo pravo na to). Ona na
m takoðer nudi moguænost istinskoga tr i ta ideja, takvoga na kojemu glo enje stranaka"
radi u korist promi ljanja i opreza"; tr i ta na kojemu, putem debate i natjecanja, mo e
mo pro iriti na e perspektive, promijeniti mi ljenje i na koncu postiæi dogovore koji
su po teni i pravedni.
Ustavni sustav uzajamne kontrole moæi triju oblika vlasti, diobe vlasti i federa
lizma mogao bi èesto rezultirati skupinama sa specifiènim interesima koje love u
mutnom i meðusobno se sukobljavaju, ali i ne mora. Takvo raspr ivanje vlasti mo e t
e skupine takoðer natjerati da povedu raèuna i o drugim interesima, a s vremenom
bi moglo èak i promijeniti naèin na koji te skupine do ivljavaju vlastite interes
e.
Odbijanje apsolutizma, implicitno utkano u strukturu na ega Ustava, ponekad mo e dov
esti do toga da se na a politika doima neprincipijelnom. No, ono je tijekom veæega
dijela na e povijesti poticalo sam proces prikupljanja informacija, analize te ra
sprave koji nam omoguæavaju da donosimo bolje, ako ne savr ene, odluke ne samo u s
vezi sredstava za postizanje na ih ciljeva, nego i u svezi ciljeva samih. Bili za
ili protiv pozitivne diskriminacije, za ili protiv molitve u kolama, moramo testi
rati na e ideale, vizije i vrijednosti u odnosu na realnosti svakodnevna ivota, tak
o da one s vremenom budu pobolj ane, odbaèene ili odmijenjene novim idealima, jasn
ijim vizijama, veæim vrijednostima. Radi se zapravo o procesu koji je, prema Mad
isonu, doveo do samog Ustava, kroz konvenciju prema kojoj se svaki èovjek osjeæa
du nim èvrsto se pridr avati svojih sta-
4 stara izreka u politici ka e da je kreiranje zakona nalik pravljenju kobasica -
mo da æe vam se svidjeti konaèni proizvod, ali nipo to ne elite znati od kakvih je sv
e gadosti naèinjen, nap. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
89
vova samo ako je posve siguran u njihovu ispravnost i istinitost te je otvoren z
a snagu argumenata."
Ukratko, Ustav predviða plan s pomoæu kojega spajamo strast s razumom, a ideal s
lobode pojedinca sa zahtjevima zajednice. Ono to zadivljuje jest da to funkcionir
a. Od ranih dana Unije, preko gospodarskih kriza i svjetskih ratova, kroz vi estru
ke preobrazbe gospodarstva te ekspanziju na zapad, na a je demokracija opstala i n
apredovala. Bila je, naravno, na ku nji, u razdobljima rata i straha, i bit æe nes
umnjivo ponovo na ku nji u buduænosti.
No, samo je jednom konverzacija posve zakazala zbog teme o kojoj su Utemeljitelj
i odbijali razgovarati.
Deklaracija o neovisnosti mo da je predstavljala, prema rijeèima povjesnièara Jose
pha Ellisa, jedan transformativni trenutak u svjetskoj povijesti, kada su svi zak
oni i odnosi meðu ljudima koji su ovisili o prinudi bili zauvijek pometeni". Með
utim, taj duh slobode nije, u svijesti Utemeljitelja, obuhvaæao robove koji su r
adili u njihovim poljima, spremali im krevete i èuvali djecu.
Delikatni ustavni mehanizam jamèio je prava graðanima, tim uva enim pripadnicima a
merièke politièke zajednice. Meðutim, on nije osigurao za titu onima izvan ustavno
ga kruga - amerièkim Indijancima Èiji su se sporazumi pokazali neva eæima na sudov
ima osvajaèa, ili crncu Dredu Scottu, koji je na Vrhovni sud u etao kao slobodan è
ovjek, a iz njega iza ao kao rob.
Demokratsko promi ljanje mo da je bilo dostatno za pro irenje prava glasa na bijelce b
ez imovine i poslije ene; razum, rasprave i amerièki pragmatizam mo da su olak ali ra
stuæe gospodarske nedaæe jedne velike nacije i pridonijeli smanjenju vjerskih i
klasnih tenzija koje su muèile druge nacije. No, prosuðivanje samo po sebi nije
moglo osloboditi robove ili isprati iskonski grijeh Amerike. Robovske lance na k
oncu æe ipak presjeæi maè.
Sto to govori o na oj demokraciji? Prisutan je takoðer stav prema kojemu su Oci ut
emeljitelji bili tek licemjeri, a Ustav naprosto izdaja velikih ideala iznesenih
u Deklaraciji o neovisnosti; koji je suglasan s ranim abolicionistima u tome da
je Veliki kompromis izmeðu Sjevera i Juga bio pakt s vragom. Ostali, koji zastu
paju opreznije, opæeprihvaæeno mi ljenje, inzistiraju na tome da je èitav ustavni
kompromis glede pitanja ropstva - izostavljanje abolicionistièkih stavova iz ori
ginalnoga nacrta Deklaracije o neovisnosti, Tropetinska klauzula, klauzula o odb
jeglim robovima i klauzula o uvozu, samo nametnuto pravilo o zakljuèenju debate
koji je dvadeset èetvrti saziv Kongresa primijenio na sve debate koje su se vodi
le o pitanju ropstva, sama struktura federalizma i Senata - bio je neophodan, pr
emda ne najsretniji uvjet za formiranje Unije.
90
BARACK OBAMA
Oci utemeljitelji su na tih naèin i li za time da samo odgode ono za to su bili sig
urni da æe biti konaèno ukinuæe ropstva; da taj jedan jedini grijeh ne smije uma
njiti genijalan duh Ustava, koji je osigurao prostor za ponovno organiziranje ab
olicionista i nastavak debate, te, po zavr etku graðanskoga rata, pru io okvir za us
vajanje Trinaestog, Èetrnaestog i Petnaestog amandmana i konaèno dovr enje Ustava.
Kako bih ja, Amerikanac afrièke krvi, mogao odabrati kojoj se strani prikloniti
u takvome sporu? Odvi e volim Ameriku, previ e sam anga iran oko onoga to je ona postal
a, njezinu ljepotu, èak i njezine nakaradnosti, da bih bio u potpunosti fokusira
n iskljuèivo na okolnosti njezina nastanka. Meðutim, ne mogu niti prijeæi preko
razmjera poèinjene nepravde, niti zanemariti duhove pro lih generacija, niti ignor
irati otvorenu ranu, koja jo uvijek muèi ovu zemlju.
Najvi e to mogu uèiniti, suoèen s na om povije æu, jest to da se prisjetim kako ona nij
e uvijek slijedila pragmatizam, glas razuma ili prinudu kompromisa, koji su stvo
rili uvjete za na u slobodu. Krute èinjenice podsjeæaju me da su postojani idealis
ti poput Williama Lloyda Garrisona bili ti koji su prvi pozvali na praviènost; d
a su robovi i biv i robovi, mu karci poput Denmarka Veseya i Fredericka Douglassa i e
ne poput Harriet Tubman, bili ti koji su uvidjeli da vlast neæe ni ta ustupiti bez
borbe. Naivna predviðanja Johna Browna, njegova spremnost da u ime svojih vizij
a prolije i krv kako ne bi sve ostalo tek na rijeèima, doprinijela su rje avanju p
roblema nacije koja je bila napola slobodna, a napola porobljena. Te me èinjenic
e podsjeæaju takoðer na to da promi ljanje i ustavni poredak ponekad mogu biti luk
suz moænika te da su ekscentrici, fanatici, proroci, agitatori i nerazumnici - d
rugim rijeèima apsolutisti
- ponekad bili ti koji su se borili za novi poredak. Imajuæi to u vidu, ne mogu
naprasno otpisati one koji i danas iskazuju slièno uvjerenje
- aktivista, protivnika pobaèaja koji demonstrira ispred gradske vijeænice dok o
dr avam skup, ili aktivista za prava ivotinja koji provaljuje u laboratorij - bez o
bzira na to koliko se ne sla em s njihovim gledi tima. Zakinut sam èak i za izvjesno
st neizvjesnosti - jer ponekad su apsolutne istine uistinu apsolutne.
Preostaje mi dakle Lincoln, koji je bolje od ikoga prije ili nakon njega razumio
i deliberativnu funkciju na e demokracije i ogranièenja takva promi ljanja. Pamtimo
ga zbog njegove odluènosti i èvrstine njegovih uvjerenja - njegova nepopustljiv
a opiranja ropstvu i njegove rezolutnosti da podijeljena kuæa ne mo e stajati. No,
on se za svojega predsjednikovanja rukovodio praktièno æu kakva bi nas danas ojad
ila, praktiÈno æu koja ga je navela da isku ava razne pogodbe s Jugom ne bi li oèuva
o Uniju bez ratovanja; da imenuje i odbacuje jednoga generala za drugim, strateg
iju za strategijom, nakon izbijanja rata; da raste e Ustav do
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
91
krajnjih granica kako bi rat uspje no priveo kraju. Sklon sam vjerovati da Lincoln
takvo djelovanje nikada nije smatrao napu tanjem uvjerenja radi koristi. Prije æe
biti da je za njega predstavljalo osobno ustrajanje na ravnote i izmeðu dvije pro
turjeène ideje - tome da moramo razgovarati i posezati za uzajamnim dogovorima,
upravo stoga to smo nesavr eni i ne mo emo nikada djelovati posve uvjereni u to da je
Bog na na oj strani; pa ipak, ponekad smo prisiljeni djelovati tome unatoè, kao d
a smo u to sigurni, dok nas od pogre aka pritom titi tek providnost.
Takva samosvjesnost i poniznost navodile su Lincolna da svoja naèela promièe kro
z okvir na e demokracije, putem govora i debata, putem razboritih argumenata koji
bi mogli apelirati na bolje aspekte na e naravi. Zbog iste je te poniznosti odolio
isku enju da, nakon to je razgovor izmeðu Sjevera i Juga zamro i rat postao neizbj
e an, demonizira oèeve i sinove koji su se borili na drugoj strani, ili da umanjuj
e u ase rata, bez obzira na to koliko ga je mo da smatrao opravdanim. Krv na ih robova
podsjeæa nas na to da na pragmatizam ponekad mo e predstavljati moralnu kukav tinu.
Lincoln i svi oni koji su izginuli kod Gettvsburga podsjeæaju nas na to da vlast
itoj apsolutnoj istini mo emo te iti jedino ako prihvatimo moguænost plaæanja straho
vite cijene.
Ovakva kasnonoæna promi ljanja pokazala su se suvi nima glede moje skora nje odluke o
kandidatima Georga W. Busha za savezni prizivni sud. Na kraju je kriza u Senatu
prevladana, ili barem odgoðena: sedam demokratskih senatora slo ilo se kako neæe o
pstruirati trojicu od pet kontroverznih Bushevih kandidata i obvezalo se da æe f
ilibuster ubuduæe rezervirati za izvanrednije okolnosti". Zauzvrat, sedam je repu
blikanaca pristalo glasovati protiv nuklearne opcije" koja bi trajno eliminirala
filibuster - opet uz upozorenje da je moguæe da se predomisle u sluèaju izvanredn
ih okolnosti". Sto bi to toèno izvanredne okolnosti" trebale biti, nitko nije zna
o reæi, a i demokrati i republikanci, spremni na sukobljavanje, ogorèeno su prig
ovarali onome to su percipirali kao kapitulaciju svoje strane.
Nisam pristao biti èlanom onoga to su nazvali Bandom èetrnaesto-rice5; s obzirom
na profil nekih od predlo enih sudaca, te ko je bilo prosuditi koji bi sudaèki kandi
dat mogao biti toliko gori od ostalih da bi predstavljao izvanrednu okolnost" koj
a bi iziskivala filibuster. No ipak, ne mogu osuðivati svoje kolege zbog njihovi
h nastojanja. Demokrati koji su u tome sudjelovali donijeli su praktiènu odluku
- bez dogovora, nuklearna opcija" vjerojatno bi pro la.
5 dvostranaèka skupina senatora u 109. sazivu Kongresa koja je postigla kompromi
s kako bi se izbjegla tzv. nuklearna opcija nad organiziranim kori tenjem filibust
era od strane senatskih demokrata, nap. prev.
92
BARACK OBAMA
Nitko nije bio tako odu evljen ovim razvojem dogaðaja kao senator Byrd. Onoga dana
kada je dogovor najavljen, hodao je trijumfalno hodnicima Capitola s republikan
cem Johnom Warnerom iz Virginije, dok su mlaði èlanovi Bande èetrnaestorice slij
edili stare lavove. Mi smo oèuvali Republiku!" obznanio je senator Byrd skupini i
zvjestitelja, a ja sam se u sebi nasmijao kada sam se prisjetio posjeta koji smo
napokon bili uspjeli dogovoriti prije nekoliko mjeseci.
Bilo je to u skrovi tu senatora Byrda na prvome katu Capitola, uguranome izmeðu ni
za malenih, prekrasno obojenih soba, u kojima su se nekada redovito sastajali se
natski odbori. Njegova me tajnica odvela u njegov privatni ured, koji je bio pre
pun knjiga i neèega to je nalikovalo starim rukopisima, a zidovi prekriveni nizov
ima fotografija i suvenirima od kampanja. Senator Byrd mi je predlo io da se zajed
no fotografiramo pa smo se rukovali i nasmije ili za fotografiju. Kada su fotograf
i tajnica oti li, sjeli smo u par prilièno istro enih stolaca. Zanimalo me to je s n
jegovom suprugom, za koju sam bio èuo da joj se zdravlje naglo pogor alo te tko su
pojedine osobe na fotografijama. Poslije sam ga zamolio da me kao novoga èlana
Senata posavjetuje.
Nauèite pravila", rekao je. Ne samo pravila, vodite raèuna i o presedanima, takoðe
r." Pokazao je prema nizu debelih fascikala, na svakome od kojih je bila rukom i
spisana naljepnica. Malo ih ljudi ima danas volje nauèiti. Sve je odvi e u urbano, se
nator ima mno tvo obveza. No, ta su pravila kljuè moæi Senata. Ona su kljuè kralje
vstva."
Razgovarali smo o pro losti Senata, predsjednicima koje je poznavao, prijedlozima
zakona koje je uspio provesti. Kazao mi je da æu biti uspje an u Senatu, ali da ne
bih trebao previ e uriti - prevelik broj senatora danas postaje fokusiran na Bijel
u kuæu, ne shvaæajuæi da je prema ustavnoj koncepciji Senat vrhovna instanca, sr
ce i du a Republike.
Danas ima tako malo ljudi koji su proèitali Ustav", rekao je senator Byrd, vadeæi
svoj primjerak iz d epa na prsima. Uvijek sam govorio da su ovaj dokument i Biblij
a sve vodstvo koje mi je potrebno."
Prije nego to sam oti ao, inzistirao je na tome da mi njegova tajnica donese nekoli
ko primjeraka povijesti Senata koju je on napisao. Dok je polako odlagao prekras
no uvezene knjige na stol i tra io nalivpero, rekao sam kako je izvanredno da uspi
jeva naæi vremena i za pisanje.
O, imao sam puno sreæe", rekao je kimajuæi glavom. Imam na èemu biti zahvalan. Mal
o je toga to ne bih ponovio." Najednom je zastao i pogledao me ravno u oèi. Zao mi
je samo zbog jedne stvari, znate. Mladenaèkog bezumlja..."
Sjedili smo tako neko vrijeme, razmatrajuæi godine i iskustvo koje nas dijele.
Svi za neèime alimo, senatore", rekao sam napokon. Jedino to tra imo jest da nas na ko
ncu obasja Bo ja milost."
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
93
Neko je vrijeme prouèavao moje lice, kimnuv i zatim uz posve blag osmijeh i otvori
v i korice jedne od knjiga. Bo ja milost. Da, uistinu. Dajte da vam se potpi em na knji
ge", rekao je i, pridr avajuæi jednu ruku drugom kako ne bi drhtala, polako je upi
sao svoje ime na poklon.
95
v
Èetvrto poglavlje
Politika
Jedno od mojih omiljenih senatorskih zadu enja uloga je domaæina sastanaka u grads
koj vijeænici. Tijekom prve godine u Senatu odr ao sam trideset devet sastanaka di
ljem Illinoisa, u malenim ruralnim gradovima kao to je Anna i imuænim predgraðima
poput Napervillea, u crnaèkim crkvama u South Sideu i na fakultetu na Rock Isla
ndu. Nema tu puno pompe. Moje osoblje nazove mjesnu srednju kolu, knji nicu ili vi u k
olu kako bi vidjeli jesu li nam spremni ustupiti svoj prostor za okupljanje. Otp
rilike tjedan dana unaprijed oglasimo ga u gradskim novinama, crkvenim biltenima
i na mjesnoj radiopostaji. Na dan susreta pojavim se pola sata ranije kako bih
poprièao s gradskim èelnicima i s njima porazgovarao o lokalnim problemima, cest
i koju valja obnoviti ili planovima za novi centar za starije osobe. Nakon nekol
iko fotografija, ulazimo u dvoranu u kojoj èeka mno tvo. Rukujem se s ljudima na p
utu prema bini koja je najèe æe prazna, osim to se na njoj nalazi govornica, mikrof
on, boca vode i amerièka zastava na postolju. Zatim, sljedeæih otprilike sat vre
mena odgovaram na pitanja ljudi zahvaljujuæi kojima sam dospio u Washington.
Posjeæenost na tim sastancima varira: ponekad se okupi tek pedeset ljudi, a pone
kad i do dvije tisuæe. No, koliko god ljudi do lo, ja sam im zahvalan. Oni predsta
vljaju presjek okruga koje posjeæujemo: republikanci i demokrati, stari i mladi,
debeli i mr avi, vozaèi kamiona, sveuèili ni profesori, majke-kuæanice, ratni veter
ani, nastavnici, agenti osiguranja, raèunovoðe, tajnice, lijeènici i socijalni r
adnici. Ti su ljudi veæinom ljubazni i pozorni, èak i onda kada se sa mnom (ili
meðusobno) ne sla u. Postavljaju pitanja o lijekovima na recept, deficitu, ljudski
m pravima u Mianmaru, etanolu, ptièjoj gripi, financiranju kolstva i programu ist
ra ivanja svemira. Cesto me iznenade: svjetlokosa ena usred farmerskoga okruga mo e o
dr ati strastveni pledoaje za intervenciju u Darfuru, a crni gospodin iz siroma noga
gradskoga sredi ta testirat æe moje poznavanje konzervacije tla.
Dok promatram mno tvo, osjeæam se na neki naèin ohrabrenim. Njihovo dr anje odaje pr
egala tvo. U naèinu kako postupaju s djecom
96
BARACK OBAMA
vidim nadu. Vrijeme koje provodim s njima nalik je skoku u hladni potok. Nakon t
oga osjeæam se proèi æeno, sretan zbog posla koji sam odabrao.
Na kraju sastanka, ljudi obièno prilaze kako bi se rukovali, fotografirali ili g
urkaju svoju djecu pred sebe, ne bi li zatra ila autogram. Turaju mi to ta u ruku - è
lanke, posjetnice, rukom ispisane poruke, vojne spo-men-medalje, sitne relikvije
, amajlije. Ponekad me netko zgrabi za ruku i ka e mi kako pola e velike nade u mene
, ali kako ih brine neæe li me Washington promijeniti i neæu li na kraju postati
poput ostalih ljudi na vlasti. Mole me da ostanem isti, da ih ne razoèaram.
Amerièka je tradicija probleme na e politike pripisati kvaliteti na ih politièara. P
onekad je to izra eno vrlo odreðenim terminima: predsjednik je idiot, ili, taj-i-t
aj kongresnik je probisvijet. Gdjekad se politièare optu uje u irem smislu, npr. Svi
oni imaju svoj interes". Veæina biraèa zakljuèuje kako se svi u Washingtonu nap
rosto poigravaju s politikom", to znaèi da se s glasovima i polo ajima postupa nesav
jesno, da se temelje na prilozima kampanji ili glasovanju, odnosno na odanosti s
tranci, umjesto na nastojanju da se postupi ispravno. Cesto su naj e æe kritike reze
rvirane za politièare iz vlastitih redova, za demokrata koji ne predstavlja ni ta"
ili republikanca koji se samo tako deklarira". Sve to navodi na zakljuèak da, elim
o li da se i ta u Washingtonu promijeni, moramo izbaciti lupe e.
Unatoè tome, iz godine u godinu dopu tamo da lupe i ostanu ondje gdje su i bili, uz
postotak nanovo izabranih èlanova Kongresa koji se kreæe oko 96 posto.
Politolozi æe vam iznijeti niz razloga za ovaj fenomen. U dana njemu meðusobno pov
ezanu svijetu, te ko je prodrijeti u svijest prezaposlena i rastrzana biraèkoga ti
jela. Rezultat toga je da pobjeðivanje u politici biva svedeno na puko prepoznav
anje imena, zbog èega kandidati izmeðu izbora ula u strahovito mnogo vremena u to
da se njihova imena neprestance ponavljaju, bilo prilikom rezanja vrpci na parad
ama povodom Dana nezavisnosti ili u nedjeljnojutarnjim talk showovima. Tu je i d
obro poznata prednost pri prikupljanju sredstava koju u ivaju kandidati, buduæi da
se interesne skupine - bilo lijeve ili desne opcije - uglavnom priklanjaju onim
a koji imaju bolje izglede kada je rijeè o politièkim donacijama. Pored toga, iz
borni in enjering, koji je prisutan u politici, titi èlanove Kongresa od veæih izaz
ova: danas je gotovo svaki kongresni okrug vladajuæa stranka precizno iskrojila
raèunalom kako bi bila sigurna da jasna veæina demokrata ili republikanaca prebi
va unutar njegovih granica. Uistinu bi se moglo kazati kako veæina biraèa vi e ne
bira svoje predstavnike; umjesto toga, predstavnici biraju svoje biraèe.
Meðutim, postoji takoðer jedan drugi èimbenik koji se rijetko spo-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
97
minje, ali nam poma e razumjeti zbog èega se na izborima konzistentno pokazuje da
biraèi mrze Kongres, ali vole svojega kongresnika. U to je mo da te ko povjerovati,
no veæina politièara sasvim su dopadljivi ljudi.
U svakom sluèaju, otkrio sam da to vrijedi za moje kolege u Senatu. U razgovoru
u èetiri oka divno su dru tvo - te ko da bih mogao izdvojiti boljega pripovjedaèa od
Teda Kennedvja ili Trenta Lotta, ili duhovitije osobe od Kenta Conrada ili Rich
arda Shelbvja, ili srdaènije pojedince od Debbie Stabenow ili Mela Martineza. Te
su se osobe pokazale inteligentnim, obazrivim i marljivim ljudima, spremnima od
vojiti sate i sate svojega vremena i pozornosti za rje avanje problema koji ti te nj
ihove dr ave. Naravno, bilo je tu i onih koji odgovaraju stereotipu, onih koji bez
prestanka govore ili zlostavljaju svoje osoblje; to sam vi e vremena provodio u vi
jeænici Senata, to sam èe æe kod svakoga senatora uoèavao mane od kojih svi mi pat
imo do odreðene mjere - mrzovoljnost, krajnju tvrdoglavost ili nezasitnu ta tinu.
No, uglavnom se kvocijent takvih osobina u Senatu nije doimao vi im od onoga na ka
kav bismo nai li u bilo kojemu nasumiènom uzorku opæe populacije. Èak i kada bih r
azgovarao s onim kolegama s kojima se uopæe nisam mogao slo iti, najèe æe bi me osup
nula njihova naèelna otvorenost - njihova elja da sve urede i zemlju uèine boljom
i sna nijom; njihova elja da to vjernije predstavljaju svoje biraèe i njihove vrije
dnosti.
Sto je onda zaslu no za to da se ti mu karci i ene doimaju mraènim, beskompromisnim,
neiskrenim i povremeno podmuklim osobama koje dominiraju veèernjim novostima? St
o to razumne, savjesne ljude sprjeèava da èine sve za dobrobit nacije? Sto sam d
u e slu bovao u Washingtonu, to sam èe æe viðao kako moji prijatelji prouèavaju moje l
ice ne bi li na njemu uoèili kakve promjene, tra eæi na meni znakove novosteèene n
adutosti, nastojeæi pronaæi naznake opreznosti ili sklonosti raspravljanju. Stao
sam i sam sebe preispitivati na isti naèin; poèeo sam primjeæivati odreðene kar
akteristike koje sam dijelio sa svojim novim kolegama i pitao se èime mogu sprij
eèiti vlastitu preobrazbu u standardnoga politièara iz lo ih TV-filmova.
Jedan od naèina na koji sam mogao zapoèeti svoje propitkivanje bio je taj da pok
u am razumjeti narav ambicije, jer se, barem to se toga tièe, senatori razlikuju od
drugih ljudi. Malo je ljudi koji postanu senatori Sjedinjenih Dr ava sluèajno; to
, u najmanju ruku, iziskuje odreðenu dozu megalomanije, uvjerenje da ste, meðu s
vim nadarenim ljudima u va oj saveznoj dr avi, upravo vi na neki naèin kvalificirani
govoriti u njihovo ime, dovoljno sna no uvjerenje da ste spremni ustrajati u pone
kad nadahnjujuæem, gdjekad uznemirujuæem, ali uvijek pomalo smije nome procesu koj
i nazivamo kampanjom.
98
BARACK OBAMA
Nadalje, ambicija samo po sebi nije dovoljna. Kakav god bio splet motiva, bili o
ni uzvi eni ili profani, koji nas gura unaprijed prema cilju da postanemo senatori
, oni koji u tome uspijevaju moraju iskazivati gotovo fanatiènu odluènost u toj
nakani, èesto zanemarujuæi svoje zdravlje, privatne odnose, mentalnu uravnote enos
t i dostojanstvo. Sjeæam se da sam, po svr etku svoje kampanje za predizbore, pogl
edao na kalendar i shvatio da sam tijekom razdoblja od godinu i pol dana iskoris
tio ravno sedam slobodnih dana. U preostalome vremenu najèe æe bih radio po dvanae
st do esnaest sati na dan. Nije to bilo ne to na to sam bio naroèito ponosan. Kao to
bi Michelle primijetila po nekoliko puta tjedno, to naprosto nije bilo normalno.
Meðutim, niti ambicija, niti usmjerenost prema jednome cilju ne nude pravo obja nj
enje za pona anje politièara. Postoji jo jedna popratna emocija, vjerojatno raspros
tranjenija i u svakom sluèaju destruktivnija, ona koja vas, nakon vrtoglava osje
æaja koji prati slu benu objavu va e kandidature, hitro hvata u svoj stisak i ne pu ta
vas .sve do vremena nakon izbora. Ta je emocija strah. Ne radi se samo o strahu
od poraza - iako je i taj dovoljno nezgodan - nego strahu od potpuna, kompletna
poni enja.
Jo uvijek se, naprimjer, grozim od pomisli na jedan svoj veliki politièki poraz,
koji mi je 2000. godine nanio tada nji demokratski kongresnik Bobby Rush. Bila je
to utrka u kojoj je sve po lo po zlu, kombinacija vlastitih pogre aka, tragedije i f
arse. Dva tjedna nakon objavljivanja kandidature, s nekoliko tisuæa dolara koje
sam bio prikupio, naruèio sam svoju prvu anketu i otkrio da se prepoznatljivost
imena gospodina Rusha kreæe oko 90 posto, dok je prepoznatljivost mojega iznosil
o 11 posto. (Njegova stopa odobravanja kretala se oko 70 posto - moja oko 8). Na
taj sam naèin nauèio jedno od osnovnih pravila moderne politike: anketu valja p
rovesti prije objavljivanja kandidature.
Nakon toga je sve krenulo nizbrdo. U listopadu, dok sam i ao na sastanak kako bih
osigurao podr ku jednoga od stranaèkih du nosnika koji jo nisu pre li na stranu mojega
suparnika, èuo sam na radiju vijest da su punoljetnoga sina kongresnika Rusha ub
ila dva dilera ispred njegove kuæe. Ta me vijest okirala i o alostila te sam doslov
ce obustavio svoju kampanju na mjesec dana.
Potom, tijekom bo iènih praznika, nakon kraæega boravka na Havajima od pet dana -
kako bih posjetio svoju baku i dru io se, nakon poduljeg vremena, s Michelle i tad
a osamnaestomjeseènom Malijom, dr avna legislatura nanovo je sazvana na posebno za
sjedanje kako bi se glasovalo o zakonu o kontroli oru ja. Kako je Malia bila boles
na i nije bila u stanju letjeti zrakoplovom, propustio sam glasovanje i prijedlo
g zakona nije usvojen. Dva dana poslije silazio sam s noænoga leta u zraènoj luc
i O'Hare s uplakanim djetetom u naruèju i s Michelle koja
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
99
nije eljela sa mnom razgovarati, da bi me doèekala prièa s naslovnice Chicago Tri
bunea u kojoj se tvrdilo da je prijedlog zakona o oru ju propao zbog toga jer je n
edostajalo samo nekoliko glasova te da je dr avni senator i kongresni kandidat Oba
ma odluèio ostati na odmoru" na Havajima. Nazvao me menad er moje kampanje spomenuv i
TV-spot koji bi kongresnik mogao uskoro emitirati - palme, èovjek u le aljci na p
la i sa slamnatim e irom koji pijucka mat tat, uz nje ne zvuke havajske gitare u pozadi
ni, preko èega se èuje glas koji tumaèi Dok Chicago pati zbog najveæega postotka
ubojstava u svojoj povijesti, Barack Obama..."
U tome sam ga trenutku prekinuo shvativ i to eli kazati.
Tako sam, usred kampanje, shvatio da æu izgubiti. Svakoga sam se jutra nakon tog
a budio s nekom vrstom strepnje znajuæi da æu se èitav dan morati smije iti i ruko
vati pretvarajuæi se da se sve odvija prema planu. Tijekom nekoliko tjedana uoèi
predizbora, moja se kampanja donekle oporavila: dobro sam pro ao u medijski slabo
popraæenim debatama, moji su prijedlozi u svezi zdravstvenoga osiguranja i obra
zovanja nai li na pozitivne komentare te me podr ao èak i Chicago Tribune. Meðutim,
bilo je prekasno. Stigao sam na pobjednièku zabavu i saznao da je utrka veæ zavr e
na i da sam izgubio za trideset jedan bod.
Ne elim kazati da su politièari jedini koji do ivljavaju takva razoèaranja. No, za
razliku od veæine ljudi kojima je na raspolaganju luksuz toga da li u rane u priva
tnosti, politièarev poraz prate oèi javnosti. Morate odr ati govor kojim priznajet
e poraz pred napola praznom dvoranom, hrabro se dr eæi morate tje iti osoblje i simp
atizere, obavljati telefonske pozive zahvalnosti svima koji su vam pomogli i upu
titi neugodne zamolbe za pomoæ u buduænosti ondje gdje ste se veæ uvelike zadu ili
. Obavljate te zadaæe kako najbolje znate i umijete, meðutim, koliko god sebe uv
jeravali u suprotno - bez obzira na to koliko uvjerljivo poraz pripisujete lo em t
empiranju, zloj sreæi ili nedostatku novca - nemoguæe je izbjeæi neki oblik dojm
a da vas je kompletna zajednica odbacila, da niste dorasli te da æe termin gubitn
ik" prostrujati kroz glave ljudi kamo god . krenuli. Osjeæaj je to koji veæina l
judi nije iskusila jo od gimnazije, kada vas djevojka za kojom èeznete odbije na al
iv i se s vama pred svojim prijateljicama, ili kada proma ite dva slobodna udarca uo
èi va noga susreta - vrsta osjeæaja koji veæina ljudi uspijeva izbjeæi jer su tako
organizirali svoje ivote.
Zamislite onda uèinak takvih emocija u sluèaju nekoga prosjeènog uspje nog politiè
ara, koji (za razliku od mene) gotovo nikada u ivotu nije do ivio nikakav neuspjeh
- koji je bio navalni igraè srednjo kolskog tima ili poèasni uèenik, èiji je otac
bio senator ili admiral i kojemu su odmalena govorili da je predodreðen za velik
a djela. Sjeæam se jednoga razgovora s direktorom korporacije koji je bio veliki
prista a potpredsjednika Ala Gorea tijekom predsjednièke utrke 2000. Bili smo u n
jegovu,
100
BARACK OBAMA
kako i dolikuje, rasko nome uredu, s pogledom na sredi nji Manhattan i stao mi je op
isivati sastanak koji se odr ao otprilike est mjeseci nakon izbora, kada je Gore tr
a io ulagaèe za svoj televizijski pothvat, tada u nastajanju.
Bilo je neobièno", kazao mi je direktor. Susreo sam se s biv im potpredsjednikom, èo
vjekom koji je samo nekoliko mjeseci prije bio nadomak toga da postane najmoænij
i èovjek na svijetu. Za vrijeme trajanja kampanje, prihvatio bih njegov poziv u
bilo koje doba dana, prilagodio svoj raspored kada god bi on po elio susresti se s
a mnom. Meðutim, odjednom, nakon kampanje, kada bi on u etao u prostoriju, nisam s
e mogao oduprijeti dojmu da je sastanak s njim gnjava a. Mrsko mi je to priznati j
er mi je taj momak uistinu drag. No na odreðenoj razini on naprosto nije bio Al
Gore, biv i potpredsjednik. Bio je tek jedan od stotinu tipova koji mi se svakoga
dana obraæaju tra eæi od mene novac. To mi je pomoglo da shvatim na kakvoj se veli
koj sklizavoj hridi vi momci nalazite."
S velike sklizave hridi pad je nagao i strmoglav. Tijekom posljednjih pet godina
Al Gore je pokazao kako je i nakon bavljenja politikom moguæe imati ispunjen ivo
t i biti utjecajan, i ne bih se iznenadio da direktor ponovo gorljivo prihvaæa p
ozive biv ega potpredsjednika. Svejedno, lako mi je pretpostaviti da je u razdoblj
u nakon poraza 2000. Gore zacijelo osjetio promjenu raspolo enja kod svojega prija
telja. Sjedeæi tako i iznoseæi svoju televizijsku zamisao, nastojeæi izvuæi najb
olje iz lo e situacije, mo da je pomislio koliko su apsurdne okolnosti u kojima se n
a ao; kako je nakon èitava ivota posveæena radu mogao sve izgubiti, zato to se glasa
èki listiæi nisu poslo ili, dok je njegov prijatelj direktor, sjedeæi nasuprot nje
ga sa samilosnim osmijehom, mogao sebi priu titi da bude iz godine u godinu na dru
gome mjestu po uspje nosti u svojem poslu, mo da do ivjeti pad dionica svoje tvrtke il
i nepromi ljeno ulaganje, a jo uvijek biti smatran uspje nim, jo uvijek u ivati u osjeæa
ju ponosa zbog velikih postignuæa, izda nim naknadama, moæi. To nije bilo pravedno
, ali ivotne èinjenice za potpredsjednika ostale su iste. Poput veæina mu karaca i e
na iz javnog ivota, Gore je znao u to se upu ta onoga trenutka kada se odluèio kandi
dirati. U politici mo da postoji drugi èin, ali nema drugoga mjesta.
Veæina drugih grijeha politike proizlazi iz jednoga veæega grijeha - nu nosti pobj
ede, ali takoðer i nu nosti poraza. Svakako je u tome bit trke za novcem. U vremen
ima prije zakona o financiranju kampanje i novinarskih nju kala, novac je oblikova
o politiku putem otvorenoga podmiæivanja; politièar je tada mogao postupati sa s
vojim kampanjskim fondom kao sa svojim vlastitim bankovnim raèunom i gostiri se
na dr avni tro ak; tada su izda ni honorari od onih koji su eljeli imati utjecaj
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
101
bili uobièajeni, a zakonodavstvo je bilo oblikovano sukladno eljama najboljega po
nuðaèa. Ako su novija izvje æa toèna, takvi oblici korupcije nisu posve nestali; è
ini se da u Washingtonu i dalje ima onih koji politiku do ivljavaju kao sredstvo z
a stjecanje bogatstva te koji su opæenito dovoljno mudri da ne prihvate manje iz
nose i itekako su spremni pobrinuti se za donatore i iskoristiti priliku da prop
isno napune svoje d epove dok ne sazrije vrijeme da se bace na unosnu praksu lobir
anja u korist onih èije su djelovanje nekoæ regulirali.
Èe æi je sluèaj, meðutim, da novac ne utjeèe na politiku na taj naèin. Malo je lob
ista koji nude eksplicitnu razmjenu usluga izabranim du nosnicima. Nisu na to pris
iljeni. Za njihov je utjecaj zaslu no to to imaju veæi pristup du nosnicima od prosje
ènoga biraèa i bolje su od njega informirani, a i uporniji su kada je rijeè o za
laganju za uvoðenje neke nejasne odredbe u Porezni zakon koja æe njihovim klijen
tima donijeti milijarde, a na to nitko ne obraæa pozornost.
Za veæinu politièara bit novca nije u bogaæenju. Veæina èlanova Senata veæ je bo
gata. Novac za njih predstavlja sredstvo za odr avanje statusa i moæi; zastra ivanje
pretendenata na njihove polo aje i suzbijanje vlastita straha. Novac ne mo e zajamè
iti pobjedu - ne mo e kupiti strast, karizmu ili govornièku sposobnost. Meðutim, b
ez novca i televizijskih spotova u koje æete taj novac ulo iti, prilièno je izvjes
no da æete biti pora eni.
Novèani iznosi kojima se barata zapanjujuæi su, osobito pri velikim saveznim utr
kama s vi e razlièitih medijskih tr i ta. Tijekom slu bovanja u dr avnoj legislaturi nisam
nikada bio prisiljen potro iti vi e od 100.000 dolara na politièku utrku; zapravo,
stvorio sam reputaciju pomalo staromodna èovjeka koji je previ e ukoèen i te ko prih
vaæa nove ideje kada je rijeè o prikupljanju sredstava. Bio sam suautor prvih za
konskih propisa o financiranju kampanje koji su usvojeni u posljednjih dvadeset
pet godina, odbijao ruèati s lobistima, odbijao èekove interesnih skupina iz duh
anske industrije i industrije igara na sreæu. Kada sam se odluèio kandidirati za
Senat SAD-a, moj medijski savjetnik David Axelrod morao mi je pojasniti neke ivo
tne Èinjenice. Na kampanjski plan zahtijevao je osnovni bud et, veliko oslanjanje n
a potporu irokih masa i zaraðeni medijski prostor" - tj. moguænost kreiranja vlast
itih vijesti. Meðutim, David me je obavijestio da æe tjedan dana ogla avanja na me
dijskome tr i tu Chicaga ko tati otprilike pola milijuna dolara. Medijsko izvje tavanje
u ostatku dr ave ko talo bi oko 250.000 dolara. Raèunajuæi na èetiri tjedna TV-a, uk
ljuèujuæi i sve opæe tro kove kao i osoblje koja valja platiti, konaèni bud et za pr
edizbore iznosio bi oko 5 milijuna. U sluèaju moje pobjede na predizborima, mora
o bih potom prikupiti daljnjih 10 ili 15 milijuna za opæe izbore.
Oti av i te veèeri kuæi, stao sam uredno popisivati sve ljude koje znam, a koji bi m
i mogli dati kakav novèani prilog. Pored njihovih
102
BARACK OBAMA
imena, upisivao sam maksimalne iznose koje bih bez ustruèavanja mogao eventualno
od njih zatra iti.
Moj je konaèni zbroj narastao na 500.000 dolara.
Ne raspola ete li velikim osobnim bogatstvom, preostaje vam u osnovi samo jedan na
èin prikupljanja novca koji je potreban u utrci za Senat SAD-a. Morate ga zatra it
i od bogatih. Tijekom prva tri mjeseca svoje kampanje zatvorio bih se u sobu sa
svojim asistentom za prikupljanje sredstava i iznebuha nazivao prija nje demokrats
ke donatore. Nije bilo lako. Ponekad bi mi spustili slu alicu. Jo se èe æe dogaðalo d
a njihova tajnica zaprimi moju poruku, a potom se oni ne bi javili te bih ponovo
nazivao nekoliko puta sve dok ne bih odustao ili me osoba koju sam nazvao ne bi
poèastila osobnim odbijanjem. Poèeo sam smi ljati razlièite metode izbjegavanja u
terminima rezerviranima za telefonske pozive - uèestale pauze za odlazak u nu nik
, produ ene odlaske na kavu, predlaganja mojemu planerskome timu da jo doradimo ona
j govor o obrazovanju, po treæi ili èetvrti put. Ponekad bih se tijekom tih sean
si sjetio djeda, koji je u svojoj srednjoj dobi prodavao ivotno osiguranje, ali n
ije u tome bio naroèito uspje an. Sjetio sam se muènine koju bi æutio kada god bi
nastojao ugovoriti sastanke s ljudima koji bi radije imali pokvaren zub nego raz
govarali s agentom osiguranja, kao i prijekornih pogleda moje bake, koja je veæi
m dijelom njihova braka zaraðivala bolje od njega.
Vi e no ikada do tada, shvaæao sam kako se moj djed morao osjeæati.
Na kraju razdoblja od tri mjeseca, na a je kampanja bila prikupila tek 250.000 dol
ara - to je bilo debelo ispod praga vjerodostojnosti. Da stvar bude gora, utrku j
e obilje ilo ono to mnogi politièari smatraju najgorom noænom morom: prebogati kand
idat koji se sam financira. Zvao se Blair Huli i prije nekoliko godina bio je pr
odao svoj posao s financijama Goldmanu Sachu za 531 milijun dolara. Izvan je sva
ke sumnje kako je imao istinsku, iako neodreðenu, elju slu iti domovini i sve u sve
mu, bio je sjajan èovjek. Meðutim, prilikom promoviranja kampanje bio je gotovo
nepodno ljivo srame ljiv, zaèudnih manira nalik onima osobe koja je veæi dio ivota pr
ovela sama ispred zaslona raèunala. Pretpostavljam da je, poput mnogih ljudi, za
kljuèio da se od politièara - za razliku od lijeènika, pilota ili vodoinstalater
a - ne oèekuje nikakva posebna ekspertiza u ièemu svrsishodnom te da æe poslovni
èovjek poput njega biti barem jednako dobar, ako ne i bolji od svih profesional
nih politièara koje je viðao na TV-u. Toènije, gospodin Huli je svoje umijeæe s
brojkama do ivljavao kao neprocjenjivu prednost: èak je razradio i matematièku for
mulu za pobjeðivanje u kampanjama koju je jednom prilikom tijekom kampanje podas
tro nekom izvjestitelju. Bila je rijeè o algoritmu koji je poèinjao ovako:
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
103
Vjerojatnost = 1/(1 + exp(-l x (-3.9659056 + (te ina opæih izbora x 1.92380219) ..
. i zavr avao nakon jo nekoliko nerazumljivih izraèuna.
Sve me to navelo da g. Hulla olako otpi em kao suparnika - dok me jednoga jutra u
travnju ili svibnju, nakon to sam automobilom iza ao iz kru noga kolnog prilaza stamb
enoga kompleksa u kojemu ivim, nisu doèekali nizovi velikih crveno-bijelo-plavih
transparenata uokolo stambenog bloka. BLAIRA HULLA ZA AMERIÈKI SENAT, pisalo je
na njima, i na podruèju od sljedeæih osam kilometara viðao sam ih u svakoj ulici
i du svake glavne prometnice, u svim smjerovima te u svakome zakutku, u izlozima
brijaènica i na proèeljima napu tenih zgrada, ispred autobusnih postaja i iza bla
gajni trgovina s namirnicama - posvuda su bili transparenti s Hullovim imenom, n
aèièkani poput proljetnih tratinèica.
U dr avi Illinois postoji izreka transparenti ne glasuju", to znaèi da
0 izbornoj utrci ne mo ete suditi po tome s koliko transparenata kandidat raspola e.
No, nitko u Illinoisu nije nikada tijekom neke kampanje vidio toliki broj trans
parenata i oglasnih panoa koje je g. Huli postavio u samo jednome danu, niti bio
svjedokom zastra ujuæe uèinkovitosti kojom su njegove ekipe plaæenih radnika, tij
ekom samo jedne veèeri, uspjele i èupati sve ostale transparente i zamijeniti ih o
nima s Hullovim imenom. Mogli smo èitati o tome kako su neki kvartovski aktivist
i u crnaèkim zajednicama najednom zakljuèili da je g. Huli za titnik interesa siro
ma nih èetvrti, o nekim aktivistima na jugu dr ave koji su uzdizali Hullovu potporu
obiteljskim gospodarstvima. Potom je uslijedio nalet televizijskih oglasa, svako
ga dana tijekom est mjeseci sve do dana izbora, posvuda, na svakoj TV-postaji u d
r avi, po dvadeset èetiri sata dnevno - Blair Huli sa starcima, Blair Hull s djeco
m, Blair Huli spreman spasiti Washington od interesnih skupina. U sijeènju 2004.
, Huli je dospio na prvo mjesto u anketama - i moji prista e stali su navaljivati
s telefonskim pozivima, inzistirajuæi na tome da moram ne to poduzeti, govoreæi mi
kako moram dospjeti na TV ili æe sve propasti.
Sto sam mogao uèiniti? Rastumaèio sam da sam, za razliku od g. Hulla, doslovce i
mao negativnu neto vrijednost. Na a bi kampanja u najboljem sluèaju imala dovoljno
novca za toèno èetiri tjedna televizijskih oglasa, a imajuæi tu èinjenicu u vid
u, vjerojatno ne bi imalo smisla protratiti sav bud et kampanje u kolovozu. Moramo
svi biti strpljivi, govorio bih im. Ostanite samouvjereni. Nemojte panièariti.
Zatim bih spustio slu alicu, pogledao kroz prozor i upravo tada spazio kamp-vozilo
u kojemu je Huli obilazio dr avu, veliko poput prekooceanskoga broda
1 navodno jednako kvalitetno opremljeno, i zapitao bih se nije li mo da ipak do lo v
rijeme za paniku.
U mnogoèemu sam imao vi e sreæe nego veæina kandidata u takvim okolnostima. Iz nek
og se nepoznatog razloga moja kampanja poèela zahuktavati, izazivati publicitet;
postalo je otmjeno meðu velikim dona-
104
BARACK OBAMA
torima promicati moju stvar, a mali donatori iz svih krajeva Illinoisa stali su
slati èekove putem interneta brzinom na koju uopæe nismo raèunali. Ironièno je t
o da me je moj status autsajdera za titio od opasnijih zamki koje vrebaju prilikom
prikupljanja sredstava: veæina me je politièkih odbora za politièku akciju izbj
egavala, pa im nisam ni ta niti dugovao; nekolicina odbora koji jesu dali donaciju
, poput League Of Conservation Voters, najèe æe su zagovarali ciljeve koje sam zas
tupao i za koje sam se veæ dugo borio. Gospodin Huli na kraju je utro io est puta v
i e sredstava nego ja. No, slu i mu na èast {iako mo da nije zbog toga bio zadovoljan)
to to nije nikada emitirao negativan TV-oglas o meni. Moji su rezultati anketa b
ili nadomak njegovih i u posljednjim tjednima kampanje, upravo u vrijeme kada su
se poèeli emitirati moji vlastiti TV--spotovi, a moje brojke poèele naglo rasti
, njegova se kampanja uru ila kada su na povr inu isplivale optu be o tome da je imao
ru nih okr aja s biv om suprugom.
Stoga, barem u mojemu sluèaju, nedostatak bogatstva, odnosno znaèajne korporacij
ske potpore, nisu predstavljali prepreku za pobjedu. Ipak, ne mogu tvrditi kako
me jurnjava za novcem nije donekle izmijenila. U svakom je sluèaju iskljuèila os
jeæaj srama koji sam nekoæ osjeæao prilikom tra enja velikih novèanih iznosa od ne
poznatih ljudi. Na kraju kampanje, vi e nije bilo zbijanja ala i èavrljanja koje je
nekoæ pratilo moje moljakanje. Pristupio sam tome ozbiljno i nisam se dao otpra
viti. Meðutim, brine me to to je do lo do jo jedne promjene. Sve sam vi e vremena prov
odio s ljudima koji raspola u velikim sredstvima - partnerima odvjetnièkih rvrtki
i investicijskim bankarima, menad erima hedge fondova i poduzetnicima. Redovito je
bila rijeè o pametnim, zanimljivim ljudima, koji su bili dobro upoznati s javni
m interesima, njegovali liberalan pristup politici, koji nisu oèekivali ni ta vi e o
d toga da poslu am njihovo mi ljenje kao protuuslugu za njihove èekove. No, oni su,
gotovo bez iznimke, odra avali stajali ta svoje klase: onih pribli no jedan posto koji
se nalaze na vrhu ljestvice zarada, ljudi koji si mogu priu titi da ispisu èek od
2000 dolara nekome od politièkih kandidata. Vjerovali su u slobodno tr i te i eduka
cijsku meritokraciju; bilo im je te ko zamisliti da bi mogla postojati ikakva dru tv
ena boljka koju ne bi bilo moguæe izlijeèiti vrhunskim rezultatima na prijamnim
ispitima za upis na fakultet. Nisu imali strpljenja za protekcionizam, sindikate
su smatrali problematiènima i nisu imali velikoga razumijevanja za one èiji su i
voti preokrenuti naglavce kretanjima globalnog kapitala. Veæina njih bila je kat
egorièki za pravo na pobaèaj i na neki neodreðeni naèin sumnjièava spram nagla ene
religioznosti.
Premda su njihov i moj svjetonazor bili u mnogoèemu podudarni - i ao sam, na koncu
, u iste kole, proèitao iste knjige i dijelio s njima sliène brige u vezi djece -
uvidio sam kako prilikom razgovora s njima
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
105
izbjegavam.odreðene teme, prelazeæi utke preko moguæih razila enja, anticipirajuæi
njihova oèekivanja. U vezi bitnih stavki bio sam izravan; dobro potko enim simpati
zerima nije mi bilo te ko reæi da bi smanjenja poreza koja im je odobrio Bush treb
ala biti ukinuta. Kada sam god bio u prilici, nastojao bih podijeliti s njima ne
ka od gledi ta na koja sam nailazio kod drugih dijelova biraèkoga tijela: recimo,
legitimne uloge vjere u politici ili duboko usaðena kulturalnog znaèenja oru ja u
ruralnim dijelovima dr ave.
Ipak, svjestan sam da je posljedica mojega prikupljanja sredstava bila ta da sam
postao vi e nalik bogatim donatorima s kojima sam se susretao, u sasvim odreðenom
 smislu da sam sve veæi dio vremena provodio izvan rvnja, izvan vanjskoga svijeta
neposredne gladi, razoèaranja, straha, iracionalizma i uèestalih nevolja preost
alih 99 posto stanovni tva
- odnosno, ljudi zbog kojih sam i u ao u javni ivot kako bih zastupao njihove inter
ese. Mislim kako to, na ovaj ili onaj naèin, vrijedi za svakoga senatora: to ste
du e senator, to je u i djelokrug va ih interakcija. Mo ete se tome odupirati, odlazeæi
na sastanke u gradskim vijeænicama i proputovanja kako biste slu ali to vam ljudi el
e reæi te svraæajuæi u va u staru èetvrt. No, va raspored nala e vam da se kreæete u
drugaèijim sferama od onih u kojima se kreæe veæina ljudi koje zastupate.
Vjerojatno æe vam, kako se sljedeæa utrka pribli ava, unutarnji glas kazati da ne e
lite ponovo prolaziti kroz muku prikupljanja sveg tog novca. Shvatite kako vi e ne
posjedujete tu privlaènu osobinu ambicioznoga poèetnika, novoga lica; niste ni ta
u Washingtonu promijenili i mnoge ste ljude ojadili glasovanjem za slo ena pitanj
a. Linija manjeg otpora - prikupljanja donacija koja organiziraju interesne skup
ine, korporacijski odbori za politièku akciju i vodeæi lobistièki uredi - poèinj
e se doimati krajnje privlaènom, a ako se stavovi upuæenih osoba posve ne poduda
raju s onima koje ste prije zastupali, tada se priviknete na to da racionalizira
te promjene kao rezultat realizma, kompromisa, svladavanja gradiva. Problemi obi
ènih ljudi, glasovi onih iz gradova u Rust Beltu ili iz odumiruæeg srca zemlje,
postaju udaljena jeka umjesto opipljive stvarnosti, apstrakcije s kojima valja i
zaæi na kraj, a ne bitke koje treba voditi.
Senator je izlo en i drugim utjecajima. Koliko god da je novac va an u kampanjama, p
rikupljanje sredstava nije jedina pote koæa s kojom se suoèava kandidat. elite li u
politici pobijediti - elite li izbjeæi poraz
- tada vam organizirani ljudi mogu biti u jednakoj mjeri va ni kao i novac, posebi
ce na predizborima sa slabim odazivom koji su u svijetu politièkoga in enjeringa i
podijeljenoga biraèkog tijela èesto najznaèajnija prepreka s kojim se kandidat
suoèava. Mali je broj ljudi koji danas imaju vremena ili elje dobrovoljno se prik
ljuèiti politièkoj kampanji, posebice s obzirom na to da danas svakodnevne zadaæ
e prilikom rada na
106
BARACK OBAMA
kampanji opæenito obuhvaæaju lizanje kuverti i obijanje pragova, umjesto osmi ljav
anja govora i velikih misli. Stoga, ako ste kandidat kojemu su potrebni politièk
i aktivisti ili popisi biraèa, odlazite ondje gdje su ljudi veæ organizirani. Za
demokrate su to sindikati, aktivisti za za titu okoli a i skupine koje se zala u za p
ravo na pobaèaj. Za republikance, to je religijska desnica, mjesne gospodarske k
omore, Savezna udruga vlasnika vatrenoga oru ja i protuporezne organizacije.
Nikada mi se nije naroèito sviðao termin interesne skupine", termin koji objedinj
uje ExxonMobil i zidare, farmaceutski lobi i roditelje djece s posebnim potrebam
a koja pohaðaju specijalizirano obrazovanje. Veæina politologa vjerojatno se sa
mnom ne bi slo ila, no prema mojemu sudu, postoji razlika izmeðu korporacijskoga l
obija, èiji se politièki utjecaj temelji iskljuèivo na novcu, i skupine istomi lje
nika - bilo da je rijeè o tekstilnim radnicima, ljubiteljima vatrenoga oru ja, rat
nim veteranima ili farmerima s obiteljskim gospodarstvom - koja se udru uje kako b
i promicala svoje interese; izmeðu onih koji se slu e svojom gospodarskom moæi kak
o bi uveæali svoj politièki utjecaj daleko vi e od onoga koji opravdava njihova br
ojnost i onih koji naprosto ele udru iti svoje glasove kako bi utjecali na svoje pr
edstavnike. Prvi potkopavaju samu zamisao o demokraciji. Potonji predstavljaju n
jezinu esenciju.
Ipak, naèin na koji interesne skupine djeluju na kandidata nije uvijek ugodan. S
kupine koje imaju utjecaja na politiku nisu osnovane kako bi promicale javne int
erese, veæ kako bi zadr ale aktivno èlanstvo, kako , bi donacije i nadalje pristiz
ale te kako bi se njihov glas èuo. Njima nije u interesu da podupiru najpromi ljen
ijega, najbolje kvalificiranog ili naj irokogrudnijeg kandidata. One su, naprotiv,
usredotoèene na uzak spektar problema - na svoje mirovine, na poticaje za poljo
privredu, svoje ciljeve. Jednostavno reèeno, imaju neki vlastiti interes. Od vas
, izabranog du nosnika, oèekuju da im pomognete u njegovu ostvarivanju.
Tijekom svoje vlastite predizborne kampanje, naprimjer, morao sam ispuniti barem
pedeset upitnika. Ni jedan od njih nije bio nimalo suptilan. Najèe æe su se sasto
jali od deset ili dvanaest pitanja sroèenih otprilike ovako: Budete li izabrani,
hoæete li sveèano prisegnuti da æete ukinuti krtaèki zakon, zahvaljujuæi kojemu u
dovice i siroèad zavr avaju na ulici?"
Vrijeme je nalagalo da ispunim samo one upitnike koje su poslale organizacije ko
je bi me mogle uistinu podr ati (s obzirom na bilancu mojega glasovanja u Senatu),
Savezna udruga vlasnika vatrenoga oru ja i Nacionalni odbor za pravo na ivot, prim
jerice, otpali su), tako da sam na veæinu pitanja mogao odgovoriti s da" bez neke
velike nelagode. No, svako toliko nai ao bih na pitanje nad kojim sam morao oklij
evati. Mo da sam se mogao slo iti sa sindikatom oko potrebe za prisilnom primjenom n
ormi rada i za tite okoli a u na emu trgovaèkom pravu, no
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
107
jesam H vjerovao u to da je moguæe ukinuti Sjevernoamerièki sporazum o slobodnoj
trgovini? Mo da sam se mogao slo iti da bi opæa zdravstvena za tita trebala biti jedn
im od najveæih prioriteta nacije, no je li ustavni amandman najbolji naèin da se
to i postigne? Izbjegavao sam izravan odgovor na takva pitanja, pi uæi uz margine
, tumaèeæi koliko su to te ke politièke odluke. Moje bi osoblje vrtjelo glavama. O
dgovorim li pogre no na samo jedno pitanje, objasnili su mi, podr ka, radnici i po tan
ska lista - sve æe to pripasti suparniku. Odgovorim li na sva pitanja toèno, pom
islio sam, naæi æu se ulovljen u sustav mehanièkoga nadmetanja pridobivanje pris
ta a za kojega sam bio obeæao da æu mu nastojati stati na kraj.
Ka ete li jednu stvar tijekom kampanje i uèinite drugu po stupanju na du nost, posta
jete tipièan dvolièni politièar.
Neki su mi uskratili podr ku jer nisam ponudio toèan odgovor. U nekoliko navrata,
neka od skupina iznenadila bi me i podr ala unatoè pogre nome odgovoru.
Ponekad nije bilo va no kako ste ispunili upitnik. Pored g. Hulla, moj je naveæi s
uparnik na demokratskim predizborima za amerièki Senat bio dr avni revizor Dan Hyn
es, èestit èovjek i sposoban javni radnik èiji je otac Tom Hynes, biv i predsjedni
k Senata Illinoisa, procjenitelj poreza okruga Cook, Èlan odbora izborne jedinic
e, èlan Demokratskoga nacionalnog odbora i jedna od politièkih figura u dr avi s n
ajvi e veza. Prije no to je uopæe u ao u utrku, Dan je veæ prikupio podr ku demokratski
h predsjednika odbora u 85 od 102 okruga Illinoisa, veæine mojih kolega u dr avnoj
legislaturi i Mikea Madigana, koji je slu bovao kao predsjednik Predstavnièkoga d
oma i kao predsjednik Demokratske stranke Illinoisa. Èitanje popisa osoba koje m
u pru aju podr ku na Danovoj internetskoj stranici bilo je nalik èitanju zahvala na
svr etku filma - odustali biste prije no to se izvrte do kraja.
Unatoè svemu tome, nadao sam se i sam pokojem izrazu podr ke, osobito onome radnik
a udru enih u sindikate. Sedam sam godina bio njihov saveznik u legislaturi Illino
isa, zagovarajuæi mnoge od njihovih zakonskih prijedloga i zauzimajuæi se za gov
ornicom za njihova prava. Znao sam da je Amerièka federacija rada i kongres indu
strijskih organizacija (AFL-CIO) tradicionalno podr avala one koji su èesto glasov
ali u njihovu korist. No, kako se kampanja zahuktavala, stale su se dogaðati neo
biène stvari. Sindikat profesionalnih vozaèa u Chicagu odr avao je sjednicu na koj
oj je odluèivao o pru anju podr ke na dan kada sam morao iæi u Springfield na glasov
anje; odbili su zakazati neki drugi termin i g. Hynes dobio je njihovu podr ku, a
da me o tome nisu ni obavijestili. Prilikom posjeta sindikalnome primanju tijeko
m odr avanja dr avnoga sajma u Illinoisu reèeno nam je da kampanjski transparenti ne
æe biti dopu teni; kada smo stigli moje osoblje i ja, nai li smo na pro-
108
BARACK OBAMA
storiju oblijepljenu Hvnesovim plakatima. One veèeri kada se odr avala AFL-CIO-ova
sjednica, primijetio sam da je velik broj mojih prijatelja sindikalista odvrati
o pogled dok sam ulazio u prostoriju. Jedan stariji èovjek koji je bio na èelu j
edne od sindikalnih podru nica pri ao mi je i potap ao me po ramenu.
Nije to ni ta osobno, Barack", kazao je uz snu deni osmijeh. Znate, Tom Hynes i ja zna
mo se veæ pedeset godina. Odrasli smo u istoj èetvrti. Pripadali istoj upi. Kvrag
u, gledao sam Dannvja kako raste."
Odgovorio sam da razumijem.
Mo da biste se mogli kandidirati za Dannvjevo mjesto nakon to ode u Senat. Sto ka ete
na to? Bili biste odlièan revizor."
Oti ao sam do svojega osoblja kako bih im priopæio da neæemo dobiti AFL-CIO-ovu po
dr ku. Ponovo nam je krenulo. Vode. nekoliko najveæih sindikata radnika u uslu nim d
jelatnostima - Uèiteljski savez Illinoisa, Meðunarodna unija radnika u uslu nim dj
elatnostima (SEIU), Amerièka federacija dr avnih, okru nih i opæinskih slu benika (AFS
CME) i UNITE HERE, koji zastupa radnike u tekstilnoj industriji, ugostiteljstvu
i hotelijerstvu - pokazali su svoje neslaganje s AFL-CIO-om i odluèili podr ati me
ne umjesto Hynesa, a ta se podr ka pokazala presudnom jer je mojoj kampanji dala p
rividnu te inu. Bio je to za njih riskantan potez; da sam bio pora en, ti bi sindika
ti platili cijenu to se tièe pristupanja èlanova, njihove podr ke te vjerodostojnos
ti kod njih.
Stoga sam du nik tih sindikata. Kada njihovi vode nazovu telefonom, uvijek se potr
udim se smjesta im javiti. Ne smatram to ni na koji naèin podmiæivanjem; ne smet
a mi osjeæati obavezu prema nekome djelatniku u zdravstvu koji èisti noæne posud
e svakoga dana za tek ne to vi e od najni e nadnice, ili prema nastavnicima u nekima o
d najneugodnijih kola u zemlji, od kojih su mnogi morali zavuæi ruku u vlastiti d e
p na poèetku svake kolske godine ne bi li svojim uèenicima kupili bojice i knjige
. U politiku sam i u ao kako bih se borio za te ljude i drago mi je da postoje sin
dikati kako bi me podsjetili na njihove pote koæe.
Meðutim, jasno mi je takoðer da æe biti i razdoblja kada æe se te obveze kositi
s ostalim obvezama - obvezama prema djeci iz siroma nih èetvrti koja ne znaju èita
ti, recimo, ili s obvezama prema djeci koja se jo nisu ni rodila, a veæ ih optere
æujemo dugovima. Bilo je veæ odreðenih tenzija - primjerice, predlo io sam eksperi
ment s plaæom po uèinku za nastavnike, kao i podizanje standarda iskoristivosti
goriva, unatoè protivljenju mojih prijatelja iz Sindikata radnika u automobilsko
j industriji. Rado sam sebe uvjeravam da æu o problemima i nadalje prosuðivati i
skljuèivo na temelju èinjenica - isto tako se nadam da æe moj republikanski supa
rnik o obeæanju kako neæe biti novih poreza ili o protivljenju istra ivanju matièn
ih stranica prosuðivati u svjetlu onoga to je najbolje za zemlju u cijelosti, neo
visno od zahtjeva njegovih prista a. Nadam se da æu uvijek
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
109
biti u moguænosti obiæi svoje prijatelje iz sindikata i objasniti im zbog èega j
e moje stajali te razumno te da je sukladno mojim vrijednostima i dugoroènim inter
esima.
No, pretpostavljam da sindikalni vode neæe na to uvijek tako gledati. Moguæe je
da æe biti razdoblja kada æe to do ivjeti kao izdaju. Mogli bi uzbuniti svoje èlan
ove i kazati im da sam ih izdao. Moguæe je da æu primati negativnu elektronsku p
o tu i negativne telefonske pozive. Moguæe je da me sljedeæi put neæe podr ati.
Ako vam se to dogodi suvi e puta i umalo budete pora eni u utrci jer je izbirljivo b
iraèko tijelo bijesno na vas, ili se branite od predizbornoga pro-tukandidata ko
ji vas naziva izdajicom, vjerojatno æete poèeti gubiti volju za suèeljavanjem. U
pitate se to toèno nala e savjest: da izbjegnete pritisak interesnih skupina" ili da
izbjegnete okretanje leda svojim prijateljima? Odgovor nije jednostavan. Zatim
poènete glasovati kao da rje avate upitnik. Ne razbijate previ e glavu svojim stavov
ima. Jednostavno oznaèite sve kvadratiæe pored odgovora za" od vrha nani e.
Politièari koji ovise o svojim izda nim donatorima ili su podlo ni pritisku interesn
ih skupina, to je glavna tema suvremenoga politièkoga izvje æivanja, glavni zaplet
koji uvijek nekako dospije u gotovo svaku analizu nepravilnosti u na oj demokraci
ji. No, za politièara koji eli zadr ati zastupnièko mjesto postoji i treæa sila koj
a vr i pritisak na njega, koja oblikuje narav politièke debate i odreðuje raspon o
noga to on smatra da smije i ne smije uèiniti, stajali ta koja smije i ne smije zau
zeti. Prije trideset ili pedeset godina ta je sila bila stranaèki aparat: gradon
aèelnici velikih gradova, politièki posrednici, moænici u Washingtonu koji su sa
mo jednim telefonskim pozivom mogli stvoriti ili uni titi neèiju karijeru. Danas t
u silu predstavljaju mediji. Ovdje se moram ograditi: tijekom razdoblja od tri g
odine, od vremena kada sam najavio svoju kandidaturu za Senat do svr etka prve god
ine koju sam proveo kao senator, u ivao sam neobièno pozitivno novinsko izvje æivanj
e, ponekad i nezaslu eno. Nema sumnje da je za dio toga zaslu an moj status nefavori
ta u prediz-borima za Senat, kao i neobiènost crnoga kandidata egzotièna podrije
tla. Mo da to ima veze s mojim stilom komunikacije, koji zna biti konfuzan, neodlu
èan, a takoðer i vi e nego preop iran (moje me osoblje, Michelle takoðer, èesto pods
jeæaju na to), koji, meðutim, mo da nailazi na simpatije u knji evnim krugovima.
Nadalje, èak i kada sam bio predmet negativnih napisa, politièki izvjestitelji s
kojima sam dolazio u doticaj uglavnom su bili po teni. Snimali bi na e razgovore, m
oje izjave nastojali staviti u kontekst, obraæali mi se kako bi doznali moju rea
kciju svaki put kada bi me netko kritizirao.
Stoga, barem osobno, nisam imao razloga za prigovor. No to ne znaèi da sebi mogu
dopustiti ignorirti tisak. Upravo stoga to sam do ivio da
110
BARACK OBAMA
mi tisak pripisuje osobine koje je te ko opravdati, vodim raèuna o tome koliko se
hitro taj proces mo e preokrenuti.
Brojke govore same za sebe. Prilikom trideset devet sastanaka u gradskim vijeæni
cama tijekom moje prve godine na du nosti, posjeæenost na svakome od tih susreta i
znosila je prosjeèno od èetiristo do petsto ljudi, to znaèi da sam se bio u moguæ
nosti susresti s mo da petnaest do dvadeset tisuæa ljudi. Nastavim li takvim tempo
m i u preostalome dijelu svojega mandata, do izbora æu ostvariti izravan osobni
kontakt s mo da devedeset pet do sto tisuæa svojih biraèa.
Za razliku od toga, trominutno izvje æe u emisiji vijesti s najni om gledano æu na èik
a kome medijskom tr i tu mo da æe doprijeti do dvjesto tisuæa ljudi. Drugim rijeèima, ja
, kao i svaki politièar na saveznoj razni, ovisim gotovo u potpunosti o medijima
to se tièe dopiranja do mojih biraèa. Mediji su filtar kroz koji se svako moje g
lasovanje interpretira, moje izjave analiziraju, moja uvjerenja preispituju. Za i
ru javnost barem, ja sam ono to mediji tvrde da jesam. Postajem ono to oni tvrde d
a sam postao.
Utjecaj medija na na u politiku je raznovrstan. Ono to izaziva najveæu pozornost je
sve veæe mno tvo otvoreno stranaèkih medija: govorne emisije na radiju, Fox News,
novinski uvodnici, talk showovi na kabelskim televizijama i u najnovije vrijeme
, blogeri. Svi oni plasiraju uvrede, optu be, ogovaranja i insinuacije dvadeset èe
tiri sata dnevno, sedam dana u tjednu. Kao to su drugi primijetili, takva vrsta a
nalitièkoga novinarsrva zapravo nije novost, ono na neki naèin oznaèava povratak
dominantnoj tradiciji amerièkoga novinarstva, pristup novostima kakav su njegov
ali William Randolph Hearst i pukovnik McCormick prije prelaska na distanciranij
u zamisao o objektivnome novinarstvu koja se pojavila nakon Drugoga svjetskog ra
ta.
Ipak, te ko je zanijekati da sav taj krik i bijes koji televizija i internet dodat
no preuvelièavaju politièku kulturu èini surovijom. To raspiruje strasti, doprin
osi klimi nepovjerenja. Priznali to politièari ili ne, neprestane estoke kritike
mogu zamoriti duh. Neobièno je, ali o grubim napadima ne brinete previ e; ako oni
koji slu aju Rusha Limbaugha u ivaju u tome da me on naziva Osama Obama", moj je stav
da nemam ni ta protiv, ako ih to zabavlja. Oni koji vas mogu povrijediti jesu sof
isticiraniji profesionalci; dijelom zbog toga to imaju vi e kredibiliteta u iroj jav
nosti, dijelom zbog vje tine kojom se obru avaju na va e izjave i uspijevaju postiæi t
o da se doimate poput budale.
Primjerice, u travnju 2005. pojavio sam se u jednoj emisiji kako bih sveèano otv
orio novu predsjednièku knji nicu Abrahama Lincolna u Springfieldu. Radilo se o pe
tominutnome govoru u kojemu sam naveo da su humanost Abrahama Lincolna, kao i nj
egova nesavr enost bili zaslu ni za njegovu izuzetnost. U [Lincolnovu] izdizanju iz s
iroma tva",
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
111
kazao sam u jednome dijelu svojih zapa anja, njegovu samoispitivanju i iznimnome po
znavanju jezika i zakona, u njegovoj sposobnosti prevladavanja osobnih gubitaka
i postojanoj odluènosti unatoè opetovanim porazima - u svemu tome razaznajemo te
meljni element amerièkoga karaktera, uvjerenje da smo kadri neprestano se obnavl
jati kako bismo bili dorasli na im veæim snovima."
Nekoliko mjeseci poslije, iz èasopisa Time upitali su me bih li bio zainteresira
n napisati esej za posebno izdanje posveæeno Lincolnu. Nisam imao vremena napisa
ti ne to novo, tako da sam upitao urednike èasopisa bi li moj govor bio prihvatlji
v. Odgovorili su da bi, ali su zatra ili da mu pridodam osobniju notu - da ka em pon
e to o Lincolnovu utjecaju na moj vlastiti ivot. U intervalu izmeðu sastanaka, skle
pao sam nekoliko izmjena. Jedna je od tih izmjena ukljuèivala i citirani odlomak
koji je nakon izmjene zvuèao ovako: U Lincolnovu izdizanju iz siroma tva, njegovu
iznimnome poznavanju jezika i prava, njegovoj sposobnosti prevladavanja osobnih
gubitaka i postojanoj odluènosti unatoè opetovanim porazima - u svemu tome podsj
etio me kako na moja vlastita nastojanja, tako i na nastojanja drugih ljudi."
Èim se esej bio pojavio, oglasila se Peggy Noonan, biv a kolumnistica Wall Street
Journala, koja je pisala govore Ronaldu Reaganu. Pod naslovom Ta tina vlade", napis
ala je: Ovoga tjedna imamo prilike vidjeti kako se nekoæ oprezni senator Barack O
bama razmeæe u èasopisu Time i tumaèi kako je veoma nalik Abrahamu Lincolnu, sam
o to tvrdi da je u neku ruku jo i bolji od njega." Nadalje je napisala, Nema nièega
lo eg u ivotopisu Baracka Obame, meðutim, u njemu manjka brvnara1. Dosada je u nje
mu takoðer manjkalo i uzvi enosti. Nastavi li sebe tako predstavljati, takav æe uv
ijek i ostati." Ajoj!
Naravno, te ko je dokuèiti je li gospoðica Noonan mislila ozbiljno kada je tvrdila
da sebe usporeðujem s Lincolnom ili je naprosto u ivala u tome da me elegantno se
cira. S obzirom na ostale podmuklosti koje servira tisak, bio je to prilièno bla
g udarac - i ne posve nezaslu en.
Svejedno, to me upozorilo na ono to su moji kolege veterani veæ otprije znali - d
a æe svaku moju izjavu pomno preispitivati, da æe je secirati svakakvi eksperti,
da æe biti tumaèena na naèine nad kojima nemam nadzora i proèe ljavana ne bi li t
ko otkrio kakvu moguæu pogre ku, netoèan navod, propust ili proturjeèje koje bi su
parnièka stranka mogla zabilje iti kako bi se pojavilo u nekome od neugodnih TV-og
lasa u buduænosti. U okru enju u kojemu jedna nepromi ljena primjedba mo e izazvati vi e
lo ega publiciteta nego godine nepromi ljene politike, nije me trebalo èuditi to se
vicevi na Capitol Hillu pomno probiru, ironija je sumnjiva, spontanost izaziva n
egodovanje, a na strast se gleda kao na
Abraham Lincoln se rodio u brvnari, nap. prev.
112
BARACK OBAMA
izravnu opasnost. Zapitao sam se koliko je vremena politièaru potrebno da sve to
u potpunosti usvoji; koliko je vremena potrebno da se vijeæe pisara, urednika i
cenzora trajno naseli u va oj glavi, koliko vremena prije no to èak i spontani" tre
nuci budu unaprijed izre irani, kako bi vam se steglo grlo od emocija ili kako bis
te izrazili ogorèenje, samo na znak.
Koliko je vremena potrebno da zazvuèite poput politièara?
Valjalo je nauèiti jo jednu lekciju: èim je kolumna gospoðice Noonan objavljena,
munjevito se pro irila internetom, pojavljujuæi se na svakoj desnièarskoj internet
skoj stranici kao dokaz o tome da sam ja naduti, povr ni bedak (na tim se stranica
ma opæenito pojavljivao tek citat koji je odabrala gospoðica Noonan, ne i sam es
ej). U tome je smislu ova epizoda ukazivala na suptilnije i pogubnije aspekte mo
dernih medija - kako odreðeni prikaz, koji se unedogled ponavlja i prenosi inter
netom brzinom svjetlosti, na koncu postane èvrsta èestica stvarnosti; kako se po
litièke karikature i zrnca opæeprihvaæena mi ljenja uèahure u na mozak, a da mi nik
ada ne naðemo vremena kako bismo ih preispitali.
Naprimjer, danas je te ko naiæi na bilo kakvo spominjanje demokrata pri kojemu se
ne tvrdi kako smo mi slabiæi" i kako se ni za to ne zala emo". Republikanci su, pak, s
na ni" (iako podmukli), a Bush je odluèan" bez obzira na to koliko puta promijenio
mi ljenje. A glas koji da Hillary Clinton, ili govor koji odr i, a koji su protivni
obrascu, istog se trena progla avaju kalkulantskima; kada iste takve poteze povuèe
John McCain, to samo pridonosi njegovoj vjerodostojnost kao neovisne osobe. Pre
ma rijeèima jednoga zlobnog promatraèa, ispred mojega imena u svakome èlanku mor
aju po pravilu" stajati rijeèi zvijezda u usponu" - iako èlanak Noonanove predstav
lja temelj za jedan drugaèiji, premda jednako prepoznatljiv scenarij: pouènu, op
ominjuæu pripovijest o mladome èovjeku koji sti e u Washington, gubi razum zbog ne
viðena publiciteta i na koncu postaje ili proraèunat ili stranèar (osim ako mu n
ekako ne poðe za rukom da se odluèno prikloni taboru neovisnih).
Naravno, propagandna ma inerija politièara i njihovih stranaka dodatno potièe takv
e prièe i, barem u nekoliko posljednjih izbornih ciklusa, republikanci su bili k
udikamo uspje niji u takvome oda iljanju poruka" nego to je to sluèaj s demokratima (t
aj je kli ej, na alost nas demokrata, uistinu toèan). Ipak, medijske manipulacije u
spijevaju, upravo stoga to ih pozdravljaju sami mediji. Svaki izvjestitelj u Wash
ingtonu radi pod pritiskom koji mu nameæu urednici i producenti, koji su pak odg
ovorni izdavaèima odnosno televizijskim direktorima, koji potom pa ljivo i èitavaju
pro lotjedne stope gledanosti ili pro logodi nje tira e i nastoje pre ivjeti sve veæu sklo
nost PlayStationu i reality TV-u. Kako bi ispo tovali rokove, zadr ali svoj udio na
tr i tu i udovoljili zahtjevima kabelske televizije za novostima, izvjestitelji se p
oèinju kretati u skupina-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
113
ma, koristeæi se istim priopæenjima za tisak, istim efektnim rijeèima, istim otr
canim brojkama. Istovremeno, prezauzetome, a time i povr nome konzumentu vijesti,
izlizana vijest nije posve naodmet. Ne zahtijeva puno misaonog anga mana i ne izis
kuje puno vremena; lako je i brzo probavljiva. Prihvatiti medijske manipulacije
svima je jednostavnije.
Takva praktiènost takoðer poja njava za to, èak i medu najskrupu-loznijim izvjestite
ljima, objektivnost èesto znaèi objavljivanje sa etka predmeta razgovora razlièiti
h strana u debati bez ikakva stajali ta o tome koja bi strana mogla uistinu imati
pravo. Tipièno izvje æe poèinje ovako nekako: Bijela kuæa danas je objavila kako se
predviða da æe, unatoè posljednjemu nizu smanjenja poreza, deficit biti prepolo
vljen do 2010." To je najèe æe popraæeno citatom liberalnoga analitièara koji ospo
rava cifre koje podastire Bijela kuæa, dok konzervativni analitièar te cifre opr
avdava. Postoji li negdje kakav neovisni analitièar koji bi nam, korak po korak,
objasnio te cifre? Tko zna? Izvjestitelj rijetko kada ima vremena baviti se tak
vim detaljima; izvje æe ne kazuje toliko o dobrim stranama smanjenja poreza ili o
opasnostima deficita, koliko o prepirki izmeðu dviju stranaka. Nakon nekoliko pa
susa, èitatelj mo e zakljuèiti kako je to jo jedna od svaða izmeðu republikanaca i
demokrata i okrenuti sportsku stranicu, gdje je radnja manje predvidljiva, a tab
lica s rezultatima vam kazuje tko je pobijedio.
Istodobno navoðenje opreènih priopæenja za javnost izvjestiteljima je tako prima
mljivo dijelom i zbog toga to ono hrani staro novinarsko upori te - osobni sukob. T
e ko je zanijekati da je tijekom protekloga desetljeæa do lo do degradacije politièk
e uljudnosti te da se stranke o tro kose oko glavnih politièkih pitanja. Meðutim,
barem za dio degradacije uljudnosti zaslu no je to to je, iz perspektive medija, ul
judnost dosadna. Neæe vas citirati ako ka ete, Jasno mi je to suparnik eli kazati" il
i Problem je uistinu slo en" Meðutim, krenete li u napad, sve æe kamere biti uprte
u vas. Izvjestitelji æe èesto ulo iti dodatne napore kako bi jo vi e raspirili vatru,
postavljajuæi pitanja na takav naèin da izazovu odgovor koji podjaruje. Jedan j
e TV-izvjestitelj, kojega poznajem, bio poznat po tome to je ljude navodio na izj
ave koje je elio dobiti, da su razgovori koje je vodio nalikovali skeèevima Abbot
ta i Costella.
Osjeæate li se izdanim zbog juèera nje guvernerove odluke?" upitao bi me.
Ne. Razgovarao sam s guvernerom, siguran sam da mo emo izgladiti nesuglasice prije
svr etka sjednice."
Svakako... ali smatrate li da vas je guverner izdao?"
Ne bih uporabio tu rijeè. Njegov je stav da..."
Ne radi li se ovdje zapravo o guvernerovoj izdaji?"
Medijska manipulacija, potenciranje konflikata, nekritièna potraga za skandalima
i pogre kama - skupni uèinak svega toga jest podrivanje
114
BARACK OBAMA
svih prihvaæenih standarda za prosudbu istine. Postoji jedna prekrasna, apokrifn
a prièa koju ljudi preprièavaju o Danielu Patricku Moynihanu, sjajnome, naprasit
ome i ikonokloatistiènome pokojnom senatoru iz New Yorka. Navodno je jednom pril
ikom Moynihan gorljivo raspravljao s jednim od svojih kolega o nekome problemu i
taj je drugi senator, vidjev i da æe u raspravi izvuæi deblji kraj, kazao: Mo da se
neæete sa mnom slo iti, Pat, ali ja imam pravo na svoje mi ljenje." Na to je Moyniha
n hladno replicirao: Imate pravo na svoje vlastito mi ljenje, ali nemate pravo na s
voje vlastite èinjenice."
Moynihanova tvrdnja vi e ne vrijedi. Nema autoritativne figure, Waltera Cronkitea
ili Edwarda R. Murrowa, koju bismo svi slu ali i vjerovali joj da mo e razrije iti pro
turjeène tvrdnje. Umjesto toga, mediji su podijeljeni na tisuæe frakcija, svaki
od njih nudi svoju verziju stvarnosti, svaki pola e pravo na odanost podijeljene n
acije. Ovisno o gledi tu koje preferirate, globalna promjena klime opasno se ubrza
va ili se ne ubrzava, proraèunski se deficit smanjuje ili poveæava.
Taj se fenomen ne tièe samo izvje tavanja o slo enim pitanjima. Poèetkom 2005. godin
e Newsweek je objavio navode da su amerièki vojnici i istra itelji u zatvoru u zal
jevu Guantanamo provocirali i zlostavljali zatvorenike i tako to su, medu ostalim
, bacali Kuran u zahodsku koljku. Bijela kuæa decidirano je rvrdila da to apsolut
no nije istina. U nedostatku èvrstih dokaza i nakon estokih prosvjeda zbog toga è
lanka u Pakistanu, Newsweek je bio prisiljen objaviti poni avajuæi demantij. Nekol
iko mjeseci poslije Pentagon je objavio izvje æe u kojemu se navodi da su pojedini
amerièki namje tenici u Guantanamu uistinu pribjegavali vi ekratnim neprimjerenim a
ktivnostima - ukljuèujuæi sluèajeve prilikom kojih se jedna namje tenica tijekom i
spitivanja pretvarala da zatoèenike ma e menstrualnom krvi te barem jedan sluèaj k
ada je jedan od èuvara poprskao Kuran i zatvorenika urinom. Poltronstvo Fox News
a toga poslijepodneva: Pentagon nije prona ao nikakve dokaze o tome da je Kuran bio
bacan u zahodsku koljku."
Jasno mi je da same èinjenice ne mogu uvijek izgladiti na e politièke razmirice. N
a i stavovi o pobaèaju nisu odreðeni spoznajama o razvoju fetusa, a na e odluèivanje
o tome treba li i kada povuæi vojsku iz Iraka mora nu no biti utemeljeno na vjero
jatnostima. No, ponekad postoje precizniji i manje precizni odgovori; ponekad po
stoje èinjenice kojima nije moguæe manipulirati, upravo kao to je raspravu o tome
ki i li obièno moguæe razrije iti tako da se izaðe van. Izostanak èak i pribli noga d
ogovora oko èinjenica svako mi ljenje èini ravnopravnim te time eliminira temelj z
a promi ljeni kompromis. On ne nagraðuje one koji imaju pravo, nego one - poput ur
eda za tisak Bijele kuæe - koji svoje argumente uspijevaju plasirati najglasnije
, najuèestalije, najnepopustljivije i uz najsretniji splet okolnosti.
Politièar dana njice to razumije. Iako mo da i ne la e, jasno mu je
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
115
kako nema velike koristi od kazivanja istine, osobito kada je istina kompliciran
a. Istina mo e izazvati konsternaciju; istina æe biti napadana; mediji neæe imati
strpljenja da poslo e sve èinjenice i na taj naèin javnost neæe razlikovati istinu
od neistine. Ono to tada dobiva na va nosti jest zauzimanje stajali ta - izjava o ne
kome problemu kojom æe biti izbjegnut prijepor ili koja æe izazvati odreðeni pub
licitet, stajali te koje æe odgovarati kako imid u koji su za njega osmislili njegov
i uposlenici zadu eni za medije tako i narativnim okvirima koje su mediji stvorili
za politiku opæenito. Politièar jo uvijek mo e, to se tièe njegova osobnoga integri
teta po tenja, ustrajati na tome da ka e istinu na naèin na koji je on do ivljava. Ali
on to èini znajuæi da je manje va no vjeruje li on uistinu u svoje stajali te od to
ga djeluje li on tako da vjeruje ili ne; iskrenost u izjavama manje se vrednuje
od toga zvuèe li one iskreno na TV-u.
Koliko sam mogao primijetiti, brojni su politièari uspjeli savladati te prepreke
i oèuvali svoj integritet, mu karci i ene koji prikupljaju novèane priloge za kamp
anje bez podmiæivanja, ostvaruju podr ku bez ovisnosti o interesnim skupinama, i b
ave se medijima ne gubeæi svoj identitet. Meðutim, postoji jedna konaèna preprek
a koju, nakon to ste zasjeli u Washington, ne mo ete posve izbjeæi, prepreka koja æ
e u najmanju ruku znatan dio va ega biraèkoga tijela natjerati da o vama ne misli
pozitivno - a to je potpuno nezadovoljavajuæa narav zakonodavnog postupka.
Svi zakonodavci koje znam redovito su na mukama kada je rijeè o izglasavanju zak
ona. Ima sluèajeva kada vam se Èini da je neki zakon tako oèito ispravan da ne i
ziskuje puno debatiranja (prisjetimo se amandmana Johna McCaina kojime se ameriè
koj vladi zabranjuje muèenje). U drugim sluèajevima pred Senatom se pojavljuju p
rijedlozi zakona koji su tako napadno pristrani ili jadno osmi ljeni da se zapitat
e kako podnositelj zakonskoga prijedloga uspijeva ostati ozbiljna lica tijekom d
ebate.
No, zakonodavstvo je najveæim dijelom mutan posao, produkt stotina veæih i manji
h kompromisa, mje avina legitimnih politièkih ciljeva, politièkih predstava, impro
viziranih regulatornih shema i staromodnih politièkih investicija. Cesto se doga
ðalo da sam, èitajuæi prijedloge zakona koji su stizali na raspravu u prvih neko
liko mjeseci koje sam proveo u Senatu, suoèen s èinjenicom da principijelnost ni
je tako jednostavna kao to mi se to isprva èinilo te da æu, glasovao za ili proti
v, osjeæati odreðeno grizodu je. Bih li trebao glasovati za prijedlog zakona o ene
rgetici koji ukljuèuje moju odredbu za poticanje proizvodnje alternativnih goriv
a i pridonosi statusu quo, koji je, meðutim, posve neprimjeren zadaæi smanjenja
amerièke ovisnosti o gorivu iz uvoza? Bih li trebao glasovati protiv izmjene u Z
akonu o za titi zraka od oneèi æenja kojom æe propisi u nekim podruèjima biti olabav
ljeni, a u drugima postro eni, te koja æe rezultirati predvidljivi]im sustavom za
korporativnu usklaðenost s propisima? Sto ako prijedlog zakona rezultira veæim o
neèi æenjem, ali osigura
116
BARACK OBAMA
sredstva za financiranje tehnologije èistoga ugljena koja æe omoguæiti zapo ljavan
je u osiroma enome dijelu Illinoisa?
Uvijek iznova pomno pregledavam dokumentaciju, razloge za i protiv, to bolje mogu
u ogranièenome vremenu koje imam na raspolaganju. Moje me osoblje obavje tava da
su po ta i telefonski pozivi podjednako podijeljeni te da interesne skupine na obj
e strane bilje e bodove. Kako se pribli ava trenutak da dam svoj glas, èesto se pris
jeæam neèega to je John F. Kennedy prije pedeset godina napisao u svojoj knjizi P
rofili hrabrosti:
Malo je onih, ako ih uopæe ima, koji se suoèavaju s onom zastra ujuæom neopozivo æu o
dluke pred kojom se nalazi senator u trenutku kada se mora izjasniti o nekome va n
om pitanju. Mo da mu je za odluku potrebno vi e vremena, mo da smatra da obje strane i
maju svoje dobre razloge, mo da misli da bi se nekom sitnom dopunom mogli otklonit
i svi prigovori, ali u trenutku kada mora glasovati, ne mo e se sakriti, ne mo e oko
li ati, ne mo e odugovlaèiti - a èini mu se kako ondje pred njim, na njegovu senator
skome stolu, èuèi cijelo njegovo biraèko tijelo i poput gavrana iz Poeove pjesme
, grakæe 'Nikad vi e', dok on daje svoj glas o kojemu ovisi njegova politièka budu
ænost."
Mo da zvuèi pomalo dramatièno, no niti jedan zakonodavac, dr avni ili savezni, nije
imun na takve te ke trenutke - a ti su trenuci uvijek puno te i za stranku koja nije
na vlasti. Kao pripadnik veæine, imate odreðeni utjecaj na svaki prijedlog zako
na koji je va an prije nego to on dospije u Senat na raspravu. Mo ete od predsjednika
odbora zatra iti da unese formulaciju koja ide na ruku va im biraèima ili da izbaci
formulaciju koja im teti. Mo ete èak od voðe veæine ili glavnoga podnositelja zako
nskoga prijedloga zatra iti da zadr i prijedlog zakona sve dok ne bude postignut kom
promis koji vama vi e odgovara.
Ako ste u manjinskoj stranci, tada nemate takvu protekciju. Morate glasovati za"
ili protiv" svakoga prijedloga koji se pojavi, znajuæi kako su slabi izgledi za p
ostizanje kompromisa koji biste vi ili va i prista e smatrali ispravnim ili pravedni
m. U eri nekritiènih uzajamnih usluga i glomaznih zakonskih prijedloga o razlièi
tim proraèunima, mo ete takoðer biti sasvim uvjereni u to da, ma koliko lo ih odredb
i bilo u prijedlogu zakona, uvijek æe biti neèega - financiranja pancirki za na u
vojsku, na primjer, ili skromna povi ica naknade za veterane - to jako ote ava suprot
stavljanje prijedlogu.
Busheva Bijela kuæa bila je, barem za trajanja njegova prvoga mandata, majstor t
akvog zakonodavstvenog taktiziranja. Postoji jedna pouèna prièa o pregovorima ok
o prve runde Bushevih smanjenja poreza, kada je Karl Rove pozvao demokratskoga s
enatora da doðe u Bijelu kuæu kako
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
117
bi razgovarali o senatorovoj moguæoj potpori predsjednikovu paketu mjera. Bush j
e bio odnio laku pobjedu u senatorovoj saveznoj dr avi na prethodnim izborima - di
jelom zahvaljujuæi i programu smanjenja poreza - a senator je opæenito bio sklon
ni im graniènim stopama. Ipak, muèio ga je razmjer do kojega su predlo ena smanjenj
a poreza i la na ruku bogatima te je predlo io nekoliko izmjena koje bi ubla ile uèina
k toga paketa mjera.
Unesite te izmjene", senator je rekao Roveu, i ne samo da æu glasovati za prijedlo
g nego jamèim da æete u Senatu dobiti sedamdeset glasova."
 Ne elimo sedamdeset glasova", navodno je odgovorio Rove, elimo pedeset jedan."
Bez obzira na to je li Rove prijedlog zakona iz Bijele kuæe smatrao dobrom polit
ikom ili ne, znao je prepoznati politièkoga pobjednika. Ili je senator glasovao
za i pridonio usvajanju predsjednikova programa, ili je glasovao protiv i postao
izravnom metom na sljedeæim izborima.
Na koncu je senator - poput nekolicine demokrata iz republikanskih" dr ava - glasov
ao za, to je nesumnjivo odra avalo prevladajuæi stav o smanjenju poreza u njegovoj
saveznoj dr avi. Ipak, prièe poput ove doèaravaju neke pote koæe s kojima se susreæu
sve manjinske stranke kada nastoje biti dvostranaèke". Svima se sviða zamisao o
dvostrana tvu. Mediji su osobito zaljubljeni u taj termin, jer je on opreèan strana
èkim prepirkama" koje su sredi nja tema veæine izvje æa s Capitol Hilla.
Istinsko dvostrana tvo, meðutim, pretpostavlja po ten proces razmjene sugestija te d
a kakvoæa kompromisa bude mjerena time koliko dobro slu i nekome od dogovorenih ci
ljeva, bilo da je rijeè o kvalitetnijim kolama ili manjim deficitima. To pak pret
postavlja da æe veæina biti primorana - zahvaljujuæi o trome novinarskom zboru te
na koncu dobro obavije tenome biraèkome tijelu - pregovarati u dobroj vjeri. Ako o
vi uvjeti ne vrijede - ako nitko izvan Washingtona uistinu ne posveæuje pozornos
t sadr aju prijedloga zakona, ako su stvarni tro kovi smanjenja poreza prikriveni la n
im raèunovodstvom i iskazani manji za bilijun dolara ili slièno - veæinska stran
ka mo e svake pregovore zapoèeti tra eæi 100 posto od onoga to eli, popustiti za 10 po
sto, a zatim optu iti bilo kojega pripadnika manjinske stranke koji ne podr i ovaj ko
mpromis" da je opstrukcionist". Za manjinsku stranku u takvim uvjetima dvostrana tvo
" poèinje znaèiti da æe biti sustavno ga eni, iako æe poneki senatori mo da u ivati u
odreðenim politièkim nagradama tako to æe konzistentno pristajati uz veæinu i tak
o steæi reputaciju umjerenih" ili centrista".
Ne èudi to postoje aktivisti koji inzistiraju na tome da se demokratski senatori
danas odluèno usprotive svakoj republikanskoj inicijativi - èak
118
BARACK OBAMA
i inicijativama koje imaju dobre strane - iz principa. Mo e se ustvrditi da se ni
jedan od tih pojedinaca nije nikada kandidirao za visoku javnu du nost kao demokra
t u prete no republikanskoj saveznoj dr avi, niti je itko od njih bio meta negativni
h TV-oglasa vrijednih nekoliko milijuna dolara. Svaki senator razumije da je jed
nostavno postiæi to da glasovanje o nekome slo enome zakonu djeluje opako i tetno u
TV-reklami od trideset sekundi, no da je vrlo te ko objasniti razboritost toga is
toga glasovanja u vremenu manjem od dvadeset minuta. Svaki senator takoðer zna d
a æe tijekom trajanja jednoga mandata morati glasovati nekoliko tisuæa puta. Tre
ba to ta objasniti kada nastupi vrijeme izbora.
Vjerojatno je najsretnija okolnost tijekom moje kampanje za Senat bilo to to ni j
edan kandidat nije emitirao negativan TV-oglas o meni. To mogu zahvaliti iskljuè
ivo neobiènim prilikama moje utrke za Senat, a ne nedostatku materijala kojega b
i bilo moguæe iskoristiti. Najzad, kada sam se kandidirao, veæ sam sedam godina
bio u dr avnoj legislaturi, a u manjini est od tih sedam godina, i tisuæama sam put
a glasovao oko slo enih pitanja. Kao to je to danas standardna praksa, nacionalni r
epublikanski senatorski odbor bio je priredio opse nu dokumentaciju oporbene istra
ge o meni prije no to sam uopæe bio nominiran, a moj je vlastiti istra ivaèki tim p
roveo mnoge sate proèe ljavajuæi moj dosje, nastojeæi predvidjeti kakve bi negativ
ne oglase republikanci mogli imati u pripremi.
Nisu prona li puno toga, ali su prona li dovoljno da bi uspjeli u nakani - desetak m
ojih glasovanja koja su, ako ih se opisuje izvan konteksta, mogla zazvuèati vrlo
alarmantno. Kada ih je moj medijski savjetnik David Axelrod testirao u anketi,
moja je stopa odobravanja pala za deset bodova. Postojao je kazneni zakon koji j
e imao za cilj suzbijanje raspa-èavanja droge u kolama, ali je bio tako lo e razrað
en da sam zakljuèio kako je neuèinkovit i neustavan - Obama je glasovao za bla e ka
zne pripadnicima uliènih bandi koji dilaju drogu u kolama", tako je to opisano u
anketi. Bio je tu i prijedlog zakona koji su zagovarali aktivisti za zabranu pob
aèaja koji je na prvi pogled zvuèao sasvim razumno - nalagao je uvoðenje mjera z
a spa avanje ivota nedono èadi (u prijedlogu se nije spominjalo da su takve mjere veæ
na snazi) - ali je njime takoðer kvalifikacija osobe" pro irena na fetuse koji nis
u sposobni za samostalan ivot, èime se zapravo odbacivala odluka u sluèaju Roe v.
 Wade2; u anketi se navodilo da sam glasovao protiv lijeèenja koje bi moglo spasi
ti ivot ivoroðene djece". Èitajuæi dalje popis, nai ao sam na tvrdnju da sam, dok sa
m radio u dr avnoj legislaturi, glasovao protiv prijedloga zakona kojim bi se na u dj
ecu za titilo od spolnih zlostavljaèa".
odluka amerièkoga Vrhovnog suda donesena 1973. u sluèaju Roe v. Wade kojom je po
baèaj ozakonjen do trenutka dok fetus ne postane sposoban za ivot izvan majèina t
ijela, nap. prev.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
119
Stani malo", rekao sam ugrabiv i papir iz Davidovih ruku. Pogre kom sam bio pritisnuo
krivi gumb prilikom glasovanja za taj prijedlog. Htio sam glasovati 'za' te sam
neposredno zatim unio ispravak u slu beni zapisnik."
David se nasmije io. Nekako mi se èini da taj dio neæe dospjeti u republikanski ogl
as." Obzirno je uzeo anketu iz mojih ruku. Bilo kako bilo, razvedri se", dodao je
, tap uæi me po leðima. Siguran sam da æe ti ovo pomoæi to se tièe glasovanja o zako
nu o spolnome zlostavljanju."
Ponekad se pitam kako bi sve ispalo da su ti spotovi uistinu emitirani. Ne tolik
o u smislu pobjede ili poraza - do svr etka predizbora bio sam dvadeset bodova u p
rednosti ispred svojega republikanskoga suparnika - koliko me zanimalo na koji b
i me naèin do ivjeli glasaèi te bih li, prilikom ulaska u Senat, bio doèekan s pun
o manje dobre volje. To je, naime, naèin na koji veæina mojih kolega ulazi u Sen
at - o njihovim pogre kama trube na sva zvona, njihove rijeèi izvræu, a u njihove
motive sumnjaju. To je njihovo vatreno kr tenje; to ih proganja svaki put kada gla
suju, ba svaki puta kada daju izjavu za medije ili kakvo priopæenje, taj strah od
poraza u politièkoj utrci, ali takoðer i od gubitka naklonosti onih ljudi koji
su ih i poslali u Washington - svih ljudi koji su im u jednome trenutku kazali: P
ola emo velike nade u vas. Molimo vas, nemojte nas razoèarati".
Naravno, postoje tehnièka pobolj anja na e demokracije koja bi mogla olabaviti dio t
oga pritiska na politièare, strukturalne promjene koje bi ojaèale vezu izmeðu gl
asaèa i njihovih predstavnika. Nestranaèko odreðivanje granica izbornih okruga,
prijavljivanje na dan izbora i glasovanje vikendom - sve bi to pridonijelo konku
rentnosti u politièkim utrkama i moglo potaknuti biraèko tijelo na aktivnije sud
jelovanje - a Èim je veæa pozornost biraèkoga tijela, integritet se vi e cijeni. J
avno financiranje kampanja ili besplatni termini na radiju i televiziji mogli bi
drastièno smanjiti neprestano moljakanje novca i utjecaj interesnih skupina. Pr
omjene pravila u Predstavnièkome domu i Senatu mogle bi osna iti manjinske zakonod
avce, pritom poveæati transparentnost i potaknuti pomnije izvje æivanje.
Meðutim, ni jedna od tih promjena neæe se dogoditi sama od sebe. Svaka od njih i
ziskuje promjenu stava onih koji su na vlasti. Svaka od njih iziskuje da pojedin
i politièari preispitaju postojeæi poredak; prestanu tako grèevito dr ati svoj pol
o aj; suprotstave se kako prijateljima tako i neprijateljima u ime apstraktnih ide
ja za koje javnost, èini se, ne pokazuje pretjerani interes. Svaka od tih promje
na iziskuje da mu karci i ene poka u spremnost riskirati ono to veæ posjeduju.
Naposljetku, dakle, iznova je rijeè o onoj kvaliteti kojoj je J. F. Kennedy te io
u ranoj fazi svoje karijere dok je le ao oporavljajuæi se od kirur ko-
120
BARACK OBAMA
ga zahvata, imajuæi u vidu svoje juna tvo u ratu, no promi ljajuæi mo da o manje jasni
m izazovima koji su ga oèekivali - a tu kvalitetu predstavlja hrabrost. Na odreð
eni je naèin toèno da bi, to ste du e u politici, trebalo biti tim lak e skupiti hrab
rost stoga to postoji neka vrst oslobaðanja do koje dolazi kada shvatite da, ma to
god èinili, netko æe uvijek biti na vas bijesan, da æe biti politièkih nasrtaja
bez obzira na to koliko oprezno glasujete, da je razboritost moguæe protumaèiti
kao kukavièluk, a sama se hrabrost mo e doimati poput kalkulacije. Utjehu nalazim
u èinjenici da, to sam du e u politici, to popularnost manje godi, da se èini kako
stremljenje za moæi, polo ajem i slavom odaje manjak ambicije te da sam odgovoran
uglavnom vlastitoj savjesti.
Svojim biraèima, takoðer. Nakon jednoga sastanka u gradskoj vijeænici u Godfrevu
, pri ao mi je jedan stariji gospodin i izrazio ogorèenje zbog toga to unatoè svoje
mu protivljenju spram rata u Iraku jo uvijek nisam zahtijevao potpuno povlaèenje
vojske. Do lo je do kratke i ugodne rasprave, prilikom koje sam mu objasnio svoju
bojazan da bi prenaglo povlaèenje dovelo do posvema njega graðanskog rata u toj ze
mlji te do moguæega irenja sukoba na èitavome Srednjem istoku. Na kraju na ega razg
ovora rukovao se sa mnom.
1 nadalje smatram da ste u krivu", rekao je, ali imam dojam da ste 6 tome barem ra
zmi ljali. Kvragu, vjerojatno bih se razoèarao kada biste se sa mnom oko svega slo i
li."
Hvala vam", odgovorio sam. Dok je odlazio, prisjetio sam se neèega to je vrhovni s
udac Louis Branðeis jednom kazao: da je u demokraciji najva nija du nost graðanska d
u nost. *
121
Peto poglavlje
Prilika
Jedna je stvar neizbje na kada ste amerièki senator - a to je da èesto letite zrak
oplovom. Cesto letite iz Washingtona i natrag, barem jednom tjedno. Tu su i puto
vanja u druge savezne dr ave kako biste odr ali govor, prikupili novac ili vodili ka
mpanju za svoje kolege. Predstavljate li veliku saveznu dr avu poput Illinoisa, le
tite na sjever ili na jug dr ave kako biste prisustvovali gradskim sastancima ili
rezanju vrpci te kako biste mogli biti sigurni da ljudi ne misle kako ste ih zab
oravili.
Najèe æe letim komercijalnim letovima, unaprijed pri eljkujuæi sjedalo uz sredi nji pr
olaz ili uz prozor te nadajuæi se da se putnik koji sjedi ispred mene neæe po elje
ti nasloniti.
Ponekad, meðutim - zbog toga to moram obiæi mnoga mjesta uz Zapadnu obalu, recimo
, ili moram dospjeti do sljedeæega grada nakon to sam propustio posljednji komerc
ijalni let - letim privatnim zrakoplovom. Isprva nisam bio upoznat s tom moguæno æ
u, misleæi kako æe cijena biti previsoka. No, tijekom kampanje moje mi je osoblj
e objasnilo da, prema pravilniku Senata, senator ili kandidat smije putovati tuð
im mla njakom i naprosto platiti cijenu jednaku onoj koju inaèe plaæa za let prvim
razredom. Prouèiv i raspored svoje kampanje i razmisliv i o vremenu koje bih na taj
naèin u tedio, odluèio sam isku ati moguænost leta privatnim zrakoplovom.
Pokazalo se da se iskustvo letenja privatnim zrakoplovom prilièno razlikuje od o
noga redovitim linijama. Privatni zrakoplovi polijeæu s terminala koje posjeduju
i kojima upravljaju privatne osobe, s predvorjima u kojima se nalaze veliki mek
ani kauèi te televizori velikih ekrana i stare fotografije iz povijesti zrakoplo
vstva na zidovima. Nu nici su u pravilu prazni i besprijekorno èisti, a u njima se
nalaze mehanièki strojevi za èi æenje cipela te vodica za ispiranje usta i zdjela
s mentol bombonima. Nema u urbanosti na tim terminalima; zrakoplov èeka na vas ak
o kasnite, pripravan je ako uranite. Predvorje èesto mo ete i posve zaobiæi te se
automobilom odvesti ravno do piste. U protivnom, piloti æe vas doèekati na termi
nalu, ponijeti va u prtljagu i otpratiti- vas do zrakoplova.
122
BARACK OBAMA
to se tièe samih zrakoplova, doista su lijepi. Prvi put kada sam tako putovao, le
tio sam zrakoplovom tipa Citation X, elegantnim, kompaktnim, blistavim strojem s
drvenim oplatama i ko natim sjedalima koje je moguæe spojiti i naèiniti le aj svaki
put kada odluèite pridrijemati. Na sjedalu iza mene nalazili su se salata od kam
pa i tanjur sa sirevima; sprijeda prepun minibar. Piloti su objesili moj kaput,
ponudili mi izbor novina i pitali me je li mi udobno. Bilo mi je. Potom je zrako
plov uzletio, njegovi Rolls Royce motori parali su zrak kao to kvalitetan sportsk
i automobil dr i cestu. Jureæi kroz oblake ukljuèio sam maleni TV-zaslon ispred sv
ojega sjedala. Pojavila se karta Sjedinjenih Dr ava s prikazom na ega zrakoplova kak
o se kreæe prema zapadu, uz podatke o brzini, visini, vremenom preostalim do odr
edi ta i vanjskom temperaturom. Na visini od 12 tisuæa metara zrakoplov se izravna
o i pogledao sam dolje prema zakrivljenome horizontu i ra trkanim oblacima, preda
mnom se pru ao zemljovid - isprva ravna polja zapadnoga Illinoisa nalik ahovskoj pl
oèi, potom zmijolika krivulja Mississippija, zatim jo polja i ranèeva te na koncu
nazubljene stijene Rocky Mountainsa, jo uvijek zasnije enih vrhova, sve do zalaska
sunca kada se naranèasto nebo suzilo u tanku crvenu liniju koju su na koncu pro
gutali noæ, zvijezde i mjesec.
Vidio sam za to se ljudi mogu lako na ovo naviknuti.
Povod toga putovanja bio je uglavnom vezan uz prikupljanje sredstava - tijekom p
riprema za moju kampanju za opæe izbore, nekoliko prijatelja i simpatizera organ
iziralo je za mene dogaðanja u Los Angelesu, San Diegu i San Franciscu. Meðutim,
najdojmljiviji je dio putovanja bio posjet gradu Mountain View u Kaliforniji, u
daljenome nekoliko kilometara ju no od Sveuèili ta Stanford i Palo Altoa, u srcu Sil
ikonske doline, gdje se nalazi korporacijsko sjedi te tvrtke koja je osmislila int
ernetsku tra ilicu Google.
Google je veæ bio ostvario status ikone sredinom 2004., postav i simbolom, ne samo
rastuæe moæi interneta, veæ i ubrzane preobrazbe globalnoga gospodarstva. Prili
kom vo nje iz San Francisca, prouèio sam povijest tvrtke: kako su se dvojica stand
fordskih doktoranda raèunalne znanosti, Larry Page i Sergey Brin, u svojoj spava
onici u sveuèili nome kampusu dogovarali da æe razviti bolji naèin pretra ivanja int
erneta; kako su 1998., s milijun dolara prikupljenih od raznih kontakata osnoval
i Google, s troje uposlenika koji su poslovali iz gara e; kako je tvrtka Google os
mislila model ogla avanja - temeljen na tekstovnim oglasima koji su bili nenametlj
ivi, a relevantni za pretra ivanje korisnika - koji je tvrtku uèinio profitabilnom
, èak i kada je procvat dot-com-tvrtki do ivio krah; i kako je, est godina nakon sv
ojega osnutka, Google iza ao na burzu i prodao svoje dionice po cijeni koja je g.
Pagea i g. Brina uèinila dvojicom najbogatijih ljudi na svijetu.
Mountain View doimao se poput tipièna predgradskoga kalifornijsko-ga naselja - m
irnih ulica, blje tavih novih uredskih kompleksa, skromnih
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
123
obiteljskih kuæa koje, zbog jedinstvene kupovne moæi u Silikonskoj dolini, vjero
jatno dosti u prodajnu vrijednost od, ni vi e ni manje nego milijun ili vi e. Parkiral
i smo ispred niza modernih, modularnih zgrada gdje nas je doèekao glavni savjetn
ik Googlea David Drummond, Afroamerikanac otprilike moje dobi, koji je obavio sv
e pripreme za moj posjet.
Kada su mi se Larry i Sergey obratili, sa eljom da se udru imo, mislio sam da je nap
rosto rijeè o dvojici uistinu pametnih momaka s jo jednom idejom za pokretanje po
sla", rekao je David. Nisam oèekivao sve ovo." Poveo me u obilazak glavne zgrade,
koja je vi e nalikovala na kakav studentski centar nego na uredski prostor - s ka
fiæem u prizemlju, gdje je biv i glavni kuhar sastava Greatful Dead nadzirao pripr
emu vrhunskih jela za èitavo osoblje; videoigricama i stolom za ping-pong te pot
puno opremljenom gimnastièkom dvoranom.
( Ljudi ovdje provode mnogo vremena, pa elimo da budu zadovoljni.") Na drugome katu
pro li smo pored skupina mu karaca i ena u trapericama i majicama, svi u dvadesetim
godinama ivota, koji su predano radili za svojim raèunalnim zaslonima, ili su bil
i izvaljeni na kauèima i velikim gumenim loptama za vje banje vodeæi ive razgovore.
Na koncu samo prona li Larryja Pagea kako razgovara s in enjerom o softverskome prob
lemu. Bio je odjeven poput svojih uposlenika i, izuzev nekoliko pramenova preran
o osijedjele kose, nije izgledao nimalo stariji od njih. Razgovarali smo o Googl
eovoj misiji - organiziranju svih svjetskih informacija u univerzalno dostupan,
nefiltrirani i uporabljivi oblik
- i o Googleovu indeksu internetskih stranica, koji je veæ tada obuhvaæao vi e od e
st milijardi stranica. Nedavno je tvrtka izbacila na tr i te novi sustav elektronske
po te zasnovan na webu, s ugraðenom funkcijom za pretra ivanje; radili su na tehnol
ogiji koja æe omoguæiti pokretanje glasovnoga pretra ivanja putem telefona, i veæ
su zapoèeli knji ki projekt èiji je cilj skenirati svaku knjigu koja je ikada obja
vljena u format koji je dostupan na webu, kako bi se stvorila virtualna knji nica
u kojoj bi bilo pohranjeno cjelokupno ljudsko znanje.
Potkraj obilaska, Larry me odveo u prostoriju u kojoj se rotira trodimenzionalni
prikaz zemljine kugle na velikome flat-panel-zaslonu. Larry je zamolio mladoga
in enjera indijskoga podrijetla koji je radio u blizini da nam objasni ono to proma
tramo.
Ova svjetla predstavljaju sva pretra ivanja koja se odvijaju u ovome trenutku", rek
ao je in enjer. Svaka boja predstavlja drugi jezik. Ako pomaknete prekidaè u ovome
smjeru" - izazvao je promjenu na ekranu
- mo ete vidjeti uzorke prometa na èitavome sustavu internera."
Prikaz je bio hipnotizirajuæ, vi e organski nego mehanièki, bilo je to kao da prom
atram kakav evolucijski proces koji se sve vi e ubrzava, u kojemu su sve granice m
eðu ljudima - nacionalnost, rasa, religija, imetak - postale nevidljive i neva ne,
tako da fizièar u Cambridgeu, trgovac
124
BARACK OBAMA
obveznicama u Tokiju, student u zabaèenome indijskome selu i poslovoða u robnoj
kuæi u Mexico Cityju bivaju uvuèeni u jedinstvenu, neprestanu, ritmiènu konverza
ciju, a prostor i vrijeme uzmièu pred vrtnjom globusa posve pro etoga svjetlo æu. Ta
da sam primijetio iroke pojaseve zatam-njena podruèja, kako se globus okretao oko
svoje osi - najveæi dio Afrike, dijelove ju ne Azije, èak i neke predjele Sjedinj
enih Dr ava, u kojima su se debele zrake svjetlosti razdvajale u nekoliko diskretn
ih niti.
Iz sanjarenja me prenuo dolazak Sergeya, nabijena èovjeka, vjerojatno nekoliko g
odina starijega od Larryja. Predlo io mi je da s njima poðem na okupljanje petkom,
to je tradicija koju su njegovali od osnutka tvrtke, prilikom èega se svi Google
ovi uposlenici okupljaju uz pivo i hranu te raspravljaju o svemu èega se dosjete
. Dok smo ulazili u veliku dvoranu, skupine mladih ljudi veæ su ondje sjedile, n
eki od njih pili su i smijali se, ostali su i nadalje tipkali na svojim dlanovni
cima i laptopima, zrak je odi-sao uzbuðenjem. Jedna skupina od pedesetak ljudi d
oimala se pozornijom od drugih i David je objasnio kako je rijeè o novim uposlen
icima, tek pristiglima s fakulteta; toga su dana bili uvedeni u Googleov tim. Je
dan po jedan, novi uposlenici bili bi predstavljeni, njihova su lica blistala na
velikome zaslonu, uz informacije o njihovim kvalifikacijama, hobijima i interes
ima. Barem polovica ljudi iz te skupine izgledala je poput Azijaca; veliki dio b
ijelaca imao je istoènoeuropska imena. Koliko sam mogao prosuditi, meðu njima uo
pæe nije bilo crnaca i Latinoamerikanaca. Poslije, vraæajuæi se prema svojem aut
omobilu, spomenuo sam to Davidu i on je potvrdno kimnuo glavom.
Svjesni smo toga problema", kazao je i spomenuo napore koje Google ula e kako bi os
igurao kolarine kojima bi se poveæao udio studenata matematike i znanosti meðu ma
njinama i osobama enskoga spola. Istovremeno je nu no da Google ostane konkurentan,
to podrazumijeva zapo ljavanje vrhunskih diplomiranih studenata vrhunskih programa
matematike, in enjerstva i raèunalne znanosti u Americi - sa sveuèili ta kao to su M
IT, Caltech, Stanford, Berkeley. Mogli biste", kazao je David, na prste obje ruke
nabrojati djecu crnaèkoga, odnosno hispanskoga podrijetla koja pohaðaju te progr
ame."
Zapravo, tvrdi David, postaje sve te e pronaæi in enjere roðene u Americi, bez obzir
a na rasnu pripadnost - zbog toga se sve tvrtke u Silikonskoj dolini postupno sv
e vi e oslanjaju na strane studente. U posljednjih nekoliko godina visokotehnolo ke
tvrtke sna le su nove brige: nakon 11. rujna, velik broj stranih studenata skeptiè
an je spram studija u Americi zbog ote ana postupka dobivanja viza. Ponajbolji in en
jeri ili dizajneri softvera vi e nisu prisiljeni doæi u Silikonsku dolinu kako bi
se zaposlili ili pribavili sredstva za poèetak poslovanja. Visokotehnolo ke tvrtke
poèele su sve br im tempom svoje poslovanje seliti u Indiju i Kinu, a poduzetnièk
i fondovi veæ su neko vrijeme globalni; jednako spremno
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
125
ula u u Mumbaiju ili angaju, kao i u Kaliforniji. Kroz dulje razdoblje, pojasnio je
David, to bi moglo izazvati pote koæe za gospodarstvo Sjedinjenih Dr ava. 1 nadalje
æemo uspijevati privlaèiti nadarene ljude", kazao je, jer smo veæ etabliran brand
. Ali to æe biti s novoosnovanim i nekima od manje etabliranih tvrtki, mo da nekim
sljedeæim Googleom, tko zna? Samo se nadam da netko u Washingtonu razumije do ko
je je mjere konkurencija danas uzela maha. Na a dominacija nije neupitna."
Otprilike u isto vrijeme kada sam posjetio Google, oti ao sam na jo jedan put koji
me nagnao na razmi ljanje o tome to se dogaða s amerièkim gospodarstvom. Tom prilik
om nisam putovao zrakoplovom, nego automobilom, vozeæi se kilometrima praznom au
tocestom, prema gradu imena Galesburg, udaljenome otprilike èetrdeset pet minuta
vo nje od granice sa saveznom dr avom Iowom, u zapadnome Illinoisu.
Galesburg je utemeljen 1836. i isprva je bio sveuèili ni grad buduæi da je skupina
prezbiterijanskih i kongregacijskih sveæenika odluèila na zapadnu granicu donij
eti svoju kombinaciju dru tvenih reformi i praktiènoga obrazovanja. Tako je osnova
na obrazovna ustanova Knox College, koja je postala ari te abolicijske aktivnosti u
razdoblju prije Amerièkoga graðanskog rata - jedan ogranak podzemne eljeznice pr
olazio je kroz Galesburg, a prvi amerièki crnaèki senator Hiram Revels pohaðao j
e osnovnu kolu pri tom koled u, prije svojega povratka u Mississippi. Godine 1854.
u Galesburgu su dovr ene eljeznièke linije Chicago, Burlington i Quincy, to je izazv
alo nagli procvat trgovine u toj regiji. Èetiri godine poslije, desetak tisuæa l
judi okupilo se kako bi slu alo petu debatu Lincoln-Douglas, tijekom koje je Linco
ln svoje neslaganje s ropstvom prvi put formulirao kao moralni problem.
U Galesburg, meðutim, nisam po ao zbog njegove bogate povijesti. Tamo sam oti ao kak
o bih se susreo sa skupinom sindikalnih voda iz tvornice Maytag, buduæi da je ta
tvrtka bila najavila kako planira otpustiti 1600 radnika, a proizvodnju preseli
ti u Meksiko. Poput drugih gradova diljem sredi njega i zapadnoga Illinoisa, Gales
burg je bio pogoðen preseljenjem proizvodnje u prekomorske zemlje. U prethodne è
etiri godine taj je grad ostao bez svojih proizvoðaèa industrijskih dijelova i j
edne tvrtke za proizvodnju gumenih mrkova; sada je bio suoèen sa zatvaranjem tvrt
ke Butler Manufacturing za proizvodnju èelika, koju su nedavno bili kupili Austr
alci. Veæ se tada stopa nezaposlenosti u Galesburgu kretala blizu osam posto. Za
tvaranjem tvornice Maytag, gradu je prijetio gubitak daljnjih 5 do 10 posto ukup
ne baze zaposlenih.
U dvorani sindikata strojara okupilo se sedam-osam mu karaca i dvije do tri ene, sj
edeæi u sklopivim metalnim stolcima, neki od njih pu ili su cigarete, veæina ih je
bila kasnih èetrdesetih ili ranih pedesetih godina, svi su bili odjeveni u trap
erice ili kaki hlaèe, majice ili karirane
126
BARACK OBAMA
radne ko ulje. Predsjednik sindikata Dave Bevard bio je krupan, sna an èovjek srednj
ih pedesetih godina, tamne brade, zatamnjenih naoèala i specifiènoga e ira zbog èeg
a je izgledao poput èlana ZZ Topa. Tumaèio je da je sindikat isku ao sve moguæe ta
ktike kako bi poku ao utjecati na Maytag da se predomisli - obratili su se medijim
a, kontaktirali dionièare, zatra ili podr ku mjesnih i dr avnih du nosnika. Rukovodstvo
Maytaga ostalo je pri svome.
Nije toèno da ti tipovi ne ostvaruju profit", kazao mi je David. Upitate li ih, re
æi æe vam da smo mi jedan od najproduktivnijih pogona u èitavoj tvrtki. Visoka k
valiteta izrade. Niska stopa pogre ke. Podnijeli smo sni enja dohotka, smanjenje ben
eficija, otpu tanja radnika. Grad i dr ava dodijelili su Maytagu najmanje deset mili
juna dolara poreznih olak ica u posljednjih osam godina na temelju njihovih obeæan
ja da æe ostati ovdje. Ali nikada nije dovoljno. Neki je predsjednik uprave, koj
i veæ zaraðuje milijune dolara, odluèio da mora poveæati vrijednost dionica tvrt
ke kako bi mogao unovèiti svoje dionièke opcije, a najjednostavniji naèin da to
ostvari jest da poslovanje premjesti u Meksiko i tamo njim radnicima plati estinu o
d onoga to mi zaraðujemo."
Upitao sam ih kakve su korake poduzeli dr ava i savezne agencije kako bi se radnic
i mogli prekvalificirati, nakon èega su se gotovo svi u prostoriji podrugljivo n
asmijali u jedan glas. Prekvalifikacija je glupost", rekao je Doug Dennison, dopr
edsjednik sindikata. Za to æete se prekvalificirati kada nema radnih mjesta?" Govo
rio je o tome kako mu je jedan savjetnik za zapo ljavanje bio predlo io da se poku a p
rekvalificirati za pomoænoga bolnièara, a njihove plaæe nisu mnogo veæe od onih
koje Wal-Mart plaæa svojim najni e plaæenim zaposlenicima. Jedan od mlaðih mu karaca
u prostoriji isprièao mi je jednu osobito okrutnu pripovijest: Bio se nakanio p
rekvalificirati za raèunalnoga tehnièara, no veæ po isteku prvih tjedan dana nje
gova obuèavanja, Maytag ga je pozvao natrag na posao. Rad u Maytagu bio je na pr
ivremenoj bazi, ali prema propisima, da je odbio Maytagovu ponudu, izgubio bi pr
avo na financijsku pomoæ za prekvalifikaciju. Da se, pak, vratio u Maytag i prek
inuo teèaj koji je veæ pohaðao, tada bi savezna agencija smatrala kako je iskori
stio svoje jednokratno pravo na prekvalifikaciju i uskratila mu financiranje sva
koga daljnjega obuèavanja.
Kazao sam im da æu njihov sluèaj iznijeti tijekom kampanje i ponudio nekoliko pr
ijedloga koje su osmislili pripadnici mojega osoblja - izmjenu Poreznoga zakona
kako bi se ukinule porezne olak ice za tvrtke koje su proizvodnju preselile u inoz
emstvo; unaprjeðenje i bolje financiranje saveznih programa za prekvalifikaciju.
Kada sam bio spreman otiæi, progovorio je jedan krupan, podeblji mu karac s bejzb
ol-kapom. Rekao je kako se zove Tim Wheeler te da je bio predsjednik sindikata u
obli njoj èelièani Butler. Tamo nji radnici veæ su bili dobili obavijest o otkazu,
a
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
127
Tim je primao potporu za nezaposlene, nastojeæi isplanirati svoj sljedeæi korak.
Njegova je najveæa briga sada bilo zdravstveno osiguranje.
Mojem je sinu Marku potrebna transplantacija jetre", rekao je smrknuto. Na listi s
mo èekanja za dobrovoljnoga davatelja, ali buduæi da su moje zdravstvene povlast
ice u potpunosti iskori tene, poku avamo iznaæi naèin da Medicaid pokrije sve tro kove
. Nitko mi ne mo e pru iti jasan odgovor, a, znate, spreman sam prodati sve to imam r
adi Marka, zadu iti se, no ja jo uvijek..." Timov glas je zadrhtao; njegova supruga
, koja je sjedila do njega, spustila je glavu, prekriv i lice rukama. Poku ao sam ih
uvjeriti da æemo saznati toèno to je Medicaid spreman pokriti. Tim je kimnuo gla
vom, prebaciv i ruku preko ramena svoje supruge.
Vozeæi se natrag prema Chicagu, poku ao sam zamisliti Timov oèaj: bez posla je, im
a bolesnoga sina, u teðevinu koja se topi.
To su prièe koje propu tate kada se nalazite u privatnome zrakoplovu na 12.000 met
ara.
Danas neæete naiæi na mnogo sporenja oko toga da prolazimo kroz temeljitu gospod
arsku preobrazbu, radilo se o ljevici ili desnici. Napredak u digitalnoj tehnolo
giji, optièkim vlaknima, internetu, satelitima i transportu doslovce su sru ile go
spodarske barijere izmeðu zemalja i kontinenata. Udru eni kapital pretra uje planet
u potrazi za najboljim investicijama, uz bilijune dolara koji prelaze preko gran
ica pomoæu tek nekoliko udaraca po tipkovnici. Propast Sovjetskoga Saveza, uvoðe
nje tr i no orijentiranih reformi u Indiji i Kini, smanjivanje trgovinskih' barijera
i pojava golemih trgovina na malo poput Wal-Marta rezultirali su time da je nek
oliko milijardi ljudi postalo izravna konkurencija amerièkim tvrtkama i amerièki
m radnicima. Svijet mo da nije jo posve jednolièan, kako to ka e kolumnist i novinar
Thomas Friedman, ali je èinjenica da iz dana u dan postaje sve jednolièniji.
Nema sumnje da je globalizacija donijela znaèajne pogodnosti amerièkim potro aèima
. Zahvaljujuæi njoj, pale su cijene robe koju se nekada smatralo luksuzom, od bi
g-screen-televizora do bresaka usred zime, a time je porasla kupovna moæ Amerika
naca s niskim dohotkom. Pridonijela je obuzdavanju inflacije, poveæala dobit, bu
duæi da su sada milijuni Amerikanaca ulagali u tr i te dionica, osigurala je nova tr i t
a za amerièke proizvode i usluge te zemljama poput Kine i Indije omoguæila da dr
astièno smanje siroma tvo, to sve dugoroèno pridonosi veæoj svjetskoj stabilnosti.
Èinjenica je i da je ta globalizacija jako poveæala ekonomsku nesigurnost miliju
na obiènih Amerikanca. Kako bi ostale konkurentne i udovoljile ulagaèima na glob
alnome tr i tu, tvrtke sa sjedi tem u SAD-u auto-matizirale su se, smanjile, dio poslo
va povjerile vanjskim izvr iteljima i premjestile se u inozemstvo. Nisu dopu tale ra
st plaæa, a zdravstvene i
128
BARACK OBAMA
mirovinske planove s unaprijed odreðenim iznosom mirovine nadomjestile mirovinsk
im planom u kojemu uposlenik sam uplaæuje postotak zarade na raèun ulaganja i od
luèuje u to æe biti investiran dio profita te tednim raèunom za zdravstvo, èime se
veæi izdatak i rizik prebacuje na radnika.
To je rezultiralo nastankom onoga to neki nazivaju gospodarstvom u kojemu pobjedni
k uzima sve", u kojemu plima ne podi e nu no sve èamce. Tijekom proteklih deset godi
na bili smo svjedoci velikoga gospodarskog rasta, ali i anemièna otvaranja novih
radnih mjesta, velikih skokova u produktivnosti, ali i stagnirajuæih dohodaka;
krupnih korporacijskih profita, ali i smanjenja udjela onih profita koji idu rad
nicima. Za ljude poput Larryja Pagea i Sergeya Brina, za ljude s jedinstvenim vj
e tinama i talentima kao i za vrhunske struènjake - in enjere, odvjetnike, savjetnik
e i burzovne me etare - koji unaprjeðuju svoj rad, potencijalne premije na globaln
ome tr i tu nisu nikada bile veæe. Ali, za one poput radnika Maytaga, èije je vje tine
moguæe automatizirati ili digitalizirati, ili je te operacije moguæe preseliti
u zemlje s jeftinijom radnom snagom, uèinci mogu biti drastièni - èeka ih buduæn
ost na sve veæemu tr i tu slabo plaæenih uslu ih djelatnosti, s malim brojem pogodnost
i, rizikom od financijskoga kraha u sluèaju bolesti te nemoguæno æu u tede, bilo da
je rijeè o mirovini ili o financiranju studija njihova djeteta.
Postavlja se pitanje to bismo trebali uèiniti u svezi s tim problemima. Od poèetk
a devedesetih godina, kada su se po prvi put poèeli pojavljivati ti trendovi, je
dno je krilo demokratske stranke - koje je predvodio Bili Clinton - prigrlilo no
vo gospodarstvo, promièuæi slobodnu trgovinu, fiskalnu disciplinu te reforme u o
brazovanju i obuèavanju koje æe radnicima pomoæi da se natjeèu za kvalitetna, do
bro plaæena radna mjesta buduænosti. No, velik dio demokratske baze - posebice i
ndustrijski radnici udru eni u sindikate poput Davea Bevarda - odupirao se tom pla
nu. Sto se njih ticalo, slobodna trgovina i la je na ruku interesima Wall Streeta,
ali je malo èinila kako bi zaustavila gubitak dobro plaæenih amerièkih poslova.
Republikanska stranka nije imuna na ovakve tenzije. Zbog nedavne povike oko ileg
alna useljavanja, naprimjer, Pat Buchananov tip konzervativizma u stilu Prvo Amer
ika" mo da æe ponovo o ivjeti meðu republikancima i nametnuti se kao izazov politici
slobodna tr i ta Busheve administracije. Tijekom svoje kampanje 2000. godine i svoj
ega prvog mandata, George W Bush predlo io je legitimnu ulogu vlade, suosjeæajni ko
nzervatizam" koji je, kako tvrdi Bijela kuæa, bio izra en kroz Medicareov plan za
lijekove na recept i poku aj obrazovne reforme poznate kao Ne zapostavimo ni jedno
dijete" - to je izazvalo garavicu kod konzervativaca sklonima maloj vladi.
Najveæim dijelom, meðutim, republikanski je gospodarski plan rada
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
129
pod predsjednikom Bushem bio posveæen smanjenjima poreza, smanjenoj regulaciji,
privatizaciji vladinih slu bi - i jo smanjenja poreza. Du nosnici administracije nazi
vaju to dru tvom vlasni tva, no veæina njegovih sredi njih naèela glavni su elementi p
olitièki neovisna gospodarstva barem jo od tridesetih godina dvadesetog stoljeæa
naovamo: uvjerenja da æe o tra redukcija - ili, u nekim sluèajevima, eliminacija
- poreza na dohodak, poreza na veleposjede, poreza na kapitalnu dobit i dividend
e potaknuti formiranje kapitala, veæe stope tednje, vi e poslovnih ulaganja, veæi g
ospodarski rast; uvjerenja da vladina regulativa koèi i deformira uèinkovito fun
kcioniranje tr i ta; uvjerenje da su programi koje je vlada odobrila sami po sebi ne
uèinkoviti, stvaraju ovisnost i umanjuju individualnu odgovornost, inicijativu i
izbor.
Ili, kako je to jezgrovito sroèio Ronald Reagan: Vlada nije rje enje na ega problema,
ona je problem."
Dosad je Busheva administracija ostvarila tek polovicu svoje jednad be; Kongres ko
ji nadziru republikanci uspio je progurati nekoliko uzastopnih rundi smanjenja p
oreza, ali je odbio donijeti te ke odluke za nadziranje potro nje - proraèunska sred
stva za posebne interese, koja se nazivaju jo i sredstvima za posebne namjene, na
rasla su za 64 posto otkad je Bush preuzeo du nost. U meðuvremenu su se demokratsk
i zakonodavci (i javnost) suprotstavili drastiènim smanjenjima vitalnih ulaganja
- i otvoreno odbili prijedlog administracije da se sustav socijalne za tite privat
izira. Vjeruje li administracija uistinu da su nastali deficiti saveznoga proraè
una i rastuæi nacionalni dug neva ni, nejasno je. Jasno je da je more deficita bud
uæim administracijama ote alo iniciranje svakog oblika ulaganja kojim bi se odgovo
rilo na gospodarske izazove globalizacije ili ojaèalo amerièku mre u socijalne sig
urnosti.
Ne elim pretjerivati glede posljedica toga zastoja. Strategija pasivnosti i dopu ta
nja procesu globalizacije da se nesmetano odvija svojim tijekom neæe dovesti do
neminovna kolapsa amerièkoga gospodarstva. Amerièki BDP i nadalje je veæi od zaj
ednièkoga BDP-a Kine i Indije. Amerièke tvrtke, barem zasad, kontinuirano prednj
aèe u sektorima koji se temelje na vrhunskome znanju, kao to su dizajn softvera i
farmaceutska istra ivanja, a na na emu sustavu sveuèili ta i fakulteta zavidi nam èit
av svijet.
Meðutim, dugoroèno gledano, ne poduzimati ni ta vjerojatno æe za posljedicu imati
jednu Ameriku koja æe biti vrlo razlièita od one u kakvoj je veæina nas odrastal
a. To bi znaèilo da æe Amerika biti jo i vi e gospodarski i dru tveno raslojena nego t
o je to danas: bit æe to zemlja u kojoj æe sve prosperitetnija klasa struènjaka,
 koja ivi u ekskluzivnim enklavama, moæi sebi priu titi to god za eli na tr i tu - privat
e kole, privatnu zdravstvenu skrb, privatno osiguranje i privatne mla njake - dok æ
e sve veæi broj njihovih sunarodnjaka biti osuðen na slabo plaæene uslu ne
130
BARACK OBAMA
djelatnosti, èesto biti dislociran, prisiljen raditi prekovremeno, ovisan o ne p
osve funkcionalnome javnome sektoru koji je preoptereæen i nema dovoljno sredsta
va, a trebao bi im osiguravati zdravstvenu za titu, jamèiti mirovinu i omoguæavati
kolovanje njihove djece.
To bi znaèilo da æe Amerika nastaviti sa zadu ivanjem na svoja dobra kod stranih z
ajmodavaca i izlagati se hirovima proizvoðaèa nafte; Amerika u kojoj ne ula emo do
voljno u znanstvena istra ivanja i zanemarujemo potencijalnu krizu oneèi æenja okoli a
. Bila bi to Amerika koja je u veæoj mjeri politièki polarizirana i politièki ne
stabilnija kako gospodarska frustracija kulminira i navodi ljude da se okrenu je
dni protiv drugih.
Najgore od svega, to bi znaèilo manje moguænosti za mlade Amerikance, opadanje v
ertikalne pokretljivosti koja je èinila temelj onoga to je ova zemlja obeæavala o
d svojega osnutka.
Nije to Amerika kakvu elimo na oj djeci. Siguran sam da imamo dovoljno nadarenosti
i resursa kako bismo stvorili bolju buduænost, buduænost u kojoj gospodarstvo ra
ste, a prosperitet dijele svi. To to nas onemoguæava u oblikovanju te buduænosti
nedostatak je dobrih ideja. Rijeè je o nedostatku nacionalne odluènosti da se po
duzmu èvrsti koraci koji su nu ni kako bi Amerika postala konkurentnijom - takoðer
i nedostatku novog konsenzusa oko odgovarajuæe uloge vlade na tr i tu.
Da bismo postigli taj konsenzus, moramo pogledati kako se na tr i ni sustav razvijao
tijekom vremena. Calvin Coolidge je kazao da je glavni posao Amerikanaca poduzetn
i tvo", i, uistinu, te ko da bismo mogli izdvojiti neku drugu zemlju u svijetu koja
je konzistentnije udovoljavala logici tr i ta. Na Ustav smje ta privatno vlasni tvo u sam
o sredi te na ega sustava slobode. Na e vjerske tradicije slave vrijednost naporna rad
a te izra avaju uvjerenje da krepostan ivot dovodi do materijalne nagrade. Umjesto
da bogate kleveæemo, mi na njih gledamo kao na uzore i na a se mitologija zasniva
na prièama o ambicioznim ljudima - useljenicima koji dolaze u ovu zemlju bez ièe
ga i posti u uspjeh, mladim ljudima koji kreæu na Zapad u potrazi za sreæom. Ted T
urner poznat je po tome to je kazao da je u Americi novac mjerilo uspjeha.
Ta je kultura poduzetni tva rezultirala prosperitetom bez premca u ljudskoj povije
sti. Valja se otisnuti u inozemstvo kako bismo u potpunosti znali cijeniti sve to
je Amerikancima na raspolaganju; èak i siroma ni meðu nama uzimaju zdravo za goto
vo dobra i usluge - elektriènu energiju, èistu vodu, vodovod, telefon, televizij
u i kuæanske aparate - koji su jo uvijek nedostupni veæemu dijelu ostatka svijeta
. Amerika ima sreæu to posjeduje neke od mo da najljep ih podruèja na planetu, no jas
no je da nisu samo prirodni resursi ti koji su zaslu ni za na gospodarski uspjeh. N
a a je najveæa prednost na sustav dru tvene organizacije, sustav koji
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
131
veæ generacijama potièe sustavnu inovaciju, individualnu inicijativu i uèinkovit
u raspodjelu resursa.
Ne èudi stoga da smo na sustav slobodnoga tr i ta skloni smatrati kao ne to samo po seb
i razumljivo, dr ati neèime to posve prirodno proistjeèe iz zakonitosti ponude i po
tra nje te nevidljive ruke Adama Smitha. Uz takvu pretpostavku nije te ko zakljuèiti
da vladino uplitanje u èarobno funkcioniranje tr i ta - bilo oporezivanjem, regulac
ijom, tu bama, carinama, za titom radnika ili tro enjem na potporu odreðenim skupinama
- nu no podriva privatno poduzetni tvo i koèi gospodarski rast. Propast komunizma i
socijalizma kao alternativnih vidova organiziranja gospodarstva samo je uèvrsti
la takvo poimanje. U na im standardnim gospodarskim ud benicima i u na im modernim pol
itièkim debatama, gospodarski liberalizam je nepisano pravilo; svatko tko mu se
usprotivi, pliva protiv struje.
Korisno nam je, stoga, prisjetiti se kako na sustav slobodnoga tr i ta nije rezultat
prirodnoga zakona niti Bo je providnosti. Bli e je istini to da je on nastao zbog bo
lna procesa uèenja na pogre kama, niza te kih odluka izmeðu uèinkovitosti i pravièno
sti, stabilnosti i promjena. A, iako su pogodnosti na ega sustava slobodnoga tr i ta u
glavnom proistekle iz individualnih nastojanja generacija mu karaca i ena koji su s
lijedili vlastite vizije sreæe, u svakome razdoblju velikih gospodarskih prevrat
a i tranzicije ovisili smo o djelovanju vlade u smislu otvaranja novih moguænost
i, poticanja konkurencije i pobolj anja funkcioniranja tr i ta.
U kratkim crtama, vladino djelovanje oèituje se kroz tri oblika. Prvo, od na e se
vlade tijekom povijesti oèekivalo da izgradi infrastrukturu, obuèava radnu snagu
i na druge naèine postavi temelje za gospodarski rast. Svi su Oci utemeljitelji
shvaæali povezanost izmeðu vlasni tva i slobode, no Alexander Hamilton bio je taj
koji je shvatio takoðer i neizmjeran potencijal nacionalnoga gospodarstva - gos
podarstva koje se temelji na trgovaèkoj i industrijskoj buduænosti, a ne na agra
rnoj pro losti. Kako bi Amerika realizirala taj potencijal, bila joj je potrebna è
vrsta i aktivna nacionalna vlada, tvrdio je Hamilton, te je kao prvi amerièki mi
nistar financija stao provoditi svoje zamisli u djelo. Nacionalizirao je dug nas
tao u Ratu za neovisnost, to ne samo da je i lo na ruku gospodarstvima pojedinaènih
dr ava veæ je takoðer pospje ilo nacionalni sustav tr i ta kreditnog i likvidnog kapita
la. Promovirao je strategije - od striktnih patentnih zakona do visokih carina -
za poticanje amerièke proizvodnje i predlo io ulaganje u izgradnju cesta i mostov
a neophodnih za transport proizvoda na tr i te.
Hamilton je nai ao na estoko protivljenje Thomasa Jeffersona, koji se pribojavao da
æe èvrsta nacionalna vlada vezana uz velike komercijalne interese potkopati nje
govu viziju egalitarne demokracije vezane uz zemlju. No, Hamilton je shvaæao da
Amerika u svoj najmoæniji resurs - a
132
B A RACK OBAMA
to su energija i poduzetnost Amerikanaca - mo e iskoristiti jedino oslobaðanjem ka
pitala od lokanih zemlji noposjednièkih interesa. Zamisao o dru tvenoj pokretljivost
i predstavljala je jednu od sjajnih ranih povoljnih prilika amerièkoga kapitaliz
ma; industrijski i trgovaèki kapitalizam mogu rezultirati veæom nestabilno æu, ali
je to dinamièan sustav u kojemu se svatko tko ima dovoljno energije i talenta m
o e izdiæi do vrha. Jefferson se, barem s tim stajali tem, slo io - èinjenica da je Je
fferson podupirao osnivanje nacionalnoga sveuèili ta koji financira vlada i koje b
i moglo obrazovati i obuèavati nadarene ljude diljem novonastale nacije bila je
utemeljena na njegovu vjerovanju u meritokraciju, a ne u nasljednu aristokraciju
, a osnutak Virðinijskoga sveuèili ta smatrao je jednim od svojih najveæih postign
uæa.
Tu je tradiciju vladina ulaganja u amerièku fizièku infrastrukturu i u svoje lju
de objeruèke prihvatio Abraham Lincoln i rana republikanska vlada. Za Lincolna j
e esencija Amerike bila prilika, sposobnost slobodnoga radni tva" da napreduje u ivo
tu. Lincoln je kapitalizam smatrao najboljim naèinom za pru anje takve prilike, al
i je takoðer bio svjedokom toga kako tranzicija iz agrikulturalnoga u industrijs
ko dru tvo remeti ljudske ivote i razara zajednice.
Stoga je Lincoln u jeku graðanskoga rata uveo niz smjernica koje su, osim to su p
ostavile temelje za posve integriranu nacionalnu ekonomiju, takoðer pro irile spek
tar moguænosti prema dolje kako bi bile dostupne sve veæemu broju ljudi. Lincoln
je zagovarao izgradnju prve transkonti-nentalne eljeznice. Utemeljio je Nacional
nu akademiju znanosti kako bi potaknuo bazièno istra ivanje i znanstveno otkriæe k
oje æe dovesti do novih tehnologija i komercijalnih primjena. Odobrio je povijes
ni Zakon
0 okuænici iz 1862., kojime su ogromna podruèja javnoga zemlji ta u zapadnome dije
lu Sjedinjenih Dr ava dodijeljena doseljenicima s istoka
1 useljenicima iz raznih krajeva svijeta, kako bi i oni mogli dobiti svoj udio u
rastuæem gospodarstvu zemlje. Lincoln nije naseljenike ostavio da se sami snala
ze kako znaju i umiju. Stvorio je sustav ustanova koje su farmera pouèavale najn
ovijim agrikulturalnim tehnikama i pru ale im liberalnu naobrazbu koja im je omogu
æavala da sanjare dalje od okvira farme.
Osnovna zamisao Hamiltona i Lincolna - ta da resursi i utjecaj nacionalne vlade
mogu unaprijediti, a ne potkopati, dinamièno slobodno tr i te - i nadalje je predsta
vljala jedan od temelja republikanske i demokratske politike u svakoj od faza am
erièkoga razvitka. Hooverova brana, Tennessee Valley Authority (TVA), sustav með
udr avnih autocesta, internet, projekt ljudskoga genoma - vladino ulaganje uvijek
iznova pospje uje utiranje puta eksploziji privatne gospodarske aktivnosti. Kroz k
reiranje sustava javnih kola i institucija visokoga obrazovanja, kao i programa p
oput GI Bili koji su omoguæili fakultetsko obrazovanje
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
133
milijunima ljudi, vlada je pojedincima pru ila sredstvo za prilagodbu i inovaciju
u klimi stalnih tehnolo kih promjena.
j Pored nu nih ulaganja koja privatno poduzetni tvo ne mo e ili ne eli ostvariti samo,
aktivna nacionalna vlada takoðer je bila prijeko potrebna kada je rijeè o no enju
s tr i nim neuspjesima - uèestalim neprilikama u svakome kapkalistièkome sustavu koj
e ili koèe uèinkovito funkcioniranje tr i ta ili rezultiraju javnom tetom. Teddy Roos
evelt je spoznao da bi moæ monopola mogla ogranièiti konkurenciju i uèinio je raz
bijanje trustova" sredi njom zadaæom svoje administracije. Woodrow Wilson je uteme
ljio Banku saveznih rezervi kako bi kontrolirao novèanu masu i obuzdao povremenu
paniku na financijskim tr i tima. Savezna i dr avne vlade uvele su prve zakone o za tit
i potro aèa - Zakon o èistoj hrani i lijekovima, Zakon o inspekciji mesa - kako bi
Amerikance za titile od tetnih proizvoda.
Meðutim, kljuèna je uloga vlade u reguliranju tr i ta postala razvidna tijekom razdo
blja sloma burze 1929. i depresije koju je slom izazvao. Uz uni teno povjerenje ul
agaèa i povlaèenje novèanih sredstava iz banaka koje prijeti izazivanjem kolapsa
financijskoga sustava te silazni trend u potra nji potro aèa i poslovnome ulaganju,
F. D. Roosevelt osmislio je seriju vladinih intervencija koje su sprijeèile dal
jnji gospodarski pad. Sljedeæih osam godina administracija New Deala eksperiment
irala je sa strategijama gospodarske obnove, a, iako sve te intervencije nisu da
le eljene rezultate, one su ipak ostavile za sobom regulacijsku strukturu koja po
ma e ogranièiti rizike gospodarske krize: Komisiju za vrijedno-snice i burzu koja
jamèi transparentnost financijskih tr i ta i titi male ulagaèe od prijevare i manipul
acije nezakonitim trgovanjem dionicama; Saveznu korporaciju za osiguranje depozi
ta ulagaèima; a takoðer i pro-tuciklièke fiskalne I monetarne strategije, bilo u
obliku smanjenja poreza, poveæanja likvidnosti ili izravne vladine potro nje, kak
o bi se stimulirala potra nja onda kada se poduzetnici i potro aèi povuku s tr i ta.
Naposljetku - a to je i najspornije - vlada je pomogla strukturirati dru tveni ugo
vor izmeðu poduzetni tva i amerièkoga radnika: tijekom prvih 150 godina po osnutku
Amerike, kako je kapital bivao sve kon-centriraniji u trustovima i korporacijam
a s ogranièenom odgovorno æu, radnike se zakonom i nasiljem sprjeèavalo da osnuju
sindikate kojim bi se poveæao i njihov vlastiti utjecaj. Radnici gotovo da uopæe
nisu bili za tiæeni od nesigurnih ili nehumanih radnih uvjeta, bilo da su radili
u zagu ljivim tvornicama ili u pogonima za pakiranje mesa. Amerièka kultura nije i
mala puno suosjeæanja ni za radnike koji su osiroma ili zbog periodiènih naleta kre
ativne destrukcije" - recept za osobni uspjeh bio je ulaganje veæih napora, a ne
dr avne jasle. Jedina sigurnosna mre a koja je postojala bila je ona koja se formir
ala zahvaljujuæi oskudnim resursima privatnog dobroèinstva.
134
BARACK OBAMA
Iznova, bilo je potrebno da dode do oka Velike depresije, kada je treæina svih Am
erikanaca ostala bez posla, stanovala u lo im uvjetima, bila lo e odjevena i slabo s
e hranila, da bi vlada ispravila tu neravnote u. Dvije godine po stupanju na du nost
F. D. Roosevelt bio je u stanju progurati u Kongresu Zakon o socijalnom osigura
nju iz 1935., najhitniju stavku nove socijalne dr ave, sigurnosne mre e koja æe goto
vo polovicu sveg starijega stanovni tva izdiæi iz siroma tva, omoguæiti dobivanje po
tpore za nezaposlene onima koji su izgubili posao i omoguæiti skromne isplate so
cijalne pomoæi za invalide i siroma ne osobe starije dobi. Roosevelt je takoðer in
icirao zakone koji su iz temelja izmijenili odnos izmeðu kapitala i radni tva: Zak
on o èetrdesetsatnome radnom tjednu, zakone o djeèjem radu i minimalnoj nadnici;
takoðer i Nacionalni zakon o radnim odnosima, koji je omoguæio organiziranje iro
ko zasnovanih industrijskih sindikata i natjerao poslodavce da pregovaraju u dob
roj vjeri.
Dio Rooseveltova opravdanja za dono enje ovih zakona sti e izravno iz kevnesijanskog
a gospodarstva: jedno je od rje enja za gospodarsku krizu bilo omoguæavanje veæega
neto dohotka amerièkim radnicima. No, Roosevelt je takoðer shvaæao da je za kap
italizam u demokraciji potreban konsenzus ljudi te da bi time to bi se radnicima
dao veæi zalogaj gospodarskoga kolaèa, njegove reforme potkopale potencijalnu pr
ivlaènost sustava naredbi i nadzora kojima upravlja vlada - bilo onih fa istièkih,
socijalistièkih ili komunistièkih - koji su dobivali potporu irom Europe. Kako j
e to Roosevelt 1944. kazao, ljudi koji gladuju i koji su nezaposleni materijal su
od kojega bivaju satkane diktature".
Neko se vrijeme èinilo da æe tu prièi biti kraj - da æe Roosevelt spasiti kapita
lizam od njega samoga pomoæu aktivistièke savezne vlade koja ula e u svoje ljude i
infrastrukturu, regulira tr i te i titi radni tvo od kroniène oskudice. I, zapravo, ti
jekom sljedeæih dvadeset pet godina, putem republikanskih i demokratskih adminis
tracija, taj model amerièke socijalne dr ave u ivao je iroki konsenzus. Bilo je onih
na desnici koji su prigovarali zbog socijalizma koji se prikrada i onih na ljevi
ci koji su vjerovali kako Roosevelt nije oti ao dovoljno daleko. No, izniman rast
amerièkoga gospodarstva masovne proizvodnje i golemi jaz u proizvodnome kapacite
tu izmeðu Sjedinjenih Dr ava i ratom razdiranih gospodarstava Europe i Azije, uti al
i su veæinu ideolo kih bitaka. Bez ikakvih ozbiljnih rivala, amerièke su tvrtke vi e
tro kove rada te regulatorne tro kove mogle rutinski prevaliti na leða svojih potro a
èa. Potpuna zaposlenost omoguæila je tvornièkim radnicima okupljenima u sindikat
e da prijeðu u srednji sloj, uzdr avaju obitelj jednim dohotkom i u ivaju u stabilno
sti zdravstvene i mirovinske sigurnosti. A u takvome okru ju postojanih korporacij
skih profita i rastuæih plaæa, kreatori politike nai li su tek na umjereni politiè
ki otpor vi im porezima i veæoj regulaciji koji su imali
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
135
za cilj rje avanje goruæih socijalnih problema - tako su nastali programi Veliko d
ru tvo, ukljuèujuæi Medicare, Medicaid i socijalna pomoæ, za Johnsonova mandata; t
e Agencija za za titu okoli a i Uprava za za titu i zdravlje na radu za Nixonova manda
ta.
Postojao je samo jedan problem u takvom liberalnom trijumfu - kapitalizam nije s
tatièan. Kada su nastupile sedamdesete godine pro loga stoljeæa, amerièki rast pro
duktivnosti, pokretaè poslijeratnoga gospodarstva, poèeo je zaostajati. Sve veæa
samouvjerenost OPEC-a omoguæila je inozemnim proizvoðaèima nafte da prigrabe pu
no veæi udio u globalnome gospodarsrvu, izlo iv i amerièku ranjivost poremeæajima u
opskrbi energentima. Amerièke su se tvrtke stale suoèavati s konkurencijom koju
nameæu jeftini proizvoðaèi u Aziji i kada su nastupile osamdesete godine, poplav
a jeftinih uvoznih proizvoda - tekstila, cipela, elektronike pa èak i automobila
- poèela je preuzimati velike dijelove amerièkoga tr i ta. Istovremeno su multinaci
onalne tvrtke sa sjedi tem u Sjedinjenim Dr avama neke od svojih proizvodnih pogona
poèele smje tati u prekomorske zemlje - dijelom zbog pristupa stranim tr i tima, ali t
akoðer i kako bi iskoristile pogodnost jeftine radne snage.
U takvome konkurentnijem globalnome okru ju, stara korporacijska formula postojani
h profita i zastarjela menad menta nije vi e funkcionirala. Uz smanjene moguænosti d
a vi e tro kove ili nekvalitetne proizvode prevale na leða potro aèa, korporacijski pr
ofiti i tr i ni udio smanjili su se, a korporacijski dionièari stali su zahtijevati
veæu vrijednost. Neke su korporacije prona le naèina da unaprijede produktivnost k
roz inovaciju i automatizaciju. Ostale su se prije svega oslanjale na nemilosrdn
o otpu tanje vi ka radnika, odupiranje sindikalnom organiziranju i daljnji postupak
preseljenja proizvodnje u prekomorske zemlje. Onim korporacijskim menad erima koji
se nisu prilagodili, prijetili su korporacijski otimaèi i oni koji se bave otku
pom tvrtki posuðenim kapitalom, koji æe unijeti promjene, bez ikakva obaziranja
na uposlenike na èije bi se ivote to moglo negativno odraziti ili na zajednice ko
je bi to moglo podijeliti. Bilo kako bilo, amerièke su tvrtke postale agresivnij
e i prodornije - a proizvodni radnici staroga kova i gradovi poput Galesburga po
nijeli su glavni teret ove preobrazbe.
Nije samo privatni sektor bio taj koji se morao prilagoditi tome novome okru enju.
Ljudi su eljeli promjene i u vladi, kao to je to zorno pokazao izbor Ronalda Reag
ana za predsjednika. U svojoj je retorici Reagan bio sklon preuvelièavanju razmj
era do kojih je socijalna dr ava narasla u razdoblju od prethodnih dvadeset pet go
dina. Na svojemu je maksimumu savezni proraèun kao ukupni udio amerièkoga gospod
arstva ostao debelo ispod usporedivih brojki u Zapadnoj Europi, èak i kada se ur
aèuna golemi bud et SAD-a za obranu. Ipak, konzervativna revolucija koju je Reagan
djelomièno potaknuo uzela je maha stoga to je njegov
136
BARACK OBAMA
sredi nji stav - da je liberalna socijalna dr ava postala odvi e popustljiva i pretjer
ano birokratska te da su u njoj demokratski kreatori politike bili vi e opsjednuti
rezanjem gospodarskoga kolaèa, umjesto time da on raste - bio dobrim dijelom is
tinit. Kao to je prevelik broj korporacijskih menad era za tiæenih od konkurencije pr
estao stvarati vrijednost, previ e se vladinih birokracija prestalo zanimati za to
dobivaju li njihovi dionièari {amerièki plati e poreza) i njihovi potro aèi {korisn
ici vladinih usluga) odgovarajuæu vrijednost za svoj novac.
Nije svaki vladin program profunkcionirao onako kako je bilo propagirano. Neke j
e od zadaæa mogao bolje obavljati privatni sektor, upravo kao to su u nekim sluèa
jevima tr i no bazirani poticaji mogli ostvariti iste rezultate kao i propisi tipa n
aredbi i nadzora, uz manje tro kove i veæu fleksibilnost. Visoke marginalne porezn
e stope koje su postojale kada je Reagan preuzeo du nost mo da nisu suzbile poticaje
za rad ili za ulaganje, ali jesu poremetile odluke o ulaganjima - i dovele do b
eskorisne industrije osnivanja poreznih utoèi ta. I dok je socijalna skrb svakako
omoguæila spas mnogim osiroma enim Amerikancima, istodobno je dovela i do nekih su
protnih poticaja kada se radilo o radnoj etici i obiteljskoj stabilnosti.
Buduæi da je bio prisiljen na kompromise s vladom koju su nadzirali demokrati, R
eagan nije nikada ostvario mnoge od svojih najambicioznijih planova za smanjenje
vlade. Meðutim, on je iz temelja izmijenio prirodu politièke debate. Revoltiran
ost srednjega sloja porezima postala je stalno prisutna u nacionalnoj politici i
odredila gornju granicu moguæega zadiranja vlade. Za mnoge je republikance nemi
je anje u tr i te postalo temeljni kredo.
Naravno, mnogi su glasaèi, prilikom gospodarskih padova, od vlade i nadalje oèek
ivali pomoæ, i poziv Billa Clintona na agresivniji vladin anga man u gospodarstvu
doprinio je njegovu usponu do Bijele kuæe. Nakon politièki katastrofalnoga poraz
a njegova plana zdravstvene za tite i izbora republikanskoga kongresa 1994. godine
, Clinton je morao obuzdati svoje ambicije, ali je bio u moguænosti postupno pro
mijeniti mi ljenje o nekima od Reaganovih ciljeva. Proglasiv i eru velike vlade zavr e
nom, Clinton je ozakonio reformu socijalne skrbi, progurao smanjenja poreza za s
rednji sloj i siroma ne radnike te nastojao smanjiti birokraciju i birokratske pro
cedure. Clintonu je, takoðer, po lo za rukom ne to to Reaganu nije nikada uspjelo, do
vesti nacionalnu fiskalnu kuæu u red, èak i paralelno sa smanjivanjem siroma tva i
skromnim novim ulaganjima u obrazovanje te obuku za rad. Do trenutka kada je Cl
inton si ao s du nosti, èinilo se da je postignuta odreðena ravnote a - manja vlada, k
oja je, meðutim, oèuvala mre u socijalne sigurnosti koju je prvi bio uveo Roosevel
t.
Meðutim, kapitalizam i nadalje nije bio statièan. Politike Reagana i Clintona mo d
a su se donekle rije ile balasta liberalne socijalne dr ave, ali nisu mogle izmijeni
ti temeljne realnosti globalne konkurencije i teh-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
137
nolo ke revolucije. Radna mjesta se i nadalje sele u prekomorske zemlje
- ne samo proizvodnja, nego sve èe æe i poslovi u javnome sektoru koji je prenosiv
digitalnim putem, poput osnovna raèunalnog programiranja. Tvrtke se i nadalje h
rvaju s velikim tro kovima zdravstvene skrbi. Amerika i nadalje uvozi kudikamo vi e
no to izvozi, posuðuje od drugih mnogo vi e nego to posuðuje drugima.
Bez ikakve jasne upravljaèke filozofije, Busheva administracija i njezini kongre
sni saveznici reagirali su tako to su pogurali konzervativnu revoluciju prema nje
zinu logiènu svr etku - jo manjim porezima, jo manjemu broju propisa i jo manjoj sigu
rnosnoj mre i. No, prihvativ i -ovakav pristup, republikanci vode svoj posljednji ra
t, rat koji su vodili i u kojemu su pobijedili u osamdesetim godinama, dok su de
mokrati primorani boriti se kao za titnica, braneæi programe New Deala iz trideset
ih godina pro loga stoljeæa.
Ni jedna strategija nije vi e djelotvorna. Amerika se ne mo e nadmetati s Kinom i In
dijom naprosto tako to æe rezati tro kove i smanjiti vladu
- osim ako smo spremni prihvatiti drastièan pad amerièkoga ivotnog standarda, s g
radovima koji se gu e u smogu i prosjacima na ulicama. Amerika se takoðer ne mo e na
dmetati ni tako to æe jednostavno podiæi trgovinske barijere i povisiti minimalnu
plaæu - osim ako smo spremni konfiscirati sva raèunala svijeta.
No, zbog na e bismo povijesti trebali vjerovati kako ne moramo birati izmeðu tiran
skoga gospodarstva kojime upravlja vlada i kaotiènoga i nepopustljiva kapitalizm
a. Ona nam kazuje da iz velikih gospodarskih previranja mo emo izaæi sna niji, a ne
oslabljeni. Poput na ih prethodnika, trebali bismo se pitati kakva æe kombinacija
strategija dovesti do dinamiènog slobodnoga tr i ta i iroko rasprostranjene ekonomske
sigurnosti, poduzetnièke inovativnosti i vertikalne pokretljivosti. Mo emo set ru
kovoditi Lincolnovom jednostavnom maksimom: da æemo, putem na e vlade, zajedno pos
tiæi samo ono to ne mo emo jednako kvalitetno, ili ne mo emo uopæe, postiæi sami kao
pojedinci. Drugim rijeèima, trebamo se rukovoditi onime to funkcionira.
Kako bi taj novi gospodarski konsenzus mogao izgledati? Ne elim se pretvarati da
znam sve odgovore, a detaljna diskusija o gospodarskoj politici SAD-a ispunila b
i nekoliko tomova. No, mogu ponuditi nekoliko primjera na koji se naèin mo emo osl
oboditi na e trenutaène politièke stagnacije; mjesta na kojima, u tradiciji Hamilt
ona i Lincolna, mo emo ulagati u na u infrastrukturu i na e ljude, naèine na koje mo emo
zapoèeti modernizirati i ponovo izgraditi dru tveni ugovor koji je Roosevelt prvi
sastavio sredinom pro loga stoljeæa.
Zapoènimo s onim ulaganjima koja Ameriku mogu uèiniti konkurentnijom u globalnom
e gospodarstvu: ulaganjima u obrazovanje, znanost i, tehnologiju te energetsku n
eovisnost.
138
BARACK OBAMA
Tijekom èitave na e povijesti obrazovanje je bilo u sredi tu nagodbe koju ova zemlja
sklapa sa svojim graðanima: ako predano radite i preuzmete odgovornost, dobit æ
ete priliku za kvalitetniji ivot. A u svijetu u kojemu znanje odreðuje vrijednost
na tr i tu rada, u kojemu se dijete u Los Angelesu mora nadmetati ne samo s djeteto
m u Bostonu veæ takoðer i s milijunima djece u Bangaloreu i Pekingu, previ e je kol
a u Americi koje se ne pridr avaju svojega dijela nagodbe.
Godine 2005. posjetio sam Thornton Township High School, prete no crnaèku srednju k
olu u ju nome predgraðu Chicaga. Moje je osoblje suraðivalo s nastavnicima u toj ko
li kako bi organizirali susret mladih u gradskoj vijeænici - predstavnici svih r
azreda proveli su tjedne provodeæi ankete ne bi li saznali koji problemi muèe nj
ihove kolege uèenike te su zatim iznijeli rezultate u obliku niza pitanja koja s
u mi postavili. Na susretu su govorili o nasilju u tamo njim èetvrtima i manjku ra
èunala u uèionicama. No, njihov je glavni problem bio sljedeæi: buduæi da kolski
okrug nije mogao sebi priu titi da zadr i nastavnike u koli cijeli dan, nastava je pr
estajala svakoga dana u 13.30. Uz skraæenu satnicu, uèenicima nije preostajalo v
remena za pohaðanje predavanja u znanstvenome laboratoriju ili za predavanja iz
stranoga jezika.
Za to smo zakinuti?" upitali su me. Èini se da nitko od nas i ne oèekuje da idemo na
studij", kazali su. eljeli su vi e vremena provoditi u koli.
Navikli smo na prièe o tome kako siroma na crnaèka ili hispanska djeca propadaju u
kolama koje ih ne mogu pripremiti ni za zastarjelo industrijsko gospodarstvo, a
kamoli za eru informatike. No, problemi na ega sustava obrazovanja ne tièu se samo
siroma nih gradskih èetvrti. Amerika danas ima jednu od najvi ih stopa uèenika koji
prekidaju kolovanje u industrijaliziranome svijetu. Amerièki uèenici u zavr nim ra
zredima srednje kole imaju slabije rezultate na testovima iz matematike i prirodn
ih predmeta od veæine njihovih kolega u inozemstvu. Polovica svih tinejd era ne ra
zumije osnovne razlomke, polovica svih devetogo-di njaka nije u stanju rije iti osno
vne zadatke iz mno enja i dijeljenja, i premda vi e amerièkih uèenika nego ikada pri
stupa prijamnim ispitima za fakultet, samo 22 posto njih spremno je na fakultetu
pohaðati predavanja iz engleskoga, matematike i prirodnih znanosti.
Vjerujem da vlada sama nije kadra pobolj ati ovakvu statistiku. Roditeljima pripad
a primarna odgovornost da svojoj djeci usade etiku zalaganja i uspje nosti u obraz
ovanju. No, roditelji s pravom od svoje vlade oèekuju da, putem javnih kola, djel
uje kao punopravni partner u procesu obrazovanja - kao to je to bila prija njim gen
eracijama Amerikanaca. Na alost, umjesto inovacija i smjelih reformi na ih kola - ref
ormi koje bi djeci iz Thorntona omoguæile da se natjeèu za radna mjesta u Google
u - veæ smo gotovo dva desetljeæa svjedoci vladina prt-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
139
ljanja i toleriranja osrednjosti. Dijelom je to posljedica ideolo kih sukoba koji
su zastarjeli onoliko koliko su i predvidivi. Mnogi konzervativci tvrde da novac
nije bitan u podizanju razine obrazovnog uspjeha; da su krivci za probleme u ja
vnim kolama birokracija i nepopustljivi sindikati nastavnika; te da je jedino rje e
nje ukidanje vladina monopola nad obrazovanjem dijeljenjem kolskih vauèera. Istov
remeno se predstavnici lijeve opcije èesto nalaze u situaciji da brane neoprosti
vi status quo, inzi-stirajuæi na tome da æe veæa potro nja sama po sebi pobolj ati o
brazovne rezultate.
Obje su pretpostavke netoène. Novac jest va an u obrazovanju - jer da nije tako, z
a to bi roditelji toliko mnogo plaæali da ive u dobro financiranim prigradskim kolsk
im okruzima - a mnoge kole u urbanim i ruralnim sredinama jo uvijek pate zbog pret
rpanih uèionica, zastarjelih knjiga, neadekvatne opreme i nastavnika koji su pri
siljeni plaæati iz vlastita d epa za osnovna kolska pomagala. Nije, meðutim, moguæe
zanijekati da naèin na koji se upravlja mnogim javnim kolama predstavlja barem j
ednako veliki problem kao i to koliko ih se kvalitetno financira.
Zato je na a zadaæa prepoznati one reforme koje imaju najveæi utjecaj na kolski usp
jeh, adekvatno ih financirati, a eliminirati one programe koji ne donose rezulta
te. Èinjenica je da veæ sada raspola emo èvrstim dokazima o reformama koje su uèin
kovite: stimulativniji i stro i nastavni program s naglaskom na matematiku, prirod
ne znanosti i pismenost; dulje satnice i vi e dana kako bismo djeci omoguæili dovo
ljno vremena i kontinuirane pozornosti koji su im potrebni za uèenje; pred kolsko
obrazovanje za svako dijete, tako da ne zaostaju za gradivom veæ prvoga dana u ko
li; smisleno ocjenjivanje temeljeno na radu koje mo e pru iti bolji uvid u uspje nost
uèenika; i anga iranje te obuèavanje fleksibilnih ravnatelja i uèinkovitijih nasta
vnika.
Tu zadnju stavku - potrebu za kvalitetnim nastavnicima - valja naglasiti. Novije
studije pokazuju da najva niji èimbenik u odreðivanju uèenikova uspjeha nije boja
njegove ko e ili podrijetlo, nego djetetov nastavnik. Na alost, prevelik broj na ih ko
la ovisi o neiskusnim nastavnicima slabo obuèenima za predmete koje pouèavaju i
preèesto se dogaða da su takvi nastavnici koncentrirani u kolama koje veæ imaju p
uno nevolja. tovi e, situacija se pogor ava: svake godine kolski okru i trpe odljev isku
snih nastavnika kako predstavnici generacije baby boomera odlaze u mirovinu i po
trebno je anga irati dva milijuna nastavnika tijekom sljedeæega desetljeæa samo ka
ko bi se udovoljilo zahtjevima poveæanja broja upisanih.
Problem nije u tome to nema interesa za pouèavanje; stalno se susreæem s mladim l
judima koji su diplomirali na vrhunskim fakultetima i anga irani su kroz programe
kao to su Teach For America, u dvogodi njem razdoblju u nekim od najstro ih javnih kol
a u zemlji. Ti ljudi
140
BARACK OBAMA
smatraju svoj posao neobièno korisnim; djeci koju pouèavaju koriste njihova krea
tivnost i entuzijazam. No, nakon to proðu dvije godine, veæina njih ili promijeni
zanimanje ili se preseli u prigradske kole - posljedica je to lo ih primanja, nedo
statka potpore obrazovne birokracije i rastuæeg osjeæaja izoliranosti.
Ako smo ozbiljno nakanili izgraditi kolski sustav dvadeset prvoga stoljeæa, morat
æemo i nastavnièku profesiju shvatiti ozbiljno. To znaèi da valja izmijeniti po
stupak izdavanja svjedod bi kako bi studentu kemije koji eli pouèavati bilo omoguæe
no da izbjegne skupe dodatne teèajeve; spojiti novozaposlene nastavnike s onim i
skusnima kako bi se prekinula njihova izolacija; te dokazanim nastavnicima omogu
æiti veæi nadzor nad onime to se zbiva u njihovoj uèionici.
To takoðer znaèi da nastavnicima treba platiti onoliko koliko njihov rad vrijedi
. Nema razloga da jedan iskusni, visokokvalificirani i uèinkoviti nastavnik ne z
araðuje 100.000 dolara godi nje na vrhuncu svoje karijere. Visokokvalificirani nas
tavnici iz predmeta od presudne va nosti kao to su matematika i prirodne znanosti -
kao i oni nastavnici koji su spremni pouèavati u najstro im gradskim kolama - treb
ali bi zaraðivati jo i vi e.
Postoji samo jedna kvaka. Ako bi vi e zaraðivali, nastavnici bi morali snositi vi e
odgovornosti za svoj rad - a kolski okru i morali bi imati vi e ovlasti da se rije e ne
uèinkovitih nastavnika.
Dosada su se nastavnièki sindikati odupirali zamisli o plaæanju po uèinku, djelo
mice zbog toga to bi takav naèin plaæanja mogao ovisiti o hiru ravnatelja. Sindik
ati takoðer tvrde - s pravom, èini mi se - da se veæina kolskih okruga oslanja is
kljuèivo na testove za mjerenje nastavnièkih rezultata i da rezultati testova mo
gu uvelike ovisiti o faktorima nad kojima nastavnik nema nadzora, kao to je broj
uèenika slabijega imovinskog stanja ili uèenika s posebnim potrebama u njihovoj
uèionici.
No, te je probleme moguæe rije iti. Suradnja s nastavnièkim sindikatima, saveznim
dr avama i kolskim okruzima mo e formirati bolja mjerila uspjeha, takva mjerila koja
bi kombinirala rezultate testova sa sustavom ocjenjivanja kolega (veæina nastavn
ika kadra je sa zadivljujuæom konzi-stentno æu kazati koji su nastavnici u njihovo
j koli dobri, a koji uistinu lo i). Tako mo emo sprijeèiti da neuèinkoviti nastavnici
i nadalje nanose tetu djeci koja su voljna uèiti.
Ako uistinu kanimo ulagati sredstva potrebna za unaprjeðenje na ih kola, tada moram
o ponovo vjerovati u to da je svako dijete sposobno uèiti. Nedavno sam imao pril
ike posjetiti osnovnu kolu Dodge u èika -kome West Sideu, kolu koja je nekoæ bila bl
izu samog dna po svim kriterijima, no koja se sada nalazi usred preokreta. Dok s
am s nekima od nastavnika razgovarao o izazovima s kojima se susreæu, jedna je m
lada nastavnica spomenula fenomen koji je nazvala sindromom nekih klina-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
141
ca" - rijeè je o spremnosti dru tva da nade milijun opravdanja za pretpostavku da n
eki klinci" nisu u stanju uèiti; kako neki klinci dolaze iz lo ijih sredina" ili ka
ko neki klinci previ e zaostaju".
Izluðuje me kada èujem taj termin", rekla mi je nastavnica. To nisu 'neki klinci.'
To su na i klinci."
Koliko æe amerièko gospodarstvo biti uspje no u godinama koje dolaze, moglo bi u v
elikoj mjeri ovisiti o tome koliko æemo ozbiljno shvatiti takav stav.
Na e ulaganje u obrazovanje ne mo e se svesti samo na pobolj anje sustava osnovnog i s
rednjo kolskog obrazovanja. U gospodarstvu koje se temelji na znanju i u kojemu os
am od devet zanimanja koja do ivljavaju najveæi rast u ovome desetljeæu zahtijevaj
u znanstvene ili tehnolo ke vje tine, veæini æe radnika biti potreban neki oblik vi eg
a obrazovanja kako bi mogli popuniti radna mjesta buduænosti. Upravo kao to je na a
vlada utemeljila besplatne i obvezne javne gimnazije na samome poèetku dvadeset
og stoljeæa kako bi radnicima omoguæila da ovladaju vje tinama nu nima u eri industr
ijalizacije, na a vlada sada mora pomoæi radnoj snazi dana njice da se prilagodi rea
litetima dvadeset prvoga stoljeæa.
U mnogoèemu na a bi zadaæa danas trebala biti jednostavnija nego to je bila za krea
tore politike (i donositelje odluka) prije stotinu godina. U prvome redu, na a mre a
sveuèili ta i vi ih kola veæ postoji i kvalitetno je opremljena, sposobna prihvatiti
vi e studenata. A Amerikance nije potrebno uvjeravati u vrijednost vi ega obrazovan
ja - postotak mladih odraslih ljudi koji imaju visoko kolsku diplomu postojano ras
te iz desetljeæa u desetljeæe, od oko 16 posto u osamdesetim godinama do gotovo
33 posto danas. Ono u èemu je Amerikancima uistinu potrebna izravna pomoæ tièe s
e no enja sa sve vi im tro kovima studiranja - ne to to je Michelle i meni predobro pozna
to {tijekom prvih deset godina na ega braka, na a zajednièka dugovanja za dodiplomsk
i studij i pravni fakultet prema ivali su iznos na e hipoteke). U proteklih pet godi
na, prosjeène kolarine na èetverogodi njim dr avnim fakultetima, usklaðene s inflacij
om, narasle su za 40 posto. Kako bi podmirili te tro kove, studenti se sve vi e zadu u
ju, to mnoge studente dodiplomskog studija odbija od toga da se posvete karijeram
a u manje profitabilnim podruèjima kao to je pouèavanje. Procjenjuje se da 200 ti
suæa studenata svake godine odluèi u potpunosti napustiti studij, jer ne uspijev
aju naæi naèina kako platiti sve tro kove.
Postoji niz koraka koje mo emo poduzeti kako bismo nadzirali tro kove i olak ali prist
up visokome obrazovanju. Savezne dr ave mogu ogranièiti godi nja poveæanja cijena kol
arina na dr avnim sveuèili tima. Mnogim studentima koji biraju netradicionalne metod
e, tehnièke kole i online-teèa]ev\ mogli bi omoguæiti isplativu opciju za reorgan
izaciju u
142
BARACK OBAMA
gospodarstvu koje se stalno mijenja. Studenti mogu inzistirati na tome da njihov
e institucije usredotoèe svoja nastojanja za prikupljanjem sredstava u veæoj mje
ri na unapreðivanje kakvoæe poduke nego na izgradnju novih nogometnih stadiona.
No, bez obzira na to koliko bili uspje ni u nadziranju vrtoglavo rastuæih tro kova o
brazovanja, potrebno je takoðer i mnogim studentima i njihovim roditeljima omogu
æiti vi e izravne pomoæi u smislu no enja s tro kovima studija, bilo stipendijama, zaj
movima s niskom kamatnom stopom, tednim raèunima za obrazovanje osloboðenim porez
a, ili potpunom neoporezivo æu kolarine i tro kova studija. Dosada se Kongres kretao
u smjeru suprotnome od toga, podi uæi kamatne stope na savezno zajamèene studentsk
e kredite i nije uspijevao podiæi iznose stipendija za studente slabijeg imovins
kog stanja kako bi ovi mogli iæi ukorak s inflacijom. Nema opravdanja za takve s
trategije - barem ako kanimo odr ati povoljne prilike i vertikalnu pokretljivost k
ao temeljno obilje je gospodarstva Sjedinjenih Dr ava.
Postoji jo jedan aspekt na ega obrazovnog sustava koji je vrijedan pozornosti - asp
ekt koji govori o biti amerièke konkurentnosti. Otkada je Lincoln potpisao Morri
llov zakon i kreirao sustav koled a, institucije vi e razine uèenja slu ile su kao ame
rièki primarni laboratoriji za istra ivanje i razvoj. Kroz te smo institucije obuè
avali buduæe inovatore, a savezna je vlada osiguravala kljuènu potporu za infras
trukturu - od kemijskih laboratorija do ubrzivaèa èestica - i sredstava za istra i
vanje koja mo da nisu imala neposrednu komercijalnu primjenu, ali mogu u konaènici
dovesti do velikih znanstvenih otkriæa.
Na tome su planu takoðer na e strategije i le u krivome smjeru. Prilikom promocije n
a Sveuèili tu Northwestern 2006., razgovarao sam s dr. Robertom Langerom, profesor
om kemijskog in enjeringa na Massachusettskom institutu tehnologije i jednim od na
jistaknutijih amerièkih znanstvenika. Langer nije tek izolirani akademik - zaslu a
n je za vi e od petsto patenata i njegova su istra ivanja rezultirala raznim izumima
, poput nikotinskog flastera do tretmana za rak mozga. Dok smo èekali da sveèano
st poène, pitao sam ga o njegovu aktualnom radu i spomenuo je svoje in enjerstvo t
kiva, istra ivanje koje obeæava pronalazak novih, uèinkovitijih metoda uno enja medi
kamenata u organizam. Prisjetiv i se novijih kontroverzi vezanih za istra ivanje mat
iènih stanica, pitao sam ga je li ogranièenje Busheve administracije broja linij
a matiènih stanica najveæa prepreka napretku na njegovu podruèju. Odmahnuo je gl
avom.
Bilo bi korisno raspolagati s vi e matiènih stanica", rekao mi je Langer, no istinsk
i problem koji prepoznajemo jesu velika smanjenja u saveznim dotacijama." Objasn
io je da je, prije pedeset godina, 20 do 30 posto svih istra ivaèkih prijedloga na
i lo na znaèajnu saveznu potporu. Ta je razina danas bli a onoj od 10 posto. Za znan
stvenike i istra ivaèe
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
143
to znaèi da vi e vremena moraju provoditi prikupljajuæi sredstva, a manje na istra i
vanje. To takoðer znaèi da svake godine sve vi e obeæavajuæih smjerova istra ivanja
biva prekinuto - posebice istra ivanje visokoga rizika koje bi na koncu moglo urod
iti najboljim plodom.
Tvrdnje dr. Langera nije jedinstvena. Svakoga mjeseca, èini se, znanstvenici i i
n enjeri dolaze u moj ured kako bi raspravljali o smanjenom zanimanju savezne vlad
e za financiranje osnovnih znanstvenih istra ivanja. Tijekom posljednja tri desetl
jeæa savezno financiranje fizièke, matematièke i in enjerske znanosti smanjilo se
kao postotak BDP-a - upravo u razdoblju kada ostale zemlje poveæavaju svoje bud et
e za istra ivanje i razvitak. Kao to nagla ava dr. Langer, na a sve manja potpora baziè
no-me istra ivanju izravno utjeèe na brojne mlade ljude koji se usmjeravaju ka mat
ematici, prirodnim znanostima i in enjerstvu - to nam poma e da shvatimo zbog èega u
Kini svake godine diplomira osam puta vi e ¦ in enjera nego u SAD-u.
elimo li inovativno gospodarstvo, koje æe generirati vi e tvrtki poput Googlea svak
e godine, tada moramo ulagati u na e buduæe inovatore - tako to æemo udvostruèiti s
avezno financiranje baziènog istra ivanja u razdoblju od narednih pet godina, obuè
avajuæi jo stotinu tisuæa in enjera u sljedeæe èetiri godine, ili omoguæiv i nove dot
acije za istra ivanje najuspje nijim istra ivaèima na poèetku karijere u zemlji. Ukupn
a cijena odr avanja na e znanstvene i tehnolo ke prednosti iznosi pribli no 42 milijarde
dolara tijekom pet godina - to je svakako velik novac, ali je to samo 15 posto n
ajnovijega saveznog proraèuna za autoceste.
Drugim rijeèima, u stanju smo financirati to to treba uèiniti. Ono to nedostaje ni
je novac, nego nacionalni osjeæaj za prioritete.
Posljednje presudno ulaganje koje nam je potrebno kako bismo Ameriku uèinili kon
kurentnijom tièe se energetske infrastrukture koje nam mo e omoguæiti energetsku n
eovisnost. U pro losti, rat ili izravna prijetnja nacionalnoj sigurnosti bili su t
i koji su Ameriku prodrmali iz njezine samodopadnosti te su doveli do veæih ulag
anja u obrazovanje i znanost, sve uz voðenje raèuna o minimiziranju na e ranjivost
i. To se dogaðalo na vrhuncu Hladnoga rata, kada je lansiranje satelita Sputnjik
izazvalo strahovanje da je sovjetska tehnologija ispred na e. Predsjednik Eisenho
wer reagirao je tako da je udvostruèio saveznu potporu za obrazovanje te je èita
voj jednoj generaciji znanstvenika i in enjera omoguæio obuèavanje koje im je bilo
potrebno da ostvare revolucionarni napredak. Te iste godine osnovana je Agencij
a za projekte napredna istra ivanja u obrani, DARPA, koja je osigurala milijarde d
olara za temeljno istra ivanje koje je naposljetku pridonijelo nastanku interneta,
bar kodova i raèunalno potpomognutoga dizajna. Godine 1961., predsjednik Kenned
y pokrenuo je program za istra ivanje svemira Appolo, dodatno nadah-
144
BARACK OBAMA
nuv i mlade ljude u èitavoj zemlji da prijeðu Novu granicu znanosti.
Na a aktualna situacija nala e da energièno zauzmemo isti pristup. Te ko je na adekvat
an naèin opisati razmjere do kojeg na a ovisnost o nafti podriva na u buduænost. Pre
ma Nacionalnom odboru za energetsku politiku, ne bude li kakvih promjena u na oj e
nergetskoj strategiji, potra nja SAD-a za naftom narast æe za 40 posto u narednih
dvadeset godina. Oèekuje se da æe tijekom istoga tog razdoblja svjetska potra nja
narasti za barem 30 posto, jer æe zemlje koje se ubrzano razvijaju, poput Kine i
Indije, iriti svoje industrijske kapacitete i na èijim æe cestama biti 140 milij
una automobila vi e.
Na a ovisnost o nafti ne utjeèe samo na na e gospodarstvo. Ona podriva i na u nacional
nu sigurnost. Velik udio od 800 milijuna dolara, koliko dnevno izdvajamo za naft
u iz uvoza odlazi, nekima od najhirovi-tijih svjetskih re ima - Saudijskoj Arabiji
, Nigeriji, Venezueli te, barem na neizravan naèin, Iranu. Nebitno je radi li se
o despotskim re imima s nuklearnim intencijama ili utoèi tima za medrese koje usaðu
ju sjeme terora u mladim mozgovima - oni dobivaju na novac jer je nama potrebna n
jihova nafta.
Jo je gore to to je rizik prekida opskrbe ozbiljan. U Perzijskome zaljevu Al-Queda
veæ godinama planira napade na slabo tiæene rafinerije; uspje an napad na samo jed
an od velikih saudijskih naftnih kompleksa mogao bi izazvati gospodarstveni kola
ps u SAD-u. Sam Osama bin Laden instruira svoje sljedbenike da usredotoèe svoje
operacije na naftu, posebice u Iraku i podruèju Zaljeva, buduæi æe to izazvati nj
ihovu smrt".
Takoðer valja povesti raèuna i o posljedicama koje na e gospodarstvo temeljeno na
fosilnim gorivima ima za okoli . Gotovo svaki znanstvenik izvan Bijele kuæe vjeruj
e kako je promjena klime stvarna, ozbiljna te da ju ubrzava stalno ispu tanje uglj
iènoga dioksida u atmosferu. Ako nam ledenjaci koji se tope, razina mora koja ra
ste, klimatske promjene, uèestaliji uragani, jo e æa tornada, neprekidne oluje pra ine
, propadajuæe ume, odumiruæi koraljni grebeni i sve veæi broj bolesti respiratorn
oga sustava i bolesti koje prenose insekti ne predstavljaju ozbiljnu prijetnju,
onda ne znam to predstavlja.
Dosad je energetska strategija Busheve administracije bila usredotoèena na potpo
re velikim naftnim tvrtkama i sve rasprostranjenije bu enje - zajedno sa simbolièn
im ulaganjima u razvijanje, alternativnih goriva. Takav bi pristup mogao imati g
ospodarskoga smisla kada bi Amerika raspolagala mnogim jo neiskori tenima naftnim i
zvorima koji bi zadovoljavali njezine potrebe (i kada naftne tvrtke ne bi ostvar
ivale rekordne profite). Meðutim, takvi izvori ne postoje. Sjedinjene Dr ave raspo
la u s tri posto svjetskih naftnih rezervi. Koristimo 25 posto svjetske nafte. Ne
mo emo izbu iti rupu za izlaz iz ovoga problema.
Mo emo, meðutim, stvoriti obnovljive, èi æe izvore energije za dvade-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
145
set prvo stoljeæe. Umjesto da subvencioniramo naftnu industriju, morali fc bismo
ukinuti svaku poreznu olak icu koju ta industrija trenutaèno u iva i zahtijevati da
se jedan posto prihoda naftnih tvrtki s jednom milijardom kvartalnoga profita u
lo i u financiranje istra ivanja alternativnih vidova energije i potrebnu infrastruk
turu. Ne samo da bi se takav projekt isplatio u gospodarskome, vanjskopolitièkom
e i ekolo kom smislu - on bi mogao biti sredstvo pomoæu kojega bismo mogli obuèiti
èitavu novu generaciju amerièkih znanstvenika i in enjera te izvor novih izvoznih
industrija i visoko plaæenih poslova.
Zemlje poput Brazila veæ su to uèinile. Tijekom proteklih trideset godina Brazil
je koristio kombinaciju regulacije i izravna vladina ulaganja kako bi razvio vi
soko uèinkovitu industriju biogoriva, 70 posto tamo njih novih vozila sada pokreæe
etanol na bazi eæera umjesto benzina. Buduæi da amerièka vlada ne poklanja tome
jednaku pozornost, industrija etano-la u SAD-u tek sada poèinje sustizati brazil
sku industriju biogoriva. No, regulacija, ako se primjeni na fleksibilan naèin i
uz osjetljivost za tr i ne zakonitosti, zapravo mo e potaknuti inovaciju u privatnome
sektoru te ulaganje u energetski sektor.
Uzmimo problem standarda uèinkovitosti goriva. Da smo sustavno podizali te stand
arde tijekom protekla dva desetljeæa, kada je benzin bio jeftin, amerièki proizv
oðaèi automobila mo da bi ulagali u proizvodnju novih modela koji bi bili uèinkovi
tiji to se tièe potro nje goriva, umjesto proizvodnje SUV-a koji tro e enormne kolièi
ne benzina - èime bi bili konkurentniji s obzirom na rast cijena benzina. Umjest
o toga, svjedoci smo toga da su japanski konkurenti daleko ispred amerièke autom
obilske industrije. Toyota planira prodati sto tisuæa primjeraka svojega popular
nog modela Prius u 2006., dok hibridni model General Motorsa neæe èak biti ni iz
baèen na tr i te prije 2007. Mo emo takoðer oèekivati da æe tvrtke poput Toyote nadma it
i amerièke proizvoðaèe automobila na rastuæem kineskome tr i tu jer Kina veæ sada im
a vi e standarde uèinkovitosti goriva nego mi.
Bit je u tome da automobili koji koriste uèinkovito gorivo i alternativna goriva
poput E85, goriva s 85-postotnim etanolom, predstavljaju buduænost automobilske
industrije. Buduænost je to s kojom amerièke automobilske tvrtke mogu uhvatiti
korak, ako zapoènemo donositi neke te ke odluke danas. Godinama su se amerièki pro
izvoðaèi automobila i sindikat radnika u autoindustriji (UÄW) odupirali vi im stan
dardima uèinkovitosti goriva zbog toga jer je reorganizacija pogona skupa, a Det
roit veæ muku muèi s golemim tro kovima zdravstvenoga osiguranja za umirovljenike
i o trom konkurencijom. Tako sam, tijekom prvih godinu dana koje sam proveo u Sena
tu predlo io zakon koji sam nazvao Zdravstvena skrb za hibride". Prijedlog zakona i
de za dogovorom s amerièkim proizvoðaèima automobila: u zamjenu za saveznu finan
cijsku
146
BARACK OBAMA
pomoæ za podmirivanje tro kova zdravstvenoga osiguranja za umirovljene radnike u a
utomobilskoj industriji, Velika trojka te bi u tede reinvestitala u razvijanje voz
ila koja tro e uèinkovitije gorivo.
Agresivno ulaganje u alternativne izvore goriva mo e takoðer dovesti do stvaranja
tisuæa novih radnih mjesta. Za deset ili dvadeset godina, ona stara Maytagova tv
ornica u Galesburgu mogla bi iznova otvoriti svoja vrata kao rafinerija celulozn
og etanola. A preko puta nje mogla bi biti nova automobilska tvrtka koja marljiv
o izbacuje hibridne automobile. Nova radna mjesta koja bi se time otvorila mogla
bi biti popunjena amerièkim radnicima s novim vje tinama i obrazovanjem svjetske
razine, od osnovne kole do fakulteta.
Meðutim, ne mo emo si dopustiti da jo dugo oklijevamo. Vidio sam donekle do kakvih
posljedica mo e dovesti ovisnost jedne zemlje
0 uvoznoj energiji u ljetu 2005., kada smo senator Dick Lugar i ja posjetili Ukr
ajinu i susreli se s tada novoizabranim predsjednikom te zemlje Viktorom Ju èenkom
. Prièa o Ju èenkovu izboru za predsjednika dospjela je na naslovnice svjetskih no
vina: suprotstavljajuæi se vladajuæoj stranci koja se godinama povinjavala eljama
susjedne Rusije, Ju èenko je pre ivio poku aj atentata, ukradene izbore i prijetnje i
z Moskve, da bi se potom Ukrajinci napokon pobunili organizirav i Naranèastu revolu
ciju" - niz mirnih masovnih demonstracija koje su na koncu dovele do postavljanj
a Ju Èenka na predsjednièku funkciju.
Bilo je to uzbudljivo vrijeme u toj biv oj sovjetskoj republici i, uistinu, gdje g
od smo po li, svi su govorili o demokratskoj liberalizaciji i gospodarskoj reformi
. No, u na im razgovorima s Ju èenkom i njegovim kabinetom, uskoro smo otkrili da Uk
rajina ima veliki problem - ona i nadalje ovisi o Rusiji i njezinoj nafti te pri
rodnome plinu. Veæ je tada Rusije bila nagovijestila da æe dokinuti moguæost Ukr
ajini da nabavlja te energente po cijeni ni oj od cijena na svjetskome tr i tu, to pred
stavlja korak koji bi rezultirao utrostruèenjem cijena lo -ulja tijekom zimskih mj
eseci koji su prethodili parlamentarnim izborima. Proruske snage u zemlji kupova
le su vrijeme, svjesne da unatoè njezinoj uzvi enoj retorici, naranèastim barjacim
a, demonstracijama i Ju èenkovoj hrabrosti, Ukrajina je i nadalje bile u milosti s
vojega biv ega patrona.
Zemlja koja ne mo e nadzirati svoje energetske izvore, ne mo e upravljati svojom bud
uæno æu. Ukrajina tu mo da nema velikoga izbora, ali najbogatija i najmoænija zemlja
svijeta taj izbor itekako ima.
Obrazovanje, znanost i tehnologija. Energija. Ulaganja u ta tri kljuèna podruèja
imala bi velikoga utjecaja na jaèanje Amerike u odnosu na njezine konkurente. N
aravno, ni jedno od tih ulaganja neæe postiæi rezultate preko noæi. Sva æe ona b
iti podlo na prijeporima. Ulaganje u istra ivanje
1 razvoj i obrazovanje ko tat æe dosta novaca u vrijeme kada je na save-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
147
zni bud et veæ prenapregnut. Poveæanje uèinkovitosti goriva amerièkih automobila i
li uvoðenje plaæe po uèinku za nastavnike u javnim kolama izazvat æe, medu ostali
m, i sumnjièavost radnika koji se veæ osjeæaju ugro enima. A rasprave oko opravdan
osti kolskih vauèera ili o primjenjivosti æelija za pogon vozila na vodik neæe ta
ko brzo prestati.
No, dok bi sredstva kojima se koristimo kako bismo ostvarili te ciljeve trebala
biti predmetom ustre i otvorene debate, ciljevi sami ne bi smjeli biti sporni. Ak
o ne to ne poduzmemo, na a æe konkurentska pozicija u svijetu slabiti. Ako smjelo ne t
o uèinimo, tada æe na e gospodarstvo biti manje ranjivo u odnosu na gospodarski po
remeæaj, na a æe se trgovaèka bilanca pobolj ati, ritam amerièke tehnolo ke inovacije
ubrzat æe se, a amerièki æe radnik biti u boljoj poziciji u smislu prilagodbe gl
obalnome gospodarstvu.
Meðutim, hoæe li to biti dovoljno? Uz pretpostavku da smo kadri premostiti na e id
eolo ke razlike i odr ati rast amerièkoga gospodarstva, hoæu li moæi pogledati ravno
u oèi onim radnicima u Galesburgu i kazati im da globalizacija mo e biti korisna
za njih i njihovu djecu?
To sam pitanje imao na umu tijekom debate iz 2005. godine o Srednjoamerièkome sp
orazumu o slobodnoj trgovini, ili CAFTA-i. Promatran izolirano, taj sporazum nij
e predstavljao prijetnju amerièkim radnicima - kombinirana gospodarstva zemalja
Srednje Amerike koja su ovime obuhvaæena bila su gotovo ista kao i gospodarsrva
New Havena ili Connecticuta. Time su se otvorila nova tr i ta za sjevernoamerièke po
ljoprivrednike i uveæali izgledi za nu no strano ulaganje u siroma ne zemlje kao to s
u Honduras ili Dominikanska Republika. Bilo je odreðenih problema u vezi sa spor
azumom, ali, sve u svemu, CAFTA je vjerojatno bio èisti dobitak za sjevernoameri
èko gospodarstvo.
Meðutim, kada sam se susreo s predstavnicima organiziranoga radni tva, oni se uopæ
e nisu s time slagali. Sto se njih ticalo, NAFTA je bila katastrofa, a CAFTA je
naprosto prijetila jo veæom, pored slobodne trgovine, potrebna je i po tena trgovin
a: sna nija za tita radnika u zemljama koje trguju sa Sjedinjenim Dr avama, ukljuèujuæ
i pravo na udru ivanje u sindikate te zabranu rada djeci, pobolj ane ekolo ke standard
e u istim tim zemljama, ukidanje nepravednih vladinih subvencija* stranim izvozn
icima i carinskih ogranièenja za izvoznu robu iz SAD-a, veæu za titu za intelektua
lno vlasni tvo u SAD-u, te - osobito u sluèaju Kine - ukidanje umjetno devalvirane
valute koja amerièke tvrtke stavlja u trajno nepovoljan polo aj.
Poput veæine demokrata sna no podupirem sve ovo. No ipak, osjeæam se du nim kazati p
redstavnicima sindikata da ni jedna od ovih mjera neæe izmijeniti realnosti glob
alizacije. Stro e odredbe to se tièe za tite prava radnika ili okoli a u prijedlozima z
akona o trgovini mogu biti poticajne u smislu vr enja pritiska na odreðene zemlje
da nastave s pobolj anjem rad-
148
BARACK OBAMA
nih uvjeta, kao to to mogu biti nastojanja za postizanjem sporazuma s amerièkim t
rgovcima na malo da prodaju robu za koju su radnici pravedno plaæeni. No one neæ
e eliminirati golemi raskorak u nadnicama po satu izmeðu radnika u SAD-u i radni
ka u Hondurasu, Indoneziji, Mozambiku ili Banglade u gdje se rad u prljavoj tvorni
ci ili zagu ljivoj radionici èesto smatra korakom prema gore na gospodarskoj ljest
vici.
Isto tako, spremnost Kine da dopusti da vrijednost njezine valute raste mogla bi
skromno podiæi cijenu robe proizvedene u toj zemlji, to bi amerièku robu uèinilo
donekle konkurentnijom. No, na koncu konca, Kina æe i nadalje imati veæi vi ak ra
dne snage na selu nego polovica ukupnoga stanovni tva Sjedinjenih Dr ava - to znaèi d
a æe korporaciji Wall-Mart usluge tamo njih nabavljaèa biti potrebne jo jako dugo v
remena.
Potreban nam je novi pristup pitanju trgovine, rekao bih, pristup koji priznaje
te realnosti.
Moja bi braæa i sestre iz sindikata na to kimnuli glavom i kazali kako su zainte
resirani za to da sa mnom razgovaraju o mojim zamislima - no, bi li me istovreme
no mogli uzeti kao glasaèa protiv CAFTA-e?
Zapravo, osnovna debata oko slobodne trgovine gotovo da se nije izmijenila od ra
nih osamdesetih godina, jer i danas radni tvo i njegovi saveznici uglavnom gube bi
tku. Danas je opæe uvjerenje medu donositeljima odluka, kreatorima politike, u m
edijima i u poslovnome svijetu da slobodna trgovina svih èini bogatijima. U bilo
koje doba, tvrde, neka radna mjesta u SAD-u mogla bi biti zatvorena i izazvati
ogranièeni jad i nevolje - ali na svakih tisuæu radnih mjesta u proizvodnji zatv
orenih zbog zatvaranja neke tvornice, isti æe ili èak i veæi broj radnih mjesta
biti orvoren u novim i rastuæim uslu nim sektorima gospodarstva.
Meðutim, kako se ritam globalizacije pojaèava, nisu samo sindikati ti koji su za
brinuti oko dugoroènih perspektiva za amerièke radnike. Ekonomisti su uvidjeli d
a je diljem svijeta - ukljuèujuæi Kinu i Indiju
- svake godine potreban sve veæi gospodarski rast kako bi bilo moguæe otvoriti j
ednak broj radnih mjesta, to je posljedica neprestano rastuæe automatizacije i ve
æe produktivnosti. Neki se analitièari pitaju mo e li gospodarstvo SAD-a, kojime v
i e dominiraju uslu ne djelatnosti, oèekivati isti rast produktivnosti, a time i ivot
nog standarda, kakve smo viðali u pro losti. Zapravo, tijekom proteklih pet godina
, statistike postojano pokazuju da su nadnice za radna mjesta koja su ukinuta bi
le veæe od nadnica za radna mjesta koja se otvaraju.
- I dok æe unapreðivanje obrazovne razine amerièkih radnika pobolj ati njihovu spo
sobnost prilagodbe globalnome gospodarstvu, bolje obrazo-
' vanje samo po sebi neæe ih nu no za tititi od rastuæe konkurencije. Èak i kada bi
Sjedinjene Dr ave proizvele dvostruko vi e raèunala po glavi stanovnika nego Kina, I
ndija ili bilo koja istoènoeuropska zemlja, veæ sam broj novopristiglih na globa
lno tr i te znaèi kudikamo vi e programera u
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
149
prekomorskim zemljama nego to ih je u SAD-u - a svi su oni raspolo ivi za petinu pl
aæe za svaki posao na kojemu postoji irokopojasna veza.
Drugim rijeèima, slobodna trgovina mo e itekako izazvati bujanje svjetskoga gospod
arskog kolaèa - ali nema zakona koji ka e da æe radnici u SAD-u i nadalje dobivati
sve veæi i veæi komadiæ toga kolaèa.
Uz te realitete lako je shvatiti zbog èega bi neki eljeli zaustaviti globa-lizaci
ju - ne bi li se zadr ao status quo i ne bismo li se izolirali od gospodarskoga po
remeæaja. Svrativ i u New York tijekom debate o CAFTA-i, spomenuo sam neke od stud
ija koje sam èitao Robertu Rubinu, biv emu amerièkom ministru financija za vrijeme
Clintonova predsjednikovanja, s kojim sam se upoznao tijekom svoje kampanje. Te k
o da je moguæe pronaæi demokrata koji je bli e upoznat s globalizacijom od Rubina
- ne samo da je desetljeæima bio jedan od najutjecajnijih bankara na Wall Street
u nego je i kroz veliki dio devedesetih godina dao svoj doprinos iscrtavanju smj
era kretanja svjetskih financija. On je takoðer i jedan od najobazrivijih i najs
kromnijih ljudi koje znam. Stoga sam ga upitao jesu li barem neke od bojazni koj
e su mi izrazili radnici Maytaga u Galesburgu èvrsto utemeljene - da ne postoji
naèin za izbjegavanje dugoroènoga slabljenja amerièkog ivotnog standarda budemo l
i posve otvoreni prema konkurenciji s mnogo jeftinijom radnom snagom drugdje u s
vijetu.
To je slo eno pitanje", rekao je Rubin. Veæina æe vam ekonomista kazati da nema inhe
rentnoga ogranièenja broja kvalitetnih radnih mjesta koje amerièko gospodarstvo
mo e generirati, zbog toga to ne postoji ogranièenje ljudskoj domi ljatosti. Ljudi sm
i ljaju nove vidove industrije, nove potrebe i elje. Mislim da ekonomisti vjerojatn
o imaju pravo. Kroz povijest su najèe æe bili. Naravno, nema jamstva da æe taj uzo
rak i ovoga puta prevladati. Uz ritam tehnolo kih promjena, velièinu zemalja s koj
ima se nadmeæemo i razlika u tro kovima izmeðu nas i tih zemalja koja pogoduje jed
noj strani, moguæe je da æemo svjedoèiti pojavi drugaèije dinamike. Tako da pret
postavljam da bismo se mogli suoèiti s raznim izazovima èak i ako sve uèinimo ka
ko valja."
Naveo sam da za ljude iz Galesburga njegov odgovor vjerojatno ne bi bio ohrabruj
uæ.
Rekao sam da je takvo to moguæe, ne i da je posve izvjesno", kazao je Rubin. Uz suz
dr ani optimizam mogu kazati kako æe, ako sredimo na u fiskalnu kuæu i unaprijedimo
na obrazovni sustav, njihovoj djeci biti sasvim dobro. Kako bilo, jedno je od ono
ga to bih poruèio ljudima iz Galesburga sigurno: svako nastojanje u smislu protek
cionizma bit æe kontraproduktivno - i zbog takve pogodbe njihovoj djeci mo e jedin
o biti gore."
Bilo mi je drago zbog Rubinova priznanja da amerièki radnici imaju legitiman pov
od za zabrinutost kada je rijeè o globalizaciji; po mojemu iskustvu, veæina je s
indikalnih voða duboko promi ljala o tome problemu
150
BARACK OBAMA
i ne mo emo ih otpisati tek kao ishitrene protekcioniste.
Ipak, bilo je te ko zanijekati Rubinovo temeljno viðenje: mo emo poku ati usporiti glo
balizaciju, ali je ne mo emo zaustaviti. Amerièko je gospodarstvo sada toliko inte
grirano s ostatkom svijeta, a digitalna trgovina toliko rasprostranjena, da je t
e ko i zamisliti, a kamoli provesti uèinkovit re im protekcionizma. Pristojba na uvo
zni èelik mogla bi pru iti privremeno olak anje amerièkim proizvoðaèima èelika, ali
æe izazvati manju konkurentnost na svjetskome tr i tu svakoga amerièkog proizvoðaèa
koji koristi èelik u svojim proizvodima. Te ko se pridr avati * imperativa kupujte am
erièko" kada su videoigru amerièke tvrtke razvili japanski softverski in enjeri, a
zapakirana je u Meksiku. Amerièki agenti graniène patrole ne mogu sprijeèiti po
zivni centar u Indiji da pru a svoje usluge, ili zaustaviti elektroin enjera u Pragu
da posluje putem elektronièke po te s tvrtkom u Dubuqueu, u saveznoj dr avi Iowi. K
ada je rijeè
0 trgovini, preostalo je malo granica.
To, meðutim, ne znaèi da bismo trebali naprosto diæi od svega ruke i kazati radn
icima neka se snalaze kako znaju i umiju. Ovaj sam problem iznio i predsjedniku
Bushu potkraj CAFTA-debate, kada smo ja i skupina ostalih senatora bili pozvani
u Bijelu kuæu na diskusiju. Predsjedniku sam rekao kako vjerujem u pogodnosti tr
govine te da ne sumnjam da Bijela kuæa mo e pridobiti glasove za upravo ovaj spora
zum. No, rekao sam da je odupiranje CAFTA-i manje povezano s pojedinostima iz sp
orazuma, a vi e s rastuæom nesigurno æu amerièkoga radnika. Ne osmislimo li strategi
je za ubla avanje tih bojazni i ne po aljemo li sna an signal amerièkim radnicima da j
e savezna vlada na njihovoj strani, protekcionistièko æe raspolo enje samo porasti
.
Predsjednik me pristojno slu ao i rekao da bi volio èuti moje zamisli. Kazao je ka
ko se nada da æe u meðuvremenu moæi raèunati na moj glas.
Nije na njega mogao raèunati. Na koncu sam glasovao protiv CAFTA-e koja je izgla
sana u Senatu glasovanjem 55 naprama 45. Nisam dobio zadovolj tinu svojim glasovan
jem, no èinilo mi se kako sam jedini koji je u zapisnik unio protest protiv onog
a to smatram neosjetljivo æu Bijele kuæe na gubitnike slobodne trgovine. Poput Boba
Rubina, optimistièan sam u pogledu dugoroènih izgleda za gospodarstvo SAD-a i s
posobnosti amerièkih radnika da se nadmeæu u uvjetima slobodne trgovine - no ^ s
amo ako tro kove i pogodnosti globalizacije pravednije raspodijelimo meðu stanovni t
vom.
Posljednji put kada smo se susreli s gospodarskom preobrazbom koja je bila jedna
ko tako razorna kao ova danas, Roosevelt je naciju poveo prema novome dru tvenom u
govoru - pogodbi izmeðu vlade, poslovanja
1 radnika koja je rezultirala rasprostranjenim prosperitetom i gospodar-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
151
skom sigurno æu tijekom razdoblja od preko pedeset godina. Za prosjeènoga amerièko
g radnika ta je sigurnost poèivala na tri stupa: paketu zdravstvenih i mirovinsk
ih pogodnosti koje mu je osiguravao poslodavac; i vladinoj sigurnosnoj mre i - soc
ijalnoj za titi, zdravstvenom osiguranju, naknadi za nezaposlene; i u manjoj mjeri
saveznim mjerama za tite od bankrota i za tite mirovina - koji su mogli ubla iti pad
onima koji su pretrpjeli neuspjehe u svojim ivotima
Sigurno je da je poticaj iz New Deala ukljuèivao osjeæaj solidarnosti: zamisao d
a poslodavci trebaju biti pravedni prema svojim radnicima te da, ako se zbog sud
bine ili krive procjene bilo tko od nas i spotakne, zajednica ostalih Amerikanac
a bit æe spremna podiæi nas.
Meðutim, taj je sporazum poèivao na razumijevanju da sustav podjele rizika i nag
rada zapravo mo e unaprijediti naèin funkcioniranja tr i ta. Roosevelt je razumio da p
ristojne nadnice i pogodnosti za radnike mogu stvoriti srednjeklasnu bazu konzum
enata srednjeg sloja potro aèa koji æe stabilizirati gospodarstvo SAD-a i pokretat
i njegovo irenje. Roosevelt je takoðer spoznao da æemo svi biti skloniji preuzeti
rizik u na em ivotu - promijeniti posao ili zapoèeti novo poslovanje ili pozdravit
i konkurenciju iz drugih zemalja - budemo li znali da mo emo raèunati na odreðenu
razinu za tite ako u tome ne uspijemo. To je ono to je socijalna za tita, najva niji di
o zakonodavstva New Deala, omoguæila - oblik socijalnoga osiguranja koji nas titi
od rizika. Sve vrijeme kupujemo privatno osiguranje na tr i tu, zbog toga to nam je,
ma koliko se oslanjali na vlastite snage, jasno da ne ispada uvijek onako kako
smo planirali - dijete se razboli, tvrtka za koju radimo zatvori se, roditelj ob
oli od Alzheimerove bolesti, portfelju na burzi padne vrijednost. Sto je veæi br
oj osiguranika u zajednièkom fondu, to je rizik vi e podijeljen, na raspolaganju j
e veæa pokrivenost, a cijena je ni a. Ponekad, meðutim, ne mo emo kupiti osiguranje
za odreðene rizike na tr i tu - obièno zbog toga to ga tvrtke smatraju neprofitabilni
m. Ponekad osiguranje koje dobijemo kroz svoj posao nije dovoljno, a nismo u sta
nju kupiti vi e osiguranja sami. Mo e se dogoditi kakva neoèekivana tragedija i tada
se poka e da nismo bili dovoljno osigurani. Zbog svega ovoga, tra imo od vlade da s
e anga ira i stvori zajednièki fond osiguranja osiguran za nas - fond koji obuhvaæ
a sve Amerikance.
Danas se taj dru tveni ugovor u èijoj je izradi sudjelovao Roosevelt poèinje uru ava
ti. Reagirav i na poveæanu inozemnu konkurenciju i pritisak burze koja inzistira n
a kvartalnim stimulacijama profitabilno-sti, poslodavci prelaze na automatizacij
u, smanjuju obim poslovanja i osnivaju o/jr~-s/7ore-kompanije, a sve to radnike
èini ranjivijima u smislu gubitka posla i stavlja ih u polo aj gdje nisu u moguæno
sti zahtijevati veæe plaæe ili bolje pogodnosti. Iako savezna vlada nudi bogate
porezne olak ice tvrtkama koje nude zdravstveno osiguranje, tvrtke su naglo rastuæ
e
152
BARACK OBAMA
tro kove prevalile na uposlenike u vidu vi ih premija, sufinanciranja i odbitaka od
porezne osnovice; istovremeno, polovica malog poduzetni tva, u kojemu su uposleni
milijuni Amerikanaca, nije kadro ponuditi svojim uposlenicima nikakvo osiguranje
. Na slièan naèin, tvrtke prelaze s tradicionalnog plana mirovinskog osiguranja
definirane naknade na plan 401(k), ponekad se slu eæi steèajnim sudom kako bi izbj
egli postojeæe mirovinske obveze.
Kumulativni je uèinak na obitelji ozbiljan. Primanja prosjeènoga amerièkog radni
ka jedva da su i la ukorak s inflacijom tijekom posljednja dva desetljeæa. Od 1988
., tro kovi zdravstvenoga osiguranja prosjeène amerièke obitelji uèetverostruèili
su se. Razine osobne tednje nisu nikada j bile ni e. A razine osobnih dugovanja nis
u nikada bile vi e.
Umjesto da vladu iskoristi kako bi umanjila utjecaj ovih trendova, reakcija Bush
eve administracije bila je takva da ih jo i potièe. To je temeljna zamisao u poza
dini vlasnièkoga dru tva: ako poslodavce oslobodimo svih obveza prema njihovim rad
nicima i posve demontiramo ono to je ostalo od New Deala, programe osiguranja koj
ima upravlja vlada, tada æe se magija tr i ta pobrinuti za ostalo. Ako je vodeæu fil
ozofiju iza tradicionalnoga sustava socijalnog osiguranja moguæe opisati kao Svi
smo u ovome zajedno", èini se da je filozofija vlasnièkoga dru tva U ovome si sam".
To je primamljiva zamisao, zamisao koja je elegantna u svojoj jednostavnosti i k
oja nas oslobaða svih obveza koje imamo jedni prema drugima. Postoji samo jedan
problem koji je s time povezan. To ne mo e funkcionirati - barem ne za one koji ve
æ zaostaju u globalnome gospodarstvu.
Uzmimo za primjer nastojanje Busheve administracije da privatizira socijalno osi
guranje. Administracija tvrdi da tr i te dionica mo e pojedincima pru iti bolju dobit na
njihovo ulaganje i naèelno imaju pravo; povijesno gledano, tr i te funkcionira bolj
e nego socijalno osiguranje koje svojim prilagodbama ne mo e pratiti rast ivotnih t
ro kova. No, odluke o pojedinaènome ulaganju uvijek æe stvarati pobjednike i gubit
nike - one koji su rano kupili Microsoft i one koji su kasno kupili Enron. Sto v
lasnièko dru tvo treba uèiniti s gubitnicima? Ako ne elimo gledati ostarjele ljude
kako skapavaju na ulici, morat æemo pronaæi naèina da financiramo tro kove njihove
mirovine - a buduæi da ne znamo unaprijed tko æe od nas biti gubitnik, bilo bi
razumno da svi zajedno ula emo u zajednièki fond koji bi nam omoguæio barem nekaka
v zajamèeni dohodak u na im zlatnim godinama. To ne znaèi da ne bismo pojedince tr
ebali poticati da te e prema strategijama veæeg rizika, koje donose veæu dobit na
ulo ena sredstva. Trebali bismo. To samo znaèi da bismo trebali to èiniti s u teðevi
nom koja ne zadire u onu koju ula emo u socijalno osiguranje.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
153
Ista naèela vrijede i kada je rijeè o nastojanjima Administracije da potakne pri
jelaz s planova zdravstvenoga osiguranja, koji se temelje na uplaæivanju posloda
vaca ili vladinim programima, na pojedinaène tedne raèune za zdravstveno osiguran
je. Ta bi zamisao mogla imala smisla kada bi pau alni iznos koji svaki pojedinac d
obiva bio dostatan za kupnju dolièna plana zdravstvene za tite preko njegova poslo
davca i kada bi taj pau alni iznos i ao ukorak s inflacijom tro kova zdravstvenoga osi
guranja. Meðutim, to ako radite za poslodavca koji ne nudi plan zdravstvene za tite
? IH ako se poka e da je teorija Administracije o inflaciji tro kova zdravstvene za ti
te bila pogre na - ako se poka e da tro kovi zdravstvene za tite ne ovise o nehajnome od
nosu ljudi prema njihovu zdravlju ili o iracionalnoj elji da ostvare vi e nego to im
je potrebno? Tada æe sloboda izbora" znaèiti da æe poslodavci morati na sebe pre
uzeti breme buduæih porasta tro kova zdravstvenog osiguranja, a kolièina novca na
njihovim tednim raèunima za zdravstveno osiguranje svake æe godine pokrivati sve
manje i manje tro kova osiguranja svake godine.
Drugim rijeèima, vlasnièko se dru tvo èak i ne trudi rasporediti rizike i nagrade
novoga gospodarstva meðu svim Amerikancima. Umjesto toga, ono naprosto uveæava n
ejednake rizike i nagrade dana njega gospodarstva u kojemu pobjednik uzima sve. Ak
o ste zdravi i bogati ili naprosto imate sreæe, tada æe vam biti jo bolje. Ako st
e siroma ni i bolesni ili vam u ivotu lo e krene, neæete se imati kome obratiti za po
moæ. To nije recept za odr ivi gospodarski rast ili za oèuvanje sna ne amerièke sred
nje klase. To pogotovu nije recept za kohezivno dru tvo. On se kosi s onim » vrije
dnostima koje kazuju da imamo udio u meðusobnom uspjehu. On ne predstavlja nas k
ao naciju.
Nasreæu, postoji jedan drugaèiji pristup, pristup koji preoblièuje Rooseveltov d
ru tveni ugovor kako bi on bio u skladu s potrebama novoga stoljeæa. U svakome pod
ruèju u kojemu su radnici ranjivi - primanja, gubitak posla, mirovina i zdravstv
ena za tita - ima nekih dobrih zamisli, neka od njih su stara, a neka nova, a koje
bi mogle imati velikoga utjecaja u smislu veæe sigurnosti Amerikanaca. Zapoènim
o s primanjima. Amerikanci vjeruju u rad - ne samo u rad kao sredstvo pre ivljavan
ja nego i kao naèin da ivotu daju smisao i smjer, red i dignitet. Stari socijalni
program, program pomoæi za obitelji s uzdr avanom djecom, preèesto je bio neuspje a
n da bi slu io na èast toj temeljnoj vrijednosti, zbog èega je lak e shvatiti ne sam
o njegovu neomiljenost u javnosti nego i zbog èega je on èesto izolirao ljude ko
jima je trebao koristiti.
S druge strane, Amerikanci takoðer vjeruju da bi, rade li redovito, trebali biti
kadri skrbiti o sebi i svojoj djeci. Za mnoge ljude pri dnu gospodarske ljestvi
ce - uglavnom lo e kvalificirane radnike u ubrzano rastuæem uslu nom sektoru - to se
temeljno jamstvo ne ostvaruje.
154
BARACK OBAMA
Vladine strategije mogu pomoæi tim radnicima, bez veæeg utjecaja na tr i nu uèinkovi
tost. Za poèetak, mo emo podiæi minimalnu nadnicu. Moguæe je da je toèno - kao to n
eki ekonomisti tvrde - da svaki veliki rast minimalne nadnice odbija poslodavce
od upo ljavanja jo radnika. No, buduæi da se minimalna nadnica nije mijenjala devet
godina i da je njezina kupovna moæ u stvarnom novcu danas manja nego 1955., tak
o da osoba koja danas radi puno radno vrijeme na poslu za minimalnu nadnicu ne z
araðuje dovoljno da se izdigne iz bijede, onda takvi argumenti nisu naroèito uvj
erljivi. Smanjenje poreza na dohodak, program koji je promovirao Ronald Reagan i
koji radnicima s niskim primanjima nudi dodatni dohodak putem poreznog Zakona,
trebao bi takoðer biti pro iren i moderniziran tako da vi e obitelji mo e od njega ima
ti koristi.
Kako bi se radnicima pomoglo da se prilagode gospodarstvu koje se ubrzano mijenj
a, trebalo bi takoðer uskoro a urirati postojeæi sustav osiguranja za nezaposlene
i pomoæ pri prilagodbi u zvanju. Postoji, zapravo, èitav niz dobrih zamisli o to
me kako kreirati opse niji sustav pomoæi pri prilagodbi. Mogli bismo pro iriti takvu
pomoæ na industriju uslu nih djelatnosti, kreirati fleksibilne raèune za obrazova
nje koje bi radnici mogli koristiti u svrhu prekvalifikacije, ili omoguæiti pomo
æ pri prekvalifikaciji za radnike u gospodarstvenim sektorima koji su podlo ni dis
lokaciji, prije nego to izgube posao. A u gospodarstvu u kojemu je posao koji ste
izgubili èesto bolje plaæen od novoga posla koji vam je dodijeljen, takoðer bis
mo mogli isku ati koncept osiguranja dohotka, koji dopu ta do 50 posto razlike izmeð
u radnikovih starih primanja i njegovih novih primanja u razdoblju do najvi e dvij
e godine.
Napokon, kako bismo pomogli radnicima da ostvare vi a primanja i bolje pogodnosti,
trebamo jo jednom poravnati teren izmeðu organizirana radni tva i poslodavaca. Od
ranih osamdesetih godina naovamo, sindikati stalno gube poziciju, ne samo zbog p
romjena u gospodarstvu, nego takoðer i zbog toga to dana nje radno zakonodavstvo -
i ono to nudi Nacionalni odbor za radne odnose - pru aju radnicima vrlo slabu za titu
. Svake godine, vi e od dvadeset tisuæa radnika biva otpu teno ili ostaju bez priman
ja naprosto zato to se nastoje organizirati u sindikate. To se mora promijeniti.
Morali bismo uvesti stro e kazne kako bismo sprijeèili poslodavce da otpu taju ili d
iskriminiraju radnike ukljuèene u odreðena nastojanja za organiziranjem. Posloda
vci bi morali priznati sindikat ukoliko veæina radnika potpi e autorizaciju, èime
odabiru da ih sindikat zastupa. Savezno posredovanje moralo bi takoðer biti na r
aspolaganju kako bi poslodavcu i novome sindikatu moglo pomoæi da postignu spora
zum u razumnome vremenskom roku.
Poslovne grupacije mo da æe zastupati gledi te da æe sindikalno organiziranija radna
snaga SAD-u oduzeti fleksibilnost i konkurentnost. Meðutim, upravo je konkurent
nije globalno okru je zaslu no za to da
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
155
mo emo oèekivati kako æe radnici organizirani u sindikate htjeti suraðivati s posl
odavcima - pod uvjetom da i oni dobiju svoj odgovarajuæi dio zbog veæe produktiv
nosti.
Upravo kao to vladine strategije mogu potaknuti rast radnièkih primanja bez nano en
ja tete amerièkim tvrtkama, isto tako mo emo ojaèati njihovu sposobnost dostojanstv
ena odlaska u mirovinu. Trebali bismo zapoèeti s time da se posvetimo oèuvanju o
snovne prirode socijalnog osiguranja i podboèiti njegovu solventnost. Problemi s
a zakladom Socijalnog osiguranja stvarni su, no ne i nerje ivi. Kada su se 1983. R
onald Reagan i predsjednik Predstavnièkog doma Tip O'Neill suoèili sa sliènim pr
oblemom, sastali su se i oblikovali dvostranaèki plan koji je stabilizirao susta
v za narednih ezdeset godina. Nema razloga da to isto ne uèinimo danas.
Uz respekt prema sustavu privatnoga umirovljenja, trebali bismo prihvatiti da se
planovi s unaprijed odreðenim iznosom veæ dugo uru a-vaju, ali bismo trebali inzi
stirati na tome da tvrtke ispune sve neizvr ene obveze svojim radnicima i umirovlj
enicima. Steèajni zakoni trebali bi biti pobolj ani kako bi mirovinske korisnike p
ogurali na èelo kreditne linije tako da tvrtkama ne bude omoguæeno da naprosto p
roglase steèaj kako bi izbjegli svoje obveze prema radnicima. Nadalje, nova prav
ila trebala bi natjerati tvrtke da na odgovarajuæi naèin financiraju svoje mirov
inske fondove, djelomice na takav naèin da plati e poreza ne zavr e tako da oni mora
ju podmirivati tro ak.
Ako æe Amerikanci ubuduæe ovisiti o planovima s unaprijed odreðenim iznosom kao t
o je 401(k) kao dodatak Socijalnom osiguranju, tada bi se vlada trebala anga irati
kako bi ih uèinila dostupnijima svim Amerikancima i uèinkovitijima u smislu pot
icanja tednje. Biv i Clintonov ekonomski savjetnik Gene Sperling predlo io je kreiran
je univerzalnoga plana 401(k), u kojemu bi vlada prilagodila doprinose uplaæene
u novi mirovinski raèun za obitelji s niskim i skromnim primanjima. Ostali struè
njaci predlagali su jednostavan (i besplatan) korak toga da poslodavci automatsk
i ukljuèe svoje uposlenike u svoje 401{k) planove na najvi oj dopustivoj razini; l
judi bi i nadalje mogli odabrati da pridonose manje od maksimuma ili da ne sudje
luju uopæe, no dokazi pokazuju da prilikom izmjene temeljnih postavki, stope sud
jelovanja uposlenika dramatièno rastu. U smislu dodatka socijalnom osiguranju, t
rebali bismo odabrati najbolje i najpristupaènije od ovih zamisli i zapoèeti nap
redak prema ojaèanome, univerzalno dostupnom mirovinskome sustavu koji ne bi sam
o promovirao tednju nego bi svim Amerikancima omoguæivao veæi ulog u plodovima gl
obalizacije.
Koliko god da je pitanje podizanja primanja amerièkih radnika i unapreðivanja nj
ihove mirovinske sigurnosti od vitalne va nosti, vjerojatno je na a najhitnija zadaæ
a popraviti na posustali sustav zdravstvene za ti-
156
BARACK OBAMA
te. Za razliku od socijalnog osiguranja, dva glavna programa zdravstvene za tite k
oja financira vlada - Medicare i Medicaid - uistinu su posustali; ne bude li kak
vih promjena, do godine 2050. te dvije slu be, zajedno sa socijalnim osiguranjem,
mogle bi nabujati toliko da æe tro iti jednako velik udio na ega nacionalnoga gospod
arstva kao i kompletan savezni proraèun danas. Dodatak na enormno skupe lijekove
koji se izdaju na recept pru a samo ogranièenu pokrivenost i ne èini ni ta u smislu
nadziranja cijene medikamenata i samo je pogor ao ovaj problem. A privatni se sus
tav preobrazio u zbrku neuèinkovite birokracije, nepregledne papi-rologije, preo
ptereæenih davatelja usluga i nezadovoljnih pacijenata.
Godine 1993., predsjednik Clinton oku ao se u stvaranju sustava univerzalne skrbi,
koji je bio sprijeèen. Od toga vremena naovamo, javna je debata u slijepoj ulic
i, s time da se neki s desne opcije zala u za veliku dozu tr i ne discipline kroz raèu
n zdravstvene tednje, drugi s lijeve opcije za plan zdravstvene za tite temeljen na
pojedinaènome uplaæivanju slièan onima koji postoje u Europi i Kanadi, a struèn
jaci iz èitavoga politièkog spektra predla u niz razumnih, ali i progresivnih refo
rmi u postojeæem sustavu.
Vrijeme je da se pomaknemo s mrtve toèke tako da prihvatimo ove jednostavne èinj
enice.
S obzirom na kolièinu novca koji tro imo na zdravstvenu za titu (vi e per capita od bi
lo koje druge zemlje), morali bismo biti kadri omoguæiti osnovnu za titu svakome A
merikancu ponaosob. Meðutim, ne mo emo odr ati aktualne postotke inflacije u zdravst
venome osiguranju svake godine; moramo pokriti tro kove cjelokupnoga sustava, uklj
uèujuæi Medicare i Medicaid.
Buduæi da Amerikanci uèestalije mijenjaju radna mjesta, uz veæu izglednost razdo
blja nezaposlenosti i uz veæu izglednost rada na odreðeno vrijeme ili samozapo lja
vanje, zdravstveno osiguranje naprosto ne mo e biti organizirano preko poslodavaca
. Ono mora biti gibljivo.
Tr i te samo po sebi ne mo e razrije iti nevolje u zdravstvu - dijelom zbog toga to se tr
e pokazalo nesposobnim kreirati dovoljno velike zajednièke fondove da bi tro kove
odr alo pristupaènima, dijelom zbog toga to zdravstveno osiguranje nije poput ostal
ih proizvoda ili usluga (kada vam se razboli dijete, ne idete u kupnju tra eæi naj
povoljniju cijenu). I napokon, kakve god reforme implementirali, one moraju omog
uæiti sna ne poticaje za bolju kvalitetu usluge, prevenciju i uèinkovitiju njegu b
olesnih.
Vodeæi raèuna o tim naèelima, elio bih ponuditi tek jedan primjer toga kako bi oz
biljan plan reformi zdravstvenoga osiguranja trebao izgledati. Mogli bismo zapoè
eti tako to bismo odabrali nestranaèku udrugu kao to je Nacionalna akademija insti
tuta znanosti za medicinu (IOM) da odredi kako bi osnovni, visokokvalitetni plan
zdravstvenoga osigu-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
157
ranja trebao izgledati i koliko bi on ko tao. Prilikom projektiranja toga modela p
lana, IOM bi ispitao koji od postojeæih programa zdravstvene za tite pru a najbolju
za titu na najuèinkovitiji naèin u smislu tro kova. Konkretno, taj bi model plana na
glasio pokrivenost tro kova primarne njege, prevencije, njege u sluèaju nezgode i
lijeèenje kroniènih bolesti kao to su astma ili dijabetes. Opæenito, na 20 posto
svih pacijenata otpada 80 posto njege, a ako smo kadri sprijeèiti bolesti ili li
jeèiti njihove posljedice, od jednostavnih intervencija do toga da pacijent nadz
ire svoju dijetu ili redovito uzima lijekove, tada mo emo dramatièno pobolj ati rezu
ltate i sustavu pri tedjeti velike sume novca.
Nadalje, dopustili bismo svakome da prihvati ovaj model plana zdravstvene za tite
ili kroz jedan od postojeæih zajednièkih fondova poput onoga koji u ivaju savezni
uposlenici, ili putem niza novih zajednièkih fondova organiziranih u svim savezn
im dr avama. Privatni osiguravatelji poput organizacija Blue Cross Blue Shield i A
etna nadmetale bi se kako bi pru ile to bolju za titu onima koji sudjeluju u tim zaje
dnièkim fondovima, no bez obzira na to kakav plan ponudili, on bi morao udovolja
vati kriterijima visoke kvalitete i nadziranja tro kova koje je ustanovio IOM.
U svrhu dodatnih smanjenja tro kova, bilo bi potrebno da osiguravatelji i pru atelji
usluga koji sudjeluju u Medicareu, Medicaidu ili u nekome od novih planova zdra
vstvene za tite imaju elektronske obraèune, elektronsku dokumentaciju i a urirane su
stave izvje tavanja o pogre kama - sve to dramatièno bi srezalo administrativne tro ko
ve i uèestalost lijeènièkih pogre aka i nezgoda (èime bi se umanjio broj skupih tu b
i zbog lijeènièke nesavjesnosti). Taj jednostavan korak sam bi po sebi mogao sre
zati ukupne tro kove zdravstvene skrbi do 10 posto, s time da neki struènjaci ukaz
uju na jo i veæu u tedu.
Novcem koji bismo u tedjeli uveæano preventivnom njegom te zbog smanjenih administ
rativnih tro kova i tro kova zbog nesavjesnog lijeèenja, osigurali bismo potporu za
obitelji sa slabim primanjima koje bi eljele koristiti model plana putem njihova
zajednièkoga fonda koji im je na raspolaganju u njihovoj saveznoj dr avi i izravno
propisati za titu za svu neosiguranu djecu. Ako bi bilo potrebno, mogli bismo tak
oðer olak ati uplaæivanje za potpore tako to bismo restrukturirali poreznu olak icu k
ojom se slu e poslodavci kako bi omoguæili zdravstvenu skrb za svoje uposlenike: o
ni bi se i nadalje koristili poreznom olak icom za programe koje najèe æe nude radni
cima, ali bismo mogli ispitati poreznu olak icu za rasko nu, pretjeranu zdravstvenu
skrb za direktore, programe koji ne uspijevaju omoguæiti ikakve dodatne zdravstv
ene pogodnosti.
Svrha ovoga pokusa nije sugerirati da postoji nekakva jednostavna formula za ure
ðivanje na ega sustava zdravstvene za tite - nje nema. Valjalo bi se pozabaviti mnog
im detaljima prije no to bismo krenuli u realizaciju plana poput onoga koji je iz
nesen gore; konkretno, morali
158
BARACK OBAMA
bismo biti sigurni da kreiranje novoga zajednièkoga fonda na saveznoj razini neæ
e prouzroèiti to da poslodavci odustanu od planova zdravstvene za tite koje veæ pr
u aju svojim uposlenicima. Takoðer, moguæe je da postoje drugi rentabilni i elegan
tni naèini za unapreðivanje na ega sustava zdravstvene za tite.
Bit je u tome da ako se zalo imo za to da svatko dobije doliènu zdravstvenu za titu,
postoje metode da to ostvarimo bez posezanja za saveznom dr avnom blagajnom ili p
ribjegavanja racionaliziranju. elimo li da Amerikanci prihvate krute realitete gl
obalizacije, onda æemo morati prihvatiti tu zadaæu. Jedne noæi prije pet godina,
Michelle i mene probudio je plaè na e mlaðe kæeri Sashe, koji je dopirao iz njezi
ne sobe. Sashi su tada bila tek tri mjeseca, tako da nije bilo nièeg neobiènog u
tome to se budi usred noæi. Meðutim, nas je zabrinuo naèin na koji je plakala i
to to ju se nije moglo smiriti. Naposljetku smo nazvali na ega pedijatra, koji je p
ristao primiti nas u svojoj ordinaciji rano izjutra. Pregledav i ju, rekao nam je
kako je moguæe da ima meningitis i poslao nas odmah u salu za hitne sluèajeve.
Ispostavilo se da Sasha uistinu ima meningitis, oblik koji reagira na intravenoz
ne antibiotike. Da bolest nije na vrijeme bila dijagnosticirana, mogla je oglu iti
ili èak umrijeti. Michelle i ja proveli smo potom tri dana s na im djete cem u boln
ici, promatrajuæi kako ga medicinske sestre pridr avaju dok je lijeènik izvodio lu
mbalnu punkciju, slu ajuæi je kako vièe, moleæi se da joj se stanje ne pogor a.
Sasha je sada dobro, onako kako i pristaje zdravoj i sretnoj petogo-di njakinji. N
o, jo uvijek zadrhtim kada pomislim na ta tri dana; kako se moj svijet suzio na s
amo jednu stvar i kako nisam mario ni za to i ni za koga izvan zidova te bolnièke
sale - niti za svoj posao, niti za svoj raspored, niti za svoju buduænost. Valj
a mi se prisjetiti da sam, za razliku od Tima Wheelera, radnika u èelièani kojeg
sam upoznao u Galesburgu i èijemu je sinu bila potrebna transplantacija jetre,
za razliku od milijuna Amerikanaca koji su pro li kroz sliènu ku nju, ja u to vrijem
e imao posao i bilo mi je na raspolaganju osiguranje.
Amerikanci su voljni nadmetati se sa svijetom. Marljiviji smo od naroda bilo koj
e druge bogate zemlje. Spremni smo podnijeti veæu gospodarsku nestabilnost i spr
emni smo preuzeti veæi osobni rizik kako bismo napredovali. No, nadmetati se s d
rugima mo emo jedino ako na a vlada poduzme ulaganja koja nam pru aju priliku da se bo
rimo - i ako znamo da za na e obitelji postoji nekakva za titna mre a ispod koje ne mo
gu pasti.
Pogodba je to kakvu se isplati sklopiti sa iteljima Amerike.
Ulaganja koja bi Ameriku uèinila konkurentnijom i novi amerièki dru tveni ugovor -
kada bi im se pristupilo zajednièki, ti naèelni koncepti
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
159
ukazuju na put prema boljoj buduænosti za na u djecu i unuke. Meðutim, postoji jo j
edan posljednji komadiæ slagalice, jedno trajno pitanje koje se pojavljuje u ba s
vakoj debati o strategijama u Washingtonu. Kako æemo to platiti?
Potkraj predsjednikovanja Billa Clintona imali smo odgovor. Prvi put u gotovo tr
ideset godina, u ivali smo velike vi kove u proraèunu i ubrzano opadajuæi nacionalni
dug. Zapravo, upravitelj saveznih rezervi Alan Greenspan izrazio je zabrinutost
da bi dug mogao biti otplaæen prebrzo, to bi ogranièilo sposobnost sustava rezer
vi da upravlja monetarnom politikom. Èak i nakon prskanja dot-com-balona i nakon
to je gospodarstvo bilo prisiljeno apsorbirati ok 11. rujna, imali smo priliku na
miriti tro kove odr avanja gospodarskoga rasta i povoljnije prilike za sve Amerikanc
e.
No, to nije put koji smo odabrali. Umjesto toga, predsjednik nas je uvjeravao da
smo sposobni voditi dva rata, uveæati na vojni proraèun za 74 posto, za tititi svo
ju domovinu, tro iti vi e na obrazovanje, pokrenuti novi plan za izdavanje lijekova
na recept za starije osobe i uvesti uzastopne runde izda nih smanjenja poreza, sve
to istovremeno. Na i su nam kongresni voðe kazali da su sposobni nadoknaditi izgu
bljene dr avne prihode tako to æe srezati vladino rasipanje sredstava i stati na kr
aj njezinim malverzacijama, èak i dok se broj projekata iskljuèivo politièki mot
iviranih ulaganja uveæao za nevjerojatnih 64 posto.
Rezultat toga kolektivnoga poricanja krajnje je nestabilna proraèunska situacija
, kakvu godinama nismo do ivjeli. Sada imamo godi nji proraèunski deficit od gotovo
300 milijardi dolara, ne uraèunav i preko 180 milijardi dolara kojih posuðujemo sv
ake godine od zaklade socijalnoga osiguranja, a sve to dodaje se izravno na na na
cionalni dug. Taj dug sada iznosi 9 bilijuna dolara - otprilike 30 tisuæa dolara
na svakoga mu karca, enu i dijete u zemlji.
Nije sam dug taj koji najvi e zabrinjava. Odreðeni dio duga bio bi opravdan da smo
novac tro ili ula uæi u ono to bi nas uèinilo konkurentnijima - na obnovu na ih kola, i
li na poveæanje dometa na ega irokopojasna sustava, ili instalirajuæi gorivo E85 na
benzinske crpke irom zemlje. Mogli smo iskoristiti vi ak da podupremo socijalno os
iguranje ili restrukturiramo na sustav zdravstvene za tite. Umjesto toga, glavnina
duga izravna je posljedica predsjednikovih smanjenja poreza, 47,7 posto toga sma
njenja odnosilo se na gornjih 5 posto dohodaka, 36,7 posto istoga odnosilo se na
gornjih 1 posto, a 15 posto smanjenja otpadalo je na gornju desetinu od 1 posto
dohodaka, u pravilu ljude koji godi nje zaraðuju 1,6 milijuna dolara ili vi e.
Drugim rijeèima, na dr avnoj kreditnoj kartici napravili smo veliki dug tako da on
i koji imaju najveæu korist od globalnoga gospodarstva mogu zadr ati jo i veæi dio
za sebe.
160
BARACK OBAMA
Dosad smo bili u moguænosti proæi bez posljedica zbog te planine duga zbog toga t
o strane sredi nje banke - posebice kineska - ele da i nadalje kupujemo njihove izv
ozne proizvode. U jednome æe trenutku stranci prestati posuðivati nam novac, kam
atne stope æe narasti i tro it æemo najveæi dio na ih ukupnih proizvodnih kapaciteta
na otplaæivanje duga tim zemljama.
elimo li ozbiljno pristupiti izbjegavanju takvoga raspleta u buduænosti, tada æem
o morati zapoèeti proces rje avanja tog problema. Znamo to nam je èiniti, barem teo
retski. Mo emo srezati i konsolidirati programe koji nisu od ivotne va nosti. Mo emo ob
uzdati tro enje na izdatke za zdravstvenu za titu. Mo emo eliminirati porezne kredite
koji vi e nisu korisni i ukloniti nedostatke u zakonu koji korporacijama dopu taju d
a se izvuku bez plaæanja poreza. Takoðer, mo emo obnoviti zakon koji je funkcionir
ao tijekom Clintonova predsjednikovanja - nazvan Paygo - koji zabranjuje izno enje
novca iz savezne blagajne, bilo u obliku nove potro nje ili smanjenja poreza, bez
kompenzacije izgubljenih dr avnih prihoda.
Poduzmemo li sve te korake, izlazak iz ovakve financijske situacije i nadalje æe
biti kompliciran. Vjerojatno æemo morati odgoditi neka od ulaganja za koja znam
o da su nu na u svrhu unapreðenja na e konkurentnosti u svijetu i morat æemo prednos
t dati pomoæi koju pru amo amerièkim obiteljima u nevolji.
No, èak i dok budemo donosili te te ke odluke, trebali bismo promi-t sliti o lekci
ji koju smo nauèili u proteklih est godina i zapitati se mogu li na i proraèuni i n
a a porezna politika uistinu odra avati vrijednosti za koje se kunemo da ih njegujem
o.
Postoji li u Americi klasni rat, tada moja klasa pobjeðuje."
Sjedio sam u uredu Warrena Buffeta, predsjednika korporacije Berkshire Hathaway
i drugoga najbogatijeg èovjeka na svijetu. Bio sam èuo za poznatu jednostavnost
Buffetova ukusa - kako i danas ivi u istome skromnom domu koji je bio kupio 1967.
i kako je svu svoju djecu poslao u javne kole Omahe.
Ipak, malo sam se iznenadio kada sam u ao u bezliènu poslovnu zgradu u Omahi i u ao
u ne to nalik uredu agenta osiguranja, s umjetnom drveninom, nekolicinom dekorativ
nih slika na zidu, ne nai av i ni na koga. Doðite iza", doviknuo je enski glas te sam
za ao iza ugla da bih zatekao samoga vodeæeg èovjeka Omahe kako se oko neèega smij
ulji sa svojom kæerkom Susie, i svojom pomoænicom Debbie, odjela pomalo izgu vanog
a, gustih obrva koje su virile visoko iznad naoèala.
Buffett me bio pozvao u Omahu kako bismo raspravljali o poreznoj politici. Toèni
je, zanimalo ga je zbog èega je Washington elio nastaviti smanjenja poreza ljudim
a u njegovu platnome razredu, kada je zemlja u bankrotu.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
161
Ne to sam izraèunao prije nekoliko dana", rekao je kada smo sjeli u njegovu uredu. I
ako se nikada nisam koristio poreznim utoèi tima ili imao poreznoga planera, nakon
dodavanja poreza s platnoga spiska koje svi plaæamo, platit æu manji konaèni iz
nos poreza ove godine nego moja recepcionarka. Zapravo, poprilièno sam siguran d
a æu platiti manji konaèni iznos poreza nego prosjeèni Amerikanac. A ako predsje
dnik provede svoju volju, plaæat æu èak i manje."
Buffetove niske porezne stope posljedica su èinjenice da je, poput veæine bogati
h Amerikanaca, sav njegov prihod dolazio od dividendi i burzovnih zarada, dohotk
a od ulo enih sredstava koji se od 2003. oporezuje pri stopi od samo 15 posto. Zar
ada recepcionarke, pak, oporezivana je pri gotovo dvostruko vi oj stopi ukljuèiv i o
naj dio plaæe iz kojega su poslodavci obavezni uplaæivati u programe socijalne i
zdravstvene za tite. Iz Buffetove perspektive, taj je nesrazmjer bio nerazuman.
Slobodno tr i te je najbolji mehanizam koji je ikada izumljen za kori tenje resursa na
najuèinkovitiji i najproduktivniji naèin", rekao mi je. Vlada nije u tome naroèit
o uspje na. Meðutim, tr i te nije toliko zahvalno u smislu jamstva da æe stvoreno boga
tstvo biti raspodijeljeno na po ten ili mudar naèin. Dio toga bogatstva valja usmj
eriti nazad u obrazovanje, tako da sljedeæa generacija dobije valjanu ansu te u s
vrhu odr avanja na e infrastrukture i kako bi bismo mogli razraditi nekakvu sigurnos
nu mre u za one koji gube u tr i nome gospodarstvu. Naprosto je logièno da oni meðu na
ma koji su se na tr i tu najvi e okoristili plate veæi doprinos."
Sljedeæih smo sat vremena proveli razgovarajuæi o globalizaciji, direktorskim ko
mpenzacijama, rastuæem trgovinskom deficitu i nacionalnome dugu. Buffet je bio o
sobito zabrinut oko Busheva prijedloga o uklanjanju poreza na nasljedstvo, mjere
za koju vjeruje da bi ohrabrilo aristokraciju izobilja, umjesto one koja je to
zbog svojih zasluga.
Kada se rije ite poreza na nasljedstvo", rekao je, tada u osnovi pre- * dajete nadzo
r nad dr avnim resursima u ruke ljudi koji ih nisu priskrbili. To je poput biranja
olimpijskoga tima za 2020. godinu odabrav i djecu svih ampiona s Olimpijade 2000.
godine."
Prije no to sam oti ao, upitao sam Buffeta koliko njegovih kolega milijardera dijel
i njegove stavove. Nasmijao se.
Nema ih ba mnogo, mogu vam reæi", kazao je. Njihova je predod ba ta da je to 'njihov
novac' te da zaslu uju zadr ati za sebe svaki novèiæ. Ono to ne uzimaju u obzir jesu
sva javna ulaganja koja nam omoguæuju da ivimo na naèin na koji to èinimo. Uzmite
mene za primjer. Imam sreæe da posjedujem dar za raspodjelu kapitala. Meðutim,
moja je sposobnost kori tenja toga dara u potpunosti ovisna o dru tvu u kojemu sam r
oðen. Da sam se rodio u plemenu lovaca, taj bi moj dar bio poprilièno beskorista
n. Ne mogu ba brzo trèati. Nisam naroèito sna an. Vjerojatno bih skonèao kao objed
neke divlje zvijeri.
162
BARACK OBAMA
No, posreæilo mi se da sam se rodio u vremenu i na mjestu u kojima dru tvo cijeni
moj dar i gdje mi je omoguæeno obrazovanje kojime sam razvio taj dar te gdje su
zakoni i sustav financija poslo eni tako da mi je omoguæeno da radim ono to volim -
i da zaraðujem mnogo novca radeæi to. Najmanje to mogu uèiniti je da vlastito pl
aæanje za sve to uèinim èim lak im."
Mo da æe neke iznenaditi da vodeæi svjetski kapitalist ovako govori, ali Buffetovi
stavovi ne ukazuju nu no na meko srce. Oni prije odra avaju to da on dobro razumije
kako na e ispravno reagiranje na globalizaciju nije tek pitanje prepoznavanja odg
ovarajuæih strategija. Ono takoðer mora biti povezano s promjenom raspolo enja, sa
spremno æu da na im opæim interesima i interesima buduæih generacija damo prednost
u odnosu na kratkoroènu svrhovitost.
Konkretnije, morat æemo se prestati pretvarati da su sva smanjenja u potro nji jed
naka, ili da su sva poveæanja poreza ista. Obustavljanje korporacijskih potpora
koje ne slu e nikakvoj razvidnoj gospodarskoj svrsi je jedno; smanjivanje zdravstv
enih pogodnosti za siroma nu djeci ne to je posve drugo. U vremenu kada se prosjeèni
m obiteljima èini da trpe udarce sa svih strana, poriv da zadr e poreze koje plaæa
ju na najni oj moguæoj razini èastan je i ispravan. Manje je èasna elja bogatih i m
oænih da se priklanjaju antiporeznom raspolo enju zbog svoje vlastite koristi, ili
naèin na koji predsjednik, Kongres, lobisti i konzervativni komentatori uspje no
izjednaèuju u svijesti biraèa vrlo stvarno breme poreza za pripadnike srednje kl
ase i sasvim lako rje ive porezne namete bogatima.
Ta je konfuzija najrazvidnija u debati koja se tièe predlo enoga opoziva poreza na
nasljedstvo. Prema onome kako je taj prijedlog trenutaèno strukturiran, mu i ena
mogu prenijeti na nasljednike 4 milijuna dolara a da pritom ne plate nikakav por
ez; u 2009. ta æe cifra iznositi i do 7 milijuna dolara. Iz toga razloga, taj po
rez trenutaèno utjeèe samo na najbogatiju polovicu, 1 posto stanovni tva, a odnosi
t æe se na tek jednu treæinu tih 1 posto 2009. godine. A buduæi da bi potpuni op
oziv poreza na nasljedstvo ko talo amerièku dr avnu blagajnu oko 1 bilijun dolara, t
e ko bi bilo odrediti smanjenje poreza koje je manje u skladu s potrebama prosjeèn
ih Amerikanaca ili s dugoroènim interesima zemlje.
Bez obzira na to, nakon nekih lukavih marketin kih poteza predsjednika i njegovih
prista a, 70 posto zemlje sada se protivi porezu na smrt". U meðuvremenu, jedan mi
je predsjednik izvr nog odbora objasnio da je jednome Warrenu Buffetu lako favoriz
irati porez na nasljedstvo - èak i ako bi njegov imetak bio oporeziv pri stopi o
d 90 posto, on i nadalje mo e raspolagati s nekoliko milijardi dolara koje mo e preb
aciti na svoju djecu - ali taj je porez kardinalno nepravedan prema onima èiji i
metci vrijede samo" 10 ili 15 milijuna dolara.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
163
Dakle, budimo jasni. Bogati Amerikanci nemaju se zbog èega buniti. Izmeðu 1971.
i 2001., dok dohodak prosjeènoga radnika doslovce uopæe nije rastao, zarada vode
æih stotinu od onih 1 posto narasla je gotovo 500 posto. Razdioba bogatstva jo je
i vi e asimetrièna, a razmjeri nejednakosti danas su veæi nego ikad od kraja deve
tnaestoga i poèetka dvadesetog stoljeæa. Ti su trendovi djelovali tijekom devede
setih godina. Clintonove porezne strategije naprosto su ih tek donekle usporile.
Busheva smanjenja poreza dodatno su ih pogor ala.
Ne nagla avam te èinjenice - kako se to tvrdi u republikanskim govorancijama - kak
o bih raspirio klasnu netrpeljivost. Divim se mnogim bogatim Amerikancima i ne z
avidim im na njihovu uspjehu ni najmanje. Znam da su mnogi od njih, ako ne i veæ
ina, svoje bogatstvo stekli naporno radeæi, ireæi poslovanje i otvarajuæi radna m
jesta te pru ajuæi kvalitetne usluge i proizvode svojim mu terijama. Naprosto vjeruj
em da oni meðu nama koji su imali koristi od jednoga novoga vida gospodarstva mo
gu na najbolji naèin preuzeti obvezu pru anja prilike za isti takav uspjeh svakome
amerièkome djetetu. Mo da takoðer posjedujem odreðeni srednjezapadni senzibilitet
koji sam naslijedio od svoje majke i njezinih roditelja, a to je senzibilitet k
akav, èini se, sa mnom dijeli i Warren Buffet: da u jednome trenutku imate dovol
jno, da vam jednako zadovoljstvo pru a Picassova slika koja visi u muzeju kao i on
a koja visi u va em domu, da mo ete pojesti nevjerojatno kvalitetan obrok u restoran
u za manje od dvadeset dolara te da kada va e zavjese ko taju vi e nego to iznosi prosj
eèna amerièka godi nja plaæa, tada si mo ete priu titi da platite vi e poreza.
Vi e od ièega, rijeè je o tom osjeæaju - unatoè velikim razlikama u bogatstvu, usp
injemo se i padamo zajedno - da si ne mo emo dopustiti da do ivimo neuspjeh. Kako se
ritam promjena ubrzava, uz neke uspone i mnoge padove, dojam o meðusobnoj povez
anosti sve je te e odr ati. Jefferson je imao donekle pravo kada se pribojavao Hamil
tonove vizije zemlje, jer smo oduvijek odr avali ravnote u izmeðu osobnog interesa i
zajednice, tr i ta i demokracije, koncentracije bogatstva i moæi i otvaranja novih
moguænosti. Tu smo ravnote u izgubili u Washingtonu, èini mi se. Buduæi da se svi
mi muèimo kako bismo prikupili novac za kampanje, * da su sindikati oslabljeni,
a tisak rastresen, a lobisti koji lobiraju za moænike, kako bi se ovi èim vi e oko
ristili, nema mnogo nasuprotnih glasova koji bi nas podsjetili na to tko smo i o
dakle dolazimo i koji bi uèvrstili na e meðusobne poveznice.
To je bio podtekst debate na poèetku 2006. godine, kada je skandal podmiæivanja
potakao nove napore za kresanjem utjecaja lobista u Washingtonu. Jedan je od pri
jedloga trebao okonèati praksu dopu tanja senatorima da lete privatnim zrakoplovim
a i koriste jeftiniju tarifu za let prvim komercijalnim razredom. Ta odredba nij
e imala velikih ansi da
164
BARACK OBAMA
bude izglasana. Ipak, moje mi je osoblje predlo ilo da bih kao imenovani demokrats
ki glasnogovornik, zagovaratelj etièke reforme trebao inicirati samonametnutu za
branu te prakse.
Bio je to ispravan postupak, ali bit æu iskren, prvi put kada sam ha rasporedu i
mao obilazak èetiriju gradova tijekom dva dana letenja komercijalnim letovima, d
onekle sam po alio. Promet do aerodroma O'Hara bio je u asan. Kada sam ondje dospio,
let za Memphis bio je odgoðen. Neko je dijete prolilo sok po mojoj cipeli.
Potom, dok sam èekao u redu, pri ao mi je jedan èovjek, otprilike srednjih tridese
tih godina, odjeven u pamuène hlaèe i golf-majicu i rekao mi kako se nada da æe
Kongres poduzeti ne to u vezi istra ivanja matiènih stanica ove godine. Rekao je kak
o pati od Parkinsonove bolesti u ranoj fazi te kako ima trogodi njega sina i kako
vjerojatno neæe nikada imati priliku s njim se u igri pohrvati. Rekao je kako zn
a da je za njega mo da veæ kasno, ali da ne vidi zbog èega bi netko drugi morao pr
olaziti kroz to to on pro ivljava. To su prièe koje propu tate kada letite privatnim
zrakoplovom, pomislio sam.
165
v
esto poglavlje
Vjera
Dva dana nakon to sam bio izabran za kandidata Demokratske stranke za senatora dr a
ve Illinois, dobio sam elektronsku po tu od lijeènika s Medicinskog fakulteta Sveu
èili ta u Chicagu. Èestitke na uvjerljivoj i poticajnoj pobjedi na stranaèkim izbor
ima", napisao mi je lijeènik. Rado sam glasovao za Vas, a ozbiljno razmi ljam o tom
e da Vam svoj glas dam i na opæim izborima. Pi em Vam kako bih iznio razloge koji
bi me naposljetku ipak mogli odvratiti od namjere da Vas podr im."
Lijeènik je za sebe napisao da je kr æanin koji svoje obveze smatra sveobuhvatnim
i bezuvjetnim". Njegova mu vjera nala e da se strogo suprotstavi pobaèaju i istospo
lnim brakovima, ali ga takoðer navodi na sumnju u idolatriju slobodnog tr i ta i lak
o posezanje za militarizmom, to su, èini se, glavne odlike vanjske politike preds
jednika Busha. Razlog zbog èega je lijeènik razmi ljao da glasuje za mog suparnika
nije moj stav o pobaèaju sam po sebi. Radilo se o tome da je proèitao tekst na
mojoj internetskoj stranici, u kojem stoji da æu se suprotstaviti desnièarskim id
eolozima koji ele enama oduzeti pravo izbora". Napisao je:
Èini mi se da imate izra en osjeæaj za pravdu i za ugro enost pravde u svakom dru tvu i
znam da ste se uvijek zalagali za obespravljene. Mislim takoðer da ste po ten èov
jek koji izrazito po tuje razum... Bez obzira na Va a uvjerenja, ako doista dr ite da
su svi koji se protive pobaèaju ideolozi voðeni perverznom udnjom da enama nanose
patnju, onda, po mom mi ljenju, niste nepristrani... Znate da su pred nama vremena
puna moguænosti za dobro kao i za zlo, vremena u kojima dru tvo treba redefinirat
i u kontekstu pluralnosti, kad nismo sigurni na kojim osnovama mo emo donositi sud
ove o drugima... Ne tra im od Vas da se suprotstavite pobaèaju, nego da o tom prob
lemu govorite nepristrano."
Provjerio sam svoju internetsku stranicu i na ao rijeèi koje su ga uvrijedile. Nis
am ih ja napisao; moj je izborni sto er njima poku ao sa eti moje zalaganje za pravo n
a izbor u stranaèkoj kampanji, u doba kad su neki od mojih suparnika dovodili u
pitanje moju spremnost da titim
166
BARACK OBAMA
pravo na pobaèaj. U grotlu unutarstranaèke politike, to je uobièajeno zao tren naè
in izra avanja kojem je cilj raspiriti biraèke strasti. Smatralo se da nema smisla
raspravljati s drugom stranom, da bilo kakvo dodatno tumaèenje znaèi na u slabost
, a da si suoèeni s beskompromisnim pristupom protivnika pobaèaja slabost jednos
tavno ne mo emo priu titi.
Èitajuæi ponovno lijeènikovo pismo, osjetio sam se posramljenim. Da, pomislio sa
m, ima protivnika pobaèaja s kojima uopæe ne suosjeæam
- to su oni koji napadaju ene, spreèavaju ih da udu u bolnicu ma uæi im slikama una
ka enih fetusa pred nosom i deruæi se iz petnih ila, oni koji zastra uju a ponekad i
otvoreno pose u za nasiljem.
No to nisu protivnici pobaèaja koji se ponekad pojave na mojim pre-dizbornim sku
povima. Obièno bih ih susretao u manjim sredinama, izr,az lica bi im bio umoran,
ali odluèan dok bi nijemo stajali ispred zgrade u kojoj se skup odr avao, dr eæi ru
kom ispisane slogane ispred sebe kao tit. Nikad nisu vikali, niti poku avali prekin
uti skup, iako su èlanove mog sto era èinili nervoznima. Kad se prva takva grupa p
ojavila, moj je sto er objavio opæu uzbunu: pet minuta prije mog dolaska u dvoranu
nazvali su moj automobil i predlo ili da uðem na stra nji ulaz kako bih izbjegao ko
nfrontaciju.
Ne elim ulaziti na stra nja vrata", rekao sam vozaèu. Reci im da dolazimo na glavni u
laz."
Parkirali smo automobil i vidjeli sedam ili osam demonstranata kako stoje uz ogr
adu: nekoliko starijih ena i, kako se èinilo, jednu obitelj
- mu karac i ena s dvoje male djece. Izi ao sam iz automobila, do ao do njih i predstav
io se. Mu karac mi je neodluèno stisnuo ruku i rekao svoje ime. Èinio se mojih god
ina, nosio je traperice, majicu i kapu bejzbolskog kluba St. Louis Cardinals. Nj
egova mi je supruga takoðer pru ila ruku, no starije su ene ostale na sigurnoj udal
jenosti. Djeca, kojima je moglo biti osam ili devet godina, gledala su me neskri
venom znati eljom.
elite li uæi?" upitao sam ih.
Ne, hvala", odgovorio je mu karac. Pru io mi je pamflet. G. Obama, elim da znate da se
sla em s mnogim Va im stavovima." Cijenim to."
Znam da ste kr æanin i da imate obitelj." Tako je."
Kako onda mo ete podr avati ubijanje djece?"
Rekao sam mu da razumijem njegov stav, ali da se ne mogu slo iti s njim. Objasnio
sam mu da sam uvjeren kako ene vrlo rijetko prekidaju trudnoæu bez razloga; da sv
aka trudna ena u potpunosti osjeæa te inu takve moralne dileme i da tu bolnu odluku
donosi tek nakon te kog ispita savjesti; da se bojim kako bi zabrana pobaèaja pri
silila ene da ih obavljaju u opasnim uvjetima, kao to su to nekada èinile i kao to
to jo uvijek èine u dr avama koje sudski gone i lijeènike koji obavljaju
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
167
pobaèaje i ene koje ele pobaciti. Rekao sam da bismo se mo da mogli dogovoriti oko t
oga kako da smanjimo broj ena koje smatraju da moraju pobaciti.
Mu karac me je pristojno saslu ao a zatim iznio statistièke pokazatelje sa svog pamf
leta: broj neroðene djece, to, po njemu, znaèi broj rtvovane djece. Nakon nekoliko
minuta rekao sam da moram uæi jer me èekaju moji glasaèi i ponovno ih upitao ele
li oni uæi. Mu karac je ponovno odbio. Kad sam se okrenuo, njegova me supruga zaz
vala.
Molit æu za Vas", rekla je. Molit æu da promijenite mi ljenje."
Nisam promijenio mi ljenje ni tada, ni poslije. No, mislio sam na tu obitelj pi uæi
odgovor lijeèniku, u kojem sam mu zahvalio na elektronskoj po ti. Sljedeæeg sam da
na proslijedio njegovu poruku svom sto eru i oni su promijenili tekst na mojoj int
ernetskoj stranici, tako da na koncizan naèin izrazi moj stav o pravu na izbor.
Te sam veèeri prije spavanja molio Boga da i drugima udijeli istu spremnost pred
mnijevanja dobre vjere kakvu je lijeènik iskazao prema meni.
Reæi da su Amerikanci religiozan narod jest kli ej. Prema najnovijim anketama, 95
posto Amerikanaca vjeruje u Boga, vi e od dvije treæine pripada nekoj crkvi, 37 po
sto smatra se predanim kr æanima, a broj ljudi koji vjeruju u anðele daleko nadma uj
e broj onih koji vjeruju u evoluciju. Usto, religija nije ogranièena na crkve. K
njige koje najavljuju smak svijeta prodaju se u milijunskim nakladama, top-liste
èasopisa Billboard prepune su kr æanske glazbe, a nove megacrkve nièu kao gljive
poslije ki e u predgraðima svih velikih gradova, nudeæi sve od vrtiæa, preko teèaj
eva joge i organizacije susreta samaca, do centara za pilates. Na predsjednik red
ovito govori o tome kako ga je Krist naveo da se promijeni a igraèi amerièkog no
gometa nakon svakog zgoditka pokazuju nebo, gdje, valjda, sam Bog promatra igru.
Takva religioznost nije, dakako, ni ta novo. Prvi su doseljenici do li u Ameriku bje e
æi pred vjerskim progonima, kako bi mogli u miru ispovijedati svoj strogi kalvin
izam. Vjerski su pokreti u redovitim razmacima zahvaæali èitavu naciju, a uvijek
novi doseljenici upravo su snagom svoje vjere gradili buduænost u èudnom novom
svijetu. Vjerski osjeæaji i vjerski aktivizam potakli su neke od najjaèih politi
èkih pokreta, od pokreta za ukidanje ropstva preko pokreta za graðanska prava do
prerijskog populizma Williama Jenningsa Brvana.
Pa ipak, da ste prije pedeset godina upitali najuglednije dru tvene komentatore ka
kva je buduænost religije u Americi, nesumnjivo bi vam odgovorili da nije svijet
la. Stara je vjera, tvrdilo se, nepovratno uzmicala pred znano æu, veæom obrazovan
o æu stanovni tva i tehnolo kim napretkom. Istina, smjerni su graðani i dalje nedjeljo
m i li u crkvu, bigotni su propovjednici i dalje arili i palili po ju nim dr avama, str
ah
168
BARACK OBAMA
od bezbo nog komunizma" pothranjivao je makartizam i paranoju. No, tradicionalni su
se oblici tovanja Boga - a osobito vjerski fundamentalizam - smatrali inkompatib
ilnim s moderno æu. Dru tvena uloga vjere svedena je na to da bude jedinom utjehom s
iroma nima i neobrazovanima pred ivotnim nedaæama. Struènjaci i profesori èak su i
monumentalne kri arske pohode Billyja Grahama dr ali zaèudnim anakronizmom, preostat
kom ranijeg vremena, koji nije imao nikakve veze s ozbiljnim zadacima voðenja mo
derne ekonomije ili oblikovanja vanjske politike.
 ezdesetih su godina mnogi protestantski i katolièki voðe zakljuèili kako amerièke
vjerske institucije, ele li opstati, moraju postati relevantnima" u izmijenjenim
uvjetima - moraju pomiriti svoje doktrine i znanstvene spoznaje, te iriti socijal
no evanðelje, odnosno, baviti se materijalnim problemima ekonomske nejednakosti,
rasizma, seksizma i amerièkog militarizma.
Sto se dogodilo ? Kao prvo, hlaðenje vjerskog zanosa meðu Amerikancima uvijek je
prenagla avano. U tom je smislu konzervativna kritika liberalnog elitizma" uvelike
toèna: zatvoreni u sveuèili tima i velikim gradskim centrima, profesori, novinari
i tvorci javnog mnijenja naprosto su zanemarivali ulogu koju je religija u svim
oblicima i dalje imala u zajednicama diljem zemlje. Dapaèe, upravo je nesposobn
ost vodeæih kulturnih institucija da uoèe vjerski impuls Amerikanaca doprinijela
pojavi vjerskog poduzetni tva koji bez premca postoji u industrijski razvijenom s
vijetu. Gurnut u stranu, ali i dalje i te kako iv u unutra njosti i ju nim dr avama, ra
zvio se èitav paralelni univerzum fundamentalistièkih propovjednika i kr æanske te
levizije, ali i radija, sveuèili ta, izdavaèa i industrije zabave - to je sve zajed
no omoguæilo vjernicima da ignoriraju popularnu kulturu kao to je ona ignorirala
njih. Odbijanje mnogih sveæenika da se aktivno bave politikom - to se oèitovalo k
roz njihovu usmjerenost na individualno spasenje i spremnost da se Cezaru da Cez
arovo - mo da bi potrajali vjeèno da nije do lo do dru tvenih nemira ezdesetih. Kr æanima
s Juga èinilo se da odluka udaljenog federalnog suda o ukidanju segregacije ide
ruku pod ruku s izbacivanjem molitve iz kola - sve u cilju podrivanja temelja tr
adicionalnoga ju njaèkog naèina ivota.
Feminizam, seksualna revolucija, sve jaèi glasovi homoseksualaca obaju spolova,
a naroèito presuda Vrhovnog suda kojom je legaliziran pobaèaj, diljem su Amerike
dovodili u pitanje crkveni nauk o braku, spolnosti i ulogama mu karaca i ena. Osje
æajuæi se izvrgnutim ruglu i napadnutima, konzervativni se kr æani vi e nisu mogli s
matrati izdvojenima u odnosu na ire politièke i kulturne trendove.
Premda æe jezik kr æanskog fundamentalizma u suvremenu amerièku politiku uvesti Ji
mmy Carter, od politièkog buðenja vjernika najvi e je profitirala Republikanska st
ranka, koja ih je, stavljajuæi sve vi e naglasak
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
169
na tradiciju, red i obiteljske vrijednosti", s uspjehom mobilizirala protiv liber
alne ortodoksije.
Prièu o tome kako su Ronald Reagan, Jerry Falwell, Pat Robertson, Ralph Reed, te
na kraju Karl Rove i George W. Bush mobilizirali tu armiju kr æanskih vojnika nij
e ovdje potrebno ponavljati. Dovoljno je reæi kako danas bijeli kr æanski fundamen
talisti (uz konzervativne katolike) èine okosnicu Republikanske stranke na teren
u - jezgru koja se neprestano mobilizira preko mre e propovjedaonica i tehnolo ki sv
e naprednijih medijskih ispostava. Problemi koje oni stavljaju na dnevni red - p
obaèaj, istospolni brakovi, molitva u kolama, kreacionizam, eutanazija, isticanje
Deset zapovijedi u sudnicama, kolovanje kod kuæe, sastav Vrhovnog suda - èesto d
ominiraju novinskim naslovima i tvore jednu od glavnih razdjelnica u amerièkoj p
olitici. Najveæi rascjep u partijskoj pripadnosti medu bijelim Amerikancima nije
izmeðu mu karaca i ena, niti izmeðu stanovnika tzv. crvenih [tj. republikanskih] i
plavih [tj. demokratskih] dr ava, nego izmeðu onih koji redovito odlaze u crkvu i
onih koji to ne èine. Demokrati se, u meðuvremenu, nastoje obratiti", iako je je
zgra na ih glasaèa i dalje nepokolebljivo sekularna i strahuje - nesumnjivo opravd
ano - da æe u agresivno kr æanskoj naciji biti sve manje mjesta za njih i njihove i
votne izbore.
No sve veæi politièki utjecaj kr æanske desnice samo je dio prièe. Moralna veæina
i kr æanska koalicija zacijelo su izraz nezadovoljstva mnogih kr æana fundamentalist
a, ali svejedno èudi to fundamentalistiè-ko kr æanstvo ne samo da opstaje nego i cv
ate u modernoj, visokoteh-nolo koj Americi. U vrijeme kad protestantske crkve ubrz
ano gube vjernike, fundamentalistièke nekonfesionalne crkve jo ih ubrzanije stjeè
u; stupanj predanosti novih prista a pritom je nezamisliv unutar bilo koje druge a
merièke institucije. Njihov ar vi e nije marginalna pojava.
Za taj je uspjeh moguæe ponuditi razlièita obja njenja, od vje tine fundamentalista
u tr i nom predstavljanju religije do karizme njihovih voða. No, njihov uspjeh ukazu
je na glad za proizvodom to ga prodaju, glad koja nadilazi pojedina pitanja i pro
bleme. Svakog dana, èini se, tisuæe Amerikanaca obavljaju svoje obveze - voze dj
ecu u kolu, odlaze na posao, lete na poslovne sastanke, kupuju u trgovaèkom centr
u, nastoje dr ati dijetu - sa svije æu da im ne to nedostaje.
Imaju posao, imovinu, hobije, bave se raznim stvarima - no sve to nije dovoljno.
ele smisao, ele da njihov ivot zadobije pripovjedni luk, ele ne to to æe im olak ati
niènu usamljenost i izdiæi ih iznad iscrpljujuæe nepopustljivog ritma svakodnevi
ce. Treba im jamstvo da je nekome stalo do njih, da ih slu a - da nisu tek na dugo
m putu prema ni tavilu.
Ako donekle razumijem potrebu suvremenog Amerikanca za vjerom, mo da je to stoga to
sam i sam pro ao taj put.
170
BARACK OBAMA
Nisam odrastao u religioznoj obitelji. Moji su baka i djed po majci, podrijetlom
iz Kanzasa, kao djeca bili do grla u religiji: mog su djeda odgojili njegovi dj
ed i baka, pobo ni baptisti, nakon to mu je otac nestao a majka se ubila, dok su ba
kini roditelji - koji su bili na ne to vi oj dru tvenoj stepenici u hijerarhiji provin
cijalnog dru tva u vrijeme Velike depresije (njezin je otac radio u rafineriji naf
te, a majka joj je bila uèiteljica) - bili metodisti. No, kako su se iz Kanzasa
preselili na Havaje, tako ni vjera nikad nije za ivjela u srcima moga djeda i bake
. Moja je baka uvijek bila odveæ racionalna i odveæ tvrdoglava da bi prihvatila
ne to to ne mo e vidjeti, osjetiti, dodirnuti ili prebrojiti. Moj je djed, obiteljski
sanjar, bio nemirna duha i mo da bi i zavr io u okrilju crkve da ga nisu krasile jo
neke druge odlike - uroðeno buntovni tvo, nemoguænost da suzbije svoje apetite i v
eliko razumijevanje za tuðe slabosti - koje su mu onemoguæavale da bilo to shvati
ozbiljno.
Kombinaciju tih karakternih crta - bakin èvrsti racionalizam i djedovu ovijalnost
i nesposobnost da se bude strog prema sebi i drugima - naslijedila je moja majk
a. Iskustva osjetljivog djeteta koje voli èitati u provincijskim gradiæima Kanza
sa, Oklahome i Teksasa samo su potvrdili njezinu uroðenu skepsu. Nije se rado sj
eæala kr æana koje je upoznala dok je odrastala. Ponekad mi je pripovijedala o lic
emjernim propovjednicima koji su tri èetvrtine èovjeèanstva progla avali poganim n
eznalicama osuðenim na to da vjeènost provedu u paklu, da bi u istom dahu tvrdil
i kako su zemlja i nebo stvoreni u sedam dana, svim astro-fizikal-nim i geolo kim
dokazima usprkos. Sjeæala se smjernih gospoða koje su uvijek spremno izbjegavale
dru tvo svih koji nisu zadovoljavali njihove standarde, dok su same oèajnièki kri
le svoje prljave tajne; crkvenih otaca koji su izgovarali rasne epitete, a svoje
radnike varali gdje su stigli.
Moj je pak otac smatrao kako organizirana religija suvi e èesto uskogrudne nazore
prikazuje kao pobo nost a okrutnost kao pravovjernost.
To ne znaèi da nisam dobio vjersku poduku. Moja je majka smatrala da je poznavan
je velikih svjetskih religija nu an dio dobre opæe naobrazbe. U na oj su kuæi Biblij
a, Kuran i Bhagavad Gita bile na istoj polici s knjigama o grèkoj, nordijskoj i
afrièkoj mitologiji. Za Uskrs i Bo iæ bi me majka odvukla u crkvu, kao to me vukla
i u budistièki hram, na proslavu kineske Nove godine, u intoistièko sveti te i na s
tara havajska groblja. No, dala mi je do znanja da tom upoznavanju s vjerskim as
pektom ivota nije cilj da kod mene pobudi nekakvo duhovno preispitivanje ili samo
ka njavanje. Religija je izraz kulture, tumaèila bi mi, a ne njezin izvor; tek jed
an od mnogo naèina - ne nu no i najbolji - na koje je èovjek poku ao kontrolirati ne
spoznatljivo i razumjeti dublje istine o ivotu. Ukratko, moja je majka oduvijek g
ledala na religiju oèima buduæeg antropologa: kao na pojavu koju valja po tovati,
ali pod èiji utjecaj ne valja potpasti. Usto, kao dijete rijetko sam dolazio u d
odir s ljudima
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
171
koji su drukèije shvaæali vjeru. Kako su se moji roditelji razveli kad mi je bil
o dvije godine, otac gotovo da nije imao ulogu u mom odrastanju. Iako je bio odg
ajan kao musliman, kad je upoznao moju majku bio je uvjereni ateist i dr ao je da
je sva religija praznovjerje nalik na vrad bine kakve je pamtio iz kenijskih sela
svoje mladosti.
Kad se moja majka preudala, Indone anin kojeg je odabrala bio je takoðer skeptik,
èovjek koji je smatrao kako religija nije od neke koristi u praktiènom ivotu, a i
potjecao je iz zemlje koja s lakoæom spaja islam s ostacima hinduizma, budizma
i drevnih animistièkih vjerovanja. Kroz pet godina koje smo proveli s oèuhom u I
ndoneziji, prvo sam pohaðao katolièku kolu u kvartu, a zatim prete no muslimansku ko
lu; u oba je sluèaja moju majku puno manje brinulo jesam li svladao katekizam il
i razumio znaèenje mujezinovog poziva na veèernju molitvu nego jesam li nauèio t
ablicu mno enja.
No, bez obzira na svu svoju sekularnost, moja je majka po mnogo èemu bila duhovn
o osvije tena u mnogo veæoj mjeri nego bilo koja osoba koju sam upoznao. Imala je
nepokolebljiv nagon za blagost, milosrðe i ljubav i najveæi je dio ivota slijedil
a taj nagon, ponekad i na svoju tetu. Bez pomoæi vjerskih tekstova i vanjskih aut
oriteta, nastojala mi je usaditi vrijednosti koje mnogi Amerikanci stjeèu na vje
ronauku: po tenje, empatiju, disciplinu, odgodu nagrade, te ak rad. Bjesnila je prot
iv siroma tva i nepravde i prezirala one koji su na njih neosjetljivi.
Iznad svega, posjedovala je osjeæaj za èudesno, po tivanje ivota u njegovoj dragocj
enoj prolaznoj naravi, koji bi se mogao opisati kao pobo nost. U djetinjstvu sam è
esto znao primijetiti kako su joj oèi zasu-zile pred nekom slikom, nad nekim sti
hom ili kad bi èula neku skladbu. Ponekad bi me probudila usred noæi kako bismo
promatrali osobito lijepu mjeseèinu ili bi mi rekla da zatvorim oèi dok smo hoda
li u sumrak kako bismo slu ali u tanje li æa. Voljela je posjesti djecu - svu djecu - u
krilo i kakljati ih ili se igrati s njima, prateæi prstom èudo kosti, tetiva i k
o e po njihovim rukama i u ivajuæi u istinama koje se ondje nalaze. Svugdje je vidje
la otajstva i u ivala u neobiènosti ivota.
Tek sada, gledajuæi unatrag, shvaæam koliko je taj njezin duh utjecao na mene -
koliko mi je pomogao da prebrodim kako odsustvo oca, tako i opasnog razdoblja od
rastanja te kako me odveo na put kojim æu poslije poæi. Za moju je izra enu ambici
oznost vjerojatno zaslu an otac - tjerali su me njegovi uspjesi i neuspjesi, neizr
eèena udnja da nekako zadobi-jem njegovu ljubav, te ljutnja i bijes koje sam osje
æao prema njemu. Ali tim je ambicijama upravljala kljuèna odlika moje majke - vj
era u ljudsku dobrotu i vrijednost ovog kratkog ivota koji nam je dan. Tra eæi potv
rdu njezinih vrijednosti, upisao sam politièku filozofiju, u potrazi za jezikom
i sustavom djelovanja koji bi mogli izgraditi doista pravedno dru tvo. Tra eæi prakt
iènu primjenu tih vrijednosti, prihvatio sam nakon
172
BARACK OBAMA
diplome posao za skupinu crkava u Chicagu koje su se nastojale nositi s nezaposl
eno æu, drogama i beznaðem koje ih je okru ivalo.
U svojoj sam pro loj knjizi opisao kako mi je taj posao pomogao u sazrijevanju - k
ako sam se radeæi s pastorima i laicima odluèio baviti politikom, kako je to isk
ustvo uèvrstilo moj rasni identitet i potvrdilo moje uvjerenje da obièni ljudi m
ogu postiæi izvanredne stvari. No, moje me iskustvo u Chicagu takoðer prisilio d
a se suoèim s dvojbom koju moja majka nije nikad sasvim rije ila - s èinjenicom da
nemam zajednicu ili zajednièko naslijeðe u kojima bih ukorijenio svoja najdublj
a uvjerenja. Kr æani s kojima sam radio prepoznavali su se u meni; vidjeli su da p
oznam Bibliju i da dijelim njihove vrijednosti i pjevam njihove pjesme. Ali osje
æali su da sam dijelom sebe ostao na distanci, poput promatraèa. Shvatio sam da
æu bez okvira neke institucije, bez nedvosmislene odanosti nekoj vjerskoj zajedn
ici, zauvijek u nekoj mjeri ostati izdvojen, slobodan kao to je to bila moja majk
a, ali i usamljen kao to je i ona bila.
Ima mnogo gorih stvari od takve slobode. Moja je majka ivjela sretno kao graðanin
svijeta, okupljajuæi zajednicu prijatelja gdje god bi se zatekla, zadovoljavaju
æi potrebu za smislom svojim radom i svojom djecom. I ja bih mo da u takvom ivotu n
a ao sreæu da nije osobitih atributa povijesno crnaèke crkve koji su mi omoguæili
da djelomièno odbacim skepticizam i prigrlim kr æansku vjeru.
Kao prvo, privukla me moæ afroamerièke vjerske tradicije da potakne dru tvene prom
jene. Nu da je tjerala crnaèke crkve da se brinu o èitavoj osobi. Nu da je crnaèkoj
crkvi rijetko omoguæavala luksuz razdvajanja individualnog spasenja od kolektivn
og spasenja. Crnaèka je crkva morala biti centar politièkog, ekonomskog i dru tven
og, a ne samo duhovnog ivota zajednice; intimno je shvaæala biblijski poziv da na
hrani gladne i odjene gole i da se suprotstavi moænicima. Kroz povijesti takvih
borbi, vjera mi se ukazala kao mnogo vi e od utjehe za umorne ili zaklona pred smr
æu; kao oèigledno djelatna snaga u svijetu. U svakodnevnom radu mu karaca i ena koj
e sam svaki dan susretao u crkvi, u njihovoj sposobnosti da ni iz èega naprave ne t
o" i da u najte im okolnostima zadr e ufanje i dignitet, vidio sam da se Rijeè objav
ila.
Mo da mi je upravo zbog toga intimnog poznavanja te koæa, zbog ukorijenjenosti vjere
u borbi, povijesno crnaèka crkva podarila i drugi uvid: da vjera nije odsustvo
sumnje, niti odbacivanje ovoga svijeta. Mnogo prije no to je to postao trend meðu
TV-propovjednicima, tipièna je crnaèka propovijed otvoreno priznavala da su svi
kr æani (i pastori) podlo ni isku enjima pohlepe, srd be, po ude i bijesa, ba kao i ostal
ljudi. Pjesme, suze i povici govorili su o oslobaðanju, priznavanju i na kraju
usmjeravanju tih osjeæaja. U crnaèkoj je zajednici linija izmeðu gre nika i spa enih
fluidna; grijesi onih koji idu u crkvu nisu toliko razlièiti od grijeha onih ko
ji to ne èine, pa se o njima mo e govoriti u ali,
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
173
kao i prijekorno. U crkvu treba iæi upravo stoga to pripadate svijetu, to ste dio
njega; bogati, siroma ni, gre nici, spa eni, svi morate prigrliti Krista upravo stoga t
o imate grijehe koje valja sprati - jer ste ljudi i potreban vam je saveznik na
tom te kom putu.
Zbog tih sam novosteèenih spoznaja - da me vjera ne prijeèi da mislim kritièki,
da se borim za dru tvenu i ekonomsku pravdu, niti me na bilo koji naèin prisiljava
da se povuèem iz svijeta koji poznajem i volim - napokon jednog dana mogao proæ
i brodom crkve i biti kr ten. Bio je to izbor, a ne epifanija; pitanja nisu èudesn
o nestala. No kleèeæi pred kri em u ju nom Chicagu, osjetio sam da me Bo ji duh zove.
Predao sam se Njegovoj volji i posvetio se otkrivanju Njegove istine.
U Senatu se o vjeri rijetko raspravlja zao treno. Nièija se vjerska pripadnost ne
ispituje; ime Bo je gotovo da se ne spominje u raspravama. Kapelan Senata Barry Bl
ack, mudar èovjek koji poznaje svijet, biv i glavni mornarièki kapelan, Afroamerik
anac koji je odrastao u jednom od najgorih kvartova Baltimorea, svoje ogranièene
du nosti - a to su voðenje jutarnje molitve, organiziranje dobrovoljnih sesija pr
ouèavanja Biblije i pru anje duhovnih savjeta onima koji ih zatra e - uvijek obavlja
odi uæi toplinom i predano. Molitveni doruèak srijedom potpuno je neobavezan, dvo
stranaèki i ekumenski (senator Norm Coleman, koji je idov, trenutaèno je glavni o
rganizator s republikanske strane); oni koji doðu naizmjence biraju odlomke iz S
vetog pisma i predvode raspravu. Kad èuje iskrenost, otvorenost, poniznost i dob
rodu nost s kojim èak i najotvorenije religiozni senatori - kao to su Rick Santorum
, Sam Brownback ili Tom Coburn - govore o svojem osobnom vjerskom putu, èovjek b
i pomislio da je uèinak vjere na politiku uvelike pozitivan, da sputava osobne a
mbicije, da je protute a dnevnopolitièkim potrebama.
Izvan zgrade Senata, meðutim, rasprava o religiji i njezinoj ulozi u politici èe
sto nije nimalo uglaðena. Moj republikanski protukandidat, ambasador Alan Keyes
je, naprimjer, 2004. upotrijebio posve nov argument da privuèe glasaèe pred kraj
kampanje.
Krist ne bi glasovao za Baracka Obamu", objavio je g. Keyes, jer je Barack Obama g
lasovao za pona anje koje je nepojmljivo povezati s Kristom."
To nije bio prvi put da g. Keyes daje takve izjave. Nakon to se njihov prethodni
kandidat morao povuæi zbog nekih nezgodnih detalja vezanih uz njegov razvod, Rep
ublikanska stranka dr ave Illinois nije se mogla odluèiti oko lokalnog kandidata,
pa je odluèila taj zadatak povjeriti g. Keyesu. To to g. Keyes potjeèe iz Marylan
da, to nikada nije ivio u Illinoisu, to nikada nije dobio izbore i to su ga mnogi u
nacionalnoj Republikanskoj stranci smatrali nesno ljivim, oèito im nije smetalo. J
edan mi je republikanski kolega neuvijeno objasnio njihovu strategiju:
174
BARACK OBAMA
Na li smo konzervativnog crnca s diplomom Harvarda da se suprotstavi liberalnom crn
cu s diplomom Harvarda. Mo da neæe pobijediti, ali æe ti barem skinuti tu tvoju au
reolu."
G. Keyesu nije uopæe nedostajalo samopouzdanja. Doktorirao je na Harvardu, bio j
e prote e Jeane Kirkpatrick i ambasador SAD-a pri Ekonomskom i dru tvenom vijeæu UN-
a za mandata Ronalda Reagana. iroj je javnosti postao poznat po dvije kandidature
za senatora dr ave Maryland a zatim i po dva sudjelovanja u izborima za republika
nskoga predsjednièkog kandidata. Potuèen je do nogu sva èetiri puta, ali to nije
nimalo umanjilo ugled g. Keyesa u oèima njegovih prista a. Za njih je svaki izbor
ni neuspjeh bio samo nova potvrda njegove beskompromisne odanosti konzervativnim
naèelima.
Nije bilo sumnje da je vièan govorni tvu. G. Keyes je na licu mjesta mogao odr ati g
ramatièki besprijekoran govor na doslovno bilo koju temu. Politièka bi ga kampan
ja bacala u takav zanos da bi mu se tijelo ljuljalo, èelo znojilo, prsti letjeli
zrakom, a visok bi mu glas podrhtavao od emocija dok bi pozivao vjernike da se
suprotstave snagama zla.
Na njegovu nesreæu, niti njegov intelekt, ni njegova elokvencija nisu mogli prev
agnuti nad nekim nedostacima g. Keyesa kao kandidata. Za razliku od veæine polit
ièara, naprimjer, on uopæe ne nastoji prikriti da sam sebe smatra moralno i inte
lektualno superiornim ostalim ljudima. Ukoèenog dr anja, teatralno formalnog naèin
a ophoðenja, te te kih kapaka, koji su njegovom pogledu davali izraz èovjeka koji
se neprestano dosaðuje - izgledao je kao kri anac pentakostalnog propovjednika i W
illiama F. Buckleyja.
Usto, samouvjerenost mu je uni tila nagon za autocenzurom, koji veæinu ljudi spa ava
od toga da neprestano upadaju u fizièke obraèune. G. Keyes je govorio to god bi
mu palo na um te bi tvrdoglavo æu mazge slijedio bilo koju zamisao do njezina apsu
rdnog ekstrema. Kao da mu nije bilo dovoljno to je kasno zapoèeo kampanju, to nije
imao dovoljno sredstava i to su ga do ivljavali kao politièkog pustolova, g. Keyes
je za samo tri mjeseca uspio uvrijediti gotovo svakoga. Sve je homoseksualce -
i kæer Dicka Chaneyja - nazvao sebiènim hedonistima" i tvrdio kako dati homoseksu
alcima dijete na usvajanje neizbje no dovodi do incesta. Novinare u dr avi Illinois
nazvao je oruðem u rukama protivnika braka i ivota". Meni je predbacio stav robovla
snika" kad sam branio pravo na pobaèaj i nazvao me tvrdolinijskim, salonskim mark
sistom" zato to sam podr avao opæe pravo na zdravstvenu za titu i druge socijalne pro
grame - da bi onda dodao kako, buduæi da nisam potomak robova, zapravo i nisam A
froamerikanac. U jednom je èasu uspio odbiti od sebe i konzervativne republikanc
e koji su ga uposlili, preporukom - koja je mo da bila zami ljena da pridobije crnaè
ke glasove - reparacije u obliku potpunog ukidanja poreza za sve crnce s robovsk
im podrijetlom. ( Ovo
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
175
je katastrofa!" pisalo je u komentaru na tvrdokorno desnièarskoj inter-netskoj s
tranici Illinois Leader. ,,A TO JE S BIJELCIMA!!!")
Drugim rijeèima, Alan Keves bio je idealan protivnik; trebao sam samo utjeti i pr
ipremati se za ceremoniju polaganja zakletve. Pa ipak, kako je kampanja odmicala
, zavukao mi se pod ko u kao malo tko. Kad god bismo se susreli, morao sam suzbiti
svoju sasvim nekr æansku potrebu da ga izvrgnem ruglu ili da mu zavrnem iju. Jedno
m smo se sreli na proslavi Indijanskog dana neovisnosti i ja sam ga, da naglasim
svoju poantu, ka iprstom bocnuo u prsa, gestom iz repertoara alfa-mu jaka kojom se
nisam slu io od srednje kole a koju je prisutna TV-ekipa, dakako, zabilje ila. Iste v
eèeri opetovano su prikazivali usporenu snimku. U na e tri prediz-borne debate, èe
sto nisam znao to da ka em, bio sam nervozan i krajnje neuobièajeno napet - to je pu
blici (koja je g. Kevesa veæ ionako otpisala) uglavnom promaklo, ali je neke od
mojih prista a uznemirilo. Za to dopu ta da te taj tip razbjesni?" pitali bi me. Za njih
je g. Keyes bio èudak, ekstremist, te njegove argumente nije vrijedilo ni saslu a
ti.
Nisu shvaæali da sam ja g. Keyesa uzimao ozbiljno. Tvrdio je da govori u ime moj
e religije - i premda mi se to to sam od njega èuo nije sviðalo, morao sam prizna
ti da mnogi vjernici dijele njegovo mi ljenje.
Njegova je argumentacija bila otprilike ovakva: Amerika je stvorena na dva naèel
a: naèelo bogomdane slobode i naèelo kr æanske vjere. Uzastopne su liberalne vlade
federalnu vlast pretvorile u slugu bezbo nog materijalizma i tako sve vi e ugro avale
- regulacijom, socijalistièkim programima zdravstva i mirovina, zakonima o no enj
u oru ja, obveznom javnom kolovanju i porezom na dohodak (to je prema g. Keyesu robo
vski porez") - individualne slobode i tradicionalne vrednote. Liberalni suci dod
atno su pridonijeli moralnoj propasti izopaèenim tumaèenjem Prvog amandmana: po
njima on znaèi razdvajanje crkve i dr ave te odobravanje raznih vrsta devijantnog
pona anja - osobito pobaèaja i homoseksualizma - koje ugro avaju obitelj. Odgovor na
pitanje kako obnoviti Ameriku je, dakle, jednostavan: vratiti religiji opæenito
- a kr æanstvu napose - mjesto koje zaslu uje, sredi nje mjesto u na im javnim i privat
nim ivotima, uskladiti zakone i vjerska shvaæanja, te drastièno ogranièiti zakono
davnu moæ federalne vlasti na podruèjima koja se ne spominju u Ustavu niti u Des
et Bo jih zapovijedi. Drugim rijeèima, Alan Keyes iznio je osnovne nazore vjerske
desnice u ovoj zemlji, bez ikakvih ograda, ustupaka ili isprika. Njegovo je viðe
nje bilo unutar sebe dosljedno i dalo je g. Keyesu sigurnost i blagoglagoljivost
starozavjetnog proroka. I dok mi pobijanje njegovih argumenata u vezi Ustava i
zakonske regulacije nije predstavljalo problem, njegovo me tumaèenje Svetog pism
a navelo da ustuknem.
G. Obama tvrdi da je kr æanin, rekao bi g. Keyes, a podr ava naèin ivota koji Biblija
naziva izopaèenim.
176
BARACK OBAMA
G. Obama ka e da je kr æanin, ali podr ava uni tenje nedu nih i svetih ivota.
Sto sam mogao odgovoriti? Da je doslovno èitanje Biblije ludost? Da g. Keyes, ko
ji je rimokatolik, ne bi trebao po tovati Papin nauk? Ne eleæi se upu tati u to, prib
jegao sam uobièajenim liberalnim odgovorima - da ivimo u pluralnom dru tvu, da ne m
ogu svoje vjerske nazore nametati drugima, da se natjeèem za senatora dr ave Illin
ois, a ne za pastora dr ave Illinois. No, dok sam to govorio, imao sam na umu impl
icitnu optu bu g. Keyesa - da i dalje sumnjam, da mi je vjera okaljana, da nisam p
ravi kr æanin.
U odreðenom smislu, moja dvojba u vezi s g. Keyesom odra ava naèelnu dvojbu libera
lizma suoèenog s vjerskom desnicom. Liberalizam pouèava toleranciju prema vjersk
im nazorima drugih ljudi, ako ta vjerovanja nisu nau trb drugih ljudi i njihova pr
ava da vjeruju ne to drugo. Tako dugo dok se vjerske zajednice dr e po strani od pol
itike a vjera ostaje pitanje individualne savjesti, ta tolerancija ne dolazi u p
itanje.
Ali religija se rijetko upra njava u osami - organizirana religija sama je po sebi
javna stvar. Vjernici se osjeæaju pozvanima da rade na obraæenju gdje god mogu.
Neki od njih smatraju da sekularna dr ava promièe vrijednosti koje izravno vrijeð
aju njihova uvjerenja. Neki od njih ele da dru tvo potvrdi i ozakoni njihove nazore
.
A kad se vjernici poènu aktivno baviti politikom, liberali postaju nervozni. Mi
koji obna amo dr avne funkcije mo emo izbjegavati razgovor o religiji da ne bismo koga
uvrijedili i tvrditi da su nam - bez obzira na na a osobna uvjerenja - u pitanju
pobaèaja i molitve u kolama ruke vezane ustavnim naèelima. (Stariji su katolièki
politièari osobito oprezni, mo da stoga to su sazrijevali u doba kad se Amerika uve
like pitala neæe li John F. Kennedy na kraju primati zapovijedi od pape.) Neki l
jevièari (ne, dodu e, oni koji obna aju dr avne funkcije) idu jo dalje i smatraju da je
religija inherentno iracionalna, netolerantna i stoga u javnom prostoru mo e jedi
no biti pogubna - uz napomenu da je konzervativcima usmjerenost vjerskog diskurs
a na individualno spasenje i nadzor nad privatnim moralom omoguæio da ignoriraju
pitanja javnog morala, kao to su siroma tvo i korporativne malverzacije.
Takve strategije zaobila enja mogu biti na korist naprednjacima kad im je protivni
k Alan Keyes. Ali na duge staze, mislim da grije imo kad ne prepoznajemo moæ vjere
u ivotu amerièkog naroda i kad izbjegavamo ozbiljnu raspravu o tome kako pomirit
i vjeru i na u modernu, pluralnu demokraciju.
Za poèetak, to je politièki lo e. U Americi ivi mnogo vjernika, ukljuèujuæi veæinu
demokrata. Ako mi napustimo polje vjerskog diskursa - ako ignoriramo raspravu o
tome to to znaèi biti dobar kr æanin,
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
177
musliman ili idov; ako o religiji raspravljamo samo negativno, govoreæi gdje je i
u kakvom obliku nepo eljna, a ne pozitivno, pitajuæi se to nam govori o na im obveza
ma prema drugima; ako izbjegavamo sveti ta i vjerske programe jer smatramo da ondj
e nismo dobrodo li - netko drugi æe popuniti prazninu, a to æe vjerojatno biti ili
 oni èije je shvaæanje vjere iskljuèivo ili cinici kojima je religija samo sreds
tvo za opravdavanje vlastitih ciljeva.
Sto je jo va nije, nelagoda to je kod nekih naprednjaka izaziva svaki spomen religio
znosti èesto nas je spreèavala da se uèinkovito pozabavimo moralnim aspektom va ni
h problema. Problem je djelomièno retorièke prirode: odstranimo li s jezika sve
religijske naslage, odreæi æemo se imaginarija i terminologije pomoæu kojih mili
juni Amerikanaca razumijevaju kako svoj osobni moral, tako i dru tvenu pravdu. Zam
islite Lincolnov Drugi inauguralni govor bez spomena Bo jeg suda ili Kingov govor
Sanjam bez spomena djece Bo je. Pozivanje na vi u istinu pomoglo je Lincolnu i Kingu
da postignu stvari koje su se doimale nemoguæima i da naciju navedu da prihvati
zajednièku sudbinu. Organizirana religija nema, dakako, monopol na vrlinu i nij
e nu no biti vjernik da bi se raspravljalo o moralu i pozivalo na opæe dobro. Ali
takve rasprave i takvo pozivanje, kao i spominjanje svojih bogatih vjerskih trad
icija, ne bismo smjeli izbjegavati iz straha da æemo koga uvrijediti.
No, neuspjeh nas naprednjaka da dopremo do moralnih zasada na e nacije nije samo r
etorièki. Na nas zazor od popovanja" navodi da previdimo ulogu koju vrijednosti i
kultura imaju u rje avanju najpreèih socijalnih problema.
Napokon, problemi siroma tva i rasizma, zdravstvenog osiguranja i nezaposlenosti,
nisu samo tehnièki problemi za koje nam nedostaju detaljno razraðeni planovi. Sv
i su ti problemi takoðer ukorijenjeni u socijalnim razlikama i pojedinaènoj be æut
nosti - u udnji onih s vrha dru tvene ljestvice da zadr e svoje bogatstvo i status po
d svaku cijenu, kao i u oèaju i autodestruktivnom pona anju onih na dnu dru tvene lj
estvice.
Rje avanje tih problema zahtijevat æe promjene u politici izvr ne vlasti, ali i prom
jene u naèinu mi ljenja i u pona anju. Vjerujem da oru ju nema mjesta na gradskim ulic
ama i da na i voðe to moraju lobiju proizvoðaèa oru ja reæi u lice. Isto tako vjeruj
em da se kad netko nasumice puca u masu zato to smatra da ga je netko uvrijedio r
adi o problemu morala. Ne samo da takav èovjek mora biti ka njen za svoj èin; mi m
oramo shvatiti da je u njegovom srcu praznina koju nikakav vladin program ne mo e
ispuniti. Vjerujem u strogu primjenu antidiskrimi-nacijskih zakona; takoðer vjer
ujem da bi promjena u svijesti amerièkih generalnih direktora i njihova stvarna
predanost razlièitosti daleko vi e doprinijela tom cilju nego bataljun advokata. M
islim da bismo vi e
178
BARACK OBAMA
dr avnog novca trebali ulagati u kolovanje siroma ne djece, da bismo ih trebali infor
mirati o metodama kontracepcije i tako nastojati sprijeèiti ne eljene trudnoæe, sm
anjiti broj pobaèaja i postiæi da svako dijete dobije potrebnu ljubav i brigu. N
o takoðer vjerujem da vjera djevojkama sna i osjeæaj sebe, mladiæima jaèa osjeæaj
odgovornosti, a svim mladim ljudima usaðuje po tovanje prema èinu spolne intimnost
i.
Ne zala em se za to da svi naprednjaci odjednom poènu rabiti vjersku terminologiju
, niti da odustanemo od borbe za institucionalne promjene u korist razlièitosti.
Svjestan sam da je pozivanje na privatne vrline èesto izgovor za nedjelovanje.
Uostalom, ni ta nije tako prozirno kao neiskreno izra avanje vjere - recimo, politiè
ar koji doðe u crnaèku crkvu u vrijeme izbora i plje æe (bez osjeæaja za ritam) uz
gospel-zbor ili svoj suhoparan dnevnopolitièki govor zaèini biblijskim citatima
.
Zala em se za to da mi naprednjaci odbacimo neke od svojih predrasuda kako bismo p
repoznali vrijednosti koje su zajednièke vjernicima i onima koji to nisu kada je
rijeè o smjeru moralnog i materijalnog razvoja na e zemlje. Mo da bismo uvidjeli da
poziv na rtvu u korist buduæih nara taja i potreba da mislim i na tebe, a ne samo
na sebe nailazi na odjek u vjerskim zajednicama diljem zemlje. Vjeru moramo shva
titi ozbiljno, ne samo zato da bismo onemoguæili vjersku desnicu nego i zato da
bismo sve vjernike ukljuèili u iri projekt obnove Amerike.
To se djelomièno veæ i poèelo dogaðati. Pastori megacrkava, kao to su Rick Warren
i T. D. Jakes, svoj ogroman utjecaj koriste kako bi se borili protiv te kih probl
ema kao to su SIDA, dug Treæeg svijeta i genocid u Darfuru. Jim Wallis i Tony Cam
polo, koji se sami nazivaju naprednim evangelizatorima", pozivaju se na biblijsku
zapovijed da se pomogne siroma nima kako bi kr æane mobilizirali u borbi protiv rez
anja proraèunskih izdvajanja za socijalne programa i protiv sve veæe nejednakost
i. Diljem zemlje, pojedine crkve, poput moje, imaju programe cjelodnevnog zbrinj
avanja djece i nemoænih, grade staraèke domove i poma u biv im prijestupnicima da se
ukljuèe u dru tvo.
Ali jo nam mnogo posla slijedi da bismo razvili to jo uvijek krhko partnerstvo vje
rskog i sekularnog svijeta. Morat æemo se izravno suoèiti s nelagodom i podozren
jem s obiju strana vjerske podjele i obje æe strane morati pristati na zajednièk
a pravila suradnje.
Prvi i najte i korak za neke kr æane fundamentaliste jest priznavanje kritièke uloge
koju je razdvajanje crkve i dr ave odigralo ne samo u razvoju na e demokracije nego
i u ilavosti na e vjerske prakse. Suprotno tvrdnjama kr æanskih desnièara koji se bu
ne protiv tog razdvajanja, njihovi protivnici nisu nekoliko liberalnih sudaca iz
ezdesetih. Njihovi protivnici su autori Povelje prava i oci dana nje fundamentali-
stièke crkve.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
179
Mnogi su od voda Amerièke revolucije, prije svih Franklin i Jefferson, bili deis
ti, ljudi koji su - vjerujuæi u svemoguæeg Boga - dovodili u pitanje ne samo crk
vene dogme nego i neke od temeljnih zasada kr æanstva (ukljuèujuæi i Kristovu bo ans
ku narav). Jefferson i Madison osobito su se zalagali za, kako je to Jefferson f
ormulirao, zid koji razdvaja" dr avu od crkve, u cilju za tite vjerske slobode svakog
pojedinca, za tite dr ave od sekta kih sukoba i za tite organizirane religije od nepo elj
nog utjecaja dr ave.
Nisu, dakako, svi Oèevi utemeljitelji bili suglasni; ljudi kao to su Patrick Henr
y i John Adams zalagali su se za razlièite oblike dr avne intervencije u promicanj
u religije. No, premda su Jefferson i Madison bili najzaslu niji za usvajanje Zako
na o vjerskim slobodama u dr avi Vird iniji, prema kojem su poslije uoblièene vjersk
e klauzule u Prvom amandmanu, najuèinkovitiji zagovornici razdvajanja crkve i dr a
ve nisu bili ovi prista e prosvjetiteljstva.
Bili su to, naprotiv, baptisti poput veleèasnog Johna Lelanda. On i drugi propov
jednici pribavili su podr ku koja je bila nu na da te odredbe budu ozakonjene. Uèini
li su to zato to su bili marginalizirani; zato to je njihov kiæeni stil propovijed
anja nailazio na odziv u ni im dru tvenim slojevima; zato to je obraæenje svih prido li
ca - ukljuèujuæi robove
- bilo prijetnja vladajuæem poretku; zato to se nisu klanjali dru tvenom statusu i
privilegij ama; zato to su neprestano bili progonjeni i prezirani od strane domin
antne Anglikanske crkve na Jugu i kongregacionalista na Sjeveru. Ne samo da su s
e s pravom bojali da bi dr avna religija mogla ugroziti opstanak vjerskih manjina
u kakve su i sami spadali - vjerovali su da vitalnost vjere odumire u sprezi s d
r avom. Rijeèima veleèasnog Lelanda: Samo pogre ka treba podr ku vlade; istina mo e i mor
a bez nje."
Jeffersonova i Lelandova koncepcija vjerske slobode bila je uèinkovita. Ne samo
da je Amerika ostala po teðena vjerskih sukoba koji i dalje haraju svijetom nego s
u se i vjerske institucije nastavile uspje no razvijati
- fenomen koji neki promatraèi izravno povezuju s odsustvom dr avne crkve, to pogod
uje vjerskom eksperimentiranju i dobrovoljnom odabiru. Usto, s obzirom na sve ve
æu raznolikost amerièkog stanovni tva, opasnosti sekta tva nikad nisu bile veæe nego
danas. togod da smo nekad bili, vi e nismo samo nacija kr æana; nego i nacija idova,
nacija muslimana, nacija budista, nacija hindusa i nacija nevjernika.
No pretpostavimo èak i da smo unutar svojih granica svi kr æani. Èije bismo kr æanst
vo pouèavali u kolama? Jamesa Dobsona ili Ala Sharptona? Kojim bismo se dijelovim
a Biblije trebali rukovoditi? Bismo li trebali slijediti Levitski zakonik, prema
kojemu je ropstvo ispravno, ali je jesti rakove i koljke izopaèeno? Ili Ponovlje
ni zakon, prema kojem treba kamenovati djecu koja odbace vjeru? Ili da se napros
to dr imo
180
BARACK OBAMA
Propovijedi na gori - koja je tako radikalna da bismo odmah morali ukinuti Minis
tarstvo obrane?
To nas dovodi do drugog va nog pitanja - naèina na koji bi vjerski nazori trebali
oblikovati javnu raspravu i voditi du nosnike. Sekularisti su svakako u krivu kad
tra e od vjernika da svoju religiju ostave pred vratima kad ulaze u prostor javne
rasprave; ni Frederick Douglass, ni Abraham Lincoln, ni William Jennings Bryan,
ni Dorothy Day, ni Martin Luther King Jr., to nisu uèinili. Zapravo, veliki refo
rmatori u amerièkoj povijesti veæinom su bili potaknuti vjerom i koristili su je
zik vjere da bi iznijeli svoje stavove. Tra iti da se osobni moral" ne upliæe u ras
prave o javnim pitanjima oèigledno je apsurdno; na je zakon po definiciji kodifik
acija morala i velikim je dijelom ukorijenjen u judeo-kr æanskoj tradiciji.
Na a odgovorna, pluralistièka demokracija zahtijeva da vjernici svoje brige preved
u u univerzalne vrijednosti, umjesto da ih izra avaju jezikom odreðene religije. T
ra i da se o njihovim zahtjevima mo e argumentirano raspravljati. Ako sam ja protiv
pobaèaja iz vjerskih razloga i tra im dono enje zakona koji æe ga zabraniti, ne mogu
se naprosto pozvati na crkveni nauk i Bo ju volju i oèekivati da time uvjerim dru
ge da se slo e sa mnom. Ako elim da me saslu aju, moram objasniti za to je pobaèaj prot
ivan naèelima koja su razumljiva ljudima bilo koje vjere, pa i onima koji uopæe
ne vjeruju.
Za one koji, poput mnogih fundamentalista, vjeruju u nepogre ivost Biblije, takva
su pravila pona anja samo jo jedan dokaz tiranije sekularnog i materijalnog nad sve
tim i vjeènim. Ali u pluralnoj je demokraciji to jedina moguænost. Gotovo po def
iniciji, vjera i razum djeluju u razlièitim sferama i tièu se drugaèijih naèina
otkrivanja istine. Razum i znanost polaze od sakupljanja znanja temeljenog na on
ome to se mo e dokazati. Religija se, naprotiv, temelji na istinama koje se ne mogu
dokazati na taj naèin - na vjeri u ono to nije vidljivo". Kad nastavnici tvrde da
kreaci-onizam ne spada u kole, time tvrde da je znanstveno znanje superiorno vje
rskom uvidu. Naprosto tvrde da razlièiti putevi do spoznaje tra e razlièita pravil
a i da ta pravila nisu meðusobno zamjenjiva.
Politika nije znanost i odveæ èesto ne ovisi o razumu. Ali u pluralnoj demokraci
ji vrijede te iste razlike. Politika, poput znanosti, ovsi o na oj sposobnosti da
jedni druge uvjerimo u zajednièke ciljeve na temelju zajednièke zbilje. Usto, po
litika (za razliku od znanosti) ukljuèuje kompromis, umijeæe moguæeg. Na dubinsk
oj razini, religija ne dopu ta kompromis. Ustraje na nemoguæem. Ako Bog ne to zahtij
eva, vjernici trebaju ivjeti u skladu s tim zahtjevom, bez obzira na posljedice.
Temeljiti ivot na tako beskompromisnoj predanosti mo e biti uzvi eno; temeljiti polit
ièke odluke na takvoj predanosti bilo bi opasno.
Prièa o Abrahamu i Izaku pru a jednostavan, ali sna an primjer. Prema Bibliji, Abrah
amu je Bog naredio da svog jedinog sina Izaka, kojeg
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
181
voli, prinese na rtvu. Abraham bez pogovora odvodi Izaka na vrh brda, ve e ga na ol
tar, podi e no , spreman izvr iti Bo ju zapovijed.
Naravno, znamo sretan zavr etak - Bog alje anðela koji intervenira u zadnji èas. Ab
raham je polo io Bo ji test odanosti. Postaje uzor vjernosti Bogu, a njegova je veli
ka vjera nagraðena kroz buduæe nara taje. A ipak, da bilo tko od nas vidi nekog su
vremenog Abrahama kako podi e no na krovu stambene zgrade, pozvao bi policiju; svat
ko od nas napao bi toga èovjeka da ga sprijeèi; èak i da u zadnji èas spusti no ,
oèekivali bismo da socijalna slu ba oduzme Abrahamu skrbni tvo nad Izakom i da ga op
tu i za zlostavljanje. Uèinili bismo to zato to se Bog ne javlja svima nama u istom
èasu. Ne èujemo ono to Abraham èuje, ne vidimo ono to Abraham vidi, koliko god to
istinito bilo. Zato je najbolje da djelujemo u skladu s onim to mo emo svi razumje
ti, prihvaæajuæi da æe dio onoga to kao pojedinci ili vjerske zajednice znamo da
je istinito, biti istinito samo za nas.
Napokon, pomirenje vjere i demokratskog pluralizma zahtijeva i osjeæaj za mjeru.
Religijska doktrina to u odreðenoj mjeri priznaje jer èak i oni koji Bibliju dr e
nepogre ivom razlikuju u Svetom pismu dijelove koji su temelj kr æanske vjere - Des
et zapovijedi, recimo, ili vjera u bo ansku narav Krista - od nekih drugih dijelov
a, koji su u veæoj mjeri kulturno specifièni i mogu se slobodnije tumaèiti kako
bi se uskladili s modernim naèinom ivota. Amerikanci to intuitivno razumiju, i za
to veæina katolika rabi kontracepciju a neki od protivnika homoseksualnih brakov
a takoðer se protive dono enju ustavnog amandmana koji bi ih zabranio. Vjerski voð
e ne moraju slijediti tu mudrost kad se obraæaju svojoj pastvi, ali trebalo bi d
a su je svjesni kad se bave politikom.
Ako je pitanje mjere kljuèno za kr æanski aktivizam, onda ono mora biti kljuèno i
za one koji nadziru granicu koja razdvaja crkvu od dr ave. Nije svaki spomen Boga
u javnom prostoru podrivanje zida koji ih razdvaja, kao to nam je Vrhovni sud mno
go puta dao do znanja, presudan je kontekst. Nije izvjesno da se djeca koja izgo
varaju Zakletvu vjernosti osjeæaju potlaèenom zato to mrmljaju sintagmu pred Bogom
"; ja se nisam tako osjeæao. Dopustiti da se u prostorijama kole sastaju dobrovol
jne skupine za molitvu ne bi trebalo predstavljati prijetnju, kao to ni sastanci
republikanskog kluba u istim prostorijama ne bi trebali biti prijetnja demokrati
ma. Postoje i vjerski programi za biv e prijestupnike i ovisnike koji nude jedinst
veno moæan naèin rje avanja problema i koji stoga valja u precizno definiranim okv
irima podr ati.
Ta naèelna pravila za raspravu o vjeri u demokraciji nisu sveobuhvatna. Bilo bi
korisno, naprimjer, kad bi se u raspravama o religiji - kao i u demokratskim ras
pravama opæenito - oduprli napasti da pripisujemo lo u vjeru svima onima koji se n
e sla u s nama. Prosuðujuæi uvjerljivost pojedinih argumenata u vezi s moralom, tr
ebalo bi obratiti pozornost
182
BARACK OBAMA
na moguæe nedosljednosti u njihovoj primjeni. Opæenito govoreæi, spremniji sam s
aslu ati one koje bestidnost beskuæni tva razbje njuje jednako kao i bestidnost glazbe
nih spotova. Moramo takoðer shvatiti da predmet na e rasprave ponekad nije toliko t
o je ispravno, koliko tko je taj tko na kraju donosi odluku - je li bolje da dr av
a silom nameæe na e vrijednosti, ili je to bolje prepustiti individualnoj savjesti
i (uvijek donekle promjenjivim) dru tvenim normama.
Dakako, èak niti stroga primjena ovih naèela neæe rije iti svaki spor. Spremnost m
nogih protivnika pobaèaja da naprave izuzetak u sluèajevima silovanja i incesta
ukazuje na spremnost da se naèelo prilagodi praktiènim zahtjevima; spremnost èak
i najzagri enijih zastupnika prava na izbor da prihvate ogranièenja moguænosti po
baèaja u odmakloj trudnoæi dokazuje svijest o tome da fetus nije samo dio tijela
i da je dru tvo zainteresirano za njegov razvoj. No, ipak, svaka rasprava izmeðu
onih koji vjeruju da ivot poèinje zaèeæem i onih za koje je fetus produ etak enina t
ijela sve dok nije roðen, ubrzo sti e do toèke na kojoj je kompromis nemoguæ. Kad
rasprava doðe do te toèke, mo emo se jedino nastojati pobrinuti da njezin politièk
i ishod ne odredi nasilje i zastra ivanje, nego uvjeravanje - te barem dio svoje e
nergije usmjeriti na smanjenje broja ne eljenih trudnoæa pomoæu obrazovanja mladih
kada je rijeè kako o kontracepciji, tako i apstinenciji, a takoðer i na rje avanj
e problema pomoæu iroko prihvaæenih i dokazano djelotvornih strategija, kao to je
usvajanje.
Mnogi su kr æani u pitanju homoseksualnih brakova jednako beskompromisni. To me za
brinjava, osobito u dru tvu u kojem kr æani i kr æan-ke mogu poèiniti preljub i na dru
ge se naèine ogrije iti protiv svoje vjere bez ikakve zakonske sankcije. Odveæ èes
to sam u crkvi èuo pastora kako se na jeftin naèin obru ava na homoseksualce: Adam
je ivio s Evom, a ne Perom!" uzviknuo bi, obièno kad mu propovijed ba ne bi i la. Vj
erujem da amerièko dru tvo mo e naæi poseban prostor za zajednicu mu karca i ene kao na
jèe æe jedinice za odgoj djece u svim kulturama svijeta. Protivim se tome da dr ava
amerièkim graðanima uskrati graðansku zajednicu koja osigurava jednaka prava na
takve temeljne stvari kao to je posjet u bolnici ili zdravstveno osiguranje samo
zbog toga to vole osobe istog spola - kao to ne pristajem na tumaèenje Biblije pre
ma kojem je neki opskurni redak u Poslanici Rimljanima va niji za definiciju kr æans
tva od Propovijedi na gori.
Mo da sam osjetljiv na tu temu zato to sam vidio koliku je patnju izazvao moj vlast
iti nehaj. Prije no to sam izabran, usred rasprava s g. Kevesom, primio sam telef
onsku poruku od jedne od svojih najvjernijih prista a, ene koja je vlasnica male tv
rtke, majka, ozbiljna i velikodu na osoba. Ona je takoðer bila i lezbijka, koja je
veæ deset godina ivjela u monogamnoj vezi. -
Znala je kad me je odluèila podr ati da se protivim istospolnim
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
183
brakovima, ali je èula i kako tvrdim da je, s obzirom da nije postignut nikakav
konsenzus, inzistiranje na pitanju braka zapravo odvraæanje pozornosti od drugih
, lak e provedivih mjera za suzbijanje diskriminacije homoseksualaca. Poruku mi je
poslala jer je èula kako u razgovoru na radiju svoje stajali te o ovom pitanju ob
ja njavam svojom vjerskom pripadno æu. Rekla je da su je moje rijeèi povrijedile; sm
atrala je da uvoðenjem religije sugeriram kako su ona i drugi poput nje na neki
naèin lo i ljudi.
Lo e sam se osjeæao zbog toga, to sam joj i rekao kad sam je nazvao. Razgovarajuæi
s njom, postao sam svjestan kako - bez obzira na to koliko kr æani koji se protive
homoseksualnosti tvrde da mrze grijeh, ali vole gre nike - takav sud nanosi bol d
obrim ljudima, ljudima koje je Bog stvorio na svoju sliku i priliku i koji èesto
prile nije slijede Kristov nauk nego oni koji ih osuðuju. Postao sam svjestan da
je moja du nost, ne samo kao izabranog du nosnika u pluralistièkom dru tvu nego i kao
kr æanina, ostati otvoren prema moguænosti da grije im u svojoj nespremnosti da podr i
m istospolne brakove, upravo kao to ne smatram da je moja podr ka pravu na pobaèaj
izraz moje nepogre ivosti. Priznajem da sam bio pod utjecajem dru tvenih predrasuda
i sklonosti koje sam pripisivao Bogu; shvaæam da Isusov poziv da volimo jedni dr
uge mo da tra i drukèiji zakljuèak i da æe mo da buduænost pokazati da sam na pogre noj
strani. Ne vjerujem da sam zbog tih sumnji lo kr æanin. Mislim da pokazuje da sam l
judsko biæe, s ogranièenim uvidom u Bo je namjere i stoga podlo an grijehu. Kad èita
m Bibliju, èinim to u vjeri da to nije statièan tekst nego iva rijeè i da moram n
eprestano biti otvoren novim otkrivenjima - dolazila ona od prijateljice lezbijk
e ili od lijeènika koji se protivi pobaèaju.
To ne znaèi da je moja vjera slaba. U neke sam stvari apsolutno siguran - Zlatno
pravilo, potreba da se suprotstavimo okrutnosti u svim oblicima, vrijednost lju
bavi i milosrða, poniznosti i milosti.
To sam shvatio prije dvije godine kad sam letio u Birmingham, u dr avi Alabama, ka
ko bih odr ao govor na tamo njem Institutu za graðanska prava. Institut je preko put
a baptistièke crkve u 16. ulici, gdje je 1963. èetvero male djece - Addie Mae Co
llins, Carole Robertson, Cynthia Wesley i Denise McNair - izgubilo ivot kad je za
vrijeme vjeronauka eksplodirala bomba koju su podmetnuli bijeli rasisti. Neposr
edno prije svoga govora posjetio sam crkvu. Mladi pastor i nekoliko ðakona koji
su me doèekali na vratima pokazali su mi jo uvijek vidljiv trag eksplozije du zida
. Vidio sam da sat u dnu crkve i dalje stoji i pokazuje vrijeme eksplozije, 10.2
2. Gledao sam slike èetiriju djevojèica. Nakon obilaska pastor, ðakoni i ja prim
ili smo se za ruke i pomolili u sveti tu. Zatim su me ostavili da u miru razmislim
sjedeæi u klupi. Kako je bilo tim roditeljima prije èetrdeset godina kojima je
njihove voljene kæerkice
184
BARACK OBAMA
otelo takvo podlo i bezoèno nasilje? Kako su mogli podnijeti bol, osim èvrsto vj
erujuæi da postoji vi a svrha ubojstva njihove djece, da njihov nemjerljiv gubitak
ima neki smisao? Ti æe roditelji vidjeti o alo æene kako pristi u iz svih krajeva zem
lje, proèitati izraze suæuti sa svih strana svijeta, gledati kako Lyndon Johnson
na nacionalnoj televiziji ka e kako je do lo vrijeme da nadvladamo i do ivjeti da Kon
gres 1964. konaèno donese Zakon o graðanskim pravima. Prijatelji i nepoznati lju
di uvjera-vat æe ih da njihove kæeri nisu umrle uzalud - da su probudile savjest
nacije i pomogle osloboditi ljude; da je bomba sru ila branu kako bi pravda potek
la kao moæna bujica. Pa, ipak, je li vas sve to moglo utje iti u va oj boli, sprijeè
iti vas da ne poludite od vjeènog bijesa - ako niste znali da vam je dijete oti lo
na bolje mjesto?
Pomislio sam na svoju majku i njezine posljednje dane, kad joj se rak ra irio tije
lom i kad je postalo jasno da vi e nema povratka. Za vrijeme bolesti priznala mi j
e da nije spremna umrijeti; iznenadilo ju je kako se sve naglo zbilo, osjeæala j
e da ju je fizièki svijet koji je toliko voljela iznevjerio, izdao. Premda se hr
abro borila, dostojanstveno trpeæi bol i kemo-terapiju sve do samog kraja, èesto
sam u njezinim oèima opazio bljesak straha. Mislim da je to vi e nego strah od bo
li ili od nepoznatog bio strah od usamljenosti u smrti - spoznaja da na tom posl
jednjem putovanju, u toj posljednjoj pustolovini, neæe imati s kim podijeliti sv
oja iskustva, da neæe biti nikoga s kim bi se mogla èuditi sposobnosti tijela da
samo sebi nanosi bol, s kim bi se mogla smijati apsurdnosti ivota kad srce poène
 popu tati a pljuvaène lijezde otkazivati.
Te su mi misli bile u glavi kad sam izi ao iz crkve i dok sam dr ao govor. Te sam ve
èeri, kod kuæe u Chicagu, sjedeæi za veèerom, promatrao kako se moje kæeri Malia
i Sasha smiju i zadirkuju i kako odbijaju jesti mahune prije no to æe ih majka p
otjerati na kupanje. Peruæi suðe, zami ljao sam ih kako odrastaju i osjetio bol to
ga svaki roditelj osjeti prije ili poslije, onu udnju za posjedovanjem svakog tre
nutka prisutnosti svoga djeteta - da svaka njihova gesta, svaki pogled na njihov
e kovrèe i svaki dodir njihovih prstiæa budu zauvijek saèuvani. Sjetio sam se ka
ko me Sasha jednom pitala to se dogaða kad umremo - Tata, ja ne elim umrijeti", dod
ala je odluèno. Zagrlio sam je i rekao: Ima jo puno, puno vremena prije no to bude mo
rala o tome razmi ljati", to ju je izgleda zadovoljilo. Pitao sam se nisam li joj t
rebao reæi istinu, da ne znam to se dogaða kad umremo, kao to ne znam gdje se nala
zi du a, ni to je postojalo prije Velikog praska. No, uspinjuæi se stubama, znao sa
m èemu se nadam - da je moja majka zajedno s one èetiri male djevojèice, da ih n
a neki naèin mo e zagrliti i podijeliti s njima radost duha.
Znam da sam te veèeri, spremajuæi svoje kæeri na spavanje, opazio djeliæ nebesa.
185
Sedmo poglavlje
Rasa
Pogreb je bio odr an u velikoj crkvi, sjajnoj geometrijskoj strukturi koja se pros
tire na deset lijepo ureðenih rala. Izgradnja je navodno ko tala 35 milijuna dolar
a i to se vidjelo - sala za bankete, konferencij-ski centar, parkirali te za 1200
automobila, najnoviji sustav ozvuèenja, televizijski studio s digitalnom monta om.
Unutar crkve skupilo se veæ oko èetiristo alobnika, veæinom Afroamerikanaca, ugla
vnom visoko kolovanih: lijeènici, pravnici, ekonomisti, nastavnici i burzovni me et
ari. Na podiju senatori, guverneri i industrijski moænici izmije ani s crnaèkim vo
ðama, kao to su Jesse Jackson, John Lewis, Al Sharpton i T. D. Jakes.
Vani, na lijepom listopadskom suncu, tisuæe ljudi du ulica: stariji parovi, mu karc
i koji stoje sami, mlade ene s kolicima; poneko mahne kolonama automobila koje po
vremeno prolaze, ostali stoje u tihoj kontemplaciji - svi èekaju da odaju poslje
dnje po tovanje sitnoj sijedoj eni koja le i na odru.
Zbor pjeva. Pastor izgovara uvodnu molitvu. Biv i predsjednik Bili Clinton ustaje
da bi opisao kako se kao bijeli djeèak na Jugu osjeæao vozeæi se autobusima u ko
jima su crnci morali sjediti iskljuèivo straga, kako je pokret za graðanska prav
a koji je Rosa Parks pomogla pokrenuti njega i njegove bijele susjede oslobodio
njihove vlastite bigotnosti. Clintonova opu tenost pred crnaèkom publikom, njihova
oèita naklonost prema njemu, govorili su o izmirenju, o pra tanju, o djelomiènom
zarastanju bolnih rana pro losti.
Po mnogo èemu moglo se vidjeti kako on, biv i voða slobodnog svijeta i sin Juga, p
riznaje svoj dug crnoj velji, prikladan izraz po tovanja naslijeðu Rose Parks. Veli
èanstvena crkva, mno tvo crnaèkih du nosnika, èinjenica da su mnogi prisutni dobrost
ojeæi, moja vlastita nazoènost na pozornici u svojstvu senatora Sjedinjenih Dr ava
- sve je to posljedica onoga prosinaèkog dana godine 1955. kada je gða Parks po
stojano i dostojanstveno odbila ustati sa svog mjesta u prednjem dijelu autobusa
. Odajuæi poèast Rosi Parks odavali smo poèast i drugima, tisuæama ena, mu karaca i
djece diljem Juga, èija imena nisu u la u ud benike povijesti,
186
BARACK OBAMA
èije su prièe nestale u vrtlozima vremena, ali koji su svojom hrabro æu i èa æu pomo
gli osloboðenju svih crnih ljudi.
Pa ipak, slu ajuæi biv eg predsjednika i niz govornika nakon njega, stalno sam se u
mislima vraæao na prizore razaranja koji su dominirali vijestima pred samo dva m
jeseca, kad je uragan Katrina poharao New Orleans. Prizore mladih majki kako pla
èu i preklinju pred sportskom dvoranom u New Orleansu, s djeèicom mlitavo ovje eno
m o bokovima, starih ena u kolicima, glava zabaèenih zbog vruæine, osu enih nogu iz
lo enih ispod prljavih halja. Prizor usamljenog djeèaka kojeg je netko polo io kraj
zida, nepokretnog ispod slaba ne deke. Prizore mladiæa golih do pojasa kako s muko
m napreduju kroz prljavu vodu, ruku punih stvari koje su uspjeli zgrabiti iz obl
i njih trgovina, sa arom kaosa u oèima.
Kad je uragan napao, bio sam izvan zemlje, vraæao sam se iz Rusije. No, tjedan d
ana nakon tragedije do ao sam u Houston da se pridru im Billu i Hillary Clinton, kao
i Georgeu H.W. Bushu i njegovoj supruzi Barbari kako bismo najavili poèetak pri
kupljanja novca za rtve uragana pred dvadeset i pet tisuæa evakuiranih, smje tenih
u hjustonskom astro-domu.
Grad Houston dao je sve od sebe da osigura smje taj tolikim ljudima, da im uz pomo
æ Crvenog kri a i organizacije FEMA pribavi hranu, odjeæu, krov nad glavom i zdrav
stvenu njegu. No, dok smo hodali izmeðu poljskih le aja, rukovali se s izbjeglicam
a, igrali se s djecom, slu ali njihove prièe - bilo je oèito da su mnogi od tih lj
udi napu teni davno prije no to je njihove domove poharao uragan. Izrazi njihovih l
ica mogli su se vidjeti u osiroma enim èetvrtima bilo kojeg amerièkoga grada; bila
su to lica crnaèke neima tine - lica nezaposlenih i onih èiji je posao neizvjesta
n, bolesnih i onih koji æe se uskoro razboljeti, lica bespomoænih i starih. Mlad
a je majka govorila kako je svoju djecu predala u autobus pun nepoznatih ljudi.
Stari ljudi bez ikakva osiguranja i bez obitelji koja bi se brinula o njima mirn
o su opisivali domove koje su izgubili. Skupina mladiæa tvrdila je kako su ljudi
koji ele iz New Orleansa protjerati crnce digli nasipe u zrak. Visoka, ispijena e
na, u prevelikoj majici, ispaæena izraza lica, uhvatila me je za ruku i povukla
prema sebi.
Prije oluje nismo imali ni t'", pro aptala je. Sad imamo manje neg' ni t'."
Sljedeæih sam dana, po povratku u Washington, telefonirao na sve strane nastojeæ
i pribaviti potrep tine i donacije. Na sastancima senatora Demokratske stranke ras
pravljali smo o moguæim zakonskim mjerama. Na jutarnjim sam TV-vijestima odbacio
tvrdnju kako je vlada reagirala sporo jer su rtve uragana crnci. Nesposobnost ne
razlikuje rase", rekao sam - ali sam takoðer ustvrdio da je vladino neadekvatno
planiranje ukazivalo na nezainteresiranost i nebrigu za probleme neima tine u veli
kim
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
187
gradovima. Jednog smo se poslijepodneva zajedno s republikanskim senatorima okup
ili da bismo èuli povjerljivi izvje taje Busheve vlade o federalnoj reakciji na kr
izu. Bili su prisutni gotovo svi èlanovi kabineta, kao i zapovjednik glavnog sto e
ra. Ministri Chertoff, Rumsfeld i ostali èitav su sat sjali samopouzdanjem - ne
pokazujuæi ni traèak grizodu ja - dok su recitirali koliko je evakuacija obavljeno
, koliko vojnih porcija podijeljeno, koliko pripadnika Nacionalne garde rasporeð
eno. Nekoliko veèeri poslije gledali smo predsjednika Busha kako na onom zlokobn
om, reflektorima obasjanom trgu priznaje da je tragedija iznijela na vidjelo nas
ljeðe rasne nepravde i objavljuje da æe New Orleans ponovno stati na noge.
A sada sjedim na pogrebu Rose Parks, gotovo dva mjeseca nakon oluje, nakon bijes
a i srama to su ga Amerikanci diljem zemlje osjetili za vrijeme krize, nakon govo
ra i elektronskih poruka i memoranduma i sastanaka u Senatu, nakon posebnih tele
vizijskih emisija i eseja i novinskih prikaza - i kao da se ni ta nije dogodilo. A
utomobili su i dalje na krovovima. Tijela se jo uvijek pronalaze. Èuju se prièe k
ako velike graðevinske tvrtke sklapaju ugovore u vrijednosti nekoliko stotina mi
lijuna dolara, zaobilazeæi zakone o afirmativnoj akciji i minimalnim plaæama i u
najmljujuæi ilegalne useljenike kako bi smanjili tro kove. Osjeæaj da je nacija do
segla trenutak preobrazbe - da joj je nakon dugog sna proradila savjest i da æe
se posvetiti borbi protiv neima tine - ubrzo je zamro.
Umjesto toga, sjedili smo u crkvi, slavili Rosu Parks, prisjeæali se pro lih uspje
ha, ukopani u nostalgiji. Pokrenut je postupak da se gði Parks podigne spomenik
pod kupolom Capitola. Njezin æe se lik naæi na po tanskoj marki, mnoge æe ulice, ko
le i knji nice diljem Amerike nesumnjivo biti nazvane njenim imenom. Pitao sam se t
o bi Rosa Parks rekla na sve to, mogu li marke i kipovi prizvati njezin duh ili
bi odavanje po tovanja njezinoj uspomeni tra ilo ne to vi e.
Mislio sam na ono to mi je apnula ona ena u Houstonu i pitao se kako æe nam suditi
nakon to brana popusti.
Kad se ljudi upoznaju sa mnom, ponekad mi citiraju rijeèi iz govora to sam ga odr a
o na nacionalnoj konvenciji Demokratske stanke 2004., koje su, èini se, ostavile
dojam: Ne postoji crna Amerika, ni bijela Amerika, ni hispanska Amerika, ni azij
ska Amerika - samo Sjedinjene Amerièke Dr ave." Èini se da za te ljude ova moja iz
java izra ava viziju Amerike osloboðene nasljeða rasizma i ropstva, logora za Japa
nce i Meksikance, napetosti na radnim mjestima i sukoba kultura - Amerike koja i
spunjava obeæanje dr. Kinga da neæemo biti prosuðivani po boji ko e, nego po svom
karakteru.
U odreðenom smislu, ja moram vjerovati u tu viziju Amerike. Otac mi je crnac, a
majka bjelkinja, roðen sam u rasnoj mje avini Havaja, moja je sestra poluindone anka
, ali je obièno smatraju Meksikankom ili
188
BARACK OBAMA
Portorikankom, moj ogor i neæakinja podrijetlom su Kinezi, neki moji krvni roðaci
slièe Margaret Thatcher, a neki bi mogli biti Bernie Mac, pa su nam obiteljska
okupljanja za Bo iæ nalik na zasjedanje Generalne skup tine UN-a - zbog svega toga n
ikad nisam ni mogao inzistirati na rasnoj pripadnosti, niti se smatrati vrijedni
m jer pripadam odreðenom plemenu.
Usto, vjerujem da je istinski duh Amerike njezina sposobnost da apsorbira prido li
ce, da od raznovrsnog materijala pristiglog na na e obale oblikuje nacionalni iden
titet. U tome nam poma e Ustav, koji - usprkos istoènom grijehu robovlasni tva - u s
vojoj sr i sadr i ideju jednakog statusa graðana pred zakonom; i ekonomski sustav ko
ji, vi e no bilo koji drugi, svim do ljacima nudi moguænost, bez obzira na status, è
in ili titulu. Dakako, rasizam i primitivni nacionalizam neprestano su podrivali
ove ideale; moæni i privilegirani èesto su iskori tavali ili poticali predrasude
da bi postigli svoje ciljeve. Ali u rukama reformatora, od Tubmana, preko Dougla
ssa i Chaveza, do Kinga, ti su ideali jednakosti oblikovali na e razumijevanje sam
ih sebe i omoguæili nam da stvorimo multikulturnu naciju kakve nema nigdje drugd
je.
Napokon, te moje rijeèi opisuju demografsku buduænost Amerike. Teksas, Kaliforni
ja, Novi Meksiko, Havaji i distrikt Columbije veæ su sada veæinski manjinske. U
jo dvanaest dr ava hispanska, crnaèka, i/ili azijska populacija èini treæinu stanov
ni tva. Latinoamerikanaca ima 42 milijuna i demografska su skupina koja se najbr e p
oveæava, kojoj pripada pola prirasta stanovni tva u 2004. i 2005.; iako je broj Am
erikanaca azijskog podrijetla manji, on takoðer ubrzano raste i oèekuje se da æe
se poveæati za 200 posto u sljedeæih 45 godina. Koju godinu nakon 2050., struèn
jaci predviðaju, Amerika vi e neæe biti zemlja s veæinskim bjelaè-kim stanovni tvom
- posljedice te èinjenice za na u ekonomiju, politiku i kulturu jo ne mo emo predvidj
eti.
Pa ipak, kad èujem komentare koji moj govor tumaèe kao da sam rekao da smo posti
gli postrasnu politiku" ili da ivimo u dru tvu u kojem rasne razlike nemaju znaèaja,
ne mogu se slo iti. Reæi da smo jedan narod ne znaèi da rasa vi e nije va na - da je
bitka za jednakost dobivena, ili da su manjine danas u ovoj zemlji same krive za
svoje probleme. Znamo statistièke podatke: s obzirom na skoro svaki socioekonom
ski pokazatelj, od smrtnosti dojenèadi i oèekivanoga ivotnog vijeka do zaposlenos
ti i stanovanja, crnaèka i latino populacija i dalje daleko zaostaju za bijelcim
a. U upravnim odborima diljem Amerike manjine su i dalje takoreæi nezastupljene;
u Senatu Sjedinjenih Dr ava, samo su tri Latinoamerikanca i dva Azijca (oba s Hav
aja), a ja sam, u trenutku kad ovo pi em, jedini Afroamerikanac. Reæi da to nije p
osljedica na ih rasnih stavova znaèi biti slijep na povijest i iskustvo - i oslobo
diti se odgovornosti za ispravljanje takvog stanja.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
189
Iako moje odrastanje nije tipièno iskustvo veæine Afroamerikanaca - te iako, zah
valjujuæi sreæi i okolnostima, sada zauzimam polo aj koji me titi od veæine neprili
ka s kojima se suoèava prosjeèan crnac - mogu navesti uobièajen niz sitnih podme
tanja to sam ih do ivio u svojih 45 godina: za titari koji me prate dok kupujem u sup
ermarketu, bijeli parovi koji mi bacaju kljuèeve svog automobila dok stojim ispr
ed restorana, policijski automobil koji me zaustavlja bez oèitog razloga. Znam to
znaèi kad ti ljudi govore da ne to ne mo e zbog boje svoje ko e, poznajem gorak okus p
rogutanoga gnjeva. Znam takoðer da Michelle i ja moramo neprestano nadzirati to n
a e kæeri mogu èuti - na televiziji ili u nekoj pjesmi ili od prijatelja ili na ul
ici - o tome to svijet misli tko su one i kakve bi trebale biti.
Misliti jasno o rasi znaèi vidjeti svijet na razdijeljenom ekranu - gledati u Am
eriku kakvu elimo, a istodobno vidjeti bez uljep avanja Ameriku kakva jest, priznat
i grijehe pro losti i izazove sada njosti, a pritom izbjeæi cinizam i oèajanje. Za s
vog sam ivota svjedoèio dubinskoj promjeni rasnih odnosa. Osjetio sam je kao to se
osjeæa promjena temperature. Kad èujem da neki pripadnici crnaèke zajednice neg
iraju te promjene, pomislim kako to ne samo da vrijeða one koji su se borili za
nas nego nam oduzima moguænost da dovr imo njihov posao. No, koliko god smatrao da
su se stvari popravile, svjestan sam da bolje nije i dovoljno.
Moja kampanja za Senat upuæuje na neke od promjena do kojih je do lo i u bijeloj i
u crnoj zajednici dr ave Illinois u proteklih 25 godina. U vrijeme moje kandidatu
re u dr avi Illinois bilo je veæ vi e crnaca na dr avnim polo ajima, ukljuèujuæi dr avnog
revizora i dr avnog tu itelja (Roland Burris), senatoricu Sjedinjenih Dr ava (Carol Mo
seley Braun), i dr avnog tajnika Jesseja Whitea, koji je bio glavni pribavljaè gla
sova u toj dr avi prije samo dvije godine. Zbog njihovih uspjeha moja kandidatura
nije predstavljala novost - mo da nisam bio favorit, ali moja rasna pripadnost nij
e bila faktor koji bi iskljuèivao tu moguænost.
Dapaèe, vrsta glasaèa koja mi se na kraju priklonila nije odgovarala ra irenim pre
tpostavkama. Na dan kad sam objavio svoju kandidaturu za Senat, naprimjer, tri s
u mi bijela senatora iz Illinosia do la pru iti podr ku. Nisu bili vrsta ljudi koje u
Chicagu zovemo jezerskim liberalima" - tj. demokrati kojima se republikanci vole
rugati jer voze volvo, vole kavu s mlijekom, piju bijelo vino i podr avaju izgublj
ene sluèajeve kao to sam ja. Naprotiv, bila su to tri sredovjeèna pripadnika radn
ièke klase - Terry Link iz okruga Lake, Denny Jacobs iz okruga Quad Cities i Lar
ry Walsh iz okruga Will. Dakle, zastupali su prigradske sredine u kojima uglavno
m ive bijelci, pripadnici radnièke klase.
Nije bilo naodmet to su me dobro poznavali; sva smo èetvorica prethodnih sedam go
dina slu ili u Springfieldu i jednom tjedno kartali smo
190
BARACK OBAMA
poker. Sva trojica su se ponosila svojom neovisno æu, te su bili spremni podr ati me
, iako se od njih oèekivalo da stanu iza favoriziranih bijelih kandidata.
No, nisu mi pru ili podr ku samo iz osobnih razloga (iako moje èvrsto prijateljstvo
s njima - a sva su trojica odrasli u sredinama i vremenima u kojima netrpeljivos
t prema crncima nije bila nikakva rijetkost - govori dosta o evoluciji rasnih od
nosa). Senatori Link, Jacobs i Walsh okorjeli su, iskusni politièari; zasigurno
mi nije bilo u interesu podr avati gubitnike, niti su bili ljudi koji bi ugrozitli
svoj polo aj. Sva su trojica smatrali da æu proæi" u njihovim izbornim jedinicama
kad me njihovi biraèi upoznaju i naviknu se na moje ime.
Nisu to odluèili naslijepo. Sedam su me godina promatrali u odnosima s njihovim
biraèima, u glavnom gradu ili u njihovim izbornim jedinicama. Vidjeli su da bije
le majke ele da se njihova djeca slikaju sa mnom i da mi bijeli veterani Drugoga
svjetskog rata pru aju ruku nakon govora na konvenciji. Osjetili su ono to sam ja z
nao iz svoga ivotnog iskustva: kakve god predrasude bijeli Amerikanci i dalje ima
li, ogromna veæina njih je danas spremna - ako im se pru i prilika - prosuðivati l
jude po drugim odlikama, a ne po boji ko e.
To ne znaèi da su predrasude nestale. Nitko od nas - bili mi crnci, bijelci, Lat
inoamerikanci ili Azijci - nije imun na stereotipe koje na a kultura i dalje njegu
je, osobito stereotipe o crnaèkoj sklonosti kriminalu, o crnaèkoj inteligenciji
ili o crnaèkom odnosu prema radu. Opæenito uzev i, pripadnici svake manjinske skup
ine i dalje se procjenjuju po stupnju asimiliranosti - u kojoj mjeri njihov govo
r, odjeæa i pona anje odgovaraju standardima dominantne bijele kulture. Sto vi e ods
tupaju od tih izvanjskih mjerila, to su vi e podlo ni negativnom stereotipizi-ranju.
Premda internacionalizacija antidiskriminacijskih odredbi kroz protekla tri des
etljeæa - da ne spominjem obiènu pristojnost - veæinu bijelaca prijeèi da svjesn
o postupaju u skladu s tim stereotipima u svakodnevnom ophoðenju s pripadnicima
drugih rasa, nerealno je oèekivati kako ti stereotipi nemaju kumulativan uèinak
na èesto brzinski donesenu odluku o zapo ljavanju ili promicanju, na to koga se uh
iæuje ili kazneno goni, na procjenu mu terije koja je upravo u la u va u trgovinu ili
na demografsku sliku kole va eg djeteta.
Tvrdim, meðutim, da su u dana njoj Americi te predrasude mnogo slabije nego to su b
ile prije te ih je stoga moguæe pobijati. Mladi crnac na ulici mo e prestra iti bije
li par, no ispostavi li se da je prijatelj njihovog sina, pozvat æe ga na veèeru
. Crnac æe mo da imati problema naæi taksi kasno naveèer, ali ako je kompjutorski
struènjak, Microsoft æe ga zaposliti bez razmi ljanja.
Ne mogu dokazati ove tvrdnje; ankete o rasnim pitanjima poznate su po svojoj nep
ouzdanosti. A èak i ako sam u pravu, to je slaba utjeha
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
191
mnogim manjinama. Napokon, provoditi ivot pobijajuæi stereotipe mo e biti zamorno.
To je dodatna otegotna okolnost o kojoj pripadnici mnogih manjina, osobito Afroa
merikanci, èesto govore - osjeæaj da smo u oèima Amerike kao skupina problematiè
ni, da se kao pojedinci moramo dokazivati iz dana u dan, da se rijetko vjeruje d
a smo nedu ni dok se ne doka e suprotno i da nam se uglavnom ne dopu ta pravo na pogre k
u. U takvom svijetu crno se dijete mora boriti s dodatnim oklijevanjem stojeæi n
a vratima uglavnom bijelog razreda prvog dana kole; ena latino podrijetla mora se
nositi s dodatnim sumnjama u sebe kad ide na razgovor za posao u prete no bijeloj
firmi.
Najvi e od svega, treba se oduprijeti isku enju da se odustane od borbe. Rijetke se
manjine mogu potpuno izolirati od bjelaèkog dru tva - a svakako ne na naèin na koj
i bijelci mogu uspje no izbjegavati dodir s drugim rasama. Ali pripadnici manjina
mogu psiholo ki navuæi zavjese kako bi se za titili predmnijevajuæi najgore. Za to da s
e trudim da razuvjerim bijelce u njihovu neznanju o nama?" rekli su mi neki crnc
i. Nastojimo veæ tristo godina, a rezultata nema."
Moj je odgovor da je alternativa predaja - ono to je bilo umjesto onoga to mo e biti
.
Moje senatorsko iskustvu smatram osobito vrijednim jer je doprinijelo promjeni m
ojih razmi ljanja o rasnim stavovima. Za vrijeme kampanje sam, recimo, putovao s D
ickom Durbinom, dugogodi njim senatorom dr ave Illinois, kroz 39 gradova na jugu dr av
e. Jedan od tih gradova bio je i Cairo, na samom jugu dr ave, gdje se susreæu rije
ke Mississippi i Ohio, grad koji je kasnih ezdesetih i ranih sedamdesetih postao
poznat kao popri te najgorega rasnog nasilja izvan Juga SAD-a. Dick je tada prvi p
ut bio u Cairu: kao mladi odvjetnik u slu bi viceguvernera Paula Simona, poslan je
da istra i moguænosti za smanjivanje napetosti. Dok smo se vozili u Cairo, Dick s
e prisjeæao prija njeg posjeta: kako su ga po dolasku upozorili da ne koristi tele
fon u motelu jer je telefonist èlan Vijeæa bijelih graðana; kako su bijelci vlas
nici trgovina radije zatvorili svoje radnje nego da popuste pred zahtjevima da z
aposle crnce; kako su mu crnci prièali o svojim poku ajima da integriraju kole, o s
vojim strahovima i frustracijama, o linèevima, samoubojstvima u zatvorima, pucnj
avama i pobunama.
Kad smo stigli u Cairo, nisam znao to oèekivati. Iako je bio dan, grad je izgleda
o napu ten, samo je nekoliko trgovina na glavnoj ulici bilo otvoreno, nekoliko sta
rijih parova izlazilo je iz nekakve klinike. Skrenuli smo za ugao i na li se na ve
likom parkirali tu gdje nas je doèekala skupina od nekoliko stotina ljudi. Èetvrti
na su bili crnci, a gotovo svi ostali bijelci.
Svi su imali bed eve na kojima je pisalo OBAMU ZA SENATORA. Ed Smith, krupan, srèa
n momak, direktor Meðunarodnoga radnièkog
192
BARACK OBAMA
sindikata za srednji zapad, koji je odrastao u Cairu, do ao je do na eg kombija sa ir
okim osmijehom na licu.
Dobrodo li", reèe pru ajuæi nam ruku. Nadam se da ste gladni, jer pripremamo ro tilj a m
oja mama kuha."
Ne tvrdim da znam to se zbivalo u glavama tih bijelaca. Uglavnom su bili moji vr nj
aci ili stariji te su se sigurno sjeæali onih mraènih dana prije trideset godina
, ako veæ u njima nisu izravno sudjelovali. Mnogi su zacijelo do li jer je Ed Smit
h, jedan od najmoænijih ljudi u regiji, elio da doðu; drugi su mo da do li radi hrane
ili naprosto da u svom gradu vide spektakl u kojem sudjeluje senator SAD-a i ka
ndidat za Senat.
Znam da je ro tilj bio sjajan, razgovor iv i da su ljudi izgledali kao da im je dra
go to smo do li. Jedno sat vremena smo jeli, slikali se i slu ali probleme graðana. R
aspravljali smo o tome kako ponovno pokrenuti gospodarstvo toga kraja i pribavit
i vi e novca za kolstvo; èuli smo o sinovima i kæerima na putu za Irak i o potrebi
da se sru i stara bolnica koja nagrðuje centar grada. Na odlasku sam osjeæao da sa
m uspostavio odnos s ljudima koje sam upoznao - ni ta spektakularno, ali mo da dovol
jno da oslabi neke predrasude i ojaèa neke od na ih boljih nagona. Drugim rijeèima
, uspostavili smo povjerenje.
Jasno, takvo je povjerenje meðu rasama èesto krhko. Bez trajnog napora, brzo uve
ne. Traje samo tako dugo dok se manjine ne bune zbog nepravdi; mo e ga potkopati n
ekoliko dobro plasiranih tekstova o bijelim radnicima koji su ostali bez posla z
bog afirmativne akcije, ili pak vijest o tome da je policija ubila nenaoru anog cr
nog ili latino mladiæa.
Ali ja vjerujem i da se trenuci kao to je onaj u Cairu ire poput krugova na vodi:
ljudi svih rasa prenose ih u svoje domove i u svoja sveti ta; ostaju u podlozi raz
govora koje vode sa svojom djecom ili s kolegama na poslu, te polako, ali uporno
potkopavaju mr nju i sumnju koje rada izolacija.
Nedavno sam ponovno bio u ju nom dijelu Illinoisa. Vozio sam se s jednim od svojih
suradnika u tom dijelu dr ave, bijelim mladiæem po imenu Robert Stephan, nakon na
pornog dana govora i nastupa u tom kraju. Bila je lijepa proljetna veèer, rijeka
Mississippi je u svojoj velièini blistala na mjeseèini. Rijeka me podsjetila na
Cairo i druge gradove uzvodno i nizvodno, naselja koja su nastajala i nestajala
s rijeènim prometom, te na èesto tu nu i okrutnu povijest koju je ondje nanijelo
meðudjelovanje slobodnih i porobljenih, Huckova i Jimova svijeta.
Spomenuo sam Robertu napredak u projektu ru enja stare bolnice u Cairu - sastali s
mo se s Ministarstvom zdravstva i lokalnim du nosnicima - i isprièao mu svoj prvi
posjet. Kako je Robert odrastao na jugu Illinoisa, uskoro je razgovor do ao na ras
ne stavove njegovih prijatelja i susjeda. Samo tjedan dana prije, reèe, nekoliko
lokalnih utjecajnih frajera pozvalo ga je da im se pridru i u malom klubu u Alton
u, nekoliko
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
193
ulica dalje od kuæe u kojoj je odrastao. Robert nikad nije bio ondje, ali izgled
alo je pristojno. Poslu ena je hrana, razgovaralo se o svemu i svaèemu, kad je Rob
ert primijetio da nitko od pedesetak ljudi u prostoriji nije crn. Buduæi da su è
etvrtina stanovni tva Altona Afroamerikanci, Robertu je to bilo èudno i pitao je s
voje domaæine za obja njenje.
Ovo je privatan klub, rekao mu je jedan od njih.
Robert isprva nije razumio - ni jedan se crnac nije poku ao upisati? Nisu mu ni ta o
dgovorili, a on je rekao: Pa ovo je 2006., zaboga!" Slegnuli su ramenima. Oduvije
k je tako, reko e mu. Crncima pristup zabranjen.
Tad je Robert spustio salvetu na tanjur, rekao laku noæi i oti ao.
Mogao bih dosta prostora posvetiti razmi ljanju o tim ljudima, navesti ih kao doka
z da bijelci i dalje gaje tinjajuæe neprijateljstvo spram ljudi moje boje ko e. Al
i ne elim takvoj bigotnosti pridavati moæ koju vi e nema.
Radije mislim o Robertu i o njegovoj maloj, ali te koj gesti. Ako se mladiæ poput
Roberta mo e potruditi nadiæi navike i strah kako bi postupio ispravno, onda mu ja
elim krenuti u susret s druge strane.
Moja pobjeda na izborima za senatora nije bila samo stvar promjene rasnih stavov
a kod bijelih glasaèa. Afroamerièka zajednica takoðer se promijenila.
To se djelomièno mo e vidjeti po tome tko je isprva pomagao moju kampanju. Od prvi
h 500.000 dolara koje sam sakupio, gotovo pola su prilo ili crni poslovni i visoko
obrazovani ljudi. Radio WVON, koji je u crnaèkom vlasni tvu, prvi je objavio moju
kampanju u Chicagu, a tjednik N'Digo, takoðer u crnaèkom vlasni tvu, prvi me je st
avio na naslovnu stranicu. Kad mi je za kampanju trebao korporativni mla njak, pos
udio mi ga je prijatelj crnac.
Tako ne to jednostavno nije bilo moguæe u pro loj generaciji. Iako je Chicago uvijek
imao jednu od najpropulzivnijih crnaèkih poslovnih zajednica u zemlji, u ezdeset
ima i sedamdesetima samo je mali broj crnaca - John Johnson, osnivaè tvrtki Ebon
y i Jet, George Johnson, osnivaè tvrtke Johnson Products, Ed Gardner, osnivaè tv
rtke Soft Sheen, i Al Johnson, prvi crnac koji je imao fran izu za General Motors
- bio bogat po mjerilima bijele Amerike.
Danas ne samo da je grad pun crnih doktora, zubara, odvjetnika, ekonomista nego
crnci zauzimaju i neke od najvi ih pozicija u poslovnom Chicagu. Crnci su vlasnici
 lanaca restorana, banaka, reklamnih agencija, tvrtki za trgovinu nekretninama i
arhitektonskih ureda.
Mogu birati u kojoj æe èetvrti ivjeti i slati djecu u najbolje privatne kole. Akti
vno slu e na gradskim du nostima i velikodu no doniraju novac u dobrotvorne svrhe.
194
BARACK OBAMA
Statistièki, broj Afroamerikanaca u pet posto ljudi s najveæim primanjima i dalj
e je relativno malen. tovi e, svaki uspje ni crnac u Chicagu mo e isprièati nevolje koj
e ima zbog svoje rasa. Malo je afroamerièkih poduzetnika koji su naslijedili bog
atstvo ili im je netko pomogao da pokrenu svoju firmu ili ih mo e za tititi od iznen
adnog ekonomskog obrata. Veæina vjeruje da bi, da su bijelci, postigli vi e.
Pa ipak ti ljudi ne koriste rasu kao izliku za svoj neuspjeh. Zapravo, novu gene
raciju crnih visokoobrazovanih ljudi karakterizira odbacivanje ideje da postoje
bilo kakva ogranièenja u vezi s onim to mogu postiæi. Kad je moj prijatelj, koji
je bio vodeæi prodavaè obveznica u ispostavi firme Merrill Lynch u Chicagu, odlu
èio osnovati vlastitu investicijsku banku, cilj mu nije bio imati vodeæu crnu fi
rmu - elio je imati vodeæu firmu, toèka. Kad je jedan drugi moj prijatelj oti ao s
direktorskog mjesta tvrtke General Motors da bi osnovao vlastitu kompaniju za pa
rking u partnerstvu s firmom Hyatt, njegova je majka mislila da je lud. Nije mogl
a zamisliti ni ta bolje od direktorske pozicije u GM-u", rekao mi je, jer su takva
mjesta u njezinoj generaciji bila nedostupna. Ali ja sam znao da elim stvoriti ne t
o svoje."
Ta jednostavna spoznaja da nismo ogranièeni svojim snovima toliko je kljuèna za
na e shvaæanje Amerike da je gotovo kli ej. Ali za crnu Ameriku ona znaèi radikalan
raskid s pro lo æu, odbacivanje psiholo kih okova ropstva i rasizma. Ona je mo da najva ni
je nasljeðe pokreta za graðanska prava, dar voða kakvi su bili John Lewis i Rosa
Parks, koji su mar irali, protestirali i trpjeli prijetnje, uhiæenja i premlaæiva
nja kako bi ire otvorili vrata slobode. Ona je takoðer i spomen na generaciju afr
oamerièkih majki i oèeva koji su svoje juna tvo iskazivali na manje dramatièan, al
i jednako va an naèin: na ljude koji su èitav svoj ivot radili poslove ispod svoje
razine sposobnosti, ne aleæi se, i tedjeli da si kupe mali dom; roditelje koji su
se odricali kako bi njihova djeca mogla pohaðati satove plesa ili iæi na kolski i
zlet; roditelje koji su trenirali kolske momèadi i pekli roðendanske torte i gnja
vili nastavnike kako bi njihova djeca dobila jednako kvalitetno obrazovanje kao
i ostala; roditelje koji su svoju djecu vukli u crkvu svake nedjelje, nalupali i
h po stra njici kad bi pretjerali i pazili na svu djecu iz èetvrti dok su se za du
gih ljetnih dana do kasno igrala na ulici. Roditelje koji su svoju djecu tjerali
da se trude i sna ili ih ljubavlju koja je mogla izdr ati sve to je dru tvo bacalo na
njih.
Upravo se esencijalno amerièkim naèinom socijalnog uspona crnaèka srednja klasa
uèetverostruèila u sljedeæoj generaciji, a crnaèka se neima tina prepolovila. Sliè
nim spojem napornog rada i predanosti obitelji hispoanoamerikanci su postigli sl
iène uspjehe: od 1979. do 1999. broj latino obitelji srednje klase porastao je z
a vi e od 70 posto. Po svojim su nadama i oèekivanjima ti crni i hisapno radnici p
osve nerazluèivi od
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
195
bijelaca. To su ljudi koji ele razvoj na ega gospodarstva i procvat na e demokracije
- uèitelji, mehanièari, medicinske sestre, kompjutorski struènjaci, radnici na t
raci, vozaèi autobusa, po tanski slu benici, trgovci, vodoinstalateri i majstori koj
i èine ivotno srce Amerike.
Pa ipak, unatoè napretku koji je postignut u proteklih èetrdeset godina, i dalje
postoji jaz izmeðu ivotnog standarda crnaca, Latinoamerikanaca i bijelaca. Prosj
eèna crnaèka plaæa je 75 posto prosjeène bjelaèke plaæe; prosjeèna plaæa Latinoa
merikanaca je 71 posto prosjeène bjelaèke plaæe. Kad se zbroji vrijednost imovin
e i primanja, a oduzmu obaveze, crnaèki radnik prosjeèno posjeduje 6000 dolara,
a latinoamerièki 8000 dolara, naspram 88.000 dolara to ih posjeduje bijeli radnik
. Kad izgube posao ili se suoèe s nepredviðenim obiteljskim izdacima, crnci i La
tinoamerikanci raspola u manjim u teðevinama, a roditelji mogu u manjoj mjeri financ
ijski pomoæi svojoj djeci. Èak i kao pripadnici srednje klase, crnci i Latinoame
rikanci plaæaju veæe premije osiguranja, u veæem postotku ne posjeduju svoje dom
ove i slabijeg su zdravlja nego prosjeèni Amerikanci. Mo da vi e pripadnika manjina i
vi amerièki san, ali im taj san i dalje mo e svakog èasa izmaæi.
Kako da premostimo taj jaz - koliko bi vlada trebala utjecati na postizanje tog
cilja - jedna je od kljuènih toèaka prijepora amerièke politike. Ali vjerojatno
ima strategija oko kojih se svi mo emo slo iti. Mogli bismo poèeti od toga da dovr imo
ono to je pokret za graðanska prava zapoèeo - naime, provoditi antidiskriminacij
ske zakone na podruèjima kao to su zapo ljavanje, stanovanje i kolstvo. Tkogod misli
da to vi e nije potrebno, neka posjeti koju od uredskih zgrada u svom gradu i nek
a izbroji broj crnaca koji ondje rade, èak i na poslovima za koje nije potrebna
struèna sprema, ili neka pro eæe do lokalne podru nice sindikata i raspita se o broj
u crnaca koji polaze program prekvalifikacije, ili neka proèita novije studije k
oje pokazuju da trgovci nekretninama i dalje potencijalne crne kupce odgovaraju
od kupnje u veæinski bijelim èetvrtima. Osim ako ne ivite u saveznoj dr avi koja ne
ma mnogo crnih stanovnika, mislim da æete se slo iti da ne to nije u redu.
Za mandata zadnjih republikanskih vlada, provoðenje zakona o graðanskim pravima
bilo je u najboljem sluèaju mlako, a za mandata sada nje vlade u pravilu ga nije n
i bilo - osim ako se pod tim ne misli na ar kojim je Ured za graðanska prava Mini
starstva pravosuða studentske kolarine i obrazovne programe namijenjene manjinski
m studentima nazivao obrnutom diskriminacijom", bez obzira na to to su u odreðenoj
instituciji ili na nekom podruèju manjine izrazito podzastupljene, te to takvi p
rogrami ne utjeèu izravno na bijele studente i uèenike.
To bi trebalo izazvati zabrinutost svih politièkih subjekata, èak i onih koji se
protive afirmativnoj akciji. Programi afirmativne akcije, ako su ispravno zami lj
eni, otvaraju moguænosti koje su inaèe zatvo-
196
BARACK OBAMA
rene kvalificiranim pripadnicima manjina, a da se pritom ne smanjuju moguænosti
bijelih studenata. S obzirom na zanemariv broj crnaca i Latinoamerikanaca na dok
torskom studiju matematike i fizike, napri-mjer, skroman program kolarina za manj
ine na tim poljima (koja su upravo bila predmet nedavnog istra ivanja Ministarstva
pravosuða) ne bi smanjio broj bijelih studenata, ali bi poveæao broj talenata k
oje æe Amerika nesumnjivo trebati kako bismo prosperirali u gospodarstvu temelje
nom na tehnologiji. Usto, kao odvjetnik koji je radio na sluèajevima graðanskih
prava mogu reæi da kad postoje èvrsti dokazi o dugotrajnoj i sustavnoj diskrimin
aciji od strane velikih korporacija, sindikata ili lokalne uprave, ciljano zapo lj
avanje pripadnika manjina predstavlja jedini moguæi naèin rje avanja problema.
Mnogi se Amerikanci ne sla u sa mnom u ovom pitanju iz naèelnih razloga, tvrdeæi k
ako na e institucije ni pod kojim uvjetima ne bi trebale uzimati rasu u obzir, èak
ni u svrhu pomaganja rtvama diskriminacije. Dobro, shvaæam njihove argumente i n
e oèekujem da se rasprava zavr i u skoroj buduænosti. Ali to nas ne bi trebalo spr
eèavati da se pobrinemo da u sluèajevima kad se za posao, stan ili kredit jave d
vije jednako kvalificirane osobe, od kojih je jedna pripadnik manjine, a druga b
ijela, i pritom se bijela osoba konstantno favorizira, vlada, preko tu itelja i su
dova, preuzme stvar u svoje ruke.
Trebali bi se takoðer slo iti da odgovornost za premo æivanje jaza nije samo na vlad
i; manjine su, individualno i skupno, takoðer odgovorne. Mnogi socijalni i kultu
rni faktori koji negativno utjeèu na crnce naprosto u izra enijem obliku odra avaju
probleme koji pogaðaju Ameriku u cjelini: previ e televizije (u prosjeènom je crna
èkom kuæanstvu televizor ukljuèen vi e od jedanaest sati dnevno), preveliko u ivanje
otrova (crnci vi e pu e i jedu vi e nezdrave hrane), nedovoljno vrednovanje va nosti ob
razovanja.
Zatim raspad crnaèkih kuæanstava s dva roditelja, pojava koja ima tako zabrinjav
ajuæe razmjere u usporedbi s ostatkom Amerike da se nekada nja razlika u stupnju p
retvorila u razliku u vrsti, pojava koja odra ava povr an odnos prema seksu i odgoju
djece meðu crnim mu karcima, zbog koje su crna djeca izlo enija - i za koju jednost
avno nema opravdanja.
Svi ti faktori zajedno ote avaju napredak. Nadalje, iako vladine akcije mogu promi
jeniti pona anje (poticanje lanaca supermarketa sa svje im proizvodima da otvore trg
ovine u crnim èetvrtima, da navedem samo mali primjer, uvelike bi pridonijelo pr
omjeni prehrambenih navika), promjena stava mora poèeti kod kuæe, u èetvrti, u s
veti tu. Institucije zajednice, osobito povijesno crna crkva, moraju pomoæi obitel
jima da razviju u mladim ljudima po tovanje za naobrazbu, da promièu zdraviji naèi
n ivota, i da obnove tradicionalne dru tvene norme koje se odnose na radosti i du nos
ti oèinstva.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
197
U krajnjem se izvodu, meðutim, najva nije sredstvo za premo æivanje jaza izmeðu manj
ina i bijelih radnika mo da uopæe ne tièe rase. Danas crnce i Latinoamerikance iz
radnièke klase i srednje klase muèi isti temeljni problem kao i bijelce koji pri
padaju tim skupinama: smanjenje broja radnika, premije tanje proizvodnje, automati
zacija, zaustavljen rast plaæa, ukidanje programa socijalnog i zdravstvenog osig
uranja, kole koje ne uèe mlade ljude vje tinama koje su im potrebne u globalnoj eko
nomiji. (Crnci su osobito pogoðeni ovim tendencijama jer se vi e oslanjaju na nisk
okvalificirane poslove u neposrednoj proizvodnji i ne ive u prigradskim zajednica
ma gdje nastaju nova radna mjesta.) Ono to bi pomoglo radnicima pripadnicima manj
ina isto je ono to bi pomoglo bijelim radnicima: moguænost da zaraðuju za ivot, kol
ovanje i obuka koja omoguæuju takve poslove, zakoni o radu i oporezivanju koji o
siguravaju kakvu-takvu ravnomjernu raspodjelu nacionalnog bogatstva, zdravstvena
za tita, djeèji vrtiæi i kole, i pouzdani mirovinski sustavi.
Taj je obrazac plime koja podi e brodice manjina svakako vrijedio u pro losti. Napre
dak to su ga ostvarile prethodne generacije Latinoamerikanaca i Afroamerikanaca u
prvom je redu posljedica toga to su prilike koje su stvorile bijelu srednju klas
u prvi put postale dostupne manjinama. I oni su, kao i svi, imali koristi od gos
podarskog rasta i vlade koja ula e u svoj narod. Usto to su regulirana tr i ta rada, pr
istup kapitalu i programi kao to su Pellove kolarine i Perkinsovi zajmovi crncima
izravno pomogli, rastuæi dohodak i osjeæaj sigurnosti bijelaca znatno je smanjio
njihovu nesklonost manjinskim zahtjevima za jednakost.
Isto vrijedi i danas. Godine 1999. crna je stopa nezaposlenosti pala na rekordno
nisku, a crni se dohodak popeo na rekordno visoku razinu ne zato to se provodila
afirmativna akcija u zapo ljavanju ili zato to se promijenio crnaèki odnos prema r
adu, nego zato to je gospodarstvo bilo u usponu a vlada je poduzela neke manje mj
ere, poput pro irenja kredita na za porez na dohodak, da bi raspodijelila bogatstv
o. elite li znati za to je Bili Clinton popularan meðu Afroamerikancima, dovoljno j
e pogledati te statistièke podatke.
Ali ti bi podaci trebali nas koji se borimo za rasnu jednakost potaknuti da prov
edemo po tenu analizu strategija koje sada provodimo. Iako i dalje smatramo da je
afirmativna akcija korisno, iako ogranièeno, sredstvo irenja moguænosti za podzas
tupljene manjine, bilo bi dobro kad bismo svoj politièki kapital u veæoj mjeri k
oristili da uvjerimo Ameriku da ulaganjima stvore uvjete koji æe na oj djeci pomoæ
i da posti u bolje uspjehe u koli i na sveuèili tu - to bi vi e nego bilo kakva afirmat
ivna akcija pomoglo crnoj i latinoamerièkoj djeci. Takoðer, trebalo bi podr ati pr
ograme usmjerene na smanjenje neravnopravnosti izmeðu manjina i bijelaca na polj
u zdravstvene njege (postoje indicije da èak i kad se isklju-
198
BARACK OBAMA
èe faktori plaæe i osiguranja, pripadnici manjina i dalje lo ije prolaze), ali opæ
e zdravstveno osiguranje efikasnije bi eliminiralo te neravnopravnosti nego bilo
kakvi rasno usmjereni programi.
Univerzalni, za razliku od rasno specifiènih programa dobra su politièka odluka.
Sjeæam se kako sam s jednim od svojih demokratskih kolega u Senatu dr ave Illinoi
s slu ao jednog drugog senatora Afroamerikanca, kojega æu nazvati N. N. i koji je
predstavljao siroma nu gradsku èetvrt, kako nadugaèko i nadasve strastveno tumaèi
za to je eliminacija odreðenog programa oèit rasizam. Nakon nekoliko minuta bijeli
mi je senator (koji se svojim glasovanjem u Senatu dokazao kao pripadnik libera
lnijeg krila) rekao: Zna u èemu je njegov problem? Kad god ga èujem, osjetim se bi
jelcem."
U obranu svog crnog kolege istaknuo sam kako crnom politièaru nije uvijek lako o
dabrati pravi ton - je li odveæ ljutito ili nedovoljno ljutito - kad govori o en
ormnim nedaæama svojeg izbornog tijela. Pa ipak, primjedba mog bijelog kolege po
uèna je. S pravom ili ne, bjelaèka se krivnja u Americi uglavnom istro ila; èak i
najpo teniji bijelci, koji bi doista eljeli da se rasna nejednakost i siroma tvo doki
nu, o tro reagiraju na poku aje rasne viktimizacije ili na bilo kakve zahtjeve za ra
zlièitim tretmanom pojedinih rasa, koji se pozivaju na povijest rasne diskrimina
cije u ovoj zemlji.
To je donekle posljedica uspjeha konzervativne retorike - kao to je, primjerice,
prenagla avanje negativnih uèinaka afirmativne akcije na bijele radnike. No, uglav
nom je rijeè o pitanju vlastitog interesa. Veæina bijelih Amerikanaca smatra da
sami nisu nikoga diskriminirali te da imaju dosta svojih problema.
Znaju i da im zemlja s nacionalnim dugom od oko 9 trilijuna dolara i godi njim def
icitom od gotovo 300 milijardi dolara ne mo e puno pomoæi u rje avanju tih problema.
Posljedica toga je stanje u kojem prijedlozi koji donose korist samo manjinama i
dijele Amerikance na nas" i njih" mogu dovesti do kratkoroènih ustupaka (ako oni
bijelce ne ko taju previ e), ali ne mogu biti temelj dugoroène politièke koalicije n
u ne za preobrazbu Amerike. S druge strane, strategije s univerzalnim ciljevima, k
oje su na korist svim Amerikancima (solidne kole, dobro plaæeni poslovi, zdravstv
ena njega za sve kojima je potrebna, vlada koja poma e nakon poplave), uz mjere ko
je osiguravaju ravnopravnost pred zakonom i odra avaju amerièke ideale (kao to je e
fikasnija provedba va eæih zakona o graðanskim pravima), mogu biti temelj takvih k
oalicija - èak i kad takve strategije neproporcionalno poma u manjinama.
Takav zaokret nije jednostavan - starih se navika te ko odreæi, a dio pripadnika r
aznih manjina boji se da svako skidanje pitanja rasne diskriminacije, bilo u pro l
osti ili u sada njosti, s dnevnog reda, znaèi da æe
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
199
bijela Amerika prestati voditi raèuna o njima te da æe te ko steèena prava opet bi
ti izgubljena. Razumijem te strahove; nigdje ne pi e da se povijest kreæe pravocrt
no i u te kim je ekonomskim prilikama lako moguæe da imperativ rasne jednakosti bu
de gurnut u zapeæak.
Svejedno, kad razmislim o tome to su pro le generacije manjina morale nadiæi, optim
ist sam kada je rijeè o sposobnosti sljedeæe generacije da nastavi u tom smjeru.
U veæem se dijelu na e povijesti crncima bilo znatno te e penjati po dru tvenoj ljest
vici, a Latinoamerikanci su nerado zapo ljavani na odgovornim mjestima. No unatoè
svemu tome, spoj ekonomskog rasta, vladinih ulaganja u programe koji potièu soci
jalnu pokretljivost, te skromna primjena jednostavnog naèela nediskriminacije bi
li su dovoljni da veliku veæinu crnaca i Latinoamerikanaca dovedu na srednju soc
ioekonomsku razinu unutar samo jedne generacije.
Ne smijemo zaboraviti taj uspjeh. Ne zaèuðuje broj pripadnika manjina koji se ni
su popeli do statusa srednje klase, nego broj onih koji su to uspjeli unatoè svi
m nedaæama; ne èudi kolièina bijesa i ogorèenosti to su je obojeni roditelji pren
ijeli svojoj djeci, nego odsutnost takvih osjeæaja kod mnogih. Na tome mo emo grad
iti dalje. Po tome znamo da je napredak moguæ.
Dok univerzalne strategije usmjerene na rje avanje problema svih Amerikanaca mogu
uvelike premostiti jaz izmeðu crnaca, Latinoamerikanaca i bijelaca, dva aspekta
rasnih odnosa u Americi koji zahtijevaju posebnu pozornost - pitanja koja potièu
rasni konflikt i podrivaju napredak koji je postignut. Sto se tièe afroamerièke
zajednice, to je neima tina u pojedinim gradskim èetvrtima. Sto se tièe Latinoame
rikanaca, to je problem radnika bez papira i politièka bura oko doseljenika.
Jedan od mojih omiljenih restorana u Chicagu zove se Mac Arthur's i nalazi se na
samom kraju zapadne strane grada, u Ulici Madison. Jednostavno ureðen, osvijetl
jen prostor sa separeima u svijetlom drvu, kapaciteta stotinjak ljudi. Svakoga d
ana otprilike toliko ljudi - obitelji, adolescenti, starije ene i mu karci - stoji
u redu s tanjurima punim pohane piletine, ribe, mesnih truca, integralnog kruha i
drugih omiljenih vrsta zdrave prehrane. Svatko od njih æe vam reæi da se isplat
i èekati.
Vlasnik restorana Mac Alexander krupan je èovjek irokih pleæa od svojih ezdeset i
ne to godina, brkat, prorijeðene sijede kose, s blago ki-ljavim pogledom preko naoè
ala, zbog èega slièi na zami ljenog profesora. Vojni veteran, roðen u gradu Lexing
tonu, u dr avi Mississippi, izgubio je nogu u Vijetnamu. Nakon opravka, preselio s
e sa enom u Chicago, pohaðajuæi teèajeve poslovanja dok je radio u skladi tu. Prvo
je 1972. otvorio trgovinu gramofonskim ploèama a zatim je bio i jedan od osnivaè
a Udru enja za razvoj poslovanja u zapadnom dijelu Chicaga, u cilju unapreðenja sv
og, kako to on zove, kutka svijeta."
200
BARACK OBAMA
Po svim je kriterijima uspio. Trgovina ploèama se irila; otvorio je restoran i za
poslio lokalno stanovni tvo; poèeo je kupovati i obnavljati zapu tene zgrade i iznaj
mljivati stanove u njima. Upravo zahvaljujuæi naporima ljudi kao to je Mac, izgle
d Ulice Madison nije tako turoban kao to bi to reputacija zapadne strane mogla su
gerirati. Na svakom su uglu trgovine odjeæom, ljekarne i, èini se, crkve. Spored
ne su ulice pune obiteljskih kuæica s uredno pod i anim travnjacima i bri ljivo njegov
anim cvjetnjacima, karakteristiène za mnoge èetvrti u Chicagu.
No samo nekoliko ulica dalje u bilo kojem smjeru naiæi æete na drugu stranu Maco
va svijeta: skupine mladiæa stoje po uglovima, ogledajuæi se na sve strane; zvuk
sirena mije a se s tre tanjem stereouredaja odvrnutih na najjaèe; mraène zgrade obl
o ene daskama i na vrljani znakovi bandi; vjetar raznosi smeæe na sve strane. Nedavn
o je policija postavila kamere i rotirajuæe lampe po rasvjetnim stupovima du Ulic
e Madison, zbog èega se èitava ulica kupa u plavom svjetlu. Ljudi koji ovdje ive
ne bune se; plava svjetla su im dobro poznata. To je samo podsjetnik na ono to sv
atko zna - da je imunolo ki sustav zajednice gotovo sasvim uni ten, oslabljen drogam
a, pucnjavom i oèajem, i da se, unatoè naporima ljudi kao to je Mac, virus ra irio
i da ljudi umiru.
Ovdje je uvijek bilo kriminala", rekao mi je Mac jednog popodneva dok smo i li prem
a jednoj od njegovih zgrada. ,,U sedamdesetima policija nije ba previ e vodila raèu
na o crnaèkim èetvrtima. Ako se frka nije irila u bijele èetvrti, nije ih bilo br
iga. Kad sam otvorio svoju prvu trgovinu, na kri anju ulica Lake i Damen, provalil
i su mi osam-devet puta zaredom."
Sad se vi e anga iraju", rekao je Mac. Ovda nji je naèelnik dobar brat, daje sve od sebe
. Ali ni on ne mo e sve. Gle te klince, njih jednostavno nije briga. Ne boje se po
licije, ne boje se zatvora - vi e od pola ovda njih deèki veæ ima dosje. Ako policij
a pokupi desetoricu koji stoje na uglu, za sat vremena tu je drugih deset."
To se promijenilo... stav tih klinaca. Ne mo e im to ni zamjeriti, zna , veæina nema d
oma ni ta. Majke im ni ta ne znaju reæi - puno tih ena su i same djeca. Otac u zatvor
u. Nema ih tko usmjeriti, slati ih u kolu, nauèiti po tovanju. Deèki se, zapravo, s
ami odgajaju na ulici. Drugo ne znaju. Njima je banda obitelj. Za njih nema drug
og posla osim trgovine drogom. Nemoj me krivo shvatiti, ima ovdje puno dobrih ob
itelji... Nisu nu no bogate, ali se trude da im djeca ne zapadnu u nevolje. Ali je
dnostavno ih je premalo. Sto dulje ostaju tu, vi e izla u svoju djecu riziku. Zato s
e odsele èim im se uka e prilika, a to samo pogor ava stvari."
Mac odmahuje glavom. Ne znam. Stalno mislim da mo emo promijeniti stvari. Ali bit æ
u iskren prema tebi, Barack - ponekad je te ko misliti da stanje nije beznadno. Te k
o, i sve te e."
Ovih dana èesto èujem sliène stavove u afroamerièkoj zajednici
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
201
- iskreno priznanje da stanje u siroma nim èetvrtima izmièe kontroli. Ponekad se d
okazi svode na statistiku - stopa smrtnosti dojenèadi (koja je medu siroma nim crn
im Amerikancima jednaka onoj u Maleziji), ili stopa nezaposlenosti crnih mu karaca
(koja se u nekim èetvrtima Chicaga procjenjuje na preko 33 posto), ili broj crn
ih mu karaca koji su u nekom razdoblju ivota bili u sukobu sa zakonom (nacionalni p
rosjek je svaki treæi).
No èe æe slu am osobne povijesti ispripovijedane s namjerom da ilustriraju slom u di
jelu na e zajednice i glasom u kojem se mije aju tuga i nevjerica. Uèiteljica æe pri
èati o osmogodi njacima koji prostaèe i prijete joj fizièkim nasiljem. Javni pravo
branitelj æe opisivati jeziv dosje petnae-stogodi njaka ili non alanciju s kojom nje
govi klijenti predviðaju da neæe do ivjeti tridesetu. Pedijatar æe opisivati rodit
elje adolescente koji ne vide ni ta èudno u tome da svoje bebe hrane èipsom ili pr
iznaju da svoje petogodi nju ili estogodi nju djecu ostavljaju same kod kuæe.
To su pripovijesti ljudi koji se nisu uspjeli izvuæi iz povijesnih ogranièenja;
prièe kvartova u crnaèkoj zajednici u kojima ive najsiroma niji slojevi dru tva, u ko
jima se skupljaju svi o iljci ropstva i divljaèkog rasizma; to je povijest interna
liziranog bijesa i prisilne neobrazovanosti, sramote mu karaca koji nisu mogli za ti
titi svoje ene ili izdr avati svoje obitelji, djece koja odrastaju slu ajuæi kako od
njih nikad neæe biti ni ta; povijest ljudi kojima nitko ne mo e pomoæi.
Nekada je, dakako, takva stra na neima tina jo mogla okirati èitavu naciju - u vrijeme
kad su objavljivanje knjige Druga Amerika Michaela Harringtona ili posjet Bobbv
ja Kennedvja delti Mississippija mogli izazvati bijes i nadahnuti na akciju. Dan
as ne. Danas su prizori jezivog siroma tva sveprisutni, stalno mjesto amerièke pop
ularne kulture - u filmovima i TV-serijama slu e kao omiljen milje za djelovanje s
naga zakona i reda; u rap-glazbi i videospotovima ivot gangstera glorificiraju i
opona aju kako bijeli, tako i crni adolescenti (iako su bijeli adolescenti barem s
vjesni da je to samo poza); na dnevniku su pljaèke u takvim èetvrtima uvijek uda
rne vijesti. Umjesto da nas potakne na suæut, uobièajenost prizora iz ivota sirom
a nih crnaca izaziva strah, pa i otvoren prezir, no uglavnom raða nezainteresirano
st. Zatvori su nam puni crnaca, crna djeca ne znaju èitati, ali sudjeluju u gang
sterskom obraèunu; crni beskuænici spavaju po parkovima glavnog grada - sve nam
je to normalno, dio prirodnog poretka, stanje stvari koje je, mo da, tragièno, ali
ne na om krivnjom, i koje se sasvim sigurno neæe promijeniti.
Koncept crnog proletarijata - zasebne, odvojene klase koja nam je strana po svom
pona anju i vrijednostima - igrao je sredi nju ulogu u suvremenoj amerièkoj politic
i. Velikim je dijelom upravo problem crnih geta naveo Johnsona da objavi svoj Ra
t siroma tvu, a upravo su neuspjesi tog rata (i ono to se tako do ivljavalo), omoguæi
li konzervativcima da
202
BARACK OBAMA
veæinu zemlje okrenu protiv same zamisli dr ave blagostanja. Skupine konzervativni
h mislilaca poèele su tvrditi kako ne samo da je za crnu neima tinu odgovorna kult
urna patologija - a ne rasizam ili strukturne nejednakosti ugraðene u na e gospoda
rstvo - nego da su vladini programi, skupa s liberalnim sucima koji su titili kri
minalce, zapravo tu patologiju jo i pogor ali. Na televiziji su prizore nedu ne djece
s nadutim trbusima zamijenile slike crnih pljaèka a i razbojnika; vijesti su se m
anje bavile mladim crnkinjama koje jedva spajaju kraj s krajem, a vi e predod bom kra
ljice socijalnog" koja raða samo kako bi dobila èek socijalne pomoæi. Treba uves
ti strogu disciplinu, tvrdili su konzervativci: jaèi policijski nadzor, te e zatvo
rske kazne, vi e osobne odgovornosti i ukidanje socijalne pomoæi. Ako takve mjere
i ne promijene crna geta, barem æe sprijeèiti da se takve pojave ire izvan njihov
ih granica i da se te ko zaraðen novac poreznih obveznika trati na one koji to nis
u nièim zaslu ili.
To to su konzervativci pridobili bijelu javnost nije neobièno. Njihova se argumen
tacija pozivala na razliku izmeðu siroma nih kojima treba pomoæi i onih drugih, na
podjelu koja ima dugu povijest u Americi, koja je èesto bila rasno ili etnièki
obojena i koja se, dakako, javlja u razdobljima kao to su sedamdesete i osamdeset
e, kad su ekonomske prilike te ke. Reakcija liberala i voða pokreta za graðanska p
rava samo je pogor ala stanje. Trudeæi se da ne okrive rtve povijesnog rasizma, zan
emarivali su ili ignorirali dokaze koji su pokazivali da ustaljeni obrasci pona an
ja crne siroma ne populacije doista doprinose nema tini. (Daniel Patrick Movnihan bi
o je, kao to je dobro poznato, optu en za rasizam ranih ezdesetih kad je upozoravao
na porast izvanbraène djece medu siroma nim crnim stanovni tvom.) Njihova nespremnos
t da prihvate kako vrijednosti igraju ulogu u ekonomskom prosperitetu zajednice
odbojno je djelovala na bijelu radnièku klasu - osobito stoga to su neki od najli
beralnijih politièara ivjeli ivotom koji nije imao nikakva dodira s neima tinom u ve
likim gradovima.
Istina je da nisu samo bijelci bili sve frustriraniji stanjem u siroma nim èetvrti
ma. U veæini crnih èetvrti, stanovnici koji su po tivali zakon i naporno radili go
dinama su tra ili jaèu policijsku za titu, jer su upravo oni bili izgledne rtve krimi
nala. Privatno, za kuhinjskim stolom, kod brijaèa, oko crkve, crnci se èesto ale
na zanemarivanje radnih navika, nedostatak roditeljske brige i slobodne seksualn
e navade arom kojeg se ne bi postidjela ni jedna udruga bijelih konzervativaca.
U tom smislu, crni su stavovi o pitanju uzroka kroniène neima tine mnogo konzervat
ivniji no to to crni politièari ele priznati. Neæete, meðutim, èuti crnce kako kor
iste izraz predator" kad govore o èlanu bande, ili proletarijat" kad govore o majk
ama koje ive na socijalnoj pomoæi - kako govore jezikom koji svijet dijeli na one
koji zaslu uju na u
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
203
pomoæ i one druge. Za crne Amerikance takvo odbacivanje siroma nih ne dolazi u obz
ir, i to ne samo zato to nas boja na e ko e i zakljuèci to ih dru tvo izvlaèi iz boje ko
sve nas èini slobodnima i po tovanima koliko je slobodan i po tovan najnevrjedniji
od nas.
To je i stoga to crnci znaju povijest siroma nih èetvrti. Veæina crnaca koji su odr
asli u Chicagu sjeæa se kolektivne prièe o doseljenju s juga, kako su crnce po d
olasku na sjever stjerali u geta, gdje su kole bile ispod razine, gdje za ureðenj
e javnih povr ina nikad nije bilo dovoljno novaca i gdje nije bilo policijske za tit
e, a trgovina drogom se tolerirala. Sjeæaju se da su poslovi u trgovini bili rez
ervirani za druge doseljenièke grupe, dok su manualni poslovi nestajali, te su o
bitelji poèele pucati pod pritiskom a djeca su skliznula kroz te pukotine, sve d
ok nije dostignuta toèka u kojoj su tu ne iznimke postale pravilom. Znaju to beskuæ
nika vodi u alkoholizam jer je to njihov ujak. Onaj okorjeli kriminalac - sjeæaj
u ga se kad je bio mali deèko, pun ivota i ljubavi, jer im je roðak.
Drugim rijeèima, Afroamerikanci shvaæaju da je kultura va na, ali i da kulturu obl
ikuju okolnosti. Znamo da su mnogi u siroma nim èetvrtima zarobljeni svojim samode
struktivnim pona anjem, ali i da to pona anje nije uroðeno. Zbog te spoznaje crne za
jednice su uvjerene da bi se, kad bi Amerika to eljela, okolnosti u kojima ive ti
ljudi mogle promijeniti, to bi dovelo do promjene stavova siroma nih, a teta bi post
upno mogla biti otklonjena, barem za sljedeæi nara taj.
Ta bi nam mudrost mogla pomoæi da se izdignemo iznad ideolo kih prepucavanja i pot
rudimo se jo jednom oko rje avanja problema neima tine u velikim gradovima. Mogli bis
mo poèeti od toga da je najveæa stvar koju mo emo uèiniti smanjiti siroma tvo potièu
æi adolescentice da zavr e srednju kolu i izbjegavaju raðati djecu izvan braka. U t
u svrhu treba pro iriti programe smanjenja pubertetskih trudnoæa koji su se pokaza
li uspje nima, ali roditelji, sveæenstvo i voðe zajednica, svi zajedno moraju vi e r
aditi na rje avanju tog problema.
Moramo priznati da su konzervativci i Bili Clinton bili u pravu kad su tvrdili d
a dosada nji ustroj socijalne pomoæi nije bio dobar: razdvajajuæi zaradu od rada,
ne tra eæi od onih koji su je primali ni ta osim da podnose birokratsku nasrtljivost
i doka u kako otac i majka ne ive u istom domaæinstvu, stari je program oduzimao l
judima inicijativu i podrivao njihovo samopo tovanje. Svaka strategija za smanjenj
e neima tine mora biti usmjerena na rad, a ne na socijalnu pomoæ - ne samo zato to
rad pru a neovisnost i zaradu nego i zato to rad osigurava red, strukturu, ponos i
priliku za napredovanje.
No moramo takoðer biti svjesni da rad sam po sebi neæe ljude izvuæi iz neima tine.
Diljem Amerike, reforma socijalnog sustava smanjila je broj ljudi na socijalnoj
pomoæi; takoðer je poveæala broj siroma nih radnika, ene je dovela u nepovoljan po
lo aj na tr i tu rada, jer su sada prisiljene
204
BARACK OBAMA
uzimati poslove od kojih ne mogu ivjeti, svakodnevno se snalaziti kako zbrinuti d
jecu, osigurati stan i zdravstvenu za titu, da bi se na kraju svakog mjeseca pital
e kako da rastegnu zadnjih nekoliko dolara koji su im preostali da plate hranu,
re ije i odjeæu za djecu.
Strategije kao to je pro iren kredit na zaradu poma u svim radnicima koji imaju male
plaæe, mogu uvelike olak ati polo aj tih ena i njihove djece. No, ako doista elimo sta
ti na kraj neima tini, onda mnogima od tih ena moramo pru iti dodatnu pomoæ oko stvar
i koje oni koji ne ive u siroma nim èetvrtima uzimaju zdravo za gotovo. U èetvrtima
u kojima ive potreban je jaèi i efikasniji policijski nadzor kako bi njima i nji
hovoj djeci bila pru ena kakva-takva sigurnost. Trebaju im domovi zdravlja koji se
u prvom redu bave prevencijom, koji nude oblike za tite od ne eljenih trudnoæa, sav
jete oko hranjenja dojenèadi, a u nekim sluèajevima i programe odvikavanja. Treb
aju im bitno drukèije obrazovne ustanove od onih u koje idu njihova djeca; treba
ju im vrtiæi i kole s cjelodnevnim boravkom kako bi mogle raditi ili se kolovati.
U mnogim im sluèajevima treba pomoæi kako da budu roditelji. Mnoga su djeca iz t
ih èetvrti u zaostatku veæ kad krenu u kolu - ne znaju brojeve, boje ili slova ab
ecede, nisu navikla mirno sjediti niti sudjelovati u strukturiranom okru enju, a è
esto imaju i nedijagnosticiranih zdravstvenih problema. Nespremni su ne zato to s
u nevoljeni, nego zato to njihove majke ne znaju kako da im pru e ono to trebaju. Do
bro strukturirani vladini programi - savjetovali ta za roditelje, regularna pedija
trijska za tita, dobri programi pred kolskog odgoja - dokazano popunjaju tu prazninu
.
Napokon, moramo se uhvatiti u ko tac s vezom nezaposlenosti i kriminala kako bi mu k
arci iz siroma nih gradskih èetvrti mogli preuzeti svoje odgovornosti. Obièno se m
isli da bi veæina nezaposlenih mu karaca iz tih èetvrti lako na la posao kad bi dois
ta eljeli raditi; da je njima dra e dilati drogu, to uza sve rizike ipak potencijaln
o nosi velik profit nego raditi slabo plaæen posao, a to je, buduæi da nemaju kv
alifikacija, jedino to im se nudi. U stvarnosti, tvrde ekonomisti koji su prouèav
ali to pitanje i sudbinu mladiæa o kojima je rijeè, odnosi nisu ni izbliza takvi
kako ih se prikazuje u popularnoj mitologiji: onima na dnu ljestvice, pa èak i
onima na srednjim razinama, trgovina drogom donosi minimalnu zaradu. Za mnoge mu k
arce iz siroma nih èetvrti problem nije samo u nedovoljnoj elji da se maknu s ulice
nego i u èinjenici da nikad nisu radili i da nemaju nikakvih znanja - a usto, è
esto imaju i zatvorski sta .
Pitajte Maca, koji si je dao u zadatak da mladiæima iz svoje èetvrti pru i drugu p
riliku. Devedeset pet posto njegovih mu kih zaposlenika biv i su delinkventi, primje
rice, i jedan od njegovih najboljih kuhara, koji je dobar dio proteklih 20 godin
a proveo u zatvoru zbog razlièitih prekr aja u vezi s drogama, ali i zbog oru ane pl
jaèke. Mac im daje poèetnu
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
205
plaæu od osam dolara na sat, a na kraju doðu do petnaest dolara na sat. Nema pro
blema s kandidatima. Mac æe prvi priznati da su neki momci problematièni - nisu
navikli dolaziti na vrijeme na posao, veæina nije navikla primati naloge od nadr
eðenih - te da mnogi odustaju. No iskustvo pokazuje da je njegov pristup neprihv
aæanja izlika ( Ka em im da moram voditi restoran, i da ako oni ne ele posao, ima dru
gih koji ele") dobar i da se veæina prilagodi vrlo brzo. S vremenom se naviknu na
ritam svakodnevnog ivota: dr e se rasporeda, rade u timu, prihvaæaju svoj dio zadu e
nja. Poèinju razmi ljati o nastavku kolovanja. Poèinju eljeti ne to vi e. Bilo bi divno
da ima na tisuæe ljudi poput Maca, i da tr i te mo e samo stvarati prigode za sve one
kojima je potrebno zaposlenje. No veæina poslodavaca nije spremna riskirati s bi
v im prijestupnicima, a one koji jesu èesto se u toj namjeri spreèava. U dr avi Illi
nois, naprimjer, biv i robija i ne smiju raditi u kolama, staraèkim domovima i bolnic
ama, to su razumljive restrikcije koje odra avaju na u nespremnost da ugrozimo sigurn
ost svoje djece i nemoænih roditelja, ali niti u brijaènicama i kozmetièkim salo
nima.
Vlada bi mogla potaknuti promjenu okolnosti kad bi u suradnji s privatnim sektor
om zapo ljavala i obuèavala biv e prijestupnike na projektima koji slu e èitavoj zajed
nici, kao to su, recimo, ugradnja izolacije u domove i urede radi tednje energije
ili polaganje irokopojasnih kablova koji su nu ni da bi zajednica u la u eru internet
a. Takvi programi ko taju, naravno, no s obzirom na godi nje tro kove dr anja nekoga u z
atvoru, svako bi smanjenje broja prijestupnika u povratu osiguralo da se program
isplati. Dakako, neæe svi nezaposleni radije imati slabo plaæen posao nego da iv
e na ulici i nikakav program za biv e prijestupnike neæe otkloniti potrebu da se z
atvaraju okorjeli kriminalci, oni kojima je nasilje preduboko usaðeno.
Pa ipak, mo emo pretpostaviti da bi se, s moguæno æu zakonitog zaposlenja za one koj
i se sada bave trgovinom droge, kriminal u mnogim sredinama smanjio; to bi opet i
malo za posljedicu da poslodavci poènu otvarati radnje u tim èetvrtima te bi se
razvilo gospodarstvo koje bi se moglo samo odr avati; te bi se za deset do petnaes
t godina norme pona anja poèele mijenjati, mladiæi i djevojke bi mogli razmi ljati o
buduænosti, porastao bi broj brakova, a djeca bi rasla u stabilnijem svijetu.
Sto bi to znaèilo za sve nas - Amerika u kojoj kriminal opada, u kojoj su djeca
zbrinuta, u kojoj gradovi do ivljuju preporod, a predrasude, strahovi i nesloga ko
je potièe crna neima tina polako nestaju? Bi li za to vrijedilo izdvojiti onoliko
koliko smo pro le godine potro ili u Iraku? Bi li radi toga vrijedilo odustati od za
htjeva za ukidanjem poreza na imovinu? Te ko je kvantificirati korist od takvih pr
omjena upravo stoga to bi bila nemjerljiva.
206
BARACK OBAMA
Ako problemi neima tine u velikim gradovima proizlaze iz izbjegavanja da se suoèim
o sa svojom èesto tragiènom pro lo æu, izazovi useljavanja potièu strahove u vezi bu
duænosti. Demografska slika Amerike nepovratno se mijenja i to vrtoglavom brzino
m, a zahtjevi novih useljenika ne uklapaju se u crno-bijelu paradigmu diskrimina
cije i otpora i krivnje i uzajamnog optu ivanja. Dapaèe, èak i crni i bijeli do ljac
i - iz Gane i Ukrajine, Somalije i Rumunjske - pristi u na na e obale neoptereæeni r
asnom dinamikom ranijih razdoblja.
Za vrijeme kampanje iz prve sam se ruke uvjerio kako izgleda ta nova Amerika - n
a indijskoj tr nici du Avenije Devon, u blje tavoj novoj d amiji u jugozapadnim predgra
ðima, na armenskom vjenèanju i na filipinskoj proslavi, na sastancima Korejsko-a
merièkog vijeæa i Udru enja nigerijskih in enjera. Kud god sam i ao, sretao sam uselje
nike koji prihvaæaju kakav god dom i posao im se nudi, peruæi suðe ili vozeæi ta
ksi ili radeæi u kemijskoj èistionici svoga roðaka, koji tede i razvijaju svoje p
oslove i revitaliziraju umiruæe èetvrti, sve dok se ne presele u predgraða i odg
oje djecu èiji naglasak ne ukazuje na zemlju njihovih roditelja nego na njihove
èika ke rodne listove, adolescente koji slu aju rap i kupuju u trgovaèkim centrima i
planiraju svoju buduænost, u kojoj æe biti lijeènici i pravnici i in enjeri pa èa
k i politièari.
Diljem zemlje, ponavlja se klasièna useljenièka prièa, prièa o ambiciji i prilag
oðavanju, napornom radu i obrazovanju, asimilaciji i socijalnoj pokretljivosti.
Dana nji useljenici, meðutim, tu prièu ive brzinom svjetlosti. Buduæi da im gostopr
imstvo pru a nacija koja je tolerantnija i otvorenija nego to je to bila ona u koju
su stizali raniji useljenici, nacije koja tuje svoj useljenièki mit, sigurniji s
u u svoje mjesto ovdje, glasnije tra e svoja prava. Kao senator, primam bezbrojne
pozive da se obratim tim najnovijim Amerikancima, i u tim me prigodama èesto isp
ituju o mojim stavovima o vanjskoj politici - kakav je moj stav o Cipru, recimo,
ili o buduænosti Tajvana? Cesto ih muèe brige specifiène za podruèja u kojima j
e njihova etnièka skupina brojnija - dok æe se farmaceuti podrijetlom iz Indije a
liti na ne plaæanje lijekova, korejski æe mali poduzetnici tra iti izmjene u porez
nom sustavu.
Ali uglavnom ele potvrdu da su i oni Amerikanci. Kad god se obraæam useljenièkoj
publici, znam da æu poslije biti izlo en dobronamjernom zezanju od strane èlanova
svoga sto era. Prema njima, moji govori u takvim prilikama uvijek slijede trodijel
nu strukturu: Ja sam va prijatelj", [upi ite ime svoje zemlje] je kolijevka civilizac
ije" i Vi utjelovljujete amerièki san". Imaju pravo, moja je poruka jednostavna,
jer shvaæam da sama èinjenica to govorim tim novopeèenim Amerikancima znaèi da su
va ni, da su glasaèi o kojima ovisi moj uspjeh i da su punopravni graðani vrijedn
i po tovanja.
Dakako, nisu svi moji susreti s èlanovima useljenièkih zajednica prolazili tako
glatko. Poslije napada 11. rujna susreti s Amerikancima
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
207
arapskog i pakistanskog podrijetla, naprimjer, bili su te ki zbog prièa o tome kak
o su privoðenja i ispitivanja od strane FBI-ja i neugodni pogledi susjeda poljul
jali njihov osjeæaj sigurnosti i pripadanja. Buduæi da im je bilo dano na znanje
da povijest useljavanja u ovu zemlju ima i svoju mraènu stranu, trebalo ih je u
vjeriti da njihovo dr avljanstvo doista ne to znaèi, da je Amerika izvukla pouke iz
iskustva logora za Japance u Drugom svjetskom ratu, i da æe biti uz njih okrenu
li se politièki vjetrovi u ru nom smjeru.
No o znaèenju Amerike, znaèenju dr avljanstva i prava graðanstva i o svojim poneka
d kontradiktornim osjeæajima, o promjenama s kojima smo suoèeni, najvi e razmi ljam
pri susretima s latinoamerièkim zajednicama, u èetvrtima kao to su Pilsen i Littl
e Village, gradovima kao to su Cicero i Aurora.
Dakako, prisutnost Latinoamerikanaca u dr avi Illinois - iz Puerto Rica, Kolumbije
, Salvadora, s Kube, te pogotovo iz Meksika - ima dugu povijest, jo od vremena ka
d su radnici na poljima poèeli dolaziti na sjever i zapo ljavali se u tvornicama d
iljem regije. Poput ostalih useljenika, asimilirali su se u kulturu, iako im je,
kao i Afroamerikancima, socijalna pokretljivost èesto bila ote ana zbog rasnih pr
edrasuda. Mo da su upravo stoga crnaèke i latinoamerièke politièke voðe i borci za
graðanska prava èesto zajednièki istupali. Tako je 1983. podr ka Latinoamerikanca
bila kljuèna za izbor prvoga crnog gradonaèelnika Chicaga Harolda Washingtona.
Ta je podr ka uzvraæena, jer je Washington pomogao pri izboru mladih, progresivnih
Latinoamerikanaca u gradsku skup tinu i zakonodavna tijela dr ave Illinois. Dapaèe,
dok njihov broj nije toliko narastao da opravda osnivanje zasebne organizacije,
latinoamerièki su zakonodavci bili èlanovi Crne zakonodavne udruge dr ave Illinoi
s.
U tom su kontekstu, po mom dolasku u Chicago, nastale moje veze s latinoamerièko
m zajednicom. Kao mladi organizator, èesto sam suraðivao s latinoamerièkim voðam
a na pitanjima koja su se ticala i crnih i smeðih graðana, od lo ih kola, preko nez
akonitih otkaza do cijepljenja djece. Nije me zanimala samo politika; zavolio sa
m meksièke i portorikanske dijelove grada - gdje salsa i merengue odjekuju kroz
prozore za ljetnih noæi, gdje se mise slu e uzvi eno po crkvama koje su nekada ispun
javali Poljaci, Talijani i Irci, gdje se èuje cika i vika nogometa u parku, gdje
mi se mu karci za pultom u zalogajnici obraæaju britkom duhovito æu, gdje me starij
e ene hvataju za ruku i smiju se mojim bijednim poku ajima da progovorim panjolski.
Stekao sam prave prijatelje i suborce u tim èetvrtima; za mene su u svakom sluèa
ju sudbine crnih i smeðih graðana trajno isprepletene, kamen temeljac koalicije
koja bi mogla pomoæi Americi da ostvari svoja obeæanja.
Kad sam zavr io studij, meðutim, pojavile su se napetosti izmeðu crnaca i Latinoam
erikanaca u Chicagu. Od 1990. do 2000. broj stanov-
208
BARACK OBAMA
nika koji govori panjolski poveæao se za 38 posto, zbog èega latinoamerièka zajed
nica vi e nije eljela biti manje va an partner u crno-smedoj koaliciji. Nakon to je Ha
rold Washington umro, na scenu su stupili novoizabrani latinoamerièki du nosnici,
povezani s Richardom M. Daleyem i ostacima politièke ma inerije starog Chicaga, mu k
arci i ene koje su manje zanimali visokoparna naèela i medurasne koalicije, a vi e
kako da svoju sve veæu politièku moæ prevedu u ugovore i poslove. Dok su crnci u
poslovnom smislu lo e prolazili, latinoamerièki su poslovni poduhvati do ivljavali
procvat, zahvaljujuæi dijelom financijskoj pomoæi iz svojih domovina a dijelom k
lijentima koji su zbog jeziène barijere bili na njih upuæeni. Èinilo se da posvu
da radnici iz Meksika i Srednje Amerike obavljaju slabo plaæene poslove koje su
nekada radili crnci - poslove konobara i konduktera, spremaèica i javnih ogla ivaè
a - te da su se uvukli u graðevinske tvrtke koje odavno ne zapo ljavaju crnce. Crn
ci su poèeli negodovati i osjeæati se ugro enima; pitali su se neæe li ih jo jednom
preteæi oni koji su tek do li.
Ne bih tom razdoru davao veæu va nost no to ga zaslu uje. Buduæi da se obje zajednice
suoèavaju s istim problemima, od rastuæeg broja djece koja ne zavr avaju kolu do z
dravstvenog osiguranja, crnci i Latinoamerikanci i dalje nalaze zajednièki jezik
u politici. Koliko god crnci bili frustrirani kad prolaze pokraj gradili ta u crn
aèkoj èetvrti na kojem rade sami Meksikanci, rijetko ih èujem da optu uju radnike;
svoj bijes obièno èuvaju za one koji ih unajmljuju. Ako ba moraju, mnogi æe crnc
i, premda nevoljko, iskazati divljenje prema latinoamerièkim useljenicima - prem
a njihovim radnim navikama i predanosti obitelji, spremnosti da poènu na dnu i i
skoriste ono to im se pru i.
Pa ipak, èinjenica je da mnogi crnci dijele zabrinutost mnogih bijelaca kada je
rijeè o valu ilegalnih useljenika koji pristi e preko na e ju ne granice - osjeæaj da
je ovo to se sada zbiva fundamentalno razlièito od onoga to se zbivalo prije. Nisu
svi ti strahovi nerazumni. Toliki broj radno sposobnih useljenika koji godi nje p
risti e u ovoj zemlji nije viðen veæ vi e od sto godina. Ako taj ogroman priljev ugl
avnom nekvalificirane radne snage donosi korist gospodarstvu u cjelini - osobito
tako to ga odr ava mladim, za razliku od u sve veæoj mjeri gerijatrijske Europe i
Japana - on takoðer prijeti daljnjim padom plaæa nekvalificiranih i niskokvalifi
ciranih radnika i daljnjim optereæenjem socijalnog sustava. Drugi su strahovi ro
ðenih Amerikanaca uznemirujuæe poznati, podsjeæaju na ksenofobiju koja se prije
usmjeravala na Talijane, Irce i Slavene koji bi tek si li s broda - strahovi da su
Latinoamerikanci inherentno odveæ razlièiti kulturom i temperamentom da bi se p
otpuno asimilirali u amerièki naèin ivota; strahovi da æe, zbog promjene demograf
ske slike, Latinoamerikanci preoteti kontrolu onima koji su navikli da imaju pol
itièku moæ. Za veæinu Amerikanaca, meðutim, zabrinutost zbog ilegalnog
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
209
useljavanja nije samo stvar ekonomskih problema i obiènog rasizma. U pro losti se
doseljavanje odvijalo po amerièkim pravilima; dobrodo lica se iskazivala selektivn
o, na temelju sposobnosti useljenika i potreba industrije. Bio on Kinez, Rus ili
Grk, radnik se na ao u stranoj zemlji, odvojen od domovine, èesto u te kim uvjetima
, prisiljen prilagoditi se pravilima koja nije sam stvorio.
Danas to vi e ne vrijedi. Useljenici dolaze zbog porozne granice, a ne zbog sustav
ne vladine politike; blizina Meksika, kao i te ka neima tina mnogih ljudi ondje, upu
æuju na to da se prela enje granice neæe ni usporiti, a kamoli zaustaviti. Satelit
i, telefonske kartice, internet, kao i sama velièina rastuæeg latinoamerièkog tr i t
a - sve to olak ava dana njim useljenicima odr avanje jeziènih i kulturnih veza s domo
vinom (Univision, TV-program na panjolskom ima najveæu gledanost vijesti u Chicag
u). Roðeni Amerikanci sve vi e misle kao su se oni, a ne useljenici, prisiljeni pr
ilagoditi. Na taj naèin rasprava o useljavanju vi e nije pitanje gubitka posla, ne
go gubitka suvereniteta, jo jedan primjer - poput 11. rujna, ptièje gripe, kompju
torskih virusa i tvornica koje se sele u Kinu - da Amerika nije u stanju upravlj
ati svojom sudbinom.
U takvoj je usijanoj atmosferi strasti su se rasplamsale na obje strane, Senat S
jedinjenih Dr ava raspravljao o opse noj reformi Zakona o use-ljeni tvu u proljeæe 200
6. Stotine tisuæa useljenika protestiralo je po ulicama, skupina samoprogla enih p
ravednika, koji su se nazvali Minuta i1, po urila je braniti ju nu granicu, a politièk
i je ulog bio velik kako za Demokratsku, tako i za Republikansku stranku, i za s
amog predsjednika.
Pod vodstvom Teda Kennedvja i Johna McCaina, Senat je predlo io kompromisni Zakon
s tri glavne komponente. Granièna kontrola se znatno postro ila, a amandman koji s
am sastavio s Chuckom Grasslevjem znatno je ote ao poslodavcima da unajmljuju radn
ike koji su ilegalno u SAD-u. Priznato je kako je vrlo te ko deportirati 12 miliju
na ilegalnih useljenika te je Zakon umjesto toga za njih predvidio dug, jedanaes
togo-di nji proces stjecanja amerièkog dr avljanstva. Napokon, predviðen je i progra
m radnika na privremenom radu, koji æe omoguæiti ulazak 200 tisuæa stranih radni
ka u zemlju radi privremenog zaposlenja.
Sve u svemu, smatrao sam da taj Zakon valja podr ati. No, program radnika na privr
emenom radu me zabrinjavao; on je zapravo velikim poduzetnicima omoguæavao da za
po ljavaju useljenike bez da im osiguraju pravo dr avljanstva - zapravo, bio je to n
aèin da se rad dislocira onamo gdje je manje plaæen a da se pritom tvrtke ne mor
aju fizièki seliti u neku drugu zemlju. Zbog tog sam problema nastojao i postiga
o da se
prema pripadnicima milicije u amerièkom ratu za nezavisnost, nap. prev.
210
BARACK OBAMA
u Zakon unese zahtjev da se svaki posao mora prvo ponuditi amerièkim radnicima,
te da poslodavcima onemoguæi da zakidaju amerièke radnike jer æe unajmljivati ra
dnike na privremenom radu koje mogu plaæati manje nego to bi plaæali amerièke rad
nike. Zamisao je bila natjerati firme da se obrate radnicima na privremenom radu
samo ako nedostaje radne snage.
Taj je amandman oèigledno bio smi ljen da pomogne amerièkim radnicima, te su ga sv
i sindikati jednoglasno podr ali. No tek to je ukljuèen u tekst zakona, neki su me
konzervativci, u Senatu i izvan njega, poèeli napadati jer sam navodno tra io da st
rani radnici budu bolje plaæeni nego amerièki radnici."
Jednog sam se dana u Senatu obratio jednom od svojih republikanskih kolega koji
je iznosio takve optu be. Objasnio sam da je svrha Zakona da za titi amerièke radnik
e, jer poslodavci neæe imati razloga unajmljivati strane radnike budu li ih mora
li jednako plaæati. Moj je republikanski kolega, koji se inaèe estoko protivio sv
akom zakonskom rje enju koje bi legaliziralo status ilegalnih useljenika, odmahnuo
 glavom.
Moji æe deèki na terenu i dalje unajmljivati useljenike", rekao je. Tvoj æe amandm
an postiæi jedino to da æe ih morati platiti vi e."
Ali za to bi zapo ljavali useljenike a ne Amerikance, ako ih to jednako ko ta?" upitao
sam ga.
Nasmijao se. Budimo realni, Barack. Ti su Meksikanci naprosto spremni vi e raditi n
ego Amerikanci."
To to protivnici useljavanja privatno iznose ovakve stavove, dok se javno prividn
o zala u za amerièke radnike, pokazuje stupanj cinizma i licemjerja na djelu u ras
pravi o useljavanju. Buduæi da je javnost lo e raspolo ena i da njihove strahove i b
rige svakodnevno raspaljuju Lou Dobbs i drugi radijski voditelji diljem zemlje,
ne mogu reæi da me èudi to je zakon zapeo u Kongresu otkako ga je Senat izglasao.
Iskreno reèeno, ni sam nisam imun na takve ovinistièke osjeæaje. Kad ugledam meks
ièke zastave na useljenièkim demonstracijama, ponekad osjetim val patriotske lju
tnje. Kad mi je za razgovor s automehanièarom potreban prevoditelj, osjeæam se f
rustrirano.
Jednom prigodom, kad se rasprava o useljavanju rasplamsavala na Capitolu, skupin
a aktivista do la je u moj ured sa zahtjevom da predlo im poseban zakon kojim bi se
legalizirao status trideset meksièkih dr avljana koji su bili deportirani, a za so
bom su ostavili supru nike ili djecu koji su imali pravo boravka. Sastanak je vodi
o jedan od mojih zaposlenika Danny Sepulveda, mladiæ podrijetlom iz Èilea, obja nj
avajuæi im kako, premda suosjeæam s njima, i premda sam jedan od glavnih predlag
atelja Zakona o useljavanju u Senatu, naèelno nisam spreman predlo iti zakonski ak
t koji bi izmeðu nekoliko milijuna u sliènoj situaciji odabrao trideset ljudi za
poseban tretman. Neki od aktivista su se uzrujali, rekli su
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
211
da me nije briga za useljenièke obitelji i njihovu djecu, da mi je vi e stalo do g
ranica nego do pravde. Jedan od aktivista optu io je Dannyja da je zaboravio odakl
e je do ao - da nije pravi Latinoamerikanac. Kad sam èuo to se dogodilo, bio sam lj
ut i frustriran. elio sam nazvati tu skupinu i objasniti im da je amerièko dr avlja
nstvo privilegija, a ne pravo; da bi bez smislenih granica i po tivanja zakona, to
su stvari zbog kojih su uostalom i do li u Ameriku, sve moguænosti i za tita koje u iv
aju svi koji ive u ovoj zemlji brzo nestale; te da, uostalom, ne trpim maltretira
nje svojih zaposlenika - naroèito ne onih koji se bore za njihova prava.
Danny me je sprijeèio da ih nazovem, razumno ukazujuæi na moguæe ne eljene posljed
ice. Nekoliko tjedana poslije, jednog nedjeljnog jutra, posjetio sam radionicu z
a naturalizaciju u crkvi sv. Pija u Pilsenu, organiziranu pod pokroviteljstvom k
ongresmena Luisa Gutierreza, Meðunarodnog sindikata uslu nih djelatnosti i nekolik
o skupina za prava useljenika koje su posjetile moj ured. Ispred crkve je bilo o
ko tisuæu ljudi, meðu njima mlade obitelji, stariji parovi, ene s djeèjim kolicim
a; unutra su ljudi sjedili u ti ini na drvenim klupama, ste uæi male amerièke zastav
e koje su organizatori podijelili i èekali da ih volonteri prozovu kako bi zapoè
eli dugogodi nji proces postajanja graðanima.
Dok sam hodao niz brod crkve, neki su mi se ljudi smije ili i mahali, drugi su opr
ezno kimali glavama dok sam im pru ao ruku i predstavljao se. Upoznao sam Meksikan
ku koja ne zna engleski, ali ima sina u Iraku; prepoznao sam mladog Kolumbijca k
oji je radio u lokalnom restoranu i saznao da uèi za raèunovoðu na javnom uèili tu
. U jednom trenutku mi je pri la djevojèica od sedam ili osam godina - roditelji s
u stajali malo iza nje - i zatra ila me autogram; u koli su uèili o vladi, rekla je
, pa æe ga pokazati u razredu. Upitao sam je kako joj je ime. Cristina, rekla je
, i dodala da ide u treæi razred. Rekao sam njezinim roditeljima da mogu biti po
nosni na nju. Dok sam gledao Cristinu kako im prevodi moje rijeèi na panjolski, s
hvatio sam da se Amerika nema razloga bojati do ljaka, da su do li ovamo iz istih ra
zloga zbog kojih se dolazilo i prije 150 godina, kad se bje alo pred gladi i ratov
ima i hijerarhijama Europe, iz istih razloga zbog kojih su dolazili svi oni koji
mo da nisu imali potrebne dokumente ili veze ili posebne sposobnosti, ali koji su
nosili sa sobom nadu u bolji ivot.
Na e je pravo i du nost da titimo svoje granice. Onima koji su veæ ovdje mo emo jasno r
eæi da dr avljanstvo znaèi obveze prema zajednièkom jeziku, zajednièkim vrijednost
ima, zajednièkom cilju, zajednièkoj sudbini. Ali pravu prijetnju na em naèinu ivota
ne predstavljaju oni koji ne izgledaju poput nas ili jo ne govore na im jezikom, o
pasnost le i u tome da ne prepoznamo ljude u Cristini i njezinoj obitelji. Ako im
uskratimo prava i prilike koje sami uzimamo zdravo za gotovo, ako budemo licemje
rno tolerirali èinjenicu da meðu nama postoji klasa slu-
212
BARACK OBAMA
inèadi; opæenitije, ako ni ta ne uèinimo dok Amerika postaje zemlja nejednakosti, n
ejednakosti koja prati rasne podjele i stoga potièe rasne sukobe i koju, kako na
m zemlja postaje sve vi e crna i smeða, niti na a demokracija niti na a ekonomija neæe
dugo izdr ati.
To nije buduænost kakvu elim Cristini, rekao sam sebi dok sam promatrao nju i nje
zinu obitelj kako se opra taju. To nije buduænost kakvu elim svojim kæerima. Njihov
a æe Amerika biti vrtoglavija u svojoj razlièitosti, a njezina kultura vi ejezièna
. Moje æe kæeri nauèiti panjolski i time se obogatiti. Cristina æe nauèiti tko je
bila Rosa Parks i shvatiti da je ivot crne velje u vezi s njezinim. Pitanja pred
kojima se nalaze moje kæeri i Cristina mo da nisu tako moralno jasna kao rasno pod
ijeljen autobus, ali na ovaj ili onaj naèin njihov æe nara taj sigurno biti stavlj
en na ku nju - ba kao to su na ku nju bili stavljeni gða Parks i Jahaèi slobode, ba kao
to smo na ku nji svi mi - svim onim glasovima koji nas dijele i koji bi nas eljeli
okrenuti jedne protiv drugih.
A kad budu isku ane na taj naèin, nadam se da æe Cristina i moje kæeri veæ dovoljn
o poznavati povijest ove zemlje da bi znale kako im je dano ne to vrijedno.
Amerika je dovoljno velika za sve njihove snove.
213
Osmo poglavlje
Svijet onkraj na ih granica
Indonezija je otoèna nacija - ukupno obuhvaæa preko 17 tisuæa otoka, rasporeðeni
h du ekvatora izmeðu Indijskoga i Tihog oceana, izmeðu Australije i Ju nokineskog m
ora. Veæina stanovnika Indonezije malajskog je podrijetla i ive na velikim otocim
a, Javi, Sumatri, Kalimantanu, Suzakonesiju i Baliju. Na dalekoistoènim otocima,
kao to su Ambon i indonezijski dio Nove Gvineje, stanovni tvo je, u razlièitim omj
erima, melanezijskog podrijetla. Indonezija ima tropsku klimu, a pra ume su nekada
vrvjele egzotiènim vrstama, kao to su orangutani i sumatranski tigar. Danas te p
ra ume rapidno nestaju zbog sjeèe drva, rudarstva, i uzgoja ri e, èaja, kave i palmi
na ulja. Buduæi da im je prirodno stani te uni teno, orangutani su ugro ena vrsta; u d
ivljini ivi tek nekoliko stotina sumatranskih tigrova.
S preko 240 milijuna ljudi, Indonezija je èetvrta dr ava po broju stanovnika, nako
n Kine, Indije i Sjedinjenih Dr ava. Unutar njenih granica ivi preko sedam stotina
etnièkih skupina, koje govore vi e od 742 jezika. Religija gotovo 90 posto stanovn
i tva je islam, to Indoneziju èini najveæom muslimanskom nacijom. Indonezija je jed
ini èlan OPEC-a s podruèja Azije, premda zbog zastarjele infrastrukture, iscrplj
enih rezervi, te visoke domaæe potro nje, danas uvozi sirovu naftu. Slu beni je jezi
k bahasa; glavni je grad D akarta; valuta je rupija. Veæina Amerikanaca ne zna pro
naæi Indoneziju na karti. To Indone ane èudi, s obzirom na èinjenicu da je u prote
klih ezdeset godina sudbina njihove nacije bila izravno povezana s vanjskom polit
ikom Sjedinjenih Dr ava. Nakon to su njome kroz veæi dio povijesti vladali naizmjen
ièno razlièiti sultanati i nestabilna kraljevstva, arhipelag je u 17. stoljeæu p
ostao nizozemska kolonija - Nizozemska Istoèna Indija - a taj æe status imati kr
oz sljedeæa tri stoljeæa. Neposredno pred Drugi svjetski rat, obilne zalihe naft
e Nizozemske Istoène Indije postale su metom japanskog ekspanzionizma; buduæi da
se svrstao uz Osovinske sile te da mu je prijetio amerièki embargo na naftu, Ja
panu je za vojne i industrijske potrebe bio nu an novi izvor nafte. Nakon napada n
a Pearl Harbor, Japan je brzo okupirao nizozemsku koloniju, a to æe stanje potra
jati do kraja rata.
214
BARACK OBAMA
Nakon kapitulacije Japana 1945., rastuæi je indone anski nacionalistièki pokret ob
javio neovisnost zemlje. Nizozemska se s tim nije slo ila, te je poku ala povratiti
svoj nekada nji teritorij. Uslijedile su èetiri krvave godine rata. Naposljetku je
 Nizozemska popustila sve veæem meðunarodnom pritisku (vlada Sjedinjenih Dr ava, k
oja je pod parolom antikolonijalizma nastojala sprijeèiti irenje komunizma, prije
tila je Nizozemskoj obustavom isplate sredstava iz Marshallova plana) i priznala
suverenost Indonezije. Voða pokreta za neovisnost, karizmatièna i slikovita poj
ava po imenu Sukarno, postao je prvim predsjednikom Indonezije.
Sukarno se pokazao kao veliko razoèaranje za Washington. Zajedno s indijskim pre
dsjednikom Nehruom i egipatskim predsjednikom Nasserom, bio je jedan od osnivaèa
Pokreta nesvrstanih, koji je bio poku aj da nacije koje su nedavno stekle slobodu
od kolonijalne vlasti pronaðu neovisan put izmeðu Zapada i Sovjetskog bloka. Ko
munistièka partija Indonezije, premda nikada formalno nije bila na vlasti, stjec
ala je sve vi e èlanova i zadobivala sve veæi utjecaj. Sam Sukarno upra njavao je pr
otuzapadnu retoriku, nacionalizirao je industriju, odbio pomoæ SAD-a i ojaèao ve
ze sa Sovjetima i Kinom. Buduæi da je amerièka vojska zaglibila u Vijetnamu te d
a je domino teorija i dalje bila temelj vanjske politike SAD-a, CIA je zapoèela
potajno pomagati razne pobunjenièke pokrete u Indoneziji i razvijati tijesnu sur
adnju s indone anskim èasnicima, od kojih su se mnogi obuèavali u Sjedinjenim Dr ava
ma. General Suharto izveo je 1965. vojni udar protiv Sukarna te uveo izvanredno
stanje kako bi proveo veliku èistku komunista i njihovih simpatizera. Procjenjuj
e se da je u èistkama pobijeno izmeðu 500 tisuæa i milijun ljudi, dok ih je 750
tisuæa uhiæeno ili protjerano.
Dvije godine nakon to su èistke poèele, 1967. - iste godine kad je Suharto postao
predsjednikom - moja majka i ja stigli smo u D akartu, jer se ona preudala za ind
one anskog studenta kojeg je upoznala na Havajskom sveuèili tu. Bilo mi je est godina
, a mojoj majci 24. Poslije je moja majka inzistirala da nikada ne bismo do li u I
ndoneziju da je znala to se zbivalo nekoliko mjeseci prije na eg dolaska. Ali nije
znala - èitava se istina o udaru i èistkama tek mnogo poslije pojavila u amerièk
im novinama. Ni Indone ani nisu o tome govorili. Moj oèuh, kojem su ukinuli studen
tsku vizu dok je jo bio na Havajima i koji je bio mobiliziran u indone ansku vojsku
nekoliko mjeseci prije na eg dolaska, nije s mojom majkom elio raspravljati o poli
tici, tvrdeæi kako je neke stvari najbolje zaboraviti. Ustvari, u Indoneziji uop
æe nije bilo te ko zaboraviti pro lost. D akarta je tada jo uvijek bila te ka provincija,
u kojoj je samo nekoliko kuæa bilo vi e od èetiri ili pet katova, gdje su rik e bil
e daleko brojnije nego automobili a odmah izvan u ega gradskog centra i bogatijih
èetvrti - i njihove kolonijalne elegancije bri ljivo njegovanih travnjaka - nalazi
la
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
215
su se seoca s neasfaltiranim putovima i septièkim jamama, pra njavim tr nicama i kol
ibama od blata, opeke, perploèe i hrdavog eljeza na obalama blatnjavih rijeka u ko
jima su se obitelji kupale, prale odjeæu poput hodoèasnika na rijeku Ganges.
Na a obitelj tada nije ba dobro stajala; indone anska je vojska svoje poruènike plaæa
la slabo. ivjeli smo u skromnoj kuæi u predgraðu, bez klima-ureðaja, hladnjaka i
WC-a, nismo imali automobil - moj oèuh je vozio motor, a moja je majka i la javnim
prijevozom svakog jutra do ambasade Sjedinjenih Dr ava, gdje je radila kao nastav
nica engleskog. Buduæi da nismo imali novaca za meðunarodnu kolu koju je pohaðala
veæina djece stranaca, i ao sam u lokalne indone anske kole i trèao po ulici s djeco
m farmera, slugu, krojaèa i ni ih slu benika.
Kako sam imao sedam ili osam godina, nisam se time optereæivao. Sjeæam se tih go
dina kao sretnog razdoblja, punog pustolovina i tajni - dani jurcanja za piliæim
a i bje anja od vodenih bizona, noæi u kojima smo slu ali prièe o duhovima a ulièni
bi prodavaèi donosili slasne slatki e na na prag. Sve u svemu, znao sam da nam je u
usporedbi s na im susjedima dobro - za razliku od mnogih, nikad nismo bili gladni
.
Mo da je jo va nije bilo to sam, èak i tada, znao da je status moje obitelji odreðen n
e samo na om imovinom nego i na im vezama sa Zapadom. Moju su majku mogli ljutiti st
avovi drugih Amerikanaca u D akarti, njihov pokroviteljski stav prema Indone anima,
njihova nespremnost da i ta nauèe o zemlji koja ih je ugostila, ali je ipak, s obz
irom na teèaj, bila sretna to plaæu prima u dolarima, a ne u rupijama, kao njezin
i indone anski kolege u ambasadi. Mo da smo ivjeli poput Indone ana, ali bi me majka ip
ak svako toliko odvela u Amerièki klub, gdje sam skakao u bazen i gledao crtice
i pijuckao coca-colu koliko mi drago. Kad bi moji indone anski prijatelji do li k na
ma, pokazivao bih im knjige fotografija na kojima su se vidjeli Disneyland ili E
mpire State Building, koje mi je poslao djed; ponekad bismo prelistavali katalog
tvrtke Sears Roebuck i divili se èudesima koja smo ondje vidjeli. Bio sam svjes
tan da je sve to dio mog nasljeða i da me to odvaja, jer smo moja majka i ja bil
i dr avljani Sjedinjenih Dr ava i u ivali smo njezinu moæ, zbrinuti i sigurni pod okri
ljem njene za tite.
Nismo mogli ne zapaziti kolika je ta moæ. Amerièka je vojska izvodila vje be s ind
one anskom vojskom i obuèavala njezine èasnike. Predsjednik Suharto obratio se tim
u amerièkih ekonomista da izrade plan razvoja Indonezije, temeljen na naèelima s
lobodnog tr i ta i stranim ulaganjima. Amerièki savjetnici za razvoj neprestano su b
ili pred ministarstvima, poma uæi oko obilnog priljeva strane pomoæi koju su slali
Amerièka agencija za meðunarodni razvoj i Svjetska banka. Premda je korupcija p
ro imala sve razine dr avne uprave - svaki je, i najbeznaèajniji, kontakt s policijo
m ili birokracijom podrazumijevao mito, a gotovo je svaki
216
BARACK OBAMA
proizvod koji je izlazio iz zemlje ili ulazio u nju, od nafte do ita i automobila
, prolazio kroz tvrtke koje su nadzirali predsjednik, njegova obitelj ili èlanov
i vladajuæe hunte - ipak je dovoljno strane pomoæi i zarade od nafte odlazilo u
izgradnju kola, cesta i ostale infrastrukture da se standard stanovni tva Indonezij
e mogao drastièno pobolj ati; izmeðu 1967. i 1997., dohodak per capita se poveæao
sa 50 dolara na 4600 dolara godi nje. Sto se Sjedinjenih Dr ava tièe, Indonezija je
postala model stabilnosti, pouzdan dobavljaè sirovih materijala i uvoznik zapadn
ih dobara, odan saveznik i branik protiv komunizma.
ivio sam u Indoneziji dovoljno dugo da bih iskusio ne to od toga novosteèenog blago
stanja iz prve ruke. Nakon to je skinuo uniformu, moj se oèuh zaposlio u amerièko
j naftnoj kompaniji. Preselili smo se u veæu kuæu, imali smo automobil i vozaèa,
fri ider i televizor. Ali, 1971. moja me majka - zabrinuta zbog mog kolovanja a mo d
a i nasluæujuæi da se polako udaljava od mog oèuha - poslala da ivim s djedom i b
akom na Havajima. Godinu dana poslije, do la je i ona s mojom sestrom. Veze moje m
ajke s Indonezijom nikad nisu prekinute; sljedeæih je dvadeset godina redovito p
utovala onamo, radeæi za meðunarodne agencije po est mjeseci ili godinu dana kao
specijalist za pitanja ena u dru tvima u razvoju, izraðujuæi programe za pomoæ seos
kim enama da osnuju svoje tvrtke ili prodaju proizvode na tr nici. No dok sam se ka
o adolescent tri ili èetiri puta nakratko vraæao u Indoneziju, moj je ivot krenuo
drugim smjerom i moji su se interesi promijenili.
Daljnju povijest Indonezije poznajem, dakle, uglavnom iz knjiga, novina i prièa
moje majke. Tijekom dvadeset i pet godina indonezijsko je gospodarstvo raslo vi e-
manje konstantno. D akarta je postala metropola sa skoro devet milijuna du a, nebode
rima, izrazito siroma nim kvartovima, smogom i u asnim prometom. Mu karci i ene napusti
li su selo i zaposlili se na manualnim poslovima u tvornicama koje je izgradio s
trani kapital, izraðujuæi teniske za Nike i majice za Gap. Bali je postao omilje
no odredi te surfera i rock-zvijezda, s hotelima s pet zvjezdica, internetom i res
toranima lanca Kentucky Fried Chicken. Poèetkom devedesetih, Indonezija je smatr
ana azijskim tigrom", jo jednim primjerom u nizu uspjeha globalizacije.
Èak su i mraènije strane ivota u Indoneziji - stanje politike i ljudska prava - p
okazivali znakove napretka. Brutalnost Suhartova re ima nakon 1967. nikad nije dos
tigla razmjere onoga to se zbivalo u Iraku pod Saddamom Husseinom; samozatajan i
miran stil indone anskog predsjednika nikad nije privlaèio pozornost poput naèina
vladanja diktatora kakvi su bili Pinochet ili iranski ah. No, Suhartova je vladav
ina po svim kriterijima bila izrazito represivna. Uhiæenja i muèenja disidenata
bila su uobièajena, slobode medija nije bilo, izbori su bili puka formalnost. Ka
d su se pojavili etnièki secesionistièki pokreti u podruèjima kao to
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
217
je Aceh, vojska svoj osvetnièki bijes nije usmjerila samo na gerilce nego i na c
ivilno stanovni tvo - ubojstva, silovanja, spaljena sela. Sve se to tijekom sedamd
esetih i osamdesetih zbivalo uz znanje, ako ne i otvoreno odobrenje, amerièke vl
ade.
Meðutim, s krajem Hladnog rata, stav Washingtona se promijenio. Ministarstvo van
jskih poslova poèelo je vr iti pritisak na Indoneziju da zauzda ga enje ljudskih pra
va. Nakon to su indonezijske jedinice izvr ile masakr na mirnim prosvjedima u gradu
Dili u Istoènom Timoru, Kongres je 1992. obustavio vojnu pomoæ vladi Indonezije
. Sredinom devedesetih, indone anski su reformisti bili na ulicama, otvoreno govor
ili o korupciji u vrhu vlasti, o vojnim zloèinima i tra ili slobodne izbore.
A onda se 1997. sve sru ilo. Gospodarstvo Indonezije, ionako nagrizeno desetljeæim
a korupcije, na lo se usred krize financijskog tr i ta koja se pro irila diljem Azije. V
rijednost rupije pala je za 85 posto u samo nekoliko mjeseci. Indone anske tvrtke
koje su imale kredite u dolarima potpuno su propale. U zamjenu za kredit od 43 m
ilijarde dolara, Meðunarodni monetarni fond, ili MMF, u kojem Zapad ima odluèuju
æu ulogu, zahtijevao je niz o trih mjera (smanjenje dr avnih subvencija, poveæanje k
amatnih stopa) koje æe gotovo udvostruèiti cijenu kljuènih proizvoda poput ri e i
kerozina. Kad je kriza pro la, indonezijsko je gospodarstvo do ivjelo pad za gotovo
14 posto. Pod sve veæim pritiskom pobuna i demonstracija Suharto je napokon mora
o podnijeti ostavku, te su 1998. odr ani prvi slobodni izbori, na kojima je sudjel
ovalo otprilike 48 stranaka, izmeðu kojih je biralo oko 93 milijuna ljudi.
Indonezija je, barem naizgled, pre ivjela dvostruki ok: financijski slom i demokrat
izaciju. Tr i te dionica cvate, a drugi su izbori protekli bez veæih incidenata, te
je prijenos vlasti obavljen mirno. Premda je korupcija i dalje ra irena a vojska n
astavlja igrati va nu ulogu u politici, mno tvo neovisnih novina i politièkih strana
ka omoguæavaju izra avanje nezadovoljstva.
S druge strane, demokracija nije donijela povratak blagostanja. Dohodak per capi
ta je gotovo za 22 posto manji nego to je bio 1997. Jaz izmeðu bogatih i siroma nih
, uvijek ogroman, kao da se jo pogor ao. Osjeæaj prikraæenosti koji muèi prosjeènog
Indone anina dodatno su potencirali internet i satelitska televizija, koji mu nep
restano pru aju podrobne prikaze nedostupnih bogatstava Londona, New Yorka, Hong K
onga i Pariza. Protuamerièko raspolo enje, kojeg uopæe nije bilo u vrijeme Suharta
, sveprisutno je, dijelom zahvaljujuæi shvaæanju da su pekulanti u New Yorku i MM
F-u namjerno izazvali azijsku financijsku krizu. Prema ispitivanju provedenom 20
03., veæina Indone ana ima bolje mi ljenje o Osami bin Ladenu nego o Georgeu W. Bush
u.
Sve to podcrtava mo da najdublju promjenu u Indoneziji - jaèanje militantnog islam
skog fundamentalizma u zemlji. Indone ani su tradi-
218
BARACK OBAMA
cionalno prakticirali tolerantan, skoro sinkretièan oblik islama, pod utjecajem
budizma, hinduizma te animistièkih tradicija prija njih razdoblja. Pod budnim nadz
orom eksplicitno sekularne Suhartove vlasti, alkohol je bio dopu ten, nemuslimani
su slobodno izra avali svoje vjerske osjeæaje, a ene - koje su autobusima i skuteri
ma i le na posao u suknji ili sarongu - imale su potpuno ista prava kao i mu karci.
Danas islamistièke stranke èine jedan od najveæih politièkih blokova, a mnoge od
njih tra e uvoðenje islamskog zakona. Financirani novcem s Bliskog istoka, vahabi
jski vjerouèitelji, kole i d amije preplavile su zemlju. Mnoge su Indone anke usvojil
e obièaj pokrivanja glave dobro poznat iz muslimanskih zemalja sjeverne Afrike i
Perzijskog zaljeva; islamski mili-tanti i samoprogla eni odredi za æudoreðe" napad
ali su crkve, noæne klubove, kazina i bordele. U eksploziji u noænom klubu na Ba
liju poginulo je 2002. preko dvjesto ljudi; slièni samoubilaèki napadi uslijedil
i su u D akarti 2004. i na Baliju 2005. Za napade su optu eni èlanovi Jemaah Islamia
h, militantne islamistièke organizacije povezane s Al-Qaedom; dok su trojica izr
avno povezana s napadima osuðena na smrt, duhovni voða skupine Abu Bakar Bashir
pu ten je na slobodu nakon to je odslu io zatvorsku kaznu od 26 mjeseci.
Kad sam zadnji put bio na Baliju, odsjeo sam u hotelu samo nekoliko kilometara o
d mjesta napada. Kad razmi ljam o tom otoku, i uopæe o Indoneziji, progone me sjeæ
anja - osjeæaj stvrdnutog blata na bosim tabanima dok lutam poljima; prizor izla
ska sunca nad vulkanskim vrhovima; mujezinov veèernji poziv i miris dima; cjenka
nje po tandovima s voæem du ceste; frenetièan zvuk gamelan orkestra, vatrom obasja
na lica glazbenika. Volio bih Michelle i na e cure povesti onamo da s njima podije
lim taj dio svog ivota, da se popnemo na tisuæljetne hinduistièke ru evine Prambana
na ili da plivamo u rijeci visoko u brdima Balija.
Ali stalno odgaðam takav put. Kronièno sam zauzet, a putovati s malom djecom uvi
jek je te ko. Pored toga, mo da me brine ono to ondje vidim - da zemlja moga djetinjs
tva vi e nije onakva kakvom je se sjeæam. Koliko god da se svijet smanjio zahvalju
juæi izravnim letovima i mobitelima i CNN-u i internetu, Indonezija mi se sada è
ini udaljenijom nego prije trideset godina.
Bojim se da je to za mene sada zemlja stranaca.
Opasno je u sferi meðunarodne politike izvlaèiti zakljuèke iz iskustava jedne ze
mlja. Po svojoj je povijesti, geografiji, kulturi i sukobima svaka nacija jedins
tvena. A opet je po mnogoèemu Indonezija korisna metafora za svijet onkraj na ih g
ranica - svijet u kojem se neprestano sudaraju glo-balizacija i sekta tvo, neima tin
a i obilje, modernitet i drevnost.
Indonezija takoðer nudi i zgodan pregled povijesti amerièke vanjske politike u p
ro lih pedeset godina. U glavnim je crtama sve tu vidljivo:
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
219
na a uloga u oslobaðanju biv ih kolonija i stvaranju meðunarodnih institucija kako b
i se uspostavio red nakon Drugoga svjetskog rata; na a sklonost da nacije i sukobe
promatramo kroz prizmu Hladnog rata; na e neumorno promicanje amerièkog oblika ka
pitalizma i multinacionalnih korporacija; toleriranje i povremeno poticanje tira
nije, korupcije i uni tenja okoli a ako to odgovara na im interesima; na optimizam da æ
e nakon svr etka Hladnog rata hamburgeri i internet dovesti do nestanka povijesnih
sukoba; rast ekonomske moæi Azije i rast nezadovoljstva Sjedinjenih Dr ava kao je
dine svjetske supersile; shvaæanje da, barem na kratke staze, demokratizacija mo e
, umjesto da ih otkloni, razotkriti etnièke sukobe i vjerske podjele - te da èud
a globalizacije mogu takoðer uroditi ekonomskom nestabilno æu, irenjem pandemija i
terorizmom.
Drugim rijeèima, imamo se èime ponositi, ali imamo se èega i sramiti - ne samo u
Indoneziji nego diljem planeta. Amerièka je vanjska politika ponekad bila dalek
ovidna, istodobno u slu bi nacionalnih interesa, na ih ideala i interesa drugih naci
ja. U drugim su sluèajevima pak amerièke odluke bile pogre ne, temeljene na neisti
nitim pretpostavkama koje nisu uzimale u obzir legitimne te nje drugih naroda, pod
rivale su na u vjerodostojnost te svijet èinile opasnijim. Ta dvojnost ne bi nikog
a trebala iznenaðivati, jer amerièka je vanjska politika uvijek bila sklepana od
proturjeènih impulsa. U ranim danima Republike èesto je prevladavala izolacioni
stièka politika - potaknuta strahom od tuðih intriga, kako je i prilièilo naciji
koja je upravo iza la iz rata za neovisnost. Za to bismo", pitao se George Washingto
n u svom èuvenom Opro tajnom govoru, vezujuæi svoju sudbinu s bilo kojim dijelom Eu
rope, svoj mir i prosperitet mije ali s europskim ambicijama, suparni tvima, interes
ima, raspolo enjima ili hirovima?" Washingtonov je stav uèvrstila, kako ju je on n
azvao, odvojena i udaljena pozicija" Amerike, geografska odijeljenost koja æe nov
oj naciji omoguæiti da sprijeèi materijalnu tetu prouzroèenu izvanjskim neprilikam
a".
tovi e, dok su Ameriku njezini revolucionarni izvori i republikansko ureðenje mogli
pribli iti svima onima koji tra e slobodu, njezini su je prvi voðe upozoravali da b
i se trebalo èuvati idealistièkih poku aja da izvozi svoj naèin ivota; John Quincy
Adams tvrdi da Amerika ne bi trebala tra iti po svijetu èudovi ta koja æe ubijati", n
iti postati vladaricom svijeta". Providnost je Americi povjerila zadaæu stvaranja
novog svijeta, a ne reformiranja starog; za tiæena oceanom i u posjedu kontinenta
, Amerika æe najbolje slu iti cilju slobode tako da se usmjeri na svoj vlastiti ra
zvoj i postane luè nade drugim nacijama i narodima diljem planeta.
No, ako je sumnjièavost spram stranog uplitanja ugraðena u na DNA, isto vrijedi z
a nagon da se irimo - geografski, trgovinski i ideolo ki. Thomas Jefferson rano je
izrazio neizbje nost ekspanzije onkraj granica izvornih trinaest dr ava, a njegov se
plan irenja znatno ubrzao kupnjom
220
BARACK OBAMA
teritorija Louisiane i ekspedicijom Lewisa i Clarka1. Isti onaj John Quincy Adam
s koji je upozoravao na opasnosti amerièkog vanjskopolitièkog avanturizma postao
je neumornim zagovornikom kontinentalne ekspanzije i bio glavni autor tzv. Monr
oeove doktrine - upozorenja europskim moænicima da se klone zapadne hemisfere. K
ako su amerièki vojnici i pioniri osvajali Zapad i Jugozapad, vlade su opisivale
pripajanje teritorija pojmom objavljene sudbine" - uvjereni da je ono dio Bo jeg p
lana da diljem kontinenta pro iri podruèje slobode", kako je to formulirao Andrew J
ackson.
Dakako, objavljena je sudbina znaèila krvavo i nasilno osvajanje - indijanske ze
mlje i meksièkog teritorija; Indijanci su brutalno iseljeni, a meksièka vojska p
ora ena. To je osvajanje, kao i robovlasnièki sustav, bilo u suprotnosti s temeljn
im naèelima Amerike a opravdavalo se najèe æe eksplicitno rasistièkim pojmovima. A
merièka je mitologija uvijek te ko izlazila na kraj s prirodom tog osvajanja, koju
su druge zemlje jasno uviðale - bilo je to iskazivanje sirove moæi.
Kad je zavr io Graðanski rat a sada nji se kontinentalni teritorij Sjedinjenih Dr ava
konsolidirao, ta je moæ bila neporeciva. U cilju irenja tr i ta za svoju robu, pribav
ljanja sirovina za svoju industriju i osiguranja morskih trgovaèkih ruta, nacija
se usmjerila na prekomorska podruèja. Pripojeni su Havaji, to je Americi stvoril
o upori te na Tihom oceanu. Spanjolsko-amerièki rat pribavio je Puerto Rico, Guam
i Filipine; kad su se neki èlanovi Senata usprotivili vojnoj okupaciji arhipelag
a udaljenog sedam tisuæa milja - okupaciji u kojoj æe tisuæe amerièkih vojnika u
gu iti filipinski pokret za neovisnost - jedan je senator tvrdio kako æe to pripoj
enje osigurati Sjedinjenim Dr avama pristup kineskom tr i tu i stoga donijeti ogromnu t
rgovinsku razmjenu i bogatstvo i moæ". Amerika se nikad neæe upu tati u sistematsk
u kolonizaciju poput europskih nacija, ali nije se nimalo krzmala mije ati se u un
utra nje stvari zemalja koje je smatrala strate ki va nima. Theodore Roosevelt je, nap
rimjer, nadopisao Monroeovu doktrinu, proklamirajuæi da æe Sjedinjene Dr ave inter
venirati u svakoj dr avi Latinske Amerike ili Karipskog otoèja èija se vlada ne bu
de sviðala Americi. Sjedinjene Amerièke Dr ave nemaju izbora igrati ili ne igrati v
eliku ulogu u svijetu", reæi æe Roosevelt. One moraju igrati veliku ulogu. Mogu j
edino birati hoæe li tu ulogu igrati dobro ili lo e."
Poèetkom dvadesetog stoljeæa su, dakle, motivi amerièke vanjske politike bili go
tovo identièni onima koji su pokretali druge velike sile: real-politika i trgovi
nski interesi. Izolacionistièke sklonosti stanovni tva ostale su sna ne, osobito to s
e tièe sukoba u Europi, i kad se amerièki
Teritorij Louisiana, podruèje koje je Napoleon 1803. prodao Jeffersonu za 15 mil
ijuna dolara i kojim se tada nji teritorij Sjedinjenih Dr ava udvostruèio, obuhvaæao
je 2.142.000 km, tj. ne to vi e od èetvrtine dana nje povr ine SAD-a. Merriwether Lewis
i William Clark krenuli su 1804. iz St. Louisa prema Tihom oceanu kako bi istra i
li to podruèje; vratili su se 1806.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
221
interesi nisu èinili izravno ugro enima. Ali tehnologija i trgovina smanjili su pl
anet; postalo je sve te e odrediti koji su interesi vitalni, a koji ne. Za vrijeme
Prvog svjetskog rata Woodrow Wilson izbjegavao je sudjelovanje Amerike sve dok
opetovano potapanje amerièkih plovila od strane njemaèkih podmornica i neodgodiv
kolaps Europe nisu neutralnost uèinili neodr ivom. Kad je rat zavr io, Amerika je p
ostala dominantna svjetska sila - ali Wilson je uviðao kako prosperitet te sile
ovisi o miru i napretku udaljenih zemalja.
Nastojeæi se uhvatiti u ko tac s tom novom zbiljom, Wilson je ponudio novo amerièk
e objavljene sudbine. Uèiniti svijet pogodnim za demokraciju" nije znaèilo samo d
obiti rat, tvrdio je; u amerièkom interesu da potièe samoodreðenje svih naroda i
ponudi svijetu pravni okvir koji æe pomoæi da se izbjegnu sukobi u buduænosti.
U okviru Sporazuma iz Versaillesa, kojim su odreðeni uvjeti njemaèke predaje, Wi
lson je predlo io osnivanje Lige naroda, kao tijela koje æe posredovati u sukobima
izmeðu nacija, kao i meðunarodni sud i niz meðunarodnih pravnih akata, koji bi
obvezivali ne samo slabe nego i jake. Ovo je vrijeme kada bi Demokracija trebala
dokazati svoju èistoæu i svoju duhovnu moæ tako to æe zavladati", rekao je Wilson
. Zasigurno je objavljena sudbina Sjedinjenih Dr ava da predvodi nastojanja da taj
duh zavlada."
Wilsonove su prijedloge isprva odu evljeno prihvatili, kako u Sjedinjenim Dr avama t
ako i diljem svijeta. Amerièki je Senat, meðutim, bio ne to manje zadivljen. Repub
likanski voða u Senatu Henry Cabot Lodge smatrao je da Liga naroda - i sam konce
pt meðunarodnog prava
- ugro ava amerièki suverenitet, suludo ogranièavanje sposobnosti Amerike da namet
ne svoju volju diljem svijeta. Zahvaljujuæi tradicionalnim izolacionistima u obj
ema strankama (od kojih su se mnogi bili protivili ulasku Amerike u Prvi svjetsk
i rat), kao i Wilsonovoj nepopustljivosti, Senat je odbio ratificirati amerièko
èlanstvo u Ligi.
Sljedeæih se dvadeset godina Amerika odluèno okrenula sama sebi
- smanjila je vojsku i mornaricu, odbila se pridru iti Svjetskom sudu i mirno prom
atrala kako Italija, Japan i nacistièka Njemaèka grade svoj vojni stroj. Senat j
e postao leglo izolacionizma, izglasao Akt o neutralnosti koji je sprjeèavao Sje
dinjene Dr ave da pomognu zemljama koje su napale Osovinske sile, te opetovano ign
orirao predsjednikove zahtjeve dok su Hitlerove armije mar irale diljem Europe. Te
k æe nakon bombardiranja luke Pearl Harbor Amerika shvatiti svoju u asnu pogre ku. Ni
ti za jednu naciju - niti pojedinca - nema sigurnosti u svijetu kojim vladaju na
èela gangsterizma", reæi æe F. D. Roosevelt u svom obraæanju naciji nakon napada
. Vi e ne mo emo svoju sigurnost mjeriti nikakvim miljama."
Nakon Drugoga svjetskog rata, Sjedinjene æe Dr ave te lekcije imati priliku primij
eniti u svojoj vanjskoj politici. Dok su Europa i Japan bili
222
BARACK OBAMA
u ru evinama, a Sovjetski Savez, premda te ko iscrpljen borbama na Istoènoj fronti,
pokazivao namjeru da svoju vrst totalitarnog komunizma pro iri dokle god mo e, Ameri
ka je bila suoèena s dilemom. Neki su na desnici tvrdili kako samo jednostrana v
anjska politika i trenutaèan napad na Sovjetski Savez mo e onemoguæiti komunistièk
u prijetnju. Iako je izolacionizam kakav je prevladavao tridesetih godina bio po
tpuno diskreditiran, neki su na ljevici umanjivali sovjetsku agresiju, tvrdeæi k
ako s obzirom na sovjetske gubitke i presudnu ulogu SSSR-a u pobjedi Saveznika,
Staljinu treba udovoljiti.
Amerika nije uèinila ni jedno ni drugo. Umjesto toga, poslijeratno vodstvo koje
su èinili predsjednik Truman, Dean Acheson, George Marshall i George Kennan izra
dilo je nacrt novog, poslijeratnog poretka koji je spojio Wilsonov idealizam s t
vrdim realizmom, prihvaæajuæi amerièku moæ uz jasnu svijest da Amerika nema spos
obnosti kontrolirati dogaðaje diljem svijeta. Da, tvrdili su, svijet je opasno m
jesto, a sovjetska je prijetnja stvarna; Amerika mora oèuvati svoju vojnu nadmoæ
i biti spremna upotrijebiti silu radi obrane svojih interesa bilo gdje u svijet
u. No èak je i moæ Sjedinjenih Dr ava bila ogranièena - a buduæi da je borba proti
v komunizma bila i borba ideja, provjera koji sustav mo e bolje ostvariti nade i s
nove milijardi ljudi diljem svijeta, vojna nadmoæ sama po sebi ne mo e dugoroèno o
sigurati Americi ni prosperitet, ni sigurnost.
Americi su, dakle, bili potrebni pouzdani saveznici - saveznici koji dijele idea
le slobode, demokracije i vladavine zakona, kojima je u interesu razvijati ekono
mski sustav temeljen na slobodi tr i ta. Buduæi da su nastala obostranim pristankom,
takva æe savezni tva, kako vojna, tako i ekonomska, biti trajnija - i izazivati m
anje nezadovoljstava - nego bilo kakav skup vazalnih dr ava to bi ih amerièki imper
ijalizam mogao stvoriti. Takoðer, Americi je u interesu da zajedno s tim zemljam
a izgradi meðunarodne institucije i promièe meðunarodne norme. Ne zbog naivne pr
etpostavke da bi meðunarodni zakoni i povelje sami po sebi mogli sprijeèiti suko
be meðu nacijama ili otkloniti potrebu amerièke vojne akcije, nego zato to bi èvr
ste meðunarodne norme i amerièka odluènost da se suzdr i od upotrebe svoje moæi sm
anjili broj sukoba - a na e bi vojne akcije, kad bi bile neizbje ne, tada imale legi
timitet u oèima svijeta.
Za manje od desetljeæa uspostavljena je infrastruktura novog svjetskog poretka.
Zacrtana je amerièka politika obuzdavanja komunistièke ekspanzije, koja se osim
na amerièku vojsku oslanjala i na sigurnosne dogovore s èlanicama NATO-saveza i
Japanom; donesen je Marshallov plan obnove razorenih gospodarstava; potpisan je
Sporazum Bretton Woods, koji je osiguravao stabilnost svjetskih financijskih tr i ta
te Opæi sporazum o carinama i trgovini kako bi se uspostavila pravila svjetske
trgovine; Amerika je podr avala neovisnost biv ih kolonija; osnovani su
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA 223
MMF i Svjetska banka kako bi te novonastale neovisne nacije integrirali u svjets
ko gospodarstvo, te Ujedinjeni narodi kao forum kolektivne sigurnosti meðunarodn
e suradnje.
ezdeset godina poslije, vidimo rezultate tog velikog poslijeratnog pothvata: Hlad
ni je rat uspje no okonèan, izbjegnuta je nuklearna katastrofa, efektivno je zavr en
sukob izmeðu dvije najveæe vojne sile, nastupila je era ekonomskog rasta bez pr
esedana kod kuæe i u svijetu.
To je veliko postignuæe mo da najveæi dar Velika generacija podarila nakon pobjede
nad fa izmom. No, kao i svaki ljudskom rukom izgraðen sustav, i taj ima svoje zak
one i proturjeèja; podlo an je zloupotrebi u politièkim makinacijama, grijehu ohol
osti i pogubnim uèincima straha. Zbog velièine sovjetske prijetnje i oka komunist
ièkih uspjeha u Kini i Sjevernoj Koreji, tvorci amerièke politike poèeli su na n
acionalistièke pokrete, etnièke sukobe, reformske napore i lijeva nastojanja svu
gdje u svijetu gledati kroz prizmu Hladnog rata - kao na potencijalne prijetnje
koje su preèe od na e odanosti slobodi i demokraciji. Desetljeæima æemo tolerirati
pa èak i pomagati lopove kao to je Mobutu, nitkove kao to je Noriega, sve dok su
protiv komunizma. Povremeno bi tajne amerièke operacije izvele uklanjanje demokr
atski izabranih voda u dr avama poput Irana - to je izazvalo seizmièke posljedice k
oje i dan danas osjeæamo.
Amerièka politika obuzdavanja ukljuèivala je enorman rast vojne industrije, kako
bi se dostigli a zatim i prestigli sovjetski i kineski arsenali. Tijekom vremen
a, èelièni trokut" koji èine Pentagon, proizvoðaèi oru ja i vojne opreme, te kongre
smeni koji dolaze iz okruga u kojima se nalaze vojne baze i industrijska postroj
enja koja rade za vojsku, stekao je veliku moæ u oblikovanju amerièke vanjske po
litike. Iako je prijetnja nuklearnog rata spreèavala izravnu vojnu konfrontaciju
s na im rivalima, tvorci amerièke politike sve su vi e probleme u drugim dijelovima
svijeta gledali kroz vojne a ne kroz diplomatske naoèale.
to je najva nije, poslijeratni je sustav s vremenom u prevelikoj mjeri postao podre
ðen politici, uz potpuno skoro zanemarivanje potrebe da se u samoj Americi oko n
jega raspravom postigne konsenzus. Amerika je neposredno nakon rata imala tu pre
dnost to je postojao konsenzus oko vanjske politike. Bilo je va nih razlika u gledi t
ima izmeðu republikanaca i demokrata, ali politika je bila unutra nja stvar; od pr
ofesionalaca se, radili oni u Bijeloj kuæi, Pentagonu, Ministarstvu obrane ili z
a CIA-u, oèekivalo da donose odluke na temelju èinjenica i razumnih sudova, a ne
na osnovu ideologije ili radi pridobivanja glasova. Pored toga, konsenzus je po
stojao u èitavom narodu; programi kao to je Marshallov plan, koji su poèivali na
velikim amerièkim ulaganjima, ne bi mogli biti ostvareni da Amerikanci nisu imal
i povjerenja u svoju vladu, i da vladini slu benici zauzvrat nisu vjerovali da se
Amerikancima mogu otvoreno
224
BARACK OBAMA
iznijeti èinjenice o kojima ovisi kako æe se tro iti njihov novac ili hoæe li se n
jihove sinove slati u rat.
Kako je Hladni rat napredovao, glavni su elementi toga konsenzusa erodirali. Pol
itièari su ustanovili da mogu pridobiti glasove nadmeæuæi se u suprotstavljanju
komunizmu. Demokrate su napali da su izgubili Kinu". Makartizam je uni tio karijere
i slomio otpor. Kennedy æe optu iti republikance za nedostatak projektila"; Nixon
napraviti karijeru na optu ivanju svojih protivnika da su crveni". Predsjednici Eis
enhower, Kennedy i Johnson dopustili su da im prosudbe pomuti strah da æe ispast
i popustljivi prema komunizmu". Hladnoratovske tehnike tajnovitosti, nju kanja i ire
nja la nih informacija, kori tene protiv stranih vlada i stanovni tva drugih dr ava, pos
tale su instrumenti unutra nje politike, sredstva u utkavanja kritike, dobivanja pod
r ke za sumnjive planove ili prikrivanja te kih pogre aka. Iste smo one ideale koje sm
o obeæali izvesti u druge zemlje izdavali kod kuæe.
Sve je to kulminiralo u Vijetnamu. Katastrofalne posljedice toga sukoba - za na k
redibilitet i ugled u svijetu, za na u vojsku (koja æe se oporaviti tek u sljedeæe
m nara taju), a najvi e za one koji su se borili - op irno su dokumentirane. No mo da je
najveæa rtva toga rata bilo povjerenje izmeðu amerièkog naroda i njegove vlade -
te izmeðu samih Amerikanaca. Zahvaljujuæi agresivnijem izvje tavanju s boji ta i sl
ikama vreæa s mrtvim tijelima u svojim dnevnim sobama, Amerikanci su uvidjeli ka
ko oni najbolji i najpametniji u Washingtonu nisu uvijek znali to rade - i kako n
isu uvijek govorili istinu. S ljevice su se sve vi e èuli glasovi suprotstavljeni
ne samo Vijetnamskom ratu nego i opæenitim ciljevima amerièke vanjske politike.
Po njima su predsjednik Johnson, general Westmoreland, CIA, vojno-industrijski ko
mpleks" i meðunarodne institucije poput Svjetske banke bili olièenje amerièke ar
ogancije, ovinizma, rasizma, kapitalizma i imperijalizma. Desnica je uzvratila is
tom mjerom, okrivljujuæi one kojima je za sve kriva Amerika" - demonstrante, hipi
ke, Jane Fondu, intelektualce s uglednih sveuèili ta i liberalne medije i sve koji
uni tavaju patriotizam, izra avaju relativistièki svjetonazor i podrivaju amerièku
odluènost da se suprotstavi bezbo nom komunizmu - ne samo za gubitak Vijetnama neg
o i za pad amerièkog ugleda u svijetu. To su, dakako, bile karikature koje su pr
omicali aktivisti i politièki savjetnici. Veæina je Amerikanaca ostala negdje u
sredini, podr avajuæi napor Amerike da pobijedi komunizam, ali sumnjajuæi u politi
èke odluke koje bi mogle dovesti do velikog broja amerièkih rtava. Tijekom sedamd
esetih i osamdesetih godina bilo je demokratskih jastrebova i republikanskih gol
ubova; u Kongresu je bilo ljudi kao to su Mark Hatfield iz dr ave Oregon i Sam Nunn
iz dr ave Georgia, koji su nastojali odr ati tradiciju nadstranaèke vanjske politik
e. No javno mnijenje za vrijeme izbora oblikovale su karikature u kojima su repu
blikanci inzistirali na demokratskoj slabosti kada je rijeè o nacionalnoj
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
225
sigurnosti, dok su se oni skeptièni spram vojnih akcija i tajnih operacija u ino
zemstvu politièki skrasili u Demokratskoj stranci.
U toj je atmosferi - u doba podjele, a ne u doba konsenzusa - veæina danas ivih A
merikanaca stvorila svoje nazore o vanjskoj politici. To su bile godine Nixona i
Kissingera - njihove su taktièki briljantne vanjskopolitièke odluke ostale zasj
enjene unutra njopolitièkim potezima i kampanjom bombardiranja u Kambod i, koji su m
oralno bili nedopustivi. Bile su to i godine Jimmvja Èartera, demokrata koji se,
po svom inzistiranju na ljudskim pravima, èinio spremnim ponovno povezati moral
na pitanja i sna nu vanjsku politiku, dok naftni okovi, poni enje iranske talaèke kri
ze i sovjetska invazija na Afganistan nisu pokazali da je naivan i neuèinkovit.
Najveæi je dojam vjerojatno ostavio Ronald Reagan, koji je bio toliko nedvosmisl
en kada je rijeè o komunizmu koliko je bio slijep za druge uzroke bijede u svije
tu. Ja sam sazrio za vrijeme njegova mandata - studirao sam meðunarodne odnose n
a Sveuèili tu Columbia, a zatim radio kao organizator u Chicagu - i poput mnogih d
emokrata u to doba oèajavao zbog uèinka Reaganove politike u zemljama Treæeg svi
jeta: podr ka aparthejdu u Ju noj Africi; financiranje odreda smrti u Salvadoru; inv
azija na siæu nu, bespomoænu dr avu kao to je Grenada. Sto sam vi e prouèavao politiku
nuklearnog naoru avanja, sve mi se vi e program Zvjezdanih ratova èinio proma enim; ja
z izmeðu Reaganove uzvi ene retorike i njegovih niskih poteza ostavio me bez rijeè
i.
No, raspravljajuæi sa svojim prijateljima na ljevici, ponekad bih se na ao u èudno
m polo aju da branim neke aspekte Reaganovih svjetonazora. Nisam shvaæao za to bi, n
aprimjer, naprednjake trebala manje brinuti represija iza eljezne zavjese nego br
utalnost u Èileu. Nisam vjerovao da su amerièke multinacionalne kompanije i meðu
narodna trgovina jedini krivci za neima tinu u svijetu; nitko nije korumpirane voð
e zemalja Treæeg svijeta tjerao da kradu od svog naroda. Nisam odobravao opseg R
eaganova vojnog programa, ali s obzirom na sovjetsku invaziju na Afganistan, èin
ilo se razumnim nastojati zadr ati nadmoæ u odnosu na SSSR. Ponositi se svojom zem
ljom, po tivati na e oru ane snage, shvaæati opasnosti onkraj na ih granica, tvrditi da
se ne mo e jednostavno izjednaèiti Istok i Zapad - o svemu sam tome mislio isto to
i Reagan. A kad je pao Berlinski zid, morao sam starome odati priznanje, iako mu
nikada nisam dao svoj glas.
Mnogi su ljudi - ukljuèujuæi mnoge demokrate - dali svoj glas Reaganu, to je repu
blikance navelo da tvrde kako je za njegova mandata ponovno uspostavljen konsenz
us oko amerièke vanjske politike. Dakako, konsenzus nikada nije bio isku an; Reaga
nov rat protiv komunizma vodili su uglavnom posrednici i financije, a ne amerièk
i vojnici. Krajem Hladnog rata Reaganova je formula postala neprikladnom za novi
svijet.
226
BARACK OBAMA
George H. W. Bush vratio se tradicionalnijoj, realistiènijoj" vanjskoj politici, t
o je urodilo stabilnom politikom u vrijeme raspada Sovjetskog Saveza i vje tim voð
enjem prvog Zaljevskog rata. No, buduæi da je pozornost javnosti bila usmjerena
na amerièko gospodarstvo, vje tina u stvaranju meðunarodnih koalicija i razboritoj
upotrebi amerièke moæi nije mu mogla spasiti njegov mandat.
Kad je Bili Clinton preuzeo du nost, opæe je mi ljenje bilo da æe se amerièka posthl
adnoratovska vanjska politika voditi trgovinskim sporazumima, a ne tenkovima i d
a æe se baviti za titom amerièkih autorskih prava a ne amerièkih ivota. Clinton je
shvaæao da globalizacija znaèi ne samo nove ekonomske izazove nego i nove sigurn
osne izazove. Usto to je promicala slobodnu trgovinu i jaèala meðunarodni financi
jski sustav, njegova je vlada nastojala okonèati dugotrajne sukobe na Balkanu i
u Sjevernoj Irskoj te razvijati demokraciju u Istoènoj Europi, Latinskoj Americi
, Africi i biv em Sovjetskom Savezu. No u oèima javnosti vanjska se politika deved
esetih godina nije odlikovala velikim temama ni zadacima. Amerièke su vojne akci
je izgledale kao stvar izbora, a ne nu nosti - rezultat na e elje da damo po prstima
banditskim dr avama; ili su proizlazile iz moralne obaveze koju smo imali prema So
malijcima, Haiæanima, Bosancima i drugim nesretnicima.
Onda je do ao 11. rujna - i Amerikancima se svijet okrenuo naglavce.
U sijeènju 2006. ukrcao sam se na vojni teretni avion tipa C-130 i odletio na sv
oj prvi put u Irak. Dvojica kolega koji su putovali sa mnom, senator Evan Bayh i
z dr ave Indiana i kongresmen Harold Ford ml., iz dr ave Tennessee, veæ su prije bil
i ondje i upozorili su me da slijetanje u Bagdadu zna biti neugodno - kako bi se
izbjegla moguæa neprijateljska paljba, vojni su avioni pri uzlijetanju i slijet
anju na aerodrom glavnoga grada Iraka izvodili komplicirane manevre od kojih se
okretala utroba. No, dok je na avion kru io kroz maglovito jutro, nisam uopæe bio z
abrinut. Vezana u platnenim sjedalima, veæina je mojih suputnika zaspala; jedan
èlan posade je, èinilo se, igrao videoigru; drugi je mirno listao na itinerar.
Pro lo je èetiri i pol godine otkako sam èuo da se avion zabio u Svjetski trgovaèk
i centar. Bio sam tada u Chicagu, vozio sam se na sjednicu u dr avnoj upravi. Izvj
e taj na mom autoradiju bio je tur, te sam zakljuèio da je rijeè o nesreæi, o nekom
malom avionu koji je skrenuo s rute. Kad sam stigao na sastanak, veæ se zabio i
drugi avion i reèeno nam je da evakuiramo zgradu dr avne uprave. Ljudi su se okup
ljali du ulica, zurili u nebo i u neboder Sears. Poslije je u mom uredu nekoliko
nas sjedilo nepomièno dok su se prizori more slijevali s TV-ekrana - avion, tama
n kao sjenka, nestaje u staklu i èeliku; mu karci i ene vise s prozora
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
227
a zatim se pu taju u ponor; uzvici i jecaji odozdo i napokon uskovitlani oblaci pr
a ine koji zaklanjaju sunce.
Nekoliko sam sljedeæih tjedana proveo kao i veæina Amerikanaca - nazivajuæi prij
atelje u New Yorku i Washingtonu, aljuæi donacije, slu ajuæi govor predsjednika, op
lakujuæi mrtve. Na mene je, kao i na veæinu nas, 11. rujna ostavio duboko osoban
dojam. (Nije me pogodio samo opseg razaranja, ni uspomene na pet godina koje sa
m proveo u New Yorku - uspomene na ulice i zdanja od kojih je sada ostala samo p
ra ina. Najvi e me pogodila intimnost zami ljanja svakodnevnih èina koje rtve napada mo
ra da su izvodile u satima pred smrt, rutinske radnje od kojih se sastoji ivot u
modernom svijetu - ukrcavanje na avion, guranje na izlasku iz podzemne, kava s n
ogu i jutarnje novine na kiosku, èavrljanje u liftu. Za veæinu Amerikanaca, takv
e su rutine znaèile pobjedu reda nad kaosom, konkretan izraz na eg uvjerenja da je
, tako dugo dok vje bamo, ve emo pojaseve, imamo siguran posao i izbjegavamo odreðen
e kvartove, na a sigurnost zajamèena a na e obitelji za tiæene.
Sada je kaos zakucao na vrata. Morat æemo se poèeti drugaèije pona ati, drukèije s
hvaæati svijet. Morat æemo odgovoriti na poziv nacije. Manje od tjedan dana nako
n napada gledao sam kako Senat glasa 98 prema 0 a Kongres 420 prema 1 da se pred
sjedniku daju ovlasti da upotrijebi svu nu nu i primjerenu silu protiv nacija, orga
nizacija ili osoba" odgovornih za napade. Mladi ljudi diljem zemlje masovno su s
e prijavljivali u vojsku i CIA-u, u elji da slu e svojoj zemlji. Nismo bili sami. U
Parizu je Le Monde donio naslov Nous sommes tous Atnericains ( Svi smo Amerikanci
"). U Kairu su d amije organizirale molitve solidarnosti. Prvi put otkako je 1949.
osnovan, NATO se pozvao na èlanak 5 svoje povelje, prema kojem æe se oru ani napa
d na jednu od èlanica smatrati napadom na sve ostale". S pravdom i svijetom na sv
ojoj strani, svrgnuli smo talibanski re im u Kabulu za ne to vi e od mjesec dana; oper
ativci Al-Qaede su pobjegli ili su uhvaæeni ili ubijeni.
Dr ao sam da je vlada dobro nastupila - odluèno, odmjereno i uz minimalne rtve (tek
æemo poslije saznati u kojoj je mjeri nedovoljan vojni pritisak na snage Al-Qae
de na Tora Bori doprinio Bin Ladenovu bijegu). I tako sam, skupa s ostatkom svij
eta, nestrpljivo oèekivao ono to je, smatrao sam, moralo uslijediti: oblikovanje
vanjske politike SAD-a za 21. stoljeæe, koja æe ne samo prilagoditi na e vojne pla
nove, obavje tajne operacije i organizaciju obrane domovine teroristièkim prijetnj
ama nego i utemeljiti novi meðunarodni konsenzus kada je rijeè o izazovu transna
cionalnih prijetnji.
To se nije dogodilo. Umjesto toga, dobili smo ne to sklepano od zastarjelih pozici
ja iz davnih dana; sa starih je stavova obrisana pra ina i nalijepljene su im nove
etikete. Reaganovo Carstvo zla" postalo je Osovina zla". Monroeova doktrina u tum
aèenju Theodorea Roosevelta
228
BARACK OBAMA
- shvaæanje da mo emo preventivno svrgnuti vladu koja nam se ne sviða
- postala je Busheva doktrina, koja sada nije obuhvaæala samo zapadnu hemisferu,
nego èitav planet. Objavljena je sudbina opet bila u modi; prema Bushu, trebala
nam je samo amerièka vatrena moæ, amerièka odluènost i koalicija spremnih".
Najgore od svega bilo je to to je Busheva vlada uskrisila vrstu politike kakva se
ne pamti od kraja Hladnog rata. Kako je svrgavanje Saddama Husseina bilo provje
ra Busheve doktrine preventivnog rata, oni koji su dovodili u pitanje smisao inv
azije bivali su optu eni da su popustljivi prema terorizmu" ili neamerièki" raspolo en
i. Umjesto da se iskreno iznesu razlozi za i protiv te vojne kampanje, vlada je
krenula u medijsku ofenzivu: prilagoðavajuæi obavje tajne izvje taje u svoju korist,
drastièno podcjenjujuæi tro kove i snage potrebne za vojnu akciju tih razmjera, p
rizivajuæi avet atomske gljive.
Takva je strategija odnosa s javno æu upalila; do jeseni 2002. veæina je Amerikana
ca bila uvjerena da Saddam Hussein posjeduje oru je za masovno uni tenje, a najmanje
66 posto je (pogre no) vjerovalo da je iraèki voða osobno umije an u napade 11. ruj
na. Podr ka invaziji na Irak - i Bushu osobno - bila je veæa od 60 posto. Imajuæi
u vidu skore izbore, republikanci su pojaèali pritisak i tra ili da se izglasa ovl
a tenje za upotrebu sile protiv Saddama Husseina. I tako se 11. listopada 2002., d
vadeset i osam od pedeset demokrata u Senatu pridru ilo svim republikanskim senato
rima osim jednoga, dajuæi Bushu moæ koju je tra io.
Bio sam razoèaran tim glasanjem, iako sam shvaæao pod kakvim su pritiscima demok
rati bili. I sam sam ih donekle osjetio. U jesen 2002. veæ sam bio odluèio da æu
se kandidirati za Senat i znao sam da æe moguæi rat s Irakom biti va no pitanje u
mojoj kampanji. Kad me je skupina aktivista iz Chicaga zamolila da govorim na v
elikom antiratnom skupu predviðenom za listopad, vi e me je prijatelja upozorilo d
a o tako kritiènom pitanju ne istupam na taj naèin. Ne samo zato to je zamisao o
invaziji imala sve veæu podr ku nego i zato to nisam smatrao da je odluka za ili pr
otiv rata tako jednostavna. Poput veæine analitièara, pretpostavljao sam da Sadd
am ima kemijsko i biolo ko oru je i da je elio nuklearno naoru anje. Vjerovao sam da je
opetovano kr io rezolucije UN-a te da za takvo pona anje mora snositi posljedice. D
a je Saddam vr io pokolje nad svojim vlastitim narodom nije bilo sporno; nisam nim
alo sumnjao da æe svijetu, a i Iraèanima, biti bolje kad njega ne bude.
Smatrao sam, meðutim, i da Saddam ne predstavlja neposrednu opasnost, da su vlad
ini razlozi za rat klimavi i ideolo ke naravi, te da rat u Afganistanu ni izdaleka
nije zavr en. Bio sam uvjeren kako, pretpostavljanjem opasne, jednostrane vojne a
kcije odluènim diplomatskim potezima, o trim inspekcijama i mudrim sankcijama, Ame
rika propu ta moguænost da dobije iroku podr ku za svoju politiku. Zato sam odr ao
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
229
govor. Pred dvije tisuæe ljudi okupljenih na Federalnom trgu, rastumaèio sam da
za razliku od nekih medu njima, ja nisam protiv rata - da se moj djed dobrovoljn
o javio dan nakon napada na Pearl Harbor i da se borio u Pattonovoj armiji. Reka
o sam i kako, nakon to sam vidio pokolj i razaranje, pra inu i suze, podr avam odluèno
st vlade da uhvati i ukloni one koji ubijaju nevine u ime netrpeljivosti" i kako
 bih bio spreman i sam uzeti oru je u ruke kako bih sprijeèio da se takva tragedija
ponovi".
Ali ne mogu podr ati glup rat, nepromi ljen rat, rat koji se ne temelji na razumu, ne
go na strasti, na politici umjesto na naèelima". Zatim sam rekao:
Znam da èak i pobjeda u ratu protiv Iraka znaèi amerièku okupaciju neodreðenog tr
ajanja, neodreðenih tro kova i neodreðenih posljedica. Siguran sam da æe invazija
na Irak bez jasnog opravdanja i bez sna ne meðunarodne podr ke samo rasplamsati suko
b na Bliskom istoku i potaknuti najgore, a ne najbolje nagone arapskog svijeta,
te da æe poveæati broj sljedbenika Al-Qaede."
Govor je nai ao na odobravanje; aktivisti su tekst stavili na internet, a ja sam s
tekao reputaciju èovjeka koji i o te kim pitanjima govori to misli - reputaciju koj
a æe mi donijeti pobjedu na te kim stranaèkim izborima. Ali tada nisam mogao znati
je li moja procjena stanja u Iraku toèna. Kad je invazija zapoèela i kad su ame
rièke snage neometano umar irale u Bagdad, kad sam vidio ru enje Saddamova kipa i gl
edao predsjednika kako stoji na ratnom brodu Abraham Lincoln dok iza njega stoji
transparent na kojem pi e Misiija izvr ena", pomislio sam da sam mo da imao krivo - i
odahnuo sam kad sam vidio da je broj amerièkih rtava malen.
A sada, tri godine poslije - kada se broj na ih mrtvih penje iznad dvije tisuæe a
broj ranjenih iznad esnaest tisuæa; nakon to je izravno potro eno 250 milijardi dola
ra a u buduænosti nas èekaju jo stotine milijardi za otplaæivanje dugova i zbrinj
avanje veterana; nakon dvaju izbora u Iraku, jednog iraèkog ustavnog referenduma
i desetaka tisuæa mrtvih Iraèana; nakon to je antiamerièko raspolo enje diljem svi
jeta dostiglo rekordne razmjere a Afganistan ponovno skliznuo u kaos - letim za
Bagdad kao èlan Senata, kao jedan od onih koji su zadu eni za pronala enje naèina da
se ta zbrka nekako rije i.
Slijetanje na Meðunarodni aerodrom u Bagdadu nije ispalo tako stra no - iako mi je
bilo drago to kroz prozore nismo mogli vidjeti kako se C-130 okreæe i obræe pri
slijetanju. Doèekao nas je slu benik Ministarstva obrane, te razno vojno osoblje s
oru jem na ramenu. Nakon to smo dobili izvje taj o stanju sigurnosti, nakon to su zab
ilje ili na e krvne grupe, te nakon to su nam namjestili ljemove i pancirke, ukrcali
230
BARACK OBAMA
smo se u dva helikoptera tipa Crni sokol i krenuli prema Zelenoj zoni, u niskom
letu iznad milja uglavnom blatnjavih, jalovih polja ispresijecanih uskim putovim
a i istoèkanim malim umarcima i betonskim skloni tima, od kojih je veæina izgledala
napu teno, a neki su bili sru eni do temelja. Zatim smo ugledali Bagdad, metropolu
pje èane boje i kru nog oblika, koji rijeka Tigris sijeèe po sredini. I iz zraka je
grad izgledao izmuèen, sa slabim prometom - iako su na skoro svim krovovima bile
brojne satelitske antene, to su amerièke vlasti, uz uspostavljanje mobilne tele-
fonije, isticale kao jedan od glavnih uspjeha obnove.
U Iraku sam proveo dan i pol, uglavnom u Zelenoj zoni, deset milja irokom podruèj
u u sredi tu Bagdada, koje je nekada bilo sjedi te vlade Saddama Husseina, a sada je
pod nadzorom amerièke vojske, okru eno bedemom i bodljikavom icom. Dobili smo izvj
e taj o pote koæama u opskrbi elektriènom energijom i naftnim proizvodima uslijed po
bunjenièkih sabota a; obavje tajni oficiri opisivali su rastuæu prijetnju od sekta kih
milicija, koje su se infiltrirale u iraèke snage sigurnosti. Kasnije smo se sre
li s èlanovima iraèke izborne komisije, koji su bili odu evljeni velikim odazivom
biraèa na nedavnim izborima, a zatim nam je sat vremena amerièki ambasador Khali
lzad, pronicljiv, elegantan èovjek umornih oèiju, obja njavao svoje delikatne dipl
omatske poteze kojima je poku avao postiæi da ijitske, sunitske i kurdske frakcije
sastave kakvu-takvu zajednièku vladu.
Poslijepodne smo imali priliku ruèati s postrojbama u ogromnoj dvorani tik do ba
zena sada veæ biv e predsjednièke palaèe Sadama Husseina. Bilo je tu regularnih sn
aga, rezervista, pripadnika Nacionalne garde, neki su bili iz velikih gradova ne
ki iz malih mjesta, bilo je crnaca, bijelaca i Latinoamerikanaca, mnogi su veæ s
lu ili drugi ili treæi put. S ponosom su govorili o onome to su njihove postrojbe p
ostigle - gradili su kole, osiguravali strujovode, vodili netom izuèene iraèke vo
jnike u zajednièke patrole, odr avali putove za dostavu namirnica u udaljene kraje
ve zemlje. Uvijek i iznova pitali su me isto pitanje: Za to amerièki mediji izvje ta
vaju iskljuèivo o bombardiranjima i ubijanju? Ustrajali su u tome da je uèinjen
napredak i da moram one koji su ostali kod kuæe obavijestiti da njihov rad u Ira
ku nije uzaludan.
Iz razgovora s tim mu karcima i enama nije bilo te ko shvatiti njihove frustracije, j
er su me svi Amerikanci koje sam susreo u Iraku, bez obzira bili oni vojna lica
ili civili, impresionirali svojom predano æu, znanjem i iskrenim priznanjem pogre ak
a koje su poèinjene, ali i te koæa koje donosi zadatak to le i pred njima. Doista, èi
tav pothvat u Iraku odaje amerièku domi ljatost, bogatstvo i tehnolo ko znanje. Gled
ajuæi iz Zelene zone ili bilo koje velike baze u Iraku ili Kuvajtu, ne mo ete drug
o doli diviti se sposobnosti na e vlade da podigne èitave gradove unutar teritorij
a naseljenog neprijateljski raspolo enim stanovni tvom,
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
231
izgradi zajednice s vlastitom strujom i vodom, kompjutorskim i be iènim prikljuèci
ma, igrali tima za ko arku i tandovima na kojima se prodaje sladoled. tovi e, na svakom
koraku vlada onaj jedinstven amerièki optimizam kojeg karakterizira odsustvo cin
izma usprkos opasnosti, rtvovanju i naizgled nepremostivim zaprekama te ustrajanj
e na ideji da æe u konaènici ono to radimo pobolj ati ivote ljudi koje jedva poznaje
mo.
Ipak, tri su me razgovora tijekom mojeg posjeta podsjetila koliko su se napori k
oje poduzimamo u Iraku jo uvijek èinili uzaludnima, kako jo uvijek postoji moguæno
st da kuæe koje gradimo amerièkom krvlju, novcem i najboljim namjerama, ne le e na
èvrstom tlu. Prvi razgovor vodio se u rano predveèerje tijekom konferencije za
novinare koju je na a delegacija imala sa skupinom stranih dopisnika smje tenih u Ba
gdadu. Nakon slu benih pitanja i odgovora, zamolio sam reportere da ostanu na nefo
rmalnom dru enju. Zanimalo me da saznam ne to o ivotu izvan Zelene zone. Rado su se o
dazvali, no mogli su ostati samo èetrdeset i pet minuta; veæ je padao mrak, i ka
o i veæina stanovnika Bagdada, uglavnom su izbjegavali izlaziti nakon to zaðe sun
ce.
Bili su mladi, uglavnom u dvadesetim i ranim tridesetim godinama, svi su bili vr
lo neformalno odjeveni, tako bi uglavnom mogli proæi kao studenti. Na licima im
se, meðutim, oèitavao stres pod kojim su bili - u to je vrijeme veæ ezdeset novin
ara bilo poginulo u Iraku. Doista, na poèetku razgovora isprièali su se to mo da iz
gledaju pomalo dekoncentrirano. Upravo su bili primili vijest da je jedna od nji
hovih kolegica Jill Caroll iz novina Christian Science Monitor, oteta, a njezin o
fer pronaðen mrtav uz cestu. Svi su preko ljudi koje poznaju poku avali saznati gd
je bi se mogla nalaziti. Rekli su mi da takvo nasilje tih dana u Bagdadu nije bi
lo ni ta neuobièajeno, iako su Iraèani ti koji su snosili najte e posljedice. Borbe
izmeðu ijita i sunita postale su sve ra irenije, sve manje planirane, manje shvatlj
ive i sve strasnije. Nitko od njih nije dr ao da æe izbori donijeti bitan napredak
u pogledu sigurnosti ljudi. Pitao sam ih misle li da bi povlaèenje amerièkih po
strojbi mo da smanjilo napetosti, oèekujuæi potvrdan odgovor. Umjesto toga, odmahn
uli su glavama.
Mislim da bi u tom sluèaju unutar nekoliko tjedana do lo do graðanskog rata", rekao
mi je jedan od reportera. Sto, mo da dvjesto tisuæa mrtvih. Mi smo jedino to ovo mj
esto dr i na okupu."
Te veèeri na a je delegacija pratila veleposlanika Khalila Zada na privatnu veèeru
kod privremenog predsjednika Iraka Ðalala Talabanija. Osiguranje je bilo jako,
dok smo krivudali kroz labirint barikada izvan podruèja Zelene zone. Kad smo iza l
i iz Zelene zone, du èitave rute na svakom su uglu bili postavljeni amerièki vojn
ici, a nama je nareðeno da tijekom puta ne skidamo za titne prsluke i kacige.
Nakon deset minuta stigli smo u ogromnu vilu gdje su nas doèekali
232
BARACK OBAMA
predsjednik i nekoliko èlanova iraèke privremene vlade. Svi redom bili su sna ni m
u karci u pedesetim i ezdesetim godinama ivota, irokog osmijeha, ali oèiju koje ne od
aju nikakve osjeæaje. Prepoznao sam tek jednog ministra - Ahmeda Halabija, ijita
obrazovanog na Zapadu, koji je, kao voða Iraèkog nacionalnog kongresa, koji je d
jelovao u egzilu, navodno amerièkim tajnim slu bama i kreatorima Busheve politike
dostavio neke prijeratne informacije na osnovu kojih je i donesena odluka o inva
ziji - informacije koje su njegovoj skupini donijele milijune dolara, a koje su
se pokazale la nima. Od tada je Halabi bio u svaði sa svojim amerièkim za titnicima.
Postojala su i izvje æa o tome da je tajne informacije koje je dobio od Amerikana
ca proslijedio Irancima te da je u Jordanu jo uvijek va eæi nalog za njegovo uhiæen
je nakon to je u odsustvu osuðen po trideset i jednoj toèci za pronevjeru, kraðu,
zlouporabu bankovnih raèuna i me etarenje devizama. No, izgleda da se doèekao na
noge. Bio je besprijekorno odjeven, u dru tvu odrasle kæeri, a nastupao je kao min
istar za naftu privremene vlade.
Tijekom veèere nisam mnogo razgovarao s Halabijem. Bio sam smje ten pokraj biv eg pr
ivremenog ministra financija. Bio je tip èovjeka koji ostavlja dojam, upuæeno je
govorio o iraèkoj ekonomiji i njezinoj potrebi da bude transparentna te da ojaè
a pravni okvir kako bi privukla strana ulaganja. Na kraju veèeri, svoje sam pozi
tivno mi ljenje iznio jednom od zaposlenika veleposlanstva. Pametan jest, bez sumnj
e", odgovorio je. Naravno, jednako tako je i jedan od voða stranke SCIRI, koja ko
ntrolira Ministarstvo unutarnjih poslova, koje pak kontrolira policiju. A polici
ja, je li... Recimo da je bilo nekih problema s infiltracijom od strane milicije
. Bilo je nekih optu bi da otimaju sunitske voðe, neka su mrtva tijela pronaðena s
ljedeæeg jutra, takve stvari..." Glas mu je utihnuo i slegnuo je ramenima. Radimo
s onim to imamo."
Te noæi nisam mogao zaspati. Umjesto toga, gledao sam utakmicu amerièkog nogomet
a, koja je preno ena u ivo putem satelita u kuæi kraj bazena koja je nekad bila reze
rvirana za Sadama i njegove goste. Nekoliko puta iskljuèio sam ton i slu ao smrton
osnu vatru koja je rezala ti inu. Sljedeæeg jutra vojnim smo helikopterom krenuli
u bazu mari-naca u gradu Fallujah na zapadu Iraka, daleko u suhoj i pustoj pokra
jini Anbar. Neke od naj e æih borbi protiv ustanika vodile su se upravo u sunitskom
Anbaru. Atmosfera u logoru bila je osjetno mraènija nego u Zelenoj zoni. Dan pri
je, pet marinaca poginulo je u patroli od bombi kraj ceste ili lakog oru ja. Ovda nj
e postrojbe takoðer su i izgledale mnogu surovije, veæina vojnika bili su u rani
m dvadesetim godinama, a mnogi su jo imali i pri tiæe i neoblikovana tinejd erska tij
ela.
General koji je zapovijedao kampom organizirao je kratak sastanak na kojem su vi i
èasnici objasnili dilemu pred kojom su se na le amerièke snage: svakog dana uhiæi
vali su sve vi e i vi e voða ustanika, no, kao to
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA 233
je sluèaj i s bandama u Chicagu, izgledalo je kao da se na svakog uhiæenog vodu
pojavljuju jo dvojica spremna zauzeti njegov polo aj. Izgledalo je kao da i ekonoms
ki, a ne samo politièki faktori hrane ustanak - sredi nja vlada zanemarivala je po
krajinu Anbar, a nezaposlenost medu mu kim stanovni tvom porasla je na preko 70 post
o.
Mo ete nekom djetetu dati dva do tri dolara da postavi bombu", izjavio je jedan èas
nik, puno se tu novca vrti." Pri kraju sastanka spustila se magla zbog koje je ka
snio na let za Kirkuk. Dok smo èekali polijetanje, èlan mog tima za vanjsku polit
iku, Mark Lippert, od etao je porazgovarati s jednim od vi ih èasnika, a ja sam osta
o u razgovoru s jednim od majora, odgovornim za strategiju borbe protiv ustanika
u toj regiji. Imao je ugodan glas, bio je nizak i nosio naoèale. Nije bilo te ko
zamisliti ga kao srednjo kolskog profesora matematike. Pokazalo se da je, prije ne
go se pridru io marincima, slu io u Mirovnim snagama na Filipinima. Rekao mi je da b
i se mnoge lekcije koje je tamo nauèio morale primijeniti u radu koji je vojska
obavljala u Iraku. Na raspolaganju nije imao ni pribli no dovoljno ljudi koji govo
re arapski, potrebnih da bi se izgradio odnos povjerenja s lokalnim stanovni tvom.
Unutar amerièkih vojnih snaga trebali bismo ojaèati kulturalnu osjetljivost, ra
zvijati dugoroène odnose s lokalnim vodama te udru iti snage za osiguranje pri obn
ovi zemlje, kako bi Iraèani vidjeli stvarnu dobrobit napora koje ula e SAD. Za sve
to treba vremena, no, kako reèe, otkada vojska u èitavoj zemlji provodi ova naè
ela, vidljive su i promjene nabolje.
Èasnik zadu en za na u pratnju signalizirao je da je helikopter spreman za polijetan
je. Majoru sam za elio sreæu i krenuo prema kamionetu. Mark je sjeo kraj mene i pi
tao sam ga to je on saznao u razgovoru s vi im èasnikom.
Pitao sam ga to on misli da bismo trebali uèiniti kako bismo se na najbolji moguæi
naèin nosili sa situacijom." 1 to je rekao?" Da bismo trebali otiæi."
Prièa o amerièkom anga manu u Iraku bit æe predmetom analiza i rasprava jo mnogo go
dina - dapaèe, ta se prièa jo uvijek pi e. U ovom èasu stanje se toliko pogor alo da
se èini kako traje graðanski rat ni eg intenziteta. Iako vjerujem da je svim Ameri
kancima - bez obzira na njihove izvorne stavove o invaziji - u interesu da se si
tuacija u Iraku razrije i, ne mogu reæi da sam optimist o kratkoroènoj buduænosti
Iraka.
Znam da æe na ovom stupnju o ishodu odluèiti politika - procjene onih okorjelih,
nesentimentalnih mu karaca s kojima sam veèerao - a ne primjena amerièke sile. Vj
erujem takoðer kako treba jasno definirati na e strate ke ciljeve na ovom stupnju: p
ostiæi kakvu takvu stabilnost u Iraku, osigurati da oni koji imaju vlast u Iraku
nisu neprijatelji Sjedinjenih Dr ava,
234
BARACK OBAMA
te sprijeèiti da Irak postane baza za teroristièke aktivnosti. Vjerujem da æe se
ti ciljevi, pa tako i interesi Iraèana i Amerikanaca, prije ostvariti ako se po
ène s postupnim povlaèenjem amerièkih vojnika do kraja 2006., iako nije moguæe p
redvidjeti kada bi povlaèenje moglo biti dovr eno. To æe ovisiti o sposobnosti ira
èke vlade da svom narodu pru i osnovnu sigurnost, o tome koliko na e prisustvo potiè
e ustanak, te o procjeni koliko bi odsustvo amerièkih trupa doprinjelo izbijanju
otvorenoga graðanskog rata. Kad okorjeli marinci ka u da je bolje da se povuèemo,
a skeptièni strani dopisnici da ostanemo, odluka oèito nije jednostavna.
Pa ipak, nije prerano da izvuèemo neke zakljuèke iz na e akcije u Iraku. Na e nedaæe
ondje nisu bile samo posljedica lo e izvedbe. Pogre na je bila koncepcija. Èinjenic
a je da gotovo pet godina nakon 11. rujna i 15 godina nakon raspada Sovjetskog S
aveza Sjedinjene Dr ave jo uvijek nemaju koherentnu politiku nacionalne sigurnosti.
Umjesto naèela, imamo niz ad boe odluka sumnjivih rezultata. Za to napasti Irak,
a ne Sjevernu Koreju ili Burmu? Za to intervenirati u Bosni, a ne u Darfuru? Je li
na cilj promijeniti re im u Iranu, ukloniti moguænost da Iran razvije nuklearno or
u je, sprijeèiti trgovinu nuklearnim oru jem, ili sve troje? Hoæemo li upotrijebiti
silu gdje god je na vlasti despotski re im koji terorizira svoj narod - te kako du
go æemo ostati u takvoj zemlji da osiguramo uspostavu demokracije? Kako æemo se
odnositi prema zemljama kao to je Kina, koje liberaliziraju svoje tr i te, ali ne i s
voje dru tvo? Hoæemo li sva pitanja raspravljati kroz Ujedinjene narode ili samo k
ad je UN spreman ratificirati na e odluke?
Mo da netko u Bijeloj kuæi ima jasne odgovore na sva ova pitanja. Ali na i ih savezn
ici - a niti na i protivnici - svakako ne znaju. Sto je jo va nije, ne zna ih ni amer
ièki narod. Bez artikulirane strategije koja ima podr ku javnosti i koju svijet ra
zumije, Amerika neæe imati legitimitet - a to znaèi ni moæ - da svijet uèini sig
urnijim nego to jest. Treba nam okvirna vanjska politika usporediva po opsegu i d
osegu s Trumanovom politikom nakon Drugog svjetskog rata - koja uzima u obzir i
izazove i moguænosti novog milenija, koja æe odrediti kada æemo upotrijebiti sil
u i koja izra ava na e najdublje ideale.
Nemam tu veliku strategiju u svom malom d epu. Ali znam to vjerujem, pa bih predlo io
nekoliko stvari oko kojih bi se amerièki narod vjerojatno mogao slo iti, kao pola
zi te za novi konsenzus.
Za poèetak, moramo shvatiti da nikakav povratak izolacionizmu - ili vanjskoj pol
itici koja odbacuje moguænost upotrebe amerièke vojske izvan SAD-a - nije moguæ.
Nagon za povlaèenjem iz svijeta i dalje je jak u objema strankama, osobito kad
je rijeè o amerièkim rtvama. Nakon to su 1993. ulicama Mogadi ua vukli tijela ameriè
kih vojnika, republikanci su optu ili predsjednika Clintona da alje amerièke trupe
na nepromi ljene misije; predsjednièki se kandidat George W. Bush zak-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
235
leo na izborima 2000. da vi e nikad neæe tro iti amerièke vojne resurse na graðenje n
acija", dijelom zbog iskustava iz Somalije. Iraèka akcija Busheve vlade izazvala
je, to je i razumljivo, mnogo jaèu reakciju. Prema istar ivanju agencije Pew Resea
rch Center, gotovo pet godina nakon napada od 11. rujna, 46 posto Amerikanaca vj
eruje kako bi Sjedinjene Dr ave trebale gledati svoja posla meðunarodno, a druge ze
mlje pustiti da se snalaze kako znaju i umiju".
Reakcija je bila osobito jaka meðu liberalima, koji u Iraku vide ponavljanje pog
re aka koje je Amerika poèinila u Vijetnamu. Frustracija zbog Iraka i dvojbena tak
tika kojom je vlada obrazlagala taj rat èak je mnoge na ljevici navela da podcij
ene prijetnju teroristièkih napada i trgovine nuklearnim oru jem; prema istra ivanju
iz sijeènja 2005., ljudi koji se definiraju kao konzervativci bili su 29 posto
vi e nego liberali spremni navesti uni tenje Al-Qaede kao jedan od prvih ciljeva van
jske politike i 26 posto vi e spremni spomenuti uskratu nuklearnog oru ja neprijatel
jskim skupinama ili nacijama. Prva tri cilja vanjske politike za liberale su, pa
k, povlaèenje iz Iraka, zaustavljanje irenja SIDA-e, te tje nja suradnja sa savezni
cima.
Ciljevi koje navode liberali va ni su, ali ne èine koherentnu politiku nacionalne
sigurnosti. Vrijedi se podsjetiti da Osama bin Laden nije Ho Si Min i da su prij
etnje s kojima se Sjedinjene Dr ave suoèavaju danas stvarne, mnogostruke i potenci
jalno katastrofalne. Na a politika u novije vrijeme pogor ala je stvari, ali da se s
utra povuèemo iz Iraka, Sjedinjene Dr ave bi i dalje bile meta, zbog svoje dominan
tne pozicije u meðunarodnom poretku. Dakako, konzervativci su jednako u krivu ak
o misle da mo emo naprosto ukloniti zloèince" i zatim prepustiti svijet samima sebi
. Globalizacija na e gospodarstvo, zdravlje i sigurnost èini ovisnima o dogaðajima
na drugoj strani svijeta. A nijedna druga nacija nema sposobnost oblikovanja to
ga globalnog sustava, niti uspostave konsenzusa o meðunarodnim pravilima kojima
se ire zone slobode, osobne sigurnosti i ekonomskog prosperiteta. elimo li da Amer
ika bude sigurnija, morat æemo svijet uèiniti sigurnijim.
Drugo to moramo shvatiti jest da je sigurnost danas fundamentalno razlièita od on
e od prije pedeset, dvadeset i pet, ili èak deset godina. Kad su Truman, Acheson
, Kennan i Marshall razraðivali poredak poslije Drugoga svjetskog rata, njihov j
e referentni okvir bilo nadmetanje izmeðu velikih sila koje su dominirale 19. i
ranim 20. stoljeæem. U tom su svijetu Americi najveæa prijetnja bile ekspanzioni
stièke dr ave poput nacistièke Njemaèke ili sovjetske Rusije, koje su imale na ras
polaganju velik broj vojnika i moæne arsenale i koje su mogle napasti kljuèna po
druèja, ogranièiti nam pristup kljuènim resursima i diktirati uvjete svjetske tr
govine.
Taj svijet vi e ne postoji. Integracijom Njemaèke i Japana u svjetski sustav liber
alnih demokracija i slobodnog tr i ta nestalo je prijetnje
236
BARACK OBAMA
sukoba velikih sila u slobodnom svijetu. Pojava nuklearnog naoru anja i sigurnog ob
ostranog uni tenja" gotovo je sasvim otklonilo moguænost rata izmeðu Sjedinjenih D
r ava i Sovjetskog Saveza èak i prije pada Berlinskog zida. Danas su najmoænije na
cije svijeta (ukljuèujuæi, sve vi e, i Kinu) - a i najveæi broj ljudi koji ih èine
- predani zajednièkom sklopu meðunarodnih pravila trgovine, ekonomske politike
i pravno-diplo-matskog naèina rje avanja sporova, èak i kad unutar svojih granica
ne po tuju slobodu i demokraciju.
Sve veæa prijetnja dolazi u prvom redu iz onih dijelova svijeta koji su na margi
nama globalnoga gospodarstva i gdje meðunarodna cestovna pravila" ne vrijede - sl
abe dr ave, podruèja vladavina sile, korupcije i nasilja; zemlje gdje je ogromna v
eæina stanovni tva siroma na, neobrazovana, i neobavije tena; mjesta na kojima voðe st
rahuju da æe im global-izacija umanjiti moæ, uni titi tradicionalnu kulturu i njez
ine institucije.
Nekad se mislilo da Amerika mo e slobodno zanemariti nacije i pojedince u tim nepo
vezanim regijama. Mo da se protive na em svjetonazoru, mo da nacionaliziraju koju amer
ièku kompaniju, utjeèu na cijenu neke robe, padnu pod utjecaj Sovjeta ili komuni
stièke Kine, èak mo da i napadnu amerièku ambasadu ili vojno osoblje - ali ne mogu
nas napasti na na em tlu. No, 11. rujna pokazao je da to vi e nije tako. Povezanost
koja sve vi e spaja svijet postala je moæno sredstvo u rukama onih koji ele taj sv
ijet uni titi.
Teroristièke mre e mogu svoje doktrine pro iriti u tren oka; mogu napasti najosjetlj
ivije toèke svjetskog ekonomskog sustava, znajuæi da æe napad u Londonu ili Toki
ju odjeknuti u New Yorku ili Hong Kongu; oru je i tehnologija kojima su nekada ras
polagale iskljuèivo nacionalne dr ave mogu se kupiti na crnom tr i tu a njihovi se nac
rti mogu skinuti s interneta; slobodan protok ljudi i dobara preko granica, ila k
ucavica globalnoga gospodarstva, mo e se upotrijebiti u ubilaèke svrhe.
Ako nacionalne dr ave vi e nemaju monopol na masovno nasilje; ako su nas, u stvari,
nacionalne dr ave sve manje spremne izravno napasti, jer im mo emo uzvratiti na njih
ovom tlu; ako su umjesto toga goruæe prijetnje transnacionalne - teroristièke mr
e e koje ele sprijeèiti snage globalizacije, potencijalne pandemske bolesti poput p
tièje gripe ili katastrofalne klimatske promjene - kako onda prilagoditi strateg
iju na e nacionalne sigurnosti?
Za poèetak, na obrambeni bud et i struktura na e vojske trebali bi odra avati novu zbil
ju. Od poèetka Hladnog rata, na a je sposobnost da odvratimo agresiju jedne nacije
na drugu uvelike jamèila sigurnost svake zemlje koja po tuje meðunarodne propise
i norme. Kako jedino na a mornarica plovi èitavim svijetom, morske putove èuvaju n
a i brodovi. Na je nuklearni ki obran sprijeèio Europu i Japan da uðu u trku u naoru an
ju u vrijeme Hladnog rata, a to je - bar donedavno - veæinu
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
237
zemalja uvjerilo da im se nuklearne bombe ne isplate. Sve dok Rusija i Kina imaj
u velike vojne snage i vole demonstrirati svoju moæ - i sve dok je nekoliko band
itskih dr ava spremno napasti druge suverene nacije, kao to je Saddam napao Kuvajt
1991. - morat æemo povremeno, makar i nevoljko, preuzeti ulogu svjetskog erifa. T
o se neæe promijeniti - niti se to treba promijeniti.
S druge strane, vrijeme je da priznamo da obrambeni bud et i struktura obrane teme
ljena na izgledima za Treæi svjetski rat vi e nemaju strate kog smisla. Amerièki voj
ni i obrambeni bud et za 2005. bio je preko 522 milijarde dolara - vi e nego to su iz
nosili bud eti sljedeæih trideset zemalja zajedno. BDP Sjedinjenih Dr ava veæi je ne
go zajednièki BDP dviju najveæih zemalja i ekonomija koje najbr e rastu - Kine i I
ndije. Moramo odr ati strate ku poziciju koja nam omoguæava da se nosimo s prijetnja
ma banditskih dr ava kao to su Sjeverna Koreja i Iran i da se suoèimo s izazovima k
oje predstavljaju potencijalni rival kao to je Kina. Zapravo, s obzirom na gubitk
e u Iraku i Afganistanu, u neposrednoj æe nam buduænosti trebati ne to veæi bud et s
amo za obnovu spremnosti i nadoknaðivanje opreme.
No na najslo eniji vojni izazov neæe biti kako ostati ispred Kine (ba kao to nam Kina
predstavlja najveæi izazov u ekonomskom, a ne u vojnom smislu). Vjerojatnije je
da æe taj izazov biti vojno prisustvo u regijama gdje sada vladaju teroristi. T
o æe zahtijevati da pametnije odvagnemo izmeðu kolièine novca koju æemo potro iti
na sofisticirano oru je i one koju æemo potro iti na mu karce i ene u uniformi. To znaè
i poveæati oru ane snage kako bi vojnici kraæe boravili na rati tu, osigurati im pot
rebnu opremu, te obuèiti vojnike u jeziku, obnovi, sakupljanju informacija i odr a
vanju mira, to æe im sve trebati u slo enim misijama koje su pred nama.
Promjena ustroja vojske neæe biti dovoljna. U suoèavanju s asimetriènim prijetnj
ama buduænosti - od teroristièkih mre a i dr ava koje ih podr avaju - struktura oru anih
snaga æe biti manje va na od naèina njihove upotrebe. Sjedinjene Dr ave su dobile H
ladni rat ne samo zato to je Sovjetski Savez imao manje oru ja nego zato to su ameri
èke vrijednosti prevagnule u meðunarodnoj javnosti, pa i kod onih koji su ivjeli
u komunistièkim re imima. Jo vi e nego to je to bio Hladni rat, borba protiv islamisti
èkog terorizma bit æe borba za javno mnijenje u islamskom svijetu, meðu na im save
znicima i u Sjedinjenim Dr avama. Osama bin Laden zna da ne mo e pobijediti pa ni ug
roziti Sjedinjene Dr ave u konvencionalnom ratu. On i njegovi saveznici mogu, meðu
tim, nanijeti dovoljno bola da izazovu reakciju kakvu smo vidjeli u Iraku - nepr
omi ljena amerièka vojna avantura u muslimanskoj zemlji dovodi do vjerski i nacion
alistièki motivirane pobune, to dovodi do duge amerièke okupacije, to uzrokuje vel
ik broj mrtvih amerièkih vojnika i
238 BARACK OBAMA
lokalnog stanovni tva. Sve to razjaruje antiamerièko raspolo enje meðu muslimanima,
poveæava broj potencijalnih terorista i navodi Amerikance da se pitaju ne samo o
opravdanosti rata nego i o politici koja nas je uopæe dovela u islamski svijet.
To je plan za dobijanje rata iz peæine i zasada igramo prema tom scenariju. Da b
ismo promijenili scenarij, morat æemo se pobrinuti da upotreba amerièke vojne mo
æi olak ava umjesto da ote ava postizanje na ih ciljeva: onesposobiti destruktivne pot
encijale teroristièkih mre a i pobijediti u globalnoj borbi ideja.
Sto to znaèi praktièno? Trebali bismo poæi od premise da Sjedinjene Dr ave, kao i
sve suverene nacije, imaju jednostrano pravo na obranu. U tom je smislu na a kampa
nja protiv logora Al-Qaede i talibanskog re ima koji ju je podr avao bila posve opra
vdana - a takvom ju je smatrala èak i veæina islamskih zemalja. Bilo bi dobro im
ati podr ku saveznika u takvim vojnim pothvatima, ali na a neposredna sigurnost ne m
o e ovisiti o elji za meðunarodnim konsenzusom; ako moramo sami, Amerikanci su spre
mni platiti svaku cijenu i podnijeti svaki teret da za tite svoju zemlju.
Takoðer smatram da imamo pravo na jednostranu vojnu akciju kako bismo otklonili
neposrednu prijetnju na oj sigurnosti - pod uvjetom da pod neposrednom prijetnjom
mislimo na naciju, skupinu ili pojedinca koji se aktivno pripremaju napasti SAD
(ili saveznike s kojima Sjedinjene Dr ave imaju ugovor o meðusobnoj obrani), te im
aju ili æe u neposrednoj buduænosti imati sredstva da to uèine. AI-Qaeda zadovol
java te uvjete, te je mo emo i trebamo preventivno napadati gdje god mo emo. Irak po
d vla æu Saddama Husseina nije zadovoljavao te uvjete, te je zato na a invazija bila
te ka strate ka pogre ka. Namjeravamo li djelovati jednostrano, bilo bi dobro da pozn
ajemo svoju metu.
Kad nadiðemo pitanja samoobrane, meðutim, uvjeren sam kako æe gotovo uvijek biti
na strate ki interes da djelujemo multilateralno, a ne unilateralno prilikom upora
be sile diljem svijeta. Pritom ne mislim da bi Vijeæe sigurnosti UN-a - tijelo k
oje po svojoj strukturi i pravilima odveæ èesto djeluje kao da je zaleðeno u vre
menu Hladnog rata - trebalo imati pravo veta nad na im akcijama. Niti time elim reæ
i da pridobijemo Ujedinjeno Kraljevstvo i Togo, pa radimo to nas je volja. Multil
ateralno je djelovanje ono to su George H. W. Bush i njegova ekipa uèinili u prvo
me Zaljevskom ratu - naporni diplomatski rad na pridobivanju podr ke veæeg dijela
svijeta za svoje akcije, te sigurnost da te akcije pridonose daljnjem priznanju
meðunarodnih normi.
Za to bismo se tako pona ali? Zato to po tivanje meðunarodnih utvrðenih pravila" nikome
ne koristi vi e od nas. Ne mo emo nikoga preobratiti na ta pravila ako se ona odnose
na sve osim nas. Kad jedina svjetska supersila dragovoljno suspre e svoju moæ i p
ridr ava
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
239
se meðunarodno dogovorenih standarda pona anja, alje poruku da ta pravila vrijedi s
lijediti, te li ava teroriste i diktatore argumenta da su ta pravila tek alatke am
erièkog imperijalizma.
Zadobivanje globalnog anga mana takoðer omoguæuje Sjedinjenim Dr avama da nose lak i t
eret kad se uka e potreba za vojnom akcijom i pobolj ava izglede za uspjeh. S obziro
m na relativno skromne obrambene bud ete veæine na ih saveznika, udio u vojnom opter
eæenju u nekim se sluèajevima mo e pokazati pomalo iluzornim, ali na Balkanu i u A
fganistanu na i su partneri iz NATO-a doista preuzeli svoj dio rizika i tro ka. Usto
, za vrstu sukoba u kojemu bismo se najvjerojatnije na li, prvotna æe vojna operac
ija èesto biti manje slo ena i skupa od rada koji potom slijedi - obuke policijski
h snaga, ponovne uspostave usluga struje i vode, izgradnje uèinkovitoga pravnog
sustava, poticanja neovisnih medija, uspostave infrastrukture javnog zdravstva,
te planiranja izbora. Saveznici mogu pomoæi oko plaæanja tereta i ponuditi ekspe
rtizu za te kritiène napore, kao to je bilo u sluèaju Balkana i Afganistana, ali
vjerojatnije æe to uèiniti ako su na e akcije dobile meðunarodnu podr ku u fazi plan
iranja. Vojnim rjeènikom, legitimitet je multiplikator snage". Jednako je va no to n
as podroban proces izgradnje koalicija tjera da saslu amo druga stajali ta, pa time
i da ne prenagljujemo. Kad se ne branimo od izravne i neposredne prijetnje, èest
o na raspolaganju imamo ne to vremena; na a vojna sila postaje tek jedan (iako izuze
tno va an) od mnogobrojnih instrumenata utjecanja na dogaðaje i unapreðenja na ih in
teresa u svijetu - interesa u odr avanju pristupa kljuènim izvorima energije, odr av
anju stabilnosti financijskih tr i ta, osiguravanju po tovanja meðunarodnih granica i
prevenciji genocida. U provoðenju tih interesa, trebali bismo se upustiti u tvrd
okornu analizu isplativosti uporabe sile u odnosu na druge instrumente utjecaja
koje imamo na raspolaganju.
Je li jeftina nafta vrijedna tro kova - u krvi i novcu - rata? Hoæe li na a interven
cija u odreðeni etnièki sukob dovesti do trajne politièke nagodbe ili neodreðeno
g anga iranja snaga Sjedinjenih Dr ava? Mo e li se na sukob s nekom zemljom rije iti dipl
omatski ili kroz koordinirani niz sankcija? elimo li osvojiti iru bitku ideja, mi lj
enje svijeta mora uæi u tu raèunicu. I dok je katkad mo da frustrirajuæe slu ati pro
tuamerièke stavove europskih saveznika koji u ivaju na u za titu, ili slu ati govore na
opæoj skup tini UN-a kojima je namjera da prikriju, odvrate ili isprièaju nedostat
ak djelovanja, moguæe je da se ispod sve te retorike nalaze stajali ta koji mogu b
aciti svjetlo na situaciju i pomoæi nam da donesemo bolje strate ke odluke.
Napokon, ukljuèivanjem na ih saveznika, dijelimo s njima vlasni tvo nad te kim, metodi
ènim, vitalnim i nu nim suradnièkim radom ogranièavanja sposobnosti terorista da n
anesu tetu. Taj rad ukljuèuje zatvaranje financijskih mre a terorista i dijeljenje
informacija, kako bi
240
BARACK OBAMA
se uhvatili osumnjièenici za terorizam i infiltrirale njihove æelije; na trajni n
euspjeh da uèinkovito koordiniramo sakupljanje informacija èak i medu razlièitim
agencijama SAD-a, kao i na trajni nedostatak uèinkovitoga ljudskog prikupljanja
informacija, jednostavno su neoprostivi. Najva nije, moramo udru iti snage kako bism
o oru ja masovnog uni tenja dr ali podalje od ruku terorista.
Jedan od najboljih primjera takve suradnje razvili su devedesetih republikanski
senator Dick Lugar iz Indiane i biv i demokratski senator Sam Nunn iz Georgije, dv
ojica ljudi koji su razumjeli potrebu njegovanja koalicija prije izbijanja krize
, i koji su primijenili to znanje na kritièki problem irenja nuklearnog oru ja. Pre
tpostavka onoga to je postalo poznato kao Nunn-Lugarov program bila je jednostavn
a: nakon pada Sovjetskog Saveza, najveæa prijetnja Sjedinjenim Dr avama - osim slu
èajnog lansiranja - nije bio prvi udar pod naredbom Gorbaèova ili Jeljcina, nego
migracija nuklearnog materijala ili znanja u ruke terorista i problematiènih dr a
va, to je moguæi ishod ruskog ekonomskog kolapsa, korupcije u vojsci, osiroma enja
ruskih znanstvenika, te zastarjelih sustava sigurnosti i kontrole. Prema Nunn-Lu
garovom programu, Amerika je zapravo pribavila sredstva za obnovu tih sustava i,
iako je program izazvao odreðenu konsternaciju onih koji su navikli na hladnora
tovsko razmi ljanje, pokazao se kao jedno od najva nijih ulaganja koje smo mogli nap
raviti kako bismo se za titili od katastrofe.
U kolovozu 2005. oti ao sam na putovanje sa senatorom Lugarom da vidim dio toga ra
da. Bilo je to moje prvo putovanje u Rusiju i Ukrajinu, i ne bih mogao imati bol
jeg vodièa od Dicka, izuzetno vitalnog sedamdesettrogodi njaka nje nih, smirenih man
ira i nedokuèivog osmijeha koji su ga dobro slu ili tijekom beskonaènih sastanaka
sa stranim du nosnicima. Zajedno smo posjetili nuklearna postrojenja u Saratovu, g
dje je jedan ruski general ponosno pokazao novu ogradu i sigurnosne sustave koji
su nedavno dovr eni; nakon toga poslu ili su nam ruèak - bor è, votku, krumpir-gula i
riblju hladetinu koja nas je dubinski uznemirila. U Permu, na lokaciji na kojoj
su se rastavljale taktièke rakete SS-24 i SS-25, etali smo se meðu dva i pol metr
a visokim praznim èahurama raketa i utke zurili u goleme, glatke, jo uvijek aktivn
e projektile koji su sad sigurno uskladi teni, ali su nekoæ bili upereni u europsk
e gradove.
A u tihoj, rezidencijalnoj èetvrti Kijeva poveli su nas u razgled ukrajinske ver
zije Centra za nadzor bolesti, skromna trokatnog zdanja koje je izgledalo kao sr
ednjo kolski kemijski kabinet. Tijekom obilaska u jednom su nas trenutku, nakon to
smo vidjeli prozore koji su zbog nepostojanja klime bili otvoreni i metalne trak
e prièvr æene na vrata kako ne bi ulazili mi evi, poveli do malog zaleðivaèa, koji n
ije osiguravalo ni ta vi e od zapeèaæene uzice. ena srednjih godina u kuti i s kirur ko
m maskom
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
241
izvukla je nekoliko epruveta iz zaleðivaèa, ma uæi njima pola metra od moga lica i
govoreæi ne to na ukrajinskom.
To je antraks", objasni prevoditelj, pokazujuæi epruvetu u eninoj desnoj ruci. A on
o", reèe, pokazujuæi epruvetu u eninoj lijevoj ruci, ono je kuga."
Bacio sam pogled otraga i primijetio kako Lugar stoji u donjem dijelu sobe.
Ne eli to pogledati izbliza, Dick?" upitah, i sam se pomièuæi nekoliko koraka unatr
ag.
Veæ jesam", reèe on nasmije iv i se.
Tijekom putovanja bilo je i trenutaka kad smo se sjetili dana Hladnog rata. Na a
erodromu u Permu, primjerice, granièni slu benik u ranim dvadesetima zadr ao nas je
tri sata jer mu nismo dopustili da pretra i na avion, pa je na e osoblje zasulo poziv
ima amerièku ambasadu i rusko Ministarstvo vanjskih poslova u Moskvi. No veæina
onoga to smo èuli i vidjeli - trgovina Calvina Kleina i Maseratijev showroom u tr
govaèkom centru na Crvenom trgu, parada terenaca koja se zaustavila ispred resto
rana, èiji su vozaèi bili nabiti mu karci u lo e krojenim odijelima (nekoæ su mo da ju
rili otvoriti vrata du nosnicima Kremlja, a sad su radili kao za titari nekog od rus
kih milijardera oligarha), gomile natmurenih tinejd era u majicama kratkih rukava
i niskim trapericama koji dijele cigarete i glazbu na iPodima tumarajuæi dra esnim
kijevskim bulevarima - podcrtavali su naizgled ireverzibilni proces ekonomske,
ako veæ ne politièke, integracije Istoka i Zapada.
Osjetio sam da je djelomièno to razlog to smo Lugar i ja tako toplo primljeni u t
im razlièitim vojnim postrojenjima. Na a nazoènost nije samo obeæavala novac za si
gurnosne sustave, ograde, monitore i tomu slièno; takoðer je nagovje tavala mu karci
ma i enama koji su u njima radili da su jo uvijek va ni. Napravili su karijere i zas
lu ili poèast zato to su usavr ili instrumente rata. Sad su se na li kako predsjedaju n
ad ostacima pro losti, a njihove institucije jedva da su imale ikakvu va nost za nar
ode koji su preusmjerili svoju pozornost prema brzoj zaradi.
Nedvojbeno smo se tako osjeæali u Donjecku, industrijskom gradu u jugoistoènom d
ijelu Ukrajine, gdje smo stali i posjetili postrojenje za uni tenje konvencionalno
g oru ja. Zdanje je bilo skriveno na selu, a do njega je vodio niz uskih ulièica k
oje bi s vremena na vrijeme zakrèile koze. Ravnatelj postrojenja, okrugli, vesel
i èovjek koji me podsjetio na predsjednika èika ke gradske èetvrti, proveo nas je
kroz nekoliko mraènih, skladi tima nalik struktura u razlièitim fazama propadanja,
gdje su redovi radnika okretno rastavljali asortiman mina i tenkovske topove, a
prazne èahure granata gomilale su se u hrpice koje su se dizale do mojih ramena
. Trebali su pomoæ Sjedinjenih Dr ava, objasnio je ravnatelj, jer Ukrajina nije im
ala dovoljno novca da rije i sve oru je preo-
242
BARACK OBAMA
stalo od Hladnog rata i Afganistana - brzinom kojom su napredovali, osiguravanje
i deaktiviranje oru ja moglo bi potrajati ezdeset godina. U meðuvremenu bi oru je os
talo ra trkano diljem zemlje, èesto u barakama bez lokota, izlo eno vremenskim prili
kama; ne samo municija, nego i visokorazorni eksploziv i projektili raketnih bac
aèa - oru je uni tenja koje bi se moglo naæi u rukama vojnih zapovjednika u Somaliji
, tamilskih boraca na Sri Lanki, pobunjenika u Iraku.
Dok je govorio, na a je skupina u la u drugu zgradu, gdje su ene s kirur kim maskama na
licima stajale za stolom i uklanjale hekso-gen - vojni eksploziv - iz raznorazn
e municije i stavljale ga u vreæe. U drugoj sobi nai ao sam na dvojicu mu karaca u p
otko uljama kako pu e pokraj starog, pi teæeg bojlera i otresaju pepeo u otvoreni sliv
nik ispunjen vodom naranèaste boje. Jedan èlan ekipe pozvao me i pokazao mi po utj
eli plakat zalijepljen na zidu. Bio je to relikvija iz rata u Afganistanu, reko e
nam: upute kako skriti eksploziv u igraèke koje æe biti ostavljene po selima i k
oje æe djeca, ni ta ne sluteæi, odnijeti kuæi.
Dokaz, pomislih, ljudske ludosti.
Svjedoèanstvo kako carstva sama sebe uni tavaju.
Potrebno je razmotriti jo jednu dimenziju amerièke vanjske politike
- onaj dio koji se manje tièe izbjegavanja rata, a vi e promoviranja mira. One god
ine kada sam roðen, predsjednik Kennedy u svome je nastupnom govoru izjavio: Naro
dima koji ive u kolibama po selima diljem pola zemaljske kugle, koji se trse rask
inuti spone masovne bijede, zavjetujemo se da æemo pomoæi kako bi oni pomogli sa
mi sebi, i to koliko god bude potrebno - ne zato to tako èine komunisti, ne zato t
o trebamo njihove glasove, nego zato to je to u redu. Ako slobodno dru tvo ne mo e po
moæi mno tvu siromaha, ne mo e spasiti ni onu nekolicinu bogatih." Èetrdeset i pet g
odina poslije ta masovna bijeda jo postoji. elimo li ispuniti Kennedyjevo obeæanje
- i dugoroèno djelovati u cilju interesa vlastite sigurnosti - onda moramo uèin
iti i vi e od razumne uporabe vojne sile. Moramo udru iti svoje smjernice i smanjiti
sfere nesigurnosti, siroma tva i nasilja diljem svijeta, te veæem broju ljudi dat
i udio u globalnom poretku koji nas tako dobro slu i.
Neki se, naravno, neæe slo iti s mojom poèetnom premisom - da æe svaki globalni su
stav saèinjen na sliku Amerike ubla iti bijedu u siroma nim zemljama. Za takve kriti
èare amerièko shvaæanje meðunarodnog sustava kakav treba biti - slobodna trgovin
a, otvorena tr i ta, nesmetani protok informacija, vladavina pravnog poretka, demokr
atski izbori i slièno
- tek je izraz amerièkog imperijalizma, osmi ljenog da iskori tava jeftinu radnu sna
gu i prirodne resurse drugih zemalja, te da zarazi kulture izvan Zapada dekadent
nim vjerovanjima. Umjesto da se pokore amerièkim pravilima, ka e taj argument, dru
ge zemlje trebale bi se opirati nastojan-
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
243
jima Amerike da pro iri svoju hegemoniju; moraju iæi svojim putem razvoja, ugledaj
uæi se na lijevo nastrojene populiste kao to je Venezuelanac Hugo Chavez, ili se
pak okrenuti tradicionalnim naèelima dru tvene organizacije, kao to je islamski zak
on.
Ne odbacujem napreèac takve kritièare. Trenutaèni meðunarodoni sustav, naposljet
ku, stvorili su Amerika i njezini zapadni partneri; svijet se u posljednjih pede
set godina morao prilagoditi na em naèinu obavljanja stvari - na im raèunovodstvenim
sustavima, na em jeziku, na em dolaru, na im zakonima o autorskim pravima, na oj popula
rnoj kulturi. Premda je takav meðunarodni sustav u najrazvijenijim zemljama svij
eta doveo do velikog prosperiteta, takoðer je mnoge ostavio na zaèelju - a tu èi
njenicu zapadni politièari èesto ignoriraju, pa i pogor avaju.
No ja ipak vjerujem da kritièari grije e kada misle kako æe siromasi ovoga svijeta
profitirati odbace li ideale slobodnog tr i ta i liberalne demokracije. Kada u moj
ured doðu aktivisti za ljudska prava iz raznih zemalja i kad govore kako ih zatv
araju i muèe radi njihovih uvjerenja, oni nisu u slu bi amerièke sile. Kad mi se r
oðak u Keniji ali da ne mo e dobiti posao ako ne podmiti nekog èinovnika iz vladaju
æe stranke, nisu mu mozak isprale zapadnjaèke ideje. Tko sumnja da bi, kada bi i
mali izbora, veæina ljudi u Sjevernoj Koreji radije ivjela u Ju noj, ili da mnogi n
a Kubi ne bi rado poku ali u Miamiju?
Ni jedan èovjek, ni u jednoj kulturi, ne voli kada ga netko zastra uje. Ni jedan è
ovjek ne voli ivjeti u strahu jer ima drukèija shvaæanja. Nitko ne voli biti siro
ma an i gladan, i nitko ne voli ivjeti u gospodarskom sustavu u kojemu se njegov ra
d ne nagraðuje. Sustav slobodnih tr i ta i liberalne demokracije koji sada karakteri
zira veæinu razvijenog svijeta mo da ima mana; mo da preèesto reflektira interese mo
ænih, a ne nemoænih. Ali taj je sustav konstantno otvoren za promjenu i pobolj anj
a - i upravo ta otvorenost promjeni omoguæava liberalnim demokracijama utemeljen
ima na tr i tu da ponudi ljudima diljem svijeta ansu za bolji ivot.
Na je izazov, dakle, osigurati da amerièka politika pokrene meðunarodni sustav u
smjeru veæe jednakosti, pravde i prosperiteta - da pravila za koja se zala emo pos
lu e i na im interesima, i interesima nerazvijenog svijeta. U tim nastojanjima moram
o na umu imati nekoliko osnovnih naèela. Prvo, moramo biti skeptièni prema onima
koji vjeruju da mo emo vlastitim snagama osloboditi druge narode od tiranije. Sla e
m se s Georgeom W. Bushem, koji je u drugom nastupnom govoru ustvrdio da postoji
univerzalna elja za slobodom. Ali malobrojni su primjeri iz povijesti kad slobod
a za kojom ljudi ude sti e posredstvom strane intervencije. U gotovo svim uspje nim d
ru tvenim pokretima iz pro log stoljeæa, od Gandhijeve kampanje protiv britanske vla
sti do pokreta Solidarnosti u Poljskoj i antiapartheida u Ju noj Africi, demokraci
ja je nastupila kao rezultat osvje tavanja mjesnog stanovni tva.
244 BARACK OBAMA
Mi mo emo nadahnuti i pozvati druge da zatra e svoje slobode; mo emo preko meðunarodni
h foruma i sporazuma drugima postaviti standarde; mo emo osigurati sredstva mladim
demokracijama kako bismo im pomogli da uvedu po tene izborne sustave, obuèe neovi
sne novinare i zasiju sjeme graðanskog sudjelovanja; mo emo diæi glas u ime mjesni
h voða èija su prava prekr ena; te mo emo primijeniti gospodarstveni i diplomatski p
ritisak na one koji stalno iznova kr e prava svoga naroda.
Ali kad elimo nametnuti demokraciju uz pomoæ pu èane cijevi, uliti novac strankama
èiju gospodarsku politiku Washington smatra sklonijom sebi, ili padnemo pod utje
caj izgnanika kao to je Chalabi, èije ambicije nemaju nikakvu potporu lokalnog st
anovni tva, osuðeni smo na propast, i takoðer poma emo ugnjetavaèkim re imima da preds
tave demokratske aktiviste kao oru je stranih sila te odgaðamo moguænost da se ika
d razvije istinska, autohtona demokracija.
Potvrda ove tvrdnje jest èinjenica da sloboda znaèi vi e od izbora. Godine 1941. F
DR je izjavio da se veseli svijetu utemeljenom na èetiri osnovne slobode: slobod
i govora, slobodi vjere, slobodi od neima tine i slobodi od straha. Iz vlastitog i
skustva znamo da su ove posljednje dvije slobode - sloboda od neima tine i sloboda
od straha - preduvjet za sve druge. Za polovicu svjetskog stanovni tva, otprilike
tri milijarde ljudi diljem svijeta koji ive s manje od dva dolara dnevno, izbori
su u najboljem sluèaju sredstvo, pobuna je cilj; poèetna toèka, ne osloboðenje.
Ti ljudi ne tra e toliko elektokraciju", koliko osnovne elemente koji za veæinu na
s oznaèavaju pristojan ivot - hranu, krov nad glavom, struju, osnovnu zdravstvenu
za titu, kole za djecu, te moguænost da se kreæu kroz ivot bez izlaganja korupciji,
nasilju i samovolji. Ako elimo osvojiti srca i umove ljudi u Caracasu, D akarti, N
airobiju ili Teheranu, nije dovoljno podijeliti glasaèke kutije. Morat æemo se p
obrinuti da meðunarodna pravila koja promièemo poveæavaju, a ne ogranièavaju osj
eæaj materijalne i osobne sigurnosti.
Da bismo to postigli, mo da se moramo pogledati u zrcalo. Primjerice, Sjedinjene A
merièke Dr ave i druge razvijene zemlje neprestano tra e da zemlje u razvoju uklone
trgovinske barijere i za tite ih od konkurencije, iako sami uporno branimo vlastit
e kotare od izvoznih proizvoda koji bi mogli pomoæi da se siroma ne zemlje uzdignu
iz siroma tva. U nastojanju da za titimo patente amerièkih farmaceutskih kompanija
onemoguæili smo zemlje kao to je Brazil da proizvedu generièke lijekove protiv SI
DA-e koji bi mogli spasiti milijune ivota. Pod vodstvom Washingtona Meðunarodni m
onetarni fond, stvoren nakon Drugog svjetskog rata s ciljem da poslu i kao posljed
nje zajmodavno utoèi te, stalno iznova prisiljava zemlje usred financijske krize p
oput Indonezije da uvedu bolne prilagodbe (drastièna poveæanja kamatnih stopa, r
ezanje vladina
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
245
bud eta, ukidanje potpore kljuènim industrijama) koje stvaraju njihovim stanovnici
ma goleme pote koæe - a to je gorak lijek koji mi Amerikanci ne bismo tako lako pr
episali sebi.
Jo jedan ogranak meðunarodnog financijskog sustava, Svjetska banka, poznata je po
financiranju velikih i skupih projekata koji pogoduju preskupim savjetodavcima
i dobro povezanoj lokalnoj eliti, ali ne poma u mnogo obiènim graðanima - iako upr
avo obièni graðani plaæaju ceh kada krediti doðu na naplatu. Doista, zemlje koje
su se uspje no razvile unutar trenutaènog meðunarodnog sustava katkad su ignorira
le stroge ekonomske diktate Washingtona, titeæi industrije u povojima i upu tajuæi
se u agresivnu industrijsku politiku. MMF i Svjetska banka moraju prihvatiti da
ne postoji jedinstvena i gotova formula za razvoj svake zemlje.
Politika stroge ljubavi" nije nu no lo a kada treba pomoæi razvoju siroma nih zemalja.
Odvi e je siroma nih zemalja sputano arhaiènim, pa i feudalnim zemlji nim i bankarskim
zakonima; previ e je dobrotvornih programa pomoæi progutala lokalna elita, a nova
c se odlio na bankovne raèune u vicarskoj. Predugo su meðunarodni programi potpor
e ignorirali kljuènu ulogu koju u razvoju bilo koje nacije igraju vladavina zako
na i naèelo transparentnosti. U vremenu kad meðunarodne financijske transakcije
ovise o pouzdanim i provedivim ugovorima moglo se oèekivati da æe bum u globalno
m biznisu izazvati velike pravne reforme. Ali zemlje poput Indije, Nigerije i Ki
ne zapravo su razvile dva pravna sustava - jedan za strance i elitu, a drugi za
obiène ljude koji poku avaju iæi naprijed.
to se tièe zemalja kao to su Somalija, Sijera Leone ili Kongo, one gotovo da i nem
aju nikakvog zakona. Katkad, kad pomislim na sve muke Afrike - milijune zara ene S
IDA-om, stalne su e i glad, diktature, sveprisutnu korupciju, brutalnost dvanaesto
godi njih gerilaca koji ne znaju ni ta osim vitlati maèetama i mitraljezima - obuzme
me cinizam i oèaj. A onda se sjetim da mre a za komarce koja spreèava malariju st
oji tri dolara; da je dobrovoljni program testiranja na HIV u Ugandi u znatnoj m
jeri zaustavio stopu porasta novooboljelih po cijeni od 3, 4 dolara po testu; da
je veæ i skroman znak pozornosti - demonstracija sile ili stvaranje zona za za ti
tu civila - mogao zaustaviti pokolj u Ruandi; i da su nekoæ te ki sluèajevi poput
Mozambika uèinili velike korake u pravcu reforme.
F. D. Roosevelt je svakako imao pravo kad je rekao: Kao nacija mo da se ponosimo èi
njenicom da smo meka srca; ali ne mo emo biti mekog mozga." Ne smijemo oèekivati d
a æemo pomoæi Africi ako se poka e da Afrika ne eli pomoæi sebi. Ali u Africi posto
je pozitivna kretanja koja èesto prolaze nezapa eno u vijestima punim oèaja. Demok
racija se iri. U mnogo zemalja raste gospodarstvo. Moramo se uhvatiti za taj traè
ak
246
BARACK OBAMA
nade i pomoæi predanim vodama i graðanima diljem Afrike da izgrade bolju buduæno
st koju oni, kao i mi, tako oèajnièki ele.
Nadalje, zavaravamo se misleæi da, rijeèima jednog komentatora, moramo nauèiti ra
vnodu no gledati druge kako umiru", i to bez posljedica. Nered izaziva daljnji ner
ed; neosjetljivost prema drugima iri se i meðu nama. A ako moralni imperativi nis
u dovoljni da ne to poduzmemo dok se kontinenti ru e, postoje i instrumentalni razlo
zi zbog kojih Amerika i njezine saveznice moraju voditi raèuna o propalim dr avama
koje nemaju kontrolu na svome teritoriju, ne mogu se boriti protiv epidemija i
obamrle su od graðanskih ratova i zvjerstava. U takvom su stanju bezakonja talib
ani osvojili Afganistan. Upravo je u Sudanu, popri tu dana njeg polaganog genocida,
Bin Laden nekoliko godina dr ao svoj logor. Upravo æe u bijedi neke neimenovane si
rotinjske èetvrti niknuti iduæi ubilaèki virus.
Naravno, bilo to u Africi ili drugdje, ne mo emo oèekivati da æemo sami rije iti tak
ve sveobuhvatne probleme. Iz tog razloga morali bismo vi e vremena i novca tro iti n
a jaèanje meðunarodnih institucija, kako bi nam mogle pomoæi u toj zadaæi. A mi
smo èinili upravo suprotno. Godinama su konzervativci u Americi ubirali politièk
e poene na problemima u UN-u: licemjerju rezolucija koje su osuðivale iskljuèivo
Izrael, kafkijanskim izborima zemalja kao to su Zimbabve i Libija u UN-ovu Komis
iju za ljudska prava, te, najnovije, nedostacima programa nafta za hranu".
Takvi kritièari imaju pravo. Na svaku UN-ovu agenciju koja funkcionira dobro, po
put UNICEF-a, postoje druge agencije koje ne èine ni ta osim to odr avaju konferencij
e, izdaju izvje æa, te osiguravaju sinekure za treæerazredne meðunarodne èinovnike
. Ali ti propusti nisu argument da se smanji na anga man u meðunarodnim organizacij
ama, niti su opravdanje za amerièku jednostranost. Sto su UN-ove mirovne snage u
èinkovitije u spreèavanju graðanskih ratova i sekta kih konflikata, manje æe biti
globalnoga policijskog posla za nas na podruèjima koja elimo stabilizirati. Sto s
u vjerodostojnije informacije koje nam daje Meðunarodna agencija za atomsku ener
giju (IAEA), lak e æemo mobilizirati saveznike protiv nastojanja banditskih dr ava d
a nabave nuklearno oru je. Sto je veæa sposobnost Svjetske zdravstvene organizacij
e, tim æemo lak e rije iti pandemiju gripe u svojoj zemlji. Nijedna zemlja nema veæi
ulog od nas u jaèanju meðunarodnih institucija - i upravo smo zato forsirali nj
ihovo stvaranje, te moramo preuzeti vodstvo u njihovu pobolj anju.
Napokon, za one koji se bune protiv moguænosti suradnje sa saveznicima na rje avan
ju globalnih izazova koji su pred nama, predlo it æu bar jedno podruèje gdje mo emo
djelovati jednostrano i pobolj ati svoj ugled u svijetu - usavr avanjem vlastite dem
okracije i pozitivnim primjerom.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
247
Kada i dalje tro imo desetke milijardi dolara na sustave naoru avanja sumnjive vrije
dnosti, ali ne elimo potro iti novac za za titu opasnih kemijskih postrojenja u velik
im urbanim centrima, onda je te ko nagovoriti druge zemlje da osiguraju svoje nukl
earke. Kada unedogled dr imo osumnjièene u pritvoru a ne sudimo im, ili ih usred n
oæi otpremamo u zemlje gdje znamo da æe biti muèeni, slabimo svoju moguænost da
zahtijevamo ljudska prava i vladavinu zakona u despotskim re imima. Kada mi, najbo
gatija zemlja na svijetu i potro aè 25% svjetskih fosilnih goriva, ne mo emo sebe na
tjerati da makar neznatno podignemo standarde razine uèinkovitosti goriva kako b
ismo se bar donekle oslobodili ovisnosti o saudijskim naftnim poljima i usporili
globalno zatopljavanje, moramo znati da æemo te ko nagovoriti Kinu da ne nabavlja
naftu od zemalja kao to su Iran ili Sudan - i ne smijemo raèunati na preveliku s
uradnju kad ih nagovaramo da se pozabave ekolo kim problemima koji sti u do na ih obal
a.
Ta nevoljkost da donesemo te ke odluke i opravdamo vlastite ideale potkopava ameri
èku vjerodostojnost u oèima svijeta, ali ne samo to. Ona takoðer potkopava vjero
dostojnost amerièke vlade u oèima amerièkog naroda. Napokon, naèin na koji uprav
ljamo na im najdragocjenijim izvorom - amerièkim narodom, i sustavom samoupravljan
ja koji smo naslijedili od utemeljitelja ove nacije - odreðuje uspjeh bilo kakve
vanjske politike. Vanjski je svijet opasan i kompleksan; posao njegove rekonstr
ukcije bit æe dug i te ak, i zahtijevat æe neke rtve. Takve je rtve moguæe ostvariti
jer amerièki narod u potpunosti razumije izbor koji stoji pred njima; one su pr
oizvod vjere u na u demokraciju. FDR je to razumio kad je nakon napada na Pearl Ha
rbor rekao da æe ova vlada polo iti povjerenje u izdr ljivost amerièkog naroda". I Tr
uman je to shvaæao, i zato je s Deanom Achesonom oformio Vijeæe za Marshallov pl
an, sastavljeno od direktora, sveuèili nih profesora, sindikalnih voða, sveæenika
i drugima koji su mogli agitirati za taj plan diljem zemlje. Èini se da tu lekci
ju amerièko vodstvo mora ponovno nauèiti.
Katkad se pitam jesu li ljudi uopæe u stanju i ta nauèiti iz povijesti: idemo li o
d jednog do drugog razdoblja napredujuæi nabolje, ili se samo vrtimo u krugovima
napretka i nazadovanja, rata i mira, uspona i padova. Na proputovanju za Bagdad
proveo sam tjedan dana putujuæi po Izraelu i Zapadnoj obali, na sastancima s du n
osnicima obiju strana, crtajuæi u glavi zemljovid tolikih sukoba. Razgovarao sam
sa idovima koji su izgubili roditelje u holokaustu i braæu u samoubilaèkim napad
ima; slu ao sam Palestince kako govore o sramotnim kontrolnim toèkama i prisjeæaju
se zemlje koju su izgubili. Letio sam helikopterom preko crte razdvajanja dvaju
naroda i nisam znao razlikovati idovske od arapskih gradova, jer su mi svi slièi
li krhkim ispostavama na zelenim i kr evitim bre uljcima. S promenade iznad Jeruzale
ma gledao sam Stari grad, Kupolu stijene,
248 BARACK OBAMA
Zapadni zid, crkvu Svetoga groba, i razmi ljao o dvije tisuæe godina rata i ratnih
vijesti koje je ovaj maleni komad zemlje poèeo simbolizirati, i pitao se koliko
je jalova vjera da æe se ovaj konflikt nekako zavr iti u na e doba, ili da Amerika,
koliko god moæna bila, mo e imati bilo kakvog utjecaja na sudbinu svijeta.
No takvim mislima ne bavim se dugo - to su misli starog èovjeka. Iako se posao è
ini te kim, vjerujem da nam je obveza donijeti mir na Bliski istok, ne samo za dob
robit ljudi u regiji nego radi sigurnosti vlastite djece.
I mo da sudbina svijeta ne ovisi samo o dogaðajima na boji tima; mo da jednako tako ov
isi o onome to uèinimo na mirnim mjestima koja tra e na u pomoæ. Sjeæam se kad sam gl
edao vijesti o tsunamiju koji je 2004. godine pogodio istoènu Aziju - sravnio gr
adove indonezijske zapadne obale, odnio tisuæe i tisuæe ljudi u more. A onda sam
, u iduæih nekoliko tjedana, ponosno gledao kako Amerikanci alju vi e od milijardu
dolara u privatne dobrotvorne programe i kako amerièki ratni brodovi prevoze tis
uæe vojnika koji æe pru iti pomoæ i opet izgraditi zemlju. Prema novinskim izvje æim
a, 65% anketiranih Indone ana izjavilo je da se nakon takve pomoæi popravilo njiho
vo mi ljenje o SAD-u. Nisam toliko naivan da mislim kako jedna epizoda nakon priro
dne katastrofe mo e izbrisati desetljeæa nepovjerenja. Ali i to je poèetak.
249
Deveto poglavlje
Obitelj
Do poèetka druge godine u Senatu se ustalio odreðeni ivotni ritam. Chicago sam na
pu tao ponedjeljkom naveèer ili utorkom ujutro, ovisno o tome kada bi bilo zakazan
o glasovanje u Senatu. Osim odlazaka u Senat, teretanu ili rjeðe na ruèak ili ve
èeru s nekim od prijatelja, sljedeæa tri dana protekla bi mi u predvidljivom niz
u zadataka - sastanci odbora, glasovanja, poslovni ruèkovi, javljanje za rijeè,
govori, slikanja, sakupljanje donacija, telefoniranje, pisanje pisama, èitanje z
akona, pisanje èlanaka i opet sastanci svih vrsta. U èetvrtak naveèer dobivali b
ismo obavijest o zadnjem glasovanju, a u dogovoreno vrijeme stao bih u red zajed
no s kolegama iz Senata kako bismo glasovali, a potom bih se urno spustio stepeni
cama Capitola u nadi da æu uhvatiti let koji æe me dovesti kuæi prije nego to cur
e zaspu.
Unatoè iscrpljujuæem rasporedu i povremenim frustracijama, bio sam oèaran poslom
. Suprotno uvrije enom mi ljenju, godi nje se u Senatu glasuje o ne vi e od dvadesetak z
naèajnih prijedloga zakona, a gotovo ni jedan od njih ne predla e èlan stranke koj
a nema veæinu. Shodno tome, veæina mojih prijedloga - inovacije u sustavu javnih
kola, plan kako pomoæi amerièkim proizvoðaèima automobila da plate medicinske tr
o kove svojih umirovljenika, pro irenje programa Pell Grant radi pomoæi studentima s
malim primanjima u plaæanju rastuæih tro kova studija - nije ni stigla dalje od o
dbora. S druge strane, zahvaljujuæi po rtvovnosti moga tima, uspio sam u tome da s
e usvoji zavidan broj mojih amandmana. Pomogli smo pronaæi fondove za veterane b
eskuænike. Osigurali smo porezne olak ice za benzinske postaje kako bi ugradile pu
mpe za alternativna goriva. Pribavili smo sredstva za pomoæ Svjetskoj zdravstven
oj organizaciji u promatranju i suzbijanju moguæe pandemije ptièje gripe. Postig
li smo promjenu zakona kojom se eliminira moguænost poslova mimo natjeèaja u obn
ovi nakon uragana Katrina kako bismo osigurali da vi e novca zavr i u rukama stvarni
h rtava tragedije. Ni jedna od ovih dopuna zakona vjerojatno neæe transformirati
zemlju, no meni je dovoljno saznanje da je svaka od njih na skroman naèin nekome
pomogla ili da je pogurnula zakon
250
BARACK OBAMA
u pravcu koji æe se mo da pokazati ekonomiènijim, odgovornijim ili pravednijim.
Jednog dana tijekom veljaèe bio sam posebno dobre volje, jer da je upravo zavr ilo
saslu anje o buduæem zakonu koji smo Dick Lugar i ja podr avali, a odnosio se na sp
reèavanje naglog irenja opsega trgovine oru jem na crnom tr i tu. Buduæi da Dick nije b
io samo glavni struènjak za pitanja trgovine oru jem, veæ i predsjednik senatskog
odbora za vanjsku politiku, bilo je izgledno da æe prijedlog proæi. Htio sam pod
ijeliti dobru vijest pa sam nazvao Michelle iz ureda u D. C.-u, te poèeo tumaèit
i koliko je taj prijedlog znaèajan - kako bi odreðene vrste projektila mogle ugr
oziti putnièki zraèni promet doðu li u krive ruke, kako ogromne zalihe lakog oru j
a preostale jo iz Hladnog rata jo uvijek uzrokuju sukobe po èitavom svijetu. Miche
lle me prekinula.
Imamo mrave."
Molim?"
Na la sam mrave u kuhinji. I gore u kupaonici." Dobro..."
Molim te kupi trake protiv mrava sutra kad se bude vraæao kuæi. Kupila bih ja, ali
moram cure voziti k doktoru poslije kole. Mo e li mi to uèiniti?"
Dooobro. Trake protiv mrava."
Trake protiv mrava. Nemoj zaboraviti, dobro, dragi? I nemoj kupiti samo jednu. Sl
u aj, moram sad prekinuti, imam sastanak. Volim te."
Spustio sam slu alicu pitajuæi se kupuju li Ted Kennedy ili John McCain na putu ku
æi sredstva protiv mrava.
Veæina ljudi koji upoznaju moju suprugu brzo zakljuèe da je izvanredna. U tome s
u u pravu - ona je pametna, zabavna i izrazito armantna. Takoðer je lijepa, iako
ne na naèin koji mu karce zastra uje, a ene odbija. Njezina je ljepota vi e pro ivljena l
jepota majke i zaposlene ene, nego besprijekorna ljepota kakvu viðamo na naslovni
cama glamuroznih èasopisa. Nakon to je èuju u nekoj slu benoj prilici ili nakon sur
adnje na nekom projektu, ljudi mi èesto prilaze s rijeèima: Barack, zna da o tebi
mislim sve najbolje, ali tvoja supruga je... mrak!" Ja samo klimnem glavom. Da m
i je kojim sluèajem protukandidat u utrci za javnu slu bu, znam da bi me pobijedil
a bez problema.
Sreæom za mene, Michelle se nikada ne bi bavila politikom. Ja za to nemam strplje
nja", odgovara onima koji pitaju. Kao i obièno, govori istinu.
Michelle sam upoznao u ljeto 1988. dok smo oboje radili za Sidley & Austin, veli
ku odvjetnièku tvrtku iz Chicaga. Iako je tri godine mlaða od mene, Michelle je
veæ radila kao odvjetnica jer je bila zavr ila pravo
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
251
na Sveuèili tu Harvard. Ja sam tek zavr io prvu godinu i zaposlio sam se kao priprav
nik tijekom ljeta.
Bilo je to te ko, prijelazno razdoblje moga ivota. Upisao sam studij prava nakon to
sam tri godine radio kao lokalni organizator i iako sam volio ono to sam studirao
, ipak sam jo imao neke sumnje u svezi s tom odlukom. Intimno sam strahovao da on
a predstavlja napu tanje mladenaèkih ideala, popu tanje okrutnoj zbilji novca i moæi
- svijetu kakav jest, za razliku od onoga kakvim bi trebao biti.
Ideja da radim u velikoj odvjetnièkoj tvrtki, tako blizu, a opet tako daleko od
siroma nih èetvrti u kojima su moji prijatelji i dalje mukotrpno radili, èinila je
te strahove jo gorima. Meðutim, studentski krediti bili su sve veæi i nisam bio
u prilici odbiti tri mjeseca plaæe koju je Sidley nudio. I tako sam unajmio najj
eftiniji stan koji sam mogao pronaæi, kupio prva tri odijela u svojoj garderobi
i novi par cipela (koje æe se pokazati pola broja premalenim i koje æe me u slje
deæih devet tjedana uèiniti bogaljem) i jednog ki nog dana, rano u lipnju, stigao
sam u tvrtku gdje su me poslali u ured mlade odvjetnice koja je toga radnoga lje
ta trebala biti mojom mentoricom.
Ne sjeæam se detalja toga prvog razgovora s Michelle. Sjeæam se da je bila visok
a - u cipelama s potpeticom, gotovo moje visine - i simpatièna. Njezin prijatelj
ski i profesionalan stav bio je usklaðen s njezinim po mjeri krojenim kostimom i
ko uljom. Objasnila mi je na koji naèin se delegira posao, na koji naèin funkcion
iraju odreðene radne grupe i kako registrirati odraðene sate. Nakon to mi je poka
zala moj ured i provela me po knji nici, predala me jednom od partnera i rekla da
æemo se naæi za ruèak.
Poslije mi je Michelle priznala da je bila ugodno iznenaðena kad sam u ao u njezin
ured. Na fotografiji iz automata koju sam poslao u prijavi nos mi je izgledao m
alo prevelik (ona bi rekla, èak i mnogo veæi nego inaèe) i bila je pomalo skepti
èna kad su joj tajnice koje su me vidjele tijekom razgovora za posao rekle da sa
m sladak. Zakljuèila sam da bi ih se dojmio bilo koji crnac u odijelu i s poslom.
" Ako sam i ostavio bilo kakav dojam na Michelle, ona mi to kasnije na ruèku sva
kako nièim nije dala naslutiti. Saznao sam da je odrasla u dijelu grada zvanom S
outh Side, u maloj prizemnici ne to sjevernije od èetvrti u kojoj sam radio. Otac
joj je radio u gradskom vodovodu. Majka je bila domaæica dok djeca nisu odrasla,
a sada je radila kao tajnica u banci. Pohaðala je osnovnu kolu Bryn Mawr Public,
zatim Whitney Young Magnet School, a nakon toga krenula je za bratom na Sveuèil
i te Princeton gdje je on bio ko arka ka zvijezda. Kod Sidleya je bila dio tima za int
elektualno vlasni tvo i specijalizirala se za pravo industrije zabave. U jednom tr
enutku rekla je da razmi lja bi li mo da oti la u Los Angeles ili New York kako bi izg
radila karijeru. Michelle je toga dana bila puna planova i, kako je sama rekla,
252
BARACK OBAMA
nije imala vremena za razonodu - naroèito ne za mu karce. No znala se smijati, ved
ro i s lakoæom, i primijetio sam da joj se nije suvi e urilo natrag u ured. Osim to
ga, primijetio sam i neko svjetlucanje u njezinim velikim smeðim oèima svaki put
kada bih je pogledao, neki slaba an nagovje taj nesigurnosti, kao da duboko u sebi
zna koliko je sve uistinu lomljivo, i da bi se, popusti li èak i na samo jedan t
ren, svi njezini planovi mogli izjaloviti. To me dirnulo, ta slutnja ranjivosti.
eli^ sam upoznati taj dio nje.
Sljedeæih nekoliko tjedana viðali smo se svaki dan, u knji nici, kantini ili na je
dnom od mnogih izlazaka koje pravnièke tvrtke organiziraju za pripravnike preko
ljeta kako bi ih uvjerile da im se ivot u pravnièkoj profesiji neæe sastojati sam
o od beskrajnog prekopavanja po dokumentaciji. Povela me na dva-tri tuluma, pri
èemu je s puno takta ignorirala moj ogranièen izbor garderobe, èak me poku ala nam
jestiti nekim svojim prijateljicama. Ipak, odbijala je izaæi sa mnom. Rekla je d
a to ne dolièi jer mi je bila savjetnica.
Lo izgovor", rekao sam joj. Molim te lijepo, u èemu ti mene savjetuje ? Pokazuje mi ka
ko radi fotokopirka i koje restorane moram posjetiti. Sumnjam da æe partneri jed
an izlazak smatrati ozbiljnom povredom politike tvrtke."
Odmahnula je glavom. Zao mi je."
O.K., odustajem. Mo e? Ti si mi savjetnica. Reci mi s kim da razgovaram."
Na kraju sam je iscrpio. Nakon jednog piknika, odvezla me kuæi i ponudio sam se
da joj kupim sladoled u slastièarnici Baskin-Robbins preko puta. Sjedili smo na
rubu ploènika i jeli sladoled na ljepljivoj poslijepodnevnoj vruæini. Isprièao s
am joj da sam kao tinejd er radio u istom lancu slastièarnica i da je bilo prilièn
o te ko izgledati cool sa smeðom pregaèom i kapom. Ona je meni isprièala kako je k
ao dijete jedno dvije-tri godine odbijala jesti bilo to osim maslaca od kikirikij
a i elea. Ja sam rekao da bih volio upoznati njezinu obitelj, a ona se slo ila.
Pitao sam je mogu li je poljubiti. Poljubac je imao okus èokolade.
Ostatak ljeta proveli smo zajedno. Prièao sam joj o svom prija njem poslu i ivotu u
Indoneziji te obja njavao kako se surfa bez daske. Ona je prièala o svojim prijat
eljima iz djetinjstva, putovanju u Pariz u srednjoj koli i omiljenim pjesmama Ste
vieja Wondera.
Meðutim, sve dok nisam upoznao Michellinu obitelj, nisam je zapravo razumio. Pos
jet obitelji Robinson ispao je poput posjeta setu obiteljske komedije s kraja pe
desetih. Bio je tu Frasier, drag i dobroæudan otac koji nikada nije izostao ni d
ana s posla, niti propustio i jednu sinovu utakmicu. Bila je tu Marian, simpatiè
na, razborita majka koja je pekla roðendanske torte, dr ala kuæu u redu i volontir
ala u koli kako bi bila sigurna da se djeca pona aju pristojno, a profesori rade sv
oj posao. Bio je
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
253
tu Craig, brat-zvijezda ko arka kog tima, visok, prijateljski raspolo en, srdaèan i za
bavan, koji je radio kao investicijski bankar, a sanjao je da jednog dana postan
e trener. Potom su tu bili ujaci, ujne, strièevi, tete, bratiæi i sestriène koji
su svi redom svraæali i jeli za kuhinjskim stolom dok se ne bi raspuknuli, i ko
ji su prièali nevjerojatne prièe te^ilu ali djedovu staru /ðZ2-kolekciju i smijali
se do duboko u noæ.
Jedino to je nedostajalo bio je pas. Marian nije eljela psa u kuæi. Ono to je ovu v
iziju kuæne sreæe èinilo jo blistavijom bila je èinjenica da su Robinsonovi bili
primorani savladati te koæe kakve su se rijetko viðale u televizijskim serijama. B
ila su tu naravno uobièajena rasna pitanja: ogranièenost ansi za Michelline rodit
elje odrasle u Chicagu pedesetih i ezdesetih godina 20. stoljeæa, iseljavanje bje
laèkih obitelji, dodatni napori koji su crnaèki roditelji morali ulagati kako bi
nadoknadili ni a primanja, nesigurnost na ulicama, nedostatak djeèjih igrali ta i l
o e kolstvo.
U sredi tu obitelji Robinson odigravala se, meðutim, jo jedna, sasvim konkretna tra
gedija. Michellinu je ocu u tridesetoj godini, u naponu ivotne snage, dijagnostic
irana skleroza multipleks. Sljedeæih dvadeset i pet godina, usprkos postupnom po
gor anju njegova stanja, on je odgovorno izvr avao svoje obveze prema obitelji, a da
pri tome nije pokazivao znakove samosa aljenja. Ustajao je sat ranije da bi se st
igao spremiti na posao, borio se sa svakom fizièkom radnjom, od vo nje automobila
do zakopèavanja ko ulje, smijao se i alio dok je - najprije epajuæi, a zatim uz pomo
æ dva tapa i èela oro ena od znoja - prelazio livadu da bi gledao sina, ili dnevnu
sobu da bi kæeri dao poljubac.
Nakon to smo se vjenèali, Michelle mi je ukazala na danak koji je obitelj plaæala
zbog oèeve bolesti. Koliko je te ko bilo breme koje je nosila njezina majka, koli
ko usko su im bili povezani ivoti, koliko detaljno se planirao svaki izlazak kako
bi izbjegli bilo to nepredvidljivo, koliko zastra ujuæe nasumièan se èinio ivot isp
od svih tih osmijeha i sreæe.
Ja sam, meðutim, tada vidio samo radost obitelji Robinson. U nekome poput mene,
tko je svoga oca jedva poznavao, tko je veæinu ivota proveo putujuæi s jednog mje
sta na drugo, èija loza je razbacana na sve èetiri strane svijeta, dom koji su F
rasier i Marian Robinson stvorili za sebe i svoju djecu potakao je osjeæaj èe nje
za stabilno æu i pripadno æu za koji do tada nisam znao da postoji. Upravo onako kak
o je Michelle u meni mo da vidjela da ak avanture, neizvjesnosti i putovanja u egzot
iène krajeve - irinu moguænosti koju si prije nije dopu tala.
est mjeseci nakon to smo se upoznali Michellin otac naglo je umro od komplikacija
nakon operacije bubrega. Odletio sam natrag u Chicago i stajao kraj njegova grob
a, dok je Michelle polo ila glavu na moje rame. Dok su spu tali lijes, obeæao sam Fr
asieru Robinsonu da æu se brinuti o njegovoj djevojèici. Shvatio sam da smo ona
i ja na neki neizgovoreni, jo nedefinirani naèin, veæ postali obitelj.
254
BARACK OBAMA
Ovih dana mnogo se govori o propasti amerièke obitelji. Konzervativci tvrde da j
e tradicionalna obitelj na udaru filmova iz Hollywooda i povorki za prava homose
ksualaca. Liberali upiru prstom na ekonomske faktore - od plaæa koje ne rastu do
neadekvatnog zbrinjavanja djece - kao uzroke sve veæeg pritiska na obitelj. Pop
ularna kultura dolijeva ulje na vatru prièama o enama osuðenim na vjeèni status n
eudanih, mu karcima nespremnima na prihvaæanje obveza i tinejd erima upletenima u be
skonaène seksualne ispade. Ni ta, èini se, nije sreðeno kao to je to bilo u pro losti
; sve su uloge i veze nedefinirane.
Uzev i u obzir ovakvo iskrivljavanje stanja, ne bi bilo naodmet zastati na trenuta
k i podsjetiti se da institucija braka vjerojatno neæe nestati tako skoro. Iako
je istina da je stopa sklapanja brakova u konstantnom padu od pedesetih godina n
aovamo, to dijelom proizlazi iz èinjenice da sve veæi broj Amerikanaca odla e ulaz
ak u brak kako bi nastavili kolovanje ili izgradili karijeru. Do 45. godine ivota,
89% ena i 83% mu karaca, imat æe iskustvo ozakonjene veze. Vjenèani parovi i dalje
predvode 67% amerièkih obitelji, a velika veæina Amerikanaca i dalje smatra da
je brak najbolja osnova za ostvarivanje intimne veze, ekonomske stabilnosti, te
za odgoj djece. Pa ipak, ne mo e se poreæi da se u posljednjih 50 godina sama nara
v obitelji promijenila. Iako se stopa razvoda smanjila za 21% otkad je dosegla s
voj vrhunac u kasnim sedamdesetim i ranim osamdesetim godinama, polovina svih pr
vi put sklopljenih brakova zavr ava razvodom. Usporedimo li se s na im bakama i djed
ovima, tolerant-niji smo prema predbraènom seksu, spremniji smo na su ivot, ali i
na samaèki ivot. Takoðer smo spremniji odgajati djecu u netradicionalnim kuæanstv
ima. U 60% razvoda ukljuèena su i djeca, 33% djece roðeno je u izvanbraènoj zaje
dnici, a 34% djece ne ivi sa svojim biolo kim ocem.
Ovi trendovi naroèito su zastupljeni u afroamerièkoj zajednici, za koju se slobo
dno mo e ustvrditi da je u njoj nuklearna obitelj na rubu propasti. Od pedesetih g
odina naovamo stopa sklapanja braka za crne ene spustila se sa 62% na nevjerojatn
ih 36%. Izmeðu 1960. i 1995. broj djece koja ive s vjenèanim roditeljima smanjio
se za vi e od polovine. Danas 54% od sve afroamerièke djece ivi u kuæanstvima s jed
nim roditeljem. Za usporedbu, 23% od sve bjelaèke djece ivi u istim uvjetima.
Posljedice su ovih promjena, barem to se odraslih tièe, raznolike. Istra ivanja sug
eriraju da vjenèani parovi vode zdraviji, bogatiji i sretniji ivot, no nitko ne p
oku ava reæi da mu karci i ene imaju ikakvu korist od osjeæaja zatoèenosti u lo em ili
nasilnom braku. Odluka sve veæeg broja Amerikanaca da odgode brak svakako ima sm
isla. Dana nje gospodarstvo zasnovano na informacijama ne samo da zahtijeva vi e vre
mena potrebnog za obrazovanje i uèenje nego i neka istra ivanja pokazuju da je vje
rojatnost da parovi ostanu vjenèani veæa kod onih koji stupaju u
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
255
brak u kasnim dvadesetim ili u tridesetim godinama, nego kod onih koji se vjenèa
ju vrlo mladi.
Meðutim, bez obzira na posljedice koje osjeæaju odrasli, ovi trendovi nisu se po
kazali posebno dobrima za na u djecu. Velik broj nevjenèanih majki - ukljuèujuæi i
moju majku - obavljaju junaèki posao za svoju djecu. Pa ipak, vjerojatnost da æ
e postati siroma ni pet puta je veæa u djece koja su odrasla u kuæanstvima s jedni
m roditeljem nego kod onih koji s odrasli s oba roditelja. Takoðer, mnogo su veæ
i izgledi da neæe zavr iti kolu i da æe postati maloljetni roditelji, èak i ako isk
ljuèimo imovinsko stanje kao faktor odluke. Pored toga, dokazano je da djeca koj
a ive s biolo kim roditeljima u prosjeku posti u bolje rezultate od one djece koja ive
u obitelji gdje je jedan roditelj oèuh ili maæeha ili koja ive u obitelji s nevj
enèanim partnerima.
U svjetlu tih èinjenica, politièke odluke koje ojaèavaju braènu zajednicu za one
koji ju ele i koje destimuliraju neplaniranu izvanbraènu trudnoæu svakako se èin
e kao razumni ciljevi. Primjerice, veæina ljudi sla e se da federalni programi soc
ijalne skrbi te porezni zakoni ne bi trebali ka njavati braène parove. Oni aspekti
reforme zdravstva koji su usvojeni za vrijeme Clintona te oni elementi Busheve
porezne politike koji su smanjili davanja vezana uz brak i dalje u ivaju ogromnu t
e politièki nepodijeljenu podr ku.
Isto vrijedi i za suzbijanje maloljetnièkih trudnoæa. Svi se sla u u tome da kod m
aloljetnièkih trudnoæa postoji èitav niz opasnosti, kako za majku tako i za dije
te. Od devedesetih godina naovamo, stopa maloljetnièkih trudnoæa spustila se za
28%, to je svakako dobra vijest. Meðutim, gotovo èetvrtina djece roðene u izvanbr
aènoj zajednici imaju maloljetnog roditelja, a maloljetne majke puno æe vjerojat
nije i poslije raðati u izvanbraènoj vezi. Programi potpore koji su se do sada p
okazali uèinkovitima u prevenciji ne eljene trudnoæe - poticanjem metode suzdr avanj
a, ali i promid bom ispravne uporabe kontracepcijskih sredstava - zaslu uju podr ku.
Konaèno, preliminarna istra ivanja pokazuju da braène radionice uistinu mogu pomoæ
i vjenèanim parovima da ostanu zajedno, ali i nevjenèanima koji ive zajedno da os
tvare trajniju vezu. Poveæanje dostupnosti takvih programa parovima s ni im priman
jima, mo da usklaðeno s profesionalnim do kolovanjem, pokrivanjem zdravstvenih tro kov
a ili sliènim veæ dostupnim uslugama, vrlo je vjerojatno ne to s èime bi se slo ila
veæina. No, za mnoge od onih koje mo emo nazvati socijalnim konzervativcima, ovakv
i zdravorazumski prijedlozi nisu dovoljni. Oni pri eljkuju povratak u pro la vremena
, u kojima je izra avanje seksualnosti izvan braka bilo predmetom kazne i srama, u
kojima je dobivanje dozvole za razvod bilo mnogo kompliciranije, a brak nije pr
u ao samo osjeæaj osobnog ispunjenja, veæ i toèno odreðene
256
BARACK OBAMA
dru tvene uloge i za mu karce i za ene. Po njihovu mi ljenju, svaka politika koja izgle
da kao da nagraðuje pa èak i izra ava neutralan stav spram onoga to oni smatraju ne
moralnim pona anjem - bez obzira je li rijeè o kontracepciji za mlade, pobaèaju, s
ocijalnim programima za nevjenèane majke ili zakonskom priznavanju istospolnih z
ajednica - neminovno i po samoj svojoj prirodi obezvreðuje braènu vezu. Takva na
s politika, po njima, vodi korak bli e vrlom novom svijetu, u kojem su izbrisane r
azlike meðu spolovima, seks slu i iskljuèivo u reproduktivne svrhe, brak je suvi an,
majèinstvo neugodnost, a civilizacija sama poèiva na ivom pijesku.
Razumljiv mi je nagon za uspostavom reda u kulturi koja se neprestano mijenja, i
svakako po tujem roditeljsku elju da za tite svoju djecu od vrijednosti koje oni sma
traju tetnima; taj osjeæaj èesto dijelim kada slu am rijeèi pjesama koje se vrte na
radiju. Sve u svemu, ipak imam vrlo malo razumijevanja za one koji bi rado vidj
eli vladu u ulozi èuvara i promicatelja seksualnog morala. Kao i veæina Amerikan
aca, odluke o seksu, braku, razvodu i odgoju djece, smatram izrazito osobnima -
ne to to le i u samoj sr i na eg sustava individualnih sloboda. Tamo gdje takve osobne od
luke imaju znatne izglede da æe koditi drugima - to je nesumnjivo toèno kada je ri
jeè o napastovanju djece, incestu, bigamiji, kuænom nasilju ili financijskom neu
zdr avanju djece - dru tvo ima pravo i obvezu da se umije a. (Oni koji vjeruju u posto
janje osobnosti fetusa, u ovu bi kategoriju stavili i pobaèaj.) No, tu je granic
a; nemam, naime, nikakvu elju vidjeti predsjednika, Kongres ili vladu kako propis
uju to æe se dogaðati u amerièkim spavaæim sobama. tovi e, ne vjerujem da bismo na b
ilo koji naèin osna ili instituciju obitelji tako to bismo maltretirali ljude sileæ
i ih da ulaze u veze za koje mi dr imo da su najbolje za njih - ili tako da ka njava
mo one koji ne uspijevaju dostiæi na a mjerila spolne pristojnosti. Osobno bih elio
potaknuti mlade ljude da poka u vi e po tovanja spram spolnosti i intimnosti i èestit
am roditeljima, crkvenim zajednicama i socijalnim programima koji oda ilju tu poru
ku. Nisam spreman osuditi adolescenticu na ivot sveden na borbu za pre ivljavanje z
bog nedostupnosti kontracepcije. elio bih da parovi shvate vrijednost obveze spra
m drugog, kao i rtvovanja koje donosi brak. Ali nisam spreman upotrijebiti snagu
zakona kako bih ih zadr ao zajedno bez obzira na osobne okolnosti. Mo da se meni èin
i da je ljudsko srce suvi e raznoliko, a moj vlastiti ivot suvi e nesavr en a da bih se
smatrao sposobnim ikoga moralno osuditi. Ono to znam jest da se Michelle i ja u
na ih èetrnaest godina braka nikada nismo posvaðali zbog neèega to netko drugi èini
sa svojim vlastitim ivotom.
Ono oko èega se jesmo svaðali - i jo se svaðamo - jest kako uskladiti posao i obi
telj na naèin koji je pravedan prema Michelle, te dobar
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
257
za djecu. U tome nismo jedini. ezdesetih i ranih sedamdesetih godina kuæanstvo u
kakvom je odrasla Michelle bilo je mjerilo - u vi e od 70% obitelji majka nije rad
ila i obitelj se oslanjala na oca kao jedinog uzdr avatelja.
Danas su te brojke drugaèije. U 70% obitelji s djecom zaposlena su oba roditelja
. Posljedica toga su, kako to ka e Karen Kornbluh - moja suradnica, struènjakinja
za pitanja odnosa posao-obitelj - onglerske obitelji" u kojima se roditelji razapi
nju izmeðu plaæanja raèuna, brige za djecu, uzdr avanja kuæanstva i odr avanja veze.
Poku aj da sve loptice ostanu u zraku uzima danak u obiteljskom ivotu. Karen je to
ovako objasnila dok je radila kao direktorica Programa za posao i obitelj unuta
r fondacije New America i Senatskog pododbora za djecu i obitelj:
Amerikanci danas imaju 22 sata tjedno manje koje mogu provesti s djecom nego to s
u imali 1969. Milijuni djece svakoga se dana nalazi u neregistriranim vrtiæima -
ili sami kod kuæe s televizorom kao dadiljom. Zaposlene majke gube gotovo jedan
 sat sna u poku aju da to nadoknade. Nedavno objavljeni podaci pokazuju da roditel
ji s djecom kolske dobi pokazuju izrazite znakove stresa - stresa koji utjeèe na
njihovu produktivnost i posao - kada imaju nefleksibilne poslove i nesigurnost o
ko zbrinjavanja djece nakon kole.
Zvuèi poznato?
Mnogi socijalni konzervativci sugeriraju da je odljev ena iz kuæe na tr i te rada izr
avna posljedica feministièke ideologije, te da bi se stoga taj proces mogao obrn
uti samo kad bi se ene opametile i vratile se svojoj tradicionalnoj kuæanskoj ulo
zi. Istina je da su ideje o ravnopravnosti ena odigrale presudnu ulogu u transfor
maciji tr i ta rada. Za veæinu Amerikanaca, prilika da izgrade karijeru, postignu ek
onomsku neovisnost i ostvare svoje sposobnosti u ravnopravnoj utrci s mu karcima,
jedno je od najveæih dostignuæa modernog ivota.
No, za prosjeènu Amerikanku, odluka da se zaposli nije tek stvar promjene stava.
Ona je stvar spajanja kraja s krajem.
Sagledajmo èinjenice. U posljednjih trideset godina prosjeèna zarada mu karaca nar
asla je za manje od 1%, nakon to se uzme u obzir stopa inflacije. U meðuvremenu,
cijena svega, od stanovanja, zdravstvenog osiguranja do kolovanja, polako, ali si
gurno je porasla. Ono to je ogroman broj amerièkih obitelji spasilo od ispadanja
iz srednjeg stale a jest mamina plaæa. U knjizi Zamka dvostrukog dohotka autorice
Elizabeth Warren i Amelia Tyagi ukazuju na èinjenicu da dodatni prihod koji majk
e donose u kuæu ne odlazi na luksuzne proizvode. Umjesto toga, gotovo èitava maj
èina plaæa odlazi na kupnju onoga to obitelji smatraju investiranjem u buduænost
svoje djece - pred kolsko obrazovanje, kolarine i, najvi e od svega, sigurne èetvrti
s dobrim kolama. U stvari, izmeðu tih fiksnih i dodatnih tro kova zaposlene majke (
posebice vrtiæ i drugi
258
BARACK OBAMA
automobil), prosjeèna obitelj s dva primanja ima manje raspolo ivog dohotka - i fi
nancijski je manje sigurna - nego to je to bila obitelj s jednim uzdr avateljem pri
je trideset godina. Je li, dakle, moguæe da se prosjeèna obitelj vrati ivotu s je
dnim primanjem? Nije, naroèito kad svaka druga obitelj u ulici zaraðuje dvostruk
o vi e i podi e cijene kuæa i kolovanja. Warren i Tyagi pokazuju kako bi prosjeèna ob
itelj s jednim uzdr avateljem koja bi danas poku ala odr avati naèin ivota srednjeg sta
le a imala 60% manje raspolo ivog dohotka od svog pandana iz sedamdesetih godina. Dr
ugim rijeèima, za veæinu obitelji nezaposlena majka znaèi ivot u manje sigurnim è
etvrtima i upisivanje djece u manje konkurentne kole. Veæina Amerikanaca tako ne to
nije spremna uèiniti. Umjesto toga, oni daju sve od sebe u danim okolnostima, i
majuæi na umu da je onu vrstu kuæanstva u kakvom su i oni odrasli - onakvo u kak
vom su Frasier i Marian Robinson podigli svoju djecu - sve te e i te e odr avati.
I mu karci i ene morali su se prilagoditi novim uvjetima. No, te ko se suprotstaviti
Michelle kada tvrdi da sve nedaæe moderne obitelji mnogo vi e padaju na leða ene.
Prvih nekoliko godina braka, Michelle i ja pro li smo uobièajene faze prilagodbe k
roz koje prolaze svi parovi: nauèili smo prepoznati raspolo enje onog drugog, prih
vatili smo hirove i navike stranca. Michelle se voljela buditi rano i jedva je d
r ala oèi otvorenima nakon deset naveèer. Ja sam pak bio noæna ptica i znao sam bi
ti prilièno mrzovoljan (Michelle bi rekla zao) prvih pola sata nakon to bih ustao
. Djelomice je to bilo stoga to sam radio na svojoj prvoj knjizi, a mo da i stoga to
sam, buduæi da sam velik dio ivota proveo kao jedinac, veèeri èesto provodio zav
uèen u ured u zadnjem dijelu na ega stana u blizini eljeznièke pruge. Ono to je meni
bilo normalno, Michelle je èesto èinilo usamljenom. Nikad ne bih spremio maslac
nakon doruèka, a zaboravio bih i zamotati kruh. Michele je skupljala kazne za p
arkiranje kao marke.
Veæinom su, ipak, te prve godine bile ispunjene uobièajenim sitnim radostima - i l
i smo u kino, na veèere s prijateljima, ponekad na koncerte. Oboje smo naporno r
adili. Ja sam radio kao odvjetnik u malom uredu specijaliziranom za graðanska pr
ava i upravo sam bio poèeo predavati na Pravnom fakultetu Sveuèili ta u Chicagu, d
ok je Michelle odluèila napustiti odvjetnièku praksu i zaposliti se najprije u G
radskom uredu za planiranje, a potom voditi èika ki ured nacionalnog programa za o
brazovanje u voðenju neprofitnih udruga, Public Allies. Na e se zajednièko vrijeme
jo vi e skratilo kada sam se kandidirao za dr avnu upravu, no unatoè mojim dugim izb
ivanjima i Michellinu opæenito negativnom stavu prema politici, podr ala je moju o
dluku. Znam da je
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA 259
to ne to èime se eli baviti", govorila je. Kada bih ostajao prespavati u Springfield
u, razgovarali bismo i smijali se preko telefona, dijelili bismo ale i frustracij
e dana koji nismo proveli zajedno, a ja bih zaspao zadovoljan saznanjem o uzajam
noj ljubavi.
Tada se rodila Malia, dijete Dana neovisnosti, tako smirena i prekrasna, s velik
im, hipnotizirajuæim oèima, koje su poèele de ifrirati svijet u trenutku u kojem s
u se otvorile. Malia je stigla u vrijeme idealno za oboje: nije bilo sjednica. B
uduæi da preko ljeta nisam bio u Springfieldu, a nije bilo ni predavanja, svaku
sam veèer mogao provesti kod kuæe. Michelle je prihvatila honorarni posao na Sve
uèili tu u Chicagu, tako da je vi e vremena provodila s djetetom, a novi posao treba
o je poèeti tek u listopadu. Tri èarobna mjeseca motali smo se i petljali oko na e
ga novoroðenog djeteta, stalno se navirivali u kolijevku da vidimo di e li, iznuði
vali njezine osmijehe, pjevali joj i toliko je slikali da smo se veæ poèeli pita
ti neæe li joj to o tetiti vid. Iznenada su se na i razlièiti biorit-movi pokazali p
raktiènima: dok je Michelle spavala zaslu enim snom, ja bih ostajao budnim do jeda
n ili dva u noæi, mijenjao pelene, podgri-javao mlijeko, osjeæao dah svoje kæeri
dok sam je uspavljivao, poku avao pogoditi to sanja.
Dolaskom jeseni poèela su predavanja, sjednice, Michelle je ponovo krenula na po
sao, a poèele su i napetosti u na oj vezi. Cesto sam bio odsutan i po tri dana, a
èak i kad sam se vratio u Chicago, ili sam imao sastanke ili sam ocjenjivao pism
ene zadaæe ili pisao izvje taje. Michelle je do la do saznanja da honorarni posao im
a sposobnost irenja nevjerojatnom brzinom. Prona li smo sjajnu dadilju koja je dola
zila k nama, no s novim zaposlenikom na puno radno vrijeme na na em bud etu, novca j
e bilo sve manje.
Bili smo umorni i napeti, nismo imali vremena za razgovor, a jo manje za romantik
u. Kad sam se kandidirao za Kongres, Michelle nije ni poku ala glumiti da je zadov
oljna odlukom. Èinjenica da nisam pospremio kuhinju za sobom naglo je prestala b
iti simpatièna. Kada sam ujutro izlazio iz kuæe i nagnuo se da ju poljubim, zauz
vrat bih dobio nezainteresiran poljubac. Do vremena kada se rodila Sasha - jedna
ko prekrasna i gotovo jednako mirna kao i njezina sestra - ljutnja koju je moja
supruga osjeæala prema meni postala je gotovo nepodno ljivom.
Ti misli jedino na sebe", govorila mi je. Nikada nisam mislila da æu djecu morati o
dgajati sama."
Te su me optu be zaboljele. Mislio sam da nije bila fer prema meni. Na kraju kraje
va, nije da sam svaku veèer lumpao s deèkima. Ja sam od nje zahtijevao malo - ni
sam oèekivao da mi krpa èarape ili da me èeka veèera kad se vratim kuæi. Kad god
sam mogao, uskakao sam oko djece. Sve to sam tra io zauzvrat bilo je malo nje nosti.
Umjesto toga, bio sam podvrgnut beskrajnom pregovaranju oko svake sitnice koja
se
260
BARACK OBAMA
ticala kuæe, dugaèkim listama stvari koje sam trebao ili zaboravio uèiniti i opæ
enito zlovoljnom stavu. Podsjeæao sam Michelle da, u usporedbi s veæinom obitelj
i, imamo jako puno sreæe. Podsjeæao sam je da, usprkos svim mojim manama, nju i
cure volim vi e od bilo èega na svijetu. Mislio sam da bi moja ljubav trebala biti
dovoljna. Sto se mene ticalo, nije se imala zbog èega aliti.
Tek sam nakon dugog razmi ljanja, nakon to su pro la isku enja tih godina, a djeca kren
ula u kolu, shvatio to je Michelle u to vrijeme prolazila kroza to prolaze dana nje t
ipiène zaposlene majke. Bez obzira na to koliko sam samoga sebe vidio kao nepatr
ijarhalnog, bez obzira na to koliko sam samome sebi govorio da smo Michelle i ja
ravnopravni partneri te da su njezini snovi i ambicije jednako va ni kao i moji,
i dalje je stajala èinjenica da je, kada su do la djeca, Michelle bila ta od koje
se oèekivalo da se prilagodi. Dakako, ja jesam pomagao, ali pod svojim uvjetima
i prema svojem rasporedu. U meðuvremenu, ona je bila ta koja je svoju karijeru s
tavila na èekanje. Ona je bila ta koja se brinula da su djeca sita i èista. Kada
su se Malia ili Sasha razboljele, èe æe je ona morala otkazati sastanak. Ono to je
njezinu situaciju èinilo te kom nije bilo samo neprestano ongliranje izmeðu posla
i djece. Bila je to takoðer i èinjenica da, iz svoje perspektive, ni jedan posao
nije obavljala dobro. To, dakako, nije bila istina. Njezini su je poslodavci vo
ljeli, a i svi su primijetili koliko je dobra majka. Ja sam, meðutim, shvatio da
su u njezinoj glavi te dvije ideje vodile rat - elja da bude ena kakva je bila nj
ezina majka, razumna i pouzdana, koja stvara dom i uvijek je na raspolaganju svo
joj djeci, i elja da se istakne u svojoj profesiji, da ostavi svoj trag u svijetu
i ostvari sve one planove o kojima je govorila prvog dana kada smo se upoznali.
Na kraju, upravo njoj, njezinoj spremnosti da balansira napete situacije i rtvuje
se za mene i na e djevojèice, pripisujem snagu koja nas je izvukla iz te kih vremen
a. Meðutim, mi smo na raspolaganju imali sredstva koja mnoge amerièke obitelji n
emaju. Za poèetak, i Michellin i moj profesionalni status dopu tao nam je da promi
jenimo raspored ili èak uzmemo slobodan dan kad bi do lo do nekoga hitnog sluèaja,
a da se pri tom ne izla emo riziku gubitka posla. Pedeset sedam posto Amerikanaca
si to ne mo e priu titi; tovi e, veæina ne mo e uzeti slobodan dan kako bi se brinuli za
dijete a da pri tome ne gubi financijski, ili da ne koristi dane godi njeg odmora
. Za roditelje koji poku avaju sami organizirati dan, fleksibilnost èesto znaèi pr
ihvaæanje posla s pola radnog vremena ili privremenog posla bez moguænosti napre
dovanja i s malim ili nikakvim beneficijama.
Michelle i ja smo, pored toga, zaraðivali dovoljno da pokrijemo tro kove usluga ko
je olak avaju sve pritiske koje sa sobom donosi obitelj s oba zaposlena roditelja,
kao to su pouzdan dnevni smje taj i briga za
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA 261
djecu, dadilja koja æe doæi po potrebi, dostava hrane koju smo koristili kada ni
smo imali ni vremena ni snage za kuhanje, netko tko æe jednom tjedno pospremiti
kuæu, privatni pred kolski odgoj i dnevni ljetni kampovi za djecu. Veæini je ameri
èkih obitelji takva pomoæ zbog financija nedostupna. Tro kovi vrtiæa pri tome su p
oseban problem. Sjedinjene Dr ave praktièki su jedina zapadna dr ava koja ne nudi su
bvencionirane, ali i kvalitetne usluge vrtiæa svim svojim radnicima.
Konaèno, Michelle i ja imali smo i moju svekrvu koja ivi samo petnaest minuta od
nas, u istoj kuæi u kojoj je Michelle odrasla. Marian je u kasnim ezdesetima, ali
izgleda deset godina mlade, i pro le godine kada je Michelle ponovo poèela raditi
puno radno vrijeme, odluèila je skratiti rad u banci kako bi mogla pokupiti dje
vojèice iz kole i èuvati ih tijekom poslijepodneva. Velikom broju amerièkih obite
lji takva je pomoæ jednostavno nedostupna; naprotiv, u mnogim je obiteljima situ
acija upravo obrnuta - netko se iz obitelji, povrh svih svojih obiteljskih obvez
a, mora brinuti o vlastitim, sve starijim roditeljima.
Naravno da je nemoguæe da vlada svakoj obitelji garantira prekrasnu, zdravu, tek
napola umirovljenu svekrvu koja sasvim sluèajno ivi u blizini. No, ako mislimo o
zbiljno o obiteljskim vrijednostima, mo emo provoditi politiku koja bi ongliranje i
zmeðu posla i roditeljstva uèinila ne to lak im. Mogli bismo zapoèeti tako da kvalit
etne vrtiæe uèinimo dostupnima svima koji za njima imaju potrebu. Za razliku od
veæine europskih zemalja, vrtiæi u SAD-u prava su lutrija. Pobolj anja u smislu ko
ntrole licenci, izmjene uvjeta federalnih i saveznih kredita, te subvencioniranj
a obitelji prema potrebama, omoguæila bi roditeljima s ni im primanjima da u miru
obavljaju svoj posao a poslodavcima donijele korist jer bi smanjila izostanke s
posla.
Takoðer je vrijeme da redizajniramo kole - ne samo zbog zaposlenih roditelja, veæ
i zato da pripremimo svoju djecu za svijet koji postaje sve kompetitivniji. Neb
rojene studije ukazuju na obrazovne prednosti jakih pred kolskih programa, zbog èe
ga su za njih zainteresirane i one obitelji u kojima jedan roditelj ne radi. Ist
o vrijedi i za du e vrijeme provedeno u koli, ljetne kole i izvannastavne aktivnosti
. Omoguæiti svoj djeci pristup ovim uslugama svakako je tro ak, no tro ak koji bismo
kao dio ire reforme obrazovanja, mi kao dru tvo trebali biti voljni snositi.
Ponajvi e, trebali bismo raditi s poslodavcima kako bi poveæali fleksibilnost u po
gledu radnog vremena. Clintonova je vlada uèinila korak u tome smjeru kada je do
nijela Zakon o obiteljskom i zdravstvenom bolovanju, no kako se on odnosi isklju
èivo na neplaæeni dopust i vrijedi samo za tvrtke koje zapo ljavaju vi e od pedeset
zaposlenika, veæina Amerikanca nije u poziciji iskoristiti ga. A iako sve osim j
edne bogate nacije osiguravaju nekakav oblik plaæenog dopusta za roditelje, posl
ovna zajednica estoko se suprotstavlja obveznom plaæenom dopus-
262 BARACK OBAMA
tu, djelomice zbog zabrinutosti kako bi on utjecao na male tvrtke. Uz malo kreat
ivnosti, trebali bismo se kada je o tome rijeè pomaknuti s mrtve toèke. Kaliforn
ija je nedavno pokrenula inicijativu za plaæeni dopust kroz posebne oblike osigu
ranja, te time osigurala da tro kove ne snose iskljuèivo poslodavci.
Roditeljima takoðer mo emo omoguæiti fleksibilnost kako bi se bolje nosili sa svak
odnevnim problemima. Mnoge velike kompanije veæ slu beno nude fleksibilno radno vr
ijeme, a izvje taji govore o vi em radnom moralu zaposlenika kao i o manjem broju on
ih koji mijenjaju posao. Velika Britanija osmislila je novi pristup problemu. Ka
o dio veoma popularne kampanje za ravnote u poslovnog ivota, roditelji s djecom isp
od este godine imaju pravo ulo iti pismeni zahtjev poslodavcu za promjenom radnog v
remena. Poslodavci nisu obvezni odobriti zahtjev, no obvezni su sastati se sa za
poslenikom i razgovarati o tome. Do sada je jedna èetvrtina onih na koje je zako
n primjenjiv uspje no zavr ila pregovore, a da pri tome nije pala produktivnost. Kom
binacijom ovakvih inovativnih zakonskih prijedloga, tehnièke podr ke i veæe javne
svijesti, vlada je u stanju pomoæi tvrtkama da uz male tro kove pomognu zaposlenic
ima.
Naravno da ni jedan od ovih prijedloga ne bi trebao obeshrabriti odluku da jedan
od roditelja ostane kod kuæe, bez obzira na financijske rtve. Za neke obitelji t
o bi moglo znaèiti da moraju odustati od odreðene materijalne udobnosti. Za drug
e, obrazovanje kod kuæe ili preseljenje u èetvrt s ni im tro kovima ivota. U nekim ob
iteljima mogao bi otac biti taj koji ostaje kod kuæe - iako æe u veæini majka bi
ti ta koja æe slu iti kao primarna skrbiteljica. Kako bilo, takve se odluke moraju
po tivati. Postoji li i ta u èemu su socijalni konzervativci u pravu, onda je to èi
njenica da moderno dru tvo èesto zaboravlja u potpunosti cijeniti emocionalni i fi
nancijski doprinos, odnosno rtvu i te ak rad nezaposlene majke. Ono u èemu su u kri
vu jest ustrajanje na tome da je ta uloga uroðena, da je najbolji i jedini model
majèinstva. Ja svojim kæerima elim da imaju moguænost izbora u odluèivanju to je
najbolje za njih i njihove obitelji. Hoæe li one taj izbor imati, neæe ovisiti i
skljuèivo o njihovim naporima i stavovima. Upravo onako kako me poduèila Michell
e, ovisit æe takoðer o mu karcima i amerièkom dru tvu i o tome koliko æe oni po tivati
i prilagoditi se onome to one izaberu.
Bok, tata." Bok, slatkice."
Petak je popodne i rano sam se vratio s posla kako bih pazio na cure dok je Mich
elle kod frizera. Podignem Maliju u zagrljaj i primjeæujem da je u na oj kuhinji p
lavokosa djevojèica koja me promatra kroz prevelike naoèale.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
263
Tko je to?" pitam dok spu tam Maliju na pod. To je Sam. Do la je na igranje."
Bok, Sam." Pru am joj ruku, a ona je nakon kraæeg razmatranja blago stisne. Malia o
bræe oèima.
Èuj, tata . . . nemoj se rukovati s djecom." Ti to ne radi ?"
Ne", ka e Malia. Ni tinejd eri se ne rukuju. Mo da nisi primijetio, ali ovo je 21. stolj
eæe." Malia pogleda Sam, koja se suzdr ava da se ne poène smijati.
Pa to radite u 21. stoljeæu?"
Ka e , bok,' ponekad mahne . To ti je vi e-manje sve." Shvaæam. Nadam se da te nisam osra
otio."
Malia se nasmije. Sve O.K., tata. Nisi znao, jer si navikao rukovati se s odrasli
ma."
Istina. Gdje ti je sestra?" Gore."
Uspnem se stepenicama i zateknem Sashu kako stoji u donjem ve u i ru ièastoj majici.
Povuèe me k sebi i zagrli i zatim mi ka e da ne mo e naæi kratke hlaèe. Pogledam u
ormar i izvadim s vrha plave hlaèice.
Sto je ovo?"
Sasha se namr ti, ali neodluèno prihvati hlaèe i odjene ih. Za nekoliko mi se minu
ta popne u krilo. Te nisu udobne, tata."
Odemo opet do njena ormara, pogledamo jo jednom i naðem druge, takoðer plave. Mo e o
ve?"
Sasha se opet namr ti. Dok tako stoji, izgleda kao umanjena verzija svoje majke. M
alia i Sam ulaze i promatraju okr aj.
 Sashi se ne sviðaju ni jedne od ovih hlaèica", objasni mi Malia.
Pitam Sashu za to. Oprezno me odmjeri.
Ru ièasto ne pa e na plavo", ka e napokon.
Malia i Sam se kikoæu. Nastojim izgledati strogo kao to bi Michelle izgledala u t
akvim okolnostima i ka em Sashi da ih odjene. Poslu a me, ali shvatim da samo udovol
java mojoj elji.
Moje kæeri uopæe ne vjeruju da sam strog.
Poput mnogih suvremenih mu karaca, odrastao sam bez oca. Moji su se roditelji razv
eli kad sam imao samo dvije godine i oca sam veæi dio ivota poznavao samo preko p
isama koja mi je slao i onoga to su mi prièali majka, djed i baka. U mom je ivotu
bilo mu karaca - oèuh, s kojim smo ivjeli vi e od èetiri godine, i djed, koji je poma
gao baki u odgoju - obojica su bili dobri ljudi koji su me voljeli. Ali moji su
odnosi s njima bili nepotpuni. S oèuhom zato to smo kratko ivjeli skupa i zato to j
e po naravi bio rezerviran. A koliko sam god bio blizak s djedom, bio je prestar
i imao previ e problema da bi me mogao usmjeriti.
264
BARACK OBAMA
Odgojile su me, dakle, ene - baka, èija je nepopustljiva praktiènost odr avala obit
elj, i majka, koja je svojom ljubavlju i prisebno æu duha meni i sestri bila sredi e
svijeta. Zahvaljujuæi njima nikada mi nije nedostajalo ni ta va no. Od njih sam usv
ojio vrijednosti kojima se i danas rukovodim.
Pa ipak, s godinama sam uvidio kako je majci i baki bilo te ko odgajati me bez sna n
e mu ke nazoènosti u domu. Osjetio sam to za dijete znaèi odsustvo oca. Bio sam odl
uèan u namjeri da izvuèem pouke iz oèeve neodgovornosti, oèuhove rezerviranosti
i djedovih proma aja i da svojoj djeci budem otac na kojeg mogu raèunati. U najopæ
enitijem sam smislu u tome uspio. Brak mi je stabilan a obitelj zbrinuta. Idem n
a roditeljske sastanke i plesne nastupe, moje kæeri u ivaju moju odu evljenu pa nju. P
a ipak, od svih aspekata ivota, najvi e sumnjam u svoju sposobnost da budem mu i ota
c.
Znam da nisam jedini; na odreðenoj razini naprosto emocionalno prolazim isto to i
drugi oèevi koji se snalaze u gospodarstvu i dru tvu u neprestanoj mijeni. Premda
je svakim danom sve nedosti niji, lik oca iz pedesetih godina - koji uzdr ava obite
lj radeæi od devet do pet, svake veèeri sjeda za stol da pojede obrok koji je sp
remila njegova ena, trenira kolski bejzbol-klub i vje t je s alatom - lebdi iznad ku
lture jednako postojano kao i lik majke-kuæanice. Mnogi dana nji mu karci osjeæaju s
ram i frustraciju zbog toga to nisu u stanju sami prehranjivati svoje obitelji; è
ovjek ne mora biti ekonomski determinist da bi uvidio kako visoka stopa nezaposl
enosti i male plaæe uzrokuju slabu roditeljsku brigu i nisku stopu brakova kod a
froamerièkih mu karaca. Uvjeti zapo ljavanja promijenili su se za radnike, kao i za
radnice. Bez obzira na to rade li na dobro plaæenim struènim poslovima ili na tr
aci, oèevi moraju raditi vi e sati na dan nego to je to bio sluèaj prije. A to se d
ogaða upravo kad bi oèevi morali - a u mnogim sluèajevima i ele - biti aktivnije
ukljuèeni u ivot svoje djece nego to su to bili njihovi oèevi.
No, ako kompromis izmeðu ideje roditelja u mojoj glavi i zbilje koju ivim nije sa
mo moj, to ne umanjuje moj osjeæaj da svojoj obitelji ne pru am uvijek sve to bih m
ogao. Pro le sam godine na Dan oèeva bio pozvan odr ati govor u baptistièkoj crkvi u
ju nom dijelu Chicaga. Nisam imao napisan govor, ali sam odabrao temu Sto znaèi bi
ti odrastao mu karac". Rekao sam da je do lo vrijeme da mu karci opæenito, a crni mu kar
ci napose, prestanu pronalaziti opravdanja to ne pru aju svojim obiteljima sve to bi
mogli. Podsjetio sam prisutne mu karce da biti otac ne znaèi samo napraviti dijet
e; da su èak i oni od nas koji su fizièki kod kuæe, èesto emocionalno odsutni; d
a upravo zato to mnogi od nas nisu imali oca moramo ulo iti dvostruko vi e napora da
prekinemo taj krug; da ako mislimo od svoje djece oèekivati vi e, moramo vi e oèekiv
ati sami od sebe.
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA 265
Razmi ljajuæi o tome to sam rekao, ponekad se pitam u kojoj mjeri ispunjam svoja vl
astita oèekivanja. Za razliku od mnogih mu karaca koji su me slu ali, ja ipak ne mor
am raditi dva posla ni noæne smjene kako bih prehranio obitelj. Mogao bih imati
posao koji bi mi omoguæivao da svake veèeri budem kod kuæe. Isto tako mogao bih
naæi posao koji bi donosio vi e novca pa bi moje izbivanje iz kuæe barem bilo opra
vdano time to od njega moja obitelj ima neku mjerljivu korist - Michelle bi, reci
mo, mogla raditi manje ili bi djeca imala financijski osiguranu buduænost.
Umjesto toga, odabrao sam ivot sa suludim rasporedom, ivot koji zahtijeva da duga
razdoblja provodim odvojen od Michelle i cura i koji Michelle izla e svim vrstama
stresa. Mogu si reæi da se u nekom irem smislu bavim politikom radi Malije i Sash
e, da æe moj rad pridonijeti da one ive u boljem svijetu. Ali takve su racionaliz
acije slabe i bolno apstraktne kad moram propustiti kolsku priredbu zbog glasovan
ja ili kad zovem Michelle da bih joj rekao kako zasjedanje nije zavr eno i da mora
mo odgoditi godi nji odmor. Zapravo, moji nedavni politièki uspjesi nimalo ne uman
juju moj osjeæaj krivnje; kao to mi je Michelle jednom rekla, samo napola u ali, z
godno je vidjeti tatinu sliku u novinama jednom ili dvaput, ali kad se to dogaða
stalno, malo ti je neugodno. Trudim se odgovoriti na optu be koje mi se motaju po
glavi - da sam sebièan, da sve radim radi svoga ega ili da bih ispunio prazninu
u svom srcu. Kad sam izvan grada, nastojim se vratiti kuæi na veèeru, èuti kako
su Malia i Sasha provele dan, èitati im i spremiti ih na spavanje. Nastojim bit
i slobodan nedjeljom da bih ljeti vodio cure u zoolo ki vrt ili na bazen a zimi u
posjet muzeju ili akvariju. Blago korim svoje kæeri kad nisu dobre i nastojim og
ranièiti kolièinu televizije i nezdrave hrane u njihovu ivotu. Michelle mi pru a po
dr ku u svemu tome, iako mi se ponekad èini da se upliæem u njezinu sferu - da sam
svojim odsustvima izgubio pravo da se mije am u svijet koji je ona izgradila.
Sto se cura tièe, njima ide odlièno iako mene èesto nema. To je uglavnom dokaz d
a je Michelle uspje an roditelj; toèno zna kako treba s Malijom i Sashom, zna kako
postaviti èvrste granice, a da pritom ne ogranièava nepotrebno njihovu slobodu.
Pobrinula se i da moj izbor za senatora ne utjeèe previ e na njihov ivot, premda s
e normalno djetinjstvo amerièkog djeteta srednje klase nije izmijenilo ni ta manje
nego roditeljstvo. Pro la su vremena kad bi roditelji naprosto poslali djecu van
ili u park i rekli im da se vrate do veèere. Buduæi da su vijesti pune otmica dj
ece a na svaku se spontanost gleda podozrivo ili se èak sumnja na lijenost, djeè
ji je raspored postao jednako slo en kao i roditeljski. Postoji odreðeno vrijeme z
a igranje, satovi baleta, gimnastike, tenisa, klavira, nogometa, a svaki je tjed
an neka roðendanska proslava. Jednom sam rekao Maliji kako sam u èitavu svom dje
tinjstvu bio na toèno dvije
266
BARACK OBAMA
proslave roðendana, na svakoj je bilo petero ili estero djece, a zabava se sastoj
ala od èunjastih e ira i torte. Pogledala me na naèin na koji sam ja gledao svog dj
eda dok mi je prièao o Velikoj depresiji - mje avinom fascinacije i nepovjerenja.
Koordinacija djeèjih aktivnosti prepu tena je Michelle, koja to izvodi efikasno æu g
enerala. Kad mogu, nudim svoju pomoæ, to Michelle cijeni, premda pazi da moje obv
eze ne budu iznad mojih moguænosti. Dan uoèi Sashine roðendanske zabave pro log li
pnja reèeno mi je da nabavim dvadeset balona, pizze sa sirom za dvadesetoro klin
aca i led. To se èinilo izvedivim, pa sam kad mi je Michelle rekla da æe na kraj
u zabave djeci podijeliti vreæice s darovima, predlo io da i to ja obavim. Nasmija
la se.
Nisi ti u stanju rije iti vreæice s darovima", rekla je. Da ti objasnim to je to. Mor
a otiæi u djeèji duæan i odabrati vreæice. Onda mora odabrati to æe staviti u vreæic
e, posebno za deèke, a posebno za curice. Ti bi u ao onamo i motao se satima, a on
da bi ti glava eksplodirala."
Naru enog samopouzdanja, prikljuèio sam se na internet. Na ao sam trgovinu balonima
u blizini gimnastièkog studija u kojoj se odr avala proslava i pizzeriju koja je o
beæala dostavu u 15.45. Kad su se sljedeæeg dana pojavili gosti, baloni su bili
na mjestu a sokovi na ledu. Sjedio sam s drugim roditeljima, èavrljao i promatra
o dvadesetak petogodi njaka kako trèe i skaèu naokolo poput veselih vilenjaka. Mal
o sam se zabrinuo kad u 15.50 pizze jo nisu stigle, ali raznosaè je ipak stigao d
eset minuta prije nego to je bilo predviðeno da djeca jedu. Znajuæi pod kakvim sa
m pritiskom, Michellin brat Craig pljesnuo je dlanom o moj dlan. Michelle je pod
igla pogled s papirnatih tanjuriæa na koje je stavljala komade pizze i nasmije ila
se.
Za finale, kad se pojela sva pizza i popio sav sok, kad smo otpjevali Sretan roðe
ndan" i pojeli malo torte, nastavnik gimnastike okupio je svu djecu oko staroga,
 arenog padobrana i rekao Sashi da sjedne u sredinu. Na tri su ga podigli a Sasha
je poletjela u zrak, pa jo jednom, pa treæi put. Svaki put kad bi poletjela izna
d lelujajuæeg platna, smijala se izrazom èiste radosti.
Pitam se hoæe li se Sasha sjeæati toga kad odraste. Vjerojatno neæe; ja se mogu
prisjetiti samo vrlo fragmentarno sebe s pet godina. No mislim da æe sreæa koju
je osjetila na tom padobranu trajno ostaviti traga na njoj; da se takvi trenuci
akumuliraju i usaðuju u karakter djeteta, postajuæi dijelom njezine ili njegove
du e. Kad slu am Michelle kako govori o svom ocu, ponekad mi se èini da èujem u njoj
odjek takve sreæe, odjek ljubavi i po tovanja koje Frasier Robinson nije zaslu io s
lavom, ni spektakularnim podvizima, nego malim, svakodnevnim, obiènim djelima -
ljubavi koju je zaslu io jer je bio prisutan. I pitam se hoæe li moje kæeri o meni
govoriti na taj naèin.
Prilika za stvaranje takvih sjeæanja svakim je danom sve manje. Malia
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA
267
veæ kao da ulazi u drugu fazu; zanimaju je vi e djeèaci i veze, vi e vodi raèuna o t
ome to æe odjenuti. Uvijek se doimala starijom no to je bila, èudesno mudrom. Jedn
om me prilikom dok smo etali du jezera, a imala je samo est godina, iznebuha upital
a je li na a obitelj bogata. Rekao sam da nismo jako bogati, ali da imamo mnogo vi e
nego veæina ljudi. Pitao sam je za to je to zanima.
Pa. . . razmi ljala sam i odluèila da ne elim biti jako, jako bogata. elim jednostava
n ivot."
Njene su me rijeèi tako iznenadile da sam se nasmijao. Pogledala me i nasmije ila
se, ali pogled joj je govorio da je mislila ozbiljno.
Cesto razmi ljam o tom razgovoru. Pitam se to Malia misli o mom ne tako jednostavno
m ivotu. Zacijelo primjeæuje da drugi oèevi dolaze na nogometne utakmice njezine
ekipe èe æe nego ja. Ako je to smeta, nièim to ne pokazuje, jer Malia zna voditi r
aèuna o tuðim osjeæajima i nastoji na svaku situaciju gledati s najbolje strane.
Pa ipak, nije ba utje no misliti kako me moja osmogodi nja kæi voli toliko da prelaz
i preko mojih propusta.
Nedavno sam bio na jednoj od njezinih utakmica, kad je tjedno zasjedanje zavr ilo
ranije. Bilo je lijepo ljetno poslijepodne i posvuda po igrali tima bile su brojne
obitelji, bijele i crne, i latinoamerièke i azijske, iz svih dijelova grada, ene
su sjedile na stolicama, mu karci pokazivali sinovima udarce, djedovi i bake prid
r avali su bebe. Spazio sam Michelle i sjeo na travu pored nje, a Sasha mi je sjel
a u krilo. Malia je veæ bila na terenu, meðu mno tvom igraèica oko lopte i premda
nije prirodno predodreðena za nogomet - za glavu je vi a od svojih prijateljica a
noge joj se jo nisu razvile sukladno visini - igra sa arom i sportskim duhom koji
nas nagone da navijamo na sav glas. U poluvremenu Malia dolazi do nas.
Kako si, sporta ice?" pitam.
Super!" Otpila je malo vode. Tata, da te ne to pitam." Samo daj."
Mo emo li nabaviti psa?"
Sto ka e tvoja majka?"
Rekla je da pitam tebe. Mislim da popu ta."
Pogledao sam Michelle, koja se nasmije ila i slegnula ramenima.
Mo emo li to raspraviti nakon utakmice?" upitao sam. '
O.K." Malia je otpila jo malo vode i poljubila me u obraz. Drago mi je da si doma",
reèe.
Prije no to sam stigao odgovoriti, okrenula se i zaputila prema terenu. I na tren
mi se u sjaju kasnog popodneva uèinilo da vidim svoju stariju kæi kao enu kakvom
æe postati, svakim korakom kao da je postajala sve vi a, sve jasnije uoblièene fi
gure, dok je duge noge vode u njen vlastiti ivot.
268
BARACK OBAMA
Stisnuo sam Sashu èvr æe u krilu. Vjerojatno sluteæi to osjeæam, Michelle me primil
a za ruku. Sjeæam se to je Michelle za vrijeme kampanje odgovorila na pitanje kak
o je biti enom politièara.
Te ko", rekla je Michelle. A onda je, prema onome to je napisao novinar, dodala uz s
mije ak, Zato je Barack tako zahvalan."
Kao i obièno, moja je ena u pravu.
269
Pogovor
Polaganjem zakletve u Senatu, u sijeènju 2005., zavr io je proces koji je zapoèeo
kada sam dvije godine prije najavio svoju kandidaturu - relativno anoniman ivot z
amijenio sam vrlo javnim.
Mnoge su stvari, dakako, ostale iste. Moja obitelj i dalje ivi u Chicagu. I dalje
se i am kod istog brijaèa, Michelle i ja jo uvijek imamo iste prijatelje koje smo i
mali i prije nego to sam izabran, na e kæeri i dalje trèe po istim igrali tima.
Pa ipak, moj se ivot drastièno promijenio, i to na naèin koji ponekad ne elim ni s
am priznati. Moje rijeèi, moja djela, moji planovi putovanja, moja porezna prija
va - sve to izlazi u jutarnjim novinama ili se èuje na veèernjim vijestima. Moje
kæeri moraju podnositi dobronamjerne strance kad god ih otac vodi u zoolo ki vrt.
Ne mogu vi e nesmetano proæi aerodromom, i to ne samo u Chicagu.
U pravilu mi je te ko tu pozornost shvatiti ozbiljno. Konaèno, jo uvijek ima dana k
ad odjenem sako i hlaèe razlièitih odijela. Moje su misli mnogo manje uredne, mo
ji dani mnogo manje organizirani, no ono to slika o meni koja se projicira u svij
et sugerira, ponekad je smije no. Dan prije polaganja zakletve, moj sto er i ja odlu
èili smo odr ati konferenciju za novinare u mom uredu. Tada sam bio devedeset i de
veti po senioritetu i svi su reporteri bili nagurani u siæu an ured u podrumu zgra
de Dirksen, preko puta senatske trgovine namirnicama. To mi je bio prvi dan u zg
radi; nisam jo glasovao ni o èemu, nikakav zakon jo nisam predlo io, dapaèe, nisam j
o uopæe ni sjeo za svoj stol kad je vrlo revni reporter digao ruku i upitao me: Se
natore Obama, kakvo je va e mjesto u povijesti?"
Èak su se i neki od reportera nasmijali. Djelomièno je ta pretjerana zainteresir
anost bila posljedica moga govora na konvenciji Demokratske stranke u Bostonu 20
04., kad sam i postao poznat u nacionalnim okvirima. Zapravo, proces kojim sam i
zabran za glavnoga govornika do danas mi je ostao zagonetkom. Johna Kerryja upoz
nao sam nakon unutarstranaèkih izbora za senatskog kandidata, kada sam govorio n
a jednome skupu namijenjenom prikupljanju novca za njegovu kampanju i zatim i ao s
njim na predstavljanje programa osposobljavanja za posao.
270
BARACK OBAMA
Nekoliko tjedana poslije do nas je dopro glas kako Kerryjevi ljudi ele da govorim
na konvenciji, premda nije bilo jasno u kojem svojstvu. Jednog popodneva, dok s
am se vraæao u Chicago iz Springfielda, direktorica Kerryjeve kampanje Mary Beth
Cahill nazvala je da mi priopæi vijest. Kada sam zavr io razgovor, obratio sam se
svom vozaèu Mikeu Signatoru.
Ovo je velika stvar", rekoh.
Mike je kimnuo: Mo e se reæi."
Dotad sam bio na samo jednoj konvenciji Demokratske stranke, u Los Angelesu 2000
. Nisam planirao iæi na tu konvenciju; neposredno prije toga izgubio sam na stra
naèkim izborima za demokratskog kandidata za zastupnika dr ave Illinois u Kongresu
i odluèio sam veæi dio ljeta provesti radeæi u odvjetnièkoj tvrtki koju sam tij
ekom kampanje ostavio bez nadzora (propust zbog kojeg sam vi e-manje bio bez novca
), te nadoknaditi izgubljeno vrijeme sa suprugom i kæerima koje su me premalo vi
ðale u prethodnih est mjeseci. U zadnji trenutak, meðutim, nekolicina prijatelja
i prista a koji su planirali iæi inzistirali su da im se pridru im. Mora stvoriti vez
e diljem zemlje, rekli su mi, za svoju sljedeæu kandidaturu - a, uostalom, bit æ
e i zabavno. Iako to nisu rekli, slutio sam da su putovanje na konvenciju vidjel
i kao korisnu terapiju za mene, po teoriji da je najbolje to se mo e napraviti kad
vas konj zbaci, odmah se ponovno popeti.
Na kraju sam popustio i rezervirao let za L. A. Kad sam sletio, odvezao sam se a
utobusom do Hertzova rent-a-car ureda, dao eni za pultom svoju American Express k
articu i poèeo na zemljovidu tra iti put kako da doðem do jeftinog hotela koji sam
na ao nedaleko od kvarta Venice Beach. Za nekoliko se minuta djelatnica Hertza vr
atila s izrazom neugode na licu.
Oprostite g. Obama, ali kartica vam je odbijena."
Nemoguæe. Mo ete li ponovno poku ati?"
Dvaput sam poku ala, gospodine. Mo da biste trebali nazvati American Express."
Nakon pola sata na telefonu, nadzornik dobra srca iz American Expressa odobrio j
e unajmljivanje automobila. No ta je epizoda bila predznak nadolazeæih dogaðaja.
Nisam bio delegat, pa nisam mogao dobiti propusnicu za dvoranu, a predsjednik D
emokratske stranke dr ave Illinois izjavio je kako je veæ pretrpan zahtjevima i da
je najbolje to mi mo e dati propusnica koja omoguæuje samo ulazak na mjesto odr avan
ja konvencije. Na kraju sam veæinu govora gledao na televizijskim ekranima, ra trk
anim oko Staples Centera, s vremena na vrijeme slijedeæi prijatelje i poznanike
u lo e, kamo sasvim oèito nisam pripadao. Do utorka naveèer shvatio sam da moja na
zoènost ondje ne slu i ni meni ni
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA 271
Demokratskoj stranci, i u srijedu ujutro bio sam na prvom letu natrag za Chicago
.
S obzirom na razliku izmeðu moje prija nje uloge nepozvanog gosta na jednoj konven
ciji i moje nove uloge uvodnièara na drugoj konvenciji, s razlogom sam se brinuo
da moje pojavljivanje u Bostonu mo da neæe dobro proæi. No nisam bio posebno nerv
ozan, mo da zato to sam se dotad veæ naviknuo na to da se u mojoj kampanji dogaðaju
neobiène stvari. Nekoliko dana nakon poziva gðe Cahill ponovno sam bio u svojoj
hotelskoj sobi u Springfieldu praveæi bilje ke za nacrt govora i istodobno gledaj
uæi ko arka ku utakmicu. Razmi ljao sam o temama koje sam najavio u kampanji - spremno
sti ljudi da naporno rade pru i li im se prilika; potrebi da vlada pomogne stvorit
i temelje za dobre moguænosti, uvjerenju da Amerikanci osjeæaju obvezu jedni pre
ma drugima. Napravio sam popis tema na koje bih se mogao osvrnuti - zdravstvo, o
brazovanje, rat u Iraku.
No ponajvi e sam razmi ljao o glasovima ljudi koje sam susreo tijekom kampanje. Sjet
io sam se Tima Wheelera i njegove supruge iz Galesburga koji su se poku avali domi
sliti kako da svome sinu adolescentu omoguæe prijeko potrebnu transplantaciju je
tre. Sjetio sam se mladiæa iz East Molinea, imenom Seamus Ahern, koji se spremao
otiæi u Irak i njegove elje da slu i domovini, te ponosa i zabrinutosti na licu nj
egova oca. Sjetio sam se mlade crnkinje koju sam upoznao u istoènom St. Louisu i
èije ime nisam upamtio, no koja mi je pripovijedala o svome nastojanju da upi e f
akultet, iako nitko iz njezine obitelji nikad nije zavr io ni srednju kolu.
Nisu me dirnule samo muke tih ljudi nego njihova odluènost, oslanjanje na vlasti
te snage i neumorni optimizam kad su se na li u te koæama. To me podsjetilo na frazu
koju je moj pastor, veleèasni Jeremiah A. Wright ml., jednom upotrijebio u prop
ovijedi.
Odva nost nade.
To je najbolji dio amerièkog duha, pomislih - imati smjelosti vjerovati, unatoè
svemu to govori suprotno, da mo emo vratiti osjeæaj zajednice naciji rastrganoj suk
obom; drskost da se vjeruje kako unatoè osobnim preprekama, gubitku posla, boles
ti u obitelji ili djetinjstvu provedenom u siroma tvu, ipak imamo djelomiènu kontr
olu - pa stoga i odgovornost - nad vlastitom sudbinom.
Ta nas je odva nost, pomislih, ujedinila u jedan narod. Taj je sve-pro imajuæi duh n
ade povezao prièu moje obitelji sa irom amerièkom prièom, i moju vlastitu prièu s
prièama biraèa koje sam elio zastupati.
Ugasio sam ko arka ku utakmicu i poèeo pisati.
Nekoliko tjedana poslije stigao sam u Boston, odspavao tri sata i oti ao iz hotela
u Fleet Center, na svoj prvi nastup za emisiju Meet the
272
BARACK OBAMA
Press. Pred kraj jednog dijela emisije, Tim Russert je na ekranu prikazao izvada
k iz mojeg intervjua u novinama Cleveland Plain-Dealer (na koji sam sasvim zabor
avio) kad me novinar pitao - kao osobu koja ulazi u politiku kao kandidat za Sen
at dr ave Illinois - to mislim o konvenciji Demokratske stranke u Chicagu.
Konvencija je na prodaju. Imate veèere na kojima mjesto za stolom stoji deset ti
suæa dolara, zatvorene zlatne klubove. Mislim da se prosjeèni biraèi, kad to pog
ledaju, s pravom osjeæaju iskljuèenima iz biraèkog procesa. Ne mogu prisustvovat
i doruèku za deset tisuæa dolara. Znaju da æe oni koji to mogu dobiti pristup st
varima koje njima nikad neæe biti dostupne.
Kad je citat uklonjen s ekrana, Russert se okrenu prema meni. Stotinu i pedeset d
onatora dalo je 40 milijuna dolara za ovu konvenciju", reèe. Jo gore nego u Chicag
u, po va im kriterijima. Vrijeða li vas to, kakvu to poruku alje prosjeènom glasaèu
?"
Odgovorio sam da su politika i novac problem objema strankama, ali da se uvidom
u na e glasaèke odluke svatko mo e uvjeriti da smo John Kerry i ja osobno glasovali
za zakone i odredbe koje su najbolje za zemlju. Rekao sam da konvencija to neæe
promijeniti, iako sam natuknuo da ukoliko demokrati to vi e ohrabre sudjelovanje lj
udi koji se osjeæaju iskljuèenima iz biraèkog procesa, utoliko æemo biti vjernij
i svojim pravim izvorima kao stranke obiènih ljudi i sna niji kao stranka.
U sebi sam mislio da je moj originalni citat iz 1996. bio bolji.
Nekoæ su politièke konvencije odra avale hitnost i dramu politike - kad su imenova
nja odreðivali voðe stranaèkih blokova, prebrojavanje prisutnih, poslovi sa stra
ne i prisile, kad su strasti ili pogre ne procjene mogle rezultirati drugim, treæi
m ili èetvrtim krugom glasovanja. No ta su vremena davno pro la. Dolaskom obvezuju
æih stranaèkih izbora, do ao je nu ni kraj dominacije stranaèkih efova i tajnih nagod
bi iz zadimljenih soba, pa je dana nja konvencija li ena iznenaðenja. Vi e slu i kao cje
lotjedna informativna reklama za stranku i njezina kandidata - te kao nagrada za
odane i velike donatore stranke u vidu èetiri dana hrane, piæa, zabave i poslov
nih razgovora.
Veæi dio prva tri dana na konvenciji proveo sam ispunjavajuæi svoju ulogu u toj
paradi. Obraæao sam se dvoranama punim velikih demokratskih donatora i doruèkova
o s delegatima iz pedeset dr ava. Uvje bavao sam govor pred videomonitorom, odr ao pok
us kako ga treba postaviti, dobio upute gdje da stojim, gdje da ma em i kako da se
najuèinkovitije koristim slu alicama. Moj direktor za odnose s javno æu Robert Gibb
s i ja kaskali smo gore-dolje po stepenicama Fleet Centera, davali intervjue izm
eðu kojih su katkad jedva pro le dvije minute, mre ama ABC, NBC,
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA 0 OBNAVLJANJU AMERIÈKOG SNA 273
CBS, CNN, Fox News i NPR, svaki put nagla avajuæi teme koje je pripremila ekipa Ke
rry-Edwards i èija je svaka rijeè nedvojbeno testirana na nebrojenim anketama i
fokusnim skupinama.
S obzirom na vratolomnu brzinu kojom su mi prolazili dani, nisam imao vremena br
inuti se o tome kako æe moj govor biti prihvaæen. Tek u utorak naveèer, nakon to
su moj sto er i Michelle pola sata raspravljali
0 tome koju bih kravatu trebao staviti (na kraju smo se odluèili za onu koju je
nosio Robert Gibbs), nakon to smo se odvezli do Fleet Centera
1 èuli neznance kako vièu Sretno!" i Sredi ih, Obama!", nakon to smo posjetili dra es
nu i duhovitu Teresu Heinz Kerry u njezinoj hotelskoj sobi, kad smo Michelle i j
a napokon sjeli iza pozornice i poèeli gledati prijenos, polako sam poèeo osjeæa
ti nervozu. Rekao sam Michelle da imam blagi grè u elucu. Èvrsto me zagrlila, pog
ledala u oèi i rekla: Samo nemoj zeznuti, stari!"
Oboje smo se nasmijali. Upravo je tada jedan od producenata u ao u prostoriju i re
kao kako je vrijeme da zauzmem svojoj polo aj iza pozornice. Stojeæi iza crne zavj
ese, slu ajuæi kako me Dick Durbin predstavlja, pomislio sam na svoje roditelje i
djeda, i kako bi njima bilo u publici. Pomislio sam na svoju baku na Havajima ko
ja je gledala konvenciju na televiziji, jer su joj leða bila u odveæ lo em stanju
za put. Pomislio sam na sve dobrovoljce i pristalice u Illinoisu koji su se nara
dili za mene.
Bo e, daj da pravilno prenesem njihove prièe, rekao sam si. Potom sam kroèio na po
zornicu.
Lagao bih kada bih rekao da mi pozitivne reakcije na moj govor na Bostonskoj kon
venciji - pisma koja sam primio, gomile koje su dolazile na skupove kad smo se v
ratili u Illinois - nisu predstavljale i osobno zadovoljstvo. Napokon, u ao sam u
politiku kako bih utjecao na javnu raspravu, jer sam smatrao da imam to reæi o sm
jeru u kojem trebamo iæi kao zemlja.
Ipak, lavina publiciteta koja je uslijedila nakon govora jaèa moju svijest o tom
e koliko je slava prolazna i ovisna o tisuæu raznih sluèajnosti, dogaðaja koji k
renu u ovom, umjesto u onom smjeru. Znam da nisam toliko pametniji od osobe koja
sam bio est godina prije, kad sam nakratko zapeo na losanðeleskom aerodromu. Moj
i stavovi o zdravstvu, obrazovanju ili vanjskoj politici nisu toliko istanèaniji
no to su bili kad sam rintao u anonimnosti kao organizator u lokalnoj zajednici.
Ako sam mudriji, to je uglavnom zato to sam napredovao ne to dalje du puta koji sam
odabrao, puta politike, i naslutio kamo bi me mogao odvesti, u dobrom i lo em smi
slu.
Sjeæam se razgovora koji sam prije gotovo dvadeset godina vodio s prijateljem, s
tarijim èovjekom koji je bio aktivan u borbi za graðanska prava u Chicagu ezdeset
ih i poduèavao urban studies na Sveuèili tu
274
BARACK OBAMA
Northwestern. Upravo sam bio odluèio, nakon tri godine organiziranja, upisati pr
avo. S obzirom da je on bio jedan od malobrojnih sveuèili nih predavaèa koje sam p
oznavao, pitao sam ga bi li mi bio spreman dati preporuku.
Rekao je da æe mi rado napisati preporuku, no prvo je elio znati to sam namjeravao
s diplomom prava. Spomenuo sam moguænost otvaranja kancelarije koja bi se bavil
a graðanskim pravima, te da bih se u nekom trenutku mogao oku ati kao kandidat za
politièki mandat. Klimnuo je glavom i upitao jesam li razmi ljao o tome to bi taj p
ut mogao ukljuèivati, to bih bio spreman uèiniti da mi objave èlanak u struènom è
asopisu, da postanem partner ili da na izborima osvojim taj prvi mandat i onda n
apredujem. Najèe æe i pravo i politika zahtijevaju kompromis, kazao je; ne samo u
pitanjima za koja se zala emo, nego i u temeljnim stvarima - èovjekovim vrijednost
ima i idealima. Ne ka e to kako bi me odgovorio, rekao je. To je jednostavno èinje
nica. Zbog svoje nevoljkosti da u tome radi kompromise, uvijek je odbijao uæi u
politiku, iako su ga kao mlaðeg mnogo puta poku ali pridobiti.
Kompromis nije sam po sebi lo ", reèe mi. Jednostavno me nije zadovoljavao. A ono to
sam s godinama otkrio jest da mora raditi ono to tebe zadovoljava. Zapravo, to je
jedna od prednosti starosti, pretpostavljam; napokon si nauèio to ti je va no. Te ko
je to znati s dvadeset est godina. Problem je to nitko drugi ne mo e odgovoriti na t
o pitanje umjesto tebe. To samo sam mo e otkriti."
Dvadeset godina poslije, u mislima se vraæam tom razgovoru i vi e cijenim prijatel
jeve rijeèi nego u ono doba. Pribli avam se dobi kada sam svjestan to me zadovoljav
a i, iako sam mo da tolerantniji glede kompromisa u pitanjima za koja se zala em no t
o je to bio moj prijatelj, znam da vlastito zadovoljstvo neæu naæi u svjetlu tel
evizijskih kamera ili pljesku gomile. Èini se da ono sad èe æe proizlazi iz svijes
ti kako sam na neki dokaziv naèin uspio pomoæi ljudima da ive svoj ivot s dozom do
stojanstva. Razmi ljam o onome to je Benjamin Franklin napisao svojoj majci obja njav
ajuæi za to je toliko svoga vremena posvetio javnoj slu bi: Radije bih da se govori iv
io je korisno nego Umro je bogat."'
Mislim da je to ono to mi sad pru a zadovoljstvo - èinjenica da sam koristan svojoj
obitelji i ljudima koji su me izabrali, da ostavljam za sobom ba tinu koja æe ivot
ima na e djece podariti vi e nade no to smo je mi imali. Radeæi u Washingtonu, katkad
osjetim da ispunjavam taj cilj. No katkad se èini da mi izmièe i da su aktivnos
ti kojima se bavim - saslu anjima, govorima, konferencijama za novine i pisanjem s
tavova o pojedinim pitanjima - tek podila enje ta tini te da nikome ne koriste.
Kad se naðem u takvom raspolo enju, volim otiæi na trèanje. Obièno odem rano naveè
er, kad je zrak u Washingtonu topao i nepomièan, a li æe na drveæu jedva da za u ti. K
ad padne mrak, vani nema mnogo
ODVA NOST NADE - RAZMI LJANJA O OBNAVUANJU AMERIÈKOG SNA
275
ljudi - mo da pokoji par u etnji, ili beskuænici na klupama. Obièno zastanem kod Wa
shingtonova spomenika, ali katkad odem dalje, preko ceste do Nacionalnog spomeni
ka Drugome svjetskom ratu, onda du jezera do Spomenika vijetnamskim veteranima, p
a uza stube Lincolnova spomenika.
Noæu je taj veliki hram osvijetljen, ali èesto prazan. Stojeæi izmeðu mramornih
stupova èitam Gettvsbur ko obraæanje i Drugi inauguracijski govor. Pogledam van, p
reko jezera, zami ljajuæi gomilu koju je uti ala moæna kadenca dr. Kinga, a onda dal
je, prema obasjanom obelisku i blje tavoj kupoli Capitola.
Na tome mjestu razmi ljam o Americi i ljudima koji su je gradili. Oèevima ove naci
je koji su nekako nadi li sitne ambicije i usku proraèu-natost pa zamislili narod
koji se rasprostire preko kontinenta. I onima poput Lincolna i Kinga, koji su po
lo ili svoje ivote u slu bi usavr avanja nesavr ene unije. I svim bezimenim mu karcima i
ma, robovima i vojnicima, krojaèima i mesarima koji su gradili ivote sebi, svojoj
djeci i unucima, opeku po opeku, traènicu po traènicu, uljevitu ruku po ulje-vitu
ruku, kako bi popunili krajolik na ih kolektivnih snova.
To je proces èiji dio elim biti. KNJI NICA
Moje je srce ispunjeno ljubavlju prema ovoj zemlji. ZELINA
277
Zahvale
Ova knjiga ne bi bila moguæa bez iznimnog zalaganja veæeg broja ljudi. Prvo mora
m spomenuti svoju enu Michelle. Biti ena senatora lo e je samo po sebi; biti ena sena
tora koji pi e knjigu tra i strpljenje Joba. Uz to to mi je pru ala emocionalnu potporu
za èitavo vrijeme pisanja, Michelle mi je pomogla da uoblièim mnoge zamisli u k
njizi. Svakog dana sve vi e uviðam koliko mi znaèi to dijelim ivot s njom, te se nad
am da joj moja neogranièena ljubav prema njoj barem donekle nadoknaðuje moju sta
lnu zaposlenost.
Veliku zahvalnost takoðer zaslu uje moja urednica Rachel Klayman. Èak i prije nego
to sam pobijedio na stranaèkim izborima za Senat, Rachel je izdavaèkoj kuæi Crow
n skrenula pozornost na moju prvu knjigu Dreams from My Father, koja je odavno b
ila rasprodana. Rachel je sna no podr ala moju namjeru da napi em ovu knjigu. Rachel m
i je bila stalan partner u èesto te kom, ali uvijek uzbudljivom nastojanju da je d
ovr im. U svakom je stadiju ureðivanja knjige pokazivala o troumnost, preciznost i n
epresu an entuzijazam. Èesto je bolje od mene shvaæala to elim postiæi ovom knjigom,
te bi me nje nom, ali èvrstom rukom vraæala na pravi put s kojeg sam skrenuo u arg
on ili ispraznu retoriku. Nadalje, bila je vrlo strpljiva, kako u vezi mog bespo t
ednog senatorskog rasporeda, tako i u vezi povremenih spisateljskih blokada. Vi e
no jednom morala je rtvovati san, vikend ili odmor s obitelji kako bi se na projek
t neometano nastavio.
Ukratko, bila je idealna urednica, a postala mi je draga prijateljica.
Dakako, Rachel ne bi to mogla postiæi da joj u izdavaèkoj kuæi Crown Jenny Frost
i Steve Ross nisu pru ali punu podr ku. Ako je izdava tvo spoj umjetnosti i trgovine,
Jenny i Steve su stalno nastojali da ovu knjigu uèine dobrom koliko god to ona
mo e biti. Njihova ih je vjera u ovu knjigu uvijek iznova tjerala na dodatne napor
e i na tome sam im silno zahvalan.
Isti su duh iskazivali svi zaposleni u izdavaèkoj kuæi Crown, ula uæi velike napor
e u nastanak ove knjige. Amy Boorstein je neumorno upravljala procesom proizvodn
je usprkos kratkim rokovima. Tina Constable i Christine Aronson zdu no su podr avale
moju knjigu i vje to su pri-
278
BARACK OBAMA
lagodavale (pa iznova mijenjale) raspored dogaðaja s obzirom na moje obveze u Se
natu. Jill Flaxman vrijedno je, u suradnji s izdavaèkom kuæom Random House i knj
i arama, radio na tome da knjiga dospije u ruke èitatelja. Jacob Bronstein je - i
to po drugi put - proizveo iznimnu audio verziju knjige u uvjetima koji nisu bil
i idealni. Svima im najsrdaènije zahvaljujem. Zahvale su zaslu ili i drugi zaposle
nici izdavaèke kuæe Crown: Lucinda Bartley, Whitney Cookman, Lauren Dong, Laura
Duffy, Skip Dye, Leta Evanthes, Kristin Kiser, Donna Passannante, Philip Patrick
, Stan Redfern, Barbara Sturman, Don Weisberg, te brojni drugi.
Moji dobri prijatelji, David Axelrod, Cassandra Butts, Forrest Claypool, Julius
Genachowski, Scott Gration, Robert Fisher, Michael Froman, Donald Gips, John Küp
per, Anthony Lake, Susan Rice, Gene Sperling, Cass Sunstein i Jim Wallis odvojil
i su vrijeme da proèitaju rukopis i dali mi brojne vrijedne sugestije. Samantha
Power zaslu ila je da je posebno spomenem zbog njezine iznimne velikodu nosti; iako
je bila usred pisanja vlastite knjige, sva je poglavlja proèe ljala kao da su njez
ina i stalno me opskrbljivala korisnim savjetima te me ohrabrivala i poticala ka
d god bih klonuo.
Mnogobrojni èlanovi moga osoblja u Senatu - Pete Rouse, Karen Kornbluh, Mike Str
autmanis, Jon Favreau, Mark Lippert, Joshua DuBois te osobito Robert Gibbs i Chr
is Lu - u svoje su slobodno vrijeme èitali rukopis i davali mi urednièke prijedl
oge, preporuke o politikama, podsjetnike i ispravke. Hvala im svima to su doslovc
e odradili vi e no to slu ba zahtijeva.
Biv a èlanica moga sto era Madhuri Kommareddi posvetila je ljeto prije no to je zapoè
ela studij prava na Sveuèili tu Yale provjeri èinjenica navedenih u rukopisu. Njez
ina me energija i talent ostavljaju bez daha. Hillary Schrenell pomogla je Madhu
ri u provjeri brojnih èinjenica u poglavlju o vanjskoj politici.
Na kraju, elim zahvaliti svom agentu, Bobu Barnettu iz tvrtke Williams and Connol
ly na prijateljstvu, umijeæu i podr ci. Njegova je uloga bila presudna.
BARACK OBAMA
ODVA NOST NADE
Rijetke osobe u stranaèkome ivotu mogu raspravljati o nadi u politièkome kontekst
u, a da ih se smatra imalo iskrenima. Obama jest takav èovjek.
Los Angeles Times
Knjiga Odva nost nade nije napisana umrtvljujuæim jezikom politike. Odi e intelektua
lnom i duhovnom potragom èiji su razlozi uvjerljiviji od ta tine ili ambicije.
Daily Telegraph
Ova je izvrsna knjiga upeèatljivo svjedoèanstvo o Obaminoj povijesnoj ulozi, koj
a je ponajprije odreðena odva no æu nade u bolju i humaniju buduænost amerièkoga nar
oda i èovjeèanstva u cijelosti.
prof. dr. sc. Dra en Laliæ
Fakultet politièkih znanosti u Zagrebu