Nadija Rebronja

Ples morima

Novi Pazar
2008.
 Nadija Rebronja
PLES MORIMA
Izdava~
Narodna biblioteka
“Dositej Obradovi}”
Novi Pazar

Za izdava~a
Fuad Ba}i}anin

Recenzenti
Prof. dr Ljiljana Pe{ikan-Lju{tanovi}
Asmir Kujovi}

Lektura
Fatima Pelesi}-Muminovi}

Naslovna stranica
Muhamed \erlek-Max

[tampa
Gramis, Ra{ka
kapi
 kapi
KAPI
(Hafizu [iraziju)

1.
Dugo zeboh, o Hafiz,
Pa stihom tvojim
Vatru predvorja svoga
Nalo`ih.

Skotrlja se suza, o Hafiz,

Niz lice i nali~je
Ove misli tu|e,
Otrgnute.

Razbih kr~ag, o Hafiz,

I ostavih suhe snove
Predaleko
Od po~etka.

5
nadija rebronja
2.
Osjetih, Hafiz,
Lice Mjeseca
I oslu{nuh kako sija.
Prolih nadu
Kao mlijeko iz kr~aga
Da u bari
Njegov odraz ugledam.
Al ne znadoh
-sam je Mjesec
Samo odsjaj
Svjetlosti.

6
 kapi
* * *

Jedna travka
Provirila iz plo~nika
Tu, kraj Bosfora.
U o~ima, umjesto zjenica,
Dvije polovine
Jednog Istanbula.

7
nadija rebronja
* * *

Zaboravila sam ruke

-jednu u Rumeliji,
Drugu u Anadoliji
Nemam vi{e ~ime
Da te zagrlim.

8
 kapi
* * *

Rastegla sam se preko Bosfora

Ko Bogaz most.
Jednog }u se dana
Morati sru{iti,
Al ne znam samo
Kom }e me kontinentu
Odnijeti talasi.

9
nadija rebronja
* * *

Za koji ular ili grivu

Da povu~em divlje vrijeme
[to mi otima drhtanje brade
I izgrizenu usnu
Kraj Bune {to drhturi;
Pitom Mjesec,
Vajano stijenje
I u njegovom gnijezdu
Tekiju?

10
 kapi
* * *

Prvi put sretoh

Tvog leptira
Na putu
Do svjetiljke.
Tada znadoh
U osmijehu
Nosi{ tajnu
Istine.
Zarekoh se
Da }u biti
Tra`itelj,
A tvoj osmijeh
Moj vje~iti
Saputnik.

11
nadija rebronja
* * *

Testiju |ul-jaga drhtavo ~uvam,

Jo{ uvijek prolila je nisam.
Zrno pijeska u du{i nosim
I san o biseru snijem.
Slavuje moje pretihe
Neka niko ne ~uje,
Dok snove ne dosanjam.

12
 kapi
* * *

Tvoje su se o~i
Prolile po meni,
Al su se tvoje ruke
Ra{irile slijepom ti{inom
Ko koralni sprud.
Kad no}u krene{ da krade{
Pitome doline
Ispod mojih prozora,
Raspusti}u iz kose slavuje
Da ih pitam
Gdje da na|em
U tvom osmijehu
Sakriven Istanbul.

13
nadija rebronja
* * *

Odape}u strijelu
Ko Gurbi-baba
I ~eka}u da padne
Na tvoje grudi,
Da u njima podignem
Svoj hram.

14
 kapi
* * *

Dok le`im na zemlji

Kosa mi umr{ena
U pru}e sunca,
Iz {ake mi
Pet vlati trave
Niklo,
Na dnu nogu,
Mjesto stopala,
Obluci,
U grudi
Slila se ki{a.
Zemlja sam
Na kojoj le`im.

15
nadija rebronja
* * *
(Junusu Emreu)

Tvoj stih je Anadolija u meni,

Divlja i topla.
U njoj sebe sretoh
Kako tra`im plamen na svije}i
[to miluje ti{inu,
Ko trska u blatu
Koja ne zna da l }e
Svirala ikad bit.

16
 kapi
* * *
(Nazimu Hikmetu)

U kand`ama
Tvog goluba u kavezu, Nazim,
Bilo je jo{ zrna pijeska
Sa obale, kraj Efesa;
Krila su mu jo{ mirisala
Na Bosfor.
Ja nemam kavez, Nazim,
A ni goluba
Da ga u njemu zarobe.

17
nadija rebronja
* * *

Dvije {krinje u o~ima nosim

Pra{njave, {kripave.
Dva su klju~a u tvom glasu
Davno zahr|ala.

18
 kapi
DERVI[

Opali su ledeni
Kad se stave na jezik,
Ko no} koja Mu bje`i u o~i.
Bljesak crnila
O{tar ko sablja
[to visi na zidu
Tamo gdje damari
Kucaju spomen,
Na zidu {to je~i
Kad ukrade Mjesec
S Njegova lika,
Kad mu kroz usne procuri
Bosforski zaljev
A kroz prste sklizne
Svaki kami~ak
Anadolije.

19
nadija rebronja
DVOJE

Dva dukata na defu.

Me|u njima ko`a nategnuta,
Ko`a nekad vrela
Od spleta vena `ivotinjskih,
Sad hrapava, od treptaja napeta.
Zvuk je na{ dah,
Na{e pro`imanje
I svrha.

20
 kapi
NIKADA JE BILO UVIJEK
(Med`nunova pjesma Lejli)

[etali smo mi nikada

Anadolskim dolinama,
U kamenim tekijama
Mi tra`ili jedno drugo.

Hodali smo mi nikada

Po bosforskim mostovima,
Po napetim defovima
Mi svirali jedno drugom.

Plesali smo mi nikada

Po {iraskim plo~nicima,
Uzburkanim morima
Mi tonuli jedno k drugom.

21
nadija rebronja
Grije{ili smo mi nikada
Da postoji jedno, drugo,
U plamenu s leptirovima
Ja smo i ti jedno isto.

22
krugovi
 krugovi
* * *

Da li }u ikada
Sresti ~ovjeka
Koji nikad nije
Jeo jabuke
Ni mirisao
Vla`no li{}e;
Koji nikad nije
Obrisao rosu
Sa hrapave kore drveta,
Nikad nije spavao
Ni sanjao,
Nije `ivio ni na jednoj
Od ~etiri strane svijeta,
Koji ne postoji,
Samo voli?
Da li }u ikada
Ja biti on?

25
nadija rebronja
* * *

Ako ja tebe poznah

U Prapo~elu,
Po~etak i kraj
Nam nisu dovoljni
Ni potrebni.

26
 krugovi
* * *

Po~eh da se davim
Na ~vrstom tlu,
Pa sko~ih u more.
I tamo opet
Osjetih strah
Uhvatih se
Za truhlu dasku.
Potonu i daska,
Umalo i ja
Sa njom.
Tada znadoh:
Plivati mo`e
Samo onaj
[to vjeruje u talase
I u vjetar
[to ih pokre}e.

27
nadija rebronja
KRUG

"Ako je sredi{te mene u meni",

re~e on,
"Onda je sredi{te tebe u tebi.
Za{to ga onda tra`imo negdje?",
zavr{i.

"Ja uop{te nisam kap",

rekoh,
"I zato nema ni radijusa
oko mene",
pre}utah.

28
 krugovi
NEMU[TI GOVOR

Ptica nebo o{ine a ne ostavi trag.

Kamen u vodu utone

I prozbori sam o sebi.

Krivi put u pra{ini

Mo`da je crtalo dijete {tapom
Ili je tuda pobjegla zmija.

29
nadija rebronja
ISPRED KU]E, ISPOD BREZE,
DOK PILI SMO KAHVU

Ona ta~ka {to raste iz daljine

Mo`da nam drumom nosi
O`utjela neka pisma.
Mo`da po na{u djevojku
Dolaze prosci.
Mo`da od ku}e kre}e
Nekome d`enaza.

Ona ta~ka {to blijedi u daljini

Mo`da je bio vjetar
[to ne donese oluju.

30
 krugovi
PROKLETSTVO

"Da li je patiti isto {to i nemati mastila?",

re~e u meni pjesnik.

"Da li je mastilo isto {to i krv?",

re~e u meni vojnik.

"Da li je krv isto {to i vino?",

re~e u meni mistik.

"Ne znam", rekoh ja,

"Ali samo se mastilom opijam."

31
nadija rebronja
TAJNI ZAVJET

Iz stijene se napih vode

I progutah bijelo i slatko.

Osvrnih se da pogledam kamen

Mo`da mi je sada
Pobratim.

32
 krugovi
ZADNJI KORAK DO UTOKE

Voda je obgrlila no}

I sa njom za~ela
Sliku Mjeseca
U svojoj utrobi.

Jednom smo, samo jednom

Imali ovaj dan.

U vodi }e,
Kroz vodu }e
Desna ruka rasteretiti lijevu.

33
nadija rebronja
BREZA ME JE @ALILA
JER SAM KRHKA

Na moju brezu su
S na{eg jasena slijetale lastavice.

Neki mladi} je jednom na koru breze

^e`njivo urezao otisak o~eve ruke.

Uz dvije grane sam se pela

I u kro{nji ~itala Dervi{ i smrt.

Na vjetru treperila mi je kosa

A breza me je `alila jer sam krhka.

Na koru breze sam urezala A,

Razbrajaju}i: Alfa, Alef, Elif.

Moja breza je bila palma

I pod njom sam dala prisegu.
34
obale
 obale
* * *

Neka neko
Prospe bra{no
Da se bar malo
Nasmijem.

37
nadija rebronja
* * *

Prokuka{e grdne vrane

-prepile se mozgova.
Pocrka{e futne vrane
Prepijene, prejedene.
Dokona fukara
Prdnu u ~abar,
A vrane niko
I ne oplaka.

38
 obale
* * *
(Aladinu Luka~u)

Niz istu liticu strmu

Da l da ogrebem
Dlanove?
Da l }e mi zapasti pod nokte
Crnilo dileme?
Nekad je bolje, ko ti,
Oti}i prije nego {to ka`e{
Previ{e.

39
nadija rebronja
* * *

Kad pratih te od sebe

U rat,
Prosuh pregr{t pijeska za tobom
Da ni{ta ko od vode ti ne ide;
I jo{ danju vezem, no}u param
Stihove tvoje
Na jastuk na{.

40
 obale
* * *

Ki{a je u pilulama
Niz grane na{e smreke
Bolnoj zemlji spirala
Stara~ke pjege.

Krvarila je smreka smolu

Ranjena hirom plavu{nog dje~aka.
^esma je pred ku}om grcala
Kao da je `ali.

Rosa-druid je provra~ala,
Od starice nevjestu izlila.

41
nadija rebronja
* * *

Dok udi{em
Tu|, izdahnut
Nikotin
I slu{am tu|e
La`no cmakanje,
Samo`ivo ~itam
Samo svoje stihove.

42
 obale
* * *

Oprostite, bi}u iskrena.

Va{ stas sam grlila onomad pod brezama,
Pod Va{im napetim mi{icama se skrila,
Od udova kolibu za nas smo pleli.

Oprostite, bi}u iskrena.

Izbrojali ste da rijetke su grane na brezama,
A donije}e nam vjetar ki{e.

Oprostite bi}u iskrena,

Vi ne znate da brojite.

43
nadija rebronja
OBALE

Tvoja ruka
Ka meni pru`ena
Mostarski se sru{ila.

Kraj palih mostova

Mimari isto kamenje kle{u
Al iste mostove
Ne grade.

44
 obale
PUTEVI
(posve}eno I.)

Milost ki{e
I disanje slu`benika u tri popodne
^ine da me|u staklima
Uspijevam da odlutam,
I uporno o~ekujem
Da }e trolejbus {to vozi
Od Slavije ka Terazijama
Stati negdje
Kod sarajevske Vije}nice.

45
nadija rebronja
INTIMA

ja i ti smo imali
fitilj od d`eza dogorio
usnama odgurnutu kocku leda
od ruba ~a{e
dok je ne~iji pogled od voska
kapao po ne~ijem vratu
ne~iji duhanski dim upleten u ne~iju kosu
jezikom skupljena
raspukla zrna kafe sa ne~ije ko`e
i d`epom prigu{enu
polifonu ti{inu nepristiglog SMS-a
sljede}eg dana

46
 obale
NEDO@UDNO ^EKANJE

Najgnusniji na~in
Da ne{to nema{
Je da ga ima{,
Zasigurno ima{.

47
nadija rebronja
NO]NI^ENJE

Nedoglasno `elim
da ne~im smjelim,
mo`da cijepanjem glasa~kog listi}a,
sru{im pretpono}nu {utnju nad ovim gradom.
I kad zaokru`io bi se Mjesec nad ovim gradom
i zakucao njegov odraz na mom zidu,
sve snoliko
imalo bi opet svoju sliku i sjenu,
a ja bih jedino
u toj sjeni
prona{la hlad.

48
 obale
NIT

Ako dovoljno dugo,

Dovoljno uporno
Gledam u pahulje,
Vidim kako one stoje
A ja letim u vis.
Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
Dr`im ra{irene prste u vodi,
Osjetim da voda je
Zaronila u mene.
Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
[utim,
Osjetim ustajali miris duhana
Na kariranoj ko{ulji
Glave zaronjene u o~ev trbuh.
Ako dovoljno dugo,

49
nadija rebronja
Dovoljno uporno
Listam,
Sre}em pisca iz ~ije kose izrasta moja,
Dok mi je lice zariveno u njegov vrat
Golica me neosijedjelom bradom asfaltnog mudraca
I tjera na mu~ni ka{alj
Tek izdahnutim duhanskim dimom.

50
 obale
LOVE, DOG AND HELL

Hodam u plavo-bijeloj cicanoj haljini

Koju je nosila moja prijateljica
Kada joj je prvi put pri{ao
Njen sada{nji mu`.
Sada je trudna i haljina joj vi{e ne mo`e,
A ja o`ivljavam njene uspomene.

Hodam u plavo-bijeloj cicanoj haljini.

Na ulici
Iz nekog mu{karca u mene
Perverzno bulji Bukowski.
U njemu ja sam dobra `ena
Potrebnija i od pisa}e ma{ine.

Cicana haljina lepr{a

Moje, njegove i tu|e uspomene,
Gleda u mene,
Dok nekoj dami po{teno pla}a
Izmamljene zagrljaje.
51
nadija rebronja
L'OASIS

1.
Da nije ti{ine
Ne bi ni bila dragocjena
Ta pjesma iz d`uboksa.

2.
Kad s radija u mene grune Coltrane,
Tog dana odbijam radni zadatak
I ne klanjam se glinenom silniku.
Sva zaple{em
Posmrtni trzaj.

52
 obale
3.
Nekad, kad kapcima dozvolim da padnu
I pustim da se u u{}a izme|u mojih prstiju
Uliju tvoji,
U svom mraku ispod kapaka
Vi{e i ne znam
Da li je pucnjem u daljini
Ljubomorni ljubavnik usmrtio suparnika,
Da li to djeca bacaju petarde,
Da li kom{ija `eni sina
Ili neko slavi pobjedu na izborima,
Da li ti je ruka topla od `elje ili srama.
Znam da to {to pucketa nije stara plo~a
I nigdje se ne ~uje
Kako svira Coltrane.

53
nadija rebronja
NERONOVO BDENJE

Ispred mene
U dolini
Gorjela je vatra od uli~nih svjetiljki
Po brdima popadao `ar.

Iza mene
U tek ugasloj logorskoj vatri
Uzavrio je kosmos.

Negdje u gradu
Otvorile su se
Glasa~ke kutije.

Kroz no}
Prisje}am se
Kako zvu~i
Davis Miles.

54
 obale
PLES

Plesala sam ti
Uz Billie Holiday
I uhvatila Mjesec
U ~a{i vina.

Kap je s usana
Razlila Mjesec
U krugove

Mjesec je bila Billie Holiday,

Moja krv topla ko vino,
Tvoj pogled je kapao u kapima.

Voljela te je
Moja Billie Holiday.

55
 PESMA PRETIHIH SLAVUJA

Pesni~ka knjiga Nadije Rebronje Ples

morima delo je lepih paradoksa: prva je, a
nije po~etni~ka, jednostavna je i svedena u
izrazu, a opet bogata melodijom i zna~enji-
ma, nagla{eno je `enska i `enstvena, a
li{ena svake koketerije i sentimentalnosti,
utemeljena je u tradiciju, a opet su{tinski
moderna.
Sam naslov ~ini se zagonetnim. Je li
to ples po vodi, ocrtavanje Krugova u
ozra~ju Kapi? Ili to lirski subjekat igra
pred hladnom i gorkom pu~inom, beskra-
jnog i nezainteresovanog sinjeg mora? Ova
pesni~ka knjiga je i ina~e obele`ena upe~a-
tljivom artikulacijom prostora. U nju ulaze
realni prostori: Carigrad, Bosfor, Anadolija,
Bogaz most, da bi odmah zatim njihova
"geografska svakodnevica" bila poni{tena
ulivanjem prostora u telo lirskog subjekta.
Prostor tako postaje telesan, a `ensko telo
se oprostorava, {iri postaje sveobuhvatno:

57
 Jedna travka
Provirila iz plo~nika
Tu, kraj Bosfora.
U o~ima, umjesto zjenica,
Dvije polovine
Jednog Istanbula.
To oprostorenje tela nosi rizik kata-
klizmi~kog ru{enja, ona koja se rastegla
preko Bosfora kao Bogaz most, zna:
Jednog }u se dana morati sru{iti,
Al ne znam samo
Kom }e me kontinentu
Odnijeti talasi.
Kataklizm~no ru{enje mosta, ali sada
kao zgusnutu {ifru zlog vremena, sadr`i i
pesma o rastanku (Obale):
Tvoja ruka
Ka meni pru`ena
Mostarski se sru{ila...
Ipak, ovo nije poezija kidanja i loma
ve}, pre svega, poezija bogatih saglasja.
^ak i tamo gde je nagla{eno ljubavna, ona
je, istovremeno, poezija slo`enog kulturnog
identiteta, povezivanja Evrope i Azije,
dalekih prostora Anadolije i zgusnute,

58
zagonetne ~amotinje planinskog sela. Hafiz
i Gurbibaba, i Sinan Mimar i Junus Emre,
i Nazim Hikmet i Koltrejn, i Majls Dejvis
i Bili Holidej - lirski subjekat objedinjuje
svetove uklju~uju}i razli~ita sazvu~ja u
svoju bogatu slo`enost. Sna`na samosvest
mlade moderne `ene egzistira uporedo s
praiskonskom sve{}u o identi~nosti `ene i
zemlje:
Dok le`im na zemlji
Kosa mi umr{ena
U pru}e sunca,
Iz {ake mi
Pet vlati trave
Niklo,
Na dnu nogu,
Mjesto stopala,
Obluci,
U grudi
Slila se ki{a.
Zemlja sam
Na kojoj le`im.
Me|u pesmama posve}enim drugim
umetnicima i duhovnim prethodnicima, iz-
dvaja se i jedna diskretna, tanano ocrtana,

59
a su{tinski va`na nit. Iako ne pominje o~e-
vo ime, Nadija vodi ne`an i bolan dijalog
s Ismetom Rebronjom pesnikom i ~ove-
kom. I to ne samo u pesmi Nit, gde se u
mirisu duvana, u kariranoj ko{ulji, s "neo-
sjedjelom bradom asfaltnog mudraca", po-
javljuje Ismet onakav kakav je bio i
kakvog ga pamtimo, ve} i u pesmi Ispred
ku}e, ispod breze, dok pili smo kahvu,
koja je jedna od najlep{ih u ovoj zbirci.
Tek nagove{tena narativnost, dalek odjek
beskrajnog pripovedanja, slika prostora
koja sugeri{u ~amotinju planinskoga sela u
kome se uvek ne{to ~eka, neko dobro ili
neko zlo, i u kome se to ~ekanje stalno
preta~e u pri~u. Ova pesma, kao ni druge
pesme Nadijine, ne li~i u izrazu, ritmu,
artikulaciji na pesme Ismeta Rebronje, ali
se ipak ostvaruje jedna duboka i dirljiva
unutra{nja, duhovna saglasnost. "Ona ta~ka
{to raste iz daljine" dolazi i iz realnih pros-
tora druma i iz zagonetnih i zapretenih
unutra{njih pejza`a, koje u ovoj pesmi suv-
ereno dele pesnik i njegova k}i:
Ona ta~ka {to raste iz daljine

60
 Mo`da nam drumom nosi
Po`utjela neka pisma.
Mo`da po na{u djevojku
dolaze prosci.
Mo`da od ku}e kre}e
Nekome d`enaza.

Ona ta~ka {to blijedi u daljini

Mo`da je bio vjetar
[to ne donese oluju.
Pesni~ka zbirka Nadije Rebronje
pokazuje sna`an, individualan i kultivisan
pesni~ki talenat. U ritmu, slikama, zna~e-
njima ova poezija otkriva sna`an, intenzi-
van do`ivljaj sveta u kome se emotivno i
misaono objedinjuju na upe~atljiv i samo-
svojan na~in.

Prof. dr Ljiljana Pe{ikan-Lju{tanovi}

61
 SUSRET UDALJENIH SVJETOVA

Knji`evni prvijenac Nadije Rebronje,

zbirka pjesama "Ples morima", svjedo~i o
nesvakida{nje zrelom pjesni~kom talentu
ove mlade autorice, koja se javlja kao izn-
imno samosvojan i izdvojen glas me|u
pjesnicima najmla|e generacije. Iznena|uje
i plijeni svje`ina metafori~kih slika u nje-
nim pjesmama, te rafinirana jednostavnost
sa kojom ona artikuli{e svoje intelektualne
uvide u stvarnost.
Naivnim i bezazlenim, katkada goto-
vo infantilnim uglom gledanja, koji je
tipi~an postupak oneobi~avanja u pojedin-
im pjesmama, pjesnikinja u o~iglednoj da-
tosti ~ulnih senzacija prepoznaje, istra`uje i
otkriva njihovu metafori~ku znakovnost.
"Ako dovoljno dugo,
Dovoljno uporno
Gledam u pahulje,
Vidim kako one stoje
A ja letim u vis."

62
 Slikovnost u ovim pjesmama katkada
zna biti uistinu ma{tovita i sugestivna.
Tako lirski subjekt oslu{kuje "kako sija lice
Mjeseca", ili "d`epom prigu{enu polifonu
ti{inu nepristiglog sms-a"; i onda kada
"raspu{ta iz kose slavuje", ili kada otkriva
Istanbul "skriven" u ne~ijem osmijehu; ka-
da osje}a nelagodu dok "iz nekog mu{ka-
rca u nju perverzno bulji Bukowski", ili
kada daje prisegu pod brezom koja se pre-
obrazila u palmu… Neobi~na je lako}a sa
kojom se u Rebronjinim pjesni~kim slika-
ma lirski emotivni naboj spaja sa jezgrovi-
to{}u refleksije, a snimci obi~nog svakod-
nevnog iskustva neo~ekivanim obrtima pre-
obra`avaju se u metafore koje sna`no odra-
`avaju unutra{nje do`ivljaje.
U ciklusu pjesama "Kapi" dominiraju
motivi i simboli iz tradicije sufijskog pje-
sni{tva (poput leptira i svjetiljke), i one su
intimni razgovor sa svijetom islamskog ori-
jenta, njegovom poezijom i duhovno{}u. U
pjesmi "Dvoje" razra|ena metafora o dva
dukata na defu ~iji zvuk podra`ava erotsko
sjedinjavanje, o`ivljava istovremeno pa-

63
nteisti~ki do`ivljaj sjedinjenosti sa svije-
tom, kao i misti~ku opijenost sjedinjenja sa
onostranim. Motivi iz sufijskog pjesni{tva
u ovom ciklusu preobra`avaju se i iznova
propituju pod le}om pjesni~ke imaginacije,
u sudarima slika iz fiktivnog (bilo knji{kog
ili upam}enog) svijeta i onog stvarnog u
koji je lirski subjekt situiran. "Tvoj stih je
Anadolija u meni", ka`e Rebronja u pjes-
mi posve}enoj Junusu Emreu. Otuda se
njena misaonost i u ostalim pjesmama
naslanja na istu duhovnu tradiciju:
"Ako ja tebe poznah
U prapo~elu,
Po~etak i kraj
Nam nisu dovoljni
Ni potrebni."
Misaoni uvidi u stvarnost u Rebronji-
nim pjesmama katkada su vanredno lucidni
i pronicljivi, smjeli u svojoj jednostavnosti,
naj`e{}e izra`eni kao postupno razra|ivanje
jedne metafori~ke slike. U pojedinim pje-
smama njena zapitanost nad "posljednjim
stvarima" je svjesno vi{ezna~na, suzdr`ana
i nedore~ena, rasplinuta u lirskoj apstrakci-

64
ji, ili namjerno neupotpunjena o~ekivanom
poentom.
U stapanju neposrednih ~ulnih utisaka
sa reminiscentnim slikama, emocija se sta-
lno ispituje, dovodi pod sumnju i prisutna
je tek u nagovje{tajima. U najuspjelijim
pjesmama u ovoj zbirci pjesnikinja polazi
od preciznog bilje`enja neposrednih ~ulnih
senzacija, od o{trih i izdvojenih detalja
stvarnosti, ~ija se emotivna sugestivnost
postupkom asocijacija dalje propituje.
Pjesnikinja ~esto jednim zaokretom, u je-
dnom jedinom stihu, analiti~ki rastvara mi-
saonu sr` jednog do`ivljaja, ili jednog du-
hovnog ili ~ulnog uo~avanja. Rebronjino
imaginativno preoblikovanje konkretnih
prizora neka je vrsta oniri~kog sublimata
raznovrsnih kulturnih, ~itala~kih, umjetni-
~kih i `ivotnih iskustava - tako da se u
lucidnom bljesku asocijacija, u neo~eki-
vanom sudaru metafori~kih slika, susre}u
udaljeni svjetovi mita, islamske duhovnosti
i citata iz svjetske knji`evnosti.

Asmir Kujovi}

65
66
 BILJE[KA O PJESNIKINJI

Nadija Rebronja je ro|ena 7. aprila

1982. godine u Novom Pazaru. Ime je
dobila zato {to se njegovo zna~enje na
Istoku vezuje za vodu, rijeke, rosu,
prizivanje vode tamo gdje je nema. Njeno
prezime poti~e iz Bihora u Crnoj Gori.
Diplomirala je Turski jezik i
knji`evnost na Katedri za orijentalistiku
Filolo{kog fakulteta u Beogradu. Student je
magistarskih studija na Odseku za srpsku
knji`evnost Filozofskog fakulteta u Novom
Sadu. Radi kao asistent na Filozofskom
fakultetu Univerziteta u Novom Pazaru.
Poeziju, prozu, knji`evnu kritiku, eseje, i
prijevode poezije sa turskog, osmanlijskog
i ruskog jezika, objavljivala je u knji`evnoj
periodici u Srbiji, Crnoj Gori i Bosni i
Hercegovini. Zastupljena je u zbornicima
poezije i proze mla|ih autora sa prostora
biv{e Jugoslavije. Nagra|ivana je za eseje
i knji`evnu kritiku. Ovo je njena prva knji-
ga poezije. Pjesme iz ove zbirke prevo|ene
su na turski jezik.
nadija_r@yahoo.com

67
SADR@AJ

Kapi..................................................... 5
*** (Jedna travka).............................. 7
*** (Zaboravila sam ruke)................ 8
*** (Rastegla sam)............................ 9
*** (Za koji ular ili grivu)............... 10
*** (Prvi put sretoh).......................... 11
*** (Testiju |ul-jaga drhtavo ~uvam)... 12
*** (Tvoje su se o~i)........................ 13
*** (Odape}u strijelu)........................ 14
*** (Dok le`im na zemlji)................ 15
*** (Tvoj stih je Anadolija u meni).... 16
*** (U kand`ama).............................. 17
*** (Dvije {krinje u o~ima nosim).. 18
Dervi{................................................... 19
Dvoje................................................... 20
Nikada je bilo uvijek......................... 21
*** (Da li }u ikada).......................... 25
*** (Ako ja tebe poznah)................. 26
*** (Po~eh da se davim)................... 27
Krug..................................................... 28
Nemu{ti govor..................................... 29
Ispred ku}e, ispod breze dok pili
smo kahvu........................................... 30
Prokletstvo........................................... 31
Tajni zavjet......................................... 32
Zadnji korak do utoke....................... 33

69
Breza me je `alila jer sam krhka.............. 34
*** (Neka neko).......................................... 37
*** (Prokuka{e grdne vrane)...................... 38
*** (Niz istu liticu strmu).......................... 39
*** (Kad pratih te od sebe)....................... 40
*** (Ki{a je u pilulama)............................ 41
*** (Dok udi{em)....................................... 42
*** (Oprostite, bi}u iskrena)...................... 43
Obale............................................................. 44
Putevi............................................................ 45
Intima............................................................ 46
Nedo`udno ~ekanje...................................... 47
No}ni~enje.................................................... 48
Nit................................................................. 49
Love, dog and hell...................................... 51
L’oasis.......................................................... 52
Neronovo bdenje.......................................... 54
Ples............................................................... 55
Pesma pretihih slavuja................................ 57
Susret udaljenih svjetova............................ 62
Bilje{ka o pjesnikinji................................... 67

70
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Narodna biblioteka Srbije, Beograd

821.163.4(497.11)-1
821.163.41.09-1

REBRONJA, Nadija
Ples morima / Nadija Rebronja. - Novi Pazar :
Narodna biblioteka “Dositej Obradovi}”, 2008 (Ra{ka
: Gramis). - 70 str. : ilustr. ; 20 cm

Tira` 500. - Str. 59-63: Pesma pretihih slavuja /

Ljiljana Pe{ikan-Lju{tanovi}. - Str. 62-65: Susret
udaljenih svjetova / Asmir Kujovi}.
ISBN 978-86-83251-13-1
a) Rebronja, Nadija (1982-) - “Ples morima”
COBISS.SR-ID 147142924