Bakterija

Bakterije (latinski Bacterium) su velika skupina živih organizama koji su uglavnom mikroskopske

veličine i jednostanični, s relativno jednostavnom staničnom strukturom u kojoj nedostaje stanična
jezgra i organele kao što su mitohondriji i kloroplasti.

Bakterije su najraširenije od svih organizama u prirodi. Te su bakterije bile bitne u

biološkoj evoluciji, a i danas su osnova svakog hranidbenog lanca u prirodi. Prisutni su
u tlu i vodi. Ostale su bakterije pripadnici fiziološke flore ljudi i životinja (obitavaju na koži, u usnoj
i nosnoj sluznici,crijevima, donjem dijelu ženskog spolnog sustava), obavljaju poželjne kemijske
procese te se primjenuju u raznim gospodarskim djelatnostima. Od 1500 opisanih vrsta bakterija,
samo su stotinjak vrsta ljudski patogeni.

Morfološka i uzgojna svojstva bakterija, njihov rast, metabolizam i genetiku proučava

dio mikrobiologije koji se zove bakteriologija. Medicinskabakteriologija
proučava rikecije, klamidije i patogene bakterije koje oštećuju organizam proizvodima svojeg
metabolizma (toksini).

Povijesni slijed [uredi - уреди]

Prve veće bakterije je promatrao Antoni van Leeuwenhoek 1683. koristeći prvi mikroskop iz
vlastite izrade. Dugo nakon njegova otkrića se istraživala samo morfologija tih mikroorganizama,
ali ne i njihovo djelovanje u živoj prirodi. Naziv bakterija znatno kasnije (1828.) izvodi Christian
Gottfried Ehrenberg, od grč. bakterion što znači "štapić, palica". Osnivači znanstvene i
eksperimentalne bakteriologije su Louis Pasteur (1822-1895) i Robert Koch (1843-1910). Oni su
u laboratorijskom radu počeli upotrebljavati neke postupke, poput bojenja i uzgajanja bakterija.
Radili su na utvrđivanju etiologije mnogih zaraznih bolesti i opisali ulogu bakterija kao uzročnika i
prijenosnika bolesti ili patogena. Francuski mikrobiolog i imunolog Emile Roux je znatno pridonio
spoznajama o bakterijskim otrovima. Na osnovi novih pronalazaka i spoznaja, kojima su osnova
bila prijašnja otrkića, može se tvrditi da su 19. i 20. stoljeće "zlatno doba" bakteriologije. Za taj se
napredak mora naglasiti značenje dostupnosti i uporabe novih tehničkih pomagala i metoda
bojenja bakterija. U novije se vrijeme istražuju vrlo sitne bakterijske strukture, njihove biokemijske
aktivnosti i genetika.

Građa [uredi - уреди]
Glavni članak:  Građa bakterija
Veličina stanica pojedinih bakterijskih vrsta je različita i nije stalna (ovisi o djelovanju
različitih činitelja). Duljina im se kreće od 0.3 do 20 μm, a promjer od 0.5 do 2.0 μm.

 Citoplazma je polutekuća tvar koja čini najveći dio bakterijske stanice. U njoj se zbiva
većina metaboličkih procesa jer sadrži organske i neorganske tvari te organele.
 Nukleoid ili jezgrina tvar je ekvivalent jezgre. Slobodno je rasprostranjena u središnjem
dijelu citoplazme. Pretežno sadrži DNK te RNK, zbog čega kažemo da je nositelj
nasljednih uputa.
 Plazmidi imaju funkciju nasljednog aparata koji je neovisan o jezgrinoj tvari. Kružnog su
oblika i unjima se nalaze [gen]i. Najznačajniji plazmidi određuju rezistentnost bakterija
naantibiotike (R-činitelji).
 Ribosomi su kuglastoga oblika, većim dijelom sastavljeni od RNA. To su mjesta gdje se
zbiva sinteza bjelančevina. Mogu biti slobodni ili vezani za citoplazmatsku membranu.
 Membrana je debela 5 do 10 nm i vidljiva je elektronskim mikroskopom. Sastoji se od
slojeva fosfolipida i bjelančevina. Obavlaj razne funkcije važne za život bakterijske
stanice: regulira ulazak tvari, izlazak proizvoda razgradnje i osmotsku ravnotežu.
 Stanična stijenka je čvrsta i elastična tvorevina građena od peptidoglikana (mureina).
Gotovo sve vrste bakterija posjeduju ovaj stanični dio koji okružuje i štiti unutrašnjost
bakterijske stanice od mehaničkih oštećenja i promjene tlaka.

Bičasta bakterija

 Kapsula i glikokalis su sluzave tvorbe na površini stanica nekih vrsta bakterija

(kapsulogene bakterije). Stvaraju ih enzimi na membrani stanice, a izlučuju se na
površini stanične stijenke. Štite bakteriju od djelovanja fagocita, infekcije bakteriofaga i
od nepovoljnih utjecaja okoliša.
 Bičevi ili flagele (lat. flagellum – bič) – omogućavaju pokretanje nekim bakterijama
(najčešće bacilima). Izbijaju iz bazalnih tjelešaca smještenih dijelom na unutarnjoj strani
citoplazmatske membrane, a dijelom na staničnoj stijenci. Građeni su od
bjelančevina flagelina, malih su dimenzija i vidljivi samo elektronskim mikroskopom.
 Fimbrije (lat. fimbria – vlakno) i pili (lat. pilius – dlaka) su uglavnom ravne i čvrste tvorbe
koje se nalaze na površini stanica gram-negativnih bakterija (vidi niže). U odnosu na
bičeve su brojnije i mnogo manje, građene od bjelančevine fibrilina odnosno pilina.
 Pilima bakterije prijanjaju na stanice makroorganizama te se koloniziraju. Fimbriji
povezuju dvije bakterije omogućujući konjugaciju.

Metabolizam (mijena tvari) [uredi - уреди]

Tvar Količina (%)
ugljikohidrati ~50
nukleinske kiseline ~19
bjelančevine 10 - 15
masti 12 – 40
mineralne soli 12 – 14
Kemijski sastav [uredi - уреди]
Bakterijska stanica sadržava veliki broj anorganskih i organskih spojeva. Njihov sadržaj ovisi
o vrsti bakterije. Voda je količinski glavni sastavni dio živih stanica, pa i bakterijskih (75-
98 %) jer sudjeluje u brojnim kemijskim reakcijama kao otapalo ili prijenosnik elektrolita. U
bakterijskoj stanici su kemijski elementi približno zastupljeni kao u stanicama viših
organizama. Oni su većinom sadržani
unutar makromolekula (stanične bjelančevine, nukleinske kiseline, kompleksni ugljikohidrati,
i masti u citoplazmi i staničnim ovojnicama).

Procesi [uredi - уреди]
Procesi metabolizma bakterija su uvjetovani nasljednim činiteljima. Mijena tvari
podrazumjeva sve kemijske procese koji se zbivaju kao sinteza tvari (anabolizam) i
razgradnja tvari (katabolizam). Za nju su bakterijama potrebni ugljik, dušik, voda i
anorganske soli, kao gradivni elementi enzima i uvjeti održanja koloidnoga
stanja, osmotskog tlaka i acido-bazične ravnoteže u stanici. Ovisno o podrijetlu ugljika i
izvoru energije, razlikuju se autotrofni i heterotrofni metabolizam.

 Autotrofne bakterije ili autotrofi dobivaju ugljik iz ugljikova dioksida ili karbonata, a dušik iz

anorganskih spojeva amonijaka, nitrita i nitrata. Energiju
dobivaju kemosintezom (oksidacijom) ili fotosintezom.
 Heterotrofne bakterije ili heterotrofi su organizmi za koje su organski spojevi
(ugljikohidrati) izvor ugljika i energije, a anorganski i organski spojevi (bjelančevine)
izvor dušika. Ovisno o tome odakle potječu organski spojevi heterotrofne su
bakterije paraziti (sa živih) odnosno saprofiti (s uginulih organizama).

Rast i razmnožavanje [uredi - уреди]

Binarna dioba

Rast bakterija podrazumjeva povećanje veličine njihovih stanica, ali i povećanje njihova
broja nakon razmnožavanja, što rezultira stvaranjem kolonija. Postoje vrsne i metaboličke
razlike vezane za rast i razmnožavanje bakterija. Na te procese utječu nasljedni činitelji.
Bakterije se počinju razmnožavati kada njihove stanice narastu do veličine svojstvene
određenoj vrsti. To se zbiva povoljnim hranidbenim, energijskim, atmosferskim i
temperaturnim uvjetima. Najveći broj bakterijskih vrsta razmnožava se
jednostavnom, binarnom diobom, pri kojoj od jedne bakterijske stanicenespolnim načinom
nastaju dvije nove stanice. Plazimidi se najčešće prenose konjugacijom koja nastaje
doticanjem dviju bakterija preko spolne pili. Ostali oblici genskoga prijenosa kod bakterija
uključuju transformaciju, transdukciju i transpoziciju koji se najčešće vrše umjetnim
postupcima ugenetičkom inženjerstvu.

Prilagodba [uredi - уреди]
Gram-pozitivna bakterija (vidi niže) u nepovoljnim životnim uvjetima tvori endosporu. U
takvom obliku tzv. sporogena bakterija može preživjeti deseteljećima jer je spora otporna na
povišenu i sniženu temperaturu, zračenje i dezificijense. Spora nije metabolički aktivna
tvorba niti sudjeluje u razmnožavanju bakterija. Nakon ponovnog uspostavljanja povoljnih
uvjeta, bakterijska stanica se vraća u vegetativni oblik zadržavajući prijašnja patogena
svojstva.

Identifikacija [uredi - уреди]
Datoteka:Dijagram morfologije bakterija.png
Najčešći oblici bakterija

Identifikacija (lat. prepoznavanje) bakterija se obavlja na osnovi

 morfoloških svojstava (podjela prema obliku stanice)

 Kuglaste bakterije ili koki (grč. kókkos – zrno) imaju oblik kugle. Kada nakon
diobe stanice ostanu zajedno, tada nastaju diplokoki (dvije jedinke), streptokoki
(lanac), stafilokoki (grozd), tetrakoki (dva para) ili sarcine (osam jedinki).
 Štapićaste bakterije ili bacili (lat. bacillus – štapić) mogu biti različite duljine i
promjera. Ako se nakon diobe štapići ne razdvajaju, zovu se diplobacili (u paru),
streptobacili (lanac) ili palisade (poredani usporedno).
  Zavojite bakterije ili spirili su u osnovi štapićaste bakterije jedanput ili više puta
zavijene oko svoje zamišljene osi. Mogu biti vibrioni (u obliku zareza) ili spirohete
(više zavoja).

Bakterije Bacillus subtilisobojane po Gramu


 L-oblici bakterija (otkrivene na Listerovu institutu) nemaju stanične stijenke, pa
se pojavljuju u različitim oblicima (polimorfizam).
 bojenja po Gramu (metoda danskog biologa Christina Grama koja uključuje
plavoljubičasti kristal-violet i crveni karbol-fuksin)
 gram-pozitivne se oboje plavoljubičasto i nakon čišćenja alkoholom. Imaju
deblju staničnu stijenku s teikoičnom kiselinom i više mureina.
 gram-negativne ne zadržavaju boju, nego se oboje crveno. Stijenka im sadrži
lipoproteine i lipopolisaharide; posjeduju dodatnu vanjsku membranu.