Professional Documents
Culture Documents
Pitanja:
a) Svaki skup ideja, funkcija materijala, ljudi ili njihovih grupa povezanih odredjenom
konstrukcijom predstavlja zaokruženu relativno nezavisnu celinu koju zovemo sitem.
b) Sistem je garnitura elemenata sa datom garnitrom odnosa medju elementima I njihovih
svojstava.
c) Pod sistemom podrazumevamo skup elemenata čiji medjusobni odnosi počivaju na
odredjenim zakonima I principima.
Medjutim uz dužno uvažavanje svih različitih definicija mi ćemo pod sistemom
podrazumevati skup međusobno svrsishodno povezanih elemenata I odnosa u njihovoj
dinamici I interakcijskim odnosima sa svojim relevantnim okruženjem radi zajedničke
svrhe svoga postojanja I funkcionisanja, s povratnom vezom kojom se regulišu njegovi
ciljevi razvoja I funkcionisanja. Sistem obuhvata ukupnost ili kompleksnost elemenata ili
pojedinih delova. On posedje strukturu, realizuje funkciju I predaje informacije ili ih
preuredjuje.
Prema tome da li imaju informacione ulaze I izlaze informacioni sistemi dele se na:
a) Informirani
b) Informirajući
c) Informacioni sistem
U odnosu na podrsku koju obuhvata:
a) Sistemi za planiranje resursa preduzeca
b) Sistem za obradu transakcija
c) Interorganizacioni informacion sistem
d) Sistem elektronske trgovine
e) Sistem za automatizaciju kancelariskog poslovanja
f) Informacioni sistem funkcionalnih Celina
g) Sistem poslovne inteligencije
h) Ekspertni sistem
i) Sistemi za podršku odlučivanju
Ne postoji ljudska delatnost gde se ne mogu primeniti informacioni sistemi.
Informacioni sistemi su u svom razdoblju prošli kroz nekoliko faza. Dve se posebno izdvajaju jel
su neophodne za dalje razumevanje I razvoj IS. One su prethodile n-teir arhitekturi koja je
ustavari jedna hibridna arhitektura nastala od mainframe I klijent server arhitekture. Nastala je u
nastojanju da pokupi najbolje iz ove dve arhitekture.
a) Mainframe arhitektura – jedan moćan računar (mainframe server) I oko njega dosta glupiih
terminala koji predstavljaju klijente.
b) Klijent – server ahitektura predstavljala izvestan napredak na ovom polju. Server se
rasterećuje prenošenjem dela obrade podataka na klijenta.
c) N-teir arhitektura
Iskorišćene tehnologije koje omogućuju da krajni korisnik koristi usluge modula na udaljenom
računaru koji umesto njega izvršava deo logike aplikacije. Lokalni informacioni system postaje
potpuno kompatibilan sa Internet tehnologijom I može u svakom trenutku delimično ili u
potpunosti da bude priključena na internet.
Zahtevi Web aplikacija I razvoja IS su konvergirali. Dobijen je takav system koji može da se
integriše sa internetom u svakom trenutku I koji može da funkcioniše na lokalnoj brzoj mreži.
Pokupljene su najbolje osobine mainframe I klijent – server arhitekture, pa je samim tim I veliki
broj problema rešen.
Web serweri sada moraju da budu dostupni svojim klijentima non-stop, 24 h dnevno. To znači
da proces administriranja aplikacija , korisnika, raznih proširivanja sistema mora biti veoma brz I
jednostavan. U pogledu problema pouzdanosti različite kompanije ugradjuju u svoje web
servere odgovarajuće mehnizme za oporavak od grešaka. Što se tiče stabilnosti tu se dosta može
dobiti dodavanjem novih web servera u mrežu kako bi se po potrebi poslužio veliki broj
klijenata. Problem interakcije sa klijentima rešen je tako što su na raspolaganju različite
tehnologije za dinamičko generisanje html sadržaja kao što su CGI, ASP, Java, itd. Izdvajanje sloja
aplikacije omogućilo je da se server na srednjem sloju optimizuju za izvršavanje logike aplikacije.
Na sloju prezentacije ostaje da se vrši generisanje korisničkog interface-a. Ovakav pristup u
mnogome olakšava rad programerima I web dizajnerima. Logika aplikacija smeštena je na sloju
aplikacije koji se nalazi spakovan u vidu standardnih programskih komponenti.
10. 7.1 Softver računara:
Svaki računarski sistem sastoji se od dve komponente Software I Hardware. Software predstavlja
programe za upravljanje I kontrolu sistema I obradu podataka. Software računara se obično deli
na:
a) Sistemski software – koji čini skup programa koji najčešće izrađuje proizvođač elektronskog
računara. Programi sitemskog software se dele na:
1. Programe za komandovanje kontrolu – operativni sistem
2. Uslužni software
3. Korisnički software
4. Gotovi korisnički program
5. Program koji se prave po zahtevu korisnika
b) Korisnički aplikativni software
Baza podataka se najopštije može definisati kao dobro struktuirana kolekcija podataka koja
postoji relativno dugo i koju koristi održava više korisnika, odnosno programa aplikacija, što
podrazumeva:
Skup povezanih i struktuiranih podataka i njihovih opisa
Formalizovan opis modela datog realnog sistema
Opis datog modela datog realnog sistema, podacima
Memorije
Upravljačka jedinica
Aritmetičko – logička jedinica
Ulazna jedinice
Izlazne jedinice
Prikazuju podatke I informacije u formi koja je razumljiva ljudima. Oni omogućavaju korisniku da
vidi rezultate rada računara. Najčešći izlazni uredjaji su Video display terminal I monitor koji
prikazuju znake i grafiku na ekranu. Razlikujemo dve vrste monitora i oni su najpoznatiji to su
CRT i LCD monitor. Crt poseduje katodnu cev. Dok Led monitor funkcionise kao plazma ekran.
Od izlaznih uredjaja vrlo često se koriste štampači. Postoje laserski kao i matrični štampači koji
štampaju linijski. Postoje takodje i inkjet štampači popularni pljuckavci. Modem je takodje
uredjaj koji služi za povezivanje dva računara preko telefonske linije. Postoje eksterni i interni
modemi. Interni je u obliku kartice i nalazi se u računaru. Eksterni se nalazi van i povezuje se
kablom na serijski port.
22. 8.16 Vrste primarne memorije su?
Primarna ili glavna memorija služi za kratkoročno čuvanje vrsta podataka.
Registri
RAM
Keš memorija
ROM
Registri: registri su deo memorije sa najmanjim kapacitetom . Služe za smeštanje malih količina
podataka i instrukcija neposredno pre nego što će biti obrađeni.
Ram memorija: deo glavne memorije koja služi za čuvanje softverskih programa i malih količina
podataka koje se preuzimaju sa sekundarne memorije. 512 kb, 1 GB, 4 GB
Keš memorija: Vrsta primarne memorije u koju računar privremeno stavlja podatke koji se često
koriste. L1 i L2 keš su smešteni u procesoru, L3 se nalazi na samoj ploči. L1 je manja i brža
memorija od L2 keša.
ROM memorija: je vrsta primarne memorije u koju se smeštaju važne instrukcije kako bi bile
zaštićene ; ova memorija je postojana što znači da instrukcije u njoj ostaju i posle gašenja
računara. Na primer, na ROM memoriji se nalaze instrukcije koje su protrebne za pokretanje
računara.
Računarske mreže čine dva ili više povezanih računara koji dele zajedničke resurs, datoteke
apilikacije harsdverske uredjaje . Računarska mreža omogućava razmenu informacija I korišćenje
zajdničkih resursa radi obezveđivanja usluga korisnicima . Računarska mreža se može defnisati
kao skup računara, komunikacionih veza I softvera koji omogućava rad. Svrha uvodjenja I
korišćenja računarskih mreža je:
Omogućavanje komunikacije izmedju korisnika
Prikupljanje deljenje I skladištenje informacija
Mogućnost skladištenja I isporuke različitih sadržaja
Omogućava jeftinije korišćenje I održavanje mainframe računara.
Mrežne kartice: Mrežna kartica ima ulogu posrednika izmedju računara i mreže. Ona je
odgovorna kako za prenos korisničkih komandi u mrežu tako I za poruka sa mreže.
Most (bridge): služi za više mreža iste ili različite topologije tako da one logički funkcionišu kao
jedna mreža. Može se implementirati pomoću PC računara određene karakteristike.
Ruter (router): Osnovna je komponenta koju za povezivanje heterogenih mreža koje koriste
različite tehnologije, medijume prenosa šeme fizičkog adresiranja ili formate okvira podataka.
Ruteri imaju više port-ova namenjenih za povezivanje sa svim vrstama mrežnih segmenata.
Gejtvej (gateway) : Gejtvej je sofisticiran uredjaj. Može ne samo da rutira već I da menja njihovu
strukturu. Mrežni prolaz je hardver ili softverski paket koji služi kao zajednička ulazna tačka u
neki veliki računarski sistem u opštem slučaju povezuje dva različita mrežna okruženja.
Internet je globalni informacioni sistem koji je : Globalno povezan logički jednstvenim adresama
zasnovanim na na internet protokolu ili njegovim proširenjim ili naslednicima. Podržava
komunikaciju TCP/IP protokola ili putem proširenja i naslednika tog paketa. Omogućava i stavlja
na raspolaganje javno ili privatno usluge visokog nivoa zasnovane na opisanoj komunikacionoj
strukturi. Putem interneta možete prikupiti ogromnu količinu raznih informacija, kupovati
najrazličitije proizvode itd... Za internet se kaže da je mreža svih mreža.
World wide web – WWW. Preko web-a firme promovišu sebe i svoje proizvode obavlja se
razmena, kupoprodaja i slično. WEB je samo jedan segment interneta.
Hypertext – hipertekst – aktivan tekst koji ne mora da se čita redom, već izborom određenog
pojma čitane nastavljate od nekog drugog teksta. Upotrebom hiperteksta nastaje WWW.
Osnovni elementi za razmatranje multimedije kao značajne inovacije I za njenu primenu su dva
prosta segmenta: elektronsko izdavaštvo I razvoj obrazovnog računarskog softvera. Primena
multimedije kao vrlo visokog stepena informatičnih dostignuća u kompijuterskoj tehnologiji, u
obrazovnoj tehnologiji cilj koji postaje dostižan. Učenje I predavanje uz pomoć računara bili su
uzvišeni cilj korišćenja računara poslednjih 30-ak godina. Za ostvarivanje postavljenog cilja
potrebna su nova saznanja koja ćemo navesti I donekle objasniti. Ona predstavljaju osnovu za
suštinu primene multimedije kao vrlo značajnog dela informatičke tehnologije I njene
impletancije u obrazovnoj tehnologiji odnosno u razvoju edukativnog softvera I stvaralaštvu.
Specifični vid grafičog dizajniranja predstavlja 3D grafika. U tu grupu spadaju softveri: CAD
aplikacije, animacioni softveri – 3D studio, Softimage itd. Ti softveri su u stanju da crtaju –
modeluju 3D obejkte predstavljene žičanim modelima. Zatim, rad na 3D grafici se svodi na
cratanje takvih 3D objekata I postom popunjavanje žičanog modela sa odredjenom teksturom
(shading). Rendering je postupak popnjavanja žičanog modela sa nekom tekstutom. Postupak
popunjavanja je veoma složen I komplikovan je rod njega zavisi kvalitet 3D slike.
31. 12.10 Multimedija, televizija I cyber tehnologija?
Televizijska slika angažuje većinu naših čula podstiče na razmišljanja I nikoga ne ostavlja
ravnodušnim. Televizija našeg doba vodi nas u virtuelne svetove jer digitalna televizija i
računarske tehnologije pružaju bezgranične kreativne mogućnosti u televizijskoj produkciji.
Danas informatičke i komunikacione tehnologije zauzimaju jedno od vodećih mesta u naučnim i
tehnološkim dostignućima ali i u svim granama života moderne civilizacije. U obalsti informacije
vreme predstavlja novac ali i političku i vojnu prednost. Već sada možemo reći da nijedna oblast
neće biti veća niti će zadirati dublje od televizije. Umrežavanjem svi su povezani i sve se nalazi na
dohvat ruke. Očigledno je da živimo digitalno – informatičkom dobu u vremenu koje karakteriše
cyber proctor, virtuelnu realnost i digitalna umetnost.
Pri posmatranju objektivne stvarnosti interakcijom čula vida I mozga nastaju vizuelni
zapreminski opažaj koji u sebi obuhvata tri elementa: reljefnost, trodimenzionalnost I
perspektivnost. Računari starijih generacija nisu mogli da dočaraju traženi stepen vernosti slike I
tona koji su mogli da daju konvencionalni televizijski uredjaji a koji bi gledaocu dočarao većinu
pomenutih efekata realne slike. Sredinom devedestetih godina gledaocu je trebalo dočarati
reljef trodimenzionalnosti I prostorne slike. Tako je nastala virtualna realnost prvobitno
primenjena za čistu zabavu a kasnije I za ozbiljne primene poput medicinskih istraživanja našla je
svoju primenu I u televizijskim sistemima. Virtuelna realnost je nastala zahvaljujući računarima
koji su mogli da generišu sliku u realnom vremenu kada je o televizijskim sistemima reč sama po
sebi ne bi donela ništa novo.
Ono što stručnjaka u odredjenom domenu čini ekspertom sastoji se od odredjenog znanja iz
domena sposobnost razumevanja problema I zadataka iz tog domena kao I veštine I iskustva
koje on primenjuje pri rešavanju tih problema. Zahvaljujući svojoj obučenosti I iskustvu stručnjak
je u stanju da obavlja poslove koje većina drugih ljudi ne može da obavlja. Stručnjaci koriste
svoje znanje na efikasan način i u stanju su da brzo dodju do rešenja a da pri tome koriste razne
dosetke, da objasne I obarzlože ono što rade, da odrede stepen važnosti nekog podatka za
rešenje problema I da elimišu irelevantne podatke iz razmatranja.
34. 13.8 Ekspertni sistemi I konvencionalni program?
Elementarne nepogode kao što su zemljtresi, poplave požari, eksplozije su samo neki od
nenamernih pretnji sigurnosti sistema. Rešenja za ovakve probleme su fizičko obezbedjenje
računarskih instalacija. Radnje usmerene na sprečavanju neželjenih dogadjaja na primer
uvodjenje sistema neprekidnog napajanja ups I kontrola napona u mreži. Greške u radu
računarskih sistema se mogu desiti usled slabe izrade I grešaka u proizvodnji komponenata
sistema, kablova, veza Rešenje obavezno održavanje, servisiranje I povremeno testiranje sistema
I komponenata. Ljudske greške koje se mogu desiti prilikom projektovanja itd .. . donose 50%
problema sigurnosti.
37. 14.7 Pretnje privatnosti su?
Pretnje privatnosti predstavlja elektronski nadzor – praćenje ljudi, aktivnosti ljudi, on line ili
offline uz pomoć računara.
Lični podaci u bazi podataka – podaci o pojedincima se skladište u B/P bankama, državnih
organizacija, kreditnom birou, kartične organizacije
Podaci na internet lokacijama chat, forum, blog - elektronske diskusije kao u sobama za
ćaskanje su dostupne bilo kroz Internet bilo kroz Intranet, učesnici dostavljaju svoje profile u
kojima neoprezno daju podatke....
Svaka zemlja u svetu ima zakonsku regulative koja štiti autorska prava u svim domenima ljudskih
delatnosti, pa samim tim I u domenu informacionih tehnologija.
U oblasti informacionih tehnologija ne postoji apsolutna zaštita ni softvera ni hardvera a ni
podataka. Svaki IS-em je izložen ozbiljnim problemima I rizicima ali je intencija poslodavca da
postojeće rizike svede na minimum I zato treba preduzeti sledeće mere I akcije:
Donošenje I usvajanje jedinstvenih osnova zaštite I nacionalnog informacionog ambijenta
uskladjenog na medjunarodnom nivou zaštite.
Izgradnju I razvoj etičkih normi I principa u oblasti informatike. Stalno inovirati zakonsku
regulative ključnih pitanja značajnih za praćenje I održavanje računarskih sistema.
Donostiti I druge mere I sprovoditi akcije shodno razvoju računarskih sistema I njihove primene
u životu ljudi.
40. 15.1 Odnos čoveka, prirode I tehinke I IKT-a?
Shvatanja u ovim odnosima su podeljena izmedju dve krajnosti. Jedna krajnost je bezrezervna
podrška prirodi, IKT-a I njenim tekovinama, nekritičko prihvatanje svih njenih dostignuća kao I
shvatanje tehnike kao čovekovog saveznika I sredstva koje će nas konačno osloboditi od fizičkog
rada. Druga krajnost ide u smeru da su tehnika I nove tehnologije najljući neprijatelj civilizacije.
Da je to sila koja uništava ljudski rod I pirodnu oklinu I da ugrožava u potpunosti čovekov
opstaknak na zemlji.
Ovo potvrdjuje svu kompleksnost I složenost kategorija savremene tehnike I novih tehnologija
koje su u svojoj suštini I same protivrečne. Osmišljeni ambijent čoveka današnjeg I budućeg
doba baziran na visokoj tehnologiji predstavlja ineraktivne I stimulativne prostore sa visokim
stepenom mogućnosti za kontrolu I regulaciju.
Suštinu treba tražiti u kontekstu prethodnih razmatranja, u celovitom posmatranu čoveka,
prirode I ljudskih tvorevina kao izraza čovekove prakse tehnike I novih tehnologija kao
posrednika izedju čoveka I prirode kao sredstva za humanizovanje životnog ambijenta I njegovo
prilagodjavanje prirodnoj okolini.