O BIBLIJSKIM PREDAJAMA

Petoknji je, to obuhvaæa prvih pet knjiga Biblije, po staroj tradiciji pripisuje se M
ojsiju. Na hebrejskom se jeziku zove ¨Tora¨ to znaèi zakon. Tora nam govori o povijesti
Izraelskog naroda. Meðutim, prepoznajemo da ova cjelina ne potjeèe od jednog pisca,
veæ ima zamr enu prapovijest. Najstarije biblijske predaje sadr e povijest Abrahama i
patrijarha, boravak Izraelaca u Egiptu, dogaðaje pod Sinajem te ulazak u Kanaansk
u zemlju. Predaje su bile vezane uz narodna sveti ta, primjerice, ekem (Post 12,6;
33, 18-20), Betel (Post 12, 8), Hebron (Post 13, 18: 25, 22) ili su bile vezane
na mjesto boravka patrijarha Beer- eba (Post 26, 23), Mamre (Post 18,1), Morija (P
ost 22, 2). Nakon osloboðenja od egipatskoga ropstva potomci Jakovljevi du e su bora
vili pod brdom Sinajem. Ovdje su sjedinili svoje predaje koje su opisivale poèetk
e èovjeèanstva do potopa (Post 6-10) te povijest Abrahama, Izaka, Jakova i Josipa (P
ost 12- 50). Najva niju ulogu je imao Mojsije kao posrednik objave na Sinaju izmeðu
Boga i naroda. Nakon Ulaska Izraelaca u obeæanu Zemlju Kanaan, sa svetim su po tovan
jem horizontalno i vertikalno, dakle meðusobno i s oca na sina, irili one predaje k
oje govore o Mojsijevu ivotu, sinajskim dogaðajima, putu kroz pustinju i dr. U meðuvr
emenu je Izraelski narod postao sveti narod, imao je svoje zakone i rtve. Pojedin
a su druga plemena i dalje imala vlastita sveti ta u kojima su se odreðenim danima o
kupljali i obnavljali uspomene o pro lim dogaðajima. Tako su nastajale razlièiti preda
je, najstarije su jahvistièka, elohistièka, sveæenièka te deuteronomistièka.[1]

1. Jahvistièka predaja
Jahvistièka predaja je pretpostavljeni biblijski izvor, obilje ava je uporaba Bo jega
imena Jahve. Nastala je u 10. i 9. st. pr. Krista, to znaèi za vrijeme kralja Sal
omona. Tragovi joj se nalaze od Petoknji ja do Knjige Brojeva. Opæenito se dr i najsta
rijom predajom. Ova predaja umjesto imena ¨Jakov¨ koristi ime ¨Izrael¨, Boga prikazuje a
ntropomorfno.[2] Upotreba Bo jeg imena Jahve slu i u biblijskoj prapovijesti (Post 1
-11) kao kriterij za razgranièenje jahvistièkih tekstova. U daljnjem Petoknji ju razgr
anièenje odgovarajuæih tekstova je te e. Veæinom su prepoznatljivi po specifiènom stilu pr
ipovijedanja. Sadr ajno je za Jahvista va an motiv blagoslova i obeæanja zemlje Izrael
u, kao i irenje blagoslova na druge narode, za koje æe Izrael sam postati blagoslov
.
Po obliku i sadr aju, potvrðujemo, da je djelo Jahvista jedna sinteza. Jedan je od n
ajkreativnijih izraelskih pisaca. Kako bi pro lost postala sada njost, prikupio je p
redaje plemena i sveti ta i preradio ih je. Cilj zapisa je tumaèiti na puèki naèin neke èi
njenice iz plemenske povijesti kao to su imena mjesta ili znaèajke kulta. Jahvist j
e tu razlièitu graðu ugradio u novu knji evnu cjelinu koja poèinje stvaranjem svijeta, a
zavr ava osvajanjem Transjordanije. Neki dogaðaji odr avaju primitivni religijski men
talitet kao pripovijest o babilonskoj kuli ili enidbi anðela. Jahvist nije postupio
kao samostalni pisac, nego se ogranièio na preradu starijih predaja i do nas nije
do la cjelovita njegova epopeja. Iz ove èinjenice vidimo izvjesnu neujednaèenost i ne
dosljednost u njegovom djelu. Stih je osebujan, voli konkretne izraze. Istièe se o
ko opisivanja karaktera. Pi e ivo, jasno i u nekoliko izra ajnih poteza doèarava prizo
r. On u jednostavnim slikama odgovara na pitanja i duboki problem, odakle zlo u
svijetu koji potjeèe od Boga, èemu smrt, za to su ljudi razdijeljeni i ne razumiju se
(Post 11). Nazadovanje èovjeèanstva prikazano je u tamnim bojama, ali povijest pado
va se pretvara u povijest spasenja, naravno pod divnim Bo jim zahvatima. Konkretni
odnosi povezuju èovjeka s Bogom koji se prikazuje u ljudskom obliku, djeluje i os
jeæa na ljudski naèin. Jahvist je jako dobro svjestan sila zla u svijetu. Nema iluzi
ja i nemilosrdno izla e ljudsku slabost, ali je ipak optimist. Oslanja se na priro
du za koju vjeruje da neæe biti uni tena nekim novim potopom. Taj optimizam se temel
ji na poznavanju Jahve i u pouzdanju u njegovu moæ. Jahve je transcendentalan, no
ipak je blizu ljudima, a ta je bliskost izraðena antropomorfizmima. Jahvist od lj
udi tra i vjeru i pouzdanje.
Jahve je Jahvistu nacionalni Bog, oslobodiv i Abrahama i njegove nasljednike od ro
pstva i pokloniv i im zakon postao je njihov Bog. Ali ne prestaje biti i Bog svih
naroda, jer je izbor jednog naroda za svoj ima univerzalistièki cilj da svi narodi
 ba tine Abrahamov blagoslov. Izrael ima buduænost jer zemljom vlada Bog. Jahvist po
kazuje kako je Bog apsolutno slobodan pri izabranju time to pobija tradicionalno
pravo prvoroðenog djeteta. Svakako mo emo potvrditi da ova tradicija ima soteriolo ki
karakter, odgovara na va na pitanja ljudske egzistencije i predstavlja razvoj pov
ijesti spasenja izabranog naroda u pojedinim etapama.[3]
Jahvistina epopeja obuhvaæa tri dijela: prapovijest, predaju o patrijarsima i mojs
ijevsku predaju.

1. 1. Prapovijest
Ona je izgraðena od onih elemenata koji su raznovrsni i uèi da zlo postoji zbog grij
eha i zlo u svijetu raste. Sve veæi jaz izmeðu Boga i èovjeka biva nadila en milosrðem i t
je ljudska zloba veæa, tim veæa biva i Bo ja milost. U pozivu Abrahama spaja se prapo
vijest sa svetom povije æu (Post 12, 1-3).[4]

1. 2. Predaja o patrijarsima
Jahvist koristi predaju o patrijarsima nastavljajuæi teolo ku sintezu. Abraham je uz
or patrijarha. Bo ja obeæanja su ipak obeæana potomstvu. Kroz razdoblje patrijarha pos
toji kult istoga Boga, Boga otaca i pokoljenja koja nadolaze dobivaju udio na is
tim Bo anskim obeæanjima. Va ni dijelovi ciklusa o Josipu potjeèu od Jahvista. On je jun
ak zgode, ali on nije ba tinik obeæanja. Jahvist tako zavr ava s Jakovom i njegovim bl
agoslovom i obeæanjem da æe monarhija biti Judina ba tina.[5]

1. 3. Predaja o Mojsiju
Za Jahvista je Mojsije posljednji patrijarh. Bog koji se objavio Mojsiju u goruæem
grmu je Bog otaca (Izl 3, 16). Jahve je Bog koji je Izraela oslobodio na raèun eg
ipatskih prvoroðenaca (Izl 4, 22-23). Izrael je njegov prvoroðenac. Taj je Bog oslob
odio svoj narod ustanovio je Pashu kao narodni blagdan osloboðenja te hoæe da Izrae
l hodoèasti do njegove svete gore i tu primi zapovijed u obliku dekaloga, ritualno
g. Jedinstvo Izraelca i njegovog Boga odr ava se obredom hodoèa æa o godi njim blagdanima.
(Izl 34, 18. 22-23).[6]

2. Elohistièka predaja
Elohistièka predaja zapoèinje pozivom Abrahama, pa ne sadr i prapovijest. Ova predaja
ne oèituje teolo ku dubinu Jahvista, ni knji evne sposobnosti. Nadalje, ne sadr i univer
zalistièki pogled to nalazimo kod Jahvista. Jahvist i Elohist bave se istom temati
kom, pa nakon pada Samarije g. 721. pr. Kr. judejski su prireðivaèi, povezujuæi predaj
e Sjevera i Juga, dali prednost Jahvistu. Usporeðujuæi Jahvista i Elohista, moramo
uvidjeti da Elohist nije imao povoljne prilike.
Kod Elohista je osjeæaj grijeha vi e dolazi do izra aja nego li kod Jahvista. Nagla ena
udaljenost izmeðu Boga i ljudi te manjak antropomorfizma je ono to karakterizira ov
o djelo. Kod Elohista Bog ne eæe meðu ljudima (Post 3, 8; 18, 1), vi e pak govori s neb
a ili u snu (Post 15, 1). Izgubljenost neposrednosti s Bogom èini nam se hladnim,
no ipak moramo promatrati s druge strane. Naime, ovim Elohist istièe posebni polo aj
Mojsija. Njemu je bilo objavljeno Bo je ime Jahve. Jedini je razgovarao S Bogom ¨iz
usta u usta¨ i gledao ga je onako kako jest (Br 12, 8). U knjizi Izlaska èitamo kak
o je Jahve s Mojsijem razgovara licem u lice kao Èovjek s prijateljem (Izl 33, 11)
. Mojsije je prorok par excellence, u njemu prebiva duh Bo ji. Ho ea stoga ka e: ¨Po pro
roku izvede Jahve Izraela iz Egipta, i po proroku on ga je èuvao¨ (Ho 12, 14). Elohis
tièka predaja istièe va nost proroka te tako je utjecala na razvoj profetizma u Izrael
u.[7]
3. Deuteronomistièka predaja
Sr ove predaje se nalazi u knjizi Ponovljenog zakona. To su juridièki zakoni. Potjeèu
iz Sjevernog kraljevstava. Ponovljeni zakon te i obnovi mojsijevskog uèenja, stoga
se sla e s mojsijevskim duhom.
Deuteronomija je osebujnoga stila. Èesto se ponavljaju fraze. Kad govori o Bogu ko
risti izraz ¨Gospodin Bog tvoj¨ ili ¨Gospodin Bog va ¨. O Kanaanu govori da je to zemlja ¨u
kojoj teèe med i mlijeko¨. Bog je izveo svoj narod iz Egipta ¨moænom rukom i sna nom mi ico
Zato je narod du an ¨slu ati glas Gospodina Boga svoga i bojati se Gospodina Boga svo
ga¨.[8] Narodu je upuæen poticaj da ljubi Gospodina Boga svoga svim svojim srcem. ¨Èuj I
zraele! Gospodin je Bog na , Gospodin je jedan! Zato ljubi Gospodina, Boga svoga,
svim srcem svojim, svom du om svojom i svom snagom svojom! Rijeèi ove to ti ih danas
nareðujem, neka ti se ure u u srce. Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima
kad sjedi u svojoj kuæi i kad ide putem; kad lijega i kad ustaje ¨ (Pnz 6, 4-7).
¨Dok Izrael bija e dijete, ja ga ljubljah, iz Egipta dozvah sina svoga¨ (Ho 11, 1-2).
Prorok Ho ea ima utjecaja na Deuteronomiju. S te se strane vidi da ova predaja dol
azi iz Sjevernog kraljevstva. Znaèajna je rijeè ¨ljubav, ljubiti.¨ To je kljuèni izraz u P
nz (Pnz 7, 8; 10, 15; 26, 6), takoðer je sredi te jedanaestoga poglavlja kod proroka
Ho ee.[9]
U ovoj knji evnoj vrsti otkrivamo podlogu za cijeli Ponovljeni zakon. Èini se da je
Ponovljeni zakon takav dokument koji je sastavljen u obliku sklapanja saveza, po
dsjeæa na ugovor na Sinaju izmeðu Boga i naroda. Ponovljeni zakon je ¨mjerilo¨ èega se nar
od treba dr ati i mo e prepoznati ako je skrenuo s pravoga puta. Bog poklanja narod
u zemlju u kojoj teèe med i mlijeko, blagoslivlja ga kroz povijest.[10] Bog je vla
dar, Izrael je njegov izabrani narod s kojim je sklopio savez. Narod æe biti vjera
n vrhovnom vladaru, pokazat æe svoju ljubav prema onome koji se pobrinuo za njega
i izveo ga je iz egipatskog ropstva.[11]

4. Sveæenièka predaja
Ovu biblijsku predaju otkrivamo u Levitskom zakoniku. Sadr i propise i odredbe koj
e se odnose na sveæenike, a manje na vjernike. Stajali te sveæenika je bilo da je Jahv
e transcendentalan, pa umjesto da pribli avaju Boga ljudima, poku avali podiæi ljude k
Bogu. Oni su bili konzervativni. Njihovo pravilo je uzeto iz Levitskog zakonika
: ¨Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog va !¨ (Lev 19, 2). Ovaj Zakonik, koji je
nastao tako da su sveæenici prikupljali jeruzalemske predaje u Zakonik svetosti, p
oèinje naredbom da mora postojati samo jedno sveti te, zatim slijede niz propisa o b
raku, rtvama, sveæenicima i blagdanima. Zavr ava kao Pnz blagoslovom i prokletstvima
(Lev 26).[12] Za vrijeme su anjstva sveæenici su organizirali vjerski ivot, prema tad
a njim prilikama. Temelji su vjerskog ivota morali biti vrednote. To su zajednièka pr
edaja, podrijetlo naroda, autentièno sveæeni tvo. Tako se oblikovala sveæenièka povijest.
Religijske institucije su stekli ugled, a sveæenici su pokazali da su te nastale
u doba Mojsija i poèele na Sinaju.[13]
Stil predaje je tehnièki te lako je prepoznati. Izvije taj o stvaranju je remek djel
o (Post 1-2, 4a). Osam Bo jih djela u est radnih dana odaje tradicionalnu graðu. to
nam pisac eli reæi? eli nam reæi da je Bog sve stvorio i subotnji poèinak je Bo anska us
anova. Pisac nagla ava ove dvije stvari, meðutim na pitanje kako je stvaranje bilo p
isac nema odgovora. Bog je stvarno sve stvorio i to je istinita tvrdnja, ali sam
opis stvaranja je auktorova ma ta.[14]
S knji evnog stajali ta se vidi da se auktor slu io mislima svoga vremena, a ne znanst
venom pogledom na eg stoljeæa. Kad je rijeè o poslu od est dana, postoji podudaranje iz
meðu prvog i èetvrtog, drugog i petog i treæeg i estog dana. Ljudi za koje je pisao nis
u mogli shvatiti apstraktnu misao, to je semitski mentalitet, ali su razumjeli uèi
njena djela. Sveæenièka predaja je odraz stare liturgijske tradicije i obièaja jeruzal
emskih sveæenika.[15]
fra Otto Barany
( ottobari@gmail.comOva email adresa je za tiæena od spam robota, nije vidljiva ako
ste iskljuèili Javascript )
ofm.hr/juniorat