Čudnovati lan: Ljekovite masnoće lanenog ulja

Znanstvenici po cijelom svijetu s pravom slave oleum lini usitatissimi - laneno ulje. Teško je
povjerovati da jednostavno jedući dnevnu dozu (1 kašiku) sirovog hladno prešanog i
nerafiniranog lanenog ulja te pola šolje nemasnog svježeg sira može učiniti tako ogromnu
razliku u zdravlju. Koristi od ovog jela uključenog u vašu prehranu vrlo su dobro
dokumentirani i potkrijepljeni dobrim istraživačkim radom. Esencijalnih masnih kiselina koje
tijelo traži za dobro i ispravno funkcioniranje (linolna i lonoleinska kiselina) te za pravilan i
zdrav metabolizam masnoća (lipida) ima u prirodnom izobilju u ovoj odavno poznatoj biljci
koja je nedavno ponovno otkrivena.

Ali, da krenemo od nekoliko važnih uvodnih napomena. Preventivni pristup smrtonosnim

bolestima najbolja nada za sve ljude. Nećete naći „čarobnu tabletu“ koja može pobijediti rak
preko noći - ni sada, a vjerojatno ni nikad. Mnogi važni i znanstveno dokumentirani uspjesi
postignuti su nedavno na području preventivne medicine, na području koje se vrlo brzo
razvilo. Kratka priča koja slijedi je istinita: izvjesni Georg Friedrich pretrpio je tri ozbiljna
srčana napada od svoje 60. do 63. godine. Kada je počeo dobivati po jedan infarkt na godinu
liječnici mu nisu davali mnogo nade za potpuni oporavak. Georgov je čitavi srčano-krvožilni
sustav bio zatrpan arterosklerotičnim pločama (plakovima) i to je ometalo protok krvi k srcu i
u srčanom mišiću. Propisali su mu vrlo jake lijekove - uključujući i nitroglicerin zbog njegovih
anginoznih bolova. Tako je on gutao po 15 tableta svakog dana.

Za vrijeme te tri godine nakon svoje šezdesete Georg je postao vrlo slab i očigledno je naglo
stario. On je zaista bio na nizbrdici sve dok nije primijenio recept dr. Johanne Budwig. Čim je
doznao za taj recept odmah ga je uključio u svoju prehranu. Svako jutro on je za doručkom
jeo po jednu žlicu lanenog ulja koje je proizvedeno hladnim postupkom i nije rafinirano. To
ulje miješao je s nemasnim svježim sirom (skutom). Da bi bilo još ukusnije dodavao je razne
začinske trave, sirovo svježe povrće ili voće. Georg je našao da mu je najdraža kombinacija sa
sitno rezanim krastavcima, maslačkom i nekoliko narezanih komadića paradajza.

Nakon samo tri mjeseca jedenja ove „salate“ od nemasnog svježeg sira Georg je osjetio da
mu je lakše disati i da više gotovo uopće ne osjeća anginoznu bol u prsima koju je tako dugo
osjećao. Godinu dana kasnije liječnici koji su ga pregledali bili su potpuno iznenađeni
njegovim potpunim oporavkom. Čak su i njegove najtanje kapilare bile čiste kao one u
mnogo mlađih ljudi. Georg više ne guta nikakve tablete, niti su mu potrebne. Suvišno je reći
da je vrlo zadovoljan što je na vrijeme otkrio recept dr. Budwig.

Ko je dr. Johanna Budwig? Riječ je o osobi koja je otkrila pravu kombinaciju esencijalnih
masnih kiselina (koje su djelotvorne u lanenom ulju) i proteina koji u sebi imaju sumpora (a
koji su obilato prisutni u nemasnom svježem siru). I to je čarobna formula kojom možete
izliječiti rak i druge bolesti uzrokovane masnom degeneracijom. Dr. Budwig poznata je o
poštovana u svijetu kao njemačka prvorazredna biohemičarka. Ona još ima doktorat
prirodnih znanosti, prošla je medicinsko školovanje, a školovala se još u farmacijskoj
znanosti, fizici, botanici i biologiji. U svim se ovim znanostima isticala.
Evo kako je došlo do njezina otkrića. Ona je, ustvari, nastavila rad na ranijim otkrićima svojih
kolega od prije tri decenije. Počela je temeljito istraživati probleme masne degeneracije.
Kako nije bilo dovoljno razvijene medicinske tehnike koja je njoj trebala, ona ju je sama
razvila. Zahvaljujući pionirskim naporima dr. Budwig sada možemo izolirati i identificirati
elemente u jednoj kapi krvi. Tako je ona krčila put da riješi tajne metabolizma masti te učini
nevjerojatan napredak u medicinskoj znanosti.

Dr. Budwig počela je skupljati i vrlo pozorno analizirati doslovno na hiljade uzoraka krvi i od
zdravih i od vrlo bolesnih ljudi. Podaci koje je ona svrstala u tablice pokazivali su da je krv
ozbiljno bolesnih (uključujući bolesne od raka, dijabetesa, pretkancerogenog stanja jetre)
uvijek i bez izuzetaka bila deficijentna u jednoj esencijalnoj masnoj kiselini: linoleinskoj!
Postojale su i druge deficijencije: nije bilo fosfatida (koji su potrebni za normalno djelovanje
stanica) i nije bilo albumina lipoproteina koji stvara krv).

Bez fosfatida koji normaliziraju stanje stanice raka (nenormalne stanice koje se nenormalno
dijele) divlje i neobuzdano rastu. Bez albumina (kombinacija linoleinske kiseline i proteina
koji sadrži sumpor) analiza krvi pokazuje čudne zelenkasto-žute tvari umjesto hemoglobina
koji prenosi kisik i koji bi ovdje trebao biti. Ova činjenica objašnjava zašto su bolesnici raka
slabi i anemični. Bez linolelinske kiseline tijelo ne može proizvoditi hemoglobin. Bez
hemoglobina krv ne može donositi životno važan kisik do stanica i tkiva koji se guše. Trpi i
proizvodnja energije; žrtva raka postaje progresivno sve više i više anemična, tone u letargiju
i konačno umire.

Krv zdravih osoba uvijek sadrži dovoljnu količinu kvalitetnog proteina i dovoljno esencijalnih
masnih kiselina. Dolazeći do ovih činjenica dr. Budwig došla je do zaključka da će se žrtve
masne degeneracije dobro oporaviti i izliječiti ako im prehrana bude sadržavala veliku
količinu esencijalnih masnih kiselina i proteina koji sadrže sumpor.

Da bi iskušala svoju teoriju, dr. Budwig odlučila je početi s najboljim uljem koje joj je priroda
mogla dati: tekućeg sirovog nerafiniranog lanenog ulja s njegovim bogatim sadržajem linolne
i linolelinske kiseline savršeno se uklapalo u njezin cilj. Za proteine sa sumporom izabrala je
obrano mlijeko. (Napomena: najnoviji recept dr. Budwig koristi se s nemasnim (do 10%
masti) svježim sirom umjesto obranog mlijeka). Ona je hranila teško oboljele osobe od raka s
kombinacijom 100 grama proteina iz obranog mlijeka i 40 grama svježeg lanenog ulja. Da bi
se smjesa mogla lakše pomiješati, ona je dodala još i 25 grama mlijeka.

Za sve to vrijeme ovih ranijih eksperimenata ona je uzimala uzorke krvi i neprestano
analizirala te uzorke, pozorno promatrajući i najmanje promjene. I ono što je uočila bilo je
uistinu dobro. Za približno tri mjeseca tumori su se postupno povukli. Neobična zelenkasta
tvar u eritrocitima nestala je i na njezinom su se mjestu stvorile zdrave crvene stanice te kao
nekim čudom opet su se pojavili fosfatidi i lipoprotein. Anemija je nestala i životna energija
ponovno je porasla. Simptomi raka, nepravilne funkcije jetre i dijabetesa uvelike su ublaženi
ili su potpuno nestali.

Danas, deset godina nakon kliničke primjene, recept dr. Budwig sa svježim sirom i lanenim
uljem pokazao se uspješnim i ondje gdje su zakazali lijekovi uobičajene medicine. Osnova
programa dr. Budwig jest uporaba lanenog ulja izmiješanog sa svježim sirom (koji ima što
manje masnoće). Dr. Budwig tvrdi da način kako tijelo metabolizira (obnavlja) masnoće
utječe na svaki vitalni organ i naglašava da bolesnici od jetre i žučne vrećice osobito ne
podnose masnoće.

Ona je također primijetila da prehranu s velikom količinom masnoće ne podnosi nijedna

nezdrava osoba i tumači da trostruko nezasićene masnoće u lanenom ulju povezane s
proteinom bogatim svježim sirom lako podnosi svako, pa i teško bolesne osobe. Dakle, što je
zapravo ta ljekovita masnoća koja čini osnovu za izuzetni recept dr. Johanne Budwig? Kakvo
je to ulje u sjemenkama lana?

NEKADA - Od pretpovijesnih vremena cijenila se graciozna stabljika lana s njezinim plosnatim

sjemenkama eliptična oblika. Tu biljku cijenili su zbog vlakana od kojih su pravili laneno
platno i zbog ulja iz sjemenki. Kad su ljudi naučili tiještiti ulje iz lanenih sjemenki to je postalo
vrlo traženo i cijenjeno po čitavoj Evropi. Ljudi koji liječe biljkama smatraju zrele, uljem
bogate sjemenke vrlo vrijednim unutarnjim demulcensom (tvar koja omekšava), a koriste ih i
kako obloge za liječenje reumatizma, gihta, gnojnih čireva i sl. Uljem se koriste i kao klizmom
da bi izbacili otvrdnuti izmet. Ako se miješa s vapnenom vodom, ulje možemo primijeniti za
liječenje ozljeda kože i za ublažavanje žestoke svrbeži od ekcema. Neki vjeruju da kora i lišće
liječe spolne bolesti, osobito gonoreju.

Stari Grci i Rimljani koristili su smeđe sjajne sjemenke kao prirodni protein u svojoj prehrani.
Kako su se oni širili po Evropi, tako se i lan proširio po čitavom kontinentu. Biljka dobro
uspijeva u svakoj umjerenoj klimi i bila je poznata u staroj Indiji i dijelovima Rusije, te u
Južnoj Americi i ranim američkim kolonijama.

SADA - Laneno ulje i dalje proizvode i smatraju ga veoma vrijednim biljnim uljem u mnogim
krajevima današnjeg svijeta. Amerikanci ga uglavnom smatraju samo uljem koje se dodaje
uljnim bojama ili služi za ishranu stoke. U ovoj zemlji (Kanadi) kada iscijede ulje iz sjemenki,
ono što ostane dade se stoci kao stočna hrana bogata proteinima i mineralima.

Dobrobiti svakodnevnog korištenja lalenog ulja u ishrani su nevjerovatne: infarkt mozga

(apopleksija, moždani udar) - smanjuje rizik da se dogodi; infarkt srca - smanjuje rizik da se
dogodi nepravilan ritam rada srca; crvena krvna zrnca (održavaju savitljivost eritrocita,
poboljšavaju stvaranje hemoglobina); jetra (liječi masnu degeneraciju); pluća (smanjuje
bronhijalne spazme); crijeva (sređuje im aktivnost); želučani vrijedovi (liječi „želučani čir“ jer
normalizira želučanu kiselinu); prostata (hipertrofija prostate - zbog povećane prostate
otežano je mokrenje); upala zglobova (povoljno djeluje); ekcemi (pomaže kod svih kožnih
bolesti); stara dob (poboljšava mnoge tegobe); mozak (pojačava mu aktivnost);
multiplaskleroza; pozitivno djelovanje na autoimune bolesti.

Mnoge vrste hrane koje mi uobičajeno jedemo nemaju dovoljno ni esencijalnih masnih
kiselina ni esencijalnih aminokiselina. Esencijalne aminokiseline (proteini) obilato su prisutne
u svježem mladom siru, mlaćenici, tvrdim sirevima, čitavom zrnu žitarica, ribi mršavom
mesu. Esencijalne masne kiseline za kojima tijelo gladuje obilno su prisutne u nerafiniranom
sirovom lanenom ulju, žumanjku jajeta i nekim biljnim uljima. Dakako, problem s biljnim
uljima u našim trgovinama jeste taj da su ona prekomjerno prerađena, zagrijavana,
rafinirana, hidrogenizirana i puna hemijskih dodataka koji sprječavaju kvarenje. Budući da su
esencijalne masne kiseline osobito osjetljive na visoku temperaturu i oksidaciju, margarini i
prerađena biljna ulja nemaju više u sebi esencijalnih masnih kiselina.
Samo onda kada je tijelo opskrbljeno esencijalnim masnim kiselinama i esencijalnim
aminokiselinama u odgovarajućem omjeru, metabolički sustav može funkcionirati onako
kako to priroda traži. U prisutnosti ovih vitalnih elemenata zdrava krv kruži čitavim tijelom i
krijepi svaku stanicu. Kad se esencijalne masne kiseline povežu u esencijalnim
aminokiselinama, ono što nastane u ovom sretnom „braku“ nazivamo LIPOPROTEINI. Zdravi
ljudi imaju lipoproteina u izobilju, a bolesni (uključujući žrtve raka) imaju uvelike smanjenju
količinu lipoproteina u svojoj krvi, ili ih čak uopće nemaju.

Ako usporedimo tijelo s gorućom peći koju ložimo drvetom ili ugljenom, možda možemo
stvoriti mentalnu sliku koju nam je lako razumjeti iako je ta slika vrlo pojednostavljena.
Recimo da je peć često bila pregrijavana, da smo u nju stavili najlošiju vrstu ugljena i da smo
održavanje zanemarili dugi niz godina. Peć, prolaz za zrak i dimnjak zatrpani su opasnim
ostacima izgaranja koji mogu svaki čas planuti i tako zapaliti čitavu kuću. Moramo očistiti peć
od svih naslaga i stavljati u nju kvalitetno i suho drvo koje gori bez štetnih ostataka.

Tijelo koje smo krivo hranili, jadno održavali i zanemarivali, nalazi se u istom bijednom stanju
kao i zanemarena peć. Štetne naslage i ostaci masti začepljuju unutrašnjost tijela. Primivši
čiste esencijalne masne kiseline prisutne u lanenom ulju i kvalitetne proteine (aminokiseline)
prisutne u svježem nemasnom siru, tijelo se odmah oslobađa naslaga koje sprječavaju
njegovo normalno funkcioniranje. Nastavljajući hraniti tijelo ovom prirodnom hranom, ono
uskoro postaje zdravo, što zapravo i jest normalno i prirodno.

Valjda je potrebno reći da nakon što smo tijelo (ili peć) očistili od štetnih naslaga i ostataka,
nećemo više jesti istu sumnjivu hranu koja i jest pravi uzrok svih nastalih problema. Da bismo
ostali zdravi trebamo se pravilno hraniti čitavog života.

Dr. Budwig izričito traži da ne upotrebljavamo ono što ona zove „pseudomasnoće“. U želji da
produže njihovo trajanje i da tekuće i krute masnoće (margarini) budu vizualno privlačne,
tvorničari se koriste hemijskim procesima koji te masnoće čine štetnima za ljude, ali tako oni
mogu zaraditi više novca. Ove masnoće mogu biti označena čak i kao „polinezasićene“, ali su
ipak svejedno štetne za ljude. Hemijsko prerađivanje uništava vitalni elektronski oblak za koji
smo prije rekli da je od ogromnog značenja za rad svake stanice u tijelu. Kad su jednom
odstranjene, ove masnoće više ne mogu kisik, te su zapravo postale prepreka procesu
disanja.

Srce, na primjer, odbacuje ove masnoće kao masne naslage u samom srčanom mišiću, a
bolesno srce i arterije jasno pokazuju naslage ovih bezvrijednih električki mrtvih lipida.
Hemijski prerađene masnoće nisu topive u vodi kad se vežu uz proteine. Oni se talože,
sprječavaju cirkulaciju krvi i limfe, oštećuju srce i njegovu funkciju, sprječavaju obnovu
stanica itd. Bioelektrička akcija ovih područja usporava se, a može i potpuno nestati. Čitav
organizam pokazuje gubitak električne energije koja može biti ponovo uspostavljena samo
dodavanjem aktivnih lipida u hranu.

Prave prehrambene masnoće uistinu su vitalno važne za čovjeka i životinju. Ovih zadnjih
godina znanstvenici su stvorili termin „nepodnošljivosti masnoća“ i opisuju oštećenja nastala
u svezi s masnom degeneracijom. Teško je povjerovati da znanost nije otkrila korijen
problema. Tijelo odbacuje hemijski prerađene masnoće jer je njihov prirodni sustav tako
drastično promijenjen da one nisu više u stanju ispuniti svoju zadaću u organizmu, nego
uzrokuju ogromne štete u tijelu.

Zanimljivo je zabilježiti da je Rusija još 1902. godine zakonom zabranila umjetno skrućivanje
masnoća kemijskim načinom kao što se događa kod margarina. Dr. Budwig tumači da je
nemoguće ispraviti štetu učinjenu lipidima nakon što su skrutnuti u margarine tako što će
dodati nešto linoleinske kiseline. Osim toga, s namjerom da postignu visok postotak
linoleinske kiseline, tvorničari stavljaju kombinaciju etilnih i metilnih estera, a ne čisto
prirodno ulje. Mnoga istraživanja pokazala su da ovaj tip umjetne linoleinske kiseline ne liječi
posljedice nedostataka esencijalne masne kiseline u tijelu.

U potpunoj suprotnosti s hemijski napravljenim masnim kiselinama, ako i samo vrlo malu
količinu (1 mikrogram) lanenog ulja dovedemo u krvni optok bolesnika od raka, krv tog
bolesnika oporavlja se u roku od 4 do 6 sati, jer se prirodne masne kiseline prisutne u
lanenom ulju lako povežu s proteinima i kisikom. Aktivnost ovih prirodnih lipida možemo i
mikroskopski promatrati. Oštećenja uzrokovana mastima očita su u srcu, jetri, arterijama i
jasno su vidljiva u zloćudnim (i dobroćudnim) tumorima.

Esencijalne elektronski nabijene masnoće kojih u izobilju ima u prirodnom lanenom ulju
odlučujuće su važne za zdravo funkcioniranje tijela. Dr. Budwig uči i tvrdi da je najbolji način
da napadnemo rak u njegovim korijenima tako da odstranimo sve krive masnoće
(„pseudomasnoće“) iz prehrane i uvedemo pravu prehranu prirodnim ljekovitim masnoćama
prisutnim u lanenom ulju.

Kakva je prehrana lanenim uljem prema dr. Johanni Budwig? Odmah valja istaći da je ona
vrlo stroga kada propisuje dijetu svojim pacijentima. Za one koji trebaju ovu informaciju, a
ne mogu nazvati Njemačku, napisat ćemo dijetu koju je provodila izvjesna Jane D.

Jane D. nije mogla uopće zadržati hranu. Stoga je njezino liječenje počelo s klizmama od
lanenog ulja (4-8 unci = 120-240 grama). Poslije toga počela je jesti 8 unci svježe samljevenog
lana pomiješanog s medom i to je bila prva hrana koju je ona jela ustima poslije dužeg
vremena. Jane je iznenađujuće dobro podnosila ovu kombinaciju. (Napomena: konzumacija
meda nije preporučljiva za dijabetičare. Med je integralni dio prehrane koju je Jane provodila
i mi upozoravamo dijabetičare da se najprije posavjetuju s liječnicima u vezi meda).

Prema dr. Budwig svaki ozbiljno bolestan čovjek (a i umjereno bolestan) imat će koristi ako
jede samljevene sjemenke lana i med. Jane je jela nekoliko dana sve dok joj se nije poboljšala
probava i ona se počela osjećati bolje. Mogla je također piti voćne sokove, ali bez ikakva
šećera. Osobito su joj preporučeni svježi sokovi od povrća (mrkva, celer) i sok od jabuke.
Jane je također upućena da pije toplo piće tri puta na dan. Biljni čajevi (npr. menta, šipak)
odlični su i mogu se lagano zasladiti medom. Šećer je izričito zabranjen. Grožđani sok se
može koristiti sam, ili da zasladi druge sokove ako je potrebno.

Nakon nekoliko dana pročišćujuće i okrepljujuće prehrane, slijedeći korak za Jane bio je da
pređe na standardni program terapijske prehrane. Budući da je Jane dugo bila teško bolesna
i vrlo oslabljena bolešću, obitelj ju je stavila na vrlo strogi prehrambeni terapijski program,
kojeg joj je snažno preporučio prijatelj kojeg je liječila sama dr. Budwig. Evo kako je to
izgledalo prema vremenskim terminima tokom 24 sata:
 U 7:30 ujutro: Na prazan želudac Jane je pila 2-4 unce (približno 60-120 grama) soka
kiselog kupusa. (Napomena: sok kiselog kupusa sadrži laktičnu kiselinu koja pospješuje
metabolizam masti, smanjuje zastoje tekućine u tkivima i tako čisti i ispire naslage.
Pomaže također procesu probave. Čak i onima s osjetljivim želucem koristi laktična
kiselina u soku kiselog kupusa tako da mogu kasnije često lako podnositi i sirovo povrće.)
 U 8:00 ujutro: Prije nego bi pojela doručak Jane bi popila topli biljni čaj. Zatim bli rado
pojela „müesli“ koji bi joj pripremili. U dubokoj posudi slojevi idu ovim redoslijedom: 3-4
kašike svježe samljevenog lana; dodati neki svježi komad voća (prema sezoni) u kriškama
ili svježi voćni sok (bez šećera i ikakvih hemijskih dodataka); po želji dodati sloj
samljevenih badema, oraha ili lješnjaka (ne kikirikija); na 3-4 unce (približno 60-85
grama) svježeg nemasnog sira dodati 1 kašiku meda, 1-2 kašike lanenog ulja, 3 kašike
sirovog mlijeka, sve smiješati zajedno. Važno je koristiti električni mikser (blender) tako
da smjesa bude potpuno homogenizirana (dodati još malo mlijeka ako je potrebno);
staviti posudu povrh prije navedenih sastojaka smjesu lanenog ulja i svježeg nemasnog
sira. Da bi bio različit okus možete ovoj smjesi dodavati bilo koji od slijedećih sastojaka:
banane, limunov sok, narančin sok, kokos, (nezašećerenu vaniliju), cimet itd. (Opet vrijedi
napomena da dijabetičari trebaju izbjegavati med, osim ako im nije posebno dopustio
njihov liječnik).
 Između 10 i 11 sati prije podne: Jane bi u ovo doba popila svježi sok od mrkve 4-6 unci
(približno 120-170 grama). Pola sata kasnije popila bi sok od maslačka ili radiča, koprive
(s limunom) i celera, ili sok od cikle (pomiješan sa sokom od jabuke).
 12:00: Tek neposredno prije ručka Jane bi pojela 1 žlicu svježe samljevenih lanenih
sjemenki pomiješanih s medom i 4-6 unci (priblino 120-170 grama) grožđanog soka.
 12:15: Poslije 15 minuta prvo jelo Janeinog ručka bila je salata, i to od listova maslačka,
listova celera, radiča, kiselog kupusa i sličnog. Ova ukusna salata bila je prelivena
„majonezom“ načinjenom od svježeg sira, lanenog ulja, mlijeka, svježeg limuna, malo
soli, senfa, kiselih krastavaca, luka, svježih (ili osušenih) biljaka za začin i sve to izmiješano
u mikseru (blenderu) u kremastu masu.
 12:30: Kao drugo jelo za ozdravljenje Jane je jela punu posudu ukusnih svježih vrsta
povrća (po svom izboru), malo prokuhano sa začinskim travama, prahom curryja ili malo
lanenog ulja za bogatiji okus (ovo povrće može biti odvojeno začinjeno pahuljicama
kvasca ili juhom). Uz ovo povrće Jane bi ponekad jela heljdu (kuhanu kao rižu), smeđu
rižu, krumpire kuhane u kori ili pire načinjen s malo mlijeka i lanenog ulja. Kad se Jane
počela osjećati bolje, strašno je željela slatkiše. Njezin omiljeni desert bio je sloj
nemasnog svježeg sira i lanenog ulja te sloj voćne salate prije opisane (za 08:00 sati), s
dodanom nešto većom količinom meda i vanilije.
 15:00: 1 kašika svježe samljevenog lana s medom i 4-6 unci (približno 120-170 grama)
grožđanog soka (nezaslađenog) ili svježi sok od ananasa.
 15:30: Poslije pola sata ona bi pojela dodatno 1-3 kašike svježe samljevenog lana s
medom i 3 čaše (kupno 6-18 unci) svježeg soka od trešnje ili kupine.
 18:00: Janein laki večernji obrok sastojao se od 1 šolje (6 unci=170 grama) juhe načinjene
od heljde skuhane u povrtnoj juhi, začinjene s malo lanenog ulja po ukusu i 1 kašike
pahuljica kvasca.
 20:30: Prije nego bi išla spavati, Jane bi još popila 4-6 unci (= 120-170 grama) grožđanog
soka s 1 žlicom meda.
Janeino stanje vidno se poboljšalo na ovakvoj zdravoj prehrani. Nakon samo dvije sedmice
ovog punog terapijskog programa njezina se energija toliko oporavila da je počela dosađivati
obitelji jer je željela izaći iz kreveta i raditi po kući. Da neko sada sretne tu sjajnu ženu prvi
put, ne bi mogao ni pomisliti da je ta osoba bila potpuno oslabljena i pred smrću. I možete
vjerovati da Jane svakog dana priprema čitavoj obitelji porciju nemasnog svježeg sira
prelivenog lanenim uljem.

Napomena: Može vam izgledati da je ovaj prehrambeni program u tačno određene sate
pretjeran, ali teško iscrpljeni bolesnici imaju izuzetno mnogo koristi jedući preporučenu
hranu ovako kako je navedeno. Ozbiljno (ili čak umjereno) bolesna osoba treba jesti češće da
bi ponovo izgradila i ojačala tijelo. Svježe samljeveni lan i med važan su dio preporučene
terapijske prehrane. Ovo jelo već se u nekim zemljama prodaje kao „Linomel“. Ali, to se
može lako pripremiti kod kuće, u mlinu za kafu ili sličnom: sameljemo lanene sjemenke i
pomiješamo ih onda s medom.

Jane je uskoro mogla jesti samljeveni lan s medom, ali je njezina obitelj imala i rezervnu
varijantu kad se ona osjećala posebno slabom. Slijedi recept Janine obitelji za zobenu kašu
koji je u skladu s Budwiginim učenjem:

Stavite 3 kašike nekuhane zobi u 4-6 unci (otprilike 170 grama) hladne vode i pustite
da provrije. Dodajte ovoj mekanoj smjesi 3 kašike svježe samljevenih sjemenki lana i
neka kratko provrije, a zatim ostavite još 10 minuta na vrlo laganoj vatri. Odstranite
lanenu kašu s vatre i procijedite. Možete dodati malo mlijeka što također poboljšava
probavu. Ova smjesa ima veliku prehrambenu vrijednost. Da bi imala više različitih
okusa Janeina obitelj imala je nekoliko varijanti kaše, s nekoliko hranjivih zdravih
dodataka.

Janeini omiljeni dodaci bili su: izmiješati ¼ šolje svježeg soka mrkve u vruću kašu i odmah
pojesti (sok od mrkve treba odmah popiti i ne smije se dopustiti da stoji); može se u kašu
umiješati ¼ šolje soka od naranče; umiješati u kašu ¼ šolje soka od grožđa (bijelog ili crnog);
umiješati u to 2 kašike vrlo fine naribane jabuke.

Kada je riječ o prehrambenim užicima s lanenim uljem „osnovni recept“ glasi: kao dodatak
hrani preporučuju se 1-2 kašike hladno istiješnjenog sirovog, nerafiniranog djevičanskog
lanenog ulja s ½ šolje što manje masnog svježeg sira. I to treba jesti svaki dan. Uz sve dokaze
čini da se je to najbolja prevencija degenerativnih bolesti koja do sada postoji u svijetu. Kako
pripremiti laneno ulje i svježi sir? Ovoj osnovnoj, gore navedenoj formuli, dodajemo još
trave, sirovo povrće ili voće po ukusu. Biljke fino isjeckamo (ili smrvimo osušene biljke),
nastružemo sirovo povrće, narežemo voće na kockice ili na komade i sve to stavimo u mikser
da se dobro izmiješa. Preporučuje se upotreba miksera (blendera) jer smo onda sigurni da su
ulje i sir dobro povezani, a smjesa je ujedno dobro začinjena vašim omiljenim dodacima.

Upotreba raznih dodataka dobra je i preporučljiva tako da se ne zasitite ovog tako zdravog
jela. Luk u glavici vrlo je omiljeni dodatak koji dodatno pomaže zdravlju. Pokušajte fino
istrugane krastavce i radič s nešto narezanog paradjza i malo nekog začina. Za prirodno
slatku pripravu možete nastrugati jabuku, dodati malo grožđica i sasvim malo cimeta te
pravog meda po ukusu. Ideja je zapravo da vas potakne da iskušavate razne varijante
osnovne formule laneno ulje + svježi sir i na taj način postignete raznolikost dodajući vaše
omiljene biljke, začine, povrće i voće.

1. Za ovo ljekovito i ukusno jelo potrebni su sljedeći sastojci... Laneno ulje približno 1-2
kašike (može biti i 1 kašika lanenog i 1 kašika suncokretovog ulja). Ulje treba biti svježe,
nerafinirano, istiješnjeno hladnim postupkom tako da je puno esencijalnih višestruko
nezasićenih masnih kiselina. Svježi nemasni sir (do 10% masti) 3-4 kašike. (Laneno ulje i
sir moraju biti. To je ljekovito. Sve što slijedi može biti, i ne mora, ovisi o vašem ukusu i
mogućnostima).

Obrano mlijeko i/ili nemasni jogurt (do 1,5 %). Stavite koliko je potrebno da bude
kremasto i da mikser može bez napora miješati. Samljevene lanene i/ili suncokretove
sjemenke ukupno 3-4 kašike. Napomena: sjemenke i bademe sameljite u mlinu za kafu
neposredno prije upotrebe. Samljeveni bademi i/ili orasi i/ili lješnjaci (ne kikiriki) ukupno
približno 2-3 kašike. Voće - vrstu i količinu po želji. Možete ga naknadno u komadićima
staviti u kremu ili ga samljeti sa svim ostalim sastojcima u blenderu i/ili dodati u obliku
svježeg soka (npr. naranče) i/ili kombinacijom svega ovoga.

Svemu ovom treba dodati limun (sok od ½ limuna), povrće - po želji dodajte svježeg
povrća, npr. krastavac, paradajz, luk, peršun itd. (u ovoj kombinaciji možda nećete
stavljati med, a možda ni voće), cvjetni pelud - 2 kašike, Zelena magma (prah mladih
listova ječma) 1-2 kašike, jabučni ocat (prirodni) 1-2 kašike, začinske biljke po želji i
količini - vaniliju, oraščić, origano, kadulju itd., med - približno 1 kašika (ovisno o tome
volite li više ili manje slatko). Ovo jelo treba dobro promiješati u mikseru (blenderu) tako
da nastane kremasta smjesa (bez grudvica sira). Kremu jedite polako i na prazan želudac.
Najmanje jedan sat poslije nemojte jesti drugu hranu. Za pripremu ovog jela treba vam
otprilike 10-15 minuta. Kad ga pojedete, možete biti sigurni da vam tijelo ima u izobilju
svega što mu je potrebno. (Sve esencijalne masne kiseline i aminokiseline, vitamine, sve
potrebne kemijske elemente i enzime). Krema je vrlo ukusna i pripremljena bez ikakvog
kuhanja.

2. A ovako pripremamo „müesli“. U dubokoj zdjelici poslažite slojeve (nemojte ih miješati,

neka sve bude posebno) sljedećim redom: 1-2 kašike svježe samljevenih sjemenki lana
pomiješamo s malo meda (po želji), dodati neko svježe voće prema sezoni (na kriške ili
kockice), po želji dodati poseban sloj badema i/ili oraha i/ili lješnjaka (ne kikiriki).
Pripremite kremu koju stavite na vrh, i to kako slijedi: 3-4 unce (85-115 grama) što manje
masnog svježeg mladog sira. U taj sir stavite: 1-2 kašike lanenog ulja, 1 kašiku meda, 3
kašike što manje masnog mlijeka i sve dobro promiješajte u mikseru. Smjesa treba biti
posve homogenizirana, dakle bez grudvica i svuda istog sastava i teksture. Ako je krema
pregusta dodajte još malo mlijeka. Gustoća (tekstura) treba biti kremasta (ni pregusta ni
prerijetka) i da je mikser bez napora može dobro izmiješati. Prije nego što pojedemo ovo
ukusno jelo najprije pijemo topli biljni čaj (4-6 unci=120-170 grama čaja).

Pravila kojih se treba držati da bi se održalo ili ponovno uspostavilo dobro zdravlje sastoje se
u sljedećem. Nikakvih prženih ni kuhanih jaja (kajgane, sufle od sira, torte, slatko, kolači itd.),
ništa čokolade, nikakve masnoće (maslac također ne), ništa alkohola. Obrano mlijeko
ponekad, soli malo. Kada kažemo „dobre masnoće“ za naš organizam koji će ga održati
zdravim mislimo na: 1-2 jušne kašike ulja suncokreta i/ili lana. Ulje treba biti istiješnjeno
hladnim postupkom, nerafinirano, svježe i treba ga jesti sirovog u namirnicama. Nakon što
jednom otvorite posudu ulje treba držati u frižideru.

Teško je povjerovati da jednostavno jedući dnevnu dozu (1 kašiku) sirovog hladno prešanog i
nerafiniranog lanenog ulja te pola šolje nemasnog svježeg sira može učiniti tako ogromnu
razliku u zdravlju. Koristi od ovog jela uključenog u vašu prehranu vrlo su dobro
dokumentirani i potkrijepljeni dobrim istraživačkim radom. Esencijalnih masnih kiselina koje
tijelo traži za dobro i ispravno funkcioniranje (linolna i lonoleinska kiselina) te za pravilan i
zdrav metabolizam masnoća (lipida) ima u prirodnom izobilju u ovoj odavno poznatoj biljci
koja je nedavno ponovno otkrivena.

Slijedi nekoliko poticajnih priča koje govore o čudotvornom djelovanju recepata dr. Johanne
Budwig. Ove priče reprezentativne su u svjedočenju „iz prve ruke“ o čudotvornom djelovanju
lanenog ulja u kombinaciji s kvalitetnim proteinima. Recept dr. Budwig koja preporučuje
korištenje kašike sirovog nerafiniranog (istiješnjenog hladnim postupkom) lanenog ulja
prelivenog preko pola šolje nemasnog svježeg sira svakog dana - očito čini čuda.

ZLOĆUDNI OSTEOM

Magda W. priča: „Rekli su mi najiskusniji liječnici da moram biti operirana kako bi izrezali
kancerogeni tumor koji je uzrokovao oteklinu ispod mog oka. Objavili su mi da je tumor
mnogo veći iznutra i da je već uveliko zahvatio kost. Zloćudni rast već je bio previše
uznapredovao i ne bi više reagirao na zračenje. Liječnici su planirali odstraniti veliki do tkiva
lica i kosti. Bila sam zabrinuta za svoj život, a budući da sam mlada žena, nisam mogla
podnijeti misao o takvom unakaženju svog lica.

Kad sam čula za recept dr. Budwig, za laneno ulje i proteine, bila sam sumnjičava, ali pomoć
mi je očajnički trebala. Nakon četiri mjeseca ovog načina prehrane oteklina ispod oka
potpuno je nestala. Liječnici u univerzitetskoj klinici podvrgnuli su me mnogim iscrpljujućim
testovima. Jedan mi je rekao - 'da nemam pred sobom vaše rendgenske slike i povijest
bolesti ne bih vjerovao da ste ikad imali tumor'. Nisam mislila da će formula dr. Budwig biti
tako uspješna. Čitava moja obitelj i ja vrlo smo joj zahvalni“.

KARCINOM BAZALNIH STANICA

Starija žena od 76 godina, gđa Erica H., bila je zahvaćena spororastućim rakom na vrhu svog
nosa. Rak se razvio u osobito ružan i unakazujući oblik (ulcus rodens), oblik koji glođe i
uništava meka tkiva i kost. Budući da je bila u poodmakloj dobi, a i zbog položaja raka,
liječnik se nije odlučio na operaciju. Gđa. Erica H., razumljivo, nije se voljela pojavljivati u
javnosti. Prijateljica ju je ipak uspjela nagovoriti da posjeti predavanje dr. Budwig u
susjednom gradu. Odmah je primijenila recept dr. Budwig, dodajući još i trave iz svog vrta da
joj obrok bude ukusniji. Također, prema njenim riječima, stavljala je laneno ulje izravno na
nos svake večeri prije spavanja. Vrlo polako, tkivo se počelo oporavljati i ružni ulcus je
nestao.
HODKINOVA BOLEST

U sedmoj godini života Tommy G. bio je poslan u dječiju bolnicu gdje mu je dijagnosticirana
Hodkinova bolest. Dijete je operirano i podvrgnuto 24 zračenja. Uz to, na njemu su isprobane
još i neke eksperimentalne terapije za koje su se stručnjaci nadali da će mu pomoći. Kako
Tommy nije povoljno reagirao na svu ovu terapiju, otpustili su ga kao neizlječivog i poslali
kući. Tugujućim roditeljima rekli su da očekuju njegovu smrt unutar šest mjeseci.

Za vrijeme boravka u bolnici Tommy je od čvrstoga dječaka postao mršava krhka figura...
Njegove ruke i noge bile su tako tanke da su se jasno nazirale kosti. Imao je opekotine i
ožiljke na vratu, te na oba pazuha i u preponama zbog mnogih radijacija kojima je bio
podvrgnut. Glas mu je postao hrapav i otežano je disao. Nakon samo nekoliko sedmica
nesretno dijete više uopće nije moglo govoriti. Specijalisti za uho, grlo i nos rekli su
roditeljima da su mu glasnice ozbiljno oštećene radijacijama. Opet su ga primili u bolnicu,
ovaj put da umre.

Očajni roditelji konsultirali su specijaliste širom svijeta, a jedan poznati časopis ponavljao je
apele moleći da se javi iko ko bi ponudio nadu u spas dječjeg života. U tom tamnom času
dogodilo se čudo za koje su se roditelji molili. Tommyjeva majka ispričala je priču za novine:
„Prijatelj mi je poslao štampani govor dr. Budwig. Ovo mi je dalo nade i kontaktirala sam dr.
Budwig. Htjela sam sinu dati tu hranu u bolnici, ali liječnici su rekli da oni nemaju vremena za
takve specijalne postupke. Uzeli smo sina kući i počeli prehranu prema receptu dr. Budwig. U
samo pet dana Tommyjevo se disanje normaliziralo prvi put u gotovo dvije godine. Tri
nedjelje kasnije vratio mu se glas. Od tog dana Tommy se počeo opet osjećati dobro. Vratio
se u školu, počeo plivati i baviti se drugim sportovima. Sad je zdrav i zadovoljan dječak. Svako
ko ga poznaje kaže da krasno izgleda“.

Tommyjeva priča ne završava ovdje. U 18. godini počeo je studij i njegovi fakultetski
profesori kažu da mnogo obećava u fakultetskom radu. Njegova buduća karijera, njegov život
i zdravlje izgledaju sigurni. On zna da duguje život dr. Budwig i zahvaljuje joj se u svojim
molitvama.

KARCINOM CRIJEVA

Kada je gospodin William Y. u svojoj 42. godini počeo patiti od hroničnog poremećaja
probave, on je to pripisao stresu u svom poslu jer je bio istaknuti službenik lokalne banke.
Uzimao je antacide na svoju ruku te tako smanjivao bol i ignorirao problem. Simptomi su i
dalje trajali i supruga ga je nagovarala da ode liječniku što je on tvrdoglavo odbijao. Uskoro
je počeo povraćati napola probavljenu hranu i primijetio je tragove krvi u izmetu. Uplašen i
zabrinut otišao je liječniku koji ga je odmah poslao u bolnicu da napravi temeljite preglede.

Njegovi najgori strahovi ostvarili su se kad mu je liječnik rekao da ima zloćudni tumor u
probavnom traktu. Operirali su mu zloćudni tumor koji je još bio paraliziran. Međutim, kako
je bilo moguće da je kriv nosila nakupine stanica dalje po tijelu, primao je još i kemoterapiju.
Patio je od uobičajenih nuspojava ovog drastičnog liječenja: žestoko povraćanje, tjelesna
slabost i gotovo potpuni gubitak kose. Iscrpljen i izmučen povraćanjima William Y. žalio se da
je „liječenje“ tako strašno da ga jedva može izdržati.
Konačno, prijatelj je gospođi Y. donio štampani materijal u kojem je detaljno pisalo o uspjehu
s lanenim uljem u kombinaciji s proteinom u slučajevima sličnim kao i kod njezina muža.
Očajna supruga nabavila je sve potrebno i nagovorila supruga da to jede svaki dan. U
početku je mogao progutati samo jedva nekoliko kašika. Bivalo mu je sve bolje i uskoro je jeo
čitav obrok svakog dana. U vrijeme ovog pisanja gospodin William Y. vratio se na posao,
ponovno izdržava svoju obitelj (suprugu i troje djece), i zadobio je opet svoje čvrsto zdravlje.
Radi preventive čitava obitelj jede svakog dana laneno ulje s nemasnim svježim sirom, koje
začine ukusnim biljkama.

SARKOM

Kada je Keithu O'B. bilo 16 godina, glavni hirurg poznate bolnice rekao mu je da bi mu
amputacija desne noge mogla spasiti život. Učinili su mu biopsiju i nalaz je potvrdio
hirurgovu dijagnozu. Odmah su sarkom počeli intenzivno zračiti, ali nikakvog poboljšanja nije
bilo. Mladić se u gimnaziji isticao hodanjem na duge staze i rekao da će radije umrijeti nego
izgubiti nogu. Situacija se činila beznadežnom. Keithovi očajni roditelji konsultirali su
najistaknutije liječnike i svi su potvrdili zastrašujuću dijagnozu.

Samo susret s dr. Johannom Budwig i njezine riječi nade zaustavile su amputaciju noge na
vrijeme. Nakon samo dvije sedmice terapije hranom dr. Budwig, Keith je mogao ispružiti
nogu prvi put nakon mnogih mjeseci. Dva mjeseca kasnije otok se značajno povukao i nalaz
krvi postao je normalan. Uskoro nakon ovog Keithovo zdravlje značajno se poboljšalo, vratio
je svoju uobičajenu tjelesnu težinu i općenito se počeo znatno bolje osjećati. Za svega tri
mjeseca otkad je počeo terapiju lanenim uljem i svježim sirom Keith se vratio u školu.
Budwigin recept i dalje je ostao dijelom obiteljske prehrane. Čitava obitelj, uključujući Keitha,
odličnog je zdravlja.

VISOKI KRVNI PRITISAK

Veoma zaposleni advokat, gospodin Whitman W. u 47. godini nije bio iznenađen kad mu je
liječnik rekao da ima visok pritisak i da će mu trebati tablete protiv pritiska čitavog života te
da riskira infarkt srca ili mozga. Savjetovao mu je da se odmori te da smanji rad i stres u
svojoj profesiji. Whitman se nasmijao i ukratko objasnio da mu to nije moguće jer upravo
ima nekoliko teških krivičnih procesa koji traže njegov puni angažman. Nakon nekog
vremena osjetio se potpuno iscrpljenim i nije više mogao ignorirati svoje zdravlje. Bio je
prisiljen predati svoje slučajeve kolegi te otputovati u poznatu evropsku kliniku i kupališno
lječilište.

Pripremio se da se odmori i obnovi svoje zdravlje. Upravitelj ove klinike bio je pristalica
liječenja lanenim uljem i svježim sirom, pa su pacijenti to trebali jesti svakog dana. Kuhar je
bio izvrstan i pripremao je vrlo ukusne obroke svakog dana koristeći se raznim biljkama i
začinima, ali osnova je uvijek bila laneno ulje i svježi sir. Whitman je zapravo uživao jesti to
jelo i nije mu bilo jasno zbog čega je to „obavezno jelo“. Tek kad mu se pritisak normalizirao
bez ikakvih lijekova upravitelj mu je pojasnio dobrobiti lanenog ulja i svježeg sira. Whitman je
uključio ovo jednostavno jelo u svoju prehranu i sada je mnogo otporniji na stres. Više nema
povišeni krvni pritisak i liječnik mu je rekao da više nema povećani rizik da doživi infarkt srca
ili mozga.
ATEROSKLEROZA

Građevinskom radniku Scotty A. u 50. godini života liječnik je našao vrlo povišenu razinu
holesterola u krvi, te mu objasnio da mu prijeti začepljenje arterija, što će izazvati infarkt srca
ili mozga. Kako je liječnik bio nutricionistički orijentiran, protumačio mu je prehrambene
promjene koje treba provesti i preporučio mu još da svakodnevno jede laneno ulje i svježi sir.
Čovjek ga je poslušao u potpunosti i dva mjeseca nakon zdrave prehrane razina holesterola u
krvi bila je znatno snižena te nije više prijetila tako snažna opasnost infarkta srca ili mozga.

Osjetio je slabljenje vida, gubitak ravnoteže i koordinacije mišića, te kad mu se potpuno

zatvorio mokraćni mjehur i kad je osjetio bol od zadržanog urina otišao je u obližnji
medicinski centar da napravi potrebne pretrage. Nalazi su pokazali arahnoidno krvarenje u
vezi tumora na mozgu. (Arahnoideja je nježna opna koja se nalazi oko mozga i leđne
moždine). Scotty A. odmah je primljen u bolnicu, stavljen mu je kateter da isprazni mokraćni
mjehur i odmah su mu započeli davati kemoterapiju. Zbog položaja tumora liječnici su se
bojali operirati, bojeći se da će nakon operacije postati paraliziran i biti bez umnih
sposobnosti.

Za vrijeme terapije stanje Scotty A. se brzo spogoršavalo. Noge i ruke postale su mu

paralizirane i nije više mogao uopće zadržavati hranu u želucu. Što god je pojeo žestoko bi
povraćao. Primijenjeno mu je intravenozno hranjenje. Mišići koji su pokretali njegove oči
postali su paralizirani ostavljajući mu oči otvorene i u jednom fiksnom položaju. Da bi oči bile
vlažne davali su mu kapi za oči svakih nekoliko sati tokom 24 sata. Liječnici i znanstvenici
istraživačkog centra obavijestili su ga da mu oni više ne mogu pomoći. Na svoju izričitu želju
Scotty A. je otpušten iz bolnice da umre kod kuće u miru.

Švicarski prijatelj žurno mu je došao, te donio utjehu i nadu s jelom dr. Budwig. Scotty A. bio
je iznenađen što je uopće mogao to jelo zadržati u želucu. On piše: „Otkad sam počeo jesti
po receptu dr. Budwig paraliza očiju, ruku i nogu povlačila se svakog dana. Poslije kraćeg
vremena mogao sam normalno mokriti. Poslije osam sedmica ovakve prehrane mogao sam
hodati bez tuđe pomoći po prvi put nakon osam mjeseci. Zdravlje mi se tako brzo popravljalo
da sam počeo raditi dio radnog vremena. Zatim su me ponovno pregledali u istraživačkom
centru i refleksi su mi bili potpuno normalni. Budwigino jelo spasilo mi je život. Moj je slučaj
bio opisan u mnogim medicinskim časopisima i smatrali su me slučajem iz knjiga, a sve to
zahvaljujući Budwiginom jednostavnom jelu“.

BOLESTI METABOLIZMA

Gđica Georgina A. mlada i ambiciozna žena od 33 godine uzimala je lijekove za štitnjaču

mnogo godina po preporuci svog liječnika, ali je i dalje bila vrlo iritabilna, osjećala se stalno
preumornom i neprestano se borila da se ne udeblja. Ova atraktivna mlada žena doslovno se
izgladnjivala ne bi li tako zadržala elegantnu figuru. Kada bi odgovorila na istinski vapaj tijela
za hranom, onda bi „ispala iz dijete“ i prejedala se zasićenim masnoćama i kolačima. To je
smatrala slabošću i onda bi idućeg dana postila.

Što je gđica G. smatrala manjkom volje i popustljivošću bio je zapravo pokušaj tijela da dođe
do esencijalnih masnih kiselina i kompleksnih ugljikohidrata koji su mu potrebni za zdravi
metabolizam. Ona ga je nažalost opskrbljivala zasićenim masnoćama i šećernim
ugljikohidratima. Jednog dana žurno je objedovala svoj ručak od svježeg sira i vidjela kolegicu
koja je objedovala isto, osim što je po siru polila ulje koje je izvukla iz torbe. Georgina A. se
interesirala za čudnu praksu i tako doznala o Budwiginu jelu. Sad i ona to čini i kaže „da se
nikad nije osjećala bolje“. Njezine dijete sad su joj sasvim nepotrebne. Ima ogromnu energiju
i u neprestanom je usponu u karijeri.

Fantastični lan - bogatstvo hranjivih tvari

Laneno ulje i lanene sjemenke u zadnje su vrijeme “otkriveni” kao istinski zdrava hrana. Oni
svakako zaslužuju svoje mjesto na top listi deset najzdravijih namirnica. Lan nije nova hrana.
Ustvari, ubraja se u stariju hranu i može ga se smatrati jednom od namirnica koje spadaju u
izvornu “zdravu hranu”, cijenjenu u cijelom Rimskom carstvu zbog svojih iscjeljujućih
svojstava. Lan je bio jedan od izvornih “lijekova” koje je koristio Hipokrat. Drugo ime lanenog
ulja bi moglo biti zaboravljeno ulje. Jedan od razloga zbog kojeg je prestalo biti popularno je
taj što su proizvođači ulja otkrili da na hranjivim uljima manje zarađuju. Upravo one hranjive
tvari koje lan čine zdravim – a to su esencijalne masne kiseline – imaju kraći rok trajanja, što
znači da je takvo ulje skuplje za proizvodnju, prijevoz i skladištenje. Ipak, osobe upućene u
nutricionizam i dalje lan stavljaju vrlo visoko na popisu namirnica koje bi svatko trebao
konzumirati. Zbog prave poplave znanstvenih studija koje potvrđuju blagotvoran utjecaj
omega-3 masnih kiselina na zdravlje, laneno ulje je iz hladnjaka nekolicine “čudaka” koji jedu
zdravu hranu došlo do položaja cijenjene namirnice koju znanstvenici svima preporučaju.

Ujutro prije izlaska iz kuće gotovo uvijek uzmem žlicu lanenog ulja ili dvije žlice mljevenih
lanenih sjemenki. Osim što je najbolji izvor omega-3 masnih kiselina, laneno ulje je i dobar
izvor omega-6 masne kiseline, odnosno linolne kiseline (LK). Suncokretovo, šafranovo i
sezamovo ulje imaju više omega-6 masnih kiselina, ali uopće ne sadrže omega-3 masne
kiseline. Laneno ulje sadrži 45-60% omega-3 masne kiseline (alfa linolenska kiselina – ALK).

Osim hranjivih masnoća, lanene sjemenke sadrže i druge hranjive tvari zbog kojih je jedenje
cijelih sjemenki bolje od konzumacije ulja:

 Lanene sjemenke sadrže visokokvalitetni protein.

 Lanene sjemenke su bogate topivim vlaknima. Zbog kombinacije ulja i vlakana, 
idealan su laksativ.
 Lanene sjemenke sadrže vitamine B1, B2 i C. Također sadrže željezo i cink, te u
tragovima natrij, magnezij, fosfor, kalcij, kao i vitamin E i karoten, dvije hranjive tvari
koje potpomažu metabolizam masnoća u tijelu.
 Lanene sjemenke su više od 100 puta bogatije fitonutrijentom ligninom nego bilo
koja druga namirnica koja ga sadrži, uključujući pšenične mekinje, heljdu, raž, proso,
zob i soju. Lignini se u zadnje vrijeme puno istražuju zbog mogućih antikancerogenih
svojstava, pogotovo kod raka dojke i debelog crijeva. Čini se da lignini ispiru višak
estrogena iz tijela, smanjujući time mogućnost nastanka raka povezanog sa lučenjem
estrogena, kao što je rak dojke. Osim antikancerogenih svojstava, izgleda da lignini
djeluju i protiv bakterija, gljivica i virusa.

Zato što sadrže protein, vlakna, vitamine, minerale i lignine, lanene sjemenke su hranjivije od
lanenog ulja. Ipak, većina ljudi zbog praktičnih razloga, radije radi omega-3 masnih kiselina
uzima laneno ulje i ne da im se gnjaviti mljevenjem sjemenki. No sa nutricionističkog
stajališta, itekako se vrijedi potruditi i samljeti svježe lanene sjemenke (npr. u mlincu za
kavu) te ih posuti po salatama ili žitaricama, ili ih umiješati u muffine. Kada kupujete
sjemenke, pazite da budu cijele, a ne prepolovljene jer je na taj način unutrašnjost sjemenke
izložena svjetlosti i toplini, što umanjuje njezinu prehrambenu vrijednost. Možete kupiti i već
mljevene sjemenke. Četiri žlice mljevenih lanenih sjemenki sadrži otprilike 6 grama proteina i
8 grama vlakana.

SEDAM ZDRAVIH SVOJSTAVA LANA

Laneno ulje, lanene sjemenke i omega-3 masne kiseline koje oni sadrže, pozitivno utječu na
vaše zdravlje. Evo na koje načine lan pomaže vašem tijelu:

1. Lan pomaže zdravlju srca i krvožilnog sustava. Iznimno visoka razina omega-3 masnih
kiselina smanjuje razinu lošeg kolesterola. Riblje ulje i alge su također dobri izvori
esencijalnih masnih kiselina.
2. Lan pomaže zdravlju debelog crijeva. Ima antikancerogena svojstva, a kao prirodni
lubrikant i bogat izvor vlakana, smanjuje mogućnost pojave zatvora.
3. Konzumacija lana može osnažiti imunitet. Jedna studija je pokazala da su upale dišnog
sustava rjeđe i manje ozbiljne kod djece školskog uzrasta koja uzimaju manje od žličice
lanenog ulja dnevno, nego kod djece koja ga uopće ne uzimaju.
4. Lan sadrži masnoće koje su temelj za izgradnju mozga. To je posebno važno u razdoblju
kada dječji mozak najbrže raste – prije rođenja te u ranom djetinjstvu. Bilo bi dobro kada
bi majke tijekom trudnoće i dojenja uzimale jednu žlicu lanenog ulja dnevno.
5. Lan pomaže zdravlju kože. Svojim pacijentima koji imaju suhu kožu, ekcem ili
preosjetljivost na sunce, preporučam laneno ulje kao dodatak prehrani.
6. Stabiliziranjem razine šećera u krvi lan može smanjiti tegobe dijabetesa.
7. Masnoće iz lana mogu pridonijeti gubitku viška kilograma. Tvari bogate esencijalnim
masnim kiselinama, kao što je lan, ubrzavaju tjelesni metabolizam potpomažući izgaranje
suvišnih, nezdravih masnoća u tijelu. Ukoliko jedete “dobre” masnoće, vjerojatnije je da
će vaše tijelo skladištiti upravu onoliko masti koliko mu treba. To se naziva
termogenezom – proces u kojem se posebne masne stanice (tzv. smeđe) prebacuju u
“višu brzinu” i sagorijevaju više masti ako ih aktiviraju esencijalne masne kiseline,
posebno gama linolenska kiselina (GLK). Iz svog iskustva mogu potvrditi da općenito
manje žudim za masnom hranom ako u prehrani imam dovoljno zdravih masnoća.
Dnevna doza omega-3 masnih kiselina bi mogla biti važan dio programa za kontrolu
težine.

KORIŠTENJE LANENOG ULJA

 Ne koristite laneno ulje za kuhanje. Ulja bogata esencijalnim masnim kiselinama nisu
dobra za kuhanje. Visoka temperatura čak može te zdrave masnoće pretvoriti u
štetne. Laneno ulje dodajte hrani nakon kuhanja ili pri posluživanju.
 Lan ima mnogo vrlina, ali ima i jednu manu: brzo postaje užeglo. Zdrave masnoće se
po pravilu brzo kvare, a jedina iznimka je maslinovo ulje. (Ulja s dugim rokom trajanja
su zapravo hidrogenizirane masti koje su, naravno, štetne.) Da biste spriječili
kvarenje:
 o Kupujte samo laneno ulje koje je stajalo u hladnjaku i koje se prodaje u crnim
bocama.
o Laneno ulje držite u hladnjaku, u boci čvrsto zatvorenoj poklopcem. Čim više
smanjite izloženost ulja toplini, svjetlosti i zraku.
o Budući da će ulje postati užeglo otprilike 6 tjedana nakon prešanja, kupujte
laneno ulje u manjim bocama, ovisno o tome koliko ga brzo trošite. U našoj
obitelji se troši otprilike 4 žlice dnevno, najviše kao dodatak frapeima.
 Uzimate li laneno ulje s hranom, možete čak povećati prehrambenu vrijednost drugih
namirnica. Istraživanja pokazuju da dodavanje lanenog ulja u hranu bogatu sulfatnim
aminokiselinama kao šo su fermentirani mliječni proizvodi (npr. jogurt), povrće iz
porodice kupusnjača, te proteini životinjskog podrijetla, morskih plodova i soje,
pomaže esencijalnim masnim kiselinama da se ugrade u stanične membrane.
Pomiješano s jogurtom, laneno ulje postaje emulzija te ga tijelo može bolje probaviti i
iskoristiti.
 Laneno ulje je nadjelotvornije kada ga se uzima s antioksidansima kao što su vitamin
E i karoten, te nekim drugim tvarima, npr. vitaminom B6 i magnezijem. Iako jedna
žlica lanenog ulja dnevno ne obećava savršeno zdravlje, sigurno je da vam može biti
od pomoći.

Laneno ulje

Sjemenke lana i ulje iz njih dobiveno sadrže sastojke koji potiču dobro zdravlje. Ovo je ulje
bogato alfa-linoleinskom kiselinom, esencijalnom masnom kiselinom koja povoljno djeluje na
bolesti srca, upalne bolesti crijeva, artritis i niz drugih stanja.

Sadrži i grupu tvari pod nazivom lignani koji mogu igrati ulogu u prevenciji raka. Ulje
sjemenki lana sadrži 50-60% omega-3 masnih kiselina (dvostruko više od ribljeg ulja).
Primarna upotreba ovog ulja bila je u industrijske svrhe. Sama sjemenka sadrži 35-44% ulja.
U istočnoj Europi laneno ulje se dobiva hladnim prešanjem, dok se u SAD proizvodi toplim
prešanjem i ekstrakcijom otapalima i rijetko se koristi u prehrani. Lan sadrži glukozid koji se
deaktivira djelovanjem topline.

Nezasićene masnoće
Namirnica Zasićene masnoće
mono- poli-

riblje ulje, srdela 29,9 33,8 31,9

riblje ulje, sleđ 21,3 56,6 15,6

maslac (samo masni dio) 62,4 28,9 3,6

 maslinovo ulje 13,5 73,9 10,0

laneno ulje 9,4 20,2 66,0

Alfa-linoleinska kiselina pripada skupini omega-3 masnih kiselina zajedno sa

eikozapentanoičnom kiselinom (EPA) i dokozaheksanoičnom kiselinom (DHA). Prirodni izvor
EPA i DHA prvenstveno predstavlja riba, dok se alfa-linoleinska masna kiselina nalazi u lanu i
nekim biljnim uljima. Iako je struktura ovih spojeva slična, to nužno i ne znači da imaju
jednaki učinak u tijelu.

Posebno je važno održati povoljnu ravnotežu omega-3 i omega-6 masnih kiselina, a što se
postiže pravilnom prehranom. Dok omega-3 masne kiseline smanjuju upalne procese,
omega-6 ih pojačavaju. Smatra se da zdrava prehrana treba sadržavati otprilike dva do šest
puta više omega-6 masnih kiselina od omega-3 masnih kiselina. Npr., u tipičnoj američkoj
prehrani omjer omega-6 prema omega-3 je veoma neuravnotežen, on iznosi od 14 do 25
naprema 1, a mnogi istraživači smatraju da ta neravnoteža utječe na povećanje upalnih
procesa u raznim bolestima.

Upotreba ulja sjemenki lana

Ovo ulje (kao i druga ulja bogata omega-3 masnim kiselinama) može pomoći u tretmanu
raznih stanja, a također povoljno djeluju na rast i razvoj organizma.

Najviše je podatka o povoljnom djelovanju na bolesti srca, ali se može koristiti i u tretmanu
povišenog kolesterola. Mediteranska prehrana primjer je pravilnog omjera omega-3 i
omega-6 masnih kiselina, ona potiče potrošnju integralnih žitarica, korjenastog i zelenog
povrća, te svakodnevni unos voća, ribe, mesa peradi i maslinovog ulja, sa neznatnim unosom
crvenog mesa i životinjskih masnoća (maslaca). Jedan od najboljih načina prevencije i
tretmana bolesti srca je svakako nisko masna prehrana u kojoj se vrši zamjena zasićenih i
trans masnoća sa nezasićenim masnoćama (mononezasićenim, polinezasićenim). Određene
studije pokazuju da osobe koje prehranom unose znatne količine alfa-linoleinske masne
kiseline imaju manju vjerojatnost od pojave fatalnog srčanog udara.
Nekolicina studija ukazuje da prehrana bogata omega-3 masnim kiselinama ili
suplemantacija omega-3 masnim kiselinama, uključujući i alfa-linoleinskom masnom
kiselinom, znatno smanjuje krvni tlak u osobama oboljelim od hipertenzije.

Alfa-linoleinska masna kiselina može imati povoljan utjecaj i kod slijedećih bolesti: Chron-ova
bolest, ulcerativni kolitis, artritis, rak dojke, depresija, opekline, akne, astma, bolne
menstruacije; međutim, utjecaj na ove bolesti i stanja potrebno je dodatno ispitati.

Način čuvanja

Najkvalitetnije ulje se dobiva od svježih sjemenki. Sjemenke se procesiraju na niskoj

temperaturi, a posebno je važno osigurati preradu u tamnom prostoru bez suvišnog
kontakta sa kisikom.

Ulje sjemenki lana potrebno je pohraniti u hladnjaku, jer će mu na taj način vjek trajanja biti
produžen i spriječiti će se užeglost. Kako je osjetljivo na svijetlost i kisik prije kupovine
potrebno je provjeriti ambalažu koja treba biti tamne boje, a čep treba biti dobro zatvoren.

Unos ulja sjemenki lana

Obično se preporuča konzumacija jedne žličice dnevno. Ne smije se zaboraviti da jedan gram
lanenog ulja daje 9 kcal, kao i ostala ulja, te tako doprinosi ukupnom unosu masnoća, za koje
se ne preporučuje da prelaze 30% energetskog unosa.

Unos alfa-linoleinske masne kiseline može se povećati tokom dojenja u majčinom mlijeku
ukoliko dojilja dnevno uzima jednu žlicu ulja, ili konzumira svježe sjemenke lana prehranom.

Posebnu pažnju treba posvetiti istodobnom korištenju suplementa, kao što je ulje sjemenki
lana (može se nabaviti i u kapsulama), i lijekova. Poznato je da ulje sjemenki lana može
usporiti apsorpciju lijekova i nekih sastojaka hrane. Kod dijabetičara, koji imaju smanjenu
sposobnost pretvorbe alfa-linoleinske masne kiseline u EPA i DHA, prvenstveno se preporuča
suplementacija ribljim uljem ili proizvoda bogatim EPA i DHA. Upotreba alfa-linoleinske
kiseline se zbog kontradiktornih studija ne preporuča kod bolesti prostate i makularne
degeneracije oka, te kod redovitog liječenja aspirinom i ciklosporinima. Sa druge strane, u
terapiji visokog kolesterola pri pokušaju smanjenja omjera omega-6 naspram omega-3
masnih kiselina, ulje sjemenki lana može djelovati povoljno povećavajući djelotvornost
lijekova statina.

Šećerna bolest ( Diabetes mellitus)

Uvodna objašnjenja

Šećerna bolest je najčešća bolest metabolizma i predstavlja bolesno stanje kronično povišene razine
glukoze( šećera) u krvi koje nastaje zbog manjka ili neefikasnosti hormona inzulina.

Inzulin je hormon kojeg luči žlijezda gušteraca i čija je glavna uloga održavanje normalne razine
glukoze u krvi te kontrola transporta glukoze u stanice.

Glukoza je jednostavni šećer koji nastaje procesom razgradnje složenih šećera i neophodna je za
stvaranje energije u stanicama.

Čitav niz složenih procesa kojima se u stanicama stvara energija zovemo metabolizam. Oksidacijom
(sagorijevanjem) glukoze u procesima metabolizma stvara se ATP ( adenozin trifosfat – glavno
stanicno gorivo ) te ugljik dioksid i voda.

Kod ljudi koji boluju od šećerne bolesti( diabetesa) glukoza, umjesto da ulazi u stanice i tamo se
iskorištava kao energetsko gorivo, zaostaje u krvi gdje joj koncenracija raste preko normale što dovodi
do tzv.hiperglikemije (povišene razine sećera u krvi). Ako stanje hiperglikemije potraje duže vremena
postaje opasnost za organizam i može dovesti do oštećenja krvnih zila, slabosti srca, oštećenja oka i
vida , oštećenja bubrega (dijabeticka nefropatija), oštećenja živčanog sustava (dijabeticka
neuropatija) itd. Praktično nema organa koji eventualno ne može doživjeti neki oblik oštećenja ako se
šećerna bolest na vrijeme i ispravno ne liječi .

Bolest se najčešće otkriva mjerenjem razine glukoze u krvi nakon 12 satnog gladovanja (natašte).

Svaka razina glukoze u venskoj ili kapilarnoj krvi (izvađenoj iz prsta) koja prelazi razinu od 6,5 umol/l
drži se kao dijagnostički kriterij koji potvrđuje dijagnozu dijabetesa.

Drugi način na koji se bolest može dijagnosticirati je tzv. oralni test opterećenja šećerom (OGTT- engl.
skraćenica od Oral Glucose Tolerance Test). Pritom se pacijentu najprije izmjeri razina glukoze u krvi
(GUK) natašte, a nakon toga mu se daje da na usta popije 75 grama glukoze otopljene u 2,5 dcl vode
te se razina GUKa ponovno mjeri nakon 2 sata. Ako razina izmjerene glukoze u krvi 2 sata nakon
opterećenja u venskoj krvi prelazi razinu od 10,0 umol/l ili u kapilarnoj krvi 11,1 umol/l smatra se da
je dijagnostički test opterećenja pozitivan i da se radi o šećernoj bolesti.

Smanjena tolerancija na glukozu je stanje kad se u krvi nađe povišena razina glukoze , ali ona nakon
testa opterećenja ne prelazi razinu vrijednosti koja je karakteristična za šećernu bolest. Može se reći
da je intolerancija glukoze blaži poremećaj regulacije šećera u krvi , ali u otprilike 10 ak % takvih
bolesnika vremenom se razvije prava šećerna bolest.

Gestacijski dijabetes je pojava šećerne bolesti u trudnoći kad zbog hormonalnih promjena u organizmu
žene može doći do slabije efikasnosti hormona inzulina i otpornosti stanica tkiva na njegovo
djelovanje. Često ovakvo stanje traje samo u trudnoći i nakon poroda se normalizira. Ipak , žene koje
razviju takvo stanje u trudnoći moraju biti oprezne jer imaju veću sklonost razvoju šećerne bolesti
kasnije u životu.
Glikemijski indeks predstavlja numerički način rangiranja ugljikohidratnih namirnica s obzirom na
intenzitet (postotak apsorpcije) i brzinu kojom određena namirnica nakon konzumacije podiže razinu
šećera u krvi.

Glikemijski indeks glukoze brojčano iznosi 100 i predstavlja standardnu vrijednost za određivanje
glikemijskog indeksa hrane . Glikemijski indeksi svih drugih namirnica uspoređuju sa glikemijskim
indeksom glukoze.

Poznato je da konzumiranje nekih namirnica dovodi do brzog povišenja krvnog šećera . To su

ugljikohidratne namirnice čiji glikemijski indeks iznosi od 70 pa naviše. Te namirnice zovemo namirnice
sa visokim glikemijskim indeksom i u tu grupu spadaju bijeli šećer, med, bijeli kruh, kukuruzne,
zobene i pšenične pahuljice, keksi, kolači, slatkiši, kuhana mrkva, oguljeni prženi i pečeni krumpir,
suhe datule, dinja , sladoled, čokolada , slatki sokovi.

Drugu skupinu čine one namirnice čiji glikemijski indeks iznosi izmedju 56 i 69 . To su namirnice
srednjeg glikemijskog indeksa , što znači da umjereno podižu razinu glukoze u krvi. U tu grupu
spadaju namirnice kao što su cikla , raženi kruh, kruh od integralnog žita, integralni organski musli,
integralna smeđa riža , mahune, marelice , banane i ananas.

Treća skupina su namirnice sa niskim glikemijskim indeksom čija konzumacija dovodi do sporog
podizanja razine glukoze u krvi. Glikemijski indeks ovih namirnica iznosi od 0 do 55 . U ovu grupu
spadaju namirnice kao što su zobena kaša, ječam,integralna tjestenina, hrana od soje, grah, grašak ,
leća, jagode , trešnje, breskve, grejp, jabuke, naranče, šljive, obrano mlijeko, jogurt ili soja.

Za dijabetičare je od velike važnosti izbjegavati namirnice sa visokim glikemijskim indeksom , te bi u

svojoj prehrani trebali koristiti namirnice sa srednjim i niskim glikemijskim indeksom. Na taj način
smanjuje se stres gušterače te prevelike varijacije u razini inzulina i šećera u krvi.

Vrste dijabetesa, karakteristike i uzročni faktori

S klasično medicinskog aspekta postoje dva glavna oblika šećerne bolesti :

a) Tip 1 ili o inzulinu ovisni dijabetes – u ovu grupu spada oko 5 do 10 % bolesnika. Osim
genetičke predispozicije , smatra se da je ovaj tip bolesti primarno autoimunološka bolest odnosno
poremećaj kod kojeg imunološke stanice razaraju vlastito tkivo gušterače i njene beta stanice koje
proizvode inzulin . Postoji uvjerenje među ekspertima da ovaj poremećaj imunološkog sustava
nastaje kao moguća posljedica prethodne virusne infekcije.

Ovaj tip bolesti počinje najčešće u ranoj dobi . U njegovom liječenju neophodna je primjena
inzulina . Ovi pacijenti najčešće su normalne ili smanjene tjelesne mase. U oko 10 % ovih
pacijenata postoji izražena obiteljska sklonost za pojavu bolesti . Imunološki sustav ovih
pacijenata razvija antitijela kojima razara vlastito tkivo gušterače.

b) Tip 2 ili o inzulinu neovisni dijabetes – u ovu grupu spada 90 do 95 %

bolesnika i svakako je najučestaliji tip dijabetesa. Kod ovog tipa bolesti
genetička predispozicija je još više izražena nego kod prvog tipa. Statistike
pokazuju da je u više od 30 % takvih bolesnika pozitivna obiteljska anamneza. Iako nije pravilo,
bolest obično počinje kasnije u životu ( nakon 50. godine života) i javlja se najčešće u osoba sa
povišenom tjelesnom težinom . Razvija se sporo i u većini slučajeva primjena inzulina u liječenju
nije neophodna. Osim genetske predispozicije i debljine, rizični faktori za razvoj bolesti su i
smanjena fizička aktivnost te krivi način prehrane.

Kod ovog tipa bolesti gušterača još luči inzulin , ali najčešće u manjim količinama, nedovoljnim za
normalan unos glukoze u stanice i obavljanje normalnih metaboličkih funkcija.
 U drugoj varijanti , iako gušterača luči dovoljno inzulina , stanice tkiva postaju na njega
neosjetljive i razvija se stanje tzv. inzulinske rezistencije. Ovakav tip hiperglikemije najčešće je
posljedica višegodišnjeg poremećaja u sustavima za kontrolu glukoze u krvi koji se definira kao
metabolički sindrom ili sindrom X. Ovaj , danas tako učestali, poremećaj karakteriziran je
debljinom (i to abdominalnom kumulacijom masti), oštećenjem stijenki arterija i razvojem
aterogeneze, povišenjem krvnog tlaka , disreguliranim vrijednostima krvnih masnoća , povišenim
vrijednostima inzulina u krvi sa razvojem inzulinske rezistencije. Problem nastaje zbog krivog
načina prehrane sa povećanim unosom namirnica koje imaju visoki glikemijski indeks kao što su
šećeri, slatkiši , kolači , slatki i gazirani sokovi , med, namirnice od rafiniranog bijelog brašna i sl.

Organizam do određene mjere koristi svoje kompenzacijske mehanizme kojima razinu glukoze
održava unutar normalnih vrijednosti , ali kad bombardiranje stanica šećerima prijeđe granice
tolerancije , stanice jednostavno počinju otkazivati poslušnost i zatvaraju svoje membrane za ulaz
dodatne glukoze. Iako gušterača nastoji pojačanim izlučivanjem povisiti razinu inzulina u krvi,
stanice odbijaju reagirati na njegove signale da prihvate još više glukoze u sebe. Ovo odbijanje
nazivamo inzulinskom rezistencijom , a kao posljedicu imamo trajno povišenje razine glukoze u
krvi. Prema tome jasno je da se ovaj tip dijabetesa razvija polako te da je i prije samog povećanja

razine glukoze u krvi funkcioniranje organizma bilo značajno narušeno.

Pogled na dijagnostiku iz aspekta biofizikalne funkcijske medicine

Nakon dugogodišnjeg intenzivnog bavljenja biofizikalnom funkcijskom medicinom , a na osnovu

rezultata mjerenja Kompjutorskom segmentalnom elektrografijom (Comp SEG) i elektroakupunktornih
mjerenja promjena električnih otpora kože (Vega test) , navesti ću niz biofizikalnih dijagnostičkih
specifičnosti karakterističnih za patogenezu šećerne bolesti u mojih pacijenata :

1. Promjene u funkcioniranju energetskog polja – kod dijabetičara najčešće sam u mogucnosti

testirati blokade dvaju superordiniranih energetskih centara –
a) centar solarnog pleksusa (treća cakra) - sa posljedičnom disregulacijom gornjeg dijela
probavnog sustava
b) centar epifize (šesta čakra) – sa disbalansima na psihohormonalnoj razini i efektima
kontinuiranog stresa

Poremećaj energetskih centara mogu biti u smislu:

a) ubrzanog spina čakre sa posljedicnim hiperergijskim proinflamatornim odgovorom u tkivu

( upala , npr gastiritis , pancreatitis…)
b) inverznog polariteta sa obrnutim spinom i obrnutim protokom energije kroz meridijane
c) pad frekvencija polja sa padom amplitude vibracija , razvojem blokada u energetskom polju te
posljedične energetske kongestije koja je preduvjet za materijaliziranje funkcijskih smetnji i
razvoj patoloških promjena tkiva organa
( morfološka razina).
2. Intox 3 reakcija – U Vega testu predstavlja pozitivnu aktivnost nasljednih faktora u razvoju
bolesti . Reakcija može biti pozitivna i u prvom i drugom tipu šećerne bolesti . U klasičnoj medicini
nazivamo ga genetska predispozicija, a u homeopatskoj medicini takav tip reakcije naziva se
miazma.

Takve osobe u svojim genima i u svojem biofotonskom energetskom polju nose patološki signal
preboljele bolesti („ patološku memoriju”), prenesenu preko gena oca ili majke, a koji ih tijekom
života predisponira za razvoj bolesti (u ovom slučaju radi se o povećanoj sklonosti za razvoj
šećerne bolesti). Preneseni patološki signal memoriran u genskoj strukturi posljedica je pojave
bolesti u nekog od predaka (moguće do sedam generacija unatrag), bilo po majčinoj ili očevoj
nasljednoj liniji. Znači da se bolest ne mora direktno prenijeti od bolesnog oca ili majke, oni mogu
biti samo prenosioci naslijeđenog defektnog genskog signala koji se unutar familijarne loze
prenosi iz generacije u generaciju, bez da su prenosioci osobno vidljivo bolesni.
 Naslijeđeni patološki signal dovodi primarno do poremećaja energetskog polja dotičnog organa (u
ovom slucaju gušterače), sa odstupanjem od normalne strukturalne konfiguracije biofotonskog
polja te odstupanja od normalnog spektra frekvencija titraja stanica što u konačnici dovodi do
funkcijskog slabljenja organa. Takav organ predstavlja konstitucijski slabu točku dotičnog
organizma.

3. Reakcija na psihički stres - U Comp SEG mjerenjima manifestira se vidljivim padom numeričkih
vrijednosti električnih potencijala centralnog živčanog sustava (permanentni stres) ili povišenim
blokiranim vrijednostima električnih potencijala (akutna stresna reakcija , često vezana za
aktualne životne okolnosti). Kronična stresna reakcija naročito je izražena kod pacijenata koji su
izloženi kontinuiranom stresu sa posljedičnim funkcijskim naprezanjem nadbubrežnih žlijezda i
povećanim lučenjem hormona kortizola (hormon stresa), što dovodi do iskoka katabolnog
metabolizma u odnosu na anabolni metabolizam, sa pojačanjem oksidativnog stresa i visokom
razinom slobodnih radikala te povišenja glukoze u krvi, rasta vrijednosti inzulina, razvoja
metaboličkog sindroma sa dislipoproteinemijom (poremećajem krvnih masnoća - triglicerida,
kolesterola) i aterogenezom sa razvojem ateroskleroze (stvaranja naslaga i začepljena krvnih žila).
Ako se krug uzročno-posljedičnih reakcija ne zaustavi u konačnoj fazi dolazi, između ostalih
posljedica, i do razvoja šećerne bolesti u užem smislu.

Prvi karakteristični tip uzročnog stresno- emotivnog konflikta kod ovih pacijenata često potiče od
frustracija zbog tijekom života neostvarenih vlastitih vrijednosti. Takve osobe često u sebi
potiskuju svoju prirodnu ambiciju i svoje prisutne, ali potisnute i često nikad ostvarene želje.
Duboko u sebi svijesni su svojih potencijala, ali ih ne znaju ili ne mogu ispoljiti. Neki nemaju
hrabrosti i snage, a neki zbog objektivnih životnih okolnosti nisu u prilici te potencijale ostvariti.
Ako se i ohrabre te povremeno javno iznesu svoj stav i svoju želju, gotovo u pravilu nailaze na
nerazumijevanje okoline, što u njima izaziva daljnju frustraciju i potiskivanje.

Drugi tip stresno-emotivnog konflikta nalazimo kod osoba koje su, nasuprotonima iz prve grupe,
dobile priliku, rade na rukovodećim mjestima i obavljaju odgovorne poslove za koje, zbog
subjektivnog osjećaja manje vrijednosti ili zbog objektivne nedoraslosti zadanoj ulozi, nisu
sposobni. Kontinuirani stres u ovakvih osoba posljedica je stalne frustracije proizišle iz disrazmjera
između objektivnih mogućnosti i realnih zahtjeva koji se pred njih postavljaju.

Treći tip stresno-emotivne reakcije u ovih pacijenata svoje uzroke nalazi u post-šoknim
reakcijama. Takva osoba doživi nagli, često i neočekivani šok (npr. nagla smrt bliske osobe ili
nepravedno dobiven otkaz na poslu) nakon čega se ne uspjeva normalno oporaviti od pretrpljenog
šoka nego se psihološki fiksira za svoj problem i prevodi ga u izvor kontinuiranog stresa. Takve
osobe ne mogu preboljeti i zaboraviti doživljeni šok nego se mentalno stalno nanovo vraćaju u
pretrpljenu stresnu situaciju. Sve to pojačava stanje stresnog disbalansa sa promjenama u
energetskom polju tijela, blokadama supraordiniranih kontrolnih energetskih centara te
neusklađenog protoka energije kroz energetske kanale organizma. Posljedično tome razvija se
slabost živčanog, imunološkog te hormonalnog sustava pa govorimo o psiho-neuro-imuno-
hormonalnom tipu funkcijskog poremećaja. U slučaju razvoja dijabetesa posljedice su najočitije u
hormonalnom sustavu sa disbalansom hormonalnih žlijezda. Zato nije rijetko da se u bolesnika
koji boluju od šećerne bolesti razviju i drugi hormonalni poremećaji kao npr. bolesti štitne žlijezde,
depresija ili, u žena, poremećaji menstrualnih ciklusa.

4. Reakcija na autoimunološki proces prisutna je u gotovo svakog od dijabetičnih bolesnika

ovisnih o inzulinu. Rezultati elektrodermalnih testiranja doveli su me do zaključka da se
autoimunološki proces najčešće razvija kao posljedica dvaju patoloških procesa: prvo - virusne ili
viroidne infekcije i drugo - toksične reakcije (zatrovanja) u stanicama gušterače.

Moguće je i da toksinima opterećeno tkivo stvara preduvjete za razvoj infekcije.

Od virusa najčešće test pozitivnu reakciju mjerim na grupu Coxackie B virusa.

 Od toksičnih supstanci najčešće su test pozitivni pesticidi koji izgleda, osim za jetru, imaju i
specijalni afinitet za gušteraču, zatim teški metali (živa, kadmij) te organska otapala (propilen
glikol!).

Posebnu pažnju treba obratiti kod svih pacijenata na moguću zaostalu toksičnu reakciju nakon
infekcije probavnog sustava bakterijama tipa Salmonela. Kod nekih pacijenata nakon klinički
preboljele infektivne faze zaostaje toksična reakcija izlučenim toksinima salmonela koja može
dovesti do poremećaja u funkciji gušterače, jetreno-žučnog sustava i crijeva. Ovi slučajevi nisu
rijetki i kod svake pozitivne reakcije potrebno je provesti specifičnu biofizikalnu detoksifikacijsku
terapiju na salmonela toksine.

Kod djece treba naročito paziti da se izbjegava neopravdana prekomjerna upotreba antibiotika koji
mogu dovesti do zaostalih toksičnih reakcija i slabljenja vlastitog imuniteta.
Infekcija i kumulacija toksičnosti mogu dovesti do oštećenja stanica gušterače, do promjene
njihove antigene strukture te posljedičnog autoimunološkog odgovora. Jednostavnije rečeno ,
imunološki sustav oštećene stanice više ne prepoznaje kao vlastite nego kao strana tijela i reagira
na način da protiv njih stvara protutijela kojima ih uništava kao strane uljeze.

Toksične reakcije u Comp SEG analizama manifestiraju se tipičnim regulacijskim blokadama ili
dekompenziranim (negativnim) regulacijskim odgovorom. Ako reakcija traje duže vremena
karakteristično se pojavljuju i pozitivni reverzni faktori (znakovi deficita tkivnog potencijala) u
segmenima 5 i 6 (gušterača i jetra).

Gotovo redovito u tim slučajevima se vide i Vegatest pozitivne blokade solarnog pleksusa. Inače
su sustavi gušterače i jetre dva najčešće disregulirana sustava kod ovakvih pacijenata, naročito u
početnom stadiju bolesti dok nije došlo do razvoja komplikacija.

5. Električni potencijali u pacijenata sa dijabetesom mogu biti normalni, visoki ili niski. Izgleda da
ovdje konstitucija igra dosta važnu ulogu. Osim toga predominacija simpatičkog ili
parasimpatičkog živčanog sustava, deficiti minerala te dehidracija tijela i kože, takodjer igraju
važnu ulogu u određivanju visine električnih potencijala.

Prospektivo gledajući ipak treba reći da kronično niske vrijednosti električnih potencijala tijela
predstavljaju veći rizik za razvoj komplikacija, naročito degeneracije stanica sa eventualnim
razvojem maligniteta.

6. Intolerancija ili alergija na hranu - pozitivna je kod većine dijabetičara.

Kad je u pitanju nepodnošljivost namirnica, sa sigurnošću baziranoj na višegodišnjem iskustvu u

testiranju, tvrdim da manje od 10% pacijenata reagira klasičnim (brzim tipom) reakcije alergije
koja je uzročno vezana za IgE antitijela (tzv. reagini), a 90% pacijenata reagira po tipu
intolerancije na hranu, odnosno alergijskom reakcijom sporog tipa.

U elektrodermalnoj terminologiji za tu reakciju koristimo izraz maskirna nutritivna alergija

(prikrivena nepodnošljivost na neke namirnice). Mjerenjem električnog otpora kože na
akupunkturnim točkama otkrivamo koja hrana svojim unosom u organizmu izaziva reakciju stresa
bez obzira na tip imunološke reakcije.

Te reakcije imunološki mogu biti modulirane IgG antitijelima, senzibiliziranim limfocitima, lektinima
ili deficitom određenih enzima (npr laktaze). Samo u manjem postotku pacijenata te su reakcije
modulirane IgE antitijelima koja izazivaju brze alergijske reakcije i kod kojih većina pacijenata i
sami brzo primjete koja im hrana smeta. Čak i malena djeca koja boluju od nutritivne intolerancije
vrlo često instiktivno uporno odbijaju namirnicu(e) koje ne podnose. Nažalost roditelji takvim
signalima od strane djeteta najčešće ne poklanjaju dovoljnu pažnju.
 Za svakog je dijabetičara od velike važnosti otkriti koju hranu njegov organizam ne tolerira. Tu je
hranu potrebno eliminirati iz prehrane na najmanje tri do šest mjeseci, te na taj način smanjiti
autotoksični stres i kontinuiranu upalnu reakciju u probavnom sustavu. U mojoj praksi dijabetičari
najčešće pokazuju intoleranciju na šećere (slatkiši, kolači , slatka pića, med) i kravlje mlijeko.

Nakon perioda rasterećenja (3-6 mjeseci) potrebno je kontrolnim testiranjem provjeriti da li je

reakcija intolerancije trajna ili je možda moguće neku od ranije zabranjenih namirnica ponovno
lagano uvoditi u prehranu. Reakcije modulirane IgE antitijelima (“brze reakcije”, pozitivno kožni
Prick test, najmanji broj pacijenata!) u pravilu zaostaju trajno pozitivne. Kod maskirnog tipa
reakcija, kojemu pripada najveći broj pacijenata, moguće je da se nakon adekvatnog perioda
apstinencije neke od ranije netolerirajućih namirnica polako I pod strogo određenim pravilima,
vraćaju u prehranu.

7. Infekcija sa Kandida gljivicama (Candida albicans i njoj slični sojevi) jedan je od najčešćih
test pozitivnih rezultata koje dobivam elektrodermalnim mjerenjima u pacijenata oboljelih od loše
reguliranog dijabetesa.

Sama gljivica Candida albicans u normalnim uvjetima u zdravih osoba normalni je stanovnik
debelog crijeva i kao takva ima važnu ulogu u reciklaži organskog materijala. Problem nastaje kad
dođe do narušavanja crijevne ekologije sa manjkom zdrave crijevne flore, najčešće zbog
prekomjernog i nekontroliranog liječenja antibioticima te zbog ekscesnog unosa šećera i
konzerviranih namirnica u prehrani. U tim uvjetima dolazi do naglog razmnožavanja kandida
gljivica te one počinju intenzivno naseljavati gornje dijelove probavnog trakta sve do zeluca i
jednjaka, a često i usnu šupljinu . Na jeziku stvaraju tipične grudičaste bijele naslage. Infekcija
probavnog sustava kandidama dovodi do oštećenja crijevne sluznice, slabljenja razgradnje i
apsorpcije hranjivih tvari. U tankom crijevu može doći do razvoja tzv. sindroma propuštajućeg
crijeva (engl. Leaky gutt syndrom) prilikom kojeg dolazi do povećane propusnosti crijevne sluzice i
upijanja u krvni optok supstanci koje normalno ne prolaze kroz crijevnu membranu. Ovaj proces
često je povezan sa razvojem intolerancije na namirnice. Isto tako kandide, nakon što probiju
crijevnu barijeru, mogu krvlju doći do drugih organa (jetre, gušterače, bronha, spolnih organa,
mozga, koštane srži) i tamo izazivati upalu i oštećenje stanica organa. Prilikom raspada svaka
kandida oslobađa velik broj toksina pa se u oranizmu moze razviti i pravi toksični stres. Mislim
kako je vrlo moguće da infekcija kandidom, kao i infekcija virusima , može dovesti do pojave
autoimunološkog poremećaja sa razaranjem vlastitih stanica.

U rijetkim slučajevima u obzir treba uzeti i mogućnost parazitarne infekcije.

Tri parazita koji su pokazivali test pozitivnu reakciju u mojim testiranjima su Eurythema
pancreatica (parazit gušterače), Fasciolopsis Buskii (veliki crijevni crv ili njegova jajašca) te
Fasciola hepatica (jetreni metilj).

8. Nedostatak omega 3 masnih kiselina smatram jednim od najvažnijih uzroka nastanka

šećerne bolesti. Gotovo svaki dijabetičar pokazuje znakove deficita omega 3 masnih kiselina u
elektrodermalnom testiranju! Omega 3 masne kiseline (EPA, DHA iz ribe i ribljeg ulja te alfa
linolenska kiselina iz lanenog i bučinog ulja) imaju ključnu ulogu u izgradnji i funkcioniranju
staničnih membrana. Ako postoji prehrambeni deficit ovih vitalnih hranjiva stanične membrane
postaju krute i ljepljive umjesto da su glatke i elastične. Pritom dolazi do narušavanja procesa
pasivnog i aktivnog transporta nutrijenata u stanicu, pa tako i glukoze.

U normalnim uvjetima, nakon što je dobila signal od inzulina da je razina glukoze u krvi povišena i
da je treba transportirati u unutrašnjost stanice, stanica aktivira proces transporta specijalnim
transportnim bjelančevinama koji sa vanjske površine stanične membrane prenose glukozu kroz
staničnu membranu u unutrašnjost stanice . U slučaju nedostatka omega 3 kiselina, zbog
narušavanja građe i funkcije stanične membrane, ovaj proces je usporen ili čak blokiran te
glukoza zaostaje trajno povišena u krvi.
9. Nedostatak probavnih enzima (amilaza, proteaza, lipaza, pankreatin) kojima naš probavni
sustav razgrađuje hranu jednako je gotovo redoviti test pozitivni rezultat u elektrodermalim
mjerenjima kod dijabetičara kao i nedostatak omega 3 masnih kiselina. Deficit enzima posljedica
je prekomjernog jedenja i nepravilnog kombiniranja namirnica, pogotovo termički obrađenih
namirnica. Svako kuhanje, prženje, pečenje, mikrovalno tretiranje namirnica neminovno dovodi do
uništavanja prirodnih enzima u namirnicama koji su osnovne supstance za razgradnju hrane . Bez
adekvatnih enzima dolazi do prehrambenog stresa sa razvojem fermentacija ugljikohidrata,
truljenja bjelančevina, razvoja disbioze i autotoksičnog stresa sa vrlo štetnim utjecajem na
organizam i mogući razvoj i najtežih degenerativnih bolesti kao što su dijabetes ili karcinom.

Klinički simptomi

Simptomi šećerne bolesti, naročito tipa 2, najčešće se razvijaju polako i pritajeno pa je često vrlo
teško sa preciznošću reći kad je bolest točno počela.

Kod prvog tipa bolesti, naročito kod mlađe djece, nastanak simptomatologije je nagliji i simptomi su
bolje uočljivi.

Osnovni simptomi bolesti su pojačani osjećaj gladi (polifagija),obilno mokrenje (poliurija) te stalni
osjećaj žeđi (polidipsija). Ovi simptomi posljedica su nedostatka glukoze u stanicama i pojačanog
eliminiranja glukoze iz tijela putem bubrega. Kao posljedica pojačanog mokrenja često dolazi do
dehidracije (gubitka tjelesne tekućine), što za posljedicu može imati suhoću kože i unutrašnjih sluznica
(npr. suhoća usta). Izbacivanje viška metaboličkih otpada preko kože dovodi do upalnih iritacija kože
sa svrbežom i osipom. Bolesna osoba često je umorna i pospana, nedostaje joj energije za osnovne
aktivnosti.

Kao posljedica razvoja komplikacija bolesti mogu se javiti simptomi slabljenja vida, pojačana nervoza,
osjećaj lupanja srca, povišeni krvni tlak, slaba cirkulacija sa hladnim udovima, bolovi i trnci u udovima,
slabljenje živčanih refleksa.

Ako se razviju teže metaboličke komplikacije može doći do razvoja tzv. ketoacidoze (povećanog
zakiseljenja organizma) koja nastaje zbog manjka inzulina i pojačanog trošenja masti, umjesto
glukoze, kao staničnog goriva. Pritom dolazi do pojačane produkcije kemijskih spojeva koje zovemo
ketoni što dovodi do jakog zakiseljenja organizma, a bolesnikov dah poprimi karakteristični miris
acetona. Kao posljedica može se razviti poremećaj svijesti sa delirijumom, pojačano pretjerano
disanje, pad krvnog tlaka i koma.

Ako pacijent propusti obrok , ako pretjerano fizički radi ili se preforsira u sportu ili ako pak dobije
previše inzulina u terapiji može doći do naglog razvoja hipoglikemije, odnosno pada šećera u krvi. Pri
tom se razvijaju simptomi kao što su nagla glad, opća slabost, blijedilo, pojačano znojenje, lupanje
srca, zujanje u ušima, dezorijentiranost . Ako se na vrijeme ne intervenira i regulira razina šećera u
krvi, može doći i do pojave grčeva sa gubitkom svijesti i razvojem kome.

Stoga je vrlo važno kod prvih simptoma hipoglikemije kontrolirati razinu glukoze u krvi te provesti
adekvatni postupak liječenja. Obično dijabetičari stalno uz sebe imaju malo šećera koji se u slučaju
hipoglikemije uzme kao prva pomoć.

Liječenje

Cilj je liječenja što bolje i što trajnije regulirati razinu glukoze u krvi. Smatra se da je bolest odlično
regulirana ako se razina glukoze u krvi terapijskim postupcima održava unutar normalnih vrijednosti
(4,4 – 6,7 mmol/l). Bolest je dobro regulirana ako su vrijednosti krvnog šećera barem ispod 8 mmol/l.
Ako su vrijednosti uglavnom iznad vrijednosti od 8 mmol/l, bolest je loše regulirana.
Dobar laboratorijski parameter u procjeni kontrole dijabetesa i razine GUKa je i određivanje vrijednosti
HbA1c, glikacijskog hemoglobina, čija vrijednost nam govori o tome kako je razina glukoze u krvi
regulirana u zadnjih par mjeseci. Vrijednost HbA1c bi trebala biti barem ispod 7, a idealno je ispod
6%!

Osnovni terapijski postupci koje koristimo u liječenju dijabetesa su:

 edukacija i osposobljvanje bolesnika za samokontrolu regulacije krvnog šećera

 liječenje adekvatnom prehranom kojom se poboljšava funkcija sustava za regulaciju šećera u krvi
 redovita kontrolirana i dozirana fizička aktivnost
 liječenje lijekovima koji snizuju razinu glukoze u krvi (oralni hipoglikemici)
 liječenje inzulinom
 liječenje dodacima prehrani (ortomolekularno liječenje) primjenom vitamina, minerala,
aminokiselina, masnih kiselina, hormona i enzima u preventivnim ili terapijskim dozama
 prirodni ljekoviti postupci (detoksifikacije, sanacija crijevne disbioze, liječenje ljekovitim biljem)
 psihološke tehnike liječenja kojima se kod bolesnika nastoji osvijestiti psiho-emotivna pozadina
problema te smanjiti/eliminirati posljedice šoka ili kontinuiranog stresa
 biofizikalne terapije – biorezonanca, fotonska terapija, regeneracija matriksa, terapije tonovima i
bojama, induktivna terapija živčanog sustava itd. Cilj ovih terapija je deblokada blokiranih
energetskih centara i kanala te ponovno uspostavljanje normalnog tijeka energije, reverzija
eventualno obrnutog polariteta, uspostavljanje većeg reda u strukturi tkiva organa (pad
entropije), uspostavljanje normalnog membranskog potencijala stanica, reaktivacija mezenhima i
omogućavanje normalnog funkcioniranja psiho-hormono-imunoloških povratnih veza te uspostava
ravnoteže u centralnom i autonomnom živčanom sustavu. Ovim terapijama nastojimo regulirati
funkcijske disbalanse koji se primarno razvijaju na energetskom planu i koji kao takvi prethode
nastanku i razvoju patoloških promjena u strukturi stanica i tkiva (morfološki nivo poremećaja ).

U ovom tekstu naglasak ću staviti na prehranu i ortomolekularne terapije kako bi svaki od sadašnjih ili
potencijalnih bolesnika mogao dobiti informacije koje mu pomoći u popravljanju efikasnosti sustava za
kontrolu glukoze u krvi. Prije svega to se odnosi na veliku većinu pacijenata sa dijabetesom tipa 2.
Želim naglasiti i to da se zbog kompleksnosti bolesti svaki dijabetičar, osim provođenja samoliječenja i
samokontrole, mora liječiti pod redovitim nadzorom liječnika, naročito kad se u terapiju uvedu i neke
druge od gore navedenih terapijskih mogućnosti, pogotovo inzulin!

Svaki odrasli bolesnik treba upoznati svoju bolest, njezin tijek i moguće komplikacije te načine
liječenja. Posebno važno u edukaciji bolesnika je upoznavanje sa načinom prehrane koji bi trebao biti
primjenjen kao jedan od stupova terapije kod dijabetesa. Kako je dijabetes kronična bolest koja
vremenom može razviti ozbiljne komplikacije, to je uloga dobre edukacije tim značajnija u njihovom
spriječavanju. Kad su bolesnici mala djeca, koja u pravilu boluju od prvog tipa bolesti i kod kojeg je
neminovna upotreba inzulina, roditelji moraju biti ti koji će se ispravno educirati i preuzeti odgovornost
za pravilno provođenje terapije kod svog djeteta.

Danas postoje organizirani klubovi dijabetičara čije aktivnosti obuhvaćaju i edukaciju bolesnika. U
sklopu tih aktivnosti bolesnik se može adekvatno informirati o svim važnijim aspektima svoje bolesti i
dobiti detaljnije upute o pravilima zdravstvenog ponašanja. Potičem svakog novodijagnosticiranog
dijabetičara da se uključi u najbliži klub te da se educira o svojoj bolesti i načinima samopomoći.

Što se tiče fizičke aktivnosti važno je naglasiti da je njezin učinak na regulaciju šećera u krvi sličan
djelovanju inzulina . Fizička aktivnost smanjuje razinu šećera u krvi i to zbog povoljnog regulacijskog
djelovanja na metabolizam glukoze, naročito u jetri i mišićima. Da bi se postigao najbolji efekt, fizička
aktivnost mora biti umjerena, ali redovita (svakodnevna), te prilagođena individualnim potrebama i
aktualnom stanju pacijenta. Ne preporuča se intenzivni fizički rad ili intenzivno profesionalno bavljenje
sportom jer zbog pojačanog oksidacijskog stresa može doći do pogoršanja bolesti i prijevremenog
razvoja komplikacija. Najpogodnije aktivnosti su hodanje, lagano trčanje, vožnja biciklom, lagane
gimnastičke vježbe, boćanje, plivanje ili stolni tenis.
Liječenje inzulinom potrebno je kod bolesnika koji boluju od prvog tipa dijabetesa, dakle kod
pacijenata čija gušterača značajno gubi sposobnost za produkciju inzulina. Isto tako liječenje
inzulinom potrebno je i kod određenog postotka bolesnika sa drugim tipom šećerne bolesti i to
većinom u kasnijoj fazi bolesti kad dolazi do potpunog funkcijskog sloma gušterače sa posljedičnom
nemogućnošću produkcije inzulina. U toj fazi bolesti regulacija glukoze u krvi ne uspijeva se održati u
granicama normale drugim postupcima liječenja.

U liječenju se koriste tri vrste inzulina:

a) inzulin brzog djelovanja koji počinje djelovati 20 minuta nakon primjene, maksimum djelovanja
mu je nakon 2 do 4 sata, a djelovanje mu traje do maksimalno 8 sati
b) inzulin srednjeg djelovanja koji počinje djelovati 1 do 3 sata nakon primjene, maksimalna
efikasnost mu je nakon 6 do 8 sati, a trajanje efekta do 26 sati
c) inzulin dugog djelovanja počinje djelovati oko 6 sati nakon primjene i djelovanje mu traje 28 do
36 sati

Dva su osnovna izvora dobivanja inzulina . Jedna grupa se dobiva ekstrakcijom iz goveđe ili svinjske
gušterače, po svojoj građi razlikuju se od ljudskog i zbog toga povremeno mogu izazivati alergijske
reakcije.

Druga grupa inzulina dobiva se tehnikama rekombinantne genetike iz bakterija i ti su inzulini po svojoj
građi identični ljudskom što ih čini puno lakše podnošljivima u terapiji i praktično eliminira mogućnost
alergijskih reakcija.

Potankosti o liječenju inzulinima ostavimo ipak onima koji su za to najbolje educirani i koji u tome
imaju najviše znanaja i iskustva - liječnicima specijalistma endokrinolozima.

Lijekovi koji snizuju razinu glukoze u krvi (tzv. oralni hipoglikemici) propisuju se bolesnicima sa drugim
tipom šećerne bolesti i to samo onda kad se razina glukoze u krvi kod tih bolesnika ne može održati
unutar normalnih vrijednosti uz pomoć dijete i tjelovježbe. Osnovna efikasnost oralnih hipoglikemika
bazira se na pojačanom stimuliranju izlučivanja u gušterači uskladištenog inzulina i u pravilu ih se ne
bi smjelo davati ako je razina inzulina u krvi povećana. Da bi ovakav lijek uopće mogao ispoljiti svoju
efikasnost gušterača mora biti u stanju producirati barem određenu manju količinu inzulina.

Drugi načini djelovanja oralnih hipoglikemika baziraju se na sposobnosti smanjenja apetita,

usporavanja razlaganja hrane u želucu i crijevima, usporenoj apsorpciji šećera iz crijevnog trakta u
krv, smanjenju otpuštanja glukoze iz jetre u krv te pojačanju odlaganja glukoze iz krvi u mišiće.

Moj je osobni stav da oralni hipoglikemici nikako ne mogu biti prva linija u liječenju šećerne bolesti. Da
bi bili efikasni moraju se uzimati stalno, mogu imati ozbiljne nuzefekte te kao takvi nisu i ne mogu biti
zamjena za adekvatnu dijetu i fizičku aktivnost.

Ortomolekularna terapija (terapija nutritivnim suplementima) se temelji na terapijskoj primjeni

prirodnih prehrambenih supstanci - vode,vitamina, minerala, aminokiselina, masnih kiselina, enzima,
hormona, zdravih crijevnih bakterija - koje u zdravom tijelu moraju biti u optimalnoj koncentraciji da
bi se biokemijske funkcije organizma mogle odvijati bez zapreka, drugim riječima, da bi se održavalo
stanje zdravlja i prevenirale kronične bolesti. Ova vitalna hranjiva kontroliraju i reguliraju sve važne
funkcije organizma uključujući stanične komunikacije, transport hranjiva, transformaciju hrane, vode i
zraka te njihovo pretvaranje u energiju, eliminaciju metaboličkih otrova, rast i razmnožavanje,
regeneraciju i reparaciju tkiva, imunitet organizma i cirkulaciju.

U liječenju dijabetesa svojim pacijentima najčešće savjetujem uzimanje slijedećih oromolekularnih

suplemenata:
 Vitamin B3 (niacin) je sastavni dio faktora tolerancije glukoze (GTF) i na taj način utječe na
regulaciju funkcije inzulina. Osim toga obnavlja beta stanice gušterače i potiče ih na bolju
produkciju inzulina. Dobar je i regulator kolesterola, naročito LDL frakcije te triglicerida. Prosječna
dnevna doza može varirati od 50 – 150 mg
 Vitamin B6 (piridoksin) je koristan u smanjenju reakcije intolerancije na inzulin, kod liječenja
dijabetičke neuropatije ( oštećenja perifernih živaca) te u liječenju trudnica sa gestacijskim
dijabetesom. Smanjuje i razvoj ateroskleroskleroze koja je jedna od glavnih komplikacija
dijabetesa. Kod kliničkih blažih smetnji dajem od 20 do 50 mg dnevno. Kod jače razvijenih smetnji
doza može rasti do 300 mg dnevno.
 Vitamin B1 ( tiamin) u dnevnoj dozi od 100 mg također pokazuje dobru efikasnost u
sprečavanju neuroloških komplikacija dijabetesa
 Vitamin B12 ( kobalmin) još je jedan iz grupe B vitamina važan u liječenju dijabetičke
neuropatije, ali isto tako i retinopatije (oštećenja mrežnice oka). Zajedno sa folnom kiselinom i
piridoksinom spada u grupu tzv. antihomocisteinskih faktora koji kontroliraju metabolizaciju
homocisteina u metionin te na taj način održavaju normalnu razinu homocisteina za kojeg se
danas smatra da je jedan od najvažnijih rizičnih faktora u razvoju ateroskleroze. Kao nadopuna u
prehrani i kao nutritivni terapeutik vit B12 se daje u obliku cijanokobalmina. Može se dati
peroralno (na usta) u dozi do 100 ug dnevno ili u obliku intramuskularnih injekcija u prosječnoj
dozi od 500 do 1000 ug mjesečno.
 Vitamin C (askorbinska kiselina) kod dijabetičara propisujem u prosječnoj dozi od oko 1 gram
dnevno, a ako je uznapredovao proces aterogeneze doza može biti veća, ali svakako ne prevelika
zbog mogućeg inhibitornog efekta mega doza vitamina C na efikasnost inzulina. Ovaj iznimno
važan vitamin glavni je antioksidant u krvi i čistač slobodnih radikala, potiče rad imunološkog
sustava, jača strukturu kolagena i na taj način jača stijenke krvnih žila. Jačanjem stijenke kapilara
održava mikrocirkulaciju što je kod dijabetičara od izuzetne važnosti. Smanjuje stupanj glikacije
bjelančevina (glikacija je vezanje glukoze i drugih šećera na bjelančevine u krvi, živčanim
stanicama, u očima, koje je odgovorno za razvoj komplikacija kod dijabetesa) te intracelularnu
koncentraciju sorbitola, otpadnog produkta metabolizma glukoze. Dobar je i regulator povišene
razine kolesterola. Bolje je uzimati ga u nekoliko navrata tijekom dana i započeti terapiju sa nižom
dozom pa je postupno povećavati do postizanja zadovoljavajućeg efekta. Isto tako savjetujem da
se uzimanje C vitamina ne prekida naglo nego postupno tijekom nekoliko dana ili čak tjedana.
 Vitamin E (tokoferol) je u mastima topiv vitamin i esencijalni je vitamin u ljudskoj prehrani.
Glavni je antioksidant u staničnim membranama. Smanjuje efekte oksidacijskog stresa i na taj
način reducira degeneraciju stanica. Regulira produkciju tromboksana TXA2 i prostaglandina PGE2
i na taj način utječe na smanjenje zgrušavanja krvi i poboljšanje cirkulacije, naročito u malim
krvnim žilama. Isto tako Vit E spriječava peroksidaciju masti pa ga je uvijek dobro uzimati, barem
u maloj količini, zajedno sa Omega kiselinama. Vitamin E se u prirodi javlja u osam različitih
kemijskih formi, ali u terapijske svrhe najčešče se koristi obliku d-alfa tokoferola.

U liječenju dijabetičara savjetujem da se primjena Vit E uvijek počinje nižim dozama (do 100 iu
dnevno), pa onda postupno povećava. Prosječna puna doza je oko 400 IU dnevno iako kod
dijabetičara sa razvojem kožnih ulceracija ili gangrene doza može biti i dvostruko veća. Uzimanje
većih doza Vit E može dovesti do smanjene potrebe za inzulinom pa dijabetičari koji se liječe
inzulinom i uz to započnu uzimati Vit E moraju biti oprezni i po potrebi smanjiti dozu inzulina da bi
se izbjegle hipoglikemijske krize.

 Magnezij je jedan od osnovnih makroelemenata u ljudskoj prehrani sa čitavim nizom važnih

funkcija koje obavlja u organizmu. Po mojem iskustvu baziranom na elektrodermalnim
mjerenjima, deficit magnezija je jedan od najčešćih test pozitivnih reakcija u procjeni mineralnog
metabolizma kod dijabetičara. Ova činjenica nas ne mora čuditi ako znamo da magnezij ima važnu
ulogu u održavanju strukture i funkcioniranja beta stanica gušterače i u lučenju inzulina te na taj
način i u održavanju normalne razine glukoze u krvi i njenog transporta u stanice. Jednako je
važan i za produkciju energije u staničnim mitohondrijima. Manjak magnezija kod dijabetičara je
povezan sa povišenom učestalošću komplikacija na gotovo svim sustavima (kardiovaskularnom,
bubrežnom, očnom, živčanom, koštanom, mišičnom).
 U terapiji predlažem od 400 do 800 mg dnevno.

 Krom je esencijanlni mineral u tragu i neophodan u liječenju dijabetičara. Ima važnu ulogu u
metabolizmu ugljikohidrata te zajedno sa vitaminom B3 sudjeluje u sintezi faktora regulacije
inzulina i tako poboljšava funkciju inzulina. Povećava i količinu inzulinskih receptora na
membranama stanica. Ima i ulogu u spriječavanju nastanka ateroskleroze i regulaciji kolesterola.
Prosječna dnevna doza je od 50 do 300 mikrograma. Uzimanje sa vitaminom C poboljšava mu
apsorpciju.
 Esencijalne masne kiseline za mene predstavljaju jedan od kamena temeljaca u terapiji
dijabetesa. Važno je zati da ljudski organizam može sam sintetizirati sve osim dvije masne kiseline
koje su mu potrebne za normalno funkcioniranje. Te dvije masne kiseline su: linolna kiselina
(polinezasićena omega 6 kiselina) i alfa linolenska kiselina (polinezasićena omega 3 kiselina). Ove
masne kiseline sastavni su dio biljnih ulja (laneno, bućino, kokosovo, sezamovo, suncoretovo…) i
možemo ih smatrati esencijalnima u užem smislu za ljudsku prehranu. Za razliku od biljnih izvora,
riblje ulje bogato je dugolančanim polinezasićenim omega 3 masnim kiselinama (EPA i DHA). Ove
masne kiseline u velikoj mjeri zadovoljavaju kriterije funkcionalnosti esencijalnih masnih kiselina, a
osim toga ispoljavaju i vlastita iznimno važna djelovanja, pa se danas također svrstavaju u grupu
esencijalnih masnih kiselina u širem smislu. Esencijalne masne kiseline su sastavni lipidni građevni
djelovi fosfolipida staničnih membrana i kao takve imaju jednu od osnovnih regulatorskih uloga u
kontroli funkcioniranja stanica. Osim toga esencijalne masne kiseline igraju važnu ulogu u radu
imunološkog sustava, kontroli krvnog tlaka, regulaciji upalnog odgovora kod ozljeda i infekcija, u
procesima zgrušavanja krvi te kontroli razine krvnih masnoća.

U početku terapije predlažem uzimanje mješavine ribljeg i lanenog ulja (u omjeru 1: 2) i to 2 do 3

puta dnevno po 1 jušnu žlicu uz jelo. Kasnije toj mješavini dodajem i hladno prešano maslinovo
ulje.

Terapija masnim kiselinama može se provoditi i uzimanjem perli Omega 3 esencijalnih kiselina
(EPA i DHA) u kombinaciji sa uljem noćurka koje je bogato gama linolenskom kiselinom (GLA).
GLA je dugolančana omega 6 polinezasićena masna kiselina sa dobrim antiupalnim djelovanjem,
antitrombotičkim djelovanjem ( smanjuje zgrušavanje krvi ) te isto tako dobrim antilipemičkim
djelovanjem (smanjuje razinu masnoća u krvi). Zbog svog antiupalnog djelovanja GLA ima
naročito dobar efekt u smanjenju dijabetičke neuropatije. Ovisno o intenzitetu simptoma, doza
može varirati od 400 mg pa sve do 2 g dnevno podijeljeno u dva do tri obroka.

 Alfa lipoinska kiselina (ALK) je disulfidni spoj koji kao koenzim sudjeluje u velikom broju
vitalnih kemijskih reakcija u kojima se u mitohondrijima stvara stanična energija. ALK, osim što je
sama po sebi moćan antioksidant (smanjuje razinu slobodnih radikala), sudjeluje i u reakcijama
recikliranja drugih antioksidanata kao što su glutation, Vit C, Vit E i koenzim Q 10. ALK smanjuje
razinu glukoze bu krvi, oksidaciju kolesterola, djeluje antiaterogeno, poboljšava mikrocirkulaciju i
reperfuziju tkiva oštećenog ishemijom te štiti od štetnog efekta različitih vrsta toksina.

Možda najbolju efikasnost ALK pokazuje u liječenju dijabetičke neuropatije. U oštećenim živcima
djeluje antioksidantno, poboljšava dotok krvi, kisika te stimulira rast novih neurona. Ovo dovodi
do redukcije bola, parestezija te osjećaja pečenja u regijama koje su inervirane oštećenim živcima,
naročito u nogama.

Što se tiče dnevne doze, kod dijabetičara predlažem uzimanje od 200 do 600 mg ALK , podijeljeno
u dva do tri obroka.

 Probavni enzimi su supstance s pomoću kojih se hrana koju jedemo razgrađuje u probavnom
sustavu na razgradne djelove koji nakon toga mogu biti apsorbirani iz crijeva i iskorišteni za
stvaranje energije i izgradnju tijela. Starenje, razne bolesti probavnog sustava, krivi način
prehrane, pogrešno kombiniranje namirnica i razvoj prehrambenog stresa, intolerancije
na hranu, kontinuirani stres i razni drugi čimbenici dovode do smanjenog lučenja probavnih
 enzima. Tako se stvaraju preduvjeti za slabu razgradnju hrane te posljedično tome u probavnom
sustavu započinju procesi truljenja bjelančevina i fermentacije šećera. Ovo dovodi do razvoja
autotoksičnog stresa sa zakiseljenjem tkiva, što je, naročito kod pacijenata koji boluju od
dijabetesa, proces koji značajno narušava funkcionalnost probavnog sustava i organizma u
cijelosti. Uzimanje tableta enzima neposredno prije ili usred obroka značajno poboljšava digestiju i
apsorpciju konzumiranih namirnica, smanjuje štetne procese truljenja i vrenja, ublažuje osjećaj
nadutosti i vjetrova te smanjuje rizik od razvoja tzv. sindroma polupropusnog crijeva te pojava
alergija i drugih imunoloških poremećaja.

Kakav preparat enzima bi trebalo uzimati? Po mom iskustvu najbolje je uzimati preparate koji
sadrže mješavinu enzima za razgradnju bjelančevina (proteaze), masti (lipaze) i ugljikohidrata
(amilaze) životinjskog porijekla, zajedno sa nekim od potentnih enzima biljnog porijekla kao što su
papain i bromelain. Enzimi životinjskog porijekla dobiveni iz gušterače svinje ili goveda svoju
aktivnost ostvaruju samo u lužnatom mediju tankog crijeva, dok enzimi biljnog porijekla imaju
prednost da svoju efikasnost iskazuju i u kiselom mediju želuca i u lužnatom miljeu tankog crijeva.

Na tržištu postoje i preparati koji u svom sastavu, osim mješanih enzima, sadrže i betain
hidroklorid. To je supstanca koja u želucu oslobađa klorovodičnu kiselinu i takav preparat naročito
je pogodan za pacijente koji boluju od smanjene sekrecije želučane kiseline ( hipoklorhidrija).
Takvih je osoba kojima svaka hrana teško pada na želudac, izazivajući osjećaj punoće, nadutosti,
težine, žgaravice i podrigivanja, bolova i mučnine, nažalost sve više i, da paradoks bude veći,
često se događa da se njihove smetnje krivo interpretiraju kao smetnje sa viškom želučane
kiseline. Naime, simptomi viška i manjka želučane kiseline često su identični, a liječenje potpuno
suprotno. Zato je, prije upotrebe bilo kojeg od gore navedenih preparata, važno konzultirati se sa
liječnikom koji ima iskustva u ovoj problematici.

 Probiotičke bakterije predstavljaju kolonije zdravih crijevnih bakterija koje nam služe u borbi
protiv loših bakterija, gljivica i drugih cijevnih infekcija, jačaju crijevni imunitet (a on predstavlja
oko 70% ukupnog imuniteta), imaju važnu ulogu u stvaranju vitamina (K , B), održavaju normalnu
probavu, smanjuju količinu crijevnih toksina (npr. amonijaka), djeluju antioksidantno itd. Zdravo
crijevo ne može se ni zamisliti bez zdrave crijevne flore!

Najčešći uzroci narušavanja normalne crijevne flore su prekomjerna (često i potpuno

neopravdana) upotreba antibiotika, unošenje toksičnih kemikalija (teški metali, pesticidi, klor…) te
neuravnotežena prehrana.

Iako postoje brojni sojevi zdravih crijevnih bakterija, na tržištu se najčešće mogu naći proizvodi sa
dva soja: Lactobacillus acidophilus i Bifidobakterije.

U slučajevima teških dizbioza u liječenju koristimo, u novije vrijeme razvijene i srećom na tržištu
dostupne, kompleksne formule probiotika. Uzimaju se u obliku kapsula, praška ili otopine, na
prazan želudac, jednom ili dva puta dnevno. Za postizanje željenog terapijskog efekta jako je
važno da terapija traje dovoljno dugo ( u prosjeku od nekoliko tjedana do nekoliko
mjeseci) i da se s vremena na vrijeme terapijski postupak ponavlja.

Nakon što smo obradili glavna ortomolekularna sredstva u liječenju dijabetesa, možemo krenuti dalje i
opisati ono za što osobno vjerujem da je kamen temeljac u liječenju dijabetesa, a to je prehrana.

Koje nutricionističke kriterije bi trebala zadovoljiti i kakva bi u praksi trebala izgledati prehrana
prosječnog (ovdje primarno mislim na tip 2) dijabetičara?

Prvo , prehrana dijabetičara mora se sastojati od namirnica koje svojim sastavom i energetskim
karakteristikama garantiraju opskrbu tijela adekvatnim hranjivima. Namirnice bi trebale biti što
prirodnijeg porijekla, sa što manjim sadržajem kemijski toksičnih supsanci kao što su npr. pesticidi,
organska otapala, aditivi, antibiotici, konzervansi, umjetna bojila, sintetički hormoni itd. Dakle,
namirnice bi trebale biti što prirodnije da bi ih organizam, i u energetskom i u kemijskom smislu, što
bolje iskoristio.

Drugo, količina unijete hrane trebala bi biti takva da oboljeloj osobi omogući normaliziranje tjelesne
mase. Već sam ranije naglasio da su naročito pacijenti koji boluju od dijabetesa tipa 2 u momentu
otkrivanja bolesti najčešće pretili i kod takvih je smanjenje tjelesne mase i njeno reguliranje na što
optimalnije razine jedan od osnovnih ciljeva u liječenju. Svakom pacijentu treba izmjeriti tjelesnu
visinu u cm , tjelesnu masu u kg , idealnu tjelesnu masu za dob i visinu te indeks tjelesne mase
(“body mass index”) u kg po m2 tjelesne površine. Dobivene trenutne vrijednosti treba usporediti sa
idealnima i čitav terapijski koncept usmjeriti u pravcu postizanja što optimalnijih vrijednosti.

Treće , dijabetičari bi trebali izbjegavati namirnice sa visokim glikemijskim indeksom (GI) kao što su
bijeli šećer, med, slatka i gazirana pića i sokovi, bijeli kruh, rafinirane i termički obrađene kukuruzne,
zobene i pšenične pahuljice, kuhana mrkva, oguljeni prženi i pečeni krumpir, suhe datule, dinja ,
sladoled, čokolada, slatki sokovi, kolači, keksi i razni slatkiši, zbog toga što konzumiranje tih namirnica
dovodi do naglog povišenja glukoze u krvi, a taj porast predstavlja osnovni okidač svih daljnjih
patofizioloških događanja. Trebalo bi dakle, ugljikohidrate visokog GI u prehrani zamijeniti onima sa
niskim GI kao što su zobena kaša, ječam, tjestenina od integralnog brašna, grah, grašak, leća, jagode,
trešnje, breskve, grejp, jabuke, naranče, šljive, te namirnicama srednjeg GI u koje spadaju cikla ,
raženi kruh, kruh od integralnog žita, integralni organski musli, integralna riža, mahune, marelice,
banane i ananas. Konzumiranjem namirnica sa niskim i srednjim GI spriječava se nagli porast krvnog
šećera i na taj način organizmu značajno olakšava rad kontrolnih sustava za regulaciju šećera u krvi.

Četvrto , dijabetičari bi trebali maksimalno smanjiti ili čak (barem na neko vrijeme) potpuno prestati
konzumirati termički obrađena rafinirana biljna ulja ( sojino, suncokretovo, kukuruzno i sl.) jer se
termičkom obradom tih ulja stvaraju trans masne kiselina koje u oraganizmu izazivaju jaki oksidativni
stres i disfunkciju staničnih membrana, što je jedan od osnovnih patofizioloških mehanizama nastanka
dijabetesa. Dakle, ne jesti prženu, u uljima pečenu i pohanu hranu! Od ulja bi trebalo koristiti hladno
prešano maslinovo , laneno i bućino ulje koji osiguravaju u prehrani normalnu opskrbu esencijalnim
masnim kiselinama i uz to imaju antiupalno djelovanje. Najbolje je u jednu čistu bocu od tamnog
stakla zajedno pomiješati maslinovo, bućino i laneno ulje u omjeru 1:1:1 (dobivenu mješavinu držati u
frižideru), te tu mješavinu koristiti uz sve sirove salate i povrća. Kuhanu ili na roštilju pečenu hranu
treba zauljiti tek kad je priprema jela gotova.

Peto, svu hranu koja se može jesti sirova trebalo bi jesti u njenom prirodnom obliku. Voća, povrća -
rajčice, paprika, krastavce, zelje, peršin, celer, rotkvice, zelenu salatu, endiviju, orašaste plodove - kao
što su orasi, lješnjaci ili bajame trebalo bi jesti u njihovom što prirodnijem obliku. Druga povrća
trebalo bi kuhati što kraće, po mogućnosti na pari, da se sačuvaju hranjivi sastojci i naročito
enzimi! Da bi se enzimi pohranjeni u namirnicima mogli osloboditi i djelovati u procesu digestije,
potrebno je hranu dobro žvakati! Najmanje trećina dnevno unesene hrane trebala bi biti u sirovom
obliku.

Šesto , da bi se omogućila optimalna razgradnja namirnica na njihove sastavne dijelove te njihova

adekvatna apsorpcija iz probavnog trakta u krv i dalje u jetru, vrlo je važno u provođenju prehrane
primjenjivati pravila ispravnog kombiniranja namirnica. Na osnovu višegodišnjeg praktičnog iskustva u
svakodnevnoj praksi sa velikom sigurnošću mogu reći da je pridržavanje u prehrani ovih jednostavnih
principa jedan od najuspješnijih načina regulacije funkcija probavnoga trakta i balansiranja
metabolizma. Koliko smo se puta u životu uvjerili da su neka genijalna rješenja u biti tako
jednostavna? U jedna od takvih ja svakako ubrajam i pravila ispravnog kombiniranja namirnica jer
gotovo da se i ne mogu sjetiti neke osobe koja ih je počela primjenjivati u svakodnevnoj prehrani, a
da nije imala pozitivne rezultate. Ispravno kombiniranje namirnica djelotvorno je kod svih koji ga
ispravno primjenjuju! Ovdje bi trebalo obratiti pozornost barem na tri osnovna pravila:

1. voće se treba jesti kao samostalan obrok, isključivo na prazan želudac, najmanje pola do sat
vremena prije ili barem tri do četiri sata nakon druge hrane. Voće se istovremeno može jesti samo
sa orašastim plodovima (orasi, bajam, lješnjak). Ova kombinacija idealna je za prvi jutarnji obrok.
2. proteinske namirnice (meso, jaja, mlijeko, riba, mahunarke) i škrobne namirnice (krumpir, mrkva,
cikla, tjestenina, riža, pšenica, kukuruz, ječam, heljda, zob i sl) se nikad ne bi se smjelo jesti u
istom obroku. Fiziologija njihove probave je bitno različita, proteini se probavljaju u kiselom, a
škrobne namirnice u lužnatom mediju. Da bi im se omogućila normalna razgradnja, a kasnije i
apsorpcija, mora ih se jesti u odvojenim obrocima u razmaku od barem 3 do 4 sata. Jednu od ove
dvije grupe bi trebalo jesti za ručak, a drugu za večeru.
3. zelena povrća se jako dobro kombiniraju i sa proteinskom i sa škrobnom hranom pa bi ih trebalo
jesti i za ručak i za večeru. Radi očuvanja biokemijske ravnoteže kiselina i lužina, idealno bi bilo u
jednom obroku kombinirati dvije trećine povrća sa jednom trećinom ili proteinske ili škrobne
hrane. Drugim rječima, neka vam mesni odrezak ili riba zauzme jednu trećinu tanjura, a povrće i
salate dvije trećine.

Sedmo, prosječan dijabetičar 2. tipa trebalo bi redovito jesti barem tri, dobro raspoređena obroka
dnevno. Treba jesti različite namirnice iz različitih grupa hrane (ali uvijek u ispravnoj kombinaciji!).
Tijekom jutra trebalo bi jesti hranu iz grupa voća i orašastih plodova, a od 12 do 20 sati uzeti 2 obroka
razmaku od barem 4 sata. Jedan od ta dva obroka bi trebao biti dominantno proteinski obrok (meso ,
riba) u kombinaciji sa povrćima i salatama, a drugi obrok bi trebao biti sa kuhanim žitaricama opet u
kombinaciji sa povrćem i salatama.

Osmo, svakako bi trebalo smanjiti konzumaciju jako masne hrane (tvrdi sirevi, masna mesa, vrhnje) te
upotrebu alkohola, soli te kofeinskih pića (crna kava, crni čaj, cola pića). Zato treba redovito piti
dovoljno čiste vode! Količina unijete vode morala bi biti tolika da je mokraća izgledom svjetla, čista i
bistra.

Savjeti kako složiti dnevni jelovnik

Doručak (između 7 i 8 h):

 Varijanta 1: jabuke + jagode + maline + ribiz + borovnica + 2 do 3 prstohvata oraha

 Varijanta 2: jabuke + naranče + mandarine + 2 do 3 prstohvata lješnjaka
 Varijanta 3: jabuke + grejp + sirovi ananas + 2 do 3 prstohvata bajama

Osobe kojima je zbog fizičke aktivnosti potrebna veća količina energije mogu uzeti nešto veću količinu
orašastih plodova. Orašasti plodovi daju između 630 i 700 kcal na 100 g što ih svrstava u
najkaloričnije namirnice!

Ručak (oko 12 h):

 Bazična juha od povrća pripremljena od celera, kupusa, kelja, brokula, poriluka, luka, češnjaka,
paprike). Juha se kuha na laganoj vatri, ne duže od pola sata. Nakon toga se doda malo morske
soli te 2 jušne žlice dolje navedene mješavine ulja. Juha se može i izmiksati kao krem juha. Kad je
već pripremljena, u juhu se može izribati i malo svježe mlade mrkve.
 oko 20 dkg mesa (piletina, puretina, teletina, biftek, nemasna junetina ili govedina, povremeno
nemasna svinjetina) ili ribe (srdela, manula, oslić, skuša, arbun, orada, grdobina, trlja, brancin,
tuna…). Ako se pripremaju na roštilju (ili npr. u foliji na ploči od štednjaka) meso i ribu zauljiti i
posuti sa malo peršina tek kad je priprema gotova.
 lagano kuhano ili dinstano povrće (blitva, špinat, patlidžan (balancana), paprika, rajčica, luk,
kupus…)
 sirova salata – varijanta A – mješavina zelene salate, endivije, rikole, matovilca; varijanta B –
mješavina rajčice, krastavca, kupusa, paprike.

Salate treba začiniti sa 2 jušne žlice dolje opisane mješavine ulja uz dodatak limunovog soka.

Večera (između 18 i 19 h)
 tanjur bazične juhe
 mješana salata (slično kao i za ručak)
 kuhane integralne žitarice – najbolje svakodnevno jesti jednu od slijedećih: integralna riža, ječam,
heljda, zob, proso, kamut ili kukuruzna krupa (ne instant palenta!). Integralne žitarice prije
kuhanja treba barem nekoliko sati namakati u čistoj vodi, prije kuhanja dobro isprati i nakon toga
se mogu kuhati, dinstati sa povrćem ili pripremiti kao čušpajz sa mješavinom povrća. Na kraju
pripreme dodati 2 jušne žlice mješavine ulja.

Za one osobe kojima su tri obroka dnevno malo i koji u svojoj prehrani trebaju četiri ili pet obroka, za
marendu (barem 2 sata nakon doručka) predlažem da uzmu jedno ili dva kuhana jaja, ili svježeg
mladog sira u kojega se pomiješa 1 jušna žlica mješavine ulja ili jednu do dvije šnite integralnog kruha
sa kikirikijevim maslacem ili sirem za mazanje.

Za užinu ( barem 3 sata nakon ručka) predlažem biojogurt ili bioaktiv ili kefir u kojeg se umiješa
jušna žlica mješavine ulja. Može se jesti i manji obrok voća ili voćni frape sa 1 decilitrom (!) kozjeg ili
kravljeg ili sojinog ili zobenog mlijeka.

Opaska: mješavina ulja = maslinovo + laneno + bućino (u omjeru 1:1:1); mješavinu čuvati na
hladnom i mračnom mjestu ili u frižideru.

Zaključak

Predloženi tip prehrane ne samo da je dobar za bolju regulaciju šećerne bolesti nego je svakaka još i
bolji za njenu prevenciju. Dobar je za sve osobe koje inkliniraju razvoju metaboličkog sindroma.
Dijabetičari koji nastoje unaprijediti razinu svojeg zdravlja i prehrambene kulture te se odluče
korigirati svoj uobičajeni tip prehrane i zamijeniti ga sa gore navedenim prijedlogom moraju svojem
organizmu dati par tjedana za korekciju i stabilizaciju metabolizma. Metabolizam dijabetičara najčešće
je previše katabolan, pod dominacijom simpatičkog autonomonog sustava te sa sklonošću
fermentacijama, tendenci zakiseljenju organizma te pojačanim oksido-reduktivnim stresom.

Korigiranjem prehrane na način koji sam upravo razložio metabolizam se polako balansira na anabolno
– katabolnoj razini te na razini autonomnog sustava između parasimpatikusa i simpatikusa. Kao
posljedica ovoga dolazi i do ravnoteže na planu oksidoreduktivnog stresa te na razini acidobaznih
regulacija. Potrebno je nekoliko tjedana da bi se vidjeli efekti. U razdoblju prilagodbe moguće su
varijacije razine glukoze u krvi, ali uz adekvatno praćenje pacijenta od strane liječnika, redovitu
samokontrolu te malo strpljivosti razine glukoze se polako normaliziraju ili barem značajno bolje
reguliraju. Napominjem još jednom da se dijabetičari koji boluju od prvog tipa bolesti i svi bolesnici
koji se liječe inzulinom ne bi smjeli samostalno upuštati u radikalne promjene prehrane bez adekvatne
liječničke supervizije.

Ovaj je tekst prije svega pisan na osnovi osobnih promišljanja autora o načinu liječenja poremećaja
sustava za regulaciju glukoze u krvi te vlastitog profesionalnog iskustva i uspjeha u liječenju
dijabetičara i pacijenata sa metaboličkim sindromom. Svrha teksta je edukacija i informiranje onih koji
su za to zainteresirani te kao takav nije i ne može biti zamjena za adekvatnu medicinsku skrb.

Literatura :
B .Vrhovac i sur.: Interna medicina 2 , Izd.kuća Naprijed , 1991.
M. Werbach : Nutritional influences on Illness, Third Line Press, Tarzana ,CA, 1996.
James and Phyllis Balch : Prescription for Nutritinal Healing , Avery , New York, 2000.
Hendler, Rorvick &al.: PDR for Nutritional Supplements , Thompson, New York , 2001.
Scientific American: Special report : Managing Diabetes, December , 2007.
H.Shelton :Superior Nutrition, Willow Publishing , inc.San Antonio Tx, 1987.
Wikipedia – Fatty Acids, Google pretraživač
Nutritiondata.com – Google pretraživač
The Glycemic Index – Google pretraživač
T. Smith: Smrtonosna prijevara oko Dijabetesa , Teledisk , 2006.
R.Atkins: Vita- Hranjiva dr.Atkinsa , V.B.Z. d.o.o. Zagreb , 1999.
W.Wolcott & T.Fahey : The Metabolic Typing Diet, Broadway Books , New York, 2002.
D.Jones &al. : Textbook of Functional Medicine, The Institute for Functional Medicine , 2006.
R.Arguello : El Rejuvenecimiento Humano, Costa-Amic, Mexico DF, 1987.
P D Adamo : The Eat Right Diet , Century , London , 1998.
E.Howel : Enzyme Nutrition , Avery , New York, 1985.

Print

Savjeti za zdrav život

     1. Isprobavajte dok god ne pronađete način prehrane koja je za vas najbolja i slijedite je koliko
god je to moguće. Istraživanja pokazuju da ne postoji dijeta koja bi odgovarala svim ljudima. Vaši
geni, vaš metabolizam , vaš prirodni okoliš određuju dali pripadate tipu vegetarijanca ili mesojeda.
Amerikanac Nicholas Gonzales, pionir u istraživanju raka, tvrdi da postoji 10 tipova ljudi, a s njima i 10
tipova dijeta u rasponu od fanatičnih mesojeda do vegetarijanaca. Izaberite hranu koja odgovara
vašem kulturnom naslijeđu i pokušajte kupovati sezonske proizvode.
2. Koju god dijetu odaberete, potrudite se da uzimate cjelovitu hranu organskog podrijetla kad god je
to moguće. Pesticidi su uzrokovali mnoge bolesti uključujući neplodnost, rak, urođene deformacije,
kožne bolesti i impotenciju. Oni također mogu oštetiti genetski potencijal vaše djece. Osim neorganske
hrane, izbjegavati također valja: konzerviranu i prženu hranu, hranu koja sadrži nitrate, pakiranu,
napola pripremljenu, rafiniranu i hranu na koju se na bilo kakav način utjecalo. Također, treba
izbjegavati umjetnu hranu kao što je margarin koji sadrži visoki postotak trans masnih kiselina, što
može povećati rizik oboljenja od raka.
3. Kombinirajte namirnice u svojoj dijeti koliko god je to moguće. Većina specijalista za alergije tvrdi
da su alergije mnogo češće ako opetovano jedete istu vrstu namirnica. Jedite voće uvijek na prazan
želudac . Bjelančevine i ugljikohidrate ( npr. meso i krumpir ) ne jedite u istom obroku jer je njihova
razgradnja potpuno različita. .
4. Neka vam povrće i voće budu redovita hrana, čak i ako niste vegetarijanac. Bezbrojne studije
pokazuju da povrće i voće štite organizam od većih degenerativnih oboljenja. Jedite ih barem dva puta
dnevno.
5. Smanjite konzumaciju pšenice. Pšenica je relativno novi dodatak ljudskoj prehrani, a stara je
otprilike tek oko 10 000 godina. Mnogi tipovi pšenice toliko su genetski izmijenjeni da bi se
unaprijedila kakvoća glutena – ljepljivog sastojka koji kruh i kolače čini žvakljivima – da je pšenica za
većinu nas postala neprobavljiva. Mnogi ljudi koji ne podnose pšenicu mogu uzimati zob. Prema
istraživanjima Instituta za optimalnu prehranu, pšenica je najčešći alergen i glavni krivac za promjene
u ponašanju uzrokovane alergijom kao što je npr. hiperaktivnost. Smanjite i unos ostalih velikih
alergena: kravlje mlijeko, kukuruz, soju, bijeli šećer, kvasac i jaja. Jako malo ljudi ne reagira na jednu
ili više od ovih namirnica. Također, valja ograničiti konzumiranje kave i crnog čaja.
6. Smanjite konzumaciju mliječnih proizvoda. Mlijeko, bilo da ga kupujete u supermarketu ili kod svog
mljekara je pasterizirano, homogenizirano i ojačano dodacima, a uporaba intenzivnih poljodjelskih
metoda znači samo da je u njemu ostalo jako malo hranjivih sastojaka. Umjesto sprečavanja
osteoporoze, mljekarska industrija zapravo pojačava brzinu kojom se kalcij gubi iz tijela. A kravlje je
mlijeko sada puno pesticida, hormona, metala u tragovima, čak i radioaktivnosti. Riba, orašasti plodovi
i sva svježa povrća odlični su izvori kalcija.
7. Uključite u svoju dijetu značajne količine prijeko potrebnih masnih kiselina. To uključuje uzimanje
Omega-3 EFA koja se može pronaći u mastima riba poput srdele, skuše, tune i lososa ( ili ribljeg ulja u
kapsulama ), a također i u sjemenju lana i plodu orašastih plodova te grahoricama. Namirnice kuhajte
na maslinovom ulju koje je nezasićeno i ne uništava se u procesu kuhanja toliko kao druga ulja koja
stvaraju slobodne radikale.
8. Neka žitarice, povrće i riba budu osnova vaše dijete, radije nego meso. Oni bi trebali činiti 50-60%
ukupnih kalorija koje su vam potrebne. Povrće bi trebalo uzimati par puta dnevno .
9. Konzumirajte tkz. dobre bakterije u formi jogurta, kefira ili bioaktiva sa sojevima zdravih bakterija..
Inače, možete uzimati i odlične probiotične dodatke.
10. Ako ste vegetarijanac, pobrinite se da uzimate dovoljno cjelovitih proteina, što ćete postići
kombinirajući nekoliko biljnih proteina zajedno da biste dobili cjeloviti ( npr. rižu sa mahunarkama ).
Nastojte izbjeći običaj mnogih povremenih vegetarijanaca ili “poluvegetarijanaca” koji se pretrpavaju
ogromnim količinama pšenice i mliječnih proizvoda.

Za razliku od naših predaka, mi živimo u svijetu koji je prepun tehnologije, zagađen i u kojem vladaju
alergije. Ukoliko ne živite na selu i sami ne uzgajate vlastito povrće i meso, gotovo je sigurno da vam
nedostaje vitamina, čak i kod najboljih dijeta. Ipak, prije nego što požurite u prodavaonicu zdrave
hrane i počnete se predozirati vitaminima, testirajte svoj organizam kod priznatog stručnjaka za
prehranu. On će odrediti koji hranjivi sastojci nedostaju u vašoj hrani i dodacima koje uzimate.

11. Izaberite dobar i već testiran multivitaminski i mineralni dodatak vašoj prehrani . Ako ne možete
pronaći vama odgovarajuće dodatke prehrani u gotovim multivitaminskim dodacima, prilagodite vaš
prehrambeni program tako da vama potrebne prehrambene dodatke uzimate pojedinačno.
12. Neka antioksidanti čine glavnu stavku pri izboru dodataka vašoj prehrani. Da biste umanjili štetu
koju čine slobodni radikali, otrovni nusprodukti ljudskog metabolizma ili sastojci ispušnih plinova
automobila, višak ili manjak kisika, uzimajte adekvatne dnevne doze vitamina A ( do 25,000 IU kao
beta karoten ili do 10,000 kao retinol ), vitamin C (1 g) i E ( do 200 IU ), zatim minerale cinka (10-50
g ) i selena ( do 200 microg ), a također i aminokiselinu cisteine (do 600 mg ).
13. Hrani dodajte magnezij ( 200-400 mg na dan ) i krom ( 100 mcg na dan ). Prema studiji dr.
Stephena Davisa, koja je rezultat istraživanja na više od 50 000 pacijenata, skoro svatko osjeća
manjak ovih minerala kako stari. Oba su ova elementa iznimno važna da biste održali zdravim vaše
srce.

14. Uzimajte esencijalna ulja( EFA dodatke). To uključuje ulja noćnog jaglaca (noćurka ), ulje sjemena
crnog kima ili lanenog ulja ( jestivog ) te EPA u obliku kapsula ribljeg ulja.

15. Provjerite svoje kapacitete razgradnje hrane. Nijedna nadopuna prehrani neće vam pomoći, ako
nemate dostatno želučane kiseline.
16. Također provjerite propusnost crijeva tj. ako je vaša intestinalna membrana pretjerano propusna,
uzrokovati će alergije i utjecati na apsorpciju hrane. Najbolji sastojci za obnavljanje stijenke crijeva su
aminokiselina glutamin i glutation iz jetre, također važni antioksidanti.
17. Ako imate problema s apsorpcijom hrane ili probavnih smetnji, testirajte se na crijevne parazite
( npr. gardia lamblia ) i gljivice(Candida )
18. Izbjegnite predoziranje kalcijem što vam neće spriječiti osteoporozu, već će zapravo povećati rizik
da se bolest razvije.
19. Unatoč povremenoj lošoj promidžbi, vitamini B6 i C su nezamjenjivi dodaci prehrani. B6 pojačava
apsorpciju esencijalnih masnih kiselina i pomaže pri prevenciji srčanih oboljenja i PMS-a. Deseci
studija pokazali su njegovu neškodljivost unutar dnevne doze od 200 mg. Opsežna istraživanja
pokazuju sposobnost vitamina C da zaustavi širenje raka ojačavajući stijenke stanice i stimulirajući
njenu obrambenu aktivnost.
20. Provjerite razinu i ako treba uzimajte odgovarajuće doze vitamina D. Mnogi slučajevi osteoporoze
posljedica su nepravilne apsorpcije kalcija, što je uzrokovano nepravilnim vrijednostima vitamina D3,
tog snažnog regulatora za apsorpciju kalcija i proizvodnju kostiju. U novije vrijeme nedostatak
vitamina D dovodi se u vezu sa pojačanom sklonošću infekcijama i gripi te većoj učestalosti pojave
raka.
21. Izaberite položaj vaše kuće koji je udaljen od električnih vodova, električnih brojila, trafostanica i
željezničkih pruga. Od 12 studija koje su pratile izlaganje stambenih četvrti elektromagnetskim
poljima, 9 ih je ukazalo na povećan rizik oboljenja od leukemije kod djece. Ukoliko sumnjate, možete
izmjeriti elektromagnetska polja u vašem domu, posebno u spavaćoj sobi. Neka vam to učini stručno
lice ili sami kupite magnetometar.
22. Razmislite o uklanjanju plinskog bojlera iz kuće i kuhajte na struju. Jedan od mogućih krivaca za
artritis, astmu i druge alergije je dušični dioksid koji izlazi iz plinskih kuhala, plinskih i uljnih bojlera, a
zatim ostaje koncentriran u kući, pogotovo u ovo vrijeme pojačane zagrijanosti atmosfere ( efekt
staklenika ). Jedna je američka studija ustanovila da je koncentracija dušičnog dioksida kod plinskih
kuhala 200-400 ppm , a to su vrijednosti koje se mogu pronaći vani samo u periodima visoke
zagađenosti zraka. To zači da je atmosfera u prosječnoj kuhinji koja ima plinsko kuhalo, jednaka razini
vanjske zagađenosti atmosfere za koju se izdaju posebna upozorenja vladinih zdravstvenih
organizacija.
23. Nemojte piti vodu iz slavine. Oko 350 kemikalija otkriveno je u vodi koju pijemo, uključujući
pesticide i nitrate koji se izlučuju kroz tlo, zagađivače iz odlagališta smeća, razni otrovni otpad koji
zagađuje rijeke. Također, u vodi je i aluminij sulfat i sredstva za dezinfekciju koja se stavljaju u vodu (
npr. klor ), olovo i metalični cink iz propusnih vodovodnih cijevi, da ne spominjemo fluor. Umjesto ove
vode treba piti filtritranu vodu (filter sa reverznom osmozom ili filter na bazi ugljika).

24. Provjerite imate li stare olovne cijevi u vodovodu. Ovo je osobito važno zbog djece. Olovo je
poznato po tome što može oštetiti mozak i smanjiti kvocijent inteligencije kod djece koja su mu
dugotrajno izložena.
25. Gdje god je to moguće, razmislite o postavljanju drvenih podova i malih prostirača. Alergolog dr.
William Rea potvrdio je da kuće koje imaju tepihe ili slično obložene podove posjeduju veća alergijska
svojstva i izlučuju više kemikalija od kuća s nepokrivenim ( golim ) podovima.
26. Premjestite svoj namještaj, osobito krevete, dalje od potencijalnih izvora elektromagnetnih polja .
Izbjegavajte postavljanje kreveta i stolaca u blizinu velikih kućnih izvora EMP-a kao što je npr.
televizor ili električno brojilo. Postavite ih barem 180 do 250 cm udaljenosti od ovih izvora. Također,
udaljite električne ili baterijske naprave, koje držite pored kreveta, barem 60 cm od svoje glave.
Nemojte držati nikakve baterijske izvore pored svog kreveta. Električni prekrivači također mogu biti
neželjeni izvori EMP-a.
27. Smanjite svoju izloženost kompjutorskim i televizijskim ekranima. Istraživanja Sveučilišta u
Montpelieru ( Francuska ) pokazuju da više od dvostruko pilećih embrija izloženih kompjutorskom i TV
ekranu umire, za razliku od druge polovice koja nije izložena zračenju. Glavni krivac je utjecaj
mješanih frekvencija i to od ekstremno niskih do jako niskih frekvencija radijacije. Drugim riječima,
ova zračenja različitih frekvencija stvaraju poremećaje u energetskom polju naših tijela trgajući ione
kalcija iz njihove molekularne veze u našem tijelu i tako uzrokuju čitav niz bolesti. Kompjutorske
ekrane zamijenite ekranima niskog stupnja zračenja.
28. Smanjite uporabu kućnih kemikalija, posebno tekućina za čišćenje koje sadrže fenol, izbjeljivača i
sličnih na koje su mnogi ljudi alergični. Fenol je još jedan od učestalih alergena.
29. Upotrebljavajte bezolovne boje kad god ličite kuću. Koliko god se doimalo nevjerojatnom, boje
koje sadrže olovo još se uvijek prodaju u zemljama izvan Sjedinjenih država. Olovna boja je često
zanemaren uzrok pojave olova u krvi i najveći je uzrok trovanja olovom kod djece.

30. Dobro pripremite svoj organizam barem šest mjeseci prije željenog začeća djeteta. Ovo uključuje
rad s liječnikom koji je stručnjak za prehranu prije začeća. On će procijeniti stanje vašeg organizma i
pomoći vam da ispravite eventualni nedostatak hranidbenih sastojaka, otkriti će vam neke skrivene
genitalne infekcije, alergije, probleme s apsorpcijom hrane ili mogući prekomjeran rast gljivice candide
albicans, svega što može dovesti do neplodnosti ili gubitka trudnoće. Vaš liječnik će vam također
pomoći da provodite prehranu koja se sastoji od cjelovitih namirnica i koja će spriječiti alergije, a
također će vam pomoći pri izboru dodatnih sastojaka kojima ćete obogatiti prehranu.
31. Za vrijeme trudnoće smanjite na razumnu mjeru svoju izloženost predporođajnim testovima kao
što je ultrazvuk. Istraživanja su pokazala da ultrazvuk nema odlučujuću važnost kod konačnog
zdravstvenog stanja majke ili djeteta, ali zato potencijalno povećava rizik da izgubite svoju bebu. Neka
su istraživanja pokazala da povećano izlaganje ultrazvuku rezultira povećanim brojem malih beba,
kasnijem zakašnjelom govoru i disleksiji.

32. Kad god je to moguće, dojite svoje dijete. Dojite dijete što duže možete - najmanje
godinu dana, poruka je Svjetske zdravstvene organizacije. Osim što time osiguravate savršenu hranu
za svoje dijete, dojenje spriječava alergije i štiti od bolesti uha, pojačava oštrinu vida i povećava
kvocijent inteligencije. Ukoliko baš ne morate, nemojte nadohranjivati svoje dijete preparatima
kravljeg mlijeka.
33. Dobro se informirajte o cijepljenju prije no što cijepite svoje dijete. Nacionalno zdravstveno
sveučilište u Americi analiziralo je svu literaturu o cijepljenju i otkrilo da sve vrste cjepiva mogu
nanijeti štetu. Što se tiče bilo kojeg cijepljenja, upitajte: Koliko je ono uopće potrebno ( tj. da li se radi
o smrtonosnoj bolesti )? Koliko je cjepivo djelotvorno? Koliko je sigurno?
34. Razmislite o zamjeni za kravlje mlijeko u prehrani svojeg djeteta. Kravlje mlijeko zaustavlja
apsorpciju željeza uzrokujući anemiju. Također blokira i apsorpciju cinka. Kako je cink regulator
apetita, djeca s niskim vrijednostima cinka često loše jedu. Visoke razine kalcija u mlijeku također
narušavaju ravnotežu razine magnezija kod djece, često ih čineći malaksalima i nervoznima. Djeca
koja ne piju mlijeko obično bolje jedu zeleno povrće. Mlijeko pojačano stvara sluz i česti je uzrok
prehlada i upala uha kod djece.
35. Strogo ograničite konzumaciju bijelog šećera svojoj djeci. Najnovija istraživanja pokazuju da šećer,
koji je zauzeo mjesto dobro izbalansiranom obroku, može izazvati hiperaktivnost kod djece ( New
Medical Science, prosinac 1987). Previše šećera može potpuno poremetiti razinu šećera u krvi čineći
dijete nervoznim, a također i gladnim i istovremeno željnim još više šećera.

36. Odredite da li su vaša djeca alergična na hranu, kemikalije ili dodatke hrani. Jedna je studija
pokazala da se popravilo zdravstveno stanje kod 82% hiperaktivne djece koja su bila na
niskoalergijskoj dijeti. Umjetne boje poput tartrazina, koje se često nalaze u narančinim sokovima i
hrana koja sadrži soli salicilne kiseline često uzrokuju hiperaktivnost i pomanjkanje koncentracije kod
djece. Astma nije nužno uzrokovana alergijama iz zraka, već visokoalergijskom hranom poput pšenice,
mliječnih proizvoda, jaja , naranče ili soje. Ukoliko vaše dijete ima neku kroničnu bolest poput bolesti
uha, ekcema ili crijevnih problema, posumnjajte na alergije na hranu ili kemikalije, ustanovite ih i
liječite.
37. Većina djece ima jako nisku razinu čistih masnih kiselina, što može povećati njihovu podložnost
alergijama i infekcijama . Nadopunite im prehranu uljem lanenog sjemena ili ribljim uljem.

38. Odaberite umjereni program tjelovježbe koji vam se sviđa i primjenjujte ga redovito. Svaka studija
o procesu starenja pokazuje da što god ste više aktivniji, to je manje vjerojatno da ćete umrijeti od
bolesti, uključujući srčani napadaj i rak. Dvadeset minuta dizanja utega laganim tempom tri do četiri
puta tjedno je odlično za vaše kosti. U program uključite šetnju, skakutanje na trampulinu, vožnju
biciklom ili vježbanje aerobika laganim tempom. Ostati u formi s elegantnim tijelom također je
povezano s niskom stopom smrtnosti. Vježbanje vam pomaže da izoštrite razmišljanje, poboljšate
mentalno zdravlje i izbjegnete depresiju.
39. Redovito spavajte 8 sati dnevno u potpunom mraku , a tijekom dana tijelo izažite suncu barem 20
ak minuta . ovo će omogućiti normalan rad vašeg hormonalnog sustava, smanjiti će razinu stresa i
održavati normalnom razinu vitamina D .

40. Nemojte se zadovoljiti ničim manjim od izazovnog posla ili aktivnosti koju volite. To će “razigrati
vaše srce”, kao što tvrde Amerikanci Judyth i Robert Ullman i sve što radite, raditi ćete s užitkom.
Istraživanja i opet pokazuju da ljudi koji su zadovoljni svojim životima i svojim poslom žive duže od
onih koji o svemu brinu ili se mentalno ne aktiviraju.
41. Pokušajte biti na usluzi drugima, na poslu i izvan njega. Ullmanovi su nedavno napisali da im je
glavni prioritet voljeti i biti na usluzi drugima.
42. Smanjite količinu otrova koju unosite u svoje tijelo. Pušenje, konzumacija alkohola i slane hrane
imaju nesumnjivo poguban učinak na vaše zdravlje i vaš život. Kofein i tanin su možda najveći krivci
za benigna oboljenja dojke, a također su povezani s bolestima zglobova.
43. Neka vaš dom bude vaše svetište i utočište. Vaš okoliš ispunite stvarima, prijateljima, članovima
obitelji i životinjama koji na vas djeluju poticajno. Dr. William Rea predlaže da, ukoliko je to moguće,
živite okruženi zemljom, čak i u formi malog kućnog vrta. Pobrinite se da što više vremena provodite u
prirodi. Mnogi klinički ekolozi poput dr. Rea ustanovili su da pacijenti imaju preniske vrijednosti kisika,
a to je posljedica življenja u zagađenom, prenatrpanom, urbanom svijetu.

44. Budite povezani s drugima i sa samim sobom. Samo polovica svih srčanih bolesti posljedica je
načina života u kojem se mnogo sjedi i jede premasna hrana. Preostala polovica izgleda da je
uzrokovana izolacijom – od drugih ljudi i od naših vlastitih osjećaja. Finska je studija pokazala da su
osamljeni i socijalno izolirani ljudi dva do tri puta više skloniji smrti od srčanih bolesti i drugih uzroka
od onih ljudi koji se osjećaju povezanijima s ostalima. Nadalje, studije nad stanovništvom pokazuju da
razvijena mreža socijalne zaštite i socijalne skrbi štite ljude od srčanih oboljenja – bez obzira da li su
pušači ili pate od visokog tlaka ( Am J Epidemiol, 1983; 117;384-96 ). Stvaranje prijateljstva,
izražavanje vlastitih osjećaja – čak i posjedovanje kućnog ljubimca može vam spasiti život.
45. Njegujte neku vrstu duhovne povezanosti, bilo s Bogom, bilo s nekim nižim religijskim bićem.
Brojni su dokazi pozitivnog učinka molitve na tijelo, bilo da molite sami, ili to netko čini za vas. Jedna
je studija o stogodišnjacima pokazala da vjeri u Boga mogu pripisati svoju dugovječnost.
46. Uvedite se u pravilne tehnike opuštanja, pogotovo one koje zajednički smiruju um i tijelo.
Najnovija istraživanja pokazuju da tehnike pout joge, transcendentalne meditacije i nekih drugih koje
dotiču vašu duhovnost u smislu stvaranja relaksacije, daju bolje rezultate od programa protiv stresa i
sličnih tehnika koje su usmjerene isključivo opuštanju tijela.
47. Ne ljutite se – razvijte osjećaj za opraštanje prema svojim neprijateljima, vašoj obitelji, vašim
roditeljima. Najvažnije od svega, oprostite i volite sami sebe. Riješite se nezavršenih emocionalnih
problema. Istraživanja i opet pokazuju da je psihološko i emocionalno zdravlje važan čimbenik
dugovječnosti.
48. Preuzmite odgovornost za vlastito zdravlje. Ako preuzmete odgovornost za svaku odluku koja se
tiče vašeg zdravlja, manja je vjerojatnost da ćete biti sama žrtva odluke vašeg liječnika. Takvim ćete
ponašanjem dobiti psihološku prednost u smislu aktivnog sudjelovanja, što je opet još jedan važan
čimbenik vašeg mentalnog i fizičkog zdravlja.

Puno sreće, zdravlja i uspjeha želi vam Vaš dr Darko Marđetko

Šta je glikemijski indeks?

Dr Vlade Veličković

Ne utiču sve vrste hrane na isti način na porast nivoa šećera u krvi. Neke to rade brže, neke
sporije. Brzinu i nivo porasta vrednosti u krvi određuje GLIKEMIJSKI (SLATKI) INDEKS.

GLIKEMIJSKI INDEKS (slatki indeks) predstavlja brzinu kojom raste nivo šećera u krvi posle
uzimanja iste količine određene vrste hrane. Glikemijski indeks određuje vrsta šećera (koja
se nalazi u hrani), količina dijetnih vlakana u toj hrani i načina pripreme hrane. Zato je važno
da dobro poznajete glikemijske indekse, jer samo tako možete sastavljati jelovnike koji će
vam obezbediti dobru regulaciju šećerne bolesti.

Što su šećeri u namirnicama prostiji (glikoza, saharoza), brže dižu nivo šećera u krvi. Fruktoza
(voćni šećer), iako je prost ugljeni hidrat, sporije diže nivo šećera u krvi.

Složeni ugljeni hidrati, kao što je skrob iz žitarica i krompira, moraju prvo da se razlože do
prostijih šećera, pa tek onda prelaze u krvotok. Taj proces se odvija u organima za varenje i
jetri i zavisi od vrste šećera, načina pripreme hrane i dijetnih vlakana (količine) u obroku.

VAŽNO!
Dijabetičari treba da izbegavaju koncentrovane šećere (med, sokove, beli šećer, slatkiše
spremljene sa šećerom, torte, kolače), jer je glikozni indeks glikoze 100, belog šećera 68.
Potrebu za slatkim ostvarite unosom voća jer je slatki indeks fruktoze 23.

Dijabetičari mogu slatkiše spremati tako što će ih zaslađivati veštačkim zaslađivačima (pazeći
na kalorijski učinak ovih zaslađivača i količinu).

Da bi lakše razumeli glikemijske indekse, predstavićemo namirnice koje se najviše

upotrebljavaju u našoj ishrani. Indeksi su pravljeni u odnosu na glikozu ako uzmemo da je
glikemijski indeks glikoze 100.

ŠTO JE VEĆI GLIKEMIJSKI INDEKS HRANE - BRŽE SE POVEĆAVA NIVO ŠEĆERA

U KRVI

ŽITARICE - GLIKEMIJSKI INDEKS

Ječam 22
Ovas 26
Pšenica 41
Heljda 55
Kukuruz 56
Pirinač neglazirani 59
Proso 75
Pirinač instant 91
Pirinač glazirani 98

BRAŠNO I PAHULJICE - GLIKEMIJSKI

INDEKS
Mekinje mešane 44
Ovsene pahuljice 53
Pšenični griz (krupni) 66
Kukuruzno brašno 71
Pšenične pahuljice 74
Kukuruzne mekinje 75
Čips, grisini, smoki 87
Pirinčane pahuljice 96

HLEB I PECIVA - GLIKEMIJSKI INDEKS

Palenta (od žutog brašna) 40
Makarone (kuvane 5 min.) 46
Makarone (kuvane 15 min.) 44
Crni hleb 51
Raženi hleb (integralni) 52
Pite 57
Raženi hleb 64
Kačamak (belo brašno) 68
 Beli hleb 72
Prepečeni hleb,kifla 72
Peciva, đevrek, tost hleb 72
Krofna 78
Perece 84

PREPORUKA:

Jedite povremeno kuvanu pšenicu i mladi kuvani kukuruz, mekinje sa kiselim mlekom i
jogurtom (dobro za regulisanje stolice). Koristite ovsene, ječmene ili ražene pahuljice
(potopite u jogurt, mleko, čaj). Jedite crni i raženi hleb, hleb od celih zrna žita, peciva od
integralnog brašna, palentu i kačamak povremeno - imaju manji glikemijski indeks a i bogati
su dijetnim vlaknima.

VOĆE - GLIKEMIJSKI INDEKS

Trešnje 22
Višnje 22
Grejpfrut 25
Šljive 32
Jagode 32
Kruške 36
Jabuke 38
Breskve 43
Pomorandže 43
Kivi 52
Mango 55
Kajsije 57
Banane 62
Suvo grožđe 65
Ananas 66
Dinje 64
Lubenice 72
Sok od jagode 33
Sok od pomorandže 43

PREPORUKE:

Voće jedite u količinama propisanim u ADA tablicama. Birajte zdrave plodove po mogućstvu
da nisu tretirani hemijskim supstancama za brzo sazrevanje i pesticidima. Voće operite i
jedite sa korom (gde je ona upotrebljiva za jelo). Voće jedite što više u presnom obliku, bez
termičkih priprema, da bi sačuvali vitaminske i mineralne komponente. Nemojte ga mnogo
seckati, gnječiti i pasirati, jer time uništavate dijetna vlakna.

Količina voća koju dnevno možete uneti ne određuje samo glikemijski (slatki indeks), već i
količina dijetnih vlakana, vitaminski i mineralni sastav, količina vode voćnih kiselina i ukupni
kalorijski učinak pojedinih vrsta voća.
PRIMER: Jedna jedinica je 50 gr banane, 130 gr jagoda, 190 gr lubenice, 100 gr jabuke. Iako
lubenica ima veliki glikemijski indeks, sadrži i do 95% vode u sebi, pa zato možete uzeti 190
gr lubenice u jednom obroku.

Voće uzimajte u nekoliko dnevnih obroka (tri do pet dnevno). Pazite na količinu voća u
obroku. Time ćete izbeći postobročne skokove šećera u krvi.

 Dijete do 2000 kCal - tri voćne jedinice

 Dijete do 2600 kCal - četiri voćne jedinice

Dijete preko 2600 kCal - pet voćnih jedinica

 

POVRĆE - GLIKEMIJSKI INDEKS

Kikiriki 14
Pasulj “Chane dal” 8
Soja 18
Sušeni grašak 23
Sočivo 27
Pasulj tetovac 27
Mladi grašak 32

Lima pasulj 32
Leblebije 33
Šareni pasulj 42
Prebranac 43
Bareni krompir 36
Smrznuti grašak 39
Konzervirani grašak 47
Krompir pire 58
Cvekla 66
Instant krompir pire 72
Šargarepa 73
Paškanat 101

Mahunarke (pasulj, grašak, boranija) imaju veliki glikemijski indeks i kalorijski učinak, ali ih
treba jesti, jer su zdrava hrana, bogata dijetnim vlaknima. Postoje vrste pasulja, kao “Chana
dal”, sa jako malim glikemijskim indeksom, ali ga nema na našem tržištu. Od domaćih sorti
pasulja najbolje je koristiti beli tetovac (spremljen kao čorbast, bez jake zaprške i masnoća).

Krompir jedite kuvan ili pečen, a zeleno povrće (kupus, kelj, karfiol, prokelj, papriku,
paradajz, zelje, blitvu, spanać) možete jesti i u većim količinama. U ADA tablicama će biti
dodatno obrađene ostale vrste povrća.
 

MLEKO I MLEČNI PROIZVODI

Jogurt (od obranog mleka) 14
Jogurt (od punomasnog 34
mleka)
 Obrano mleko 28
Punomasno mleko 38
Sladoled (obrano mleko) 50
Sladoled (punomasno mleko) 64

PREPORUKA:

Koristite obrano mleko i prerađevine (sir, jogurt, kiselo mleko) od obranog mleka. Sladoled
povremeno uzmite, ali neka bude pravljen bez mleka ili eventualno sa obranim mlekom.
Ovakvim odabirom hrane smanjujete unos zasićenih masti, jedete hranu sa manje kalorija i
manjim glikemijskim indeksom što sigurno utiče na manje skokove šećera u krvi.
 

UPOREDNA VREDNOST GLIKEMIJSKIH INDEKSA POJEDINIH ŠEĆERA

Fruktoza (voćni šećer) 23
Laktoza (mlečni šećer) 48
Med 60
Beli šećer (saharoza) 68
Glikoza (grožđani šećer) 100
Tablete glikoze 106
Maltoza 109

IDEALNA HRANA SU NAMIRNICE ČIJI GLIKEMIJSKI INDEKS NE PRELAZI 45.

HRANU SA GLIKEMIJSKIM INDEKSOM 45 DO 60 KORISTITI POVREMENO.

HRANA ČIJI JE GLIKEMIJSKI INDEKS PREKO 60 KORISTITI REĐE.

PREPORUKA:

Kombinujte hranu malog glikemijskog indeksa sa hranom koja ima veći glikemijski indeks. Ili
hrani sa velikim slatkim indeksom dodajte povrće sa dosta dijetnih vlakana.

Dobar primer:

Ovsene pahuljice (Gi=53) sa jogurtom od obranog mleka (Gi=14)

Loš primer:

Punomasno mleko (Gi=38) sa krofnama (Gi=78)

Porast šećera u krvi zavisi od količine hrane, glikemijskog indeksa, količine dijetnih vlakana i
načina pripreme hrane. Instant pire ima glikemijski indeks 72, krompir pire domaći 58, a
bareni krompir ili pečen u ljusci 38. Zato jedite bareni krompir, pečen u ljusci sa povrćem
koje ima dosta dijetnih vlakana i mali kalorijski učinak (kupus, kelj, karfiol, prokelj, blitva,
zelena salata) i nećete imati velike skokove šećera u krvi. Normalno morate paziti na količinu
hrane koju pojedete i raspored obroka.

VAŽNO:
Naučite sastave namirnica, njihove kalorijske vrednosti, glikemijske indekse I količinu dijetnih
vlakana. U početku će možda biti teško, ali kada se naviknete i sami ćete biti iznenađeni
uspehom i lakoćom kojom ćete kontrolisati svoju šećernu bolest.