Kraq Du{an (1331-1355) je doveo Srbiju na vrhunac mo}i.
Bugarska je zavisna od wegove mo}i, Vizantija tra`i wegovu
pomo} a Mletci tra`e wegovo prijateqstvo. Period Du{anove vladavine je bio period velikih vladala~kih li~nosti kao {to su Lajo{ Veliki u Ugarskoj, Jovan Luksenbur{ki u ^e{koj i Karlo IV. Kraq Du{an je ro|en 1308 godine. Godine 1322 postaje ”mladi kraq”. On se `eni sestrom bugarskog cara Ivana Aleksandra Jelenom. Kraq u braku sa Jelenom nema djece i oko 1336 godine se radilo na tome da se taj brak razvede i da o`eni Jelisavetu, k}er njema~kog kraqa Fridriha Lijepog. Jelisaveta ne pristaje na taj brak i ubrzo umire,a Jelena pod sumwivim okolnostima ipak ra|a sina Uro{a na taj na~in u~r{}ava svoj polo`aj na dvoru. Vizantijski car Andronik III je poku{ao da obnovi posrnuli ugled Vizantije. Ona se nalazila izme|u dva protivnika i to na jednoj strani u Aziji Turci a na drugoj Srbi. U samoj Vizantiji su bili unutra{wi sukobi i sve je to iskoristio kraq Du{an da krene na Vizantiju. Osvojio je Ohrid i Strumicu. Nakon smrti Andronika na vlast u Vizantiji dolazi Kontakuzin sa kojim Du{an 1342 godine potpisuje savez o zajedni~koj borbi protiv carice Ane Savojske. Godinu dana nakon toga se savez raspada a Du{an sklapa savez sa samom Anom Savojskom. Du{an polako osvaja zapadne dijelove Balkanskog poluostrva i ju`nu Makedoniju. U jesen 1345 u wegovim rukama se nalaze Berat, Valona i Kanina u Albaniji i Drama, Filipini i Hrizopoq u Makedoniji. Vidjev{i svoje uspjehe i nemo} Vizantije, Du{an dolazi na smjelu i viliku zamisao da postane gospodar Carigrada i na ru{evinama trule Vizantije podigne carstvo jednog mladog naroda, punog poleta i snage. 1345 godine u gradu Seru Stefan Du{an se krunisao za cara. Pod novom titulom se prvi put pomiwe u hrisovqu manastira Ivirona na Svetoj Gori 1346. godine. Tada je Srbija postala carevina, a Du{an car “Srba i Grka”. Na dvor je uveo vizantijski ceremonijal, a vlasteli je dodijelio vizantijske naslove. Du{an osvaja Tesaliju, Epir i ve}i dio Albanije. te sve dubqe ulazi u ~isto gr~ku oblast i sve vi{e dolazi pod uticaj gr~ke kulture i tradicije. Najva`niji dokument Du{anove vladavine je wegov zakonik. Ovaj pravni spis je donijet na saboru u Skopqu maja mjeseca 1349. godine pod naslovom “Zakon blagovjernoga cara Stefana”. U Skopqu je usvojeno 135 ~lanova ovog zakona, a drugi dio je zavr{en do 201 ~lana 1354. godine. Ovaj zakonik je sveobuhvatni pravni akt pisanog prava u kome su objediweni osnovi obi~ajnog i vizantijskog prava. On je ustanovio pravni polo`aj dr`ave, vladara i crkve i predstavqao je pravni akt iz koga proizilaze svi pojedina~ni i ostali propisi i norme. Du{anov zakonik je ustvari ustav sredwovjekovne srpske dr`ave. Za vladavine Du{ana, srpska dr`ava je udvostru~ena. Ona je obuhvatala teritoriju od Dunava na sjeveru do Korintskog zaliva na jugu. Du{anovom smr}u 1355. godine po~iwe i postepeno raspadawe sredwovjekovne srpske dr`ave.