Professional Documents
Culture Documents
Algstrut VJ
Algstrut VJ
strukture
Vježbe
Siniša Miličić
cinik@student.math.hr
28.6.2006.
0. SADRŽAJ
0. Sadržaj 1
1. Grupe 3
2. Potenciranje u grupi 3
3. Klasične grupe 4
4. Homomorfizmi i izomorfizmi 4
5. Permutacije 5
6. Normalne i kvocijentne podgrupe 6
7. Sylovljevi teoremi 8
8. Prsteni 8
9. Uvod u faktorizaciju 10
10. Polinomi 11
11. Polja – jednostavna proširenja 12
3 Algstrut 3
1. GRUPE
, + , ( , +), ({f : S → S; f bijekcija} , ◦), (Mn ( ), +), (GL ( ), ·)
Uočimo da je inverz jedinstven, jer neka su b, c dva inverza od a. Tada je c = ce = c(ab) = (ca)b = eb = b.
Takod-er, dovoljno je bilo tražiti postojanje lijevog inverza i lijevog neutralnog elementa. Neka je e L lijevi neutralni
element i al lijevi inverz od a, te all lijevi inverz lijevog inverza od a. Tada je a = el a = (aal )l aal a = (all al )(aal )a =
all (al a)(al a) = all el el = all el , no tada je ael = a(al a) = (all el )(al a) = all (el al )a = (all al )a = a, pa je el i desni
neutralni element, pa je all = a, odnosno al je i desni inverz od a.
Ako postoji n ∈ takav da je an = e, tada kažemo da je a element konačnog reda. Inače kažemo da je a
2. POTENCIRANJE U GRUPI
Za sve m, n ∈
vrijedi g m g n = g m+n . Dokaz indukcijom.
Uvodimo oznaku: ako je G Abelova (komutativna) pišemo + umjesto ·, pa je onda a n = na (ovo nije množenje, već
kraći zapis)!
Kažemo da je G ciklička ako postoji g ∈ G takav da je hgi := {g n : n ∈ } = G. Ako je g konačnog reda,
DEF onda kažemo da je G konačna ciklička grupa. Ako je g beskonačnog reda tada kažemo da je G beskonačna
2-2
ciklička grupa.
Ako je G ciklička grupa konačnog reda n, hai = G. ak je generator grupe G ako i samo ako su k i n relativno TM
prosti brojevi. I
4 Algstrut 4
Primjer 2.4. Promotrimo strukturu (Zm \ {0} , ·m ) (množenje modulo m je operacija). To nije nužno grupa
(čak nije nužnno zatvorena 2 ·6 3 = 0). Struktura (Um , ·m ), gdje je Um = {k ∈ m \ {0} ; (k, m) = 1}.
su oblika m za neki m ∈ .
2
(1)Ψ: G je Abelova ako i samo ako je (ab) = a2 b2 , za sve a, b ∈ G.
(4)Ψ: a, b ∈ G, ak = e i br a = abs za k, r, s ∈
, ako je r 6= s tada postoji n ∈
takav da je bn = e.
3. KLASIČNE GRUPE
(6)Ψ: Ako G sadrži točno jedan element reda dva, nazovimo ga a, tada je ag = ga.
DEF Z(G) = {x ∈ G; xg = gx, ∀g ∈ G} nazivamo centar grupe G.
3-1
(10)Ψ: Ako svi elementi beskonačnog reda Abelove grupe G zajedno s jedinicom čine podgrupu, tada u G nema netrivijalnog
elementa konačnog reda.
n
Primjer 3.3. Prüferova grupa ∞p = z ∈ ; ∃n ∈ zp = 1 .
4. HOMOMORFIZMI I IZOMORFIZMI
(G, ·), (H, ∗) neka su grupe. Za funkciju f : G → H kažemo da je homomorfizam grupa G i H ako vrijedi
DEF f (g1 · g2 ) = f (g1 ) ∗ f (g2 ). Jezgra homomorfizma je original Ker f := f < {e}. Slika homomorfizma je
4-1
Im f = f > G. Prostor svih homomorfizama sa G u H je Hom (G, H). Ako je G = H tada prostor svih
izomorfizama f : G → H (homomorfizama koji su bijekcije) označavamo sa Aut (G).
a 7→ a (pridruživanje
klase ostataka, ne konjugiranje)
\ {0} , · → \ {0} , · , identiteta
5 Algstrut 5
2 , +2 ) i(
3 , +3 ) je Hom (
3,
2) = {x 7→ 1}.
+
Primjer 4.4. ( , +) je izomorfno sa , · (izomorfizam je x 7→ ex ).
4 , +).
Cayleyev teorem
Svaka grupa G je izomorfna nekoj grupi permutacija, TM
G b {f : G → G|f bijekcija}
II
12 .
(22)Ψ: Neka je G ciklička grupa reda n. Dokažite da za svaki k koji dijeli n postoji jedinstvena podgrupa H b G takva da je
|H| = k.
30 .
5. PERMUTACIJE
(Sn , ·) (simetrična grupa, grupa svih permutacija) nije Abelova za n ≥ 3. Permutacije označavamo na sljedeći način:
1 ··· n
7 [i1 · · · ik ] .
→
i1 · · · i k
Ciklus (a1 . . . ak ), k ≤ n, k duljina ciklusa je oznaka za permutaciju p(ai ) = ai+1 , odnosno p(ak ) = a0 . Svaka se
permutacija može zapisati kao produkt disjunktnih ciklusa. Ciklička permutacija ima samo jedan ciklus. Disjunktni
ciklusi med-usobno komutiraju. Svaki se ciklus (a1 . . . ak ) se može (na jedinstven način) prikazati kao produkt ciklusa
reda 2, (a1 a2 )(a1 a3 ) · · · (a1 ak ).
6 Algstrut 6
DEF Parna permutacija ima paran broj inverzija, a neparna neparan. Broj inverzija permutacije p je broj parova
5-1 (i, j), gdje je i < j takvih da je p(i) > p(j). An je skup svih parnih permutacija iz Sn .
Parne permutacije su produkt parnog broja transpozicija (permutacija sa jednim ciklusom reda 2 i ničim više).
Y f (j) − f (i)
Za f ∈ Sn definiramo P (f ) = ∈ {±1}.
i<j
i−j
1 2 3 1 2 3 4 5 6 7 1 2 ··· n
(24)Ψ: Isptajte parnost premutacije pomoću funkcije P : , , ,
2 3 1 3 7 2 5 6 1 4 n n−1 ··· 1
12 34 56 · · · (2n − 1)2n
.
21 43 56 · · · 2n(2n − 1)
1 2 3 4
(25)Ψ: Isptajte parnost premutacije pomoću funkcije P : , [15234], (134768)(259).
4 3 1 2
(27)Ψ: Red permutacije jednak je najanjem zajedničkom višekrantiku dižina njezinih disjunktnih ciklusa.
(31)Ψ: Nadjite u Sn sve permutacije koje komutiraju s nekim najdužim ciklusom, p = (a1 , . . . , an ).
(34)Ψ: G je konačna grupa ako i samo ako G ima konačno mnogo podgrupa.
3
Primjer 6.1. SO (3) = {A ∈ O3 ( ); det A = 1} – prostor rotacija u oko neke osi.
DEF Neka G djeluje na S. Definiramo [x], orbitu od x kao skup {gx : g ∈ G}. Orbite prirodno uvode relaciju
6-2
ekvivalencije x ∼ x0 ⇔ ∃g ∈ G x0 = gx. Stabilizator točke x je skup Gx = {g ∈ G : gx = x}.
Primjer 6.2. Orbite u SO (3) su sfere oko ishodišta. (Ovo je dobra motivacija za naziv orbita.)
+ + a b az+b
Primjer 6.3. SL (2, ) djeluje na H ⊆ ,H = {z = x + iy; y > 0}, tako da je z= cz+d . Cijeli H + je
c d
jedna orbita.
7 Algstrut 7
a b
Primjer 6.4. G = SL (2, ), B = ∈ SL (2, ) b G. B je stabilizator svih pravaca oblika
0 a−1
{(z, 0); z ∈ }.
Neka je G grupa i H neka njena podgrupa. Sljedeća svojstva su ekvivalentna:
0. xH = Hx. TM
1. Svaki lijevi razred jednak je nekom desnom razredu xH = Hy. III
2. xHx−1 ⊆ H, ∀x ∈ G.
DEF Ako podgrupa H grupe G zadovoljava ekvivalentne uvjete iz prošlog teorema, tada kažemo da je normalna.
6-3
Proizvoljan presjek normalnih podgrupa je normalna podgrupa. Za H b G je fx (a) = x−1 ax izomorfizam H i xHx−1 .
Ako je H normalna podgrupa od G, tada je |H| = |xH| i |G| = [G : H] |H|, gdje je |G/H| := [G : H].
1. teorem o izomorfizmu
TM
Neka je h homomorfizam grupa (G1 , ·) i (G2 , ·). Tada je Ker h normalna podgrupa od G1 i G1 / Ker h je izomorfan
IV
Im h b G2 .
2. teorem o izomorfizmu
TM
Neka je (G, ·) grupa, H neka njena normalna podgrupa i K ≤ G. Tada je K ∩ H noramalna podgrupa od K,
V
H normalna podgrupa od KH b G i K/K ∩ H je izomorfna KH/K.
3. teorem o izomorfizmu
TM
Neka su H i K normalne podgrupe od (G, ·), te K ⊆ H. Tada je G/K normalna podgrupa od H/K i
VI
(G/K)/(H/K) je izomorfno sa G/H.
(36)Ψ: Nad-ite lijevu i desnu dekompoziciju grupe G = {[1234] , [2341] , [3412] , [4123] , [2143] , [4321] , [3214] , [1432]} po razred-
ima podgrupe H = {[1234] , [1432]}.
(37)Ψ: Nad-ite lijevu i desnu dekompoziciju grupe S3 po klasama podgrupa H = {[123] , [213]}.
(40)Ψ:
12 /H?
6.
(43)Ψ: Neka je H normalna u G, |G| < ∞. Tada je najveći zajednički djelitelj od |H| i [G : H] jednak 1.
(47)Ψ: Odredite do na izomorfizam sve Abelove grupe reda 100, 1000, 16.
Broj različitih Abelovih grupa reda k jednak je broju različitih (do na permutaciju) rastava na faktore.
(48)Ψ: Neka su p, q, r prosti brojevi. Odredi broje svih neizomorfnih Abelovih grupa reda p, p 2 , p3 , pq, pq 2 , pqr.
7. SYLOVLJEVI TEOREMI
DEF Neka je p prost broj, te (G, ·) grupa. Kažemo da je (G, ·) p-grupa ako za svaki g ∈ G postoji k ∈
0 takav
7-1
da je |g| = pk.
TM
Ako je |G| konačnog reda, tada ako p||G|, vrijedi da postoji g ∈ G takav da je |g| = p.
VIII
TM
Ako je |G| konačnog reda i p prost broj, tada je G p-grupa ako i samo ako je |G| = p k .
IX
1. Sylovljev teorem
TM
Neka je |G| = n = p . Tada G sadrži podgrupu reda pi za svaki i ≤ k. Svaka takva podgrupa reda pi je
k
X
normalna u nekoj grupi reda pi+1 .
DEF Sylovljeva p-podgrupa je maksimalna p-podgrupa, odnosno ako je red grupe |G| = p k n, (p, n) = 1, tada je
7-2
to p-podgrupa reda pk . Sp je oznaka za Sylovljevu p-podgrupu.
2. Sylovljev teorem TM
Bilo koje dvije Sylovljeve p-podgrupe su spregnute (konjugirane). XI
KOR
Sylovljeva p-podgrupa je jedinstvena ako i samo ako je normalna.
XII
3. Sylovljev teorem TM
Broj Sylovljevih p-podgrupa je oblika 1 + kp i 1 + kp dijeli |G|, k ≥ 0. XIII
(51)Ψ: Neka je |G| = pq, ne nužno različiti. Dokažite da G ima netrivijalnu normalnu podgrupu.
pq .
p.
(57)Ψ: Dokažite da grupa reda 72 sdarži barem jednu netrivijalnu normalnu podgrupu.
8. PRSTENI
Ako je R prsten s jedinicom i bez djelitelja nule, onda je χR ili prost ili nula.
DEF Ideal P je prost ako je P 6= R, te za svaka dva ideala A, B takva da je AB = P vrijedi a je A ⊆ P ili
8-4
B ⊆ P.
TM
Neka je R komutativan. P je prost ideal ako i samo ako za svaki ab ∈ P vrijedi a ∈ P ili b ∈ P .
XIV
TM
Neka je R komutativan prsten s jedinicom. P je prost ideal ako i samo ako je R/P integralna domena.
XV
TM
Prsten s jedinicom ima maksimalan ideal. Svaki ideal je sadržan u maksimalnom idealu.
XVI
TM
Neka je R komutativan prsten s jedinicom. M je maksimalan ideal ako i samo ako je R/M polje.
XVII
10 Algstrut 10
KOR
Maksimalan ideal u komutativnom prstenu s jedinicom je prost.
XVIII
(66)Ψ: Neka je f homomorfizam komutativnih prstena A i A0 , te neka je P 0 prost ideal u A0 . Tada je f < P 0 prost ideal u A.
(68)Ψ: Neka je A komutatvan prsten s jedinicom i neka je I ideal u A i neka su P 1 , . . . , Pk prosti idealui u A takvi da je
n
[
I ⊆ Pi . Tada postoji k ∈ {1, . . . n} takav da je I ⊆ Pk . Obratno, neka su I1 , . . . , In ideali, te P prost ideal takav
i=1
n
\
da P ⊇ Ii , tada posotoji k takav da je Ik prost.
i=1
(69)Ψ: U komutaivnom prstenu R s jedinicom elemnt ima inverz ako i samo ako niej sadržan niti u jednom pravom idealu.
(71)Ψ: Nad-ite primjer komutativnog prstena koji sadrži samo trivijalne ideale a nije polje.
(73)Ψ: Neka je R prsten bez djelitelja nule u kome je svaki potprsten ideal. Dokažite da je tada R komutativan.
(74)Ψ: Neka je R integralna domane i kojoj su svi ideali glavni. Dokažite da je svaki netrivijalan prost ideal u R maksimalan.
(75)Ψ: Neka je R komutativan prsten s jedinicom i neka je P post ideal u nejmu. Neka je R/P konačan prsten. Dokažite da
je P maksimalan.
9. UVOD U FAKTORIZACIJU
DEF Kažemo da a dijeli b u prstenu R, te pišemo a|b ako postoji v ∈ R takav da je b = av. Kažemo da su a i b
9-1
asocirani ako a|b i b|a.
DEF U komutativnom prstenu R, u kažemo da je jedinica ako i samo ako u|r za svaki r ∈ R, tj. ako i samo ako
9-2
je hui = .
DEF Element c komutativnog prstena R kažemo da je ireducibilan ako nije jedinica 0 i za c = ab vrijedi da je a
9-3
jedinica ili b jedinica.
DEF Element p komutativnog prstena R kažemo da je prost ako nije jedinica niti 0 i za p|ab vrijedi da je p|a ili
9-4
p|b.
DEF Domena jedinstvene faktorizacije je prsten sa svojstvom da se svaki element može rastaviti na produkt
9-5
ireducibilnih do na asociranost.
0 sa svojstvima:
DEF (ED0) Za a, b ∈ R\ {0} vrijedi da je δ(a) ≤ δ(b)
9-6
(ED1) Za a, b ∈ R\ {0} vrijedi da postoje r, t ∈ R takvi da je a = tb + r, gdje je r = 0 ili δ(r) < δ(b).
(77)Ψ: Ako je R integralna domena glavnihi idela, onda je prost isto što i ireducibilan.
(79)Ψ: U euklidskom prstenu svaka dva elementta imaju najveću zajedničku mjeru.
DEF Kažemo da su a i b relativno prosti ako im je največa zajednička mjera invertibilna.
9-8
(83)Ψ: Prikažite sljedeće ideale kao glavne ideale u [i]: h3, ii,h4 + 4i, 8ii,h2 − i, 2 + ii,h1 + i, 1 − ii.
10. POLINOMI
Ako je R prsten, tada možemo govoriti o prstenu pollinoma R [x]. Što se dogad-a sa svojstvima prstena? Ako je R
komutatrivan prsten s 1 tada je R [x] komutativan prsten s jedinicom. Prsten formalnih redova označavamo sa R [[x]],
kojemu je R [x] potprsten.
12 Algstrut 12
n
X
(84)Ψ: Neka je R komutativni prsten s jedinicom. f = xi ai ∈ R [x] je invertibilan ako i samo ako je a0 invertibilan i ai
i=0
nilpotentan za sve ostale i 6= 0.
izacije.
U komutativnom prstenu R za f ∈ R [x] vrijedi f (c) = 0 ⇔ (x − c)|f .
U integralnoj domeni D, pollinom f ∈ D [x] stupnja n ima najviše n korijena u D.
U domeni jedinstvwnw faktorizacije R gdje je F pripadno polje razlomaka, neka je f ∈ R [x] i u = dc takav da je
(c, d) ∈ U (R), te f (u) = 0. Tada c|a0 i d|an .
U integralnoj domeni D su jedinice u D [x] konmstante koje su invertibilni elementi od D. Ako je c ∈ D je ireducibilan
u D, tada je c ireducibilan u D [x]. Svaki polinom prvog stupnja čiji je vodeći koeficijent invertibilan u D je ireducibilan
u D [x].
U polju je svaki polinom 1. stupnja ireducibilan.
U domeni jedinstvene faktorizacije R vrijedi da je R [x] domena jedinstve faktorizacije. Neka je F pripadno polje
Xn
razlomaka (od R), neka je f ∈ D [x] stupnja većeg od 1, f = ai xi , te neka je p ireducibilan element u D koji ne
i=1
dijeli a|n, ali dijeli sve ostale ai i p2 ne dijeli a0 . Tada je f ireducibilan u F [x].
(88)Ψ: [x] je domena jedinstvene faktoizacije, ali [x] nije prsten glavnih ideala. Dokažite da h2, 3xi nije glavni ideal.
(89)Ψ: Neka je p prost broj, I = (p, x) općenito nije glavni ideal, ali je maksimalan u [x]. Ideal geennriran s p, hpi je prost
ali ne i maksimalan.
(90)Ψ: U [x] pomatramo ideale genrirane s x2 , x3 − 2x2 − 2x − 3 , hx + 1i , h6, xi , h2, xi. Jesu li oni prosti, maksimalni?
(91)Ψ: Dokaži da je izomorfan [x] / x2 + 1 .
(92)Ψ: Dokaži da je
[x] / h3, xi izomorfan
3, te
[x] / h6i izomorfan
6 [x]
5 [x].
5 [x]
Imamo dvije vrste jednostavnih proširenja, ovisno o postojanju f ∈ [x] takvog da je f (u) = 0.
Promotrimo samo slučaj kada takav f postoji. Tada je [ (u) : ] < ∞ i postoji f minimalnog stupnja koji poništava
n hfu i =: I.
u. Promatramo ideal o
f (u)
Općenito (u) =
g(u) ; f, g ∈
[x] , g 6= 0 . Vrijedi da je (u) =
[u] izomorfno sa [x] /I.
Takod-er, baza od
(u) je 1, u, u2 , . . . , un−1 , gdje je n = [ (u) :
].