You are on page 1of 1

Otvaram vrata moga vrta

koracima zarobljenim
kamenom sa praga
i hodam, hodam
a stazi kao da
nema kraja
i gledam cvece
gledam travu
gledam nebo
ukopam se u zemlju
sto me dade
kao seme
i cutim, cutim
tako sam sigurna
tako sam vodoravna
Beo kao plahta
Rukom mi pokazes
ivancice na kantaru
i ja znam da moram
napred
ovaj put s kamenjem
u levom dzepu
ti kazes bacicu ga
tamo, u svom Jerusalimu
ja se bunim
pa te kudim
jer u njemu je voda
tvoje reke
tvog izvora
tvoje obale.

You might also like