Prevelik korak mi treba do tebe da bi ga samo tako napravila.A rado bi.

Bez suvisnih pitanja, razmisljanja i pogleda na nista. Jos mi kazu ako imas volje sve je moguce.Ja imam
to i nije ni priblizno dovoljno. Svaki put se nadjem na krevetu pod dekom i vlaznim jastukom. Kad mogu
do tebe , a ne mogu. Znam da previse toga uzmem preblizu sebi. Al' ne ide drugacije.Jos gore je imati, a
nemati.Svaki dan ocekujes, sjecas se, cekas i sanjas u svim slobodnim trenutcima cijelog glupog dana.
Odbrojavam minute do tebe.Fali svako sjecanje, sve tvoje sto znam nedostaje. A sama sam svjesna
kako malo rijeci ima da se opisu svi osjecaji.Pokusavam i sad da stignem uhvatiti sve misli.Ne ide. Slova,
brojevi, slike, mirisi, dodiri, pogledi, rijeci,….Sve samo proleti kroz misli sklopi neku sliku daleko, pozelim
samo da osjetim tebe..Zatvorim oci i iluzije postanu prejake da bih sad lagala da ne umislim kako mi
stavis ruku u ruku dok me tvoj miris ispuni Tobom.