Izvještaj br.

29500-BA

Bosna i Hercegovina
Country Economic Memorandum
(Ekonomski memorandum za BiH)
Maj 2005. godine

Poverty Reduction and Economic Management Unit

Europe and Central Asia Region
(Jedinica za smanjenje siromaštva i ekonomsko upravljanje
Region Evrope i centralne Azije)

Dokument Svjetske banke

 VALUTE I EKVIVALENTNE JEDINICE
(Kursna stopa iz maja 2005. god.)
Valutna jedinica = Konvertibilna Marka (KM)
1 KM = 0.61 US$
1 KM = 0.51 EUR

Vladina fiskalna godina

1. januar – 31. decembar

Mjerila
Metrički sistem

AKRONIMI I SKRAĆENICE

AFIP Agencija za finansijske i informatičke MFA Multifiber Arrangement (Multifiber

usluge aranžman)
ATPs Autonomni trgovinski preferencijali MFN Most-favored Nation
BAC Business Environment Adjustment (najprivilegovanija nacija)
(Prilagođavanje poslovnog okruženja) MOU Memorandum of Understanding
GKU Granski kolektivni ugovori (memorandum o razumijevanju)
BEEPS Business Environment and Enterprise MTDS Medium-Term Development
Performance Surveys (istraživanja Strategy (Srednjoročna razvojna strategija)
poslovnog okruženja i rezultata preduzeća) NATO North Atlantic Treaty Organization
BiH Bosna i Hercegovina (Sjevernoatlantski savez)
CBA Currency Board Arrangement (aranžman NPV Net Present Value (neto sadašnja
valutnog odbora) vrijednost)
CBBH Centralna banka Bosne i Hercegovine NTBs Non Tariff Barriers (netarifne
SIE Srednja i istočna Evropa prepreke)
CEM Country Economic Memorandum OBM Original Brand Name
(ekonomski memorandum za zemlju) Manufacturing (proizvodnja originalnih
OKU Opći kolektivni ugovori brendova)
CPI Consumer Price Index (Indeks potrošačkih ODA Official Development Assistance
cijena) OECD Organization for Economic
DPA Dayton Peace Accords (Dejtonski mirovni Cooperation and Development (Organizacija
sporazum) za ekonomsku saradnju i razvoj)
EBRD European Bank for Reconstruction and OEM Original Equipment Manufacturing
Development (Evropska banka za (proizvodnja s originalnom opremom)
rekonstrukciju i razvoj) OPT Outward Processing Trade (trgovina
EU European Union (Evropska unija) za vanjsku preradu)
EUPM European Union Police Monitoring PAR Public Administration Reform (reforma
Mission (Misija za monitoring policije javne uprave)
Evropske unije) PCO Pan European Cumulation of
FBiH Federacija Bosne i Hercegvine Origin (panevropska akumulacija porijekla)
FDI Foreign Direct Investment (direktne strane PIFs Privatization Investment Funds
investicije) (privatizacioni investicioni fondovi)
FIAS Foreign Investment Advisory PRSP Poverty Reduction Strategy Paper
Service (Savjetnička služba za strane (Dokument strategije za smanjenje
investicije) siromaštva)
FTA Free Trade Agreements (sporazumi o RS Republika Srpska
slobodnoj trgovini) SAA Stabilization and Association Agreement
GDP Gross Domestic Product (Bruto društveni (Sporazum o stabilizaciji i priključenju)
proizvod) SiCG Srbija i Crna Gora
GNI Gross National Income (Bruto nacionalni SBA Stand-By Arrangement (stand by
prihod) aranžman)

IDA International Development SDR Special Drawing Rights (posebna

Association (Međunarodna agencija za prava povlačenja)
razvoj) JIE Jugoistočna Evropa
IMF International Monetary Fund SFRJ Socijalistička Federativna Republika
 (Međunarodni monetarni fond) Jugoslavija
ITA Indirect Tax Authority (Uprava za SME Mala i srednja preduzeća
indirektno oporezivanje) SOE State-Owned Enterprise (Preduzeće u
KM Konvertibilna Marka (Convertible državnom vlasništvu)
Mark) PDV Porez na dodanu vrijednost
LSMS Living Standards Measures Survey WTO World Trade Organization (Svjetska
(Istraživanje mjerenja životnog trgovinska organizacija)
standarda)

Potpredsjednik: Shigeo Katsu, ECAVP

Direktor za BiH: Orsalia Kalantzopoulos, ECCU4
Direktor sektora: Cheryl Gray, ECSPE
Menadžer sektora: Bernard Funck, ECSPE
Vođa tima: Jean-Luc Bernasconi, ECSPE
 SADRŽAJ

PRIZNANJA ............................................................................................................................................i
SIŽE ........................................................................................................................................... I
Inicijalni uspjesi i mogućnosti .....................................................................................................................iii
Izazovi..........................................................................................................................................................iv
Opcije za daljnji napredak ..........................................................................................................................vii
Zaključak .....................................................................................................................................................xi
1. ODRŽAVANJE MAKROEKONOMSKOG OKRUŽENJA KOJE
OMOGUĆAVA RAZVOJ I RAST ................................................................................1
A. Uvod......................................................................................................................................................... 1
B. Ekonomski trendovi u postkonfliktnom periodu i novija dešavanja ........................................................ 2
C. Makroekonomske politike – dosadašnji rezultati i opcije za budućnost ................................................ 14
D. Makroekonomske perspektive ............................................................................................................... 24
E. Zaključak ................................................................................................................................................ 26
2. INTEGRACIJA U LANCE SNABDIJEVANJA EU – STRATEGIJA
ZA POVEĆANJE IZVOZA? .........................................................................................28
A. Uvod....................................................................................................................................................... 28
B. Trgovinski rezultati i razvoj politika od 1996. godine ........................................................................... 29
C. Izvozni rezultati: uzroci i ograničenja .................................................................................................... 32
D. Preporuke vezane za politike: Put naprijed ............................................................................................ 45
E. Zaključci ................................................................................................................................................. 53
3. STRUKTURA I REZULTATI SEKTORA PREDUZEĆA ........................54
A. Uvod....................................................................................................................................................... 54
B. Karakteristike sektora preduzeća u BiH ................................................................................................. 54
C. Dimenzije i odrednice poslovnih rezultata preduzeća............................................................................ 62
D. Zaključak................................................................................................................................................ 66
4. UKLANJANJE PREPREKA ZA RAZVOJ PREDUZEĆA .......................67
A. Uvod....................................................................................................................................................... 67
B. Operativno okruženje ............................................................................................................................. 68
C. Uloga upravljanja korporacijama ........................................................................................................... 81
D. Fleksibilna budžetska ograničenja ......................................................................................................... 87
E. Restruktuiranje i izlazak preduzeća sa tržišta......................................................................................... 91
F. Preostali izazovi i preporuke vezane za politike..................................................................................... 94
5. OŽIVLJAVANJE TRŽIŠTA RADA ...................................................................99
A. Uvod....................................................................................................................................................... 99
B. Naslijeđe neuobičajene tranzicije......................................................................................................... 101
C. Sveobuhvatniji pogled na tržište rada .................................................................................................. 104
D. Alternativni pogled na fleksibilnost tržišta rada .................................................................................. 110
E. Obrazovanje i obuka............................................................................................................................. 116
F. Uloga službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini ............................................................................... 123
G. Zaključci i preporuke vezane za politike ............................................................................................. 126
ANEKS 2. 1 SPORAZUMI O SLOBODNOJ TRGOVINI KOJE JE ZAKLJUČILA
BIH ..........................................................................................................................................130
ANEKS 2.2 IZVOZ KROZ VANJSKU OBRADU (OUTWARD PROCESSING
EXPORTS) IZ BIH U EU, 1997-2001. .................................................................................131
ANEKS 3. 1: BEEPS..............................................................................................................132
ANEKS 3.2: DETALJNE INFORMACIJE O ISTRAŽIVANJU 1000 VELIKIH
PREDUZEĆA.........................................................................................................................134
ANEKS 3.3: PODACI ZA ANALIZU ODREDNICA REZULTATA PREDUZEĆA ....135

Tabele
Tabela 1:1 Komparativni pad proizvodnje.................................................................................................... 4
Tabela 1:1 BiH – Ključni ekonomski pokazatelji 1998-2004....................................................................... 8
Tabela 1:2 Rezerve i obaveze CBBH (u milionima KM) .......................................................................... 16
Tabela 1:4 BiH: Bruto vanjski dug (u milionima US$, s krajem 2004. godine)......................................... 24
Tabela 1:5 Ključni vanjski pokazatelji duga za zemlje srednje i istočne Evrope 1/ .................................... 24
Tabela 1:7 BiH: Reformski scenario 2005-2009. ....................................................................................... 26
Tabela 1:8 Potrebe BiH za vanjskim finansiranjem.................................................................................... 27
Tabela 2:1 Trgovina robom u BiH u periodu 1996-2003. .......................................................................... 30
Tabela 2:2 Prosječne MFN primijenjene tarife, 2002. godina (u procentima) ........................................... 30
Tabela 2:3 Uporedba trgovinskih podataka iz različitih izvora za period 2000-2003. ............................... 32
Tabela 2:4 Izvoz BiH izražen kao procent GDP-a u 1990. i 2002. godini.................................................. 33
Tabela 2:5 Važnost izvoza usmjerenog u EU za BiH i zemlje za uporedbu, 1994-2002. .......................... 34
Tabela 2:6 Izvoz finalne robe iz BiH na tržišta EU, 1996-2002. ................................................................ 35
Tabela 2:7 Indeksi RCA za BiH i druge izabrane zemlje za uporedbu na tržištima EU............................. 37
Tabela 2:8 Izvoz u EU pod loan aranžmanima, 1996-2003. (miliona US$)............................................... 39
Tabela 3:1 Obim proizvodnje u BiH, 1998-2003. godina........................................................................... 55
Tabela 3:2: Stvaranje poslovanja, 1999-2003. godina ................................................................................ 56
Tabela 3:3: Struktura malih i srednjih preduzeća po sektoru, 2001. godine............................................... 58
Tabela 3:4 Veličina neformalne privrede, 2000. godina............................................................................. 59
Tabela 3:5: Prilivi direktnih stranih investicija na zapadnom Balkanu, 1997-2002. .................................. 60
Tabela 3:6 Rast prometa preduzeća po tipu vlasništva za period 1998-2002. ............................................ 63
Tabela 3:7: Produktivnost kapitala i produktivnost rada u 2002. godini .................................................... 63
Tabela 3:8: Prosječna bruto margina dobiti (%) po broju zaposlenih......................................................... 64
Tabela 4:1 Bosna i Hercegovina: Pokazatelji napretka reformi,................................................................. 68
Tabela 4:2 Pokretanje poslovanja, 2004. godine ........................................................................................ 72
Tabela 4:3: Prosječne prodaje na kredit ili s plaćanjem unaprijed po tipu vlasništva, 2002. godina.......... 72
Tabela 4:4: Djelotvornost pravnog sistema po odlikama, % firmi od ukupnog broja ................................ 74
Tabela 4:5 Poreske stope za izabrane zemlje srednje i jugoistočne Evrope ............................................... 77
Tabela 4:6 Izvori finansiranja, 2002. godina .............................................................................................. 79
Tabela 4:7: Finansijske institucije............................................................................................................... 79
Tabela 4:8 Udio na tržištu po sektoru, 2002. (u procentima)...................................................................... 82
Tabela 4:9 Integracija na dolje po sektoru, tipu vlasništva i veličini, 2002. godina (prosječan postotak
prodaje preduzeća matičnoj firmi ili povezanim podružnicama)................................................................ 82
Tabela 4:10 Zaostale obaveze i subvencije, kao % ukupne godišnje vrijednosti prodaje, 2002. godine.... 88
Tabela 4:11 Restruktuiranje firmi, 2002. godina ........................................................................................ 92
Tabela 4:12 Stečaj u FBiH po tipu vlasništva, kraj 2002. godine............................................................... 93
Tabela 5:1 Broj zaposlenih u formalnoj privredi po sektoru aktivnosti, 1991. i 1997-2003. ................... 102
Tabela 5:2 Prosječne plate i zaposlenost................................................................................................... 103
Tabela 5:3 Neto i bruto plate, 2003. godine.............................................................................................. 103
Tabela 5:4 Bruto plate u proizvodnji 1/ ...................................................................................................... 104
Tabela 5:5 Opis uzorka, LSMS, BiH 2001 ............................................................................................... 105
Tabela 5:6 Raspodjela zaposlenosti u BiH, 2001. i 2002. godina............................................................. 106
Tabela 5:7 Stope zaposlenosti i nezaposlenosti, po dobi i stepenu obrazovanja, BiH 2001. i 2002.
godine (u procentima) ............................................................................................................................... 107
Tabela 5:8 Osnovni pokazatelji tržišta rada .............................................................................................. 108
Tabela5:9 Struktura zaposlenosti (2001. godina) i stvaranja i eliminacije radnih mjesta (2001-2002)... 109
Tabela 5:10 Rezultati regresije plata, BiH LSMS istraživanje 2001. i 2002. godine ............................... 117
Tabela 5:11 Raspodjela radnika koji primaju plate koje kasne ili plate različite od uobičajenih, po
entitetu za 2001. i 2002. godinu (%)......................................................................................................... 118
Tabela 5:12 Implicirani privatni IRR po tipu obrazovanja za BiH, 2002. godina .................................... 120
Tabela 5:13 Trendovi kod upisa u različite tipove srednjih škola ............................................................ 121
Tabela 5:14 Procijenjene odrednice profitabilnosti: OLS Regresije......................................................... 136

Slike
Slika 1:2 Realna stopa rasta GDP-a po entitetima (godišnje u %)................................................................ 5
Slika 1:3 FBiH: Sektorska struktura GDP-a (u % nominalne stope GDP-a) ................................................ 6
Slika1:4 RS: Sektorska struktura GDP-a (u % nominalne stope GDP-a) ..................................................... 6
Slika 1:5 Sektorska struktura nominalnog GDP-a (u %) .............................................................................. 6
Slika 1:6 Industrijska proizvodnja, oba entiteta (1999=100) ........................................................................ 7
Slika 1:7 Godišnji rast indeksa potrošačkih cijena, po entitetima (% promjene iz godine u godinu)........... 7
Slika 1:10 Bruto Dotoci direktnih stranih investicija u BiH i zemljama regiona (% GDP).......................... 8
Slika 1:11 Bruto zvanične rezerve (u mjesecima uvoza robe i usluga) ........................................................ 8
Slika 1:12 Struktura stanovništva (nivo per capita potrošnje) ...................................................................... 9
Slika 1:13 Nejednakosti u izabranim zemljama u tranziciji (Gini koeficijent)............................................. 9
Slika 1:14 Razlika između pozajmljivanja i depozita, izabrane zemlje (u %)............................................ 11
Slika 1:15 BiH, stvarne kamatne stope (%, smanjeno za stopu inflacije iz iste godine) ............................ 11
Slika 1:16 Pokazatelji tranzicije EBRD-a – BiH, izabrane zemlje jugoistočne Evrope, srednje istočne
Evrope, EBRD indeksi se kreću od 1(najgore) do 4+ (najbolje) ................................................................ 13
Slika 1:17 Struktura bilansa tekućeg računa (u % GDP-a) ......................................................................... 14
Slika 1:18 Noviji trendovi kod ušteda i investicija (u % GDP-a) ............................................................... 14
Slika 1:20 Fiskalni trendovi u FBiH ........................................................................................................... 17
(u % entitetskog GDP-a) ............................................................................................................................. 17
Slika 1:21 Fiskalni trendovi u RS ............................................................................................................... 17
(u % entitetskog GDP-a) ............................................................................................................................. 17
Slika 1:22 Ukupna potrošnja na plate u izabranim zemljama srednje i istočne Evrope (kao % ukupne
potrošnje) .................................................................................................................................................... 18
Slika 1:23 Odnos potrošnje na plate i potrošnje na funkcionisanje i održavanje........................................ 18
Slika 1:24 FBiH: Projicirana alokacija poreskih prihoda između entiteta i podentitetskog nivoa (u %
ukupnog) ..................................................................................................................................................... 21
Slika 2:1 Rezultati vanjske trgovine, 1996-2004. ....................................................................................... 29
Slika 2:2 Izvoz iz BiH u partnerske zemlje s kojima su potpisani sporazumi o slobodnoj trgovini,
1997-2003. .................................................................................................................................................. 35
Slika 2:3 Izvoz iz BiH u EU po intenzitetu faktora .................................................................................... 38
Slika 2:4 Izvoz iz BiH u Hrvatsku po intenzitetu faktora ........................................................................... 38
Slika 2:5 Udio OPT aranžmana u ukupnom obimu izvoza u EU ............................................................... 40
Slika 2:6 Neto dotoci direktnih stranih investicija u zemlje nasljednice bivše Jugoslavije (u milionima
US$) ............................................................................................................................................................ 43
Slika 2:7 Neto dotoci direktnih stranih investicija u zemlje nasljednice bivše Jugoslavije (u % GDP-a) .. 43
Slika 2:8 Dotoci direktnih stranih investicija 1994-2003. po sektorima..................................................... 44
Slika 3:1 Promjene kod prosječnog broja zaposlenih po tipu vlasništva i BiH i SEE8, 1999-2002........... 57
Slika 3:2: Odnos dobiti i prometa po karakteristikama firmi, za 2001. godinu (% ukupnog broja firmi) .. 62
Slika 4:1 Mišljenja preduzeća o poslovnoj klimi, 1999-2002..................................................................... 70
Slika 4:2 Prepreke za rad i rast preduzeća (% firmi) .................................................................................. 71
Slika 4:3 Barter, mjenice i razmjena dugova .............................................................................................. 74
Slika 4:4 Udio firmi koje nemaju sporove riješene na sudovima, po veličini ............................................ 75
Slika 4:5 Dostupnost finansiranja po veličini i tipu vlasništva, 2002. godina ............................................ 80
Slika 4:6 Struktura portfolia zajmova poslovnih banaka ............................................................................ 81
Slika 4:8: Zaostale obaveze vezane za plate u FBiH i RS po veličini firme, 2001. i 2002......................... 91
Slika 5:1 Raspodjela plata, formalni i neformalni sektor, po entitetu, 2001- 2002. godina...................... 113
Slika 5:2 Najniža plata kao procenat prosječne plate, zemlje u tranziciji................................................. 115
Slika 5:3 Važnost vještina prema rangiranju poslodavaca........................................................................ 119

Okviri
Okvir 1:1 Statistika u BiH: institucionalna i metodološka pitanja................................................................ 3
Okvir 2:1 Neujednačenosti kod trgovinskih statistika dobijenih iz različitih izvora .................................. 32
Okvir 2:2 Fleksibilna proizvodnja u industriji odjeće................................................................................. 42
Okvir 2:3 Poslovno okruženje kao ograničenje za izvoz ............................................................................ 47
Okvir 2:4 Panevropska akumulacija pravila porijekla ................................................................................ 51
Okvir 3.1 Projekti finansirani iz vanjskih sredstava istiskuju domaće ....................................................... 61
Okvir 3:2 Odrednice rezultata firmi............................................................................................................ 65
Okvir 4:1 Izvori podataka ........................................................................................................................... 69
Okvir 4:2 Prepreke za privatizaciju strateških preduzeća ........................................................................... 84
Okvir 4:3 Politička imenovanja .................................................................................................................. 85
Okvir 4:4 Nefleksibilna politika cijena električne energije dovodi do zaostalih neizmirenih obaveza ...... 90
Okvir 4:5 Rješavanje problema viška radnika ............................................................................................ 91
Okvir 4:6 Zatvaranje poslovanja (2003. godina) ........................................................................................ 93
Okvir 4:7 Vansudsko restruktuiranje dugova / poravnanje u Bosni i Hercegovini .................................... 95
 PRIZNANJA

Ovaj izvještaj pripremio je tim Svjetske banke. Pripremu cijelog izvještaja vodili su
Jean-Luc Bernasconi (vođa projekta) i Marcelo Bisogno. Ardo Hansson i Ivailo Izvorski su
vodili završetak rada na dokumentu.

Poglavlje o makroekonomskim politikama pripremili su Jean-Luc Bernasconi i Irina

Smirnov, s inputima Christiana Bodewiga i Jima Andersona.

Poglavlje o međunarodnoj trgovinskoj razmjeni i promociji izvoza pripremili su Beata

Smarzynska, Francis Ng, a ključne inpute i komentare su dali Alia Mouyabed i Costas
Michalopoulos, kao i, inicijalno, Bart Kaminski.

Poglavlja o razvoju i reformama sektora preduzeća pripremili su Gallina Andronova

Vincelette i Harry Broadman, a inpute su dali Robert Gourley i Gregory Jedrzejczak.

Poglavlje o tržištima rada pripremili su Marcelo Bisogno i Jean Fares, a inpute su dali
Jim Stevens i Toby Linden u vezi s razvojem vještina, a Christian Bodewig u vezi s aktivnim
politikama na tržištu rada.

Tim je imao velike koristi od smjernica primljenih od revizora na istom nivou,

Daniele Gressani, Helene Tang (u fazi koncepta) i Vladimira Kreačića (u fazi odlučivanja);
kao i od komentara primljenih na koncept dokumenta od brojnih kolega iz Svjetske banke.

Izvještaj je pripremljen pod općom supervizijom Bernarda Funcka (direktor sektora).

Priprema izvještaja ne bi bila moguća bez ključne podrške Mismake Galatis, Kathryn Rivera i
Željke Meheljić u obradi dokumenta. Emily Evershed je osigurala podršku pri lektorisanju
dokumenta.

i
 SIŽE

1. Cilj ovog Ekonomskog memoranduma za zemlju (Country Economic Memorandum –

CEM) je trostruk. Prvenstveno, on pokušava da predstavi sva ekonomska dešavanja u Bosni i
Hercegovini (BiH) od kraja rata 1995. godine, s posebnim usmjerenjem na najnoviji period.
Zatim, izvještaj pokušava da istraži potencijalne izvore za viši i održiviji rast koje bi BiH
mogla koristiti uporedo s napretkom njenih procesa integracije u Evropsku uniju. Na kraju,
izvještaj formuliše preporuke vezane za opcije politika koje bi mogle pomoći da se do
maksimuma uvećaju šanse koje privreda BiH ima za dosezanje više stope rasta GDP-a i
stvaranje većeg broja radnih mjesta. Pri tome se izvještaj CEM fokusira na četiri prioritetne
oblasti: makroekonomsko upravljanje, politike međunarodne trgovinske razmjene, poslovno
okruženje i reforme preduzeća, te politike na tržištu rada. Posljednja oblast uključuje
procjenu obrazovnih politika u BiH.

2. Izvještaj prenosi tri ključne poruke. Prvo, deset godina od kraja rata, BiH i dalje
pati od naslijeđa sukoba koji je uništio znatan dio fizičkih proizvodnih kapaciteta
zemlje, oslabio ljudske resurse i razbio institucije i socijalni kapital. Vrijeme koje je
izgubljeno u toku rata, u kombinaciji s kasnijim poteškoćama pri rješavanju dvostrukog
izazova koji predstavljaju postkonfliktna rekonstrukcija i tranzicija u tržišnu privredu, doveli
su do toga da je BiH prilično zaostala za najuspješnijim zemljama srednje i istočne Evrope
(Central and Eastern Europe - CEE). Iako je postkonfliktna rekonstrukcija bila uspješna,
uglavnom zbog velikih dotoka pomoći, analiza uključena u izvještaj otkriva da BiH zaostaje
u mnogim pitanjima vezanim za strukturne reforme, koje su pratile ekonomsku tranziciju u
regionu. Ta pitanja uključuju stratešku privatizaciju, liberalizaciju tržišta proizvoda i rada i
restruktuiranje sektora preduzeća.

3. Kako je najvjerovatnije da će se postojeći pad dotoka pomoći nastaviti, odlaganja

napretka strukturalnih reformi ograničavaju BiH u postizanju cilja koji je sama sebi postavila
– da se pojavljuje kao vitalna, produktivna privreda integrisana sa svjetskim tržištima. Mnogo
je izazova koji tek čekaju. Nakon poslijeratnog oporavka, tek treba postići snažan i održiv
privredni rast. Tržište zapošljavanja je anemično, a stopa nezaposlenosti visoka, dok u isto
vrijeme izgleda da neformalna ekonomija obuhvata sve veći dio. Vanjski disbalansi zemlje i
dalje su veliki i morat će se korigovati kako bi se ograničili dugoročni rizici. Mnoga
preduzeća, posebno ona u vlasništvu države ili privatizovana u masovnoj privatizaciji, i dalje
rade s labavim budžetskim ograničenjima, što ostavlja prostor za neadekvatno ponašanje
uprave, koje se može kretati od slabih napora za ostvarivanje profita do rasprodaje i
izvlačenja imovine preduzeća. Najvrjedniji resurs BiH, konkretno, njeni ljudi, a posebno
njeno mlado stanovništvo, jošuvijek žude za tim da napuste zemlju. Nesigurnosti vezane za
ekonomsku budućnost zemlje i s tim vezani nedostatak mogućnosti i prilika, predstavljaju
važne izvore nastavka odliva mozgova. Međutim, mentalni sklop, koji jošuvijek upravlja
donošenjem odluka, kako na političkom nivou, unutar javne administracije, tako i unutar
mnogih kompanija, jošuvijek naginje ka očuvanju kratkoročnih privilegija, umjesto ka
uspostavi temelja za održiv rast obima proizvodnje.

i
4. Kao važnu prepreku, treba istaći da politička i administrativna struktura koja je
proistekla iz Dejtonskog mirovnog sporazuma dodatno otežava zadatak hvatanja priključka.
Iako su procjene političke i institucionalne relevantnosti Dejtonskog mirovnog sporazuma
van opsega ovog izvještaja, kao i mandata i oblasti stručnosti Svjetske banke, a uzimaju se
kao temeljne, treba ukazati da ti aranžmani povlače znatne troškove. Stepen kompleksnosti
koji je uključen u administrativne aranžmane u cijeloj zemlji donosi direktne fiskalne
troškove. To također, za rezultat ima i manje opipljive ekonomske troškove, imajući u vidu
da značajnije reforme moraju biti podržane obaveznim koncenzusom između konstitutivnih
naroda BiH. Reforme koje mogu izgledati kao da jednu ili drugu grupu dovode u nepovoljan
položaj često zamagljuju debatu o politikama i istiskuju vjerovatno važniji i dugoročniji efekt
razvoja koji može donijeti reforma. Taj problem je dodatno otežan slabostima kod tehničkih
kapaciteta i neuspjesima pri koordinaciji politika između različitih nivoa vlasti. Novija
kolebanja u vezi s reformama oblasti visokog obrazovanja predstavljaju ilustrativan primjer
kompleksnosti političke ekonomije u BiH. Bez predviđanja i predlaganja bilo kakvih
dubinskih modifikacija Dejtonskog mirovnog sporazuma, ovaj izvještaj signalizira da
politička posvećenost postizanju reformi u razumnom vremenskom okviru mora u BiH biti
čak i jača nego u drugim zemljama regiona, kako bi se prevazišla inercija koja neizostavno
dolazi sa samim sistemom.

5. Druga ključna poruka ovog izvještaja je da BiH zaista može da uhvati priključak
sa naprednijim privredama u srednjoj i istočnoj Evropi. Mogućnosti za rast postoje i
vlasti su, u više slučajeva, jasno pokazale političku volju i ustrajnost za angažman na teškim
reformama. Neke veoma važne institucionalne reforme su postignute imale su mjerljive
inicijalne efekte, čak iako oni nisu na nivou ili s dinamikom koja bi bila poželjna. Preduzeća
iz BiH mogu da izvoze, strani investitori vide perspektive za poslovanje u BiH i nova radna
mjesta se stvaraju. Da bi se ti inicijalni rezultati prenijeli na viši nivo mora se razriješiti više
ključnih izazova. Oni se uglavnom odnose na poslovno okruženje, reforme sektora preduzeća
i reforme tržišta rada. Srednjoročna razvojna strategija vlasti BiH identifikuje najvažnije od
tih izazova, i daje viziju koja je konzistentna s vizijom ovog izvještaja CEM: ciljevi ne
predstavljaju u svakom slučaju viši rast i više investicije u odnosu na brzi tempo odmah
nakon rata, već različit tip rasta i investicija, u kojem privatni sektor predstavlja vodeću
snagu. S ciljem postizanja tog cilja, Razvojna strategija preporučuje širok spektar mjera
vezanih za politike. Nažalost, Razvojna strategija ne uspjeva da rangira mjere vezane za
politike, prema njihovom vjerovatnom efektu na rast realne stope rasta GDP-a. Izvještaj CEM
pokušava da popuni tu prazninu izdvajajući najurgentnija pitanja koja zahtijevaju hitnu
reakciju politika u tim oblastima.

6. Treća ključna poruka odnosi se na optimalne karakteristike reakcije politika:

selektivnost pri izboru prioritetnih aktivnosti i fleksibilnost pozicije politika, koja se
proteže od čvrstog stava u nekim oblastima politika do mudrih intervencija u drugim.
Kao što je već navedeno, vlasti BiH nisu čekale ovaj CEM izvještaj da bi identifikovale
najhitnija pitanja vezana za politike i napravile planove u više oblasti koje zahtijevaju akcije.
Često je, međutim, predviđena reakcija politika naklonjena aktivnim i široko postavljenim
intervencijama vlade. Štaviše, predviđene aktivnosti su suviše brojne da bi imale kredibilitet i
da bi postizale funkciju vezanu za signaliziranje, uključujući i one koje su navedene u samoj
Srednjoročnoj razvojnoj strategiji. Za razliku od toga, CEM izvještaj zauzima iznijansiranije
gledište. Temeljni cilj politika je stimulacija “novog” tipa rasta, što prije svega
podrazumijeva uspostavu adekvatnih motivacionih oblika za povećanje stepena efikasnosti i
djelotvornosti. U nekim oblastima, kao što su režim trgovinske razmjene ili politika kursnih
stopa, to se tumači kao zadržavanje postojećeg kursa. U mnogim drugim slučajevima,

ii
uspostava adekvatnih motivacija zahtijeva da vlade umanje stepen svoje prisutnosti ili da se
čak sklone s puta. Na kraju, postoje mogućnosti za aktivne intervencije politika, konkretno u
vezi s reorganizacijom javne potrošnje s ciljem reforme sistema obrazovanja ili osiguranjem
adekvatnijih mreža socijalne sigurnosti za one kojima su najpotrebnije, kako sada, tako i
budućnosti, nakon transformacije privrede. Unutar tog okvira, ostatak ovog sižea razmatra
najvažnije zaključke ovog izvještaja.

INICIJALNI USPJESI I MOGUĆNOSTI

7. Bosna i Hercegovina je bila uspješna pri postizanju makroekonomske stabilnosti.

Inflacija je spuštena na nivoe prisutne u industrijalizovanim zemljama. Fiskalni bilansi su
poboljšani, a konsolidovani budžetski deficit je upadljivo smanjen. Stepen povjerenja u
valutu je visok, što pokazuje stalni rast depozita izraženih u KM. Uspješni aranžmani
reprograma duga, potpomognuti dostupnošću tržišta kapitala, pomogli su u smanjivanju
vanjskog duga na održive nivoe. Bez obzira na veliki i uporan deficit tekućih računa, vanjske
rezerve su povećane. Dotoci direktnih stranih investicija su od 2000. god. povećani više nego
dvostruko, dosežući do 6 % GDP-a 2004.god.. Ukupne direktne strane investicije od kraja
rata procjenjuju se na više od 1,6 milijardi US$.

8. Dosada postignuti uspjesi sektorskih politika su neujednačeni, a veliki dio

programa još nije izvršen, kao što je opisano u prethodnom dijelu teksta. Ipak BiH je
uspjela da razvije konkurentno bankarsko tržište, uključujući regulatorne i supervizijske
funkcije koje izgleda da se sprovode. Uspješnost u finansijskom sektoru ne dolazi bez
izazova, međutim, pri čemu je rast stope kreditiranja za sektor domaćinstava veoma visok i
pretače se u uvoz. Slično tome, iako je oslobađanje države od mnogo malih i srednjih
preduzeća završeno, korištenje metoda masovne privatizacije je imalo negativna uticaj na
upravljanje preduzećima

9. U oblasti vanjske trgovine, BiH je usvojila najliberalniji trgovinski režim u

jugoistočnoj Evropi i zaključila je bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini sa svim
svojim najvažnijim trgovinskim partnerima u podregionu. Ti sporazumi u općem slučaju
ispunjavaju standarde vezane za obuhvat koje preporučuje Pakt stabilnosti. Kreatori politika i
drugi posmatrači su, međutim, u općem slučaju izrazili razočaranje nedostatkom reakcije
ponude na tako povoljan trgovinski režim. Kao što je već pomenuto, podaci koji su
predstavljeni u ovom izvještaju potvrđuju da su izvozni rezultati bili manji od prihvatljivih.
Međutim, te bojazni nisu u potpunosti zasnovane. Bez obzira na ekstremno teške polazne
uvjete u periodu neposredno nakon rata, izvoz robe iz BiH povećavan je za 10 % godišnje,
izraženo u eurima, dok je pokrivenost uvoza izvozom porasla s manje od desetine na trećinu.
Važno je istaći da je BiH postigla određeni uspjeh pri preusmjeravanju trgovine ka tržištu
koje donosi najviše perspektiva za budućnost, konkretno tržištu EU. BiH je također, bila u
mogućnosti da dobije povećanje učešća u trgovini s drugim najvažnijim trgovinskim
partnerom, Hrvatskom. Učešće u robnim lancima vođenim maloprodajom, kao na primjer u
sektoru namještaja, pokazuje da preduzeća iz BiH mogu biti prisutna na vrlo konkurentnim
tržištima. Također, ohrabrujući je i napredak ostvaren pri eliminaciji korupcije na carinskim
ispostavama, što je važna dimenzija za omogućavanje trgovinske razmjene.

10. Iako su ukupni rezultati sektora preduzeća i dalje neimpresivni, postoji podskup
sektora preduzeća, koji pokazuju perspektive, a to su mala i srednja preduzeća (SME).
Poslovne prakse malih, novoosnovanih preduzeća usmjerene su ka ostvarivanju dobiti i ta
preduzeća su usvojila poslovnu kulturu u kojoj se ugovori poštuju, a snabdjevači i radnici
plaćaju. To je u oštrom kontrastu sa situacijom u veliki preduzećima, posebno onim u

iii
državnom vlasništvu, koja još rade na principima kontrolisane ekonomije predratnog
samoupravljanja: prevelik broj zaposlenih, fleksibilni budžeti, te slabo upravljanje. Mnoge
ključne reforme su pokrenute, iako se neke implementiraju veoma sporo. U nekim
slučajevima, vlada je pokazala odlučnost neophodnu za napredovanje pri ispunjenju
programa reformi. Podnošenje zakona o stečaju za usvajanje u oba entiteta BiH – Federaciji
Bosne i Hercegovine (FBiH) i Republici Srpskoj (RS) - kao i kasnija uspješna kampanja
Vlade FBiH na uvjeravanju Parlamenta da povuče amandmane koje je uveo, a koji bi
umanjili efekte implementacije zakona, pokazalo je da je u BiH moguće postići teške
reforme.

11. Taj dualitet odražava se i na tržište rada. Čak i ako BiH pokazuje niske stope učešća
radne snage i zaposlenosti uopće, sektor malih i srednjih preduzeća pokazuje da postoji
potencijal za dinamično tržište rada. Inicijalne reforme institucija tržišta rada, uključujući
zakon o radu i zavode za zapošljavanje, išle su u pravom smjeru, ali tržište rada je ipak i dalje
oblast u kojoj su izazovi možda i najznačajniji.

IZAZOVI

12. Imajući u vidu da su preostali neriješeni izazovi zaista akutni, njihova analiza trebalo
bi da uključuje određeno postavljanje prioriteta, c ciljem vođenja politika. Apsolutno
najvažniji makroekonomski disbalans predstavlja stalno prisutan i uporan deficit
tekućih računa. Na nivou od blizu 17 % GDP-a, on u dugoročnijem periodu nije održiv.
Analiza predstavljena u ovom izvještaju ukazuje da je to rezultat niskih stopa domaćih
ušteda, a ne visokih investicija. Stopa investiranja nije iznad prosjeka za privrede u tranziciji,
ali je udio u domaćim uštedama koji može to da finansira, posebno nizak. U kontekstu u
kojem vanjske uštede u obliku dotoka pomoći opadaju, a nivoi investiranja moraju da ostanu
visoki, kako bi pratili ekonomsku transformaciju, makroekonomske i strukturne politike
trebalo bi da budu usmjerene ka stimulisanju domaće štednje i privlačenju stranog kapitala
nove vrste.

13. Potreba za povećanjem stepena domaće štednje pokreće pitanje stepena

adekvatnosti tekuće pozicije fiskalne politike BiH za osiguranje ekonomskog rasta:
može li BiH smanjiti udio javne potrošnje, istovremeno povećavajući stepen efikasnosti
javnih službi? Taj izazov može, na prvi pogled, izgledati nerješiv, no ovaj izvještaj daje
argumentaciju koja pokazuje da bi se on mogao postići. Uprkos postepenom smanjenju
javne potrošnje, opterećenje koje vlada predstavlja za privredu, iako znatno smanjeno u toku
posljednjih par godina, još uvijek je preveliko, na nivou od gotovo 50 % GDP-a. Potrebna je
dalja konsolidacija i ona će morati da se odvoji od ranijih napora, koji su bili fokusirani na
investicionu potrošnju. Ograničavanje tekuće potrošnje, bez obzira na svu inerciju koja će na
to imati uticaja, predstavlja najviši prioritet. Imajući u vidu neizmirene potrebe za
finansiranjem održavanja i funkcionisanja, ukupna potrošnja na plate (platni fond) u javnom
sektoru i određeni programi transfera predstavljaju najvažnije kandidate za racionalizaciju.
Povećanje stepena efikasnosti potrošnje, također, predstavlja ključ za uspostavu okruženja
povoljnog za rast i osiguranje boljih mreža sigurnosti za one koji neće imati mogućnost za
nalaženje novih radnih mjesta.

14. U srednjoročnom periodu, međutim, sama fiskalna prilagođavanja neće

generisati potrebno povećanje domaće štednje. Znatan doprinos će morati doći i od
povećanja domaće privatne štednje. U sektoru domaćinstava, noviji period je karakterisao
visok stepen dostupnosti kredita za finansiranje izgradnje i potrošnje. U okviru aranžmana
valutnog odbora, koji upravlja kursnim stopama i monetarnom politikom, vjeruje se da je to

iv
omogućeno znatnim dotocima privatne štednje građana, koji žive u inostranstvu, uključujući
doznake radnika. Iako bi iscrpljivanje tih resursa dovelo do automatskog ograničenja nivoa
kredita, kratkoročni imperativ predstavlja obuzdavanje rasta kredita domaćinstvima, uz
oslanjanje na ograničene instrumente monetarne politike, koji su dostupni u tekućem režimu
valutnog odbora. Oni uključuju povećanje zahtijevanih obaveznih rezervi i pooštravanje
regulativa za oprezno poslovanje banaka i supervizije banaka. U dugoročnom periodu,
međutim, stvarni izazov predstavljat će povećanje stepena domaće štednje u sektoru
preduzeća, odnosno profitabilnost preduzeća koja rade u BiH. To će zahtijevati poduzimanje
niza aktivnosti na jačanju poslovnog okruženja i upravljanja preduzećima, stimulaciju
restruktuiranja preduzeća i povećanje stepena fleksibilnosti tržišta rada. Tek nakon toga će
preduzeća u BiH, bez obzira da li u su u domaćem ili stranom vlasništvu, moći da zauzmu
velike dijelove evropskih i svjetskih tržišta i da doprinesu unapređenju vanjskotrgovinske
pozicije zemlje.

15. U oblasti trgovine, noviji neimpresivni rezultati teško se mogu pripisati poziciji
vezanoj za politike, koja je imala za cilj liberalizaciju i integraciju. Stvarna ograničenja
za dinamičnije izvozne rezultate nalaze se u poslovnom okruženju i investicijskoj klimi.
U stvari, trgovinsko okruženje BiH nudi mnoge prilike koje ostaju neiskorištene. Na primjer,
obim izvoza roba je isuviše nizak, predstavljajući tek nešto iznad 10 % GDP-a. Izvozom
dominiraju sirovine i proizvodi u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje neobučena radna
snaga. Prilike za učešće u međunarodnim lancima snabdijevanja, posebno sa EU, nedovoljno
se koriste. U sektorima u kojima su preduzeća iz BiH prisutna, kao u slučaju tekstila i kožnih
proizvoda, dugoročna održivost njihovog učešća je ugrožena teškim pritiscima konkurencije,
što ukazuje na potrebu unapređenja proizvodnje i njenog dovođenja na više nivoe ljestvice
dodane vrijednosti. Taj tip investicija na najbolji način će biti promovisan u slučaju da
poslovno okruženje postane privlačnije za stvarne investitore. Također, mogućnosti na
rastućem susjednom tržištu Srbije i Crne Gore se ne iskorištavaju u dovoljnoj mjeri. BiH je
pokazala da može uspješno izvoziti proizvode iz poljoprivrednog i prehrambenog sektora u
Hrvatsku. Međutim, nije uspjela da osvoji veliko tržište EU za takve proizvode, znatnim
dijelom i zbog toga što joj nedostaje adekvatna institucionalna infrastruktura za certifikaciju
proizvoda. Domaće tržište same BiH zahtijeva dodatan razvoj ka jedinstvenom ekonomskom
prostoru koji će, također, stimulisati prekograničnu trgovinu.

16. Bez obzira na uništenje proizvodnih kapaciteta, a uprkos nasljeđenoj predratnoj

industrijskoj strukturi, koju nije lako prilagoditi vremenu, izgleda da neki sektori imaju
potencijal za budući rast, kao na primjer šumarstvo i obrada drveta, tekstila i kože, druga
proizvodnja manjeg stepena, neki podsektori poljoprivrede ili sektor električne energije.
Međutim, ovaj izvještaj argumentuje da bi politike trebalo da budu usmjerene na osiguranje
maksimalnog nivoa fleksibilnosti, što se može ostvariti uklanjanjem prepreka za investicije ili
poslovanje i jačanjem ljudskog kapitala. Kroz široko zasnovane motivacije, BiH se može
dalje razviti u multisektorsku privredu. S druge strane, teško da će pristup “biranja
pobjednika” kroz usmjerenu industrijsku politiku dovesti do boljih rezultata u BiH nego što je
to bio slučaj u drugim zemljama.

17. Izazovi vezani za široko postavljene reforme preduzeća u suštini se odnose na

dva osnovna pitanja (i) uklanjanje strukturnih prepreka za stvaranje i funkcionisanje
konkurentnih tržišta; i (ii) uspostavljanje strogih pravila, procedura i s tim vezanih institucija
koje stvaraju motivacione faktore za olakšavanje i omogućavanje svakodnevnih poslovnih
transakcija.

v
18. Uklanjanje prepreka za pokretanje poslovanja je od ključne važnosti za
stimulisanje daljeg pokretanja preduzeća, kao i za rast nedavno stvorenih
novoosnovanih preduzeća, s obzirom da taj segment sektora preduzeća pruža najbolje
mogućnosti za rast i stvaranje novih radnih mjesta. Najviši stepen prioriteta treba biti na
uklanjanju nekoliko uskih grla.

19. Najprije, izvještaj zaključuje da su neizvjesnost ekonomskih politika i korupcija među

najsnažnijim preprekama za strane investicije, stvaranje i razvoj poslovanja. Zatim, cijena i
dostupnost finansiranja, poreske stope i administracija, prakse usmjerene protiv
konkurentnosti, te funkcionisanje pravnog sistema pri zaštiti imovinskih prava i sprovođenju
ugovora predstavljaju znatan teret za razvoj poslovanja i investiranje. Nedostatak jakog i
konkurentnog poslovnog sektora u BiH dovodi do toga da finansijske institucije nisu spremne
da pozajmljuju preduzećima. Poteškoće vezane za dostupnost kapitala, kao i ograničena
sigurnost ugovornih prava, prouzrokuju da preduzeća vrše transakcije na primitivan način i
da se oslanjaju na poslove ugovorene i sprovedene na licu mjesta. I na kraju, administrativne
prepreke, kao što su formalno vlasništvo nad zemljištem, dostupnost zemljišta, radna
regulativa, dozvole, te zahtjevi vezani za licenciranje, smatraju se stalnim izazovom za
pokretanje poslovanja i konkurentnosti na tržištu. Pokretanje poslovanja u BiH jošuvijek traje
suviše dugo i suviše je skupo. U toku je reforma registracije preduzeća, ali dinamiku te
reforme usporavaju kako tehničke poteškoće vezane za uspostavu integrisanog sistema, tako
i, možda čak i u većoj mjeri, razvučene debate političke prirode. Administrativne i
birokratske začkoljice, također, povećavaju troškove vezane za vođenje poslovanja. Sistem
privrednih sudova pati zbog velikog broja zaostalih, neriješenih slučajeva. Uz to, bez obzira
na nedavno postignut napredak, zemlja se jošuvijek ne može opisati kao zemlja koja nudi
jednake mogućnosti za rad na cijeloj teritoriji, u odnosu na nivoe i naplatu oporezivanja.

20. Postoji ubjedljiva argumentacija da se ranije uspostavljanim preduzećima pruži

mogućnost restruktuiranja i reorganizacije. Široko raširena praksa nagomilavanja
zaostalih neizmirenih obaveza i oslanjanja na subvencije otežava takvo restruktuiranje i mora
se prekinuti. Nagomilavanje zaostalih neizmirenih obaveza ukazuje na spremnost vlada na
svim nivoima da tolerišu i štite gubitaše od uklanjanja s tržišta, kao i da prihvataju praksu
odgađanja plaćanja među preduzećima. Za preduzeća u državnom vlasništvu, opcije su jasne:
strateška privatizacija ili likvidacija. Izvještaj, međutim, pokazuje, da je oslanjanje na
insajdere (radnike i upravu) i državu u većini zaključenih poslova vaučerske privatizacije
dovelo do fragmentiranosti vlasničkih struktura, slabih motivacionih faktora za
restruktuiranje i razvoj slabih struktura upravljanja korporacijama. To je ograničilo dotoke
novog kapitala znanja i tehnologija u novoprivatizovana preduzeća i dovelo je do toga da
investitori oklijevaju da u zemlju uvedu strane investicije koje počinju od nule. Vlada će
morati da riješi izazove koji predstavljaju pojednostavljenje i ubrzanje privatizacije, tako da
poslovne perspektive kompanija koje su ponuđene na tenderu postanu osnovni faktor za
donošenje investicionih odluka. U masovno privatizovanim kompanijama, koje su često u
većinskom vlasništvu privatizacionih investicionih fondova (PIF-ova), napori na ostvarenju
profita ograničeni su time što su preduzeća primorana da zadrže višak radnika. Zbog zaostalih
obaveza za plate i doprinose, ukupni troškovi otpremnina premašuju mogućnosti gotovinskog
toka, tako da su kompanije natjerane da zadrže višak radne snage, čak i ako to ograničava
njihove investicione i razvojne strategije. Za većinu masovno privatizovanih preduzeća,
međutim, osnovni izazov nalazi se u raspršenom vlasništvu i nedostatku discipline kod
upravljanja, koju bi nametnuli vlasnici.

vi
21. Mogućnosti za izlazak sa tržišta su bile gotovo nepostojeće. BiH je zemlja u kojoj
je koncept stečaja gotovo neistražen, i u kojoj su moderni zakoni o stečaju tek nedavno
usvojeni. Djelotvoran režim stečaja predstavlja ključni uvjet za osiguranje institucionalnih
instrumenata za restruktuiranje preduzeća, za ponovno osiguranje ekonomske održivosti
preduzeća ili za omogućavanje njegove eliminacije sa tržišta. Takav režim osigurava
mogućnost za oslobađanje sredstava koja bi mogla da, potencijalno, dovedu do novih
poslovnih aktivnosti i radnih mjesta, čak i ako se u kratkoročnom periodu dese likvidacija i
gubitak radnih mjesta. U mnogim slučajevima za neodrživa preduzeća u državnom vlasništvu
i druge kompanije, ta radna mjesta su ionako bila samo fiktivna, nevezana za bilo kakve
proizvodne ili produktivne aktivnosti i nisu dovodila do plaćanja ni plata ni doprinosa, već
samo do nagomilavanja fiktivnih zaostalih potraživanja u knjigama kompanija. Takve
kompanije koje se na vještački način održavaju u životu, na račun svojih radnika,
snabdjevača i poreskih obveznika, moraju se temeljno restruktuirati ili likvidirati, a oba ta
cilja mogu se postići kroz implementaciju novih zakona o stečaju. Međutim, korištenje
procesa stečaja u BiH jošuvijek onemogućavaju sljedeći faktori: (i) političko oklijevanje,
posebno sa strane poreskih vlasti, koje su u oba entiteta tek nedavno počele da razmatraju
pokretanje stečajnog postupka; i (ii) socijalni pritisci, u kombinaciji s vrlo negativnim
gledištima u odnosu na stečaj. U takvom okruženju, djelotvorna implementacija novih
stečajnih okvira u potpunosti zavisi od političke volje za eliminacijom neodrživih preduzeća s
tržišta.

22. Izazovi na tržištu rada su brojni. Stopa nezaposlenosti je visoka i povećava se,
posebno za žene i mlade. Nova radna mjesta koja se stvaraju su rijetka i uglavnom su u
neformalnom sektoru. Stope učešća i dalje su niske, iako ponuda radne snage izgleda nešto
spremnija da reaguje na mogućnosti za zapošljavanje, nego što se ranije pretpostavljalo.
Teško je tačno reći šta su uzroci nedostatka fleksibilnosti na (formalnom) tržištu rada. Uprkos
relativno fleksibilnim zakonima o radu, prakse izdvajanja i naknada jošuvijek pokazuju
uporne znake nefleksibilnosti, a izgleda kao da povećanja plata konzistentno premašuju
povećanja stepena produktivnosti. Relativno slabe pozicije udruženja poslodavaca u
kolektivnom pregovaranju mogle bi predstavljati objašnjenje za naizgled neodržive prakse
zapošljavanja. Taj problem je na nivou preduzeća dodatno otežan slabom tržišnom
disciplinom i slabim upravljanjem korporacijama, kao što je već naglašeno u prethodnom
dijelu teksta. Radnici često nisu spremni da naplate svoja potraživanja od firmi time što bi
pokrenuli stečaj, čak i u slučajevima gdje je to davno trebalo da se uradi. Preduzeća rijetko
donose teške odluke vezane za prilagođavanje radne snage zahtjevima proizvodnog procesa i
odupiranje automatskim povećanjima plata, čak i u slučajevima u kojim to dovodi njihov
opstanak u pitanje. I same vlade su u mnogim aspektima reforme tržišta rada, naizgled
neuspješne. Pokazalo se da su slabe u pregovorima o uvjetima rada, potcjenjujući signale i
efekte prelijevanja vezane za kolektivne ugovore u javnom sektoru. Umjesto da se fokusiraju
na osnovno posredovanje na tržištu rada, zavodi za zapošljavanje kanalisali su svoje viškove
u direktne ekonomske intervencije. Obrazovne politike, posebno za više srednje i visoko
obrazovanje, odvojene su od potreba tržišta.

OPCIJE ZA DALJNJI NAPREDAK

23. Vlasti BiH su prepoznale većinu izazova koji su zacrtani u prethodnom dijelu teksta,
kao što je odraženo u Srednjoročnoj razvojnoj strategiji. U više navrata Vlasti su, također,
poduzele inicijative za razrješavanje tih izazova. Razmatraju se akcioni planovi za
oživljavanje privrede, pripremaju se socijalni programi i traže se rješenja za olakšavanje
finansijskih problema kompanija koje su u poteškoćama. Međutim, politike koje se

vii
predviđaju prečesto traže povećanje stepena intervencija vlasti s ciljem postizanja
kratkoročnih smanjenja pritisaka kroz nuđenje neodrživih subvencioniranja određene vrste,
uključujući i otpis dugovanja. U drugim slučajevima vlasti su, kao i u svakoj drugoj zemlji,
pod pritiskom interesnih grupa koje podržavaju promjene politika koje funkcionišu, ili
odlaganje reformi koje bi mogle donijeti neophodne promjene. Stalni pozivi na povećanje
stepena protekcionizma predstavljaju takav slučaj. Kao što zaključuje poglavlje izvještaja
posvećeno trgovini, ništa što bi bilo od temeljne važnosti nije pogrešno u trgovinskom
režimu, do te mjere da zahtijeva da se popravi. Stvarna uska grla su negdje drugdje.

24. Prema tome, ovaj izvještaj pruža argumentaciju koja pokazuje da bi se, kako bi se
postigao opći cilj politika vezan za unapređenje motivacionog okruženja za ekonomski rast,
politike morale fokusirati na prioritete koji su identifikovani u prethodnom dijelu teksta, iako
sama priroda političke pozicije može varirati od slučaja do slučaja. Najprije, u nekim
oblastima, kao na primjer u oblasti međunarodne trgovine ili monetarne i kursne politike,
izabrane politike bile adekvatne. U takvim slučajevima, najbolja opcija za politike je ostati na
istom kursu. U ovom slučaju, ostajanje na kursu treba se shvatiti kao zadržavanje istog smjera
politika, a u nekim slučajevima čak i kao ubrzavanje tempa, uz stalno praćenje efekata i
uticaja politika. Održavanje valutnog odbora, na primjer, ne znači da vlasti ne treba da
pažljivo prate evoluciju realne kursne stope ili rast obima kreditiranja i ponovo razmotre
opcije nakon određenog vremena. U ovom trenutku izgleda da je prioritet obuzdavanje rasta
kredita domaćinstvima.

25. Drugi tip prioriteta politika trebalo bi da se fokusira na unapređenje okruženja za

poboljšanje rezultata privatnog sektora. U općem slučaju to se prevodi u pojednostavljenje
administrativnog okvira za privatni sektor ili, jednostavno, oslobađanje prostora i resursa za
njegov rast.

26. Na poslijetku, u nekoliko slučajeva, potrebne su aktivne intervencije. Jasno je da se to

odnosi na sve ključne oblasti javnog domena, uključujući preraspodjelu i racionalizaciju
vladine potrošnje. U nekim slučajevima preporučuju se čak i tržišne intervencije, kao što su
striktne politike prihoda za kompanije iz javnog sektora. Ostatak ovog odjeljka sažeto
predstavlja ključne preporuke ovog izvještaja vezane za politike.

Unovčiti nedavno postignute uspjehe

27. Ključni sastojak politika za podržavanje daljnjeg rasta predstavljat će zadržavanje

makroekonomske pozicije koja je usvojena u toku prethodnih par godina: oslanjanje na
aranžman valutnog odbora (currency board) kao sidro za makroekonomsku politiku i podrška
tom aranžmanu kroz nastavak fiskalne konsolidacije. Osnovni pokretač tog drugog cilja je
ojačana kontrola ukupne potrošnje na plate u vladinom sektoru. Sve dok zemlja ne uspostavi
svoju kreditnu sposobnost, vlasti bi trebalo da održe oprezne strategije vanjskog zaduživanja.

28. Što se tiče trgovinskih politika, izvještaj otkriva da je, opće uzevši, postojeći
trgovinski režim povoljan i da ne predstavlja slabu kariku u lancu izvoza. Vraćanje na
protekcionističke politike bi imalo suprotne efekte, kao što se i desilo u mnogim zemljama.
Upravo suprotno, ako BiH treba da izmijeni svoj tarifni raspored, trebalo bi da izvrši dalju
liberalizaciju tarifa, i da prije svega smanji stope koje su i dalje neuobičajeno visoke, kao npr.
za neke investicione robe. Oslanjanje na tarifne kvotne stope (Tariff Quota Rates - TQRs)
najvjerovatnije neće dovesti do postizanja većeg stepena produktivnosti, čak ni u
agroprerađivačkom sektoru. Imajući u vidu administrativne komplikacije koje su uključene u
to, ovaj izvještaj preporučuje da se TQR uopće ne primjenjuje. U slučaju da se primijene na

viii
neke robe, tarifne stope bi trebalo održati na niskom nivou, a procedura licenciranja trebalo bi
da bude što je moguće transparentnija.

Promovisati adekvatne motivacione faktore i osloboditi prostor za rast

29. Jedna od najtemeljnijih reformi u sklopu rasporeda vlasti je uvođenje poreza na

dodanu vrijednost (PDV). Ta reforma će imati dalekosežne posljedice po javne finansije,
poslovno okruženje, jačanje konkurentnosti domaćih preduzeća i promovisanje boljeg
upravljanja. Institucionalni aranžmani za usvajanje PDV-a su uspostavljeni, počevši od
uspostave Uprave za indirektno oporezivanje na nivou države i nekoliko temeljnih zakona i
regulativa u vezi sa stopama, strukturom, izuzećima. Legislativa koja se odnosi na raspodjelu
prihoda i druga pitanja, mora se hitno usvojiti, tako da se naknadni napori mogu usmjeriti
isključivo na izgradnju kapaciteta poreske uprave i povećanje stepena svijesti kod poreskih
obveznika.

30. Unapređenje motivacionih faktora za trgovinsku razmjenu vezano je za

implementaciju ključnih institucionalnih reformi i brzu uspostavu regulatornog okvira.
Prioritetne mjere politika trebalo bi da se prije svega usmjere na ispunjavanje uvjeta za ulazak
u pregovore o Sporazumu za stabilizaciju i priključenje, što je prije moguće. Napredovanje u
sklopu pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i priključenju morat će pratiti i pravna
harmonizacija koja će uključivati konsolidaciju jedinstvenog ekonomskog prostora u BiH.
Sporazum o stabilizaciji i priključenju će, također, otvoriti put za učešće BiH u programu
“panevropske akumulacije porijekla”. To bi, sa svoje strane, povećalo stepen privlačnosti
BiH kao učesnika u robnim lancima, koje vode proizvođači i, općije, za dotok direktnih
stranih investicija. Napori bi, također, trebalo da budu usmjereni na dalju implementaciju
politika za omogućavanje trgovinske razmjene, uključujući pojednostavljenje procedura na
graničnim prijelazima i nastavak borbe protiv korupcije na carinskim ispostavama.

31. Da bi se osigurali odgovarajući motivacioni faktori za kreiranje novog poslovanja i

rast poslovanja, vlasti će morati da ubrzaju implementaciju reformi oko kojih već duže
vrijeme postoji koncenzus. Novi sistem registracije poslovanja se mora implementirati u
potpunosti, kako bi se osiguralo njegovo glatko funkcionisanje. Planovi za pojednostavljenje
procedura poslovne inspekcije bi, trebalo da se, također, implementiraju, kako bi se ograničio
teret koji regulatorni okvir predstavlja za kompanije. Strogo provođenje politika vezanih za
pravednu konkurenciju, također, je neophodno kao zaštita za vitalna tržišta na kojima se
mogu tražiti odštete.

32. Važna oblast reformi za unapređenje motivacija su temeljne promjene pravila vezanih
za vlasništvo nad preduzećima, kao i pravila koja se odnose na privatizacione investicione
fondove (PIF-ove). Nova pravila bi trebalo da podstaknu PIF-ove da naprave stratešku
odluku: ili da postanu investicioni (mutual) fondovi ili da postanu kompanije za upravljanje.

33. Promjene kod regulativa koje se odnose na privatizaciju neophodne su u oba entiteta,
kako bi se omogućilo reorganizovanje i finansijsko restruktuiranje preduzeća u državnom
vlasništvu izvan režima stečaja. Za djelotvorno restrukuiranje sektora preduzeća neophodno
je da i u preduzećima u državnom vlasništvu i u privatizovanim preduzećima budu
uspostavljene adekvatne vlasničke strukture. Za već privatizovana preduzeća, ključno pitanje
je stimulisanje stvaranja koncentrisanih vlasničkih sturktura s motivacijom za rad u
poslovnom okruženju na osnovu strogih principa upravljanja korporacijama, pri čemu je
osnovni motiv ostvarenje profita. Uz to, vlasničke strukture svih preduzeća moraju da stvore
motivacione faktore za menadžere (upravu) i vlasnike, s ciljem maksimalnog uvećanja dobiti

ix
iz povećanja stepena efikasnosti. Reforme koje će promovisati takve ciljeve uključuju jasno
odvajanje funkcija upravnih i nadzornih odbora, eliminaciju političkih postavljenja s ciljem
osiguranja nezavisnosti odbora prvog reda od uprave, zaposlenih i velikih dioničara,
pojednostavljenje sistema odbora u korporacijama kroz uklanjanje trećeg reda odbora u BiH,
konkretno, “revizorskih odbora” u Federaciji BiH i “nadzornih odbora” u RS, harmonizaciju
zakona o preduzećima u oba entiteta za uspostavljanje jednakih prava za sve dioničare, te
javno objavljivanje finansijskih izvještaja preduzeća. Usvajanje standarda za
računovodstvenu regulativu u skladu s međunarodnim standardima, kao i nezavisne vanjske
revizije, može predstavljati snažan instrument za unapređenje rezultata sektora preduzeća i
povećanje stepena povjerenja među investitorima.

34. Povećanje stepena fleksibilnosti na tržištu rada bit će postignuto, između ostalog,
naporima vlade na postepenom smanjenju poreskog opterećenja na rad, počevši, možda, od
smanjenja stope doprinosa za osiguranje u slučaju nezaposlenosti u FBiH. Takva smanjenja
trebalo bi da budu omogućena proširenjem osnovice za socijalne doprinose, kroz, između
ostalog, i smanjenja radnika koji su izuzeti iz plaćanja doprinosa. Vlada treba da aktivno
ulaže napore na ukidanju automatske povratne sprege između najniže garantovane i prosječne
plate u FBiH. Što se tiče radnih odnosa, vlasti bi trebalo da oslobode prostor i igraju samo
ulogu olakšavanja poslodavcima da postanu aktivan partner u socijalnom dijalogu.

Intervenisati mudro

35. Iako bi veličina opće javne potrošnje, izražene kao procenat GDP-a, trebalo da bude
smanjena, vlasti bi trebalo da nastave s izmjenama strukture potrošnje, kroz preraspodjelu
ušteda ostvarenih smanjenjem ukupne potrošnje na plate (platnog fonda) i socijalnih transfera
na potrošnju na funkcionisanje, održavanje i investicije. To će zahtijevati odlučno
poduzimanje aktivnosti. Ograničenje za ukupnu potrošnju na plate koje je određeno u okviru
srednjoročnih fiskalnih ciljnih iznosa mora se poštovati u sklopu godišnjih budžeta, dok bi
pravila za određivanje visine plata trebalo detaljno reformisati i dovesti u sklad sa
standardima evropske prakse.

36. Kod ključnih službi javnog sektora, kao što su obrazovanje ili socijalna zaštita,
alokacija potrošnje trebalo bi da bude vođena razmatranjem stepena efikasnosti i jednakosti.
Konkretno, finansiranje usmjerenog i visokog obrazovanja zahtijeva hitne reforme, kao i
transferi za socijalno staranje za domaćinstva. Također, planirane politike za smanjenje
fiskalnih rizika kroz izmirenje velikog zaostalog iznosa domaćih potraživanja trebalo bi da
budu implementirane u skladu s predviđenim planovima.

37. Ubrzanje privatizacije zahtijeva aktivnije, ali i koncentrisanije napore vlade.

Preporučuje se pojednostavljenje procesa kroz uvođenje pojednostavljenih, mada
transparentnih, procedura licitacije. Slično tome, institucionalno i tehničko vodstvo za proces
privatizacije trebalo bi biti pojašnjeno i ojačano. Agencije za privatizaciju mogle bi igrati
ključnu ulogu, kad bi im se dao viši stepen nezavisnosti i zaštite od političkog uplitanja, kako
kod samih transakcija, tako i u vezi s budžetima agencija.

38. Međutim, da bi napori na restruktuiranju bili uspješni, treba se omogućiti i izlazak s

tržišta, kroz smanjenje subvencija i zaostalih neizmirenih obaveza, nezdrava preduzeća bi
trebala da budu likvidirana, nefleksiblnosti na tržištu rada trebalo bi da se u znatnoj mjeri
eliminišu, a strukture upravljanja korporacijama i vlasništva bi se trebla u znatnoj mjeri
unaprijediti. Te akcije politika dovele bi do smanjenja fleksibilnosti budžetskih ograničenja i
rezultovale bi djelotvornijim restruktuiranjem. Iako je stečaj u velikoj mjeri pitanje vezano za

x
motivacione faktore i za poslovno okruženje, vlada bi mogla da osvijetli put pokretanjem
stečaja za neodržive kompanije s velikim zaostalim neizmirenim obavezama za poreze i
doprinose.

39. Što se tiče reformi u oblasti rada, a u skladu s reformom sistema za određivanje plata,
pomenutom u prethodnom dijelu teksta, vlada bi trebalo da te radnike isključi iz općih
kolektivnih ugovora, kako bude prelazila na statutarni režim zapošljavanja. Trebalo bi da se
odredi i primijeni politika striktnih rezultata koja bi se primjenjivala na ključna preduzeća u
državnom vlasništvu. Na kraju, vlada bi trebalo da razmotri mehanizam koji bi upravljao
određivanjem najniže (minimalne) plate, posebno u FBiH, te da uvede jedinstvenu, najnižu
platu, koja ne bi dovodila u opasnost stepen konkurentnosti zemlje ili otežavala zapošljavanje
mladih i radnika s niskim kvalifikacijama.

ZAKLJUČAK

40. BiH se suočava sa svim tipičnim izazovima političke ekonomije s kojima su se borile
druge zemlje u tranziciji, uz neke izazove koji su karakteristični samo za nju. To dovodi do
potrebe adekvatnog raspoređivanja reformi u faze i potrebe unapređenja upravljanja.
Raspored reformi u faze i njihova dinamika od ključne su važnosti u vođenju politike do
željenih ciljeva. Kao i u drugim privredama u tranziciji, neke od potrebnih reformi će naići na
otpor različitih interesnih grupa, kao što su direktori preduzeća u državnom vlasništvu,
zvaničnici lokalnih vlada ili radnici koji su pod uticajem reformi. Uz to, imajući u vidu noviju
historiju BiH i njenu kompleksnu političku strukturu, temeljne reforme će u velikom broju
slučajeva zahtijevati težak i kompleksan proces izgradnje koncenzusa između konstitutivnih
naroda u zemlji. Također, postoje i važni eksterni imperativi koji vode raspored reformi, od
kojih je najvažniji perspektiva ulaska u Sporazum o stabilizaciji i priključenju s Evropskom
unijom. Svi ti faktori će zahtijevati da vlasti naprave razliku između hitnih zadataka i onih
koji to nisu i da se uzdrže od dodavanja novih zadataka u raspored aktivnosti koji još nije u
potpunosti izvršen. Srednjoročna razvojna strategija pruža koristan okvir za takav raspored
reformi, ali jošuvijek je potrebno povećati stepen fokusiranja. Još važnije od toga,
unapređeno upravljanje i djelotvornije politike borbe protiv korupcije predstavljaju
neophodan uvjet za dobijanje podrške šireg stanovništva za reforme. Uz to što pomaže pri
izgradnji široke podrške za reforme, unapređenje upravljanja predstavlja temeljnu odrednicu
politika za jačanje ekonomskog rasta, kako istraživanja Svjetske banke tako i drugih
institucija.

xi
 1. ODRŽAVANJE MAKROEKONOMSKOG OKRUŽENJA KOJE
OMOGUĆAVA RAZVOJ I RAST

A. UVOD

1.1 Čak i u poređenju s drugim postkonfliktnim privredama, BiH je ostvarila

impresivne stope rasta od kraja rata, koji je rezultovao razbijanjem ranije Socijalističke
Federativne Republike Jugoslavije, sredinom devedesetih godina prethodnog vijeka. U
periodu odmah poslije rata, rast je u najvećoj mjeri vođen intenzivnim investicijama u
rekonstrukciju i rehabilitaciju javne infrastrukture i privatnih stambenih prostora. Potrošnja je
u najvećoj mjeri finansirana velikim dotocima pomoći. Privatni transferi i doznake radnika iz
inostranstva također, su igrali važnu ulogu u pokretanju domaće potražnje.

1.2 Pozitivni rezultati ostvareni na polju rasta odražavaju program rekonstrukcije

koji se smatra u najvećoj mjeri uspjelim. Zvanični donatori isplatili su 5,1 milijardi US$
kao podršku programu ponovne izgradnje i rehabilitacije ekonomske i fizičke infrastrukture
BiH.

1.3 Dok je realna stopa rasta u toku prošle godine opet povećana, nakon usporenja u
toku 2003. godine održavanje rigorozne ekonomske ekspanzije postat će pravi izazov, u
okruženju smanjenja zvanične pomoći i skromnih nivoa privatnih investicija. Trend
smanjenja dotoka pomoći vjerovatno će biti nastavljen, kako se strateški fokus na kom se
zasnivaju donatorska obvezivanja za pomoć premješta sa finansiranja rekonstrukcije i
povratka izbjeglica na podršku dubljim strukturnim i administrativnim reformama. Kao što
signalizuje neodrživ nivo deficita tekućih računa, najhitniji makroekonomski izazov za BiH,
prema tome, predstavlja jačanje stopa domaće štednje i povećanja investicija, posebno u
privatnom sektoru, uz privlačenje viših stopa strane štednje u obliku direktnih investicija
kapitala. Bez obzira na opće pozitivan trend rasta, oko četvrtina stanovništva živi ispod
granice siromaštva, dok bi se još jedna trećina mogla naći u tom položaju u slučaju
poremećaja prihoda. Stopa nezaposlenosti je vrlo visoka, posebno među ženama i mladima,
iako su administrativni podaci precijenjeni. Neformalna privreda je, također, sveprisutna i širi
se.

1.4 Makroekonomske politike su postavljene tako da osiguravaju konsolidaciju

stabilnosti BiH. Ona je utemeljila stabilnost cijena i kursnih stopa na strogom poštovanju
režima valutnog odbora. Fiskalne politike su u sve većoj mjeri podržavale stabilizaciju,
pokazujući dramatično unapređenje ušteda vlade u toku prethodnih par godina. Politike
vanjskog zaduženja su se uspješno fokusirale na smanjenje dužničkog opterećenja BiH kroz
pregovore o reprogramu i otpisu predratnog duga, dok se novo zaduživanje tražilo samo po
veoma koncesionalnim (povoljnim) uvjetima.

1.5 Iako se postavljaju pitanja o tome da li makroekonomske politike orijentisane na

stabilizaciju možda u pretjeranoj mjeri ograničavaju potencijale BiH, ovo poglavlje
daje argumentaciju za to da nastavak usmjerenja na održavanje stabilnosti predstavlja
najbolju opciju za promociju konkurentnosti i održiv rast u srednjoročnom periodu.
Konkretno, imajući u vidu jedinstvene karakteristike zemlje, valutni odbor i dalje je
najadekvatniji aranžman za monetarnu i kursnu politiku za BiH. Fiskalne politike trebalo bi
da za cilj imaju dalju racionalizaciju i reorganizaciju potrošnje kako bi se postigao viši stepen
efikasnosti ključnih javnih usluga. Napori usmjereni na jačanje javnih investicija kako bi se
kompenzovao nedostatak vanjskog finansiranja projekata opravdani su, ali selektivnost i
detaljna ekonomska i finansijska analiza treba da predstavljaju osnovne pokretače odluka
vezanih za javne investicije. Na prihodnoj strani, poreska reforma bit će fokusirana na
uvođenje poreza na dodanu vrijednost, što predstavlja temeljnu promjenu od koje se očekuje
ne samo da stimuliše i stabilizuje fiskalne prihode, već i da omogući unapređenje
konkurentnog okruženja u domaćoj privredi. Općije, najveći izazov koji se postavlja u
budućnosti predstavlja izgradnja samoodržive “fiskalne arhitekture” u kojoj bi se temeljne
političke odluke, kao što su, na primjer, ciljni iznosi konsolidovanog budžetskog bilansa,
mogle donositi na koordiniran i pravovremen način.

1.6 Nedostatak fleksibilnosti koji ograničava potencijal privrede BiH najbolje će se

riješiti ubrzanjem ključnih strukturnih reformi, uključujući unapređenje poslovnog
okruženja i povećanje stepena fleksibilnosti tržišta rada. Pod pretpostavkom da će
program reformi biti implementiran zadovoljavajućim tempom, u slučaju da ne dođe do
vanjskih šokova i ako se pretpostavi nastavak političke stabilnosti, takve politike bi mogle
pomoći pri održavanju realne stope rasta GDP-a na oko 5 %. Ti razvoji događaja bi, također,
trebalo da se odraze u znatnom rastu izvoza, relativno visokim nivoima direktnih stranih
investicija, te postepenim povećanjem domaće štednje i investicija. Kao posljedica toga,
stepen osjetljivosti vezan za postojeći jaz tekućih računa mogao bi se smanjiti. S druge strane,
odlaganje reformi dovelo bi do nižih stopa rasta obima proizvodnje i izvoza, kao i stalnih
visokih deficita na tekućem računu koji bi doveli privredu u rizik još oštrijeg pada.

1.7 Preostali dio ovog poglavlja organizovan je na sljedeći način. Naredna sekcija daje
pregled ekonomskih trendova od kraja rata i naglašava neke od važnijih novijih razvoja
događaja. Sekcija C razmatra dosadašnje rezultate makroekonomskih politika i strukturnih
reformi, te daje preporuke vezane za buduće pozicije politika. Kvantifikovani
makroekonomski pregled predstavljen je u sekciji D. Sekcija E predstavlja zaključak.

1.8 Kao upozorenje treba istaći da se veliki dio analize predstavljene u ovom odjeljku
oslanja na vrlo slabu statističku osnovu. Podaci su konstruisani iz različitih izvora koji nisu u
svakom slučaju konzistentni i podložni su znatnim i čestim revizijama. Statistički sistem u
BiH još nije u potpunosti integrisan, a neophodne su hitne institucionalne reforme kako bi se
unaprijedio kvalitet ekonomskih i socijalnih podataka. (Okvir 1.1) opisuje osnovne izazove s
kojima se suočava statistički sistem u BiH, kao i reforme koje se sada predviđaju kako bi se
na njih odgovorilo.

B. EKONOMSKI TRENDOVI U POSTKONFLIKTNOM PERIODU I NOVIJA DEŠAVANJA

1.9 U toku prve polovine devedesetih godina prošlog vijeka, BiH je prošla kroz
najrazorniji ekonomski kolaps koji nije niti jedna privreda u srednjoj i istočnoj Evropi
iskusila od Drugog svjetskog rata. Ekonomske aktivnosti su pale na manje od 20 % svojih
predratnih nivoa (Tabela 1.1). Rat je doveo do promjene socijalne i ekonomske mape zemlje i
razorio je njeno stanovništvo i fizičku strukturu. Od predratnog broja stanovnika od 4,4
miliona, do kraja rata 250.000 ljudi je umrlo ili se smatra nestalim. Više od 60 %
stanovništva interno je raseljeno, dok je više od milion ljudi napustilo zemlju.

2
Okvir 1:1 Statistika u BiH: institucionalna i metodološka pitanja
Kao dio bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, Bosna i Hercegovina je naslijedila statistički
sistem koji je sličio onom u privredama s centralnim planiranjem, uključujući metodologiju materijalnog
sistema proizvodnje sovjetskog stila za obračun agregatne proizvodnje. U toku rata sistem nije radio i podaci su
izgubljeni, što objašnjava nedostatak bilo kakvih statistika za period 1992.-1995.g. Na kraju konflikta, Federalni
Zavod za statistiku (FZS) preuzeo je najveći dio osoblja i zgrada ranije statističke agencije, dok je Republika
Srpska uspostavila svoj Zavod za statistiku (RSZS) i počela od nule. To je dovelo do upotrebe različitih
metodologija za prikupljanje podataka i obradu: dok je FZS pokušao da uvede standardne međunarodne
metodologije, RSZS je nastavio s primjenom predratnih metodologija. Kao rezultat toga, sistem nije bio
sposoban za proizvodnju bilo kakvih podataka za cijelu zemlju u toku dužeg vremenskog perioda. Agencija za
statistiku na nivou države (BHAS) uspostavljena je 1998. godine s jakom podrškom Međunarodne zajednice, a
koordinacija statističkih aktivnosti predstavljala je njen primarni mandat. Zbog nedostatka bilo kakvih
ovlaštenja za implementaciju, BHAS sve do nedavno nije uspijevao da izvrši reformu sistema, a kamoli da
proizvede pouzdane konsolidovane statistike. Tekući izazov s kojim se suočava statistički sistem u BiH je
dvostran: institucionalni i tehnički. Tek nakon rješavanja tih problema može se očekivati proizvodnja pouzdanih
statističkih podataka na nivou države, uključujući i podatke o cijenama i nacionalnim računima.

Institucionalna pitanja posljedica su, prije svega, političke posvećenosti uspostavi jedinstvenog,
harmonizovanog statističkog sistema. Nakon intenzivnih pritisaka Međunarodne zajednice, početkom 2003.
god. usvojen je zakon o statistici na državnom nivou, a postojeći zakoni na entitetskom nivou harmonizovani su
s njim. Zakon predviđa obavezno izvještavanje o podacima, saradnju i metodološku harmonizaciju za entitete.
Ključni izazov u ovom trenutku predstavlja neophodnost usvajanja programa rada koji bi se, između ostalog,
fokusirao na unapređenje statistike nacionalnih računa. S ciljem pokretanja aktivnosti uspostavljene su različite
radne grupe, s podrškom Evropske unije, kako bi se riješila preostala tehnička pitanja.

Zaista, tehnički izazovi su važni. Jedini podaci o nacionalnim računima koji su dostupni i koji se koriste i u
ovom izvještaju CEM, predstavljaju GDP izračunat na strani proizvodnje, koji je sumnjivog kvaliteta. Zavodi za
statistiku koriste finansijske izvještaje na nivou preduzeća, što predstavlja izvor znatnih grešaka, jer ti izvještaji
ne daju nikakve informacije o prirodi i odgovarajućem udjelu registrovanih aktivnosti (tj. proizvodnje, trgovine
itd). Na strani potrošnje, podaci o potrošnji još nisu dostupni. Istraživanje budžeta domaćinstava (Household
Budget Study, HBS), koje se upravo implementira uz podršku Statističkog zavoda Italije, trebalo bi da osigura
pouzdane podatke s tim ciljem, kao i određenje pondera za potrošačke cijene (zavodi za statistiku sada koriste
pretkonfliktne pondere koji su prilagođeni na ad hoc bazi). Dodatni problem koji odražava nedostatak podataka
o vlasništvu nad imovinom, predstavlja neuspjeh pri uključenju imputiranih stanarina kao dijela potrošnje.
Metodologija prikupljanja podataka o investicijama nedavno je harmonizovana, a formulari za prikupljanje
podataka razvijeni su kroz saradnju tri institucije, što bi trebalo da dovede do tačnih podataka iz sektora
preduzeća. Međutim, mjerenje investicija domaćinstava jošuvijek nije razriješeno. Za vladinu potrošnju sistem
se oslanja na podatke Centralne banke, koji se mogu smatrati zadovoljavajućim. Statistički podaci o vanjskoj
trgovini su lošeg kvaliteta (poglavlje 2) i bit će unaprijeđeni tek nakon instalacije novog informacionog sistema
u upravi carina, uključujući i centralizovanu bazu podataka o carinama na nivou države. Nepotrebno je i reći da
ne postoji metodologija za procjenjivanje neformalnog sektora (iako Centralna banka proizvodi neke statističke
podatke). Na kraju, nedostatak pouzdanih podataka o broju stanovnika (posljednji popis stanovništva izvršen je
prije rata!) pokreće bojazni u vezi s kvalitetom svih per capita pokazatelja.

Ukratko rečeno, formulacija ekonomskih i socijalnih politika u BiH pati, u ozbiljnoj mjeri, od manjkavog
statističkog sistema. Aktivnosti vezane za politike u toj oblasti zaista su hitno potrebne, tako da se dostupna
tehnička podrška može djelotvorno mobilisati na razrješavanje problema vezanih za nedostatak kapaciteta.
Evropska unija je na adekvatna način prepoznala važnost ovog pitanja i postigla je napredak na implementaciji
Zakona o statistikama, kao jednog od ključnih preduvjeta za pokretanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji i
priključenju.

1.10 Od 1996. godine, povratak mira, u kombinaciji s višim stepenom socijalne i

političke stabilnosti i velikim nivoom međunarodne podrške, doveo je do ponovne
uspostave privrednog rasta. Od tada je zemlja poduzela velike korake ka ponovnoj
izgradnji svoje privrede. Mreže transporta, komunikacija i snabdijevanja energijom su

3
rehabilitovane, dok je, paralelno s tim, iz korijena rekonstruisana institucionalna
infrastruktura – iako je napredak na tom frontu bio daleko sporiji nego što se očekivalo. U
toku poslijeratnog perioda zemlja je uspjela da uspostavi državnu valutu, konvertibilnu marku
(KM), kao i nezavisnu centralnu banku. Paralelno s tim, BiH je uspjela da za znatan dio
umanji svoj vanjski dug koji je naslijedila od bivše Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije (SFRJ).

Tabela 1:1 Komparativni pad proizvodnje

Komparativni pad
proizvodnje
(procent onog iz Realni GDP 2002. god.
1989.) (1989.=100)
Bosna i Hercegovina 83 76
Hrvatska 41 87
Češka 13 105
Mađarska 18 112
Slovačka 25 111
Albanija 34 114
Bugarska 27 80
Srbija i Crna Gora 59 50
BJR Makedonija 32 75
Rumunija 25 87
Jugoistočna Evropa 30 81
Srednja i istočna Evropa i baltičke zemlje 18 115
Izvori: Za period 1990-2001. EBRD (2002); za period 2002-2003. sopstvene procjene.

1.11 Između 1995. i 2004. godine, realna stopa rasta GDP-a povećana je skoro četiri
puta, dok je izvoz povećan deseterostruko, a inflacija maloprodajnih cijena
stabilizovana je na nivoima sličnim onima u industrijskim zemljama. Paralelno s tim,
aktivnosti izazvane rekonstrukcijom doprinijele su smanjenju stepena siromaštva, pri čemu je
per capita potrošnja u realnim iznosima povećana za većinu domaćinstava.

1.12 Povećanje stope izvoza pomoglo je pri jačanju realne stope rasta GDP-a na 5,7
% u 2004. godini, sa 4 % u 2003. Održavanje takvog tempa u budućnosti predstavljat će,
međutim, izazov, u okruženju pada zvaničnih dotoka i skromnih reformskih napora. Rast je u
različitim entitetima išao različitim putevima, pri čemu je RS zaostajala u najvećem dijelu
postkonfliktnog perioda. To bi se dijelom moglo objasniti odloženim pristupom strane
pomoći za RS, kao i znatnijim gubicima obima proizvodnje u sektorima poljoprivrede i
proizvodnje. Izgleda da se u novijem periodu stope rasta u entitetima približavaju, što možda
signalizuje poboljšanje integracije domaće privrede.1

1
Uz prepreke vezane za slabu statističku osnovu, tumačenje GDP-a u RS dodatno komplikuje činjenica da je od
2002. godine Statistički zavod u RS učinio napore da unaprijedi obuhvat prikupljanja podataka. Stope rasta
prikazane na slici 1.2 korigovane su u odnosu na tu promjenu strukture.

4
Slika 1:1 Realna stopa GDP-a i strane Slika 1:2 Realna stopa rasta GDP-a po
pomoći u BiH (godišnji % rasta; milioni entitetima (godišnje u %)
US$)
12
35 1,30
0
30 1,10
0 8
25 900

20 700 4

15 500
0
10 300
1999 2000 2001 2002 2003 2004

5 100
-4
0 -100
19 19 19 20 20 20 20 20
97 98 99 00 01 02 03 04 -8

FBH RS
Realni rast GDP-a (%) Strana pomoć (mil US$)

Izvor: MMF, sopstvene kalkulacije. Izvor: MMF; zavodi za statistiku BiH, FBiH, i RS.

1.13 Uz znatnu humanitarnu pomoć i pomoć u održanju mira koja je osigurana

odmah nakon rata, međunarodna zajednica je do kraja 2004. god. isplatila više od 5,1
milijardi US$, što je ekvivalentno iznosu od oko 13 % GDP-a godišnje, uglavnom za
projekte rekonstrukcije i izgradnje institucija. Vanjska pomoć je predstavljala pokretač
ekonomskih aktivnosti kroz podršku širokom programu rekonstrukcije koji je predstavljao
temelj rehabilitacije javne infrastrukture i obnovu privatnog stambenog fonda. Grantovi
(donacije) su predstavljali oko tri četvrtine ukupnih dotoka pomoći. 1998. došlo je do
primjetnog pada dotoka pomoći, što je ponovljeno 200. godine, kako su se donatori suočavali
s konkurentnim zahtjevima drugih zemalja koje su bile u problemima, a i njihovi budžeti su
bili pod pritiskom. Sa strateške strane, većina međunarodnih partnera, također, je smatrala da
su ciljevi vezani za rekonstrukciju u najvećem dijelu ostvareni i da bi nova pomoć u sve većoj
mjeri trebalo da se fokusira na tehničku pomoć kao podršku ekonomskoj tranziciji. FBiH je
primila oko pet šestina te pomoći, što je znatno veći dio u odnosu na broj stanovnika u njoj,
nego RS, prije svega zbog toga što su dotoci pomoći RS počeli kasnije, iz političkih razloga.

1.14 Izgleda da je u poslijeratnom periodu došlo do primjetne promjene strukture

GDP-a. Prema zvaničnim statističkim podacima, udio poljoprivrede je znatno opao, dok je
udio uslužnih djelatnosti porastao (Slika 1:3 i Slika1:4). Iako opći trendovi u oba entiteta
prate sličan put, i dalje postoje primjetne razlike. Primarni sektor (poljoprivreda, ribarstvo i
šumarstvo) i dalje je važan sektor u RS (20 % GDP-a), a u FBiH je spao na manje od 10 %.
Sekundarni sektor (industrija i rudarstvo) održao je svoj udio od oko jedne četvrtine
entitetskog GDP-a u FBiH. Deindustrijalizacija je bila primjetnija u RS. Industrija zauzima
tek oko 16 % GDP-a, od čega jednu trećinu industrijske dodane vrijednosti pokriva sektor
proizvodnje električne energije. U uslužnom sektoru, iako su finansijske i poslovne usluge
pokazale stalan rast, vladine službe i dalje zauzimaju veliki dio općih usluga, posebno u
FBiH. To odražava i kompleksniju administrativnu strukturu i više plate u državnoj upravi u
FBiH, nego u RS.

1.15 Doprinosi različitih sektora ukupnom rastu realnog GDP-a odražavaju rast
važnosti uslužnog sektora (Slika 1:5). U najnovijem periodu, pad doprinosa poljoprivrede (u
RS) i industrije (u oba entiteta) posebno su upadljivi. Naravno da ti statistički podaci ne
obuhvataju neformalnu privredu u potpunosti, a vjeruje se da je ona među najvećima u regiji.

5
Aktivnosti neformalnog sektora uglavnom su koncentrisane u sektorima poljoprivrede i
trgovine i procjenjuje se da rastu. Važnost neformalnih aktivnosti u sektoru preduzeća i na
tržištu rada detaljno se razmatra u poglavljima 3 i 5.

Slika 1:3 FBiH: Sektorska struktura GDP-a (u Slika1:4 RS: Sektorska struktura GDP-a (u %
% nominalne stope GDP-a) nominalne stope GDP-a)

100% 100%

80% 80%

60% 60%

40% 40%

20% 20%

0% 0%
1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 1995 1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003

Poljoprovreda Industrija Građevinarstvo Poljoprivreda Industrija Građevinarstvo

Vlad. službe Kom. službe Vlad. službe Kom. službe

Izvor: Zavodi za statistiku BiH, FBiH Izvor: Zavodi za statistiku BiH, RS.

Slika 1:5 Sektorska struktura nominalnog GDP-a (u %)

35.0%
30.0%
25.0%
20.0%
15.0%
10.0%
5.0%
0.0%
1996-99 2000-03 1996-99 2000-03
-5.0%
FBH RS

Poljoprivreda Industrija Građevinarstvo Usluge

Izvor: Zavodi za statistiku.

1.16 Striktno poštivanje aranžmana valutnog odbora uvedenog 1997. godine, pomoglo
je pri usporavanju inflacije maloprodajnih cijena na jednocifrene nivoe i ispod jedan %
u toku perioda od 2002. do 2004. Razlika u inflaciji između dva entiteta također, je
smanjena, što predstavlja signal poboljšanja integracije dvije poddržavne privrede. Uprkos
stalno visokih trgovinskih deficita i deficita vanjskih računa, rezerve u stranoj valuti su
povećane, a stepen povjerenja u domaću valutu je znatno porastao. Povjerenje u valutu je
pokazano 2001. god. u trenutku uvođenja novčanica i novčića u eurima. Građani su
zamijenili veliki iznos ušteđenih njemačkih maraka, valute za koju je KM ranije bila vezana,
za depozite u bankama izražene u KM, što predstavlja potvrdu povratka povjerenja u
reformisani bankarski sistem. Zbog te obrnute zamjene valuta, nevladini depoziti su pokazali
znatne stope rasta u toku tog perioda, posebno između 2000. i 2002. god. (od 6,5 % GDP-a
do 9,5 %), što je dovelo do velikog rasta kredita u 2002. godini, kad je ukupni iznos kredita
domaćinstvima povećan više od dva puta. 2003. god. poduzete su uspješne mjere na
pooštravanju kreditnih politika, u sklopu Stand by aranžmana MMF-a, kao i u toku 2004.

6
 godine. Međutim, nekorektni mehanizmi indeksacije omogućili su da rast dospjelih i
isplaćenih plata premaši stepen produktivnosti, što je imalo negativan uticaj na zapošljavanje
i profitabilnost preduzeća u oba entiteta.

Slika 1:6 Industrijska proizvodnja, oba entiteta Slika 1:7 Godišnji rast indeksa potrošačkih
(1999=100) cijena, po entitetima (% promjene iz god. u
godinu)

180.0 20

160.0
15
140.0

120.0 10

100.0
5
80.0

60.0
0
40.0
00 00 01 01 02 02 03 03 04 04 05 05
n- ul- an- J ul- an- J ul- an- J ul- an- J ul- an- ar-
Jan-00 Jul-00 Jan-01 Jul-01 Jan-02 Jul-02 Jan-03 Jul-03 Jan-04 Jul-04 Jan-05 J a -5 J J J J J J M

RS FBH FBH RS BH

Izvor: Zavodi za statistiku, različite publikacije. Izvor: Zavodi za statistiku, različite publikacije.

1.17 Veliki deficit na vanjskim tekućim računima i dalje predstavlja ključni

makroekonomski izazov. Kao što se moglo i predvidjeti, postkonfliktni rast je u inicijalnoj
fazi praćen visokim vanjskim deficitima. Veliki obim uvoza izazvan aktivnostima na
rekonstrukciji samo je djelomično pokriven izvozom koji je, iako je pokazao dosta brz rast,
pošao s vrlo niske osnove (Slika 1:8). Iako je od 2002. god. izvoz rastao brže od ukupnog
uvoza robe u eurima, on i dalje predstavlja tek 10 % GDP-a. Struktura uvoza robe, koji
predstavlja oko trećinu GDP-a, u novijem periodu je pomjerena ka robi koja se ne koristi za
rekonstrukciju, prije svega potrošačkoj robi i naftnim proizvodima. Domaća potražnja je
podržana znatnim povećanjem kredita domaćinstvima, kao i stalnim visokim nivoima
doznaka radnika iz inostranstva i privatnih transfera (Slika 1:9).

1.18 Kao rezultat toga, dokumentovani deficit na tekućim računima u 2002. godini
brzo je uvećan na oko 22 % GDP-a. To je finansirano dotocima pomoći, direktnim stranim
investicijama i malim povlačenjem iz rezervi, kao i neidentifikovanim kapitalnim tokovima
koji ne stvaraju dug. Za te tokove se vjeruje da su u najvećoj mjeri odražavali privatne
transfere kapitala.2 Izgleda da je 2003. i 2004. god. pooštravanje fiskalnih politika i
supervizije banaka dovelo od ograničenja rasta uvoza, što je dovelo do određenog smanjenja
deficita tekućih računa na oko 17 % GDP-a. Ohrabrujuće je to što direktne strane investicije u
sve većoj mjeri predstavljaju alternativu za pomoć u finansiranju deficita na tekućem računu,
što predstavlja signal povećanja interesa investitora, kao odgovor na nastavak
makroekonomske stabilnosti. Neto dotoci direktnih stranih investicija pokazali su
konsekutivni rast od 2002. godine, dosežući do nivoa od 5 % GDP-a u 2004. godini i
omogućavajući BiH da donekle uhvati priključak s atraktivnijim zemljama u regionu (Slika
1:10 i Tabela 1:1). Zbog povećanja direktnih stranih investicija, održavanja dotoka pomoći i

2
CBBH predstavlja te dotoke za koje se vjeruje da su finansirali investicije u stanovanje u svom kapitalnom
bilansu, dok bilans plaćanja o kojem izvještava MMF uključuje znatnu stavku za greške i previde (oko 10 %
GDP-a iz 2002. godine).

7
 velikih, često nedokumentovanih dotoka kapitala, koji ne stvaraju dugove (kao što su privatni
transferi kapitala), rezerve u stranoj valuti prilično su stabilno povećavane (Slika 1:11).

Slika 1:8 Trendovi kod trgovine robom Slika 1:9 Doznake i privatni transferi (u milionima
(1998=100, nominalno u eurima) eura, lijeva skala, u procentima GDP-a, desna skala)
180 1,200 30.0%

1,000 25.0%
150
800 20.0%

120 600 15.0%

400 10.0%
90

200 5.0%

60 0 0.0%
2000 2001 2002 2003 2004 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Izvoz, U voz, U voz za rekonst., f.o.b. Doznake (Eur m ) Privatni transferi (Eur m ) Ukupno, % GDP
f b f b

Izvor: Statistike platnog bilansa MMF-a, sopstvene Izvor: Statistika platnog bilansa MMF-a, sopstvene
kalkulacije. kalkulacije.

Slika 1:10 Bruto Dotoci direktnih stranih Slika 1:11 Bruto zvanične rezerve (u mjesecima
investicija u BiH i zemlje regiona (% GDP) uvoza robe i usluga)
9.0%
7.0
8.0%
7.0% 6.0 6.1
6.0%
5.0
5.0% Br. 5.3
5.0
M je4.0
4.0% 4.5
se
3.0% ci
3.0
2.0%
1.0% 2.0
0.0% 1.9 2.2
Estonija 1.0
-1.0% BJRM Latvija Poljska Slovenija
BIH 0.7
AlbanijaHrvatska Litvanija Ru munijaaSlovačka
0.0
M ađarska aM oldavijaa Ukrajina
Češka Si CG 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

B ruto zvanične rezerve (M jeseci M od G & S )

1996 - 2002 2003 ili najnovije (2002)

Izvor: Baza podataka SIMA, sopstvene kalkulacije. Izvor: MMF.

Tabela 1:1 BiH – Ključni ekonomski pokazatelji 1998.-2004.

1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.

(godišnji procenat promjene)

Realna stopa rasta GDP-a 9.6 5.5 4.3 5.3 4.0 5.7
Indeks industrijske proizvodnje 11.9 9.3 -2.0 11.5 3.0 12.4
Inflacija maloprodajnih cijena 2.8 5.0 3.2 0.3 0.6 0.4
(CPI)
Bruto plate 11.4 12.9 6.8 6.9 8.2 2.8
(kao % GDP-a ako nije drugačije naznačeno)
Bruto investicije 21.0 20.6 18.8 20.4 19.9 20.3
Nacionalne uštede 12.8 8.1 2.2 -1.3 2.2 3.0
Prihodi konsolidovanih vlada 59.9 55.4 53.8 49.7 49.6 48.9
Potrošnja konsolidovanih vlada 67.7 64.5 58.8 53.4 51.0 50.0
Od čega Kapitalna potrošnja 17.5 14.9 14.7 9.3 8.1 6.4
Bilans (po dospijeću, uključujući -7.8 -9.0 -4.9 -3.7 -1.3 -1.1
grantove)

8
Izvoz robe i usluga (u milionima 1285 1309 1354 1808 2231
US$)
Uvoz robe i usluga (u milionima 2749 2961 3418 4025 4716
US$)
Bilans tekućih računa -9.3 -12.5 -16.6 -21.7 -17.7 -17.3
Ukupni vanjski javni dug 1/ 65.5 41.6 39.8 37.7 33.3 31.1
Servisiranje vanjskog duga (u % 10.1 7.5 6.1 9.2 8.2 6.5
izvoza roba i usluga)
Bruto rezerve u stranoj valuti (u 1.9 2.1 5.1 4.5 5.3 6.1
mjesecima uvoza)
Izvor: Vlasti NH; MMF, Četvrta revizija Stand by aranžmana, februar 2004. godine; Izvještaj osoblja o članu IV,
januar 2004. godine, procjene osoblja Svjetske banke.
Napomena: 1/ Isključuje “rezultujući iznos” Londonskog kluba koji je ekvivalentan oko 280 miliona US$.

1.19 Iako je došlo do povećanja prosječnog GDP-a per capita, životni standard
mnogih porodica u BiH i dalje je na niskom nivou. Uprkos brzom privrednom oporavku,
koji odražava ekstremno nizak nivo ekonomskih aktivnosti odmah nakon rata, procjenjuje se
da je GDP u BiH negdje na oko tri četvrtine svog prijeratnog nivoa. Nije iznenađujuće da je
BiH i dalje jedna od najsiromašnijih zemalja regiona jugoistočne Evrope (JIE). Prema
procjeni siromaštva koju je izvršila Svjetska banka, jedna petina domaćinstava u BiH živi u
siromaštvu (Svjetska banka, 2003a). Istraživanje je, međutim, otkrilo da ekstremno
siromaštvo ne preovladava. Iako bi se iz tih nalaza moglo zaključiti da su napori vezani za
poslijeratni oporavak bili relativno uspješni u smanjivanju prisustva ekstremnog siromaštva,
dalja analiza naglašava ugroženost velikog dijela stanovništva. Uz ljude koji žive ispod
granice siromaštva, procjenjuje se da je dodatnih 30 % stanovništva blizu da postane
siromašno (Slika 1:12). Gotovo 70 % stanovništva je siromašno prema bar jednog dimenziji
siromaštva. Siromaštvo je više zastupljeno u RS (25 %) nego u FBiH (16 %). Što se tiče
nejednakosti, izgleda da BiH dijeli zajedničku karakteristiku zemalja jugoistočne Evrope i
CIS-a, tj. postoji veliki jaz između nejednakosti prihoda i potrošnje (Slika 1:13). Imajući u
vidu probleme vezane za mjerenje prihoda, vjerovatnije je da će mjera nejednakosti
zasnovana na potrošnji dati adekvatnu sliku. Prema tim mjerilima, izgleda da je situacija u
BiH uporediva sa situacijom u drugim zemljama regiona jugoistočne Evrope.

Slika 1:12 Struktura stanovništva (nivo per Slika 1:13 Nejednakosti u izabranim zemljama
capita potrošnje) u tranziciji (Gini koeficijent)
10.4163 0.5
0.4
Gin
i 0.4
ind
log eks
(ba
zira0.3
p/c
pot n
roš na
0.3
nja per
capi
ta
vrij
0.2
edn
osti 0.
ma)
Latvija Slovenija Hrvatska Gruzija Rusija
Kirgistan
Mađarska Poljska Bugarska
Makedonija Moldavija Tadžikistan
Bosna i Hercegovina
Na bazi Na bazi
4.97711
prihoda potrošnje
.1 .2 .3 .4 .5 .6 .7 .8 .9 1
Procenat siromašnih-> bogatih
Per capita potrošnja i granica siromaštva +/-

Izvor: Svjetska banka (2003.). Izvor: Svjetska banka (2003.).

9
Dosadašnji rezultati strukturalnih i institucionalnih reformi

1.20 Od kraja rata napredak strukturnih i institucionalnih reformi bio je

najimpresivniji u oblastima finansijskog sektora, trgovinske politike i u javnim
finansijama. U stvari, Izvještaj o tranziciji za 2003. godinu EBRD-a identifikuje BiH kao
zemlju regiona koja je najbrže napredovala u toku posljednjih nekoliko godina. Bez obzira na
znatan stepen napretka, BiH jošuvijek zaostaje, posebno u vezi s reformama druge generacije
(Slika 1:16).

1.21 Utemeljene na valutnom odboru, reforme finansijskog sektora fokusirale su se,

prema redoslijedu, na ukidanje zavoda za plaćanje i uspostavu modernog platnog
sistema, oslobađanje države od vlasništva nad bankarskim sektorom i uspješan ulazak
stranih investitora, konsolidaciju bankarskog sektora uz niske fiskalne troškove, te
uspostavu i postepeno jačanje okvira regulativa i opreznog i korektnog poslovanja.
Pravila vezana za najniži obavezni iznos kapitala strogo se primjenjuju, a preduvjeti za
učešće u nedavno uspostavljenom sistemu osiguranja depozita mogli bi dovesti do dodatne
konsolidacije u sektoru.

1.22 Uticaj tih reformi ponekad se dovodi u pitanje, bojaznima koje se izražavaju u
vezi sa stvarnom prirodom konkurencije na bankarskom tržištu, kao i ponašanjem
finansijskih institucija u vezi s pozajmljivanjem, posebno kad se radi o kreditiranju
sektora preduzeća. Poglavlje 4 detaljnije razmatra neke od najvažnijih faktora koji utiču na
dostupnost finansiranja za preduzeća, te argumentuje stav da je dostupnost finansiranja
unaprijeđena i da tempo pozajmljivanja na adekvatan način odražava rizike koji su vezani za
investicijske projekte. Što se tiče strukture konkurencije na tržištu, Slika 1:14 pokazuje da je
u novijem periodu došlo do naglog smanjivanja intervala kamatnih stopa., ali da su kamatne
stope i dalje visoke u poređenju s regionalnim standardima. Stvarne kamatne stope su,
također, postepeno smanjivane.3

1.23 Reforme trgovinskih politika su bile vrlo izražene, uz usvajanje najliberalnijeg

trgovinskog režima u podregionu i pregovore o bilateralnim trgovinskim sporazumima
u jugoistočnoj Evropi koji su u skladu s principima Pakta stabilnosti. Poglavlje 2 daje
sveobuhvatan pregled trgovinskog režima BiH. Što se tiče javnog finansiranja, uvođenje
modernog trezorskog sistema na svim nivoima vlasti (osim općina) doprinijelo je
unapređenju discipline u potrošnji. Znatan napredak, također, je ostvaren u odnosu na
poresku politiku i administraciju, uključujući harmonizaciju stopa u cijeloj zemlji i
unapređenje naplate i primjene regulativa.

3
Realne stope od oko 9,9 % u 2004. godini bile su niže od onih u BJR Makedoniji i tek nešto više od onih u
Hrvatskoj. Tačnije, stopa kreditiranja trebalo bi da se smanji za očekivanu visinu dugoročne inflacije. Uz
korištenje projicirane stope od oko 2 %, dobija se realna stopa od oko 7,5 %.

10
Slika 1:14 Razlika između pozajmljivanja i Slika 1:15 BiH, stvarne kamatne stope
depozita, izabrane zemlje (u %) (%, smanjeno za stopu inflacije iz iste god.)
18.00
30.00

15.00 25.00

20.00
12.00

15.00
9.00
10.00

6.00
5.00

0.00
3.00 2000 2001 2002 2003 2004

0.00 Depoziti Pozajmljivanje

BH Bugarska Estonija Litvanija Hrvatska Makedonija Slovenija EURO Oblast

2000 2001 2002 2003

Izvor: Svjetska banka (2004).

1.24 Razočaravajuća reakcija ponude na povoljan trgovinski režim ukazuje da

strukturne reforme tek treba da ostvare značajan uticaj na sektor preduzeća i tržište
rada. Iako je važna privatizacija manjih i srednjih preduzeća poduzeta ubrzo nakon kraja
rata, ona je, kao i u drugim zemljama u tranziciji, rezultovala rasipanjem vlasništva i slabim
upravljanjem korporacijama. Privatizacija većih preduzeća u državnom vlasništvu je
odlagana, pri čemu je na samom početku BiH bila objektivno usporena zbog konflikta, ali je
kasnije zaostajala zbog nedovoljne političke volje i posvećenosti tom procesu.

1.25 Iako je poslovno okruženje donekle unaprijeđeno u toku novijeg perioda, njega i
dalje karakterišu velike prepreke za ulazak novih preduzeća na tržište, nagomilavanje
birokratskog uplitanja i gotovo nikakvi mehanizmi za napuštanje tržišta. Poglavlje 4
detaljnije razmatra temeljne oblasti reformi za budući rast i razvoj BiH. Srednjoročna
razvojna strategija poziva na ubrzanje strateške privatizacije, kao i unapređenja poslovne i
investicione klime. Konkretne mjere koje se upravo pripremaju ili koje su u inicijalnim
fazama implementacije uključuju: reforme sistema registracije preduzeća, uspostavu
jedinstvenog registra zaloga na pokretnu imovinu, te pojednostavljenje sistema inspekcije
poslovanja. Važno je reći da je harmonizovana stečajna legislativa nedavno usvojena u oba
entiteta.

1.26 Na kraju, nefleksibilnosti na tržištu rada i dalje postoje, uprkos važnim

izmjenama zakona o radu koje su uvedene 2000. god. i koje su postavile osnovu za
znatno viši stepen fleksibilnosti u radnim odnosima. To uključuje osiguranje većeg broja
različitih i fleksibilnih oblika zapošljavanja, pojednostavljenje procedura i prava vezanih za
zapošljavanje i otpuštanje radnika, te formalno ukidanje “lista čekanja” koje su naslijeđene
od bivše SFRJ. Ukorijenjenost kolektivnih ugovara o radu ili čak politika na nivou preduzeća,
koje se odnose na nefleksibilno određivanje nivoa plata, i dalje predstavljaju značajan izvor
Preostale nefleksibilnosti na tržištu rada, povećavajući troškove plata za firme, otežavajući
odgovarajuće funkcionisanje tržišta rada i motivišući prelazak privrednih aktivnosti u
neformalni sektor. Inflacija plata je stalno premašivala stopu rasta produktivnosti, što je imalo
negativan uticaj na konkurentnost zemlje. Noviji trendovi na tržištu rada i njihove implikacije
po politike razmatraju se u poglavlju 5.

11
Ključni makroekonomski izazov: povećanje domaćih ušteda

1.27 Oštar pad vanjske pomoći do sada nije smanjio deficite na vanjskog tekućem
računu na prihvatljive nivoe. Bez obzira na novija smanjenja tog deficita, vanjski nedostaci
2004. god. iznosili su 17 % GDP-a. Smanjenje obima uvoza za rekonstrukciju u najvećoj je
mjeri kompenzovano povećanjem drugih vrsta uvoza, finansiranih kroz doznake ili
povlačenje sredstava koja su čuvana vani. Taj uvoz uglavnom uključuje građevinski
materijal, kućne aparate i namještaj, te potrošačku robu. Primici od izvoza usluga su pokazali
skroman rast, kao i doznake od radnika iz BiH u inostranstvu.

Smanjenje bruto domaćih ušteda je, kako izgleda, osnovni faktor koji je doprinio
povećanju deficita tekućeg računa do 2003. god. (Slika 1:18). Odnos ukupnih investicija i
deficita tekućeg računa mnogo je niži nego u većini privreda u tranziciji s visokim stopama
rasta (za BiH je iznosio ispod 2 u toku perioda između 2000. i 2003. godine, a u većini
zemalja koje su novi članovi EU kreće se između 4 i 8). To naglašava ključni
makroekonomski cilj – povećanje stopa domaćih ušteda, kako u javnom, tako i u privatnom
sektoru.

1.28 Makroekonomske politike za podržavanje smanjenja deficita tekućeg računa

trebalo bi da se kombinuju sa nastavkom fiskalne konsolidacije i ubrzanjem
strukturnih reformi s ciljem jačanja izvoza i poslovnih rezultata preduzeća. Kao što
pokazuje Tabela 1:1 vlada je već poduzela mjere za smanjenje fiskalnog deficita, ali moglo bi
se uraditi i više, imajući u vidu rastuće pritiske na fiskalne resurse. Makroekonomski okvir
predstavljen u sekciji D predviđa dalje postepeno povećanje javnih ušteda na oko 4 % GDP-a
do 2007. godine. U okviru budžeta, izazov će predstavljati konsolidacija uspješnih mjera
fiskalne kontrole kroz ostvarenje ukupnih viškova uz istovremeno povećanje javnih
investicija finansiranih iz sopstvenih izvora u skladu s dodatnim povećanjima ušteda.

1.29 Dostupni podaci o nacionalnim računima ne omogućuju raspodjelu privatnih ušteda

na sektor domaćinstava i sektor preduzeća,. Međutim, analiza istraživanja na nivou preduzeća
predstavljena u poglavljima 3 i 4 ukazuje na to da su poslovni rezultati preduzeća
unaprijeđeni, iako još nisu impresivni, a da se pogoršavanje stope ušteda u toku
posljednjih nekoliko godina može u priličnoj mjeri objasniti nižim stopama ušteda
domaćinstava. U kratkoročnom periodu biće neophodno obuzdati potrošnju na nivou
domaćinstava kroz dodatno pooštravanje kreditnih politika, u okviru valutnog odbora.
Kako se procjenjuje da se znatan dio potrošnje domaćinstava finansira doznakama, privatnim
transferima i drugim dotocima privatnog kapitala koji ne stvaraju dug (kao što je povlačenje
štednje koja je držana vani), iscrpljenje tih finansijskih izvora dovest će do automatskog
prilagođavanja obima uvoza. Uz to, u skladu s preporukama koje proizlaze iz analize tržišta
rada (poglavlje 5), vlada bi trebalo da razmotri selektivno korištenje prihodne politike,
konkretno s ciljem ograničavanja plata u javnom sektoru.

12
Slika 1:16 Pokazatelji tranzicije EBRD-a – BiH, izabrane zemlje jugoistočne Evrope, srednje istočne
Evrope, EBRD indeksi se kreću od 1(najgore) do 4+ (najbolje)
Liberalizacija cijena Sistem trgovine i vanjske razmjene
5 5

4 4

3 3

2000 2 2000
2
2003 2003
1 1

0 0
BJR Makedonija
BiH Bugarska Češka Poljska SiCG Slovenija BiH Hrvatska Poljska SiCG Slovenija
Hrvatska BJR Makedonija Rum unija Slovačka Bugarska Češka Mađarska Rum unija
Slovačka

Privatizacija malog obima Privatizacija velikog obima

5 5

4 4

3 3
2000
2 2000 2
2003
2003
1 1

0 0
B iH S lo v e n ija B J R M a k e d o n ija
H rv a ts k a B J R M a k e d o n ija P o ljs k a S iC G B iH H rv a ts k a P o ljs k a S iC G S lo v e n ija
B u g a rs k a Č e š k a M a đ a rs k a R u m u n ija S lo v a č k a B u g a rs k a Č e š k a M a đ a rs k a R u m u n ija S lo v a č k a

Upravljanje i restruktuiranje preduzeća Politike vezane za konkurentnost

5
5

4
4

3
3

2 2000
2 2000
2003
2003
1 1

0 0
B J R M a k e d o n ija P o ljs k a S iC G S lo v e n ija Bi Če BJ Pol R u S iC G S lo S lo
H r v a ts k a H Bu Hr šk R Ma js k mu va ve
B iH Č eška R u m u n ija S lo v a č k a
B u g a rs k a M a đ a rs k a gar vat a Ma đar a n ij čk n ij
sk sk ke sk a a a
a a do a
n ij
a
Izvor: EBRD (2003).

13
 Slika 1:17 Struktura bilansa tekućeg računa (u Slika 1:18 Noviji trendovi kod ušteda i investicija
% GDP-a) (u % GDP-a)
20 30.0

10
20.0
0
2000 2001 2002 2003 2004
-10 10.0

-20
0.0
-30 1999 2000 2001 2002 2003 2004

-10.0
-40

-50
-20.0

Roba Usluge Prihodi faktora Transferi CAB

Ukupne investicije Nacionalna stednja Domaća stednja

Izvor: Statistika bilansa plaćanja MMF-a, vlastite Izvor: Vlastite kalkulacije.

kalkulacije.

1.30 Međutim, promjena smjera kod privatne štednje biće postepena, kao što je bila u
većini privreda u tranziciji. Makroekonomski okvir koji je detaljnije predstavljen u sekciji
D ovog poglavlja predviđa oporavak na 2,7 % do 2007. godine. Čak iako je na prvi pogled
skromna, takva promjena smjera kod ušteda, a posebno kod poslovnih rezultata preduzeća, i
dalje će zahtijevati hitnu implementaciju prioritetnih reformi u sektoru preduzeća, kao što je
predstavljeno u poglavlju 4. Uspostava djelotvornog stečajnog procesa, smanjenje
administrativnih prepreka za poslovanje preduzeća i dodatno jačanje jedinstvenog
ekonomskog prostota unutar granica BiH predstavljat će temeljne preduvjete za ponovno
oživljavanje profitabilnosti preduzeća. Oporavak profitabilnosti će, također, zahtijevati
reforme na tržištu rada, kako bi ono bilo sposobno da na fleksibilan način preraspodijeli
postojeću radnu snagu u skladu s novim zahtjevima, uz cijenu rada vezanu za produktivnost
(Poglavlje 5). Naredna sekcija daje pregled okruženja makroekonomskih politika koje bi
najadekvatnije propratilo neophodne strukturne reforme.

C. MAKROEKONOMSKE POLITIKE – DOSADAŠNJI REZULTATI I OPCIJE ZA BUDUĆNOST

Monetarna i kursna politika: Argumentacija za zadržavanje valutnog odbora

1.31 Valutni odbor uspostavljen je sa stupanjem na snagu Zakona o uspostavi CBBH

u augustu 1997. godine. Aranžman valutnog odbora može se smatrati “čistim” aranžmanom
valutnog odbora, tj. takvim u kojem postoji pravna obaveza zamjene domaće valute za
konkretnu stranu valutu po fiksnoj stopi i u kojem se domaća valuta izdaje u odnosu na
sredstva u stranoj valuti i stalno je u potpunosti pokrivena sredstvima u stranoj valuti.4 Kao
takav, aranžman valutnog odbora postavlja fiksnu kursnu stopu za koju je vezana domaća
valuta i stopostotno pokrivanje obaveza centralne banke u KM rezervama u stranoj valuti.5

1.32 U prošlosti je izbor aranžmana valutnog odbora i monetarnog režima bio zaista
opravdan, u okviru napora za postizanjem institucionalne i finansijske stabilnosti u
poslijeratnom okruženju BiH. Režim koji je gotovo u potpunost zasnovan na pravilima,

4
Pregled osnovnih odlika aranžmana valutnih odbora može se naći u Baliño and Enoch (1997).
5
Preciznije, član 2 zakona o uspostavi CBBH predviđa da će CBBH izdavati “domaću valutu (konvertibilna
marka - KM) po kursnoj stopi jedan na jedan s njemačkom markom (Deutschmark - DM) s punim pokrićem u
slobodno konvertibilnoj stranoj valuti.» Strogo poštujući tu odredbu, kursna stopa DEM u odnos na euro (tj.
1.95583 zadržana je za KM.

14
također, najbolje odgovara posebnoj političkoj i administrativnoj strukturi BiH u kojoj je
proces donošenja odluka bio i ostao rezultat kompleksnih interakcija i kompromisa.
Aranžman valutnog odbora je striktno poštovan (Tabela 1:2), s izuzetkom prve godine
implementacije, jer su tada transakcije bivše Narodne banke BiH jošuvijek bile vođene van
kontrole CBBH, dok je novouspostavljena CBBH radila s minimalnim početnim kapitalom.6

1.33 Do danas bi aranžman valutnog odbora trebalo smatrati velikim uspjehom, čak i
ako se mjeri prema ciljevima koji su za njega zacrtani. Inflacija je smanjena sve do nivoa
karakterističnih za industrijske zemlje. KM je postala valuta s kredibilitetom i izdržala je test
uvođenja eura, kao što je već rečeno. Manje opipljivi uspjesi uključuju široku podršku
javnosti za režim, vjerovatno zbog njegove jednostavnosti, kao što pokazuju istraživanja
javnog mnijenja. Na kraju, aranžman valutnog odbora je omogućio CBBH da postane
institucija s visokim stepenom kredibiliteta, možda čak najvišim među svim javnim
institucijama u BiH, zbog čega je i bila u mogućnosti da preuzme tipične funkcije centralne
banke u odnosu na finansijsko tržište i superviziju banaka ili funkcionisanje platnog sistema.7

1.34 Aranžman valutnog odbora, po definiciji, ograničava monetarne i kreditne

politike, i počela su se izražavati mišljenja o potrebi višeg stepena fleksibilnosti u BiH,
što se dešavalo i u drugim zemljama s aranžmanom valutnog odbora. Nedostaci
aranžmana valutnih odbora su u velikoj mjeri istraženi i dokumentovani. Oni uključuju
teškoće pri reagovanju na pogrešno postavljanje kursnih stopa. U slučaju BiH, realna
efektivna kursna stopa nije pokazala nikakve znakove stvarnog porasta vrijednosti, mjereno u
odnosu na maloprodajne cijene, bez obzira na to da li je dinar, valuta SiCG, uključen u skup
ili ne (Slika 1:19). Ako se razmatra samo bilateralna realna kursna stopa u odnosu na dinar,
znatan realan porast vrijednosti KM dogodio se u toku prve polovine 2000. godine, što je
brzo nadoknađeno do sredine 2001. godine. Moguće je da su preduzeća iz BiH, posebno iz
RS, bila pogođena privremenim gubitkom konkurentnosti. Iako deflacija kursne stope
jediničnim cijenama rada daje tačniju sliku konkurentnosti, slabost dostupnih podataka
sprječava provođenje te analize.

1.35 Drugi argument koji se koristi protiv aranžmana valutnih odbora odnosi se na gubitak
funkcija centralne banke, a, konkretno, na nemogućnost korištenja monetarne politike kao
“instrumenta politika za ekonomski razvoj.”8 Kretanja domaćih kredita prikazana u Tabela
1:1 ukazuju na to da aranžman valutnog odbora nije do sada predstavljao ograničenje za rast
kredita u BiH. Upravo suprotno, kao što je već naglašeno, CBBH je morala da se posluži
instrumentima monetarne politike koji su dostupni u okviru valutnog obora, kao što su pravila
vezana za obavezne rezerve kapitala u bankama ili stepen izloženosti stranoj valuti, kako bi
dovela rast kredita na umjerenije nivoe.

1.36 Kao zaključak, može se reći da, iako se kretanje konkurentne pozicije BiH mora
pažljivo pratiti, i u slučaju da ne dođe do većih vanjskih šokova, aranžman valutnog
odbora i dalje ostaje najbolja opcija za kratkoročne i srednjoročne politike. Dodatna
potreba da se uspostavi održiva institucionalna struktura u kontekstu u kojem će
međunarodna “politička” supervizija biti postepeno ukidana i u kojem će proces Sporazuma o
priključenju s EU u sve većoj mjeri određivati program reformi, zahtijevat će temeljne

6
Vidjeti u Nicholl (2003), početna iskustva s aranžmanom valutnog odbora
7
Zakon daje CBBH visok stepen nezavisnosti.
8
Taj argument se relativno često koristio u nekim političkim izjavama u BiH. Također, je izražavan i u drugim
zemljama s aranžmanom valutnog odbora, kao što je Bugarska (vidjeti Vincelette, 2004).

15
reforme, koje će predstavljati test za sposobnosti kreatora politika. Zadržavanje monetarne
politike zasnovane na pravilima u takvom konteksti predstavlja prednost. Važnije od toga je
neophodno održanje fiskalne discipline (vidjeti nastavak teksta) i, kao rezultat toga,
obavezanost aranžmanom valutnog odbora osigurava motivaciju za zadržavanje kursa. Što se
tiče drugih zemalja u tranziciji s aranžmanom valutnog odbora, koje su ušle u proces
integracije s EU (npr. Bugarska, Estonija ili Litvanija), pitanja vezana za strategiju ukidanja
tog aranžmana postavit će se nakon određenog vremena, u sklopu usvajanja eura kao
zakonske valute. Svaka neopravdana devalvacija automatski bi smanjila kapital vezan za
kredibilitet koji je do sad stvoren i vjerovatno bi rezultovala oštrim padom proizvodnje. S
druge strane, aranžman valutnog odbora može se održati samo ako bude podržan adekvatnom
fiskalnom politikom..

Tabela 1:2 Rezerve i obaveze CBBH Slika 1:19 Noviji trendovi kod neto efektivnih kursnih
(u milionima KM) stopa (januar 1999.= 100, povećanje =aprecijacija)
Aktiva u Novčane 110.00
stranoj obaveze
valuti 105.00

1997 144.1 160.3 100.00

1998 283.3 253.9

95.00
1999 865.7 836.7
2000 1021.4 973.2 90.00
2001 2696.5 2591.6
2002 2464.4 2345.2 85.00

2003 2780.6 2626.3

Se 9

Se 0

Se 1

Se 2

Se 3

Se 4
99

M 0

M 1

M 2

M 3

M 4

05
Ja 9

Ja 0

Ja 1

Ja 2

Ja 3

Ja 4
-9

-0

-0

-0

-0

-0
0

0
9

0
n-

p-

n-

p-

n-

p-

n-

n-

n-
p-

p-

p-

n-
ay

ay

ay

ay

ay

ay
Ja
M

2004 3457.5 3283.5 REER (iskljucuje SCG Dinar)

Izvor: Kvartalni bilten CBBH. Izvor: MMF.

Reformski program fiskalne politike: Konsolidacija, reorganizacija i smanjenje

fiskalnih rizika

1.37 Oporavak proizvodnje je u inicijalnoj fazi nakon kraja rata bio praćen visokim
fiskalnim deficitima. Uz programe javnih investicija, finansirane iz donatorskih sredstava
koji su pokretali javnu potrošnju, oporavak naplate domaćih prihoda pokrenuo je paralelna
povećanja tekuće potrošnje, posebno u odnosu potrošnje na plate u javnom sektoru. Kao što
pokazuje Tabela 1:1, napori s ciljem fiskalne stabilizacije su, međutim, doveli do eliminacije
fiskalnog deficita, koji je 1999. god. dosegao svoj najviši nivo od blizu 8 % GDP-a.
Preliminarni konsolidovani fiskalni izvještaji ukazali su na deficit od 0,6 % GDP-a 2004.
god. (po dospijeću, uključujući grantove, ali isključujući jednokratne izlive za rekapitalizaciju
banaka koji su iznosili do 0,5 % GDP-a). Oba entiteta su u 2004. godini ostvarila zanemarive
nivoe deficita.

1.38 Smanjenje ukupne potrošnje od blizu 70 % GDP-a u 1999. godini na 50 % u

2004. godini bilo je značajan, pri čemu je najveći dio prilagođenja bio izazvan smanjenjem
javnih investicija finansiranih iz vanjskih izvora i prelaskom sa nagomilavanja zaostalih
obaveza na isplate. Smanjenje je također, odražavalo redukciju izliva kamata na 0,7 % GDP-
a.

16
1.39 Srednjoročna razvojna strategija prihvata da dalje smanjenje udjela javne
potrošnje u GDP-u predstavlja ključ za postizanje ciljnih makroekonomske i finansijske
održivosti. Odgovarajući srednjoročni ciljni iznos u smislu primarnog deficita (isključujući
sve grantove i isplate kamata) koji bi bio kompatibilan s održivim nivoima zaduženja
procjenjuje se na oko 1 % GDP-a. To se može postići samo daljom racionalizacijom
potrošnje, imajući u vidu neophodnost smanjenja ograničavajućeg tereta koji predstavljaju
porezi i doprinosi. Uz to, moglo bi doći do novih pritisaka na rashodnoj strani, čak i na
prolaznoj osnovi, u vezi s troškovima mogućih smanjenja broja zaposlenih u javnom sektoru,
implementacijom plana za izmirenje domaćeg duga, implementacijom paketa mjera za
poboljšanje socijalnog položaja koji bi pratio restruktuiranje sektora preduzeća, ili daljim
institucionalnim jačanjem države u procesu evropskih integracija.

Slika 1:20 Fiskalni trendovi u FBiH Slika 1:21 Fiskalni trendovi u RS

(u % entitetskog GDP-a) (u % entitetskog GDP-a)
60.0 60.0

40.0 40.0

20.0 20.0

0.9 1.0 -0.9

0.0 0.0
1998 1999 2000 2001 -3.1 2002 -2.1 2003 2004 1998 1999 2000 2001 2002 -3.0 2003 2004 -1.5
-4.5 -4.8 -5.2 -4.4 -4.4
-7.4 -8.9

-20.0 -20.0

Prihodi (uključujući grantove) Potrošnja na bazi obvezivanja Prihodi (uključujući grantove) Potrošnja na bazi obvezivanja
Bilans na bazi obvezivanja Bilans na bazi obvezivanja

Izvor: MMF; vlastite kalkulacije. Izvor: MMF; vlastite kalkulacije.

1.40 Imajući u vidu da će ukupne investicije morati da ostanu na visokom nivou (oko 20 %
GDP-a) kako bi se održao realni rast GDP-a, smanjenje obima javnih investicija
finansiranih iz vanjskih izvora morat će se bar djelimično nadoknaditi povećanjem
kapitalne potrošnje iz sopstvenih sredstava. Slično tome, da bi te investicije (kao i ranija
kapitalna potrošnja) mogle postići očekivane ekonomske stope isplativosti, potrošnja na
funkcionisanje i održavanje, također, bi se morala povećati. Na kraju, čak i ako se očekuje da
će teške poreske reforme i unapređenje poreske administracije dovesti do povećanja prihoda,
ta povećanja bi se u srednjoročnom periodu morala prije svega iskoristiti za smanjenje
poreskih stopa ili stopa doprinosa za socijalno osiguranje.

1.41 U skladu s tim, najveći dio prilagođavanja potrošnje morat će da se zasniva na

smanjenju (u odnosu na GDP) u drugim oblastima tekuće potrošnje, prije svega
potrošnje na plate (platnog fonda). Fragmentirana struktura javne administracije, dodatno
otežana slabom vertikalnom koordinacijom, dovela je do neadekvatnog broja i strukture
osoblja i do dupliciranja funkcija. Političko uplitanje u imenovanja i nedostatak djelotvornih
sistema obuke i razvoja državnih službenika također, su doprinijeli neujednačenim nivoima
profesionalizma u administraciji. Strukturalni i organizacioni problemi, niski nivoi kapaciteta
državne uprave i nedostatak analitičkih informacija imaju negativan uticaj na formulaciju i
implementaciju politika.

1.42 Iako je odnos broja zaposlenih pri vladi i ukupnog broja stanovnika u granicama
regionalnih prosjeka, ukupna potrošnja na plate u vladinom sektoru nije finansijski

17
održiva, zbog viših nivoa plata. U Federaciji Bosne i Hercegovine (FBiH) zaposleni u
javnom sektoru predstavljaju oko 20 % radne snage u formalnom sektoru, a ukupna potrošnja
na plate u javnom sektoru predstavlja blizu 30 % ukupne potrošnje i 16 % GDP-a. Za
uporedbu, u srednjoj i istočnoj Evropi, prosječna ukupna potrošnje na plate predstavlja oko
17 % ukupne potrošnje i tek 7 % GDP-a.

1.43 Reagujući na tu situaciju, vlasti su 2003. god. usvojile široku platformu politika za
reformu javne administracije koja daje listu koraka u okviru formulacije sveobuhvatne
strategije za reformu javne administracije. S ciljem osiguranja informacija za formulaciju
strategije reforme javne administracije, vlasti su s podrškom EU pokrenule seriju
funkcionalnih pregleda. Uz to, među inicijalnim koracima koji su već poduzeti, parlamenti
države i entiteta su pripremile su usvojili nove zakone o državnoj upravi koji su zasnovani na
principima političke neovisnosti, transparentnosti, profesionalizma, nepristrasnosti i
djelotvornosti. Štaviše, ti zakoni jasno definišu obim državne uprave, obavezno korištenje
konkurentnih tendera pri zapošljavanju, a uvode i napredovanje u službi zasnovano na
rezultatima rada. Iako ti zakoni regulišu i plate u državnoj upravi, oni do sada nisu uspjeli da
uvedu stvarne reforme, već su tek potvrdili sistem koji je ranije preovladavao.

1.44 Sistem određivanja visine plata u javnom sektoru karakteriše nefleksibilna

formula koja se zasniva na određivanju visine osnovne plate koja se onda nadopunjuje
čitavim nizom naknada. Zaposleni u općoj administraciji, kao i druge kategorije zaposlenih u
javnom sektoru (nastavnici, sudsko osoblje, policija i tako dalje), također, su obuhvaćeni i
kolektivnim ugovorima koji u dodatnoj mjeri uspostavljaju pravila za određivanje visine
plata. Iako su principi sistema isti u cijeloj zemlji, parametri koji se primjenjuju su u velikoj
mjeri različiti na različitim nivoima vlasti. Na nivou države, neke nedavno uspostavljene
agencije razvile su svoju sopstvenu strukturu plata bez pozivanja na postojeće stope plata u
općoj upravi. Sve u svemu, struktura plata je kompleksna, neujednačena i u općem slučaju
nedovoljno izdiferencirana, što ne omogućava nagrađivanje rezultata rada ili odgovornosti
vezanih za upravljanje. Istraživanje koje je provela Svjetska banka ukazuje da su prosječne
(isplaćene) plate u javnoj upravi više od onih u većini drugih sektora (Svjetska banka,
2002.b).

Slika 1:22 Ukupna potrošnja na plate u Slika 1:23 Odnos potrošnje na plate i
izabranim zemljama srednje i istočne Evrope potrošnje na funkcionisanje i održavanje
(kao % ukupne potrošnje)

30 2.5

20 2.0

1.5
10

1.0
0
BiH BJR Makedonija Slovenija SIE prosjek 0.5
Albanija Hrvatska S i CG Prosjek za JIE

0.0
Albanija FBiH RS Makedonija Slovenija SIE (prosjek)
Hrvatska SiCG Prosjek za JIE
1996-2001 2002

Izvor: MMF; vlastite kalkulacije. Izvor: MMF; vlastite kalkulacije.

18
1.45 Šire reforme javne uprave i državne uprave će uspjeti samo ako se prije toga
riješi pitanje plata u javnom sektoru. Vlasti u RS su kreirale sistem rangiranja za plate u
javnom sektoru i pripremile nacrt novog zakona o platama u javnom sektoru. Država i FBiH
obavezale su se da će poći sličnim putem. Reforma plata u javnom sektoru je apsolutno
neophodna, ne samo za kontrolu plata u javnom sektoru, već i za slanje jasnog signala
privatnom sektoru da povećanja nominalnih plata ne mogu da premašuju povećanja stepena
produktivnosti.

1.46 Druga osa fiskalnih reformi fokusira se na preraspodjelu potrošnje između

različitih kategorija potrošnje i unutar pojedinih kategorija potrošnje. Pregled potrošnje
koji je sprovela Svjetska banka naglašava mnoge oblasti u kojima je potrošnja neefikasna
(Svjetska banka, 2002a). Modeli potrošnje koji su primijećeni, i koji su prikazani u Tabela 1:3
otkrivaju neke funkcionalne kategorije potrošnje koje se ističu kao najbolji kandidati za
racionalizaciju, a konkretno to su sektori odbrane i javnog reda i sigurnosti. Unutar određenih
sektora potrebne su preraspodjele i povećanja stepena efikasnosti. Na primjer, reforme
politika i institucionalne reforme u sektoru obrazovanja s ciljem smanjenja stepena
fragmentacije i unapređenja efikasnosti i ravnopravnosti dovele bi do boljih rezultata po
nižim cijenama. Potrošnju na obrazovanje u BiH karakteriše potrošnja prevelikih resursa u
odnosu na rezultate (interna neefikasnost), neadekvatan doprinos ekonomiji i, uopće,
životnom standardu (alokativna neefikasnost) i neujednačenost potrošnje na višim nivoima.
Imajući u vidu važnost tog sektora za dugoročni rast i smanjenje stepena siromaštva, u okviru
Srednjoročne razvojne strategije razvijen je program reforme finansiranja obrazovanja kroz
povećanje interne efikasnosti, pri čemu bi sve uštede koje ni se ostvarile bile ponovno
investirane u restruktuiranje potrošnje koje bi dovelo do povećanja stepena djelotvornosti i
ravnopravnosti u sistemu. Od posebne važnosti za rast i razvoj i rezultate na tržištu rada u
kontekstu ekonomske tranzicije BiH je loša efikasnost visokog i srednjeg obrazovanja, što je
naglašeno u poglavlju 5.

1.47 Potrošnja na socijalne transfere u BiH je visoka, ako se izrazi kao procenat
GDP-a i ukupne potrošnje, ali je, međutim, vrlo neujednačena. Dok potrošnja na
socijalnu i dječju zaštitu predstavlja između 0,8 i 1,3 % entitetskog GDP-a, direktna potrošnja
na boračka prava samo iz entitetskih budžeta u novijem periodu zauzimala je nevjerovatnih
3,5-4 % entitetskog GDP-a. Prema tome, reformski program zasniva se na preusmjeravanju
strukture potrošnje na socijalne transfere, od programa zasnovanih na davanjima za one koji
često nemaju potrebe a njima (konkretno u programima boračke zaštite) na one koji imaju
najveće potrebe (posebno oni koji primaju davanja socijalne pomoći i koji koriste socijalne
službe), uz istovremeno smanjenje ukupnog fiskalnog pritiska programa transfera. Nedavno
usvojena nova legislativa o boračkim pravima ima za cilj racionalizaciju potrošnje uz
istovremenu djelotvorniju zaštitu najugroženijih. U isto vrijeme, entiteti će morati da usvoje
novu legislativu o socijalnom staranju koja će centralizovati bar jedno gotovinsko davanje na
nivoe entiteta (socijalnu pomoć u RS i dječju zaštitu u Federaciji) s ciljem unapređenja
stepena jednakosti i osiguranja instrumenata politike za smanjivanje uticaja negativnih
razvoja događaja na siromašne.

1.48 Značajni napori u vezi s smanjenjem oružanih snaga poduzeti od 1998. god.
rezultovali su smanjenjem snaga za oko 15.000 vojnika u sklopu različitih rundi
demobilizacije, sve do 2002. godine. Još jedna runda pokrenuta je u toku 2004. god. u
kontekstu obaveze BiH vezane za ulazak u program Partnerstvo za mir NATO-a. Slično
tome, analiza strukture potrošnje unutar sektora i postojećih neefikasnosti u oblasti javnog
reda i sigurnosti je u toku s podrškom Misije za monitoring policije Evropske Unije

19
(European Union Police Monitoring Mission - EUPM). Inicijalni program za smanjenje broja
zaposlenih u policiji već je završen u RS. Napori u tim oblastima morat će se dodatno
konsolidovati u bliskoj budućnosti, kako bi se riješio i dalje prisutan problem znatnog viška
zaposlenih.

Tabela 1:3 Struktura konsolidovane potrošnje vlada, 2002. godina1 (% odgovarajućeg GDP-a)
Ukupno za BiH Federacija BiH Republika Srpska
(Uključujući vladu (uključujući (isključujući općinske
na nivou države) općinske troškove) troškove)
Ekonomska klasifikacija
Tekuća potrošnja 42.6 45.0 37.4
Od čega: plate i zarade 14.6 16.4 9.3
roba i usluge 4.4 4.0 5.0
subvencije i transferi 22.0 23.3 20.4
kamate 1.6 1.3 2.7
Kapitalna potrošnja 1.7 2.0 0.8
Ukupno 43.9 47.0 38.2
Funkcionalna klasifikacija
Opće javne službe 5.5 4.8 2.3
Odbrana 4.3 4.9 3.5
Javni red i sigurnost 4.2 4.3 4.2
Zdravstvo 6.1 6.6 5.9
Socijalna zaštita 15.3 16.9 13.5
Obrazovanje 5.6 6.4 4.3
Ekonomski poslovi 3.0 2.8 3.6
Ostalo 2.2 1.8 2.9
Izvor: Pregled siromaštva, potrošnje i institucija Svjetske banke (World Bank Poverty Expenditure and
Institutional Review) (2002).
1
Iznosi nisu direktno uporedivi s onima iz Tabele 1.2, koja uključuje konačne podatke za 2002. godinu. Ova
tabela, za razliku od toga, zasnovana je na ranijim procjenama, pošto su noviji iznosi za funkcionalnu raspodjelu
nedostupni. Ukupni iznosi uključuju potrošnju entiteta, državnog nivoa i vanbudžetskih fondova, ali isključuju
javne investicije finansirane iz vanjskih izvora (koje se za 2002. godinu procjenjuju na nivou od 8,5 % ukupnog
GDP-a BiH). Podaci za FBiH uključuju procjene za potrošnju na općinskom nivou, ali podaci za RS ne
uključuju potrošnju na općinskom nivou (koja se procjenjuje na 7,9 % GDP-a RS i 2,3 % GDP-a BiH za 2002.).

1.49 Reforme koje se odnose na više sektora u fiskalnim odnosima između vlada biće
neophodne za dodatno jačanje finansijske discipline i striktnih budžetskih ograničenja
na podentitetskom nivou, smanjenje horizontalnih i vertikalnih disbalansa i kao
doprinos za poboljšanje osiguranja javnih službi. To bi bilo postignuto kroz revidiranje
odgovornosti za potrošnju u ključnim sektorima (obrazovanje, zdravstvo, socijalne službe) i,
paralelno s tim, revidiranje raspodjele poreskih prihoda i mehanizama transfera između
različitih nivoa vlasti. Na kraju, jačanje upravljanja potrošnjom i javne uprave može
predstavljati snažan instrument za provođenje srednjoročnih fiskalnih prilagođavanja i
reformi raspodjele potrošnje, konkretno u vezi s pripremom budžeta i određivanjem
srednjoročnih okvira resursa i rashoda; finansijskom odgovornošću i transparentnošću u vezi
s izvršenjem budžeta, budžetskom kontrolom i revizijom; te ograničavanjem sukoba interesa i
mogućnosti za korupciju (posebno u oblasti javnih nabavki).

1.50 Predloženo uvođenje poreza na dodanu vrijednost predstavlja ključnu reformu,

u više različitih konteksta: poreske politike, fiskalnih odnosa između vlada, politike
domaće konkurentnosti i uprave. Nedavna uspostava jedinstvene Uprave za indirektno
oporezivanje na nivou države koja će biti odgovorna za naplatu i administraciju svih
carinskih dažbina i indirektnih poreza u BiH, kao i za uvođenje PDV-a od 2006. godine,

20
predstavlja veliki korak naprijed na institucionalnom polju. Iz perspektive poreske politike i
administracije, Uprava za indirektno oporezivanje i s tim vezane reforme ne samo da bi
trebalo da približe BiH standardima i praksama EU, već bi također, trebalo da dovedu do
poboljšanja naplate poreza i da eliminišu neke od distorzija koje su vezane za postojeći porez
na promet.

1.51 Uvođenje PDV-a predstavlja jedinstvenu priliku za ponovno razmatranje

fiskalnih odnosa između vlada, kako između državnog i entitetskog nivoa, teko u unutar
entiteta. Prihodi koje će naplaćivati Uprava za indirektno oporezivanje dospijevat će na
jedinstveni račun, sa kog će se prvo finansirati tri stavke potrošnje: (i) administrativni
troškovi države; (ii) obaveze zemlje vezane za servisiranje vanjskog duga (koje je sve
preuzela država) i (iii) operativni budžet same Uprave za indirektno oporezivanje. Preostali
dio poreskih prihoda koje sakupi Uprava za indirektno oporezivanje respodijelit će se između
entiteta i Distrikta Brčko, najvjerovatnije u skladu s nekim unaprijed određenim
kriterijumom, kao što je npr. mjesto krajnje prodaje u slučaju prihoda od PDV-a u toku prve
godine. Način na koji bi se nakon toga prihodi raspodjeljivali podentitetskim nivoima tek
treba biti određen. To predstavlja posebno težak izazov u FBiH, gdje bi postojeći aranžmani
dijeljenja poreza doveli do postepene erozije prihodne osnove entiteta, u korist podentitetskih
vlada (Slika 1:24). Prije nego što se jednostavno prihvati princip derivacije za raspodjelu na
podentitetskom nivou, od ključne je važnosti da vlasti u FBiH pažljivo razmotre odgovornosti
za potrošnju na svim nivoima vlasti i da razmotre aranžmane za dijeljenje prihoda u tom
svjetlu.

Slika 1:24 FBiH: Projicirana alokacija poreskih prihoda između

entiteta i podentitetskog nivoa (u % ukupnog)
100.0%

50.0%

0.0%
2002 2003 2004 2005 2006 2007

Kantoni i opcine Entitet

Izvor: Ministarstvo finansija FBiH– Dokument Srednjoročnog okvira

rashoda.

1.52 Upravljanje fiskalnim rizicima u BiH u srednjoročnom periodu će zahtijevati

uspješno izmirenje velikog ukupnog iznosa domaćeg duga. U BiH nisu izdavane domaće
obveznice i sve do kraja 2003. godine, pozajmljivanje poslovnih banaka vladama bilo je na
zanemarivom nivou, ispod 0,25 % GDP-a. Međutim, postoji velika komponenta potencijalnih
domaćih potraživanja koja premašuju 200 % GDP-a. Najveći dio tog potencijalnog duga
odnosi se na raspad bivše SFRJ i rat koji je uslijedio nakon njega, uključujući: potraživanja
protiv vlade za zamrznute depozite u stranoj valuti tek pred izbijanje rata (u iznosu
ekvivalentnom 18 % GDP-a iz 2003. god.); više velikih potraživanja za nadoknadu ratne štete
koja su vezana za materijalne i nematerijalne gubitke, uključujući smrt rođaka i druge štete
koje su iskusili borci i žrtve rata; potraživanja naslijeđena od privatizovanih banaka i
preduzeća; neiskorištene privatizacione vaučeri; te neizmirene obaveze vlade, uključujući

21
zaostale obaveze prema snabdjevačima, neizmirene obaveze vezane za plate i neplaćena
socijalna davanja, uključujući obaveze prema penzionerima i borcima

1.53 Izmirenje najvećeg dijela tih dugova ostat će sporno, ali među vladinim
zvaničnicima postoji koncenzus vezan za nemogućnost izmirenja tih dugova po
nominalnoj vrijednosti. Kao rezultat toga, obje entitetske vlade su u toku 2004. god.
postigle sporazum da ograniče ukupne troškove izmirenja tih potraživanja na ne više od 10 %
GDP-a iz 2003. god. u smislu neto sadašnje vrijednosti (Net Present Value - NPV).
Kvantitativni okviri za izmirenje potraživanja uspostavljeni su za oba entiteta, uključujući
kombinacije gotovinskih isplata, otpisa dugova ili pretvaranja u obveznice s vrlo dugim
rokom dospijeća (od 20 do 50 godina) s produženim grejs periodom i gotovo bez kamata.
Paralelno s tim, entitetski parlamenti / skupštine proglasili su moratorijum na procesuiranje
preostalih sudskih procesa vezanih za ratne štete. Dok je moratorijum uspostavljen, a
verifikacija potraživanja je u toku, cilj entitetskih zakona je bio da uspostavi strategiju
izmirenja.

1.54 Nedavna presuda Ustavnog suda dovela je do umanji vezanih za to da li se ta

strategija može implementirati u skladu s planovima. To bi imalo negativne fiskalne
implementacije. U slučaju određivanja nivoa duga na višu NPV od 10 %, koliko je vlada
namjeravala, bilo bi neophodno povećanje poreza ili znatno smanjenje potrošnje, kako bi se
stvorio primarni suficit neophodan za osiguravanje održivosti vladinog duga.

Strategija vanjskog zaduživanja: Nastaviti s opreznim zaduživanjem na putu ka

kreditnoj sposobnosti

1.55 Bruto vanjski dug BiH smanjen je s 70 % GDP-a u 1998. godini na 35 % s

krajem 2004. godine.9 Osoblje Svjetske banke procjenjuje da je neto sadašnja vrijednost
ukupnog vanjskog duga s krajem 2004. god. ekvivalentna 25 % GDP-a ili 91 % izvoza robe
usluga. Time se BiH klasifikuje u grupu umjereno zaduženih zemalja srednjeg nivoa prihoda.
To izuzetno postignuće podržano je uspjehom vlasti BiH pri postizanju sukcesivnih
sporazuma o reprogramu, kao i regularizacijom i otpisom starih dugova izraženih u
nekonvertibilnim valutama, uz istovremenu primjenu opreznih politika vanjskog
zaduživanja.10

1.56 Vanjski dug BiH je, kako izgleda, u kratkoročnom periodu održiv, ali vlasti
moraju konsolidovati taj uspjeh kroz implementaciju politika koje će voditi do
smanjenja deficita na tekućem računu, te kroz održavanje opreznih strategija vanjskog

9
Centralna banka tek treba da obračuna vanjsko zaduživanje poslovnih banaka i kompanija.
10
Nakon normalizacije odnosa sa međunarodnim finansijskim institucijama odmah nakon kraja rata, BiH je
pokrenula ponovne pregovore o svom dugu s zvaničnim bilateralnim povjeriocima i postigla je sporazum s
Pariškim klubom u toku oktobra 1998. godine. Dug o kome je ponovno pregovarano uključivao je cijeli
“raspodijeljeni dug” (dug koji duguju ili za koji su garantirala lica locirana na teritoriji BiH) i 13,2 %
neraspodijeljenog duga SFRJ. Pariški klub saglasio se sa smanjenjem tog duga za 67 % u smislu neto sadašnje
vrijednosti, kao i s reprogramom preostalih obaveza u toku 30 godina s šest godina grejs perioda za vraćanje
glavnice za kredite komercijalnog tipa, te preko 33 godine bez grejs perioda za Zvaničnu razvojnu podršku
(Official Development Assistance, ODA). Slično tome, u decembru 1998. godine BiH je finalizovala sporazum
s Londonskim klubom i on je stupio na snagu narednog januara. Londonski klub je otpisao oko 73 % duga po
osnovi neto sadašnje smanjene vrijednosti, dok će preostalih 400 miliona uS$ biti podijeljeno na dvije
komponente: “osnovni iznos” od oko 147,0 miliona US$ i “rezultujući iznos” za ostatak. Osnovni iznos je
reprogramiran na 20 godina s sedam godina grejs perioda. Rezultujući iznos dospjeće kao i ako GDP BiH
dosegne 2.800 US$ (mjereno po cijenama iz 1997. godine) u toku dvije uzastopne godine, prije 2018. godine.

22
finansiranja. U poređenju s drugim zemljama jugoistočne Evrope i zemljama s sličnim
nivoom per capita prihoda (zemlje s nižim srednjim nivoom prihoda), vanjski dug BiH nije
visok (Tabela 1:5). Odnos NPV duga i GNI indeksa nalazi se na donjem dijelu intervala za
region jugoistočne Evrope, i viši je samo od onog za Albaniju (Tabela 1.5). Međutim, zbog
relativno nerazvijenih izvoznih kapaciteta,11 sadašnja vrijednost vanjskog duga, mjerena u
kontekstu izvoza robe i usluga, nalazi se iznad srednje vrijednosti, ali samo za jedan procenat.
Indeksi servisiranja duga također, izgledaju povoljno. 2004. god. su isplate koje su dospjele
na ukupne vanjske obaveze iznosile 6,5 % ukupnog obima izvoza robe i usluga. Analiza
osjetljivosti pokazuje, kako izgleda, relativno dobar kapacitet za apsorbovanje šokova koji se
odnose na stopu privrednog rasta ili kursne stope. Izražen nedostatak finansiranja bilansa
plaćanja koje ne generiše dug (tj. jedna trećina ispod pretpostavki koje su uključene u
reformski scenario u nastavku teksta) bi, međutim, dovela do povećanja odnosa NPV i GDP
iznad 30 % do 2007. godine.

1.57 Visoko koncesionalna priroda donatorske pomoći koja je osigurana BiH,

pomogla je pri osiguranju relativno ugodne pozicije u odnosu na vanjski dug. Profil
servisiranja duga je donekle pogoršan u toku 2002. godine, jer je došlo do dospijeća isplata u
sklopu IDA zajmova i Stand by aranžmana s MMF-om. Kao rezultat toga, odnos servisiranja
duga i izvoza u 2002. godini dostigao je 9,2 %, prije nego što je opet donekle smanjen nakon
toga. U scenariju punih reformi koji je opisan u nastavku teksta, međutim, očekuje se da će
taj odnos pasti na ispod 6 % do 2007. godine. Uz to, pod pretpostavkom nastavka opreznog
vanjskog zaduživanja, odnos vanjskog duga i GDP-a smanjio bi se na ispod 30 % u toku
projiciranog perioda.

1.58 Vanjski dug BiH ima neke karakteristične odlike koje se ne nalaze u većini
drugih zemalja regiona. Zbog izuzetnih potreba za povoljnim finansiranjem u poslijeratnom
periodu, a konkretno zbog uloge koju je međunarodna zajednica igrala u rekonstrukciji BiH,
finansijska podrška zemlji data je po veoma koncesionalnim uvjetima. Procjenjuje se da je
oko dvije trećine ukupne pomoći koja je osigurana BiH do kraja 2002. god. bilo isplaćeno u
obliku grantova. Prosječna grantovska komponenta dijela koji se odnosi na zaduživanje bila
je, također, veoma velika, na nivou od oko 40 % (2002-2003), što dovodi do efektivne
kamatne stope od 2,5 %. Uz to, gotovo sav vanjski dug BiH, je javni dug, izražen u najvećem
dijelu u eurima i američkim dolarima.12 Kako je privatni sektor je imao ograničen pristup
vanjskom zaduživanju, prije svega zbog nedostatka kreditne sposobnosti, vanjski dug
privatnog sektora je vrlo nizak i iznosi oko 1 % ukupnog neizmirenog vanjskog duga i
koncentrisan je na nekoliko povjerilaca, kao što su EBRD i EIB.13 Samo jedna petina tog
iznosa odnosi se na direktne investicije, dok je preostali dio osiguran u obliku zajmova s
javnim garancijama, uglavnom za podršku jačanju finansijskog posredništva.

1.59 Velika većina vanjskog duga BiH predstavlja dug prema zvaničnim
povjeriocima. Iako je to omogućilo visoke grantovske komponente vanjskog duga BiH,
visoki udio duga prema preferencijalnim povjeriocima (58 %) smanjuje manevarski prostor u
slučaju negativnih šokova, jer se ti dugovi ne mogu reprogramirati. Vanjski dug BiH je
uglavnom izražen u američkim dolarima (US$) i eurima. Promjenljivost kursnih stopa eura u

11
Odnos izvoza i GDP-a Bosne i Hercegovine stavlja je na samo dno izabrane grupe zemalja regiona.
12
Postoje indikacije o velikom zaduživanju poslovnih banaka u inosravnstvu, ali zvanične statistike to tek treba
da evidentiraju.
13
U novijem periodu došlo je do određenog pozajmljivanja između banaka, od stranih poslovnih banaka, ali
nema dokaza o tome da strane poslovne banke direktno pozajmljuju privatnim preduzećima.

23
 odnosu na američke dolare u toku posljednje tri godine uticala je na pokazatelje duga BiH.
Konkretno, kako je KM vezana za euro po fiksnom kursu, nedavno povećanje vrijednosti
eura, u kombinaciji s velikim udjelom duga izraženog u američkim dolarima (45 % nakon
dekompozicije SDR-a po njihovom skupu valuta) u isto vrijeme povećala je dolarsku
vrijednost vanjskog duga, doprinoseći poboljšanju pokazatelja solventnosti duga, kao što je
odnos duga i GDP-a, pa i čak povećanju nekih pokazatelja vanjske likvidnosti, kao što je
odnos servisiranja duga i obima izvoza.

Tabela 1:4 BiH: Bruto vanjski dug (u milionima US$, s krajem 2004. god.)
Nominal Value NPV Structure of NPV
Ukupno 2766 1625 100
Multilateralno 1802 1173 72.2
Od čega IDA 884 431 26.5
IBRD 531 452 27.8

Bilateralno 782 382 23.5

Pariški klub 661 331 20.4
Van Pariškog kluba 121 90 5.5

Privatno 182 135 8.3

Napomena: Ne uključuje vanjski dug poslovnih banaka
Izvor: CBBH

Tabela 1:5 Ključni vanjski pokazatelji duga za zemlje srednje i istočne Evrope 1/
Sadašnja
vrijednost Servisiranje
(PV) kao % PV od EDT EDT kao duga kao % Kamata kao
GNI kao % XGS % GNI XGS % XGS
Bosna i Hercegovina 2/ 21 93 36 8 3
Albanija 19 58 28 3 1
Bugarska 65 118 75 19 7
Hrvatska 55 111 55 31 6
Češka 40 55 41 12 3
Estonija 58 62 56 8 3
Mađarska 60 87 64 42 4
Litvanija 47 98 47 37 4
Makedonija 33 73 40 12 4
Poljska 37 123 39 32 5
Rumunija 30 91 31 22 5
Srbija i Crna Gora 122 378 123 4 2
Izvor: Sopstvene procjene za Bosnu i Hercegovinu, a Global Development Finance 2003 za sve ostale zemlje. Podaci
za BiH uključuju “rezultujući iznos” Londonskog kluba u iznosu ekvivalentnom oko 280 miliona US$.

D. MAKROEKONOMSKE PERSPEKTIVE

Reformski scenarij

1.60 Kvantifikovani (brojčano izraženi) scenarij opisuje moguću evoluciju privrede u

slučaju da se najveći broj prioritetnih reformi koje su pomenute u ovom izvještaju
CEM implementiraju na pravovremen način. Konkretno, on je uvjetovan sljedećim

24
pretpostavkama: (i) nastavak poštivanja aranžmana valutnog odbora; (ii) nastavak napora na
konsolidaciji javne potrošnje; (iii) pooštravanje kreditne politike koje će dovesti do smanjenje
deficita tekućeg računa; (iv) ubrzanje strukturnih reformi, posebno u odnosu na poslovno
okruženje, privatizaciju i tržište rada, koje će se postepeno pretvoriti u povećanje domaće
štednje, i (v) nepostojanje vanjskih šokova. Projicirana kretanja ključnih ekonomskih
varijabli u skladu s ovim ilustrativnim scenarijom sažeto su predstavljena u Tabeli 1.8.

1.61 Realni rast GDP bi se donekle usporio u toku 2005. godine, u vezi s pooštravanje
kreditne plitke, prije nego što se ubrza na blizu 5 % u kasnijem dijelu perioda. Taj ciljni iznos
rasta mogao bi se postići pod pretpostavkom općeg unapređenja produktivnosti, što bi bio
rezultat reformi na tržištu rada i povećanja investicija privatnog sektora. Zbog stalnog
poštivanja aranžmana valutnog odbora, inflacija bi ostala bliska prosjeku za euro zonu.
Nominalni obim izvoza pokazivao bi snažan rast, u dvocifrenim iznosima u toku cijelog
perioda, dok bi kretanja obima izvoza bila pod uticajem usporavanja uvoza potrošačke robe i
uvoza za namjene rekonstrukcije, kao i jošuvijek relativno snažnog uvoza kapitalne robe koja
nije namijenjena rekonstrukciji. U skladu s tim, bruto investicije bi ostale na nivou od oko 20
% GDP-a, što bi bilo finansirano dodatnim povećanjem domaće štednje, u početku iz javnog
sektora, pod pretpostavkom konsolidacije potrošnje i uspjeha u reformama prihoda. U toku
kasnijih godina, bilans tekućeg računa bi odražavao unaprijeđenu profitabilnost sektora
preduzeća. Kao rezultat toga, bilans tekućeg računa bi se postepeno popravljao, ali bi zahtjevi
za vanjskim finansiranjem ostali znatni. Vanjske uštede bi se u sve većoj mjeri mobilizovale
u obliku direktnih stranih investicija koje bi nastavile da prate tempo koji je primijećen u
posljednjim godinama i stabilizovale se na oko 6 % GDP-a, što je iznos koji je u skladu s
prosjecima koji se mogu vidjeti kod “uspješnih” (ali ne i najuspješnijih) zemalja regiona.14

Potrebe za finansiranjem prema reformskom scenariju

1.62 Projicirane potrebe za finansiranjem i izvori finansiranja zasnovani na

pretpostavkama razmatranim u prethodnom dijelu teksta su sažeti u Tabeli 1.9. Projicira se da
će nekamatni tekući biti dodatno sužen. Prosječni godišnji zahtjevi za servisiranjem duga će
se u toku perioda 2009-2013. povećati dva puta, u nominalnim dolarskim iznosima, u odnosu
na tekuće nivoe, što će odražavati povećanje isplata glavnice. Pretpostavlja se da će rezerve u
stranim valutama nastaviti da rastu, u nominalnom smislu, ali da će, izražene u mjesečnom
obimu uvoza robe i usluga, pokazati pad sa sadašnjeg visokog nivoa.

1.63 Čak i prema makroekonomskom scenariju vođenom reformama, projicira se da će

ukupne bruto vanjske finansijske potrebe BiH u toku perioda 2005-2014. ostati na visokom
nivou od oko 13 milijardi US$. Ti zahtjevi morat će biti ispunjeni javnim zaduživanjem i
(postepeno) zaduživanjem privatnih sektora, kako i dotocima koji ne generišu dug, kao što su
direktne strane investicije i grantovi. Projekcija je u dodatnoj mjeri kompleksna zbog
nesigurnosti podataka vezanih za neidentifikovane dotoke kapitala, pri čemu se za većinu
pretpostavlja da predstavljaju privatne transfere. Ti dotoci su u toku prethodnog perioda
predstavljali i do 10 % GDP-a. Projekcija zauzima oprezan pristup u odnosu na te dotoke i
pretpostavlja da će na početku projektovanog perioda njihov iznos biti znatno niži, što će biti
praćeno postepenim smanjenjem u kasnijim godinama. Pretpostavlja se da će međunarodne

14
Dotoci direktnih stranih investicija pokazuju znatan stepen promjenljivosti iz godine u godinu, pošto često
zavise od malog broja velikih transakcija, posebno i manjim zemljama. Takve varijacije je, očigledno,
nemoguće predvidjeti, a projekcije koje su prikazane ovdje imaju za cilj da opišu procjenu srednjoročnog
prosjeka.

25
finansijske institucije nastaviti da igraju ključnu, ali ipak opadajuću, ulogu. Slično tome,
unapređenje kreditne sposobnosti u skladu s povoljnijim poslovnim okruženjem omogućit će
da privatni sektor, koji je tek u nastajanju, postepeno dobije pristup komercijalnom vanjskom
finansiranju.

E. ZAKLJUČAK

1.64 Bosna i Hercegovina je ostvarila ogroman napredak od totalno devastirane

postkonfliktne privrede do funkcionalne privrede koja je polako počela da se postavlja
u regionalni i međunarodni kontekst. Konkretno, BiH je bila uspješna u postizanju
makroekonomske stabilnosti: inflacija je smanjena, fiskalni računi su unaprijeđeni,
povjerenje u valutu je na visokom nivou, a teret vanjskog duga je smanjen i vanjske rezerve
su povećane. Makroekonomska stabilizacija je rezultovala snažnim povećanjima investicija i
rastom obima proizvodnje. Međutim, i dalje postoje znatni izazovi, uključujući stalno visok
deficit tekućeg računa koji predstavlja, najvjerovatnije, najvažniji makroekonomski disbalans
koji se mora riješiti. Niska stopa zaposlenosti i povećavanje veličine neformalne privrede,
također, otežavaju rast rezultata.

Tabela 1:7 BiH: Reformski scenarij 2005.-2009.

2005. 2006. 2007. 2008. 2009.
(Procenat promjene u odnosu na prethodne godine)
Realna stopa rasta GDP-a 5.4 5.0 5.0 5.0 5.0
Realni GDP per capita 4.9 4.5 4.7 4.7 4.7
Inflacija maloprodajnih cijena 1.0 2.0 2.0 2.0 2.0
Izvoz roba i usluga 14.3 15.5 13.8 12.5 11.0
Uvoz roba i usluga 6.8 6.5 5.8 5.3 5.0
Od čega ne za rekonstrukciju 9.3 8.0 7.0 6.5 5.7

(procenat GDP-a)
Bruto investicije 20.8 20.5 20.5 20.8 21.0
Nacionalne uštede 4.1 6.2 8.4 10.6 13.0
Od čega javne uštede 1.9 2.9 3.8 4.7 5.5
Od čega privatne uštede 2.2 3.3 4.7 6.0 7.4
Prihodi konsolidovane vlade 48.9 47.1 45.8 44.7 43.8
Potrošnja konsolidovane vlade 50.0 47.3 45.5 44.2 43.2
Od čega kapitalna potrošnja 6.4 5.5 4.9 4.8 5.0
Fiskalni bilans -1.1 -0.2 0.3 0.5 0.6

Bilans tekućeg računa -16.8 -15.2 -13.4 -11.6 -9.8

Vanjski dug 52.7 49.4 46.2 42.9 39.7
Od čega: javni vanjski dug 30.0 28.2 26.2 24.2 22.1
Servisiranje vanjskog duga (u %
izvoza robe i usluga) 6.4 6.9 5.8 5.0 5.2
Bruto zvanične rezerve (u
mjesecima uvoza robe i usluga) 5.4 5.2 5.0 4.8 4.6

26
Tabela 1:8 Potrebe BiH za vanjskim finansiranjem
Godišnji prosjek za svaki period
(u milionima US$)
2005.-2009. 2010.-2014.
Finansijske potrebe 1,625 1,107
Deficit tekućeg računa (uključujući zvanične transfere) 1,445 885
3. Amortizacija (ukupno) 110 139
4. Promjena neto vanjske aktive (uklj. Neto MMF kredit; +, povećanje) 70 83
Finansijski izvori 1,625 1,107
1. Zvanični kapitalni grantovi 180 100
2. Isplate (ukupno) 130 161
3. Ostalo (neto DR i KR dotoci) 1/ 600 153
4. Privatne investicije 2/ 718 693
Izvor: Procjene osoblja Svjetske banke.
Napomena: 1 Uključuje kratkoročne kapitalne dotoke i kapital koji nije uključen drugdje.

1.65 Mora se još mnogo uraditi na stvaranju samostalne i vitalne privrede koja je
sposobna da održi snažne dotoke direktnih stranih investicija da stvori radna mjesta.
Mnoge oblasti “tradicionalno” programa tranzicije i dalje nisu u dovoljnoj mjeri riješene, a to
se uglavnom odnosi na restrukturiranje sektora preduzeća i reforme na tržištu rada. Reforme
u tim oblastima su apsolutno neophodne da bi se osigurala reakcija ponude na mogućnosti i
prilike na tržištu i na unapređenja poslovnog okruženja. Zemlja će morati na nadoknadi
tekući pad koncesionalnih dotoka pomoći kroz jačanje domaće štednje i pomaganje pri
pokretanju i privlačenju direktnih stranih investicija. To bi trebalo da pomogne pri
ograničavanju stepena ovisnosti o zvaničnim dotocima pomoći za pokrivanje fiskalnih i
vanjskih disbalansa.

1.66 Vlasti bi trebalo da održe ograničavanje potrošnje i poštuju aranžman valutnog

odbora. Uz izgradnju institucija na državnom nivou s ciljem napredovanja u procesu
integracije u EU, vlasti bi trebalo da nastave da unapređuju stepen efikasnosti potrošnje,
između ostalog i kroz realokaciju odliva, od potrošnje na plate na finansiranje investicija,
funkcionisanja i održavanja. To će zahtijevati poduzimanje odlučnih akcija. Unutar osnovnih
sektora javnih službi, kao što su obrazovanje i socijalna zaštita, raspodjela potrošnje trebalo
bi da bude vođena razmatranjem stepena efikasnosti i ravnopravnosti. Konkretno,
finansiranje usmjerenog i visokog obrazovanja zahtijeva hitne reforme, kao i transferi
socijalne pomoći domaćinstvima. Opcije za politike u tim oblastima formalno su podržane i
sada im je potrebna brza i glatka implementacija. Također, planirane politike za
ograničavanje fiskalnih rizika kroz izmirenje velikog zaostalog domaćeg duga trebalo bi da se
implementiraju prema predviđenom programu. Kako bi se osiguralo da zemlja uspostavi
kreditnu sposobnost, vlasti bi trebalo da zadrže oprezne strategije vanjskog zaduživanja.

1.67 Međutim, u dugoročnom periodu, politike koje podržavaju unaprijeđeno

okruženje za stvaranje poslovanja, investicije i trgovinu bit će one koje će stvoriti
privatne uštede i izvozne kapacitete, koji mogu podići BiH na viši put razvoja i rasta,
smanjujući, u isto vrijeme, njenu osjetljivost na vanjske šokove. Izazovi, mogućnosti i
opcije politika za to razmatraju se u sklopu narednih poglavlja ovog izvještaja.

27
 2. INTEGRACIJA U LANCE SNABDIJEVANJA EU – STRATEGIJA
ZA POVEĆANJE IZVOZA?
A. UVOD

2.1 Uprkos liberalnom trgovinskom režimu i ranom porastu stope rasta izvoza 1996.
godine, noviji izvozni rezultati BiH koji su ispod očekivanih i jošuvijek slabi uspjesi kod
privlačenja direktnih stranih investicija i dalje predstavljaju najteža uska grla za
ekonomski rast. Kao što je već pokazano u poglavlju 1, da bi BiH krenula putem održivog
rasta prema reformskom scenariju, izvoz roba i usluga će morati da se poveća sa 25 % GDP-a
u 2003. godini na 36 % u 2010. godini. Cilj ovog poglavlja je da analizira novije trendove
kod trgovinskih tokova, baci svjetlo na moguće potencijal BiH za ostvarivanje ciljnih iznosa
rasta izvoza i istraži opcije za politiku međunarodne trgovinske razmjene koja bi na najbolji
način podržala takve ishode.

2.2 Ovo poglavlje razmatra skok obima izvoza u periodu odmah nakon kraja rata, te
njegovu kasniju stagnaciju. Ti generalno razočaravajući rezultati teško se mogu pripisati
poziciji politika u okviru koje je rađeno na liberalizaciji i integraciji trgovine: uvozne tarife su
među najnižima u regionu jugoistočne Evrope, a BiH je uspješno zaključila seriju bilateralnih
trgovinskih sporazuma, paralelno s naporima na integraciji u EU i učlanjenju u Svjetsku
trgovinsku organizaciju. Povezujući rezultate trgovinske razmjene s trgovinskim okruženjem,
postavljena su pitanja o tome da li je takva pozicija politika zaista adekvatna ili bi se trebala
promijeniti. Ovo poglavlje, naprotiv, zaključuje da bi oslanjanje na restriktivniji režim
trgovinske razmjene ne samo poslalo negativne signale, već ne bi ni donijelo namjeravane
rezultate. Najprije, iako je obim trgovinske razmjene jošuvijek previše nizak, BiH je uspjela
da preusmjeri trgovinske tokove ka tržištima koja će biti važna za budućnost, konkretno, EU.
Prilike postoje i kreću se od efikasnije trgovine prirodnim resursima do integracije u lance
snabdijevanja kojima upravljaju proizvođači. Inicijalni uspjesi pokazuju da se takve
mogućnosti mogu iskoristiti u BiH. Što se tiče reakcija politika, poglavlje preporučuje da bi,
uz zadržavanje liberalne pozicije režima, hitno trebalo sprovesti određene konkretne mjere za
omogućavanje trgovinske razmjene u vezi s izdavanjem certifikata na izvozne proizvode i
finansiranjem. Još je važnije imati u vidu da su stvarna ograničenja za dinamičnije rezultate
trgovinske razmjene zasnovana na poslovnom okruženju i investicijskoj klimi. Osnovne
prepreke koje treba eliminisati u tom smislu opisane su u narednim poglavljima ovog
izvještaja.

2.3 Naredna sekcija izvještaja razmatra novije rezultate vanjske trgovinske razmjene BiH
u svjetlu najnovijih sporazuma o slobodnoj trgovini. Sekcija C detaljno razmatra modele
izvoza, uključujući i analizu otkrivenih komparativnih prednosti, nivo prerade i faktorski
sadržaj izvoza. Učešće BiH u međunarodnim mrežama proizvodnje i distribucije, uloga koju
direktne strane investicije mogu imati u unapređenju rezultata zemlje, te razmatranje uvjeta
neophodnih za produbljivanje stepena uključenosti u međunarodne lance snabdijevanja
obuhvaćeni su sekcijom D. Sekcija E predstavlja nekoliko preporuka vezanih za politike.
 B. TRGOVINSKI REZULTATI I RAZVOJ POLITIKA OD 1996. GODINE

2.4 Nakon izuzetno pozitivnih dešavanja nakon rata, opći trgovinski rezultati BiH su
u toku prethodnih godina upadljivo pogoršani. Nakon spektakularnog rasta i izvoza i
uvoza roba i usluga u periodu 1996.-1998., i uvoz (osim 2002. god. kad je njegov obim
porastao za 12 %) i izvoz su ‘stagnirali’. U toku perioda između 1999. i 2003. godine,
prosječne godišnje stope rasta vrijednosti izvoza i uvoza robe i usluga u eurima iznosile su
tek 4 i 7 %, redom. Trgovina uslugama zaista je stagnirala, pošto su prihodi opali s najvišeg
iznosa od 560 miliona US$ 1998. god. na 422 miliona US$ 2002. god. (Slika 2:1). Rezultati
trgovine robom bili su, međutim, znatno bolji, pri čemu je izvoz, u prosjeku, rastao za 9 %
godišnje u eurima u toku perioda 1999.-2003.god.

Slika 2:1 Rezultati vanjske trgovine, 1996.-2004.

Uvoz-izvoz CAD
5,000 35%
4,500
30%
4,000
Mili
oni 3,500 25%
US %
$ 3,000 GD
20% P-a
2,500
2,000 15%

1,500 10%
1,000
5%
500
0 0%
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002 2003 2004

Izvoz robe i usluga Uvoz robe i usluga CAD

2.5 Uprkos brzoj stopi rasta izvoza robe (s ekstremno niske polazne osnove)
trgovinski deficit je u dolarskim iznosima proširen i stalno je neprihvatljivo visok u
odnosu na GDP. U toku perioda 1996-2002. izvoz je porastao za 357 %, ili po prosječnoj
godišnjoj stopi od 33 %. Kako je uvoz u općem slučaju rastao sporije, odnos izvoza i uvoza
stalno se povećavao, sa 9 % 1996. god. na 20 % 1997. godine, i na 37 % u 2004. godini. Ipak,
veći apsolutni obim uvoza, u kombinaciji sa stalnim usporavanjem stopa rasta izvoza od
1996. god. doveo je do znatnog proširenja trgovinskog deficita. U odnosu na GDP, trgovinski
deficit u smanjen je sa 64 % 1996. god. na 37 % 2000. godine, ali je onda 2002. god. došlo do
privremenog obrta trenda opadanja i povrata na 41 %, prije ponovnog umjerenog pada na 35
% GDP-a 2004. godine.

29
Tabela 2:1 Trgovina robom u BiH u periodu 1996.-2003.
1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 1996=100
Izvoz (miliona US$) 336 595 697 649 809 851 952 1,271 378
Uvoz (miliona US$) 1,941 2,400 2,781 2,568 2,533 2,708 3,233 3,890 200
Trgovinski bilans -
(miliona US$) 1,605 -1,805 -2,084 -1,919 -1,724 -1,857 -2,281 -2,619 142
Stopa rasta izvoza (%) 71.1 21.2 -6.9 24.7 5.2 11.9 33.5 na
Stopa rasta uvoza (%) 23.6 15.9 -7.7 -1.4 6.9 19.4 20.3 na
Izvoz / uvoz (%) 17 24 25 25 32 31 29 33 na
Trgovinski deficit/GDP 64 57 48 41 36 37 41 38 na
Izvor: MMF.
Napomena: Imajući u vidu ograničenja u vezi s dostupnošću podataka, ovo poglavlje se prije svega oslanja na dva izvora: bazu
podataka o smjerovima trgovine MMF-a, za informacije o ukupnim trgovinskim tokovima i njihovoj geografskoj raspodjeli, te
COMTRADE bazu podataka UN-a za informacije o trgovini po proizvodima. U većini slučajeva koristimo iznose o kojima
izvještavaju trgovinski partneri.

2.6 Slabi rezultati trgovinske razmjene BiH u novijem periodu ne mogu se objasniti
distorzijama u njenom trgovinskom režimu ili vanjskim tarifnim preprekama za
pristup tržištima. Upravo suprotno, BiH je vodila mudru trgovinsku politiku održavajući
liberalan trgovinski režim i brzo napredujući na putu trgovinske integracije na regionalnom
nivou, nivou EU i globalnom nivou. Tekući tarifni raspored usvojen su na nivou države 1998.
god. Prosječna tarifna stopa BiH na nivou od 6 % najniža je u regionu jugoistočne Evrope,
nakon Hrvatske. BiH također, održava najnižu tarifnu stopu na poljoprivredne proizvode od
svih zemalja jugoistočne Evrope. Struktura tarifa je jednostavna i uključuje četiri tarifne
stope (0, 5, 10 i 15 %) i ima relativno skroman nivo disperzije. Štaviše, korištenje netarifnih
barijera (Non-Tariff Barriers - NTBs) nije preovladavajuće u BiH. U skladu s tim, cijena
uvezenih materijala koji se koriste za proizvodnju izvoznih proizvoda niža je nego u mnogim
Tabela 2:2 Prosječne MFN primijenjene tarife, drugim zemljama. Nažalost, korištenje
2002. godina (u procentima) netarifnih barijera u susjednim
Sva zemljama, o kom se izvještava, moglo je
Zemlja roba Poljoprivreda Industrija u nekim slučajevima ograničiti širenje
Albanija 7.4 9.5 7 izvoza iz BiH na ta tržišta.15
BiH 6 5 6.2
Bugarska 9.7 16.7 8.6 Stalnom primjenom politike
2.7
Hrvatska 5 10.2 povećanja
4.2 stepena trgovinske
Makedonija, BJR 12.6 20.8 integracije u kontekstu procesa
11.2
Moldavija 5 10.1 stabilizacije i priključenja, BiH je
4.2
Rumunija 17.1 23.1 dodatno
16.1 liberalizovala vanjsku
Srbija 7.4 15.7 trgovinu i uspjela da ostvari
6.2
Crna Gora 6.1 12.2 unapređen pristup tržišta EU.
5.2
Evropska unija 4.4 9.4 Zajedno s drugim zemljama jugoistočne
4.2
Izvor: GEM (2003) i kalkulacije osoblja. Evrope, BiH je bila korisnik procesa
stabilizacije i priključenja koji je EU
pokrenula 1999. god. i koji osigurava mapu puta reforme s ciljem konačne integracije u EU.
Od 1999. godine, proces stabilizacije i priključenja osigurao je svim zemljama zapadnog
Balkana, uključujući i BiH, nerecipročnu mogućnost slobodnog ulaska na tržišta EU u
kontekstu autonomnih trgovinskih preferencijala. Pristup tržištima EU je oslobođen tarifa i

15
Pakt stabilnosti je planirao istraživanje o učestalosti netarifnih prepreka u regionu, koja bi trebalo da osigura
informacije za naredne runde trgovinskih reformi u zemljama članicama.

30
količinskih ograničenja za gotovo sve proizvode, osim za nekoliko proizvoda koji su
regulisani preferencijalnim tarifnim kvotama.16 S ulaskom novih zemalja članica u EU 1.
maja 2004. godine, izvoznici BiH mogu početi da koriste te preferencijale u 10 dodatnih
zemalja. Te koncesije će, prema postojećim aranžmanima, trajati do kraja 2005. godine.
Nakon zaključenja, Sporazum o stabilizaciji i priključenju će regulisati sve trgovinske odnose
između EU i BiH. Sporazum predviđa slobodne trgovinske zone u toku 6-10 godina,17 uz
širok spektar ekonomskih i institucionalnih reformi, saradnju u pitanjima politike i sudstva i
harmonizaciju zakonskog okvira sa EU.

2.8 Uz to, bilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini koje je BiH zaključila nude
široku dostupnost tržišta susjednih zemalja. BiH je dinamično pratila regionalnu
dimenziju projekta integracije EU kroz ispunjenje obaveza preuzetih u sklopu Memoranduma
o razumijevanju Pakta stabilnosti o liberalizaciji i omogućavanju trgovine, potpisanog u junu
2001. godine. BiH je potpisala sporazume o slobodnoj trgovini sa svim stranama
potpisnicama Memoranduma o razumijevanju. S nekim od zemalja partnera, npr. Hrvatskom,
Sporazum o slobodnoj trgovini je stupio na snagu čak i prije pregovaranja i potpisivanja
Memoranduma o razumijevanju. Memorandum o razumijevanju poziva na trgovinsku
liberalizaciju od bar 90 % svih tarifnih linija, kao i 90 % vrijednosti bilateralnog uvoza.
Prilog 2.1 daje sažeti pregled osnovnih odlika sporazuma o slobodnoj trgovini koji su
potpisani s drugim zemljama jugoistočne Evrope. Prvo, najveći broj sporazuma je
asimetričan pri čemu pogodnosti prvo nude partneri u sporazumima o slobodnoj trgovini, a
zatim ih BiH uzvraća s odlaganjem. Na primjer, dok su Hrvatska, Srbija i Crna Gora i BJR
Makedonija osiguravale pristup izvozu BiH na svoja tržišta, virtualno oslobođena od dažbina
s danom stupanja na snagu sporazuma, BiH je liberalizovala samo oko četvrtine svojih
tarifnih linija u tom trenutku. Samo su sporazumi s Albanijom i Moldavijom, dvije privrede
koje imaju samo skromnu trgovinsku razmjenu s BiH, bili po prirodi simetrični. Drugo, od
sedam sporazuma navedenih u tabeli, četiri su u potpunosti liberalizovala 90 % svojih izvoza
u BiH18. Sporazumi o slobodnoj trgovini s Bugarskom, Rumunijom i Albanijom ne dosežu do
odrednice o pokrivenosti 90 % uvoza, pošto su ograničeni na trgovinu proizvodnom robom, a
ne dotiču se trgovine proizvodima iz poljoprivrednog sektora.

2.9 BiH je potpisala sporazum o slobodnoj trgovini sa Turskom. Taj Sporazum o

slobodnoj trgovini je, također, asimetričan s prelaznim periodom do 2007. godine. Štaviše,
izvoz iz BiH je imao sličan preferencijalni tretman (iako s nekim ograničenjima) u
Švicarskoj, Norveškoj, Japanu, Sjedinjenim Državama, Kanadi i Rusiji.

16
Uvozne kvote u sklopu autonomnih trgovinskih preferencijala su sljedeće: teletina (9.975 tona za SCG);
pastrmka i šaran (120 i 140 tona, redom, zajedno za Srbiju i Crnu Goru, BiH, Albaniju i BJR Makedoniju);
morska deverika i lubin, sardine i inćuni (115, 100, 70 i 960 tona, redom, zajedno za SCG, BiH i Albaniju); vino
(152000 tona za svih pet zemalja s pristupom Hrvatske i BJR Makedonije podložnom ispunjenju njihovih
pojedinačnih kvota u sklopu njihovih sporazuma o stabilizaciji i priključenju). Uz to, kvote se primjenjuju na
uvoz tekstila s porijeklom iz SCG.
17
Prelazni period za postepeno ukidanje carinskih tarifa je pitanje za pregovaranje i mogao bi također, trajati
kraće od šest godina. Također,, mogao bi trajati duže od 10 godina, što je maksimum koji za prelazni period za
osiguranje prilagođenosti regionalnih trgovinskih sporazuma sa članom XXIV GATT-a prihvata Svjetska
trgovinska organizacija.
18
Memorandum o razumijevanju je predviđao dva osnovna uvjeta za trgovinsku liberalizaciju: liberalizaciju
međusobne trgovine do 90 % HS tarifnih linija i 90 % vrijednosti trgovinske razmjene (član 1.2.2). Štaviše,
liberalizacija je trebalo da uključuje veliku većinu roba nakon stupanja sporazuma na snagu, s prelaznim
periodom, ne dužim od šest godina, za najosjetljivije proizvode (član 1.2.3).

31
Okvir 2:1 Neujednačenosti kod trgovinskih statistika dobivenih iz različitih izvora

Iako se sistem carina u Bosni i Hercegovini i dalje razvija, jošuvijek postoje neujednačenosti između
državnih statističkih podataka o trgovini i iznosa o kojima izvještavaju strani trgovinski partneri. Kao što je
pokazano u nastavku teksta, iznosi koje predstavlja Ministarstvo trgovine su ugrubo konzistentni s onim iz
Statistika bilansa plaćanja (Balance of Payments Statistics) Međunarodnog monetarnog fonda. Međutim,
MMF izvještava o mnogo nižem obimu izvoza u 2000. i 2001. godini, a time i o višoj stopi rasta izvoza.
Iznosi iz baze podataka smjerova trgovine (Direction of Trade Database) MMF-a, zasnovani na
izvještajima trgovinskih partnera, znatno su niži od dva izvora podataka opisana u prethodnom dijelu
teksta, ali ukazuju na slične promjene izvoza i uvoza u toku prethodnih nekoliko godina.

Ta pitanja dodatno komplikuje rast eura u odnosu na dolar koji, kao što se pokazuje u narednom dijelu
teksta, rezultuje precjenjivanjem promjena trgovinskih tokova. Bez obzira na izvor podataka koji se koristi,
iznosi ukazuju na povećanje izvoza i uvoza u prethodne dvije godine.

Tabela 2:3 Uporedba trgovinskih podataka iz različitih izvora za period 2000.-2003.

2002. 2003.
2000. 2001. 2002. 2003.a 2001.=100 2002.=100
Direkcija za trgovinu MMF-a (miliona US$)b
Izvoz 669 739 827 .. 112 ..
Uvoz 2,643 2,820 3,242 .. 115 ..
Trgovinski bilans -1,975 -2,081 -2,415 .. 116 ..

Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH (mil. US$)

Izvoz 1,042 1,052 1,130 1,344 107 119
Uvoz 2,974 3,173 3,603 4,395 114 122
Trgovinski bilans -1,932 -2,121 -2,473 -3,051 117 123

Iznosi iz baze podataka MMF-a (mil. US$) b,c

Izvoz 832 870 1,046 1,341 120 128
Uvoz 2,657 2,823 3,271 3,801 116 116
Trgovinski bilans -1,825 -1,953 -2,225 -2,460 114 111

Iznosi iz baze podataka MMF-a (mil. eura) b

Izvoz 901 971 1,107 1,186 114 107
Uvoz 2,876 3,151 3,464 3,362 110 97
Trgovinski bilans -1,975 -2,180 -2,357 -2,176 108 92
Napomene: a Procjena. b Na osnovu izvještaja trgovinskih partnera.
c
Iznosi izvoza nisu prilagođeni nadolje kako bi isključili uvoz onih koji nisu rezidenti

C. IZVOZNI REZULTATI: UZROCI I OGRANIČENJA

2.10 U tim okolnostima povećanih mogućnosti za pristup tržištima, reakcija ponude u

BiH za trgovinu s EU i partnerima s kojima su potpisani sporazumi o slobodnoj trgovini
bila je pozitivna ali nedovoljna da bi stvorila znatniji rast izvoza i stope zaposlenosti.
Obim izvoza BiH i dalje je vrlo nizak u odnosu na GDP, a više od triput je niži nego prije
rata, uzevši u obzir trgovinu s republikama bivše Jugoslavije i gotovo dvaput niži za zemlje
izvan bivše SFRJ (Tabela 2:4). Ova sekcija analizira izvozne rezultate BiH pod postojećim
trgovinskim aranžmanima. Ona identifikuje osnovne odlike izvoza BiH s fokusom na
strukturu roba, smjer i intenzitet faktora. Također, razmatra i stepen integracije proizvođača
BiH s međunarodnim proizvodnim mrežama.

32
Tabela 2:4 Izvoz BiH izražen kao procent GDP-a u 1990. i 2002. godini
1990. 2002. 2002.a/
«Izvoz» u druge republike bivše SFRJ 57.3% 8% 11%
Izvoz izvan bivše SFRJ 22.8% 12% 17%
Ukupan izvoz 79.6% 20.1% 28.4%
Izvor: Izvedeno iz podataka za 1990. godinu Zavoda za statistiku BiH (citirano u Mesinovic et al. 2002.
god.), baze podataka Direkcije za trgovinu MMF-a za 2002. godinu i WDI 2003.
a/
vrijednost ukupnog izvoza uključujući usluge

Smjer trgovinske razmjene i sporazumi o slobodnoj trgovini

2.11 Poboljšan pristup tržištima EU koji je osiguran BiH imao je veliki uticaj na
izvoz. BiH pokazuje ‘standardni geografski model’ kao i svaka druga evropska zemlja u
smislu oslanjanja na tržišta EU za izvoz, sa učešćem od gotovo dvije trećine. Udio izvoza
BiH na tržišta EU postepeno je, ali stabilno, rastao sa 44 % ukupnog izvoza 1997. god. na 66
% 2002.god. što je preusmjeravanje u skladu s iskustvima zemalja srednje i istočne Evrope.
Imajući u vidu činjenicu da je konkurencija na tržištima EU velika i da su ta tržišta
zahtjevnija od tržišta jugoistočne Evrope, sposobnost ostvarivanja znatne stope prometa na
tim tržištima dobar je znak za izvoznike iz BiH. EU, također, dominira i uvoznom stranom,
jer je bila izvor 43 % uvoza u BiH u 2002. godini.

2.12 Udio BiH u uvozu u EU i dalje je zanemariv i iznosi jednu četvrtinu procenta,
bez obzira na napore koji su uloženi u preusmjeravanje izvoza ka EU. U toku perioda
1996.-1999. BiH je imala rezultate bolje od deset srednjeevropskih zemalja kandidata za
priključenje EU na tržištima EU, sa stopama rasta od 180 %, 108 %, 51 % i 45 % u
odgovarajućim godinama tog perioda. Vrijednost izvoza usmjerenih u EU povećana je za 21
% u 2000. godini, što je samo za sebe impresivno. Pomenuta vrijednost je na istom nivou s
Bugarskom, ali znatno ispod Estonije (37 %). Rast izvoza je nakon toga izgubio zamah,
ostvarujući stopu od 9 % 2002. god. opadajući na nivoe slične stopama povećanja izvoza u
EU iz Rumunije (19 %), Litvanija (17 %), Slovačke (14 %) i Češke (13 %). Usporavanje
stope rasta izvoza izgleda da je prije svega predstavljalo odraz sporog restruktuiranja
preduzeća u BiH.

2.13 S izuzetkom sporazuma o slobodnoj trgovini s Hrvatskom, uticaj bilateralnih

sporazuma o slobodnoj trgovini, na razvoj izvoza, ostao je u ograničenim okvirima19. U
slučaju Hrvatske i u slučaju Slovenije, povećanje obima izvoza registrovano je nakon
zaključenja sporazuma o slobodnoj trgovini.20 Sporazum o slobodnoj trgovini s BJR
Makedonijom, također, je rezultovao povećanjem obima izvoza iz BiH, ali u odnosu na
veoma malu polaznu osnovicu. Za razliku od sporazuma o slobodnoj trgovini, koji su
pomenuti u prethodnom stavu, sporazum s Srbijom i Crnom Gorom nije doveo do povećanja
obima izvoza. Taj obim je ostao isti u toku perioda 2001.-2002.g., a onda u određenoj mjeri
pao u 2003. godini. U isto vrijeme, 2003. god. registrovan je pad obima uvoza. Netarifne
prepreke i distorziona primjena sporazuma o slobodnoj trgovini mogla bi dijelom objasniti
razočaravajuće rezultate.21 Usmeni dokazi ukazuju da, iako firme iz RS mogu da koriste

19
Sporazumi o slobodnoj trgovinskoj razmjeni s Albanijom, Bugarskom, Moldavijom, Rumunijom i Turskom
su tek stupili na snagu 2003. godine. Prema tome, prerano je razmatrati njihov uticaj u sklopu ovog izvještaja.
20
Koeficijenti su obračunati na osnovu dokumenta MMF-a Statistike trgovinskih smjerova (Direction of Trade
Statistics) za sve godine, uključujući 2002., a iznose za 2003.g. osigurale su carinske uprave Federacije i RS.
21
Sporazum o slobodnoj trgovinskoj razmjeni primjenjivao se na Srbiju od 1. jula 2002. godine, ali Crna Gora
nije bila obuhvaćena sve do 5. septembra 2003. godine. Štaviše, Kosovo je isključeno iz sporazuma.

33
pristup tržištu Srbije i Crne Gore bez plaćanja dažbina, potencijalni izvoznici iz Federacije
podložni su diskriminaciji kroz, na primjer, zahtjev da dobiju dozvole za putni transport.
Sličan model diskriminacije protiv izvoznika iz Federacije dešava se i u slučaju veterinarske
inspekcije. Štaviše, u suprotnosti sa sporazumom o slobodnoj trgovini, izvoznicima iz BiH
naplaćuju se tranzitne provizije dok su na putu za Kosovo. Eliminacija netarifnih prepreka u
trgovinskoj razmjeni između zemalja jugoistočne Evrope na rasporedu je radne grupe pakta
stabilnosti za liberalizaciju i omogućavanje trgovinske razmjene, i od svih potpisnica
sporazuma o slobodnoj trgovini očekivat će se da ih uskoro eliminišu.

Tabela 2:5 Važnost izvoza usmjerenog u EU za BiH i zemlje za uporedbu, 1994.-2002.

Izvoz u EU/Ukupni izvoz (u procentima)
1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002.
Albanija 86 87.5 92.5 93.6 97.7 96.2 96.1
Srbija i Crna Gora n.a n.a n.a n.a 40.7 46.5 43.6
Slovenija 64.6 63.6 65.5 66.1 63.9 62.6 79.4
Mađarska 62.6 71.2 72.9 76.2 75.2 74.4 76.9
Slovačka 41.3 47.1 55.7 59.4 59.1 75.5 75.5
Rumunija 55.9 56.7 64.6 65.5 64 67.9 69.9
Bosna i Hercegovina 44.4 44 49.5 61.3 66.8 68.1 66.2
Bugarska 40 45 51.5 54.2 51.7 55.2 56.1
Hrvatska 51 51.3 47.7 49.4 54.9 54.3 52.3
Turska 49.8 46.7 50.5 54 52.3 51.5 51.5
Litvanija 33.4 32.5 38 50.1 47.9 47.8 48.4
Makedonija, BJR 42.8 36.9 44.1 44.7 57 63.3 46.8
Moldavija 9.8 10.3 12.5 20.6 21.7 21.4 33.5
Izvor: Na osnovu izvještavanja o zemljama u Statistikama trgovinskih smjerova (Direction of Trade Statistics) MMF-a
Iznosi za SCG zasnovani su na podacima iz Saveznog zavoda za statistiku SCG.

Nivo prerade i otkrivene komparativne prednosti

2.14 Iako je BiH ostvarila znatan stepen preusmjeravanja vanjske trgovinske

razmjene, uticaj izvoza na realne stope rasta GDP-a zavisi i od strukture izvoza i
perspektiva u srednjoročnom i dugoročnom periodu. Ova sekcija pokazuje da se izvoz iz
BiH i dalje u velikoj mjeri oslanja na proizvode u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje
neobučena radna snaga i čija proizvodnja intenzivno koristi prirodne resurse, a zatim
identifikuje s tim vezane izazove, koji se odnose na vraćanje brzog rasta izvoza.

2.15 Proizvodi s nižom stopom obrade dominiraju u izvozu iz BiH. Tabela 2:6
predstavlja raspodjelu izvoza iz BiH u EU po proizvodima za krajnju upotrebu. Najprije,
potrošačka roba predstavlja više od pola izvoza iz BiH. Među tim proizvodima, odjeća i
obuća predstavljaju posebno naglašene kategorije, zauzimajući preko 30 % ukupnog izvoza u
2002.g. Zatim, vanjska trgovina automobilima i automobilskim dijelovima, koja je
predstavljala pokretača izvoza u mnogim srednjoevropskim zemljama npr. Slovačka, Češka,
je zanemariva. Izvoz hrane je, također, bio zanemariv do visokog stepena, što je rezultat
historijskih uvjeta, uz nedostatak adekvatnih veterinarskih službi (Tabela 2.2. u prilogu).

34
Slika 2:2 Izvoz iz BiH u partnerske zemlje s kojima su potpisani
sporazumi o slobodnoj trgovini, 1997.-2003.

Hrvatska
a
250 600 (2001)

Slovenija
500 (2002)
200
mili
Makedonija
400ona (mid-2002)
Mili 150 US$
ona (sa
US$ 300mo S i CG
u 2002)
100 EU)
200 Turska
(2003)
50
100 BARM
(2003)
0 19 19 19 19 20 20 20 20 0
EU15
96 97 98 99 00 01 02 03

Tabela 2:6 Izvoz finalne robe iz BiH na tržišta EU, 1996.-2002.

Proizvodi za krajnju upotrebu (SITC) 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002.
Udio u izvozu (u %)
Hrana (0+1+22+4) 2.3 0.9 2.1 2.1 2.4 2.2 2.3
Poljoprivredna sirovine (2-22-27-28) 5.0 9.3 15.0 19.1 15.9 12.6 13.7
Industrijske sirovine (27+28+68) 12.0 11.0 9.7 17.0 27.6 23.9 21.2
Mašinerija i oprema, isklj. automobile (7-78) 10.2 5.9 4.3 4.3 4.0 3.6 5.1
Automobili i dijelovi (78) 1.2 0.5 0.4 1.4 0.2 0.4 0.5
Potrošačka roba (5+6+8+9-68) 69.2 72.3 68.4 56.0 49.8 55.5 57.1
od čega:
Tekstil (65) 0.9 1.6 1.2 1.2 1.8 2.5 1.8
Odjeća (84) 23.3 29.9 34.2 25.9 18.0 19.7 18.4
Obuća (85) 16.4 14.9 9.0 8.4 8.6 8.9 10.9
Sva roba ( 0 do 9) 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0 100.0
Izvor: Kalkulacije zasnovane na podacima EU iz statistika COMTRADE UN-a.

2.16 Otkrivene komparativne prednosti (revealed comparative advantage - RCA)22

BiH na tržištima EU koncentrisane su na proizvode s niskim nivoom obrade i slične su
onima nađenim za druge zemlje regiona.23 Izvoz iz BiH uključuje sirovu kožu i krzno,
drvo, obuću, kožu i kožne prerađevine, nemetale, namještaj i dijelove namještaja, odjeću,
šećer i šećerne prerađevine. Sa izuzetkom posljednjeg, komparativne prednosti su bile
konzistentne od sredine devedesetih godina prošlog vijeka. Otkrivene komparativne prednosti
koje BiH ima na tržištu Hrvatske su fokusirane na poljoprivredu.24 Iako bi BiH eventualno
mogla imati komparativne prednosti kod izvoza proizvoda životinjskog porijekla u EU, kao
što ima za Hrvatsku, nesposobnost potencijalnih izvoznika da ispune zahtjeve za dobijanjem

22
RCA indeks predstavlja odnos učešća datog proizvoda u ukupnom obimu izvoza BiH i učešća istog proizvoda
u ukupnom vanjskom uvozu EU. ESI sa vrijednošću koja premašuje jediničnu, ukazuje na visok stepen
specijalizacije kod proizvoda (Balassa, 1965). Iznos RCA indeksa koji premašuje 1, ukazuje na to da je BiH
zemlja s višim stepenom specijalizacije za izvoz proizvoda u EU nego prosječan spoljno trgovinski partner EU.
23
Ostali sektori s RCA indeksom iznad 1 uključuju drvne prerađevine, prije nego namještaj, rude nemetala i
metalne otpatke, ostale metalne prerađevine čelik i željezo.
24
Na primjer, najviša vrijednost RCA indeksa (5) može se naći kod biljnih ulja i masti (SITC 42) i uljnih žita
(SITC 22). Blizu toga je i živa stoka koja se prije svega koristi za hranu (SITC 00), mliječni proizvodi i jaja
(SITC 02) i meso i mesne prerađevine (SITC 01) – vrijednosti ta tri indeksa premašuju četiri

35
 veterinarskih certifikata od EU i da poštuju sanitarne i fitosanitarne mjere, sprječava taj
izvoz. To u većoj mjeri predstavlja odraz unutrašnjih ograničenja, više nego vanjskih.

Faktorski sadržaj izvoza

2.17 Uz niske nivoe obrade, izvoz iz BiH u EU u znatnoj se mjeri oslanja na proizvode
zasnovane na prirodnim resursima i proizvode u čijom proizvodnji učestvuje neobučena
radna snaga. Prva grupa proizvoda je dominantna kategorija i u 2002. godini je predstavljala
45 % izvoza vezanog za EU. Međutim, s obzirom da je vrijednost proizvoda zasnovanih na
prirodnim resursima ostala na istom nivou od 2000. godine, njihov udio u ukupnom obimu
izvoza u EU pao je za 10 procenata od 2002. godine25. S druge strane, vrijednost izvoza za
EU u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje neobučena radna snaga bila je u stalnom porastu i
2002. god. dosegla je 42 % ukupnog iznosa. Ta kategorija uključuje odjeću, obuću,
namještaj, tekstil i drugo.

Slika 2:3 Izvoz iz BiH u EU po intenzitetu Slika 2:4 Izvoz iz BiH u Hrvatsku po intenzitetu
faktora faktora

60 80
50
60
(%) 40 (%)
30 40
20 20
10 0
0
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002
1996 1997 1998 1999 2000 2001 2002
Zasnovano na prirodnim resursima Intenzivno u. neobučene radne snage
Zasnovano na prirodnim resursima Intenzivno u. neobučene radne snage
Intenzivno učešće kapitala Intenzivno u. obučene radne snage
Intenzivno učešće kapitala Intenzivno u. obučene radne snage

2.18 Slično tome, u izvozu u Hrvatsku dominiraju proizvodi zasnovani na prirodnim

resursima, koji predstavljaju 60 dostava. Na tržištu Hrvatske, također, dobro prolaze i
proizvodi u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje i obučena radna snaga. Ti proizvodi su
predstavljali gotovo jednu petinu izvoza BiH 2002. godine. Treća najveća kategorija izvoza u
2002. godini sastojala se od proizvoda u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje neobučena
radna snaga, što je predstavljalo 15 % ukupnog obima. Izvoz robe s intenzivnim učešćem
kapitala u Hrvatsku bio je vrlo nizak, stalno ispod nivoa od 10 miliona US$ ili 10 % ukupnog
obima izvoza u periodu između 1997. i 2002. godine.

25
Ta kategorija uključuje proizvode kao što su aluminijum i aluminijumske legure (SITC 6841), koje, kao što je
predstavljeno u prethodnom dijelu teksta, čine najveću grupu izvoznih proizvoda, drvna građa (SITC 2433),
dijelovi za kožnu obuću (SITC 6123), ostale željezne legure (SITC 6715), goveđe i konjske kože (SITC 2111).

36
Tabela 2:7 Indeksi RCA za BiH i druge izabrane zemlje za usporedbu na tržištima EU
BiH Hrvatska BJRM Slovenija Bugarska Mađarska Rumunija
SITC-2 Proizvod 2002. 2002. 2002. 2002. 2002. 2002. 2002.
21 Koža, krzno, sirovo 29.35 6.96 3.97 3.14 1.45 0.33 1.59
61 Koža i prerađevine od kože., n.e.s. 9.54 6.92 3.74 1.54 6.45 0.91 8.98
85 Obuća 10.68 4.64 5.40 0.64 3.19 0.96 9.17
84 Artikli odjeće i odijevanja ac 3.07 3.80 7.81 0.78 5.24 0.72 6.37
24 Pluto i drvo 13.86 8.79 0.41 1.39 0.52 0.87 1.30
67 Željezo i čelik 1.61 0.73 12.72 2.56 5.05 0.77 1.96
82 Namještaj i dijelovi namještaja 7.28 4.35 0.04 6.14 1.81 1.48 3.92
06 Šećer, šećerni pripravci i med 3.03 10.77 3.45 0.40 0.81 1.11 0.58
68 Nemetali 9.13 1.36 3.08 2.14 1.07 0.79 0.89
63 Prerađevine pluta i drveta 2.96 3.58 0.07 4.16 1.32 1.23 3.27
11 Pića 0.22 0.68 9.96 0.47 3.04 0.61 0.40
12 Duhan i duhanske prerađevine 0.11 0.19 11.05 0.00 2.87 0.05 0.00
04 Žito i prerađevine od žita 0.35 2.31 0.00 0.16 8.37 2.15 0.52
56 Vještačka đubriva, proizvedena 0.00 4.52 0.00 0.01 6.51 0.23 1.90
81 Sanitarije, cijevi, grijanje i osvjetljenje 0.67 0.83 0.22 2.59 4.56 1.67 1.11
00 Živa stoka, prije svega za hranu 0.00 0.59 0.79 0.12 1.53 3.70 4.59
01 Meso i mesne prerađevine 0.03 0.92 2.76 0.73 1.75 4.11 0.21
65 Tekstilno vlakno, tkanine, artikli od tkanja 0.90 1.42 0.98 1.61 2.23 0.68 1.25
69 Metalni proizvodi, n.e.s. 1.63 1.60 0.25 2.45 0.89 1.28 0.87
62 Prerađevine od gume, n.e.s. 0.03 0.23 0.15 3.86 0.76 1.54 1.80
35 Električna struja 0.00 0.07 0.00 7.53 0.12 0.14 0.00
27 Sirova gnojiva i sirovi materijali 0.14 3.73 0.88 0.16 2.49 0.11 0.05
64 Papir, karton i papirni artikli 0.52 1.85 0.04 2.60 0.79 0.77 0.53
Uporedna stavka:
28 Metalne rude i metalni otpaci 2.16 1.94 0.07 0.44 1.03 0.45 0.56
Izvor: na osnovu podataka zemalja trgovinskih partnera iz statistika COMTRADE UN-a.
Napomena: Tabela uključuje samo proizvode za koje prosječni RCA za grupu premašuje pojedinačni.

2.19 Za razliku od iskustava u drugim zemljama srednje i istočne Evrope, BiH je

iskusila ograničen nivo restruktuiranja kod intenziteta faktora svog izvoza. BiH nije
jedina privreda u tranziciji koja se u velikoj mjeri oslanja na izvoz proizvoda zasnovanih na
prirodnim resursima i proizvoda u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje neobučena radna
snaga. Na primjer, 1999. god. te grupe proizvoda predstavljale su 37 i 40 %, redom, izvoza iz
Litvanije u EU. Međutim, dok je u toku perioda između 1992. i 1999. god. Litvanija uspjela
da dvostruko poveća kombinovani udio proizvoda, u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje
obučena radna snaga i proizvoda u čijoj proizvodnji intenzivno učestvuje kapital, na 24 %
(Smarzynska, 2001.), postoji malo dokaza da je do takvog prilagođavanja došlo u BiH. Iako
je izvoz proizvoda s intenzivnim učešćem kapitala i obučene radne snage povećan dvostruko
i četverostruko, redom, od 1997. godine, mada s vrlo niske polazne osnove, njihovo
kombinovano učešće u prodaji s odredištem u EU, ostalo je gotovo nepromijenjeno, na nivou
od oko 13 %, u toku cijelog tog perioda.

2.20 Postojeća struktura i intenzitet faktora kod izvoza možda se neće pokazati kao
izvor održivog rasta izvoza u dugoročnom periodu. Faktorski sadržaj izvoza je važan iz
dva razloga. Najprije, pošto industrije s visokim stepenom učešća obučene radne snage i
kapitala najčešće isplaćuju više plate, rast izvoza u tim sektorima doveo bi do povećanja
obima proizvodnje i standarda života. Oslanjanje na izvor proizvoda zasnovanih na prirodnim
resursima, koji uključuju nizak stepen obrade, kao što su drvna građa i goveđe kože, sa druge
strane, ne bi imalo isti efekt na plate. Kao što je ilustrovano u poglavlju 5, cijena rada u BiH

37
je relativno visoka, bar u formalnom sektoru. Prema tome, izvoz koji stavlja visok stepen
važnosti na proizvode s visokim stepenom učešća neobučene radne snage, kao što je tekstil i
obuća, možda neće biti održiv u dugoročnom periodu, imajući u vidu sve veći stepen
konkurencije iz zemalja u kojima se isplaćuju niske plate, iz Azije i drugih dijelova svijeta.
Treba se navesti, međutim, da poglavlje 5, također, pokazuje da je nedavno došlo do
povećanja stope zaposlenosti na radnim mjestima s niskim platama, što može ukazati na to da
ponuda radne snage možda i nije onakva kako se obično pretpostavlja. Kao posljedica toga,
taj segment tržišta mogao bi zaista predstavljati izvor dodatnog rasta u srednjoročnom
periodu.

2.21 Još važnije od toga, nekoliko proizvoda s intenzivnim učešćem rada za koje se
specijalizovala BiH pokazalo je dinamičan rast u okviru vanjskog uvoza u EU u
novijem periodu. Tabela 3A u prilogu daje listu proizvoda koji se tek pojavljuju u izvozu u
EU (tj. proizvodi za koje je potražnja za uvozom u EU pokazala najbrže stope rasta u toku
prethodne dekade). Kao što ilustruju kategorije s izvozom u 2002. godini u vrijednosti od bar
100.000 US$, proizvodi koji nadiru predstavljaju 15 % svih prodaja s odredištem u EU. Na
listi najviše mjesto drži namještaj, koji je predstavljao pokretača izvoza za mnoge zemlje u
tranziciji, a u BiH je iznosio gotovo jednu desetinu prodaje u EU. Vrijedi napomenuti da se
odjeća i obuća, ključne grupe izvoza BiH, ne pojavljuju na toj listi. To ukazuje na činjenicu
da drugi tipovi proizvoda možda nude bolje perspektive za budući izvoz iz BiH na tržišta EU.
Kao što je objašnjeno u nastavku, jedan važan faktor koji objašnjava odlike izvoza iz BiH
mogao bi se odnositi na modele integracije proizvođača iz BiH u međunarodne mreže
proizvodnje i distribucije.

Međunarodne mreže proizvodnje i distribucije

2.22 Rast stepena globalizacije svjetske privrede i pojava međunarodnih mreža

proizvodnje i distribucije doveli su do promjene ekonomskog okruženja s kojim se
suočavaju države, industrije i pojedine firme. Takve mreže, poznate i kao robni lanci,
odnose se na cijeli spektar aktivnosti koje su uključene u dizajn, proizvodnju i marketing
proizvoda. Postoje dva različita tipa takvih mreža: lanci robe “koje vode proizvođači” i lanci
robe “koje vode kupci” (Gereffi, 1999., str.41-42).

Robni lanci kojima upravljaju kupci

2.23 BiH je, zajedno s drugim privredama u tranziciji u regionu, učestvovala u

lancima robe, koje vode kupci iz EU. Takvi lanci postoje u industrijama u kojima veliki
maloprodajni akteri, subjekti na tržištu s zaštićenim znakom – brendom i proizvođači s
brendom igraju vodeće uloge pri uspostavi decentralizovanih proizvodnih mreža u više
zemalja izvoznica, najčešće u zemljama u razvoju ili privredama u tranziciji. Taj model je
postao uobičajen u sektorima potrošačke robe koji su radno intenzivni, kao što su sektori
odjeće, obuće, igračaka, kućnih potrepština, potrošačke elektronike itd. Proizvodnju u
najvećoj mjeri vrše višeslojne mreže ugovarača u zemljama u razvoju i privredama u
tranziciji, koje prave finalne proizvode prema specifikacijama stranog kupca. Kompanije iz
EU održavaju te tipove proizvodnje i trgovinu s vanjskom obradom (outward processing
trade – OPT), također, poznatu kao loan aranžmani, s privredama istočne i južne Evrope,
posebno u industrijama odjeće i obuće. Pod takvim aranžmanima, kompanije u zemljama u
tranziciji koriste materijale dobijene od kupaca iz EU da sklope finalne proizvode koji se
nakon toga izvoze natrag u EU. Modeli integracije proizvođača iz BiH u međunarodne mreže
proizvodnje i distribucije, koji su detaljno objašnjeni u nastavku teksta dijelom objašnjavaju

38
nedostatak restruktuiranja i dominaciju izvoza s visokim stepenom učešća neobučene radne
snage na koju je ukazano u prethodnoj sekciji.

2.24 Iako je uključenost kompanija iz BiH u OPT aranžmane, do sada bila na

ograničenom nivou, operacije s EU bile su koncentrisane na odjeću i obuću. Kao što
pokazuje Tabela 2:8, loan izvoz iz BiH između 1996. i 1999. god. povećan je, što je bilo
praćeno određenim smanjenjem u 2000. godini, nakon kojeg su obimi manje-više
stabilizovani. Povećanje plata u BiH dovelo je do toga da su OPT poslovi s BiH manje
privlačna opcija za kupce iz EU. U smislu udjela OPT aranžmana u ukupnom obimu izvoza u
EU, BiH je bila na četvrtom mjestu, iza Albanije, BJR Makedonije i Rumunije. Iako bi OPT
mogao da osigura dodatni kratkoročni poticaj za rast izvoza, neke od najdinamičnijih
tranzicionih privreda, kao što su Slovenija, Mađarska i Slovačka pokazale su nizak stepen
oslanjanja na OPT, jer su bile sposobne da povećaju obim drugih tipova izvoza (Slika 2.7).
Izvoz je 2002. god. iznosio 50 miliona US$, što je najniži nivo među 15 zemalja regiona.
Među 13 kategorija s loan izvozom višim od 10.000 US$ 2001. godine, tri pripadaju grupi
proizvodnje odjeće i tekstila, i one su, zajedno s proizvodnjom obuće, predstavljale veliku
većinu OPT operacija, odnosno preko 90 % kategorija navedenih u Tabeli (Tabela 2 u
prilogu).

Tabela 2:8 Izvoz u EU pod loan aranžmanima, 1996.-2003. (miliona US$)

2001. 2002. 2002.
1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002.1997=100 1997=100 BiH = 100
Rumunija 701 868 1,106 1,230 949 998 1,042 115 120 2,105
Češka 928 987 864 754 663 606 749 61 76 1,512
Poljska 1,380 1,452 1,341 1,140 916 722 644 50 44 1,300
Mađarska 981 1,086 1,013 951 783 711 616 66 57 1,243
Slovačka 273 326 282 297 239 242 210 74 64 424
Estonija 89 104 160 256 73 57 186 54 179 376
Bugarska 193 229 301 307 324 358 161 156 70 325
Albanija 122 113 142 148 146 178 152 157 134 306
Slovenija 167 216 179 131 101 96 141 44 65 284
Litvanija 146 215 242 230 183 138 113 64 52 227
Hrvatska 222 293 294 222 186 148 105 51 36 213
Makedonija,
BJR 70 100 114 131 106 111 84 110 84 170
Latvija 50 85 97 96 92 85 69 101 82 140
Srbija i Crna
Gora 42 121 171 84 90 69 54 57 45 110
Bosna i
Hercegovina 5 33 55 65 48 46 50 142 152 100
Izvor: COMEXT baza podataka.

2.25 Industrije koje rade pod loan ugovorima pružaju malo dokaza o unapređenju
kvaliteta26, posebno u industriji odjeće i obuće. Jedinične vrijednosti (iznos po toni) koje
primaju podugovarači u BiH koji učestvuju u loan aranžmanima s centrom u EU, u sektoru
tekstila ne podnose dobro uporedbe s onima u drugim zemljama regiona.27 BiH je rangirana

26
Međutim, jedinične vrijednosti su nesavršena mjerila, jer mogu da odražavaju promjenu strukture izvoza, a ne
cijenu primljenu po jedinici, posebno kad se koriste za šire grupe proizvoda kao što su dvocifrene HS
klasifikacije.
27
Treba se navesti da se vrijednosti u slici 2.7 razlikuju od onih koje su predstavljene u tabeli 2.8, jer su
zasnovane na različitim definicijama. U prvom slučaju, koriste se podaci o ukupnom obimu uvoza koji ulazi u

39
kao četrnaesta među 15 zemalja s kojima se mogu vršiti poređenja u smislu jedinične
vrijednosti njenih loan izvoza tekstila u 1997. i 2001. god. Dok su 2001. god. podugovarači u
Sloveniji primali u prosjeku 38.000 US$ za tonu izvoza tekstila i odjeće, kompanije iz BiH
plaćane su manje od 7.000 US$ po toni. Dalje, sve te zemlje, osim Latvije, registrovale su
smanjenje jediničnih vrijednosti. To se može objasniti ili promjenama kod mješavine
proizvoda i pomjeranjem ka proizvodima s nižom vrijednošću za veću težinu, ili rastom
konkurentskih pritisaka koji su vezani za pad valuta istočne Azije i sve veće prisustvo jeftinih
izvoznih artikala iz Kine i drugih azijskih zemalja na svjetska tržišta. Iako dostupni podaci ne
dozvoljavaju razlikovanje ta dva scenarija, usmeni dokazi ukazuju da je drugo objašnjenje
vjerovatno tačno (Okvir 2:2).

Slika 2:5 Udio OPT aranžmana u ukupnom obimu izvoza u EU

100
90
80
70
(%) 60 1996
50
40 1997
30 1998
20
10 1999
0Albanija Bugarska Litvanija Slovačka Slovenija 2000
Rum unija 2001
Makedonija SiCG Hrvatska Mađarska
Bosna i Hercegovina 2002

2.26 Iako u kratkoročnom periodu BiH ima potencijal za povećanje svoje loan
prodaje u EU u oblastima odjeće, obuće i kože, ti sektori će predstavljati dugoročniji
izvor rasta samo ako se proizvodi BiH budu mogli pomjeriti naviše na lancu vrijednosti.
Modeli koji su primijećeni u zemljama s kojima su vršene uporedbe, ukazuju da postoji
prostor za povećanje učešća BiH u loan aranžmanima s EU kupcima, posebno uzevši u obzir
blizinu BiH evropskim modnim centrima u Italiji. Međutim, bh podugovarači mogu da
očekuju da će, ako dođe do daljeg rasta troškova vezanih za rad, BiH postati manje privlačna
destinacija za OPT aktivnosti, kao što je slučaj s mnogim zemljama srednje Evrope. Drugi
faktori koji će povećati pritisak konkurencije na podugovarače u BiH u bliskoj budućnosti
odnose se na kraj Multifiber aranžmana (MFA) 1. januara 2005. godine, što će
najvjerovatnije rezultovati povećanjem stepena izvoza iz azijskih zemalja, koje isplaćuju
niske plate, i poboljšanja poslovnog okruženja u ranijem Sovjetskom savezu, gdje su nivoi
plata ostali niži nego u centralnoj Evropi.

2.27 Učešće BiH u mrežama proizvodnje i distribucije namještaja s centrom u EU je

bilo jako.28 Kao što ilustruje tabela 4A u prilogu. Mnoge zemlje s kojima se mogu vršiti
uporedbe aktivno su učestvovale u toj mreži, a sektor namještaja je igrao važnu ulogu u
promociji izvoza iz privreda u tranziciji istočne i južne Evrope, koje su izvozile finalne
proizvode, kao i dijelove i komponente, u EU. BiH nije izuzetak u tom smislu, pošto je
povećala obim svog izvoza namještaja sa gotovo 4,4 miliona US$ u 1998. godini na 9,6
miliona US$ u 2002. godini. Slično tome, izvoz dijelova namještaja i komponenti iz BiH

EU i koji se kvalifikuje za statističke procedure 7 (tj. uvoz “nakon vanjske obrade [tekstila]”). U drugom slučaju
koriste se iznosi za konkretne trocifrene HS grupe proizvoda.
28
Lanci snabdijevanja namještajem predstavljaju robne lance kojim upravljaju kupci u slučaju da je najvažniji
klijent u maloprodaji (vidjeti primjer u okviru 2.3). Međutim, oni se ne kvalifikuju za loan aranžmane jer
materijal (drvo) potiče iz BiH.

40
(uglavnom dijelova stolica i sjedala) u EU, skočio je sa 3,9 miliona US$ u 1998. godini na
47,7 miliona u 2002. g. U 2002. god. izvoz u mreži iznosio je 16 % prodaje prerađenih
proizvoda (isključujući hemikalije) BiH na tržišta EU, što je skok sa 4,3 % u 1998. godini.
Odgovarajući iznosi za 2002. godinu kretali su se od 0,01 % u BJR Makedoniji do 2,3 % u
Mađarskoj, 8,5 % u Hrvatskoj i 9,7 % u Sloveniji. Visoki udjeli zemalja nasljednica bivše
Jugoslavije odražavaju dugu tradiciju proizvodnje namještaja i izvoznog iskustva stečenog
prije raspada zemlje. Mnoge od kompanija koje su sada uključene u snabdijevanje mreže
proizvodima, imale su dugoročnu saradnju s partnerskim firmama koja datira sve do početka
devedesetih godina prošlog vijeka ili čak i ranije.

Lanci snabdijevanja kojima upravljaju proizvođači

2.28 Za razliku od mnogih zemalja s kojima se mogu vršiti uporedbe, učešće BiH u
mrežama koje vode proizvođači je bilo vrlo ograničeno zbog malih dotoka direktnih
stranih investicija u zemlju. Lanci robe koje vode proizvođači su oni u kojima velike
multinacionalne kompanije igraju centralnu ulogu u koordinaciji proizvodnog procesa. Oni
nastaju kao rezultat prisustva direktnih stranih investicija i uglavnom su prisutni u kapitalno
intenzivnim industrijama i industrijama s intenzivnim učešćem obučene radne snage, kao što
su industrije automobila, aviona, kompjutera, poluprovodnika i teške mašinerije.
Automobilska industrija pruža klasičan primjer lanca koji vodi proizvođač, s višeslojnim
proizvodnim sistemima koji uključuju hiljade firmi, uključujući matične kompanije,
podružnice i podugovarače.29 Mreže proizvodnje automobila okupljene oko multinacionalnih
korporacija igrale su prominentnu ulogu u oblikovanju izvoza privreda srednje Evrope. Iako
je jedan od najvažnijih aktera automobilske industrije ušao u zemlju, učešće BiH u toj mreži
je do danas bilo vrlo ograničeno.

2.29 Uprkos pozitivnom trendu kod priliva direktnih stranih investicija od 1998.
godine, stepen stranog prisustva u zemlji jošuvijek je suviše nizak da bio omogućio
pojavu mreža koje bi vodili proizvođači. Ukupni iznos direktnih stranih investicija, koje su
primljene u periodu između 1998. god. i 2003. god. iznosio je 1 milijardu US$, što premašuje
iznos priliva BJR Makedonije i Srbije i Crne Gore, za koje su odgovarajući iznosi bili 0,8
milijardi US$ i 0,9 milijardi US$, redom. Međutim, rezultati u toj oblasti su minorni u
poređenju s rezultatima Hrvatske, koja je u toku istog perioda bila odredište za gotovo 6
milijardi US$, direktnih stranih investicija. Kad se dotok direktnih stranih investicija izrazi
kao procenat GDP-a, BiH je i tu iskusila pozitivan trend, s povećanjem odnosa s 1,6 % u
1998. godini na 3,8 % u 1999. godini i 6,1 % u 2002. godini. Štaviše, u 2002. godini taj
odnos je bio najveći među četiri zemlje nasljednice Jugoslavije koje su uključene.30

29
Na primjer, prosječan japanski sistem proizvodnje automobila sastoji se od 170 podugovarača u prvom sloju,
4.700 u drugom sloju i 31.600 u trećem sloju (Hill, 1989. str. 466).
30
Na osnovu podataka iz nedavno izvršenog istraživanja, Centralna banka Bosne i Hercegovine procjenjuje da
su tokovi direktnih stranih investicija sredinom 2003. godine dosegli 1,6 milijardi US$, što je iznad
administrativnih procjena i procjena MMF-a.

41
Okvir 2:2 Fleksibilna proizvodnja u industriji odjeće

Konkurencija jeftinih proizvođača u zemljama u razvoju u industriji tekstila i odjeće povećavala je pritiske s kojim se
suočavaju firme u industrtijalizovanim zemljama. Iako relativno niske plate u ovom trenutku osiguravaju konkurentnu
poziciju privreda u tranziciji u tim sektorima, očuvanje te konkurentne oštrice moglo bi postati sve teže, s daljim
povećanjem troškova vezanih za rad. Prema tome, umjesto unaprijed izgubljene borbe za konkurentnost, isključivo na
osnovu nižih troškova, privrede u tranziciji, uključujući i BiH, mogle bi dobro iskoristiti promjenu pozicije ka
segmentu industrije s višim nivoom dodane vrijednosti.

Može se smatrati da se industrija odjeće sastoji od tri sloja: (i) segment sa najnižim nivoom dodane vrijednosti –
standardni proizvodi, kao što su generičke bijele radne košulje; (ii) segment sa srednjim nivoom dodane vrijednosti –
proizvodi koji su vremenski osjetljivi s određenim sadržajem modnog trenda; (iii) segment s najvišim nivoom dodane
vrijednosti – odjeća vrhunskih modnih dizajnera.

Najviši nivo dobiti može se ostvariti dizajniranjem i marketingom, a ne proizvodnjom odjeće. Međutim, moglo bi
potrajati dok proizvođači u privredama u tranziciji izgrade reputaciju koja bi im dozvolila da snabdijevaju drugi sloj
tržišta, pod svojim sopstvenim registrovanim markama. Prema tome, alternativna strategija za te proizvođače je
prelazak sa snabdijevanja segmenta s najnižim nivoom dodane vrijednosti na snabdijevanje stranih maloprodajnih
lanaca u srednjem sloju.

Jedan od nedavnih razvoja događaja u srednjem sloju industrije odjeće, odnosi se na uvećanje broja proizvoda i
skraćivanje proizvodnog ciklusa, što se odražava u brzim promjenama trendova i diferencijaciji proizvoda. Ti razvoji
događaja doprinijeli su općoj nesigurnosti sa strane ponude i za maloprodaju i za proizvođače, što je otežalo
prognoziranje potražnje i planiranje proizvodnje.

U svijetu u kojem proizvođači moraju da snabdijevaju sve veći broj proizvoda s vremenski osjetljivim elementima
modnog trenda, brzina i fleksibilnost su postali iznimno važni. Umjesto donošenja planskih i proizvodnih odluka na
osnovu prognoza i pogađanja mjesecima unaprijed prije prodajne sezone, firme sada primaju tekuće narudžbe koje
odražavaju stvarne nabavke potrošača. Prema tome, snabdjevači moraju biti sposobni da osiguraju česte dostave u
manjim količinama i sa više različitih proizvoda. Štaviše, od snabdjevača se očekuje da to rade s daleko višim
stepenom tačnosti kod ispunjavanja narudžbi i s višim stepenom poštivanja standarda dostave nego u prošlosti.
Ukratko, maloprodajna revolucija promijenila je temeljna pravila globalne konkurencije u industriji odjeće i tekstila.

Da bi učestvovao u novom sistemu, snabdjevač mora biti sposoban da:

• Označava, prati i reaguje na narudžbe za proizvode u realnom vremenu na osnovu stila, boje, tkanine i
veličine.
• Razmjenjuje (šalje i prima) informacije u vezi sa tekućim statusom proizvoda maloprodajnog objekta,
elektronskim putem.
• Osigurava robu distribucionim centrima maloprodajnih objekata, tako da se ona može djelotvorno prenijeti u
radnje – tj. kontejneri moraju biti označeni bar kodovima koji ukazuju na sadržaj; prevoz proizvoda spremnih
za prikazivanje u maloprodajnim radnjama.

Postoje dokazi koji ukazuju na to da su firme iz Meksika i sa Kariba bile u mogućnosti da iskoriste rast važnosti
pravovremenog reagovanja. Istraživanje koje su sproveli Evans i Harrigan (2003.), na osnovu informacija s nivoa
proizvoda iz robnih kuća u Sjedinjenim Državama, pokazala je premještanje lokacije proizvođača dalje od lokacija s
niskim platama u Aziji ka lokacijama s višim platama u Meksiku i na Karibima, gdje je pravovremenost važna.

Blizina EU postavlja BiH u dosta povoljnu poziciju i dovodi do toga da je ona primarni kandidat da postane
snabdjevač maloprodajnih objekata u srednjem sloju. Pomjeranje tim putem zahtijeva određene investicije i u fizički i
u ljudski kapital. Međutim, kako ilustruje Okvir 4, to nije van dosega kompanija u BiH. Iako praćenje tih smjernica
uključuje određeni rizik, odbijanje tog puta moglo bi voditi u daleko neizvjesniju budućnost.

Izvor: Na osnovu Abernathy et al. (1999.).

42
Slika 2:6 Neto dotoci direktnih stranih Slika 2:7 Neto dotoci direktnih stranih investicija
investicija u zemlje nasljednice bivše u zemlje nasljednice bivše Jugoslavije (u % GDP-
Jugoslavije (u milionima US$) a)
1600 14

1400 12
1200
10
1000
8
800
6
600
4
400

200 2

0 0
1997 1998 1999 2000 2001 2002 1997 1998 1999 2000 2001 2002

BiH Hrvatska BiH Hrvatska

Makedonija Srbija i CG. Makedonija Srbija i CG

2.30 Pokazatelji interesa evropskih firmi u BiH se pojavljuju. Mreže proizvodnje s

centrom u EU ili regionu vjerovatno će biti stvorene direktnim stranim investicijama iz
zemalja članica EU i susjednih zemalja. Svih 29% dotoka između 1994. i 2002. god. došlo je
iz tri zemlje EU: Njemačke, Austrije i Holandije. Direktne strane investicije iz zemalja
regiona predstavljale su jednu trećinu ukupnih dotoka.

2.31 Uprkos ograničenom stepenu prisustva stranih investitora u zemlji, postoje

dokazi s terena koji ukazuju na neke pozitivne razvoje događaja. Na primjer, lokalna
kompanija koja je specijalizovana za preradu voća i povrća, privatizovana 2002. godine,
uspjela je da postane snabdjevač evropskih lanaca supermarketa, zahvaljujući istraživanju
tržišta i ugovorima koje je osigurao strani dioničar. Shvatajući da se radi o proizvodnji
relativno niskog nivoa i da bi relativno visoke cijene rada u BiH spriječile kompaniju da bude
konkurentna po cijeni, prije svega, kompanija je izabrala usmjerenje na uska tržišta
snabdijevanja proizvodima, koji su radno intenzivni, specijalizovani i koji donose premiju na
cijeni. Slično tome, u jednoj od prethodnih sekcija napomenuto je da među narastajućim
izvoznim proizvodima iz BiH i EU postoje dvije vrste automobilskih dijelova.
Najvjerovatnije je da je te dijelove proizveo Volkswagen, koji je nedavno ušao (iako na vrlo
ograničenom nivou) u proizvodnju dijelova za automobile i komponenti za svoje sestrinske
kompanije u drugim evropskim zemljama.

2.32 Modeli trgovinske razmjene, koji su analizirani u prethodnom tekstu i iskustva

sa drugim zemalja srednje i stočne Evrope, ukazuju na to da bi BiH mogla postići
ubrzan rast izvoza kroz integraciju sa lancima robe, i onim koje vode kupci i onim koje
vode proizvođači. Kroz prvu vrstu lanaca BiH bi mogla imati za cilj održavanje rasta
proizvoda s visokim stepenom učešća neobučene radne snage, kao što su odjeća i obuća.
Druga vrsta bi, opet, bila neophodna da bi BiH izvršila restruktuiranje svog izvoza po
strukturi i kako bi prešla na proizvode s intenzivnim učešćem obučene radne snage i kapitala.

43
2.33 Činjenica da je
znatan dio dotoka Slika 2:8 Dotoci direktnih stranih investicija 1994.-2003. po
direktnih stranih sektorima
investicija otišao u Nebankarska
proizvodne sektore, finansijska
preduzeća Ostalo
dobro je usklađena sa Proizvodnja
stvaranjem proizvodnih
mreža u budućnosti. U
isto vrijeme, znatni dotoci
Bankarstvo Trgovina
u sektore usluga (npr. 17
% svih direktnih stranih
Turizam
investicija otišlo je u
sektor bankarstva a 6,8 % Ostale Transport
usluge
u druge usluge) (Slika
2.8) vjerovatno će Izvor: Centralna banka BiH
unaprijediti poslovno
okruženje jačanjem kvaliteta uslužne infrastrukture. Štaviše, povećanjem iznosa ukupnih
primljenih direktnih stranih investicija, dotoci u sektore usluga i druge sektore predstavljaju
signal pozitivnih događanja u poslovnom okruženju BiH.

2.34 Postojeći model izvoza zasnovan na “lancima snabdijevanja kojima upravljaju

kupci”, kojim dominira neobučena radna snaga i proizvodi s visokim stepenom učešća
prirodnih resursa ne mogu, sami za sebe, osigurati ciljnu stopu rasta izvoza. Najprije,
pritisci koji se odnose na povećanje plata i rastuća konkurencija jeftine azijske robe (posebno
nakon isteka MFA) vjerovatno će otežati razvoj radno intenzivnih sektora u dugoročnom
periodu. Slabi kapaciteti za izdavanje certifikata i neadekvatni sistemi upravljanja dodatno
smanjuju sposobnosti proizvoda s visokim učešćem prirodnih resursa da iskoriste prednosti
koje donosi dostupnost tržišta, posebno tržišta EU. Prevazilaženje tih prepreka zahtijevat će
poduzimanje mjera za povećanje stepena fleksibilnosti tržišta rada, unapređenje investicijske
klime i uspostavljanje djelotvornih institucija za omogućavanje izvoza. Samo kroz stvaranje
povoljnog okruženja koje će privući dotoke direktnih stranih investicija i dovesti do
uspinjanja na lancu vrijednosti, BiH će biti sposobna da održi i čak poveća obim izvoza.

2.35 Jačanje stepena učešća u robnim lancima koje vode kupci moglo bi pratiti tri
različita puta, koji ne isključuju jedni druge u svakom slučaju. Kako bi učinile izvoz
odjeće, tekstila i obuće održivom strategijom u dugoročnom periodu, za kompanije iz BiH bit
će neophodno da se pomjere naviše na ljestvici dodane vrijednosti. Takvo unapređenje može
imati više oblika: (i) prelazak s jeftinih na skupe proizvode, s jednostavnih na kompleksne, s
malih narudžbi na velike; (ii) prelazak s masovne proizvodnje standardizovane robe na
fleksibilnu proizvodnju diferencirane robe; ili (iii) prelazak s jednostavnog sklapanja
uvezenih inputa na viši stepen integrisanih oblika proizvodnje originalne opreme (original
equipment manufactirung – OEM) i proizvodnju originalnih proizvoda s markom (original
brand name manufacturing - OBM). Prva opcija će vjerovatno morati da uključuje saradnju s
velikim evropskim maloprodajnim lancima ili njihovim snabdjevačima. Maloprodaja u cijeloj
EU je bila u toku prethodne dekade karakterizirana uticajem znatne koncentracije. I udio
specijalizovanih lanaca, franšiznih mreža i hipermarketa brzo je rastao (Gereffi, 1999.).
Druga opcija, angažovanje u fleksibilnoj proizvodnji, detaljno je opisana u Okvir 2, i
predstavlja najveći potencijal za BiH, imajući u vidu njenu geografsku blizinu EU.
Fleksibilna proizvodnja ima za cilj smanjenje dužine tipičnog proizvodnog ciklusa modne

44
robe sa gotovo devet mjeseci na par sedmica. Fleksibilna proizvodnja bi omogućila
proizvođačima u BiH da i dalje budu konkurentni, čak i ako plate nastave da se povećavaju.
Na primjer, većina velikih proizvođača odjeće i tekstila iz Sjedinjenih Država uspjela je da
nastavi sa radom zahvaljujući programima fleksibilne proizvodnje, koje nude svojim
klijentima (Jones, 1995.). Treću opciju predstavlja usvajanje OEM modela. U tom modelu,
firma snabdjevač pravi proizvode u skladu s dizajnom kojeg specificira kupac, a proizvod se
prodaje pod markom kupca. Međutim, snabdjevač i kupac su odvojene firme, a snabdjevaču
nedostaje kontrola nad distribucijom. Za razliku od loan aranžmana, u tom modelu
snabdjevač je odgovaran za kupovinu inputa. Korak naviše u odnosu na OEM model, istina,
mnogo teži korak, predstavlja pretvaranje u OBM model, koji uključuje dizajn i prodaju robe
pod sopstvenom markom na domaćim i stranim tržištima (Gereffi, 1999).

2.36 Privlačenje direktnih stranih investicija, također, je neophodno za integraciju u robne

lance, koje vode proizvođači i za omogućavanje izvoza proizvoda s intenzivnim učešćem
kapitala ili rada obučene radne snage. Privlačenje dotoka direktnih stranih investicija može,
prema tome, predstavljati način za unapređenje proizvodne osnove zemlje.31 Iako i lanci
snabdijevanja vođeni kupcima i lanci snabdijevanja vođeni proizvođačima, nude pristup
stranim tržištima i time omogućavaju izvoz, učešće u drugoj vrsti lanaca može biti povezano
s višim stepenom prenosa znanja u zemlju domaćina. Lokalne firme koje su uključene u loan
aranžmane proizvodnje često su angažovane na vrlo jednostavnim operacijama sklapanja i,
prema tome, primaju mali prenos znanja od svojih stranih kupaca. Dotoci direktnih stranih
investicija, s druge strane, donose nove tehnologije, kao i znanje o upravljanju i marketingu,
u zemlju. Uz to, prisustvo direktnih stranih investicija može biti povezano s prelivanjem
znanja koje bi moglo povećati stepen produktivnosti domaćih firmi. Ograničenja i opcije
vezane za politike koje bi mogle dovesti do unapređenja investicijske klime u zemlji,
razmatraju se u narednim poglavljima ovog izvještaja.

D. PREPORUKE VEZANE ZA POLITIKE: PUT NAPRIJED

2.37 Učešće BiH u međunarodnim proizvodnim mrežama trebalo bi da bude

zasnovano na dvostranoj strategiji: (i) pomjeranje naviše na lancu vrijednosti kroz
angažman u fleksibilnoj proizvodnju, kako bi izvoz odjeće i obuće ostao održiv u budućnosti,
i (ii) korištenje dotoka direktnih stranih investicija kao načina za integraciju u robne lance
koje vode proizvođači s ciljem omogućavanja izvoza robe, u čijoj proizvodnji intenzivno
učestvuje rad obučene radne snage i proizvoda s visokim stepenom učešća kapitala. Izvještaj
analizira prioritetne mjere politika i akcije koje se zahtijevaju za implementaciju te strategije.

2.38 Analiza u sekciji C naglasila je tri osnovne oblasti u kojima su potrebne aktivnosti u
vezi s politikama kako bi se promovisala integracija preduzeća BiH u lance snabdijevanja s
centrom u EU i kako bi se poboljšale perspektive za izvoz. Najprije, uklanjanje ograničenja s
kojima se suočava izvoz zahtijevat će fokusiranje na unutrašnje, umjesto na vanjske prepreke.
Zaista, iako BiH ima koristi od neograničenog pristupa tržištima EU, u mnogim slučajevima
lokalni proizvođači nisu sposobni da iskoriste preferencijale zbog ograničenja koja
postavljaju domaće politike i druge mjere iza granice. Drugo, privlačenje direktnih stranih
investicija i pokretanje operacija preko granica, zahtijeva osiguranje pristupa tržištu i stabilna
pravila koja regulišu trgovinu i investicije. Treće, proširenje operacija robnih lanaca koje
vode kupci, uključujući OPT aranžmane, zahtijeva izbjegavanje eskalacije nivoa plata koji bi

31
Vidjeti istraživanje Kaminski i Smarzynska (2001.) – dokazi iz Poljske, Kaminski i Riboud (2000.) – slučaj
Mađarske, i Kaminski i Smarzynska (2003.) – iskustvo Slovačke.

45
moao da ugrozi konkurentnost operatera iz BiH. Ova sekcija predlaže konkretne akcije i
mjere s ciljem rješavanja navedenih izazova.

Eliminacija unutrašnjih ograničenja

2.39 Domaće politike trebale bi da budu usmjerene na eliminisanje internih prepreka

za izvoz, pri čemu postoje tri prioritetne oblasti. Prvo, BiH treba da održi liberalni
trgovinski režim, koji omogućava rast izvoza. Drugo, treba da unaprijedi investicionu klimu,
uključujući dodatni napredak na uspostavi jedinstvenog ekonomskog prostora. Treće, postoji
potreba za omogućavanjem trgovine i konsolidacijom kapaciteta carinskih uprava. Četvrto,
BiH treba da nastavi s unapređenjem standarda i normi, pravne i institucionalne
infrastrukture.

2.40 Održavanje liberalnog trgovinskog i tarifnog režima je od suštinske važnosti za

povećanje obima izvoza BiH. Kao što je objašnjeno u sekciji B, BiH koristi jednostavan
tarifni i trgovinski režim. U kontekstu tekuće reforme novih MFN tarifnih rasporeda, BiH bi
imala najviše koristi od zadržavanja kursa očuvanja tarifa na niskim nivoima, i čak
razmatranja njihovog dodatnog smanjenja. Smanjenja će biti posebno korisna za tarifne stope
na finalne proizvode i osnovne međufazne robe kao način izbjegavanja eskalacije tarifa ili
nekog drugog preokreta koji bi onemogućavao izvoz.

2.41 Unapređenje investicijske klime, a posebno razrješenje problema vezanih za

vlasništvo i zaostale obaveze, neophodno je za unapređenje izvoza BiH. Ta pitanja se
detaljnije razmatraju u poglavlju 4. Nedostatak dostupnosti kredita koji predstavlja rezultat
visoke stope zaostalih obaveza, nefleksibilni zakoni o radu i neriješeni vlasnički status,
ograničava sposobnost mnogih kompanija da finansiraju investicije i proizvode robu s višim
stepenom dodane vrijednosti. Slično tome, manjkavosti poslovnog okruženja, kao što su
nefleksibilni zakoni o radu, otjerali su neke poduzetnike u neformalni sektor, što ih sprječava
da se angažuju u vanjskoj trgovinskog razmjeni.

2.42 Jačanje domaće konkurentnosti i jedinstvenog ekonomskog prostora predstavlja drugi

ključ za postizanje stabilnog i predvidljivog poslovnog okruženja. Kao dio procesa
stabilizacije i priključenja, BiH radi na harmonizaciji s EU dok, u isto vrijeme, uspostavlja
jedinstveni ekonomski prostor unutar svojih granica. Proces stabilizacije i priključenja ne
predviđa samo sposobnu državu koja je u stanju da implementira i sprovede zakone i
regulative kompatibilne s acquis communautaire, već, također, zahtijeva i stvaranje
jedinstvenog unutrašnjeg tržišta. Jedinstveno unutrašnje tržište može se uspostaviti kroz
sinhronizovano približavanje acquis-u na nivou dva entiteta, kroz uklanjanje svih mjera koje
imaju negativan uticaj na trgovinsku razmjenu unutar BiH, kao i s EU i zemljama s kojima je
BiH potpisala bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini. Brz nastavak uspostave
jedinstvenog ekonomskog prostora uklonilo bi svaku neizvjesnost i osiguralo viši stepen
jasnoće u vezi s pravnim i institucionalnim okvirom za trgovinu i investicije u BiH.

2.43 Jačanje institucija, koje podržavaju omogućavanje trgovinske razmjene pomoći

će pri osiguranju uspješne integracije u globalne proizvodne mreže s ciljem osiguranja
jeftinih, efikasnih i brzih veza, koje se zahtijevaju u sklopu sistema fleksibilne
proizvodnje. Omogućavanje trgovinske razmjene obuhvata cijelo okruženje u kojem se vrše
trgovinske transakcije.32 Uz logistiku potrebnu za prenos robe kroz luke ili dokumentaciju

32
Više informacija može se naći u Svjetska banka (2003.c).

46
koja se traži na carinarnicama na granicama, to uključuje i domaće politike i institucionalne
strukture. Imajući u vidu relativno visok sadržaj uvoza proizvoda BiH, viši carinski i
logistički troškovi prenose se direktno u više cijene koje bi mogle da ugroze konkurentnost
proizvoda BiH i na domaćem i na stranom tržištu. Duge procedure na granicama i visok
stepen varijacija kod vremena potrebnog za carinjenje otežavaju potencijalnim izvoznicima
da preuzmu obavezu da će robu dostaviti u određeno vrijeme. Korupcija i potreba plaćanja
mita na graničnim prelazima povećavaju cijenu poslovanja, smanjujući time stepen
konkurentnosti lokalnih snabdjevača.

Okvir 2:3 Poslovno okruženje kao ograničenje za izvoz

Slučaj velikog proizvođača namještaja u Republici Srpskoj daje ilustraciju, kako loše poslovno okruženje može
da ograniči izvoz.

Radne regulative i neriješen vlasnički status predstavljaju ključne faktore koji utiču na rezultate te firme.
Kompanija u knjigama ima 550 zaposlenih, od kojih samo 150-250 zaista i radi. Kompanija ima zaostale
neizmirene obaveze za doprinose za penzijsko osiguranje od 2000. godine, što dovodi do toga da njeni radnici
nemaju pravo na penzionisanje. Štaviše, politička ograničenja sprječavaju kompaniju da otpusti radnike.

Malo je nade da će kompanija biti privatizovana, jer njen ukupni dug premašuje tržišnu vrijednost njene aktive za
više od 50 %. Kompanija je u dugu prema državi, IFC-u i poslovnoj banci. Ima zaostale neizmirene obaveze
vezane za plate i duguje novac snabdjevačima. U ovom trenutku veliki dio njenih transakcija izvršava se u obliku
bartera. Neriješena situacija vezana za radnu snagu dovodi kompaniju u začarani krug. Zadržavanje radnika, koji
ne rade, na listama čekanja povećava zaostale obaveze prema državi i time smanjuje šanse za privatizaciju.

Iako bi iskustvo i reputacija te kompanije omogućili da ona dobije dodatne narudžbe od velikih multinacionalnih
lanaca, kao što je IKEA, ispunjavanje takvih narudžbi ne bi bilo moguće zbog nedostatka obrtnog kapitala. S
ciljem ilustrovanja te situacije, u devedesetim godinama prošlog vijeka kompanija je dnevno prodavala po
kontejner robe IKEA-i. Sada se isporučuju dva kontejnera mjesečno. Dobijanje zajma od banke je nemoguće,
imajući u vidu stepen zaduženosti kompanije.

2.44 Na nivou carina došlo je do mnogih pozitivnih razvoja događaja. Trajanje procesa
carinjenja je smanjeno. Na primjer, prosječno vrijeme potrebno za carinjenje robe na
terminalu Grude u FBiH smanjeno je sa 154 minute u maju 2001. god. na 49 minuta u
novembru 2003. godine. Štaviše, pri tri posljednja prikupljanja podataka, 6-17 % kamiona
prošlo je carinu za manje od 15 minuta, u poređenju s nula, na početku. Na graničnom
prelazu Rača u RS, vrijeme potrebno za carinjenje iznosilo je 89 minuta u junu 2001. godine,
da bi se onda popelo na 492 minute u augustu 2002., a zatim popravilo na 15 minuta u
novembru 2003. godine.

2.45 BiH, također, dobro prolazi u poređenju s drugim zemljama regiona što se tiče
učestalosti i vrijednosti mita koje se plaća na graničnim prelazima. U 2002. god. 32,5 %
kamiona koji su prelazili granicu u BiH vršili su plaćanje sa strane, što treba uporediti s 47,7
% u Makedoniji i 42 % u Albaniji. I dalje postoji dovoljno prostora za napredak, na primjer, u
Bugarskoj samo 11,4 % kamiona je bilo uključeno u takve aktivnosti. Prosječna isplata
izvršena u BiH iznosila je 53 eura, što je, iako predstavlja opterećenje za izvoz, i dalje
relativno nisko po regionalnim praksama (Slika 2:9).

2.46 Ključni prioritet je nastaviti s carinskim reformama i osigurati da carinske

uprave FBiH i RS budu sposobne da elektronski razmjenjuju dokumente i podatke
između svojih sistema. Za sada, zbog nekompatibilnosti sistema koji se koriste u dva
entiteta, najveći dio dokumentacije se razmjenjuje u pisanoj formi, na papiru, što uzrokuje
kašnjenje do 40 dana kod refundiranja isplata za garancije koje su izvršili izvoznici koji žive

47
u jednom entitetu, ali prevoze svoje proizvode kroz teritoriju drugog entiteta. Štaviše,
implementacija TIR sporazuma, koji je potpisan sredinom devedesetih godina prošlog vijeka,
također, je prioritet. Smanjenjem stepena formalnosti, vezanog za prelazak međunarodnih
granica, smanjit će se i kašnjenja i troškovi za sve strane koje se bave međunarodnom
trgovinskom razmjenom.

Slika 2:9 Korupcija u carinskom sistemu

90 400
80 350
70
300
60
250
E
% 50
200 U
40 R
150
30
20 100

10 50

0 0
Albanija
Bugarska BiH Hrvatska Makedonija
Rumunija
Moldavija
S i CG

% kamiona koji plaćaju mito Pros. iznos mita (€)

Izvor: Svjetska banka (2003.).

Napomena: Iznosi za Rumuniju zasnovani su na različitoj metodologiji
od one koja je korištena za ostale zemlje.

2.47 Standardizacija i norme. Izvoz iz BiH u EU otežan je nedostatkom institucija

sposobnih da izdaju certifikate za robu, koja se eventualno mogla izvesti kao roba koja
ispunjava standarde EU. To pitanje je bilo posebno relevantno u vezi s izvozom žive stoke i
proizvoda životinjskog porijekla, koji nisu mogli da uđu u EU, pošto nedavno uspostavljena
državna veterinarska kancelarija još nije u potpunosti operativna. Nedostatak objekata za
testiranje i drugih tijela koja izdaju certifikate za standarde povećava troškove vezane za
dobijanje takvih dokumenata za potencijalne izvoznike. Činjenica da sad postoje samo četiri
lokalne kompanije s CE certifikatima, mnogo govori.

2.48 Unapređenje infrastrukture za standarde i norme trebalo bi postati prioritet s

ciljem sprječavanja da standardi postanu prepreka za izvoz. Imajući u vidu činjenicu da
EU predstavlja najveće tržište za proizvode iz BiH, te to da susjedne zemlje poduzimaju
velike napore da ispune standarde EU, postoji hitna potreba da i BiH unaprijedi svoj
zakonski, regulatorni i institucionalni okvir vezan za standardizaciju, ocjenu stepena
poštivanja normi i akreditaciju. Prvenstveno, državna kancelarija za veterinu mora se
operacionalizovati u potpunosti, kako bi se osiguralo poštivanje preporuka Kancelarije EC za
hranu i veterinarske usluge s ciljem omogućavanja izvoza žive stoke i proizvoda životinjskog
porijekla u EU. BiH, također, mora da razvoje tehničke kapacitete u oblasti standardizacije i
procjene stepena poštivanja normi, i da ojača institucionalne infrastrukture kroz
harmonizaciju zakonskog okvira u skladu sa ‘acquis communautaire’ EU. Stvaranje
zakonskog okvira koji omogućava uspostavu akreditovanih laboratorija sposobnih za vršenje
traženog testiranja i izdavanje certifikata je od posebne važnosti, jer bi to dovelo do
smanjenja troškova vezanih za poštivanje regulativa na strani izvoznika.

48
Nastavak napora ka regionalnoj i globalnoj integraciji

2.49 Pored eliminacije unutrašnjih ograničenja, ubrzanje integracije vanjske

trgovinske razmjene postaje sve važnije u svjetlu nedavnih promjena vanjskog
okruženja BiH33. Takva integracija obuhvata tri dimenzije: (i) evropsku dimenziju, koja
uključuje odnose BiH s EU u kontekstu sporazuma o stabilizaciji i priključenju; (ii)
regionalnu dimenziju koja pokriva njene odnose s susjednim zemljama SEE8; (iii)
multilateralnu dimenziju kroz priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Izazov će biti
vezan za vođenje ta tri međusobno prepletena procesa na koherentan i koordiniran način, kroz
usvajanje neophodnih reformi i politika kako bi se iskoristile mogućnosti koje se pružaju, uz
istovremeno svođenje mogućih distorzionih efekata preferencijalnih trgovinskih aranžmana
na minimum.

2.50 Prihvatanje ta tri procesa omogućit će BiH da postepeno ukloni nekoliko

ograničenja koja su identifikovana u prethodnoj sekciji. Prvo, procesi integracije u EU i
priključenja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji uvest će široke institucionalne, pravne i
regulatorne reforme koje će unaprijediti kvalitet i kapacitete institucija koje podržavaju izvoz,
konkretno, režim standarda i carine. Privlačenje direktnih stranih investicija za lance
proizvodnje, vođene proizvođačima, zahtijeva širok pristup tržištu, s obzirom da će odluke
stranih kompanija o investiranju i lociranju investicija biti vođene razmatranjima veličine
tržišta u zemlji i njene sposobnosti da služi druge zemlje kroz slobodnu trgovinsku razmjenu.
Kroz regionalnu i multilateralnu integraciju BiH bi dobila veći stepen pristupa vanjskim
tržištima i time bi povećala djelotvornu veličinu svog tržišta, što bi osiguralo viši stepen
motivacije za dotok direktnih stranih investicija.

Evropska dimenzija

2.51 Napredak pri implementaciji Sporazuma o stabilizaciji i priključenju trebao bi

da prati novije uspjehe BiH u liberalizaciji trgovinske razmjene sa susjednim zemljama
jugoistočne Evrope. I teorija i dokazi ukazuju da regionalna liberalizacija trgovine daje bolje
rezultate ukoliko je praćena multilateralnom liberalizacijom, te ako uključuje dublje
integracije s visoko razvijenim partnerima, kao što je EU.34 BiH već implementira sporazume
o slobodnoj trgovini s Hrvatskom, BJR Makedonijom, Srbijom i Crnom Gorom, a u procesu
je ratifikacije drugih sporazuma. Vlasti bi trebalo da se fokusiraju na preuzete obaveze u vezi
s ispunjenjem 16 zahtjeva za ulazak u pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i priključenju,
koji su predstavljeni u Studiji izvodljivosti, koju je EC objavila u novembru 2003. godine.

2.52 Iako možda neće unaprijediti dostupnost tržišta koja je osigurana u sklopu ATP,
Sporazum o stabilizaciji i priključenju osigurava spektar pogodnosti i potencijalnih
dinamičnih dobiti. Zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i priključenju predstavlja važan
korak kojem vlasti u BiH treba da aktivno teže iz dva druga razloga: (a) Sporazum o
stabilizaciji i priključenju je ugovorni aranžman koji osigurava viši stepen sigurnosti za
pristup tržištu od ATP, koji uključuju unilateralne aktivnosti EU; (b) prihvatljivost zemlje za
Sporazum o stabilizaciji i priključenju zahtijevala bi preuzimanje obaveza koje bi omogućile
usklađivanje i implementaciju harmonizacije zakonskog okvira i regulativa BiH s zakonima i
regulativama EU, što bi bilo od pomoći pri dugoročnoj integraciji BiH u evropske strukture.

33
Sve zemlje zapadnog Balkana su potpisnice Memoranduma o razumijevanju za liberalizaciju i omogućavanje
trgovinske razmjene i u procesu su pregovaranja ili implementacije sporazuma o stabilizaciji i priključenju s
EU. Štaviše, s izuzetkom SCG i BiH, sve zemlje su članice Svjetske trgovinske organizacije.
34
Svjetska banka, 2000. godine.

49
2.53 Zaključenje Sporazuma o stabilizaciji i priključenju sa EU zavisit će od napretka
postignutog u širokom spektru političkih i ekonomskih pitanja koja su usko isprepletena s
priključenjem Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. S ekonomske strane, preuzimanje obaveza
za harmonizaciju zakonskog i regulatornog okvira, kao i za liberalizaciju tržišta i povećanje
stepena konkurentnosti bit će kompatibilno i, u mnogim slučajevima, identično onome što će
vlada morati da uradi da bi osigurala priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji. Prema
tome, iako će učešće u dva istovremena, ali zasebna procesa pregovaranja, svakako
predstavljati izazov za institucionalne kapacitete vlade, stvarne ekonomske reforme koje su u
to uključene bile bi blisko povezane.

2.54 Trgovina unutar industrija, izvoza i dotoka direktnih stranih investicija, mogla bi biti
promovisana (maksimizirana) kad bi BiH u svojim razmjenama s EU usvojila dijagonalnu
akumulaciju pravila o porijeklu, u sklopu Panevropske akumulacije porijekla (PCO).35
Odluka o primjeni takvih pravila o porijeklu, za razmjenu BiH s EU bit će donesena od strane
EU, a moguća je samo u slučaju da BiH potpiše sporazum o bilateralnoj oblasti slobodne
trgovine, tj. Sporazum o stabilizaciji i priključenju s EU. Dijagonalna akumulacija
omogućava ekonomskim operaterima da koriste komponente koje potiču iz bilo koje zemlje
učesnice u PCO, bez gubitka preferencijalnog statusa finalnog proizvoda pri izvozu u EU.
Nedostatak dijagonalne akumulacije demotivisat će izvoznike iz zemalja koje su povezane s
PCO sistemom, da uzimaju inpute iz BiH jer se ona ne kvalifikuje za lokalni sadržaj
proizvoda. To bi imalo negativan uticaj na perspektive za izvoz proizvoda srednjeg stepena
obrade iz BiH i otežalo bi razvoj međuindustrijske trgovinske razmjene.36 Bez dijagonalne
akumulacije, izvoznici iz BiH bili bi ograničeni pri korištenju inputa iz drugih zemalja
jugoistočne Evrope, kako bi samo inputi uzeti iz EU bili prihvaćeni kao lokalni sadržaj prema
pravilima bilateralne akumulacije porijekla, koja prevladavaju u većini zemalja sa
Sporazumom o stabilizaciji i priključenju (BJR Makedonija i Hrvatska). Sporazum među
zemljama regiona SEE8 koje učestvuju u mreži bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini,
u vezi s dozvoljavanjem dijagonalne akumulacije među sobom, dodatno bi ojačao korisnost
različitih sporazuma o slobodnoj trgovini i dodatno bi ojačao regionalnu integraciju.

2.55 Primjena sistema PCO bit će moguća tek nakon poduzimanja koncentrisanih
napora na jačanju kapaciteta obje carinske uprave i lokalnih proizvođača u BiH. Pravila
o porijeklu u sklopu PCO sistema su sofisticirana i mogla bi biti teško primjenljiva od strane
lokalnih carinskih organa i malih i srednjih preduzeća zemalja partnera EU.37 Potrebna je
usmjerena podrška s ciljem izbjegavanja da ta pravila postanu prepreka za rast izvoza. To
uključuje pojednostavljenje sistema PCO u carinski režim i jačanje kapaciteta graničnih
administracija za testiranje i certifikaciju primjene pravila na brz i precizan način s ciljem
garantovanja preferencijalnog pristupa tržištima EU. Paralelne napore treba uložiti za

35
Preferencijalna pravila o porijeklu EU definišu zahtjeve vezane za lokalni sadržaj sirovina, komponenti i proizvoda s
dodanom vrijednošću, uključujući i minimalni nivo transformacije koji je neophodan da bi se proizvod kvalifikovao da bude
proizvod s porijeklom iz neke zemlje i da bi time mogao da iskoristi preferencijalni tretman kod pristupa tržištima EU. Od
1997. godine sistem evropske akumulacije, zasnovan na mreži sporazuma o slobodnoj trgovini i protokola, uspostavljen je
između EU, zemalja EFTA, zemalja srednje i istočne Evrope i Turske. Od 2002. godine taj sistem je proširen na zemlje
južnog Mediterana, kao potpisnice Sporazuma o asocijaciji s EU.
36
“Istraživanje ekonomskih efekata proširenja panevropskog sistema akumulacije porijekla na dio Barcelona procesa koji se
odnosi na partnere iz oblasti Mediterana” (“Study on the economic impact of extending the pan-European system of
cumulation of origin to the Mediterranean partners” part of the Barcelona process”), The Sussex European Institute,
University of Sussex.
37
Brenton i Manchin,(2003). Cijena dokazivanja porijekla uključuje ispunjenje više administrativnih procedura za osiguranje
tražene dokumentacije, uz trošak održavanja sistema računovodstva i preciznih računa za inpute uvezene iz različitih
geografskih lokacija.

50
podizanje stepena svijesti lokalnih proizvođača i izvoznika o zahtjevima vezanim za
osiguranje porijekla kako bi im se pružila podrška pri pokrivanju s tim vezanih troškova.

Okvir 2:4 Panevropska akumulacija pravila porijekla

Pravila o porijeklu koriste se za određivanje nacionalnog / teritorijalnog porijekla robe za namjene trgovinske
razmjene. EU ima dva tipa takvih pravila: nepreferencijalna i preferencijalna.

Nepreferencijalna pravila definišu porijeklo robe za namjene takvih pitanja kao što su trgovinske statistike i uvozne
kvote. Preferencijalna pravila, koja su često oštrija, definišu članice regionalnih slobodnih trgovinskih oblasti (ili
druge zemlje koje su potpisale sporazume o preferencijalnoj trgovinskoj razmjeni) s ciljem osiguravanja samo onih
roba koje zaista potiču iz jedne od zemalja članica koristi niske tarife ili druge pogodnosti koje predviđa sporazum.

Svi preferencijalni sporazumi EU sadrže pravila o porijeklu koja se moraju poštovati da bi se roba kvalifikovala za
preferencijalni tretman. S izuzetkom pravila koja regulišu generalizovani sistem preferenci, svi su proizvod
pregovora s preferencijalnim partnerima koji u njima učestvuju. Takva pravila osiguravaju da roba iz zemalja koje
nisu članice preferencijalnih aranžmana ne može biti skrenuta preko preferencijalnog partnera, kako bi zaobišla
tarife EU. Prema tim pravilima proizvodi dobijaju pravo na porijeklo samo ako su u potpunosti proizvedeni ili su u
dovoljnoj mjeri prerađeni u zemlji koja je preferencijalni partner. Za proizvedenu robu osnovni kriterij je promjena
tarifnog naziva na četverocifrenom nivou. Međutim, za mnoge proizvode alternativni kriterij mora biti poštovan. Na
primjer, može postojati limit za vrijednost materijala bez porijekla koji se mogu koristiti, najčešće 40 % (djelotvorno
pravilo od 60 % dodane vrijednosti), ili pravilo koje određuje proces.

Koncept akumulacije predstavlja važan element preferencijalnih pravila o porijeklu. On omogućava da inputi koji
potiču iz jedne strane u preferencijalnom sporazumu, budu ubrojani kao da potiču iz druge, u slučaju da se ta roba
koristi za dalju obradu. Postoje različiti tipovi akumulacije. Bilateralna akumulacija je najjednostavniji oblik i
primjenjuje se u preferencijalnoj trgovini između EU i preferencijalnog partnera. Dijagonalna akumulacija
primjenjuje se kod preferencijalne trgovine između EU i grupa zemalja u kojima strane u sporazumu imaju identična
pravila za porijeklo. Ona omogućava da se materijali koji potiču iz EU ili jedne ili više grupa zemalja uračunaju u
cilju ispunjenja pravila o porijeklu. Puna akumulacija predstavlja proširenje dijagonalne akumulacije. Ona predviđa
akumulaciju kompletne prerade, bez obzira da li odgovara po porijeklu ili ne, izvršenu bilo gdje u preferencijalnoj
oblasti. Koncept panevropske akumulacije uvodi dijagonalnu akumulaciju u cijeloj evropskoj oblasti slobodne
trgovine koja obuhvata EU, EEA, EFTA, zemlje srednje i istočne Evrope, baltičke zemlje i Tursku.
Izvor: Odjel za trgovinu i industriju Velike Britanije (UK Department of Trade and Industry)
(http://www.dti.gov.uk/ewt/rules.htm).

Regionalna dimenzija

2.56 BiH bi trebalo da uloži napore da do maksimuma poveća pogodnosti koje su

dostupne na osnovu sporazuma o slobodnoj trgovini. Kao što je već pokazano u sekciji B,
zemlje jugoistočne Evrope predstavljaju važan dio izvoznog tržišta za BiH. Postojeći i
novopotpisani sporazumi o slobodnoj trgovini osiguravaju priliku za dalju konsolidaciju jake
pozicije BiH na tržištima jugoistočne Evrope i za širenje njenog prisustva preko granica
najbližih susjeda. To bi moglo biti moguće kroz produbljivanje stepena trgovinske integracije
s partnerima iz jugoistočne Evrope, te unapređenje pristupa tržištu za izvoz poljoprivrednih
proizvoda u zemlje jugoistočne Evrope.

2.57 Iako se pristup drugim zemljama jugoistočne Evrope znatno popravio, dobiti od
unutarregionalne trgovine najprije se zasnivaju na proširenju integracije. Uprkos
liberalizaciji trgovine za do 90 % tarifnih linija i vrijednosti izvoza, različiti sporazumi o
slobodnoj trgovini predviđaju različit preferencijalni tretman, obuhvat proizvoda i prelazne
periode. To stvara nekonzistentnosti, koje dovode do povećanja rizika od preusmjeravanja
trgovine. U kratkoročnom periodu, olakšavanje tog efekta zahtijevat će proširenje integracije
kroz dalju harmonizaciju sporazuma o slobodnoj trgovini s ciljem osiguranja sličnog

51
obuhvata proizvoda. To bi u značajnoj mjeri smanjilo troškove poslovanja i administrativne
pritiske na carinske uprave, jačajući tok izvoza i uvoza BiH preko granica. U srednjoročnom
periodu, cilj bi trebao biti napredak ka multilateralnim opcijama kroz uspostavu jedinstvene
oblasti slobodne trgovine među dostupnim zemljama SEE8.

2.58 BiH treba da produbi integracije kroz viši stepen harmonizacije nacionalnih
regulativa i rješavanje “skrivenih” prepreka za trgovinu. Prvo, saradnja s carinskim
organima drugih zemalja jugoistočne Evrope na graničnim prelazima, kao i carinske
procedure, treba da se ojačaju. Drugo, i uz mjere na nacionalnom nivou, regionalna
kooperacija, pri harmonizaciji tehničkih regulativa u skladu s standardima EU i
međunarodnim standardima, pojačala bi regionalne integracije. BiH bi mogla u znatnoj mjeri
smanjiti potencijalne tehničke prepreke za trgovinu koje su rezultat različitih standarda i
procedura za ocjenu stepena poštivanja standarda na tržištima jugoistočne Evrope. Saradnja
bi, također, omogućila veći stepen podjele opterećenja koja predstavljaju troškovi razvoja
zakonskih i regulatornih tekstova koji se odnose na standarde i tehničke regulative. Pravila
koja regulišu različite trgovinske oblasti u sklopu sporazuma o slobodnoj trgovini trebalo bi
da uvijek osiguravaju konzistentnost s pravilima EU i Svjetske trgovinske organizacije, s
ciljem osiguravanja komplementarnosti i sinergije između različitih procesa.

2.59 Približavanje jedinstvenoj oblasti slobodne trgovine donijelo bi znatne koristi za

BiH i druge zemlje jugoistočne Evrope. Iskustva drugih regionalnih aranžmana, kao što su
CEFTA i BFTA stvorila su jače trgovinske tokove unutar regiona i viši stepen rasta izvoza, u
kombinaciji s evropskih sporazumima (Adam, et. al., 2003). Usvajanjem mjera koje su
navedene u prethodnom dijelu teksta za dodatno širenje i produbljivanje integracije, zemlje
jugoistočne Evrope, uključujući BiH, s jedne strane bi izbjegle sistem predložen za obavljanje
evropskog kliringa (sistem organizovanja interkontinentalnog vazdušnog saobraćaja kod
kojeg se jedan aerodrom koristi za snabdijevanje ostalih), koji je ugrađen u sporazume o
stabilizaciji i priključenju EU, a s druge strane bi osigurale viši stepen motivacije za
privlačenje direktnih stranih investicija. Revidirani jedinstveni sporazum o slobodnoj trgovini
mogao bi omogućiti dodatnu liberalizaciju u sektoru poljoprivrede, u uslužnom sektoru, kao i
harmonizaciju legislative koja se odnosi na konkurenciju, zaštitu kontigenata i standarde
neophodne za omogućavanje i olakšavanje trgovinske razmjene i investicijskih tokova
između tih zemalja.

Priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji

2.60 Vladini napori za priključenje Svjetskoj trgovinskoj organizaciji važni su za

integraciju privrede BiH na svjetskom tržištu. Članstvo u Svjetskoj trgovinskoj
organizaciji će dati priliku vlastima BiH da nastave s ekonomskom liberalizacijom i
unaprijede politike i prakse institucija BiH u skladu sa zahtjevima Svjetske trgovinske
organizacije. To će učiniti pristup izvoznika iz BiH tržištima sigurnijim (kroz osiguranje
nekondicionalnog MFN tretmana za robu iz BiH) i dat će BiH priliku da iskoristi mehanizam
za rješavanje sporova Svjetske trgovinske organizacije za jačanje kapaciteta za osiguranje
trgovinskih interesa BiH.

2.61 Brzina zaključenja procesa priključenja u najvećoj mjeri zavisi od zemlje koja se
priključuje. Proces priključenja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji je dug i kompleksan i
postavlja teška opterećenja na vlade, i što se tiče pripreme izvještaja vezanih za tekuću
situaciju i što se tiče modifikacije zakonskog okvira i prakse u institucijama koje utiču na
sprovođenje međunarodne trgovinske razmjene. Vlada je poduzela više pozitivnih koraka

52
kroz imenovanje grupa na visokom nivou za koordinaciju općeg procesa priključenja. Ta
grupa bi trebala da traži tehničku podršku kad god je potrebna za proces priključenja.

2.62 Poštivanje zahtjeva Svjetske trgovinske organizacije predstavljat će test za

kapacitete vlade. Potrebe za tehničkom podrškom postoje u tri konkretne oblasti: (a)
revidiranje ili uvođenje nove legislative i regulative s ciljem osiguranja konzistentnosti sa
sporazumima Svjetske trgovinske organizacije; (b) jačanje kapaciteta institucija koje se bave
tehničkim standardima, fitosanitarnim kontrolama, intelektualnim vlasništvom i drugim
sličnim pitanjima u ispunjavanju zahtjeva Svjetske trgovinske organizacije; (c) jačanje
ljudskih potencijala.

E. ZAKLJUČCI

2.63 Uprkos novijim unapređenjima izvoznih rezultata BiH, robni trgovinski deficit je i
dalje veoma visok. Rezultati BiH koji se odnose na izvoz, koji nisu baš sjajni, nisu bili
posljedica ograničenja kod dostupnosti tržišta.

2.64 Postojeća struktura prodaje u inostranstvo pokreće bojazni u vezi s budućnošću

izvoza. Oslanjanje na izvoz proizvoda s visokim stepenom učešća neobučene radne snage u
proizvodnji i proizvoda zasnovanih na prirodnim resursima, možda neće biti održivo u
dugoročnijem periodu, pošto troškovi radne snage, koji su već visoki u poređenju sa stopom
produktivnosti po regionalnim standardima, i dalje rastu. Prema tome, da bi se osigurala
održivost izvoza, BiH bi trebalo da teži izvozu proizvoda s višim stepenom dodane
vrijednosti kroz iskorištavanje pogodnosti vezanih za blizinu EU i kroz viši stepen uključenja
u međunarodne mreže proizvodnje i distribucije, posebno u aranžmane fleksibilne
proizvodnje.

2.65 Takav prelaz, međutim, neće biti moguć bez unapređenja u dva ključna aspekta koja
su od suštinske važnosti za firme koje učestvuju u međunarodnim lancima proizvodnje. Prvo,
potreban je stabilan regulatorni okvir, povoljan za poslovanje, koji omogućava poduzetnicima
da pokrenu poslovanje bez pretjeranih prepreka. On treba da osigurava zaštitu privatne
imovine i da bude karakterisan sprovođenjem zakona i dobrim upravljanjem. Drugo,
neophodno je fleksibilno tržište rada koje bi omogućilo firmama da unaprijede stepen
konkurentnosti uprkos negativnim šokovima, kroz prilagođavanje broja zaposlenih. Treće,
osiguranje efikasne i jeftine transportne infrastrukture i pojednostavljenih carinskih službi,
koje će omogućiti brz protok roba preko međunarodnih granica i unutar zemlje. Bez
mogućnosti preuzimanja obaveze za pravovremenu dostavu klijentima van zemlje, lokalni
proizvođači neće moći da uđu u aranžmane fleksibilne proizvodnje.

53
 3. STRUKTURA I REZULTATI SEKTORA PREDUZEĆA

A. UVOD

3.1 Kao što ukazuje i poglavlje o makroekonomskim pitanjima, nizak nivo domaće
štednje u Bosni i Hercegovini (BiH) odražava, dijelom, i razočaravajuće rezultate
sektora preduzeća. Uspostavljanje povoljnog okruženja za investicije predstavlja ključ
za preokretanje novijeg trenda usporavanja proizvodnje i za izgradnju osnove za održiv
rast. To će zahtijevati stvaranje sektora preduzeća koji ima motivaciju za napredak kroz
korištenje mogućnosti koje pruža trgovinski režim BiH, kako je već naglašeno u poglavlju o
trgovinskoj razmjeni. Osnovni izazov vezan za politike s kojim se suočavaju vlasti odnosi se
na stvaranje motivacione strukture za ulazak novih firmi u privredu BiH i za izlazak gubitaša.
Cilj bi trebalo da bude osiguravanje prisustva oštre konkurencije između preduzeća i odsustva
prilika za stvaranje monopolske moći. Da bi se postigli ti ciljevi, vlada mora da osigura
odgovarajuću motivaciju i tržišne signale kroz reformu svojih aktivnosti.

3.2 Da bi se razumjeli uzroci slabih rezultata sektora preduzeća u BiH, važno je

analizirati temeljnu institucionalnu bazu poslovnog okruženja zemlje. Prema tome, ovo
poglavlje smo organizovali na sljedeći način: sekcija B detaljno razmatra strukturu i
karakteristike sektora preduzeća BiH. U sekciji C analizira se više dimenzija konkurentnih
rezultata poslovanja u zemlji. Poglavlje se završava predstavljanjem rezultata ekonometrijske
analize odrednica rezultata firmi u BiH, koja daje uvid u okruženje koje postavlja scenu za
analizu prepreka za razvoj i rast poslovanja, što predstavlja osnovnu temu poglavlja 4.

B. KARAKTERISTIKE SEKTORA PREDUZEĆA U BIH

3.3 Naša analiza sektora preduzeća pravi razliku između formalnog i neformalnog
sektora. Unutar formalnog sektora razmatramo domaće i strane firme. Za neformalni sektor
predstavljamo podatke koji su dostupni o njegovoj veličini i karakteristikama i stavljamo to u
regionalne okvire. Zatim razmatramo stepen međunarodne integracije kod preduzeća u BiH.

Formalni sektor

Domaća preduzeća

3.4 Odlike vezane za sektore i veličinu. Većina registrovanih preduzeća u BiH radi u
sektoru usluga, koji je 2003. god. zauzimao otprilike dvije trećine GDP-a (tabela 3.1).
Najveći broj preduzeća u zemlji su male ili srednje veličine.

3.5 Preduzeća u sektoru poljoprivrede i poljoprivredno-prerađivačke industrije

stagniraju, a ukupni obim poljoprivredne proizvodnje je u padu. Poljoprivredna
infrastruktura je zastarjela i slabo integrisana, a kvalitet proizvoda je slab. Preduzeća teško
uspijevaju da ispoštuju sanitarne i fitosanitarne standarde i nisu u stanju da iskoriste svoje

54
izvozne potencijale. Uz to, neizvjesnosti vezane za vlasništvo nad zemljom dodatno
ograničavaju razvoj poljoprivrednog sektora. U oba entiteta postoji izuzetno mnogo
neiskorištenog zemljišta: 50 % obradivog zemljišta u FBiH i 30 % u RS (Evropska Komisija,
2003. god.).

3.6 Struktura industrijskog sektora u BiH je dosta različita od one u drugim bivšim
jugoslovenskim republikama, jer njome i dalje dominira mali broj veoma velikih
kompanija (kombinata) s mnogo linija poslovanja. Rat je uticao na rad tih industrijskih
giganata, pošto je proizvodnja doživjela kolaps. Industrijska proizvodnja jošuvijek nije
povratila svoje prijeratne nivoe, a stepen iskorištenosti kapaciteta i dalje je nizak. Pad
proizvodnje značio je opadanje kvaliteta i proizvodnih kapaciteta ne samo tradicionalnih
sektora, kao što je proizvodnja oružja, željeza, te hemijska industrija, već i industrije odjeće,
tekstila, kože i drvne industrije. Kao rezultat toga, sada se umjesto toga izvoze proizvodi s
malim nivoom dodane vrijednosti i sirovine (Evropska Komisija, 2003. god.). Sve u svemu,
proizvodnja trgovinske robe bila je slaba, a uvoz je prije svega osiguravao robu za povećani
stepen domaće potrošnje.

Tabela 3:1 Obim proizvodnje u BiH, 1998.-2003. godina

Stvarna stopa rasta GDP-a po Dodana vrijednost po sektoru
sektoru (%) (u % GDP-a)
1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.
Rast GDP-a (%
godišnje) 9.6 5.5 4.3 5.3 4.0
Poljoprivreda -3.4 -8.3 0.6 -1.8 -8.9 13.3 11.7 13.0 12.1 10.7
Industrija 9.0 5.7 0.5 -1.9 11.1 24.4 24.9 27.8 26.0 27.8
Od čega:
Proizvodnja -0.5 7.2 1.8 3.8 6.5 14.9 15.1 12.5 12.3 12.6
Usluge 14.1 9.4 7.0 10.2 3.5 62.3 63.4 59.2 61.8 61.6
Izvor: EBRD (2003, str.56) i Pokazatelji razvoja svijeta (World Development Indicators, 2003.) i
nacionalni statistički izvori.

3.7 Vlasništvo. Iako je većina preduzeća u zemlji u privatnom vlasništvu (vidjeti Tabela
3:2), udio privatnog sektora u obimu proizvodnje 2002. god. iznosio je samo 45 %.38 To je
daleko manji udio privatnog sektora u proizvodnji od onog u naprednijim reformskim
zemljama centralne Evrope i čak i od onog u ostatku regiona jugoistočne Evrope (s
izuzetkom SCG).39 BiH nije bila u stanju da adekvatno iskoristi aktivnosti privatnog sektora
kao izvor rasta, uprkos neznatnom povećanju učešća privatnog sektora u proizvodnji u 2003.
godini.
3.8 Znatan broj preduzeća u privatnom vlasništvu predstavljaju privatizovana
preduzeća. Iako se privatizacija već više godina odvija u oba entiteta, pri čemu je

38
Učešće privatnog sektora u GDP-u EBRD obračunava korištenjem dostupnih statističkih podataka i iz
zvaničnih (vladinih) i iz nezvaničnih izvora. Učešće uključuje prihode ostvarene iz formalnih aktivnosti
registrovanih privatnih preduzeća, kao i neformalnih aktivnosti za koje su dostupne pouzdane informacije. Izraz
“privatno preduzeće” odnosi se na sva preduzeća u koja privatni pojedinci ili subjekti drže većinu akcija. Podaci
EBRD (2003), str. 126.
39
Vidjeti Broadman et. al. (2004). Na primjer, učešće privatnog sektora u GDP-u 2002. godine iznosilo je 80 %
u Češkoj, Mađarskoj, Slovačkoj i Estoniji, a 75 u Bugarskoj i Poljskoj. Vidjeti EBRD (2003).

55
privatizacija malih i srednjih preduzeća u najvećem dijelu završena,40 država još ima
većinsko učešće u preostalim preduzećima. Tehnike masovne vaučerske privatizacije i
gotovinske licitacije korištene su za prenos vlasništva, prije svega u preduzećima srednje
veličine. Međutim, oslobađanje državnog vlasništva u velikim industrijskim kompleksima
bilo je sporo. Samo 24 % velikih preduzeća u državnom vlasništvu prodano je u FBiH (s
krajem 2002. god.), a 42 % u RS. Privatizacija velikih strateških preduzeća (rudnika,
duhanskih kompanija, rafinerija) tek treba da krene, a samo 18 od 56 preduzeća je prodano u
FBiH, a 4 od 80 u RS (Evropska Komisija, 2004. god.). Drugim riječima, preko 50 %
kapitala u državnom vlasništvu jošuvijek treba da bude prodato u nekih 70-80 velikih
strateških preduzeća, zajedno s drugom grupom od preko 350 kompanija srednje veličine u
kojima je država većinski vlasnik.

3.9 Rast preduzeća. Do 2001. godine, broj registrovanih industrijskih preduzeća u zemlji
stalno se povećavao (Tabela 3:2). Pošto se broj velikih preduzeća malo mijenjao, otvaranje,
prije svega malih, privatnih preduzeća u BiH predstavljalo je vodeću snagu u stvaranju novog
poslovanja od 1999. godine. Međutim, u 2002. godini došlo je do znatnog pada broja
preduzeća u FBiH. Ta dramatična promjena je rezultat administrativne inicijative koju je
2001. god. sproveo Zavod za statistiku FBiH s ciljem čišćenja svoje baze podataka od
neaktivnih ili fiktivnih firmi. Kao rezultat toga, gotovo 20.000 preduzeća je ispušteno iz
statističkih knjiga u FBiH.

Tabela 3:2: Stvaranje poslovanja, 1999.-2003. godina

1999. 2000. 2001. 2002. 2003.
RS
Ukupan broj registrovanih firmi, svi sektori 29,902 31,269 32 245 34 247 na
Ukupan broj registrovanih firmi, industrijski 3 072 3 337 3 516 3 823 na
sektor 1
Ukupan broj registrovanih zaposlenih u 83,264 81,375 76,472 na na
registrovanim industrijskim firmama
FBiH
Ukupan broj registrovanih firmi, svi sektori 43,220 47,281 49,053 29,779 27,501
Ukupan broj registrovanih firmi, industrijski 9 262 10 400 10 975 4 220 3,914
sektor
Ukupan broj registrovanih zaposlenih u 136 494 136 498 129 879 127 879 na
registrovanim industrijskim firmama
Izvor: Zavodi za statistiku FBiH i RS.
Napomena: 1 Uključuje rudarstvo, proizvodnju, snabdijevanje strujom, gasom i vodom

3.10 Rast zapošljavanja. Rast broja preduzeća u FBiH nije doveo do adekvatnih promjena
broja zaposlenih u industriji. Kao što pokazuje Tabela 3:2 u FBiH je u toku perioda 1999.-
2002. god. došlo do smanjenja od 6,3% kod broja stalno zaposlenih s punim radnim
vremenom u registrovanim industrijskim firmama, te do nešto znatnijeg smanjenja od 8,2%
kod broja industrijskih radnika u RS u toku perioda 1999.-2001. godine.

3.11 Podaci iz Istraživanja poslovnog okruženja i rezultata preduzeća (Business

Environment and Enterprise Performance Surveys—“BEEPS1”) EBRD-a i Svjetske banke,
koji se odnose na 1999. godinu, i “BEEPS2”, koji se odnose na 2002. godinu, također, se

40
2003. godine, oko 55 malih i srednjih preduzeća u RS i oko 78 malih i srednjih preduzeća u FBH je bilo
privatizovano.

56
mogu koristiti kao ilustracija za te navode.41 Istraživanja pokazuju da je stvaranje novih
radnih mjesta u uzorku preduzeća koja su učestvovala u BEEPS2 studiji bilo u
potpunosti koncentrisano na novonastala preduzeća, dok su preduzeća u državnom
vlasništvu i privatizovana preduzeća registrovala negativne stope rasta zapošljavanja od
1999. do 2002. godine. U poređenju s regionalnim trendom, ispitana preduzeća u BiH
ostvarila su bolje rezultate kod stvaranja radnih mjesta u novom privatnom sektoru, ali daleko
gore u propadanju radnih mjesta u državnim i privatizovanim preduzećima, u prosjeku.
Imajući u vidu da su novonastala preduzeća u najvećem broju malog obima, ne bi se mogao
očekivati znatan neto rast broja radnih mjesta u zemlji.

Slika 3:1 Promjene kod prosječnog broja zaposlenih po tipu vlasništva i BiH i SEE8, 1999.-2002.
Državno
50% Novoosnovano

40% Privatizovano

30%
20%
10%
0%
-10%
-20%
Bosna i Hercegovina SEE8

Izvor: BEEPS2.
Napomena: SEE8 uključuje Albaniju, BiH, Bugarsku, Hrvatsku, Bivšu Jugoslavensku Republiku
Makedoniju, Moldaviju, Rumuniju, te Srbiju i Crnu Goru. Aneks 1 opisuje skup podataka za
BEEPS

3.12 Komplementarna analiza uzorka preduzeća u BiH ustanovila je da je ukupna stopa

promjene broja radnih mjesta u preduzećima sa preko 100 zaposlenih u toku perioda 1997.-
1999. god. bila negativna; u prosjeku, 4,2 nova radna mjesta su stvorena, dok je 5,3 bilo
izgubljeno. (Svjetska banka, 2002.b). Opadanje broja radnika u industrijskom sektoru
predstavlja signal da su uloženi određeni napori na restruktuiranju industrijskih preduzeća.
Ipak, stopa stvaranja novih radnih mjesta u BiH u godinama neposredno nakon rata bila je
nedovoljna.

3.13 Mala i srednja preduzeća (SME). Ta preduzeća (preduzeća s manje od 250

zaposlenih) igrala su važnu ulogu u zemljama jugoistočne Evrope, uključujući BiH (Tabela
3:3). Preko 85 % malih i srednjih preduzeća u BiH su mikro preduzeća s 10 ili manje
zaposlenih. Iako je to u skladu s općim regionalnim trendom izraženog učešća mikro
preduzeća u sektoru preduzeća, broj malih i srednjih preduzeća (uključujući i mikro
preduzeća) per capita u BiH je najniži u regionu, posebno u poređenju s brojem takvih
preduzeća u naprednijim zemljama srednje Evrope (Tabela 3:3). U BiH postoji samo sedam
malih i srednjih preduzeća na 1.000 stanovnika, u poređenju sa 84 u Poljskoj. Što se tiče
sektorske strukture, najveći broj malih i srednjih preduzeća u BiH registrovan je u sektoru
trgovine (45 %), zatim u sektoru izgradnje i proizvodnje (27 %), te u sektoru usluga (12 %).

41
Aneks 1 sadrži detaljan opis podataka iz studije BEEPS i onog na što treba obratiti pažnju pri njihovoj
interpretaciji.

57
 Firme u neformalnom sektoru

3.14 Važna karakteristika sektora preduzeća u regionu jugoistočne Evrope je

relativno velika neformalna privreda. Opće je poznato koliko je teško praviti procjene
veličine i karakteristika neformalnih sektora u privredama, a te procjene pokazuju visok
stepen varijacija. U općem slučaju, veličina neformalnog sektora iznosi bar jednu trećinu
GDP-a, po zvaničnim iznosima (Tabela 3:54). U BiH, veličina privrede u sjenci procjenjuje
se na oko 34 % GDP-a (procjene za 2000. godinu). Za uporedbu, neformalni sektor u 21
zemlji OECD-a predstavlja u prosjeku 16,8 % obima proizvodnje, a u Sjedinjenim Državama
8,8 %. Veliki teret oporezivanja i doprinosa za socijalno osiguranje, u kombinaciji s tegobnim
vladinim regulativama, predstavljaju osnovni uzrok za prelazak privrednih aktivnosti u
neformalni sektor.42

Tabela 3:3: Struktura malih i srednjih preduzeća po sektoru, 2001. god.

Broj Broj Broj Broj Učešć Učešće Učešće Učešće
malih i mikro velikih malih i e malih i malih i malih i
srednjih preduzeća preduzeća srednjih malih srednji srednjih srednji
1 1
preduzeća preduzeća i h preduzeća h
i mikro po 1.000 srednj preduze u preduz
preduzeća stanovnik ih ća u izgradnji i eća u
1
a1 predu usluga proizvodn drugim
zeća u ma2 ji2 aktivn
trgovi ostima2
ni2
Albanija 56,237 54,145 253 18.1 52.1 17.8 12.5 17.6
BiH 30,000 25,600 200 7.0 45.0 12.0 27.0 16.0
Bugarska 224,211 207,643 741 27.6 50.8 28.9 18.0 2.3
Hrvatska 63,135 41,988 426 13.7 35.0 7.0 28.0 30.0
Rumunija 612,862 311,260 1,955 27.4 63.0 16.0 14.9 6.1
Srbija i Crna 66,968 64,002 742 7.8 47.5 5.3 25.8 21.4
Gora
Češka 876,990 830,601 1,671 85.1 35.0 19.9 23.9 21.2
Mađarska 858,981 827,806 1.041 58.9 26.0 50.2 19.9 3.9
Poljska 3,368,367 3,206,452 6,589 87.0 35.8 25.6 34.2 4.4
Slovačka 365,783 354,373 160 67.7 43.9 29.8 20.6 5.7
Izvor: Studija državnih vlasti EBRD-a (EBRD survey of national authorities), Evropska Komisija (2002), i
UN/ECE (2003)
Napomene: 1 Podaci za Albaniju, Hrvatsku, Češku i Mađarsku su za 2002. godinu; za BiH, Poljsku, Srbiju i Crnu
Goru, te Slovačku za 2001. godinu; za Bugarsku i Rumuniju podaci su za 2000.g. 2 Podaci za Bugarsku su za 2000.
godinu.

3.15 U općem slučaju, neformalna preduzeća u BiH su male ili srednje veličine, rade
u industrijama s niskim stepenom dodane vrijednosti i uslugama kao što je
maloprodaja. Iako veliki neformalni sektor zaista osigurava radna mjesta, smanjuje stepen
siromaštva i podržava ekonomske aktivnosti, njegova negativna strana ne svodi se samo na
gubitak prihoda za vlade. On predstavlja nelojalnu konkurenciju formalnom sektoru i dovodi
do urušavanja sprovođenja imovinskih prava i ugovora. Preduzeća u sivoj ekonomiji imaju
prednost u odnosu na ona iz formalnog sektora, pošto ne plaćaju poreze i nisu podložna

42
Vidjeti Schneider (2002), čija definicija neformalne ekonomije uključuje “neprijavljene prihode od
proizvodnje legalne robe i usluga, ili iz monetarnih ili barter transakcija – prema tome, sve privredne aktivnosti
koje bi u općem slučaju bile oporezive da su prijavljene državnim (poreskim) organima.”

58
regulaciji. Te negativne strane postojanja velikog neformalnog sektora dovode do toga da je
formalizacija neformalnih aktivnosti prioritet politika za vladu BiH.

Tabela 3:4 Veličina neformalne privrede, 2000. godina

Neformalna
Zemlja privreda, % GNP-a
Albanija 33.4
Bosna i Hercegovina 34.1
Bugarska 36.9
Hrvatska 33.4
Moldavija 45.1
Rumunija 34.4
Jugoslavija 29.1
Izvor: Schneider (2002.), str. 13.

3.16 Istraživanja s ciljem razumijevanja motivacije koja dovodi do toga da preduzeća u

zemljama jugoistočne Evrope rade u neformalnom sektoru zaključuju da, imajući u vidu da
su troškovi i poteškoće vezane za poslovanje visoki, koristi za preduzeća koja rade u sivoj
ekonomiji premašuju napore vezane za poštivanje prevelikog tereta regulativa (Broadman et.
al., 2004.). S ciljem zaobilaženja formalnih regulativa, preduzeća radije plaćaju mito javnim
službenicima. Podaci i studije BEEPS2 potvrđuju taj uvid: preko 45 % preduzeća pokrivenih
istraživanjem u BiH izvještavaju o tome da su platila mito javnim službenicima u toku 2002.
god. da bi dobila licence, dozvole i/ili inspekcijske sertifikate. To je menadžere koštalo, u
prosjeku, između 8 i 10 % njihovog vremena (Gray, Hellman and Ryterman, 2004).

Strana preduzeća

3.17 Ograničeno prisustvo stranih preduzeća u BiH odražava se u niskom prilivu

direktnih stranih investicija u poređenju s drugim privredama u tranziciji u
srednjoistočnoj Evropi i čak i sa nekim od privreda u jugoistočnoj Evropi (Broadman et.
al., 2004.). Dok se nivo direktnih stranih investicija povećao sa 130 miliona US$ 2001. god.
na 230 miliona US$ 2002. godine, priliv stranih investicija je jošuvijek na zanemarivom
nivou u poređenju s iznosima priliva direktnih stranih investicija za Češku (9 milijardi US$
2002. god.) ili Poljsku (3,7 milijardi US$ 2002. god.). Na per capita osnovi, BiH, također,
loše stoji u poređenju s naprednijim privredama u tranziciji. Dok su ukupni prilivi direktnih
stranih investicija per capita između 1989. i 2002. god. u BiH iznosili 198 US$, u Češkoj i
Mađarskoj iznosili su 3.554 US$ i 2.253 US$, redom. Kao što pokazuje Tabela 3:5, ukupni
akumulativni prilivi direktnih stranih investicija u BiH su najniži među osam zemalja
jugoistočne Evrope, i po obimu i po per capita iznosima.

3.18 Kao što je pomenuto u poglavlju 2, nizak nivo direktnih stranih investicija u BiH
ograničava sposobnost firmi u BiH za pristup međunarodnim tržištima. Nizak priliv
direktnih stranih investicija ne odražava samo ograničen stepen prisustva stranih preduzeća u
zemlji, već i dominantnu ulogu proizvoda koji su radno intenzivni u sklopu izvoza zemlje.
To, također, povlači i relativno slabo učešće sektora preduzeća BiH – i u smislu
internacionalizacije i fragmentacije proizvodnje – u globalnoj ekonomiji.

59
3.19 Konkretne odlike prisustva stranih investitora u BiH otkriva studija koju je
nedavno sprovela Centralna banka BiH (CBBH).43 Ta studija je prilično sveobuhvatna što
se tiče predstavljanja slike preduzeća u stranom vlasništvu u BiH. Pojavljuje se nekoliko
zanimljivih činjenica. Najprije, izgleda da je Hrvatska najveći strani investitor u BiH, jer
zauzima trećinu ukupnih stranih investicija u uzorku. Zajedno s Austrijom i Njemačkom, tri
najveće investicijske zemlje zauzimale su 61 % direktnih stranih investicija u BiH. Sama
Austrija zauzimala je 59 % ukupnih direktnih stranih investicija u bankama. Na kraju,
preduzeća u sektorima proizvodnje i bankarstva najveći primaoci stranih investicija u zemlji,
što prate preduzeća u sektorima trgovine i ostalih usluga.

Tabela 3:5: Prilivi direktnih stranih investicija na zapadnom Balkanu, 1997-2002.

akumulativni akumulativni
prilivi d.s. prilivi d.s. Prilivi d.s. Prilivi d.s.
Zemlja investicija u investicija per investicija per investicija,
mil. US$ capita, US$ capita, US$ % GDP-a
1989-2002 1989-2002 2001 2002 2001 2002
Albanija 936 303 66 44 4.8 2.8
BiH 753 198 34 61 2.7 4.4
Bugarska 4390 560 79 55 4.7 2.8
Hrvatska 6296 1419 316 86 7.2 1.7
BJR Makedonija 935 476 221 50 12.9 2.7
Moldavija 849 199 37 25 10 6.6
Rumunija 9008 415 52 50 2.9 2.4
Srbija i Crna Gora 1717 206 20 67 1.4 3.6
Izvor: EBRD Izvještaj o tranziciji (Transition Report) za 2003. godinu, str.65

3.20 Uprkos relativno niskom nivou direktnih stranih investicija, strani resursi igraju
ključnu ulogu u razvoju sektora preduzeća, kroz stranu pomoć i grantove, kao i
doznake iz inostranstva, kao što je već razmatrano u ovoj studiji. BiH je među 20 zemalja
koje primaju najviši stepen doznaka iz inostranstva u svijetu, s vrijednošću doznaka od preko
11 % GDP-a. Na nivou preduzeća, studije slučaja ukazuju da su inostrana pomoć i grantovi
predstavljali mač s dvije oštrice za razvoj poslovanja. S jedne strane, resursi koje su
osiguravali, pomogli su u poslijeratnoj rekonstrukciji privrede u BiH. S druge strane, lokalna
preduzeća oklijevaju da preuzmu projekte koji nisu finansirani iz vanjskih izvora ili one koja
nemaju garancije iz vanjskih izvora. Kao rezultat toga, projekti finansirani iz vanjskih
sredstava mogli bi da u velikoj mjeri istisnu lokalne projekte (Okvir 3.1).

Međunarodna integracija poslovanja u BiH

3.21 Dijelom kao rezultat niskog stepena direktnih stranih investicija, sektor
preduzeća u BiH karakterizovan je slabom konkurentnošću, kako na unutrašnjim, tako
i na vanjskim tržištima, što pokazuju makroekonomski podaci i podaci iz preduzeća.
Reakcija strane ponude u privredi nije bila dovoljna za smanjenje trgovinskog deficita i
uspješnu integraciju u svjetsku privredu. Nedostatak proizvodnih kapaciteta i nemogućnost
poštivanja uvoznih standarda EU sprječava zemlju da u potpunosti iskoristi prednosti

43
Istraživanje je pokrilo više od 720 preduzeća sa stranim investitorima. Među tim firmama, 55 % je imalo
strane investicije u iznosu višem od 100.000 KM. U većini tih firmi, strani investitor je držao bar 10 % kapitala
(vlasničkih dionica) u preduzeću; 127 preduzeća (uključujući 23 banke) zauzimalo je 81 % ukupnih stranih
investicija u zemlji. Vidjeti www.cbbh.gov.ba.

60
autonomnih trgovinskih mjera (ATM), koje je EU uvela u septembru 2000. god. i sporazuma
o slobodnoj trgovini (SST) s zemljama jugoistočne Evrope.

Okvir 3.1 Projekti finansirani iz vanjskih sredstava istiskuju domaće

Preduzeće za građevinarstvo locirano u Sarajevu i uspostavljeno 1990. god. bilo je primorano da prekine rad u
toku rata. Kompanija je ponovo počela sa svojim aktivnostima na izgradnji, inžinjeringu i dizajnu 1996. godine.
Generalni direktor preduzeća dijeli mišljenje da je pokretač za ponovni početak aktivnosti došao iz finansijske
podrške za projekte građevinarstva koje je međunarodna zajednica osigurala za rekonstrukciju BiH. To je
pomoglo kompaniji da se izuzetno proširi u posljeratnom periodu. Počevši sa 15 zaposlenih 1990. godine,
kompanija sada zapošljava preko 230 radnika. U posljeratnom periodu kompanija je učestvovala u kupovini tri
preduzeća u državnom vlasništvu i otvorila je fabriku za proizvodnju betona.

Kompanija radi uglavnom za strane klijente i u najvećem dijelu se držala dalje od domaćih privatnih i državnih
projekata, osim ako plaćaju punu cijenu unaprijed. U stvari, generalni direktor je priznao da je odbio mnoge
domaće klijente, pošto “ … stranci dolaze sa sigurnim finansiranjem i plaćaju više, dok se domaći klijenti često
žale na troškove.” U Sarajevu postoje tri do četiri druge kompanije veličine i kapaciteta kao i ta ispitana
kompanija, koje uglavnom rade sa stranim klijentima s vrlo sličnim cijenama usluga. Direktor s kojim smo
razgovarali ukazao je da sve dok kompanija ima strane klijente ne namjerava da smanjuje cijene, niti
preusmjerava svoje aktivnosti ka domaćim kupcima. Kompanija izbjegava rad s vladom, također, ali iz sljedećih
razloga: pretjeran teret birokratije, korupcija, kao i zbunjujuće procedure nabavki kod vlade, koje dovode do
toga da je država neprivlačan klijent za građevinske firme.

Izvor: Broadman et al. (2004).

3.22 Sektor preduzeća BiH je loše integrisan u međunarodne mreže proizvodnje i

distribucije. Preduzeća u BiH su pri svom poslovanju prije svega orijentisana na unutrašnje
tržište. Na primjer, preko 63 % ispitanih preduzeća u BEEPS2 studiji oslanjalo se na strane
izvore za svoje snabdijevanje ulaznim materijalima. U isto vrijeme, prihodi od uvoza
predstavljali su 10,6 % prihoda od prodaje u 2002. godini, što iznos niži od prosjeka za
zemlje SEE8 koji iznosi 12,5 %. Od svih osam zemalja SEE8, samo su preduzeća ispitana u
SCG izvijestila o nižem intenzitetu izvoza (Broadman et. al., 2004.).

3.23 Ispitana preduzeća u BiH, također, su prošla lošije od prosjeka za jugoistočnu Evropu
što se tiče njihovih aktivnosti na novim međunarodnim tržištima.44 Svako peto ispitano
preduzeće u jugoistočnoj Evropi izvozilo je na nova tržišta između 1998. god. i 2002. godine,
dok je samo 6,6 % ispitanih firmi u BiH doseglo nove strane potrošače u toku istog perioda.
Dosezanje preduzeća BiH do novih tržišta u periodu od 1998. do 2002. god. slično je
međunarodnoj ekspanziji preduzeća iz Albanije i SCG, ali znatno niže od ekspanzije
preduzeća iz Rumunije i Bugarske.

3.24 Slika sektora preduzeća koja se pojavljuje je, prema tome, sljedeća: udio privatnog
sektora u formalnom GDP-u u BiH je među najnižim u regionu jugoistočne Evrope, što
odražava spor napredak privatizacije, restruktuiranja preduzeća i stvaranja novih preduzeća.
Velika većina privatnih preduzeća su male i srednje veličine, a prisustvo države u privredi je
znatno. Ne iznenađuje to što strane firme ne igraju veću ulogu na sceni sektora preduzeća u
BiH. Za razliku od toga, neformalni sektor je relativno veliki. Uz to, stepen tržišne integracije

44
Broadman (2004). U sklopu studije BEEPS2 od preduzeća u uzorku traženo je da odgovore na sljedeće
pitanje: “Da li je vaša kompanija izvozila u neku novu zemlju od 1998. godine?”

61
sektora preduzeća u BiH je slab. To ukazuje da će se najveće strukturalne i institucionalne
prepreke za razvoj živog i aktivnog privatnog sektora morati ukloniti.

C. DIMENZIJE I ODREDNICE POSLOVNIH REZULTATA PREDUZEĆA

3.25 Modeli rezultata preduzeća. Da bi se ocijenila dinamika rezultata sektora preduzeća

u BiH, razmatraju se mjerila rezultata preduzeća, kao što su odnos dobiti i prometa, odnos
operativne dobiti i gubitaka, te stepen produktivnosti kapitala i rada, a zatim se to pokušava
povezati s karakteristikama preduzeća. Podaci iz studije BEEPS iz 2002. god. pokazuju
znatan stepen varijacija kod raspodjele dobiti po tipu vlasništva i veličini, među ispitanim
preduzećima u BiH. Mala i novoosnovana preduzeća imaju znatno više odnose dobiti i
prometa od ostatka ispitanih preduzeća. Pregled podataka studije BEEPS2 o disperziji
profitabilnosti preduzeća u 2001. godini ukazuje da su gotovo 20 % ispitanih preduzeća u
BiH gubitaši ili nisu profitabilna. Preko jedne trećine preduzeća u državnom vlasništvu i
jedna trećina privatizovanih preduzeća u uzorku, spada u tu kategoriju gubitaša, u odnosu na
manje od 10 % ispitanih novoosnovanih preduzeća. Većina ispitanih preduzeća ima odnos
dobiti i prodaje u intervalu od 1 do 10 %, nezavisno od tipa vlasništva.

Slika 3:2: Odnos dobiti i prometa po karakteristikama firmi, za 2001. godinu (% ukupnog
broja firmi)

S ve 1 8 .3 4 2 .7 3 5 .4 3 .7

N ove 9 .9 3 8 .6 4 5 .5 5 .9

P riv a tiz o v a n e 3 0 .0 5 0 .0 2 0 .0

D rž a v n e 3 4 .8 4 7 .8 1 7 .4

N e g a tiv n o ili 1 -1 0 % 1 1 -3 0 % Iz v a d 3 1 %
n u la Izv o r: BEEPS2

Napomena: Aneks 3.1 opisuje skup podataka studije BEEPS.

3.26 Koristeći podatke iz studije BEEPS2 za 2002. godinu, također, smo izvršili i testove
razlika za profitabilnost preduzeća (odnos dobiti i prometa) po veličini i tipu vlasništva.
Nalazimo da postoji statistički znatna razlika (od 1 %) između prosječne stope profitabilnosti
novoosnovanih preduzeća u odnosu na sve ostale (privatizovane i državne) firme.

3.27 Uz to, među preduzećima ispitanim u sklopu studije BEEPS u 2002. godini,
promet državnih formi je, u prosjeku, najmanje povećan u poređenju s rastom prometa
u privatnim i novim firmama (Tabela 3:6). Među firmama u uzorku čiji je obim prometa
porastao od 1998. godine, najveći skok u prosjeku ostvarila su nova preduzeća, što prate
privatizovana preduzeća, a zatim preduzeća u državnom vlasništvu. Imajući u vidu spor ritam
privatizacije i ograničene napore na restruktuiranju preduzeća, nije iznenađujuće da su
preduzeća u državnom vlasništvu registrovala najveće gubitke, u prosjeku kod svog prometa,
što je u skladu s očekivanjima slabih rezultata firmi i državnog sektora u okruženju tranzicije.

62
Tabela 3:6 Rast prometa preduzeća po tipu vlasništva za period 1998.-2002.
Promjene kod rasta prometa od 1998. god.
Po tipu vlasništva: Državne Privatizovane Novoosnovane
firme firme firme
Prosjek 1.0 4.9 12.7
Prosjek povećanja 24.75 32.17 34.82
Prosjek smanjenja (36.0) (25.8) (32.9)
Izvor: BEEPS2.
Napomena: Aneks 3.1 opisuje skup podataka studije BEEPS.

3.28 Mjerenja produktivnosti kapitala i rada, također, otkrivaju uzroke razlika kod rezultata
različitih tipova firmi. Produktivnost kapitala predstavlja mjeru stepena adekvatnog korištenja
fizičkog kapitala (kao što su mašinerija ili objekti) od strane firmi za osiguranje roba i usluga.
Podaci iz studije BEEPS o kojima se izvještava u sklopu Tabela 3:7 otkrivaju da je
produktivnost kapitala u 2002. godini, u prosjeku bila gotovo tri puta niža u ispitanim
preduzećima u državnom vlasništvu, nego u novoosnovanim firmama u BiH. Ispitane
privatizovane firme su također, imale lošije rezultate od novih aktera na tržištu, iako su
izvijestile o stepenu produktivnosti kapitala koji je dva puta viši od onog za firme u
državnom vlasništvu u uzorku. U prosjeku, produktivnost rada (tj. output po jedinici rada)
bila je najniža u privatizovanim firmama, a najviša u novim firmama (Tabela 3:7).

Tabela 3:7: Produktivnost kapitala i produktivnost rada u 2002. godini

Tip vlasništva Produktivnost Produktivnost
kapitala rada
Državne firme 1.7 16.9
Privatizovane firme 3.2 13.0
Novoosnovane firme 5.0 26.5
Izvor: BEEPS2.
Napomena: Aneks 3.1 opisuje skup podataka studije BEEPS.

3.29 Rezultati druge studije na nivou preduzeća, koja je sprovedena među 1.000 najvećih
firmi u FBiH i 1.000 najvećih formi u RS, daju još jednu priliku za razmatranje ponašanja i
rezultata sektora preduzeća. Podaci se zasnivaju na računovodstvenim informacijama za
2002. godinu koje su dostavile te firme i detaljno su opisani u Aneksu 3.2. Studija je bila
fokusirana na firme s preko 122.000 zaposlenih u FBiH i preko 109.000 zaposlenih u RS.
Firme prosječne veličine zapošljavale su oko 25, u FBiH, odnosno 50 radnika u RS. Najveće
preduzeće imalo je preko 6.700 zaposlenih u FBiH, a preko 3.500 zaposlenih u RS.

3.30 Uz to, ispitane firme rade s vrlo uskom marginom dobiti. Ako se može vjerovati
njihovim zvaničnim finansijskim izvještajima, udio operativne dobiti u ukupnim sredstvima
bio je otprilike 2,6 % u 2002. godini u RS, a oko 0,6 % u FBiH. Ugrubo, polovina firmi u RS
bile su, u stvari, gubitaši, pri čemu je prosječan gubitak gubitaša bio dva puta viši od
prosječne dobiti profitabilnih firmi.

3.31 Ti podaci otkrivaju visok stepen korelacije između veličine firmi u oba entiteta i
njihove prosječne bruto margine dobiti.45 Manje firme uglavnom mnogo bolje posluju od
većih firmi (Tabela 3:8). U FBiH je prosječna bruto margina dobiti, u firmama s manje od 50
zaposlenih, iznosila 2,3 % u 2002. godini, što je neznatno povećanje u odnosu na prosječni

45
Bruto margina dobiti za svaku ispitanu kompaniju predstavlja odnos godišnje bruto dobiti i ukupnog
godišnjeg prometa, na osnovu istraživanja BEEPS2.

63
nivo za 2001. godinu, koji je iznosio 1,8 %. Ispitane male firme su bile čak i profitabilnije, u
prosjeku, u RS: njihova prosječna bruto margina dobiti u 2002. godini iznosila je 2,9 %. Za
razliku od toga, pogoršali su se rezultati velikih firmi u oba entiteta, koje u općem slučaju
imaju tendenciju da su još u rukama države ili su tek nedavno privatizovane. U 2002. godini
te firme su izvijestile o prosječnoj bruto margini od –8,3 % u FBiH i –14,8 u RS. Ispitane
firme srednje veličine u oba entiteta, također, su bile gubitaši.

Tabela 3:8: Prosječna bruto margina dobiti (%) po broju zaposlenih

(u postocima)
Veličina firme, broj zaposlenih FBiH RS
2002.
Malo (0-49) 2.3 2.9
Srednje (50-249) -1.1 -6.7
Veliko (250 i više) -8.3 -14.8
2001.
Malo (0-49) 1.8 1.7
Srednje (50-249) -1.2 -9.8
Veliko (250 i više) -6.3 -22.7
Izvor: AFIP.
Napomena: Vidjeti opis skupa podataka u Aneksu 3.2.

3.32 Iako je od 2001. do 2002. god. u oba entiteta prosječan promet povećan za nešto iznad
1 %, prema finansijskim izvještajima firmi u dva skupa podataka, prihodi od prometa nisu
dovoljni za održavanje efikasne i solidne finansijske strukture u tim firmama. Zaostale
obaveze prema snabdjevačima, kao i plate, predstavljaju poseban problem za te firme. Na
primjer, zaostale obaveze za plate iznose preko 4,5 % prometa među 1.000 firmi u RS.
Zaostale neizmirene obaveze prema snabdjevačima u gornjoj petini najvećih gubitaških firmi
u državnom vlasništvu iznose preko 21 % ukupnog duga u tim firmama. Uz to, stepen
izloženosti stranim tržištima ispitanih firmi je vrlo ograničen. Izvoz u 2002. godini iznosio je
samo 8 % ukupnog prometa u 1.000 najvećih firmi u RS.

3.33 Odrednice razlika kod rezultata poslovanja firmi BiH. Na osnovu analize
podataka iz studije BEEPS i dva skupa podataka iz finansijskih informacija o najvećim
firmama u FBiH i RS, predstavljamo i testiramo hipotezu da su bolji rezultati na nivou
preduzeća vezani za institucionalno okruženje koje je povoljnije za investitore i koje
smanjuje prepreke za ulazak na tržište, izlaz s tržišta i svakodnevno poslovanje na tržištu.
Rezultati mogu da daju uvid u faktore koji dovode do primjetnih razlika kod stepena
profitabilnosti i nivoa do kojeg je viši stepen profitabilnosti forme vezan s elementima tržišne
strukture i ponašanja preduzeća koje odražava potencijal za korištenje tržišne moći, s
kontrolisanjem drugih karakteristika firmi.

3.34 Aneks 3.3 detaljno opisuje konkretan skup podataka koji koristimo, uključujući
opisne statistike. Koristeći običnu regresiju najnižih kvadrata (ordinary least squares - OLS)
procjenjujemo sljedeći jednostavan model:

Pi = αAi + βBi +χCi + γFi + εi, gdje

Pi predstavlja rezultat firme i koji se mjeri odnosom bruto dobiti i ukupnog prometa
Ai predstavlja konkurentnu strukturu tržišta firme i koja se mjeri učešćem na tržištu,
vertikalnom integracijom i horizontalnom integracijom

64
 B i mjeri fleksibilnost budžetskih ograničenja za firmu i koja se procjenjuje različitim
tipovima zaostalih obaveza
C i predstavlja procijenjeni stepen sigurnosti ugovornih prava firme i mjerenu po prodaji
na kredit
Di predstavlja dostupnost finansijskih resursa za firmu i
Fi predstavlja karakteristiku firme i, kao što je kategorija vlasništva, što obuhvata
državne, privatizovane i nove firme, kao i veličinu, mjerenu prema obimu prometa u
2001. godini
εi predstavlja term standardne greške.

3.35 Rezultati viševarijabilne linearne regresije predstavljeni su u Aneksu 3.3 a detaljnije u

Okvir 3:2. Modeli objašnjavaju između 28 i 33 % varijacije kod dobiti izražene u procentima
prometa. Rezultati su statistički značajni. Najadekvatnija regresija je (4).

3.36 Ukratko, procjene regresija ukazuju na sljedeće:

(i) Prepreke za ulazak i izlazak imaju znatan negativan uticaj na rezultate firmi u
BiH, što je podvrgnuto kontroli karakteristika specifičnih za pojedine firme.
(ii) Vertikalna integracija ima pozitivan uticaj na rezultate firmi, kao i stepen
učešća na tržištu, nakon kontrolisanja u vezi s veličinom firme i stepenom
horizontalne integracije.
(iii) Izgleda da viši stepen horizontalne integracije ne dovodi do jačanja
profitabilnosti.
(iv) Zaostala potraživanja, kao pokazatelji fleksibilnosti budžetskih ograničenja, su
u općem slučaju u negativnoj korelaciji sa stepenom profitabilnosti.
(v) Slaba dostupnost kredita ograničava rezultate i rast firmi, u slučaju da su
uspostavljene kontrole faktora specifičnih za pojedine firme.
(vi) Nesigurnost vezana za ugovorna prava ograničava rezultate i rast firmi. Stepen
povjerenja u ugovorne odnose je u pozitivnoj korelaciji s stepenom
profitabilnosti firme.
(vii) Nove privatne firme registruju viši stepen profitabilnosti od privatizovanih
firmi, a one su, s druge strane, profitabilnije od preduzeća u državnom
vlasništvu.

Okvir 3:2 Odrednice rezultata firmi

Četiri regresione procjene ukazuju da i prepreke za ulazak i prepreke za izlazak imaju znatan negativan uticaj na
rezultate firmi u BiH, što je kontrolisano karakteristikama koje su specifične za svaku firmu. Procijenjeni
pozitivni i statistički značajni koeficijenti na vertikalnoj integraciji ukazuju na to da struktura tržišta u znatnoj
mjeri utiče na opće rezultate firmi u uzorku. Iako to nije statistički značajno, izgleda da je stepen učešća na
tržištu u pozitivnoj korelaciji s profitabilnošću nakon kontrolisanja rezultata u odnosu na veličinu firme i
horizontalnu integraciju. Horizontalna integracija je u negativnoj korelaciji s profitabilnošću, ali, u tri od četiri
slučaja, nije statistički značajna na nivou od 10 %. Ipak, to ukazuje da je viši nivo horizontalne integracije
kontraproduktivan za postizanje veće profitabilnosti, ceteris paribus.

Na strani izlaska s tržišta, razmatramo modele s različitim tipovima zaostalih obaveza – kao pokazatelje
fleksibilnosti budžetskih ograničenja u uzorku. Zaostale obaveze prema snabdjevačima i radnicima, što su dva
dominantna tipa neizmirenih obaveza u BiH, u negativnoj su korelaciji s profitabilnošću firme. Međutim,
zaostale obaveze za poreze i komunalne usluge u pozitivnoj su korelaciji s rezultatima firme, iako ne na
statistički značajnom nivou.

65
Slaba dostupnost kredita umanjuje rezultate i rast firmi kad se postave kontrole specifične za svaku firmu. U
svim slučajevima, procijenjeni koeficijenti za pristup finansiranju su pozitivni i statistički značajni, što ukazuje
na to da je, za uzorak firmi iz BiH, profitabilnost tim veća što je lakši pristup kreditima, ako je sve drugo na
jednakom nivou.

Nesigurnost ugovornih prava ograničava rezultate i rast firmi. Prodaja na kredit, mjera pouzdanja u ugovorne
odnose, pozitivno je vezana s profitabilnošću firmi na statistički značajan način, ako je sve drugo na jednakom
nivou. To ukazuje da firme koje se odluče za transakcije na licu mjesta ili traže predujam, te koje nemaju vjere u
ugovore, imaju lošije rezultate of firmi koje koriste prodaju na kredit.

Među karakteristikama specifičnim za svaku firmu, koje se koriste kao kontrolni faktori u regresiji, procijenjeni
koeficijenti vezani za promjenljive koje predstavljaju tip vlasništva, su statistički značajni s očekivanim
pozitivnim znacima u različitim specifikacijama. Time se želi reći da novoosnovane firme registruju viši stepen
profitabilnosti od privatizovanih firmi, koje su, sa svoje strane, profitabilnije od preduzeća u državnom
vlasništvu. Međutim, promjenljiva preko koje mjerimo veličinu ne izgleda statistički značajna kod objašnjenja
stepena profitabilnosti.

D. ZAKLJUČAK

3.37 Učešće privatnog sektora u odnosu na zvanični GDP-u u BiH je među najnižim u
regionu jugoistočne Evrope, što odražava spor napredak privatizacije, restruktuiranja
preduzeća i stvaranja novog poslovanja. Mala i srednja preduzeća čine veliku većinu
privatnih preduzeća u privredi, a prisustvo države u privredi i dalje je znatno. Ne iznenađuje
to što strane firme jošuvijek ne igraju veću ulogu. Za razliku od toga, neformalni sektor je
relativno veliki. Uz to, stepen tržišne integracije sektora preduzeća je slab. To ukazuje da se
većina strukturalnih i institucionalnih prepreka za razvoj živog i aktivnog privatnog sektora
mora ukloniti.

3.38 Empirijske analize podataka iz istraživanja firmi iz BiH predstavljenih u prethodnom

dijelu teksta ukazuju da nova privatna preduzeća registruju viši stepen profitabilnosti od
privatizovanih firmi, a one su, s druge strane, profitabilnije od preduzeća u državnom
vlasništvu. Podaci iz istraživanja ukazuju da prepreke za ulazak i izlazak imaju znatan
negativan uticaj na rezultate firmi. Iako izgleda da viši stepen učešća na tržištu i vertikalne
integracije pojačavaju stepen profitabilnosti ispitanih firmi, visok stepen horizontalne
integracije je kontraproduktivan. Zaostale obaveze – pokazatelji “fleksibilnosti budžetskih
ograničenja” - smanjuju stepen profitabilnosti firme, kao i slaba dostupnost kredita,
nesigurnost ugovornih prava, te slab stepen povjerenja u ugovorne odnose. Iako se ti rezultati
moraju tumačiti oprezno, u svjetlu kvaliteta i obuhvatnosti podataka iz istraživanja, oni zaista
ukazuju na to koji su ključni faktori koji predstavljaju ograničenja za razvoj i rast poslovanja
u BiH. Detaljna analiza tih faktora je predmet narednog poglavlja.

66
 4. UKLANJANJE PREPREKA ZA RAZVOJ PREDUZEĆA

A. UVOD

4.1 Prethodno poglavlje ukazuje na to da je spor napredak implementacije tržišno

zasnovanih institucionalnih reformi temelj lošeg okruženja za investicije i slabih
rezultata sektora preduzeća u Bosni i Hercegovini (BiH). Slab institucionalni okvir zemlje
odbija lokalne i strane investitore i, prema tome, smanjuje mogućnosti za razvoj preduzeća i
ekonomski rast. Poduzetnici oklijevaju s otvaranjem ili širenjem poslovanja tamo gdje
postoje političke neizvjesnosti, ponašanje po slobodnoj volji i nedostatak transparentnosti.
Korupcija i poteškoće s transakcijama, kao dio svakodnevnog poslovanja, također,
predstavljaju važne odbijajuće faktore.

4.2 Stalna prisutnost fleksibilnosti kod budžetskih ograničenja među privatizovanim

firmama i firmama u državnom vlasništvu (što se odražava u s tim povezanoj lošoj
finansijskoj disciplini i nagomilavanju zaostalih obaveza, kao i subvencijama) odražava loše
strukture upravljanja korporacijama koje su nastale iz programa privatizacije, kao i nastavak
prakse pretjerane razuđenosti vlasništva. To je, također, posljedica nedostatka uvjerljive
opasnosti od zatvaranja koji održava gubitaške firme na tržištu. Kao rezultat toga, mnoge
gubitaške firme dugo opstaju na niskim nivoima aktivnosti i zadržavaju sredstva koja bi se
inače mogla iskoristiti za produktivne svrhe, dok se nove privatne inicijative bore da isplivaju
na površinu.

4.3 Kao nadgradnja na analizu predstavljenu u prethodnom dijelu teksta, ovo

poglavlje detaljno istražuje najkritičnija institucionalna ograničenja i motivacije za
restruktuiranje i razvoj preduzeća, dijelom na osnovu nalaza nedavno izvršene analize
poslovnog okruženja na nivou regiona, u osam privreda jugoistočne Evrope (SEE8).46
Poglavlje je organizovano na sljedeći način. Sekcija B razmatra opće poslovno okruženje u
Bosni i Hercegovini, koristeći i pokazatelje tranzicije EBRD-a i rezultate nedavno izvršene
studije BEEPS, kao i ključne prepreke za stvaranje i rast novog poslovanja. Naredna dva
odjeljka razmatraju kako slabo upravljanje korporacijama otežava uticaj teških vanjskih
okolnosti (Sekcija C), te kako to, zajedno s sukobima među upraviteljima, snabdjevačima,
radnicima i vladama, omogućava da privatizovane firme i firme u državnom vlasništvu rade
pod fleksibilnim budžetskim ograničenjima i s ograničenom motivacijom za stvaranje dobiti
(sekcija D). Sekcija E pokazuje da pooštrenje finansijskih uvjeta u prethodnih nekoliko
godina, sve do nedavno nije bilo praćeno paralelnim jačanjem mehanizama za izlazak
preduzeća s tržišta. Sekcija F zaključuje ovo poglavlje usmjeravajući razmatranje na oblasti u
kojima bi vlada mogla da uvede reforme za olakšavanje razvoja preduzeća.

46
Osam privreda jugoistočne Evrope su Albanija, Bosna i Hercegovina, Bugarska, Hrvatska, BJR Makedonija,
Moldavija, Rumunija i Srbija i Crna Gora.
 B. OPERATIVNO OKRUŽENJE

Opća procjena poslovnog okruženja u BiH

4.4 Inicijalne reforme pokrenute su u BiH uspješno, brzo nakon završetka rata. Kao
što pokazuje Tabela 4.1, indeksi za Bosnu i Hercegovinu ukazuju na veliki napredak kod
reformi “prve generacije” od 1996. godine, a posebno gotovo potpune liberalizacije cijena,
kursnih stopa i trgovine, kao i privatizacije malog obima.

Tabela 4:1 Bosna i Hercegovina: Pokazatelji napretka reformi,

1996., 2000. i 2004. godina

Bosna i Hercegovina 1996. 2000. 2004.

Inicijalne reforme
Liberalizacija cijena 2.0 3.0 4.0
Liberalizacija kursa i trgovina 1.0 3.0 3.7
Privatizacija malih preduzeća 2.0 2.3 3.0

Refrome druge generacije

Privatizacija velikih preduzeća 1.0 2.0 2.3
Reforma preduzeća 1.0 1.7 2.0
Politika konkurencije 1.0 1.0 1.0
Reforme infrastrukture 1.3 2.0 2.3
Reforme bankarskog sektora 1.0 2.3 2.7
Nebankarske finansijske institucije 1.0 1.0 1.7
Obuhvat zakona (zakon o preduzećima)a na 3.0 na
Djelotvornost zakona (zakon o preduzećima)a na 1.0 na
Izvor: EBRD TR 2004, str.108
Napomena: Obuhvat zakona mjeri uticaj zakona na poslovne transakcije.
Djelotvornost zakona kod reforme pravnog okvira mjeri stepen do kog
su poslovna pravila jasna, dostupna i adekvatno primijenjena, kako
administrativno, tako i sudski. Indeksi vezani za djelotvornost zakona
i obuhvat zakona ne mjere se od 2001. god.

4.5 Međutim, napredak privatizacije velikog obima i svih institucionalnih reformi

“druge generacije” bio je znatno slabiji. Međunarodna iskustva, kao i empirijska
istraživanja o trgovini i integraciji privreda u tranziciji pokazuju da liberalizacija cijena i
domaćeg tržišta, za sebe, nije dovoljna za unapređenje ekonomskih rezultata i međunarodnu
integraciju tih zemalja. (EBRD, 2003, p. 77).
4.6 Odražavajući ovo, poslovno okruženje BiH se jošuvijek smatra nepovoljnim za
investitore. Kako bi se nadopunila procjena EBRD-a o ukupnom poslovnom okruženju za
cijelu privredu, korisno je razmotriti rezultate istraživanja vođene mišljenjima i utiscima o
preduzećima u istočnoj Evropi, u kojima su učestvovale firme iz Bosne i Hercegovine.47
Slika 4.1 predstavlja sliku uporedbe između mišljenja ispitanih preduzeća iz 1999. i 2002.
god. u vezi s investicijskom klimom u BiH. Širi skup dimenzija – finansiranje, infrastruktura,

47
Ovdje koristimo istraživanje poslovnog okruženja i rezultata preduzeća EBRD-a i Svjetske banke (Business
Environment and Enterprise Performance Survey – BEEPS) iz 1999. i 2002. godine za ilustraciju te činjenice.
Bez obzira na određene poteškoće vezane za uporedbu uzoraka ispitanih firmi iz 1999. i 2002. godine koji su
već razmatrani u aneksu 1 poglavlja 3, rezultati studije iz BEEPS1 (za 1999) i BEEPS2 (za 2002) omogućavaju
nam da ukažemo na najvažnije prepreke za razvoj preduzeća u Bosni i Hercegovini, evaluiramo institucionalni
napredak u toj oblasti od 1999. godine i identifikujemo tekuća ograničenja za poslovanje u zemlji.

68
porezi, regulative, korupcija, vladavina zakona, te sudstvo - ukazuju na primjetna poboljšanja
u svakom od tih aspekata, posebno u vezi s infrastrukturom. Uopće, preduzeća koja rade u
zemlji izgleda da smatraju da je poslovna klima poboljšana od 1999. godine. Međutim,
institucionalni razvoj i kapaciteti za implementaciju jošuvijek su slabi. Ispitana preduzeća
smatraju da prepreke vezane za finansije, široko raširenu korupciju, te poreze, imaju
negativniji uticaj na dnevne operacije sektora preduzeća od drugih faktora.
Okvir 4:1 Izvori podataka

S ciljem analiziranja ograničenja za investicije i razvoj privatnog sektora u Bosni i Hercegovini, oslanjamo
se na sljedeće izvore informacija:
(i) Zvanične statističke podatke na nivou zemlje i na nivou entiteta.
(ii) Podatke iz originalnih studija slučaja o poslovanju za firme koje rade u pet sektora (razvoj softvera,
maloprodaja, građevinarstvo, tekstil i prerada metala) privrede Bosne i Hercegovine, na jesen 2002. i 2003.
godine.
(iii) Procjene i podatke nedavno dobijene od međunarodnih institucija, asocijacija i “think-tank” institucija
koje rade na tim pitanjima u Bosni i Hercegovini, uključujući Svjetsku banku, EBRD, te Heritage Foundation,
podatke iz projekta Poslovanje (Doing Business), podatke iz Lex-Mundi/Harvard studije lokalnih pravnika,
između ostalog.
(iv) Podatke iz više studija i istraživanja sprovedenih na nivou preduzeća, uključujući:
- Dvije runde Istraživanja poslovnog okruženja i rezultata preduzeća EBRD-a i Svjetske banke
(Business Environment and Enterprise Performance Surveys), sprovedene 1999. i 2002. god. (vidjeti detaljan
opis u Aneksu 1 poglavlja 3),
- Istraživanja Sistema ranog upozoravanja (Early Warning System) Svjetske banke,
- Istraživanja 1.000 preduzeća u svakom od entiteta koja sadrže finansijske informacije za ispitane
firme (vidjeti detaljan opis studije u Aneksu 2 poglavlja 3),
- Istraživanje administrativnih i regulatornih troškova (Administrative and Regulatory Costs Survey)
FIAS-a iz 2002. god..
- LSMS studiju iz 2001. i 2002. godine.

Prepreke za ulazak novih preduzeća na tržište i za njihov rad

4.7 Kakvo mišljenje firme imaju o težini različitih prepreka za razvoj poslovanja? U
sklopu istraživanja BEEPS2, od ispitivanih firmi traženo je da ocijene stepen do kog
konkretni faktori, kao što su makroekonomska nestabilnost, regulacija poslovanja, porezi,
korupcija, infrastruktura i dr. utiču na njihovo poslovanje i na perspektive za razvoj firme.
Nekoliko ključnih uvida pojavljuje se na osnovu podataka koje predstavlja Slika 4:2.
4.8 Najprije, preko 60 % preduzeća ispitanih u BiH u okviru istraživanja BEEPS 2002.
god. smatra da su prepreke neizvjesnosti ekonomskih politika i korupcija najteža
ograničenja za razvoj i djelovanje preduzeća. Za razliku od mnogih zemalja u istočnoj
Evropi, u BiH se viđenje stepena korupcije kao prepreke za poslovanje nije smanjilo od 1999.
godine. Nedavno izvršeno istraživanje Svjetske banke (Gray, Hellman and Ryterman, 2004)
otkrilo je da se smatra da je administrativna korupcija povećana u zemlji od 1999. god. i što
se tiče učestalosti i što se tiče iznosa koji se plaća kao mito. U okviru regiona jugoistočne
Evrope, BiH je među zemljama s najvišim nivoom “državnog zauzimanja”; odnosno, stepena
do kojeg su firme, iz uzorka, mogle da djelotvorno utiču na promjene politika. Slični nalazi
dobijeni su i u Istraživanju administrativnih i regulatornih troškova (Administrative and
Regulatory Costs Survey) koje je sproveo FIAS u aprilu 2002. godine, u kojem je gotovo

69
polovina ispitanih investitora navela je da su stepen nepredviljivosti kod regulatornog režima
i korupcija u javnom sektoru ozbiljne prepreke.48
Slika 4:1 Mišljenja preduzeća o poslovnoj klimi, 1999-2002.
BIH 99
Finansiranje BiH 02
4

Sudstvo Infrastruktura

Vladavina zakona Porezi

Korupcija Regulative

Izvor: BEEPS1&2
Napomena: Odgovori preduzeća su svedeni na prosjek i normalizovani na skali od 1 do 4,
pri čemu 4 predstavlja najtežu prepreku.
Vidjeti opis skupa podataka studije BEEPS u aneksu 1 poglavlja 3.

4.9 Drugo, cijena i dostupnost finansiranja, poreske stope i administracija, prakse za

suzbijanje konkurencije, te funkcionisanje pravnog sistema pri zaštiti imovinskih prava
i ugovora predstavljaju znatan teret za razvoj poslovanja i investicije. Ta grupa pitanja,
također, predstavlja ozbiljnu prepreku za investitore u BiH prema Istraživanju
administrativnih i regulatornih troškova (Administrative and Regulatory Costs Survey) FIAS-
a (Svjetska banka, 2003e).
4.10 Treće, administrativne prepreke kao što su unos prava vlasništva nad zemljištem,
dostupnost zemljišta, regulative u oblasti rada, dozvole i zahtjevi vezani za izdavanje
licenci, ispitane firme u istraživanju BEEPS2, smatraju manjim preprekama za razvoj
poslovanja i rad u zemlji.49 To se, u stvari, smatra rutinskom cijenom poslovanja, umjesto
ozbiljnom preprekom za ulazak na tržište i konkurentnost na tržištu. Međutim, time se ne želi
reći da su administrativne prepreke neznatne kad je u pitanju razvoj i rast poslovanja u zemlji
(kao prema BEEPS2). Administrativne prepreke su rangirane relativno niže u poređenju s
temeljnim institucionalnim problemima u poslovnom okruženju zemlje.

48
Istraživanje administrativnih i regulatornih troškova (Administrative and Regulatory Costs Survey)
predstavlja gledišta 302 preduzeća u oba entiteta: 100 firmi iz RS i 202 firme iz FBH. Sektorska raspodjela
ispitanih firmi je sljedeća: (procenti predstavljaju udio firmi u svakom od entiteta): poljoprivreda, lov,
šumarstvo i ribarenje (RS-6.0 %; FBH-4.5 %); proizvodnja i rudarstvo (RS-30.0 %; FBH-28.2 %);
građevinarstvo (RS-7.0 %; FBH-8.9 %); veleprodaja i maloprodaja (RS-33.0 % l; FBH-30.2 %); ugostiteljstvo
(RS-5.0 %; FBH-3.5 %); transport, skladištenje i komunikacije (RS-8.0 %; FBH-9.9 %); finansijsko
posredovanje (RS-7.0 %; FBH-5.0 %); ostale usluge (RS-4.0 %; FBH-9.9 %). Uzorak je u velikoj mjeri
pomjeren ka malim firmama, pošto su oko 75 % ispitanih firmi iz RS i 79.2 % ispitanih firmi iz BiH, firme s
manje od 50 radnika. Istraživanje je pokrilo oblasti kao što su registracija kod vlasti za pokretanje poslovanja,
dobijanje dozvola i licenci, kupovina nekretnina, pokretanje izgradnje, certifikacija opreme, inspekcije na licu
mjesta, poresko izvještavanje i isplate (kao i druga pitanja vezana za poresku upravu), procedure za uvoz i
izvoz, žalbe, te gledišta preduzeća o vladi. Vidjeti Svjetska banka (2003.e).
49
Sličan rezultat je otkriven i u ostatku zemalja regiona jugoistočne Evrope. Vidjeti Broadman et al., 2004.

70
Slika 4:2 Prepreke za rad i rast preduzeća (% firmi)
Neizvjesnost ekonomskih politika

Korupcijan

Cijena finansiranja

Poreske stope

Makroekonomska nestabilnost

Protiv-konkuretske mjere drugih proizv.

Poreska uprava

Organizovani kriminal - mafija

Funkcionisanje sudstva

Dostupnost finansiranja
Općti kriminal / krađa / kaos

Nepoštivanje ugovora, klijenti i dobavljači

Carinske i trgovinske regulative

Izdavanje licenci i dozvola

Radna regulativa

Vještine i obrazovanje dostupnih radnika

Prevoz i transport

Električna energija

Dostupnost zemljišta

Telekomunikacije

Vlasništvo nad zemljom ili najam

Nije prepreka Manja 0% 20% 40% 60% 80% 100%

Srednjae Veća Izvor: BEEPS2

Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 poglavlja 3.

4.11 U stvarnosti, administrativne prepreke jošuvijek predstavljaju izazov za

poslovanje u BiH. Na primjer, pokretanje komercijalne kompanije, organizovane kao
društvo s ograničenom odgovornošću u BiH skupo, dugotrajno i administrativno
opterećujuće. Podaci iz istraživanja Poslovanje (Doing Business) Svjetske banke ukazuju da
pokretanje poslovanja u BiH traje 74 poslovna dana, što je ekvivalentno 684 US$, a uključuje
12 zasebnih ali nezavisnih procedura (Tabela 4.2). Za razliku od toga, pokretanje privatne
kompanije u Kanadi ili na Novom Zelandu traje 2 dana, uključuje dvije procedure i košta
manje od 1 % godišnjeg prihoda per capita.50 BiH ima lošiju situaciju od prosjeka za region
jugoistočne Evrope, kao i od prosjeka za naprednije zemlje srednje Evrope, za sva četiri
pokazatelja, a posebno što se tiče zahtjeva za minimalnim iznosom kapitala koji je neophodan
za pokretanje novog poslovanja. Poduzetnici u BiH moraju da deponuju bar 46 % GNI per
capita u banku, da bi dobili registracioni broj, što treba uporediti s regionalnim prosjekom od
82,1 % GNI za zemlje srednje Evrope. Dodatne poteškoće izazvane su višestrukim
povećavanjem zahtjeva vezanih za registraciju, kao i regulativa, u različitim konstitutivnim
entitetima i na četiri nivoa vlasti u BiH (državnom, entitetskom, kantonalnom i općinskom).
4.12 Ukupno, dokazi ukazuju na to da su osnovne prepreke za uspostavljanje novog
poslovanja političke i one koje su ukorijenjene u institucionalnom okviru. Nedostatak
institucionalnog okruženja povoljnog za poslovanje odbija investitore, a ograničava i stepen
rezultata firmi i ekonomski rast. Opterećujuće administrativne procedure i kompleksne
regulative, također, utiču na pokretanje i djelovanje preduzeća.

50
Svjetska banka (2004a), str. 18.

71
Tabela 4:2 Pokretanje poslovanja, 2004. god.
Pokretanje poslovanja Bosna i Prosjek za zemlje Prosjek za zemlje
Hercegovina jugoistočne Evrope a srednje Evrope a
Broj procedura b 12 11 9
Trajanje (broj dana) c 54 42 47
Cijena (% GNI per capita) d 46.4 18.7 13.2
Minimalni kapital (%GNI per 339.4 99.2 82.1
capita e
Izvor: http:/rru.worldbank.org/DoingBusiness.
Napomene:
a
Zemlje jugoistočne Evrope uključuju Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, BJR Makedoniju,
Moldaviju, Rumuniju, Srbiju i Crnu Goru. Zemlje srednje Evrope uključuju privrede u tranziciji u Češkoj,
Mađarskoj, Latviji, Litvaniji, Poljskoj, Slovačkoj i Sloveniji.
b
Procedure: sve interakcije osnivača kompanije s vanjskim stranama (vladine agencije, pravnici, revizori, notari
itd.).
c
Trajanje: dokumentovano u broju kalendarskih dana.
d
Cijena: troškovi vezani za pokretanje poslovanja, izraženi kao postotak GNI per capita.
e
Minimalni kapital: iznos koji poduzetnik mora da deponuje na bankovni račun da bi dobio registracioni broj
kompanije, izražen kao postotak GNI per capita.

Sigurnost ugovora

4.13 Da bi situacija bila još gora, redovne poslovne transakcije su nesigurne i

naporne. Poteškoće vezane za osiguranje likvidnosti, s jedne strane, i za provedbu ugovora, s
druge, ograničavaju dostupnost transakcionih instrumenata za dnevne i dugoročne poslovne
operacije. Kao rezultat toga, preduzeća vrše transakcije na rudimentarne načine, oslanjajući
se na poslove koji predviđaju gotovinsko plaćanje pri dostavi, a posebno plaćanje predujma.
Preko 80 % prodaje ispitanih firmi u BiH bilo je na takvoj osnovi. Preko 62 % firmi ispitanih
u sklopu istraživanja BEEPS u 2002. godini pomenulo je korištenje metoda plaćanja
unaprijed, kao načina za vođenje poslovnih transakcija. U prosjeku, ispitane firme su tražile
plaćanje avansa od klijenata za oko 17 % svog prometa. Kao što pokazuje Tabela 4.3, promet
s plaćanjem unaprijed je na višem nivou za ispitane firme koje su u državnom vlasništvu i
novostvorene firme u BiH u odnosu na prosjek za zemlje SEE8. Za razliku od toga, firme ne
daju kredit u transakcijama sa svojim klijentima tako često. Među firmama koje su ispitane
2002. godine, udio prodaje na kredit bio je samo 12 %, što je niže od prosjeka za region
jugoistočne Evrope, koji iznosi 21 %. Iako korištenje plaćanja unaprijed smanjuje
vjerovatnoću sukoba oko plaćanja – posebno za robu koja se pravi prema narudžbi, posebnim
specifikacijama, i za prodaju robe malom broju kupaca – to, također, ograničava sigurnost
ugovornih prava u poslovnim transakcijama.

Tabela 4:3: Prosječne prodaje na kredit ili s plaćanjem unaprijed po tipu

vlasništva, 2002. godina
Tip vlasništva Prodaja na kredit Prodaja s plaćanjem unaprijed
Bosna i Hercegovina
Državne firme 21.1 19.7
Privatizovane firme 14.1 12.4
Nove firme 10.0 17.6
SEE8
Državne firme 16.2 16.2
Privatizovane firme 21.1 13.0
Nove firme 22.2 13.6
Izvor: BEEPS2.
Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

72
4.14 U nesigurnom okruženju za sklapanje ugovora u zemlji, ispitane kompanije,
također, koriste alternativne načine plaćanja, kao što su barter (kompenzacija), mjenice, te
razmjena duga. Nekih 27 procenata preduzeća ulazi u barter aranžmane, iako je nivo bartera u
ukupnom prometu oko 5 % (slika 4:3).51 Uz to, studije slučaja firmi u BiH (opisano u
Broadman et. al., 2004) otkrivaju da firme više vole barter transakcije, pošto je često to
najlakši način za izmirenje i kupovine i prodaje u okruženju nesigurnih ugovornih prava. Sve
firme ispitane u sklopu studija slučaja, koriste barter kao način za izmirenje poslovnih
transakcija. Neke firme barter koriste rijetko, dok za druge barter transakcije predstavljaju
preko 30 % prodaje. Firme koje se često bave barter transakcijama obično razmjenjuju svoje
finalne proizvode za sirovine, ugalj i druge ulazne materijale neophodne za proizvodnju /
usluge. Te firme su najčešće velike, a tip vlasništva tu ne igra neku ulogu. Za razliku od njih,
male privatne firme imaju tendenciju da manje koriste barter.

4.15 Razmjena duga i kompenzacija popularni su metodi za 42 % ispitanih firmi u zemlji,

a predstavljaju u prosjeku 8 % ukupnog prometa (slika 4:3). Dok se u naprednim privredama
razmjena duga smatra alternativnim instrumentom za izmirenje transakcija, rašireno
korištenje kompenzacija ili takozvanih multilateralnih kompenzacija između firmi u
državnom vlasništvu i vlada u BiH dovelo je do smanjenja transparentnosti i do fleksibilnih
budžeta (Broadman et. al, 2004, p. 166).

4.16 Važan faktor opće nesigurnosti ugovornih aktivnosti je nepouzdanost pravnog

sistema pri sprovođenju poštivanja ugovora i rješavanju poslovnih sporova. Kao što
pokazuje Tabela 4:4 opći stepen efikasnosti sudstva u zemlji je vrlo slab. Na primjer, dvije
trećine ispitanih firmi u 2002. godini ukazalo je da je pravni sistem spor kod razrješavanja
poslovnih sporova u sudovima. Uz to, gotovo polovina ispitanih firmi izrazila je bojazan u
vezi s provođenjem odluka na djelotvoran i pošten način, a preko 41 % “rijetko ili nikad” ne
primjećuju pravičnost kod sudskih odluka. Štaviše, znatan dio ispitanih firmi (39 %) ukazuje
na to da su sudovi skupi.

51
S poboljšanjem poslovnog okruženja u BiH očekivalo bi se smanjenje na nivou korištenja bartera, mjenica i
razmjene dugova među firmama u zemlji. Podaci iz istraživanja BEEPS1 i BEEPS2 otkrivaju takav trend: 1999.
godine otprilike 58 % ispitanih firmi koristilo je barter, mjenice i razmjenu dugova za izmirenje transakcija, dok
je u 2002. godini udio tih firmi pao na 47 %. Taj trend je u skladu s regionalnim padom stepena korištenja
transakcija bartera u jugoistočnoj Evropi, iako je BiH još uvijek među zemljama s najvišim udjelom firmi koje
se oslanjaju na te mjere, a u tome ju premašuje samo Hrvatska (gdje je 67 % ispitanih firmi koristilo takve
instrumente za izmirenje transakcija u 2002. godini).

73
Slika 4:3 Barter, mjenice i razmjena dugova
Barter Barter
10Mjenice 50 Mjenice
Razmjena duga ili kompenzacija Razmjena duga ili kompenzacija 42
7.9
8 40

30 27
6 4.8
4 20

2 10 6
0.5
0
0 Procenat firmi
Prosječan procenat prodaje
Izvor : BEEPS2 Izvor : BEEPS2

Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

Tabela 4:4: Djelotvornost pravnog sistema po odlikama, % firmi od ukupnog broja

Pravično Otvoreno Brzo Dostupno Provodjivo
Nikad ili rijetko 41.72 46.58 66.45 38.97 44.6
Obično ili uvijek 13.91 12.33 6.46 11.03 16.21
Izvor: BEEPS2.
Napomena: Odgovori između ponuđenih nisu prikazani pa prema tome procenti u sumi ne daju 100.
Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

4.17 Sudovi u BiH su skupi i spori i mali poduzetnici su demotivisani da ih

djelotvorno koriste. U sklopu istraživanja Lex-Mundi/Harvard, lokalnim pravnicima je
postavljeno pitanje da procijene kako bi povjerilac pokušao da namiri plaćanje od klijenta
koji ne poštuje kupoprodajni ugovor.52 U BiH treba da prođe 630 dana od dana podnošenja
zahtjeva na sudu do konačne provedbe sudske odluke i to zahtjeva ukupno 31 proceduralni
korak, koji moraju da poduzmu i podnosioci zahtjeva i sudac u procesu rješavanja po
poslovnom sporu. Sudske procedure (honorari pravnika i sudske takse) iznosile bi preko 40
% vrijednosti koja se potražuje – što je daleko viši iznos u poređenju s onim u drugim
zemljama jugoistočne Evrope, kao što su Bugarska i Hrvatska, u kojima ukupni iznosi dosežu
oko 13 % vrijednosti koja se potražuje. Uz to, prosječno vrijeme rješavanja administrativne
žalbe je između 60 i 270 dana, s tendencijom kraćih vremenskih perioda u FBiH i dužih
vremenskih perioda u RS (Svjetska banka, 2003c). Podaci iz istraživanja BEEPS2 za ispitane
firme u BiH pokazuju da velike firme imaju tendenciju da češće koriste sudove od malih
(često novih), ta tendencija se da primijetiti i na regionalnom nivou, iako u nešto manjoj
mjeri (Slika 4:4).

52
Isplata je u iznosu od 50 % bruto nacionalnog dohotka per capita u svakoj od ispitanih zemalja. Vidjeti
rru.worldbank.org/DoingBusiness bazu podataka – detaljan opis metodologije i pristup podacima.

74
Slika 4:4 Udio firmi koje nemaju sporove riješene na sudovima, po veličini
% 100
fir Male Srednje Velike
mi 80
od
uk
60
up
no
g 40
br
oj 20
a
0
Bosna i Hercegovina SEE8
Izvor: BEEPS2
Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

4.18 Slaba sigurnost ugovornih prava i nedostatak povjerenja u poslovne transakcije,

u kombinaciji s mišljenjima da pravno / institucionalno okruženje ne može održati i
efikasno sprovesti imovinska prava i ugovore, predstavlja uobičajene znake loše
investicione klime. Heritage Foundation (2003) daje BiH najniži rejting u vezi s stepenom
zaštite imovinskih prava u regionu jugoistočne Evrope. Značenje tog rangiranja je to da
zakoni ne štite privatnu imovinu na djelotvoran način, te da pravni sistem ne može da
djelotvorno sprovodi ugovore. Loš kvalitet tržišnih institucija za podršku dnevnim
transakcijama firmi odbija lokalne i strane investicije i dovodi do toga da su perspektive za
poslovanje u takvoj zemlji ili sa takvom zemljom neprivlačne za investitore.

Teret i kompleksnost oporezivanja

4.19 Firme moraju da se nose s teškim i kompleksnim poreskim opterećenjem i

komplikovanim sistemom oporezivanja. Direktno oporezivanje je visoko (Tabela 4:5).
Staviše, sve do nedavno, firme su, također, morale da se pomire i s različitim poreskim
režimima koji su vladali u dva entiteta. Nedavno izvršena uspostava jedinstvene Uprave za
indirektno oporezivanje na nivou države, koja će biti odgovorna za naplatu svih carina i
indirektnih poreza u BiH, kao za porez na dodanu vrijednost nakon njegovog uvođenja 2006.
godine, predstavlja veliki institucionalni napredak. Uvođenje poreza na dodanu vrijednost će,
također, automatski dovesti do pune harmonizacije indirektnog oporezivanja što se tiče
politika i prakse, što je suštinski element za dalju uspostavu jedinstvenog ekonomskog
prostora u BiH.

Dostupnost finansiranja

4.20 Dostupnost vanjskog kapitala pojavljuje se kao problem za koji se smatra da je

jedna od osnovnih prepreka za razvoj preduzeća u BiH (Slika 4:1). Zaista, primarni izvor
finansiranja novih investicija na nivou firmi su unutrašnji izvori firmi. Kao što ukazuje
Tabela 4:5, zadržana zarada koristi se za finansiranje novih investicija u 55 % ispitanih firmi
u istraživanju BEEPS2, a u prosjeku finansira oko 82 % novih investicija. Ispitane firme u
državnom vlasništvu koriste zadržane zarade kao izvor za, u prosjeku, 96 % svojih novih
investicija.

4.21 Ispitane firme imaju malo pristupa investicionim kreditima domaćih ili stranih
banaka. Neformalni izvori kredita, kao što su zajmovi od porodice ili prijatelja,
pozajmljivača i drugih, i dalje su predstavljali osnovni izvor finansiranja novih investicija za
otprilike 15 % firmi ispitanih 1999. godine, a finansirali su preko polovine investicijskih
potreba tih firmi 2002. godine. Trgovinski kredit se, također, koristi za finansiranje novih

75
investicija, ali u vrlo malom obimu. Zanemariv procent ispitanih firmi (0,55 %) koriste
trgovinske kredite od klijenata, a samo nešto veći dio uzorka firmi (5 %) oslanja se na kredite
od snabdjevača za investicione namjene; takve firme koriste taj izvor finansiranja za oko 48
% svojih novih investicija.

4.22 Izvori za finansiranje obrtnog kapitala imaju sličnu strukturu kao i oni za
finansiranje dugoročnih investicija. Kao što predstavlja Tabela 4.6, kratkoročni kapital
dobiva se najčešće iz unutrašnjih fondova (zadržana zarada). Nekih 77 % ispitanih firmi
navodi da koriste zadržanu zaradu za operativne potrebe. U isto vrijeme, svaka četvrta firma
dobija kapital iz neformalnih izvora, uključujući porodicu i prijatelje. Izgleda da je dionički
kapital još jedan važan izvor kratkoročnog finansiranja, iako je to instrument za vrlo
ograničen broj firmi koje kotiraju na berzi. Trgovinski krediti od snabdjevača često se koriste
za finansiranje kratkoročnih potreba za kapitalom, kao što je već rečeno. Za razliku od toga,
kredit od klijenata se koristi u manje od 2 % firmi, ali je njegovo procentualno učešće u tim
firmama komparativno više.

4.23 Preovladavajuća kratkoročna struktura depozita u poslovnim bankama u velikoj mjeri

objašnjava mali udio firmi koje koriste konvencionalne izvore kredita. Opcije za dugoročno
zaduživanje ograničene su na lokalno tržište, a realne kamatne stope su daleko više nego u
drugim privredama regiona, posebno u poređenju s stopama u svjetskim razmjerama. Iako su
stope za pozajmljivanje u posljednjih par godina pale na 11 % (sa oko 30 % u 2000. godini.),
razmak između kamatnih stopa (razlika između kamatnih stopa na depozite i pozajmice) i
dalje je visok (Tabela 4:7). Međutim, pad stopa pozajmljivanja u prethodne tri godine dijelom
izazvan određenim unapređenjima kvaliteta pozajmljivača, a ne boljim poslovnim
okruženjem u zemlji.53 54

4.24 Nakon privatizacije, poslovne banke su postale dosta konzervativne i oklijevaju

da se upuste u posao s rizičnim klijentima, bez obzira na poboljšanu poziciju likvidnosti u
bankama. Kao rezultat toga, zajmovi privatnim preduzećima predstavljaju samo 43 %
ukupnih zajmova u FBiH i 46 % ukupnih zajmova u RS, dok je nivo kredita preduzećima u
državnom vlasništvu u oba entiteta znatno pao. Stepen finansijskog posredovanja i dalje je
vrlo nizak (Tabela 4:7) pri čemu su domaći krediti u privatnom sektoru 2002. god. bili na
nivou od tek 14,6 % GDP-a.

53
Štaviše, poslovne banke jošuvijek naplaćuju visoke provizije za zaštitu od rizika – što je znak nedostatka
konkurencije između banaka, a tu ima mnogo mjesta za unapređenje (Evropska komisija, 2004).
54
Provizije koje se plaćaju unaprijed za zajmove preduzećima iznose oko 1 % zajma. Firme koje su ispitane u
sklopu istraživanja BEEPS 2002. godine, također, ukazuju da su kratkoročni bankarski krediti skupi. Podaci s
nivoa preduzeća za 2002. godinu pokazuju da je prosječna cijena takvih zajmova 11,64 % s prosječnom
vrijednošću zahtjeva za dostavom garancija od otprilike 81 % vrijednosti zajma, a srednjim trajanjem od 12
mjeseci.

76
Tabela 4:5 Poreske stope za izabrane zemlje srednje i jugoistočne Evrope
(Tekuće, ako nije drukčije naglašeno, u procentima)
Doprinosi za socijalno osiguranje
Stopa
poreza na Ostali doprinosi za Stopa poreza na
dohodak Penzijsko Zdravstveno Za zapošljavanje Ukupno PDV dobit preduzeća
socijalno osiguranje
(u (u intervalu)
intervalu)
Zaposleni Poslodavac Zaposleni Poslodavac Zaposleni Poslodavac Zaposleni Poslodavac Zaposleni Poslodavac Ukupno

Jugoistočna Evropa
Albanija 5-25 8.61 21.29 1.7 1.7 0 5 0.89 2.71 11.2 30.7 41.9 20 25
Bosna i Hercegovina a/
Federacija BiH 10-25 17.0 7.0 13.0 4.0 2.0 0.5 na na 32.0 11.5 43.5 10 and 20 30.0
Republika Srpska b/ 22.0 24.0 na 15.0 na 1.0 na na na 40.0 na 40.0 10 and 20 10.0
Hrvatska 15-45 20.0 na na 15.0 na 1.7 na 0.5 20.0 17.2 37.2 22.0 20.0
Makedonija 15-18 na 21.2 na 9.2 na 1.6 na na na 32.0 32.0 5.0-18.0 15.0
Srbija 17.5 /a 10.3 10.3 6.0 6.0 0.6 0.6 na na 16.8 16.8 37.1 20.0 b/ 14.0
Crna Gora 17-25 /a 12.0 12.0 7.5 7.5 0.5 0.5 na na 20.0 20.0 40.0 17.0 15 and 20
Slovenija 17-50 15.5 8.9 6.4 6.4 0.1 0.1 0.1 0.6 22.1 15.9 38.0 20.0 25.0

Ostale zemlje CEEC 2/ 3/

Bugarska 15-29 na na na na na na na na 11.2 30.7 41.9 20 23.5
Češka 15-32 6.5 19.5 4.5 9.0 0.4 3.2 1.1 3.3 12.5 35.0 47.5 22.5 31
Mađarska 20-40 8.0 22.0 3.0 11.0 1.5 3.0 na na 12.5 36.0 48.5 25.12 18
Poljska 19-40 9.8 9.8 8.25 a/ na na 2.5 9.0 8.12 b/ na na na 0-3-7-22 19
Rumunija 18-40 na na na na na na na na 18.8 33.7 52.5 19 25
Slovačka 19 6.4 21.6 4.0 10.0 1.0 3.1 1.4 3.4 12.8 38.1 50.9 19 19

EU 3/ 5-55 na na na na na na 14.6 na 12.9 23.6 36.5 19.4 32.5 a/

OECD 3/ na na na na na na na na na 8.6 16.2 24.8 na na

Izvori: 1/ Ministarstva finansija zemalja bivše Jugoslavije. 2/ MMF za PIT, feb. 2004.

77
3/ Međunarodni biro za fiskalnu dokumentaciju i Svjetska banka 1998.
Napomene:
BiH: a/ stopa poreza na plate uključuje 5% poreza na plate za Federaciju i 10% za Republiku Srpsku. Dvije entitetske vlade imaju različite sisteme poreskih stopa.
b/ na osnovu neto plata za porez na plate i za doprinose za socijalno osiguranje.
Hrvatska: djelotvorno porez na plate je ispod 10%.
Makedonija: a/ PIT: Stopa od 15% odnosi se na oporezive prihode ispod 30.000 MKD, a stopa od 18% odnosi se na dio prihoda iznad 30.000 MKD.
b/ Stope doprinosa za socijalno osiguranje primjenjuju se na osnovu bruto prihoda. Stopa zdravstvenog osiguranja mogla bi biti viša za neke profesije od stope date u tabeli.
c c/ I za PDV i za porez na dohodak građana, koriste se različite poreske olakšice ili za izabranu robu i usluge ili za nova preduzeća ili investicije.
Srbija: a/ Sistem poreza na lični dohodak u Srbiji je, u stvari, dualan: svi primaoci prihoda podležu raspoređenim porezima, a mali broj poreskih obveznika (8.266 za 2002. godinu),
čiji je godišnji prihod (nakon oduzimanja poreza plaćenog po rasporedu viši od propisanog praga (867.225 dinara za 2003. godinu, tj. 12.000 EURA), podložan je dodatnom godišnjem
porezu na dohodak (od 10%). PIT, također, uključuje 3,5% stope platne liste.
b/ Srbija još nije uvela PDV, to je stopa poreza na promet na maloprodaju (što se primjenjuje na većinu roba i usluga)
Crna Gora: a/ Stope poreza na lični dohodak iznose 17, 21 i 25 %. Najveći dio poreskih obveznika plaća porez po stopi od 17%.
EU: a/ Najviša stopa poreza na dohodak građana u prosjeku.
Poljska
a\ od čega 7,75% se oduzima od poreza na lični dohodak, tako da je djelotvorna stopa 0,5%. Stopa doprinosa će biti uvećavana za 0,25% godišnje dok ne dosegne 9%.
b\ u prosjeku. Interval je od 7,47% do 10.3%, u zavisnosti od tipa rada

78
Tabela 4:6 Izvori finansiranja, 2002. godina
Nove investicije Obrtni kapital
Učestalost s Učestalost s
Prosječni udio kojom firme Prosječni udio kojom firme
novih investicija koriste svaki od novih investicija koriste svaki od
Izvori finansiranih iz izvora kapitala, finansiranih iz izvora kapitala,
svakog od izvora kao % ukupnog svakog od izvora kao % ukupnog
kapitala, u % broja firmi kapitala, u % broja firmi
Interni fondovi 54.4 80.8 76.9
Novi dionički kapital 55.0 1.1 51.7 1.6
Lokalne privatne banke 39.1 12.6 32.7 17.6
Lokalne državne banke 56.4 7.7 38.9 13.7
Strane banke 70.0 3.3 37.9 7.1
Porodica / prijatelji 46.8 13.7 30.6 23.1
Ostali neformalni izvori 23.3 1.65 15.6 4.4
Trgovinski krediti od 48.3 4.95 35.5 15.4
snabdjevača
Trgovinski krediti od 30.0 0.55 31.7 1.6
klijenata
Kreditne kartice 10.0 0.55 12.5 2.2
Lizing 46.7 1.65 33.3 1.6
Vlada 18.3 1.65 30.0 2.2
Izvor: BEEPS2.
Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

Tabela 4:7: Finansijske institucije

Finansijske institucije 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.
Učešće aktive banaka u državnom vlasništvu (u %) 75.9 55.4 17.3 6.3 5.2
Zajmovi koji se ne vraćaju (kao % ukupnog broja 8.3
zajmova) 58.7 15.8 20.7 11.5
Domaći krediti privatnom sektoru (kao procenat 14.6
GDP-a) 8.9 7.4 9.5 11.9
Indeks reforme bankarskog sektora EBRD-a 2.3 2.3 2.3 2.3 2.3
Indeks reforme nebankarskih finansijskih institucija 1.7
EBRD-a 1.0 1.0 1.0 1.7
Stope depozita (%) na 14.67 6.07*/ 4.53 4.00
Stope pozajmljivanja (%) na 30.50 16.60*/ 12.69 10.87
Izvor: EBRD Izvještaj o tranziciji (Transition Report) 2004, str. 126 za sve pokazatelje, osim stopa
pozajmljivanja. To dolazi iz Međunarodnih finansijskih statistika (International Financial Statistics)
Međunarodnog monetarnog fonda i Centralne banke Bosne i Hercegovine.
Napomene: */ prekid serije.

4.25 Postoji više ključnih razloga za to. Najprije, banke više vole da ulaze u
poslovanje s domaćinstvima, nego s firmama zbog poteškoća vezanih za provođenje
ugovora o zajmu u slučajevima nevraćanja. Pozajmljivanje domaćinstvima je, prema
tome, preovladavajuće (48 % ukupnih zajmova u FBiH i 41 % u RS). Usmeni dokazi
pokazuju da je dobar dio kredita datih domaćinstvima usmjeren na neformalni sektor, što je
dijelom, odraženo i u podacima istraživanja BEEPS2 (Tabela 4:6). Bolje razumijevanje
pozajmljivanja domaćinstva neophodno je za otkrivanje usmjerenja i korištenja tih fondova.

79
4.26 Drugo, trajanje naplate zajmova koji se ne vraćaju u BiH je dugo (traje i do
nekoliko godina) – što je činjenica koja se dijelom objašnjava slabošću bankarskih institucija,
a dijelom slabim stepenom provodljivosti ugovora, kao što se moglo vidjeti i u prethodnom
odjeljku. Uz to, nedostatak centralnog registra pozajmljivača, koji ne vraćaju zajmove u oba
entiteta, dovodi do toga da su banke oprezne pri pozajmljivanju preduzećima.

4.27 Treće, poslovne banke oklijevaju da daju zajmove firmama s velikim zaostalim
neizmirenim obavezama. U isto vrijeme, firme smatraju da im je lakše nagomilavati
zaostale obaveze, kao alternativu za konvencionalne izvore finansiranja, nego poštovati
zahtjeve komercijalnih banaka u vezi sa kreditnom sposobnošću preduzeća koje pozajmljuju.

4.28 Firme male i srednje veličine su pod posebno velikim uticajem ograničenja kod
dostupnosti finansiranja po prihvatljivoj cijeni. U BiH znatno viši udio ispitanih malih i
srednjih firmi ukazuje na to da je za male i srednje firme vrlo teško ili nemoguće dobiti
kratkoročno finansiranje u poređenju s velikim firmama (Slika 4:5). Postoje i dodatni
zahtjevi, koje banke postavljaju malim i srednjim preduzećima, kod izdavanja zajma. Na
primjer, neke banke zahtijevaju bar šest mjeseci uspješnog poslovanja prije dodjele zajma,
dva žiranta – pravna lica, te hipoteku na imovinu u vrijednosti od 150 % od iznosa zajma za
zajmove u iznosu od preko 20.000 KM (Svjetska banka, 2004.b).

Slika 4:5 Dostupnost finansiranja po veličini i tipu vlasništva, 2002. godina

Veo 30%
ma
teš
25%
ko
ili
ne 20%
mo ter
gućm 15%
e loa
dobn
10%
iti
kra
tko 5%
roč
ne 0%
Male Srednje Velike | Nove Privatizovane Državne

Izvor : BEEPS2
Izvor: BEEPS2.
Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

4.29 Međutim, to je samo polovina priče. S pojavom zdravog finansijskog sektora,

struktura portfolia poslovnih banaka je počela da se pomjera ka podršci rasta.55 Slika
4:6 pokazuje povećanje obima kredita datih privatnom sektoru, posebno u FBIH. Kao znak
dolaska novog doba, možda, male i novoosnovane firme ne smatraju da je za njih teže da
dobiju kratkoročno finansiranje nego za firme u državnom vlasništvu. To ne predstavlja samo
prvi korak naprijed ka sprovedbi finansijske discipline i smanjenju stepena fleksibilnosti
budžeta preduzeća, već i djelotvoran mehanizam za premještanje finansijskih resursa od
neproduktivnog korištenja na profitabilne poduhvate.

55
Podaci o strukturi kreditnog portfolia dolaze iz Svjetske banke, (2004b).

80
Slika 4:6 Struktura portfolia zajmova poslovnih banaka
FBiH
100% RS

75%

50%

25%

0%
Dec -00 Dec-03 Dec -00 Dec-03
Vlada i javna preduzeća Privatna preduzeća Banke i fin. institucije
Građani NVO i ostalo

Izvor: Svjetska banka, 2004.: “Pregled bankarskog sektora Bosne i Hercegovine” (“Bosnia and
Herzegovina Banking Sector Review”), odjel za finansije i razvoj privatnog sektora, ECA.
( Finance and Private Sector Development Department, ECA).

Integracija

4.30 Jedan od načina na koji preduzeća mogu preživjeti u tom teškom tržišnom
okruženju je da se integrišu, vertikalno ili horizontalno, i time internalizuju transakcije
tržišta proizvoda, kao i kapitalna tržišta. Dok je stepen horizontalne integracije (mjereno
kombinovanim udjelom na tržištu preduzeća koja zauzimaju više od 5 % svojih tržišta) na
nivou koji se može uporediti s onim koji je primijećen u drugim zemljama jugoistočne
Evrope, vertikalna integracija je daleko dominantnija (Tabela 4.9). Kako otkrivaju podaci iz
studije BEEPS, u prosjeku, preko 28 % transakcija prometa ispitanih preduzeća vrši se
interno ili se sprovodi s povezanim subjektima. To predstavlja najviši stepen horizontalne
integracije među zemljama regiona jugoistočne Evrope, pri čemu je prosjek za region preko
dva i po puta niži od prosjeka za BiH (11 % prometa).56 Tabela 4.10 predstavlja stepen
vertikalne integracije među ispitanim preduzećima u BiH po sektoru i tipu vlasništva.

C. ULOGA UPRAVLJANJA KORPORACIJAMA

Vlasničke strukture

4.31 Kao što potvrđuju rezultati sektora preduzeća, promjena vlasničke strukture u
BiH nije rezultovala djelotvornim restruktuiranjem preduzeća. Većina privatizovanih
firmi nisu motivisane za ostvarivanje dobiti zbog načina na koji je sproveden proces
privatizacije (vidjeti u nastavku teksta). Empirijska istraživanja iz drugih privreda u tranziciji
pokazala su ne samo da je privatizacija u velikoj mjeri u korelaciji s restruktuiranjem
preduzeća, već da je i metod privatizacije povezan s pogodnostima koje rezultuju iz
restruktuiranja korporacija. Na primjer, Djankov i Murrell (2002) otkrili su sljedeće (i) u
prosjeku, privatizacija kojom vlasništvo dobijaju lica koja nisu ranije bila povezana s
preduzećem (autsajderi) vezana je za 50 % veći stepen restruktuiranja nego privatizacija
kojom vlasništvo dobijaju lica koja su povezana s preduzećem (insajderi); (ii) uticaj
privatizacije kroz prodaju strancima je, u prosjeku, 10 puta jači od prodaje u rasuto
vlasništvo; (iii) među svim tipovima vlasništva, državno vlasništvo u najmanjoj mjeri
pogoduje pokretanju restruktuiranja.

56
Vidjeti Broadman et al. (2004.), str. 116-117.

81
Tabela 4:8 Udio na tržištu po sektoru, 2002. (u procentima)
Sektor Bosna i SEE8b
Hercegovina
Rudarstvo 30.00 31.23
Građevinarstvo 13.40 23.41
Proizvodnja 33.33 32.11
Transport, skladištenje i 25.00 41.89
komunikacije
Trgovina 23.64 23.27
Poslovne usluge 20.00 33.11
Hoteli i restorani 19.00 19.86
Ostalo 36.17 39.97
Napomena: a C Pokriva samo ispitane firme koje su ukazale na učešće na tržištu veće od 5
%. Prazne ćelije ukazuju da firme iz tog sektora nisu ispitane. b SEE8 uključuje Albaniju,
Bosnu i Hercegovinu, Bugarsku, Hrvatsku, BJR Makedoniju, Moldaviju, Rumuniju, Srbiju
i Crnu Goru. Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

4.32 Nažalost, privatizacija u BiH se prije svega oslanjala na neke manje djelotvorne
metode. Iako je korišteno više metoda privatizacije, tehnike masovne privatizacije su
obuhvatile najveći broj procesa u oba entiteta (68 privatizovanih firmi u FBiH i 45 % u RS).
Privatizacija je dala važnu ulogu trima grupama aktera. (i) privatizacionim investicionim
fondovima (PIF-ovima), (ii) licima povezanim s preduzećem (insajderima) (tj. direktorima i
radnicima) i (ii) državi.

Tabela 4:9 Integracija na dolje po sektoru, tipu vlasništva i veličini, 2002. godina (prosječan
postotak prodaje preduzeća matičnoj firmi ili povezanim podružnicama)
Prosječan Prosječan Prosječan
Sektor udio Vlasništvo udio Veličina udio
(procent) (procent) (procent)
Rudarstvo 3.3 Državne firme 29.1 Velike 25.0
Građevinarstvo 15.8 Privatizovane firme 18.8 Srednje 32.9
Proizvodnja 30.1 Nove firme 31.5 Male 27.4
Transport, 29.0
skladištenje,
komunikacije
Trgovina 30.7
Poslovne usluge 35.7
Hoteli i restorani 20.0
Ostalo 28.8
Izvor: BEEPS2.
Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

4.33 Dizajn programa masovne privatizacije u oba entiteta davao je prednost

lokalnim vlasnicima vaučera u odnosu na strance. Strani investitori su, kao rezultat toga,
bili ograničeni na kupovinu samo 30 % dionica gotovinom, u odnosu na 55 % dionica koje su
zadržane za vlasnike vaučera. Najveći dio vaučera u RS (dvije trećine svih vaučera) ili
certifikata u FBiH zamijenjen je za dionice u PIF-ovima u oba entiteta, što je dovelo do toga
da su PIF-ovi najveći dioničari kompanija koje su podvrgnute masovnoj privatizaciji.
Sredinom 2004. god. u FBIH je postojalo 11 PIF-ova, a u RS 13. Osiguranje dionica u
velikom broju kompanija tipično je za PIF-ove u oba entiteta. Neki PIF-ovi su osigurali
dionice u preko 200 preduzeća u RS, a najveći PIF u FBiH osigurao je dionice u 111
kompanija.

82
4.34 Uprkos široko raširenom prisustvu PIF-ova u vlasničkoj strukturi
privatizovanih firmi, PIF-ovi nikad ne posjeduju kontrolni paket akcija. Zakon FBiH
ograničava udio koji u kompaniji može imati jedan PIF na 30 %, ograničavajući mogućnosti
PIF-ova da rade kao djelotvorni vlasnici. Uz to, motivaciona struktura koja bi im omogućila
da PIF-ovi djelotvorno upravljaju privatizovanim firmama u svojim portfolijima, također,
nedostaje. Kao rezultat toga, PIF-ovi su de facto postali pasivne kompanije za upravljanje
porfoliom.

4.35 Još jedan faktor koji doprinosi pasivnosti PIF-ova je struktura njihove
nadoknade. PIF-ovi primaju proviziju za upravljanje od 1 % u FBiH i 2 % u RS. Ta
provizija se obračunava kao procent neto vrijednosti sredstava u kompanijama u portfoliju
PIF-a. Originalna vrijednost sredstava je, međutim, zasnovana na knjigovodstvenoj
vrijednosti, bez adekvatnog mehanizma za prilagođavanje evaluacije na tržišnu vrijednost, što
dovodi do visokog inflatornog povećanja tih iznosa.57 Ta činjenica obeshrabruje PIF-ove i
sprječava ih da poduzmu bilo kakve aktivnosti s ciljem priznavanja realne vrijednosti
njihovih uloga, jer bi to imalo negativan uticaj na njihove upravljačke provizije. Motivacija
za prodaju dionica na transparentan način ili za pokretanje napora na restruktuiranju u
kompanijama, koje su u poteškoćama, također, nedostaje. Prema tome, institucionalno
okruženje sprječava PIF-ove da igraju smislenu ulogu menadžera u kompanijama koje su u
njihovim portfolijima.

4.36 Lica povezana s preduzećima (insajderi) – menadžeri i radnici – predstavljaju

drugu prominentnu grupu dioničara u privatizovanim firmama. Najveći dio zaposlenih u
kompanijama koje se nude za masovnu privatizaciju iskoristio je svoje vaučere za kupovinu
dionica “svoje” firme. Te kupovine dionica bile su dodatak na dionice koje su ranije osigurali
u skladu sa Zakonom o preduzećima iz 1988. god. (tzv. Markovićev zakon), koji je
omogućavao zaposlenima da kupe dionice preduzeća u kojima su radili. Udio vlasništva lica
povezanih s preduzećima varira, iako statistike na nivou entiteta otkrivaju da pojedinci (grupa
za koju se vjeruje da se sastoji gotovo u potpunosti od insajdera) imaju dionice u gotovo 50
% masovno privatizovanih firmi u FBiH. U većini masovno privatizovanih firmi, uprava je
ostala nepromijenjena, što ograničava perspektive za restruktuiranje preduzeća, dijelom zbog
nedostatka motivacije za otpuštanje viška radne snage.

4.37 U isto vrijeme, država je zadržala znatan dio vlasništva u masovno

privatizovanim firmama, u prosjeku 15 % u FBiH i 30 % u RS. Uz to, 10 % dionica je
dodijeljeno Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja koje je pod kontrolom države, a još 5
% je u RS dodijeljeno Fondu za restituciju. Država je postala najveća grupa vlasništva u BiH,
zadržavajući pravo da imenuje najveći broj članova upravnih odbora u novoprivatizovanim
firmama.

4.38 Osim masovno privatizovanih firmi, vlade su zadržale i veliki portfolio firmi koje
su potpuno u državnom vlasništvu. One uključuju: (i) komunalna i infrastrukturna
preduzeća; (ii) 79 strateških kompanija (neka komunalna preduzeća, velike kompanije od
državnog značaja i ostale), i (iii) određeni broj kompanija raznih veličina koje ili nisu bile
uključene u program masovne privatizacije ili su bile uključene, ali je njihova prodaja bila
neuspješna. U ovom trenutku, vlada ne planira promjenu strukture vlasništva u komunalnim i
infrastrukturnim kompanijama, iako bi uvođenje konkurencije i učešća privatnog sektora u te

57
U ovom trenutku, vrijednost sredstava se obračunava na osnovu smjernica Komisije za hartije od vrijednosti,
koje su i dalje vezane za knjigovodstvenu, a ne tržišnu, vrijednost sredstava.

83
industrije bio ključ za njihovo restruktuiranje i profitabilnost. Za razliku od toga, brza
privatizacija strateških preduzeća bila je na programu vlade, ali je napredak bio neujednačen i
spor. Do sredine 2004. godine, samo 22 strateška preduzeća je privatizovano. Dio problema
je institucionalne prirode, pošto agencije za privatizaciju nemaju dovoljno ovlaštenja za puno
provođenje i zaključivanje prodaja, a proces je vezan za opterećujuće procedure. U BiH
postoji dvanaest agencija za privatizaciju (po jedna za svaki od entiteta i po jedna za svaki od
deset kantona u FBiH), čije se oblasti odgovornosti često preklapaju. Preduzeća koja rade u
više od jednog kantona ili su od strateškog značaja mogu upasti pod ovlaštenja nekoliko
kantonalnih agencija i agencije Federacije. Neuspješni pokušaji privatizacije, u isto vrijeme,
vrše se u trećoj grupi, gdje je država i dalje dominantni vlasnik.

4.39 Zaista, vlade se suočavaju s velikim problemima vezanim za rezultate kod

različitih grupa preduzeća u državnom vlasništvu, u kojima su zadržale najveći udio u
vlasništvu i kontrolne pakete dionica. Na primjer, u uzorku od 39 strateških preduzeća u
FBiH, u oko 75 % treba uložiti u finansijske napore, industrijske napore i/ili velike napore na
restruktuiranju, kako bi se oživjelo njihovo poslovanje. Među 39 strateških preduzeća, samo
jedna četvrtina je finansijski solidna i pogodna za brzu privatizaciju. Ta preduzeća su prije
svega u sektorima telekomunikacija i javnih komunalnih aktivnosti, te u sektorima prerade
metala i izrade alata. Preduzeća u sektoru kože i obuće, kao i u drvoprerađivačkom sektoru,
također, imaju dobre perspektive za ranu privatizaciju, ukoliko dođe do materijalizacije
finansijskog restruktuiranja tih sektora. Uz to, potrebni su veliki napori na restruktuiranju ili
eliminaciji neaktivnih strateških preduzeća, posebno u sektorima poljoprivrede i
agroprerađivačke industrije, kao i među firmama u sektorima čelika, obloga i alata, u
turizmu, te u sektoru nafte i benzina.

4.40 Slična procjena solidnosti 51 strateškog preduzeća izvršena je i 2003. god. za RS. Za
dvije trećine preduzeća neophodno je znatno restruktuiranje, a među njima, preko 27 %
preduzeća su procijenjena kao neodrživa i, prema tome, kao vjerovatni slučajevi za stečaj ili
likvidaciju. Među nesolidnim kompanijama u RS nalaze se preduzeća u sektorima
poljoprivrede i potrošačke robe, te u sektorima tekstila, rudarstva, nafte i drugim (Okvir 4:2).

4.41 U sažetku, oslanjanje na lica povezana s preduzećima (insajdere) i državu u

masovnoj privatizaciji dovelo je do fragmentacije vlasničkih struktura, loše motivacije
za restruktuiranje i razvoj slabih struktura upravljanja korporacijama. To je
ograničilo injekcije novog kapitala i znanja u novoprivatizovanim firmama. Proces
privatizacije nije uspio da dovede nov svjež kapital, preko novih vlasnika koji nisu ranije bili
povezani s preduzećima (autsajdera), nit da stvori motivaciju za djelotvorno vođenje
korporacija u masovno privatizovanim firmama. Uopće, restruktuiranje preduzeća tek treba
da promjeni način na koji se upravlja firmama u zemlji. Slabi rezultati, kao što je već
navedeno, vezani su za sporost privatizacije i uspostavu neadekvatnih struktura motivacije u
novoprivatizovanim firmama.

Okvir 4:2 Prepreke za privatizaciju strateških preduzeća

Strateško preduzeće u tekstilnoj industriji, koje zapošljava preko 500 radnika, posljednjih nekoliko godina se
bori da nađe investitora koji bi kupio njegova sredstva i restruktuirao njegove operacije. Manje od 5 %
dioničkog kapitala kompanije je u privatnom vlasništvu, ali preostalih 95 % je jošuvijek u vlasništvu države.
Osnovano prije više od 25 godina, preduzeće je nekad bilo najveći poslodavac u gradu i prije rata bilo je aktivno
kako na domaćem tako i na stranom tržištu. U poslijeratnom periodu, firma je radila s 15 % kapaciteta i
prodavala je oko 80 % svoje proizvodnje vladi. Prema riječima menadžera ispitane firme, kompanija gubi
učešće u tom segmentu “garantovanih” ugovora zbog konkurencije privatnih firmi, koje su sklonije
podmićivanju zvaničnika kako bi kupovali njihove proizvode.

84
Razgovori s upravom ovog strateškog preduzeća ukazuju na to da su prepreke za prodaju sredstava u državnom
vlasništvu u kompaniji i strukturne i institucionalne prirode, te da se mogu ukratko predstaviti na sljedeći način:
(i) strateški investitori nisu zainteresovani za kupovinu, tek oko 65 % dioničkog kapitala po minimalnoj
unaprijed određenoj cijeni, ako će država i lica povezana s preduzećem (insajderi) zadržati ostatak; (ii) loše
stanje finansijskih računa i obaveze firme odbijaju vanjske investitore; (iii) zastarjela oprema bi zahtijevala
velike investicije u stalna sredstva i tehnologiju, koja bi bila dodatak na cijenu koju bi vanjski investitor platio,
bez većeg doprinosa ostatka dioničara. U isto vrijeme, manjinski dioničari bi zadržali znatan stepen kontrole nad
upravom kompanije.

Izvor: Broadman et al., (2004).

Ostali aspekti upravljanja korporacijama

4.42 Ostali aspekti upravljanja korporacijama nisu od pomoći. Najprije, strukture

upravljanja u dioničarskim društvima u BiH su posebno opterećujuće, pošto uključuju
tri sloja upravnih odbora s nejasnim odgovornostima i definicijama svrhe. U FBiH,
dioničarsko društvo ima upravni odbor, nadzorni odbor i revizorski odbor, dok se u RS
troslojna struktura sastoji od upravnog odbora, odbora izvršnih direktora i nadzornog odbora.
Ne postoji jasno odvajanje funkcija tih odbora, što dovodi do toga da su njihove uloge
praćenja i nadzora nad korporacijama teško ispunjive, a izbor članova koji učestvuju u radu
različitih odbora nije dobro regulisan. Uz to, u RS, na primjer, funkcije skupštine dioničara
nisu jasno definisane zakonom, što utiče na proces izbora članova u odborima. Proces
imenovanja članova upravnih odbora je često politički motivisan. Okvir 4:3 ilustruje
probleme koji postoje primjerima iz studija slučajeva.

4.43 Slične slabosti kod upravljanja, također, direktno utiču na PIF-ove, koji potpadaju pod
regulative za dioničarska društva. Postojeći mehanizmi upravljanja preduzećima su
neefikasni i slabo primjenljivi na PIF-ove od kojih su neki kompanije s hiljadama malih
(pojedinaca) dioničara. Pravila su takva da umjesto da zaštite prava nesofisticiranih malih
dioničara, ona praktično dozvoljavaju upravi PIF-ova da vrši punu kontrolu nad fondovima.
Godišnji sastanak ili skupštinu dioničara je nemoguće organizovati u kompanijama sa
hiljadama raspršenih dioničara i zakonskim uvjetima koji zahtijevaju prisustvo bar 30 % njih.
Na primjer, na nedavno održan godišnji sastanak dioničara PIF-a s 200.000 dioničara niko
nije došao. U isto vrijeme, malim dioničarima koji žele da se odvoje od PIF-a skupo je i teško
da prodaju svoje dionice. To sprječava investitore da akumuliraju vlasničke i kontrolne
pozicije u PIF-ovima i da osiguraju jako upravljanje.

Okvir 4:3 Politička imenovanja

Dvije kompanije u državnom vlasništvu koje su ispitane u istraživanju u RS, koje rade u dva različita sektora,
opisale su nam način na koji se imenuju članovi njihovih upravnih tijela. Upravni odbor sastoji se od tri vanjska
i dva unutrašnja člana. Vanjske članove na političkoj osnovi imenuje Vlada RS. U jednoj od ispitanih firmi tri
vanjska imenovana člana nisu bila uključena u Vladu, dok su u drugom preduzeću tri vanjska člana bila politički
aktivna. Druga dva člana upravnog odbora u oba preduzeća bili su zaposlenici svake od kompanija. Upravni
odbor bira i imenuje direktora kompanije, iako ne bez odobrenja vlade. Direktor može biti bilo ko koga oni
izaberu, bez obzira na tehničko znanje ili menadžerske vještine. Imenovanje direktora nije vremenski
ograničeno. Za razliku od upravnog odbora, sva tri člana nadzornog odbora imenuje vlada. Političke partije u
entitetu predlažu kandidate koje imenuje vlada. U ispitanim kompanijama sva tri člana nadzornih odbora bili su
politički aktivni u vrijeme održavanja razgovora.

Izvor: Broadman et al., (2004).

85
4.44 Drugo, prava manjinskih dioničara u oba entiteta nisu zaštićena, često su u
suprotnosti od očekivanog i nisu konzistentna s suvremenim standardima upravljanja
korporacijama u industrijskim zemljama. Prava manjinskih dioničara su posebno važna,
pošto osiguravaju važnu ulogu za te dioničare u vezi s pitanjima kao što su glasačka prava,
izbor odbora, objava informacija i dr. Međutim, u oba entiteta za povećanje dioničarskog
kapitala firme ne zahtjeva se saglasnost kvalifikovane većine dioničara. Za razliku od toga,
kvalifikovana većina glasova zahtijeva se za korporacijske odluke u vezi s oslobađanjem od
vlasništva nad sredstvima. Štaviše, manjinski dioničari nisu zaštićeni što se tiče prava na
ponovnu prodaju i kupovinu dionica, nisu zaštićeni pravima derivativnog spora i nisu im data
akumulativna prava glasa.58

4.45 Treće, objavljivanje informacija i transparentnost u sektoru preduzeća su

posebno slabi. To je jedan od ključnih faktora u neuspjehu raspršene privatizacije da
uspostavi djelotvorne strukture upravljanja korporacijama u zemlji.59 Bez adekvatnih
institucija za osiguranje adekvatnih i transparentnih informacija o održivosti i zdravlju firmi,
investitori i dioničari ne mogu procijeniti perspektive za razvoj poslovanja bilo koje
kompanije, ne mogu donositi odlike zasnovane na informacijama i ne mogu zahtijevati da
uprava bude odgovorna za svoje poteze. Usvajanje Međunarodnih standarda za finansijsko
izvještavanje (International Financial Reporting Standards - IFRS) za subjekte od javnog
interesa60 i statutarnih zahtjeva vezanih za reviziju koji su konzistentni s acquis
communautaire61 predstavljalo bi prvi korak ka povećanju stepena finansijske
transparentnosti u zemlji.

4.46 Objavljivanje finansijskih informacija bi trebalo da se proširi i na širi krug ekonomski

važnih firmi, kao što su kompanije u državnom vlasništvu. U ovom trenutku, identitet velikih
dioničara, vlasništvo i naknada za upravno osoblje ne objavljuju se. Studije slučaja
predstavljene u Broadman, et al., (2004.) otkrivaju da za sada firme ne objavljuju svoje
finansijske obračune, uprkos vanjskom pritisku zakonskih odredbi. To dovodi do općeg
prisustva nepovjerenja među dioničarima i na tržištu uopće. Samo usvajanje zakona i
regulativa neće biti dovoljno ukoliko firme ne prepoznaju pogodnosti koje donosi
unapređenje finansijske transparentnosti i objavljivanja.

58
Prava na derivativni spor su aktivnosti koje dioničar vrši u ime korporacije s ciljem zaštite pravnih interesa
kompanije.
59
Detaljne informacije dostupne su u procjeni računovodstvenog i revizorskog okruženja u sklopu Izvještaja o
poštivanju standarda i kodova (Report on the Observance of Standards and Codes - ROSC) Svjetske banke.
ROSC uključuje i preporuke vezane za politike za rješavanje pitanja koja se razmatraju u sklopu ove sekcije.
60
Subjekti od javnog interesa su preduzeća u kojima opća javnost ima interes zbog prirode njihovog poslovanja,
njihove veličine, broja zaposlenih ili skupa dioničara. Primjeri subjekata od javnog interesa uključuju banke,
osiguravajuća društva, investicione fondove, penzijske fondove, kotirane kompanije i velika preduzeća. Ta
definicija je konzistentna s konceptom koji je razmatran i razvijen u toku pripreme Preporuka o osiguranju
kvaliteta i nezavisnosti revizora (Recommendations on Quality Assurance and Auditor Independence) u okviru
Komisije EU za revizije (EU Committee on Auditing). Prijedlog nove osme direktive EU za zakon o
preduzećima (Eighth EU Company Law Directive) uključuje dodatne smjernice o ovom pitanju.
61
Aquis communautaire sastoji se od relevantnih direktiva i regulativa, uključujući četvrtu, sedmu i osmu
direktivu Evropske unije o zakonu o preduzećima (European Union Company Law Directive), ali i "soft acquis"
Evropske komisije, odnosno preporuke o nezavisnosti revizora (16. maj 2002. godine) i o osiguranju kvaliteta za
statutarne revizije (15. novembar 2000. godine); kao i "looming acquis" naveden u sklopu komunikacije
Evropske komisije s Vijećem i Parlamentom “Jačanje statutarne revizije u EU” (“Reinforcing the Statutory
Audit in the EU"), datirane 21. maja 2003. godine.

86
 D. FLEKSIBILNA BUDŽETSKA OGRANIČENJA

4.47 Kao rezultat slabog upravljanja preduzećima i kolizije sa snabdjevačima,

radnicima i vladama, firme i dalje rade pod fleksibilnim budžetskim ograničenjima i s
ograničenom motivacijom za ostvarivanje dobiti. To ograničava stepen restruktuiranja
preduzeća. Većina velikih firmi i masovno privatizovane firme srednje veličine, suočavaju se
sa prezaduženošću prema poreskim organima, fondovima socijalnog osiguranja i svojim
radnicima. Težak teret zaostalih neizmirenih obaveza smanjuje sposobnost firmi da
djelotvorno koriste institucionalni sistem za razrješavanje takvih potraživanja. S druge strane,
zaostale obaveze su korištene kao jednostavan način za finansiranje aktivnosti firmi u
trenucima kad se dostupnost finansiranju po prihvatljivoj cijeni pojavljuje kao najteže pitanje
za sve firme u BiH (vidjeti prethodni tekst).

Slika 4:7 Učestalost zaostalih obaveza i subvencija

(% firmi u ukupnom broju firmi), 1999. i 2002. godina
K o m u n a lije 2002
60 1999

40

S u b v e n c ije 20 P o re z i

S n a b d je v a č i Z a p o s le n i

Izvor: BEEPS1 i BEEPS2

Napomena: Pogledati opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 poglavlja 3.

Zaostale obaveze prema snabdjevačima

4.48 Iako je došlo do smanjenja udjela firmi koje rade s “fleksibilnim budžetima”,
zaostale neizmirene obaveze prema snabdjevačima i dalje su najrašireniji problem s
rashodne strane za firme. U 2002. god. svaka peta ispitana firma u BiH izvjestila je o
zaostalim neizmirenim obavezama koje kasne preko 90 dana prema snabdjevačima ulaznih
materijala. Veličina zaostalih obaveza prema snabdjevačima među firmama ispitanim u
sklopu istraživanja BEEPS u 2002. godini koje su imale zastale obaveze, iznosila je 9,5 %
vrijednosti ukupne godišnje prodaje (Tabela 4:10). Studije slučaja u Broadman et. al. (2004.)
ukazuju da su poteškoće vezane za navođenje klijenata da plate na vrijeme i za primanje robe
i usluga od snabdjevača na vrijeme, među najučestalijim preprekama za razvoj poslovanja.

87
Tabela 4:10 Zaostale obaveze i subvencije, kao % ukupne godišnje
vrijednosti prodaje, 2002. god.
Tip zaostalih obaveza Udio u ukupnoj prodaji
Zaostale obaveze prema snabdjevačima 9.5
Zaostale obaveze vezane za plate 7.7
Zaostale poreske obaveze 7.8
Zaostale obaveze za komunalne usluge 6.8
Subvencije od vlade Federacije 8.3
Subvencije od regionalnih, lokalnih ili drugih 9.7
vlada
Izvor: BEEPS2.
Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

Zaostale obaveze prema vladi

4.49 Zaostale obaveze u obliku poreskih obaveza nisu neznatne. Među firmama koje su
ispitane u sklopu istraživanja BEEPS i koje su imale zaostale obaveze prema vladi u trajanju
od 90 dana ili duže, u 2002. godini učestalost zaostalih poreskih obaveza iznosila je blizu 17
%, odnosno 7,8 % ukupnog godišnjeg prometa u prosjeku (Tabela 4:10). Slična poruka dolazi
iz pregleda 1.000 najvećih firmi u FBiH: krajem aprila 2004. godine, bilo je 8.404 kompanija
koje su imale zaostale poreske obaveze, u iznosu od preko 511 miliona KM. Zaostala
neizmirena plaćanja o kojima je izvještavano koncentrisana su u velikim preduzećima u
državnom vlasništvu koja se smatraju imunim od utjerivanja. U RS je situacija slična: velika
preduzeća u državnom vlasništvu su glavni vlasnici zaostalih neizmirenih obaveza. Međutim,
većina malih i srednjih preduzeća u Bosni i Hercegovini ne drže zaostale poreske obaveze
dugo, pošto je utjerivanje daleko oštrije u odnosu na njih.

Zaostale obaveze prema komunalnim preduzećima

4.50 Iako je od 1999. god. također, došlo do oštrog pada neplaćenih obaveza prema
komunalnim preduzećima, 15 % firmi ispitanih u sklopu istraživanja BEEPS2 2002.
god. izvještava o neplaćenim računima koji kasne preko 90 dana. Zaista, učestalost
zaostalih obaveza prema komunalnim preduzećima u Bosni i Hercegovini je najviša među
firmama ispitanim u regionu jugoistočne Evrope (Broadman et. al, 2004). Zaostale obaveze
prema komunalnim preduzećima u prosjeku iznose do 7 % godišnje vrijednosti prodaje firmi,
koje imaju takve zaostale obaveze (Tabela 4:10). Preko 35 % ispitanih preduzeća u državnom
vlasništvu i preko 25 % privatizovanih preduzeća ne plaćaju dostavljačima komunalnih
usluga na vrijeme, što treba uporediti s nekih 6 % novoosnovanih firmi. Ti uvidi otkrivaju
postojanje značajnih razlika u stepenu igranja po pravilima među različitim kategorijama
vlasništva u zemlji.

4.51 Zvanični podaci, također, potvrđuju stepen problema. Na primjer, u sektoru energije
stopa gotovinske naplate je 86 %, a poslovni gubici (koji se definišu kao potrošnja za koju
nije izdat račun) iznose 25 % (Broadman et. al, 2004). Akumulacija zaostalih obaveza prema
komunalnim preduzećima, također, je stimulisana nefleksibilnim politikama cijena i tarifa,
kao što ukazuje Okvir 4:4.

Zaostale obaveze vezane za plate

4.52 Zaostale obaveze prema zaposlenima su, također, visoke, što odražava neuspjeh
preduzeća pri primjeni djelotvornog restruktuiranja radne snage. Nefleksibilnosti

88
vezane za tretman radne snage materijalizuju se kao zaostale neizmirene obaveze vezane za
plate, što je kategorija koja obuhvata neisplaćene zarade i doprinose za socijalno osiguranje,
kao i isplate otpremnina radnicima. Podaci iz studije LSMS, koje predstavlja Slika 4:8
otkrivaju da je problem odlaganja isplata plata, posebno u srednjim i velikim preduzećima,
bio stalno prisutan u FBiH.62 U stvari, 26 % radnika koji rade u srednjim i 28 radnika koji
rade u velikim firmama izvijestilo je o takvim odloženim plaćanjima. Štaviše, odložena
plaćanja radnicima u firmama sa preko 200 zaposlenih povećana su između 2001. i 2002.
godine. Uprkos manjem poboljšanju dinamike isplata u 2002. godini, situacija u RS je čak i
gora nego u FBiH. Nekih 46 % radnika u velikim firmama i 45 % radnika u srednjim
firmama izvijestilo je o odlaganju isplata za preko dva mjeseca. Od toga, 31 % radnika u
firmama sa preko 200 zaposlenih nije dobilo platu četiri ili više mjeseci. Manje firme u oba
entiteta ukazuju na znatno nižu učestalost odloženih isplata u poređenju s firmama s preko 51
zaposlenim.

4.53 Više faktora objašnjava oklijevanje kompanija da otpuste te nepotrebne radnike.

S jedne strane, troškovi otpuštanja radnika za poslodavca smatraju se visokim, iako se
zakonske odredbe za isplatu zaostalih obaveza za plate i doprinose prije otpuštanja radnika
odnose samo na određene grupe radnika. S druge strane, oklijevanje da se otpusti višak radne
snage moglo bi biti ukorijenjeno u lokalnoj kulturi, jer se direktori smatraju odgovornima za
socijalnu sigurnost svojih zaposlenih. Izgleda da postoji prećutni sporazum između uprave i
radnika da radnici pristaju na dugoročno neplaćanje, uz uvjet da i dalje budu formalno
zaposleni i da primaju socijalna davanja, dok negdje drugdje rade neformalno.

4.54 Kao rezultat toga, formalni sektor pokazuje vještačku “prezaposlenost”. Od firmi
koje su ispitane u sklopu istraživanja BEEPS zatraženo je da ocijene stepen optimalnog broja
zaposlenih u svojim firmama (kao procent postojeće radne snage), pretpostavljajući da ne
postoje nikakva ograničenja. Nije iznenađujuće to što su ispitane srednje i velike firme
ukazale na to da imaju višak radnika. U prosjeku, da bi se postigao optimalan nivo broja
zaposlenih koji bi odgovarao nivoima proizvodnje, trebalo bi da smanje broj radnika za bar
10 %. Za razliku od toga, ispitane male firme otkrile su potrebu za povećanjem broja radnika
za 12 %, što je u prosjeku iznad postojećeg broja zaposlenih. Podaci, kao i dokazi iz studija
slučaja, također, pokazuju da firme u industriji imaju opću tendenciju da zapošljavaju
preveliki broj radnika, dok firme u sektoru usluga imaju tendenciju da održavaju određeni
manjak broja zaposlenih i manji stepen spremnosti da zapošljavaju dodatne radnike. Studije
slučaja, međutim, ukazuju da bi veličina tog problema mogla biti i veća nego što pokazuju
iznosi iz studije na nivou preduzeća (Okvir 4:5)

62
Vidjeti poglavlje o radnoj snazi – detaljan opis podataka istraživanja LSMS.

89
Okvir 4:4 Nefleksibilna politika cijena električne energije dovodi do zaostalih neizmirenih
obaveza

Studije slučaja na nivou preduzeća u BiH otkrivaju da firme nisu zadovoljne razlikama koje postoje kod cijena
električne energije između industrijskih korisnika i domaćinstava. Od firmi se zahtijeva da na mjesečnom
nivou plaćaju fiksan iznos za električnu energiju za fiksan broj kilovat sati energije. Ne daju se nadoknade za
korištenje manjih iznosa od fiksnih. Na primjer, jedna od ispitanih kompanija, koja radi u industriji tekstila,
ukazala je da firma koristi samo jednu trećinu fiksne unaprijed plaćene količine energije. Plaćanja za
komunalne usluge, posebno za električnu energiju, predstavljaju 50 % operativnih troškova te firme.

U slučaju da firma koristi veću količinu energije od fiksne, dodatna količina se naplaćuje po mnogo višoj
stopi. Tako nefleksibilan aranžman plaćanja ima negativne posljedice i po male i po velike potrošače energije,
a motiviše nagomilavanje zaostalih obaveza i viši stepen neefikasnosti. Električna energija je mnogo skuplja
po jediničnom iznosu za manje potrošače, a zbog brzog povećanja cijena s povećanjem količine, veliki
potrošači se suočavaju s “nevjerovatnim računima za električnu energiju”, kako je jedna od ispitanih firmi
opisala taj problem.

Nijedna od ispitanih firmi nije izrazila zadovoljstvo kvalitetom energetskih usluga u zemlji. Česti prekidi i
padovi napona predstavljaju osnovne probleme u vezi s kvalitetom dostave energije koje su opisale ispitane
firme. Nijedna kompanija ne prima naknade od dostavljača električne energije za gubitke izazvane prekidima
snabdijevanja. Da bi mogle da premoste taj problem, više ispitanih firmi je kupilo svoje generatore električne
energije za bekap, oni su skupi – ali smatra se da se ta investicija isplati.

Komunalna preduzeća, međutim, tretiraju neplaćene obaveze svojih klijenata – preduzeća na neujednačen
način. Privatna firma srednje veličine izvijestila je o tome da se dostava električne energije prekida svaki put
kad kompanija ne uspije da plati u roku od 15 dana. U isto vrijeme, velika kompanija u državnom vlasništvu
koja radi u sektoru prerade metala povjerila nam je u toku razgovora da je u zimu 2001. god. kompanija
kasnila s plaćanjem računa za eklektičnu energiju duže od 30 dana. Direktor je pisao Elektroprivredi ukazujući
da će se, ako dostava energije bude prekinuta, zatvoriti veliko preduzeće. U istom pismu, direktor je
savjetovao dostavljaču električne energije da provjeri kod premijera prije nego što isključi dostavu toj
kompaniji. Dostava nikad nije prekinuta.

Izvor: Broadman et al. (2004).

Subvencije

4.55 Zajedno s postepenim pooštravanjem uvjeta plaćanja od 1999. godine, učešće

firmi koje primaju formalne subvencije od vlade u ispitanim firmama je od 1999.g.
povećano. Firme u državnom vlasništvu su glavni korisnici. Prema istraživanju BEEPS
sprovedenom 2002. godine, one primaju u prosjeku 10 puta veći iznos direktnih subvencija
izraženih kao procent prihoda od prodaje od onog koji primaju privatizovane firme. Od svih
sektora, najveći primaoci subvencija su firme u sektorima usluga, te u infrastrukturnim
sektorima kao što su telekomunikacije i transport, kao i u proizvodnji.

4.56 Subvencije dolaze sa svih nivoa vlasti. Kao što pokazuje Tabela 4:10 subvencije od
državne vlade iznosile su 8,33 % godišnjeg prometa, a subvencije sa drugih nivoa vlasti bile
su evivalentne 9,7 %. To ukazuje na spremnost vlada na svim nivoima da tolerišu i štite
gubitaše od izlaska s tržišta. Subvencije u bilo kom obliku (direktne ili indirektne) samo
podržavaju začarani krug fleksibilnih budžeta i distorzije na tržištu. U sažetku, nagomilavanje
zaostalih neizmirenih obaveza i oslanjanje na subvencije otežavaju problem restruktuiranja s
kojim se suočava većina firmi.

90
Slika 4:8: Zaostale obaveze vezane za plate u FBiH i RS po veličini firme, 2001. i 2002.
FBiH
100% 2.38
3.7 6.39 5.08 5.74
5.73 8.44
7.38

18.7
19.48 22.19
18.52
80%

%
fir
mi

60%

91.89
88.92
40%
74.13 76.22
73.04 72.07

20%

0%
[1-50 radnika] [1-50 radnika] [51-200 radnika] [51-200 radnika] [201+ radnika] [201+ radnika]

2001. 2002. 2001. 2002. 2001. 2002.

Nema zaostalih obaveza iznad 1 mjesec Zaostale obaveze od 2 do 3 mjeseca Zaostale obaveze preko 4 mjeseca

RS
100%
10.05 8.04
% 16.69
zap
osl 12.47 30.94 30.93
eni 15.38 33.27
h 80%

28.3

14.57
60%
27.84
26.37

40% 79.49
74.57

55.01 54.5

20% 41.22 40.36

0%
[1-50 radnika] [1-50 radnika] [51-200 radnika] [51-200 radnika] [201+ radnika] [201+ radnika]

2001. 2002. 2001. 2002. 2001. 2002.

Nema zaostalih obaveza preko 1 mjesec Zaostale obaveze od 2 do 3 mjeseca Zaostale obaveze preko 4 mjeseca

Izvor: LSMS 2001, 2002.

Okvir 4:5 Rješavanje problema viška radnika

Studije slučaja otkrivaju oštrinu problema viška radne snage u Bosni i Hercegovini. Dva primjera ilustruju
veličinu tog problema. Velika kompanija u državnom vlasništvu, koja radi u industriji čelika, sada formalno
zapošljava 420 radnika. To je najveći poslodavac u gradu. Kompanija je bila tri puta veća u predratnom periodu,
ali je bila natjerana da zatvori dio pogona i otpusti 950 radnika na početku rata. Uprkos tom značajnom
smanjenju radne snage, direktor kompanije procjenjuje da bi za tekuće operativne kapacitete (koji su oko 20 %
instaliranih kapaciteta), bar 50 % sadašnjih zaposlenih trebalo da budu otpušteni. On nije spreman da otpusti
višak radne snage jer vjeruje da pošto država ne može da ponudi socijalno rješenje za taj problem, kompanija
treba da nosi teret bez obzira na činjenicu da se isplata plata za te radnike odlaže mjesecima.

Druga kompanija u privatnom vlasništvu povjerila je sličnu priču. Kompanija sada zapošljava 1000 radnika koji
su formalno zaposleni, ali u praksi koristi samo 200 njih. Ostalih 800 radnika ili rotiraju na radnim mjestima s
potrebnih 200 koji zaista rade ili su samo na listama radnika kompanije, kako bi održali prava na socijalna
davanja. Prema riječima direktora firme, većina fiktivno zaposlenih radnika ima poslove u neformalnom
sektoru, pa zbog toga odlaganje isplate plata ne predstavlja stvarni problem za kompaniju.

E. RESTRUKTUIRANJE I IZLAZAK PREDUZEĆA SA TRŽIŠTA

Restruktuiranje preduzeća
4.57 Do sada nisu postojali mehanizmi ili motivacije za primoravanje gubitaških
kompanija ili da izvrše restruktuiranje ili da nestanu. Kao rezultat toga, mnoge od njih
i dalje opstaju na niskim nivoima aktivnosti i zauzimaju sredstva koja bi se inače mogla
iskoristiti za produktivne svrhe. Podaci iz istraživanja BEEPS2 koje predstavlja Tabela

91
4:11 ukazuju na ograničene uspjehe firmi u BiH restruktuiranju. Uzorak preduzeća iz
istraživanja BEEPS uključuje prevelik broj malih i srednjih preduzeća, što znači da nije
reprezentativan za sva preduzeća u BiH (prilog 1 u poglavlju 3). Ipak, iz podataka se može
mnogo zaključiti. Ukupno, samo 11 % ispitanih firmi su prekinule proizvodnju nekog
proizvoda, a nekih 9 % je zatvorilo pogon od 1998. godine. Na primjer, više od 80 %
ispitanih državnih i privatizovanih firmi nije prekinulo proizvodnju nijednog proizvoda u
protekle tri godine. Potpuno zatvaranje pogona desilo se u nekih 17 % ispitanih preduzeća u
državnom vlasništvu i u 14 % ispitanih privatizovanih firmi. To su dosta niski udjeli, imajući
u vidu da mnoge firme u BiH nisu poslovno održive i zdrave.

Tabela 4:11 Restruktuiranje firmi, 2002. godina

Tip firme po tipu Udio firmi koje su prekinule Udio firmi koje su
vlasništva proizvodnju bar jednog zatvorile bar jedan
proizvoda pogon
Državne firme 21.74 17.39
Privatizovane firme 20.93 13.64
Nove firme 5.41 5.41
Ukupno 11.30 8.99
Izvor: BEEPS2.
Napomena: Vidjeti opis skupa podataka istraživanja BEEPS u aneksu 1 u poglavlju 3.

Stečaj i izlazak preduzeća sa tržišta

4.58 Stalno prisustvo fleksibilnih budžetskih ograničenja nije vezano samo za slabu
finansijsku disciplinu i nagomilavanje zaostalih obaveza, subvencije, loše strukture
upravljanja preduzećima i državno vlasništvo, već i za nedostatak uvjerljive prijetnje
eliminacijom koji održava gubitaške firme na tržištu. Kako pokazuje Tabela 4:12, do
kraja 2002. god. nekih 144 firmi bilo je u procesu likvidacije ili reorganizacije kroz stečaj.
Tehnika reorganizacije bila je popularna među svim tipovima firmi u Federaciji, dok su
gotovo sve firme koje su prošle likvidaciju, bile firme u privatnom vlasništvu. Ukupno, samo
nekoliko državnih firmi koristilo je proceduru stečaja, bez obzira na akutnu potrebu za
restruktuiranjem ili izlaskom sa tržišta.

4.59 Stručnjaci koji rade u tom polju, procjenjuju da je s krajem 2003. god. za završetak
procedure u slučaju nesolventnosti trebalo gotovo dvije godine. Iako to nije dugačak period u
poređenju s drugim zemljama, taj proces rijetko dovodi do efikasnog ekonomskog rješenja
(što znači da proces nesolventnosti rezultuje zatvaranjem, likvidacijom ili uspješnom
rehabilitacijom firme, vidjeti Okvir 4:6).

4.60 Institucije za stečaj koje dobro funkcionišu tek su sada uspostavljene. Nedavne
izmjene zakona o stečaju u oba entiteta tek treba da budu utemeljene u privrednim sudovima
koji dobro funkcionišu. To je ograničilo opseg i tempo implementacije stečaja i doprinijelo je
otežavanju restruktuiranja u sektoru preduzeća.

92
Tabela 4:12 Stečaj u FBiH po tipu vlasništva, kraj 2002. god.
Firme u
Državne društvenom Privatne Mješovite Ostale
Metod stečaja firme vlasništvu firme Zadruge firme firme Ukupno
Likvidacija 2 0 58 0 0 0 60
Reorganizacija 19 2 25 1 2 8 57
Ostalo 1 0 5 0 0 21 27
Ukupno 22 2 88 1 2 29 144
Izvor: Zavod za statistiku FBiH.

4.61 Svaki stečajni postupak uključuje dva osnovna dijela. Prvi je prodaja ili preraspodjela
sredstava i to bi se trebalo desiti što je prije moguće. Drugi je određivanje potraživanja i onih
koji imaju pravo na prihode od prodaje ili reorganizacije. To često traje mnogo duže nego dio
koji se odnosi na prodaju, pošto su sudovi obično veoma spori što se tiče finalizacije bilo koje
vrste spora. Neefikasnost stečajnih procedura u BiH je dijelom posljedica odlaganja vezanih
za sudske procedure (posebno pri rješavanju sporova o potraživanjima povjerilaca) i za druge
probleme pri implementaciji, kao što su nedostatak registra zaloga i specijalizovanih stečajnih
sudova, te mali broj dobro obučenih upravnika. U prošlosti je zakonski okvir u kojem je radio
sektor preduzeća samo do određene mjere podržavao djelomičnu reorganizaciju i likvidaciju
nesolidnih firmi. Zakoni su prije svega predviđali brze likvidacije, sa slabim mogućnostima
za rehabilitaciju, ako su one uopće i postojale.63 Okvir 4:7 daje sažeti pregled poteškoća
uključenih u poduzimanje “vansudskog” restruktuiranja državnih potraživanja od preduzeća i
nisku stopu vjerovatnoće da to može biti uspješno u Bosni i Hercegovini.

4.62 Najvažniji faktor koji ograničava stepen djelotvornosti procedure stečaja u BiH
ne odnosi se na pravni ili institucionalni okvir u zemlji, već na temeljne političko-
ekonomske osnove društva. Konkretno, korištenje stečajnih postupaka otežava (i) političko
oklijevanje, konkretno od strane poreskih organa, koji nikad nisu pokrenuli postupak stečaja
ni u jednom od entiteta i (ii) socijalni pritisak, u kombinaciji s vrlo negativnim gledištima o
stečaju. U takvom okruženju, djelotvorna implementacija novog okvira za stečaj u oba
entiteta u potpunosti zavisi od političke volje da se uklone nezdrava preduzeća.

4.63 Uz to, jedinstveni problemi izazvani su lošom koordinacijom između kantona i općina
i razlikama u gledištima u vezi s njihovom budućnošću u jedinstvenom ekonomskom
prostoru. Različiti nivoi vlasti i dalje primjenjuju kompleksna pravila, koja se često
uduplavaju ili su u suprotnosti. Slično kao i kod drugih institucija, i institucija stečaja vodi se
s entitetskog nivoa, što dodatno komplikuje implementaciju režima za uklanjanje preduzeća.

Okvir 4:6 Zatvaranje poslovanja (2003. Prosjek za

godina) Zatvaranje preduzeća srednju
BiH Evropua
Sposobnost sudova da razriješe slučajeve Stvarno vrijeme (godina)b 1.9 3.7
nesolventnosti u BiH prikazana je u pratećoj
Stvarna cijena (% mase)c 8 21.7
tabeli. Indeks ciljeva nesolventnosti za BiH
iznosi 51, što treba uporediti s prosjekom za Indeks ciljeva nesolventnostid 51 55.4
srednju Evropu koji iznosi 55,4 i prosjekom za Indeks snage sudstvae 67 52.6

63
Postoji i procedura (obavezno izmirenje) koja odgovara naporima na reorganizaciji i omogućava pretvaranje
dugova u vlasništvo za povjerioca ili za dužnika, s ciljem održavanja poslovnih aktivnosti dužnika.

93
OECD koji iznosi 77, gdje viši skor ukazuje na
efikasniji sistem rješavanja nesolventnosti.
Osiguran je i pokazatelj snage sudova u toku
procesa za rješavanje nesolventnosti. Viši iznos
ukazuje veći stepen uključenosti suda u proces,
što je obično prepreka za razrješenje
nesolventnosti. BiH ima vrijednost od 67, što
treba uporediti s 52,6 za srednju Evropu i 36 za
OECD. Ukupno, tabela pokazuje da je procedura
za rješavanje nesolventnosti u BiH često
neefikasna, te zahtijeva visok stepen uključenosti
sudova i birokratije. Uprkos trajanju od gotovo
dvije godine, zemlja u tom smislu prolazi bolje
od prosjeka za srednju Evropu, koji iznosi 3,7
godina za završetak postupka stečaja za jednu
kompaniju. Uz to, stvarna cijena, izražena kao
procent vrijednosti stečajne mase, u BiH je dosta
niža od prosjeka za srednju Evropu. To bi se,
dijelom, moglo objasniti činjenicom da je
moderan okvir za stečaj u oba entiteta tek
nedavno usvojen i da firme još nisu prošle kroz
sve neophodne procedure, te da su komparativno
kraće trajanje i manji trošak same procjene.
Izvor: Vidjeti http://rru.worldbank.org/DoingBusiness/ bazu podataka – detaljan opis metodologije i dostupnost podataka.
Napomene: a Zemlje srednje Evrope uključuju privrede u
tranziciji Češke, Mađarske, Latvije, Litvanije, Poljske,
Slovačke i Slovenije.
Stvarno vrijeme: mjereno kalendarskim godinama
Stvarna cijena: cijena cijelog stečajnog postupka, uključujući
sudske troškove, troškove upravnika za postupak
nesolventnosti, troškove nezavisnih procjenitelja, pravnika,
računovođa itd.
Indeks ciljeva nesolventnosti: izračunava se kao jednostavan
prosjek troškova nesolventnosti (skaliranih od 0 do 100, pri
čemu viši skor ukazuje na niže troškove), trajanja postupka
(skaliranog od 0 do 100, pri čemu viši skor ukazuje na manje
trajanje), stepena poštivanja apsolutnog prioriteta
potraživanja, te stepena postizanja efikasnog rezultata. Ukupni
indeks kreće se od 0 do 100: skor 100 kod tog indeksa znači
savršenu efikasnost, a 0 znači da sistem rješavanja
nesolventnosti uopće ne funkcioniše.
Indeks snage sudstva: dokumentuje stepen do kog sud vodi
proces rješavanja nesolventnosti i skaliran je od 0 do 100, pri
čemu više vrijednosti ukazuju na veći stepen uključenosti
sudova u proces rješavanja nesolventnosti.

F. PREOSTALI IZAZOVI I PREPORUKE VEZANE ZA POLITIKE

4.64 Tri ključna nalaza pojavljuju se iz diskusije u prethodnom dijelu teksta. Najprije,
uprkos nedavno postignutom napretku, operativno okruženje za firme i dalje je neprijateljsko.
Drugo, velike firme koje ostvaruju gubitke i dalje dominiraju, sprječavajući razvoj
konkurentnog tržišnog okruženja u zemlji, s mogućnošću osporavanja. Treće, odražavajući
dijelom slabe aranžmane upravljanja korporacijama, napori na restruktuiranju u državnim i
privatizovanim formama bili su slabi i tek treba da dovedu do povećanja stepena
profitabilnosti.

4.65 Napredak druge generacije institucionalnih reformi u BiH nije bio dovoljan. Spor
napredak je ograničio razvoj i rast poslovanja, i doveo do odlaganja međunarodne integracije
kompanija u zemlji. Da bi se postigao napredak u tim reformama, vlada mora da usmjeri svoj
program reforme na uklanjanje strukturnih prepreka za stvaranje i funkcionisanje
konkurentnih tržišta. Također, mora da ojača institucionalni okvir kako bi omogućila razvoj
preduzeća. Više oblasti zahtijevaju da im se posveti pažnja, prioritetno, kao što se i razmatra
u nastavku teksta.

94
 Okvir 4:7 Vansudsko restruktuiranje dugova / poravnanje u Bosni i Hercegovini

Vansudska rješenja finansijskog restruktuiranja su gotovo uvijek bolje rješenje od rješenja određenih na sudu.
Međutim, u sadašnjoj situaciji nijedna od dvije entitetske vlade nema ni informacije ni instrumente za djelotvorno
učestvovanje u vansudskom restruktuiranju koje uključuje znatne vrijednosti ili znatan broj drugih povjerilaca. Se
sheme restruktuiranja u budućnosti morale bi se implementirati na temelju široko raširenih neuspjeha ranijih
reprograma zaostalih poreskih obaveza i zaostalih obaveza vezanih za doprinose.

Restruktuiranje koje bi vodila vlada (pretpostavlja se, Poreska uprava) moguće je u slučaju kad je vlada jedan od
povjerilaca u manjoj grupi velikih povjerilaca, pri čemu su svi povjerioci saglasni da učine slične ustupke i da se
suzdrže od pokretanja postupaka protiv preduzeća dužnika u toku trajanja sporazuma. Povjerioci van te grupe
saglasnih povjerilaca nisu pod uticajem i nema “raspadanja”. To je klasičan pristup londonskih pravila, koji je
više puta kopiran kako bi se pomoglo pri rješavanju drugih kriza. Sa druge strane, od dužnika se traži da poduzme
aktivnosti na popravljanju svoje finansijske sposobnosti. U sadašnjem trenutku ne postoje pouzdani statistički
podaci koji bi vladama pomogli da identifikuju ko su glavni povjerioci, niti postoji osnova za određivanje da li je
vansudsko restruktuiranje moguće rješenje u nekom konkretnom slučaju. U tipičnom slučaju dužniku je potrebna
ekspertska tehnička pomoć da formuliše prihvatljiv plan. Malo je vjerovatno da preduzeća u Bosni i Hercegovini
mogu da to urade bez pomoći. Mogućnosti za korištenje tog pristupa, bar u RS, mogu biti ograničene ranijim
neuspjesima reprogramiranja dugova, koji ukazuju da su uprave nesposobne da iskoriste dodatni manevarski
prostor koji im se stvara. Neuspjeh pri plaćanju tekućih poreskih obaveza ili doprinosa, ili rata, koje su određene
rasporedom reprograma, zasebno je pitanje u odnosu na pitanja temeljnog potencijalnog uticaja kaznenih kamata
koje dospijevaju u toku trajanja rasporeda reprograma u RS.

Izvor: Svjetska banka, 2004. godina: materijal za pripremu projekta ECSPF.

4.66 Međutim, da bi napori na restruktuiranju bili uspješni, neophodno je omogućiti

uklanjanje preduzeća kroz smanjenje subvencija i zaostalih neizmirenih obaveza. Nezdrave
firme treba likvidirati, nefleksibilnosti na tržištu rada treba smanjiti, a upravljanje
preduzećima i vlasničke strukture treba znatno unaprijediti. Te aktivnosti politika bi dovele
do pooštravanja budžetskih ograničenja i djelotvornijeg restruktuiranja. Da bi se to desilo,
vlada mora da pokrene aktivnosti i da pokaže svoju spremnost na restruktuiranje preduzeća.
Oslobađanje resursa od neproduktivne upotrebe omogućava njihovu bolju preraspodjelu i
korištenje, a time i promoviše rast privrede. Oštri budžeti motivišu evoluciju konkurentnog
tržišnog okruženja, što sada nedostaje u BiH.

Jačanje konkurencije i smanjenje prepreka za ulazak na tržište

4.67 Tržišta u BiH karakteriše slaba konkurencija i slaba mogućnost osporavanja. Uz to,
sektor preduzeća tek treba da realizuje svoje potencijale i posluži kao pokretač rasta i
ekonomskog razvoja. Neophodne su regulatorne reforme koje omogućavaju brz i efikasan
ulazak na tržište. U svjetlu toga, nekoliko preporuka moglo bi da pojednostavi ulazak
preduzeća na tržište, uključujući sljedeće:

(i) Završetak uvođenja jedinstvenog sistema poreza na dodanu vrijednost u

cijeloj zemlji.
(ii) Pojednostavljenje procedura registracije poslovanja i izdavanja licenci kroz
uvođenje i implementaciju jedinstvenog sistema registracije poslovanja.
(iii) Uklanjanje procesa registracije poslovanja iz sudova u upravne agencije, što
bi umanjilo troškove i trajanje ulaska preduzeća na tržište.
(iv) Provođenje politike konkurentnosti. Kao najosnovnije, i kako su pokazala
iskustva drugih privreda u tranziciji, oštra implementacija politike
konkurentnosti neophodna je za očuvanje funkcionalnih tržišta s mogućnošću
osporavanja. S tim ciljem, stvaranje nezavisne agencije za konkurentnost u

95
 BiH (na nivou entiteta ili države) moglo bi da unaprijedi implementaciju i
sprovedbu pravila koja podržavaju konkurentnost i oštro brane konkurentnu
prirodu sektora preduzeća. 1. maja 2004. god. uspostavljeno je Vijeće za
konkurentnost. Vijeće se sastoji od članova koji služe mandat od šest godina.
Međutim, da bi Vijeće funkcionisalo, vlada mora da izgradi ljudske kapacitete
i stručnost agencije, te da alocira budžet neophodan za njen rad.

Jačanje sigurnosti ugovora

4.68 Provođenje ugovora predstavlja ozbiljan izazov za preduzeća u BiH. Suočavanje s tim
izazovom zahtijevat će regulatorne promjene neophodne za razvoj efikasnog, transparentnog
sudstva u zemlji, koje je oslobođeno političkog uplitanja. Iskustva drugih privreda u tranziciji
ukazuju na nekoliko reformi koje bi vlada BiH mogla da upotrijebi s ciljem unapređenja
stepena provođenja ugovora.64 Te reforme su sljedeće:

(i) Vlada bi mogla da eliminiše iz sudova transakcije i procedure koje se ne

odnose na privredne sporove (na primjer, registraciju poslovanja). Ona bi,
također, trebalo da pojednostavi procedure u sudovima, uključujući smanjenje
mogućnosti za žalbe optuženih i odlaganje, dovodeći pisane procedure na
minimum i prelazeći na usmene, ograničavajući potrebu za pravnom
argumentacijom, dopuštajući viši stepen slobodnog odlučivanja sudaca pri
prihvatanju dokaza, te unapređujući sistem sudskog obavještavanja.
(ii) Vlada bi mogla da uspostavi specijalizovane sudove (kao npr. sudove za mala
potraživanja i specijalizovane privredne sudove) s ciljem smanjenja stepena
proceduralne kompleksnosti, troškova i trajanja.
(iii) Vlada bi, također, mogla da proširi stepen korištenja i implementacije
alternativnih mehanizama za rješavanje sporova.
(iv) Vlada bi mogla da usvoji legislativu kojom bi uspostavila jedinstveno sudsko i
tužilačko vijeće za BiH kao dio kopenhagenskih kriterijuma iz procesa
stabilizacije i priključenja.
(v) Vlada treba da preuzme punu državnu odgovornost za državne ombudsmene i
da postigne napredak pri spajanju državnih i entitetskih ombudsmena. U
svjetlu toga, vlada treba da pripremi nacrt i usvoji adekvatnu legislativu, ali,
također, treba da osigura finansijsku nezavisnost državnih ombudsmena.

Omogućavanje restruktuiranja preduzeća i uklanjanje nesolventnih firmi

4.69 Što se tiče restruktuiranja preduzeća i uklanjanja firmi koje smanjuju vrijednost, vlada
treba da implementira sveobuhvatan program s usmjerenjem na nekoliko pitanja: jačanje
vlasništva nad kompanijama, unapređenje upravljanja korporacijama, smanjenje
nefleksibilnosti na tržištu rada, koja je u velikoj mjeri posljedica upravo pasivnog pristupa
vlade, te omogućavanje stečaja.

4.70 Reforma vlasništva nad preduzećima. S ciljem stimulisanja restruktuiranja, država

mora da ubrza privatizaciju preduzeća u kojima sada postoji državno vlasništvo i da dozvoli
aktivnim i motivisanim vlasnicima da se pojave u privatizovanim firmama. Izmjene zakona o
privatizaciji u oba entiteta su nužne u pravcu oslobađanja i finansijskog restruktuiranja

64
Na osnovu detaljnog pregleda prakse rješavanja poslovnih sporova u regionu SEE8. Vidjeti poglavlje 6 u
Broadman et al., (2004.).

96
preduzeća u državnom vlasništvu, van režima stečaja. U obje široke grupe državnih i
privatizovanih firmi, trebalo bi da bude uspostavljena odgovarajuća struktura vlasništva s
ciljem djelotvornog restruktuiranja sektora preduzeća.

4.71 Za one firme koje su već privatizovane, ključno pitanje je motivacija stvaranja
većinskih vlasnika s motivacijom da uspostave i vode poslovanje u poslovnom okruženju s
jakim upravljanjem preduzećima i motivacijom za ostvarivanje dobiti. Da bi se to postiglo,
odgovarajući koraci se moraju poduzeti, uključujući sljedeće:

(i) Eliminisati ograničenja koja se odnose na stepen vlasništva.

(ii) Omogućiti većem broju lica nevezanih od preduzeća da kupe više dionica u
firmama.
(iii) Motivisati državu da izađe iz strukture vlasništva u privatizovanim firmama
kroz prodaju svojih dionica na berzi.

4.72 Privatizacija firmi u državnom vlasništvu, uključujući strateška preduzeća i javna

preduzeća, mora se ubrzati. S tim ciljem vlada bi trebalo da napore usmjeri na sljedeće:

(i) Ocjena održivosti preduzeća i povlačenje jasne linije razdvajanja između firmi
(ili njihovih zdravih dijelova) koje su adekvatne za privatizaciju i onih koje se
moraju ukloniti s tržišta. To predstavlja ključ za uspješnu i brzu privatizaciju.
(ii) Davanje ovlaštenja agencijama za privatizaciju da vode proces privatizacije
kroz pojednostavljene procedure tendera i licitacije i osiguravanje da
intervencije vlade u procesu budu svedene na minimum.
(iii) Izmjena postojeće legislative u FBiH kako bi se omogućila prodaja firmi ili
njihovih dijelova na licitacijama. To je već moguće u RS.

4.73 Jačanje motivacije za solidno upravljanje preduzećima. Struktura upravljanja

privatizovanim i državnim firmama mora da uključi motivaciju za menadžere i vlasnike da
povećaju dobiti od unapređenja efikasnosti do maksimuma. Reforme koje će poboljšati
strukture upravljanja preduzećima u tim firmama uključuju sljedeće:

(i) Jasno odvajanje funkcija između uprave i nadzornih odbora.

(ii) Eliminacija političkih imenovanja s ciljem osiguravanja nezavisnosti odbora
prvog nivoa od uprave, zaposlenih i velikih dioničara.
(iii) Pojednostavljenje sistema korporacijskih odbora kroz ukidanje trećeg nivoa
odbora u BiH, konkretno, “revizorskog odbora” u FBiH i “nadzornog odbora”
u RS.
(iv) Harmonizacija zakona o preduzećima u oba entiteta s ciljem uspostave
jednakih prava za sve dioničare.
(v) Javno objavljivanje finansijskih izvještaja firmi. To može postati vrijedan
izvor za dioničare i potencijalne investitore pri procjeni vrijednosti firmi.
Unapređenje stepena finansijske transparentnosti izgrađuje povjerenje u
finansijsku poziciju firmi u očima banaka, investitora i regulatora i unapređuje
dostupnost novih finansijskih resursa. Štaviše, usvajanje IAS-a i nezavisne
vanjske revizije može biti snažan instrument za unapređenje rezultata
korporacija, i izgradnju povjerenja kod investitora.

4.74 Smanjenje subvencija i zaostalih neizmirenih obaveza. Da bi se prevazišao taj

problem, vlada treba da ojača stepen finansijske discipline u zemlji, da osnaži budžetska
ograničenja i da istraži institucionalne opcije za izvodljivo restruktuiranje. Tolerisanje

97
zaostalih neizmirenih obaveza, posebno u velikim kompanijama pod kontrolom države, šalje
pogrešne signale ostatku učesnika na tržištu: kompanijama je dozvoljeno da nagomilavaju
zaostale neizmirene obaveze prema svojim povjeriocima bez finansijskih konsekvenci.

4.75 Olakšavanje stečajnih postupaka. Institucionalni napori s ciljem unapređenja

implementacije stečaja neophodni su za BiH. Unapređenje i harmonizacija institucija stečaja
u oba entiteta snizili bi prepreke za izlazak nesolventnih preduzeća s tržišta, omogućili bi
razvoj produktivnih poduhvata, a također, bi privukli investicije i motivisali stvaranje radnih
mjesta.

4.76 Uz to, unapređenje kapaciteta stečajnih sudova je od ključne važnosti za osiguranje

funkcionalnog mehanizma za sprovođenje prava povjerilaca i, u skladu s tim, za ubrzavanje
prelaska neproduktivnih sredstava u produktivne svrhe.

4.77 Dugotrajni i skupi stečajni postupci demotivisali su kompanije da koriste

institucionalne mehanizme za izlazak s tržišta. Međutim, nakon nedavnog usvajanja
modernih zakona o stečaju, u slučaju da su povjerioci motivisani da pokrenu stečajne
postupke, institucionalni mehanizmi postoje. Međutim, raspršeni i mnogobrojni povjerioci, te
potreba za koordinacijom kod pokretanja stečaja, mogle bi predstavljati ključni problem.
Nalaženje prave motivacione strukture za pokretanje svih strana je važno, a uloga vlade (ne
samo kao osnovnog povjerioca za firme s lošim rezultatima, već i kao regulatora) je od
ključne važnosti za uspjeh institucije stečaja. Vlada bi trebalo da uloži ozbiljne napore kako
bi ubrzala implementaciju stečajnih postupaka i kako bi osigurala njihovu provodljivost.

4.78 Smanjivanje stepena nefleksibilnosti u vezi s radnom snagom. Naredno poglavlje

će razmatrati aranžmane na tržištu rada i industrijske odnose i zacrtat će načine na koje se oni
mogu učiniti povoljnijim za restruktuiranje i rast firmi, kao i za stvaranje novih radnih mjesta.

98
 5. OŽIVLJAVANJE TRŽIŠTA RADA

A. UVOD

5.1 Pokretnost radne snage i njeno pregrupisavanje u BiH bilo je na niskom nivou, u
odnosu na regionalne standarde, posebno u formalnom sektoru (World Bank, 2002b). Taj
sektor, a posebno budžetski sektor, kao i preduzeća u državnom i društvenom vlasništvu,
jošuvijek održavaju neke od odlika koje su karakterisale tržište rada u vrijeme socijalizma.
Nedostatak pokretljivosti radne snage, neizdiferenciranost nivoa plata, niska stopa učešća u
radnoj snazi i mehanizmi za određivanje visine plata koji omogućavaju brz rast plata bez
obzira na promjene stepena produktivnosti - sve su to bile karakteristike tržišta rada u BiH
prije početka tranzicije. Imajući u vidu učešće tih sektora na formalnom tržištu rada, mnoge
od tih odlika karakterišu i tržište rada u cjelini.
5.2 Uzroci koji su doveli do postojanja tih odlika mogu se naći u predtranzicionom
ponašanju tržišta rada u BiH. Zbog toga što se nadaju da će dobiti otpremnine, ili zbog
toga što se osjećaju nesposobnim da se izbore s promjenama, radnici u formalnom sektoru
obično su psihološki vezani za svoja stara preduzeća. Očuvanje radnih mjesta, također,
omogućavaju i upravitelji koji smatraju da je održavanje uticaja koji imaju među radnicima
jedini način da zadrže i svoje pozicije u upravi. Obraćajući malo pažnje na ostvarivanje
dobiti, upravitelji preduzeća u državnom vlasništvu često pokazuju nizak stepen interesa za
ispunjavanje potreba svojih preduzeća vezanih za restruktuiranje. Zaostale obaveze za plate,
poreze i komunalne troškove su, u kombinaciji s subvencijama, koncentrisane u velikim
preduzećima u javnom sektoru, što čini njihova budžetska ograničenja fleksibilnim i što
produžava postojanje takvih shema. Međutim, važnost tih mehanizama sve više opada, kako
se i sektor zaštićenih preduzeća ubrzano smanjuje. Nije iznenađujuće to što se udio tog
sektora u ukupnom broju radnih mjesta smanjuje u skladu s tim.

5.3 Izgleda da preduzeća u neformalnom sektoru rade na drugačiji način, posebno

što se tiče načina na koji zapošljavaju, plaćaju i zadržavaju zaposlene. Ta preduzeća su, u
općem slučaju, manja po veličini, zapošljavaju uglavnom mlađe radnike i u prosjeku plaćaju
nešto niže plate koje se, međutim, u većoj mjeri isplaćuju na vrijeme. U toku perioda 2001.-
2002. godine, taj sektor je povećao ukupni broj zaposlenih i svoj udio u ukupnom broju
zaposlenih. Vodeća uloga tog sektora u neto i bruto stvaranju novih radnih mjesta predstavlja
rezultat mnogo više stope ulaska i izlaska od onih u formalnom sektoru. Drugim riječima,
šanse za pronalaženje i gubitak radnog mjesta mnogo su više u neformalnom sektoru.
Neformalni sektor je, također, u manjoj mjeri vezan s korištenjem zapošljavanja u političke
svrhe, prima niže subvencije i ima viši stepen usmjerenja na ostvarivanje dobiti. Također,, na
njega se ne odnose kolektivni ugovori o radu.

5.4 Tržište rada u BiH pokazuje znatan stepen dualiteta između funkcionisanja i
rezultata svojih formalnih i neformalnih elemenata. Prosječni rezultati na tržištu rada
odražavaju kombinaciju formalnog tržišta rada koje loše funkcioniše i relativno je
nefleksibilno, a kojim dominiraju velika preduzeća i preduzeća u državnom vlasništvu, te vrlo
fleksibilnog neformalnog tržišta rada, zasnovanog prije svega na malim i srednjim
preduzećima. Nije iznenađujuće to što BiH ima jedan od najvećih neformalnih sektora u
Evropi. To ne predstavlja situaciju koja bi bila održiva, kako s perspektive tržišta rada, tako i
s fiskalnog gledišta. Za kompanije u neformalnom sektoru postoje ograničenja što se tiče
njihove sposobnosti za razvoj i rast. One se, također, suočavaju s preprekama za izvozne
aktivnosti i teže ih je integrisati u lance proizvodnje u Evropi. Uz to, radnici u neformalnom
sektoru ne plaćaju socijalno osiguranje ne dobijaju pravo ni na penzije, ni na zdravstvenu
zaštitu.

5.5 Ova analiza pokazala je da na tržištu rada postoje dualiteti i u nekoliko drugih
dimenzija. Od posebne je važnosti dualitet između relativno fleksibilnog tržišta rada u
privatnom sektoru i nefleksibilnog, rigidnog tržišta rada u budžetskom sektoru, te sektoru
preduzeća u državnom i društvenom vlasništvu. Također, postoji i upadljiv dualitet vezan za
način na koji žene i muškarci pristupaju tržištu rada, kao i dualiteti između loše obrazovanih i
dobro obrazovanih radnika, te između mlađih i starijih radnika.

5.6 Ciljevi ovog poglavlja su da se izvrši analiza novijih rezultata tržišta rada u BiH i
da se identifikuju mjere politika s ciljem unapređenja njegovog funkcionisanja, kao
način podrške rastu proizvodnje i broju zaposlenih. Izvršenje procjene politika na tržištu
rada i njihovih rezultata predstavlja izazov, posebno u privredi koja prolazi kroz tako
dubinske strukturne promjene. To je posljedica činjenice da na rezultate na tržištu rada može
uticati širok spektar makroekonomskih i strukturnih politika, vanjskih faktora i faktora
ponašanja, na nivou ogranaka ili čak preduzeća. Uz to, imajući u vidu da je vjerovatno da će
reforme tržišta rada (Reformisani zakoni o radu u oba entiteta su uvedeni 2001. god.)
pokazati svoje stvarne rezultate tek u dugoročnom periodu, a BiH je tek nedavno uvela
većinu tih mjera, njihovi efekti se možda jošuvijek ne mogu u potpunosti odrediti.

5.7 Ovo poglavlje počinje historijskim pregledom tržišta rada u BiH i transformacije kroz
koju je privreda prošla u toku posljednje dvije dekade. Evolucijske promjene plata, broja
zaposlenih i produktivnosti analiziraju se uz korištenje vremenskih serija podataka iz
formalnog sektora. Početkom ove dekade, nominalne plate su rasle po stopama koje nisu
pratile stope rasta produktivnosti. Rezultujuće povećanje jediničnih cijena rada imalo je
negativan uticaj na konkurentnosti preduzeća iz BiH. Nedavno objavljivanje dvije ranije
nedostupne studije domaćinstava omogućava sveobuhvatniju analizu, uključujući i
neformalni sektor i dinamiku promjena broja zaposlenih. Poglavlje daje pregled
institucionalne strukture i njene važnosti za određivanje nivoa plata, najniže plate i
predstavlja empirijsku analizu zarada. Posebna sekcija posvećena je razvoju vještina i znanja
u BiH i ona pokriva obrazovanje, obuku i aktivne programe na tržištu rada. Posljednja sekcija
poglavlja predstavlja sažetak onog što je otkriveno i preporuke vezane za politike koje su
relevantne za tržište rada u BiH.

100
 B. NASLIJEĐE NEUOBIČAJENE TRANZICIJE

5.8 BiH je rođena iz raspada bivše Jugoslavije. Jugoslavenski sistem bio je zasnovan
na ‘društvenom’ vlasništvu nad preduzećima, što je, efektivno, predstavljalo vlasništvo
upravitelja i radnika. Motivaciona struktura ugrađena u sistem rezultovala je stalnim
pritiscima za povećanje plata i lošom raspodjelom resursa. Neefikasnosti na mikro nivou
pokrivane su finansijskim aranžmanima koji su dozvoljavali neodrživim preduzećima
da opstanu. Preduzeća su imala vlasništvo nad bankama i bila su, kao posljedica toga, u
mogućnosti da utiču na njihove odluke o dodjeli kredita, što je dovodilo do povećanja
fleksibilnosti budžeta preduzeća i ‘podruštvljavanja’ gubitaka, čime su na vještački način
produžavani životi inače neodrživih firmi. Gubici preduzeća finansirani su bankarskim
zajmovima koji su, na kraju, izmirivani izdavanjem novca u centralnoj banci. Prevlast
fleksibilnih budžetskih ograničenja dovela je do toga da je inflacija prerasla u hroničan
problem. U stvari, inflacija u BiH je u toku dvadeset godina prije proglašenja nezavisnosti u
prosjeku iznosila skoro 70 % godišnje.

5.9 Uprkos neadekvatnoj strukturi motivacije za rad, jugoslavenski sistem je bio u

daleko većoj mjeri orijentisan ka tržištu od sistema socijalističkih zemalja srednje i
istočne Evrope i bivšeg Sovjetskog Saveza, i nije se oslanjao na centralno planiranje. U
takozvanom sistemu ‘samoupravljanja’, preduzeća su u najvećoj mjeri slobodno donosila
odluke o cijenama, vanjskoj trgovini ili investicijama. Banke su bile u vlasništvu preduzeća i
njima se upravljalo na decentralizovan način. Sistem je omogućavao viši stepen konkurencije
nego u zemljama srednje i istočne Evrope, i najčešće je uspijevao da izbjegne nestašice
potrošačke robe koje su često karakterisale te privrede.
5.10 Iako je, u općem sličaju, bio fleksibilniji, sistem samoupravljanja nije poštedio
jugoslavenske republike većine distorzija koje su opterećivale faktorska tržišta u
drugim socijalističkim privredama. Konkretno, tržište rada u BiH u toku socijalizma bilo je
karakterisano velikim učešćem zapošljavanja u društvenom sektoru (posebno industriji) i
slabom geografskom pokretljivošću radne snage. Visoki stepen uključenosti vlade i radnika u
određivanje visine plata rezultovao je prilično neizdiferenciranom strukturom plata.
Međutim, također, su postojale i razlike u odnosu na centralizovanije oblike socijalizma.
Tržište rada u samoupravljačkom sistemu bilo je, u relativnoj mjeri, ipak fleksibilnije.
Problem nezaposlenosti postojao je u BiH daleko prije početka tranzicije65, iako je obuzdavan
političkim pritiscima koji su se vršili na preduzeća, da zapošljavaju više radnika nego što im
je bilo potrebno, što je rezultovalo znatnim viškom zaposlenih. Sistematski pritisci na
povećanje stope učešća stanovništva u radnoj snazi bili su daleko umjereniji nego u
centralizovanijim socijalističkim privredama. Kao posljedica toga, stope aktivnosti u SFRJ
bile su niske u poređenju sa stopama u centralizovanijim socijalističkim privredama Evrope.66

5.11 Historijska perspektiva je od posebne važnosti u slučaju BiH, imajući u vidu da su

mnoge od tih odlika tržišta rada i dalje ukorijenjene i da mogu biti vezane za sporost
reformi u mnogim oblastima. U stvari, stope aktivnosti za žene i dalje su niske i danas,
stepen intervencija vlade i radnika u procesu određivanja visine plata je visok, a rezultujuća
raspodjela sredstava za plate je neizdiferencirana. Javni sekor i dalje predstavlja važnog

65
Za razliku od drugih socijalističkih zemalja, bivša SFRJ je priznavala postojanje nezaposlenosti i u toku
pedesetih godina prošlog vijeka. Nezaposlenost je, međutim, bila na niskom stepenu sve do sedamdesetih.
66
Stope aktivnosti u BiH bile su među najnižima u SFRJ i, kao posljedica toga, među najnižima među
socijalističkim zemljama.

101
poslodavca. Iako je stopa zapošljavanja u industriji znatno opala, zapošljavanje većeg broja
radnika od onog koji je potreban i dalje predstavlja problem, posebno u zaštićenim
industrijama u državnom vlasništvu, a pokretljivost radne snage u formalnom sektoru i dalje
je niska.

Trendovi i rezultati na formalnom tržištu rada kroz cijeli tok tranzicije: Struktura
zapošljavanja u formalnom sektoru

5.12 Procjena tržišta rada u BiH u idealnom slučaju bi morala biti zasnovana na analizi
duže prisutnih trendova vezanih za učešće radne snage, broj zaposlenih i broj nezaposlenih.
Međutim, nedostatak podataka o tržištu rada zasnovanih na studijama za period do 2001. god.
ograničava obuhvat dužih perioda uglavnom na statistike o formalnom sektoru. Slika
poslijeratnog perioda koja se pojavljuje predstavlja sliku ograničenog stepena pokretljivosti
radne snage, znatnog stepena oporavka visine plata, ali bojažljivog povećanja stope
zaposlenosti, daleko ispod realnih stopa rasta GDP-a.

5.13 Kao što je već ukazano u poglavlju 1, BiH je od kraja rata ostvarila znatne stope
privrednog rasta. Pad akonomskih aktivnosti bio je daleko oštriji nego u drugim
privredama u tranziciji67, ali je takav bio i oporavak. Poslijeratni broj zaposlenih u
formalnom sektoru u BiH bio je drastično smanjen, pri čemu je broj zaposlenih u formalnom
sektoru 1997. god. iznosio samo 59 %, od uporedivog nivoa iz 1991. god. (smanjenje je bilo
jednako oštro u oba entiteta; Tabela 5:1), a oko 65 % tog nivoa 2003. godine.
Tabela 5:1 Broj zaposlenih u formalnoj privredi po sektoru aktivnosti, 1991. i 1997-2003.
(u hiljadama)
1991. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003.
A. Bosna i Hercegovina
Ukupno1/ 976 575 639 628 641 627 637 634
Poljoprivreda 1/ 36 n.a. n.a. 21 21 21 21 20
Proizvodnja1/ 498 n.a. n.a. 256 255 247 239 235
Usluge1/ 441 n.a. n.a. 351 365 359 372 369

B. Federacija
Ukupno 638 373 395 408 410 407 394 387
Poljoprivreda 21 n.a. 10 10 10 11 11 10
Proizvodnja 325 n.a. 161 161 161 156 151 146
Usluge 292 n.a. 224 237 241 241 232 231

C. Republika Srpska
Ukupno 338 202 244 221 228 220 238 237
Poljoprivreda 15 n.a. n.a. 11 10 10 10 10
Proizvodnja 173 n.a. n.a. 96 94 92 88 89
Usluge 149 n.a. n.a. 114 123 118 140 138
Napomene: 1/ Ukupni iznosi za 2001. i 2002. godinu uključuju broj zaposlenih u Distriktu Brčko, što je
isključeno iz sektorske raspodjele. Zbir ne odgovara ukupnim iznosima kao rezultat toga.

5.14 Zapošljavanje u formalnom sektoru također, je prošlo kroz neke važne

promjene i što se tiče strukture. Iznad svega, poslijeratna radna snaga u formalnom sektoru
postala je, u prosjeku, znatno starija. Udio manje obrazovanih radnika u ukupnom broju
zaposlenih znatno je opao. U poređenju s prijeratnim periodom, struktura broja zaposlenih

67
GDP je u jednom trenutku, u toku rata, pao na tek 17 % svog nivoa iz 1989. godine.

102
promijenjena je tako da je smanjen udio sektora proizvodnje, u kojem je broj zaposlenih pao i
u apsolutnim iznosima i u odnosu na ukupne iznose. U periodu između 1991. i 2003. godine,
udio sektora proizvodnje pao je za 12 postotaka, što je smanjenje slično onome u Bugarskoj i
Rumuniji, ali premašuje stepen smanjenja u Hrvatskoj, BJR Makedoniji i SCG (WIIW,
2000.). Dok je učešće sektora poljoprivrede stagniralo, broj zaposlenih u sektoru usluga je,
posljedično, povećan .U 2003. god. je, u poređenju s FBiH, RS imala viši udio radnika
zaposlenih u sektoru proizvodnje (7 više u postotcima), kao i u poljoprivredi (2,5 više u
postotcima).

Formalno tržište rada u toku cijele tranzicije: Rast plata

5.15 Ekonomski oporavak je, također, praćen znatnim inflatornim povećanjem opće
visine plata u oba entiteta. Tabela 5:2 pokazuje kretanja agregatnih nominalnih iznosa neto
plata u toku perioda 1998.-2003. Neto plate porasle su sa 296 KM mjesečno 1998. god. na
486 KM 2003. godine, što predstavlja kumulativno povećanje više od 64 %. Čak i nakon
oduzimanja stope inflacije maloprodajnih cijena, koja je u prosjeku iznosila 2,2 % godišnje u
toku istog perioda, realne stope povećanja plata i dalje su znatne. Izgleda da je ta spiralna
inflacija plata vođena preduzećima koja plaćaju visoke plate i vladinim sektorom, uz
sistemska prelivanja na ostatak privrede.

Tabela 5:2 Prosječne plate i zaposlenost

FBiH RS BiH
God Neto Rast plata Rast broja Neto Rast plata Rast broja Neto Rast plata Rast broja
ina mjesečne (%) zaposlenih mjesečne (%) zaposlenih mjesečne (%) zaposlenih
plate (KM) (%) plate (%) plate (KM) (%)
(KM)
1998. 329 170 296
1999. 374 13.7 0.8 216 27.1 -9.6 343 15.9 -3.1
2000. 414 10.7 0.3 277 28.2 3.2 374 9.0 1.5
2001. 444 7.2 -1.4 309 11.6 -3.4 443 18.4 -2.3
2002. 484 9.0 -3.8 347 12.3 6.7 446 0.7 1.9
2003. 530 9.5 -0.7 385 11.0 0.0 486 9.0 -0.6

5.16 Brz rast plata postavio je BiH u gornji dio spektra koji se odnosi na visinu
prosječnih plata u zemljama regiona. Kao što pokazuje Tabela 5:3, plate u BiH su niže
samo u odnosu na plate u Hrvatskoj, a iznad su prosjeka za Srbiju. Zanimljivo je što je
relativna pozicija prosječnih plata u BiH u toku 2003. god. u odnosu na druge zemlje veoma
blizu one prije tranzicije; izuzetak je relativna pozicija BiH u odnosu na Srbiju.68 Međutim,
struktura GNI per capita je podnijela radikalne promjene, pri čemu je relativna pozicija BiH
znatno opala. Odnosno, plate u formalnom sektoru u BiH uspjele su da se vrate na svoju
poziciju u odnosu na druge zemlje, brže od tempa oporavka ukupnih akonomskih aktivnosti.

Tabela 5:3 Neto i bruto plate, 2003. god.

(u eurima mjesečno)

Bugarska Rumunija BJR Makedonija Hrvatska Srbija FBiH RS BiH

Neto plate 115 130 194 521 176 268 194 247
Bruto plate 145 179 327 743 255 394 294 367
Izvor: Državni zavodi za statistiku i centralne banke.

68
Plate u Srbiji prije tranziciji bile su, u prosjeku više nego u BiH.

103
 C. SVEOBUHVATNIJI POGLED NA TRŽIŠTE RADA

5.17 Podaci prikazani u prethodnom dijelu teksta pokazuju kretanja u formalnom dijelu
tržišta rada. Nakon objavljivanja Istraživanja Živjeti u Bosni i Hercegovini (Living in Bosnia
and Heryegovina – LiBH) 2002. godine, podaci o tržištu rada zasnovani na istraživanju koji
obuhvataju više od jedne godine sada su dostupni po prvi put.69 To daje više uvida u dva
ranije slabo izanalizirana aspekta funkcionisanja tržišta rada: neformalni sektor i dinamiku
promjena broja zaposlenih. (Tabela 5:5). Ova sekcija razmatra karakteristike tržišta rada u
BiH, uključujući strukturu po kvalifikacijama i starosti, kroz korištenje podataka na mikro
nivou. Ona, također, istražuje strukturu zaposlenih i plata u različitim sektorima, uključujući i
promjene u strukturi između 2001. i 2002. godine. Istraživanja otkrivaju više interesantnih
kretanja na tržištu rada koja bi, do određene mjere, mogla da se suprotstave preovladavajućoj
slici tržišta rada u BiH u oblastima kao što su učešće u radnoj snazi i opća fleksibilnost tržišta
rada.

5.18 Drugim riječima, relativno visoke plate po regionalnim standardima nisu

podržane proporcionalno višom produktivnošću rada. Korištenjem iznosa GNI per capita
kao pokazatelja za produktivnost 1/
rada, razlike u visini plata uzmeđu Tabela 5:4 Bruto plate u proizvodnji
BiH i drugih zemalja jugoistične Mjesečne GNI per Bruto plate/ GNI
bruto plate capita per capita
Evrope više su od razlika kod stepena
(US$) (procenat)
produktivnosti (Tabela 5:4). Drugim
riječima, plate prilagođene u odnosu BiH 219 1,230 18
na stepen produktivinosti su više u Bugarska 109 1,520 7
BiH nego u drugim zemljama u Hrvatska 494 4,620 11
tranziciji. Na primjer, plate u sektoru Češka 341 5,250 6
proizvodnje u Hrvatskoj su oko 125 Estonija 281 3,580 8
% više nego u BiH; međutim, Grčka 1432 11,960 12
produktivnost u Hrvatskoj je gotovo Mađarska 312 4,710 7
četiri puta viša od one u BiH. To
Irska 1804 22,660 8
ukazuje da su, bez obzira na više
Latvija 225 2,920 8
plate, jedinične cijene rada niže u
Hrvatskoj. Slično tome, iako su plate Litvanija 247 2,930 8
u sektoru proizvodnje u Bugarskoj i Poljska 457 4,190 11
Rumuniji niže od onih u BiH za oko Portugal 679 11,120 6
polovinu, produktivnost rada u tim Rumunija 112 1,670 7
zemljama je viša. Slovačka 255 3,700 7
Slovenija 793 10,050 8
5.19 Visoke jedinične cijene rada Španija 1461 15,080 10
u BiH odražavaju i visok stepen Izvor: Plate: Statistički godišnjak za statistike rada (Yearbook
oporezivanja i visoke neto plate, ali of Labor Statistics) 2001, ILO; Bruto nacionalni prihod (GNI):
Atlas Svjetske banke (World Bank Atlas), 2002; Kursne stope:
Pokazatelji razvoja u svijetu (World Development Indicators),
Svjetska banka, 2002.
69
To omogućava analizu dva presjeka Istraživanja mjerenja životnog standarda (Living Standards measures
Survey - LSMS), koje je provedeno 2001. i 2002. godine. LSMS istraživanje predstavlja istraživanje na nivou
domaćinstava, s nekoliko komponenti, uključujući i detaljan modul za tržište rada. 2001. godine uzorak je
obuhvatao 9.445 lica, od čega je 7.313 izabrano i opet podvrgnuto istraživanju 2002. godine. Lica koja žive u
Republici Srpskoj predstavljaju 55 %, dok žene predstavljaju gotovo 52 %. Podaci su formirani od dva talasa
istraživanja, a daju jedinsvenu mogućnost za rješavanje ključnih pitanja koja se odnose na rezultate tržita rada u
BiH uopće, a konkretno na broj zaposlenih i određivanje visine plata.

104
prije svega ovo drugo. Poresko opterećenje u BiH je, u općim crtama, slično u dva entiteta.
Međutim, iako su poreska opterećenja na plate u novijem periodu u padu, prosječne neto
plate su povećane. U stvari, snažan rast realnih plata u BiH u toku posljednjih šest godina u
znatnoj je mjeri doprinio sadašnjim visokim jediničnim cijenama rada.70 Faktori koji su
možda doprinijeli tim razvojima događaja uključuju jaku poziciju radnika sa ‘zaštićenim’
radnim mjestima u procesu pregovaranja, kao i način na koji funkcioniše proces progovaranja
o visini plata (kolektivni ugovori) u formalnom sektoru. Izgleda da je ovaj drugi faktor imao
uticaja i na opća kretanja plata i na kretanja plata u različitim sektorima. Postoje dokazi o
efektima prelivanja, u kojem dolazi do jednakih kretanja plata na cijelom tržištu rada, zbog
automatskih prilagođavanja koja predviđaju granski kolektivni ugovori. S ciljem
razumijevanja faktora koji su doveli do takvih kretanja plata, u narednoj sekciji analizirat
ćemo pokretljivost radnika, a mehanizme i institucije za određivanje visine plata u sekciji
koja slijedi iza nje.

Tabela 5:5 Opis uzorka, LSMS, BiH 2001.

(u procentima)

Entitet Rod
Federacija 44.69 Muški 48.2
RS 55.31 Ženski 51.8
Starost Obrazovanje
15—18 Nezavršena
7.63 osnovna škola 15.12
19—24 11.44 Osnovna škola 29.43
25—34 15.94 Usmjereno 31.04
35—44 17.78 Srednje 17.66
45—54 17.29 Viša škola (2G) 3.32
55—64 13.71 Fakultet (4G+) 3.37
65 + 16.21
Izvor: LSMS 2001.
Napoemna: Procijenjene raspodjele učestalosti su sve ponderisane.

Broj zaposlenih, broj nezaposlenih i učešće u radnoj snazi 2002. god.

5.20 Na osnovu istraživanja LSMS iz 2002. godine, najupadljivije odlike vezane za opći
broj radnika na tržištu rada i stope učešća u BiH koje se pojavljuju su sljedeće:
• Stope zaposlenosti su vrlo niske, ispod 43 % broja stanovnika radne dobi, pri
čemu su stope niže u FBiH – oko 39 % – nego u RS – oko 49 %.
• Udio broja zaposlenih u neformalnom sektoru je izuzetno visok – 37 %. Taj
udio iznosi 32 % u FBiH, a čak i više - 41 %, u RS.
• Udio žena u broju zaposlenih u neformalnom sektoru je praktično isti kao
njihov udio u ukupnom broju zaposlenih.
• Na nivou od 21,4 %, stopa nezaposlenosti je jedna od najviših u regionu.
Slična je i za FBiH i za RS, ali je u oba entiteta viša za žene nego za muškarce.
• Stopa nezaposlenosti među mladima je alarmantna, jer dostiže 56 % za one
koji imaju do 18 godina, a blizu je 44 % za one koji imaju između 19 i 24 godina.

70
Plate u Federaciji su, ipak, znatno više nego u Republici Srpskoj.

105
 • Učešće ženske radne snage je na niskom nivou od oko 39 % stanovništva
radne dobi, što predstavlja jednu od najnižih stopa u regionu. Opće uzevši,
stope učešća su znatno više u RS nego u FBiH, uključujući i žensku radnu snagu.
Prema tome, dok su stope učešća u RS u skladu s prosjekom za region, niske
ukupne stope učešća za BiH odražavaju niske stope u FBiH, posebno za žene.
5.21 Raspodjele po godinama starosti i nivou obrazovanja pokazuju relativno mlado i
dobro obrazovano stanovništvo. Oko 20 % od stanovnika koji rade ima manje od 24 godine
starosti, a gotovo 50 % ima diplomu srednje škole ili usmjerenog obrazovanja. Usmjereno
obrazovanje je najčešće među pojedinačnim nivoima obrazovanja.
Struktura ukupnog broja zaposlenih i nezaposlenih

5.22 Javni sektor i dalje zauzima veliki udio u ukupnom broju zaposlenih u BiH.
(Tabela 5:6).71 Njegov udio je, međutim, opao sa gotovo 49 % 2001. god. na 42 % 2002.
godine. Udio broja zaposlenih u privatnom sektoru 2002. god. je povećan, ali i dalje je vrlo
nizak, na nivou od oko 36 %. Kao što je već pomenuto, neformalni sektor zapošljavao je
znatan dio radne snage, gotovo 40 % svih radnika u uzorku za obje godine. Više od 50 %
zaposlenih su u sektorima poljoprivrede, proizvodnje ili građevinarstva.

5.23 Tabela 5.7 predstavlja raspodjelu stope zaposlenosti i stope nezaposlenosti po dobi i
obrazovnim grupama u 2001. i 2002. godini. Stopa nezaposlenosti pokazuje kretanja
konzistentna s kretanjima stopa zaposlenosti, pri čemu je prosječno povećanje stope
nezaposlenosti od 2001. do 2002. god. rašireno na različite dobne i obrazovne grupe.
Nezaposlenost je najviša među mladima i slabo obrazovanima. Ona se znatno smanjuje
među starijim radnicima i s višim nivoom obrazovanja. Stopa nezaposlenosti za mlade je
vrlo visoka, na nivou od 56 % za lica između 15 i 18 godina starosti, a 46 % za lica između
19 i 24 godina starosti. Te stope su znatno više od ukupne stope nezaposlenosti koja je 2002.
god. iznosila 21 %.

5.24 Slično tome, stopa zaposlenosti povećava se sa starošću, sve do 55 godina, nakon
čega dolazi do oštrog pada. Stopa zaposlenosti također, je različita među različitim
obrazovnim grupama. Vrlo je niska za neobrazovane: 20 % 2001. godine, a 25 % 2002. god.
za lica bez osnovnog obrazovanja. Stopa zaposlenosti se povećava zajedno s povećanjem
stepena obrazovanja, pri čemu su lica s fakultetskim diplomama u znatno povoljnijem
položaju. Povećanje ukupne stope zaposlenosti između 2001. i 2002. god. najočitije je za
starija i manje obrazovana lica, dok, s druge strane, izgleda da mladi nisu iskoristili to
povećanje stope zaposlenosti.

Tabela 5:6 Raspodjela zaposlenosti u BiH, 2001. i 2002. godina

Udio u broju zaposlenih (u %)
2001. 2002. 2001. 2002.
Javni 48.83 42.17 Poljoprivreda i ribarstvo 19.43 20.86
Privatni 33.43 36.18 Rudarstvo 2.97 3.17
Ostalo 17.74 21.65 Proizvodnja 20.05 19.16
Komunalne djelatnosti 2.5 2.52
Neformalni sektor 37.22 39.74 Građevinarstvo 11.34 10.26
Formalni sektor 62.78 60.26 Trgovina 9.18 9.45

71
Definicija javnog sektora u ovim sekcijama odnosi se na konsolidovani vladin sektor na svim nivoima vlasti i
na preduzeća u javnom vlasništvu.

106
 Hoteli restorani 4.27 4.06
Skladištenje i komunikacije 6.08 5.89
FIRE 1.6 1.74
Ostalo 7.97 9.94
Javna uprava 7.16 5.5
Obrazovanje 4.13 4.08
Zdravstvo 3.31 3.37
Napomena: Ukupan broj zaposlenih u ovim tabelama uključuje radnike koji su u radnoj dobi i van nje (15-64).

Tabela 5:7 Stope zaposlenosti i nezaposlenosti, po dobi i stepenu obrazovanja,

BiH 2001. i 2002. god. (u procentima)
Stopa nezaposlenosti Stopa zaposlenosti
2001. 2002. 2001. 2002.
Starost
15—18 53 56 5 6
19—24 36 46 29 27
25—34 19 28 48 48
35—44 11 15 58 60
45—54 10 11 54 57
55—64 6 8 22 27
Obrazovanje

Nezavršeno osnovno 14 13 20 25
Osnovno 20 28 26 29
Usmjereno 18 23 50 51
Srednjoškolsko 15 21 44 45
Više 2 godine 8 8 58 58
Fakultetsko 4 godine 2 5 75 76

Kretanja rada, 2001.-2002. godina

5.25 Struktura istraživanja LSMS iz 2001. god. i LIBH 2002. god. također, omogućava
dodatno ispitivanje nekih od dinamičkih aspekata zapošljavanja u BiH. U ovoj sekciji opisat
ćemo neke od osnovnih statistika vezanih za promjene zaposlenja. Nakon toga analiziramo
fleksibilnost tržišta rada iz mikro perspektive; odnosno, u odnosu na ukupno tržište rada i
analize toka zaposlenosti, nezaposlenosti i neučestvovanja u radnoj snazi, kao i stvaranju i
uništavanju radnih mjesta.

5.26 Kretanja na tržištu rada u periodu između dva talasa istraživanja72 relativno su
pozitivna. Bez obzira na oštar rast stope nezaposlenosti za oko 5 postotaka, što je,
razumljivo, privuklo znatan stepen pažnje, zaposlenost se razvijala u pozitivnom smjeru
u toku te dvije godine. Vršeći ekstrapolaciju podataka iz istraživanja, može se zaključiti da je
oko 50.000 radnih mjesta stvoreno, na neto osnovi, što je rezultovalo rastom zaposlenosti od
5 %. Došlo je do znatnog rasta zaposlenosti u privatnom sektoru (posebno u malim i srednjim
preduzećima), kao i umjerenog rasta u javnom sektoru. Također, je došlo do znatnih

72
2001. godine LSMS istraživanje uključivalo 5.400 domaćinstava. Uzorak drugog talasa LiBH istraživanja čini
3.000 domaćinstava koja su izvučena iz uzorka LSMS istraživanja, uz korištenje korigovanog uzorka koji je
unaprijedio reprezentativnu prirodu podataka. Za svrhe analiziranja kretanja na tržištu rada u BiH u toku perioda
2001-2002, koristit ćemo uzorak samo onih domaćinstava koja su ispitana u toku oba talasa, kako bi se izbjegle
varijacije koje bi uvelo rotiranje jednog dijela uzorka.

107
promjena u strukturi zaposlenosti po sektorima, kao i u udjelu zaposlenosti u javnom sektoru.
Sve te promjene bile su u skladu s promjenama koje bi se i očekivale u toku tranzicije.

5.27 Kao pozitivan razvoj događaja, a za razliku od do sada prisutnih vjerovanja,

pokazalo je da i učešće na tržištu rada u BiH u velikoj mjeri reaguje na promjene
vezane za dostupnost zapošljavanja. Povećanje broja aktivnih lica od gotovo 12 % u samo
jednoj godini pokazuje da su pojedinci spremni da učestvuju čak i po dostupnim stopama
plata, kad i ako dođe do mogućnosti za zapošljavanje. Sa negativne strane, rast zaposlenosti
vodio je neformalni sektor. Formalizacija bar jednog dijela tih novostvorenih radnih mjesta,
bez oštećenja ukupnog trenda zapošljavanja, ostat će ključni izazov u narednim godinama.

Tabela 5:8 Osnovni pokazatelji tržišta rada

2001. 2002.
Stopa nezaposlenosti 16.2 21.4
Stopa zaposlenosti 40.7 42.7
Stopa učešća 48.5 54.3

Sve viši stepen neformalnosti i pad zaposlenosti u javnom sektoru73

5.28 Od 2001. do 2002. god. stvoreno je, prema procjenama, 242.000 bruto radnih
mjesta. To se definiše kao broj lica radne dobi koji su bili ili nezaposleni ili neaktivni 2001.
godine, a koji su bili zaposleni u trenutku narednog talasa istraživanja. Drugim riječima,
znatnih 23 % onih koji su bili zaposleni 2002. god. bilo je neaktivno ili nezaposleno u
prethodnom periodu. Taj pokazatelj (koji ne uključuje pokretljivost sa posla na posao)
ukazuje na to da stepen stvaranja novih radnih mjesta nije zanemariv. U suprotnom smjeru,
stopa uništavanja radnih mjesta, također, je bila znatna, iako do manje mjere u odnosu na
stopu stvaranja. Otprilike 193.000 ljudi radne dobi koji su, prema izvještajima, bili zaposleni
2001. god. bili su ili nezaposleni ili neaktivni 2002. godine.

5.29 Da li su ti novi dokazi u kontradikciji s karakterizacijom tržišta rada u prethodnim

istraživanjima, kao nefleksibilnog i rigidnog, s malim mogućnostima za uvođenje neophodnih
promjena koje zahtijeva tranzicija? Imajući u vidu da su ranija istraživanja bila zasnovana na
podacima koji su prikupljeni iz zavoda za penzijsko osiguranje, oni su mogli da analiziraju
samo kretanja na formalnom tržištu rada. Drugi talas istraživanja domaćinstava po prvi put je
omogućio uvid u kretanja na cijelom tržištu rada. Rezultujuća, daleko dinamičnija slika
tržišta rada BiH ni na koji način nije u kontradikciji s ranijim istraživanjima.

5.30 U stvari, gledišta vezana za relativno statično formalno tržište rada, ostaju tačna
u svjetlu ograničene pokretljivosti koja se sreće u formalnom sektoru. Većina
novostvorenih i izgubljenih radnih mjesta nalazi se u neformalnom sektoru. Formalni
sektor u BiH pokazuje ozbilje simptome okoštavanja, uključujući niske stope kako smanjenja
radne snage, tako i stvaranja novih radnih mjesta. Samo jedna osmina neto povećanja
zaposlenosti u toku analiziranog perioda odnosila se na formalni sektor. Dok je stopa
zaposlenosti u formalnom sektoru povećana za nezanemarivih 2,8 %, stopa zaposlenosti u
neformalnom sektoru porasla je za 9,3 %. Slična slika ukazuje se i u odnosu na oslobađanje

73
U ovoj sekciji, definicija javnog sektora uključuje i konsolidovani vladin sektor na svim nivoima vlasti i javna
preduzeća.

108
od radne snage, iako je eliminacija radnih mjesta u formalnom sektoru bila neuobičajeno
visoka u toku ovog perioda, kao rezultat značajnog smanjenja zaposlenosti u javnom sektoru.

5.31 Od pojedinaca koji su ranije bili nezaposleni ili neaktivni, pa su dobili posao u
periodu između 2001. i 2002. godine, oko 71 % našlo je posao u neformalnom sektoru. U
neformalnom sektoru došlo je i do većine gubitaka radnih mjesta. Međutim, učešće
neformalnog sektora u eliminaciji radnih mjesta bilo je nešto manje. U stvari, oko 67 % onih
koji su izgubili ili napustili posao u toku perioda između dva istraživanja imalo je posao u
neformalnom sektoru u trenutku istraživanja iz 2001. godine. Ipak, u kontekstu opće
ekspanzije radnih mjesta, neformalni sektor je stvorio više od 87 % svih neto radnih mjesta
koja su stvorena u toku perida 2001.-2002.

5.32 Procijenjeni udio neformalnosti u ukupnoj zaposlenosti povećan je sa otprilike

35 % na 37 % u samo godinu dana; što je fenomen koji ima značajne konsekvence po
kvalitet zaposlenosti, kao i po fiskalne rezultate. Zanimljivo je da je udio mladih u
zaposlenima u neformalnom sektoru smanjen, dok je udio starijih radnika povećan, a udio
radnika najbolje dobi ostao je relativno stabilan.

Veličina preduzeća i pokretljivost radne snage

5.33 Pokretljivost radne snage je u velikoj mjeri koncentrisana među mala i srednja
preduzeća. Dok su 2001. god. preduzeća s manje od 51 zaposlenog zauzimala polovinu
ukupnog broja zaposlenih, ona su stvorila više od četiri petine novih radnih mjesta i u njima
se nalazi gotovo tri četvrtine starih radnih mjesta koja su eliminisana. Grupa malih i srednjih
preduzeća bila je jedina grupa s neto novostvorenim radnim mjestima u toku perioda 2001-
2002. Preostale grupe stvorile su neto smanjenje zaposlenosti, dok je njihov udio u ukupnom
stvaranju i eliminisanju radnih mjesta bio ispod njihovog učešća u ukupnom broju zaposlenih
na početku perioda. Ta razlika je vezana za vlasničku strukturu preduzeća, osnivanje i
rezultate novoosnovanih preduzeća i status procesa privatizacije u BiH. U stvari, čak iako je
privatizacija u toku već nekoliko godina, BiH je uspjela da prenese vlasništvo uglavnom u
preduzećima male i, do manje mjere, srednje veličine, pri čemu država jošuvijek ima
većinsko vlasništvo u preostalim kompanijama.

Tabela 5:9 Struktura zaposlenosti (2001. godina) i stvaranja i eliminacije radnih mjesta
(2001-2002)
(po veličini preduzeća)
Zaposlenost Stvaranje Eliminacija radnih
2001. radnih mjesta mjesta
2001.-2002. 2001.-02.
1--50 50.4 81.4 73.7
51--200 25.6 13.0 13.6
201 + 24.0 5.6 12.7
100 100 100

5.34 Alternativni pokazatelji koji proističu iz istraživanja BEEPS2, koje obuhvata

period 1999.-2002. također, pokazuju da je neto stvaranje radnih mjesta bilo u
potpunosti koncentrisano među novoosnovanim preduzećima, dok je u toku tog perioda
zaposlenost smanjena među preduzećima u državnom vlasništvu i privatizovanim
preduzećima. Nadopunjujuća analiza uzorka preduzeća u BiH pokazuje da je ukupna stopa
kretanja broja radnih mjesta u preduzećima s više od 100 zaposlenih bila negativna u toku

109
perioda 1997.-1999; pri čemu su u prosjeku stvorena 4,2 radna mjesta, a 5,3 radnih mjesta je
izgubljeno (Svjetska banka, 2002b).

Učešće u radnoj snazi i nezaposlenost

5.35 Niska stopa učešća u radnoj snazi u poređenju s drugim zemljama regiona
predstavlja ključni problem koji karakteriše tržišta rada BiH. Dok je učešće muškaraca u
radnoj snazi na niskom dijelu spektra, učešće žena u radnoj snazi bilo je izuzetno nisko, i
među najnižima u cijeloj Evropi.74 Međutim, prema najnovijim podacima iz istraživanja
radne snage, izgleda da je povećanje zaposlenosti pokrenulo navalu za učešćem, koja je,
iznenađujuće, dosegla do svih dobnih grupa, čak i među starijima.

5.36 Međutim, novije povećanje učešća premašilo je povećanje zaposlenosti, što je

dovelo do znatnog povećanja stope nezaposlenosti. Kao posljedica toga, u toku samo jedne
godine i u kontekstu ekspanzije zaposlenosti, stopa nezaposlenosti skočila je sa 16 na 21 %.
Kod svake dobne grupe povećan je odnos zaposlenosti i radne dobi, kao i stopa učešća i
nezaposlenosti.

D. ALTERNATIVNI POGLED NA FLEKSIBILNOST TRŽIŠTA RADA

Institucionalni okvir
5.37 Do sada smo analizirali fleksibilnost tržišta rada s mikro perspektive. Bitno je ispitati i
fleksibilnost tržišta rada s makro perspektive, s fokusom na fleksibilnost koja predstavlja
temelj institucija na tržištu rada i mehanizama određivanja visine plata. To uključuje analizu
zakona o radu, oporezivanja rada, najniže plate, davanja za nezaposlene i aktivnih mjera.
Unapređenje makro fleksibilnosti tržita rada jedan je od preduvjeta za rješavanje ključnih
slabosti tržišta rada u BiH. Tržište rada sa strogim pravilima za zaštitu sigurnosti radnih
mjesta obično ima stabilnija radna mjesta, ali i dugoročniji problem nezaposlenosti, višu
stopu neučestvovanja u radnoj snazi i više učešće neformalnog zapošljavanja. Poslodavci
mogu oklijevati da zaposle radnike ako se suočavaju s ograničenjima koja ih sprječavaju da
ih otpuste iz razloga baziranih na poslovanju. Kombinacija restriktivnih regulativa vezanih za
zapošljavanje i otpuštanje povećava stepen zaštićenosti zaposlenih, ali smanjuje dostupnost
formalnog zaposlenja. Visok stepen neformalnih aktivnosti predstavlja dokaz da formalno
tržište rada ne funkcioniše kako treba. Formalizacija neformalnog zapošljavanja pomogla bi
pri unapređenju fiskalne pozicije fondova socijalnog osiguranja i perspektiva onih, koji su
sada zaposleni u neformalnom sektoru.

5.38 Znatan stepen napretka koji je BiH nedavno ostvarila pri reformi nefleksibilnog
zakonodavstva u oblasti tržišta rada mora se očuvati i produbiti. Novi Zakon o radu,
usvojen u decembru 2001. godine, osigurao je viši nivo fleksibilnosti i pri zapošljavanju i pri
otpuštanju radnika. Te promjene predstavljaju osnovu za efikasno preraspodjeljivanje radne
snage s ciljem povećanja stepena produktivnosti rada.

74
Učešće u radnoj snazi u BiH u toku perioda SFRJ bilo je jedno od najnižih među svim jugoslavenskim
republikama.

110
Institucionalna organizacija za određivanje visine plata u formalnom sektoru

5.39 U Jugoslaviji visina plata je određivana u okviru sistema samoupravljanja. Vlada

je postavljala ukupni nivo potrošnje na plate za preduzeća, s ciljem minimalizacije razlika
između različitih preduzeća. Unutar preduzeća, visinu pojedinačnih plata određivali su
radnici. To je rezultovalo vrlo neizdiferenciranim raspodjelama plata, i između različitih
preduzeća i unutar njih. 1988. godine, jugoslavenski Zakon o preduzećima formalno je
ukinuo sistem samoupravljanja, prenoseći odgovornost za odlučivanje o visini plata s radnika
na poslodavca (vlasnika kapitala).

5.40 Danas tržište rada BiH regulišu vrlo detaljni institucionalni aranžmani koji se
razlikuju u različitim entitetima, sektorima i kantonima. Institucionalni okvir koji
reguliše određivanje visine plata i zarada, definisan je entitetskim zakonima o radu. U skladu
s tim zakonima, vlade, sindikati i udruženja poslodavaca pregovaraju o općem kolektivnom
ugovoru i potpisuju ga, a rezultujuće odredbe kolektivnog ugovora obavezujuće su za
poslodavce koji imaju svoje predstavnike u procesu pregovaranja. Međutim, ministarstvo
rada može da proširi obuhvat kolektivnog ugovora o kome je pregovarano za poslodavce koji
nisu učestvovali u zaključenju kolektivnog ugovora. Kolektivni ugovor i pravilnik regulišu
pitanja najniže plate i uvjete i metode njene harmonizacije. Zakoni o radu također, određuju i
određeni skup prava, kao što su pravo na otpremninu, otkazni rok, godišnji odmor, plaćanje
za prekovremeni rad i dodatak za radni staž.

5.41 U FBiH, sve do nedavno, samo preduzeća u državnom vlasništvu učestvovala su

u procesu pregovaranja. Za privatna preduzeća sporazumi proistekli iz kolektivnog
pregovaranja nisu bili obavezujući sve do usvajanja legislative iz 2000. godine. Javna uprava,
također, ima zasebne aranžmane kolektivnog pregovaranja za vladu federacije i različite
kantone. Sindikati u oba entiteta imaju znatnu pregovaračku snagu koja predstavlja
nasljedstvo iz predratnog perioda. Ta snaga odražava se na proces i rezultate postojećih općih
kolektivnih sporazuma koji datiraju iz vremena prije usvajanja zakona o radu u oba entiteta.
Imajući u vidu da su Vlada i privredne komore (koje uglavnom predstavljaju uprave
preduzeća u državnom vlasništvu) u vrijeme sklapanja općeg kolektivnog ugovora bili u
velikoj mjeri zabrinuti za socijalne ishode, malo pažnje je poklonjeno interesima vlasnika.
Međutim, to se počelo mijenjati i, kako se privatni sektor bude nastavio širiti, očekuje se da
će novoformirana udruženja poslodavaca igrati značajniju ulogu u budućim pregovorima.

5.42 Na osnovu općih kolektivnih ugovora i zakona o radu, vlada, sindikati i predstavnici
udruženja poslodavaca pregovaraju o granskim kolektivnim ugovorima koji grupišu slične
aktivnosti u proizvodnji. Granski kolektivni ugovori prate opći kolektivni ugovor, ali mogu i
da određuju velikodušnije uvjete. Važnije od toga je da oni određuju osnovicu plate i
koeficijente složenosti konkretnog zadataka. Radnici se klasifikuju u devet kategorija na
osnovu nivoa obrazovanja, obuke i ličnih kvalifikacija. Osnovica plate, koeficijenti složenosti
i dodatak na staž koriste se za obračun plata koje se isplaćuju. Pravilnici o radu na nivou
firme prilagođavaju sektorske aranžmane konkretnim karakteristikama preduzeća.

5.43 U svakom entitetu, vlade, sindikati i udruženja poslodavaca su, u okviru nedavno
uspostavljenih socioekonomskih vijeća, uključeni u tekuću diskusiju o reformi sistema za

111
određivanje plata, uključujući formulu za indeksaciju i najnižu platu (vidjeti u nastavku
teksta).

Uticaj na formiranje visine plata

5.44 Koristeći podatke na pojedinačnom nivou, pokušat ćemo da odgovorimo na više

bitnih pitanja u vezi s načinom određivanja plata. Do koje mjere institucionalna
organizacija uvodi nefleksibilnost na tržište rada? Da li je raspodjela plata nedovoljno
izdiferencirana? Kakvi su efekti najniže plate na opću raspodjelu plata? Da li plate
odražavaju tržišne snage i pojedinačne karakteristike?

5.45 Počet ćemo s ispitivanjem nejednakosti u vezi s platama i načinima na koji su

one promijenjene u 2002. godini, u odnosu na 2001, razlikujući, pri tome, formalni i
neformalni sektor. Te razlike mogle bi baciti dodatno svjetlo na efekte institucija za
određivanje visine plata na tržištu rada u BiH. Slika 5.1. prikazuje procjene raspodjela plata u
formalnom i neformalnom sektoru u BiH 2001. i 2002. godine. 2001. god. razlike između
plata u formalnom i neformalnom sektoru bile su prikazane većom gustinom na lijevom
kraku krive koja prikazuje raspodjelu plata u neformalnom sektoru i višom srednjom
vrijednošću kod raspodjele plata u formalnom sektoru. 2002. godine, te razlike gotovo su
nestale i izgleda da je, opća raspodjela plata postala još manje izdiferencirana.

5.46 Većina razlika između formalnog i neformalnog sektora, kao i promjene od

2001. do 2002. godine, mogu se pripisati promjenama plata u FBiH. U 2001. god. plate u
formalnom sektoru u FBiH bile su znatno manje izdiferencirane od plata u neformalnom
sektoru. Godinu poslije te razlike su znatno smanjene. Slika 5.2 pokazuje razlike kod
raspodjele (unesenih) plata između formalnog i neformalnog sektora u 2001. i 2002. godini
za FBiH i RS, zasebno. U RS su dvije raspodjele plata u 2001. i 2002. godini vrlo bliske. S
druge strane, plate u formalnom i neformalnom sektoru u FBiH raspodijeljene su na veoma
različit način. U 2001. god. je razmak između lijevih krakova dvije distribucije bio vrlo širok,
ekstrem krive koja predstavlja raspodjelu u neformalnom sektoru je znatno niži, a desni
krakovi dvije distribucije su gotovo identični. Izgleda da te odlike distribucija otkrivaju
efekte obavezujućih odredbi o najnižoj plati u FBiH.

112
Slika 5:1 Raspodjela plata, formalni i neformalni sektor, po entitetu, 2001.- 2002. godina
Neformalni s Formalni s Neformalni s Formalni s

.8
.8

.6
.6

.4 .4

.2 .2

0 0
2 4 6 8 10 2 4 6 8 10
auswg auswg
Raspodjela plata, RS 2001 Raspodjela plata, FBiH 2001
Neformalni s. Formalni s. Neformalni s Formalni s
1 .8

.6

.5 .4

.2

0 0
2 4 6 8 10 2 4 6 8 10
buswg buswg
Raspodjela plata, RS 2002 Raspodjela plata, FBiH 2002

Uloga najniže plate

5.47 Jedno od mogućih objašnjenja razlika između sektora i entiteta odnosi se na

efekte primjene najniže plate. Najnižu platu u FBiH određuje opći kolektivni ugovor iz
2000. god. na nivou od 55 % prosječne neto plate u privredi, što se redovno prilagođava na
osnovu podataka o prosječnoj plati koje objavljuje Zavod za statistiku. U RS, najniža cijena
rada 2000. god. iznosila je 68 KM za radnike u preduzećima, koja se finansiraju iz budžeta, a
80 KM za radnike u ostalim preduzećima. U 2001. god. odnos najniže plate i prosječne plate
procijenjen je na oko 49 % u FBiH, a 26 % u RS. U oba entiteta, granski kolektivni ugovori
mogu predvidjeti osnovicu plate koja je viša od najniže plate.

5.48 Ne očekuje se da najniža plata utiče na određivanje visine plata u neformalnom

sektoru. S druge strane, u formalnom sektoru, očekuje se da će obavezujuća najniža plata
dovesti do ograničenja kretanja visine plata na taj način da će ih spriječiti da padnu ispod
određenog nivoa. Očekivalo bi se da raspodjela plata pokazuje koncentraciju oko najniže
plate, imajući u vidu da su mnogi poslodavci obavezni da isplaćuju najnižu platu. Efekti
prelivanja i klauzule o mehaničkom povećavanju, također, bi mogli da utiču na plate za
radnike čije su zarade iznad najniže plate. Najniža plata koja nije obavezujuća ne bi trebalo
da ima takve implikacije.

5.49 Da bi se ispitali efekti najniže plate na raspodjelu plata, moramo uporediti stvarnu
raspodjelu plata s onom koja bi mogla da opiše plate u situaciji nepostojanja najniže plate.

113
Obično se smatra da neformalni sektor predstavlja dobrog kandidata za takvu raspodjelu
plata.75

5.50 Razlike između dva sektora u dva entiteta, koje su prikazane na Slici 5.2, daju
podršku argmentu da najniža plata ima uticaja na plate u FBiH, sa značajnim efektima
prelivanja. Grafikon za RS pokazuje vrlo mali razmak između dvije raspodjele.

5.51 Uticaj najniže plate na raspodjelu plata mogao bi se detaljnije analizirati kroz
razmatranje međunarodnih pokazatelja. U poređenju s drugim privredama u tranziciji, nivo
najniže plate, iskazan kao procent prosječne plate, najviši je u FBiH. Posmatrane zajedno,
slike 5.2 i 5.3 ukazuju na znatan uticaj najniže plate na raspodjelu plata, posebno u Federaciji.

Empirijska analiza određivanja visine plata

5.52 Empirijsko ispitivanje visine plata otkriva znatne razlike između entiteta,
spolova, obrazovnih grupa i sektora.76 Također, ukazuje na znatan institucionalni uticaj na
određivanje visine plata.
5.53 Kako pokazuje tabela 5.1 u prilogu, prosječne plate u RS su znatno ispod prosječnih
plata u FBiH. Ako se sve ostale promjenljive drže na konstantnom nivou, radnici u RS su
2001. god. zarađivali oko 39 % manje od svojih kolega u FBiH. Iako je ta razlika 2002. god.
u određenoj mjeri smanjena, ona i dalje ostaje znatna i značajna
5.54 Izgleda da su razlike između spolova uporno prisutne, pri čemu se procjenjuje da
su žene zarađivale oko 21 % manje 2001. god. i oko 16 % manje 2002. god. od svojih muških
kolega. Ta razlika je statistički značajna i također, je u skladu s onom iz drugih zemalja
regiona. Međutim, u kombinaciji s niskim stopama učešća (što nije karakteristično za region)
i niskom stopom zaposlenosti, razlika u platama naglašava znatne nepovoljnosti s kojima se
souočavaju žene u BiH.

75
Najniža plata mogla bi da utiče i na plate u neformalnom sektoru, kroz svoj uticaj na platu koja se mora
rezervisati za radnike. To znači da najnižu platu treba smatrati donjom granicom za plate.
76
U modelu zarađivanja koji je zadržan ovdje, mjesečne neto plate su zavisno promjenljive. Promjenljive koje
objašnjavaju njeno kretanje uključuju pojedinačne karakteristike, kao što su rod, starost, obrazovanje, kao i
karakteristike preduzeća, kao što su veličina, sektor zaposlenja, grana industrije. Model također, uključuje
pokazatelje entiteta i staža na radnom mjestu. Model se procjenjuje zasebno za dvije godine istraživanja.
Rezultati regresije dati su u prilogu 5.3.

114
Slika 5:2 Najniža
a plata kao procent prosječne plate, zemlje u tranziciji

60

50

40

30

20

10

0
Poljska Rumunija Mađarska Češka Uzbekistan Tadžikistan Turkmenistan Rusija Armenija Ukrajina
FBiH Latvija
Litvanija Republika Srpska Gruzija Moldavija Bjelorusija Kazahstan
Kirgistan

5.55 Procijenjeni profil zarađivanja u odnosu na starost otkriva sistematske razlike

između formalnog i neformalnog sektora. U neformalnom sektoru, procjene ukazuju na
slabo izraženu krivu u obliku obrnutog slova U, koja postiže maksimum za radnike starosti
između 25 i 34 godine u 2001. godni, a gotovo ravan profil u 2002. godini. U formalnom
sektoru rezultati pokazuju pozitivan i rastući efekt godina starosti. Procjenjuje se da su plate u
2001. godini bile više za od 18 % za radnike 55 - 64 godina starosti u poređenju s platama
radnika 25 - 34 godina starosti, a da su 2002. god. bile za 13 % više.
5.56 Procjenjuje se da je uticaj stepena obrazovanja znatan i značajan. U 2001. god. u
poređenju sa radnicima s osnovnim obrazovanjem, radnici s usmjerenim obrazovanjem
zarađivali su 10 % više, radnici s srednjoškolskom spremom 23 % više, radnici s višom
školom (2 godine) 37 % više, a radnici s fakultetskim diplomama 72 % više. Sve te razlike su
statistički značajne i još su više povećane 2002. godine. Za razliku od oštrog profila dobiti od
obrazovanja, uticaj dužine staža u firmi izgleda zanemarujuće i statistički neznačajan. U
kombinaciji s profilima zarada u odnosu na godine starosti i nivo obrazovanja, mali efekt
radnog staža na radnom mjestu ukazuje da se vještine i znanja vezane za konkretno preduzeće
vrednuju manje od općih.
5.57 Procjenjuje se da su radnici u preduzećima u državnom vlasništvu zarađivali između
25 i 19 % manje od radnika u javnoj upravi, zdravstvu i obrazovanju 2001. i 2002. godine,
redom. Procjenjuje se da su radnici u privatnom sektoru zarađivali 18 % manje od radnika u
vladinom sektoru 2001. godine, a 9 % manje 2002. godine. Sve te razlike su statistički
značajne. Neizdiferenciranost plata u različitim sektorima između 2001. i 2002. god.
konzistentna je i s općom neizdifernciranošću plata koja je prikazana u raspodjelama u
prethodnoj sekciji.
5.58 Procijenjeni model također, pokazuje i znatne razlike kod različitih struktura
preduzeća. Plate u preduzećima male veličine su između 35 i 20 % niže od plata u
velikim preduzećima. Uticaj veličine preduzeća na plate je, međutim, uobičajen u mnogim

115
drugim zemljama. Imajući u vidu relevantnost neformalnog sektora u BiH, teško je odvojiti
uticaj veličine od uticaja stepena formalnosti.

Zaostale neizmirene obaveze za plate

5.59 Zaostale neizmirene plate su široko zastupljene među preduzećima u oba

entiteta. Suočene s visokim cijenama radne snage i/ili pogoršavanjem prihoda, veći broj
firmi ili odlaže isplatu plata ili smanjuje isplate. Gornji dio tabele 5.11 pokazuje procente
radnika u oba entiteta za koje je došlo do nagomilavanja zaostalih neizmirenih obaveza u
2001. ili 2002. godini. U RS oko 42 % radnika nije primilo plate u toku bar 2 mjeseca, a što
se 2002. god. smanjilo na jednu trećinu. Iako su zaostale neizmirene obaveze koje se odnose
na plate manje uobičajene u FBiH, procenat radnika za koji se nagomilavaju takve obaveze i
dalje je visok i značajan. Donji dio tabele 5.11 pokazuje da bar četvtina radnika u oba
entiteta prima naknade koje se razlikuju od plate predviđene njihovim ugovorima.

E. OBRAZOVANJE I OBUKA

5.60 Mogućnosti za obrazovanje i obuku mladih u BiH nisu se znatno promijenile od

vremena Jugoslavije, a u slučaju obuke za odrasle, mogućnosti su znatno smanjene. Od
kraja rata, političari u zemlji usmjerili su pažnju više na pitanja političke kontrole nad
obrazovnim institucijama, umjesto da razmišljaju o tome koje vrste vještina, kompetencija i
sposobnosti će biti potrebne mladima i radnoj snazi zemlje u Evropi u 21. vijeku.
5.61 Opći nivo stepena obrazovanja koji ima radna snaga je visok, a dobna raspodjela je
nagnuta ka mlađim ljudima. Štaviše, prema istraživanju BEEPS, preduzeća izvještavaju o
tome da se obrazovanje i stepen obučenosti radnika u ovom trenutku ne smatra znatnom
preprekom za funkcionisanje i rast, iako bi se to moglo promijeniti, naravno, s promjenom
usmjerenja privrede. Međutim, formalno tržište rada je nefleksibilno i u sve većoj mjeri
nedostupno mladim ljudima i onima s niskim nivoom obučenosti; a stopa nezaposlenosti
među mladima i dalje je vrlo visoka. Na kraju, kako bi se i očekivalo, plate pojedinaca rastu s
porastom njihovog stepena obrazovanja. Iako poslodavci vrednuju opće vještine više od
konkretnih, oko polovine onih na tržištu rada imaju srednjoškolsko usmjereno obrazovanje,
kao najviši stepen kvalifikacija. To poziva na dubinske promjene obrazovnih strategija,
posebno za viši nivo srednjoškolskog obrazovanja.

116
Tabela 5:10 Rezultati regresije plata, BiH LSMS istraživanje 2001. i 2002. god.
2001. 2002.
Koeficijent T-Statistika Koeficijent T-Statistika

Konstanta 5.969 77.160 5.974 68.530

RS -0.397 -14.020 -0.388 -13.300

Neformalni sektor
Starost
15—18 -0.081 -0.420 0.053 0.250
19—24 0.138 1.770 0.022 0.250
35—44 -0.168 -2.240 0.086 1.090
45—54 0.038 0.410 0.000 0.000
55—64 -0.354 -2.130 -0.088 -0.530
Formalni sektor
Starost
15—18 0.071 0.220 0.362 0.810
19—24 -0.028 -0.360 -0.071 -0.940
35—44 0.069 1.510 0.021 0.450
45—54 0.163 3.210 0.062 1.200
55—64 0.184 2.450 0.138 1.970
Žene -0.219 -7.250 -0.165 -5.270
Staž
1 -0.117 -2.130 -0.039 -0.630
2 0.032 0.570 0.134 1.580
3 -0.012 -0.220 -0.020 -0.400
4 0.063 1.150 -0.067 -1.350
5 -0.050 -0.900 -0.134 -2.570
6 -0.159 -2.740 -0.218 -4.040
Obrazovanje
Nezavršeno osnovno 0.089 1.170 0.164 2.110
Usmjereno 0.101 2.560 0.154 3.880
Srednjoškolsko 0.235 5.230 0.368 8.020
Više, 2 godine 0.377 5.560 0.531 7.510
Visoko, 4 godine 0.719 11.350 0.898 13.690
Sektor
U državnom vlasništvu -0.256 -6.070 -0.192 -4.340
Privatno 0.185 3.310 0.099 1.910
Ostalo -0.715 -4.360 0.086 0.470
Neformalni 0.067 0.910 -0.034 -0.470
Veličina preduzeća
1—10 -0.357 -6.040 -0.228 -3.270
11—100 -0.078 -1.660 -0.037 -0.610
101—500 -0.215 -4.500 -0.194 -3.130
Prilagođeno R-na kvadrat 0.31 0.29
Napomena: Istraživanje LSMS 2001. i 2002. godine. Zavisna promjenljiva je neto mjesečna plata u log
obliku. Isključena grupa su muškarci, od 25 do 34 godine starosti, s osnovnim obrazovanjem koji rade u
javnom formalnom sektoru u preduzećima s više od 500 radnika. Ponderi uzorka korišteni su u svim
regresijama.

117
Tabela 5:11 Raspodjela radnika koji primaju plate
koje kasne ili plate različite od uobičajenih, po
entitetu za 2001. i 2002. godinu (%)
2001. 2002.
Procent radnika koji primaju plate koje kasne
RS 42 33
FBiH 19 16

Procent radnika koji primaju plate drugačije od onih

predviđenih ugovorima
RS 24.1 25.6
FBiH 25.6 27.2
Napomena: Zaostale neizmirene obaveze definišu se kao
kašnjenje isplate plata od dva ili više mjeseci.

Vještine, iz nove perspektive

5.62 Koje vrste vještina, kompetencija i sposobnosti su potrebne kao podrška privrednom
rastu? To pitanje trebalo bi se istražiti u kontekstu tranzicije BiH iz privrede koja je u velikoj
mjeri zaštićena i kojom dominiraju velika, industrijska preduzeća u društvenom vlasništvu u
privredu koja mora biti konkurentna u širim evropskim u svjetskim tržištima i koja mora
zavisti od stepena razvoja sektora usluga i rasta malih preduzeća. U globalnoj privredi BiH
neće biti sposobna da konkuriše na osnovu svoje uporedivo jeftine radne snage. Privatna
preduzeća svih veličina tražit će način da popune radna mjesta s visokim zahtjevima za
znanjem, s dodanom vrijednošću i s visokim platama s ciljem osvajanja izvoznih tržišta i
privlačenja stranih investicija. Iskustva iz drugih zemalja (de Ferranti et al. 2003.) pokazala
su da odluke o investiranju, kako stranom tako i lokalnom, zavise od mišljenja investitora o
tome da li lokalna radna snaga ima vještine, znanja i sposobnosti za iskorištavanje i
izvlačenje koristi iz novih investicija.

5.63 Nedavno izvršeno istraživanje (Birks Sinclair IBHI, 2003) baca u određenoj mjeri
svjetlo na promjene potražnje za vještinama u BiH. Kad je od 102 poslodavca traženo da
rangiraju stepen važnosti različitih vještina, samo oko polovine je izjavilo da su tehničke
vještine dobijene formalnim obrazovanjem ključne ili vrlo korisne, dok je preko 70 %
identifikovalo kao ključne ili vrlo važne vještine dobijene specijalizovanom obukom van
obrazovnog sistema. Čak i više otkriva činjenica da su vještine za koje su poslodavci smatrali
ključnim (Slika 5:3) bile: dobre sposobnosti komunikacije (koje je 59 % poslodavaca
identifkovalo kao ključne), metodi poslovanja (marketing) (37 %), vještine prerade teksta (35
%) i poznavanje stranih jezika (29 %). U isto vrijeme, tek nešto više od 20 % smatralo da su
tehničke vještine ključne (bez obzira na to da li su dobijene u formalnom sistemu ili
privatnom sektoru).

5.64 Isto istraživanje otkrilo je zabrinjavajući jaz između onog što traže poslodavci i
pogleda nastavnika i učenika koji su upravo maturirali. Kad je od njih zatraženo da
identifikuju najvažnije vještine koje traže poslodavci, oko polovina od 152 nastavnika i preko
1.000 učenika koji su nedavno maturirali odabralo je tehničke vještine koje je budući
zaposleni dobio u sklopu formalnog obrazovnog sistema. Mali broj nastavnika i učenika
shvatio je koliki stepen važnosti poslodavci pridaju vještinama komunikacije i poznavanju
stranih jezika.

118
Implikacije po srednje obrazovanje

5.65 Drugi dokazi i pokazatelji također, ukazuju na postojanje ozbiljnih problema u vezi s
orijentacijom obrazovnog sistema u BiH. Na primjer, istraživanje je također, otkrilo da je
stopa isplativosti svih oblika trogodišnjeg, usmjerenog obrazovanja za pojedinca u BiH bila
na nuli, i u poređenju s 4 postotnom isplativošću općeg srednjeg obrazovanja. Ti relativni
iznosi isplativosti predstavljaju funkciju viših troškova usmjerenog obrazovanja i činjenice da
lica koja završe takvo školovanje imaju tendenciju da budu nezaposlena ili zaposlena na
radnim mjestima s niskim platama (koja nisu uvijek u oblasti profesije za koju su obučavana).
Mnoge zemlje EU i zemlje u tranziciji ubrzano napuštaju model planiranja radne snage u
kojem javni sektor pokušava da predvidi za kojim konkretnim poslovima i profesionalnim
vještinama će postojati potražnja u budućnosti i da onda pažljivo prilagodi plan i program
srednjoškolskog obrazovanja s ciljem proizvodnje radnika koji su u potpunosti obučeni za ta
zanimanja. To je i zbog toga što se njihove privrede mijenjaju suviše brzo da bi formalni
sistem bio u mogućnosti da ih prati i zbog toga što su, u svakom slučaju, pojedincima
potrebni šire obrazovanje i šire vještine da bi se adaptirali na promjene radnih mjesta, a ne
samo konkretne vještine za prvo zaposlenje koje će dobiti. Za razliku od toga, čak 80 %
srednjoškolaca u BiH i dalje se upisuje na tehničke ili usmjerene programe, a jedna trećina
svih srednjoškolaca upisuje se na usmjerene programe u trajanju od tri godine ili manje, od
kojih ni jedan ne nudi nastavak obrazovanja, a samo mali broj vodi do kasnijeg zaposlenja u
toj oblasti zanimanja. Štaviše, mnogo mladih ljudi ne dobiju priliku da se upišu na obrazovni
program koji bi izabrali ili izabiru program uglavnom zbog toga što ga nudi najbliža škola.

Slika 5:3 Važnost vještina prema rangiranju poslodavaca

60
% koji je ocijenio kao kljucne

50

40

30

20

10

0
Poslovanje:

formalnog
obrazovanje
menadzment

racunovodstvo
prerada teksta

Strani jezici
Komunikacije

Matematicke
Racunari:
Tehnicke:
Poslovanje:

tabelarni
obracuni
marketing

Tehnicke:

Poslovanje:
formalno
Racunari:

nakon

vjestine

Izvor: (Birks Sinclair IBHI, 2003)

5.66 Uz to što nudi tek ograničene mogućnosti za zapošljavanje, usmjereno

obrazovanje je i skupo. Pokazatelji iz Sarajevskog Kantona i Tuzlanskog Kantona pokazuju
da su usmjereni programi u BiH do za jednu trećinu skuplji po učeniku od općih obrazovnih
programa (Ćatić 2003., Levačić 2003.). imajući u vidu sve te dokaze, nije iznenađujuće da je
među roditeljima i učenicima došlo do smanjenja potražnje za usmjerenim programima i do
povećane potražnje za četverogodišnjim srednjoškolskim programima (Tabela 5:13), u skladu
s trendovima u zemljama OECD-a (OECD 2001).

119
5.67 Priroda usmjerenog obrazovanja u BiH se postepeno mijenja u progresivnom
smjeru. S finansiranjem EU vrši se proširenje plana i programa u više oblasti s ciljem
uključenja šireg obima općih vještina vezanih za rad i povećanje općeobrazovnih
komponenti. Jasno je da to treba dodatno podstaći. Međutim, značajan odmak od usmjerenog
obrazovanja (posebno trogodišnjih kurseva), koji zagovara ovaj izvještaj, zahtijevat će
pažljivo sprovedenu kampanju informisanja koju bi vlada izvršila s ciljem objašnjavanja
argumentacije za tu promjenu. U ovom trenutku, nastavnici, roditelji i učenici nisu u
pretjeranoj mjeri nezadovoljni postojećim trogodišnjim programima u poređenju s općim
programima, osim što navode da su u nedovoljnoj mjeri finansirani (Svjetska banka 2003.a).

Tabela 5:12 Implicirani privatni IRR po tipu obrazovanja za BiH, 2002. godina

Srednje IRR % Visoko obrazovanje IRR %

Gimnazije 4 Opći programi 0

Srednje tehničke 3 Prosvjeta 0
Srednje usmjerene 0 Umjetnost i humanističke nauke 16
Univerzitet 8 Društvene nauke, ekonomija, pravo 9
Prirodne nauke 17
Tehnika, industrija, građevinarstvo 9
Agronomija 6
Medicina 0
Izvor: Birks Sinclair IBHI 2003
Napomene: (1) Svi IRR za srednje škole izvedeni su iz uporedbe s licima bez ikakvog obrazovanja, jer nije bilo
značajnog uticaja osnovnog obrazovanja.
(2) IRR za srednje usmjereno obrazovanje i za neke programe tercijarnog obrazovanja iznosi nula, jer ne
odražava činjenicu da ti programi nemaju nikakav značajan uticaj.
IRR za univerzitet je izveden iz poređenja gimnazijskim obrazovanjem, jer daju najveći broj onih koji se upisuju
na univerzitet.
IRR za sve visokoškolske diplome je izveden iz poređenja gimnazijskim obrazovanjem jer daju najveći broj onih
koji se upisuju na univerzitet.
IRR za visoko obrazovanje izvedeni su pod pretpostavkom da svi programi traju 6 godina u prosjeku.

Implikacije po tercijarno obrazovanje77

5.68 Kao i u većini zemalja, tercijarno obrazovanje u BiH i dalje predstavlja dobru
investiciju za pojedinca. Stope isplativosti u prosjeku iznose oko 8 %, pri čemu su u općem
slučaju više za prirodne nauke i humanističke nauke, a niže za agronomiju i druge tehničke
kurseve (Birks Sinclair IBHI, 2003). Za lica s fakultetskim diplomama manje je vjerovatno
da će biti nezaposlena nego za lica s nižim nivoom obrazovanja, a daleko je vjerovatnije da
će biti zaposlena u formalnom sektoru, posebno javnom sektoru, koji zauzima veliki dio
zaposlenih u formalnom sektoru (Svjetska banka 2003.b). Zanimljivo je, međutim, da je
vjerovatnije da će lica s univerzitetskom diplomom biti obeshrabreni radnici tj. oni koji
nemaju zaposlenje ali ga ni ne traže aktivno. To može biti rezultat toga što oni mogu da
čekaju ono što je, po njihovom mišljenju, odgovarajuće zaposlenje, jer mogu očekivati više
plate i, u svakom slučaju, obično dolaze iz porodica višeg statusa koje ih mogu izdržavati dok
čekaju posao.

77
Ovaj izvještaj koristi termin “tercijarno” umjesto “visoko” obrazovanje u skladu s tekućom međunarodnom
praksom (OECD 1998) kako bi obuhvatio sve tipove obrazovanja nakon srednje škole, što uključuje
univerzitete, ali ne samo njih.

120
Tabela 5:13 Trendovi kod upisa u različite tipove srednjih škola
Školska Gimnazije % Tehničke % Usmjerene % Ukupno
godina škole škole
FBiH
2000./01. 26118 23.24 42545 37.85 40781 36.28 112399
2001./02. 27139 23.70 44211 38.60 40567 35.42 114523
2002./03. 27496 23.78 45478 39.33 38992 33.72 115632
RS

2001./2002. 9,242 18.0 24,424 47.7 17,581 34.3 51,247

2002./2003. 9,419 18.1 25,965 50.0 16,564 31.9 51,948
Izvor: zavodi za statistiku FBiH i RS

5.69 Slično srednjem nivou obrazovanja u BiH, izgleda da i sistem tercijarnog

obrazovanja ne uspjeva da osigura stabilan dotok lica s diplomama koja imaju
adekvatne vještine za dinamično tržište rada. Iako su dokazi u većoj mjeri usmeni po
prirodi nego u odnosu na srednje obrazovanje (jasno je da je potrebno još istraživanja),
studenti, univerzitetski lideri, neki profesori i mnogi lokalni akteri mišljenja su da programi
visokog obrazovanja pate od zastarjelih nastavnih planova i programa, zastarjele nastavne
metodologije, literature i monodisciplinarnih programa koji su u velikoj mjeri teoretski i
nevezani za realnost na tržištu rada. Međutim, mali broj univerzitetskih profesora
identifikovao je odnos između tržišta rada i nastavnih planova i programa kao važno pitanje,
a većina je bila fokusirana samo na potrebu dodatnog finansiranja, viših plata i boljih uvjeta
rada (Svjetska banka 2003.b).

5.70 Razlozi koji su doveli do nedostatka veza između potražnje za relevantnijim

programima i jednostavnog nastavljanja tradicionalnih načina nastave i učenja na
univerzitetima BiH leže u fragmentiranosti prirode sistema tercijarnog obrazovanja,
bez djelotvorne uprave ili odgovornosti. Sistem u kojem fakulteti imaju autonomiju dovodi
do skupog uduplavanja nastave (pri čemu svaki fakultet organizuje svoje zasebne kurseve za
predmete koji su izvan njegove oblasti specijalizacije), administracije i usluga. Odgovornost
za tercijarno obrazovanje data je kantonalnim vladama u FBiH, koje, možda zbog niskih
prihodnih osnova, ne mogu da oosiguraju znatne investicije za unapređenja kvaliteta, a vrše i
etnički bazirane političke uticaje. Štaviše, studentima, od kojih mnogi studiraju besplatno,
dozvoljeno je da godinama razvlače studije i ostaju u sistemu. Na primjer, od svih studenata
koji su školske godine 1997-98. počeli studije u FBiH, manje od 3 % je diplomiralo na
vrijeme (prosjek za EU je oko 50 %). Na Sarajevskom univerzitetu, preovladavaući nivoi
ponavljanja godina dovode do toga da su troškovi po diplomcu 2002. god. bili blizu 13 puta
veći od godišnjih troškova po studentu (Ćatić 2003). Te mane su široko poznate u cijelom
obrazovnom sistemu i postoji opći koncenzus u vezi s neophodnošću prebacivanja
odgovornosti za tercijarno obrazovanje na nivo entiteta u FBiH ili na nivo države. Međutim,
politički manevri su do sada spriječili usvajanje modernog zakonskog okvira za tercijarno
obrazovanje.

Implikacije po obuku odraslih

5.71 Neadekvatnosti formalnog obrazovnog sistema BiH dodatno su otežane

slabostima vezanim za osiguranje kvalitetnog obrazovanja i mogućnosti za obuku
odraslih. Kao rezultat toga, oni koji izlaze iz formalnog sistema s nefleksibilnim vještinama i

121
slabim sposobnostima za nastavak učenja imaju velike teškoće pri prevazilaženju tih
nedostataka. Prihodi od namjenskog oporezivanja plata za doprinose za nezaposlenost
posvećeni su uglavnom pasivnim programima, kao što su oni koji osiguravaju davanja za
nezaposlene, umjesto aktivnim mjerama koje bi omogućile zapošljavanje, kao što bi bila
obuka zasnovana na potrebama radnog mjesta ili u privatnom sektoru, pomoć pri traženju
posla ili savjetovanje. Kad i dođe do obuke, praćenje i vrednovanje za osiguranje kvaliteta i
praćenje učesnika u daljem napredovanju ne dešavaju se. Pomoć pri traženju posla, jedna od
najisplativijih aktivnih intervencija na tržištu rada, u BiH je jošuvijek, nedovoljno razvijena.

5.72 Iako je obuka koju su vršila preduzeća bila osnovni izvor obrazovanja odraslih u
bivšoj Jugoslaviji, u BH se sada vrši vrlo malo obuke u preduzećima. Na primjer, rezultati
nedavno izvršenog istraživanja, 95 odraslih, ukazuju da je tek oko četvrtine ispitanih prošlo
kroz neki oblik obuke odraslih u toku tri godine nakon napuštanja srednjih škola 2000. god.
(Birks Sinclair IBHI, 2003). To se dešava uprkos zakonu koji je usvojen s dobrim
namjerama, ali se ne primjenjuje, a koji obavezuje preduzeća s više od 50 zaposlenih da
osiguravaju obuku za radnike s radnim iskustvom u toku od 6 do 12 mjeseci. Za ograničen
nivo obuke bazirane u preduzećima koji se zaista dešava, ne postoje adekvatne
institucionalne strukture za priznavanje certifikata, diploma ili transkripta. Do onog nivoa do
kog je obuka regulisana, to se radi na osnovu postavljanja standarda fizičkog inputa (veličina
učionica, broj kvalifikovanih nastavnika itd) umjesto da se pokuša izmjeriti ono što polaznici
zaista nauče. To je slabost koja se može naći i u formalnom obrazovnom sistemu.

5.73 Obuka koju nude privatni davatelji obuke i nevladine organizacije gotovo je u
potpunosti ograničena na obuku korištenje računara i strane jezike, a čak i za njih ne
postoji sistem za priznavanje stepena obuke ili diploma. Nevladinim organizacijama je
zakonom zabranjeno da naplaćuju kurseve obuke, što ograničava njihove mogućnosti za
proširenje usluga koje pružaju.

Odnos između siromaštva i obrazovanja u BiH

5.74 U BiH postoji snažna veza između loših mogućnosti za obrazovanje i siromaštva
(Svjetska banka 2003.b). Neto stopa upisa u osnovne škole u BiH na nivou od 93 % jednaka
je za siromašna i nesiromašna domaćinstva, ali je niska po standardima EU, uključujući i 10
najnovijih članova EU koji imaju neto stope upisa vrlo blizu 100 %. Iako nije otkriveno da
stopa upisa u osnovne škole u značajnoj mjeri varira u odnosu na rod ili urbana i ruralna
područja, vjeruje se da je neupisivanje u osnovno obrazovanje u velikoj mjeri koncentrisano
među izbjeglicama, licima s invaliditetom i Romima. Stopa upisa u predškolsko obrazovanje
u BiH, koja iznosi samo 4,3 %, upadljivo je niža od evropskih standarda za sve nivoe prihoda
i vrlo malo djece iz siromašnih porodica ima mogućnost da dobije šansu za taj napredni
početak obrazovanja. Kako se dostupnost predškolskih programa, kao i onih iz vrtića, bude
povećavala u narednim godinama, što je neizbježno, jedna od politika koje vlada može
prihvatiti, a koja je, po međunarodnim iskustvima, u najvećoj mjeri podrška siromašnima,
bilo bi osiguranje finansiranja za predškolske i vrtićke programe usmjerene na siromašne i
one u nezavidnom položaju.

5.75 U jednakoj mjeri je zabrinjavajuće da je samo 73 % dobne grupe od 15 do 18 godina

upisano u srednje škole, što odražava učestalost odustajanja od obrazovanja i
neproporcionalan udio (40 %) učenika u trogodišnjim usmjerenim programima. Većina
evropskih zemalja ima neto stope upisa u srednje škole od 85 - 95 %. Među stanovništvom

122
BiH koje je ispod granice siromaštva, procent upisa u srednje škole pada na samo 57 %.
Situacija je još gora po siromašnu djecu zbog toga što je daleko veća vjerovatnoća da su i oni
koji su upisani u srednje škole upisani u trogodišnje usmjerene programe, što je razvoj koji
smanjuje fleksibilnost na tržištu rada i obično dovodi do nezaposlenosti ili niskih zarada.

5.76 Trogodišnji srednjoškolski programi ne osiguravaju mogućnosti upisa u

tercijarno obrazovanje, što otežava probleme s kojim se suočavaju siromašni kod
dostupnosti visokog obrazovanja. Dok je neto stopa upisa za one koji nisu siromašni u
dobnoj grupi za tercijarno obrazovanje (od 19. do 23. godine) 27 %, ona iznosi samo 9 % za
mlade iz domaćinstava ispod granice siromaštva. Imajući u vidu da javne institucije visokog
obrazovanja u BiH omogućavaju besplatan upis samo studentima s najboljim rezultatima
(koji imaju tendenciju da dolaze iz porodica s visokim primanjima), a studenti u visokom
obrazovanju imaju tendenciju da koriste i više neobrazovnih pogodnosti kao što su
subvencionisano stanovanje, ishrana i prevoz, javno finansiranje visokog obrazovanja u BiH
je u velikoj mjeri naklonjeno davanjima onim domaćinstvima, kojima su javne subvencije
najmanje potrebne. 20 % domaćinstava u najboljem položaju u BH, u smislu opće potrošnje,
koristilo je 41 % sve javne potrošnje na visoko obrazovanje, dok je 20 % domaćinstava u
najgoroj poziciji koristilo samo 6 % potrošnje na visoko obrazovanje (Svjetska banka
2003.b).

5.77 BiH se nalazi u opasnosti da vremenom osjeti smanjenje stepena obrazovanja

siromašnih, ako se, s povećanjem privatnih doprinosa, javna potrošnja ne preusmjeri
na podršku onim studentima koji su u nepovoljnijoj poziciji. Međutim, čak i ako zemlja
uspije da zadrži siromašne u školama, samo će unapređenja relevantnosti i kvaliteta njihovog
obrazovanja pomoći pri razbijanju začaranog kruga siromaštva i dati pozitivan doprinos
općem privrednom rastu u BiH.

F. ULOGA SLUŽBI ZAPOŠLJAVANJA U BOSNI I HERCEGOVINI

5.78 Nizak stepen preraspodjele radnih mjesta u formalnom sektoru i postojeće

neusklađenosti između ponude i potražnje za radnom snagom naglašavaju važnost
efikasnog korištenja službi za zapošljavanje i pasivnih i aktivnih politika na tržištu
rada. Međutim, bez obzira na znatne resurse koji su raspodijeljeni za te inicijative, posebno u
FBiH, te široke mreže kancelarija u cijeloj zemlji, službe za zapošljavanje pokazale su se u
najvećoj mjeri irelevantnim za omogućavanje protoka radnih mjesta u formalnom sektoru,
posebno kad su suočene s velikim i apsorbujućim neformalnim sektorom.

Institucionalni aranžmani

5.79 Zakonski okviri koji upravljaju aktivnostima zavoda za zapošljavanje u oba

entiteta su u znatnoj mjeri reformisani 2000. godine, ali i dalje se suočavaju s velikim
reformskim programom u oblastima aktivnih programa na tržištu rada. Službe za
zapošljavanje se osiguravaju i na entitetskom i na podentitetskom nivou. U RS postoji
jedinstveni Zavod za zapošljavanje, sa 6 regionalnih ogranaka i 55 općinskih kancelarija.
Mreža službi za zapošljavanje u FBiH sastoji se od Federalnog zavoda za zapošljavanje na

123
nivou entiteta i deset kantonalnih službi za zapošljavanje i 79 općinskih kancelarija.78 Od
ukupnih resursa koji se ubiru u FBiH, 70 % administriraju kantoni, a 30 % entitet.79 Nedavno
izvršene reforme uvele su Agenciju za zapošljavanje na nivou države, čiji je zadatak
sakupljanje statističkih podataka vezanih za zapošljavanje na nivou cijele zemlje i
predstavljanje BiH u međunarodnim i bilateralnim pitanjima vezanim za rad.
Programi

5.80 Osim registracije nezaposlenih, službe za zapošljavanje u BiH imaju zadatak da

administriraju osiguranje u slučaju nezaposlenosti i aktivne programe na tržištu rada za
nezaposlene. Finansiranje davanja za nezaposlene predstavlja prioritet u oba entiteta, a
aktivni programi se finansiraju iz preostalih resursa koje ne zauzmu davanja.
5.81 Obuhvat davanja za nezaposlene u BiH je nizak po međunarodnim standardima.
Kako su gotovinska davanja za nezaposlene bila dostupna samo onim nezaposlenima
koji su vršili uplate doprinosa za nezaposlenost (i čiji poslodavci su vršili uplate), te uz
visok stepen izbjegavanja plaćanja doprinosa, 2003. god. gotovinska davanja
predstavljala su samo 16 % potrošnje zavoda za zapošljavanje u FBiH, a 23 % u RS.
Kao posljedica toga, znatni resursi preostaju za finansiranje aktivnih programa na tržištu rada,
posebno u FBiH. Zbog znatnih razlika između stopa doprinosa za osiguranje u slučaju
nezaposlenosti (2,5 % u FBiH i 1 % u RS),80 finansijske pozicije dva zavoda za zapošljavanje
su veoma različite.

5.82 Postojeća mješavina aktivnih programa na tržištu rada u oba entiteta je veoma
ograničena, a naglasak se stavlja na programe kao što su subvencioniranje plata ili
kredita za preduzeća. Međunarodna iskustva, međutim, ukazuju da su te dvije vrste
programa među najmanje isplativiim programima (Betcherman, et. al.2004). U isto vrijeme,
jednostavniji i isplatljiviji programi, kao što su savjetovanje pri izboru posla i osnovne
funkcije spajanja poslodavaca i nezaposlenih, uopće nisu postojale ili su bile u ozbiljnoj mjeri
zanemarene. Konkretno, finansiranje za aktivne programe bilo je usmjereno na favorizovana
preduzeća u državnom vlasništvu s zanemarivim nivoom praćenja ili odgovornosti za
korištenje sredstava. Nedavna revizija i pregled poslovnih procesa entitetskih zavoda za
zapošljavanje otkrila je slabe poslovne procese i loše finansijsko upravljanje u oba entiteta, uz
ozbiljan nedostatak praćenja internih operacija i ocjenjivanja programa zavoda za
zapošljavanje.

5.83 Rezultujući nedostatak odgovornosti za korištenje resursa, sve do nedavno dodatno

otežavan nedostatkom odgovarajućih regulativa, predstavlja pitanje za koje su vezane
ozbiljne bojazni, posebno u FBiH. Imajući u vidu da FBIH, posebno, šalje znatan dio javnih
resursa u programe kreditiranja (oko 0,5 % entitetskog GDP-a 2003. godine, od ukupne
potrošnje od 1 % GDP-a, uz dodatnih 0,4 % GDP-a u neraspodijeljenim rezervama), to
predstavlja nezadovoljavajući rezultat za koji entitetske vlasti u sklopu Srednjoročne razvojne
strategije priznaju da se mora popraviti, imajući u vidu visoke stope registrovane
nezaposlenosti i znatne izazove vezane za restruktuiranje preduzeća s kojima će se suočiti u

78
Uspostavom strukture Federalnog zavoda eliminisane su ranije zasebne i etnički zasnovane službe za
zapošljavanje u FBiH.
79
Entitetsko finansiranje je dostupno za preraspodjelu kantonima na osnovu potreba kroz mehanizam
solidarnosti.
80
Višak finansiranja u Zavodu za zapošljavanje FBiH pokrenuo je nedavne rasprave u vezi s reformama o
mogućem smanjenju stope doprinosa za osiguranje u slučaju nezaposlenosti.

124
bliskoj budućnosti. Neka od tih pitanja se rješavaju; u stvari, RS je nedavno prekinula svoje
programe kreditiranja, dok je Zavod za zapošljavanje FBiH u procesu obustavljanja tih
programa.

Tabela 5:14 Rashodi entitetskih zavoda za zapošljavanje, 2003. godina (%)

RS FBiH
Administracija i kapitalne investicije 33 15
Pomoć nezaposlenim licima 26 30
- Davanja za nezaposlene 23 16
- Doprinosi za zdravstveno osiguranje 1 12
- Doprinosi za penzijsko osiguranje 1 2
Programi na tržištu rada 41 54
Rezerve
Ukupno 100 100
Ukupna potrošnja kao % entitetskog GDP-a 0.3 1
Izvor: Entitetski zavodi za zapošljavanje, programi na tržištu rada u FBiH uključuju
programe kreditiranja u vrijednosti od 39 miliona KM.

5.84 U općinskim kancelarijama za zapošljavanje jednostavne aktivnosti na registraciji

istiskuju sve druge aktivnosti, kao što su upućivanje na slobodna radna mjesta i savjetovanje
o izboru zanimanja. Imajući u vidu da službe za zapošljavanje u oba entiteta također,
finansiraju doprinose za zdravstveno i penzijsko osiguranje za registrovane nezaposlene.
Primanje tih beneficija često predstavlja jedinu motivaciju za registraciju. To se odnosi i na
značajan broj ljudi koji su zaposleni u neformalnom sektoru ili koji se bave poljoprivredom, a
koji se ipak registruju kao nezaposleni s tim razlogom (što predstavlja objašnjenje za
značajne razlike između broja lica registrovanih kao nezaposlena i procjena broja
nezaposlenih konzistentnih s metodologijom Svjetske organizacije za rad (ILO), zasnovanih
na istraživanju LSMS).

5.85 Neadekvatnost aktivnosti zavoda za zapošljavanje potvrđuju i istraživanja

sprovedena među nezaposlenim licima koja ukazuju na nisku stopu povjerenja u to da će
im javne službe za zapošljavanje osigurati korisne usluge u toku traženja zaposlenja.81
Štaviše, lica koja su tražila posao i koja su ispitana u sklopu istraživanja oslanjaju se na
neformalne mreže u svojim zajednicama za nalaženje zaposlenja, uglavnom neformalne
prirode, umjesto da odu do općinske kancelarije zavoda za zapošljavanje i zatraže pomoć.
Takva situacija je dodatno otežana time što je preovladavajuće mišljenje da bolje mogućnosti
za zapošljavanje postoje u neformalnom, nego u formalnom sektoru, prema usmenim
dokazima. Druga strana medalje u vezi s tim nezadovoljavajućim rezultatima kod
usmjeravanja na slobodna radna mjesta je što su, na strani potražnje za radnom snagom,
službe zapošljavanja jednako neprivlačne poslodavcima koji žele da zaposle nove radnike.82
Poslodavci smatraju da su objavljivanja slobodnih radnih mjesta u medijima i lični kontakti,
korisniji načini za zapošljavanje. Neuspjeh u održavanju integrisanih dokumentacija o
nezaposlenim po grupama vještina na nivou entiteta (da ne govorimo cijele zemlje) dovode
do toga da službe za zapošljavanje malo mogu ponuditi poslodavcima u njihovom strateškom
traženju.

125
 G. ZAKLJUČCI I PREPORUKE VEZANE ZA POLITIKE

Šta smo naučili?

5.86 BiH je u toku posljednjih nekoliko godina ostvarila znatan stepen rasta, koji su
omogućili dotoci pomoći kao podrška rekonstrukciji nakon kraja rata. Na tržištu rada,
taj rast i razvoj početkom ovog vijeka odražen je povećanim brojem radnika koji su ušli
na tržište rada, te povećanjem mogućnosti za zapošljavanje. Također, je odražen i općim
visokim inflatornim povećanjem plata i u RS i u FBiH.

5.87 Tržište rada u BiH karakterizira dualna struktura, pri čemu dinamičan
neformalni sektor obuhvata mala i srednja preduzeća i samozapošljavanje, a formalni
sektor je još pod dominacijom javnog sektora i velikih preduzeća. Stvaranje novih radnih
mjesta početkom ovog vijeka bilo je uglavnom koncentrisano na neformalni sektor, dok se
formalni sektor i dalje bori s znatno visokim cijenama rada i teretom zaostalih dugovanja.

5.88 Tržište rada BiH karakteriše vrlo niska stopa učešća u radnoj snazi, niska stopa
zaposlenosti, visoka stopa nezaposlenosti i veliki neformalni sektor. Između 2001. i 2002.
godine na tržište rada nije bilo moguće apsorbovati sve novopridošle u radnu snagu. Kao
rezultat toga, stopa nezaposlenosti je povećana na još viši nivo od 21 % u 2002. godini. Stope
nezaposlenosti za mlade muškarce i žene bile su oko 3 puta više od državnog prosjeka, pri
čemu su i stope zaposlenosti za starije radnike znatno ispod državnog prosjeka.

5.89 Bojazni vezane za neravnopravnost kod određivanja visine plata, koje su možda
izazvane kulturnim i historijskim naslijeđem, jasno se odražavaju na neizdiferenciranu
raspodjelu plata i (akumuliranu) inflaciju plata koja je rezultat automatskih
mehanizama indeksacije. Kao rezultat toga, ti mehanizmi uvode distorzije i održavaju broj
zaposlenih u formalnom sektoru na niskom nivou na vještački način. Za razliku od toga,
zaposlenost u neformalnom sektoru se stimuliše, na temelju motivacije da se prikazuju manji
rezultati od ostvarenih i da se investira manje. Iako je početkom vijeka znatno smanjen broj
ljudi na “listama čekanja”, zaostale neizmirene obaveze koje se odnose na plate i druge
distorzije i dalje otežavaju restruktuiranje sektora preduzeća, uključujući privatizaciju.
5.90 Preliminarni pokazatelji na nivou industrijskih grana ukazuju na spiralno
inflatorno povećanje plata koje vode preduzeća koja plaćaju relativno visoke plate, a
koje se sistematski šire na druge sektore privrede. Nefleksibilnost sistema plata uopće, a
institucija najniže plate, konkretno, mogli bi da postanu još uticajniji kako bude došlo do
usporavanja rasta, a privreda bude prolazila kroz ozbiljne faze restruktuiranja i negativnih
šokova po potražnju.
5.91 Na mikro nivou, poređenja podataka iz 2001. i 2002. god. ukazuju na nedostatak
fleksibilnosti na tržištu rada koji otežava alokaciju resursa i stvaranje radnih mjesta.
Izgleda da su žene i mladi u najtežem položaju na tržištu rada, pri čemu su posebno niske
stope učešća žena u radnoj snazi i stopa nezaposlenosti među mladima. Izgleda da su
relativno visoke plate, koje su dovele do vrlo niske stope zaposlenosti, uticale i na starije
radnike, mada na drugačiji način.

5.92 Stope isplativosti obrazovanja su vrlo visoke i odražavaju se u visokim zaradama

i povoljnim rezultatima kod zapošljavanja. Dok je profil odnosa starosti i visine zarada
relativno ravan u neformalnom sektoru, oštro je rastući u formalnom sektoru. Plate u

126
preduzećima u državnom vlasništvu su niže od onih koje se plaćaju zaposlenima u javnoj
administraciji, zdravstvu i obrazovanju.

Implikacije po politike i preporuke vezane za politike

Smanjenje stepena nefleksibilnosti u formalnom sektoru

5.93 Kao što je prikazano u Tabeli 5.14, za veliki dio radnika u oba entiteta 2001. i 2002.
god. nagomilavale su se zaostale neizmirene obaveze u odnosu na plate. Više od četvrtine
radnika bilo je plaćeno manje od uobičajenih nivoa plata. S druge strane, nagomilane zaostale
neizmirene obaveze u vezi s platama i dospjelim isplatama otpremnina, stvorile su problem
neizmirenih dugovanja, koji onemogućava ili otežava privatizaciju. Nefleksibilnost u
formalnom sektoru utemeljena je u ponašanju upravnika koji rade s nedostatkom obzira
prema ostvarivanju dobiti i pokazuju visok stepen usmjerenja ka zaštiti postojećih radnih
mjesta. Ubrzanje privatizacije moglo bi pomoći pri izlasku iz tog začaranog kruga.
Najniža plata

5.94 Pokazatelji predstavljeni u sklopu ovog izvještaja ukazuju da je najniža plata u BiH
visoka u poređenju s onom u drugim privredama u tranziciji, a da se obavezujuća najniža
plata odražava u nefleksibilnoj strukturi plata i neizdiferenciranoj raspodjeli plata u
formalnom sektoru kojeg obuhvataju aranžmani kolektivnog pregovaranja. Da bi se smanjili
neželjeni efekti najniže plate na raspodjelu plata, bit će od ključne važnosti ukinuti
povezanost najniže plate i prosječne plate u FBiH. Ukidanje veze između najniže plate i
prosječne plate doprinijelo bi ograničavanju inflatornog povećanja plata i smanjenju stepena
neizdiferenciranosti plata u formalnom sektoru.

Zaposlenost mladih i najniža plata

5.95 Prema procjenama, 53 % (56 %) i 36 % (46 %) tinejdžera i mlađih odraslih ljudi bilo
je nezaposleno 2001. god. (2002. god.). Odgovarajuće stope zaposlenosti su, također, veoma
niske. Imajući u vidu da se mladi ljudi najčešće zapošljavaju na slabo plaćenim radnim
mjestima, politike koje se odnose na najnižu platu su vrlo važne za njihove rezultate kod
zapošljavanja. U stvari, obavezujuća najniža plata razmatrana u prethodnoj sekciji mogla bi
imati negativan uticaj na rezultate zapošljavanja mladih u BiH, a mogla bi i da predstavlja
objašnjenje za visoke stope nezaposlenosti kod mladih 2001. i 2002. godine. Da bi se
omogućio ulazak mlađih radnika u formalni sektor, radnici koji tek ulaze na tržište rada i
mladi radnici ne treba da budu obuhvaćeni aranžmanima kolektivnog pregovaranja, već bi
trebalo da se dozvoli da njihove plate padnu na nivo ispod najniže plate koja se uspostavlja
kroz te aranžmane kolektivnog pregovaranja.

Kolektivno pregovaranje

5.96 Da bi kolektivni ugovori odražavali interese svih uključenih strana, bit će važno
ojačati poziciju privatnog sektora u pregovorima o granskim kolektivnim ugovorima i
smanjiti obuhvat granskih kolektivnih ugovora samo na preduzeća koja imaju svoje
predstavnike u procesu pregovaranja.

5.97 Uz shvatanje različite prirode države kao poslodavca, proces određivanja visine plata
za javnu upravu, bi trebao da se ukloni iz kolektivnih ugovora, koji određuju visinu plata
drugih radnika u formalnom sektoru. Javni sektor trebalo bi da pređe s granskog kolektivnog
ugovora na statutarno određivanje visine plata za radnike u javnoj upravi. Paralelno s tim,

127
vlada bi trebala da unaprijedi svoj stepen kontrole nad preduzećima koja su u njenom
vlasništvu. Politike zarada mogle bi se uvesti – na privremenoj osnovi – s ciljem ograničenja
inflatornog povećanja plata u odabranoj grupi firmi, posebno u grupi velikih preduzeća.

5.98 U ovom trenutku naknade i dodaci predstavljaju neproporcionalno veliki dio ukupnih
zarada za zaposlene u formalnom sektoru. Naknade bi postepeno trebalo integrisati u
osnovicu plate.

Stariji radnici

5.99 Za razliku od mlađih radnika, rezultati regresije prikazani u prethodnom dijelu teksta
pokazuju da su plate starijih radnika u formalnom sektoru vrlo visoke. Za razliku od većine
procjena profila zarada u drugim zemljama, procijenjeni profil odnosa godina starosti i zarada
za formalni sektor u BiH, nema obliku izvrnutog slova U. Dodatak za godine iskustva po
stopi od 0,6 % koji propisuju zakoni o radu u oba entiteta, mogao bi da predstavlja
objašnjenje za to. Međutim, niska stopa zaposlenosti za starije radnike (22 i 27 % 2001. i
2002. godine, redom), mogla bi biti posljedica toga da su stariji radnici znatno skuplji s
aspekta poslodavca.

Neformalnost

5.100 Neizdiferenciranost kod raspodjele plata i nefleksibilnost koja je naglašena u

prethodnom dijelu teksta predstavljaju temelj za relativno visok udio neformalnosti na tržištu
rada. Iako neformalni sektor izgleda visoko dinamičan i odgovoran za stvaranje najvećeg
broja novih radnih mjesta između 2001. i 2002. godine, implikacije u smislu fiskalnih
reprekusija i socijalnog osiguranja za radnike su alarmantne, što dovodi do toga da bi svaki
potencijalni oporavak zaposlenosti bio neodrživ.
5.101 Razmatranja politika trebalo bi da se fokusiraju na smanjenje izvora nefleksibilnosti,
kao način za podršku postepenom prelasku u formalni sektor. Institucije na tržištu rada, a
posebno oporezivanje plata, doprinose paralelnom postojanju dualnih tržišta rada u BiH.
Veliki stepen oporezivanja plata, posebno u FBiH, proizvodi jasne demotivacione faktore za
mala i srednja preduzeća, pri formalizaciji njihovog poslovanja. Unapređenje efikasnosti
institucija socijalnog osiguranja i smanjenje doprinosa koji se naplaćuju na plate, čim to
njihova finansijska situacija omogući, pomoći će smanjenju motivacionih faktora za
neformalno poslovanje.

Obrazovanje

5.102 U globalnoj privredi, BiH neće biti sposobna da konkuriše na osnovu uporedivo
jeftine radne snage. Privatna preduzeća svih veličina tražit će mogućnosti da popune radna
mjesta koja zahtijevaju visok stepen znanja dodane vrijednosti i koja su dobro plaćena, da bi,
dijelom, iskoristili mogućnosti za izvoz i privukli direktne strane investicije. Pokazatelji iz
drugih zemalja (de Ferranti et al. 2003.) pokazali su da odluke o investiranju, kako stranih,
tako i lokalnih investitora, zavise od mišljenja investitora o tome da li lokalna radna snaga
ima vještine, znanja i sposobnosti za iskorištavanje i osiguranje isplativosti novih investicija
ili ne. Uticaji na siromašne su neproporcionalno veliki. BiH je u opasnosti da se s vremenom
suoči s padom stepena obrazovanja siromašnih, kako bude dolazilo do povećavanja privatnih
doprinosa, ako javna potrošnja ne bude preusmjerena na podršku onim studentima koji su u
nepovoljnijoj poziciji. Međutim, čak i ako zemlja uspije da zadrži siromašne u školama, tek

128
će im unapređenje kvaliteta i relevantnosti njihovog obrazovanja pomoći da izađu iz
začaranog kruga siromaštva i daju pozitivan doprinos općem privrednom rastu u BiH.

5.103 Kako se dostupnost predškolskih i programa vrtića bude povećavala u narednim

godinama, što je neizbježno, jedna od politika koje vlada može poduzeti, a koja je, po
međunarodnim iskustvima, u najvećoj mjeri podrška siromašnima, bilo bi ciljano finansiranje
predškolskih i programa vrtića u siromašnim oblastima i za grupe u nepovoljnom socijalnom
položaju. Iako postoji opći koncenzus u vezi s potrebom prelaska odgovornosti za tercijarno
obrazovanje na nivo entiteta u FBiH ili na nivo države, politički manevri su do sada spriječili
usvajanje modernog zakonskog okvira za tercijarno obrazovanje.

Službe zapošljavanja

5.104 Nesposobnost zavoda za zapošljavanje da omoguće preraspodjelu zapošljavanja kroz

aktivne programe na tržištu rada, konkretno kroz upućivanje na slobodna radna mjesta i
savjetovanje, poziva na hitne dodatne reforme, imajući u vidu veliki broj nezaposlenih i
vjerovatne dodatne zahtjeve koji će se pred sistem zavoda za zapošljavanje postaviti s
ubrzanjem tempa restruktuiranja preduzeća. Određeni napredak je već postignut. Oba entiteta
razvijaju djelotvornije politike vezane za aktivne mjere na tržištu rada koje su konzistentne s
realnim fiskalnim pozicijama i administrativnim kapacitetima službi za zapošljavanje.
Zajedno s entitetskim i kantonalnim službama za zapošljavanje razvijen je okvir za revidirane
programe i to se koristi kao osnova za dalji programski razvoj. Ta reforma koristi informacije
i podatke iz novijih iskustava, koja su pokazala da upućivanje na slobodna radna mjesta i
savjetovanje, kao i fokus na obuku na radnom mjestu, može imati znatan pozitivan uticaj na
preraspodjelu radnih mjesta u BiH.

5.105 Da bi se taj program pretvorio u praksu, službe zapošljavanja, a posebno općinske

kancelarije, kao osnovni osiguravači usluga, imaju potrebe za izgradnjom kapaciteta s
ciljem unapređenja njihovih kapaciteta za upućivanje na slobodna radna mjesta i
savjetovanje. Uz to, finansiranje zdravstvenog i penzijskog osiguranja za nezaposlene
zahtijeva reorganizaciju, s ciljem preusmjerenja osnovnog zadatka kancelarija za
zapošljavanje s registracije nezaposlenih lica na aktivne programe i uklanjanja
neodgovarajućih motivacionih faktora za registraciju lica kao nezaposlenih, samo da bi dobili
zdravstveno osiguranje. Na kraju, višak finansiranja u Zavodu za zapošljavanje FBiH, daje
prostor za istraživanje mogućnosti za smanjenje stope doprinosa za osiguranje u slučaju
nezaposlenosti koji se naplaćuje na plate s tekućeg nivoa od 2,5 % bliže nivou od 1 %, kao
u RS.

129
 ANEKS 2. 1 SPORAZUMI O SLOBODNOJ TRGOVINI KOJE JE ZAKLJUČILA BIH

Količinska
Obuhvat trgovine (član
Brzina liberalizacije (član 1.2.3)
ograničenja (član
1.2.2)
1.2.1)
Udio Udio HS linija Broj linija
SST Udio HS
međusobne oslobođenih sa QR
(godina linija Kraj prelaznog Godina
Zemlja trgovine nakon nakon
stupanja liberalizova perioda ukidanja?
liberalizov stupanja na stupanja na
na snagu) nih (%)
an (%) snagu (%) snagu
BiH-CRO Bosna i Hercegovina 100.0 100.0 25.6 1. jan. 2004.
1 - -
(2001) Hrvatska 100.0 100.0 100.0 stupanje na snagu
18
BiH-S&M Bosna i Hercegovina 100.0 100.0 25.6 Nije
2 1. jan. 2004. (QR na
(2002) Srbija i Crna Gora 100.0 100.0 99.9 određeno
izvoz)
Bosna i Hercegovina 100.0 100.0 25.6 - -
BiH-MAC
3 1. jan. 2005. 31. dec.
(2002) BJR Makedonija 100.0 100.0 99.9 2
2003.
BiH-ROM Bosna i Hercegovina 91.8 83.7 27.1 1. jan. 2005.
4 - -
(2003) Rumunija 88.7 89.9 88.7 stupanje na snagu

BiH-BUL Bosna i Hercegovina 91.5 75.9 27.2 1. jan. 2005.

5 - -
(2003) Bugarska 88.9 95.6 88.9 stupanje na snagu

ALB-BiH Bosna i Hercegovina 93.0 88.6 26.6

6 1. jan. 2008. - -
(2003) Albanija 91.0 91.7 4.7

BiH-MOL Bosna i Hercegovina 100.0 100.0 26.2

7 1. jan. 2006. - -
(2003) Moldavija 100.0 100.0 44.9
Izvor: Messerlin i Miroudot (2003). Podaci: državna statistika, bilateralni uvoz 2002. (2001. za CG). Uvoz za BiH
zamijenjen izvozom partnerskih zemalja. U slučaju da nedostaje, bilateralni uvoz se zamjenjuje uvozom iz svijeta.

130
ANEKS 2.2 IZVOZ KROZ VANJSKU OBRADU (OUTWARD PROCESSING EXPORTS)
IZ BIH U EU, 1997.-2001.

Vrijednost izvoza kroz vanjsku obradu iz BiH u

HS Industrija EU (u hiljadama US$) 2001.
1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 1997=100
62 Artikli odjeće i dodataka, osim pletenog 20,803 36,313 40,397 27,483 27,696 133
64 Obuća, gamaše i dijelovi 6,890 12,048 20,283 14,359 11,555 168
61 Artikli odjeće i dodataka, pleteno ili heklano 661 3,793 1,705 2,156 2,952 446
83 Različiti artikli na bazi metala 1 127 2,441
Optički, foto itd, medicinski ili hirurški
90 instrumenti itd. 641 1,294 1,349 1,181 1,079 168
63 Tekstil umjetnički, setovi za šivenje, nošeni tekstil 1,229 28 162 95 248 20
84 Nuklearni reaktori, bojleri, mašine itd; dijelovi 161 703 96 643 163 101
87 Vozila, osim željeznice ili tramvaja, i dijelovi 231 46 23 10
41 Sirove kože i krzna i štavljena koža 115 63 88 41 17 15
73 Artikli od čelika i željeza 1 3 74 72 16 1,422
99 Posebne uvozne provizije 14 14 13
39 Plastika i plastični artikli 22 31 31 7 12 54
85 Električne mašine itd; zvučna oprema; tv oprema 264 249 128 10 10 4
Jedinična vrijednost (1000 US$ po toni) 2001.
1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 1997=100
62 Artikli odjeće i dodataka, osim pletenog 31 29 26 21 23 74
64 Obuća, gamaše i dijelovi 27 16 15 12 10 38
61 Artikli odjeće i dodataka, pleteno ili heklano 6 17 14 15 20 352
83 Različiti artikli na bazi metala 7 12
Optički, foto itd, medicinski ili hirurški
90 instrumenti itd. 4 9 9 9 9 207
63 Tekstil umjetnički, setovi za šivenje, nošeni tekstil 24 1 3 16 11 46
84 Nuklearni reaktori, bojleri, mašine itd; dijelovi 16 3 14 92 16 101
87 Vozila, osim željeznice ili tramvaja, i dijelovi 6 3 12 211
41 Sirove kože i krzna i štavljena koža 16 21 22 14 9 52
73 Artikli od čelika i željeza 5 6 5
99 Posebne uvozne provizije 14 14
39 Plastika i plastični artikli 22 10 10 7 4 18
85 Električne mašine itd; zvučna oprema; tv oprema 29 12 9 3 2 8
Izvor: Baza podataka COMEXT. Samo proizvodi s obimom izvoza preko 10.000 $ u 2001. godini uključeni su u
tabelu.
 ANEKS 3. 1: BEEPS

• Instrument Istraživanja poslovnog okruženja i rezultata preduzeća EBRD-a i Svjetske

banke (Bank Business Environment and Enterprise Performance Survey - BEEPS)
razvijen je s ciljem istraživanja okruženja u kojem rade preduzeća u 26 zemalja srednje i
istočne Evrope. Istraživanje je sprovedeno dva puta, 1999. i 2002. godine, što
omogućava uporedbe kroz vrijeme za zemlje učesnice. Preko 180 firmi iz BiH
učestvovalo je u istraživanju sprovedenom 1999. i 2002. godine. Te firme rade u
industrijskim sektorima kao što su rudarstvo, građevinarstvo i proizvodnja, ili su aktivne
u sektorima usluga, kao što su transport, trgovina, promet nekretninama, poslovne
usluge, turizam i tako dalje. Što se tiče veličine firmi, instrument istraživanja je
namjerno kreiran na način da je učešće manjih firmi u uzorku u svih 26 zemalja veće od
stvarnog. Što se tiče dužine postojanja i tipa vlasništva, ispitanici su izabrani tako da
odgovaraju kvotama uzorka, tako da uključuju firme u državnom vlasništvu,
privatizovane firme, te novo uspostavljene firme. Profil ispitanih preduzeća iz BiH u
smislu sektora, veličine, starosti i tipa vlasništva, predstavljen je u Tabeli 1 Aneksa 1.

• Osnovna mana istraživanja je to što uzorak firmi koje su ispitane u 26 zemalja nije
reprezentativan za privredu svake od tih država. Umjesto toga, uzorci su stratifikovani
tako da pokrivaju firme s različitim karakteristikama unutar pojedinih zemalja. To
omogućava da pravimo poređenja između različitih karakteristika firmi. Ipak, uzorci
firmi koje su ispitane 1999. i 2002. god. nemaju identične karakteristike. Na primjer,
uzorak studije BEEPS1 uključuje neke firme iz sektora kao što su uzgoj stoke, ribarenje
i šumarstvo, proizvodnja električne struje, te finansijske usluge, koje nisu obuhvaćene
narednom rundom ispitivanja 2002. godine. Uz to, BEEPS1 ne uključuje firme iz
sektora hotelijerstva i restorana, druge službe zajednice i socijalne službe, te usluge
prometa nekretninama, a preduzeća iz tih sektora učestvovala su u drugoj rundi
istraživanja 2002. godine. Također, nezavisni poduzetnici nisu učestvovali u studiji
BEEPS2, ali jesu u studiji BEEPS1.

132
Aneks 3.1 Tabela 1

Struktura uzorka: BEEPS1 i BEEPS2

Broj Broj
Uzorak studije BEEPS2 firmi* Uzorak studije BEEPS1 firmi*
Industrija Industrija
Uzgoj stoke/ribarenje/šumarstvo 1
Rudarstvo i rudnici 3 Rudarstvo i rudnici 1
Građevinarstvo 12 Građevinarstvo 23
Proizvodnja 68 Proizvodnja 58
Proizvodnja električne struje 1
Usluge Usluge
Transport, skladištenje,
Transport, skladištenje, komunikacije 12 komunikacije 5
Veleprodaja, maloprodaja, popravke 57 Veleprodaja, maloprodaja, popravke 74
Nekretnine i poslovne usluge 7 Nekretnine i poslovne usluge 26
Hoteli i restorani 15 Hoteli i restorani 3
Ostale usluge 8 Ostale usluge 0
Veličina Veličina
Malo (2-49)*** 111 Malo 135
Srednje (50-249) 42 Srednje 35
Veliko (250-9999) 29 Veliko 22
Vlasništvo Vlasništvo
Državno 23 Državno 56
Privatno, od čega: 159 Privatno, od čega: 135
Novoosnovano 114 Novoosnovano 133
Privatizovano državno preduzeće 45 Privatizovano državno preduzeće 2
Trajanje Trajanje
Najstarije 1885 Najstarije 1885
Najmlađe 1999 Najmlađe 1999
Prosječna starost 1984 Prosječna starost 1988
Srednja starost 1995 Srednja starost 1994
Izvor: BEEPS1&2.
Napomena: * Ukupni broj firmi po kategoriji ne odgovara zbog nedostajućih vrijednosti.

133
ANEKS 3.2: DETALJNE INFORMACIJE O ISTRAŽIVANJU 1000 VELIKIH
PREDUZEĆA

Osigurani su skupovi podataka s ciljem procjene stepena i raspodjele finansijskih

problema kod različitih veličina preduzeća, te u preduzećima s različitim vlasničkim
strukturama. Od ključne je važnosti razviti viši stepen razumijevanja strategija koje firme
različitih tipova koriste kako bi izdržale ono što je, kako izgleda, bio znatan stepen
finansijskog pritiska koji je postojao niz godina. Također, je od ključne važnosti da se
sakupe informacije s ciljem pružanja pomoći vladi i Međunarodnoj zajednici pri
procjenjivanju projiciranih troškova mogućih socijalnih programa koji treba da razriješe
ono što se smatra visokim nivoom viška radne snage u realnom sektoru.

Skupovi podataka sadrže finansijski status 1.000 preduzeća u FBiH i 1.000 preduzeća u
RS, na dan 31. decembra 2001. i 2002. godine. Ti skupovi podataka oigurani su u proljeće
2004. god. od Agencije za finansijske i informatičke usluge (APIF), koja je ostatak ranijih
zavoda za platni promet. Kompanije podnose svoje godišnje izvještaje toj agenciji, pa
smo zato bili u mogućnosti da u uzorak uzmemo 1.000 preduzeća u svakom od entiteta iz
baza podataka APIF-a. Firme u bazi podataka rade u širokom spektru sektora i industrija,
i veličine, uključujući privatne, masovno privatizovane i u potpunosti državne firme.

Skupovi podataka su zasnovani na godišnjim izvještajima koje su dostavile kompanije, a

ne na stvarnom finansijskom stanju. Skup podataka za FBiH je daleko nepotpuniji nego
za RS, jednostavno zato što su bilansi stanja i bilansi uspjeha u FBiH manje detaljni od
onih u RS. Na kraju, sve kompanije koje su postojale u 2001. godini nisu u bazi podataka
za 2002. godinu (zbog promjene vlasništva, zatvaranja poslovanja, znatnog pada prihoda
od prodaje ili sredstava itd.).
 ANEKS 3.3: PODACI ZA ANALIZU ODREDNICA REZULTATA PREDUZEĆA

Tabela 2: Deskriptivne statistike

Standar
Srednja dna
vrijednos devijacij
Promjenljiva Uvidi t a Min Max Napomene
1: Negativno; 2: 0%; 3: [1-10%];
Odnos bruto dobiti i 4: [11-20%]; 5: [21-30%]; 6: [31-
ukupnog prometa 164 3.21 1.15 1 7 40]%; 7:[više od 40%]
Promet2001mln 120 2.01 5.73 0.006 53.32 Miliona US$
0: državno; 1: privatizovano; 2:
Vlasništvo 182 1.50 0.71 0 2 novo uspostavljeno
% ukupnog učešća na tržištu
osnovne proizvodne linije
Učešće na tržištu 139 17.37 21.75 2.5 100 poslovanja
0: nema poteškoća; 1: poteškoće
Dostupnost finansiranja 160 0.48 0.50 0 1 kod dostupnosti finansiranja
Prodaja na kredit 175 12.41 23.70 0 100 % ukupnog godišnjeg prometa
Vertikalna integracija 182 26.51 38.76 0 100
Horizontalna integracija 182 2.30 2.92 1 20
Zaostale obaveze prema
snabdjevačima 182 1.36 4.20 0 30 % ukupnog godišnjeg prometa
Zaostale obaveze prema
radnicima 182 0.71 2.81 0 20 % ukupnog godišnjeg prometa
Zaostale poreske
obaveze 182 1.02 3.21 0 20 % ukupnog godišnjeg prometa
Zaostale obaveze za
komunalne usluge 182 0.71 2.87 0 20 % ukupnog godišnjeg prometa

135
Tabela 5:14 Procijenjene odrednice profitabilnosti: OLS Regresije
Bruto Bruto Bruto Bruto
dobit- dobit- dobit- dobit-
prema- prema- prema- prema-
ukupnom ukupnom ukupnom ukupnom
prometu prometu prometu prometu
(1) (2) (3) (4)
Promet u 2001. u milionima -0.023 -0.020 -0.022 -0.010
(-0.51) (-0.44) (-0.49) (-0.24)
Privatizovana firma 0.425 0.426 0.404 0.578
(1.020) (1.040) (0.980) (1.430)
Nova firma 0.863 0.906 0.868 0.846
(2.27)** (2.38)** (2.28)** (2.29)**
Udio na tržištu 0.001 0.000 0.001 0.002
(0.160) (0.020) (0.100) (0.320)
Pristup finansiranju 0.510 0.541 0.531 0.502
(1.94)* (2.09)** (2.04)** (1.99)**
Prodaja na kredit 0.014 0.015 0.014 0.016
(2.86)*** (2.99)*** (2.90)*** (3.33)***
Vertikalna integracija 0.006 0.006 0.006 0.007
(1.94)* (1.97)* (1.87)* (2.16)**
Horizontalna integracija -0.062 -0.061 -0.064 -0.081
(-1.44) (-1.42) (-1.4) (-1.89)*
Zaostale obaveze prema radnicima -0.012
(-0.34)
Zaostale obaveze prema snabdjevačima -0.074
(-2.21)**
Zaostale obaveze za porez 0.010
(0.160)
Zaostale obaveze za komunalne usluge 0.055
(0.900)
Konstanta 2.254 2.178 2.240 2.299
(5.83)*** (5.59)*** (5.81)*** (6.14)***
Napomene 87 87 87 87
R-na kvadrat 0.28 0.29 0.28 0.33
Napomene: Apsolutna vrijednost t-statistika u zagradama.
* značajno po 10%; ** značajno po 5%; *** značajno po 1%.

136
 Reference

Abernathy, F., J. Dunlop, J. Hammond and David Weil. 1999. A Stitch in Time. Lean
Retailing and the Transformation of Manufacturing – Lessons from the Apparel and Textile
Industries. Oxford University Press: New York and Oxford.

Adam, Antonis, Theodora Kosma and Jimmy McHugh. 2003. “Trade Liberalization
Strategies: What Could South Eastern Europe Learn From CEFTA and BFTA?” IMF
Working Paper No. 03/239.

Balassa, Bela. 1965. "Trade Liberalization and 'Revealed' Comparative Advantage,"

Manchester School 33, pp. 99-123.

Balino, Tomas and Charles Enoch. 1997. “Currency Board Arrangements: Issues and
Experiences”, IMF Occasional Paper 151.

Betcherman, Gordon, Karina Olivas and Amit Dar. 2004. “Impacts of Active Labor Market
Programs: New Evidence from Evaluations with Particular Attention to Developing and
Transition Countries.” World Bank Social Protection Discussion Paper No. 0402.

Birks Sinclair. 2002. “Labor Markets in Bosnia and Herzegovina.”

Birks Sinclair IBHI. 2003. "Qualitative Study No 2. BiH Skills Gaps and Training Needs:
Current Status and Policy Implications," DFID Project Report, Development of Labour and
Social Polices, Sarajevo.

Brenton, Paul and Miriam Manchin. 2003 “Making EU Trade Agreements Work: The Role
of Rules of Origin.” The World Economy, Vol. 26, pp. 755-769.

Broadman, Harry, James Anderson, Constantijn Claessens, Randi Ryterman, Stefka Slavova,
Maria Vagliasindi, and Gallina Vincellete, 2004. “Building Market Institutions in South
Eastern Europe: Comparative Prospects for Investment and Private Sector Development.”
The World Bank: Washington, DC

Catic, Lejla. 2003. “Report on Education Finance in BiH”. Manuscript. World Bank Europe
and Central Asia Human Development Unit.

De Ferranti, David et al. 2003. Closing the Gap in Education and Technology, Washington
D.C., World Bank, Latin American and Caribbean Studies Series.

Djankov, Simeon and Peter Murreep. 2002. “Enterprise Resturcutirng in Transition: A

quantitative Survey.” Journal of Economci Literature, Vol. 40, No. 3, pp. 739-92.

European Bank for Reconstruction and Development. 2002. Transition Report.

European Bank for Reconstruction and Development. 2003. Transition Report.

European Bank for Reconstruction and Development and World Bank. 2002. The BEEPS II
Interactive Dataset: Enterprise Survey in Transition, 2002.
http://info.worldbank.org/governance/beeps2002/

137
European Commission. 2002. “Highlights from the 2001 Survey: The European Observatory
for SMEs.” Report 2002/No. 1.

European Commission. 2003. “Report from the Commission to the Council on the
Preparadness of Bosnia and Herzegovina to Negotiate a Stabilization and Association
Agreement with the European Union.” Brussels

European Commission. 2004. “European Economy: Western Balkans in Transition”,

Occasional Papers No.5.

Evans, Carolyn L., and James Harrigan. 2003. “Distance, Time, and Specialization,” NBER
Working Paper No. 9729.

Gereffi, Gary. 1999. “International Trade and Industrial Upgrading in the Apparel
Commodity Chain”, Journal of International Economics, 48: 37-70.

Gray, Cheryl, Joel Hellman and Randi Ryterman. 2004. Anticorruption in Transition 2 –
Corruption in Enterprise-State Interactions in Europe and Central Asia 1999-2002. The
World Bank.

Heritage Foundation. 2003. Index of Economic Freedom Database.

Hill, R.C. 1989. “Comparing Transnational Production Systems: The Automobile Industry in
the USA and Japan,” International Journal of Urban and Regional Research. 13(3): 462-480.

International Monetary Fund. 2004a. Bosnia and Herzegovina: Article IV Staff Report,
January.

International Monetary Fund, 2004b. Bosnia and Herzegovina: Fourth Stand-By Review,
February.

Javorcik, Beata Smarzynska, and Bartolomiej Kaminski. 2004. “‘EU Factor’ and Slovakia’s
Globalization: FDI and their Multiple Impact,” Unpublished manuscript, The World Bank.

Jones, J. 1995. “Forces Behind Restructuring in US Apparel Retailing and Its Effect on the
US Apparel Industry,” Industry, Trade and Technology Review. March, 23-27.

Kaminski, Bartlomiej, and Beata Smarzynska. 2001. “Foreign Direct Investment and
Integration into Global Production and Distribution Networks: The Case of Poland,” Post-
Communist Economies, Vol. 13, No. 3.

Kaminski, Bartlomiej, and Beata Smarzynska. 2003. “Never too Late to Get Together Again:
The Czech and Slovak Customs Union—A Stepping Stone for EU Integration?” Policy
Research Working Papers Series 2954, The World Bank.

Kaminski, Bartolomiej and Michelle Riboud. 2000. “Foreign Investment and Restructuring:
The Evidence from Hungary.” World Bank Technical Paper no. 453.

138
Levačić, Rosalind, 2003, “Financing schools to achieve efficiency and equity: a review of
principles and practices and their application to Bosnia and Herzegovina”. Manuscript
produced in preparation of the Education Restructuring Project.

Mesinovic, Haris, Zlatko Hurtic and Mersida Suceska. 2003. “Country Study – Bosnia and
Herzegovina.” In Trade Policies and Institutions in the Countries of South Eastern Europe in
the EU Stabilization and Association Process. World Bank Report No. 24460.

Messerlin, Patrick, and Sebastien Miroudot. 2003. “Trade Liberalization in South East
Europe: From a Network of 23 FTAs to a Full Free Trade Area?” Groupe D’Economie
Mondial, Sciences Po, September 24.

Nicholl, Peter. 2003. “Five years of the CBBH.” Presentation for the CBBH Conference
“The Monetary Policy Role of Currency Boards: History and Practice.” April.

OECD. 1998. Redefining Tertiary Education, Paris.

OECD. 2001 Knowledge and Skills for Life: First Results from PISA 2000, Paris

Schneider, Friederich, 2002: “Size and Measurement of Shadow Economies of 110 Countries
Around the World.” Mimeo.

Smarzynska, Beata. 2001. “Does Foreign Direct Investment Increase the Productivity of
Domestic Firms? In Search of Spillovers Through Backward Linkages.” Policy Research
Working Paper 2923. The World Bank.

The Sussex European Institute. 2003. “Study on the economic impact of extending the pan-
European system of cumulation of origin to the Mediterranean partners’ part of the Barcelona
process.” University of Sussex.

UN/ECE. 2003. “Small and Medium Sized Enterprises in Countries in Transition.“

Vincelette, Gallina Andronova. 2004. "Challenges to the Bulgarian Monetary Policy on Its
Way to United Europe," in Antoaneta Dimitrova (ed.) Driven to Change. Manchester
University Press: Manchester and New York. pp.98-111.

World Bank. 2000. ‘Trade Blocs’

World Bank. 2002a. “Bosnia and Herzegovina - From Aid Dependency to Fiscal Self-
Reliance: A Public Expenditure and Institutional Review.” October.

World Bank. 2002b. “Bosnia and Herzegovina - Labor Market in Postwar Bosnia and
Herzegovina: How to Encourage Businesses to Create Jobs and Increase Worker Mobility.”
November.

World Bank. 2002c. Bosnia and Herzegovina - Administrative and Regulatory Cost Survey.
Foreign Investment and Advisory Service (FIAS).

World Bank. 2003a. Bosnia and Herzegovina - Poverty Assessment, Main report (Volume I ).
November.

139
World Bank. 2003b. ‘Bosnia and Herzegovina - Beneficiary Assessment for Secondary and
Higher Education Reform’. Manuscript available from Europe and Central Asia Human
Development Unit.

World Bank. 2003c.“Trade Facilitation in a Development Context”- Trade Note No.12,

December.

World Bank. 2003d. Global Development Finance.

World Bank. 2003e. “Reducing Administrative Barriers to Investment in Bosnia and

Herzegovina: Progress Report of FIAS Project to Implement Monitoring Reforms.”

World Bank. 2003f. “The Quality of the Business Environment: Early Warning System –
Europe and Central Asia.”

World Bank. 2004a. “Doing Business in 2004: Understanding Regulation.”

World Bank. 2004b. “Bosnia and Herzegovina - Banking Sector Review.”

140