HISTORIJA

BUTMIRSKA KULTURA

Iz razdoblja mlađeg neolita (3.milenij st.e.) najpoznatije nalazište potiče iz Butmira kod Sarajeva.Zbog bogatstva i
raznovrsnosti predmeta postalo je poznato diljem svijeta.
Riječ je o tipičnom neolitskom naselju na otvorenom prostoru smještenom u prekrasnom prirodnom ambijentu.Kuće su bile
zemunične i na površini zemlje.Ukupno ih je otkriveno 90-tak.U njima su pronađeni razni predmeti svakodnevne upotrebe-
zemljane posude,kamene alatke,ostaci ugljenisanog žita,ljudske i životinjske figure i dr.Posebnu vrijednost butmirske kulture
predstavlja keramika koja je nađena u tolikom broju i takvih vrsta kao ni u jednom nalazištu iz tog periodu.Među brojnim
oblicima posebno se ističu tzv. Kruškolike i loptaste veze sa malom prstenastom nogom,ukrašene spiralnim ukrasima često
obojene žarkom bojom.
Mnoštvo ljudskih figura izrađenih od pečene zemlje čini butmirsku kulturu dodatno zanimljivom.Izrađene su s toliko
realizma da se u crtama njihovih lica mogu prepoznati čak i rasne osobine.U tom smislu poseban značaj ima figura koja nosi
jasna obilježja negroidne rase.
Život u ovom naselju odvija se na tipičan zemljoradnički način.O tome govore ostaci žita i povrća,te poljoprivredne alatke
načinjene od kamena i rožina.Uzgajali su pšenicu,ječam,leću,zatim jednu vrstu ljulja i rdesalj,a od voća su sakupljali plodove
divljih jabuka,lješnjake i dr.Od domaćih životinja gajili su:goveče,tur, ovcu,kozu,svinje, pripitomljenog jelena i psa.

RIMSKA OSVAJANJA,RIMSKO-ILIRSKI RATOVI

Od konca III st. P.n.e. na Balkanskom poluotoku počinju se javljati Rimljani.

Nakon neuspjelih pregovora,229.godine p.n.e. došlo je do Prvog ilirskog rata,koji je završen pobjedom Rimljana.Kraljica
Teuta koja je predvodila Ilire nije se mogla suprotstaviti bolje organizovanoj i opremljenoj rimskoj vojsci.

Stanje uspostavljeno nakon Prvog ilirskog rata nije dugo trajalo.Godine 219.p.n.e. vođen je Drugi ilirski rat,koji nije u većoj
mjeri doticao prostore BiH.Potom je od 171 do 167.godine p.n.e. vođen i Treći ilirski rat koji su i treći put dobili Rimljani.To
je konačno uništilo Ilirsku kraljevinu a ujedno je značilo i kraj ardijejske moći.

Nakon sloma Ardijejaca,najveće i najjače ilirsko pleme su bili Dalmati.Do prvog rimsko-dalmatinskog rata došlo je
156.godine p.n.e.Otpor Dalmata je bio veoma žilav i konzul Gaj Marije Figul je bio potučen.U obnovljenom napadu Rimljani
su imali više uspjeha.Figulov nasljednik Scipion je zauzeo prostore i spalio ih u potpunosti.

U međuvremenu su opet ojačali Ardijejci te su Rimljani ovaj put izvršili drastične mjere nakon pobjede nad njima.Preselili su
ilirsko pleme u prostore Hercegovine natjeravši ih tako da se skroz prestanu baviti pomorstvom.Nenaviknuti na takve uslove
Ardijejci su nakon nekog vremena izumrli.

Nakon ovog usljedio je desetogodišnji rat sa Japodima (129-119.god.p.n.e.).Tom prilikom Rimljani su prodrli u prostore
sjeverozapadne Bosne.Otpor Japoda bio je slomljen.

Prekretnica na ovim prostorima desila se tek nakon ubistva Cezara 44.godine.p.n.e. i dolaskom Oktavijana na vlast.Čim je
sredio prilike u Rimu Oktavijan je odmah započeo akcije smirivanja ilirskih plemena i oslobađanje zauzetih gradova.Prva
akcija je bila povedena protiv Japoda 35.god.p.n.e. i nakon velikog otpora i jakih borbi Japodi su slomljeni.Nakon Japoda
Oktavijan je krenuo na Dalmate.Tu su također vođene grčevite borbe te je i sam Oktavijan bio ranjen čak dva puta.Rimljani
su doslovno otimali komad po komad zemlje.33.godine p.n.e slomljen je i posljednji otpor.Nakon ovog Rimljani su preduzeli
posebne mjere i niz akcija kako se ovo više ne bi ponovilo.

BAN BORIĆ

Prvi po imeni poznati bosanski ban Borić spominje se u vremenu 1154-1164.godine.To je doba kratkotrajne obnove
bizantske moći za vrijeme vladavine cara Manojla Komnena 1143-1180.godine.Obnovivši biznatsku vlast na većem dijelu
Balkana,Komnen se neizbježno morao sukobiti sa ugarskim svojatanjem istog prostora.Tako se ban Borić javlja u vrijeme
ugarsko-bizantskih ratova,ali ne kao ugarski vazal,nego kao samostalni gospodar cijele Bosne.
U ugarsko-bizantskom ratu ban Borić se,prema sačuvanim izvorima „sa svojim četama pridruzio ugarskoj vojsci“ prilikom
opsade grada Braničeva (danas selo u sjeveroistočnoj Srbiji)
Ban Borić se kasnije upleo u borbe oko nasljedstva ugraskog prijestolja.Pobjednik u tim borbama, Istvan (Stjepan)
IV,iskazao mu je zahvalnost tako što mu je 1163. darovao prostrane posjede u Slavoniji,na koje je Borić pobjegao kada je
Manojlo Komnen ponovo zaratio sa Ugarskom.

BAN KULIN
Sljedeći vladar Bosne koji se po imenu spominje nakon Borića jeste ban Kulin,''veliki ban'', '' plemeniti i moćni muž'',kako ga
u svom izvještaju 1203.godine časti papski izaslanik Ivan de Kazamaris.Kulin je možda došao na vlast još prije smrti cara
Manojla 1180,kao bizantski vazal.

Bosanska se država u doba bana Kulina prostirala od Drine do Grmeča,sa oblastima Bosnom,Usorom,Soli i Donjim Krajima
oko Sane.S obzirom na njenu teritorijalnu rasprostranjenost,papski izaslanik Ivan de Kazamaris predložio je 1203.da se u
Bosni uspostave 3-4 biskupije,jer je Kulinova zemlja prostrana,velika deset i više dana hoda.

Ban Kulin je vjerovatno najtipičnija ličnost srednjovjekovne Bosne i jedini je bosanski vladar koji je ostao sačuvan u tradiciji
i narodnoj poslovici ''Od Kulina bana i dobrijeh dana''.
Boreći se svim sredstvima za bosansku samobitnost,ovaj mudri ban znao se praviti i nevješt kako ne razumije u čemu su
razlike između katoličanstva i patarenstva,samo da bi sebi i Bosni sa vrata skinuo papu i ugarskog kralja.Ban Kulin,čak više
nego i najmoćniji bosanski vladar
Tvrtko I,simbolizira duh i karakter Bosne kao osobene države.

Za vladavinu bana Kulina,pored političke stabilnosti,vezuje se i značajan prosperitet Bosne,utemeljen na razvoju rudarstva i
trgovačkim vezama sa dalmatinskim gradovima,posebno Dubrovnikom.Iz ugovora (povelje) o trgovini ,koji je ban Kulin
zaključio sa dubrovačkom općinom 29.8.1189.godine.
Kao gospodar Bosne on jamči Dubrovačanima slobodu kretanja i trgovine po zemlji kojom vlada.Ona istovremeno
predstavlja prvi pisani dokument koji govori o trgovačkim vezama Bosne sa Dubrovnikom,koje su sigurno od ranije
postojale.

Akt o odbacivanju:

Papin izaslanik,u pratnji dubrovačkog arhiđakona Marina,stigao je u Bosnu,početkom aprila 1203.godine.On je na ''Bilinom
polju'' (kod Zenice) održao sabor sa ''starješinama krstjanja'' banom Kulinom,njegovim časnicima i narodom.Tražio je od
starješina da se odreknu bitnih tačaka svoga religijskog učenja na šta su ovi pristali,te je 8.4.1203. potpisan AKT O
ODBACIVANJU svog heretičkog učenja i prakse.

TERITORIJALNO ŠIRENJE BiH U 14.st, STJEPAN II KOTROMANIĆ

U banu Stjepanu II Bosna je,poslije dužeg vremena,dobila vladara izrazite političke mudrosti i državnika koji je odlučnim i
krupnim potezima uveo svoju zemlju u glavne tokove balkanske politike.

U vrlo kratkom periodu,od samo 4 godine,od 1322. do 1326,ban Stjepan II konačno je pripojio Bosni: Donje Krajeve
(Bosanska krajina),oblasti Usoru i Soli,župe Duvno,Hlivnoi Glamoč,zatim primorje od Neretve do Cetine te na kraju Humsku
zemlju.Time su za vrijeme Stjepana II Kotromanića trajno uobličene teritorijalne konture savremene Bosne.

BOSNA U DOBA TVRTKA I KOTROMANIĆA

Nasuprot svom prethodniku,Tvrtko I Kotromanić počeo je 1353. svoju vladavinu u znatno izmijenjenim spoljnim i
unutrašnjim okolnostima.

Nakon stogodišnjeg mirovanja kralj Ludovik je opet pokrenuo pitanje bosanskih heretika te 1363.godine poveo 2 križarske
vojske na Bosnu.Jednu vojsku koja je nadirala od Sane prema Jajcu lično je predvodio sam Ludovik dok je drugu vojsku
povjerio svom palatinu Nikoli Katu.Tvrtko je sa svojim jedinicama porazio obje vojske,jednu pod gradom Sokolom na Plivi
kod Jajca a drugu kod Srebrenika,te je tako Ludovik u pohodu na Bosnu pretprio težak poraz.

Ove sjajne Tvrtkove pobjede nagovjestile su njegove vojničke i državne sposobnosti i pružile mu nadu da će pod njihovim
utiskom prevazići otpro vlastele i povezati njene rascjepkane snage,te ih ujedinjene usmjeriti jedinstvenom cilju političkog
učvršćivanja i proširenja bosanske države.

Marta 1366. Tvrtko se naziva banom po milosti Božjoj i gospodara našeg Ludovika.Već sljedeće godine,potvrđujući stare
povelje Dubrovnika,Tvrtko se nazvao milošću Božjom ban bosanski,bez ikakvog spominjanja ugarskog kralja.Punu vlast u
zemlji Tvrtko je uspostavio 1369.godine.

Tvrtko je i prvi bosanski kralj.Tvrtko je za mjesto svoje krunidbe odabrao manastir Mileševu kod Prijepolja.Tako se Tvrtko
vjerovatno oktobra 1377. okrunio za kralja '' Srbljem i Bosne i Primorju i Zapadnim stranam'' te počeo sa ''Bogom kraljevati''

1390.godine Tvrko dobija gradove Split,Trogir i Šibenik,sa otocima Bračom,Korčulom i Hvarom.Tako je Tvrtko zavladao
cijelim jadranskim obalnim pojasom,od Kotora do ušća Zrmanje sa izuzetkom Dubrovnika i mletačkog Zadra.
Pri kraju Tvrtkove vladavine,na istočnim granicama Bosne već se pojavljuju Turci-Osmanlije,koji polako iz Edirna,gdje su
uspostavili svoje središte za daljnja osvajanja na Balkanu upadaju i u samu Bosnu.Prva provala Turaka u Bosnu bila je u
jesen 1386.godine
Tvrko je umro 1391.godine.

PAD SREDNJOVJEKOVNE BOSANSKE DRŽAVE

Posljednja decenija života Bosanskog kraljevstva započela je zapravo 29.5.1453.,kada je sultan Mehmed II Fatih na čelu
svoje brojne vojske ,na juriš osvojio Carigrad,čime je konačno srušio Bizant i spojio azijske i evropske dijelove Carstva.

U Bosni se osjećala stalna opsanost od novog odlučnog osmanskog napada.Kralj Stjepan Tomaš je uzaludno pokušavao
osigurati podršku sa zapada ali ona nije stizala.

Za samo 4 godine Tomaš je 1457. kako je rekao papskom izaslaniku Osmanlijama isplatio 160 000 dukata ali su mu oni i
dalje prijetili.

Sultan Mehmed Fatih 1459.bez velikog otpora zauzima Smederevo čime je konačno dokrajčena srpska srednjovjekovna
država.

U proljeće 1463.krenula je prema Bosni –preko Skoplja,Kosova i Sjenice-velika osmanska vojska pod vodstvom Mehmeda el
Fatiha.Početkom maja osmanlije su se spustile na Drinu gdje su se knezovi Pavlovići i Kovačevići predali bez ikakvog
otpora.Odatle je sultan krenuo u unutrašnjost Bosne i 19.maja stigao pod grad Bobovac,čija se ''posada'' predala nakon 3 dana
borbi.Brz i neočekivan pad dobro utvrđenog Bobovca izazvao je pometnju i obeshrabrenost u ostalim gradovima.Tako se
odmah predalo i Jajce u čijoj se blizini sultan bio utaborio.
Pri pokušaju bijega u Hrvatsku i Primorje kralj je uhvaćen u Ključu na Sani sa stricem Radivojem.Bio je prisiljen narediti
predaju i u ostalim gradovim te je nakon toga pogubljen zajedno sa stricem i kneževima Pavlovićima i Kovačevićima.Tako je
okončana bosanska srednjovjekovna država.Osvajanje Bosne trajalo je punih 77 godina (1386-1463).U pohod na Bosnu
sultan je poveo 150 000 ljudi.

CRKVA BOSANSKA

Crkva bosanska je ustvari jedan od mnogih izdanaka manihejstva,kao sinteze tradicionalnog perzijskog vjerskog dualizma
dobra izla,sa elementima ranog kršćanstva.

U socijalnom pogledu,Crkva bosanska je proistekla iz raznih pokreta koji su propovijedali odricanje od vlasništva i od
zakletve,otpor prema ratu i nepokoravanje svakoj feudalnoj,kako svjetovnoj tako i crkvenoj vlasti i hijerarhiji.Taj se
antifeudalni bogumilski uobličio u Bosni u službenu crkvenu ustanovu,tako što se odrekao svog društvenog programa a
zadržao dogmatsko učenje.
Bosanska vlastela je podržavala bosansku crkvu,često se oslanjajući na njen autoritet u odnosima prema vladaru i
stanovništvu.

Na čelu Crkve bosanske i njene hijerarhije stajao je DID.Crkva bosanska nije držala ni uživala feudalne posjede niti od
seljaka ubirala crkvenu desetinu ili bir,pa njeni dostojanstvenici nisu spadali u vlastelinski stalež.

O doktrini Crkve se malo zna jer prije svega nedostaju podaci iz prve ruke tj iz Bosne.Nije sačuvan niti jedan izvorni
bosanski opis ustrojstva,ceremonijala i teoloških principa Crkve bosanske.

II DIO

BOSNA I HERCEGOVINA U OKVIRIMA OSMANSKOG CARTSVA (1463-1593)

Osmansko carstvo je pojavljuje na bosanskom prostoru u XIV stoljeću.

Svoja prava uporišta u Bosni Osmanlije su stvorili još prije 1430.godine.
U narednim decenijama nastavljena su osvajanja osmanlijske vojske i uskoro su formirani sandžaci:Hercegovački 1470. i
Zvornički (između 1478 i 1483.godine).
Godine 1512. osmanske čete su ponovno zauzele područje Srebreničke banovine,koja pola stoljeća predstavlaj prepreku za
daljna osmanska osvajanja prema Ugarskoj a 15 godina kasnije 1527. osvojena je i Jajačka banovina,čija je teritorija
priključena Bosanskom sandžaku.Time je pod sulatnovu vlast došao najveći dio Bosne i Hercegovine.
1537.godine je formiran Kliški sandžak a 1538.Požeški sandžak. U XVI st. Formirana su još dva nova a to su Krčko-lički
1580. i Bihaćki 1592.godine.Osvajanje bosanske države trajalo je više od jednog stoljeća,sve od pada Jajca pa do pada
Bihaća 1592.godine.
U tom periodu uništena je srednjovjekovna bosanska država a Osmanlije su uspostavile svoj sistem vlasti.

ULOGA I ZNAČAJ ISA-bega ISHAKOVIĆA

Od 1439.godine,sa malim prekidima (1443-1444.),pa do 1463.godine,krajišnik Skopskog krajišta kome je pripadalo i

Bosansko krajište bio je Isa-beg Ishaković.
Iz vakufname Isa-bega,vidi se da je on bio ne samo veliki dobrotvor nego i veliki vojskovođa.Njemu je ''turski car povjerio
stražu i upravu ove zemlje i granice Bosne što su držali i njihovi prethodnici,da mogu zapovjedati i malom i velikom''.Poslije
osnivanja Bosanskog sandžaka,Isa beg je cijelu godinu proveo ratujući.Nakon toga imenovan je za bosanskog sandžak-bega
umjesto Mehmed-bega Minetovića,kojem je pripala čast da bude prvi namjesnik novoosnovanog sandžaka.Sarajevo je
postalo središte tog sandžaka,za čije osnivanje je vezano ime Isa-bega Ishakovića.

Po naređenju sultana Mehmeda el Fatiha još 1457.godine on je podigao džamiju,koja je nazvana Careva i koja je faktički bila
državna,pa su svi njeni službenici plaćani iz državnih sredstava.
Isa-beg je sagradio i dvor koji se nalazio u blizini Konaka-posljednje rezidencije bosanskih vezira,po kome je grad i dobio
ime.
Oba su ova objekta i saraj i džamija nastali prije 1462.godine kada je napisana vakufnama Isa-bega,o osnivanju njegovih
zadužbina,kojima je zapravo počelo urbano formiranje grada.
Smatrajući zemljište srednjovjekovnog sela Brodca,koje se nalazilo na Bendbaši,a protezalo sbe do Baščaršije,pogodnim da
na njemu zasnuje novi grad,Isa-beg je zemljište oduzeo ranijim vlasnicima a u zamjenu im dao zemlju u selu Vrančić u
Hrasnici.Kao poklonik derviša,tu je sagradio tekiju,koja se nalazila na mjestu današnje pumpe na Bendbaši,nešto niže na
Baščaršiji han (Kolobara),most preko Miljacke,hamam,izvjestan broj dućana te mlinove na Miljacki.
Iako je Isa-beg podigao više zadužbina širom Osmanskog carstva,on je ostao upamćen po svojim objektima na obalama
Miljacke,kao utemeljitelj jednog od najljepših gradova kojeg su nazivali i ''cvijet među gradovima''.

GAZI HUSREV-beg i ŠIRENJE BOSNE

Na carskom divanu održanom 15.9.1521.godine donesena je odluka da se uprava nad Smederevskim sandžakom povjeri Bali-
begu Jahjapšiću a da se na njegovo mjesto postavi dotadašnji smederevski sandžak-beg Gazi Husrev-beg.Na dužnosti
bosanskog sandžak-bega bio je od 1521.do1541.godine ali sa prekidima.
Tokom svoje dugogodišnje uprave u Sarajevu,Gazi Husrev-beg je uspio da podizanjem svojih zadužbina od Sarajeva,koje je
do tad smatrano kasabom napravi veliki grad šeher poznat širom Evrope i Osmanskog carstva.
Njegovu džamiju gradio je prethodnik Mimara Sinana,glavni carigradski arhitekt perzijanac Adžem Esir Ali.Preko puta
džamije sagradio je i medresu Kuršumliju.U njenoj blizini Husrev-beg je podigao hanikah-poseban tip medrese,gdje se
izučavala mistična filozofija.Ovaj najpoznatiji sarajevski vakif ostavio je u Sarajevu i hamam,koji i danas podsjeća na ovog
velikana,zatim bezistan impozantnu građevinu uz koji je podigao i čuveni Tašlihan

Godinu dana poslije stupanja na dužnost bosanskog sandžak-bega Husrev-beg je krenuo sa vojskom u Dalmaciju.Osvojio je
Knin i Skradin a krajem 1523.god. i Ostrovicu.
Polovinom juna 1526.Husrev-beg se pridružio vojsci Sulejmana Veličanstvenog u pohodu na Mohaču.
Godinu dana iza mohačke bitke,Husrev-beg je osvojio Obrovac i Udbinu a uskoro je zauzeta cijela Lika i Krbava.Iste
1527.godine i posada Jaca predala se bez borbe a malo iza toga i Banja Luka i još neki gradovi.Osvojeni gradovi u Dalmaciji
od Cetine na zapad i sjever,posjedi u Krbavi,Lici i Pounju kao i cijelo područje ranije jajačke banovine u području Vrbasa
prisvojeno je bosanskom sandžaku.
Sljedeće 1537.god glavni cilj Husrev-begu je bio tvrdi grad Klis,koji su Osmanlije u par navrata bezuspješno pokušavali
osvojiti.Slavnom gaziji to je upsjelo 12.3.1537
1538.godine Husrev-beg je kod Nadina potukao mletačku vojsku.

Posljedni Gazi Husrev-begov pohod bio je onaj na Budinm 1541.godine kada je ovaj grad osovojen pod vodstvom sultana
Sulejmana Veličanstvenog.Prema pisanju nekih historičara Husrev-beg je izgubio život u Crnoj Gori u bici protiv pobunjenih
Kuča.Na turbama koje je još za života podigao upisana je 948.godina po Hidžri odnosno 1541. kao godina njegove
smrti.Neosporno spada u red najpoznatijih i najsposobnijih bosanskih sandžak begova tokom cijele osmanske vladavine na
ovim prostorima.Kao vojnik,Husrev-beg je osvojio velika područja i rukovodio mnogim ratnih pohodima,šireći granice
Bosne,ali je daleko više upamćen kao dobrotvor Sarajeva.

OSNIVANJE BOSANSKOG EJALETA 1580.godine

Poslije osvajanja Bosne Osmanlije su pojedine oblasti oblikovali u posebno vojno-uprave oblasti-sandžake.Prvo je osnovan
Bosanski sandžak koji je u vojno-administrativnom pogledu od svog osnivanja 1463.godine pa do 1580. godine pripadao
Rumelijskom ejaletu.
Izdvajanjem Bosanskog,Hercegovačkog,Kliškog,Pakračkog i Krčkog sandžaka iz Rumelijskog te Zvorničkog i Požeškog iz
Budimskog beglerbegluka osnovan je Bosanski ejalet.Njegova teritorija se prostirala od Šapca do Jadranskog mora i od
Zvečana do Virovitice.Prvo sjedište bosanskog ejaleta bilo je u Banja Luci a prvi begler-beg Ferhad –paša Sokolović.Granice
Bosanskog ejalte do kraja XVI st. Nešto su proširene uglavnom na račun hrtvatskog teritorija.Uključivanjem Bihaća i bihaćke
krajine u sastav ovog ejaleta završena su njegova osvajanja i širenja te zaokružen njegov teritorij.

POKRET HUSEIN-KAPETANA GRADAŠČEVIĆA

Odnos sultana prema Bosni i mjere koje su provođene utjecale su na zbližavanje bosanskih prvaka.Do tad
razjedinjeni,bosanski kapetani shvaćaju opasnost koju im donose reforme,te stvaraju zajednički front otpora protiv sultana.
Posebno nezadovoljstvo izazvala je odluka Porte da se Srbiji ustupe nahije s desne obale Drine,te da se uvede imenovanje
kapetana od strane vezira,čime bi bilo ukinuto nasljeđivanje tog položaja.
Time su i dvije nahije iz Podrinja koje su se nalazile u sastavu Zvorničkog sandžaka priključene Srbiji.
Ovakvu odluku Porte energično su odbili bosanski kapetani te su odlučili da se tome pod svaku cijenu suprotstave.Zajednički
stav usaglašen je na sastanku u Tuzli.
Bosanski prvaci su na ovom savjetovanju ,koje je trajalo dvije sedmice od 20.januara do 5.februara 1831.godine donijeli
odluku da Portu upute sljedeće zahtjeve:
-obustaviti uvođenje nizam-džedida,opozvati privilegije date Srbiji,dopustiti uvođenje autonomne vlasti u Bosnu,na čelo
Bosanskog ejaleta postaviti domaćeg čovjeka,godišnji porez Bosanskog ejaleta ograničiti na 4000 kesa.

Za vođu bosanskog pokreta izabran je Husein-kapetan Gradaščević.On je bio najmoćniji,najbogatiji ali i najsposobniji
bosanski kapetan.Njegovom imenovanju usprotivili su hercegovački prvaci Ali-aga Rizvanbegović i Smail-aga Čengić.
Bosanski prvaci su sa znatnim vojnim snagama krenuli na Travnik gdje su bosanskom valiji Namik-paši uručili zahtjeve koje
je on odbio i zatvorio se u tvrđavu.Nakon kraće opsade Namik-paša se predao i prešao na stranu bosanske vojske.Međutim
ubrzo nakon toga on je pobjegao i sklonio se u Stolac kod Ali-age Rizvanbegovića.Ovim je sva vlast u Bosanskom ejaletu
prešla u Huseinove ruke.
Kako je istovremeno sa ovim događajem izbio i veliki ustanak protiv sultana u Albaniji,bosanski prvaci su odlučili da se
priključe toj borbi te se sa 25 000 ljudi uputili na Kosovo.
U bici kod Lipljana 22.juna 1831.godine bosanska vojska je do nogu potukla osmanske trupe.Veziru su još jednom upućeni
zahtjevi koje je on prihvatio a Husein se sa vojskom vratio u Sarajevo gdje je izabran za bosanskog vezira.Tad je i prozvan
''Zmajem od Bosne''
Umjesto fermana kojim bi potvrdili Husein-kapetana za bosanskog vezira,sultan mu je u proljeće 1832.godine poslao zahtjev
za bezuvjetnu predaju.Kako je on odbijen na Bosnu je poslana ogromna vojna sila.U odlučujućoj bici vođenoj u junu
1832.godine,nadomak Sarajeva,Husein-kapetan,napušten od nekih svojih prijatelja i napadnut od strane vojnih odreda Ali-
age Rizvanbegovića,biva poražen.Nakon toga on se u pratnji najbližih suradnika i porodice prebacio u Austriju.Na
insistiranje sultana austrijski car ga je izručio sultanu u Carigrad gdje je pod sumnjivim okolnostima i umro.

Hasan-aga Pećki se sve do augusta sa svojim odredima samostalno borio protiv Osmanlija.Na kraju se i on 5.augusta
1832.godine predao i ovaj datum se uzima za kraj bosanskog pokreta za autonomiju.

ALI-paša RIZVANBEGOVIĆ

Kao nagradu za lojalno držanje prema Porti i ratne zasluge sultan je 1833. u čin paše prozvao Ali-agu
Rizvanebegovića.Istovremeno je izdvojio Hercegovački sandžak iz satava Bosanskog ejaleta u upravnom pogledu i dao mu
statu mutesafirluka.
Porijeklom iz poznate ajanske porodice Ali-aga Rizvanbegović je svoju karijeru gradio ratovanjem na strani sultana.

Za vrijeme ofanzive osmanskih snaga na Gradaščevića,Ali-aga je u bici kod Sarajeva odlučio njen ishod i tako pomogao
novom veziru uspostaviti vlast Porte u Bosni.

Za vrijeme svoje uprave Hercegovinom Ali –paša je uporno radio na uspostavi dobrih odnosa sa susjedima naročito sa
Crnom Gorom i Dalamacijom.

OMER-paša LATAS SLAMA OTPOR REFORMAMA

Nezadovoljna sporošću provođenja tanzimata u Bosni,Porta je 1850.godine odlučila da u ovaj ejalet uputi vojne snage na čelu
sa Omer-paša Latasom (1806-1872),bivšim Srbinom iz Like,maršalom i specijalistom za gušenje ustanaka i pobuna.U
Sarajevo je stigao 4.augusta 1850.sa sultanskim fermanom ali sa relativno malo vojske.

Energičnim nastupom Omer-paša je uspio slomiti otpor u novom ustanku te zarobiti vođe buna,među kojima i čuvenog Ali-
pašu Rizvanbegovića.U dvadesetak manjih i većih bitaka sa Latasovom vojskom poginulo je oko 2500 bosanskih
Muslimana.Zarobljenici a naročito istaknuti prvaci poslani u Carigrad na suđenje.U međuvremenu Latas se 'slučajnim'
ubistvom oslobodio Ali-paše Rizvanbegovića.
Skršivši otpor bosanskih Muslimana,Omer paša je prvi put dobio mogućnost da izvrši njihovu regrutaciju u nizamsku vojsku.
Među prvim odlukama Latasa bilo je premještanje valije iz Travnika u Sarajevo.On je konačno ukinuo spahijski sistem u
Bosni i esnafsku organizaciju.

U pogledu teritorijalne i upravne organizacije u Bosni posljedica Latasove intervencije bilo je ponovno pripajanje
Hercegovine Bosni i statusu kajmekamluka,tako da je ejalet sačinjavalo 7 kajmekamluka.Takva podjela ostat će sve do pod
kraj osmanske uprave.
Ovom intervencijom Porta je konačno slomila politički otpor bosanskih begova i sahranila njihova dugogdišnja nastojanja da
za ovu pokrajinu osiguraju autonomiju u kojoj bi oni imali dominantnu ulogu.
BANJALUČKI BOJ 1737.godine

Pozivajući se na raniji dogovor sa Rusijom,kojim je dogovorena zajednička borba u slučaju rata,bečki dvor je 1737.godine
objavio rat Osmanskom carstvu.Znatno ranije Austrijanci su na granicama Bosne izvršili veliku koncentraciju svojih
snaga.Jedan dio austrijske vojske prodro je dolinom Morave u Srbiju dok je drugi dio predvođen generalom
Hildburghausenom kod Bosanske Gradiške prešao Savu i započeo opsadu Banja Luke.Na čelu Bosanskog ejaleta u tom
trenutku se nalazio Ali-paša Hekimoglu jedan od najodlučnijih namjesnika koje je Bosna imala.On je relativno kratko
vrijeme na Travničkom polju okupio bosanske snage i krenuo u susret neprijatelju.Odlučujuća bitka se odigrala
4.8.1737.godine kod Banja Luke.Bosanska vojska je potpuno razbila austrijske čete i natjerala ih na paničan bijeg preko
Vrbasa.Nakon ovog poraza general Hildburghausen se sa ostatkom svoje vojske povukao preko Save.Ova bitka je imala
presudan značaj na cjelokupan ishod austro-osmanskog rata.

DUBIČKI RAT

Nakon 50 godina vanjskog mira i unutrašnjih sukoba Bosanki ejalet je 1788.godine zahvatio novu austro-osmanski rat,koji je
u historiji poznat kao Dubički rat (1788-1791).Bio je to posljedni pokušaj Habsburškog cartsva u 18.stoljeću da proširi svoje
granice na Balkan.
Za osvajanje Bosne ,Austrija je odredila dva korpusa koje je sačinjavalo preko 50 000 vojnika.Odbrana je ponovno
prepuštena samo Bošnjacima,budući da Porta osim nešto novca i vojne opreme nije poslala nikakvu pomoć.Već prvih dana
rata,glavnokomandujući habsburške vojske princ Lihtenštajn opsjeo je Novi,Dubicu,Ostrovicu i Gradišku.
Neuspjeh koji je pri tom doživio uzrokovao je njegovu smjenu te je za novog komandanta postavljen genereal Gedeon
Lauden.Pod njegovom komandom austrijske trupe su zauzele krajem 1788. Dubicu i Bosanski Novi nakon čega su se
usmjerile ka Gradišci.Ona je osvojena krajem jula 1788.a nešto kasnije zauzet je a potom i spaljen Cetin.Međutim i pored
navedenih gubitaka bosanski odredi su pružili žestok otpor te je prodor carske vojske u unutrašnjost Bosanskog ejaleta
onemogućen.
Za tri godine ratovanja,jedna od najsnažnijih država svijeta nije uspjela ostvariti značajniji uspjeh i slomiti otpor
branilaca.Bosancima je priznanje odao i general Lauden.Austrijanci su nakon ogorčenih borbi uspjeli zauzeti Dubicu,Novi
Drežni,Gradišku i Cetingrad.

KARLOVAČKI MIR

Mirovni pregovori su uz posredovanje Engleske,Holandije i Španije vođeni u Sremskim Karlovcima.Tu je Osmanska

carevina zaključila i potpisala mir sa Austrijom 26.januara a sa Venecijom 7.februara 1699.godine.Mirovni ugovori su
potpisani na principu da su svakom pripale zemlje i područja koja su u tom trenutku posjedovali.Osmanska carevina je tako
sjeverno od Dunava zadržala samo Banat sa Temišvarom,dok je sve ostalo pripalo Habsburškoj carevini.Što se Bosne
tiče,Osmanlije su izgubile praktično sve svoje posjede u Slavoniji,Lici,Krbavi i Dalmaciji.Sjeverne,zapadne i južne granice
Bosne išle su rijekom Unom,Savom i Cetinom.Tako se već Karlovačkim mirom 1699.godine ove granice svedene na okvir
koje su imale u vrijeme Berlinskog kongresa 1878.godine.Izvan tih granica u sastavu tadašnjeg Bosanskog ejaleta ostali su
gradovi Cetingrad,Furjan,Drežnik,Lapac,Boričevac i Imotski sa kotarom.
Sultan je Karlovačlim mirom potvrdio slobodu vjeroispovijesti katolicima u Bosni,što je austrijskom caru omogućilo da se
pod vidom njihove zaštite upliće u unutrašnje osmanske poslove.Ugovorm se jamči i sloboda trgovine svim stranama,čime je
Austriji i Veneciji omogućeno da komercijalno iskorištavaju Osmansko carstvo i ujedno preko svojih trgovaca podbadaju i
uzbunjuju njegovo kršćansko stanovništvo protiv samog sultana kao njihovog legitimnog vladara.

III DIO

BERLINSKI KONGRES

Rat između Rusije i Osmanskog carstva počeo je 1877.godine.Po njegovom okončanju mirovnim sporazumom u San
Stefanu,marta 1878.godine na Balkanu su stvorene nove države:Bugarska,Srbija i Crna Gora,a Bosna je ostala u sastavu
Osmanskog carstva mada je trebala imati autonomiju.Kako su ovim ugovorom interesi Austro-Ugarske bili izigrani,ona je
tražila reviziju ovog ugovora.
U tu svrhu sazvan je novi kongres velikih sila u Berlinu u junu 1878.godine.Na osmoj sjednici kongresa britanski delegati su
podnijeli formalan prijedlog da se A-U povjeri mandat da upravlja BiH što su sve prisutne sile,osim turskih delegata
prihvatile.Međutim,kako su se kasnije i oni složili sa ovim prijedlogom,predsjedavajući Kongresa Oto Bizmark je objavio da
je A-U dobila mandat da okupira i upravlja BiH.Novopazarski sandžak je ostao pod upravom Porte.Tek na sam dan
potpisivanja ugovora turski delegati su dobili pismenu garanciju da će okupacija biti privremena.

Odlukama Berlinskog kongresa Srbiji i Crnoj Gori je priznata nezavisnost uz znatna teritorijalna proširenja i obavezu da na
svojoj teritoriji osiguraju slobodu vjeroispovijesti.Pitanje Novopazarskog sandžaka rješeno je nakon dužih pregovora
potpisivanjem Carigradske (Novopazarske) konvencije 1879.godine kojom je A-U dozvoljeno da zbog sigurnosti drži svoja
tri garnizona u sandžaku.U uvodu ove konvencije još jednom je naglašena privremenost okupacije BiH i potvrđen sultanov
suverenitet nad BiH.
OKUPACIJA BiH

Prve vijesti o mogućnosti A-U okupacije počele su u Bosnu stizati još s proljeća 1878.godine.Među Bošnjacima su ove vijesti
izazvale uznemirenje pa je već 5.6.1878.godine osnovan u Sarajevu Narodni odbor,koji je javno djelovao i pripremao otpor
mogućim okupacionim četama.
Narodni odbor je 7.jula iznudio ostavku Veli-paše,vojnog komandanta Bosne čime je jasno pokazao da će,suprotno
naređenjima iz Carigrada,pružiti otpor agresoru.
Narodni odbor je 27.7. zbacio osmanlijsku vlast u Sarajevu i formirao svoju Narodnu vladu,u kojoj su vojni poslovi povjereni
Smail-begu Selmanoviću Taslidžaku i Muhamedu Hadžijamakoviću.
29.jula Narodna je vlada primila telegram iz Bosanske Gradiške i Broda da je austrijska vojska počela prelaziti preko
Save.Pored toga austrijske čete su ušle u BiH kod Šamca,Kostajnice,Vrgorca i Imotskog.
Austrougarska vojska naišla je na žilav otpor ustanika u skoro svim krajevima Bosne.
Glavnina otpora skršena je ulaskom A-U vojske u Sarajevo 19.8.1878.godine.
Vojničko zaposjedanje BiH okončano je 20.10.1878.godine osvajanjem Velike Kladuše.
Jednoj od najsavremenijih armija svijeta trebalo je skoro 3 mjeseca da skrši otpor branilaca.
U toku okupacije se otprilike desilo oko 60 manjih i većih bitaka.Austrougarska je izgubila oko 6000 vojnika i
oficira.Prvobitno je Beč za okupaciju odredio 82 000 ali je taj broj do kraja okupacije narastao na čak 200 000 ljudi.Prema
austrijskim procjenama ustanička vojska Bosne je imala oko 93 000 boraca.Prvih dana okupacije u Sarajevu i drugim
mjestima je počeo je raditi prijeki sud koji je Filipović (glavni komandant A-U vojske) uspostavio u Doboju još
4.8.1878.godine kao prvi organ A-U vlasti u BiH.

ANEKSIJA BiH

Proklamacija Aneksije koju jeosobno u Budimpešti potpisao car i kralj Franjo Josip I 5.10.1908.godine naslovljena
Bosancima i Hercegovcima,javno je objavljena u Sarajevu 7,oktobra.U proglasu car i kralj je čin aneksije obrazložio
potrebom uvođenja ustava u BiH.Ovo je izazvalo veliku diplomatsku krizu u svijetu.Britanija i Francuska su smatrale da je
aneksijom A-U jednostavno izmjenila Berlinski ugovor te da takav postupak predstavlja ''velik udarac javnom povjerenju''
kako je to rekao britanski ministar vanjskih poslova.Aneksija je izazvala veliko uzbuđenje u Italiji i Rusiji a posebno u
Srbiji,Crnoj Gori i Turskoj koja je proglasila bojkot A-U robe,te istovremeno poduzela vojne pripreme.
Za smirivanje cjelokupne ANEKSIONE KRIZE presudan je bio stav Njemačke koja je odlučno podržala A-U.Posredstvom
njemačke diplomatije,Turska je poslije kraćih pregovora sa A-U priznala aneksiju 26.2.1909.godine čime je Bosna I
Hercegovina i formalno ušla pod habsburgovski suverenitet.Tom prilikom se A-U odrekla svojih prava u Novopazarskom
sandžaku,obvezala se da će Turskoj isplatiti 2 i po miliona funti i dati joj druge ekonomske koncesije i osigurati punu vjersku
slobodu za muslimansko stanovništvo u BiH.
Njemačka je 21.3.1909.godine predala vladi u Sankt Petersburgu ultimatum kojim je tražila da Rusija javno i formalno
prizna aneksiju što je to ova odmah i učinila.
31.3. te 5.4.1909.godine su ovaj državno-pravni čin priznale Srbija odnosno Crna Gora.

BALKANSKI RATOVI

Prvi balkanski rat vodile su zajednički Srbija,Bugarska,Grčka i Crna Gora kao članice Balkanskog saveza protiv Turske u
cilju osvajanja i podjele ostalih osmanskih posjeda na Balkanu.Srbija i Bugarska su prve potpisale ovaj savez
13.3.1912.godine.Sporazum je predviđao da se na jugu prema Turskoj vodi ofanzivni rat,a da se prema A-U na sjeverozapadu
zauzme defanzivno držanje.Bit ovog sporazuma i sličnih aranžmana sa ostale druge dvije balkanske državice Grčkom i
Crnom Gorom,bila je prije svega teritorijalna podjela Makedonije,Kosova,Metohije,Sandžaka i Albanije.Dogovori su
predviđali izlazak Srbije na more preko Albanije.
Rat je počeo u oktobru 1912.godine i Turska je poražena a balkanski saveznici su međusobno podjelili ranije spomenuta
područja.

Iako je u Prvom balkanskom ratu zauzela i Edirne,Bugarska je bila nezadovoljna plijenom koji je dobila u Makedoniji.Zato je
Bugarska iznenada napala 29/30. 6.1913.godine srpske i grčke trupe u Makedoniji,čime je započeo DRUGI BALKANSKI
RAT.
U ovom ratu Srbiji i Grčkoj se pridružila i Rumunija,koja je zauzela bugarski dio Dobrudže.Turska je iskoristila kritičnu
situaciju u kojoj se našla Bugarska i 15.7.1913.godine prešla svojim trupama liniju Eniz-Media,koje su skoro bez ikakvog
otpora za samo sedam dana,22.jula ušle u Edirne.Mirovnim ugovorom zaključenim 10.8.1913. u Bukureštu,Bugarska se
odrekla svojih teritorijalnih aspiracija u korist Grčke i Srbije.Turska je zadržala Edirne i istočnu Trakiju i tako ipak uspjela
ostati na dijelu Rumelije i zadržati status evropske zemlje.Cijeli kompleks pitanja započetih Prvim balkanskim ratom
okončan je tzv.Ambasadorskom konferencijom tokom decembra 1913. u Londonu koja je sazvana na inicijativu Engleske
kako bi se spriječio širi evropski sukob.

SARAJEVSKI ATENTAT
Ubistvo austrijskog nadvojvode Franza Ferdinanda,koje je 28.6.1914.godine počinio Gavrilo Princip,djelo je grupe
''nacionalno-revolucionarnih'' tačnije nacionalističkih srpskih omladinacs,poznate pod imenom ''Mlada Bosna''.Iako izbijanje
Prvog svjetskog rata ima svoje uzroke u nekim drugim dešavanjima kao što je pitanje raspodjele kolonija,sarajevski atentat
ga je znatno ubrzao.Odmah nakon atentata,u Sarajevu i nekim mjestima u unutrašnjosti zemlje došlo je do demonstracija
protiv Srba pa su mnoge kuće opljačkane i demolirane.Vjerovatno iz osjećaja odgovornosti što su svojim propustima pri
organizaciji dolaska nadvojvode dozvolili da se zločin dogodi,gradske vlasti Sarajeva su čak prvi dan podsticale neodgovorne
elemente na demonstracije protiv Srba.Većini optuženih,pošto su bili maloljetna lica izrečene su samo vremenske kazne
zatvora pošto se u A-U maloljetnim licima za ma kakav zločin nije mogla izreći smrtna kazna.

CERSKA BITKA

Borbena djelovanja na granici BiH i Srbije počela su prvom A-U ofanzivom 12.8.1914.godineNakon četverodnevne bitke na
Ceru,srpska vojska je porazila austrijske čete i natjerala ih da se 24.augusta povuku preko Drine nazad u Bosnu.Srpska vojska
je odmah po tom i sama prešla Drini i ušla u istočnu Bosnu.

KOLUBARSKA BITKA

Ponovnim prodorom a-u vojske u Srbiju počele su borbe koje su trajale mjesec dana,od 16.novembra do 15.decembra
1914.godine.,poznate i pod nazivom Kolubarska bitka.
U tim borbama,odnosno u Kolubarsko bici,srpska vojska je ostvarila pobjedu,protjeravši sve a-u jedinice preko Save u Srijem

''MEKENZEN''

U proljeće 1915.godine A-U je uz podršku Njemačke odlučila krenuti u novu ofanzivu protiv Srbije.U junu 1915.godine
osnovana je snažna grupa armija nazvana Mekenzen prema glavnom komandantu njemačkom generalu Augustu
Mekenzenu.Nakon duljih priprema ova je armijska grupa napala Srbiju 6.10.1915.godine i za samo nekoliko dana zauzela
Beograd,Smederevo,Požarevac,Golubac i neka druga mjesta.Za nepun mjesec dana Srbija je cijela bila okupirana.Srpska
vojska se do februara 1916.godine uspjela povući do jadranse obale preko Albanije i Crne Gore,odakle je francuskim i
italijanskim brodovima prebačena na grčki jonski otok KRF.

KRFSKA DEKLARACIJA I SHS

Poslije duže od mjesec dana pregovora,vođenih na Krfu,u ljeto 1917.godine srpska vlada i Jugoslavenski odbor objavili su
20.7.1917. zajedničku deklaraciju ,u kojoj izjavljuju da će po okončanju rata obrazovati slobodnu,nacionalnu i nezavisnu
državu Srba,Hrvata i Slovenaca.Ova deklaracija polazi od 2 osnovna načela.Prvo je načelo nacionalnog jedinstva Srba,Hrvata
i Slovenaca kao ''jednog troimenog i troplemenog naroda'' a drugo je načelo samoopredjeljenja naroda.
Prema deklaracija ta zajednička država bi bila ustavna,parlamentarna monarhija sa dinastijom Karađorđevića na čelu.
Sve što je u deklaracija proklamirano potvrdiće se Ustavom koji će poslije zaključenja mira donijeti Ustavotvorna skupština.
Krfsku deklaraciju usvojio je 27.8.1917.godine Crnogorski odbor,osnovan početkom iste godine u Parizu sa zadatkom da
među Crnogorcima širi ideju ujedinjenja sa Srbijom i ostalim južnoslavenskim zemljama.Bosna je ostala van ovih političkih
kretanja sve do potkraj 1917/1918 godine.

Konačni akt o konstituiranju Države SHS bila je odluka Hrvatskog sabora od 29.10.1918. kojom se raskidaju sve državno-
pravne veze Trojedne Kraljevine Hrvatske,Slavonije i Dalmacije sa Kraljevinom Ugarskom i Austrijskom carevinom i
objavljuje pristupanje SHS.Tako je 29.10.1918 godine osnovana Država SHS.
Za predsjednika Narodnog vijeća SHS kao vrhovnog organa vlasti u toj zemlji izabran je Anton Korošec a za
potpredsjednika dr.Ane Pavelić i Svetozar Pribićević.