Spavajte Bolje, Živite Dulje

dr. sc. William C. Dement, dr. med.
Christopher Vaughan
SPAVAJTE BOLJE, IVITE DULJE
Priruènik koji otkriva tajne zdravog spavanja
«
Izdavaè
kolska knjiga, il.il. Zagreb, Masarykova 28
Za izdavaèa Ante Zu ul, prof.
Urednica Tihana Pavièiæ
Recenzenti
dr. se. Danilo Hodoba
dr. se. Biserka Rado eviæ Vidaèek
Dizajn naslovne stranice Ana Bere
Naslov originala
The Promise of Sleep
Copyright © 1999 by William C. Dement
© za hrvatski jezik KOLSKA KNJIGA, d.d, Zagreb, 2009. Nijedan dio ove knjige ne smi
je se umno avati, fotokopirati ni na bilo koji naèin reproducirati bez nakladnikova
pismenog dopu tenja.
Ova knjiga tiskana je uz financijsku potporu
Ministarstva znanosti, kulture i porta Republike Hrvatske.
dr. se. William C. Dement, dr. med. Christopher Vaughan
Pionir u medicini spavanja istra uje ivotvornu povezanost zdravlja, sreæe i okrepljuj
uæeg noænog spavanja
SPAVAJTE BOLJE, IVITE DULJE
Priruènik koji otkriva tajne zdravog spavanja
S engleskoga prevela dr. sc. Adrijana Ko æec-Ðukniæ
siv kolska knjiga
Zagreb, 2009.
Va na napomena
Ova knjiga nema namjeru zamijeniti medicinsko mi ljenje va eg lijeènika. Naprotiv, pre
poruèa vam da se savjetujete sa svojim lijeènikom ili drugim zdravstvenim struènjakom
u vezi s lijeèenjem svih svojih zdravstvenih pote koæa. Izdavaè i autor ne preuzimaju od
govornost za bilo kakve posljedice izazvane postupkom, djelovanjem ili primjenom
lijekova ili preparata spomenutih u ovoj knjizi.
KNJUHiCA ZELINA
4
Prije svega mojoj supruzi Pat koja me prva uvjerila da ene takoðer imaju brze pokre
te oèiju za vrijeme spavanja. Vi e od èetiri desetljeæa podnosila je ivot s istra ivaèem s
anja i postavila svjetski rekord u izdr ljivosti tijekom pisanja ove knjige. Radi
izbjegavanja kaosa i svoðenja pomutnje na najmanju moguæu mjeru, tijekom protekle go
dine svaka je soba u na oj kuæi bila radionica za jedno ili dva poglavlja. Nesanica
je bila u gostinjskoj sobi, a dug u spavanju u kuhinji.
I mojoj djeci Cathy, Elizabeth i Nicku i mojem zetu Garyju Roosu. I mojim unucim
a Davidu, Matthewu i Christopheru, i mojoj majci koja mije osigurala prilièno doba
r poèetak i vukla me uvijek natrag u Walla Wallu.
Zahvale
Pravi je izazov obuhvatiti gotovo pola stoljeæa rada i smisleno i zanimljivo preni
jeti ga onima kojima je namijenjen. Uspje na ili ne, ova knjiga ne bi mogla biti n
apisana bez velike pomoæi, na kojoj ponajprije zahvaljujem Chrisu Vaughanu.
Te ko se dolazi do vrsne struène pomoæi, a ja sam imao sreæu da dobijem izvanrednog pomoæn
ika Adama Stroma, koji je obavio zavidan posao. elim zahvaliti Soni Barragan, Kat
hy Ho, Natashi Belanger i Pam Hayde na njihovoj neprocjenjivoj pomoæi.
Takoðer zahvaljujem osoblju Living Planet Pressa i Delacorte Pressa, a posebno Tom
u Spainu i Mitchu Hoffmanu. S gledi ta cjelokupne tematike zahvaljujem svakom od v
i e od 15 000 studenata Sveuèili ta Stanford koji su moja tri desetljeæa predavanja kole
gija Spavanje i sanjanje" uèinili vi e zabavom negoli poslom. Takoðer zahvaljujem svim
studentima koji su bili savjetnici stanfordskog Ljetnog kampa za spavanje, svoji
m prijateljima iz Cedro Housea i svim sudionicima istra ivanja.
Prije nego to spomenem ostale pojedince, zahvaljujem iznimnoj organizaciji Nacion
alnoj zakladi za spavanje (National Sleep Foundation). Njezina misija glasi: Naci
onalna zaklada za spavanje unaprjeðuje razumijevanje spavanja i poremeæaja spavanja
te podupire obrazovanje vezano uz spavanje, istra ivanje i zauzimanje za pobolj anje
javnog zdravstva i sigurnosti." Velika mije èast biti èlanom Upravnog odbora i pred
sjednikom njezina Odbora za dr avne poslove. Brojni moji istaknuti i u javnosti sm
jeli kolege takoðer su èlanovi Upravnog odbora i na mnogo naèina sudjeluju u potpomaga
nju misije Zaklade. Meðu mnogim izvanrednim djelatnostima, Zaklada provodi ankete
koje su proizvele bazu podataka o poznavanju spavanja koja se stalno iri, a sada æe
se svake godine provoditi i opæa anketa kao dio Tjedna nacionalne svijesti o spav
anju {National Sleep Awareness Week), koja æe rezultirati longitudinalnom bazom
Spavajte bolje, ivite dulje
podataka. U ovoj se knjizi vi e puta pozivam na rezultate tih anketa i zahvalan sa
m Zakladi i njezinu zaista izvanrednom i predanom osoblju na prikupljanju tih po
dataka i oèekujem nova uzbudljiva otkriæa. Rad Nacionalne zaklade za spavanje zaslu uj
e sveopæu financijsku i drugu potporu. Podatci o Zakladi i o drugim organizacijama
struènjaka i pacijenata nalaze se u Dodatcima.
Nadalje, zahvaljujem svim ljudima koji su mi pomagali ili me nadahnjivali tijeko
m moje karijere i ivota. Kako ne bih nekoga izostavio, poredao sam ih prema razdo
bljima svojega ivota u kojima su se prvi put pojavili.
Sa Sveuèili ta u Chicagu poèinjem s Nathanielom Kleitmanom, koji u dubokoj ivotnoj dobi
(prevalio je stotu), ivi u Santa Moniki, ali i u mojem srcu, sada i zauvijek. Sl
jedeæi je Eugene Aserinsky zbog kojeg bih, da nije privremeno izgubio interes za s
pavanje, vjerojatno postao bogati kirurg. Takoðer zahvaljujem Kao Liang Chowu i Jo
hnu Perkinsu, koji su otjelovljenje èiste znanosti; Elliotu Weitzmanu, kolskom drug
u, a zatim i kolegi, te Chrisu Athasu tada i sada - Ere the end some work of nob
le note may yet be done.1
Tijekom rada u New Yorku najprije moram spomenuti Howiea Roffwarga, koji mije po
stao do ivotni kolega i prijatelj. Takoðer elim zahvaliti Charlesu Fisheru iz bolnice
Mount Sinai, Allanu Rechtschaf-fenu, koji je svojim velikim doprinosima dr ao Chi
cago u samom vrhu istra ivanja spavanja i Fredu Snyderu èija se herkulovska nastojan
ja ne cijene dovoljno.
Iz godina barake Quonset na Stanfordu (Prièe iz francuskog podzemlja) elim zahvalit
i Jimu Fergusonu, Kathy Sobieski, Peteru Henryju, Stuartu Rawlingsu, Vinceu Zacr
oneu, Terry Wagoner, Gregu Belenkyu, Georgeu Mitchellu, Johnu Glicku, Billu Gond
i, Terryju Piviku, Steveu Henriksenu, Vicki Varner i Barbari Scavullo.
Poslije na Stanfordu, u godinama muzejskog podruma i osnivanja klinike za poremeæa
je spavanja, imao sam èast raditi s Christianom Guilleminaultom, Merrillom Mitlero
m, Johnom Oremom, Barryjem
1 Prije kraja jo se mo e dovr iti posao plemenitih odlika (Tennyson) (nap. prev.).
"Zahvale
Jacobsom, Garyjem Richardsom, Daveom Raynalom i Chuckom Cze-islerom, koji sada v
odi istra ivanja spavanja na Stanfordu na istoènoj obali SAD-a.
U razdoblju organiziranja medicine spavanja i Udruge centara za poremeæaje spavanj
a {Association of Sleep Disorders Centers) bilo mi je omoguæeno da radim s nizom d
obrih ljudi ukljuèujuæi Davida Kupfera, Johna Karacana, Michaela Chasea, Billa Orra,
Charlesa Pollacka, Chipa Reynoldsa, Mitchela Baltera, Boba Purpura i Marka Rose
kinda.
Tijekom protekla dva desetljeæa moj su rad uèinili ugodnim i vrijednim: Wes Seidel,
Dale Edgar, Tom Kilduff, Craig Heller, Nelson Powell, Jed Black, Bob Riley, Clet
e Kushida, Rafael Pelayo, Joe Miller, Emmanuel Mignot, Seiji Nishino, Ted Baker,
Ralph Pascualy, Meir Kryger, Phil i Carol Westbrook, Carolyn Hiller, Lynn Lambe
rg i Andy Monjan.
Senator Mark Hatfield - da smo se barem ranije sreli. Svi èlanovi Nacionalnog odbo
ra za istra ivanje poremeæaja spavanja (National Commission on Sleep Disorders Resea
rch), Joe Piscopo i Molly Haselhorst zaslu uju veliku pohvalu i neizmjernu zahvaln
ost.
Posebno zahvaljujem Jimu Walshu, Daleu Dirksu, senatoru Tedu Kennedyju, kongresn
ici Anni Eshoo, Johnu Lauberu, Barbari Shoup, Michaelu Thorpyju, Donu Bliwiseu i
Germanu Nino-Murciji koji nas je prerano ostavio. U Walla Walli i Moscowu, Dick
u Simonu, Ericu Ballu, Jenningsu Falconu, Johnu Graukeu i Debee Nichols.
Mary O'Brien, Neil Feldman, Sue Cohen, Laurose Richter, Elisabeth Chowning, Kath
leen Chittenden, Frankie Roman i Lucy Seger bili su najistaknutiji èlanovi male sk
upine dobroèinitelja kojima svijet mnogo duguje. Dodatno elim zahvaliti svim predsj
edateljima stalnih odbora udru enja koja su zapoèela kao Udruga centara za poremeæaje
spavanja, a razvila se u Amerièku akademiju medicine spavanja (American Academy of
Sleep Medicine).
Zahvale takoðer zaslu uju Helio Lemmi, Bernie Webb, Mike Aldrich, Pierre Passouant,
Michel Billiard, Jay Cinque i Charles Krauthammer iz Projekta Spavanje; Chris Gi
l|f n, Wally Mendelson, Jerry Siegal, Richard Coleman, Eric Hoddes, Ray Rosen, J
une Fry, Laughton Miles, Paul Fredrickson, Adam Moscovitz, Osamu Hayashi i Leona
rd Chuck.
Posebnu veliku zahvalu upuæujem Barbari Corneille, Peteru Bingu, Sharon Keenan, Ti
bby Simonu, Jimu Dewsonu, Darrell Drobnich, Peteru Farrellu, Pat Gonzales-Casey,
Lynn Hassler, Cheli Torres, Marku Kilneru, Pam Tondreaw, te divovima spavanja -
Michelu Jouvetu, Eliu Lugaresiju, Mary Carskadon, Tomu Rothu, Colinu Sullivanu
i Terryju Youngu.
Hvala Jimu Maasu na pet filmova, brojnim oskarima" i trideset jedinstvenih REM go
dina u Bailey Hallu.
I Davidu i Betty Hamburg, mojim mudrim mentorima i vjernim prijateljima koji su
mi pomagali svih tih godina.
Zahvaljujem i onima (vjerojatno mnogima) koje sam ovdje propustio spomenuti, a s
igurno zaslu uju moju zahvalnost, te se isprièavam amnezijom zbog nedostatka spavanj
a.
William C. Dement
Zahvaljujem i onima koji su zajednièkim naporima omoguæili izdavanje ove knjige. Pon
ajprije zahvaljujem na em izvrsnom i strpljivom uredniku Tomu Spainu i njegovu upo
rnom pomoæniku Mitchu Hoffmanu u izdavaèkoj tvrtki Delacorte Press. Velika hvala i m
nogim drugima u Delacortu, koji su ulo ili posebne napore kako bi progurali ovu kn
jigu, napose Suzani Schwartz, Marku Pensavalleu i Johanni Tani na struènom nadzoru
projekta, te Debri Manette i Tomu Klehu na njihovim junaèkim ispravcima. Nadalje e
lim zahvaliti na oj agentici Gail Ross i upornim ljudima koji su radili na knjizi
u tvrtki Living Planet Press: Joshui Horwitz, Julie Kuzinski i Diani Morgan. Mno
go dugujemo na iznimnom trudu i onima koji su na knjizi radili u Dementovu uredu
- Adamu Stromu, Kathy Ho, Natashi Belanger, Clarence Miao, Soniji Barragan i mn
ogima drugima. A Pat Dement veliki zagrljaj i hvala na njezinoj potpori i diskre
tnoj diplomaciji. Naposljetku, ali i najvi e zahvaljujem svojoj obitelji na strplj
enju, potpori i vjeri - posebno svojoj supruzi Laurie. Iskreno govoreæi, bez izvan
rednog truda svih njih ova knjiga nikada ne bi nastala.
Christopher Waughan
SADR AJ
Lijeènièki recept za dru tvo nezdravih spavaèa 15
Prvi dio: Osnove spavanja 25
1. Dugo noæno putovanje u dan . 27
Definicija spavanja / Portret obitelji tijekom jedne noæi spavanja
2. Kratka i osobna povijest istra ivanja spavanja 41
Svitanje znanosti o spavanju / U Kleitmanovu noænom laboratoriju -otkriæe brzih pokr
eta oèiju (REM) / Kraljevski put / Potreba za snovima / Nastanak medicine spavanja
3. Dug u spavanju i mozak pod hipotekom 65
Neznanje o pospanosti / Koliko ste umorni? Vi ekratni test latencije uspavljivanja
/ Dug u spavanju: Kamatar prirodnih sila / Pobuðenost: Maskiranje duga u spavanju
/ Vo nja pod utjecajem duga u spavanju / Kobni umor: Alkohol i dug u spavanju / O
tkrivanje duga u spavanju
4. Ljudi i biolo ki sat 88
Biolo ki sat i model suprotnog procesa / U potrazi za biolo kim satom / Spilja u Ins
titutu Max Planck i 25-satni dan / Uloga svjetlosti / Satni mehanizam / Elektrièna
pilja suvremenog ivota
5. Cirkadijurni ritam ivota: Rast i starenje 116
Najranije spavanje / Spavati kao novoroðenèe / Spavanje u djece / Tjelesna strana pu
berteta / Tinejd erska kriza spavanja / Spavanje u odrasloj i srednjoj dobi / Spav
anje u zlatnim godinama"
Drugi dio: Kad spavanje ne uspijeva 141
6. Nesanica 145
Nestabilnost spavanja / Koliko je problem te ak? / Sto uzrokuje prolaznu" nesanicu?
/ Kasno bdijete ili rano ranite? / Ostali glavni uzroci ustrajne nesanice / Nes
anica povezana s psihièkim i emocionalnim problemima / Poremeæaji koji zahtijevaju i
spitivanje spavanja radi postavljanja dijagnoze / Primarna nesanica / Lijeèenje pr
imarne nesanice / Alternativne terapije / Melatonin / Odnos prolazne i trajne ne
sanice / Lijeèenje nesanice: Argumenti u prilog lijekovima za spavanje /
11
Kratka povijest lijekova za spavanje / Suvremeni lijekovi za spavanje / Lijekovi
koji se mogu dobiti bez lijeènièkog recepta / Uspje no lijeèenje: Integracija cjeline /
Primjena onoga to znamo
7. Hrkanje i apneja u spavanju: Ponoæni davitelji 186
Hrkanje / Kad hrkanje postane apneja u spavanju / Otkriæe apneje u spavanju / Apne
ja u starijih ljudi / Apneja u djece / Sindrom iznenadne dojenaèke smrti / Lijeèenje
apneje u spavanju / Svjetlost na kraju tunela?
8. Spavanje koje napada iz zasjede:
Narkolepsija i drugi poremeæaji spavanja 213
Narkolepsija / Ne diraj psa dok spava / Lijeèenje narkolep ije / Poremeæaji spavanja i
osobna sigurnost / Izvoðenje" sadr aja snova: Poremeæaj pona anja u REM spavanju / Mjeseè
renje i noæni strahovi
9. Na sindrom kroniène iscrpljenosti 237
Cijena deprivacije sna / Ne ba prijateljsko nebo / Lijeènici koji spavaju stojeæi / N
esigurni pri bilo kojoj brzini / Anatomija umora / Pospanost otupljuje natjecate
ljsku o tricu
Treæi dio: Kad spavanje uspijeva 259
10. Sto spavanje èini? 263
Ljudske granice deprivacije spavanja / Naznake od drugih ivotinja / Pupajuæi mozak
/ Oslobaðanje od spavanja
11. Spavanje, dugovjeènost i imunosni sustav 282
Spavanje i obièna prehlada / Obrambena mre a imunosnog sustava / Izljeèenje spavanjem
/ Spavanje i obnova stanica
12. Raspolo enje i vitalnost 292
Biolo ki sat i raspolo enje: Pravi izvor vitalnosti / Uzbuðeni mozak/ Vitalnost u boci
/ Èudesni lijekovi koji djeluju na potrebu za spavanjem?
13. Stvarni ivot snova 312
Fiziologija snova / Stvarnost snova / Tumaèenje snova / Znaèenje nasuprot mehanizmu
14. Mala noæna muza: Stvarala tvo, produktivnost i uèenje 331
Noæna kola / Izvor stvarala tva / Ponoæna premijera kazali ta snova / Lucidni snovi / Spa
vanje radi produktivnosti
12
Sadr aj
Èetvrti dio: Naèela zdravog spavanja 349
15. Inventura vlastitih potreba za spavanjem 354
Upoznavanje vlastitih navika spavanja: Voðenje dnevnika spavanja / Mjerenje vlasti
tog duga u spavanju / Dnevna potreba za spavanjem
16. Suoèite se s vlastitim problemima spavanja 366
Rije ite najprije hitne sluèajeve" / Samostalno postavljanje dijagnoze / Pacijenti ko
ji to nikada nisu bili / Tra enje lijeènièke pomoæi / Razumijevanje lijeènièke nedoumice /
aktika i smjernice za razgovor / Sto mo ete oèekivati?
17. Nauèite rje avati svoje krize spavanja 387
Razumijevanje / Prevencija / Dodatno spavanje / Samoopa anje - stvar je u oèima / Pr
e ivjeti vo nju / Mla njakom u pakao / Strategije za izla enje na kraj sa sindromom brze
promjene vremenske zone / Smjenski rad / Vrijeme i plima
18. Uzmite dob u obzir 420
Spavaj, spavaj, èedo moje / Rano djetinjstvo i mala djeca / Pionir pedijatrije / N
agon za spavanjem u djetinjstvu / Spavanje u tinejd erskoj dobi / enine godine raðanj
a / Srednja dob i (prijeko) poslije / Godine starosti / Lijeèenje ciklusa spavanja
u starijoj dobi
19. Usvojite ivotni stil pametnog spavanja 443
Kljuè za pametno spavanje / Procijenite svoju potro nju alkohola, kofeina i ostalih
droga / Dijeta i vje banje / Okolina u kojoj se spava
20. Dobro se naspavajte - poèev i noæas! 460 Trotjedni kamp za spavanje / Prvi tjedan
/ Drugi tjedan / Treæi tjedan
Pogovor 472
Dodatci 477
Poremeæaji spavanja 479
Disomnije / Unutarnje uvjetovani poremeæaji spavanja / Vanjski uvjetovani poremeæaji
spavanja / Poremeæaji spavanja vezani uz poremeæaj cirkadijurnog ritma / Parasomnij
e / Poremeæaji pobudenosti / Poremeæaji prijelaza iz budnosti u spavanje / Parasomni
je povezane s REM spavanjem / Druge parasomnije / Poremeæaji spavanja povezani
13
s medicinskim poremeæajima / Problemi sa spavanjem uzrokovani neurolo kim poremeæajima
/ Poremeæaji spavanja povezani sa psihièkim
poremeæajima / Predlo eni poremeæaji spavanja
Web stranice o spavanju 497 Ustanove u Hrvatskoj koje se bave medicinom
i istra ivanjem spavanja 500
Nadopune 501
O autorima 503
Kazalo 504
Lijeènièki recept
za dru tvo nezdravih spavaèa
Prije samo nekoliko mjeseci jednoj se mojoj kolegici posreæilo da spasi ivot svojem
neæaku. Adamu je bilo samo 12 mjeseci i veæ je tada bilo vidljivo da s njim ne to nij
e u redu. Dok su druga djeca njegove dobi veæ poèinjala hodati i govoriti, Adam jo ni
je mogao ni puzati. Njegova te ina i visina bile su ispod normale za njegov uzrast
. Bio je siæu na, alosna, iscrpljena prikaza. Razoèarani i jadni, izbezumljeni od brige
, roditelji su ga dr ali i bdjeli nad njim svakodnevno. Je li Adam imao rak? Neku
uroðenu manu? Ne. Nakon desetaka tisuæa dolara utro enih u medicinska ispitivanja, nji
hovo je dijete dobilo dijagnozu zaostalo u razvoju". To zapravo nije bila nikakva
dijagnoza veæ je znaèilo da su njegovi lijeènici digli ruke od njega jer nisu znali to
se s njim dogaða. Malena vojska pedijatara, koji su pregledali Adama, mogla je sa
mo reæi da to dijete mo e okopniti i umrijeti ili da nikada ne æe biti normalno ako pr
e ivi.
Tijekom posjeta svojoj sestri, moja je kolegica promatrala Adama dok je spavao.
Buduæi da je bila upoznata s poremeæajima spavanja, odmah je shvatila da djeèak ne mo e
disati dok spava. Uzrok njegova poremeæaja, dobro poznata struènjacima za spavanje,
bili su poveæani krajnici i treæi krajnik. Njegovi su siæu ni di ni putovi, jedva dovoljni
dok je bio budan, bili potpuno zatvoreni dok je spavao. Èim bi zaspao, prestao bi
disati, a minutu nakon toga njegov bi ga mozak, zbog nedostatka kisika, probudi
o. Nakon to bi nekoliko puta udahnuo, ponovno bi zaspao i ciklus se ponavljao.
Dijagnoza struènjaka za spavanje prenesena je Adamovu pedijatru koji jo uvijek nije
vjerovao df djetetu treba odstraniti krajnike. Kad mu je drugi, prosvjeæeniji lij
eènik, kojeg je obitelj prona la, odstranio kraj-
nike, djeèak se poèeo vidljivo mijenjati. Unutar nekoliko tjedana poèeo se jasno fizièki
i psihièki razvijati.
Danas, dok ovo pi em, pro lo je est mjeseci, a ova nekoæ oèajna obitelj do ivljava èudesnu
eobrazbu. Njihov mali an èini prve korake, puzi posvuda, poèinje govoriti i dobiva na
te ini po pola kilograma mjeseèno. Na alost, prva æe godina ivota vjerojatno ostaviti tra
jne posljedice na njegov razvoj, ali oni su trenutaèno obuzeti velikim olak anjem i
sreæom da bi o tome razmi ljali.
Ova je prièa samo jedna od stotine onih koje slu am iz godine u godinu, a potvrðuje on
o to gotovo nitko ne eli priznati: mi smo dru tvo oboljelih od spavanja, to jako dobr
o razumijem. Cijelu svoju karijeru, vi e od 45 godina pretvorenih u noæi, prouèavao sa
m spavanje. Kad sam 1951. godine zapoèeo studij medicine, spavanje je bilo ne to mal
o vi e od obiène znati elje u znanstvenom svijetu, a gotovo se potpuno zanemarivalo u
medicinskoj praksi. Tijekom sljedeæih desetljeæa nauèili smo mnogo o noænoj treæini na eg
ta. Dana nja je znanost o spavanju uzbudljiva i raznolika, koristi se svim oruðima s
uvremene molekularne biologije i otvara va na znanstvena pitanja. Medicina spavanj
a, koju sam zapoèeo na Sveuèili tu Stanford, gdje smo se nekoliko predanih kolega i ja
borili daje njegujemo tijekom njezinih prvih nesigurnih i te kih godina, izrasla
je u zrelu klinièku disciplinu s izvanredno kvalificiranim lijeènicima, sposobnima d
ijagnosticirati i lijeèiti irok spektar poremeæaja. Stekli smo golemo znanje o tome k
ako spavanje funkcionira i kako djeluje na na e druge tjelesne sustave. Iskreno go
voreæi, dok sam bio jedina osoba na svijetu koja je mehanièki proizvodila cjelonoæne s
nimke spavanja na Sveuèili tu u Chicagu i kad sam odluèio pro iriti medicinsku praksu na
uspavane pacijente na Sveuèili tu Stanford, nisam oèekivao da æu postiæi uspjeh takvih ra
zmjera i sudjelovati u njemu.
Na alost, lijeènici i javnost ne znaju gotovo ni ta o tom golemom znanju. Dijagnoza ka
o to je Adamova, koju je s pravim informacijama moglo postaviti estogodi nje dijete,
medicinski struènjaci nisu mjesecima uspjeli postaviti. Da su proteklih godina bi
le poznate barem osnovne informacije o spavanju i da ih je shvatila javnost i li
jeènici, ne
Lijeènièki recept za dru tvo nezdravih spavaèa
mo e se ni zamisliti koliko bi ljudi - mo da milijuni, pa èak i va i roðaci - danas bilo i
o. Nikada ranije u povijesti èovjeèanstva razlika izmeðu kolièine znanstvenih spoznaja i
koristi od njih za dru tvo nije bila tako tragièno velika.
Rezultat takvog nedostatka svijesti o spavanju unutar medicinske zajednice jest
da lijeènici jednostavno propu taju ili zanemaruju pravu poplavu poremeæaja spavanja.
Stotine tisuæa ljudi irom svijeta umiru svake godine velikim dijelom zbog nedijagno
sticiranih i nelijeèenih problema sa spavanjem - od toga samo u Sjedinjenim Dr avama
deseci tisuæa. Primjerice, ako je netko od va ih znanaca imao srèani udar (posebno ak
o se radi o mlaðoj osobi) postoji velika vjerojatnost daje tomu pridonio i nedijag
nosticirani poremeæaj spavanja. Vidio sam gotovo èudesne sluèajeve kad je bolesnik s u
znapredovalom bole æu srca do ivio dramatièan obrat nakon to mu je utvrðen i lijeèen probl
sa spavanjem koji kardiolozi godinama nisu primjeæivali i koji je bio uzrok bolest
i.
Meðutim, neznanje o spavanju uzrokuje znatno vi e problema nego to su medicinski. Man
je dramatièna od medicinske, ali gotovo isto tako tu na jest tragedija ljudi oko nas
koji su svakodnevno umorni i iscrpljeni jer ne znaju kako rije iti probleme sa sp
avanjem, tj. zbog nepoznavanja mehanizma duga u spavanju i zamr enog biolo kog sata
koji otkucava u nama. Razmotrite statistiku: polovica stanovni tva ima problema sa
spavanjem to, pak, negativno utjeèe na njihovo zdravlje i sigurnost. Svatko od nas
, u prosjeku, spava sat i pol manje nego to su to èinili na i pradjedovi prije jednog
stoljeæa. Promatrao sam ljude koji su o amuæeni teturali kroz ivot, ne shvaæajuæi korijen
svoje pospanosti ili èak ne shvaæajuæi da su pospani. Iako se èini nemoguæim da ljudi mog
u biti vrlo pospani, a da to ni ne znaju, to je nesumnjivo dokazano. Mnoge su st
udije pokazale da ljudi s kroniènom deprivacijom spavanja2 mogu biti potpuno nesvj
esni podrijetla svog nesnosnog umora. Mnogi su ljudi skloni zakljuèiti da se stanj
e iznemoglosti, bezvoljnosti i zlovolje mo e pripisati dosadi, toplim prostorijama
ili te kom obroku.
2 Deprivacija spavanja je akutno ili kronièno uskraæivanje potrebne kolièine sna (nap.
prev.).
Nedostatak svijesti èesto dovodi do tragedije poput one koja je pogodila Michaela
Doucettea. Taj je tinejd er 1989. godine u New Hampshireu sudjelovao u nacionalnom
natjecanju vozaèke sigurnosti i osvojio odlièje pod nazivom Najsigurniji amerièki mlad
i vozaè". U znak priznanja za vje tinu sigurne vo nje nagraðen je automobilom Dodge Shad
ow. Poèetkom iduæe godine, dok se u svojem novom automobilu vraæao kuæi iz kole udaljene
oko 40 kilometara, zaspao je za upravljaèem. U desnom zavoju njegov je automobil p
rodu io ravno na suprotni trak i izravno se sudario s drugim automobilom. Poginuli
su i Michael i mlada ena u drugom automobilu.
U razgovoru mi je Michaelov otac rekao: Sigurna vo nja bila je Michaelova opsesija.
" Tinejd erov instruktor vo nje poslije mije rekao da se, koliko je njemu poznato, p
itanje deprivacije spavanja i vo nje u pospanom stanju nije nikada ni spominjalo u
njegovoj koli niti bilo gdje drugdje. Iako je Michael bio fanatièan pobornik sigur
ne vo nje, nikada ga nisu pouèili o jednoj od najopasnijih prijetnji cestovnoj sigur
nosti. Prema nedavnom ispitivanju Nacionalne zaklade za spavanje {National Sleep
Foundation), 23 % ispitanika priznalo je daje zaspalo tijekom vo nje u protekloj
godini. Imajuæi to na umu, ne iznenaðuje podatak da je deprivacija spavanja uzrok veæi
ne prometnih nesreæa kojima je uzrok nepoznat", odnosno da oko 24 000 ljudi godi nje
pogine u nesreæama prouzroèenim, dijelom ili izravno, spavanjem za upravljaèem. Gotovo
smo svi, bez obzira na formalnu naobrazbu, posve neobavije teni o pospanosti za v
rijeme vo nje i njezinim posljedicama.
Tijekom veæeg dijela svoje karijere kao znanstvenika, predavaèa i lijeènika spavanja t
e voditelja klinike i laboratorija, nastojao sam promijeniti naèin na koji dru tvo p
ristupa spavanju. Za to? Zato to je sada nji naèin, odnosno nikakav naèin, vrlo lo . Kao s
osjeæajna osoba, zabrinut sam za milijune ljudi èije bi patnje mogle biti znatno uma
njene primjenom znanja koja sada posjedujemo. Veoma me rastu uje pomisao na miliju
ne, mo da i milijarde, ljudi èiji bi se ivot mogao pobolj ati kad bi znali samo nekolik
o osnovnih naèela. Promjena naèina na koji se dru tvo i institucije odnose prema spava
nju uèinila bi vi e dobra nego
i ta drugo to ja mogu pojmiti, odnosno zacijelo vi e od bilo èega to bih mogao uèiniti.
Godinama sam sudjelovao u lobiranju u amerièkom Kongresu da se barem obrati pozorn
ost na ovaj problem. Reagiralo se tek 1990. godine osnivanjem Nacionalnoga povje
renstva za istra ivanje poremeæaja spavanja (National Commission on Sleep Disorders
Researcti), èijim sam predsjednikom imenovan. Nakon to smo ispunili na mandat da pro
uèimo poremeæaje spavanja u SAD-u i damo preporuke, povjerenstvo je procijenilo fina
ncijske tro kove zbog poremeæaja spavanja na desetke milijardi dolara godi nje. Ljudsk
i ivoti su, dakako, neprocjenjivi.
Iako sam se godinama trudio pridonijeti promjenama, rad u ovom povjerenstvu odvo
jio me od takozvane akademske kule bjelokosne. Oduvijek sam vjerovao da æe uspje na
medicinska istra ivanja - koja vode tretmanu i lijeèenju bolesti - sama brzo naæi put
do onih kojima su potrebna. Rad Nacionalnog povjerenstva jasno mi je pokazao da
je dobrobit javnosti uvelike blokirana kada je rijeè o deprivaciji i poremeæajima sp
avanja.
U mojoj svijesti, kao i u svijesti ostalih devetnaest povjerenika, javna ispitiv
anja koja smo proveli u nekoliko amerièkih gradova radi prikupljanja podataka, pov
ezala su statistièke podatke sa stvarnim osobama i ljudskim dramama. Èuli smo prièe od
kojih se slama srce o ljudima koji su godinama vodili proma en i muèan ivot, u stra ni
m patnjama radi nepotrebne smrti supru nika ili djeteta. S obzirom na okantno otkriæe
da tijekom èetverogodi njeg kolovanja lijeènik sta ist o problemima spavanja slu a tek sa
-dva, a èesto niti toliko, zakljuèili smo da su na taj naèin zapravo medicinske ustano
ve pridonijele ovom problemu.
Ta su mi ispitivanja otkrila koliko je malo od golemog bogatstva informacija koj
e su prikupili mnogi struènjaci za spavanje doprlo u javnost. Milijuni ljudi kojim
a je bila potrebna pomoæ kao da su ivjeli u pedesetim godinama 20. stoljeæa. Njihov j
e ivot, uz malo znanja o spavanju, mogao biti preinaèen ili spa en. Sto se tièe veæine po
pulacije, koja se mogla osjeæati preporoðeno i izlijeèeno samo poznavajuæi osnovna naèela
spavanja, ja sam se protftkla èetiri desetljeæa jednako tako mogao baviti i voðenjem l
anca salona za uljep avanje.
19
ZELINA
Svoj zavr ni izvje taj Kongresu povjerenstvo je nazvalo Probudi se, Ameriko! Nacional
na uzbuna zbog spavanja" i preporuèilo veæu potporu istra ivanju spavanja te sna nu kamp
anju nacionalne svjesnosti o tom problemu, koju je trebala provesti federalna vl
ada. Mi, èlanovi povjerenstva, naivno smo mislili kako je na izvje taj bio dobro obav
ljen posao i kako se sada mo emo vratiti svojim laboratorijima i klinikama. To je
bilo prije sedam godina, a Amerika i dalje drijema. Kongres mo e zatra iti preporuke
za akciju, ali to ne znaèi da æe djelovati prema njima. Moja se vjera u vladu, Kong
res, Slu bu javnog zdravstva i Nacionalnog instituta za zdravlje (Rational Institu
tes of Health) poljuljala. Svi bismo se trebali osjeæati povrijeðenima i posramljeni
ma ako se dopusti da èak i jedno dijete ili odrasla osoba nepotrebno oboli ili umr
e, ili ako veæ ijedan ivot bude nepotrebno uni ten patnjom ili pogubnom nesanicom.
Na veliku alost, i moju i moje obitelji, nauèio sam previ e toga da bih se ponizno vr
atio na akademiju. Od tada sam zvonio na uzbunu na sve moguæe naèine. Gotovo svakog
tjedna putovao sam diljem zemlje kako bih govorio dru tvenim i poslovnim udru enjima
, dr avnim tijelima i zdravstvenim struènjacima. Uz to sam i nadalje obasipao kongre
snike podatcima o skrivenoj epidemiji poremeæaja spavanja u na oj sredini. Ali, vrlo
malo od onoga o èemu ja izvje tavam pronalazi put do ire javnosti, a tro kovi koje zbo
g toga trpimo, i pojedinaèno i dru tvo u cjelini, stalno rastu.
Drugi prioritetni zadatak Nacionalnog povjerenstva bio je obrazovanje i osposobl
javanje lijeènika primarne skrbi3, koji mogu uvelike pomoæi. Kad sam odluèio uèiniti sve
to mogu u obrazovanju lijeènika primarne skrbi, najboljim mjestom za poèetak svoga k
ri arskog pohoda - mijenjanja naèina na koji se dru tvo odnosi prema spavanju, uèinio mi
se moj rodni grad Walla Walla u dr avi Washington.
Kad sam kao mladiæ napustio Walla Wallu nisam ni slutio da æe me moj profesionalni iv
ot vratiti u gradiæ u kojem sam odrastao. U me-
3 Engl. frimary carephysician ili PCP, amerièki termin za lijeènika koji uspostavlja
prvi kontakt s bolesnikom, dijagnosticira bolest te odreðuje daljnji tijek lijeèenj
a. Ovim terminom nazivaju se lijeènici opæe prakse, obiteljski lijeènici", pedijatri, i
nternisti pa èak i ginekolozi (nap. prev.).
ðuvremenu sam ivio posvuda po SAD-u, posjetio mnoge od najveæih svjetskih gradova i s
udjelovao na znanstvenim skupovima o spavanju. No, moj povratak u Walla Wallu bi
o je najkorisnija i najuzbudljivija faza moje profesionalne karijere.
Moje profesionalno ukljuèivanje u ivot rodnoga grada poèelo je polagano. Cesto sam (a
li ne dovoljno èesto) svraæao u Walla Wallu kako bih posjetio svoju majku Kathryn De
ment. Prigodom takvih posjeta poèeo sam razgovarati s lokalnim lijeènicima o medicin
i spavanja. Godine 1988. pozvan sam u Walla Wallu da na Whitman koled u odr im preda
vanje o spavanju. Strahujuæi od slabog odziva publike, cijeli honorar od 500 dolar
a namijenio sam za ogla avanje svog predavanja. Pokazalo se da 500 dolara znaèi jako
mnogo u Walla Walli. Naime, svakog je dana u mjesnim novinama izlazio oglas na
pola stranice. Kad sam u ao u dvoranu, bio sam ushiæen jer je bila popunjena do posl
jednjeg mjesta. Moja majka vjerojatno nije posve shvaæala od èega ivim, ali kad je vi
djela prepunu dvoranu bilo joj je jasno da ljude zanima èuti to im to elim reæi. Ljudi
èiji posao nije ba poznat njihovim roditeljima, u ovom svijetu koji se rapidno mij
enja, mogu razumjeti kakav je to èaroban trenutak bio. Cijenit æu ga dok sam iv.
U trenutku inspiracije, shvatio sam daje najbolje da dru tveno poimanje spavanja p
oènem mijenjati u svojem rodnom gradu koji je veæ pokazao zanimanje. Tako je nastao
Projekt Walla Walla, koji sam zapoèeo kako bih lokalne lijeènike upoznao s osnovama
medicine spavanja te pratio utjecaj tog znanja na njihov posao i pacijente. Moja
osobna dodatna korist od te studije bio je zahtjev za relativno èestim putovanjim
a onamo, to mi je omoguæavalo èe æe posjete majci.
Bio sam veoma sretan to mi se u tome pridru io moj prijatelj i kolega u medicini sp
avanja na Stanfordu, pokojni dr. German Nino-Murcia. Najprije smo pregledali zdr
avstvene kartone oko 750 pacijenata. Kao to smo i oèekivali, ni u jednom nije bilo
dijagnoze o poremeæajima spavanja. Nakon toga, dr. Nino-Murcia i ja organizirali s
mo teèajeve za sve zainteresirane zdravstvefte struènjake. Tada su lijeènici primarne
skrbi u Walla Walli poèeli dijagnosticirati poremeæaje spavanja i lijeèiti
takve pacijente. O svim sluèajevima detaljno sam raspravljao na redovitim tjednim
telefonskim konferencijama s doktorom Nino-Murciom. Poslije, kada su lijeènici u W
alla Walli stekli vi e iskustva, raspravljali smo samo o te im i slo enijim sluèajevima.
Buduæi da je to bio prvi takav poku aj uopæe, Projekt Wala Walla zapoèeo je polako. Meðuti
m, s dana njeg su stajali ta rezultati tog projekta bili nevjerojatni. Lijeènici u Wal
la Walli bili su iznenaðeni brojno æu pacijenata kojima su utvrdili poremeæaje spavanja.
Svi su ti pacijenti bili pregledani na klinici vi e puta, ali njihovi poremeæaji sp
avanja nisu bili prepoznati sve dok nije poèeo Projekt Walla Walla. Od tada su se
lijeènici koji su sudjelovali u projektu toliko izvje tili i stekli iskustva da su m
ogli potpuno samostalno rje avati svaki poremeæaj spavanja. Trojica od njih nauèili su
bodovati i tumaèiti rezultate testova spavanja. Jedan od lijeènika primarne skrbi u
Walla Walli, dr. Richard Simon, sada je diplomant Amerièkog odbora za medicinu sp
avanja {American Board of Sleep Medicine), a s nekolicinom svojih kolega osnovao
je akreditirani centar za poremeæaje spavanja. Ta vrsna ustanova nazvana je po mo
joj majci: Centar za poremeæaje spavanja Kathryn Severyns Dement {Kathryn Severyns
Dement Sleep Disorders Center).
Uzbuðen sam i zadovoljan jer je spavanje prodrlo u svakodnevni ivot Walla Walle kao
potpuno ravnopravan èlan temeljnog trijumvirata zdravlja: dobra prehrana, dobra t
jelesna kondicija, zdravo spavanje. Spavanje je kao predmet u lo u nastavne planov
e dviju srednjih kola u Walla Walli. Materijali o prirodi spavanja, deprivaciji s
pavanja, biolo kim ritmovima i osnovama zdravog spavanja ukljuèeni su u programe tri
ju manjih koled a.
Osim u Walla Walli radili smo i u susjednom gradiæu Moscow, u dr avi Idaho, gdje smo
procjenjivali svakog pacijenta u pojedinim ordinacijama primarne skrbi i do li do
iznenaðujuæih rezultata. Do kraja 1996. godine niti jednom pacijentu nije bio dijag
nosticiran poremeæaj spavanja. Kad smo obavili pojedinaène procjene, utvrdili smo da
je vi e od polovice tamo njih pacijenata imalo oèigledne simptome jednog ili vi e poremeæa
ja spavanja. Imajuæi u vidu te rezultate, a uz pretpostavku
22
da su lijeènici u gradu Moscow na razini nacionalnog prosjeka, postalo je jasno da
su lijeènici primarne skrbi propustili utvrditi va ne dijagnoze i da se medicina sp
avanja mora ukljuèiti u medicinu opæe prakse.
Valja napomenuti da lijeènici primarne skrbi sasvim sigurno nisu odgovorni za zane
marivanje poremeæaja spavanja u Americi. Kao i svi drugi, i oni su rtve manjkavog m
edicinskog obrazovanja. Prema mojem mi ljenju, oni malobrojni lijeènici primarne skr
bi koji se veæ bave problemom poremeæaja spavanja, heroji su vrijedni najvi ih poèasti.
Dok ovo pi em, u Walla Walli je dosad kod 2 000 osoba dijagnosticirana ozbiljna bo
lest i lijeèe se ili su se lijeèile u tamo njoj klinici, a u zadnje dvije godine i Cen
tru za poremeæaje spavanja Kathryn Severyns Dement. Rezultati Projekta Walla Walla
bili su pora avajuæi. Meðu onima kod kojih se sumnjalo na apneju, pri testiranju spav
anja 80 % ih je imalo znakove vrlo uznapredovale bolesti. To znaèi da se bolest po
javila prije vi e desetljeæa, a kako su godine prolazile postajala je sve izra enija.
Mo e se pretpostaviti da se tih 80 % mo e odnositi i na druge zajednice, ali takav uèi
nkoviti program za poremeæaje spavanja i svjesnost
0 spavanju nije proveden nigdje osim u Walla Walli.
Nekoliko tisuæa graðana Walla Walle veæ je izlijeèeno ili æe to biti dok su drugdje izgled
i za spa avanje pacijenata vrlo lo i. Primjer: jedan od mnogih pacijenata Dicka Simo
na bio je pretili ezdesetogodi njak koji je patio od golemog umora. Po cijeli je da
n sjedio i èesto drijemao. Uz to je imao uznapredovalo kongestivno zatajenje srca.
Usporen rad njegova srèanog mi iæa izazivala je oteklina zvana edem. Hodajuæi i na krat
kim udaljenostima sna no bi se zadihao. Kad bi legao, pritisak tkiva
1 tjelesnih tekuæina na srce i pluæa ote avao mu je disanje. Nekoliko je puta bio hosp
italiziran. Pretpostavljalo se da je njegova srèana mana uzrokovana povi enim krvnim
tlakom koji nije reagirao na lijekove.
Za manje od minute Dickje prepoznao njegovo stvarno stanje i dijagnosticirao ops
truktivnu apneju u spavanju. Pretraga spavanja otkrila je i vrlo visok stupanj b
olesti. Svakoga je sata oko 100 puta prestajao disati. Nakon nekoliko tjedana li
jeèenja Dickov pacijent se preporodio. Mogao je disati u le eæem polo aju, mogao je hoda
ti na veæe udaljenosti bez
23
smetnji u disanju, edem je nestao i on se izvrsno osjeæa. Od osam raznih lijekova,
koje je uzimao za srce, krvni tlak i protiv zadr avanja tekuæina, sada uzima samo d
va, a njegov je san dubok, zdrav i okrjepljujuæi.
Nakon cjelokupnog istra ivanja problema spavanja koje sam provodio èetiri protekla d
esetljeæa, moje je najveæe otkriæe daje neznanje najgori od svih poremeæaja spavanja. Lj
udima nedostaju najosnovnije informacije o tome kako upravljati vlastitim spavan
jem, to dovodi do nepotrebnih patnji. Svrha moje knjige nije prièa o uzbudljivim ot
kriæima u znanosti i medicini spavanja jer su to uèinili mnogi istaknuti istra ivaèi i k
linièari. Moj je cilj prije svega dati ljudima temeljno znanje koje im treba kako
bi promijenili naèin na koji spavaju i ive. To to ja nudim blisko je uèenju abecede sp
avanja tako da ljudi mogu poèeti èitati. Mi nismo zdravi ako ne spavamo zdravo, a ne
mo emo spavati zdravo ako ne postanemo svjesni i pogibeljnosti i dara spavanja.
Veæ gotovo pola stoljeæa, iza brane sazdane od sveprisutnog nedostatka svjesnosti i
neodgovorne birokracije, skuplja se golemo znanje o spavanju, deprivaciji spavan
ja i poremeæajima spavanja. Mi ne znamo koliko bi se tragedija koje se dogaðaju sada
, danas, ovog trenutka, moglo sprijeèiti. Do lo je vrijeme da otvorimo vrata na bran
i ili da je dignemo u zrak. Bla i pristup, uvjeravajuæi vlast da otvori vrata na toj
brani, nije urodio uspjehom. Stoga se nadam i molim da ova knjiga bude bomba ko
ja æe razoriti tu branu te pustiti da informacije poteku prema milijunima ljudi èiji
ivot mogu izmijeniti i spasiti.
PRVI DIO
OSNOVE SPAVANJA
1. Dugo noæno putovanje u dan
Svake noæi gotovo svaka osoba na planetu podlije e nevjerojatnoj preobrazbi. Kad sun
ce zaðe osjetljivi vremenski ureðaj u na em mozgu alje kemijski signal kroz cijelo tije
lo i tada zapoèinje postupan prijelaz prema spavanju. Na e tijelo postaje tromo i na e
se sklopljene oèi polako prevræu sjedne strane na drugu. Poslije se oèi poènu kretati b
rzo, stoje pojava koja prati sanjanje, a na mozak ulazi u stanje vrlo velike akti
vnosti u kojem slikoviti snovi prate na e najdublje osjeæaje. Tijekom noæi putujemo ra
zlièitim krajolicima sanjanih i nesanjanih predjela, potpuno nesvjesni vanjskog sv
ijeta. Kad sunce izaðe, satima se vraæamo u svoja tijela i svoju budnu svijest.
I ne sjeæamo se gotovo nièega.
Spavanje je èudesno putovanje koje iznimnim èini i to to tijekom spavanja ne znamo da
spavamo. Nemoguæe je imati svjesno, iskustveno znanje o spavanju u kojem nema sno
va. Jedno od osnovnih obilje ja spavanja jest upravo to da mi za vrijeme spavanja
ne znamo da spavamo. Ogranièenje na samo apstraktno znanje o spavanju umanjuje na u
sposobnost uoèavanja bilo kojeg problema koji imamo tijekom spavanja. Spavanje je
perceptivna rupa u vremenu. Vidio sam to u pokusu koji smo proveli prije 25 godi
na, pokusu koji mi je uvelike pomogao u razumijevanju ove osnovne razlike izmeðu s
pavanja i budnosti. Predoèite si kako mladiæ le i na krevetu, oèi su mu irom otvorene i z
uri uvis. U sklopu pokusa, prethodne smo mu noæi dopustili da spava samo èetiri sata
. Veæinu vremena je pospan, ali nedvojbeno budan. Namjestili smo mu glavu tako da
gleda u vrlo jarko stroboskopsko svjetlo - poput bljeska i ni fotoaparatu, osim
stoje bljesak u njegovu sluèaju bio udaljen samo 15 centimetara. Zamolili smo ga d
a zuri u taj izvor svjetlosti i da pritisne maleni prekidaè prièvr æen na ka iprst svaki p
ut kad se pojavi bljesak. K ako bismo bili sigurni da ne æe propustiti bljesak u t
renutku kada trepne oèima, vrpcom smo mu zalijepili kapke tako da mu oèi budu stalno
i >t vorene. Nekima se to mo e èiniti neugodnim, ali uopæe ne boli.
Svjetlost je usmjerena u njegove oèi bljesak! - kao fotograf koji iz zasjede fotog
rafira slavnu osobu. Na dobrovoljac pritisne prekidaè. Nekoliko sekundi poslije, no
vi bljesak i novi pritisak prekidaèa. Strobo-skopsko je svjetlo programirano da se
pali u neredovitim razmacima, u prosjeku svakih est sekundi. Prvih nekoliko minu
ta pospani dobrovoljac priti æe prekidaè nakon svakog bljeska. Nakon toga jarki bljesa
k struji kroz njegove zjenice, ali on ne priti æe prekidaè.
Za to sada niste pritisnuli prekidaè?" pitamo.
Zato to nije bilo bljeska", odgovara mladiæ.
Meðutim, bljeska je bilo. Vidio sam ga. Ostalo troje ljudi u sobi takoðer gaje vidje
lo. A ovaj ga dobrovoljac, koji ne mo e trepnuti, nije vidio. Gledajuæi u stroboskop
sko svjetlo, 15 centimetara udaljeno od njegova nosa, nikako ga nije mogao propu
stiti. Mre nica njegova oka preplavljena je svjetlom mnogo jaèim od najjaèe arulje u nj
egovu domu, a on je potpuno siguran da bljeska nije bilo. Kako je to moguæe?
Rje enje ove zagonetke dali su nam ureðaji kojima pratimo aktivnosti mozga. Pokazali
su nam da se s njegovim mozgom ne to dogodilo u trenutku kad je svjetlo bljesnulo
. Mladiæ je zapravo zaspao na dvije sekunde, toliko kratko da nije niti bio svjest
an toga. A u tom su se trenutku spavanja vrata percepcije izmeðu mozga i vanjskog
svijeta treskom zatvorila, ne propu tajuæi èak niti jarko svjetlo.
Do tog poslijepodneva u laboratoriju, prije èetvrt stoljeæa, nije me ba previ e zanimao
toèan trenutak poèetka spavanja. Buduæi da smo obièno prouèavali spavanje tijekom cijele
noæi - osam ili vi e sati, 400 do 500 minuta - bili smo zadovoljni time da poèetkom sp
avanja proglasimo toèku u kojoj je obrazac mo danih valova izgledao potpuno i jednoz
naèno drukèije, èak i usputnom promatraèu. Kao i svi ostali i ja sam smatrao da je proce
s uspavljivanja relativno spor i da se podudara sa smanjenjem aktivnosti i podra i
vanja.
Rezultat ispitivanja stroboskopskim svjetlom mogao se objasniti jedino ako je pr
ijelaz iz budnosti u spavanje praæen sna nim aktivnim procesom koji naglo blokira il
i mijenja senzorne ivèane impulse i iskljuèuje osjet vida. Drugim rijeèima, u jednom tr
enutku vidimo, svjesni smo okoline,
28
Dugo noæno putovanje u dan
a nekoliko milisekundi poslije potpuno smo slijepi. Trenutak poèetka spavanja je o
naj u kojem mozak kvrcne po prekidaèu i izolira se od vanjskog svijeta. Iako sam u
tom trenutku spavanje prouèavao veæ vi e od 20 godina, do ovog pokusa to se nije mogl
o uoèiti.
Ljudi imaju velikih pote koæa s praæenjem vlastitog poèetka spavanja. To nije kao ubod i
gle. Cesto tra im od svojih studenata da opi u trenutak poèetka spavanja i oni to redo
vito ne mogu uèiniti. Mogu se prisjetiti kako le e u krevetu neko vrijeme prije nego
to zaspe, a nakon toga ne sjeæaju se vi e nièeg. Uistinu, to iskljuèivanje ivèanih preki
i skok iz jedne stvarnosti u drugu toliko je potpun daje opisivanje samog iskust
va vrlo te ko. Ono to nam ostaje kad se probudimo nije toliko sjeæanje da smo spavali
koliko ostatci pospanosti, nejasan osjeæaj jesmo li spavali dobro ili nismo, te m
agloviti ulomci snova.
Ovaj me pokus potaknuo da ponovno razmislim o pitanju koje mije pobuðivalo radozna
lost tijekom gotovo cijele moje odrasle dobi: Sto je spavanje? Èetrdeset i est godi
na promatrao sam pojedince dok spavaju ne bih li razumio to se s njima dogaða. Iz n
oæi u noæ gledao sam ljude u na em laboratoriju i u klinici kako prolaze uobièajenu i te
meljitu preobrazbu koja se naziva uspavljivanje. Spavanje sam poèeo shvaæati kao ned
jeljiv dio na eg ivota, noæni jin naspram jangu na e budnosti, kao bitan dio ciklusa na e
g postojanja. Takoðer sam nauèio da nas nepriznavanje vlasti koju spavanje ima nad n
a im ivotom ili pak nemoguænost zdravog spavanja èak mo e ubiti.
Ljudi uglavnom opisuju spavanje govoreæi to ono nije. Ka emo daje spavanje kad nismo
budni. Ili ka emo daje spavanje iskljuèivanje tijekom noæi. Zatra i li vas netko da date
usporedbu za spavanje, mo da æete reæi da je to poput spremanja automobila u gara u i g
a enja motora. Ili iskljuèivanja raèunala. Ili poput krajnjeg iskljuèivanja - smrti. U m
nogim se kulturama spavanje smatra svojevrsnom malom smræu; neke èak idu toliko dale
ko da govore da du a napu ta tijelo za vrijeme spavanja, a vraæa se ujutro. Èak i bez ta
kvih opse nih obja njenja veæina nas ima predod bu da je spavanje prestanak svih aktivno
sti, zaborav kojem se prepu tamo i u kojem se ni ta ne dogaða.
Istina je upravo suprotna. Kad se mi iæi opuste, svijest se mijenja, a mozak se poèinj
e drukèije pona ati. Za vrijeme spavanja mozak otpu ta nove kombinacije hormona i kemi
jskih glasnika koji potièu staniènu aktivnost u cijelom tijelu. U nekim trenutcima m
ozak koji spava èini se aktivnijim nego u stanju budnosti, i pritom tro i velike kol
ièine eæera i kisika, a ivèane stanice brzo okidaju. Za vrijeme sanjanja mozak poprima d
rugaèiju svijest i nastanjuje novi svijet, koji je jednako tako stvaran kao i svij
et koji do ivljava u budnosti.
Katkad istra ivanje spavanja usporeðujem s oceanografijom. Kao i ocean, spavanje je
slabo kartirano u svojim dubinama i zaprepa æu-juæe u svojoj golemosti. Moje prvo puto
vanje debelim morem bilo je krstarenje u Japan, o dr avnom tro ku. U sijeènju 1946. go
dine veselio sam se putovanju dok je vojni brod plovio ispod mosta Golden Gate.
Meðutim, èim smo isplovili iz luke prvi pravi oceanski valovi poèeli su kliziti ispod
broda i ne to manje sretan osjeæaj pojavio se u mojem elucu. Kad sam se nakon nekolik
o dana muènine popeo na palubu, bio sam shrvan vodenim brjegovima i dolinama sredi
ne oceana. Poèeo sam osjeæati strahopo tovanje prema velièini Tihog oceana. Iz dana u da
n, iz noæi u noæ, nepokolebljivo smo se valjali brzinom od 20 milja na sat, a krajol
ik se nije mijenjao: beskrajno vodeno prostranstvo prostiralo se do horizonta. N
a tom sam putovanju na vrlo opipljiv naèin shvatio koliko je Zemljina posjeda pohr
anjeno ispod milja i milja vode.
Kao stoje putovanje oceanom pridonijelo da istinski poènem cijeniti njegovu velièinu
, tako æe i vama cjelonoæno bdijenje (posebice ako vas muèi nesanica ili djeèji plaè) omog
uæiti da bolje razumijete du inu i velièinu tih sati u kojima se spava. Kao i znanstve
nici koji prouèavaju ocean, tako su i znanstvenici koji prouèavaju spavanje bili ogr
anièeni na uzimanje uzoraka samo s povr ine, udeæi za razotkrivanjem onoga to se krije i
spod nje. Povijest znanosti o spavanju prièa je o tome to su na e mre e zahvatile u dub
okim i neviðenim tajanstvima o kojima mo emo samo nagaðati na osnovi na eg ulova. Uz pom
oæ genetièkih sondi i napretka u neuroznanosti sada poèinjemo zaranjati duboko u ocean
spavanja i osvjetljavati mnogo vi e onoga to se krije u njemu.
30
Definicija spavanja
Drago mije to sam odluèio osmisliti uvodni kolegij p spavanju i sanjanju za dodiplo
mske studente Sveuèili ta Stanford. Pouèavanje me prisililo da naðem najbolje i najjasni
je odgovore na temeljna pitanja, ukljuèujuæi i ono najva nije stoje spavanje. Godinama
su ljudi promatrali druge ljude dok spavaju te primijetili da su najjasnije pro
mjene iz aktivnosti u mirovanje, od otvorenih oèiju do zatvorenih. Spavanje se def
iniralo kao stanje mirovanja nasuprot budnosti, stanju aktivnosti. Meðutim, te se
promjene takoðer mogu pojaviti i kad èovjek ne spava. Postavio sam pitanje: Sto je t
o u spavanju to se nikako ne mo e odglumiti? Mi mo emo mirno le ati zatvorenih oèiju i èak
glumiti da hrèemo. Kao to æete vidjeti, mo emo to ta raditi dok nismo sasvim budni, èak i
i tati, trèati ili napadati nekoga. Koji je bezuvjetni znak spavanja?
Ja spavanje definiram s pomoæu dva osnovna obilje ja. Prvo i najva nije je to da se u
spavanju podi e perceptivni zid izmeðu svijesti i vanjskog svijeta. Sklapanje oèiju ol
ak ava spavanje, ali èak i kad bi nam kapci bili odrezani, mi bismo i dalje spavali.
Dakako, dovoljno glasan zvuk mo e preskoèiti senzorièki zid i probuditi spavaèa. Drugo
obilje je normalnog spavanja je to da se iz spavanja mo emo smjesta vratiti. Èak i kad
netko duboko spava, sna no i uporno podra ivanje uvijek æe ga probuditi. Ako se to ne
dogodi, znaèi da osoba ne spava veæ je ili u nesvijesti ili mrtva.
Ta dva osnovna obilje ja razlikuju spavanje od ostalih stanja naizgled sliènih spava
nju. Primjerice, iz kome ili anestezije ne mo emo se smjesta probuditi. Buduæi da sp
avanje blokira veæinu zvukova iz okoline, hipnoza se - koja omoguæava hipnotiziranoj
osobi da odgovara na sugestije - nikako ne mo e smatrati spavanjem, ni u kojem sm
islu rijeèi. Iz zimskog se sna nije lako vratiti i stoga to nije spavanje - iako j
e mo da evoluiralo iz spavanja. Ta dva stanja koja nisu spavanje upuæuju na sljedeæa d
va svojstva spavanja: ono je prirodno - za razliku od kome, anestezije ili hipno
ze do kojih dovode ozljede, lijekovi ili neki drugi vanjski utjecaji i I uriodièno
- kod ljudi svakoga dana za razliku od zimskog sna do kojeg > l< >lazi jednom g
odi nje. ivotinje koje se bude iz zimskog sna pokazuju znakove deprivacije spavanja
i moguæe je da zimski san ometa zadaæe koje spavanje obièno obavlja u tijelu.
Spavanje obilje avaju i elektriène promjene u mozgu koje znanstvenici mogu mjeriti u
reðajima koji se nazivaju elektroencefalografi (EEG) i koji grafièki prikazuju mo dane
valove. Moguænost prikazivanja mo dane aktivnosti s pomoæu EEG-a promijenila je osnov
nu prirodu istra ivanja spavanja, tj. omoguæila nadila enje opa anja filozofa i pjesnika
, i zavirivanje u unutra nje djelovanje mozga koji spava. U laboratoriju za spavan
je sada prièvr æujemo elektrode na ko u glave i mo dana se aktivnost pojavljuje na pokretn
om papiru u obliku valovitih crta, koje proizvodi stroj koji se naziva poligraf.
Valovite crte koje te pisalice proizvode nalikuju onima koje proizvode poligraf
i koji se koriste kao detektori la i. Buduæi da se elektrièna aktivnost mozga ritmièki p
ojaèava i smanjuje, promjene mo emo nazivati mo danim valovima. Ti mo dani valovi mijenj
aju oblik i titraju sporo ili brzo, ovisno o stanju u kojem se mozak nalazi.
Portret obitelji tijekom jedne noæi spavanja
Kako bismo dobili bolji osjeæaj za ono to se dogaða dok spavamo, kao i za panoramu st
ilova spavanja i problema sa spavanjem koje ljudi mogu imati, svratimo nakratko
u zami ljenu èetveroèlanu obitelj. Zamislite majku u ranim èetrdesetim godinama, oca koj
i se pribli ava pedesetoj, njihovu esnaestogodi nju kæer i desetogodi njeg sina. Oni ive
velikoj kuæi u ugodnom predgraðu. Pratit æemo ih jednu noæ i opa ati razlike izmeðu èetiri
avaèa rasporeðena po kuæi i po gotovo èetiri desetljeæa.
Nakon veèere, sin smije kratko gledati televiziju, a oko 20.30 sati poèinje se polak
o pripremati za spavanje. Oblaèi pid amu, pere zube, malo ljenèari i zatim odlazi u sv
oju sobu. Nakon poljupca za laku noæ, gasi se noæna svjetiljka u obliku Mickeva Mous
ea i soba je u mraku. Na desetogodi njak sklapa oèi i poèinje se opu tati.
Djeèak mo da razmi lja o proteklom ili o sutra njem danu, ili o televizijskoj emisiji. N
jegovo se disanje usporava, mi iæi postaju mlohavi, a misli mu poèinju lutati. Jo ne sp
ava, nego se opu ta i priprema za spavanje. U proteklih nekoliko sati tjelesna mu
se temperatura lagano
32
poèela spu tati, a epifiza4 izluèivati u krvotok hormon melatonin koji mozgu i tijelu
kazuje daje mrak te daje vrijeme da se pripreme za prijelaz u spavanje.
Da je djeèak prikljuèen na jedan od EEG ureðaja u na em laboratoriju za spavanje mogli b
ismo promatrati elektriènu aktivnost njegova mozga. Kad je djeèak potpuno budan njeg
ovi su mo dani valovi brzi i niskog napona to nazivamo beta-valovima (vidi sliku 1.
1.). Kad zatvori oèi i uðe u stanje mirne budnosti, njegovi se mo dani valovi promijen
e u sporije, ali sna nije, takozvane alfa-valove. Nakon toga alfa-valovi brzo nest
anu i zamijene ih valovi jo ni e frekvencije, zvani theta-valovi. Njegova svijest l
uta prema neobilje enoj granici koja dijeli budnost od spavanja i jednim brzim kor
akom on æe je prekoraèiti.
Slika 1.1.
Budnost «*(%***S*Vtf^^
Mirna budnost
STADIJ 1 Theta-valovi
STADIJ 2 Vretena spavanja i K-kompleks
STADIJ3i4 Delta-valovi
Theta-valovi
Vretena spavanja
REM
spavanje -^n^f^f^t^n^^^
4 Epifiza ili pinealna lijezda nalazi se u mozgu, sintetizira i izluèuje hormon mel
atonin (nap. prev.).
33
U trenutku u kojem alfa-valovi pospanosti ustupe mjesto theta-va-lovima stadija
1 spavanja, senzorièka se zavjesa spu ta i izolira njegovu svijest od vanjskog svije
ta. On vi e ne èuje zvukove u kuæi - majèin telefonski razgovor i zujanje perilice posuða.
Vi e ne osjeæa miris èiste posteljine, ni svje inu pamuka koju je zamijetio penjuæi se u
krevet. Na trenutak je postao svjestan svoje desne noge kad se lagano trgnula, n
o vrlo brzo vraæa se u svoj uspavani svijet. Stadij 1 spavanja jest povr no spavanje
; gurkanje laktom ili maèje mijaukanje mogu ga probuditi. Da ga sada probudimo, vj
erojatno bi rekao da uopæe nije spavao. No ipak, za vrijeme stadija 1 spavanja ne æe
reagirati na svoje tiho izgovoreno ime - njegova se svijest zatvorila. Njegove
se oèi polako kreæu naprijed-na-trag (ne brzo kao za vrijeme spavanja s brzim pokret
ima oèiju ili REM spavanja; rapid eye movement).
Nakon otprilike pet minuta u stadiju 1 spavanja, djeèak prelazi u stadij 2. Da ga
sada probudimo vjerojatno bi znao da je spavao, iako bismo ga prilièno lako probud
ili. Stadij 2 spavanja jasno obilje avaju dvije nove vrste mo danih valova svojstven
ih spavanju, koje nazivamo vretena spavanja i K-kompleksi. Obje se vrste valova
pojavljuju epizodièki i traju dvije do tri sekunde. Vretena spavanja su kratke pro
vale valova, dva ili tri puta veæe frekvencije od pozadinskih theta-valova. Na EEG
-u nalikuju vretenima na starom kolovratu. K-kompleksi su veliki valovi koji kao
da se pojave niotkuda te nestanu, kao mali potres na seizmografu. Èini se da ova
dva oblika valova odra avaju velike promjene u naèinu procesiranja informacija u moz
gu. Bez obzira na to to toèno znaèe, meni su prekrasni. Omoguæavaju nam da budemo potpu
no sigurni da mozak spava i to u ne-REM stadiju, veæ u stadiju 2 spavanja. Zurio s
am i zurio u te prelijepe valove na EEG-u i osjeæao veliko veselje svaki put kada
bi koji ustupio mjesto sljedeæem.
Nakon sljedeæih 5 ili 10 minuta, djeèak ulazi u stadij 3 spavanja, prvi stadij onoga
to se naziva dubokim spavanjem. Taj stadij najavljuje pojava posljednje vrste mo d
anih valova - delta-valova. Usporedimo li theta-valove stadija 2 spavanja s valo
vima na pla i malim, nejednakim, razlièitih oblika - tada delta-valove mo emo usporedi
ti s velikim
34
oceanskim valovima: veæim, pravilnijim i ni e frekvencije. Theta-valovi, K-kompleksi
i vretena spavanja i dalje su prisutni u stadiju 3 spavanja, no te e ih je uoèiti k
ao i valove koje stvara vjetar, a koji projure preko velikih oceanskih valova.
Djeèak æe provesti relativno malo vremena u stadiju 3 spavanja sve dok oceanski delt
a-valovi ne poènu gutati malene theta-valove. Kad theta-valovi nestanu, a vretena
spavanja i K-kompleksi postanu gotovo neuoèljivi, u ao je u najdublji stadij spavanj
a, stadij 4, koji se katkad naziva sporovalnim spavanjem. Napokon djeèaka potpuno
nosi more spavanja, njegovi se mo dani valovi propinju i opadaju u dubokom delta-r
itmu, a kopna, koje nazivamo svije æu, nema na vidiku. On duboko spava, te ko gaje pro
buditi, otkucaji srca i disanje su mu relativno spori, njegovi su mi iæi gotovo potp
uno opu teni.
Za vrijeme prvog dubokog spavanja u noæi, u djeèakovu se tijelu izluèuje hormon rasta.
Taj hormon poma e diobi i umno avanju stanica, gradeæi nova i popravljajuæi o teæena tkiva
u njegovu tijelu koje raste. Poveæanje kolièine hormona rasta, koji se izluèuje svake
noæi, za nekoliko æe godina biti jedan od prvih znakova daje djeèak u ao u pubertet. Za
vrijeme ovog stadija spavanja u njegovu se tijelu takoðer izluèuje hormon prolaktin.
Znamo da je prolaktin prijeko potreban dojiljama, ali ne znamo koja mu je uloga
u djece i odraslih ljudi koji ne doje, a niti za to se najvi e izluèuje noæu.
Sada su otprilike 22 sata i djeèaka sljedeæih 45 minuta i dalje nosi stadij 4 spavan
ja znatno vi e nego to odrasli ljudi provode u ovom stadiju. Oko 22.45 ponovno se p
ojavljuju znakovi povr nijeg spavanja. Kao i neke vrste ptica koje pomorcima najav
ljuju blizinu kopna, ponovno se pojavljuju theta-valovi, vretena spavanja i K-ko
mpleksi stadija 3 spavanja. Djeèak se me kolji, ali se ne budi, veæ se samo priprema z
a potpuno drugaèiju vrstu spavanja. Nakon 10 minuta u stadiju 3, slijedi nova vrst
a spavanja. Njegove se oèi poèinju trzati ispod sklopljenih kapaka. Svi mi iæi pod voljn
om kontrolom potpuno su paralizirani, a mo dana se aktivnost iznimno poveæava. Djeèak
sanja. Primaknuo se kopnu i ponovno prona ao svoju svijest, ali se, kao Guliver, s
*!ida nalazi u neobiènoj zemlji, daleko od one koju nastanjuje u svojem budnom ivot
u.
Ovo se razdoblje spavanja naziva REM spavanje zbog brzih pokreta oèiju koji ga red
ovito prate. (REM se uobièajeno izgovara tako da se rimuje s d em".) Delta-valovi su
nestali, a vratili su se uzburkani theta--valovi. No, sada se pojavljuju i kratk
e provale alfa i beta-valova, koji bi sami po sebi obilje avali budnost.
Prvo razdoblje sanjanja obièno ne æe trajati dulje od 10 minuta, a nakon toga æe djeèak
ponovno utonuti u duboko spavanje stadija 3 i 4. Tijekom noæi opetovano æe putovati
gore-dolje kroz duboko i povr no spavanje, mnogo æe se puta nakratko probuditi, ali
se toga ne æe sjeæati, kao pliskavica koja pliva gore-dolje i povremeno izroni na po
vr inu kako bi udahnula zrak. On æe proæi èetiri, pet, est ili èak vi e razdoblja sanjanja
aizmjence dvije potpuno razlièite vrste spavanja - REM i ne-REM spavanje.
Oko dva sata ujutro djeèak se nalazi u sredini svojih ciklusa spavanja, a njegova
je tjelesna temperatura dosegnula svoju najni u razinu, oko jedan stupanj manje od
maksimalne dnevne vrijednosti. Druga polovica noæi bogatija je snovima jer se REM
spavanje produ ava. Tijekom tih ranih jutarnjih sati u krvotoku se poèinje poveæavati
razina hormona koji se naziva kortizol. Kortizol se izluèuje u stanju stresa, a s
ada je njegova glavna zadaæa mobilizirati zalihe energije kako bi se tijelo pripre
milo na zahtjeve sljedeæeg dana. Ona dose e maksimalnu razinu upravo prije nego to se
djeèak probudi.
Oko 6.30 sati on se pribli ava kraju posljednjeg REM razdoblja. Kad se prvo svjetl
o pojavi na prozoru on se budi, otvara oèi i mirno le i razmi ljajuæi o svojem snu u koj
em je letio nad pla om. Desetak minuta osjeæat æe inerciju spavanja, prolazni osjeæaj po
spanosti koji se zadr ava neposredno nakon buðenja. Svako njegovo noæno buðenje izbrisan
o je iz njegova sjeæanja; osjeæa se kao da je upravo polo io glavu na jastuk, trepnuo
oèima i veæ je do lo jutro. Zijevnut æe nekoliko puta i za nekoliko minuta biti pun ener
gije i spreman uhvatiti se u ko tac s danom.
Menije putovanje desetogodi njeg djeèaka kroz san predivno. Mnogo toga to naru ava spav
anje odraslih ljudi kod njega jednostavno nije prisutno. Cak i nakon 45 godina oèi
tavanja snimki mo danih valova s
36
EEG-a jo se uvijek iznenadim kad naiðem na savr ena vretena spavanja, theta-valove ka
o iz ud benika i na savr enu noæ djeèjeg spavanja.
Koliko do sada znamo, za veæinu nas kraj djetinjstva ujedno je i kraj zlatnih godi
na spavanja. Dakako, u poèetku istra ivanja oceana spavanja na e su mre e pokupile i got
ovo nevjerojatan ulov deprivacije spavanja i poremeæaja spavanja. Iste te noæi djeèako
va majka slabo spava. Umjesto da legne u krevet u uobièajeno vrijeme, ona jo nekoli
ko sati radi na godi njem izvje taju. Posljednjih nekoliko noæi sve manje spava, ostaj
e dugo budna brinuæi se zbog roka u kojem mora zavr iti izvje taj. Radi do iza ponoæi, a
zatim popije èa icu estokog piæa kako bi joj se mozak prebacio u ni u brzinu. Posljednji
put provjerava e-po tu i odjednom se zatekne kako odgovara na poruke. Nikako ne m
o e zavr iti dan. Nakratko ukljuèuje televizor kako bi vidjela kasne vijesti, a zatim
mrtva umorna odlazi u krevet.
Kad se konaèno na la u krevetu dug u spavanju koji se nagomilavao 11 jekom dana i est
oko piæe koje je popila brzo je odvode u stadij 1 spa-v .mja i nakon toga u pravo
spavanje stadija 2. Malo je spavala posljednjih nekoliko noæi i njezina je depriva
cija spavanja velika.
Meðutim, dva sata poslije djelovanje alkohola na mozak se gubi, ali < l|clovanje n
a mjehur raste. U tri sata tijelo je tjera da se probudi. Majka n llazi na zahod
, dovlaèi se natrag u krevet, ali ne mo e zaspati. U njezinu ne mozgu kome aju brojevi
iz izvje taja, a njezine nadbubre ne lijezde pumpaju tijelo hormonima stresa. Le i bud
na, zuri u strop, slu a svojeg »upruga kako hrèe na drugoj strani braènog kreveta, poku av
a iskljuèiti mozak. Ponavlja se neprospavana noæ koju se srami spomenuti na poslu, a
nije joj ni palo na pamet spomenuti je svojem lijeèniku. Sljedeæa joj K dva sata èini
kako stalno pogledava na sat brinuæi se da uopæe ne æe zaspati, dok zapravo spava na
mahove cijelih sat i pol, èak nekoliko puta nakratko upada u duboki san. Oko pet s
ati, jedan sat prije nego to se mora izvuæi iz kreveta, gotovo je potpuno odustala
od spavanja. Buduæi ilu se pomirila s tim da æe uskoro morati ustati, opu ta se u dovo
ljnoj mjeri da zapadne u neprekinuto%pavanje jo jedan sat prije nego to budilica z
azvoni u est sati.
37
Budilica kæeri tinejd erke takoðer je namje tena na est sati -jedan sat prije nego to tre
a biti odjevena i na uglu èekati kolski autobus. Veèer provodi u svojoj sobi tobo e pi uæi
zadaæu. Slu a svoju omiljenu grupu preko slu alica i uspijeva ostati koncentrirana na
matematièke probleme. Oko 22 sata otac lupa na vrata i ka e: Vrijeme je za krevet." P
otvrðuje mu da gaje èula, ali se nije pomaknula. Moram zavr iti zadaæu.", ka e. Uopæe joj
ne ide u krevet. U 23 sata majka otvara vrata. Smjesta idi u krevet", ozbiljno ka e
. Njezin je mu veæ oti ao u krevet.
Oko 23.15 kæi je u pid ami, sjedi na rubu kreveta i ureðuje nokte. To traje poprilièno d
ugo. U 23.30 majka ponovno ulazi u sobu, gasi stropnu rasvjetu i ka e: Ako se budem
morala jo jednom vratiti..." Kæi gasi noænu svjetiljku i ulazi u krevet, ali jo je uv
ijek potpuno budna, mnogo toga joj je na pameti. eljela bi pogledati modni èasopis
i s pomoæu d epne baterije èita ga ispod pokrivaèa. Malo poslije ponoæi svjesna je da æe bi
i neizmjerno umorna kad ujutro zazvoni budilica. Udobno se smje ta i poku ava zaspat
i, ali poèinje razmi ljati o sutra njem testu iz matematike. Konaèno se, u 00.30, nakon
malo prevrtanja po krevetu, umiruje i tone u san.
Njezino spavanje donekle nalikuje spavanju njezina brata. Ona vrlo brzo ulazi u
duboko spavanje jer ima deprivaciju spavanja zbog toga to je mnoge noæi do kasno os
tajala budna. Nakon otprilike jedan sat prome koljila se kao da æe zapoèeti REM spavan
je. Meðutim, nakon kratkog razdoblja nemira vraæa se u stadij 4. Kako se pribli ava èeti
ri sata, oèi joj se poèinju pokretati, obilje avajuæi poèetak dugaèkog razdoblja REM spavan
a. Nakon sljedeæeg 90-minutnog ciklusa svih stadija spavanja, zvoni budilica. Omam
ljena, pru a ruku i gasi je - èin kojeg se ne æe sjeæati i odmah ponovno zaspi. Njezina
majka ubrzo dolazi i nje no joj protrese rame dok se uistinu ne probudi i ustane.
Otac je takoðer imao te ku noæ, iako on to ne zna. Nakon veèere odlazi i sreðuje papire, m
alo vje ba na spravama u podrumu i nakon toga se tu ira. Staje na vagu i zakljuèuje da
ima desetak kilograma previ e. Umoran je. Nakon sjedenja u transu, ni o èemu ne raz
mi ljajuæi, sjeti se da mora popraviti policu u praonici. Konaèno ustaje, ali se ne mo e
sjetiti gdje je ostavio alat. Nalazi ga i sustavno radi na polici. Vidi daje 21.
30 i pomisli: Ha, uskoro mogu u krevet." U 22 sata kuca kæeri na vrata i ka e joj daj
e vrijeme za spavanje, a zatim i sam odlazi u krevet. Oblaèi pid amu, penje se u kre
vet i gotovo odmah zahrèe.
Ubrzo nakon to je zaspao okreæe se na leða. U tom se polo aju glasnoæa njegova hrkanja poè
nje pojaèavati. Svaki put kad je obitelj na kampiranju, ostali se zbog toga ale. Nj
egova supruga katkad spava na udobnom kauèu u sobi za rekreaciju, ali uglavnom spa
va s njim. I to s èepiæima u u ima i smatra daje nauèila kako ignorirati taj zvuk. Svaki
h pet ili deset minuta on ispusti uznemireni brektaj i seriju dubokih udisaja do
k ne promijeni polo aj i ponovno se umiri. Kad bismo mjerili otkucaje njegova srca
i razinu kisika u krvi nesumnjivo bismo vidjeli poveæanja i smanjenja. To traje c
ijelu noæ i on nikada ne spava dubokim snom kao njegova djeca. Njegovo brektavo, t
e ko disanje ometa mu spavanje, nedovoljno da bi se toga sjeæao, ali dovoljno da one
moguæi mozgu i tijelu potrebno neprekinuto spavanje. U jednom razdoblju prevræe se n
a trbuh i hrkanje malo jenja. Za to vrijeme on je u REM spavanju. Njegova budili
ca zvoni u 6.30. Nije mu lako ustati, ali odmah odlazi pod tu kako bi se razbudio
.
Jo pospani, otac, majka i kæi poku avaju zapoèeti dan. Majka se tu ira, a zatim tetura pr
ema kuhinji kako bi popila kavu. Otac polako doruèkuje; njegov se lijeènik zabrinuo
zbog povi enog krvnog tlaka i preporuèio mu da poène uzimati lijekove. Kæi bezvoljno dor
uèkuje. Kao i veæina tinejd erki eli biti mr ava zbog estetskih razloga. Sve troje borit æ
se s umorom cijeli dan, osobito nakon ruèka. Otac je najvi e o amuæen, muèi se da ostane
budan na sastanku, a vozeæi se kuæi s posla prolazi bez zaustavljanja pokraj znaka St
op"; napravi bilje ku u glavi da ponovno spomene svoj umor lijeèniku, koji je prigod
om pro log pregleda bio vi e zabrinut zbog njegova krvnog tlaka i te ine nego zbog tog
a stoje stalno umoran. Kæi se vuèe kroz kolski dan, meðutim kasno poslijepodne poèinje se
osjeæati potpuno budno i energièno.
Za to vrijeme, desetogodi nji sinje prepun energije cijeli dan. Ujutro juri po kuh
inji i jedva se mo e prisiliti da sjedne i jede. Majka trlja svoje
sljepooènice i bijesno ga gleda dok mu priprema u inu. Buka je nervira, ali duboko u
sebi osjeæa maglovitu zavist zbog sinovljeve energije, energije koju je i ona nek
oæ imala, prije nego to su joj vrijeme i plima briga i obveza to oduzeli.
Svi su proveli noæ u krevetu, meðutim, svatko je od njih imao drukèije putovanje kroz
noæ i stigao do jutra u vrlo razlièitom stanju - sin spreman za novi dan, a svi osta
li kao da ih je pregazio vlak i bacio u novi, potpuno isplanirani dan.
Ne mora biti tako. Uz malo znanja i truda, ova obitelj mo e ponovno svoje spavanje
uèiniti zdravim i pru iti si ne to od onoga magiènog djeèjeg spavanja. A mo ete i vi. Svi
i imamo svoje obrasce spavanja i budnosti i na nama je da razumijemo vlastito sp
avanje, da opa amo njegove jedinstvene obrasce i anatomiju. Ako ste imalo nalik go
tovo svakoj drugoj odrasloj osobi u industrijaliziranome svijetu, poèet æete razumij
evati da sami sebe optereæujete lo im spavanjem. Tijekom dana niste potpuno budni.
Medicina spavanja jo je uvijek mlada, ali sada veæ dovoljno znamo o dinamici i meha
nizmima spavanja kako bismo mogli pomoæi veæini ljudi da bolje spavaju noæu i osjeæaju s
e ivljima danju. Smatram da svatko mo e vratiti barem dio energije i blagostanja je
dnoga desetogodi njaka, onu vrstu spavanja i budnosti koju smo svi imali prije neg
o to je djetinjstvo zavr ilo. Mo emo biti bolji roditelji, radnici, prijatelji. Mo emo
nauèiti spavati.
40
2. Kratka i osobna povijest istra ivanja spavanja
Poèetkom rujna 1951. godine moj otac i ja, s diplomom Sveuèili ta u Washingtonu u svoj
oj torbi, odvezli smo se iz Walla Walle, u Pendelton, u dr avi Oregon, gdje sam uh
vatio vlak za Chicago kako bih ondje zapoèeo poslijediplomski studij medicine. Kao
i svi ostali nisam ba bio zainteresiran za prirodu spavanja i nisam ni sanjao da
æu to uopæe studirati, a kamoli da æu od toga napraviti karijeru. Koliko god sam razm
i ljao o spavanju, siguran sam da sam tada prihvaæao uvrije eno mi ljenje da je osim pov
remenih snova, spavanje jednostavno stanje u kojem se mozak iskljuèuje". Kao i otpr
ilike polovica mojih kolega na medicinskom fakultetu, elio sam biti psihijatar ko
nkretnije frojdovski psihoanalitièar. Na dodiplomskom studiju slu ao sam kolegij iz
psihologije abnormalnog do ivljavanja i pona anja te psihoanalitièke teorije i, kao i
Sigmund Freud, bio sam fasciniran problemom svjesnosti". Sto je to i kako radi? D
o 50-ih godina 20. stoljeæa mnogo se toga saznalo o mozgu, a jedno je pitanje bilo
istaknuto: Kako ivèane stanice i ivèani impulsi stvaraju svijest?
Meðutim, na poèetku moje druge godine poslijediplomskog studija medicine, ujesen 195
2. godine, Nathaniel Kleitmanje odr ao predavanje
0 vi im mo danim funkcijama u sklopu obveznog kolegija iz neurofiziologije. Iako to
tada nisam znao, bila je to prekretnica u mojem ivotu, /.a vrijeme tog predavanja
sinulo mi je da je put k razumijevanju svjesnog, razumijevanje onog èega se treba
odreæi da bi se u lo u nesvjesno.
1 )rugim rijeèima, buduæi da smo svjesni dok smo budni, a nesvjesni dok spavamo, ako
utvrdimo koje se mo dane funkcije gube kad prijeðemo iz budnosti u spavanje moæi æemo r
azumjeti to nam je to potrebno da bismo bili svjesni. To je bila jednostavna spoz
naja, ali meni tada vrlo uzbudljiva. Kad je predavanje zavr ilo, sjedio sam nekoli
ko minuta kako bih sredio misli i odluèio to æu sljedeæe uèiniti. Nikad se prije nisam
bavio istra ivanjem, niti sam neposredno suraðivao s nekim profesorom u bilo kojem s
vojstvu. Nisam imao ni ta ponuditi osini vlastitog entuzijazma. Znao sam da nekoli
ko mojih kolega suraðuje s profesorima, a ako mogu oni, mogu i ja.
Smjesta sam oti ao u Kleitmanov ured i lagano pokucao na vrata. Nije bilo odgovora
. Duboko sam udahnuo i pokucao jaèe. Odjednom su se vrata od krinula svega nekoliko
centimetara i profesor Kleitman je zurio u mene. Smeten, shvativ i da sam se treba
o najaviti, rekao sam: Profesore Kleitman, elio bih raditi u Va em laboratoriju."
Ne trepnuv i upitao je: Znate li i ta o spavanju?"
Pa, ne znam."
Proèitajte moju knjigu." I vrata su se zatvorila, ali ne ba s jakim treskom.
Na sreæu, Kleitman je izvrsno pisao. Njegova je knjiga od 429 stranica, Spavanje i
budnost, sadr avala sve to se znalo o spavanju do 1939. godine, kada je objavljena
. Iz dana nje perspektive ne bi bilo po teno reæi da ono to se tada znalo o spavanju ni
je bilo ba mnogo. Buduæi da tada cjelonoæna snimanja s pomoæu EEG-a nisu bila moguæa, mno
ge stvari koje su ti ljudi napravili nisu nadilazile upitnièka ispitivanja i kratk
a uzorkovanja izoliranih varijabli. Ali, Kleitmanova je knjiga bila iscrpna i, k
ao to sam rekao, odlièno napisana te stoga lak a za èitanje od veæine drugih medicinskih
knjiga. Najva nije to elim reæi jest da me puka sluèajnost iz Walla Walle dovela na prag
jedinog èovjeka na svijetu koji je cijeli svoj profesionalni ivot posvetio prouèavan
ju spavanja. Proèitav i njegovu knjigu u tom sam trenutku vjerojatno znao vi e o spava
nju od ikoga, dakako osim Kleitmana.
Svitanje znanosti o spavanju
Spavanje, a posebice snovi, imali su sredi nju ulogu u kulturama drevnih civilizac
ija. Antropolozi nagaðaju da su snovi prvim ljudima donijeli viziju du e, unutarnji
identitet odvojen od tijela. Svake je noæi tijelo spavalo, a du a se pokazivala. Nek
i su vjerovali da du a napu ta tijelo i odlazi u etnju svijetom duhova. Drugi su vjer
ovali da snovi
Kratka i osobna povijest istra ivanja spavanja
priskrbljuju tajne upute za dnevni ivot, da onaj koji je sanjao sljedeæeg dana treb
a odglumiti san kako bi ostao zdrav i siguran.
Sama po sebi noæ je pripadala i pripada drugom svijetu. Dodirujuæi nepoznato, u blis
kom srodstvu sa smræu. Drevno poimanje, s trajnim utjecajem, znaèi da je spavanje ma
la smrt, a smrt dugaèko spavanje. U drevnoj Grèkoj za Hipnosa, boga spavanja - od èije
g imena danas izvodimo pojam hipnotizam" - i Thanatosa, boga smrti, vjerovalo se
da su blizanci, potomci noæi. Katkad ih male figurice predstavljaju kao dva dojenèet
a koja si u po jednu dojku Majke Noæi.
Tijekom povijesti dugo je bilo prisutno mi ljenje da mozak ne proizvodi spavanje a
ktivno, veæ da mu se ono nameæe. Koliko je poznato, Grci su bili prvi koji su poku ali
znanstveno objasniti kako i za to spavamo. U 5. st. prije Krista Alkmeon je pretp
ostavio da spavanje izaziva punjenje krvnih ila u mozgu i da se spavaè budi kad se
krv povuèe iz mozga. Platon i Aristotel vjerovali su da se pare koje nastaju razgr
adnjom hrane u elucu penju u mozak i izazivaju spavanje. Aristotelovo je poimanje
spavanja bilo aktualno sve dok filozofi petnaestog i esnaestog stoljeæa nisu otkri
li daje to anatomski nemoguæe. Zaèudno, nove su se teorije i dalje usredotoèivale na k
rv i tjelesne tekuæine". Prema najpopularnijoj teoriji osamnaestog stoljeæa, spavanje
nastupa kad krv koja teèe prema glavi stvori pritisak na mozak slièno onomu to su Gr
ci pretpostavljali prije vi e od 2 000 godina!
Devetnaesto je stoljeæe donijelo nove teorije, ali su se sve temeljile na pogrje noj
pretpostavci da se mozak gasi za vrijeme spavanja. Filozofi su vjerovali da spa
vanje nastupa kad podra ivanje nije dovoljno jako da mozak odr i budnim. Mozak je bi
o poput stroja na kojem se ruèka mora okretati kako bi radio. Kada okretanje ruèke p
restane, mozak se zaustavlja. Tridesetih godina 19. stoljeæa jedan je zami ljeni opa aè
ovako definirao spavanje: Spavanje je prijelazno stanje izmeðu budnosti i smrti; bu
dnosti koja se smatra aktivnim stanjem tjelesnih i intelektualnih funkcija i smr
ti koja znaèi njihovo potpuno dokidanje."
Filozofi su uspavljivanje smatrali procesom koji se nameæe pasivnom mozgu u mraènom
i tihom okru enju noæi. Tek sredinom dvadesetog
stoljeæa znanstvenici su dokazali da spavanje nije ne to to se mozgu dogaða veæ da mozak
sam sebe uspavljuje. Do tada je ideja o mozgu koji se iskljuèuje zvuèala intuitivno
ispravno.
Novo doba istra ivanja spavanja poèinje 1952. godine i otada smo o spavanju nauèili vi e
nego u cijeloj prija njoj povijesti. Ono stoje bilo puko nagaðanje filozofa sada je
postala èvrsta znanost koja nam omoguæuje snimanje elektriènih mo danih valova i njihov
o bilje enje du cijelog spektra svjesnog i nesvjesnog, od potpune budnosti do pospa
nosti, u svim stadijima spavanja i sanjanja.
Smatram da su za razvoj znanosti o spavanju bile kljuène dvije prekretnice u tehno
lo kom napretku. Prva je bila kad je Richard Coton otkrio spontane elektriène aktivn
osti ivotinjskog mozga 1875. godine, a druga demonstracija njemaèkog psihijatra Han
sa Bergera kasnih 20-ih i ranih 30-ih godina 20. stoljeæa da ljudski mozak takoðer p
okazuje spontanu elektriènu aktivnost koja se mo e snimati sa skalpa. Kad se sjetim
prvih poku aja i patnji koje smo Kleitman i ja pro li kako bismo dobili pristojne sn
imke mo danih valova, vjerujem da je Bergerova demonstracija s primitivnom opremom
, koja mu je bila na raspolaganju, bila ravna èudu. On je jasno identificirao alfa
-ritam u budnosti i rekao da æe taj ritam nestati ako ispitanik zaspi te daje elek
trièna aktivnost u spavanju niskih amplituda ili oskudna. Sada vjerujem daje sve t
o bilo toliko u skladu s onim stoje Berger oèekivao da æe vidjeti da nije poduzimao
velike napore kako bi detaljnije prouèavao spavanje. Postojanje spontane elektriène
aktivnosti ljudskog mozga potvrdio je Lord Adrian tridesetih godina i opisao nek
e oblike mo danih valova koje danas poznajemo. Meðutim, tehnologija je i dalje bila
suvi e primitivna i te ko ju je bilo rabiti. Drugi svjetski rat prekinuo je istra ivan
ja, a nakon njega tehnologija se brzo razvijala zbog napretka elektronike tijeko
m rata.
Mo da mislite da æe golema kolièina signala koje stvaraju milijarde neurona u ljudskom
mozgu stvoriti kaotièan, neorganizirani signal poput mahnite buke na burzi dionic
a. No, mo dani signali nisu takvi. ivèane stanice ne okidaju istodobno, veæ postoji jas
an obrazac njihova pojavljivanja, a opæi porast i pad ivèane aktivnosti pokazuje se n
a EEG-u poput
44
mo danih valova koje sam veæ spomenuo. Mo dani valovi nisu glatki kad se prika u na papi
ru - jo uvijek ima dosta kaotiène aktivnosti zbog koje crte izgledaju drhtavo ali v
alovi su nedvojbeno ondje.
Slika 2.1.
Spavanje 1 sekunda
Nathaniel Kleitman, koji je poslije bio moj profesor i mentor, prvi je posvetio
veæinu svojeg ivota prouèavanju spavanja. Kleitman je roðen u Rusiji, ali je emigrirao
u Palestinu prije Prvoga svjetskog rata kako bi postao lijeènik. Kad je poèeo rat, b
ojao se da bi ga Turci koji su tada kontrolirali Palestinu mogli uhititi kao rus
kog agenta pa je pobjegao prvim brodom koji je plovio prema New Yorku. Ondje je
i postao doktor fiziologije i profesor na Sveuèili tu u Chicagu, gdje je ranih 20-ih
osnovao laboratorij za ispitivanje spavanja. Do tada je istra ivanje spavanja bil
o velika slijepa ulica u znanosti o fiziologiji; nitko od istra ivanja spavanja ni
je napravio karijeru. Kleitman je prvi u svijetu osnovao laboratorij iskljuèivo na
mijenjen istra ivanju spavanja. Pokraj njegova ureda u zgradi fiziologije nalazio
se stari kemijski laboratorij s vratima izmeðu dviju soba. U jednu je sobu stavio
poljski krevet na kojem su dobrovoljci spavali, a druguje namijenio opa aèu. Taj imp
rovizirani laboratorij slu io je svrsi.
Kad sam upoznao Kleitmana, njegov se ruski naglasakjedva primjeæivao, ali je u ist
ra ivaèkom radu zadr ao odreðenu rusku autokraciju. Uvijek je nosio crno ili sivo-crno o
dijelo, nije bio ekscentrièni znanstvenik, a svoj je laboratorij vodio èvrstom rukom
, uz vrlo malo neformalnog èavrljanja. Proèitao bi svaki rad u kojem se spominjalo s
pavanje, to je iscrpljujuæi pothvat kojeg se veæina znanstvenika nije ni prihvaæala. Na
porno je radio, provodio istra ivanja, muèio se s tisuæama ostalih
kako bi izgradio kuæu znanosti, ciglu po ciglu, pokus za pokusom, jedno opa anje za
drugim. Uskoro je postao struènjak i vi e nije krpao rupe veæ gradio cijele dodatne zg
rade.
U to su doba svi, ukljuèujuæi i Kleitmana, pogrje no vjerovali da mozak treba odreðenu k
olièinu podra aja iz okoline kako bi odr ao budnost. Mnogi su pokusi 30-ih bili pogrje n
i zbog vjerovanja da mozak tijekom spavanja nije aktivan. Opæenito, kad bi ljudi z
aspali, opa anje bi prestalo. Èinilo se nepotrebnim nastaviti mjeriti istu stvar. Veæi
na poslova bila je poput onoga kad bi netko zainteresiran za krvni tlak uzeo nek
oliko uzoraka za vrijeme spavanja i nakon toga pretpostavio da se ti rezultati m
ogu odnositi na cijelu noæ.
U Kleitmanovu noænom laboratoriju -otkriæe brzih pokreta oèiju (REM)
Kad sam proèitao njegovu knjigu i vratio se u njegovu radnu sobu, Kleitman me prih
vatio. ,,U redu", rekao je, mo ete pomoæi Eugenu Aserinskom koji poku ava snimiti pokre
te oèiju za vrijeme spavanja."
Prethodnog proljeæa Kleitman je Eugenu Aserinskom, poslijediplomskom studentu fizi
ologije, dao zadatak da promatra pokrete oèiju ljudi koji spavaju. Buduæi da je Klei
tman bio vrlo detaljan u nastojanju da dr i korak s razvojem dogaðaja u podruèju spava
nja i buduæi da je odlièno govorio est jezika, uoèavao je ono to bi veæini promaknulo. Pr
tao je talijanski izvje taj u kojem je reèeno daje poèetak spavanja novoroðenèadi i odrasl
ih osoba praæen sporim, lijevo-desno trzajuæim pokretima oèiju koji su postupno nestaj
ali. Kleitman se pitao znaèe li ti pokreti oèiju dubinu spavanja i mogu li biti pove
zani s tada pretpostavljenim 50 do 60-minutnim temeljnim ciklusom odmora-aktivno
sti za vrijeme spavanja. Uz to je mislio da bi takav temeljni ciklus mogao osigu
rati novoroðenèadi buðenje radi hranjenja kad dovoljno ogladne.
Prvi zadatak koji je Kleitman dao Geneu Aserinskom bio je promatranje pokreta ti
jela i oèiju novoroðenèadi. Uvjeren sam daje Kleitman oèekivao da æe rezultat tog istra iva
ja biti samo manje bitan detalj u podruèju istra ivanja spavanja. Mislim da se Gene
u tome s njim slagao
te nije bio previ e uzbuðen zbog toga to mora sjediti i gledati ljude kako spavaju. Z
a Genea, poslijediplomskog studenta fiziologije, istra ivanje spavanja nije imalo
jednaku vrijednost kao istra ivanje metabolizma stanica i druga tada vruæa" podruèja. K
tome, Aserinskv je imao obitelj koju je izdr avao pa je elio to prije steæi doktorat
znanosti i dobiti pravi posao. Èim je stekao svoju titulu napustio je istra ivanje s
pavanja, ali je poslije sudjelovao u nekoliko pokusa. Na alost, Gene je poginuo 19
98. godine udariv i automobilom u stablo.
Gene je nekoliko sati tijekom dana promatrao èetrnaestero novoroðenèadi u njihovim dom
ovima. Èvrsto je dokumentirao postojanje pravilnog ciklusa tjelesne aktivnosti i p
okretljivosti oèiju s periodom od 50 do 60 minuta. Iznenaðuje to nije uoèio da zapravo
postoje dvije vrste pokreta oèiju - spori i brzi.
Buduæi da je ciklus odmora-aktivnosti u novoroðenèadi bio tako oèigledan, Aserinskv i Kl
eitman odluèili su da slièna opa anja treba izvesti na odraslima dok spavaju. No, post
ojala je velika razlika izmeðu promatranja djece danju i odraslih noæu. Buduæi da su z
jenica i arenica malo izboèene, gledanjem izboèine kako se pomièe mogu se primijetiti m
ali pokreti oèiju i kada su kapci sklopljeni. Meðutim, cjelonoæno bdijenje i gledanje
neèijih zatvorenih kapaka kako se pomièu najnaporniji je zadatak koji si èovjek mo e zam
isliti; osobito kad vam se i samima spava. Znajuæi da oèna jabuèica kad se pokreæe stvar
a elektrièni signal, Aserinskv i Kleitman su se dosjetili jednostavnijem naèinu bilj
e enja pokreta oèiju. Stavili su elektrode na ko u neposredno uz oèi i s pomoæu poligrafa
snimali signale na isti naèin kao to se snimaju mo dani valovi.
Kako bi pojednostavio posao i u tedio papir, Aserinskv je iskljuèivao poligraf i ond
a ga ponovno ukljuèivao na 10-15 minuta. Kad bi ugledao pokrete oèiju za vrijeme sni
manja, to bi zabilje io i zatim iskljuèio stroj. Iako je dobivao dobre podatke o spo
rim pokretima oèiju, ne to drugo poèelo mu je zaokupljati pozornost. Povremeno, kad bi
promatrao dovoljno dugo, vidio bi da se pera brzo trzaju naprijed-natrag. To ni
su bili sporiji pokreti pera koji su upuæivalf na spore pokrete oèiju na koje je nav
iknuo. Stoga je najprije pretpostavio da se radi o elektronièkom umu koji su
47
primitivna pojaèala s vakuumskom cijevi proizvodila u obeshrabrujuæe velikim kolièinam
a. Sva elektronika koja se tada koristila temeljila se na vakuumskim cijevima i
mogla je zakazati i zbog najmanjeg dodira. Èak bi i zalutali kukac mogao izazvati
problem; zapravo su prvi bugovi"5 bili zaista pravi kukci koji su se nekako probi
li kroz mre e vakuumskih cijevi u prvim raèunalima.
I tako ih je on u poèetku otpisao nije mislio da se oèi uistinu mogu kretati tako br
zo. Ali kad je vidio da se isti obrazac pojavljuje i sljedeæih noæi, poèeo je sumnjati
. Napokon, kad je ponovno vidio brze cik-cak pokrete pera na papiru, odluèio je ot
iæi k ispitaniku i provjeriti to to stvara smetnje. U ao je u sobu, usmjerio svjetlos
t baterijske svjetiljke prema ispitanikovu licu, pogledao u njegove kapke i vidi
o da se oèi uistinu pokreæu brzo ispod kapaka. Ispitanik je le ao mirno i èvrsto spavao.
Stroj uopæe nije bio u kvaru - oèi su se uistinu micale. U laboratoriju su Aserinsk
v i Kleitman tu pojavu poèeli nazivati brzim pokretima oèiju kako bi ih razlikovali
od sporih pokreta oèiju koje su prouèavali.
Èesto sam se pitao to bi se dogodilo da brzi pokreti oèiju za vrijeme spavanja nisu s
luèajno otkriveni u laboratoriju Nathaniela Kleitmana 1952. godine. Èini se moguæim, a
ko ne i vjerojatnim, da pojam REM spavanja i medicina spavanja danas jo uvijek ne
bi postojali. Neobièno, ali REM spavanje je mogao otkriti bilo tko. Kao to je Al R
echtshaffen rekao: Daje itko pomislio daje spavanje toliko va no da ostane budan ci
jelu noæ prouèavajuæi ga, brzi bi pokreti oèiju bili otkriveni bilo kada u povijesti." B
rzi pokreti oèiju lako se mogu vidjeti u dojenèadi ili djece dok spavaju, èak i u kuænih
ljubimaca, pasa ili maèaka, ako znate to tra ite. Stoga se ne sla em posve s Alom, jer
, i kada gledaju, ljudi obièno vide samo ono to oèekuju da æe vidjeti, a ne vide ono za
to zbog bilo kojeg razloga pretpostavljaju da ne postoji.
Kad sam te jeseni poèeo raditi u Kleitmanovu laboratoriju, Aserinskv se nije èinio p
revi e uzbuðenim zbog onoga to je dokumentirao. Nije, zapravo, niti bio siguran da se
ti pokreti oèiju pojavljuju svake noæi, a Kleitman je bio sumnjièav prema onome to bi
mogli znaèiti. K tome,
5 Engl. bug kukac (nap. prev.).
noæna su opa anja bila te ak posao i mislim da su optereæivala Aserin-skyjev brak pa je
bio sretan stoje dobio studenta koji æe preuzeti veæinu snimanja spavanja.
A ja sam u to vrijeme bio neo enjen, energièan i nevjerojatno uzbuðen to æu moæi dokumenti
ati ne to to nitko prije nije opazio. Aserinsky mi je isprièao stoje vidio u laborato
riju i zatim mije bacio udicu na koju sam se uhvatio: Doktor Kleitman i ja mislim
o da bi ti pokreti oèiju mogli biti povezani sa sanjanjem." Za studenta zainteresi
ranog za psihijatriju ovaj je usputni komentar bio vi e od dobitnog listiæa na lutri
ji. Bilo je to kao da mi je rekao: Na li smo staru kartu koja pokazuje gdje je ne to t
o se naziva 'izvor mladosti'." Zapravo mi i jest pokazao takvu kartu, koja je èini
se pokazivala kraljevski put" u srce frojdovske psihologije - i nadao sam se kon
aènom odgovoru na problem svjesnosti".
Kraljevski put
Ranih 50-ih godina 20. stoljeæa frojdovska psihologija i njezini izdanci dr ali su i
ntelektualni monopol nad istra ivanjem ljudskog uma. Èinilo se da svaka druga knjiga
ili film sadr ava neke dijelove frojdovske psihologije ili neki lik podvrgnut psi
hoanalizi. Karikature i vicevi o psihijatrima s kozjom bradicom iskakali su iz s
vih èasopisa od The New Yorkera do Readers Digesta. Freudove ideje obeæavale su alat
za stvaranje bolje buduænosti, a psihoanalitièari su bili moæna sila u profesionalnoj
medicinskoj zajednici i popularnoj kulturi. Vjerovalo se da frojdovska psihoana
liza mo e objasniti svaki aspekt na ih problema: strahove, anksioznosti, du evne pa èak
i tjelesne bolesti. Zagovornici su tvrdili da se psihoanalitièkim tehnikama mogu i
zlijeèiti svi psihièki problemi, neuroze pa èak i psihoze, s obzirom na to da æe uvid ko
ji se stekne psihoanalizom neizostavno dovesti do izljeèenja. Èak se mislilo da se p
sihoanalitièki principi mogu primijeniti na cijele kulture i dru tva kako bi se svij
et izlijeèio od ratova, zloèina, zlih namjera i tomu slièno.
Problem s takvim velikijjn te njama bio je u tome to psihoanaliza nije bila znanost
. Psihoanalitièari su uvijek govorili psihoanalitièka znanost", ali u tome je bilo vr
lo malo objektivnih osnova. Psihoanali-
tièka je teorija uglavnom bila metaforièka, vi e sukladna religioznim uvjerenjima nego
znanstvenoj disciplini. Mnogo èlanaka objavljenih u uglednim psihoanalitièkim èasopis
ima poèinjalo bi neèime nalik na Freud je 1917. rekao...", kao da citiraju Sveto pism
o. Mnogi su uèenjaci pi uæi o Freudu plodonosno i ma tovito prenosili svoje ideje, ali s
u se zapravo malo bavili istra ivanjem. Danas to nikako ne bi pro lo kao èvrsta znanos
t, ali tada je bilo moæno.
Kako bi bilo jasnije za to su snovi bili tako zanimljivi svima koji su se eljeli ba
viti psihoanalizom u moje vrijeme, va no je znati ne to o èovjeku koji je promijenio n
aèin razmi ljanja o snovima i koji je tako temeljito dominirao amerièkom psihijatrijom
i dugo nakon svoje smrti. Sigmund Freud, beèki lijeènik s prijelaza 19. u 20. stolj
eæe, èesto se naziva pronalazaèem" nesvjesnog - gomile primitivnih instinktivnih nagona
, impulsa, elja i osjeæaja koji nisu osvijetljeni reflektorskim svjetlom svjesnog m
i ljenja. Freud je pretpostavio da u veæem dijelu na e budnosti s tim nezamislivim" imp
ulsima postupamo tako da ih potiskujemo. No, na kraju te misli moraju izaæi van, r
ekao je Freud, i to èine putem snova. U svojoj knjizi Tumaèenje snova iz 1905. godin
e Freud je iznio pretpostavku da snovi skrivaju zabranjene misli i elje dajuæi im d
ruge oblike. Fantastièna priroda snova takoðer slu i za titi spavanja jer bi nas izravno
sanjanje zabranjenih stvari moglo sna no uznemiriti i probuditi. Sanjanje tako zn
aèi kraljevski put prema prepoznavanju uloge koju nesvjesno ima u du evnom ivotu", nap
isao je Freud. Kako bi otkrio to znaèe te potisnute misli ili osjeæaji, psihoanalitièar
najprije mora de ifrirati simbole i dogaðaje u snovima.
Sada vam je jasno za to sam bio dvostruko blagoslovljen kada mi je Gene Aserinskv
rekao: Mislimo da bi brzi pokreti oèiju mogli biti povezani sa sanjanjem." Ne samo
da sam dobio priliku istra ivati prirodu svijesti nego sam trebao i prouèavati same
korijene nesvjesne motivacije u snovima. Za Aserinskog je prouèavanje snova bilo d
aleko od svijeta istinskog" fiziolo kog istra ivanja, te je s potpunim zadovoljstvom
dopustio nekom drugom da nastavi tim osebujnim putom.
Jedan od mojih prvih zadataka bio je da noæu budim ljude i pitam ih sjeæaju li se da
su sanjali. Nismo imali novca da platimo ispitanike pa smo
gotovo uvijek uzimali studente medicine koje sam pronalazio pu tajuæi glas o na em isp
itivanju ili na predavanjima. Dogovorio bih se s njima da se naðemo na ulazu u Abb
ot Hali oko 21 ili 22 sata i odande bismo pro etali do Kleitmanova ureda. Ondje su
se nalazile dvije sobe koje su nekada bile kemijski laboratorij, a laboratorijs
ke klupe i stolovi jo su bili tamo. Poljski krevet na kojem su ljudi spavali bio
je ispod ventilacijske kape kroz koju su prethodni stanari' izvlaèili otrovne kemi
kalije s kojima su radili. Dakako, sobe su bile oèi æene od svih kemikalija, ali to i
dalje nije bilo ba najveselije mjesto za spavanje. Meðutim, studenti s deprivacijom
spavanja uglavnom nisu imali nikakvih problema pri usnivanju.
U drugoj je sobi bio EEG ureðaj i ondje smo pripremali dobrovoljce za cjelonoæna sni
manja, kojima sam posebnim ljepilom prièvr æivao elektrode za skalp i èelo, nakon èega sam
na njih stavljao kapice kako se ne bi pomaknule. Uz to sam im objasnio da se st
ruja ne mo e vratiti kroz ice i da nije moguæ strujni udar - to je bio uobièajen neizgov
oreni strah i nisam elio da im to ometa spavanje. Nakon to bi oti li u spavaæu sobu i
legli ispod ventilacijske kape, ugasio bih svjetla (osim jednoga prigu enog) i upu
tio se u susjednu kontrolnu sobu. Ondje sam dr ao ukljuèen EEG ureðaj dok nisam bio si
guran da su zaspali te ga ugasio i èekao. Sjediti noæu u napu tenoj zgradi, gdje mi je
jedino dru tvo bilo tijelo izvaljeno u susjednoj sobi, bilo je naizmjence dosadno
i jezivo. Svako toliko bi staro kripavo dizalo stiglo na èetvrti kat i nitko ne bi
iza ao, to me je uistinu u asavalo.
Buduæi da tada jo nismo znali da se brzi pokreti oèiju pojavljuju u pravilnim, predvi
dljivim razmacima, ja sam nasumce ukljuèivao ureðaj, nikada ga ne pu tajuæi da radi suvi e
dugo, kako bismo tedjeli papir. Kada bih pogodio - pera koja se trzaju po papiru
pre ao bih u susjednu sobu, nje no prodrmao ispitanika po ramenu, blago ga zazvao i
menom u gotovo mraènoj sobi i pitao: Jeste li sada sanjali?" Nastojao sam to reæi s p
rizvukom hitnosti kako bi znaèenje pitanja prodrlo do ispitanikova spavanjem smu eno
g mozga. A onda bi odgovori potekli: dugi opisi snova koje smo snimali na na staf
i magnetofon i poslije prepisivali. Èak bi i kratki snovi imali vrlo duge opise -
zamislite samo koliko je vi e vremena
51
potrebno da se opi e dio filma nego da se odgleda pa bismo na kraju noæi imali 20, 3
0, povremeno 50 i vi e stranica opisa snova.
Vjerujem daje prouèavanje spavanja postalo prava znanstvena disciplina 1953. godin
e kad sam napokon mogao neprekidno cijele noæi snimati mo danu aktivnost i aktivnost
oèiju. Najva nije od svega, tada se prvi put spavanje moglo neprekidno opa ati, bez b
uðenja spavaèa. K tome, znanost poglavito kvantificira, a ovaj je posao bio poèetak is
tra ivanja spavanja radi samog spavanja, te opisivanja i kvantifikacije njegovih o
brazaca tijekom noæi. Drugi su veæ primijetili da se obrasci spavanja tijekom noæi mij
enjaju, ali cjelonoæna su mi ispitivanja pokazala koliko dugo traje svaka vrsta sp
avanja i kakvi su prijelazi iz jedne u drugu. Nakon to sam proveo cjelonoæna sniman
ja velikog broja pojedinaca uvjerio sam se da su periodi brzih pokreta oèiju dio 9
0-minutnog temeljnog ciklusa spavanja. Svi su, bez iznimke, imali isti obrazac s
pavanja. To je bilo veliko otkriæe. U nekim sluèajevima, osmosatni obrazac jedne noæi
poklapao se gotovo savr eno s obrascem sljedeæe noæi.
U tim cjelonoænim snimanjima èekala su me jo dva nevjerojatna zapa anja: tijekom noæi sta
diji spavanja bili su jasno odvojeni te sam ih nazvao stadij 1, stadij 2, stadij
3 i stadij 4. Nadalje, uoèio sam da su brzi pokreti oèiju izostali u tim stadijima
i da su tvorili peti odvojeni stadij, koji sam nazvao REM spavanje. U to sam vri
jeme usput smislio nazive, nemajuæi pojma da æe se oni koristiti i gotovo 50 godina
poslije. Smisliti nazive za stadije spavanja ne to je to se sada ne bih usudio uèinit
i. Danas je znanstveni napredak znatno formalniji i vjerojatno bih morao najprij
e sazvati konferenciju o usklaðivanju nazivlja.
Te ko je prenijeti koliko je taj posao tada bio uzbudljiv. Vidim sebe, obiènog stude
nta medicine, zarobljenog u gotovo napu tenoj zgradi, kako jedno za drugim ni em izn
enaðujuæa otkriæa. Svijest o tome da sam jedini èovjek na svijetu koji istra uje taj aspek
t ljudskog postojanja samo je poveæavala uzbuðenje otkriæa. Pretpostavljam da se tako
osjeæao prvi èovjek koji je prona ao zlato u Kaliforniji 1848. godine, kad je pogledao
u vodenièki jarak u Sutterovu mlinu i vidio da se presijava od zlatnog grumenja -
u tom je trenutku on bio jedini èovjek na svijetu koji
52
je znao kako mu se sreæa osmjehnula. A ja sam skupljao znanstveni izvor bogatstva
i nagrada je bila prije intelektualna negoli novèana, meðutim, uzbuðenje je bilo jedna
ko veliko.
Kad sam zapoèeo s istra ivanjem mo dane aktivnosti za vrijeme REM perioda, vrlo je brz
o postalo jasno da se ponavljajuæi periodi spavanja meðusobno razlikuju. Sto se kraj
noæi vi e pribli avao ispitanici su imali èe æe i du e periode brzih pokreta oèiju. Nekoli
jedeæih godina prouèavao sam brze pokrete oèiju razlièitih ljudi kako bih vidio postoji
li ne to to ba svi pro ivljavaju. Prouèavao sam shizofrene pacijente, djecu, ljude razliè
tih rasa i kod svih otkrio to zagonetno stanje spavanja. Èak i ljudi slijepi od roðe
nja imaju REM spavanje, iako njihovi snovi nemaju vidne sadr aje.
Jedna od prvih skupina u kojoj sam prouèavao REM spavanje bila je skupina dojenèadi,
koju je Gene Aserinsky prouèavao i prona ao samo ono to sada poznajemo kao spore pok
rete oèiju. Kleitman i ja nekoliko smo puta raspravljali o tome u kojoj bi dobi mo
glo zapoèeti sanjanje i pojava brzih pokreta oèiju. Snimao sam petogodi nje dijete i u
oèio brze pokrete oèiju. Gene je snimao svojeg 10-godi njeg sina. Stoga sam smatrao da
bi bilo dobro poèeti od kolijevke. Nakon otprilike pet minuta promatranja u èetvero
mjeseènog djeteta uoèili smo brze pokrete oèiju, da nisu mogli biti jasniji. Dobio sam
dozvolu za boravak s novoroðenèadi u bolnici Chicago Lying-in. Vrlo brzo uoèio sam br
ze pokrete oèiju novoroðenèadi za vrijeme spavanja. Mislim da ovo dobro ilustrira kako
prethodna uvjerenja mogu djelovati na percepciju. Prema mojim izraèunima, Gene je
proveo oko 1 000 sati promatrajuæi dojenèad i nikada nije uoèio njihove brze pokrete
oèiju. Mo da sam i sam bio rtvom jednakog sljepila, ali kad su jednom ljuske dogme ot
pale s mojih oèiju, brzi pokreti oèiju postali su sasvim oèigledni.
U poèetku nismo smjeli snimati spavanje predstavnika najveæe skupine na svijetu - ena
. Èini se da je sama ideja o snimanju nekoga u krevetu ljudima pokretala ma tu. Ispi
tivanja spavanja 50-ih iskljuèivo su se provodila na mu kim dobrovoljcima, zbog stra
ha da se ne okiraju oni koji ne znaju da takva istra ivanja nisu nimalo privlaèna. Pr
edio-
io sam ispitivanje REM spavanja jedne ene, ali Kleitman se tomu usprotivio. Bojao
se skandala i za laboratorij i za moju karijeru. Nakon mnogih pregovora, napokon
mije dopustio da snimam svoju djevojku, ali u nazoènosti Aserinskog. Èim je snimanj
e zapoèelo, on je zaspao na kauèu. Ubrzo sam opazio da barem jedna ena na svijetu tak
oðer ima brze pokrete oèiju za vrijeme spavanja.
Lijeènièku diplomu stekao sam 1955. godine i dok su svi moji kolege s godine oti li st
a irati ja sam ostao kako bih zapoèeo s istra ivaèkim radom za 3 000 dolara godi nje. Ubrz
o sam upoznao Pat Weber, enu koja je poslije postala mojom suprugom. Dobrovoljno
je pristala da je uzastopno snimamo 20 noæi dok spava kako bismo vidjeli jesu li o
brasci spavanja jedne osobe isti svake noæi. Meðutim, nije istina da sam se njome o en
io zato da bih dobio dobru suradnicu.
Nastavio sam s ukljuèivanjem pokoje ene u svoja istra ivanja spavanja i uvijek bi se
na ao netko tko je mislio da se dogaða ne to nedolièno. Nakon stjecanja doktorata znanos
ti 1957. godine preselio sam se u New York i poèeo raditi u bolnici Mount Sinai. D
o 1959. godine postali smo roditelji i elio sam provoditi vi e vremena sa svojom ob
itelji. No, zbog istra ivanja gotovo svake noæi i spavanja tijekom dana za to nisam
imao ba mnogo vremena. Nasreæu, prona li smo veliki stan pa sam jedan dio preuredio u
laboratorij, a drugi u dom. (Èak sam uspio dobiti sredstva Nacionalnog instituta
za zdravlje kojima sam plaæao pola stanarine.) To je dobro funkcioniralo, dok se n
a moj oglas u kojem sam tra io dobrovoljce za sudjelovanje u istra ivanju nije javil
a studentica Sveuèili ta Barnard. Ona je bila èlanica plesne skupine Rockettes u Rocke
feller centru i bila je toliko sretna to æe joj netko platiti da spava te je to rek
la i nekim svojim kolegicama plesaèicama koje su takoðer postale ispitanice u istra iv
anju. Nakon toga slijedio je uobièajen prizor: lijepa ena naveèer dolazi u moju zgrad
u i pita vratara za broj mojeg stana. Sljedeæeg jutra odlazi u istoj odjeæi, katkad
u pratnji iscrpljenog i neobrijanog Howieja Roffwarga - psihijatra sta ista u Medi
cinskom centru Columbia Presbiterian - koji je proveo noæ nadgledajuæi ureðaje. Dojmil
o me se kako su vratari, koji su promatrali isti prizor iz noæi u noæ, uspjeli suspr
egnuti svoju znati elju.
Dugo su uspijevali ostati kamena lica, kao stra ari ispred Buckinghamske palaèe. Ali
jednoga dana jedan od njih nije mogao izdr ati i upitao me: Doktore Dement, to se t
o dogaða u Va em stanu?" Pretpostavljam da sam mogao zadovoljiti njegovu znati elju, a
li nisam se mogao oduprijeti elji da se samo nasmijem i ne ka em ni ta.
Jo u Chicagu otkrio sam da se za vrijeme REM spavanja mozak pona a kao da je budan,
iako ostatak tijela nepomièno le i. Dok oèi kru e naprijed-natrag, EEG pokazuje da su ivè
ne stanice u mozgu nevjerojatno aktivne, kao da mozak pro ivljava san zatvoren u s
vojem nepokretnom tijelu. U ljudi je sliènost mozga u REM spavanju i u budnosti bi
la upadljiva.
Istodobno sam prouèavao REM spavanje u maèaka i ustanovio da je maèji mozak koji sanja
toliko aktivan da nema jasne razlike izmeðu spavanja i aktivnosti u budnom stanju
. Kad sam prvi put snimio taj fenomen, nisam mogao vjerovati. Zapravo, nitko nij
e povjerovao. Napisao sam èlanak o REM spavanju u maèaka, ali je pet puta bio odbije
n prije nego stoje napokon objavljen. Svi su govorili: To ne mo e biti mozak maèke ko
ja spava, oèigledno je budna." Iako sam uvjeravao urednike èasopisa daje maèka nedvojb
eno spavala, zakljuèili su da sam, s obzirom na to da sam obièan student medicine, uèi
nio neku glupu poèetnièku pogrje ku poput ispremije anja snimki. Na kraju je rad objavlj
en i poslije je postao jedan od najcitiranijih znanstvenih radova u podruèju biome
dicine.
U svjetlu povijesti istra ivanja spavanja pogrje ka urednika èasopisa ne iznenaðuje. Ide
ja o tome daje mozak za vrijeme spavanja aktivan, a ne iskljuèen, baèena je u lice v
i e tisuæa godina starim predrasudama. Ljudi su reagirali kao daje netko tvrdio da n
am za disanje nije potreban zrak.
Postupno su me pokusi uvjerili da svatko pro ivljava periode brzih pokreta oèiju i a
ktivnijih obrazaca mo danih valova, koji se pojavljuju u pravilnim razmacima. Peri
odi takve mo dane aktivnosti su posve drugaèije stanje postojanja. Prije toga smo sm
atrali da periodi brzih pokreta oèiju znaèe ponovno smanjivanje dubine spavanja, ili
èak da su djeliæ ciklusa aktivnosti-odmora koji je dokumentiran u dojenèadi. Èak smo ob
rasce mo danih valova stadija 1 spavanja nazivali novi stadij 1" nasuprot
prijelazu u stadij 1" na poèetku spavanja. Prava se razlika oèitovala u zapa anju da mi iæ
a napetost gotovo potpuno nestaje za vrijeme REM perioda kod ljudi i maèaka. Rad M
ichela Jouveta iz Lyona, pokazao je daje mi iæna aktivnost zapravo inhibirana. Ispit
ali smo to s pomoæu izazivanja refleksa elektriènim putem kod ljudi i mislim da sa s
igurno æu mogu reæi da se do 1960. godine siæu na skupina znanstvenika irom svijeta, koji
u prouèavali spavanje, slagala u tome da postoje dvije temeljno razlièite vrste spav
anja: REM spavanje i ne-REM spavanje. Iako svi misle daje spavanje jedinstveno,
REM i ne-REM spavanje meðusobno se razlikuju kao to se i svaka od njih razlikuje od
budnosti.
Potreba za snovima
Od nas trojice u Kleitmanovu laboratoriju - Kleitmana, Aserinskog i mene - jedin
o sam ja Freudove tekstove o sanjanju shvaæao ozbiljno. Proèitao sam nekoliko puta T
umaèenje snova i smatrao da bi REM spavanje moglo sadr avati kljuè za razumijevanje sa
njanja, a mo da i du evnih bolesti. Kad sam prona ao odgovor na sve sumnje i pitanja o
univerzalnosti REM spavanja, zapoèeo sam s istra ivanjem deprivacije sanjanja". Zapr
avo je to bila deprivacija REM-a, ali sam je ja nazivao deprivacijom sanjanja je
r sam vjerovao daje sanjanje povezano iskljuèivo s REM spavanjem.
Tada se u mojoj glavi pojavilo veliko pitanje: ,Je li nam REM spavanje potrebno
i to njime posti emo?" Freud je vjerovao da æe se psihièki pritisak, ako se tabuizirani
impulsi i elje ne iska u ili oslobode snovima, nagomilati i dovesti do neuroze i p
sihotiènih epizoda u kojima pacijent vidi iskrivljenu sliku stvarnosti. Drugim rij
eèima, sanjanje je sigurnosni ventil uma. Nadao sam se da æu dokazati kako je Freud
imao pravo glede veze izmeðu snova i du evne bolesti. Na kraju sam pridonio dokazima
protiv Freudove teorije koji su se poèeli gomilati pri kraju 60-ih godina 20. sto
ljeæa.
Sudjelovao sam u jednoj od prvih znanstvenih studija dugotrajne potpune deprivac
ije spavanja, pokusu koji, kako se èinilo, potvrðuje Freudove zamisli. U sijeènju 1959
. godine disk-d okej iz New Yorka
Peter Tripp odluèio je ne spavajuæi 200 sati, odnosno osam dana i noæi, prikupiti nova
c za dobrotvornu organizaciju March ofDimes. Svaki je dan vodio emisiju iz stakl
ene kabine na Times Squareu, a ljudi su se okupljali i gledali ga. Uspijevao je
ostati ivahan i zabavan barem tijekom emisija, a na kraju maratona poèeo je patiti
od paranoidnih obmana te nekih slu nih i vidnih halucinacija.
Kao to sam veæ rekao, prema tada njoj dogmi spavanje je moglo imati razlièite stadije,
ali se smatralo jedinstvenim stanjem, u kojem se mijenja jedino dubina koja se oèi
tuje u promjeni stadija mo danih valova. Moj je posao bio snimati mo dane valove i p
okrete oèiju kad Peter Tripp zavr i maraton i ode u krevet. U to sam se vrijeme poig
ravao s mi lju da se spavanje sastoji od dva potpuno razlièita stanja, ali je nisam
ba bio spreman potpuno prihvatiti.
Jedan od razloga zbog kojih sam elio sudjelovati u snimanju spavanja i oporavku P
etera Trippa, iako je cijeli dogaðaj zapravo bio javna ekshibicija, bila je moguænos
t prikupljanja velikog i jednoznaènog uzorka vrlo dubokog spavanja. Ako je REM spa
vanje samo periodièno smanjivanje dubine spavanja bez drugih osobitosti, trebalo b
i potpuno nestati barem u prvih nekoliko sati izrazito dubokog sna. S druge stra
ne, ako su REM periodi kvalitativno drugaèiji od ostatka spavanja, ako imaju razlièi
tu funkciju, ne bi trebali nestati i mo da bi se èak trebali poveæati. Otprilike 30 mi
nuta nakon to sam zapoèeo snimanje, Tripp je imao jedan od najdu ih REM perioda koji
sam ikada snimio. Tijekom 10 sati, za vrijeme kojih sam uspio svu opremu odr ati u
funkciji u hotelskim uvjetima, spavao je dubokim snom znatno du e nego stoje to u
obièajeno. Èinilo se da je gubitak REM spavanja za vrijeme maratona doveo do pritisk
a REM spavanja koji se prelijevao u budnost u obliku psihotiènih epizoda. To me na
velo da uoblièim hipotezu da ljudi postaju du evno nestabilni kad im se uskrati REM
spavanje. To je bilo u savr enom skladu s Freudovim teorijama i tada nja ih je psihi
jatrijska zajednica uzbuðeno prihvatila.
Odmah sam zapoèeo s pripremama ljudi za deprivaciju REM spavanja u laboratoriju ka
ko bih vidio to æe se dogoditi. Te sam pokuse zapoèeo
s Charlesom Fisherom, psihijatrom i frojdovskim psihoanalitièarom u bolnici Mount
Sinai, koji je prouèavao dosjeæanje snova tijekom dana. Postupak smo nazivali depriva
cijom sanjanja", a tekao je ovako: pet uzastopnih noæi snimao sam ispitanika dok s
pava, èekajuæi prve znakove REM spavanja. U tom trenutku prodrmao bih ga za rame i i
zgovorio njegovo ime. Èim je bio nedvojbeno budan dopu tao sam mu da ponovno zaspi.
Obièno je trebalo dosta vremena, tridesetak minuta, od poèetka spavanja do sljedeæeg R
EM perioda, tako da su prije sljedeæeg prekidanja uspijevali spavati u ne-REM spav
anju.
Odmah sam uoèio da mozak vrednuje REM spavanje samo po sebi. Kada se mozgu oduzmu
REM periodi on ih nastoji nadoknaditi tako da ih zapoèinje ranije. To smo nazivali
REM pritiskom i bilo je u skladu s onim to smo vidjeli u Trippovu spavanju u opo
ravku. Problem je bio u tome to bi nakon treæe ili èetvrte noæi REM pritisak toliko nar
astao da bi REM period nastupio èim bi ispitanici zaspali. Stalno sam ih morao bud
iti gotovo odmah nakon to bi zaspali. Nakon cijele noæi isprekidanog spavanja ispit
anici nisu bili previ e sretni kad bih ih budio svakih pet minuta. Ispitanici, obièn
o poslijediplomski studenti ili nezaposleni glumci, poèeli bi se uistinu ljutiti i
govoriti mi da im je muka od svega. Èesto sam ih preklinjao da izdr e, poku avajuæi igr
ati na njihov priroðeni natjecateljski duh i èvrstinu - kao i na altruizam nagla avajuæi
njihov doprinos znanosti. Uglavnom sam uspijevao, ali sam katkad morao odustati
dopu tajuæi im da otplove u zemlju snova, tje eæi sam sebe da æu dobiti snimku njihova sp
avanja u periodu oporavka.
Èinilo se da ta ispitivanja potvrðuju Freudovu ideju da su snovi ivotno va ni. Da nisu,
za to bi se mozak toliko jako trudio da ih nadoknadi ako su mu bili uskraæeni. U sl
jedeæih nekoliko godina na a ispitivanja deprivacije REM-a uèinila su me zvijezdom u p
sihijatrijskim krugovima. Poèeo sam govoriti o sanjanju kao o noænoj psihozi, rekav i
jednom prigodom: Sanjanje svakom od nas omoguæuje da postanemo mirno i sigurno ludi
svake noæi na eg ivota", stoje zapravo bila razrada Freudove ideje o tome da je sanj
anje sigurnosni ventil. Prema na im poèetnim pokusima èinilo se da smo na korak od dok
azivanja da æe
pritisak sanjarija provaliti u budnost u obliku psihoze ako ne dopustimo da ono
traje dovoljno dugo.
Nakon to sam se 1962. godine preselio na Sveuèili te Stanford nastavio sam ispitivanj
a deprivacije REM-a i u ljudi i u maèaka. Primijetio sam da ljudi koji dobrovoljno
danima ostanu budni na kraju postanu zbunjeni, neraspolo eni i veoma pospani, ali
nikad jasno psihotièni. Deprivacija REM-a kod maèaka takoðer je bila naporna, ali smo
prona li naèin da to istodobno radimo obzirno i uèinkovito. Postupak smo provodili do
70 uzastopnih dana. Tada bi se struktura REM spavanja stabilizirala. Maèke su zap
ravo postale aktivnije, a njihove su se osnovne potrebe (hrana, seks itd.) pojaèal
e. Meðutim, te maèke nisu pokazivale nikakve znakove pogor anja u bilo kojim drugim po
na anjima, koji bi se mogli protumaèiti kao prava mentalna ili fizièka o teæenja.
Nikada nismo prona li pravi dokaz da deprivacija sanjanja kod ljudi uzrokuje du evnu
bolest. Iako snovi mogu imati neku ulogu u odr avanju na e mentalne ravnote e, a spav
anje samo po sebi to nesumnjivo èini, shvatili smo da bismo izvor one vrste du evne
bolesti koju je Freud prouèavao trebali tra iti negdje drugdje. Sto se tièe Petera Tri
ppa, sada znamo daje tada uzimao velike doze Ritalina, lijeka sliènog amfetamini-m
a, kako bi ostao budan. U to vrijeme, psihoze izazvane amfetaminima nisu bile do
bro poznate pa nitko nije posumnjao da bi lijekovi mogli biti pravim uzrokom nje
gove paranoje i halucinacija.
Do sredine 60-ih znanstvenici koji su se bavili spavanjem zainteresirali su se z
a mehanizme spavanja. Iako napori da se podupru Freudove teorije uglavnom nisu d
onijeli ploda, veliki interes za sanjanje, REM spavanje i deprivaciju REM-a te n
jihove psihoanalitièke implikacije bili su dovoljni da potaknu nekoliko desetaka p
sihijatara i psihologa da se poènu baviti istra ivanjem spavanja. Da nije bilo tog v
elikog interesa, èvrsto vjerujem da bi REM spavanje i njegova veza sa sanjanjem bi
li uvelike zanemareni, a daljnja istra ivanja spavanja zamrla na samom poèetku.
59
Nastanak medicine spavanja
Iako je REM spavanje i njegovo istra ivanje bilo zadivljujuæe i va no, na neki je naèin
znaèilo i desetljetni zastoj u obraæanju pozornosti na ne to va nije: ukljuèivanje istra iv
nja spavanja u medicinsku praksu. Sve do 1970. godine medicinska je praksa zavr av
ala kad bi pacijent zaspao. Medicina se bavila iskljuèivo bolestima i poremeæajima k
oji su se mogli vidjeti i dijagnosticirati u budnih pacijenata. Ako su lijeènici u
opæe i razmi ljali o spavanju, njihove su misli odra avale predrasudu daje spavanje uv
ijek dobro, uvijek ljekovito. Opæi je stav bio daje spavanje granica koju lijeènici
ne bi trebali prijeæi, da se ni ta lo e ne mo e dogoditi dok pacijent èvrsto spava.
Buduæi da je moj veliki interes za spavanje postao poznat i izvan mojeg laboratori
ja, povremeno su mi slali nekoga tko ima problema sa spavanjem. Pacijenti su me
uvijek zanimali, iako èesto nisam znao to toèno moram uèiniti. Nekoliko godina prije ne
go to sam napustio New York i oti ao na Stanford, Charles Fisher mi je poslao pacij
enta èija je dijagnoza bila narkolepsija, poremeæaj spavanja koji karakterizira izra
zita dnevna pospanost i iznenadni, kratki napadaji mi iæne slabosti. Rezultati ispit
ivanja spavanja bili su dovoljno zanimljivi da po elim raditi daljnja ispitivanja.
Kad sam u sijeènju 1963. godine do ao na Stanford tra io sam osobu koja boluje od nar
kolepsije i propitivao se meðu kolegama u medicinskom centru. Na kraju sam u oèaju o
bjavio mali oglas u dnevnom listu San Francisco Chronicle u kojem sam opisao sim
ptome narkolepsije, ali nisam imenovao bolest. Bio sam zaprepa ten kad sam dobio s
totinjak pisama ljudi koji su se javili na moj oglas, od kojih je vi e od polovice
doista imalo narkolepsiju. Nastavili smo istra ivanje koje smo zapoèeli u New Yorku
i poèeli identificirati sve vi e osoba s tom bole æu.
Taj mije dogaðaj uistinu otvorio oèi glede medicinskog sljepila prema poremeæaju spava
nja koji dotad nije bio dijagnosticiran nijednoj osobi oboljeloj od narkolepsije
. Narkoleptièari su u prosjeku ivjeli 15 godina sa simptomima koji su ih ozbiljno i
scrpljivali te su tra ili pomoæ od prosjeèno pet razlièitih lijeènika opæe prakse. Nijedan
d tih lijeènika nije shvatio da je rijeè o narkolepsiji. Sve dok im nije bila dijagn
osticirana narkolepsija,
mnogi su od tih narkoleptièara mislili da su ludi ili lijeni. Odahnuli su kad su d
oznali koji je njihov problem i da se mogu lijeèiti.
Moje upuæivanje nekoliko pacijenata lijeèniku opæe prakse dodatno mi je otvorilo oèi o n
edostatnoj osvije tenosti lijeènika u vezi sa spavanjem. Oni su jednostavno ignorira
li problem, nisu znali to bi uèinili ili pak nisu vjerovali na im preporukama.
Do 1964. godine besplatno smo vodili brigu o vi e od 100 pacijenata koji su bolova
li od narkolepsije u na oj okolini i za to nam je bio potreban novac, a otvorili s
mo i kliniku za narkolepsiju. Nadali smo se da æemo neovisno o potpori Nacionalnog
instituta za zdravlje prikupiti novac i, da budem iskren, nakon mnogih godina i
stra ivanja èeznuo sam za time da se brinem za pacijente kao pravi lijeènik, barem dio
radnog vremena. Na alost, potkraj prve godine morao sam zatvoriti kliniku jer zdr
avstveno osiguranje nije plaæalo raèune pacijenata.
Godine 1970. pojavio se novi ozbiljni poremeæaj spavanja. Svijest o narkolepsiji j
e porasla i upuæivani su nam pacijenti koje su opisivali kao narkoleptièare, ali koj
i nisu imali niti jedan od tipiènih simptoma. Njihov je jedini dnevni simptom bila
nevjerojatna pospanost i napadaji spavanja". Otkrili smo da veæina tih pacijenata
ima drugi poremeæaj spavanja zvan apneja", koji se sastoji od ozbiljnog poremeæaja di
sanja tijekom noæi, zbog èega se èe æe bude. Jo jednom medicinska zajednica nije uoèila pr
em, a u ovom se sluèaju èak aktivno opirala njegovu priznavanju.
Godine 1970. odluèio sam formalno ponovno otvoriti na u kliniku za narkolepsiju kao
opæu kliniku za poremeæaje spavanja. Osim to smo poku avali zbrinuti pacijente koji bol
uju od narkolepsije, usavr iti njihovo lijeèenje i razviti dijagnostièke testove, nudi
li smo svoje usluge svima onima koji su bolovali od nesanice. U to smo vrijeme p
rovodili nekoliko stvari: presudna cjelonoæna snimanja spavanja u kojima smo traga
li za REM periodima koji se pojavljuju na poèetku noænog spavanja; snimanja dodatnog
spavanja danju u kojima smo tra ili REM periode na poèetku dnevnog spavanja i povre
meno 24-satna snimanja spavanja, uglavnom u istra ivaèke svrhe.
Dr. Christian Guilleminault je 1970. godine dobio estomjeseènu stipendiju u Centru
za spavanje Sveuèili ta Stanford. Dr. Vincent Zacrone
i ja smo 1971. godine zakljuèili da nam je potreban neurolog koji æe se ukljuèiti u na
program za poremeæaje spavanja i obojica smo mislili na Christiana koji se vratio
u Francusku. Na prvome meðunarodnom kongresu istra ivanja spavanja, koji se u ljeto
te godine odr ao u Bruggeu u Belgiji, Vince i ja nagovorili smo Christiana da se v
rati na Stanford. Nema sumnje daje to odredilo buduæu ulogu Sveuèili ta Stanford u med
icini poremeæaja spavanja. Kao to svaki struènjak u podruèju spavanja zna, Christian Gu
illeminault je èovjek velike energije i velikan u svakom dijelu svog posla, a imao
je i kljuènu ulogu u ranom razvoju klinièke prakse apneje u spavanju, svladavajuæi sv
akojake zapreke, provodeæi klinièka istra ivanja i brinuæi se za pacijente.
Jedan od rezultata svih na ih napora u medicini spavanja bio je taj da je na a mala
grupa optu ena za uni tavanje" spavanja, za otimanje sna ljudima, zato to smo se usudi
li naglasiti da spavanje nije uvijek zdravo, da nije uvijek dobro. Naime, mo e bit
i patolo ko i èak ugroziti ivot. I ponovno sam se, zajedno sa svojim kolegama na Stan
fordu, na ao gotovo sam na svijetu primjenjujuæi u klinièkoj praksi ono to smo nauèili o
spavanju.
Kljuèna je bila 1975. godina. Drugi meðunarodni kongres istra ivanja spavanja odr ao se
u Edinburghu, na stotu obljetnicu otkriæa mo danih valova. Na tom meðunarodnom skupu,
za vrijeme ruèka razgovarali smo s nekoliko pojedinaca zainteresiranih za na u klinièk
u praksu u vezi s poremeæajima spavanja, raspravljali o nekim temama, osobito kako
standardizirati evaluaciju pacijenata. Mnogi od nas, ukljuèujuæi neke od vodeæih svje
tskih narkoleptologa, okupili smo se tog ljeta na Prvome meðunarodnom simpoziju o
narkolepsiji kako bismo detaljno razmotrili stanje u istra ivanju narkolepsije, mo
guænosti istra ivanja patofiziologije i lijeèenja te bolesti. Simpozij smo organiziral
i Pierre Passouant, Christian Guilleminault i ja u La Grande Mottu, u Francuskoj
. Na tom skupu jednoglasno je prihvaæena prva definicija poremeæaja spavanja. Amerièka
udruga za narkolepsiju, dobrovoljna organizacija pacijenata, takoðer je osnovana
1975. godine.
Neke fotografije iz La Grande Motta èesto me podsjete ne samo na sastanak veæ i na v
eèer u kasinu. Najavljivali su posebnu vrstu zabave.
Dok smo svi sjedili za stolovima, koji su gotovo svi bili okrenuti prema malenoj
pozornici, pojavio se zgodan mladi par u ekspirijanskoj odjeæi. Ah, kako divno," po
mislih, Shakespeare na francuskom." Tada se par poèeo skidati i izvoditi balet koji
je, kako se èinilo, simbolièki predstavljao gimnastièarski pristup voðenju ljubavi. Nik
ada ne æu zaboraviti gospoðu Passouant kako se nakon toga okrenula prema mojoj supru
zi i upitala: 1, jeste li u ivali u programu?" Nisam ba naviknula na ovakvu vrstu zab
ave," odgovorila je moja supruga. Oh, hvala nebesima," uzvratila je gospoda Passo
uant, nisam niti ja".
Dvadeset godina poslije jedan Francuz koji je sudjelovao na tom sastanku posjeti
o je Stanford. Iako je radio na potpuno drugom podruèju, podsjetio sam ga da smo s
e veæ sreli u La Grande Mottu. On me blijedo gledao. Simpozij o narkolepsiji", doda
o sam, a on me jo bljeðe gledao. To je bio sastanak s posebnom vrstom zabave. Sigurn
o se sjeæate one vrlo, vrlo posebne vrste zabave", ustrajao sam. Sjetio se! Oèi su m
u se zasjale. O, da", nasmije io se. O, svakako." I tako sam se jo jednom uvjerio kak
o je pamæenje selektivno.
Ujesen 1975. godine 12 klinièkih istra ivaèa spavanja zainteresiranih za dijagnostiku
i lijeèenje poremeæaja spavanja okupilo se u èika koj zrakoplovnoj luci O'Hare. Nekoliko
tih istra ivaèa prisustvovalo je neformalnom sastanku u Edinburghu tog ljeta. Grupa
se slo ila da su klinièki poremeæaji spavanja do li do stupnja u kojem je po eljan formal
niji pristup. Tijekom sljedeæe godine osnovano je Udru enje centara za poremeæaje spav
anja (Association ofSleep Disorders Centers ASDC). Mene su izabrali za prvog pre
dsjednika i sljedeæih sam 12 godina naporno radio kako bih unaprijedio tu novu kli
nièku disciplinu i pripadajuæe profesionalno udru enje. Ciljevi organizacije bili su:
pobolj anje skrbi za pacijente, uvoðenje standarda i standardizacija klinièke prakse t
e osmi ljavanje i razvoj standardnoga dijagnostièkog klasifikacijskog sustava.
Razvijen je sustav certifikacije i smjernice za centre za poremeæaje spavanja, a p
rvi ispit za kandidate koji su namjeravali dobiti svjedod bu struènjaka za spavanje"
odr anje u prosincu 1977. godine u Cincinna-tiju. U jesen 1978. godine objavljen j
e prvi broj znanstvenog èasopisa Sleep. Toga smo se prihvatili Christian Guillemin
ault i ja, s tim da sam
ja morao izmisliti" 25 000 amerièkih dolara, to je 1978. godine bila prilièna svota.
Dijagnostièka klasifikacija poremeæaja spavanja i budnosti Udru enja centara za poremeæa
je spavanja objavljena je ujesen 1978. godine, nakon tri godine izvanrednih napo
ra male skupine predanih pojedinaca koji su èinili povjerenstvo za nosologiju6". Se
damnaestog prosinca direktor Savezne uprave za javno zdravstvo SAD-a, moj prijat
elj dr. Julius Richmond, najavio je inauguraciju Projekta spavanje: Nacionalnog p
rograma o nesanici i poremeæajima spavanja" na maloj tiskovnoj konferenciji u VVas
hingtonu. Prema rijeèima direktora, taj je projekt trebao biti glavni edukacijski i
istra ivaèki napor usmjeren na poveæanje znanja lijeènika, pacijenata i javnosti o prir
odi nesanice i poremeæaja spavanja kao i njihovu lijeèenju". Ja sam imenovan predsje
davajuæim i od projekta sam mnogo oèekivao.
Unatoè mi ljenju ljudi, mnogo se toga mo e promijeniti izborima. Vlada koja je izabran
a 1980. godine spremno je ukinula Projekt spavanje iako je dobro napredovao. Pri
bli avamo se novom mileniju, a poremeæaje spavanja i sve vezano uz njih jedino razum
ije nekoliko tisuæa struènjaka za spavanje. Danas kad me netko pita èime se bavim odgo
varam: Vodim brigu o ljudima koji imaju poremeæaj spavanja", a oni redovito pitaju:
Sto je to?" ili Mislite, o ljudima koji ne mogu spavati?"
Iako su koristi medicine spavanja ostale jedva dostupne javnosti, smatram daje n
jezino osnivanje jedno od mojih najvrjednijih postignuæa. Kao to sam naglasio, i da
lje sam opsjednut borbom da javnosti prenesemo ono to znamo o spavanju te da obra
zujemo medicinsku zajednicu
0 spavanju. Ponovno sam dugo bio usamljen u toj misiji.
Konaèno, naj ira primjena na ljudsko stanje mo da dolazi iz istra ivanja koja sam zapoèeo
sredinom 70-ih, a nastavljaju se jo danas. Taj je rad bio sljedeæa va na faza u istra i
vanju spavanja: razumijevanje onoga to pokreæe moæan dnevni ciklus budnost-spavanje.
Sto to odreðuje kada æemo se osjeæati budnima, ivima i veselima, a kada dremljivima, tr
omima i pospanima? Odgovori ovise o tome kako se pona amo, osjeæamo
1 mislimo svakoga dana u na em ivotu. O tome vam elim govoriti u sljedeæa dva poglavlj
a.
6 Nosologija je znanstvena disciplina koja izuèava naèine klasifikacija bolesti (nap
. prev.).
3. Dug u spavanju i mozak pod hipotekom
U noæi 24. o ujka 1989. godine bilo je hladno i mirno, zrak je bio kristalno èist dok
je golemi naftni tanker Exxon Valdez isplovljavao iz Valdeza na Aljaski u mirne
vode tjesnaca Princa Williama. U tim najèi- æim moguæim uvjetima isplovio je iz kanala,
ali se nije vratio na vrijeme. Golemi se tanker nasukao pri èemu su iz njega u mor
ski tjesnac istjecali milijuni galona sirove nafte. Èi æenje je stajalo vi e od dvije mi
lijarde dolara. Konaèna teta na okoli u, koja jo nije uklonjena i ne mo e se izraèunati.
adalje, kad je graðanska parnica napokon zavr ila u ljeto 1995. godine, korporaciji
Exxon odreðena je kazna od pet milijardi dolara. Svatko koga na svojim putovanjima
upitam jasno se sjeæa nesreæe i veæina smatra da je ona imala veze s kapetanovom konz
umacijom alkohola. Nitko nije svjestan pravog uzroka nesreæe. U svojem zavr nom izvj
e æu, Nacionalni odbor za sigurnost u prometu {National Transportation Safety Board-
NTSB) zakljuèio je da su deprivacija spavanja i dug u spavanju izravni uzroci nes
reæe. Ti zaprepa æujuæi zakljuèci jedva da su spomenuti na zadnjim stranicama novina.
U golemom znanju o spavanju postoji nekoliko èinjenica koje su toliko va ne da æu ih p
oku ati utisnuti u va mozak zauvijek. Niti jedna nije toliko va na kao dug u spavanju
. Nauèimo li razumijevati zadu enost u spavanju i izaæi s njome nakraj, moæi æemo pobolj at
svakodnevni ivot i izbjeæi mnoge ozljede, stravièno osakaæene ivote i prerane smrti.
Katastrofa Exxona Valdeza dobar je primjer kako dug u spavanju dovodi do tragedi
je i kako pravi zloèinac - zadu enost u spavanju - ostaje skriven. Kao i svi ostali,
bio sam okiran kad sam èuo za najveæe naftno oneèi æenje u SAD-u. Televizijsko izvje tava
o opusto enju okoli a, o mrtvim pticama i tuljanima ispunilo me bijesom. Jedan je m
oj prijatelj oti ao na Aljasku i pomagao u èi æenju. Donio je fotografije i veliku stakl
enku sirove nafte. Ako niste do sada bili izlo eni sirovoj nafti, dr ite
se podalje od nje. To nije proèi æena tvar koja ide u va automobil. To je u asna tekuæina.
Smrdi do neba. Povraæa vam se od nje.
Bio sam meðu milijunima onih koji su pratili vijesti, ali nisam slutio da æe to za m
ene imati posebno znaèenje godinu dana poslije. Kongres je napokon osnovao Naciona
lno povjerenstvo za istra ivanje poremeæaja spavanja {National Commission on Sleep D
isorders Research), koje se prvi put sastalo u o ujku 1990. godine, kad se 20 povj
erenika okupilo u Washingtonu. Nakon prvog sastanka odluèio sam posjetiti prijatel
ja, dr. Johna Laubera, kojeg je Senat postavio kao jednog od pet èlanova Nacionaln
og povjerenstva za sigurnost u prometu. On mije rekao da æe povjerenstvo vrlo vjer
ojatno izdvojiti deprivaciju spavanja kao izravan uzrok" nasukavanja Exxon Valdez
a.
Nekoliko godina prije radio sam s Johnom na studiji spavanja pilota na meðunarodni
m letovima u prekidima putovanja. On je vodio istra ivanje ljudskih potencijala u
NASA-Ames istra ivaèkom centru i na poèetku studije spavanja pilota malo je znao o dug
u u spavanju. Na zavr etku studije bio je jedan od malobrojnih svjetskih struènjaka.
Dva mjeseca nakon to sam ga posjetio, poslao mi je zavr no izvje æe Nacionalnog povjer
enstva za sigurnost u prometu.
U izvje æu je stajalo da su se te noæi u o ujku, kad je Exxon Valdez isplovljavao iz Val
deza, na dijelu plovnog puta nalazile sante leda, zbog kojih se brod morao okren
uti kako bi ih izbjegao. Kapetan je zakljuèio da taj manevar mo e izvesti ako brod u
smjeri natrag prema glavnom kanalu u trenutku kad æe suboèice biti u odnosu na dobro
poznatu toèku Bubsy Island. S tim utvrðenim planom predao je komandu treæem èasniku i n
apustio komandni most. Iako su novinska izvje æa povezivala veæinu onoga to se dogodilo
s kapetanovom konzumacijom alkohola, kapetan je napustio komandni most znatno p
rije nesreæe. Izravan uzrok najveæeg izlijevanja nafte u SAD-u bilo je pona anje treæeg èa
snika koji je u posljednjih 48 sati spavao samo est sati, tj. imao je te ku depriva
ciju spavanja.
Kad je Exxon Valdez pro ao pokraj Bubsy Islanda, treæi je èasnik naredio okretanje kor
mila na desni bok, ali nije primijetio da je automatski pilot jo uvijek ukljuèen te
se brod nije okrenuo. Umjesto toga
66
Dug u spavanju i mozak pod hipotekom
brod je sjekao more dalje kroz kanal. S promatraènice su treæeg èasnika dvaput upozori
li na polo aj svjetala koja oznaèavaju greben, ali on nije promijenio ni provjerio s
voju prethodnu zapovijed. Njegov mozak nije prepoznao opasnost u onome to su mu r
ekli. Napokon je primijetio da je daleko izvan kanala, iskljuèio je automatski pil
ot i nastojao usmjeriti tanker natrag u sigurnost ali prekasno.
Nekoliko sam godina pitao ljude kojima sam dr ao predavanje postoji li netko meðu nj
ima tko nije èuo za Exxon Valdez. Nitko od njih nikada nije podigao ruku. Nakon to
ga pitao bih: Tko zna to je bio uzrok nasukavanju?" Mnogo bi se ruku podiglo i odg
ovor bi uvijek bio alkohol". Buduæi da su mediji stalno nagla avali kapetanovo pijenj
e, nikako nisam mogao iskoristiti potencijalni utjecaj ove katastrofe na irenje z
nanja o spavanju. Kad je izvje æe napokon objavljeno, zanimanje za njega bilo je sla
bo. Èak i nakon suðenja, u ljeto 1995. godine, pravi je uzrok nesreæe dobio vrlo malo
prostora. Ono o èemu bi svi trebali govoriti jest kako se boriti s deprivacijom sp
avanja te kako je izbjeæi u prometnoj industriji i u svim dijelovima dru tva, stalno
nagla avajuæi: Gledajte stoje uzrokovala." Umjesto toga, sirotog su kapetana progoni
li gotovo godinu dana.
Jo je dramatiènija tragedija bila eksplozija svemirske letjelice Challenger. Nakon
jednogodi nje istrage, u nedostatku podataka o funkcioniranju O-ringa na niskim te
mperaturama, odluku o lansiranju letjelice Odbor Rogers proglasio je pogrje nom. M
i koji smo taj katastrofalni dogaðaj vi e puta gledali na televiziji znamo koliko su
posljedice te pogrje ke bile straviène. Ali, vrlo slabo je poznato daje Pododbor za
ljudske potencijale pogrje ku pripisao ozbiljnoj deprivaciji spavanja NASA-inih r
ukovoditelja. Taj je zakljuèak uvr ten u konaèno izvje æe Odbora, u kojem je samo spomenut
o da su glavni rukovoditelji u takvim situacijama obièno oni koji najmanje spavaju
.
Je li to bio najskuplji sluèaj pospanosti u povijesti? Roditelji svakog t inejd era
koji je poginuo jer je zaspao za upravljaèem mo da se ne æe .lo iti. I najopreznijim voz
aèirna prijeti opasnost, jer mi jednostavno ljudima ne govorimo èak ni mladim ljudim
a za vrijeme vozaèke izobrazbe kako æe prepoznati znakove opasne pospanosti.
Dakako, i djeci prijeti opasnost. Primjerice, u posljednjih nekoliko godina prim
io sam mnoga izvje æa o nesreæama kolskih autobusa u kojima je vozaè zaspao. Na alost, mo
biti potreban jo jedan Exxon Valdez ili Challenger kako bi zajednica struènjaka za
spavanje uspjela mobilizirati javno mnijenje da se uèini ne to u tom pitanju. Tako
se ja nalazim u bizarnim okolnostima u kojima se istodobno u asavam i nadam novoj
jasno vidljivoj katastrofi.
Pro le sam godine stao za govornicu kako bih svojim studentima na Stanfordu potpun
o objasnio opasnosti. Krajnja pospanost, onaj osjeæaj kada se oèni kapci poku avaju za
tvoriti, a mi ih ne uspijevamo dr ati otvorenima zadnji je korak prije nego to zasp
imo, a ne prvi. Dopustimo li spavanje u tom trenutku, ono æe nastupiti istog trena
. Za vrijeme vo nje, ili u bilo kojoj drugoj riziènoj situaciji, prvi val pospanosti
morao bi biti dramatièno upozorenje. Istog trena bje ite u sigurnost! Moja je poruk
a studentima: Pospanost je znak neposredne opasnosti!" Prenosio sam i obja njavao o
vu poruku 1997. godine u svojem dodiplomskom kolegiju Spavanje i snovi" i student
i su shvatili. Uvjeren sam da æe rijetko koji ikada voziti pospan.
Svatko se mo e prisjetiti napadaja panike od kojeg zastaje srce u trenutku kad se
suoèimo s pogibeljnom opasno æu kad shvatimo da bi taksi mogao naskoèiti na ploènik na ko
em stojimo ili kada u gomili ljudi izgubimo izviða svoje dijete. Odgovor je - djel
ujemo. Trebali bismo imati slièan odgovor istog trenutka kad za upravljaèem osjetimo
pospanost.
Neznanje o pospanosti
Iako smatram daje nedostatak svijesti o deprivaciji spavanja nacionalno pitanje,
te ko je optu iti nekog pojedinaènog krivca za taj osude vrijedan nemar. Bez obzira n
a to to pospanost oèigledno vodi izravno k spavanju i bez obzira na to stoje dobar
pokazatelj nedostatka sna prethodne noæi, dnevna se pospanost donedavno nije nepos
redno prouèavala. Jednostavno zato jer se nije èinilo kao daje dio samog procesa spa
vanja.
to se mene tièe, ja se godinama nisam ozbiljno bavio problemom pospanosti, dijelom
stoga to sam desetljeæima bio obuzet REM spava-
njem, a poglavito stoga to nije postojao naèin mjerenja pospanosti. Zato ta zaprepa æuj
uæe predvidljiva veza izmeðu nedostatka spavanja i elje za spavanjem - veza koja je m
orala biti oèigledna od samog poèetka - nije ozbiljno znanstveno razmatrana sve do 1
970. godine.
Istina, bilo je mnogo studija deprivacije spavanja. Zabrinutost zbog priznanja" a
merièkih zatvorenika u Korejskom ratu da su vodili bakteriolo ki rat izazvala je por
ast zanimanja za tu temu, jer se u kalo daje deprivacija spavanja bila metoda koja
se koristila za iznuðivanje priznanja. Meðutim, u bilo koju svrhu i namjenu, oni koj
i su prouèavali depriva-ciju spavanja tra ili su na krivoj strani, poku avajuæi mjeriti
promjene u uèinku u razlièitim testovima i tra eæi znakove mentalnog slamanja kao to su h
alucinacije, zavaravanja ili otvoreno psihotièno pona anje. I ja sam doslovce godina
ma radio na deprivaciji spavanja, nagla avajuæi selektivnu deprivaciju REM spavanja
i tragajuæi za mentalnim slamanjem. No, dok smo poku avali razviti bolji tretman nar
kolepsije, morali smo mjeriti fine promjene opæe razine dnevne pospanosti i bili s
mo frustrirani jer nismo imali èime.
Kao to æete vidjeti, prona li smo alat i upoznali se s golemim razmjerima dnevne posp
anosti u prosjeènih ljudi. Buduæi da je razina na e dnevne pospanosti najvjerojatnije
najva nija odrednica koliko æemo dobro mentalno funkcionirati uèenje, kolski uspjeh, sv
e - pitao sam se to bi psiholozi mogli reæi o odnosu budnost-pospanost. Na svoje ve
liko iznenaðenje, nisam mogao pronaæi nijednu referencu o pospanosti u kazalima 10 v
odeæih ud benika uvoda u psihologiju, niti u bilo kojem psihologijskom tekstu. Rijeè po
spanost" èak nije bila prisutna ni u drugom izdanju monumentalne knjige mojeg ment
ora Sleep and Wakefulness (Spavanje i budnost) iz 1963. godine, koja je tada bil
a dio biblioteke svakoga iz male skupine istra ivaèa spavanja.
Znanstvena zajednica, a u to vrijeme i ja osobno, imali smo veliku slijepu toèku p
rema pospanosti kao glavnoj odrednici funkcioniranja u budnosti i to me poèelo zbu
njivati. Sada o kontinuumu budnost-spavanje razmi ljam kao o stanju u odncjfu na c
jelokupno ljudsko pona anje. Danas sa sigurno æu mo emo tvrditi daje na polo aj na tom kon
inuumu, od vrha optimalne budnosti do dna ekstremne pospanosti, jedinstvena
i najva nija odrednica kvalitete na eg uèinka. Znajuæi to, izostanak te teme iz psiholog
ijskih ud benika, ili bilo kojih drugih obrazovnih materijala, jest neshvatljiv. I
ako je znanstveno znanje bilo dostupno vi e od dva desetljeæa, studenti jo uvijek nis
u stjecali osnovna znanja o pospanosti, dugu u spavanju i deprivaciji spavanja u
bilo kojoj od na ih obrazovnih ustanova.
Zaista nikoga ne mogu okriviti za taj dugi zastoj u mjerenju pospanosti, koju je
iznimno te ko utvrditi i ra èlaniti. Instinkt dobrog znanstvenika tra i kvantifikaciju
i smatralo se gotovo nemoguæim izmjeriti koliko se ispitanik osjeæa umorno. Primjeri
ce, ako su mu i ena oboje budni usred noæi zbog bolesti djeteta, kako æe odluèiti tko je
od njih dvoje uistinu umorniji i zbog toga prvi treba iæi spavati? Mo emo li preciz
no kvantificirati svoju pospanost?
U poèetku su istra ivaèi, umjesto spominjanja pospanosti ili budnosti, kod ljudi s dep
rivacijom spavanja mjerili sposobnost rje avanja zadataka poput slaganja kocaka po
odreðenom redoslijedu ili rje avanja zagonetki. Tu su mjeru nazivali pad uèinka" ili um
or". Pote koæa s takvim pristupom je u tome to se ljudi kad trebaju rje avati zadatak p
rivremeno mogu osloboditi umora. Svi to radimo. Svako jutro, neovisno o tome kol
iko smo iscrpljeni, ustajemo iz kreveta i pripremamo si kavu. Ili kasno naveèer, k
ad bismo najradije spavali, mo emo se natjerati da se koncentriramo na domaæu zadaæu i
li plaæanje raèuna. Tako su ispitanici s deprivacijom spavanja suoèeni sa zadatkom pro
mijenili uvjete testiranja na taj naèin to su se probudili i maskirali te inu svoje p
ospanosti, upravo ono to su istra ivaèi poku avali izmjeriti.
Osjeæaj umora i potrebe za spavanjem osnovni je prirodni nagon, jednako kao i glad
. Kad ne jedete dovoljno, pojavljuje se nagon za jelom. Ako ste dugo bez hrane,
ne mo ete ni o èemu drugom razmi ljati. Kad se jednom domognete hrane, jedete dok ne o
sjetite sitost i tad prestajete. Na taj naèin subjektivni odgovor gladi i sitosti
osigurava ispunjavanje va eg ukupnog dnevnog zahtjeva za kalorijama. U biti, na is
ti naèin va nagon za spavanjem precizno knji i nakupljene sate u budnosti. Kao cigle
u ruksaku, nagomilani nagon za spavanjem je teret koji vas priti æe. Svaki
sat koji ste budni dodaje novu ciglu u ruksak: teret spavanja nagomilava se dok
ne odete na spavanje, a onda se poèinje smanjivati.
Svaki sat budnosti zapravo znaèi deprivaciju spavanja. Èim se probudite brojilo poèinj
e odbrojavati koliko æete sati spavanja te noæi morati otplatiti. Ili, da nastavimo
metaforu s teretom, raèuna koliko æete cigli trebati odbaciti kako biste do li do nule
. Opæenito, ljudi trebaju spavati jedan sat za svaka dva sata provedena u budnosti
, to znaèi da veæini treba oko osam sati spavanja svake noæi. Dakako, nekima treba vi e,
nekima manje, a rijetko komu znatno vi e ili znatno manje. Iz na eg dosada njeg rada m
o emo zakljuèiti da svaka osoba ima sebi svojstvenu potrebu za spavanjem. Mozak poku a
va dostiæi taj cilj i to ste dalje od ispunjenja sati spavanja koji su vam potrebni
, mozak vas tim jaèe poku ava prisiliti da ostvarite to spavanje.
Koliko ste umorni? Vi ekratni test latencije uspavljivanja
Istoga mjeseca kad sam 1970. godine otvorio Kliniku za poremeæaje spavanja Sveuèili ta
Stanford, moja supruga i ja zapoèeli smo godinu ivota i izvannastavnog rada u zgra
di stanfordskoga studentskog doma u kojem su ivjeli iskljuèivo bruco i. Kao dio napor
a u vezi s edukacijom stanara, pokrenuo sam mnogo projekata za male skupine stud
enata prve godine, a jedan od tih projekata zvao se 90-minutni dan. Svrha je bil
a ispitati temeljnu potrebu za REM spavanjem. Jedan od mojih kolega istra ivaèa u po
druèju spavanja prethodno je objavio istra ivanje, nikada potvrðeno, da buðenje ispitani
ka na samom poèetku REM spavanja i zamjena REM spavanja blagom 20-minutnom tjelovj
e bom mo e nadomjestiti potrebu za REM spavanjem. U na em 90-minutnom protokolu dopu tal
i smo ispitanicima da spavaju 30 minuta, odnosno, u krevetu su bili 30 minuta, a
izvan njega 60 minuta. Tijekom 24 sata to bi im omoguæilo 8 sati spavanja (16 put
a po 30 minuta). No, buduæi da se REM periodi ne pojavljuju prije isteka otprilike
60 minuta ne-REM spavanja, pretpostavljali smo qâ se REM spavanje uopæe ne æe ni p
ojaviti osim ako nije ivotno va no. U svakoj je grupi bilo u prosjeku pet studenata
i jedan koji je trebao iæi u krevet svakih 90 minuta tijekom
dana i tako pet uzastopnih dana za vrijeme proljetnog odmora. Ostalih petero stu
denata u smjenama je nadgledalo periode spavanja i budnosti cijelo to vrijeme.
Donekle smo bili iznenaðeni kad smo otkrili da su REM periodi ispunjavali nekoliko
30-minutnih noæi" za vrijeme kojih je ispitanik bio u krevetu. Do tada sam REM per
iod odmah na poèetku spavanja vidio jedino kod novoroðenèadi. Zapravo sam ponovio poku
s s petero dodatnih ispitanika u na em sveuèili nom laboratoriju za spavanje i dobili
smo iste rezultate. To je bio uzbudljiv dokaz ivotne va nosti REM spavanja, ali u s
ljedeæih pet godina nisam uvidio jo va niju moguænost.
Do 1975. godine Christian Guilleminault i ja bili smo prilièno uvjereni daje pospa
nost najva niji simptom u medicini poremeæaja spavanja. Napisali smo nekoliko izvorn
ih radova o poremeæajima prekomjerne pospanosti i udili za preciznom objektivnom mj
erom. Pojavila se ondje gdje je nismo tra ili. Zbog svog velikog zanimanja za nark
olepsiju, uvjerio sam impresivnu Mary Carskadon da ponovi protokol s 90-minutnim
danom.
Mary sam poznavao dugo jer je bila sestrièna moje supruge. Bila je socijalna radni
ca u Washingtonu i kad sam èuo da tra i drugi posao odmah sam joj ga ponudio u na oj n
ovoj klinici. U poèetku je radila uglavnom èinovnièke poslove naruèivala pacijente i sliè
o. No, ubrzo je poèela analizirati podatke koje su drugi prikupili i objavljivati
ih u znanstvenim èasopisima, a na kraju je i upisala doktorski studij na Stanfordu
iz podruèja neuroznanosti. Sada je profesorica na Sveuèili tu Brown.
Nakon to smo ponovili pokus s 90-minutnim danom, Mary i ja sjedili smo za stolom
i gledali rezultate jednog ispitanika i odjednom nam je oboma istodobno sinulo.
Vrijeme koje je ispitaniku bilo potrebno da zaspi pri svakom uzastopnom 30-minut
nom boravku u krevetu mijenjalo se u skladu sa subjektivnim do ivljajem pospanosti
. Objektivna mjera dnevne pospanosti koja prije nije postojala sada nam je bila
pred nosom - latencija uspavljivanja ili vrijeme koje je potrebno da se zaspi. T
o mo da ne izgleda kao epohalno otkriæe, ali zaèetak i razvoj objektivne mjere pospano
sti bio je vjerojatno jedan od najva nijih napredaka u znanosti o spavanju.
Novi test Mary i ja nazvali smo Vi ekratnim testom latencije uspav-ljivanja (Multi
ple Sleep Latency Test) ili MSLT. Arbitrarno smo odluèili da æemo mjeriti brzinu usp
avljivanja svaka dva sata tijekom dana i, kako bismo minimalizirali moguæu nesnosn
u dosadu zbog le anja u krevetu, da æe svaki test trajati najvi e 20 minuta. Ispitanic
i su najprije i li na zahod, nakon toga su legli u krevet u tihoj zamraèenoj prostor
iji, a mi bismo im rekli da zatvore oèi, opuste se i poku aju zaspati. Uklonili smo
sve moguæe izvore pobuðenosti kojih smo se mogli dosjetiti kako bi snaga tendencije
uspavljivanja jasno do la do izra aja. Nadalje, probudili bismo ispitanike èim bi zasp
ali i zavr ili bismo test, kako za vrijeme jednog testa oni ne bi spavali i tako p
romijenili svoju razinu pospanosti u sljedeæem testu. Test smo bodovali brojeæi minu
te koje su pro le od poèetka testa do poèetka spavanja, od 0 do 20. Ako osoba nije zas
pala u 20 minuta, zavr ili bismo test i pripisali 20 bodova, to je oznaèavalo maksima
lnu budnost u odreðeno doba dana. Pojedinaène latencije uspavljivanja mjerene su u 1
0, 12, 14, 16 i 18 sati.
Kad smo jednom imali MSLT test, ispitali smo utjecaj dviju probdje-venih noæi na d
nevnu budnost. Rezultati na ih dobrovoljaca na MSLT-u bili su blizu nule nakon prv
e noæi - stoje znaèilo da im je trebalo manje od minute da zaspu - i ostali su na is
toj razini u ponovljenim mjerenjima tijekom svih 48 sati. Kod druge skupine dobr
ovoljaca odluèili smo promijeniti kolièinu spavanja tijekom jedne noæi. Neki su ispita
nici spavali 10, neki dva sata, a ostali razlièit broj sati izmeðu toga. To je nekim
ispitanicima omoguæilo onoliko spavanja koliko im obièno treba, a drugima oèigledno z
natno manje. Kad smo izraèunali pojedinaène latencije uspavljivanja, u pet mjerenja
sljedeæeg dana prona li smo izravnu linearnu povezanost izmeðu prosjeène kolièine spavanja
koju su izgubili i rezultata u MSLT-u. Drugim rijeèima, to je ispitanik manje spav
ao br e je zaspao - izravno proporcionalno kolièini spavanja koju je izgubio. S veli
kim smo uzbuðenjem shvatili da mo emo precizno mjeriti teret spavanja na naèin na koji
nismo mogli testovima uèinka.
U ljeto 1976. godine MarVji ja iznajmili smo malu spavaonicu i zapoèeli Stanfordsk
i ljetni kamp za spavanje, kako bismo osigurali udobne prostorije za danonoæna isp
itivanja. Nakon to smo skupili dovoljno
rezultata zakljuèili smo da bodovi od 0 do 5 oznaèavaju ekstremnu tendenciju uspavlj
ivanja. Zbog unutarnjeg procesa pobuðenosti ili nekog vanjskog zahtjeva (poput spo
rta ili vo nje automobila) ljudi se mogu osjeæati prilièno dobro i uopæe ne osjeæati pospa
nost. Ali, taje prolazna pobudenost opasno stanje, jer spavanje mo e sustiæi mozak u
trenutku kad ona nestane ili se osoba opusti. Kad se takvo to dogodi nekomu tko
boluje od narkolepsije ka emo da ima napadaj spavanja" iako termin sasvim dobro odg
ovara svakomu koga iznenada obuzme veliki dug u spavanju. Raspon rezultata od 0
do 5 neformalno nazivamo zona sumraka", jer su u tom rasponu tjelesne i mentalne
reakcije obièno ozbiljno naru ene. Rezultat izmeðu 5 i 10 je granièni, dok rezultat izmeðu
10 i 15 znaèi teret spavanja koji se mo e dobro podnijeti. Rezultat izmeðu 15 i 20 oz
naèava izvrsnu budnost.
Dug u spavanju: Kamatar prirodnih sila
Kad smo jednom postigli preciznu i objektivnu mjeru tendencije uspavljivanja, MS
LT, Mary i ja smo otkrili jo ne to veoma va no: mozak precizno raèuna koliki je dug u s
pavanju. U svom prvom ispitivanju spavanje desetero dobrovoljaca ogranièili smo na
toèno pet sati tijekom sedam noæi i vidjeli daje tendencija uspavljivanja progresiv
no rasla svakog sljedeæeg dana. Prvi put u povijesti istra ivanja spavanja otkrili s
mo da se uèinci djelomiènog gubitka spavanja prenose i zbrajaju. Drugim rijeèima, kad
svake noæi spavamo jednako, tendencija uspavljivanja progresivno raste svakog slje
deæeg dana. Neko smo vrijeme Mary i ja to nazivali poveæanom tendencijom uspavljivan
ja i bilo je jasno da se to poveæanje nije gubilo s dodatnim odmorom. Kako se ljud
i oporavljaju od razlièitih razina deprivacije spavanja nije se dovoljno prouèavalo.
Meðutim, trenutaèni su dokazi upuæivali na to da se nakupljeni gubitak spavanja mora
nadoknaditi prije ili kasnije, mo da èak sat za sat.
Naziv dug u spavanju" znaèi da se nagomilani gubitak spavanja, kao i novèani dug, mor
a nadoknaditi. Neovisno o tome koliko se brzo mo e nadoknaditi, va no je da su velièin
a duga u spavanju i njegovi opasni uèinci
74
izravno povezani s kolièinom izgubljenog spavanja. Moja je pretpostavka da nakon p
erioda velikog gubitka spavanja mo emo nadoknaditi samo mali dio i osjeæati se znatn
o bolje, iako je preostali dug u spavanju jo uvijek velik. Opasnost od ne eljene ep
izode spavanja jo je uvijek prisutna. Dok se ne doka e suprotno, razumno je i svaka
ko sigurnije pretpostaviti da se nagomilani gubitak spavanja mora nadoknaditi sa
t za sat. Stoga, ako izgubite tri sata spavanja jedne noæi morate spavati 11 sati
sljedeæe noæi (3 plus uobièajenih 8) kako biste se osjeæali budni tijekom dana.
Va se dug u spavanju mo e poveæati malim porastima tijekom vi e dana. Primjerice, tijek
om petodnevnog radnog tjedna kad trebate osam sati spavanja svake noæi, a spavate e
st, nakupit æete 10 sati (5 puta 2) duga. Iz ove perspektive, spavanje do podneva
u subotu nije dovoljno kako biste nadoknadili tih 10 izgubljenih sati uz va u noænu
potrebu za osam sati. Trebali biste spavati otprilike do 17 sati kako biste nado
knadili propu teno. Naravno, veæina ljudi ne æe spavati tako dugo i to je zapravo te ko
uèiniti zbog razbudujuæeg procesa biolo kog sata, o èemu æu govoriti u sljedeæem poglavlju.
Vjerojatnije je da æete dodatno spavati sat ili dva i ustati osjeæajuæi se bolje. Ali,
dug je jo uvijek tu i zahtijeva da se nadoknadi. Tijekom dana ponovno æete poèeti os
jeæati uèinke duga u spavanju. A ako posudite jo vremena za spavanje tijekom sljedeæih
noæi, ne æete samo ostati pospani veæ æete biti jo pospaniji. Kako va dug raste, smanjiva
æe se va a energija, raspolo enje i kognicija.
Postoji jo jedan va an naèin na koji mo e doæi do deprivacije spavanja i nakupljanja duga
u spavanju. Kao to æete poslije doznati, nekoliko poremeæaja spavanja uzrokuje vrlo
ozbiljna i tetna dnevna pospanost. U takvih osoba obièno nalazimo stotine kratkih p
rekida spavanja tijekom jedne noæi. Unatoè tomu, pa ljivom analizom ti se periodi krat
kog spavanja mogu zbrojiti i trebali bi odgovarati zadovoljavajuæem trajanju spava
nja.
Nekoliko skupina istra ivaèa spavanja provelo je ispitivanja na normalnim dobrovoljc
ima koja su razjasnila takvu situaciju. Ispitanike su budili otprilike svake min
ute tijekom cijele noæi i sljedeæeg dana evaluirali njihovu budnost s pomoæu MSLT-a. N
oæna su buðenja bila kratka, 5 do
10 sekundi, i ispitanici bi obièno odmah ponovno zaspali. Iako su obièno imali nekol
iko stotina prekida spavanja, ukupno su normalno spavali. Bez obzira na to, dnev
na je pospanost osjetno poveæana kao da uopæe nisu ili su spavali vrlo malo.
Prekidanje spavanja otprilike svake minute tijekom cijele noæi herojska je manipul
acija spavanjem. Drago mije da su rezultati tih ispitivanja bili vrlo konzistent
ni. Stoga mo emo zakljuèiti da se okrjepljujuæa vrijednost spavanja ozbiljno smanjuje
ako spavanje ne traje barem nekoliko minuta. Ako spavanje traje 10 do 15 minuta
prije prekida, taj se uèinak osjetno smanjuje. Ta su ispitivanja dovela do pojma m
inimalnih jedinica okrjepljujuæeg spavanja. Drugim rijeèima, kao da banka koja knji i
dug u spavanju ne prihvaæa male pologe.
U jednom od na ih prvih ispitivanja evaluirali smo klinièku upotrebljivost MSLT-a us
poreðujuæi narkoleptièare i normalne spavaèe. Rezultati su bili nevjerojatni. MSLT jasno
razlikuje narkoleptièare od normalnih spavaèa. Meðutim, rezultati nekoliko normalnih
dobrovoljaca bili su u rasponu patolo ke pospanosti (1 do 5 minuta). Tu su skupinu
èinili uglavnom studenti. Neko smo vrijeme mislili da ti mlaði normalni" ljudi zapra
vo imaju rani stupanj narkoleptiènog poremeæaja spavanja, ali da jo ne pokazuju ostal
e simptome. No, bilo je zaista te ko zamisliti za to bi Sveuèili te Stanford privlaèilo to
liko narkoleptièara u zametku. Ispitali smo jo nekoliko studenata, koji su spavali
uobièajenih osam sati na dan, i pozorno smo s pomoæu MSLT-a mjerili njihovu tendenci
ju uspavljivanja iz dana u dan. Gotovo su svi bili patolo ki pospani! To me nije t
rebalo tako iznenaditi jer sam gledao studente kako spavaju na predavanjima otka
ko sam i sam bio student.
Mary i meni napokon je sinulo oèigledno obja njenje: studenti trebaju vi e sna. Kako b
ismo to dokazali produljili smo njihov boravak u krevetu na 10 sati tijekom noæi i
za nekoliko dana rezultati na MSLT-u bili su bolji. Sad kad znamo o dugu u spav
anju mo emo samo pretpostaviti koliko se tisuæa opa anja ljudskog pona anja desetljeæima p
rovodilo na ispitanicima s kroniènom deprivacijom spavanja, a koje su istra ivaèi smat
rali normalnima". Buduæi da su ljudi toliko ozbiljno pogoðeni ve-
76
likim dugom u spavanju, njegova prisutnost mo e promijeniti rezultate gotovo svih
istra ivaèkih mjerila, od kvocijenta inteligencije do opa anja nuspojava razlièitih lije
kova. Poèetna ispitivanja cjelokupnog istra ivanja na ljudima, neovisno o prirodi, s
ada moraju ukljuèivati mjere tendencije uspavljivanja kako promjenljivi stupanj kr
oniène neispavanosti ne bi kontaminirao svako ispitivanje.
Unatoè tomu to je pojam dug u spavanju u ao u svakodnevni govor (neki ga istra ivaèi nazi
vaju teret spavanja" ili tendencija uspavljivanja"), mnogi ga ne razumiju potpuno.
Cesto èujem ljude kako se ale da su spavali cijelu noæ, èak dodatnih sat ili dva, ali
se jo uvijek osjeæaju jednako pospano ili èak pospanije nego prije. Misle: Pa, vjeroja
tno sam pospan zato to previ e spavam." Meðutim, jedna noæ dobrog spavanja ne æe nadoknad
iti veliki dug u spavanju, koji ima veæina nas.
Godine 1985. u Kongresu sam svjedoèio o opasnostima pospanosti. Problem sa svjedoèen
jem pred kongresnim povjerenstvima jest taj to èlanovi Kongresa imaju niz sastanaka
svakoga dana, i trèe s jednoga na drugi, èitaju materijale ili se do aptavaju s poslu i
teljima i pomoænicima. Primijetio sam da uistinu uèinkoviti svjedoci èine sve kako bi
privukli njihovu pozornost. Stoga sam kad sam stao pred povjerenstvo izjavio: Gos
podo, na nacionalni dug u spavanju veæa je prijetnja na oj zemlji nego na financijski
dug." Bilo mije drago vidjeti kako je nekoliko èlanova povjerenstva, koji su prije
bili zabavljeni neèim drugim, poèelo obraæati pozornost. Tada sam objasnio koliko je
dug u spavanju ra iren i zastoje to najva nije pitanje javnog zdravstva. Danas nisam
siguran da sam bio u pravu. Na a je vlada uspjela uravnote iti dr avni proraèun, ali je
na dug u spavanju veæi i opasniji nego ikada.
Ljudi me katkad pitaju znaèi li toèno knji enje duga u spavanju to da oni jo uvijek nos
e dug od svih onih neprospavanih noæi za vrijeme ¦t udija. Ne znamo to se dogaða s dugo
m u spavanju tijekom duljeg vremena. Mo da ste taj dug otplatili kad ste se ubrzo
nakon toga razboljeli i neprekidno spavali 18 sati. Ili mo da mozak gubi trag duga
u spavanju koji se nakupljao mjesecima iliôdinama prije.
Iako su neka zanimanja povezana sa svakodnevnim nedostatkom sna tijekom dugog vr
emenskog razdoblja, ne mo emo biti sigurni da ga povremeno ne nadoknaðujemo neplanir
anim dodatnim spavanjem. Ali ne znamo sa sigurno æu to se dogaða. Znamo da se veæina ljud
i potpuno slomi nakon tri do èetiri dana izostanka spavanja, to znaèi 24 do 32 dodatn
a sata prija njem dugu u spavanju. Neki ljudi ka u da su bili na poslu ili u situaci
jama u kojima nikada nisu dovoljno spavali i zacijelo je njihov dug u spavanju i
znosio stotine sati. Zbog èega se oni nisu slomili?
Kad sam bio u srednjoj koli ustajao sam izmeðu dva i tri sata ujutro (nekoliko mjes
eci tijekom proljeæa) i odlazio u berbu paroga, sedam jutara u tjednu. Kako sam tad
a bio tinejd er, nisam odlazio na spavanje u 18 sati da bih se dovoljno naspavao.
Da sam izgubio i svega dva sata na noæ to bi za nekoliko mjeseci iznosilo najmanje
100 sati duga u spavanju. Sjeæam se da sam mnogo puta zaspao na satu u koli i na k
auèu kod kuæe. Tako sam mo da kratkim drijemanjima otplatio dio duga, ali mi je jo uvij
ek ostalo toliko duga u spavanju da nemam pojma kako sam mogao dalje.
Konaèan odgovor na to pitanje mogu dati samo preciznija ispitivanja tijekom du eg ra
zdoblja. U ovom trenutku znamo da mozak vodi evidenciju o dugu u spavanju do dva
tjedna, jer je to najdu i kontrolirani laboratorijski pokus koji je proveden. Vje
rojatno æete upitati: Za to ne napravite pokuse i doznate?" Ja ne mogu zamisliti nije
dno istra ivanje koje bi bilo va nije ili potrebnije na em dru tvu. No, ono ovisi o novc
u.
Cesto je te ko dobiti novac za istra ivanje spavanja. Velika veæina ljudi jo uvijek nij
e upoznata s istra ivanjima o kroniènom gubitku spavanja i s pojmom duga u spavanju.
To se odnosi i na one koji odobravaju novèane potpore. Vrlo je te ko dobiti novèanu p
otporu od ljudi koji ne znaju kakve su implikacije va eg istra ivanja ili ih ne razu
miju. Osim toga, ta su ispitivanja znatno skuplja od kupnje nekoliko kemikalija
ili epruveta. Kako biste proveli valjano dugoroèno ispitivanje spavanja morate naæi
dobrovoljce koji æe vi e mjeseci htjeti ivjeti u laboratorijskim uvjetima, bez obzira
na udobnost. Morate ih hraniti i dati im smje taj, morate platiti tri smjene labo
ratorijskih tehnièara koji æe ih pratiti i snimati
toèno koliko sati spavaju. To znaèi milijune dolara novèane potpore koje istra ivaèi uglav
nom ne mogu dobiti od vlade ili farmaceutskih kompanija jer dug u spavanju nije
izravno povezan n'i s jednom bole æu. Ironija je dakako u tome to na kraju broj ljudi
poginulih ili osakaæenih u nesreæama uzrokovanim deprivacijom spavanja mo e biti znat
no veæi od broja onih umrlih od znatno bolje financiranih bolesti". Postoje i mnoge
druge negativne posljedice deprivacije spavanja - zna se da dug u spavanju sman
juje produktivnost i poveæava sklonost ljutnji i nasilju.
Pobuðenost: Maskiranje duga u spavanju
Buduæi da je kontinuum budnost-spavanje slo ena funkcija duga u spavanju, biolo kog po
buðivanja i stimulacije iz okoline, mi opæenito vrlo slabo prosuðujemo svoju tendencij
u uspavljivanja. Vjerojatnost da zaspimo znaèi kombinaciju dviju suprotnih sila: n
a teret spavanja minus razina pobuðenosti. Mo emo biti toliko pod stresom od podra aja
iz okoline da uopæe ne primijetimo golemi dug u spavanju. Sjetite se da se mo emo os
jeæati prilièno dobro èak i kad MSLT pokazuje suprotno.
Godine 1988. moj prijatelj i kolega Tom Roth sa svojim je timom u Centru za pore
meæaje spavanja bolnice Henry Ford i istra ivaèkim laboratorijem u Detroitu prouèavao ve
liku skupinu ljudi koji su izrièito t vrdili da nikada danju nisu pospani. Prvo su
ih stavili u krevet na osam sati - veæina bi se slo ila daje to dobro noæno spavanje.
Ljudi u toj skupini takoðer su tako mislili - rekli su da se osjeæaju sjajno. Kad s
u im sljedeæi dan ispitivali razinu dnevne budnosti, vi e od 80 % ih zapravo nije bi
lo ¦ »ptimalno budno, kako je pokazao MSLT. Gotovo èetvrtina ih je bila
I latolo ki pospana; zaspali su za manje od pet minuta kad su za to dobili priliku
. Na neki je naèin jednom od petero ljudi koji su tvrdili da se osjeæaju dobro spava
nje bilo toliko potrebno daje znaèilo opasnost za sebe i
II ruge. Od svih koji su rekli da im dnevna pospanost nije nikakav problem -vcga
je jedna desetina bila na razini optimalne budnosti. A stanje mo e hiti i znatno
gore kod ljudi koji ka u da su zaista pospani. U anketnom ispitivanju koje je prov
ela Nacionalna zaklada za spavanje {NationalSleep l'oundation), 75 % odraslih iz
javilo je da osjeæa dnevnu pospanost, a 34 % da ih pospanost ometa u obavljanju sv
akodnevnih aktivnosti.
Mo da se ljudi s deprivacijom spavanja, koji ka u da im pospanost nije problem, uist
inu osjeæaju pospano, ali to ne smatraju va nim. Zacijelo mnogo ljudi misli daje norm
alno" osjeæati se pospano tijekom dana. Na a automatska reakcija na pospanost je bor
ba, tra enje stimulacije - vo nja u prodavaonicu, jaèe prianjanje na posao ili rasteza
nje. Mnogi se od nas obièno prisile raditi ne to aktivnije kad se poènemo osjeæati pospa
no, to prikriva dug u spavanju. Takva nas stimulacija mo e voditi iz trenutka u tre
nutak tijekom dana jer smo stalno u pokretu, kreæuæi se od jednog do drugog zadatka,
tjerajuæi sami sebe da postignemo ono to moramo. Samo kada ne mo emo naæi ne to stimulat
ivno prisiljeni smo suoèiti se sa svojom skrivenom tendencijom uspavljivanja. U ti
m trenutcima, dug u spavanju, od kojeg smo se branili, preplavljuje tijelo i um.
Vo nja pod utjecajem duga u spavanju
Ljudi moraju nauèiti obraæati pozornost na vlastiti dug u spavanju i na to kako on u
tjeèe na njih. Ne postupamo li na taj naèin te ako ne razumijemo pravila duga u spav
anju i pobuðenosti, mo emo se dovesti u veoma opasnu situaciju. Moj prijatelj, takoðer
profesor na Stanfordu, jednom je sudjelovao u biciklistièkoj utrci koja je trajal
a nekoliko dana i ukljuèivala brojne krugove oko jezera Tahoe. Tih je dana noæu vrlo
malo spavao, a dvije noæi, koje je proveo na jezeru nakon utrke, èak devet sati. Pr
obudio se u nedjelju ujutro i osjeæao se odmoran, spreman spakirati se i poæi kuæi. No
, kako se spu tao niz zavojitu planinsku cestu poèeo je zijevati i kapci su mu posta
li te ki. Rekao mije da gaje to malo iznenadilo s obzirom na to daje mnogo spavao.
Daje netko bio s njim vjerojatno bi mu prepustio upravljaè, ali nije mu palo napa
met zaustaviti se i odrijemati malo. Kako je nastavio voziti bilo mu je sve te e d
r ati oèi otvorenima i on se zabrinuo. U tom je trenutku ugledao reklamu za restoran
udaljen nekoliko kilometara. Dobro je", pomislio je, moæi æu popiti kavu." Toèno nakon
te pomisli na trenutak je zaspao i probudio se u asnut spoznajom da je skrenuo u s
uprotni trak. Okrenuo je upravljaè udesno, ali je cesta vijugala ulijevo i auto se
propeo preko devetmetarskog grebena. Sljedeæe èega je bio svjestan jest da se auto
prevrnuo i daje krov nad suvozaèkim
mjestom probila stijena. On je zadobio te ke ozljede i modrice, a desna mu je ruka
bila potpuno paralizirana i èudom je ostao iv.
Kad mi je poslije to prièao, jo uvijek nije shvaæao kako je mogao biti toliko pospan.
Ali, Bille, dvije sam cijele noæi spavao prije nego to sam krenuo s Tahoe." Ne znaj
uæi ni ta o dugu u spavanju nije mogao ni znati da nekoliko sati dodatnog sna ne nad
oknaðuje dug u spavanju koji se nakupio tijekom prethodnih noæi ili tjedana. Vozio j
e sam, bez stimulirajuæeg djelovanja razgovora, cestom koju je prilièno dobro poznav
ao. Ukratko, malo je toga djelovalo kao brana protiv velikog duga u spavanju. Ir
onièno, njegova svjesnost o tome koliko je pospan mo da ga je sprijeèila da zaspi nepo
sredno prije nesreæe. Kad je vidio reklamu za restoran i znao da æe uskoro popiti ka
vu, opustio se i prestao se brinuti. Nekoliko trenutaka poslije padao je niz pla
ninsku cestu. Da je ideja o tome kako je pospanost krajnje opasna usaðena u njegov
mozak, on bi prestao voziti, koliko god to bilo te ko ili nezgodno.
Kobni umor: Alkohol i dug u spavanju
Kao to æu naglasiti u petom poglavlju, starija se djeca nikad ne osjeæaju pospano tij
ekom dana. Oni su bili jedina skupina koju smo ispitivali u Stanfordskom ljetnom
kampu koja nikada nije zaspala u 20 minuta dodijeljenih za spavanje u pojedinaèno
m testu latencije uspavljivanja. I, dakako, djeca obièno nemaju deprivaciju spavan
ja. Kad zbrojimo sve na e rezultate, sa sigurno æu mo emo tvrditi da imate poveæi dug u sp
avanju ako ste pospani ili drijemate tijekom dana. Dug u spavanju fizièka je stran
a medalje, a osjeæaj pospanosti ili dremljivosti psiholo ka. Analogija bi bila: dehi
dracija je fizièka strana medalje, a osjeæaj eði psiholo ka, tj. ako smo temeljito ugasil
i eð, ne mo emo se odmah osjeæati ednima. Ali ako osjeæamo eð, elja za pijenjem mo e se
ako smo zaokupljeni neèim vrlo zanimljivim ili zahtjevnim. U nekom trenutku, daka
ko, eð postaje nesnosna. Isto tako, ne mo emo se osjeæati pospani danju ako nemamo dug
u spavanju, ali niti ako radimo ne to to nas uzbuðuje. Ako imamo jaku tendenciju uspa
vljivanja i smanjimo podra aje koji nas odr avaju budnima, vrlo brzo poèet æemo se osjeæat
i pospani i neizbje no æemo zaspati, namjerno ili ne.
Meðutim, svi zainteresirani za sigurnost u prometu kao i svi koji ele dugo ivjeti mo
raju znati da je deprivacija spavanja èesto pravi krivac ili barem sukrivac za nes
reæu, a ne, kako se tvrdi, alkohol. U ispitivanjima od vrhunske va nosti, izvrsni is
tra ivaèki tim Centra za poremeæaje spavanja bolnice Henry Ford otkrio je sna nu vezu iz
meðu spavanja i alkohola. Skupina dobrovoljaca spavala je 10 sati na noæ tjedan dana
, osam sati na noæ tijekom jednog odvojenog tjedna, a u treæoj su situaciji simulira
li vikend dru enja u kojem su spavali dvije noæi po pet sati. Ujutro su svi dobrovol
jci dobivali malu kolièinu alkohola ili placebo. Nakon toga ispitivala im se razin
a smanjenja budnosti s pomoæu MSLT-a i testova uèinka. Kad su dobili malu kolièinu alk
ohola nakon osam sati spavanja bili su malo pospaniji nego kad su dobili placebo
. U situaciji kad su dvije noæi spavali malo, toèno ista kolièina alkohola sljedeæeg jut
ra uèinila ih je jako pospanima, jedva su uspijevali ostati budni. Meðutim, jednaka
kolièina alkohola nakon 10 sati spavanja svake noæi tijekom tjedan dana nije imala n
ikakav uèinak. Drugim rijeèima, alkohol ne mora biti sna an sedativ sam po sebi, ali p
ostaje vrlo uspavljujuæi kad se spoji s dugom u spavanju. Izazovno je nagaðati da su
svi sedativi zapravo povezani s dugom u spavanju, pogotovo tablete za spavanje.
To podruèje zaslu uje opse nija istra ivanja. U sljedeæem poglavlju opisani su neki spekt
akularni rezultati u vezi s tim.
Posljedice su dalekose ne. Ljudi su vrlo svjesni opasnosti kombinacije alkohola i
vo nje, ali ne znaju da veliki dug u spavanju uz vrlo malu kolièinu alkohola mo e uzro
kovati kobni umor". Kad im je dug u spavanju mali ljudi mogu nakon jednog piæa sasv
im normalno voziti, a kad im je dug u spavanju velik mogu biti opasni i za sebe
i za druge. Javnosti je slabo poznato da u svakoj nesreæi povezanoj s konzumacijom
alkohola dug u spavanju gotovo sigurno ima veliku ulogu.
Prometna agencija jedne savezne dr ave ula e velik napor u razja njavanje prometnih ne
sreæa kojima je uzrok, kako je utvrðeno, alkohol, iako je razina alkohola u krvi voz
aèa u tim nesreæama bila znatno ispod razine koja se smatra opasnom.
82
Dug u spavanju i mozakpod hipotekom
Otkrivanje duga u spavanju
U procjeni koliko prosjeèan èovjek ima duga u spavanju mogu nam pomoæi dva va na pokusa
provedena u razmaku od 20 godina. Prvi su proveli prije gotovo èetiri desetljeæa ist
ra ivaèi Bolnice ratne mornarice Sjedinjenih Dr ava Bethesda, u Marylandu. U to se vri
jeme uopæe nije znalo o dugu u spavanju, ali je postojalo veliko zanimanje za moguæn
ost da bi senzorna deprivacija mogla uzrokovati dezorijentiranost, halucinacije
i psihozu. Kako bi se provjerila hipoteza, istra ivaèi Bolnice ratne mornarice tra ili
su od ispitanika da punih tjedan dana provedu sami u tihoj, mraènoj kabini. Kabin
e su bile zvuèno izolirane, a temperatura i vla nost bili su nepromjenjivi. Ispitani
ci su nosili debele rukavice kako Iii se minimalizirao njihov osjet dodira, a hr
anu su dobivali u tekuæem obliku kroz slamèicu. Nisu se mogli kretati naokolo veæ su s
amo mogli le ati budni ili spavati.
Dobrovoljci su vjerojatno bili itekako motivirani za sudjelovanje u takvom pokus
u. Èitatelj se vjerojatno pita za to bi se bilo tko podvrgao takvom pokusu. Ispitani
ci su bili mornarièko osoblje i kao nagradu za sudjelovanje dobili su dopust. Svej
edno, mnogo ljudi ne bi bilo psihièki sposobno podnositi dosadu i izolaciju. Prije
pokusa dobrovoljci su testirani na izdr ljivost, èemu je pridonio i njihov rigorozn
i mornarièki trening, koji ukljuèuje mjesece na moru.
Sedam dana i noæi njihovi su mo dani valovi stalno snimani. S obzirom na to da nisu
imali to raditi, prvog su dana mnogo spavali, u prosjeku vi e od 16 sati, a nekolik
o i 20 sati. Nakon toga, svakog sljedeæeg dana prosjeèno su spavali sve manje, to ja
tumaèim posljedicom odraðivanja i luga u spavanju. Do zadnjeg dana, unatoè potpunom iz
ostanku stimulacije i / okoline, ispitanici su mogli spavati u prosjeku samo osa
m sati. Ali, I u ije toga, postigli su ukupno 25 sati dodatnog spavanja (pod dod
atnim I bivanjem mislim na spavanja koja prelaze osam sati na dan). Tih 25 sati
.-naèilo bi dug u spavanju koji su imali kad su u li u ispitivanje.
11 skorije vrijeme psihijatar^Thomas Wehr i njegovi kolege iz Naci-' mi! nog ins
tituta za zdravlje u Bethesdi, u Marylandu, upustili su se u M ilnako ambiciozan
pokus. Odluèili su skupinu dobrovoljaca podvrgnuti
rasporedu spavanja koji æe opona ati ivot zimi kakav je bio prije struje i plinskih s
vjetiljki, kad su ljudi uglavnom odlazili na spavanje kad Sunce zaðe, a budili se
kad izaðe. Wehr je podvrgnuo ljude vi etjednom boravku u krevetu po 14 sati i promat
rao kako se mijenja njihovo raspolo enje i osjeæaji. Dva su dobrovoljca izdr ala taj r
e im 14 tjedana.
Kao i u mornarièkom ispitivanju, pokusi Nacionalnog instituta za zdravlje zahtijev
ali su mnogo napora i tro kova od znanstvenika te veliku dozu posveæenosti i smjelos
ti ispitanika. esnaest dobrovoljaca pro lo je cjelovitu psiholo ku procjenu kako bi s
e iskljuèili oni koji su skloni depresiji ili drugim mentalnim poremeæajima.
Dobrovoljci su prvih tjedan dana provodili po osam sati u krevetu svake noæi, stoj
e uobièajena kolièina za na e moderno doba i svojstvena spavanju ljeti u pro lim stoljeæim
a. Zatim su poèeli provoditi 14 sati u tami, u krevetu. Danju su mogli otiæi iz Naci
onalnog instituta za zdravlje (ali bez dodatnog spavanja!), ali su se morali vra
titi u 16 sati. Tada bi dobili kratki test raspolo enja te su im prikljuèene elektro
de za mjerenje temperature i spavanja. U 17 sati odlazili su u odvojene spavaæe so
be - izbe bez prozora i svjetala. Nisu mogli èitati, slu ati glazbu niti se baviti b
ilo èim to bi ih umjetno moglo odr ati budnima. Kao i mornarièki ispitanici, mogli su j
edino le ati u krevetu, u mraku. U sedam sati, 14 sati poslije, ustali bi, izi li iz
sobe. Nakon skidanja elektroda dobivali su drugi psiholo ki test, a oko osam mogl
i su se vratiti u bijeli svijet". Ali samo na osam sati.
Mo da mislite da bi takav ivot ljude mogao izludjeti, ali ispitanicima se ta koloteèi
na zapravo sviðala. Kao i oni u mornarièkim pokusima, u poèetku su mnogo spavali, u pr
osjeku 12 sati na dan. Do èetvrtog tjedna ustalili su se na prosjeèno 8 sati i 15 mi
nuta spavanja. Neki su spavali malo dulje, a neki malo kraæe, tj. 9 i 7,5 sati.
Kao i u mornarièkom ispitivanju, ispitanici su imali povelik dug u spavanju u poèetn
om tjednu, a mo da su ga u tom tjednu nakupili jo malo. Kad su im omoguæeni dodatni s
ati tame i kad im je bila uskraæena stimulacija koja bi u normalnim okolnostima pr
egazila dug u spavanju, nisu imali to drugo raditi nego vraæati dug u spavanju. Pol
ako, kako su vraæali taj dug, spavali su sve manje i manje, iako su imali moguænost
dugo spavati. Na kraju su ispitanici u obje studije poèeli spavati oko 8 sati na d
an, to je vjerojatno njihova stvarna dnevna potreba za spavanjem. Drugim rijeèima,
kad nije bilo ostataka duga u spavanju, budnost tijekom jednog dana proizvela je
dug u spavanju koji zahtijeva osam sati spavanja kako bi se otplatio. U Wehrovu
pokusu ispitanici koji su izgledali savr eno normalno kad su zapoèeli sudjelovanje,
vratili su prosjeèno oko
U) sati duga u spavanju, to je ekvivalent za dva izgubljena sata na dan tijekom d
va tjedna!
Ispitanicima su se raspolo enje i razina energije uvelike popravili t ijekom studi
je. Presudna varijabla za raspolo enje nije bila svjetlost veæ kolièina pojedinaènog dug
a u spavanju.
Wehrov pokus zapravo nije bio pokus u kojem se ispituje spavanje.
I (>m Wehr je proveo prilièan broj dobrih istra ivanja vezanih uz sezonske promjene
psiholo kih funkcija promjene uzrokovane promjenama temperature i duljinom dana. L
judi s afektivnim poremeæajem uzrokovanim \ remenom padaju u depresiju zimi. Ukoli
ko su dakle i postojale unaprijed
ivorene predod be i oèekivanja o tome to bi pokus trebao pokazati, ¦ me su sve bile u s
uprotnosti sa stvarnim rezultatima. Drugim rijeèima, iiko se oèekivalo da æe se raspol
o enje pogor ati zbog velikog smanjenja izlo enosti dnevnom svjetlu, zapravo je do lo do
vrlo velikog pobolj anja. To to nije postojala nikakva pristranost u provoðenju poku
sa, èini ove rezultate vrlo èvrstima.
To izvanredno ispitivanje ilustrira naèelo prema kojem je mali dug u spavanju doba
r, zapravo prijeko potreban za uèinkovito spavanje. Kad su ispitanici vratili dug
u spavanju trebalo im je sve vi e vremena da zaspe. Nadalje, kad im je dug u spava
nju postao vrlo mali, budili bi se usred pokusa i le ali budni po èetiri sata dok po
novno nisu nakupili dovoljno duga u spavanju i zaspali. Mi najvjerojatnije treba
mo dug u spavanju koji se nakupi tijekom 16 sati budnosti, plus jo malo vi e, kako
bismo zaspali u roku od 5 ili 10 minuta i spavali cijelu noæ. Ideja o tome daje ma
la kolièina duga u spavanju dobra je revolucionarna. Meðutim, mi ne tvrdimo daje mno
go izvrsno, ako je malo dobro.
Mo emo pretpostaviti da Wehrovi ispitanici uopæe nisu imali duga u spavanju kad su z
adnjih tjedana ispitivanja ujutro napu tali laboratorij.
Kad su naveèer legli u krevet imali su dug u spavanju od 10 sati budnosti. Taj mal
i dug u spavanju bio je povezan s laganim, isprekidanim i vrlo neuèinkovitim spava
njem. Uistinu, prisjetite se da su svake noæi u krevetu prosjeèno le ali budni 5 sati
i 45 minuta. Posljednjih tjedana VVehrova ispitivanja preostali dug u spavanju b
io je nula. Jasno je da bismo trebali otiæi u krevet s dugom u spavanju od 16 sati
i malo vi e budnosti kako bismo brzo zaspali i u ivali u dubokom, neprekinutom uèinko
vitom spavanju. Tada postaje izazov naæi savr enu ravnote u u kojoj æemo ostvariti potre
bnu dnevnu kolièinu spavanja, a da istodobno imamo dovoljno velik ostatak duga u s
pavanju, kako bismo je ispunili na najuèinkovitiji naèin. Sjetite se da je sva budno
st zapravo deprivacija spavanja. Drugo va no naèelo je da ne mo emo spavati ako uopæe ne
mamo duga u spavanju. Kad su se VVehrovi ispitanici ujutro spontano probudili, g
otovo sigurno ne bi mogli ponovno zaspati da je to tra io od njih.
Jedna od mo da najva nijih posljedica duga u spavanju istaknuta je u dodatnim istra iv
anjima koja su proveli Tom Roth i njegovi suradnici. U prije spomenutom pokusu,
Roth i njegova ekipa testirali su kognitivni uèinak nekih ispitanika koji su na MS
LT-u imali rezultat nula. Zatim su od ispitanika zahtijevali da tijekom sedam uz
astopnih dana svaku noæ provedu 10 sati u krevetu kako bi otplatili" svoj dug. Nako
n toga ispitanici su bili odmorni. Njihov se mentalni uèinak pobolj ao. Rezultati su
pokazali izravnu povezanost izmeðu kvalitete kognitivnog uèinka i razine duga u spa
vanju. Za mene to znaèi da milijuni ljudi ne ive optimalnim ivotom i ne rade na opti
malnoj razini, jer smo oslabljeni kolièinom duga u spavanju koje nismo ni svjesni.
Posljedice na produktivnost i uèinkovitost u svakom podruèju ivota i svakom dijelu d
ru tva su nevjerojatne.
Vrlo je te ko objasniti koliko su pokusi poput VVehrova rijetki u istra ivanju spava
nja. Zapravo, oni su nepostojeæi, s obzirom na to da ni mornarièko ispitivanje ni is
pitivanje Toma Wehra nije osmi ljeno kako bi se razjasnio neki aspekt spavanja. Ia
ko ispitanici nisu danju boravili u laboratoriju, njihov smje taj noæu bio je veoma
skup. Laboratorijski prostori u istra ivaèkim su ustanovama rijetko prazni, a posebn
o rijetko za
istra ivanje spavanja. Da biste dobili 16 soba na kori tenje vi e od mjesec dana, mora
te imati doista velik utjecaj. A za ispitivanje spavanja to ne mogu biti obiène so
be nego moraju biti opremljene ureðajima za praæenje i istodobno biti udobne. Uz to,
treba platiti i tehnièare da svaku noæ nadgledaju dobrovoljce. Za takav pokus te ko j
e dobiti novèanu potporu. I mornarièka i Vvehrova studija bile su moguæe zato to su ist
ra ivaèi liili znanstvenici zaposleni u nacionalnim istra ivaèkim ustanovama. Svi bismo
voljeli daje takvih pokusa vi e, a vjerojatno æe ih biti tek kad spavanje postane zn
atno veæi dr avni prioritet.
Ti pokusi pokazuju da pojedinci, za koje se mislilo da su potpuno normalni, imaj
u velik dug u spavanju, koji im naru ava raspolo enje, inergiju i uèinak. Ako veæ do sad
a niste, mislim da bi bilo korisno da se upitate kako va dug u spavanju djeluje n
a vas. Koliko èesto pomi ljate zadrijemati na brzinu? Koliko èesto osjeæate da vam zaist
a treba kava? I jedno i drugo upozorava na dug u spavanju, koji krije ne eljene ep
izode .pavanja ili ozbiljne pospanosti, a koji ignorirate na vlastitu tetu. Nadam ¦c
da vam ove informacije mogu spasiti ivot.
Znam da ljudi èesto moraju ostati dugo budni i rano ustajati, da nas zahtjevi mode
rnog dru tva tjeraju da ostanemo budni znatno dulje nakon na eg biolo kog vremena za o
dlazak na spavanje. Ali znam i to da nije suvi e te ko izbjeæi nakupljanje duga u spav
anju. Vvehrova ispitivanja sugeriraju moguænost da ljudi izbjegnu opasno visok dug
u spavanju dodajuæi relativno malu kolièinu spavanja na svoj normalni raspored pava
nja. Ljudi koji smanje svoj dug u spavanju obièno izjavljuju da su ukli novi osjeæaj
svje ine. A to mo ete uspjeti samo ako se odreknete gledanja noænih vijesti ili npr.,
rje avanja kri aljke u krevetu. Kladim sc da bi se veæina ljudi odrekla mnogih kasnon
oænih razonoda kad bi se xaista mogli osjeæati budnima tijekom dana svje i i puni nade
, irom otvorenih osjetila, uma prijemèivog za ljude i ideje.
4. Ljudi i biolo ki sat
Mnogi su èitatelji èuli za biolo ki sat", cirkadijurne ritmove" i sindrom brze promjene
vremenske zone {jet lag). Meðutim, rijetki su oni koji znaju kako ti procesi uisti
nu djeluju. Primjerice, mnogi od zbunjujuæih simptoma sindroma brze promjene vreme
nske zone mogu se objasniti jedino ako se istinski razumije djelovanje biolo kog s
ata.
Zamislimo da putujete iz San Francisca u Pariz, devet vremenskih zona na istok.
Prvo manje spavate jer se pripremate za put. Zatim ne spavate dobro u avionu, a
kad stignete u Pariz cijeli dan klip ete po Lo-uvreu. Oèigledno ste nakupili velik d
ug u spavanju. Toliko vam je lo e prvi dan da jedva ostajete budni na veèeri u vrlo
poznatom restoranu s tri zvjezdice. Toliko ste umorni da otkazujete sve planove
za tu veèer, gasite svjetlo i padate u krevet u 22 sata, a da se uopæe niste svukli.
Meðutim, tada se dogaða nemoguæe. Zatvorili ste oèi, malo odspavali, ali vam se oèi irom o
varaju u tri sata ujutro i osjeæate se potpuno budni. Nema sumnje da ste umorni, a
li koliko god se trudili opustiti i misliti na lijepe stvari, san se jednostavno
ne vraæa. U èetiri sata svlaèite odjeæu i u oèaju se namaèete u toploj kupki tragajuæi za
m ugodnim osjeæajem pospanosti. Koji ne dolazi. Kamo je nestao veliki dug u spavan
ju? Sa samo pet sati spavanja va a deprivacija spavanja trebala bi biti jo veæa. Mo da
dug u spavanju zapravo i ne postoji.
U sedam sati prestajete se truditi. Petit déjeuner (doruèak) je poèeo. Ustajete, odije
vate se i zapoèinjete dan. Prilièno sigurno, oko 11 sati nespavanje se obru ava na vas
kao lavina. Zaspite u taksiju dok se vozite na ruèak i kad stignete u restoran os
jeæate se kao daje mrkla noæ. elite jedino spavati. Nakon ruèka vraæate se u hotel, u kre
vet kako biste lijepo, dugo spavali. Kad otvorite oèi tek su 22 sata. Potpuno ste
prespavali veèera nji dogovor. Ha, to sad, natrag na spavanje. I prilièno sigurno, va e s
e oèi irom otvaraju, potpuno ste budni, a sat pokazuje tri sata ujutro.
Prije mnogo godina na putu sa svojom obitelji bio sam u sliènoj situaciji. Imali s
mo isti problem, ali smo se nakon nekoliko tjedana prilagodili
Ljudi i biolo ki sat
europskom vremenu. Meðutim, moja naj ivlja uspomena vezana je uz dan kad smo se vrat
ili kuæi. Bio sam u parku sa svojom malom djecom. Oko 13 sati (22 sata prema tjele
snom satu) moja se petnaestomjeseèna kæi Elizabeth, koja je stajala pokraj drveta, n
aslonila èelom na njega i zaspala. Do dana dana njeg te ko mije shvatiti kako nije pal
a.
To to ste bili toliko umorni da ste prespavali veèeru u Parizu dokazuje da dug u sp
avanju uistinu postoji, ali i djeluje i drugi, sna an, nevidljivi mehanizam.
Tijekom milijuna godina na e je tijelo razvilo nevjerojatno precizan biolo ki sat ko
ji otkucava kao metronom kako bi regulirao budnost i spavanje. Taj je sat unutar
nji kronometar koji oznaèava vrijeme putem osnovnih molekularnih mehanizama koje z
nanstvenici sada poèinju otkrivati. Jo prije nastanka na e vrste, izlazak i zalazak S
unca te sezonske promjene prijelaza svjetlosti u tamu, oblikovali su taj molekul
arni vremenski ureðaj, sve dok on sam po sebi nije postao siæu ni odraz nebeskog sata.
Rotacija na eg planeta dok se okreæe oko Sunca predstavljena je u malom unutar na ih
stanica. I svakoga dana ono u tipne svog zemaljskog veleposlanika kako bi se prila
godio.
Iz moje perspektive, najva nija je funkcija tog biolo kog sata da bude glavna odredn
ica na ega dnevnog ciklusa budnost-spavanje. On takoðer usklaðuje niz biokemijskih pro
mjena u na im tijelima. On je dirigent koji ravna slo enom simfonijom kemijskih, hor
monskih i ivèanih aktivnosti koje potièu dnevna kolebanja na ih osjeæaja i djelovanja. Èak
su i plime i oseke na e svijesti, dok prelazimo iz noæi u dan i natrag, proizvod stu
panja i povlaèenja biokemijskih promjena kojima zapovijeda taj glavni kontrolor vr
emena. Jedemo, mislimo, vje bamo, budimo se i spavamo najbolje onda kad uzimamo u
obzir ritam svojeg unutarnjeg sata. Osobe koje nisu sinkronizirane sa svojim sat
om, kao to su smjenski radnici koji se nikada potpuno ne prilagode noænom radu i dn
evnom spavanju, pokazuju slabije rezultate i fizièki i mentalno, kao to jedno za dr
ugim potvrðuju ispitivanja.
Taj na vremenski ureðaj toliko je precizan da se ljudi èesto bude nekoliko minuta pri
je nego to im zazvoni budilica. Hrèci koji nemaju
pojma o vanjskom vremenu penju se na svoj kotaè i poèinju trèati svakoga dana toèno u is
to vrijeme, na minutu. Ljudi koji su se borili s pospano- æu veæinu dana èesto æe se poèeti
osjeæati budnijima u isto doba svake veèeri, unatoè velikom dodatnom nakupljanju duga
u spavanju tijekom dana. Taj precizni vremenski ureðaj ima glavnu ulogu u irokim va
rijacijama budnosti i pospanosti koje do ivljavamo svakoga dana, dr eæi nas budnima da
nju i omoguæavajuæi nam spavanje noæu - kao to je priroda i zamislila.
Putniku mla njakom, budilica se oglasila u pogrje no vrijeme. Ali za razliku od obiène
budilice, na je putnik nije mogao ugasiti i nastaviti spavati.
Ono to nije ba lako objasniti jest oèigledna odsutnost djelovanja putnikova velikog
duga u spavanju. Gdje je bio u tri sata ujutro u Parizu? Zar se, kao to veæina ljud
i misli, raspr io poput dima? Nikako! Jo uvijek je ondje i raste. Iako je mrkla noæ u
Parizu, gdje veliki dug u spavanju priti æe na eg putnika, u San Franciscu je vrijeme
za budnost. Stoga æe njegov biolo ki sat zapoèeti period razbuðivanja ovisnog o satu". N
a e razumijevanje razbuðivanja ovisnog o satu i duga u spavanju omoguæilo je temelje v
rlo jednostavnog i elegantnog modela koji obja njava to to odreðuje da smo budni danj
u, a spavamo noæu; zapravo, mo e objasniti razdoblja budnosti i pospanosti kad god s
e oni pojave. Mojoj baki i djedu, koji su radili na zemlji na prijelazu stoljeæa,
taj se elegantni ciklus vjerojatno ponavljao svakoga dana njihova ivota. U dana nje
m, nemjerljivo kaotiènijem dru tvu, taj se model mo e pro iriti kako bi objasnio razdobl
ja neobja njive pospanosti i neprimjerene budnosti, kad god se oni pojave.
Biolo ki sat i model suprotnog procesa
Zaista nam se posreæilo kad smo 1985. godine nagovorili dr. Dalea Edgara da nam se
pridru i u Centru za spavanje Sveuèili ta Stanford. Sada je sveuèili ni profesor, a tada
je upravo bio stekao doktorat znanosti na Sveuèili tu California u Davisu, gdje je p
roveo niz va nih istra ivanja spavanja i budnosti vjeverièastih majmuna prije i nakon
odstranjivanja
njihova biolo kog sata. Kako bi minimalizirao utjecaj stimulacije iz okolice, Dale
je majmune prouèavao u uvjetima konstantnog prigu enog svjetla, zvuène izolacije, kon
stantne temperature te hrane i vode ad libitum1. U potpuno nepromjenjivoj okolic
i, normalni su se majmuni pona ali kao da je Sunce izlazilo i zalazilo ili kao da
su imali neku vrstu dnevnog rasporeda. Probudili bi se i ostajali budni 15 do 16
sati, a zatim bi spavali osam do devet sati. Potpuna odsutnost utjecaja Zemljin
e rotacije, èini se, nije imala nikakve veze osim stoje ciklus budnost-spavanje tr
ajao ne to du e od 24 sata. Neizbje an je zakljuèak da unutarnji davalac ritma ili biolo k
i sat nadzire temeljne dnevne oscilacije. Taj neprekinuti ciklus koji se pokazao
u stalnim uvjetima naziva se slobodnim, a pripada skupini ritmova ili ciklusa k
oji imaju period oko 24 sata. Takvi se ciklusi nazivaju cirkadijurni ritmovi. Na
ziv je uveo Franz Halberg, pionir u istra ivanju biolo kih ritmova sa Sveuèili ta Minnes
ota, a dolazi od latinskih rijeèi circa (otprilike, oko, blizu) i dies (dan). Sada
znamo da se cirkadijurni ritmovi mogu vidjeti u gotovo svim tjelesnim funkcijam
a, od osnovnih staniènih procesa do aktivnosti cijelog tijela.
Veæina istra ivanja biolo kih ritmova u sisavaca provedena je naglo-davcima, ali posto
ji mali problem - glodavci i drugi mali sisavci su, kako se to ka e, policiklièni -
bude se i odlaze na spavanje vi e puta tijekom dana. To ne samo da skriva razliku
izmeðu ukupnog trajanja spavanja danju i ukupnog trajanja spavanja noæu, nego podr ava
i uvjerenja daje biolo ki sat aktivan i u uspavljivanju i buðenju. A to se oèigledno
razlikuje od spavanja nas primata. Vrste koje su aktivnije noæu nazivaju se noænima,
a one koje su budnije tijekom dana dnevnima. Primati su dnevna vrsta i takoðer im
aju moguænost ostati neprekinuto budni u cijelom dnevnom razdoblju, a spavati cije
lu noæ.
Kao stoje Dale otkrio, vjeverièasti majmuni, kao i ljudi, ostaju budni 15 do 16 sa
ti, uz mo da jedno do dva kratka dodatna spavanja u tom razdoblju. Nakon toga spav
aju neprekidno osam do devet sati. Nakon to im je bez prestanka snimao mo dane valo
ve i druge varijable otprilike tjedan dana, Dale je specijalnom tehnikom majmuni
ma stavio biolo ki sat
7 Latinski - po elji (nap. prev.).
91
zauvijek izvan funkcije. Kad je ponovio ista neprekinuta mjerenja, uoèio je duboke
promjene. Umjesto da su satima ostali budni, a nakon toga satima spavali, majmu
ni su neprestano padali u san. Njihova su razdoblja budnosti bila vrlo kratka i
ravnomjerno rasporeðena tijekom cijelog ispitivanja. Nakon mnogo dana neprekinutog
snimanja mo danih valova postalo je potpuno jasno daje dramatièni cirkadijurni rita
m neprekinute budnosti i spavanja potpuno nestao. Veliko poveæanje ukupnog vremena
spavanja tijekom dana kod vjeverièastih majmuna u odsutnosti biolo kog sata zahtije
va obja njenje. Buduæi da nije bilo razbuðivanja ovisnog o satu koje bi ih odr alo budni
ma, zaspivali bi èesto, a njihovo je spavanje bilo ravnomjerno rasporeðeno tijekom 2
4 sata u manje, povr nije fragmente koji su ukupno iznosili 12 do 13 sati na dan.
Tako se u odsutnosti 15 do 16 sati budnosti izgubilo i neprekinuto razdoblje 8 d
o 9 sati spavanja. Iz toga zakljuèujem da su primati, ukljuèujuæi i èovjeka, sposobni ko
mprimirati svoju dnevnu potrebu za spavanjem u osam sati, jer na taj naèin spavaju
dublje i kontinuiranije nego kad ne bi bilo dnevnog razdoblja neprekinute budno
sti.
Veoma me zanimao Daleov rad i jedva sam èekao da prouèim njegovu disertaciju. Meðutim,
imala je vi e od 400 stranica, a ja sam imao tek toliko vremena daje prelistam i
prouèim najzanimljivije grafièke prikaze. Nasreæu, jedan je od rezultata gotovo iskoèio
sa stranice. Godine koje sam proveo kao lijeènik za spavanje pripremile su me da i
stog trenutka prepoznam njegovu kljuènu va nost. Uz gubitak cirkadijurnog ritma budn
ost-spavanje, tjelesne temperature i pijenja, ukupno vrijeme spavanja ivotinja be
z unutra njeg sata poveæalo se za èetiri do est sati na dan, bez iznimke. Nije bilo dvo
smislenosti. Ovo je bio zaprepa æujuæi rezultat jer je znaèio ne samo daje biolo ki sat pr
ijeko potreban za spavanje, nego i da podupire budnost i aktivno se suprotstavlj
a spavanju. Zapravo, mogli bismo zakljuèiti da je jedina uloga biolo kog sata u na em
dnevnom ciklusu podupiranje i odr avanje budnosti. Nadalje, ta se njegova uloga iz
ra avala samo u odreðeno vrijeme. Tu temeljnu funkciju stanfordska je grupa nazvala r
azbuðivanje ovisno o satu". U odreðeno vrijeme svakoga dana, biolo ki sat sna no stimuli
ra na mozak, a zatim stimulacija popu ta ili se iskljuèuje.
Te ko mije opisati uzbuðenje koje su ti rezultati prouzroèili na Stan-fordu. Mnoge stv
ari koje prije nisu bile jasne postale su kristalno jasne, kao to je pitanje za to
se onaj putnik potpuno razbudio usred noæi, iako je imao velik dug u spavanju zbog
kojeg bi trebao spavati nekoliko dana. Na a su otkriæa rezultirala stvaranjem onoga
to nazivam najkorisnijim i, ako smijem reæi, najljep im modelom s pomoæu kojeg mo emo ra
zumjeti odakle nama, ljudima, sposobnost spavanja koje nam treba i da funkcionir
amo na najboljoj ili gotovo najboljoj razini u na im dnevnim satima budnosti. Mode
l takoðer obja njava kako se mo emo prilagoðivati, gubeæi malo spavanja bez te ih posljedic
na dnevno funkcioniranje i zadr avajuæi optimalnu sinkronizaciju svojeg ciklusa bud
nost-spavanje s vanjskim ciklusima.
Dale i ja to smo nazvali modelom suprotnog procesa. Model je slièan ranijem modelu
koji je predlo io vicarski istra ivaè spavanja Alexander Borbely. Model suprotnog proc
esa omoguæava nam da jasno razumijemo za to ljudi imaju potrebu zaspati ili ostati b
udni u odreðeno doba dana ili noæi. Mo e objasniti za to ljudi obièno mogu zaspati ili ost
ati budni kad to ele i zastoje to katkad nemoguæe. Na kraju, model pru a osnovu za os
obni uvid koji je nekima od nas omoguæio da spavanje ukljuèimo u uèinkovito upravljanj
e vlastitim ivotom i radnim rasporedom.
Kao to smo veæ nauèili, mozak svakog ljudskog biæa sadr ava proces koji je aktivan 24 sat
a na dan. Njegova osnovna funkcija jest potaknuti i odr avati spavanje. To je home
ostatski proces koji, kad pojedinac spava manje nego to mu je potrebno, poveæava te
ndenciju uspavljivanja; nasuprot tomu, kad se ostvari dodatno spavanje, homeosta
tski proces smanjuje tendenciju uspavljivanja. Time se osigurava da pojedinac u
prosjeku »vakoga dana jednako dugo spava. Na svoj osobiti naèin, ovaj se proces æini k
ao da ima jednaku preciznost kao i biolo ki sat u terminima voðenja precizne evidenc
ije o nakupljenom dugu u spavanju. Teoretski, s obzirom na to da sva budnost znaèi
deprivaciju spavanja, dug u spavanju mo e hiti samo kratko jednak nuli. Èim je dugu
spavanju jednak nuli, spavaè »c budi i ponovno ga poèinje na*kupljati. Opæenito, homeos
taza znaèi odr avanje konstantne unutarnje okoline. Tjelesna temperatura, unos
kalorija i spavanje podlije u homeostatskoj regulaciji. Nakon Daleova rada takoðer z
namo da mozak svakog èovjeka posjeduje ijedan potpuno odvojeni proces, razbuðivanje
ovisno o satu, èija je funkcija potaknuti i odr avati budnost.
Biolo ki nagon za spavanjem koji uzrokuje uspavljivanje i spavanje tijekom noæi stal
no je aktivan, èak i kad smo budni. Zapravo, kad smo budni, homeostatski nagon za
spavanjem stabilno se poveæava. Toj tendenciji spavanja suprotstavlja se razbuðujuæa a
ktivnost biolo kog sata. Za razliku od homeostaze spavanja, proces u na em mozgu koj
i potièe budnost nije stalno aktivan. U ljudi i drugih dnevnih ivotinja razbuðujuæi pro
ces ovisan o satu aktivan je danju, neaktivan noæu, a smanjeno aktivan tijekom ran
og poslijepodneva. Prodiranje i povlaèenje tih suprotnih procesa omoguæava nam da os
tanemo budni cijeli dan i spavamo cijelu noæ. Da rezimiram, glavni razlog zbog koj
eg ne zaspimo èim smo proveli nekoliko sati budni jest taj to neovisni unutra nji sat
èvrsto dr i homeostatski nagon za spavanjem u ahu. Glavni razlog zbog kojeg mo emo spa
vati cijele noæi jest akumulacija dovoljno velikog duga u spavanju tijekom dana, k
ako bi homeostatski proces spavanja mogao slobodno djelovati cijelu noæ.
Mo e se reæi da je biolo ki sat najva niji regulator dnevnog ciklusa budnost-spavanje. N
jegova aktivna razbuðujuæa funkcija odr ava budnost tijekom cijelog dana, a svojim isk
ljuèivanjem omoguæuje procesu spavanja da neometano radi cijelu noæ.
Dale, ja i drugi èlanovi stanfordske grupe pretpostavljamo da dnevni proces razbuðiv
anja ovisnog o satu djeluje u dva vala, jedan ujutro (poèinje kad se probudite), a
drugi poslije tijekom dana (poèinje kasno poslijepodne, oko 16 ili 17 sati). Nada
lje, pretpostavljamo da je razbuðivanje ovisno o satu jaèe u veèernjim satima nego u j
utarnjim. To je prekrasan mehanizam, jer, kako se dug u spavanju nakuplja dok sm
o budni tijekom dana potrebna je jaèa stimulacija koja æe nas odr ati budnima tijekom
veèeri. Ako djeca prije puberteta (koja obièno imaju optimalnu budnost tijekom cijel
og dana, jer svake noæi dovoljno spavaju) imaju djelomiènu deprivaciju spavanja, nji
hova æe jutarnja budnost biti prilièno brzo naru ena, dok æe veèernja budnost biti i dalje
dovoljno jaka.
94
Nakon to smo spavali cijelu noæ, na je dug u spavanju na najni oj razini i stimulacija
koja æe nas razbuditi ne mora biti tako sna na. Nadalje, slabije razbuðivanje ovisno
o satu omoguæuje da se s lakoæom ostvari dodatno spavanje. Drugim rijeèima, kad imamo
velik preostali dug u spavanju u vrijeme kad obièno ustajemo mo emo nastaviti spavat
i do podneva. U sluèaju putnika iz San Francisca koji se u Parizu prerano probudio
, sa sigurno æu mo emo pretpostaviti da je 3 sata ujutro (18 sati u Kaliforniji) bilo
vrijeme kad je njegovo razbuðivanje ovisno o satu ba uzelo maha.
Rano poslijepodne, izmeðu dva vrha povi enog razbuðivanja ovisnog o satu, sat popu ta u
svojim naporima da nas odr i budnima. Rezultat je pospanost nakon ruèka", koju mnogi
ljudi pogrje no pripisuju samom ruèanju. Zapravo, ljudi samo osjeæaju svoj nagomilani
dug u spavanju, neometan razbuðivanjem ovisnim o satu. Neki od nas potpuno dotaknu
dno" u to doba. U mnogim kulturama ljudi izlaze nakraj s tim rano-poslijepodnevn
im opadanjem tako da se, odmah poslije ruèka, povuku odrijemati.
Kako biste bolje razumjeli interakciju biolo kog sata i duga u spavanju, zamislite
ponovno obitelj koju ste susreli u 1. poglavlju, ovoga puta tijekom noæi nakon ko
je majka mora predati svoj zavr ni godi nji izvje taj. Izvje taj nije dobar te ona odluèuj
e raditi cijelu noæ. Kako noæ polako prolazi, ona se osjeæa sve gore i gore - ne malo
pospana veæ omamljena pospano æu i stvarno fizièki lo e. Osjeæa se ukoèeno i uplje, eluda
e uznemiren i sve joj je te e koncentrirati se. Ali, ne to se neoèekivano dogaða kako se
pribli ava est sati. Bila je neprekidno budna 24 sata i sada oèajava da nikad ne æe za
vr iti izvje taj, ali se poèinje osjeæati ne to bolje. Njezina se koncentracija popravlja,
ne to br e tipka i osjeæa se ne to optimistiènije. Èak i dijelovi izvje taja koji su se pr
nekoliko sati èinili nedovoljno dobrim, sada se poèinju èiniti znatno boljim. Otkako
je svjetlost u la kroz prozor ona se zapravo osjeæa prilièno radosno, zavr ava oblikovan
je teksta i ispis malo prije nego to je planirala. Njezin umor nestaje, a srèanost
joj se vraæa * izlaskom Sunca sve zbog djelovanja njezina biolo kog sata.
95
Meðutim, jednom kad nastupi poslijepodnevni pad budnosti, ponovno æe se osjeæati lo e i
jedva biti sposobna izdr ati ostatak dana. Nakon toga, rano naveèer, unatoè golemom du
gu u spavanju koji je nakupila tijekom 36 sati budnosti, ponovno æe se poèeti osjeæati
bolje. Mo da se ne æe osjeæati potpuno budna, ali razbuðujuæe djelovanje njezina biolo kog
sata umanjit æe utjecaj poveæanog duga u spavanju. Kad se razbuðujuæe djelovanje sata pr
irodno smanji kasno naveèer, ukupan teret duga u spavanju obru it æe se na nju i ona æe
brzo zaspati. Tijekom noæi otplatit æe dug u spavanju koji se nakupio u protekla 24
sata, ali æe malo uèiniti da bi umanjila ostatak duga u spavanju od prethodnih dana.
Slika 4.1.
Uiilllllllll
'S w 'S
s z s
Q oo
o
Dug u spavanju koji je jedan èovjek nakupio tijekom jednog dana mo emo prikazati gra
fièki (vidi sliku 4.1.). Pretpostavit æemo daje spavao cijelu noæ i da uopæe nema duga u
spavanju kad se probudi u osam sati, iako to nije pravilo. Slika pokazuje kako
njegov dug u spavanju stabilno raste tijekom dana. Kad ode na spavanje u 24 sata
, njegov dug u spavanju ponovno opada (dvostruko veæom brzinom od one kojom ga je
nakupljao) dok ponovno u osam sati ujutro, nakon osam sati spavanja, ne doðe na nu
lu.
A sada pogledajmo kako na njega djeluje njegov biolo ki sat (vidi sliku 4.2.). Nje
gov sat pokazuje dva vala na dan, s vrhovima oko 9 sati i 21 sat. To znaèi da u 9
i 21 sat njegov unutarnji sat potièe razbuðivanje njegova tijela, s maksimumom naveèer
. Nasuprot tomu, oko 3 i 15 sati unutarnje je razbuðivanje znatno manje.
Slika 4.2.
w Z
o o
a.
O 7. O
spavanje
Spojimo sada ta dva uèinka (slika 4.3.): razbuðujuæi uèinak biolo kog sata (strjelice nago
re) i uspavljujuæi uèinak tereta spavanja (strjelice nadolje). Tijekom cijelog jutra
uèinak razbuðivanja veæi je od tereta spavanja nakupljenog toga dana i on se osjeæa bud
no. Tada se biolo ki sat poèinje spu tati. U rano poslijepodne njegov je teret spavanj
a jaèi nego njegovo razbuðivanje i stoga se on neko vrijeme osjeæa pospano.
Slika 4.3.
Iako je razbuðivanje ovisno o satu popustilo - kao kod mnogih ljudi - u 15 sati da
n je tek napola gotov. Nije se nakupilo dovoljno duga u spavanju koji bi ga uèinio
neizdr ivo pospanim. Mo e izdr ati. Nakon 15 sati razbuðujuæi mehanizam njegova biolo kog
ata ponovno poèinje djelovati i malo nakon 18 sati susti e stalno rastuæu razinu teret
a spavanja. Na neko vrijeme èovjek postaje ivahan. U 21 sat razbuðujuæa funkcija sata p
onovno je na vrhu. Ali sada, za razliku od prethodnog vrha razbuðivanja, on ima te a
k teret spavanja koji se suprotstavlja razbuðujuæem djelovanju sata. Rezultat je da
se, unatoè velikom dugu u spavanju, on osjeæa jednako budno u 21 sat kao i u 9 sati.
Nakon 21 sat razbuðivanje ovisno o satu poèinje opadati, a teret spavanja nastavlja
i dalje rasti. Rezultat je nagli pad budnosti i nagla pojava sna nih valova pospa
nosti. Imajte na umu da su slike pojednostavljeni prikaz jedne osobe. Va e iskustv
o mo e biti znatno drukèije.
Dale Edgar je nedavno iskoristio moguænost da provede drukèija ispitivanja koja su,
po mojem mi ljenju, izvrsno potvrdila ulogu biolo kog sata u odr avanju budnosti. Moga
o je sudjelovati u ispitivanju crnih medvjeda na Aljasci, u njihovu prirodnom st
ani tu prije, za vrijeme i nakon hibernacije. Za razliku od ivotinja koje spavaju p
ravi zimski san u kojem im se tjelesna temperatura spu ta gotovo do toèke smrzavanja
, tjelesna temperatura medvjeda spu ta se samo malo te njihov zimski odmor" veoma n
alikuje spavanju.
Dale ka e da su preliminarni rezultati pokazali kako su prije hibernacije periodi
spavanja i budnosti kod medvjeda potpuno usklaðeni. Za vrijeme hibernacije, ta usk
laðena organizacija spavanja nestaje i ukupno vrijeme spavanja poveæava se za èetiri d
o pet sati. Dale mije rekao kako misli da se razbuðivanje ovisno o satu privremeno
prekida dok su medvjedi u svojim brlozima. Ka e daje to zbog toga to spavaju danon
oæno, u manjim provalama, na naèin koji uvelike nalikuje onom spomenutih vjeverièastih
majmuna bez biolo kog sata.
Prema mojem mi ljenju, najjaèi eksperimentalni dokaz razbuðivanja ovisnog o satu u lju
di dolazi iz inaèice Vi ekratnog testa latencije uspavlji-vanja (standardni je MSLT
detaljno opisan u treæem poglavlju). Meðutim,
98
u vrijeme kad smo prikupili podatke nismo potpuno razumjeli njihovo znaèenje. U ve
likoj veæini na ih laboratorijskih ispitivanja primjenjivali smo pet mjera latencije
uspavljivanja u jednom danu,'jer zahtijevati od ispitanika da prekinu to god rad
ili svaka dva sata kako bi legli u krevet mo e biti naporno i veæina ljudi se na kra
ju popodneva mora vratiti kuæi. Ali, u Stanfordskom ljetnom kampu za spavanje Mary
i njezina nova ekipa pomaknuli su granice moguæeg te dodali jo dva testa u 20 i 22
sata. Taj smo pristup nazvali pro irenim MSLT-om". Bez razlike, latencija uspavlji
vanja bila je du a nego prije (budnost je bila veæa nego u prethodnim testovima tog
dana) u testu u 20 sati, a èak i du a (najveæa Inidnost) u testu u 22 sata. Za vrijeme
zadnjeg testa ispitanici povremeno uopæe nisu mogli zaspati.
Nakon stoljeæa pretpostavki da æemo biti sve pospaniji i sve lak e /aspati to smo du e bi
li budni, suoèili smo se s iznenaðujuæim rezultatom da su ispitanici nakon 12 sati bud
nosti bili manje pospani nego i a nije tijekom dana i da su u testu u 22 sata, n
akon stoje pro lo vi e od 14 sati budnosti (obièno su ustajali u 7.30), bili jo manje p
ospani. To inje trebalo biti tako - ili smo barem tako mislili prije 20 godina.
Mary i i a oprezno smo te rezultate pripisali nekakvom cirkadijurnom uèinku, ili i
h zapravo nismo razumjeli. Da budem savr eno iskren, jednostavno .mi ignorirao nal
az koji je bio u suprotnosti s mojim sna nim uvjerenjem da se na osjeæaj pospanosti i
tendencija uspavljivanja trebaju poveæavati Ato smo du e budni. No ipak se nisam s
tim pomirio i govorio sam si: »Ovo se mora objasniti." Sada znamo da postoji sna an
veèernji period razbuðivanja ovisnog o satu. Rezultati pro irenog MSLT-a ne samo da mi
savr eno razumljivi nego i pru aju sna nu potvrdu uloge biolo kog »ata u modelu suprotnog
procesa. Razmislite o tome. Vi i rezultati na MSLT-u pri samom kraju dana pokazuj
u da biolo ki sat mo e uvelike preokrenuti cijeli dan prikupljanja duga u spavanju.
Buduæi da su uèinci razbuðivanja ovisnog o satu toliko va ni, elim vas podsjetiti na osno
vna naèela koja poznajemo: proces razbuðivanja ovisnog o satu potpuno je neovisan o
procesu u podlozi homeostatskog nagona za spavanjem. To je nezavisni tempirani p
roces koji proizlazi iz
99
biolo kog sata i koji se suprotstavlja tendenciji uspavljivanja. Kad se biolo ki sat
ukloni, homeostatski proces nastavlja djelovati na svoj uobièajeni naèin. ivotinje k
oje nemaju unutarnji sat mogu se probuditi, stimulacija æe ih odr ati budnima, iako
znatno kraæe nego normalne ivotinje, a njihova æe tendencija uspavljivanja rasti izra
vno proporcionalno vremenu provedenom u budnosti. I tako, dr eæi nas budnima cijeli
dan, biolo ki sat osigurava da mo emo spavati cijele noæi.
Nedavno sam otkrio nevjerojatan primjer poni tavanja pospanosti u vlastitom uredu.
Mladiæ koji je pro le godine diplomirao na Stanfordu sada je moj glavni pomoænik. Na i
se stolovi nalaze na suprotnim krajevima velike sobe. Tijekom poslijepodneva on
je èesto veoma umoran. Obièno je dolazio na posao prema uobièajenom rasporedu u osam i
odlazio u 17 sati. Nedavno, oko 16 ili 16.30 sati jako me iznervirao nered i ne
organiziranost u uredu. Tra io sam od svojeg mladog pomoænika da pregleda hrpe stvar
i, slo i ih i makne, a onda mi je postalo jasno da ga previ e silim. Èinio se tako umo
rnim da sam rekao: Nema veze." i vratio se za svoj stol.
Tridesetak minuta poslije, on je odjednom stajao nada mnom, zahtijevajuæi da mu ka e
m kamo da spremi tri-èetiri dokumenta. Moramo to rije iti", gunðao je i kretao se uredo
m ustrinom koju prije nije pokazivao. Oèi su mu bile bistre, govorio je br e i preciz
nije nego inaèe i menije sinulo. Shvaæa li to se upravo dogodilo?!" zaurlao sam. Tvoje
e razbuðivanje ovisno o satu konaèno ukljuèilo." Nije stao pod hladan tu , nije popio ka
vu, nije uzeo amfetamine. Kao odgovor na nevidljivu silu postao je budniji nego t
o sam ga ikada vidio. Pretpostavljam da se to obièno dogaðalo kad se vozio kuæi i stog
a je vjerojatno mnogo puta izbjegao nesreæu. Mi koji upo ljavamo studente ne shvaæamo
vlastiti gubitak. Upravo kad im mozgovi poènu raditi na najveæoj razini budnosti, on
i odu.
Pitam se koliko mojih kolega profesora ima uopæe pojma da se to dogaða. Od tog je ot
kriæa moj pomoænik poèeo provoditi znatno vi e vremena u uredu nakon 17 sati. Dogovorili
smo raspored prema kojem je on dolazio na posao u devet sati i na taj naèin nadok
naðivao spavanje
100
ujutro, a ja sam mu davao da obavlja moje osobne sitne poslove i one koji zahtij
evaju vrlo malo energije i inteligencije tijekom ranih jutarnjih sati i nakon ruèk
a. I onda, kad bi moj radni dan poèeo zavr avati, njegov kasnopopodnevni entuzijazam
motivirao me da nastavim raditi jo jedan sat i obavim prilièan broj dodatnih zadat
aka. Takva nam se situacija pokazala izvanrednom, ali ipak mislim da uobièajen ras
pored, dug u spavanju i razbuðivanje ovisno o satu uskraæuju drugim poslodavcima dob
it koju bi mogli ostvariti.
Vrlo se rijetko susreæu studenti koji su pospani i ele iæi na spavanje u 20 sati te u
skladu s tim pucaju od energije u osam sati ujutro. No, ipak postoje. Struèna zaj
ednica za spavanje i biolo ke ritmove naziva ili evama" te razlikuje eve" od sova". So
e, dakako, pro ivljavaju vrhunac budnosti naveèer. Danas te nazive rabimo pomalo nep
a ljivo, nazivajuæi jutarnje osobe evama, a veèernje sovama. Kad su tendencije ekstremn
e postoje formalni kriteriji za te nazive.
Imajte na umu da grafikoni prikazani u ovom poglavlju, koji pokazuju ðug u spavanj
u i razbuðivanje ovisno o satu, znaèe idealiziranu verziju i ipiènog obrasca. Kad poènet
e obraæati pozornost na to kako se sami osjeæate, mo da otkrijete daje va obrazac potpu
no drukèiji. Kao to sam naglasio, vrhunac razbuðivanja ovisnog o satu mo e se pojaviti
i ujutro i naveèer. Meðutim, buduæi da sam uronio u studentsku okolinu, moje iskustvo
sa evama (osim mene samog) znatno je manje. Zanimljivo je da se ne sjeæam nijednog
jedinog od stotine MSLT-a u kojem se jasan vrh budnosti (dugaèke pojedinaène latenci
je uspavljivanja) pokazao sredinom dana. To se vjerojatno dogaða, ali rijetko. Kad
se napokon prikupi 11ovoljno velika baza podataka na MSLT-u, siguran sam da æemo
vidjeti neke zanimljive individualne obrasce.
U potrazi za biolo kim satom
Spoznaja o postojanju unutarnjeg biolo kog sata tijekom povijesti izazivala je i z
nati elju i nevjericu. Stoljeæima je bilo opæeprihvaæeno da ljudi zaspe s pojavom noæi zbc
^ smanjene stimulacije iz okoline. Na prijelazu stoljeæa, ruski znanstvenik Ivan P
avlov pokazao je u svojim
dobro poznatim pokusima da æe psi ako im se hrana daje nakon zvuka zvona na kraju
sliniti svaki put kad èuju zvono, bez obzira na to ima li hrane ili nema. To je na
zvano uvjetovanim refleksom". Poèetkom 20. stoljeæa gotovo su svi znanstvenici imali
nejasnu ideju o tome da ljudi - kao Pavlovljevi psi - odlaze na spavanje jer su
uvjetovani zalaskom Sunca, veèernjim obrokom, noænom ti inom ili nekim drugim znakovim
a. U 1930-ima Kleitman je zastupao tu teoriju spavanja kao uvjetovani refleks u
kombinaciji sa smanjenjem stimulacije. Iako danas neki istra ivaèi jo uvijek vjeruju
da uvjetovanje mo e pomoæi u otvaranju vrata prema spavanju, ne smatraju ga presudni
m utjecajem.
Prvu jasnu demonstraciju postojanja unutarnje uvjetovanih dnevnih oscilacija akt
ivnosti ponudio je Jean Jacques d'Ortous de Mairan 1729. godine. Prouèavao je bilj
ku koja se naziva heliotropa, koja danju iri latice, a noæu ih zatvara. Kad je de M
airan stavio biljku u tamu na 24 sata primijetio je da ona prema istom rasporedu
otvara i zatvara svoje latice. Pretpostavio je da biljka slijedi svoj unutarnji
sat, a ne samo vanjsku svjetlost. Na alost, vi e od dva stoljeæa na njegovo se otkriæe
obraæalo malo pozornosti.
Nathaniel Kleitman bio je svjestan toga da dnevni ritam budnost--spavanje nije p
otpuno ovisan o poveæavanju i smanjivanju stimulacije. Godine 1939. primijetio je
da putnici koji iz SAD-a plove u Europu svaki dan spavaju ne to du e i èesto propu taju
doruèak. Na povratku u SAD, budili su se ne to ranije, katkad lije uæi bez veèere, ali nik
ada nisu propu tali doruèak. Taj sindrom brze promjene vremenske zone" pojavljivao se
na putu u Europu kada bi se brodski satovi pomakli prema naprijed i ponovo na p
utu natrag prema zapadu kada bi se pomakli prema natrag. S druge je strane unuta
rnji sat putnika kasnio za satom odreðenim izlascima i zalascima Sunca. Kleitman j
e ustrajanje putnika u dotada njem rasporedu pripisivao uvjetovanju.
Kad sam ranih 1950-ih godina zapoèeo studij medicine, nije se znalo da ljudsko tij
elo potpuno samo nastoji zadr ati pravilan ritam spavanja i budnosti. Nekoliko je
istra ivaèa mislilo da bi mogla postojati neka unutarnja oscilacija koja upravlja pl
imom i osekom spavanja. Ali veæina se, kao i Kleitman, dr ala teorija o uvjetovanim
odgovorima smatrajuæi da
102
je na e vrijeme buðenja odreðeno nebrojenim kombinacijama èimbenika, kao to su socijalne
interakcije, buka, elektromagnetska polja i obroci.
Malenu i raspr enu skupinu znanstvenika, zainteresiranih za biolo ke i cirkadijurne
ritmove opæenito, u poèetku nije zanimalo spavanje. A malenu skupinu istra ivaèa spavanj
a sasvim sigurno nije bilo briga ni za biolo ke ritmove. Obje su se pona ale kao da i
ve u razlièitim zemljama; tek s razvojem medicine spavanja dvije su se skupine sus
rele kako bi razjasnile na koji naèin biolo ki sat usklaðuje dnevni ciklus spavanja i
budnosti te kako je ukljuèen u nastanak poremeæaja spavanja.
Spilja u Institutu Max Planck i 25-satni dan
Nakon vi e od jednog desetljeæa opisivanja 24-satnog ciklusa budnost--spavanje, kao
i mno tva drugih tjelesnih funkcija, Kleitman je pristupio pitanju mogu li se ti c
iklusi preinaèiti. U svojim poèetnim poku ajima odluèio je prouèavati periode od 21 i 28 s
ati, samo zbog toga stoje osam 21-satnih dana i est 28-satnih dana prigodno i pre
cizno èinilo jedan tjedan (168 sati). Uskoro je shvatio da obièna laboratorijska oko
lina nije pogodna te je organizirao odlazak u pilju Mammoth u Kentuckyju. Kad su
se Kleitman i njegov kolega spustili u golemu pilju, njihova je prièa privukla veli
ku pozornost vodeæih medija. To je bilo prvi put da se ljudski obrasci spavanja pr
ouèavaju u uvjetima potpune izolacije od vanjskih utjecaja.
Dva su znanstvenika provela mjesec dana duboko pod zemljom, spavajuæi na krevetu n
a kat i provodeæi vrijeme analizirajuæi rezultate svoje tjelesne temperature i pokre
tljivosti. Kad su na kraju mjeseca izi li iz pilje, bradati i prljavi dvojac doèekali
su mnogobrojni izvjestitelji i filmske kamere. Samo iskustvo bilo je medijski h
it (predivan Movietoneov
I ilmski zapis jo se uvijek mo e vidjeti na videokaseti), ali znanstveni rezultati
nisu bili jasni. Dva istra ivaèa spavanja provela su cijeli mjesec /i veæi u 28-satnim
danima. Temperatura i tjelesna pokretljivost jednoga kao da su se prilagodili i
nakon tjedan dana on je spavao prilièno dobro
II jekom uobièajenih devet sati u krevetu. Drugi se istra ivaè (Kleitman) nije mogao p
rilagoditi i ritam njegove tjelesne temperature kao da se
103
zaglavio na 24-satnom periodu. Slabo je spavao. Da su obojica pokazala jasnu fik
siranost na 24-satni ritam, Kleitman bi mo da mogao pretpostaviti postojanje unuta
rnjeg sata. Meðutim, lakoæa s kojom se njegov kolega prilagodio 28-satnom rasporedu
navela je Kleitmana na zakljuèak da ...nema osnove za pretpostavku da neka kozmièka s
ila, osim odmora, kretanja, unosa hrane i spavanja, odreðuje normalni 24-satni rit
am".
Tek su kasnih 1960-ih znanstvenici njemaèkog Instituta Max Planck uspjeli formirat
i umjetni ivotni prostor u kojem su mogli izolirati ispitanike od svih moguæih znak
ova iz okoline koji bi upuæivali na doba dana. Kako bi je za titili od svjetla i buk
e, prostoriju su izgradili pod zemljom, cijelu graðevinu oblo ili bakrenim icama kako
bi je izolirali od promjenjivih elektromagnetskih polja te poduzeli druge mjere
opreza. Cak su od mu kih pomoænika zahtijevali da se briju u neuobièajeno vrijeme kak
o prizor mu karca s ranojutarnjom bradom ne bi utjecao na ispitanikov biolo ki ritam
.
Kad su ispitanici bili potpuno izolirani od svih moguæih znakova o tome koliko je
sati, mogli su ivjeti prema vlastitom ritmu. Mogli su gasiti svjetlo i iæi u krevet
kad god su eljeli i vratiti se nakon to su se naspavali. Njemaèki su znanstvenici u
oèili da ispitanici zadr avaju pravilan ritam spavanja i budnosti. Napokon su mogli
pokazati da unutarnji davatelj tempa odreðuje ritam spavanja i budnosti.
Istra ivaèi u Max Plancku kod svojih su dobrovoljaca opazili jo ne to veoma va no. Njihov
biolo ki sat, èini se, nije trajao toèno 24 sata. Ispitanici izolirani od vanjskog sv
ijeta, koji su mogli spavati kad god su to htjeli, ustalili su se na dnevnom cik
lusu dugom gotovo 25 sati. To znaèi da su ispitanici u izolacijskoj jedinici odlaz
ili na spavanje i budili se svakoga dana ne to kasnije. Njihovi dani" i noæi" vi e nisu
bili usklaðeni s danima i noæima u vanjskom svijetu. Nakon otprilike mjesec dana, is
pitanici su iza li iz izolacije osjeæajuæi se pomalo kao Rip Van Winkle8; u vanjskom j
e svijetu pro lo vi e vremena nego to su oni to do ivjeli u zaklonjenom svijetu. Znanst
venici su konaèno mogli vidjeti tempiranje ljudskog unutarnjeg sata, neovisno o va
njskim utjecajima.
8 Junak pripovjetke Washingtona Irvinga (1783. - 1859.), koji je jedne noæi zaspao
i spavao 20 godina. Kad se probudio mislio je daje prospavao samo jednu noæ (nap.
prev.).
Ne to malo dulji biolo ki dan èesto je krivac za ono to se naziva nesanicom nedjeljne noæ
" ili tugom zbog ponedjeljka". Vikendom mnogi od nas odlaze kasno na spavanje jer
subotom i nedjeljom ujutro mogu dulje spavati. Pretpostavlja se da biolo ki sat t
akoðer gura u tom smjeru s obzirom na to daje njegov period ne to du i od 24 sata. U p
onedjeljak ujutro osjeæamo se iscrpljeno boreæi se protiv potrebe na eg biolo kog sata z
a jo pokojim satom spavanja.
Biolo ki satovi imaju tendenciju postupnog zaostajanja. Primjerice, ljudi koji nav
eèer ne mogu zaspati, a ujutro ustati mo da imaju pomak sata: biolo ki se sat u ponoæ poèe
o pona ati kao daje 21 sat, a u est sati ujutro kao da su 3 sata.
Taje tendencija uobièajena u mladih ljudi, a prema mojem mi ljenju gotovo uvijek pri
sutna kod studenata. Na poèetku rada Klinike za poremeæaje spavanja Sveuèili ta Stanford
viðali smo takve ljude, tipiène srednjo kolce, koje su roditelji dovodili u kliniku z
bog nesanice. Ubrzo smo uoèili da, iako su imali pote koæa zaspati u odreðeno vrijeme, o
stati spavati uopæe im nije bio problem kad bi ujutro zazvonila budilica, a rodite
lji su ih morali izvlaèiti iz kreveta. Najednom veoma starom dijapozitivu vidio sa
m da smo tu pojavu prvobitno nazvali sindrom ka njenja za fazom". Ekstremni sluèaj po
maka sata primijetili smo 1975. godine, kad nam je pri ao poslijediplomski student
sa Stanforda koji je bio frustriran zbog toga to je noæu le ao budan, a zaspao bi ka
d bi svi ostali zapoèinjali svoj dan. Veæina lijeènika u to vrijeme odnosila bi se pre
ma njemu kao da ima neki psihièki problem, poput anksioznog poremeæaja, straha od ta
me ili otpora prema vremenu odlaska na spavanje koje su mu odredili roditelji. J
a sam, meðutim, vjerovao da je rijeè o biolo kom problemu - biolo kom satu koji nije sin
kroniziran s prirodom. Razgovarao sam s na im struènjakom za cirkadijurne ritmove, C
huckom Czeislerom, koji je do ao u laboratorij kao student medicine 1974. godine.
Kako bismo pomogli studentu osmislili smo sustav s prirodno du im biolo kim danom. U
mjesto da smo ga svaki dan poku avali ranije probuditi, mi smo od njega zahtijeval
i da svaki dan ostan^ budan nekoliko sati du e. Prvoga je dana oti ao na spavanje u
devet umjesto u est sati ujutro i spavao je solidnih osam sati, tj. probudio se u
17 sati. Sljedeæi je dan oti ao na spavanje u
podne i probudio se u 20 sati. Nakon sedam dana uspjeli smo postiæi da odlazi na s
pavanje u 22 sata i budi se u est sati te smo odluèili prestati s terapijom. On se
dalje pridr avao tog rasporeda bez problema.
Evo jedne stare zagonetke: Koji sat bolje pokazuje vrijeme, onaj koji ne radi il
i onaj koji svaki dan kasni dvije minute? Odgovor: Onaj koji ne radi, jer dva pu
ta na dan pokazuje toèno vrijeme. Na i biolo ki satovi kasne - svaki je ciklus ne to du i
nego to Zemlji treba da se jednom okrene oko svoje osi - a satovi koji kasne nisu
ba od neke koristi. Zemlja sama mora djelovati kao metronom, kontrolor vremena k
oji odreðuje tempo na ih ivota. Jaka svjetlost ujutro i njezino prigu ivanje naveèer mora
ju sinkronizirati na e satove svakoga dana, budeæi nas i uspavljujuæi.
Uloga svjetlosti
Iako se zna da su mnoge laboratorijske ivotinje veoma osjetljive na svjetlost, is
tra ivaèi biolo kih ritmova dugo su vjerovali da svjetlost ne utjeèe na ljudski biolo ki s
at. To je bio rezultat pokusa provedenih na Institutu Max Planck koji su naveli
onda nje istra ivaèe na zakljuèak da su socijalne interakcije najva niji zeitgeberi ili vr
emenske oznake. Meðutim, tijekom 1970-ih i 1980-ih Chuck Czeisler na Stanfordu i A
l Lewy na Oregonskom sveuèili tu medicinskih znanosti poèeli su prikupljati dokaze da
jaka svjetlost, poput Sunèeve svjetlosti, mo e resetirati cirkadijurni ciklus. Zapra
vo, sada znamo daje svjetlost najsna nija oznaka vremena koju na a tijela dobivaju.
Buduæi da prigu ena svjetlost (poput elektriène sobne rasvjete) ima znatno suptilniji
uèinak na biolo ki sat nego jaka svjetlost, njezina sposobnost da uopæe djeluje na sat
nije otkrivena sve do ranih 1990-ih, gotovo 20 godina poslije prvog poku aja dr.
Czeislera da to doka e. Godine 1976. Chuck je oti ao pogledati izolacijsku komoru na
Institutu Max Planck. Dok su on i njegov vodiè hodali kroz sobe u kojima su obavl
jena slavna ispitivanja sata, Chuck je upitao: Kako je ovdje kad je mrak?"
Njemaèki znanstvenik koji je bio njegov vodiè reèe: Ovdje i jest mrak."
106
Vidjev i koliko svjetla ima u prostoriji i misleæi da ga nije dobro razumio, Chuck j
e ponovio pitanje ne to glasnije: Kako je ovdje kad je mrak?"
Vodiè je ponovio odgovor, takoðer ne to glasnije i pomalo iznervirano: Ovdje i jest mra
k."
Ispostavilo se da bi Nijemci tijekom perioda tame" gasili stropnu rasvjetu, ali b
i ostavljali stolnu i podnu rasvjetu. To je bilo sasvim dovoljno da osvjetljava
prostor za vrijeme obilaska, bez potrebe za ukljuèivanjem stropne rasvjete. Uzbuðen
zbog moguæih implikacija ovog otkriæa, Chuck se po urio u svoj laboratorij ne bi li do
znao kako na ljude utjeèu potpuni ciklusi svjetla i tame, kao to su oni koji se pri
mjenjuju u pokusima na ivotinjama.
Ti su pokusi pokazali da prigu eno svjetlo poput stolne ili podne rasvjete u preth
odnom pokusu mo e utjecati na ljudski cirkadijurni ciklus. Ispitanici su bili podv
rgnuti ciklusima prigu ene rasvjete i periodima potpune tame. Pokazalo se da se nj
ihovi satovi mogu regulirati s pomoæu prigu enog svjetla koje slu i kao oznaka vremena
. Iako su pokusi provedeni prema jednakom protokolu kao i oni na ivotinjama, osta
li istra ivaèi biolo kih ritmova nisu vjerovali. Smatrali su daje sam èin ga enja svjetla
socijalna interakcija izmeðu ispitanika i znanstvenika, iako je za paljenje i ga enj
e svjetala bio odgovoran stroj. Njemaèki su znanstvenici smatrali da su, za razlik
u od ivotinja u prethodnim pokusima, ljudi mogli pretpostaviti da se svjetlo gasi
noæu, a pali danju, to opovrgava Czeislerovu hipotezu o tome da svjetlost ima biol
o kog utjecaja.
Pomalo ogorèen, ali i dalje vrlo odluèan dokazati da je bio u pravu, Chuck je odluèio
zavr iti poslijediplomski studij i napraviti novi istra ivaèki protokol kojim æe dokazat
i kako svjetlost ima biolo ki utjecaj na cirkadijurni sat. Trebalo mu je oko 10 go
dina da bi 1986. ili 1987. godine dokazao da jaka svjetlost ima izrazit regulira
juæi utjecaj. U svjetlu njegovih novih podataka (nenamjerna igra rijeèi), istra ivaèi ko
ji su prije govorili protiv Chucka okrenuli su se za 180 stupnjeva i poèeli tvrdit
i kako su oduvijek vjerovali da jako svjetlo mo e imati uèinak, s obzirom na to da s
mo i mi, naposljetku, ivotinje.
107
Kad je dokazao da jaka svjetlost ima biolo ki regulirajuæi uèinak, Chuck je napokon poèe
o dokazivati da prigu eno svjetlo takoðer djeluje. Primijenio je isti istra ivaèki proto
kol kao u pokusu s jakim svjetlom, ali je ovaj puta malo-pomalo smanjivao intenz
itet svjetla. Nakon gotovo 20 godina, otkako je zapoèeo s pokusom, dokazao je da p
rigu eno svjetlo utjeèe na ljudski cirkadijurni sat. Istra ivaèi spavanja i biolo kih ritm
ova bili su iznenaðeni njegovim rezultatima, posebice time koliko je malo svjetla
zapravo potrebno, a da bi uvelike utjecalo na sat. U sjeni stabla za podnevnog s
unca do ivljavamo vi e od 10 000 luksa svjetlosti (jedan luks jednak je svjetlosti j
edne svijeæe). arulja od 100 vata, na udaljenosti od tri metra obasiplje nas svjetl
o æu od otprilike 190 luksa. U svojim pokusima, Chuck i njegovi kolege pokazali su d
a èak i 180 luksa mo e regulirati sat. Uèinak je bio slabiji od uèinka jakog svjetla i u
pravo zbog toga prije nije bio zamijeæen. Ali za nas koji smo znatno vi e izlo eni sob
noj nego jakoj svjetlosti (primjerice, oni koji zimi rade u uredima), na a ukupna
doza slabijega sobnog svjetla vjerojatno ima veæi uèinak nego izlaganje jakom svjetl
u.
Posljedice su dalekose ne. Prije svega, sada znamo da uporaba elektriène rasvjete u
veèernjim satima, za koju smo prije smatrali da nema nikakva utjecaja, mo e znatno u
tjecati na produljivanje na eg biolo kog dana i pomicanje na eg sata. Jednostavne akti
vnosti, kao provjeravanje e-po te ili èitanje noæu, mogu prevariti na e tijelo i odgodit
i biolo ku pojavu pospanosti. Kako Chuck voli reæi: To je gotovo kao da svaku veèer let
imo prema zapadu kroz tri vremenske zone."
Drugi glavni zakljuèak jest da se veæina pokusa s izolacijom ljudi od prirodne rasvj
ete mora ponoviti. Gotovo svi su bili provedeni tako da su ljudi naoko bili izol
irani od svih vanjskih utjecaja na svoje biolo ke satove. Ali, sada je Chuck otkri
o da je svjetlost u prostoriji utjecala na ritam ispitanika. On i njegovi kolege
poduzeli su divljenja vrijedan i te ak zadatak provedbe pokusa u pilji uz kontrolu
izlaganja svjetlosti. Otkrili su da je sobna rasvjeta u prethodnom pokusu djelo
vala tako da su ljudi du e ostajali budni. U Chuckovih je ispitanika prirodan peri
od biolo kog sata u prosjeku iznosio 24 sata i 10 minuta, a ne blizu 25 sati kao to
je prije otkriveno. Drugi Chuckovi pokusi potvrdili su te rezultate.
108
Naravno, to ne mijenja neke od posljedica prethodnih pokusa. Period biolo kog sata
jo je uvijek du i od 24 sata i, iako je na unutarnji cirka-dijurni dan zapravo bli i
24 nego 25 sati, mi zapravo ivimo u uvjetima koji su slièniji originalnim pokusima
nego ponovljenim. Drugim rijeèima, to to smo naveèer okru eni elektriènom rasvjetom gura
na biolo ki sat pa tako u svakodnevnom ivotu na e tijelo okupano svjetlom poku ava ivjet
25-satni dan. Jednom kad upotrijebimo elektrièno svjetlo, na sat poèinje zaostajati
svaki dan u prosjeku po jedan sat.
Poèetkom 1998. godine èitao sam o intrigantnom istra ivanju objavljenom u lijeènièkom èasop
su, a poslije i u dnevnim novinama The New York Times. Moja reakcija na èitanje èlan
ka bila je mje avina nevjerice i divljenja zbog slo enosti na eg biolo kog sata - kao i
zbog ustrajne sposobnosti istra ivanja spavanja da opovrgne na e pretpostavke. Istra i
vaèi Laboratorija za cirkadijurne ritmove i spavanje Sveuèili ta Cornell, umjesto da s
u im oèi izlo ili svjetlu, odluèili su ko u ispitanika osvijetliti na pregibu iza koljen
a. Iako zvuèi nevjerojatno, izmjerili su velike promjene cirkadijurnih ritmova svo
jih ispitanika koje su bile rezultat ovog naizgled bezazlenog izlaganja svjetlu.
Ako drugi istra ivaèi potvrde ovaj rezultat, meni æe to znaèiti da je dio ko e na eg tijel
osjetljiv na razbuðujuæe djelovanje svjetla. Zvuèi nevjerojatno da je ta jedna toèka iz
a koljena jedinstveni komadiæ ko e osjetljiv na svjetlost. Vjerujem da ko a nema odvoj
en ili autonomni biolo ki sat nego da djeluje na biolo ki sat u mozgu prenoseæi signal
e u krvotok ili ivce. U svakom sluèaju, to otkriæe znaèi potpuno neoèekivan razvoj u znan
osti o spavanju i biolo kim ritmovima.
Postoji niz istra ivanja na hrècima, zamorcima i drugim glodavcima koja iscrpno opis
uju mehanizme reguliranja biolo kog sata. Unatoè znatno manjem broju istra ivanja regu
liranja biolo kog sata na ljudima, smatram da su istra ivanja na ivotinjama dovoljno
uvjerljiva. Biolo ki sat mo e se regulirati izlaganjem svjetlosti, prisutno æu melatonin
a u krvotoku te energiènom opetovanom tjelesnom aktivno æu. Iako je uloga tjelesne akt
ivnosti sasvim jasna kod glodavaca, ne to je manje jasna kod ljudi.
Vrlo va an aspekt reguliranja biolo kog sata jest taj da se on mo e regulirati samo u
odreðeno vrijeme - u odreðenim dijelovima cirkadi-jurnog ritma. Ovisno o vremenu (fa
zi ritma) u kojem se zadaje podra aj,
109
sat æe se regulirati na ranije ili kasnije vrijeme, a promjena æe biti veæa ili manja.
Oèito je da se sat ne mo e regulirati neoprezno. To je slo en proces u kojem se moraj
u razviti i slijediti odreðene individualne upute. Va no je naglasiti da sat reagira
na izlaganje svjetlosti noæu, ali ne i usred dana.
Opæenito, izlaganje svjetlu naveèer i u prvome dijelu noænih sati imat æe veæu snagu u usp
oravanju biolo kog sata. Primjerice, prvi znak za buðenje pojavit æe se otprilike jeda
n sat kasnije nego obièno. Otprilike usred noæi dolazi do iznenadne promjene smjera
regulirajuæeg odgovora, tako da æe izlaganje svjetlu u drugom dijelu noæi i rano ujutr
o ubrzati biolo ki sat pa æe se znakovi za buðenje pojaviti ranije nego obièno.
Regulirajuæe svojstvo melatonina zapravo je suprotno djelovanju svjetlosti. Kad se
uzme ujutro, melatonin bi trebao usporiti biolo ki sat, a naveèer ubrzati. Kad se t
a osjetljivost biolo kog sata na reguliranje sustavno ispituje u vi e toèaka tijekom c
irkadijurnog ciklusa, rezultat se naziva krivulja faznog odgovora. Ta æe krivulja
pokazati velièinu odgovora koji se mo e oèekivati uzev i u obzir prirodu podra aja, vrijem
e primjene podra aja i na ivotinjsku vrstu.
U savr enim laboratorijskim uvjetima Chuck Czeisler pokazao je da se u tri dana bi
olo ki sat mo e regulirati na bilo koje eljeno vrijeme. Iako je to druga prièa, Chuck j
e bio vrlo anga iran u usklaðivanju biolo kog sata astronauta kako bi oni bili na najb
oljoj razini svoje budnosti u trenutku kad je to potrebno.
Satni mehanizam
Godine 1972. dva su neovisna laboratorijska tima, koje su vodili Robert Moore i
David Zucker, prona la mjesto biolo kog sata duboko u mozgu, u dva grozda ivèanih stani
ca velièine glavice pribadaèe, koje se nazivaju suprahijazmatske jezgre ili SCN (Sup
rachiasmatic nuclei). U tim siæu nim grozdovima ima oko 10 000 ivèanih stanica, to je vr
lo malen dio od bilijuna ivèanih stanica u mozgu. Tih nekoliko stanica sna no djeluje
na oko deset milijuna ostalih stanica u mozgu koje zauzvrat upravljaju ciklusim
a bilijuna stanica u cijelom tijelu. Dvije suprahijaz-
110
matske jezgre nalaze se u sredini mozga, toèno iznad optièkih ivaca, dva velika ivèana k
bela" koji prenose elektrokemijske signale od oèiju prema vidnim podruèjima mozga. S
uprahijazmatske jezgre iskori tavaju svoj polo aj kako bi nadgledale razinu svjetlos
ti koja ulazi u oèi i kako bi prilagodile ritmièka kolebanja tjelesne temperature, o
tpu tanja hormona i brzine metabolizma.
Otkriæe suprahijazmatskih jezgara omoguæilo je znanstvenicima da na staniènoj razini d
oka u da, iako svjetlo na njega ima regulirajuæi uèinak, biolo ki sat mo e funkcionirati i
neovisno o razbuðujuæem djelovanju svjetla. U Institutu Mitsubishi u Tokiju, Shin I
chi Inoue i Charles Kavvamura izolirali su tkivo iz ivotinjskih suprahijazmatskih
jezgara, dr ali ga na kulturi i snimali njegovu elektriènu aktivnost. Otkrili su da
elektrièna aktivnost izoliranog tkiva pokazuje jednak cirkadijurni ritam kao i ko
d nedirnutog organizma.
Mo da se èini èudesnim kako ne to nemehanièko mo e mjeriti vrijeme s takvom toèno æu, do ne
minuta u 24 sata. Iako su nama bli i mehanièki ureðaji za mjerenje vremena, sat mo e bit
i zaista sve ono to mo e izmjeriti kako se stvari mijenjaju stabilnim tempom, kao c
urenje vode u vodenom ili pijeska u pje èanom satu. I vodeni i pje èani sat su precizni,
nemehanièki ureðaji za mjerenje vremena. Meðutim, najuèinkovitiji satovi su oni koji se
zasnivaju na oscilacijama - kao to je njihanje klatna, vibracije kristala u kvar
cnom satu ili propadanje atoma u atomskom satu. Te oscilacije mogu trajati veoma
dugo, a da sat ne stane. Ali u usporedbi s time biolo ki sat nije nikakva djeèja ig
raèka. Mi evi i takori koji su cijeli ivotni vijek proveli u konstantnim uvjetima poka
zuju sna ne cirkadijurne oscilacije dok ne nastupi senilnost.
Èini se da se satni mehanizam biolo kog sata zasniva na kretanju i kemijskim interak
cijama molekula unutar suprahijazmatskih jezgara. U tom sluèaju oscilaciju oznaèava
plima i oseka molekula dok se one kreæu u jezgre stanica u suprahijazmatskim jezgr
ama i izlaze iz njih. Znanstvenici su otkrili gene koji su, èini se, glavna kompon
enta biolo kog sata voænih mu ica. Geni stvaraju bjelanèivine koje upravljaju njihovim r
adom. Satne bjelanèevine nakupljaju se u stanici dok ne dosegnu kritiènu masu. Kad
lll
ih se dovoljno nakupi u stanici, satne bjelanèevine putuju prema jezgri i zaustavl
jaju svoje daljnje stvaranje. Buduæi da veæ stvorene bjelanèevine prirodno propadaju,
one gube i svoju sposobnost zaustavljanja vlastite produkcije koja stoga ponovno
zapoèinje. I to èini prirodnu oscilaciju proizvodnje i raspadanja bjelanèevina.
Ne znamo radi li biolo ki sat sisavaca na potpuno jednak naèin, ali vjerojatno se za
sniva na istom naèelu. U svibnju 1997. godine Joseph Ta-kahashi i drugi znanstveni
ci na Sveuèili tu Northwestern otkrili su kod mi eva gen slièan onomu kod voænih mu ica. Ge
su nazvali CLOCK9 jer proizvodi bjelanèevinu kljuènu za regulaciju cirkadijurnih ri
tmova. Takahashijeva ispitivanja upuæuju na to da unutarnji satni mehanizam odreðuje
znatno vi e od biokemije na eg ciklusa budnost-spavanje. To je glavni sat koji odreðu
je jako mnogo tjelesnih sustava i ciklusa kao to je mjeseèni i sezonski ciklus plod
nosti. Znanstvenici Sveuèili ta Northwestern otkrili su bjelanèevinu CLOCK ne samo u s
uprahijazmatskim jezgrama nego i u stanicama testisa, jajnika, bubrega i veæini dr
ugih tjelesnih organa. Mo da je jedini naèin za detaljno razumijevanje dubine biolo ko
g sata njegov utjecaj na na e pona anje.
Elektrièna pilja suvremenog ivota
to vi e doznajemo o spavanju sve je oèitije kako nas je tijek suvremenog ivota radikal
no odvratio od prirodnog ritma na eg tijela. U gotovo svakom aspektu suvremenog ivo
ta - od elektriènog svjetla, cjelonoænog televizijskog programa do rada u smjenama -
mi doslovno forsiramo sat koji odr ava usklaðenost na eg uma i tijela. U samo nekolik
o desetljeæa tehnolo kog napretka uspjeli smo potpuno poraziti svoj izvanredno razvi
jen biolo ki sat i slo eni biolo ki ritam kojim on upravlja.
Prije otkriæa elektriènog svjetla na unutarnji sat neopozivo nas je povezivao s priro
dnim ritmom. Kao dnevne (prije nego noæne) ivotinje, ljudi nisu prilagoðeni ivotu u ta
mi pa je tako nala enje sigurnog mjesta za skrivanje tijekom sati tame bila dobra
formula za pre ivljavanje. Us-
9 U hrvatskome prijevodu sat (nap. prev.).
postava kontrole nad vatrom bila je kljuèni trenutak razvoja u ljudskoj evoluciji.
Vatra je ponudila auru rasvjete, otoèiæ relativne sigurnosti u moru tame. To je bio
prvi korak koji su ljudi poduzeli kako bi se izdvojili iz prirodnog poretka. Mo
gli su se obraniti od noæi, posuditi komadiæ dnevnog svjetla kako bi suzbili tamu.
Mnogo kasnije, petrolejske su svjetiljke omoguæile jo bolje kontroliranu upotrebu s
vjetla u zatvorenom prostoru. Ljudi su mogli do kasno ostati budni i èitati ili ra
diti neke druge poslove. Petrolejka mu dugo gori" postao je izraz za naporan rad
dugo u noæ. Ali vatra nije isto to i dnevno svjetlo. Vatra koju stvara izgaranje dr
va ili petroleja daje prilièno slabo crvenkastonaranèasto svjetlo koje omoguæava vidlj
ivost, ali koje nije dovoljno jako da bi nekoga probudilo ili reguliralo biolo ki
sat. Nadalje, gorenje petrolejke do duboko u noæ bilo je skupo i stoga rijetko pa
se veæina zadataka ostavljala za sljedeæi dan. Kad bi pao mrak, posao bi prestajao.
Uvoðenje plinskih svjetiljki sredinom 19. stoljeæa nije znatno promijenilo situaciju
jer su se i one zasnivale na golom plamenu koji je prostorijom irio prigu enu svje
tlost poput svijeæe. Posjetite li povijesne èetvrti plinskih svjetiljki" u nekim grad
ovima, shvatit æete koliko je svjetlost koju daje plin ni tavna.
Na gubitak ukupnog vremena spavanja i prirodnog ritma spavanja tragièna je ba tina je
dnog jedinoga i kljuènoga tehnolo kog napretka - arulje. Kad je Thomas Edison 1879. g
odine izumio arulju sa arnom niti postao je moderni Prometej oduzimajuæi vatru bogov
ima i dajuæi je ljudima. Ali, Edison je postigao ne to to si Prometej nije mogao ni z
amisliti jer je odvojio svjetlost od vatre i ponudio je za prikladniju i fleksib
ilniju uporabu. Nikad prije toga ljudi nisu vidjeli svjetlost koja nije potjecal
a od neke vrste vatre. Ubrzo nakon izuma arulje, u paradi u New Yorku sudjelovali
su mu karci od kojih je svaki na glavi ponosno nosio po jednu veliku arulju. Ta na
m slika danas izgleda smije no, ali je u to doba bilo nevjerojatno vidjeti ljude k
ako na glavi nose vatru. Akrobacije poput parade svjetla koristile su se kako bi
se pokazala sigurnost novog izvora svjetla i kako bi se ubli io na uroðeni strah od
vatre. S Edisonom svjetlost bez vatre postala je dostupna jednim pritiskom na pr
ekidaè.
113
Iako su prve elektriène svjetiljke bile prilièno slabe (i sve bi vi e slabjele kako bi
ugljena nit otpu tala èaðu unutar arulje), dovele su do razvoja sve jaèih i jaèih arulja
ao to su arulje od volframa koje su se pojavile 1910-ih. Sada su ljudi mogli radit
i do kasno ili s u itkom èitati do sitnih noænih sati. Jake elektriène svjetiljke ne sam
o da su omoguæavale ljudima da du e ostanu budni nego su bile i dovoljno jake da opo
na aju dnevnu svjetlost i osjetno pomaknu unutarnji ljudski biolo ki sat. Kad se vri
jeme odlaska na spavanje pomaknulo na 22 ili 23 sata umjesto u 20 ili 21 sat, po
noæ vi e nije znaèila polovicu noæi. Prirodnije poredak bio poremeæen. Ljudi vi e nisu spav
li devet sati i polako se budili u zoru. Kasno bdijenje i budilice uèinili su da p
olagano buðenje iz sna zorom praktièki izumre.
arulja s u arenom niti oznaèila je poèetak modernog doba nespavanja, a Edison je itekak
o bio svjestan posljedica svojih otkriæa. Nemirni genij i eksperimentator, Edison
je vjerovao da previ e spavanja nije zdravo. Osoba koja noæu spava osam ili devet sat
i," izjavio je, nikada èvrsto ne spava niti je potpuno budna samo prolazi razlièite s
tupnjeve drijemanja tijekom 24 sata." Edison je smatrao da ljudi spavaju dvostru
ko vi e nego to im je potrebno i da ih to dodatno spavanje èini nezdravima i neuèinkovit
ima." On se prilièno ponosio time stoje èesto radio do zore, tj. praksom koju je ste
kao najednom od svojih prvih poslova kad je radio kao eljeznièki telegrafist u noænoj
smjeni. Kad je za ao duboko u sedamdesete godine ivota hvalio se kako spava samo èet
iri sata na noæ; meðutim, postoji sna an anegdotski dokaz daje Edison volio dodatno sp
avati danju pa je njegovo ukupno vrijeme spavanja iznosilo blizu osam sati.
U svom naglasku na produktivnost i uèinkovitost i u svojem izjednaèavanju spavanja s
grje nom lijeno æu, Edison je utjelovljivao energièan i buèan duh industrijske revolucije
kasnog 19. stoljeæa. Meðutim, njegovo otkriæe jake elektriène rasvjete dovelo je do opa
snog zaokreta u ljudskom satnom mehanizmu. Milijunima godina na a su se tijela i u
movi razvijali kako bi se koristili Sunèevom svjetlo æu kao univerzalnim standardnim v
remenom, kao nepogrje ivim pokazateljem u odnosu na koji reguliramo svoj unutarnji
sat. Na a je dnevna aktivnost pa èak i sezonska potreba
114
za razmno avanjem ili dodavanjem kilograma za hladne dane odreðena periodima svjetlo
sti i tame. Cijeli se na obrazac postojanja zasniva na genskom kodu stvorenom gom
ilanjem iskustava milijuna na ih predaka, koji su poznavali jedino Sunèevu svjetlost
i ono malo prigu ene svjetlosti koju bi pru ilo paljenje masti. Edisonova jaka elek
trièna rasvjeta dala nam je natprirodno duge dane, kao da ivimo u ljetnom periodu n
a Aljasci.
Svi smo, do neke mjere, uredili svoje kuæe kao elektriène pilje i svatko od nas uprav
lja svojim rasporedom. Nitko od nas nije èvrsto vezan za izlazak i zalazak Sunca.
Toliko smo navikli cijele godine ivjeti pod umjetnom ljetnom rasvjetom, s dugim d
anima i kratkim noæima, da je te ko zamisliti ivot prije elektriène rasvjete i suvremen
e organizacije rada. Ali na e tijelo nije zaboravilo. Ono je proizvod milijuna god
ina genske prilagodbe. Mo emo li uistinu vjerovati da na a tijela mogu u 100 godina
tako lako promijeniti potrebe duboko usaðene u rad svake stanice? Sto ostavljamo i
za sebe kad stvaramo vlastitu svjetlost i odreðujemo poèetak ili kraj dana pritiskom
na prekidaè?
Mislim da je dojmljivo koliko ljudi nalazi duboko zadovoljstvo u kampiranju u di
vljini ispod zvijezda. Iza sebe ostavljamo jaka svjetla civilizacije i vraæamo se
primitivnijem obrascu spavanja. Noæ padne i mi se poèinjemo osjeæati pospano. Daleko o
d rasvjete koja okru uje svaki grad, veæina kampera uskoro gasi fenjer. Sa zvijezdam
a kao jedinim noænim svjetlom, Majka Priroda svojim srdaènim rukama uljuljkuje nas u
san na ih predaka. Uopæe nije neobièno to se sljedeæeg jutra budimo osjeæajuæi se tako sv
i poletno.
5. Cirkadijurni ritam ivota: Rast i starenje
Prema grèkom mitu, Sfinga je putnicima na putu prema Ateni postavila zagonetku: Sto
hoda na èetiri noge ujutro, na dvije u podne, a na tri naveèer?" Edip je dao toèan od
govor koji je glasio èovjek - na poèetku ivota pu e na sve èetiri, u djetinjstvu i odrasl
oj dobi hoda na dvije noge, a u starosti se slu i tapom. Spavanje sadr ava jednaku za
gonetku jer su, poput neobièna stvorenja u Sfinginoj zagonetki, obrasci spavanja v
rlo razlièiti na poèetku, u sredini i na kraju ivota. S ivotnom dobi trajanje spavanja
, vrijeme spavanja i udio REM i ne-REM spavanja razvijaju se i mijenjaju.
Mo da je jo i va nije da se na odnos prema spavanju i navike spavanja takoðer mijenjaju.
Pogrje na shvaæanja i lo e navike spavanja koje steknemo rano u ivotu mogu uzrokovati
zdravstvene probleme u bilo kojoj dobi. Primjerice, neshvaæanje potrebe za spavanj
em u tinejd era ima velike posljedice na njihovo obrazovanje. Tinejd eri imaju svoj
vlastiti biolo ki ritam i prisiljavati ih da se prilagode rasporedu odraslih je ko
ntraproduktivno te uzrokuje probleme i u uèenju i u pona anju. Osim toga, odrasli se
takoðer pona aju kao velika djeca kad je u pitanju ureðivanje vlastitih navika spavan
ja, èak i kad im njihov kronièni dnevni umor govori da ne to nije u redu. Posljedice t
akva pona anja kreæu se od porasta smrtnosti u prometnim nesreæama do smanjene produkt
ivnosti i zadovoljstva poslom.
Na e mijenjanje pogleda na spavanje tijekom ivota nalikuje naèinu na koji se odnosimo
prema drugoj sna noj biolo koj potrebi: gladi. U dojenaèkoj dobi jedemo kad kod elimo,
a na i se roditelji brinu da dobivamo hranu koja æe nam omoguæiti rast. Kao mala djec
a èesto po elimo bombone i druge slastice, ali nas dobri roditelji dr e na pravom putu
i nameæu navike zdrave prehrane. Poneko neogranièeno prejedanje bombonima uèvr æuje ideju
da su oni ne to izvrsno. Kad doðemo
116
Cirkadijurni ritam ivota: Rast i starenje
u tinejd ersku dob smije no nam je da nam stalno govore to moramo jesti. Majka nas st
alno podsjeæa da se hranimo zdravo, ali pripadnost neslu benoj tinejd erskoj oslobodilaèk
oj fronti" znaèi i jesti nezdravu hranu kad god po elimo, veæina je roditelja zbog tog
a nezadovoljna, ali shvaæaju da njihova djeca u konaènici moraju sama odluèivati to æe je
sti. Do odrasle dobi veæina nas je stekla mnoge nezdrave prehrambene navike. Priti
snuti kolom, poslom i upravljanjem vlastitim ivotima, prezalogajimo ne to kad uzmogn
emo i pritom ne razmi ljamo jesu li zastupljene sve osnovne skupine namirnica.
No u koli barem uèimo o zdravoj prehrani i znamo to je za nas dobro, iako se toga ne
pridr avamo uvijek. Ali, kao nacija nepismenih u podruèju spavanja, vrlo malo nas i
ma bilo kakvu ideju o va nosti zdravog spavanja primjerenog dobi. I tako kad patim
o od nesanice ili zaspimo za upravljaèem ne mo emo shvatiti za to se to dogaða ili damo
pogrje no obja njenje. Koristi spavanja jo se ne prouèavaju dovoljno, tj. kao prehrana
ili tjelesna kondicija. Spavanje postaje posvojèe u na em ivotu, koje guramo na stran
u zbog dru tvenih i poslovnih zahtjeva. Jedino vrijeme kad veæina nas uspije nadokna
diti spavanje jest kada nam tijelo popusti i prisili nas na odmor.
Po tovanje vlastite potrebe za spavanjem i biolo kog ritma proces je koji ima dva ko
raka. Prvi je da moramo stalno obraæati pozornost na cirkadijurne obrasce vlastito
g tijela i znati kako se oni mijenjaju tijekom ivotnog vijeka, a drugi da moramo
po tovati te ritmove i prilagoditi im se. Kao to je sluèaj sa svakom prirodnom silom
- plima, godi nja doba ili proces starenja - svojim se cirkadijurnim ritmovima i s
pavanju opiremo na vlastitu tetu. Kad uskladimo svoj ivotni stil sa svojim glavnim
tjelesnim satom, poveæavamo kvalitetu svog ivota do maksimuma - fizièki, psihièki i em
ocionalno.
Najranije spavanje
Spavanje zapoèinje znatno prije nego to se rodimo. Te ko je reæi kada toèno poèinje koleba
je izmeðu svijeta spavanja i budnosti, ali je to kolebanje zasigurno prisutno u sv
e prerano roðene djece. Kao i na svakom razvojnom stupnju nakon roðenja, spavanje u
maternici ima svoja posebna obilje ja. Gledajuæi prerano roðenu dojenèad i prouèavajuæi kre
nje fetusa u maternici, mo emo reæi da u uznapredovaloj trudnoæi fetus veæinu vremena sp
ava od 16 do 20 sati na dan. Zanimljivo je da je fetus aktivniji za vrijeme spav
anja nego to smo mi, to obja njava za to trudnice mogu osjetiti udarce u gotovo svako
doba.
Nakon to smo 1950-ih u Chicagu otkrili vezu izmeðu REM spavanja i sanjanja, poèeli sm
o se pitati: ,,U kojoj dobi zapoèinje sanjanje?" Nathaniel Kleitman je mislio da s
e REM aktivnost i sanjanje razvijaju zajedno sa svijesti, tako da kad djeca rast
u i postaju svjesna sebe poèinju imati sve vi e REM spavanja i sanjanja. Drugim rijeèi
ma, REM spavanje ne bi trebalo biti prisutno u novoroðenèadi.
U ljeto 1955. godine dvije prijateljice moje buduæe supruge imale su djecu. Jednom
je djetetu bilo oko dva mjeseca, a drugom oko tri. Zamolio sam ih da mi dopuste
da promatram djecu dok spavaju i gotovo odmah primijetio sam prisutnost brzih p
okreta oèiju. U tom sam trenutku odluèio da se ne æu aliti nego sam odmah zatra io dopu te
je da promatram oèi novoroðenèadi na odjelu u bolnici Chicago Women's Lying-in. Ondje
sam imao pedesetak ispitanika koji su s jednakom vjerojatno æu spavali danju kao i n
oæu. Iznenadio sam se brojem njihovih pokreta oèiju pa se otprilike za jedan sat na e
cjelokupno gledanje na razvoj brzih pokreta oèiju i sanjanja uvelike promijenilo.
Svakoga tko misli kako je nevjerojatno da ni roditelji, ni pedijatri, ni medicin
ska sestra ni bilo tko drugi nikada prije nije primijetio te pokrete elim podsjet
iti da su REM pokrete otkrili strojevi, a ne ljudi koji su promatrali spavaèa. Lju
di èesto ne vide ono to ne tra e i buduæi da nitko nije mislio da se i ta va no dogaða za
jeme spavanja nije niti tra io.
Buduæi da novoroðenèad ne mo e govoriti ne mo emo dokazati da sanjaju - ali vrlo mala djec
a mogu govoriti i govore o svojim snovima.
Sjeæam se sna svoje kæeri kad je imala manje od dvije godine. Govorenje nije uobièajen
o tijekom REM spavanja pa sam se iznenadio kad sam jednog jutra u ao u njezinu sob
u dok je spavala i èuo je kako govori uberi me, uberi me". Pogledao sam njezine oèi i
uoèio tipiène brze pokrete. Odmah sam je probudio, a ona je rekla: Tatice, bila sam
cvijet."
Takva me iskustva potpuno uvjere da sanjanje zapoèinje znatno prije nego to dijete
razvije sposobnost govora o tome ili raspoznavanja razlike izmeðu sna i stvarnosti
. Sanjanje je jedan oblik svjesnosti, sposobnost spajanja senzorièkih informacija
i misli na naèin koji opona a ono to se dogaða kad smo budni. Èim djeca steknu sposobnost
shvaæanja svijeta na primitivnoj razini, ista bi se osjetljivost trebala povezati
s REM aktivno æu mozga i to bi se moglo smatrati snom. Kad god se spomene da bi nov
oroðenèad mogla sanjati, gotovo uvijek slijedi pitanje: ,,A to bi oni uopæe mogli sanja
ti?" Moj je jedini odgovor da fetus u majèinoj utrobi odgovara na podra aje i mo e raz
viti uvjetovani refleks. Stoga se kod fetusa tijekom REM spavanja mo e ponavljati
ili uvje bavati neko vrlo primitivno iskustvo.
U Chicagu sam promatrao brze pokrete oèiju novoroðenèadi za vrijeme spavanja, ali im j
o nisam snimao mo dane valove. Zapravo, samo je dvoje djece na cijelom svijetu bilo
snimano cijele noæi: desetogodi nji sin Genea Aserinskog i petogodi nja djevojèica koja
je ivjela prekoputa mene dok sam bio na Sveuèili tu u Chicagu. Nagovorio sam njezinu
majku da dopusti cjelonoæno snimanje, ali trebalo je nekoliko posjeta laboratorij
u kako bih uvjerio djevojèicu. Rekao sam joj kako æe biti zabavno spavati na tome mj
estu i uvjerio je da æe njezina majka biti prisutna cijele noæi. Èak je i tada bila za
brinuta. Prièvrstio sam referentne elektrode na njezine usne resice obiènom ljepljiv
om vrpcom. Ujutro mi nije dopustila da ih skinem jer je to èupa". Èak ni mami nije do
pustila da joj skine ljepljivu vrpcu. Na kraju sam odrezao ice i ostavio elektrod
e na njezinim u ima. Evo," rekoh, sada ima vrlo posebne nau nice." Zasjala je od sreæe i
oti la kuæi.
Dr. Howard Roffvvarg ima^rlo posebno mjesto u mojem srcu kao prvi pravi kolega u
istra ivanju spavanja. Proveo je mnoge noæi sa mnom u
119
mojem stanu/laboratoriju na Riverside Driveu i dobro smo se slagali kao suradnic
i te smo postali bliski prijatelji. Howie se posvetio istra ivanju spavanja gotovo
jednako brzo kao i ja. Howie je uistinu bio prva osoba s kojom sam radio u kont
inuitetu i s kojim sam dijelio uzbuðenje zbog novih otkriæa u vezi sa spavanjem.
Jedno od pitanja koje nas je uistinu intrigiralo bilo je to se dogaða dok mala djec
a spavaju. Nagovorili smo nekoliko parova iz na eg kruga prijatelja da nam dopuste
da stavimo elektrode na njihovu djecu i snimamo njihovo spavanje nekoliko sati.
Koliko se sjeæam ta su djeca imala oko tri mjeseca. Odu evila nas je lakoæa s kojom s
mo razlikovali REM i ne-REM spavanje, ali i velika kolièina REM spavanja, iako na m
ali uzorak nije omoguæavao èvrste zakljuèke. Mene je posebno odu evila ljepota i jasnoæa v
retena spavanja kod te djeèice.
Tada je postalo jasno da nam je potrebna znatno preciznija kvan-tifikacija i opi
s. Prednost je bila u tome to su 1960. godine majke s novoroðenèadi du e ostajale u rod
ili tu nego danas. Nagovoriti majke da dopuste eksperimentiranje" s njihovom tek roðe
nom djecom bilo je ne to sasvim drugo. Mnoge su majke odbile, ali postupak je daka
ko bio bezazlen i uspjeli smo ih dovoljno nagovoriti. I tako se prvi put sustavn
o prouèavalo spavanje novoroðenèadi. Iznenadilo nas je koliko imaju REM spavanja. Tipièn
o novoroðenèe provede oko osam sati u REM spavanju - oko 50 % dnevnog spavanja. Novi
ja istra ivanja pokazuju da fetusi blizu poroda provode 60 - 80 % spavanja u REM s
pavanju. Veæina odraslih provede oko 25 % vremena, ili oko dva sata na noæ, u REM sp
avanju. Taj se postotak smanjuje sa ivotnom dobi pa tako u starosti u ivamo relativ
no malo u REM spavanju - svega 15 - 20 % vremena u kojem spavamo.
Cirkadijurni ciklus spavanja takoðer poèinje prije roðenja, preko posteljice. Iako fet
us nije izlo en svjetlu izvan maternice i ne mo e razlikovati dan i noæ, majka mu pren
osi tu informaciju. Steven Reppert i njegova grupa na Sveuèili tu Harvard otkrili su
da ti signali koji dolaze od majke zapravo potièu fetus na odra avanje majèinih cirka
dijurnih ciklusa. Veæina radova te skupine nastalo je prema ispitivanjima na
120
mi evima i takorima, koji vrlo blisko odra avaju cirkadijurne obrasce svojih majki. N
a li su da promjenjiva razina melatonina kod majke alje signal biolo kom satu u mozgu
fetusa, pripremajuæi ga za ritmove izvan maternice. Iako se takvi pokusi ne izvod
e na trudnim enama, znanstvenici su otkrili da majke drugih primata takoðer priprem
aju biolo ki sat svojih potomaka dok su jo u maternici.
Znamo da fetus alje znak majci kad mu je tijelo zrelo i spremno da se rodi i da z
apravo on zapoèinje proces trudova. Ali i majka ima pone to reæi u cijelom procesu. Sv
i se sisavci obièno kote u vrijeme kada spavaju, vjerojatno kako bi osigurali dono e
nje mladih na svijet kod kuæe", daleko od grabe ljivaca. Majèin cirkadijurni ritam, èini
se, ima ulogu vratara, sprjeèavajuæi porod danju i olak avajuæi ga noæu. vjerojatno zbog t
oga ene èesto dobivaju la ne trudove" noæ-dvije prije nego to pravi trudovi zapoènu: maj
irkadijurni ritam otvara vrata noænom porodu, èak i prije nego to djetetov biokemijsk
i nagon da se rodi dovoljno ojaèa.
Godine 1957. sta irao sam na porodiljnom odjelu i bilo je vrlo jasno da se djeca èe æe r
aðaju u neka doba dana nego u druga. Sve bi uvijek bilo vrlo mirno poslijepodne il
i rano naveèer. Mo da bi dvije ili èak nijedna raðaonica bile zauzete i ja bih se poèeo na
dati kako æu moæi malo odspavati. Nikad nisam uspio. Kako bi veèer odmicala, pojavljiv
alo se sve vi e i vi e ena s trudovima i do ponoæi bismo uvijek bili izvan sebe od posl
a. Tek sam poslije nauèio daje porod noæu temeljni dio cirkadijurne modulacije na ih iv
ota.
Spavati kao novoroðenèe
Neposredno nakon roðenja postoje samo dva stadija spavanja, REM i ne-REM spavanje.
REM spavanje se kod novoroðenèadi katkad zove aktivno spavanje jer mi iæna paraliza koj
a uvijek prati takvo spavanje nije jo potpuno razvijena. S druge se strane ne-REM
spavanje èesto naziva mirno spavanje jer novoroðenèe spava savr eno mirno i spokojno. I
ako to mirno spavanje nije ni budnost ni REM spavanje, u poèetku nema specifiène vrs
te elektriènih signala koji nam poma u razluèiti stadije 2 do 4, koji se poèinju pojavlj
ivati ubrzo nakon roðenja.
121
Normalno spavanje dojenèadi jedno je od rijetkih podruèja u kojem danas imamo vrlo m
nogo podataka o stadijima spavanja. To je zato to je Nacionalni institut za zdrav
lje od ranih 1970-ih podupirao istra ivanja spavanja normalne dojenèadi kao dio zada
tka da se pronaðe uzrok ili uzroci sindroma iznenadne dojenaèke smrti (SIDS). Nekoli
ko je laboratorija, financiranih da bi istra ivali spavanje dojenèadi, ustanovilo da
nakon roðenja dojenèad obièno spava 16 do 18 sati na dan, rasporeðenih u est do sedam kr
atkih perioda spavanja. Svaki ciklus obièno ukljuèuje i REM i ne-REM spavanje. To je
dijelom moguæe zato to je ciklus spavanja kraæi - dojenèad mo e izravno iz budnosti prij
eæi u REM spavanje. Kod dojenèadi se takoðer REM i ne-REM spavanje izmjenjuju svakih 6
0 minuta, umjesto svakih 90 minuta koliko treba odraslima da bi iz REM spavanja
preko svih drugih stadija ponovno do li u REM spavanje.
Novoroðenèad u veæini sluèajeva nema pravilan, ustaljeni obrazac spavanja i budnosti, il
i je veoma slab. Bunovni roditelji to primjeæuju iz noæi u noæ, kad se novoroðenèe budi zb
og hranjenja ili utjehe. Na neko vrijeme roditelji moraju prilagoditi svoj ciklu
s spavanja djetetovu nepravilnom spavanju, drijemajuæi i budeæi se iz dubokog sna ka
ko bi se pobrinuli za njegove potrebe. Roditelji koji znaju pone to o spavanju ste
knu novo po tovanje prema va nosti cirkadijurnog sata i snazi duga u spavanju.
Mnogi roditelji misle da njihovo dojenèe spava nasumice. Ali detaljniji pogled otk
riva da u spavanju novoroðenèeta obièno postoji obrazac. Na-thaniel Kleitman jedan je
od prvih koji je to uoèio jo 1930-ih. Kleitman je zamolio roditelje da pa ljivo prate
kad su njihova djeca budna, a kada spavaju. Oni su pratili aktivnost novoroðenèadi
dulje od 50 tjedana i bilje ili podatke za svaki dan u jedan red.
Pune crte znaèe vrijeme kad je dijete izgledalo kao da spava, isprekidane vrijeme
kad je bilo budno, a toèka hranjenje. Kada se crte koje su rezultat pojedinog dana
slo e jedna na drugu, to izgleda kao na slici 5.1.
122
123
Broj tjedana od roðenja oznaèen je brojevima s lijeve strane. Buduæi da prostor bez cr
te na zapisu znaèi vrijeme kad je dijete bilo budno, nakon djetetova sedamnaestog
tjedna mo emo vidjeti da prostor postaje iri, to znaèi daje budno uglavnom od 10 do 20
sati. U sredini tog prostora su kratke crne crte koje znaèe kratko dodatno spavan
je. Prazni gotovo okomit prostor znak je da se dijete budi i odlazi na spavanje
svaki dan u otprilike isto vrijeme. Ne to je lak e uoèiti razdoblja budnosti kad se gr
afièki prikaz udvostruèi i postavi jedan uz drugi (vidi sliku 5.2.).
Slika 5.2.
24 02 04 06 08 10 12 14 16 18 20 22 24 02 04 06 08 10 12 14 16 18 20 22 24
PONOÆ PODNE PONOÆ
Dvostruki prikaz ritma budnost-spavanje: Jasno se mogu vidjeti mlijeène staze" koje
znaèe dnevni pomak ritma spavanja. (S omota knjige N. Kleitmana, Sleep and Wakefu
lness, 2. izdanje, Chicago: University of
Chicago Press, 1963.)
124
1
Prije sedamnaestog tjedna, na uspavanoj crnoj pozadini nema takvoga vertikalnog
praznog prostora, ali postoje grubi, kosi oblici. Naginju se prema dolje, slijev
a nadesno preko stranice. Ako pa ljivo pogledate vidjet æete da su èak (jedva) prisutn
i i u prvim tjednima nakon roðenja.
To to su ti prazni prostori uko eni slijeva nadesno u ranim tjednima znaèi da dojenèe s
a svakim danom produ uje svoju budnost za desetak minuta, oko jedan sat na tjedan.
Taj je obrazac veoma slièan onomu u pokusima u kojima se ljudi izoliraju od vanjs
kih oznaka vremena. Kako tjedni prolaze bijeli kanali postaju iri jer dijete poèinj
e sve du e spavati i biti budno. To je uzrokovano konsolidacijom perioda spavanja.
Oko djetetova èetrdesetog tjedna kosi oblici - prazan prostor - na zapisu postaju
okomiti - dijete se konaèno poèelo buditi i spavati u otprilike isto vrijeme svakog
dana.
Roditelji eljni spavanja razvesele se kad dijete prvi put prospava pet ili vi e sat
i bez buðenja, to oni smatraju odspavanom noæi. Buduæi da su tjednima ustajali svakih s
at ili dva, pet sati èini im se dugim spavanjem. (U mojem sluèaju, na e prvo dijete, C
athy, bilo je dijete s kolikama", kako se tada nazivalo. Tada sam itekako zavidio
roditeljima koji su prilièno brzo uspijevali odspavati cijelu noæ.)
Nijedan znanstveni pokus nije proveden kako bi se ustanovilo kako nauèiti dojenèe da
spava, ali mogu malo nagaðati. Sumnjam da se pravilan obrazac spavanja i budnosti
mo e nametnuti djetetu neposredno nakon roðenja i smatram da to nitko ne bi trebao
poku avati. Biolo ki sat novoroðenèeta, èini se, mora dozrijeti znatno prije nego to ono m
pratiti vrijeme. Ali ono to djeluje na nas trebalo bi djelovati i na njihov sat
tijekom sazrijevanja. Svjetlo u djeèjoj sobi ujutro i prigu eno svjetlo naveèer, kao i
pravilan raspored hranjenja i aktivnosti koliko je god to moguæe, trebali bi pomoæi
biolo kom satu da se prilagodi na 24-satni dan, jednom kada dovoljno sazri da mo e
dati svoj doprinos.
«
125
Spavanje u djece
Do kraja prve godine broj sati budnosti i spavanja neznatno se promijenio. Dojenèe
i dalje spava 14 do 15 sati na dan. Osim jednog ili dva dodatna spavanja danju,
periodi spavanja pomaknuli su se na noæ, a periodi budnosti na dan. Do otprilike
18. mjeseca veæina mali ana dodatno spava samo jedanput na dan. Do kraja druge godin
e djeca spavaju oko 50 % vremena. Izmeðu druge i pete godine nemaju potrebu za dod
atnim spavanjem. Djeca polako spavaju sve manje i manje dok ne dosegnu 10 sati n
a dan i na tome ostaju sve dok ne uðu u pubertet. Sjetite se daje tih 10 sati kolièi
na spavanja koju zaista ostvare, a ne vrijeme koje provedu u krevetu. Djeca mogu
otiæi u krevet i provesti dosta vremena igrajuæi se ili èitajuæi dok zaista ne zaspe.
Znanstvena me znati elja navela na prouèavanje spavanja dojenèadi, ali na rad sa starij
om djecom i adolescentima bio je koristan produkt onog uvijek tegobnog, a èesto i
oèajnièkog dijela znanosti. Veæina ljudi misli da znanstvenici provode svoja istra ivanj
a tako da se usredotoèe na neki va an problem u svojem podruèju i zatim ga jednostavno
poènu napadati. I ne slute da mnogi od nas velik dio vremena provode pi uæi i podnoseæi
molbe za novèana sredstva - ilu kucavicu istra ivanja - zapravo prodajuæi" svoja istra i
anja ocjenjivaèkim povjerenstvima prije nego to su uopæe poèela. Taj je proces ureðen tak
o da bude koliko god je moguæe ravnopravan, ali je neizbje an, zbog trenutaèno moderni
h istra ivaèkih tema i politièkih naputaka o dodjeli sredstava odreðenim geografskim pro
storima, fakultetima ili istra ivaèima. Mnoge privatne zaklade financiraju jedino is
tra ivanja koja se bave odreðenim podruèjem, kao stoje dijabetes, pa æe netko tko prouèava
metabolizam stanica mo da morati preokrenuti" istra ivaèki prijedlog za financiranje t
ako da naglasi va nost metabolizma stanica u istra ivanju dijabetesa. Istra ivaèi koji t
rebaju novèanu potporu poku avaju proèitati prevladavajuæe znakove, zatim baciti mre u i n
adati se novèanoj potpori za svoj rad od kojeg se najvi e oèekuje. Kad izvuku prazne m
re e nastupa kriza.
To se meni dogodilo 1975. godine kad se moj glavni izvor financiranja, veliki vi e
godi nji program Nacionalnog instituta za zdravlje,
126
nije obnovio. Dali su mi la nu nadu da æe biti obnovljen - Centar za spavanje Sveuèili t
a Stanford bio je u svojim slavnim godinama istra ivanja spavanja, s velikim otkriæi
ma u podruèjima poremeæaja spavanja i temeljnih istra ivanja spavanja. U sluèaju kad se
veliko financiranje ne æe nastaviti, glavni istra ivaè obièno dobije naznaku mnogo ranij
e kako bi mogao napraviti plan za sluèaj nepredviðenih okolnosti, ali ja sam primio
vijest samo mjesec dana prije nego to smo ostali bez novca. Bio sam zaprepa ten i d
uboko me boljelo to sam morao otpustiti nekoliko od 20 zaposlenika. Mislio sam da
bi moja karijera istra ivaèa spavanja mogla zavr iti. Naæi dovoljno brzo drugi izvor fi
nanciranja èinilo se nemoguæim. Demoraliziran, poèeo sam zatvarati cijeli program. Spa
sila su me sredstva Zaklade Spencer. Jedino veliko ogranièenje bilo je da se istra i
vanja moraju provesti na djeci. Na kraju se pokazalo daje to bio pravi prikriven
i blagoslov koji je doveo do vrlo zanimljivog i vrijednog istra ivaèkog programa o s
pavanju djece i adolescenata, iako prije toga nisam imao apsolutno nikakvih plan
ova za prouèavanje djece.
Potpora Zaklade Spencer rezultirala je stvaranjem Stanfordskog ljetnog kampa za
spavanje, koji sam spomenuo u treæem poglavlju. Mary Carskadon i ja osnovali smo k
amp kako bismo proveli vi egodi nje ispitivanje o tome kakvo je spavanje djece prije
puberteta i kako se mijenja u adolescenciji. Iako je nekoliko djece ispalo iz s
tudije i nekoliko se prikljuèilo, u osnovi je ista skupina dolazila u kamp ljeto z
a ljetom tijekom 10 godina ispitivanja. Ispitivanje smo zapoèeli s 24 djece od des
et, jedanaest i dvanaest godina, a zavr ili s 24 mladih ljudi od osamnaest, devetn
aest i dvadeset godina. Mary je vrlo dobro vodila kamp za spavanje. Mo ete zamisli
ti koliko je te ko bilo prikupljati dobre znanstvene podatke i istodobno upravljat
i sukcesivnim skupinama adolescenata odvojenim od roditelja tijekom ljetnog kamp
a. Ona je u tome bila dobra i nastavila je istra ivati spavanje adolescenata kad j
e prihvatila posao na Sveuèili tu Brown.
Jedan od glavnih nalaza u prvom ljetnom kampu 1976. godine bio je da su djeca pr
ije puberteta urlo odmorna. Kad bismo ih podvrgavali MSLT-u, stavili bismo ih u
krevet u zamraèenim spavaonicama i tra ili
127
da poku aju zaspati te mjerili vrijeme koje im je za to potrebno. Koliko se sjeæam,
sva su djeca imala ekstreman rezultat, nikad nisu mogla zaspati unutar 20 minuta
koje smo im namijenili u svakom od pet testova na dan. Tijekom dana bili su kao
tenci, pucali od energije, a noæu su spavali 10 sati. Sto se tièe budnosti i spavanj
a to je uistinu vrhunac savr enstva. Razmislite o tome - potpuno budni, pucajuæi od
energije cijeli dan, a onda u dubokom, èvrstom, neprekinutom snu cijelu noæ. Naravno
, kuæne prilike i roditelji moraju poticati odgovarajuæe spavanje noæu i paziti da odr
ede potrebno vrijeme odlaska na spavanje. U veæini obitelji to je lako jer su djec
a prije puberteta opæenito vi e zainteresirana za dnevne nego kasnonoæne aktivnosti. U
staju s pjesmom na usnama, nestrpljivo èekaju da se poènu igrati, da idu u kolu, doruèk
uju - lista je neiscrpna.
Kao istra ivaè spavanja mislio sam da æu neizbje no naiæi na gotovo svaki problem povezan
sa spavanjem i pospano æu, ali me je posao nehotice sprjeèavao da vidim ono to gotovo s
vaki roditelj i predobro zna. Buduæi da sam odlazio u laboratorij gotovo svaku veèer
, a kako su se 1950-ih i 1960-ih gotovo iskljuèivo ene brinule za djecu, obièno nisam
bio kod kuæe kako bih stavio svoju djecu u krevet i tako nisam vidio kako se prit
om pona aju. Kad sam proveo mnogo vremena sa svojim unucima konaèno sam mogao svjedoèi
ti onomu o èemu sam samo èitao: djeca stvarno znaju biti mu ièava i nerazumna, imaju isp
ade ljutnje i, paradoksalno, kad su pospana mogu postati aktivnija i energiènija.
Mnogo djece nema problema s odlaskom u krevet, a neka postaju divlja", stvaraju p
robleme, postaju razularena i opiru se. Ustraju na tome da im se ne spava, iako
je sasvim oèigledno da su pospana. (Mislim da æe djeca reæi da su umorna samo kad treb
aju izbjeæi neku obvezu, to ja nazivam sindromom iznenadnog umora.) Konaèno se slome
i zaspe tako èvrsto da ih je te ko probuditi. Otkako je poèeo kamp za spavanje mnogo s
am se vi e zainteresirao za razumijevanje obrazaca spavanja i problema sa spavanje
m u djece i adolescenata.
Za pred kolce uèinak odgaðanja odlaska na spavanje za samo pola sata mo e biti suptilan
i tetan. U osnovnim se kolama dijagnosticira sve vi e sluèajeva poremeæaja pa nje s hiper
ktivno æu (ADHD), a ja
128
mislim da postoji velika vjerojatnost da su ta djeca zapravo samo pospana. Njiho
va reakcija znaèi opiranje pospanosti i oni postaju aktivniji, ali su istodobno ma
nje pa ljivi, slabije usredotoèeni i opæenito napasni. Taj obrazac poèinje nestajati u s
tarije djece kad nauèe racionalnije prepoznavati osjeæaj pospanosti i prihvaæati svoju
potrebu za spavanjem. Ali elja za veseljem i uzbuðenjima zapravo nas nikad ne napu
sti potpuno, veæina odraslih voli osjeæaj uzbuðenja, poleta i energiènosti. Iz toga i do
lazi elja da ostanemo budni nakon na eg biolo kog vremena odlaska na spavanje, to je s
uptilan, ali va an dio na eg pona anja vezanog uz spavanje veæinu na eg ivota i mora se pa
ivo uzeti u obzir kad procjenjujemo svoju potrebu za spavanjem.
Tjelesna strana puberteta
Kad nastupi pubertet, hormoni divljaju, srce kuca br e, a roditeljima se di e tlak. K
ao da nam je u kuæu u ao svemirac", rekao je jedan moj mlaði kolega kad mu je sin u ao u
pubertet. Èinilo se kao da je jednog dana na eg predivnog djeèaka zamijenio ovaj kivni
, mrzovoljni deran."
Na neki naèin tinejd eri i jesu drukèiji. Pod utjecajem hormona, mozak im se mijenja.
Neke ivèane mre e rastu i postaju dominantne dok se druge su avaju i atrofiraju. Tijeko
m puberteta, kora velikog mozga prolazi kroz zadnji veliki procvat stvaranja ivèani
h veza. ivèane se veze, dakako, nastavljaju mijenjati u odrasloj dobi, ali je razmj
er tih promjena tijekom puberteta bez premca, osim kad u dubokoj dobi degeneraci
ja ivèanih stanica poène uni tavati organizaciju mozga koja se stvarala cijelog ivota. T
inejd eri uistinu poèinju gledati svijet drugaèijim oèima - isti stari simboli i objekti
poprimaju sasvim nova znaèenja. Jedna od najoèitijih promjena jest ona kako heteros
eksualni djeèaci i djevojèice poèinju gledati na suprotni spol. Moj desetogodi nji unuk
ne eli imati nikakva posla s djevojèicama. Gledam ga i mislim: Uh, èeka ga velika prom
jena." Za koju godinu prema djevojèicama æe osjeæati ne to sasvim drugo ne zato to ga ta
o uèimo, nego zato to æe njegovi testisi poèeti pumpati testosteron, a hipotalamus i sp
olno dimorfna jezgra u njegovu mozgu poèet æe zapovijedati.
Te hormonalne promjene kod tinejd era usko su povezane s promjenama njihova spavan
ja u kojem nalazimo jedan od prvih znakova puberteta. Poèetak puberteta najavljuje
porast kolièine hormona rasta koji se noæu izluèuje u krvotok. Tinejd erima su odavno g
ovorili da zbog pu enja i drugih lo ih navika mogu prestati rasti, ali im nisu rekli
da se to mo e dogoditi i zbog premalo spavanja.
Neki su spolni hormoni takoðer u uskoj vezi s ciklusom spavanja tijekom puberteta.
Ti se hormoni - testosteron, folikulostimulirajuæi hormon (FSH) i luteinizirajuæi h
ormon (LH) - izluèuju u malim kolièinama tijekom djetinjstva, ali njihovo izluèivanje
nije vezano uz neko odreðeno doba dana. Meðutim, tijekom puberteta sva tri hormona p
roizvode se u veæim kolièinama i sva se tri izluèuju najveæim dijelom za vrijeme spavanj
a, i kod djevojèica i kod djeèaka.
Melatonin je hormon koji, po svemu sudeæi, svakoj stanici u tijelu prenosi informa
ciju o otkucajima biolo kog sata i on je kljuèni èimbenik tjelesnog sazrijevanja: sman
jivanje razine melatonina tijelu daje znak da zapoène s pubertetom. Sve dok su vri
jednosti melatonina visoke, pubertet ne mo e zapoèeti. Opasnost je u tome to neka dje
ca, opona ajuæi svoje roditelje i uzimajuæi melatonin kao tabletu za spavanje, nehotic
e mogu odgoditi svoj spolni razvoj. Moj kolega Dale Edgar èuo je anegdotu o djevojèi
ci koja je redovito uzimala melatonin i nije u la u pubertet do svoje 15. godine,
tj. u la je nekoliko godina kasnije nego stoje normalno. Mo da ta djevojèica ionako ne
bi u la u pubertet prije petnaeste godine, ali je prièa svejedno zabrinjavajuæa. Oèigle
dno, upotreba melatonina zahtijeva vi e istra ivanja, ali jo je va nije hitno pokrenuti
javnu kampanju kako bi se roditelji upozorili na tu moguæu opasnost.
Tinejd erska kriza spavanja
Kao i veæina bruco a, Aarthi Belani je studentica na Stanfordu koja je sretna to æe moæi
odabrati vrijeme kad æe slu ati nastavne kolegije, to æe joj omoguæiti da dovoljno spava.
To je predivna suprotnost njezinim srednjo kolskim godinama. Nastava u Aartinoj s
rednjoj koli u Edini, u dr avi Minnesoti, kao i u mnogim kolama u zemlji, poèinjala je
u 7.20.
Nakon to bi ostajala budna i uèila do jedan ili dva sata ujutro, namjestila bi budi
licu na 6.30 - zadnju moguæu minutu kad je morala ustati iz kreveta, brzo se sprem
iti, a ipak stiæi u kolu na vrijeme. Neki uèenici iz njezina razreda ustajali su u pe
t sati. Bilo je u asno", ka e. Prvi smo sat imali kemiju i doslovce bi tri èetvrtine raz
reda zaspalo u neko doba tijekom sata." Ne treba napominjati da su na satu malo
toga nauèili. Ni uèenici ni nastavnici nisu bili zadovoljni s takvim stanjem stvari.
Ali, za razliku od veæine amerièkih srednjo kolaca, Belani i ostali u njezinu razredu
dobili su priliku za odmor kad je kola prihvatila rezultate ispitivanja o poèetku n
astave u Minnesoti. Ispitivanje, koje je vodila psihologinja Kyla Wahlstrom, uje
dinilo je znanstvene informacije o tinejd erskoj potrebi za spavanjem i njihovim o
brascima spavanja te primijenilo znanstvene nalaze na uèenike srednjih kola. Wahlst
rom je pokazala da gubitak spavanja utjeèe na kvalitetu uèenja. Nedostatak spavanja
kod uèenika poveæava vjerojatnost automobilskih nesreæa, zloporabe droga, nasilnog ili
agresivnog pona anja te pojave kroniènih poremeæaja spavanja. Wahlstrom je usto uèinila
javnim ne to to smo originalno otkrili Mary Carskadon i ja u Stanfordskom ljetnom
kampu za spavanje: adolescenti vi e pate od nedostatka spavanja nego svi mi ostali
.
To smo ustanovili u na em vi egodi njem ispitivanju, kako su djeca postupno ulazila u
adolescenciju. Prije ispitivanja, svi su mislili da tinejd erima treba manje sna n
ego manjoj djeci. A zapravo, kako bi napunila 13, 14 i 15 godina ta su djeca spa
vala jednak broj sati kao kad su bila mlaða. K tome, njihovi rezultati na MSLT-u p
okazivali su da su vrlo pospani. Iznenadili smo se kad smo otkrili da ne samo da
spavaju jednako dugo kao kad su bili mlaði nego im se èak i ta velika kolièina sna èini
la nedovoljnom. Mary i ja smo u poèetku mislili da ti rezultati pokazuju da je tin
ejd erima potreban dodatni jedan do jedan i pol sat spavanja na noæ. To je bilo prij
e nego to smo potpuno shvatili dug u spavanju i koliki dug u spavanju ima gotovo
svaki tinejd er. Na i ispitanici tinejd eri vjerojatno su do li na ispitivanje s vrlo ve
likim dugom u spavanju te im cjelonoæno spavanje nije ljilo dovoljno da ga nadokna
de. Mislimo da tinejd erima treba najmanje onoliko spavanja koliko i djeci. Èak i na
kon prospavane cijele noæi, danju æe se osjeæati pospano ako imaju
131
velik dug u spavanju. Volio bih vidjeti vi e istra ivanja koja bi to mogla razjasnit
i, iako je vjerojatno potrebno novo vi egodi nje ispitivanje kako bi se dobili toèni p
odatci.
Ono to smo mi samo nagaðali i ono stoje Maryin rad na Sveuèili tu Brown dokazao, jest p
romjena u biolo kom satu tijekom adolescencije. Adolescenti naginju tomu da budu k
lasiène noæne ptice sove, ostajuæi budni do kasno i spavajuæi dugo. Ono to uzrokuje taj o
brazac jest biolo ki uvjetovan pomak cirkadijurnog ciklusa koji tinejd erima zadaje
taj neugodan udarac budnosti u vrijeme kad ljudi koji ih okru uju (mlaði i stariji)
postaju pospani i odlaze spavati. Veæina tinejd era poène osjeæati pospanost oko jedan i
li vi e sati nakon odraslih.
Aarthi Belani ka e kako bi uvijek ivnula rano naveèer. Izmeðu 20 sati i ponoæi osjeæala s
se potpuno budnom i ne bih mogla iæi spavati sve i da sam htjela. Najbolje sam uèila
izmeðu 23 ijedan sat." Vikendima bi dugo spavala kako bi nadoknadila svoje skraæeno
spavanje, ali to bi samo pojaèalo pomak njezina cirkadijurnog ritma; u nedjelju n
aveèer bilo joj je te e zaspati u razumno vrijeme, a u ponedjeljak ujutro, pak, usta
ti i osjeæati se budnom i svjesnom.
U meðuvremenu, iako se kolièina potrebnog spavanja tinejd era ne smanjuje, mijenjaju s
e njihova socijalna ogranièenja spavanja. Kljuèni dio odrastanja jest poveæanje neovis
nosti, samostalno dono enje odluka. Tinejd eri opæenito imaju vi e manevarskog prostora
nego djeca da ostanu du e budni i sami odluèe kada æe iæi spavati. Ostati dugo budan pos
taje simbol odrastanja, znak da tinejd er postaje odgovorniji i odrasliji. U jedno
m ispitivanju amerièkih srednjo kolaca njih samo pet posto izjavilo je da im roditel
ji odreðuju vrijeme odlaska na spavanje.
Sa svime tim ima nekoliko problema. Jedan je da vrlo malo roditelja uopæe zna koja
je njihova vlastita potreba za spavanjem, a kamoli da njihovi tinejd eri trebaju
spavati barem onoliko, ako ne i vi e, koliko i njihova braæa ili sestre koji jo nisu
u li u pubertet. Drugi je problem u tome to tinejd eri imaju vi e slobode da sami odreðuj
u vrijeme odlaska na spavanje ba kad ih njihov unutarnji sat tjera da ostaju du e b
udni. Naveèer se osjeæaju izvrsno, za to bi onda spavali? Ali, dru tvo jo uvijek odreðuje
a ujutro moraju rano ustati pa spavaju znatno manje nego to bi trebali.
132
Najbolja nedavna statistika pokazuje da 53 % ljudi u dobi od 18 do 29 godina pat
i od dnevne pospanosti, a u dobi preko 30 godina smanjuje se na 33 %. Upozorenje
je ozbiljno. U dobi od 18 do 24 godine 72 % ispitanika izjavljuje da su u prote
klih godinu dana vozili pospani, to obja njava za to vi e mladih ljudi pogiba u nesreæama
uzrokovanim umorom nego alkoholom.
Projekt Minnesota utvrdio je za to biolo ke i socijalne promjene u adolescenciji ran
o jutro èine lo im dobom dana za uèenje. Mnogi kolski okru i dr ave Minnesota nisu mogli p
maknuti vrijeme poèetka nastave, ali Edina je to uèinila i dosada nji su rezultati dob
ri. Kad se poèetak nastave pomaknuo sa 7.20 na 8.30 sati, lokalne su vlasti izvije
stile da su uèenici mnogo budniji i ukljuèeniji u nastavu te da se smanjio broj prob
lema u pona anju.
Razlika je kao izmeðu dana i noæi", prièa Belani o svom zavr nom razredu kad se promijeni
lo vrijeme poèetka nastave. Na prvom satu nitko nije spavao, svi su se osjeæali ivlje
i mogli su pratiti nastavu." Sada kad je na Stanfordu, Aarthi poku ava vi e spavati.
Ali, spavaonica u koju su smje teni bruco i uzbudljivo je mjesto (pogotovo kad je u
njoj Chelsea Clinton i njezini pripadnici Tajne slu be, kao stoje to bio sluèaj u B
elaninoj spavaonici). Buka, neobvezni razgovori i glazba ote avali su njezin odlaz
ak na spavanje prije ponoæi. Njezino je rje enje bilo ne birati kolegije koji poèinju
prije devet sati, a dva dana u tjednu ni prije jedanaest.
U Edini su probleme s kasnijim poèetkom nastave imali jedino uèenici koji su radili
nakon kole i sporta i. Ali, prilagodili su se gotovo svi. I, to je najva nije, postiza
li su bolji kolski uspjeh. U standardiziranim testovima uèenici treæih i èetvrtih razre
da srednje kole postizali su znatno vi e bodova nakon godine dana novog rasporeda.
«
133
Spavanje u odrasloj i srednjoj dobi
O starenju obièno mislimo kao o neèemu to nam se dogaða nakon, recimo, pedesete godine i
vota. Gerontolozi i sporta i nisu tako naivni. I jedni i drugi pozorno promatraju
kako se tijelo s godinama mijenja te znaju kako starenje zapoèinje vrlo, vrlo rano
. Neke mjere tjelesnog uèinka poèinju opadati u ranim dvadesetima. Sporta i znaju da v
rlo kratko mogu biti na vrhuncu karijere. Uspiju li ostati aktivni u svojim sred
njim ili kasnim tridesetima smatraju se iznimno sretnima. Ako i nastave igrati,
obièno dodatno paze da se ne ozlijede i da se dobro oporave od ozljeda. Zapravo, k
ad zavr i adolescentski procvat, na raspolaganju nam je kratki period kasnih tinej
d erskih i ranih dvadesetih godina kako bismo u ivali u plodovima odrasle dobi i nje
zinoj zrelosti prije nego to na e tijelo zapoène polagani proces raspadanja. Mi iæi izgub
e snagu i masu. Poèinjemo se debljati. Na a ko a poèinje gubiti elastiènost i èvrstoæu. Ist
aèi su otkrili da plodnost u mnogih ena mo e poèeti znatno opadati u ranim tridesetima.
Kosti se stanjuju. Mnogo lak e se ozlijedimo i du e nam treba za oporavak. Priroda
nam govori da su, to se nje tièe, na i dani pod suncem gotovi, prilika da zgrabimo pa
rtnera je pro la i vi e se ne æe truditi oko nas dok nas struja nosi prema srednjim go
dinama.
Spavanje se takoðer mijenja sa starenjem. Nakon adolescencije kolièina spavanja se m
alo smanjuje i nastavlja se polagano smanjivati do starosti. Prije sam govorio d
a se s godinama smanjuje na a sposobnost spavanja, a ne na a potreba za spavanjem. U
zadnje vrijeme promijenio sam svoje stajali te i iz najnovijih podataka zakljuèio d
a se kolièina spavanja koja nam je potrebna donekle smanjuje kako starimo. Ti se p
odatci dijelom temelje na istra ivanjima na ljudima srednje dobi.
Nitko se ne æe iznenaditi kad ka em da definicija srednjih godina èesto ovisi o dobi o
noga tko definiciju daje. Jednom sam zamolio svoje studente da dignu ruku ako mi
sle da su ljudi od 50 i vi e godina u srednjim godinama. Svih 500 podiglo je ruku.
Dobro, a stoje s ljudima od 40 godina? Nisam mogao uoèiti nikakvu razliku u moru
ruku koje su se podigle. Progutao sam knedlu. A, s 30? Vidljivo se podiglo vi e od
polovice ruku. A s 25? Konaèno jasan pad: oko 10 % ruku ostalo je u zraku.
134
Moja vlastita definicija srednje dobi jest da je to ona dob u kojoj su ljudi tol
iko zauzeti zaraðivanjem novca, stvaranjem obitelji i poku ajem da uspiju u onome to
rade, da se ne mogu nagovoriti da gube svoje vrijeme u laboratoriju za spavanje.
Zbog toga podatci o normalnom spavanju i dnevnoj budnosti ljudi srednje dobi do
nedavno zapravo nisu postojali. Godinama su doktori Dan Kripke i Sonia Ancoli-Is
rael sa svojim kolegama provodili va na ispitivanja na podruèju San Diega u Kaliforn
iji. Nedavno su objavili rezultate dobivene na velikom uzorku odraslih ljudi sre
dnje dobi koji su u prosjeku proveli pet uzastopnih noæi u laboratoriju za spavanj
e, s uputom da ne mijenjaju svoje navike spavanja niti bilo koji drugi aspekt sv
ojeg svakodnevnog ivota. Rezultati su me donekle iznenadili. Ljudi izmeðu 40 i 65 g
odina prosjeèno spavaju sedam sati, znatno manje nego stariji tinejd eri i dvadeseto
godi njaci.
Je li to kolièina spavanja koja je ljudima srednje dobi zaista potrebna ili su skr
aæivali svoje spa*vanje tijekom pokusa? Konaèni sudac u ovom bi pitanju bio test dne
vne budnosti tijekom dugog vremenskog perioda, ali je to veoma skup (iako izrava
n) pristup ako elite ispitati velik broj pojedinaca. Bez obzira na to, ja mislim
da testovi normalnoga svakodnevnog spavanja, koje su proveli Kripke i Ancoli-Isr
ael, dobro odra avaju istinsku dnevnu potrebu za spavanjem. Oni podupiru pretposta
vku da se potreba za spavanjem lagano poèinje smanjivati veæ u srednjoj dobi. Ali to
jo uvijek ne znamo sa sigurno æu. Srednja je dob jo uvijek jedna od najveæih praznina u
znanju o spavanju tijekom ivota, praznina za koju mislim daje svakako treba popu
niti. Ljudi srednje dobi vjerojatno trebaju tu informaciju vi e nego bilo koja dru
ga dobna skupina jer ive tako nevjerojatno zauzetim ivotom - koji je, ironièno, upra
vo i razlog zbog kojeg ne mo emo prikupiti podatke.
Iako se u odrasloj dobi polagano smanjuje potreba za spavanjem, u mladoj odraslo
j i srednjoj dobi ima najvi e problema sa spavanjem. Mnogi od njih uzrokovani su n
aèinom ivota. U mladoj odrasloj dobi moramo uèiniti veliki preokret od studentskog ra
sporeda noæne ptice sove prema rasporedu prikladnijem za svijet zaposlenih. Zadr ava
nje starog rasporeda vikendima, kako bismo odlazili na zabave i izlazili, samo o
te ava taj prijelaz. Raspored spavanja roditelja s novoroðenèadi
135
takoðer je poremeæen. Dugi sati rada kao i smjenski rad takoðer ometaju rad zupèanika ci
rkadijurnog sata. Nedavna je anketa pokazala da 80 % Amerikanaca vjeruje da ne m
ogu istodobno biti uspje ni u poslu i dovoljno spavati. Promjenljivi raspored spav
anja i stres mo e biti kljuèni uzrok napadaja nesanice u odraslih.
Na tjelesnoj razini, tipièna tjelesna te ina ljudi srednjih godina mo e pridonijeti su a
vanju grla i ometanju disanja za vrijeme spavanja. Me-nopauza donosi valove vruæin
e, pojaèano mokrenje tijekom noæi i hor-monalnu mu ièavost, to sve mo e ometati zdravo spa
anje. Mijenjanje hormonalnog profila mu karaca u srednjim godinama, to se katkad na
ziva mu kom menopauzom, takoðer mo e uzeti svoj danak.
Prepoznavanje utjecaja stresa, starenja i ostalih ivotnih promjena na na cirkadiju
rni ritam prvi je kljuèni korak u pristupanju problemima sa spavanjem. Va an sljedeæi
korak jest shvaæanje poremeæaja spavanja dovoljno ozbiljno da promijenimo naèin ivota i
potra imo lijeènièku pomoæ ako je potrebno.
Spavanje u zlatnim godinama"
Godine 1979. Mary Carskadon i ja pro irili smo Stanfordski kamp za spavanje i uklj
uèili skupinu starijih ljudi. Uvjeti u kampu za spavanje omoguæili su nam da pro irimo
istra ivanja spavanja na normalnim" starijim ljudima, mjereæi njihovu dnevnu tendenc
iju uspavljivanja kao to smo to èinili s djecom i adolescentima. Ono to smo otkrili
kod vi e od 40 pa ljivo odabranih, zdravih mu karaca i ena u dobi izmeðu 65 i 88 godina d
onekle nas je iznenadilo. Vi e od 40 % tih normalnih starijih spavaèa imalo je neki
oblik apneje u spavanju, a veæina u skupini patila je od neuobièajeno èestih mikropobuðen
osti" vrlo kratkih buðenja u trajanju od tri sekunde ili manje, kojih se ujutro ni
su sjeæali, a koja su se pojavljivala izmeðu 200 i 1 000 puta svake noæi. Buduæi da su b
uðenja bila tako kratka, njihovo ukupno vrijeme noænog spavanja bilo je samo neznatn
o skraæeno. Meðutim, MSLT testiranje pokazalo je jasnu vezu izmeðu uèestalosti kratkih b
uðenja i dnevne tendencije uspavljivanja. Unatoè tomu, vrlo je malo MSLT bodova bilo
unutar zone sumraka",
Cirkadijnrni ritam ivota: Rast i starenje
odnosno manje od pet. Kao to je opisano u 3. poglavlju, takvo èesto prekidanje spav
anja kod mladih odraslih ljudi imalo je znatno jaèi uèinak na dnevnu tendenciju uspa
vljivanja. Na i rezultati iz Stanfordskog kampa za spavanje dio su rastuæih, ali i d
alje oskudnih znanstvenih dokaza da se potreba za spavanjem smanjuje s dobi.
U drugim laboratorijskim istra ivanjima takoðer je otkriveno da se vrijednosti izluèiv
anja hormona rasta nakon prvog noænog perioda stadija 4 spavanja smanjuju s godina
ma - kao i kolièina stadija 3 i 4 spavanja. Zbog toga to vi e nema potrebe da nas uèini
vi ima, hormon rasta uglavnom se prihvaæa va nog posla popravljanja i obnavljanja sta
nica i tkiva. Ali vidjeli smo da mnogo ljudi u ezdesetim godinama i navi e ima vrlo
malo stadija 4 spavanja i stoga se kod njih noæu izluèuje vrlo malo hormona rasta.
Cirkadijurni obrazac spavanja takoðer se nastavlja mijenjati kako starimo. U adole
scenciji faza spavanja naginje tomu da postanemo vi e sove, ali kako starimo posta
jemo sve vi e eve zaspimo ranije i budimo se ranije. Chuck Czeisler na Sveuèili tu Harv
ard otkrio je da se stariji ljudi bude ranije jer njihove cirkadijurne funkcije
ne opadaju tako duboko kao kod mlaðih spavaèa. U normalnim okolnostima na e tijelo ima
golem dug u spavanju od cjelodnevne budnosti da se vrlo lako mo e premostiti cirk
adijurno razbuðivanje i nastaviti spavati nakon èetiri ili pet sati ujutro kada cirk
adijurno razbuðivanje dosegne svoju najni u razinu i ponovno se poène dizati. Jedna je
od posljedica da ljudi s vi e od 65 godina spavaju manje nego prije. Kao i kod sp
avaèa srednjih godina, èini se da novi podatci o starijim spavaèima upuæuju na to da im
treba jedan do dva sata manje spavanja na noæ nego onima u mlaðoj dobi. Dugo smo gov
orili da stariji ljudi trebaju jednako spavati kao i mlaði odrasli ljudi. To je di
jelom bilo zbog toga to smo nastojali pro iriti glas da bi mnogo problema sa spavan
jem u starijih osoba moglo biti povezano s poremeæajima spavanja poput sindroma ne
mirnih nogu i apneje te da se ti problemi ne smiju pripisivati normalnom starenj
u. Kao to sam veæ spomenuo, iako su opasnosti jd neprepoznatih poremeæaja spavanja u
starijih osoba jednako stvarne kao i prije, starijim je ljudima, èini se, ipak pot
rebno ne to manje spavanja.
137
Ispitivali smo i kako starenje djeluje na spavanje ivotinja. Dale Edgar je otkrio
da se nagon za spavanjem u ivotinja znatno smanjuje kako stare, to upuæuje da bi i
ljudski nagon za spavanjem takoðer mogao slabjeti sa starenjem. To bi mogao biti r
azlog zbog kojeg starije ljude mo emo lak e probuditi - dug u spavanju manje naporno
radi kako bi odr ao spavanje. Mo emo nagaðati da ni biolo ki sat nije otporan na uèinke s
tarenja. Razlog zbog kojeg na e spavanje nije u starosti jo i gore mogao bi biti u
tome to dva suprotna procesa - dug u spavanju i razbuðivanje ovisno o satu - parale
lno slabe.
Jedna od okrutnih ivotnih èinjenica jest da ba kad smo oti li u mirovinu i konaèno imamo
vi e vremena za spavanje, priroda izvede okrutan trik i ponudi nam manje spavanja
slabije kvalitete. Po ivimo li dovoljno dugo, èini se da prolazimo kroz obratni raz
voj. Kao i novoro-ðenèad, postajemo sve ovisniji o drugima, imamo slabiju kontrolu n
ad crijevima i mjehurom i te e nam je jesti èvrstu hranu. Spavanje je takoðer dio ovog
smu enog obrasca: kako starimo na e je spavanje sve manje konsolidirano. Noæu se èe æe bud
mo, a danju èe æe zaspimo. U vrlo dubokoj dobi, fragmentirani obrazac spavanja prote e s
e kroz cijeli dan i noæ. Ispitivajuæi tiæenike staraèkog doma Sonia Ancoli-Israel otkrila
je da nije bilo nijednog jedinog sata tijekom 24-satnog razdoblja u kojem oni n
isu bili i budni i spavali. U konaènici, skloni smo umrijeti u snu.
Ja sam napunio 70 godina. Tek sada, gledajuæi unatrag svoj vlastiti ivot i promjenl
jive obrasce spavanja, mogu vidjeti pravi krug svojih cirkadijurnih ritmova i ka
ko su se oni povremeno kosili sa zahtjevima karijere i obitelji. Ne iznenaðuje to s
am shvatio kako najbolje radim i najvi e u ivam u ivotu onda kada prihvatim raspored
spavanja prikladan svojoj dobi.
Kad sam bio mlaði, suprotno svim savjetima koje sada dajem, ostajao sam dugo budan
i vrlo èesto nisam dovoljno spavao. Dijelom je to bilo zbog smije ne tradicije u ob
razovanju lijeènika koje od studenata, sta ista i specijalizanata zahtijeva krajnje
iscrpljivanje. Mnogo kasnije, kad sam poèeo razumijevati dug u spavanju, poèeo sam p
a ljivije promatrati vlastite potrebe za spavanjem te lijegati ranije kad sam shva
tio da se previ e forsiram. Neizbje an problem s istra ivanjem spavanja jest taj
138
to se ono mora provoditi noæu. Ja sam u osnovi imao obrazac spavanja poput smjensko
g radnika: noæu sam bio budan i radio, a danju dijelom spavao, dijelom radio. Moj
je sat uvijek bio malo desinkroniziran i èesto sam se budio usred noæi, a moj mi tur
irajuæi mozak nije dopu tao da ponovno zaspim. S druge strane, tih ranih godina moj
je cirkadijurni sat ionako naginjao rasporedu noæne ptice sove, pa je kasno bdijen
je prilièno dobro funkcioniralo.
Kako su desetljeæa prolazila ja sam nastojao zadr ati svoj kasni raspored iako je to
postajalo gotovo nemoguæe. Ali prije 11 godina moje srednje dijete, tada mladu enu
, udario je automobil i zadobila je te ke ozljede mozga. Moja supruga i ja pro ivjel
i smo u asnu godinu. Na a je kæi trebala danonoænu njegu. Morao sam ustajati vrlo rano s
vako jutro kako bih pomogao svojoj supruzi i bio sam iscrpljen svaku noæ. I dalje
sam se trudio voditi Centar za spavanje Sveuèili ta Stanford i shvatio sam da je jed
ini naèin da obavim cijeli posao taj da zapoènem vrlo rano. Uskoro sam shvatio da ta
j raspored vrlo dobro odgovara mojem cirkadi-jurnom satu koji se mijenjao. Moja
kæi vi e ne treba jednaku razinu skrbi, ali rani jutarnji sati od tri-èetiri pa do dev
et meni su najproduktivniji. Pozitivna strana mojih kasno ivotnih ranojutarnjih sa
ti jest da do ruèka odradim cijeli radni dan.
Kako starim mislim da se najvi e bojim pravog propadanja procesa spavanja. Nadam s
e da æemo uskoro imati lijekove koji æe opona ati aktivnost biolo kog sata i na taj nam
naèin osiguravati potpunu budnost i duboko zadovoljavajuæe spavanje na ih pretpubertet
skih godina. Normalno spavanje u poznim godinama ne samo da bi olak alo neke probl
eme starenja nego bi moglo i pomoæi u produljenju ivota i osigurati vi e godina tjele
sne i psihièke snage.
DRUGI DIO
KAD SPAVANJE NE USPIJEVA
Na karti je granica izmeðu SAD-a i Kanade jasna crta koja se prote e preko 5 000 kil
ometara travnjaka, planina i rijeka. Du stvarne granice mogli biste stajati na je
dnome mjestu i biti u SAD-u te uèiniti jedan korak i naæi se u Kanadi. Postoje mjest
a na kojima je ta granica jasno oznaèena, poput graniènih prijelaza i du pomorsko-jez
erskog plovnog puta Saint Lawrence. Ali na drugim mjestima nema vidljive crte ra
zdvajanja meðu zemljama: nema rijeka, nema ograde. U tim graniènim podruèjima ljudi mo
gu lako prelaziti tamo-ovamo i kulture se mije aju. Katkad je te ko primijeniti zako
ne bilo koje od dr ava pa zajednice ubrzo nauèe ivjeti s odreðenim elementom bezakonja,
gdje ljudi nameæu svoja vlastita pravila.
Ba kao to dr ave imaju granice, budnost i spavanje nalikuju na dvije velike dr ave koj
e dijele granicu. U svojoj meðusobnoj bitki za prevlast nad mozgom kod veæine nas po
stigli su sporazum o podjeli moæi; s biolo kim satom u ulozi arbitra, prelazimo gran
icu dva puta na dan, ulazeæi u zemlju spavanja noæu i vraæajuæi se u budnu svijest ujutr
o. Buduæi da smo taj prijelaz veæ uèinili tisuæe puta tijekom svog ivota, prilièno smo se
zvje tili u tome.
Ali, kad spavanje ne uspijeva, ta granica postaje ratna zona. Budnost odbija pre
dati se spavanju, a spavanje napada na e trenutke budnosti. Èuvari unutar ivèanog susta
va ne dopu taju nam prijelaz u zemlju
143
spavanja. Spavanje ne uspijeva kad ne funkcionira bilo koji od njegovih brojnih
procesa. Poremeæaji spavanja mogu nastati zbog problema u bilo kojem dijelu na eg ti
jela - zbog biolo kog sata, zbog ozljeda, otrovanja, tjelesnih bolesti, du evnih bol
esti; zbog posla i problema s rasporedom radnog vremena. Poremeæaji spavanja mogu
trajati jednu noæ, nekoliko tjedana ili cijeli ivot. Mogu se pojaviti u bilo kojoj
dobi, od roðenja do smrti, podjednako zahvaæaju mu karce i ene. Neki su poremeæaji spavan
ja potpuno nevidljivi sve dok ne prouzroèe katastrofu, a drugi ne mogu biti vidlji
viji.
Ali, ma koji bio uzrok poremeæaja spavanja, kad spavanje ne uspijeva, granica izmeðu
budne svijesti i spavanja prestaje funkcionirati kako bi trebala; prestaje biti
dobro definirana, dobro kontrolirana crta koju oèekujemo. Prisiljeni smo probijat
i se kroz granièna podruèja bez zakona kako bismo pre li iz jedne u drugu.
144
6. Nesanica
Godine 1977. bio sam èlan savjetodavnog vijeæa psihijatara, farmakologa i epidemiolo
ga koje je sazvao Institut za medicinu Nacionalne akademije za znanost, kako bis
mo evaluirali stanje nesanice i tableta za spavanje u istra ivaèkoj i medicinskoj pr
aksi. Druga dva istra ivaèa spavanja i ja nismo bili iznenaðeni, ali su ostali èlanovi b
ili okirani kad su doznali da postoji vrlo malo dobrih istra ivanja o nesanici, a d
a laboratorijskih istra ivanja uèinkovitosti lijeèenja tog problema gotovo i nema. Na k
ritièki pregled doveo je do skromnog napretka u istra ivanju i klinièkim studijama lij
ekova za spavanje, koje su se od tada nastavile pobolj avati. Meðutim, kad sam zapoèeo
s pisanjem knjige, ponovno sam poèeo pa ljivo prouèavati to podruèje i donekle sam se o
beshrabrio. Postoji toliko mnogo vrsta nesanice, koje se mogu pripisati tolikim
razlièitim uzrocima, da je gotovo nemoguæe sve ih opæenito opisati na smislen naèin, vje
rujem da smo mi struènjaci za spavanje, u pohvalnim nastojanjima da komuniciramo,
nenamjerno nametnuli nespretnu i krutu organizaciju teme. Problem je, po mojem m
i ljenju, u tome to ta organizacija koliko god rasvjetljava toliko i zamraèuje.
Primjerice, u gotovo svakoj knjizi o toj temi proèitat æete da se nesanica mo e podije
liti na onu koja traje nekoliko noæi i naziva se prolazna" i onu koja traje nekolik
o tjedana, mjeseci ili godina te je zbog toga kronièna". Ali kad pogledate velik br
oj pojedinaènih sluèajeva, razlike nisu vi e tako jasne. Do ao sam do toga da vjerujem d
a su ljudi koji pate od kroniène" nesanice prilièno rijetki ako kroniènu nesanicu defin
iramo kao pote koæe s uspavljivanjem svake noæi, bez iznimke, mjesecima ili godinama.
U veæini sluèajeva ljudi imaju pote koæa s uspavljivanjem nekoliko noæi, a onda nekoliko n
oæi dobro spavaju prije nego to se problemi vrate. Toj vrsti pote koæa sa spavanjem bol
je odgovara naziv kronièna nesanica na mahove". Jednako tako, za str^s se obièno ka e d
a je jedan od glavnih uzroka prolazne nesanice, ali ako traje du e vrijeme, tada i
nesanica mo e trajati du e od dva tjedna koja znaèe granicu.
145
I to je nesanica? Kao prvo, takav poremeæaj spavanja ne postoji. Nesanica nije bole
st - to je simptom. Nesanica je jednostavno nekakva pote koæa sa spavanjem. Kao i bo
l u trbuhu, koja mo e biti znak raznih moguæih bolesti - upale slijepog crijeva, uènih
kamenaca, trovanja hranom, peptiènog èira i tako dalje - od kojih svaka zahtijeva dr
ugaèiji naèin lijeèenja, problem sa spavanjem ima razlièite uzroke.
Veæina ljudi, ukljuèujuæi veæinu lijeènika, ima pote koæa u shvaæanju te temeljne i va ne è
Stalno gledam kako se prema nesanici odnose kao prema posebnoj bolesti prije ne
go kao prema simptomu. Èak i moje kolege i ja povremeno podlegnemo navici da o nes
anici govorimo kao o izdvojenom poremeæaju jer je tako spretnije. Ali ta navika mo e
zasjeniti pravu prirodu problema.
To to se nesanica smatra izdvojenim poremeæajem, a ne simptomom, obja njava za to se ta
ko rijetko dijagnosticira. U medicinskoj praksi lijeènik se suoèava sa simptomima i
znakovima koji u mnogo sluèajeva dovode do diferencijalne dijagnoze specifiène boles
ti. Simptom" se definira kao ne to to pacijent osjeæa i ka e lijeèniku. Znak" je ne to
ik neposredno opazi. Buduæi da lijeènici nikada izravno ne opaze nesanicu (osim ako
nisu struènjaci za spavanje u laboratoriju), prema njoj bi se trebalo odnositi kao
prema simptomu, a lijeènici bi trebali tra iti uzroke. Rijetko to èine.
Stoga, kad ka u da pate od nesanice veæina ljudi misli da imaju pote koæa s uspavljivanj
em ili sa eljenim trajanjem spavanja ili sa eljenim vremenom spavanja. Zadatak sva
kog struènjaka za spavanje jest da dijagnosticira odgovarajuæi uzrok nesanice i zapoèn
e odgovarajuæu terapiju.
Mislim da se nesanica razlikuje od ostalih problema sa spavanjem utoliko to su rtv
e uvijek sigurne da imaju pote koæa sa spavanjem. Mislim da nikada nisam èuo ikoga da
ka e: Mo da patim od nesanice, a mo da i ne. Stvarno ne znam." Takoðer, kad je te ka nesan
ca povezana s dnevnim umorom, razdra ljivo æu, anksiozno æu, oslabljenom koncentracijom, v
alovima pospanosti i mno tvom drugih problema, onaj tko pati uvijek je siguran u u
zroèno-posljediènu vezu. Ljudi koji pate
146
Nesanica
od te ke nesanice nikada ne æe reæi: Ne znam za to sam cijelo vrijeme tako umoran." U tom
smislu, dok neki problemi sa spavanjem mogu biti skriveni od stradalnika, nesan
ica obièno nije.
Za razliku od samostalno nametnute deprivacije spavanja zbog zahtjeva posla, dje
teta koje plaèe, zavr nih ispita ili neke druge situacije u kojoj se nazire olak anje
- znanje da æete jednom odluèiti da ste do li do svojih krajnjih granica i da æete sudje
lovati u blagoslovljenom èinu odlaska na spavanje - nesanica vam ne omoguæuje nikakv
o olak anje od te kih ku nji deprivacije spavanja. U zamci ste, naizgled ne mo ete uteæi,
znajuæi da æete sljedeæi dan jo te e funkcionirati.
Nestabilnost spavanja
Iako je te ko dobiti zaista toènu informaciju o tome koliko ljudi pati od nesanice,
zbog èega i koje te ine (velikim dijelom zbog toga to se naziv obièno pogrje no shvaæa), b
rem polovica svih ljudi priznaje da katkad ima pote koæa sa spavanjem. Ra irenost nesa
nice postavlja pitanje kako to da ljudsko spavanje mo e biti toliko nestabilno i s
klono nepravilnom funkcioniranju. Naposljetku, maèke i psi ne èine se kao da imaju i
kakvih pote koæa s uspavljivanjem.
Vjerujem da mogu postojati ivotno va ni evolucijski razlozi za nesanicu. Veæina ivotin
ja istodobno spava i budna je, ovisno o svojim cirkadijurnim ritmovima. Kako nji
hov dug u spavanju raste, a razbuðivanje ovisno o satu opada, postaju umorni i odl
aze spavati. Drugi dijelovi ljudskog mozga mogu odigrati ulogu u obrani od pospa
nosti kad se ugasi razbuðujuæi mehanizam biolo kog sata. U izvanrednim situacijama ima
mo povlasticu koja nam mo e spasiti ivot, sposobnost pomicanja granica budnosti jer
nam anksioznost, stres i adrenalin odr avaju mozak budnim i spremnim za reagiranj
e.
Ali, cijena koju plaæamo za ovu evolucijsku prednost mo e biti nesanica. Na a prijeko
potrebna sposobnost nadila enja granica razbuðivanja ovisnog o satu, kad je to potre
bno, mo e se nametnuti kada vi e ne postoji opasnost koja æe nas dr ati budnima. Primjer
ice, spavanje lijeènika prouèavalo se u uvjetima normalnih noæi kod kuæe u odnosu na noæi
u
de urstvu kad su mogli oèekivati da æe ih probuditi kako bi se pobrinuli za pacijente.
Za vrijeme noæi u de urstvu lijeènici su isprekidano spavali èak i kad ih nitko nije zv
ao na du nost.
Mali dug u spavanju, izlo enost relativno malom stresu ili pojaèanoj pozornosti, kao
u de urstvu, ometat æe spavanje. Kod veæine ljudi ometanje spavanja, pak, dovodi do n
agomilavanja duga u spavanju. Taj poveæani dug u spavanju nadjaèava djelovanje proce
sa razbuðivanja i ponovno omoguæuje spavanje cijelu noæ. Lijeènik koji je prethodno bio
de urni prespavat æe telefonski poziv, a radnik pod stresom ne æe èuti budilicu. Kad je
stres zaista velik i traje unedogled, pote koæe sa spavanjem bit æe trajne i vjerojatn
o æe uspostaviti stanje uravnote ene deprivacije spavanja.
Moguæe je da postoji optimalna razina sklonosti nesanici - odreðen stupanj kontinuum
a budnost-spavanje na kojem veæinu vremena imamo maksimalnu dnevnu budnost, a nesa
nicu svega nekoliko noæi u godini. No, iako vi niste de urni lijeènik ili policajac, v
jerojatno ste izlo eni veæem broju stresova nego to ih mo ete poslagati u pretince svoj
ega ivota s budne" strane granice. Ako èesto ne mo ete zaspati jer vam je mozak previ e
pobuðen, jedan od razloga jest na a stresna okolina s previ e izvora stimulacije. Dio
cijene koju plaæamo zbog na eg ubrzanog 24-satnog suvremenog naèina ivota jest to da je
na e psiholo ko razbuðivanje u petoj brzini i dr i nas de urnima" kad nam je san najpotre
niji.
Koliko je problem te ak?
Pi uæi ovo poglavlje cilj mije biti stoje moguæe jasniji u voðenju èitatelja prema razumij
evanju nesanice. Smatram da æu to postiæi na najbolji naèin ako vas provedem korak po
korak kroz razne uzroke nesanice i njihove posljedice, koje i sam razmatram kad
se susretnem s takvim sluèajem. Nisam ukljuèio nekoliko iznimno rijetkih poremeæaja.
Kad govorimo o nesanici, prva crta razgranièenja jest pitanje muèi li vas ona uistin
u. Problem mo e biti vrlo ozbiljan: pote koæe sa spavanjem svake noæi s vrlo malo spavan
ja na mahove. Ili mo e biti samo malo problematièno: sat vremena koji nam treba da z
aspimo u nepoznatoj sobi i sljedeæu noæ nema nesanice.
148
Nesanica
Povremene pote koæe sa spavanjem zasigurno su dio ljudskih okolnosti i ne bi nu no tre
bale izazivati zabrinutost. Pro log ljeta probudio sam se oko jedan sat èe uæi mjesto gd
je me ugrizao komarac. Okrenuo sam se, ignorirao blagi svrbe i oèekivao da æu ponovno
zaspati. A onda sam èuo ono iznimno neugodno visoko zujanje. Pljesnuo sam ga i po
novno poku ao zaspati. No, visoko se zujanje ponovilo. Nakon jo nekoliko rundi izmeðu
mene i komarca, skoèio sam, upalio svjetlo i poèeo ga tra iti po sobi. Nakon neuspje ne
potrage obilato sam se namazao repelentom i vratio u krevet. Tada su bila veæ got
ovo dva sata, a ja sam se potpuno razbudio. Nakon petnaestak minuta, tijekom koj
ih mi se uopæe nije spavalo, rekao sam ,,k vragu!", ustao i poèeo raditi na ovoj knj
izi. Znao sam da æu poslije tijekom dana platiti cijenu pospanosti i smanjenja mot
ivacije, ali nisam elio gubiti vrijeme le eæi u krevetu. Buduæi da sam prepoznao uzrok
svojeg problema i odluèio da vi e nikad ne æu ostaviti za titnu mre u otvorenu, nesanica m
i vi e nije stvarala nikakve brige ni probleme. Niti bi ovakva epizoda ikoga treba
la zabrinjavati.
S druge strane, da sam se probudio usred noæi bez ikakva oèiglednog razloga i da dug
o nisam mogao zaspati, uznemirio bih se. Da se isto dogodilo i sljedeæe noæi, unatoè m
ojem umoru, te da se moj umor sljedeæeg dana pogor ao, zabrinuo bih se. Da se nesani
ca pojavila i treæe noæi odmah bih stupio u akciju. Poèeo bih se zaista brinuti i agre
sivno bih tra io obja njenje. Imati vrlo ozbiljne pote koæe sa spavanjem svega nekoliko
noæi ne samo daje iscrpljujuæe nego i veoma opasno.
Evo jedne od mnogih straviènih prièa koje sam prikupio o opasnostima koje nosi nesan
ica: u kolovozu 1991. godine dvije sestre, Helen i Rose, njihovi supruzi i djeca
ljetovali su na kalifornijskoj obali. Ljetna idila prekinuta je vije æu da se Sadam
Husein obru io na Kuvajt. Dva dana poslije Helenin suprug, prièuvni èasnik, pozvan je
u slu bu. Doslovno se preko noæi ukrcao na transportni avion koji je poletio prema
Perzijskom zaljevu.
Nitko nije znao to ih ondje èeka i Helen je strahovala da je pitanje dana kad æe njez
in suprug stupfti u rat. Usred svega toga Rosein suprug je iznenada, dok je d ogir
ao na pla i, dobio napad pluæne embolije. U
149
kritiènom stanju prevezli su ga helikopterom u obli nju bolnicu, a Rose je po la s nji
m ostavljajuæi djecu na brigu svojoj vrlo uznemirenoj sestri.
Sama s èetvero djece i izbezumljena od brige za svojeg supruga i ogora, Helen je to
liko bila obuzeta stresom i tjeskobom da uopæe nije mogla spavati. Tko bi joj moga
o zamjeriti? Nakon tri noæi koje je provela bdijuæi i zami ljajuæi najgore moguæe scenarij
e u Perzijskom zaljevu i u bolnici, Helen je bila toliko iscrpljena da to vi e nij
e mogla podnijeti. Mudro je postupila i naruèila pregled kod lijeènika u lokalnoj am
bulanti te zatra ila ne to to æe joj pomoæi da zaspi. Unatoè krajnje stresnim okolnostima,
njezin lijeènik nije mudro postupio i nije joj propisao tablete za spavanje, nego
joj je preporuèio èa u toplog mlijeka, toplu kupku i umirujuæu glazbu.
Nakon jo jedne neprospavane noæi, Helen je jednostavno bila toliko iscrpljena da se
nije mogla brinuti za djecu. Nazvala je svoju majku, koja je ivjela oko 300 kilo
metara dalje, i pitala je mo e li joj dovesti djecu na nekoliko dana. Helen se spa
kirala i krenula prema majèinoj kuæi. Iako je i dalje bila na rubu ivèanog sloma, Helen
je osjetila malo olak anje jer je majèina pomoæ bila na vidiku. Ali, s tim olak anjem p
ojavila se i opasna naznaka pospanosti. Dug u spavanju koji se nakupljao prethod
ne èetiri noæi sada vi e nije bio maskiran stresom i zabrinuto æu te se poèeo nametati.
Rano poslijepodne dok je Helen vozila kroz jedan gradiæ dogodilo se ono nezamisliv
o. Bez usporavanja pro la je kroz crveno svjetlo. Jo uvijek se ne sjeæa ni pribli avanj
a gradiæa, ni daje vidjela crveno svjetlo, ali se sjeæa prodornog, zastra ujuæeg kripanja
koènica dok se kamionet zabijao u bok njezina automobila. Samim èudom Helen i djeca
nisu poginuli, ali su svi pretrpjeli ozljede razlièitog stupnja. Automobil je bio
uni ten.
I jo jedna prièa, bli a domu.
Kad sam tek poèinjao na Sveuèili tu Stanford, jedan braèni par koji sam poznavao otputov
ao je u Francusku. Dva tjedna poslije moja supruga i ja bili smo okirani i u asnuti
kad smo primili razglednicu od mu a u kojoj je kratko napisao da mu je ena poginul
a u automobilskoj nesreæi. Kad se vratio, rekao nam je, ne prigu ujuæi jecaje, daje za
spao
150
Nesanica
za upravljaèem u francuskim Alpama. Automobil je sletio s ceste i sru io se u klanac
. Njegova mlada ena zadobila je kobne ozljede glave, a on je pro ao s manjim ozljed
ama i modricama. Svoj kobni propust pripisao je sindromu brze promjene vremenske
zone. Nakon 12-satnog noænog leta iz San Francisca u Pariz, iznajmili su automobi
l u zraènoj luci i odmah zapoèeli obilazak, ne dajuæi svojem tijelu vremena da se pril
agodi devetosatnoj razlici u vremenu. Pet noæi prije nesreæe imao je velikih pote koæa s
uspavljivanjem; njegov je dug u spavanju bio golem stoje na tragièan naèin dokazano
na zadnji dan ivota njegove supruge.
Ne zapamtite li ni ta drugo iz ove knjige, morate zapamtiti ove prièe i to vam kazuju
i zbog èega sam ih odabrao. Kada normalni spavaè iskusi ozbiljne pote koæe sa spavanjem
, zbog stresa, sindroma brze promjene vremenske zone ili zbog boli, to se uopæe ne
razlikuje od eksperimentalne deprivacije spavanja, u smislu da se dug u spavanj
u brzo gomila, a tendencija uspavljivanja postaje vrlo sna na. Ako le ite budni goto
vo cijelu noæ, zabrinuti, uznemireni i ne mo ete zaspati, uopæe vam ne æe pasti na pamet
da biste mogli zaspati vozeæi ili baveæi se nekom drugom potencijalno opasnom aktiv
no æu. Ali, tijekom dana vi ste poput akrobata na u etu koji nosi golem teret - jedna
pogrje ka, odvraæanje pozornosti, jedno popu tanje i nedostatak sna zaskoèit æe vas kao ep
ileptièki napadaj.
Ukratko, svakako biste se morali zabrinuti zbog pote koæa sa spavanjem ako problem t
raje du e od jedne ili dvije noæi, kad uzrok problemu nije jasan i ne mo e se lako raz
rije iti te, to je najva nije, kad ne to negativno utjeèe na va e dnevno funkcioniranje, r
spolo enje ili radni uèinak. Konaèno, va a bi zabrinutost trebala biti najveæa ako su pote
oæe sa spavanjem rezultat stresa, putovanja, boli i tako dalje. Niste na sigurnom,
i to god bio uzrok va oj nesanici moglo bi se na u asan naèin spojiti s ne eljenom epizo
dom spavanja.
«
151
to uzrokuje prolaznu" nesanicu?
Kao to sam spomenuo na poèetku ovog poglavlja, struènjaci za spavanje vole dijeliti n
esanicu u dvije kategorije: prolazni" sluèajevi koji traju jednu noæ do tjedan-dva i k
ronièni" sluèajevi koji traju tjednima, mjesecima ili godinama. To su korisne katego
rije, ali katkad malo previ e krute. Ljudi èesto imaju pote koæa sa spavanjem nekoliko n
oæi, zatim nekoliko noæi dobro spavaju, a onda ponovno slijede besane noæi. Zapravo, n
akon vi e od jedne epizode prolazne nesanice, ona se pojavljuje gotovo unedogled.
Po mojem mi ljenju, najkorisniji aspekt za identifikaciju prolazne nesanice jest d
a uzrok gotovo nikad ne ovisi o procesu spavanja. Dvije prièe koje sam iznio ilust
riraju dvije od tri glavne okolnosti koje privremeno mogu omesti spavanje: preko
mjerna pobudenost, brza promjena vremenskih zona ili rasporeda te ometanje iz ok
oline. Kao to su prièe pokazale, to to su te pote koæe sa spavanjem privremene ni na koj
i naèin ne umanjuje potrebu da se s njima ne to uèini.
Prekomjerna pobudenost
U velikom broju ispitivanja, kao i u mojem osobnom iskustvu, prekomjerna pobuden
ost uzrokovana stresom i brigama najèe æe je spominjani uzrok privremenih pote koæa sa spa
vanjem, a spominje ga otprilike polovica onih koji su ikada do ivjeli nesanicu. St
upanj poremeæaja spavanja uglavnom ovisi o te ini i trajanju stresnih okolnosti. Tre
bao bih spomenuti da prekomjerna pobudenost mo e biti uzrokovana i sretnim okolnos
tima: uzbuðenje zbog neoèekivana dobitka ili neèega prekrasnog to bi se trebalo dogodit
i sljedeæeg dana mo e uzrokovati nesanicu.
Promjena vremenskih zona ili rasporeda
Kad su na i cirkadijurni ritmovi poremeæeni zbog sindroma brze promjene vremenske zo
ne, smjenskog rada i drugih veæih promjena rasporeda, èesto dolazi do nesanice. Razb
uðivanje ovisno o satu izbaèeno je iz sinkronije s novim rasporedom ciklusa svjetla
i tame, pobuðujuæi tijelo onda kad bi alarm" trebao biti iskljuèen. Kada ljudi brzo mij
enjaju
Nesanica
vremenske zone, njihovo tijelo nema dovoljno vremena sustiæi ih. Iako se neki ljud
i za dan-dva mogu osjeæati bolje, s drugima to nije sluèaj i cirkadijurnim ritmovima
njihovih tijela potrebno je tjedan dana ili vi e kako bi uhvatili novo vrijeme.
Okolina u kojoj se spava
To bi trebalo biti oèigledno. Prometnu buku, vodovodne instalacije ili susjede èesto
okrivljujemo za nesanicu. S druge strane, ljudi se brzo naviknu na buku i uglav
nom se ne bude. Kad smo se moja supruga i ja doselili u New York kasnih 1950-ih,
na je stan bio tik uz eljeznièku prugu na stupovima. Zbog kripe koènica vlakova koji s
u ulazili u stanicu, veæinu prve noæi bio sam budan. Ujutro sam bio bijesan. Za to nam
stanodavac nije ovo spomenuo?" Bjesnio sam. Sad æemo se stvarno morati odseliti!" A
li, do sljedeæe noæi imao sam ozbiljnu deprivaciju spavanja i donekle se veæ priviknuo
na kripu koènica. Tu sam noæ mnogo bolje spavao, iako su vlakovi i dalje kripali. Oso
bno sam donekle skeptièan prema tome da bi èimbenici iz okoline mogli biti izravan u
zrok nesanice. Meðutim, mislim da se osjetljivost na okolinu mo e poveæati djelovanjem
drugih èimbenika poput stresa ili ljutnje. Kao to sam rekao, uznemirenost bukom ob
ièno je prolazna, ali ako smatrate da neko zlonamjerno i namjerno buèi kako bi vas u
znemirivao, vrlo je vjerojatno da æe va san biti jako poremeæen.
Prolazna se nesanica pojavljuje u tri èetvrtine svih sluèajeva nesanice. \ Izroci su
obièno privremeni i kad se povuku nestaje i nesanice. Ljudi rije e svoje probleme,
napuste hotel ili se vrate u dnevnu smjenu. Kad je rije ena, prolazna se nesanica
obièno zaboravlja ili se odbacuje kao manja neugodnost. Meðutim, elim da bude kristal
no jasno daje prolazna nesanica jo uvijek zdravstveno i sigurnosno pitanje koje z
ahtijeva veliku pozornost i uèinkovitu obradu. Èak i nakon jedne jedine noæi lo eg sna,
sljedeæeg se dana mo ete osjeæati u asno i shvatiti kako vam je uèinak ozbiljno oslabljen.
Kad ste jako umorni, èak se i male pote koæe mogu èiniti nerje ivima. Nekoliko noæi s malo
sna ili bez njega mogu vas uèiniti opasnima za sebe i druge: ljudima koji pate od
nesanice prijeti znatno
153
veæa opasnost da æe do ivjeti automobilsku nesreæu, a da ne spominjem katastrofe velikih
razmjera koje bi mogli uzrokovati zrakoplovni piloti ili strojovoðe u vlaku.
Kad se ljudi ale na izrazit dnevni umor kao posljedicu nesanice, uvijek se te ko od
uprijeti i ne reæi: Za to ne odspavate malo danju?" Kao prvo, vrlo je vjerojatno da o
ni to ne mogu. Uzrokuje li nesanicu stres ili tjeskoba, ti æe se osjeæaji znatno poj
aèati i doæi u prvi plan èim legnu i kad nema nièega to æe ih odvratiti od tih misli i osj
ja. Razlozi zbog kojih ljudi ne mogu spavati danju isti su kao i razlozi zbog ko
jih ne mogu spavati noæu. Osobe u kripcu izmeðu tjeskobe i stresa zaspat æe jedino ako
ih san zatekne nespremne, za vrijeme vo nje, posla ili neke druge aktivnosti u sje
deæem polo aju, ali koja odvraæa pozornost. Zbog toga, kad lijeènici le erno preporuèe dnev
o drijemanje kao jednostavno rje enje problema, to im se sigurno èini be æutnim i bezosj
eæajnim.
Kasno bdijete ili rano ranite?
Kad jednom postane jasno da netko pati od ustrajne nesanice, odnosno nesanice ko
ja se pojavljuje èesto ili gotovo svake noæi, jedan je od prvih koraka utvrditi radi
li se o ote anom uspavljivanju ili preranom buðenju. Ako mislite da imate problem s
nesanicom, a on je ogranièen na nemoguænost da zaspite, vjerojatno je nesanica rezu
ltat problema s cirkadijurnim ritmovima. Sada znate, iz onoga to sam govorio o bi
olo kom satu, da je sna no razbuðivanje ovisno o satu najèe æe naveèer. Ako biolo ki sat ra
mozak u vrijeme kad elite iæi spavati, imat æete nesanicu zbog pote koæa s uspavljivanje
m. Kad veèernje razbuðivanje dr i ljude budnima do kasno pa im je ujutro te ko ustati, p
roblem nazivamo sindromom odgoðene faze spavanja. Za neprosvijeæene, to je nesanica
zbog pote koæa s uspavljivanjem.
Godine 1970. - 1971. stanovao sam i organizirao izvannastavne aktivnosti u stude
ntskom domu u kojem je ivjelo 90 studenata. Zapravo smo u podrumu uredili laborat
orij za spavanje. Uvje bao sam malu grupu vrlo bistrih studenata u postavljanju el
ektroda i pripremanju dobrovoljaca za snimanje njihova spavanja. U to smo vrijem
e ba otvorili kliniku za
Nesanica
poremeæaje sna i posebno me zanimala nesanica zbog pote koæa s uspav-ljivanjem. Zanima
lo me koliko æe studentima trebati da zaspe. Trideset i est studenata dobrovoljno s
e prijavilo da u razlièite noæi legnu u krevet u laboratoriju u 22 sata. Trideset i
jednom je trebalo vi e od 30 minuta da zaspi, to se uklapalo u tada nju definiciju ne
sanice. Èetvero ih je zaspalo za 5 do 10 minuta, a jednom je trebalo oko 20 minuta
. Nakon toga, oni koji su patili od nesanice" legli su u ponoæ, ali ih je osamnaest
ero zaspalo tek za 30 i vi e minuta. Ostalih trinaest zaspalo je unutar 10 minuta.
Ne mislim da je ijedan od tih studenata smatrao da pati od nesanice, ali su ima
li jednako pote koæa s uspavljivanjem kao i pacijenti koji su se alili da ne mogu zas
pati. Dakako, sada znamo da je za to to studenti nisu mogli zaspati odgovorno kas
no razbuðivanje ovisno o satu.
Drugi problem, prerano buðenje, èesto se smatra glavnim simptomom depresije. Ali bio
lo ki sat mo e uraniti jednako kao i kasniti. Ako se netko stalno budi rano ujutro,
uvijek pitamo: Jeste li pospani ili umorni naveèer i zaspite li pred televizorom?"
Odgovore li potvrdno, to je zrcalna slika sindroma odgoðene faze spavanja, koja se
formalno naziva sindrom pomaka faze spavanja unaprijed.
Veæ neko vrijeme kao terapija za sindrom odgoðene faze spavanja koristi se izlaganje
jakom svjetlu ujutro, a za sindrom pomaka faze spavanja unaprijed jako svjetlo
naveèer. Takve osobe obièno sjede ispred bloka fluorescentnog svjetla nekoliko sati.
Sjedenje ispred kutije s jakim svjetlom nije ba uvijek najlak e uklopiti u dnevni
raspored, ali novi bi ureðaj, koji je na vidiku, trebao olak ati taj problem. To su
naoèale koje emitiraju jako svjetlo na periferiju oène mre nice kroz vodièe optièkih vlaka
na. Naprava je prijenosna i toliko nenametljiva da gotovo uopæe ne ometa onoga tko
je nosi.
155
Ostali glavni uzroci ustrajne nesanice
Sindrom nemirnih nogu
Od onih koji imaju ustrajnu nesanicu, a koja nije uzrokovana problemima s biolo ki
m satom, veliki æe postotak reæi da je njihova nesanica povezana s jednim od tri tje
lesna uzroka - sindromom nemirnih nogu, gastroezofagealnim refluksom ili fibromi
jalgijom.
Godine 1998. Nacionalna zaklada za spavanje provela je omnibus anketu o spavanju
, koja je pokazala da velik broj onih koji imaju pote koæa sa spavanjem spominju jez
iv osjeæaj puzanja u nogama koji nestaje kad njima mièu. Simptom je uvijek povezan s
poremeæajem koji se naziva sindrom nemirnih nogu. Obilje je tog sindroma je neugoda
n i katkad bolan osjeæaj u nogama koji stvara elju da se njima mièe, to stvara pote koæe
a spavanjem. Kad se simptom pojavi, osoba energièno savija, iste e i kri a noge kako b
i se rije io nelagode. Obièno voli hodati naokolo, ako je moguæe. Olak anje je kratkotra
jno jer se nelagoda ubrzo vraæa.
Iako se poremeæaj naziva sindrom nemirnih nogu ili RLS10, nemir katkad zahvati ruk
e ili druge mi iæe. Postoji jasna tendencija veæe uèestalosti u starijih ljudi, ali se s
indrom mo e pojaviti i u djece. Èini se da nema razlike po spolu. Osnovni uzrok RLS-
a je nepoznat, ali se ne to èe æe pojavljuje u osoba s niskim eljezom/anemijom i u bubre n
h bolesnika na dijalizi.
Taj se poremeæaj spavanja vrlo lako uoèava. Jednostavno pitamo: Imate li jeziv osjeæaj
puzanja u nogama kad sjedite ili le ite, koji nestaje kad hodate naokolo i koji se
pogor ava noæu?" Odgovore li potvrdno, dijagnoza æe gotovo sigurno biti RLS. Na alost,
malo lijeènika i pacijenata ima dovoljno znanja da bi ga mogli toèno prepoznati i ve
lika veæina onih koji pate od nemirnih nogu muèi se godinama ne znajuæi uzrok. Kao to s
am rekao, postoji velika rupa u znanju u sustavu medicinske skrbi. Ima li ièega go
reg od èinjenice daje 15 do 20 milijuna Amerikanaca sa sindromom nemirnih nogu upa
lo u tu rupu?
10 Engl. Restless Legs Syndrome.
Nesanica
Smatram daje sindrom nemirnih nogu poremeæaj spavanja iz èetiri razloga. Prvo, buduæi
da ljudi koji pate od njega izrazito te ko mirno le e i imaju velikih pote koæa sa spava
njem. Drugo, simptomi RLS-a u pravilu su najgori noæu. Treæe, sindrom nemirnih nogu
povezan je s drugim nezavisnim poremeæajem spavanja, periodiènim pokretima udova u s
pavanju. I èetvrto, mo emo se pouzdati jedino u struènjaka za spavanje da æe uoèiti takve
osobe i pomoæi im. Karl Eckbaum prvi je opisao sindrom nemirnih nogu 1940-ih. Taj
je sindrom drugi veliki poremeæaj spavanja, nakon narkolepsije, koji je identifici
ran i okarakteriziran. Meðutim, niti je bio prepoznat kao poremeæaj spavanja, niti j
e bio èvrsto povezan s nesanicom i periodiènim pokretima udova u spavanju, sve do na e
g rada na Sveuèili tu Stanford.
Zubaru u mirovini koji je imao vrlo te ak sindrom nemirnih nogu, a da to uopæe nije
znao, konaèno je postavljena dijagnoza unutar na eg projekta primarne zdravstvene za t
ite Walla Walla/Moscow. On je mislio da su njegova uznemirenost i neugoda poslje
dica starenja. Nisam znao u èemu je problem", rekao je, samo sam znao da ne mogu spa
vati." Taj izmuèeni èovjek nije mogao èak niti sjediti na stolcu i èitati. Njegov nemir
noæu je bio golem i patio je od te ke, kroniène deprivacije spavanja. Nakon gotovo 15
godina patnje, zubar je spomenuo svoj problem lijeèniku primarne za tite spavanja, d
r. Johnu Graukeu iz Moscowa, u Iðahu. Dakako, dr. Grauke je istog trena prepoznao
pravi problem i propisao djelotvoran lijek. Doslovce preko noæi, zubar je do ivio èude
sno olak anje.
Mnogi drugi nisu imali takvu sreæu. Nacionalno povjerenstvo za istra ivanje poremeæaja
spavanja primilo je pismo supruga jedne ene koja je izvr ila samoubojstvo jer je i
zgubila nadu da bi nakon vi egodi njih poku aja mogla otkriti to s njom nije u redu. Nj
ezin je suprug bio vrlo ogorèen. Kad sam èuo za problem nemirnih nogu", pisao je, potp
uno sam se uvjerio daje to zapravo bio njezin problem." Prije otprilike godinu d
ana, ena iz Milwakeeja, s vrlo te kim sindromom nemirnih nogu, bila je na angioplas
tici. Tijekom operacije, najprije se jedan, a na kraju trojica lijeènika borila su
se s »jezinim nogama. Za to je vrijeme ena umrla. Zaklada za sindrom nemirnih nogu
ima u svojim dosjeima niz
157
zastra ujuæih prièa o rtvama tog sindroma. Ljudi koji znaju da pate od sindroma nemirni
h nogu moraju o tome obavijestiti zdravstvene struènjake tijekom bilo kakvog medic
inskog ili stomatolo kog zahvata. Mnogo prozaiènija mjera opreza ukljuèuje dobivanje s
jedala pokraj prolaza u zrakoplovu, kinu i kazali tu.
Ono to ljudi govore kako bi objasnili svoj bizarni nemir moglo bi ispuniti cijelu
knjigu. Obja njenja ukljuèuju: Valjda je zato to cijeli dan stojim na nogama." Valjda
sam neurotièan." Bio sam hiperaktivno dijete i to mije ostalo u odrasloj dobi." Bud
uæi daje uèestalost sindroma velika, ali se èesto ne dijagnosticira, problemi i traged
ije su èesti.
Jedan od najzahvalnijih pacijenata Klinike Stanford jest veterinar iz San Matea
koji je imao vrlo te ak problem sa sindromom nemirnih nogu da je na kraju noæu vrlo
malo spavao i gotovo cijelo vrijeme bio pospan. Bio je predani rotarijanac, ali
u tom razdoblju njegova ivota, za vrijeme sastanaka, sjeo bi i istog trena zaspao
na nekoliko minuta, a onda naglo ustao te poèeo koraèati udarajuæi nogama i savijajuæi
ih. Nakon nekog vremena ponovno bi sjeo i to bi se bizarno pona anje ponovilo. Ubr
zo je shvatio da vi e ne mo e sudjelovati u tim dru tvenim aktivnostima. Konaèno je oti ao
na pregled neurologu koji gaje uputio na Stanford, a za olak anje koje mu je doni
jela terapija rekao je: Na èudesan me je naèin vratila natrag u ivot." Prije dolaska n
a kliniku razmi ljao je o tome da se prestane baviti svojim poslom, s obzirom na t
o da nije mogao dovoljno dugo ostati u istom polo aju i obavljati veterinarske pos
love.
Buduæi da mnogi lijeènici nisu obavije teni o sindromu nemirnih nogu, takve ih pritu be
vode u krivom smjeru. Prije dvije godine sudjelovao sam na ljetnom sastanku zast
upnièkog doma Amerièkog udru enja lijeènika. Tijekom sastanka, na kojem je bilo oko 150
lijeènika, ukratko sam spomenuo opasnosti vezane uz sindrom nemirnih nogu. Kad je
nekoliko lijeènika pitalo o èemu to ja govorim, upitao sam koliko ima ljudi u public
i kojima je poznat sindrom nemirnih nogu. Nijedan lijeènik nije podigao ruku.
U ranim danima Klinike Stanford, pacijenti s takvim problemom bili su vrlo rijet
ki. Tako sam èak i ja bio kriv za podcjenjivanje pravih razmjera tog poremeæaja. Zap
ravo, sada je jasno da je sindrom nemir-
158
Nesanica
nih nogu prilièno ra iren. Meðutim, jo uvijek nisu provedena pravilno osmi ljena istra iva
ja koja bi utvrdila toènu ra irenost u populaciji. U velikom uzorku u Quebecu, u Kan
adi, bilo ih je 14 %, u nekoliko drugih nereprezentativnih uzoraka najmanje 10 %
, a Zaklada za sindrom nemirnih nogu, kako bi zadr ala vjerodostojnost, dr i da ih j
e pet posto. Èak i ovaj najni i postotak obuhvaæao bi vi e od 10 milijuna ljudi u SAD-u,
a vjerojatno je da su postotci jednaki i u drugim zemljama.
Sigurni smo da tek rijetki znaju to uopæe s njima nije u redu. Kao i kod drugih por
emeæaja spavanja, milijuni rtava nisu jedini koji ne spavaju dovoljno. Supruzi, ako
su u istom krevetu ili èak samo u istoj sobi, gotovo æe po definiciji takoðer patiti
od deprivacije spavanja.
U na em projektu primarne za tite u Moscovvu, u Iðahu, gotovo se 30 % klinièke populacij
e alilo na nedvosmislene simptome tog sindroma. Kao i kod svakoga drugog poremeæaja
spavanja, niti jedan pacijent nije imao dijagnozu sindroma nemirnih nogu prije
nego stoje do ao k nama. Ne to se mora uèiniti s tim te kim poremeæajem. Sindrom nemirnih
nogu morao bi biti najvi i potpuno neobraðeni prioritet zdravstvene za tite u Americi.
Prvi je korak obrazovanje. Kao to sam rekao, niti jednu drugu bolest nije tako la
ko prepoznati. Nadalje, dostupni su novi veoma djelotvorni lijekovi. Ne postoji
nijedan razlog pod kapom nebeskom za to bi se ti milijuni ljudi morali i dalje muèit
i. Zbog toga bi zdravstveni struènjaci morali vi e uèiti o tom sindromu. Ako Nacionaln
i institut za zdravlje ne uèini ni ta drugo, morao bi barem provesti ispitivanje kak
o bismo utvrdili ra irenost sindroma nemirnih nogu i njegova utjecaja na zdravlje
i. kvalitetu ivota. Kako je taj sindrom vrlo uobièajen, trebalo bi dati visoki prio
ritet istra ivanju da se pronaðe odgovarajuæi lijek ili odgovarajuæi naèin prevencije.
Gastroezofagealni refluks
Katkad vraæanje eluèane kiseline u donji jednjak ili ezofagus (gastroezofagealni refl
uks) uzrokuje ometanje sna. Ako kiselina doðe u grlo ili grkljan, spavaè æe se probudi
ti ka ljuæi i daveæi se. Meðutim, ako
159
kiselina doðe samo u donji jednjak, spavaè æe se probuditi, ali ne æe znati za to. To su p
okazali pokusi u kojima se kroz cjevèicu ubacivalo dvije do tri kapi kiseline u je
dnjak blizu eluca. Èak i ta mala kolièina kiseline uzrokovala je buðenje ispitanika koj
i èak nisu osjeæali ni garavicu ni bilo to drugo.
Kad se èeste pote koæe sa spavanjem, osobito èesta buðenja, ne dijagnosticiraju i ne rije e
vrlo æe malo lijeènika, a mo da nijedan, posumnjati na gastroezofagealni refluks te t
ra iti od pacijenta da spava s napravom u jednjaku koja æe mjeriti kiselinu. Èak i kli
nike za poremeæaje spavanja rijetko to rade kao rutinsku pretragu spavanja. Zbog t
oga nemamo jasnu predod bu o ra irenosti gastroezofagealnog refluksa kao uzroka nesa
nice.
garavica je uobièajen poremeæaj koji budi pacijente. Gastroezofagealni refluks je dal
eko uobièajeniji uzrok nesanice nego to se do sada pretpostavljalo i uvijek bi se t
rebao uzeti u obzir. Lijekovi koji sprjeèavaju izluèivanje kiseline sada su dostupni
bez recepta, a pomoæi æe i jednostavno izbjegavanje te kih obroka prije odlaska u kre
vet. Kod osoba koje se ale na pote koæe sa spavanjem bez nekog oèiglednog razloga i koj
e se povremeno bude sa garavicom, svakako bi trebalo razmotriti je li gastroezofa
gealni refluks moguæi uzrok.
Sindromfibrozitisa (fibromijalgija)
Fibrozitis je poremeæaj povezan s bolovima u mi iæima i tetivama, s karakteristiènim osj
etljivim toèkama na pojedinim tipiènim mjestima. Uvijek je prisutan dnevni umor, a v
rlo èesto i pote koæe s uspavljivanjem i odr avanjem spavanja. Kad netko sa sindromom fi
brozitisa konaèno doðe u kliniku za poremeæaje spavanja, pretrage æe obièno pokazati abnor
malni EEG obrazac koji se naziva alfa-delta spavanje i u kojem se mo e vidjeti kak
o pravilni ritmovi alfa-frekvencije ja u po velikim sporim delta-valovima.
Nije uvijek oèito za to pacijenti imaju pote koæa sa spavanjem. Dakako, bolovi æe ometati
spavanje. Kad se pacijenti sa sindromom fibrozitisa podvrgnu Vi ekratnom testu lat
encije uspavljivanja, njihovi rezultati
160
Nesanica
rijetko upuæuju na te ku deprivaciju spavanja. Stoga nije vjerojatno da æe veliki dug
u spavanju biti glavni uzrok dnevnog umora. Moj je dojam daje taj problem veoma
ra iren. Amerièko udru enje za fibromijalgièki sindrom procjenjuje da oko 10 milijuna lj
udi u Sjedinjenim Dr avama pati od tog sindroma.
U vezi s tim poremeæajem zanimljivo je da se kod pacijenata s eksperimentalnom dep
rivacijom spavanja osjetno poveæavaju bolovi. Takvi se pokusi zbog etièkih razloga r
ijetko provode. Ja mislim da taj problem zaslu uje znatno vi e istra ivanja. Postoji l
i patologija ili ometanje spavanja? Mo da neka vrsta patologije spavanja uzrokuje
bolove, ili bolovi ometaju spavanje, ili se radi o kombinaciji? Postavlja se opæe
pitanje: Hoæe li deprivacija spavanja pogor ati bolove?
Nesanica povezana s psihièkim i emocionalnim problemima
Cesti i ustrajni problemi sa spavanjem obièno su povezani s depresijom i drugim ps
ihièkim problemima. Kad ti problemi - fobije, anksioznosti, neuroze i tako dalje -
nisu oèigledni, te e je uoèiti pravi uzrok nesanice.
Pitanje tretmana je osjetljivo. Najèe æe te sluèajeve rje avaju psihijatri, lako su mnogi
struènjaci za spavanje psihijatri, kojih je 20 do 50 puta vi e nego struènjaka za spav
anje, veæina ih nije struèna za to. Stoga se problem nesanice èesto ne rje ava izravno t
e ne postoji mnogo podataka o rezultatima lijeèenja, koji bi upuæivali na to koliko
se èesto rije i problem s nesanicom kad se psihièko stanje u podlozi uèinkovito lijeèi. .
Poremeæaji koji zahtijevaju ispitivanje spavanja radi postavljanja dijagnoze
Kada se jednom iskljuèe svi spomenuti uzroci nesanice koja se pojavljuje èesto ili s
vake noæi, jo uvijek postoji nekoliko moguæih uzroka koji se sa sigurno æu mogu identific
irati jedino polisomnografskim testiranjem (iako katkad pa ljivo ispitivanje mo e ot
kriti znakove). Mo da je od njih najuobièajeniji poremeæaj periodiènih pokreta udova
u spavanju koji je èesto, kao to sam spomenuo, ali povremeno i nije, povezan sa sin
dromom nemirnih nogu. Kod periodiènih pokreta udova u spavanju pretraga spavanja p
okazat æe ponavljane epizode visoko stereotipnih pokreta udova za vrijeme spavanja
. Pokreti uvijek ukljuèuju noge, rijetko ruke, a sastoje se od istezanja no nog palc
a, djelomiènog savijanja gle nja, koljena, a katkad i kuka. Pokreti su èesto dovoljno
energièni da uzrokuju buðenje. rtve se ale na nesanicu i na spavanje koje ne okrjeplju
je. Svijest o pokretima nogu je rijetka, ali se partner mo e aliti na udarce i uzne
miravanje. Te ina problema ovisi o tome koliko su èesti pokreti, pri èemu je zadivljuj
uæa njihova pravilnost poput sata. Cesto sam gotovo sa strahopo tovanjem buljio dok
bi polisomnograf bilje io erupciju elektriène aktivnosti prednjega goljeniènog mi iæa toèno
svakih 30 sekundi (savijanje svakih pola minute je uobièajeno, ali period mo e varir
ati). Ispitivanja su pokazala vrlo sna nu vezu izmeðu dobi i periodiènih pokreta udova
u spavanju, s ra ireno æu od gotovo 40 % u osoba u dobi iznad 65 godina.
Drugi je uzrok centralna apneja u spavanju, kod koje disanje jednostavno prestan
e za vrijeme spavanja, a ponovno se uspostavi samo ako se pacijent probudi. Te ina
centralne apneje povezana je s brojem prestanaka disanja za vrijeme spavanja. M
o e se pojaviti hrkanje, ali ono obièno nije znaèajno. Katkad se centralna i opstrukti
vna apneja mogu pojaviti zajedno (mije ana apneja), ali u samoj centralnoj apneji
ne dolazi do opstrukcije. Nema stvarno djelotvornog tretmana za takvo stanje. Na
sreæu, centralna apneja je rijetka.
Treæa dijagnoza koja se mo e postaviti jedino s pomoæu testa spavanja naziva se pogrje a
n do ivljaj spavanja. Sa stajali ta struènjaka za spavanje, to je vrlo zanimljivo i za
gonetno stanje. Dijagnosticira se u oko pet posto sluèajeva u kojima se pacijenti a
le na ustrajnu nesanicu, a testovi pokazuju potpuno normalno spavanje. Prema moj
em mi ljenju, to odgovara sloganu mozak nikad ne spava", to æe reæi da mozak aktivno pot
ièe i odr ava spavanje. U nekih ljudi, mo dana aktivnost mo e biti na vi oj razini pa rtve
imaju osjeæaj da su budne iako nesumnjivo spavaju. Veæina tih ljudi ne ka e da uopæe ne
spava, ali procjenjuju da spavaju manje nego to
162
Nesanica
uistinu spavaju. U tim sluèajevima nesanica ne bi trebala biti povezana s poveæanim
dugom u spavanju ili abnormalnim MSLT-om.
Problem s pogrje nim do ivljajem spavanja katkad se mo e rije iti uvjeravanjem ljudi daj
e njihovo spavanje sasvim normalno, bez obzira na to to oni misle o njemu. Jednom
je mlada ena doletjela s Istoène obale SAD-a kako bi me vidjela, a da se nije naruèi
la. Do la je u moj ured i rekla recepcionaru da æe èekati dok se ne pojavim. Odmah sam
vidio da u asno izgleda i da je oèajna. Zbog te ke nesanice, napustila je mirovne tru
pe na prekooceanskom zadatku. Ispitao sam njezinu dnevnu pospanost MSLT-om i nje
zino noæno spavanje u laboratoriju tijekom dvije noæi. MSLT je pokazao da je ona dan
ju manje pospana nego prosjeèna osoba. Kad je zapoèelo noæno testiranje, prilièno je brz
o zaspala i dobro spavala cijelu noæ. Isto se dogodilo i sljedeæe noæi. Unatoè tomu, nak
on obje noæi bila je uvjerena da je jedva malo spavala. Kad je do lo vrijeme da pora
zgovaramo o rezultatima testova, sjeo sam i s njom pogledao EEG snimke obiju noæi,
stranicu po stranicu. Koliko god sam mogao, utje no sam joj i ohrabrujuæe, ali ipak
autoritativno, rekao: Ovakva snimanja spavanja radim gotovo cijeli svoj radni vi
jek i va i testovi pokazuju da savr eno, normalno spavate. Ova vretena spavanja su p
rekrasna, a ovo je sporovalno spavanje prelijepo." Objasnio sam joj da mozak nij
e neaktivan za vrijeme spavanja i nepokolebljivo sam je uvjerio da se nikada vi e
ne treba brinuti zbog kvalitete svog sna. elio bih dodati da sam snimao na razgovo
r. Kad smo zavr ili, dao sam joj kasetu i rekao: Ako se sljedeæih godina ikada poènete
brinuti, molim vas, preslu ajte ovu kasetu." Pacijentica je odletjela natrag na Is
tok i nije vi e imala problema s nesanicom.
Zanimljivo, kad dobiju tablete za spavanje, ljudi koji pate od pogrje -nog do ivljaj
a spavanja èesto ka u da su spavali vi e nego obièno, iako cjelonoæno snimanje pokazuje da
uopæe nisu du e spavali. U takvim sluèajevima tablete za spavanje ne pobolj avaju spava
nje nego umanjuju osjeæaj budnosti.
«
163
Primarna nesanica
Na kraju, ostaju nam dvije razlièite dijagnoze koje se èesto zajednièki nazivaju primar
ne nesanice". Prva i najèe æa jest psihofiziolo ka nesanica, koja se takoðer naziva nauèena
ili uvjetovana nesanica. Taj je poremeæaj jedan od najèe æe dijagnosticiranih u klinikam
a za spavanje. Dijagnoza se uzima u obzir kad se iz intervjua s pacijentom nazir
e velika uznemirenost i napetost kod pripreme za odlazak u krevet i na spavanje.
Pacijenti èesto opisuju da im je najveæa pote koæa u ivotu uspjeti dovoljno spavati. Kad
pacijenti ka u da su bolje spavali u nepoznatoj okolini nego u vlastitoj spavaæoj s
obi, to je obièno dobar znak - u nepoznatoj okolini ili uopæe nema znakova uvjetovan
ja ili su znatno manji. Takvi su pojedinci obièno potpuno zaokupljeni svojim probl
emom sa spavanjem. Veæina struènjaka za spavanje susrela se s opisima opreènih stanja
svojih pacijenata, npr. pati od stra ne nesanice, ali èvrsto spava kad je prisiljen
provesti noæ na podu zraène luke tijekom oluje; ne mo e spavati kod kuæe, ali je spavao
viseæi s planine. Sto je jo uobièajenije, to svojstvo ili pojava nije dovoljno razja nj
ena.
Klinièka dijagnoza psihofiziolo ke nesanice takoðer mora ukljuèivati dnevne posljedice,
obièno razdra ljivost, uznemirenost i depresivno raspolo enje. Na kraju, polisomnogram
mora pokazati poremeæeno spavanje u smislu produljene latencije uspavljivanja - 2
0 minuta i vi e i abnormalnu budnost tijekom noæi.
Druga dijagnoza je idiopatska nesanica, koja se, kad je otkrivena, nazivala nesa
nica s poèetkom u djetinjstvu, a odnosi se na nemoguænost ostvarivanja dovoljnog spa
vanja tijekom cijelog ivota. Uzrok joj je vjerojatno abnormalnost u mo danim mehani
zmima koji nadziru sustav budnost-spavanje. Poremeæaj sasvim sigurno nije uobièajen
i toèna ra irenost nije poznata. Kljuèno obilje je jest pojava u ranoj dobi. Prisutnost
dnevnih simptoma i odreðeni blagi neurolo ki znakovi razlikuju tu dijagnozu od onoga
to susreæemo u normalnih kratkih spavaèa.
Unatoè tim opæim kriterijima za nesanicu, veæ dugo postoje neke nejasnoæe oko toga kako
klasificirati pacijente koji spavaju mnogo vi e nego to misle. Primjerice, kao to sa
da veæ znate, temeljno je uvjerenje
Nesanica
struènjaka za spavanje da se nedostatak sna od jednog ili dva sata svaku noæ pribraj
a dugu u spavanju, pa æe tendencija uspavljivanja tijekom dana stabilno rasti. Za
nekoliko dana, nedostatak sna trebao bi proizvesti jake osjeæaje koje je te ko zanem
ariti, poput valova pospanosti i peèenja oèiju. Konaèno, i drugima bi trebale biti vid
ljive promjene pona anja: osoba zaspi gledajuæi televiziju ili kad god se naðe u sjedeæe
m polo aju. Daje noæni gubitak sna veæi, npr., nekoliko sati, to se ne bi moglo dogaðati
svaku noæ jer bi homeostatski pritisak potrebe spavanja postao toliko sna an da bi
ono bilo neizbje no.
Uzev i sve to u obzir, nesanica na koju se mnogi pacijenti u klinikama za spavanje
ale jest upitna. U jednoj od na ih najranijih publikacija iz 1960-ih analizirali s
mo laboratorijske upitnike o spavanju, rezultate pacijenata u testovima i te inu n
jihovih pritu bi. Glavni je rezultat bilo veliko neslaganje izmeðu te ine pritu bi i te in
e objektivnog poremeæaja spavanja, mjerenog u laboratoriju za spavanje.
U jednom dojmljivom istra ivaèkom primjeru, pacijent koji se alio na te ku nesanicu sni
man je u laboratoriju za spavanje uzastopno deset noæi. Svako je jutro u upitnicim
a o spavanju izjavljivao da mu je trebalo izmeðu jednog i èetiri sata da zaspi, u pr
osjeku jedan i pol sat. Objektivna pretraga, meðutim, pokazala je da mu nikada nij
e trebalo vi e od 30 minuta da zaspi, u prosjeku 15. Druga pacijentica u istom ist
ra ivaèkom projektu, koja je patila od kroniène nesanice, svakog je jutra u svojem upi
tniku napisala da nikad nije spavala vi e od pet i pol sati, a njezinih deset proc
jena vlastitog trajanja spavanja u prosjeku je iznosilo èetiri sata. I 'rema polis
omnografskom testiranju spavala je est sati i 20 minuta.
Tada nije postojala iroko prihvaæena definicija nesanice u terminima objektivnih po
kazatelja spavanja, a da bi se mogla provesti klinièka ispitivanja bilo je potrebn
o postaviti kriterij. Tako je 1970-ih godina nekomu, da bi dobio dijagnozu nesan
ice, trebalo najmanje 30 minuta da zaspi, da spava manje od est sati i/ili da se
budi vi e puta tijekom noæi. Pacijenti koji su stvarno imali dijagnostièki polisomnogr
am klinike za spavanje uglavnom su udovoljavali tim kriterijima, ako njihov nala
z nije bio jo i gori, ali velik broj dobrovoljaca koji su se javili za klinièka isp
itivanja tableta za spavanje i koji su tada prvi put ispitani nije udovoljavalo
kriterijima.
Kako je vrijeme prolazilo, mi, struènjaci za spavanje, u klinièkoj smo se praksi poèel
i sve manje oslanjati na objektivne pokazatelje spavanja, a sve vi e na pacijentov
e pritu be. Ako se netko osjeæa lo e i ka e da ima nesanicu onda je i ima.
Kad je Vi ekratni test latencije uspavljivanja validiran i kad se poèeo iroko primjen
jivati, tri skupine istra ivaèa spavanja, ukljuèujuæi i na u, objavile su da su neke osobe
koje pate od kroniène nesanice potpuno budne danju, s maksimalnim ili gotovo maks
imalnim bodovima na MSLT-u. Primjera radi, mi smo usporedili dvije velike skupin
e (izjednaèene po dobi, spolu itd.) normalnih spavaèa i onih koji pate od kroniène nes
anice. Zaèudo, na razini skupine, oni koji su se alili na nesanicu bili su znatno b
udniji nego kontrolna skupina, ponajprije zato to je 14 % onih koji pate od nesan
ice imalo maksimalan rezultat budnosti na MSLT-u, dok je iz kontrolne skupine sv
ega dva posto pokazivalo punu budnost na MSLT-u. Ovdje elim dodati da je nekoliko
stotina onih koji pate od nesanice u tom ispitivanju pokazalo svaku od moguæih ra
zina tendencije uspavljivanja danju. Spomenuo sam da neke osobe, koje se dulje al
e na te ku nesanicu, porièu da se ikada osjeæaju pospano tijekom dana to ovi rezultati,
èini se, potkrjepljuju. Najlak e, ali ne ba i zadovoljavajuæe obja njenje bilo bi da su
ovi ljudi jednostavno suvi e uznemireni u laboratoriju da bi si dopustili da zaspe
, iako su mo da vrlo pospani. Meðutim, gubitak sna koji oni opisuju morao bi nadvlad
ati tu uznemirenost. Rje enje ove zagonetke dalo nam je izvanredno ispitivanje Mik
ea Bonneta i Donne Arand.
Bonnet i Arand najprije su upotrijebili snimke spavanja 10 osoba s primarnom nes
anicom kako bi izazvali jednako ometanje spavanja u skupini odgovarajuæih normalni
h spavaèa tijekom sedam noæi. To su radili s namjerom da utvrde jesu li odreðeni obras
ci spavanja odgovorni za sekundarne simptome nesanice na koje se ljudi ale. Preci
znije, radilo se o simptomima povi ene napetosti i zbunjenosti, smanjene energiènost
i, poremeæaju osobnosti, subjektivno precijenjene lo e kvalitete spavanja, povi ene tj
elesne temperature i povi ene 24-satne brzine metabolizma. Takoðer su imali povi ene v
rijednosti na MSLT-u. S druge strane normalni spavaèi s obrascem spavanja jednakim
kao u onih koji pate od
166
Nesanica
nesanice pokazivali su simptome vi e nalik blagoj djelomiènoj deprivaciji spavanja n
ego simptomima primarne nesanice, a imali su i znatno manje vrijednosti na MSLT-
u. Bonnet i Arand su zakljuèili da sekundarni simptomi o kojima izvje æuju pacijenti s
primarnom nesanicom vjerojatno nisu povezani s lo om kvalitetom spavanja samom po
sebi. Podatci tog i drugih ispitivanja podupiru tvrdnju da su neizravni simptom
i nesanice, ukljuèujuæi lo u kvalitetu spavanja, posljedica prevelike pobuðenosti sredi nj
eg ivèanog sustava.
Lijeèenje primarne nesanice
Primarna nesanica obièno se te ko lijeèi. Buduæi da su ti poremeæaji kronièni, poduzeti su
eliki napori kako bi se razvili tretmani bez lijekova. Veæina lijeènika ne eli propis
ati djelotvoran lijek za spavanje za nekoliko dana, a kamoli za kroniènu nesanicu,
vjerujem da posveæen, bri an i povrh svega obrazovan lijeènik mo e olak ati nesanicu u go
tovo svim sluèajevima, ali to mo e zahtijevati mnogo vremena. Jedna od zamjerki koje
imam na veæinu laièkih knjiga o nesanici jest da one obeæavaju kako æe ljudi dobro spava
ti za pet dana" ili otkrivaju èudesan lijek za spavanje". Ljudi s kroniènom nesanicom
znaju da izljeèenje nije tako jednostavno pa je glupo i kontraproduktivno govorit
i im da jest.
Postoje razlièite opæe tehnike koje se mogu isku ati kako bi se olak ala primarna nesani
ca. Ti pristupi ukljuèuju pobolj anje higijene spavanja (dobra ideja za svakoga), te
hnike opu tanja, kontrolu podra aja, kognitivne tehnike i ogranièavanje spavanja. Rast
umaèit æu svaku pojedinaèno.
Pobolj anje higijene spavanja
Jednostavan cilj dobre higijene spavanja jest èiniti sve stoje moguæe za dobar san.
Higijena spavanja ukljuèuje nepsiholo ke elemente, kao to je izbjegavanje kofeina pri
je odlaska u krevet, ali mnogi se elementi tièu pona anja. Dr ati se pravilnog raspore
da jedno je od najva nijih pona anja vezanih uz zdrav san. Pravilan raspored poma e va
m da istrenirate svoj ciklus spavanja na isti naèin kao to vam trèanje svakog
167
jutra poma e da budete spremni na vje banje u to doba dana. Dr ati se pravilnog raspor
eda spavanja sedam dana u tjednu jest rtva koju se isplati podnijeti ako vam poma e
da tijekom tjedna odr avate vrhunac svojih sposobnosti. Smatrajte to lijeènièkim nalog
om", kao to sam se i ja morao isprièati i rano otiæi s brojnih veèera jer sam morao u k
revet. Bolja higijena spavanja detaljnije je opisana u devetnaestom poglavlju.
Tehnike opu tanja
Opu tanje se odavno koristi u borbi protiv fiziolo ke pobudenosti tijela koja ometa
san. Najpoznatija tehnika naziva se trening progresivnog opu tanja, kojom ljudi ko
ji pate od nesanice uèe kako se sustavno opustiti, prvo napinjuæi i opu tajuæi stopala,
zatim noge, pa ake, ruke i tako dalje. Takoðer se koncentriraju na kontrolu disanja
i misle na ne to lijepo. Vje banje te tehnike tijekom dana i prije spavanja mo e biti
vrlo uèinkovito u uklanjanju uznemirenosti koja ometa san i na poèetku i usred noæi.
Kontrola podra aja
Kako bi poveæali vjerojatnost da zaspimo va no je ukinuti to je moguæe vi e podra avajuæih
tivnosti i misli kako se pribli ava odlazak u krevet. Dr ati se podalje od onoga to n
as uznemiruje prije nego poku amo zaspati mo e zvuèati oèigledno, ali je nevjerojatno ko
liko se èesto ljudi uzbude, uznemire, zabrinu ili razljute prije odlaska u krevet.
Primjerice, gledaju kasne vijesti, èuju prièe o silovanjima, ubojstvima, tragiènim ne
sreæama i korupciji, a onda se pitaju za to ne mogu zaspati. Ostale zamke ukljuèuju pi
sanje zadaæe, plaæanje raèuna ili provjeravanje e-po te neposredno prije odlaska u kreve
t. Ljudi pogrje no misle da dobro iskori tavaju svoje vrijeme sprjeèavajuæi sutra nju glav
obolju. Ali, vjerojatnije je da æe usredotoèivanje na ono to uzrokuje fiziolo ku pobuðeno
st neposredno prije odlaska u krevet omesti san i smanjiti produktivnost sljedeæeg
dana.
Jedan moj kolega imao je pacijenta, Rona, koji je bio klasièan sluèaj pacijenta s ne
sanicom jer nije mogao ostaviti svoj posao u uredu. Ron je osnovao vlastitu elek
tronièku tvrtku i patio od kroniène nesanice
Nesanica
koja je trajala godinama. Prije odlaska u krevet satima je razmi ljao o sljedeæem da
nu i svemu to bi moglo poæi po zlu. Nakon tog kasnonoæ-nog rada on nije bio spreman z
a spavanje; nego za boj! Ron je sutra nju krizu pro ivljavao danas. Moj je kolega od
njega zahtijevao da odredi konkretnih pola sata nakon veèere kao vrijeme za brigu"
, kada mo e napraviti popis svega to ga uznemiruje i razmi ljati kako æe to rije iti. Na
to nije smio potro iti ni minutu vi e od tih 30 minuta. Ron je ostatak veèeri provodio
u smirujuæim i opu tajuæim aktivnostima poput èitanja dobre knjige. To je imalo kljuènu u
logu u konaènom razbijanju kruga njegove psihofiziolo ke nesanice.
Kognitivne tehnike
Tehnike koje zapo ljavaju mozak jednostavnim ponavljajuæim problemom odavna su omilj
ene u borbi protiv nesanice. Pozornost koju zahtijevaju ti zadatci odvraæa od misl
i koje ometaju spavanje. Klasièan je primjer brojenje ovaca. Neki se ljudi koriste
ponavljanim raèunanjem, na primjer poènu s jednim brojem (recimo 1 000) i oduzimaju
drugi broj (recimo 17) iznova i iznova.
Druga metoda koja katkad djeluje u odvraæanju pozornosti od spavanja jest, paradok
salno, uèiniti bdijenje svojim ciljem. Poku aj da se ostane budan koliko je god moguæe
èesto djeluje protiv straha da se ne æe moæi zaspati. Èineæi to pacijenti se opuste u dov
oljnoj mjeri da omoguæe svojem (obièno velikom) dugu u spavanju da preuzme kontrolu
i otplove u san.
Ogranièavanje spavanja
Jedna od tehnika koju volim primjenjivati u borbi protiv nesanice jest formalnij
a verzija upravo spomenute kognitivne tehnike. Zove se ogranièavanje spavanja. Ide
ja je pacijentu narediti da ne spava. Tu tehniku posebno primjenjujem kod pacije
nata koji preuvelièavaju svoje simptome ili imaju istinski pogrje an do ivljaj svojeg
spavanja, ali ne mogu prihvatiti moguænost da bi mogli normalno spavati. Ne elim da
pomisle da ih optu ujem da la u i ovo mi omoguæava da izbjegnem
169
sukob. Kad mi netko doðe i ka e: Doktore, spavam samo èetiri sata na noæ", ja ka em: ,,U r
du, elim da legnete u krevet u tri ujutro i ustanete u sedam." Nakon samo èetiri sa
ta spavanja pacijent obièno nagomila mnogo duga u spavanju i osjeæa se prilièno pospan
o. Tada dodamo jedan sat spavanja svaku noæ pa tjedan dana poslije pacijent spava
solidnih sedam i pol sati na noæ. Ta tehnika od pacijenta zahtijeva visoku predano
st i nije prikladna za svakoga.
Alternativne terapije
U lijeèenju nesanice katkad se koriste i alternativne" terapije. Niti jedna nije is
tinski ispitana. Bez obzira na to, na javnim predavanjima èesto susretnem nekoga t
ko se zaklinje u neku od njih. Sretan sam zbog te osobe, ali nikako ne mogu znat
i bi li itko drugi mogao od toga imati koristi.
Hipnoza
Hipnoza je ogranièeno djelotvorna u pospje ivanju opu tanja i borbi protiv nesanice. P
rvo, prava hipnoza zahtijeva prisutnost hipnotizera, i ne mo ete je isku ati sami ko
d kuæe. Drugo, hipnotièki trans znatno se razlikuje od spavanja; on je vi e nalik na v
isoko sugestibilno stanje opu tenosti i stoga ne vodi izravno u spavanje na prirod
an naèin. (U sluèajevima psihofiziolo ke nesanice, meðutim, hipnoza mo e biti vrlo korisna
u oslobaðanju od nerije enih tjeskoba.) Treæa pote koæa s hipnozom jest da su neki ljudi
otporni na nju.
Samohipnoza mo e biti ne to sasvim drugo. Ono to se naziva sa-mohipnozom jest zapravo
tehnika voljnog opu tanja nalik na meditaciju. Samohipnoza, meditacija i joga mog
u tijelo i um umiriti i pripremiti za spavanje. U jednom su ispitivanju pacijent
i dobili uputu da le e mirno zatvorenih oèiju i koncentriraju se na disanje, misleæi n
a rijeèi ,,u" i iz" kako su udisali i izdisali. Tehnika se u borbi protiv nesanice
pokazala jednako uèinkovitom kao i tehnika progresivnog opu tanja.
170
Nesanica
Biofeedback
Biofeedback]^ tehnika kojom pacijenti nauèe pratiti i kontrolirati svoje fiziolo ke
odgovore. Pacijenti se prikljuèe na stroj koji prati elektrièni otpor ko e ili mo dane v
alove. Preko povratnog odgovora (feedback) stroja mogu nauèiti svjesno kontrolirat
i fiziolo ku napetost i opu tanje. Neka su istra ivanja pokazala uèinkovitost biofeedbac
ka, ali njegova je primjena ogranièena zahtjevom za redovitim pristupom potrebnoj
opremi.
Akupunktura
Nema dobrih istra ivanja djelotvornosti akupunkture ili akupresure u lijeèenju nesan
ice, iako neki koji ih prakticiraju tvrde da mogu izlijeèiti nesanicu u 90 % sluèaje
va. Moram priznati da sam sumnjièav prema tim tvrdnjama jer istra ivanja koja sam pr
oèitao nisu bila provedena prema prihvaæenim znanstvenim protokolima.
Masa a
Masa a ljudima poma e da se opuste fizièki i psihièki, a maseri ka u da ljudi èesto zaspe n
stolu za masa u. Naravno, da bi bila najuèinkovitija, masa i biste se trebali podvrgn
uti prije spavanja u vlastitom krevetu. Kao i biofeedback i akupunktura, masa a je
za veæinu ljudi nepraktièna, osim ako ne ive s vje tim maserom.
Ljekovito bilje i domaæi lijekovi
Ljudi me redovito pitaju za ljekovito bilje ili za kuæne pripravke protiv nesanice
pa sam elio doznati djeluju li i ima li znanstvenih studija o njihovoj uèinkovitos
ti. Opæenito sam na ao da biljni èajevi, valerijana, toplo mlijeko i slièni pripravci ni
su ba znanstveno provjeravani. Rijetka ispitivanja obièno su mala i ogranièena te ne
znaèe ni poèetak pravog klinièkog ispitivanja. Kad bi istra ivanje spavanja bilo tako do
bro financirano kao istra ivanje raka, siguran sam da bismo imali vremena i za to.
Sada nemamo. Kad me pitaju djeluje li to, moj je odgovor: Ne znamo." Ako isproba
te i djeluje, to je u redu,*pogotovo ako imate prolaznu nesanicu i ne elite uzima
ti lijekove za spavanje. Ako je rijeè o kroniènoj nesanici, moj je savjet da razgova
rate sa struènjakom za spavanje.
Melatonin
Ranih 1990-ih neki su moji kolege poèeli na laboratorijskim ivotinjama ispitivati h
ormon melatonin kao lijek za spavanje. Tvar se èinila vrlo obeæavajuæom i sredinom 199
0-ih istra ivaèi su predali zahtjev ogranku za regulaciju lijekova Uprave za hranu i
lijekove (FDA)11 za ispitivanje sigurnosti melatonina za ljude. FDA je odbio za
htjev, zahtijevajuæi prije ispitivanja na ljudima vi e ispitivanja na ivotinjama. U k
lasiènom birokratskom sluèaju, u kojem ljevica ne zna to radi desnica, ogranak za reg
ulaciju hrane Uprave nedugo je zatim odobrio prodaju melatonina kao dodatka hran
i. Buduæi da je prirodna tvar", melatonin je postao dostupan bez ikakva testiranja.
Agresivno pozitivno izvje tavanje o melatoninu u knjigama za laike i u drugim med
ijima ohrabrilo je ljude da ga uzimaju ne samo kako bi mogli spavati nego i kako
bi pobolj ali svoje opæe zdravlje, sreæu, dugovjeènost i mu evnost. Te tvrdnje nikada nis
u znanstveno potkrijepljene, a neki od nas smatraju ih smije nima.
I tako je zapoèelo jedno od najveæih nekontroliranih i nereguliranih klinièkih ispitiv
anja u povijesti medicine.
Ono to sada znamo o melatoninu jest daje to hormon koji izluèuje epifiza i koji tij
elu daje na znanje daje vani mrak. Melatonin usmjerava tijelo da se pripremi za
spavanje, a noænim ivotinjama poput takora daje znak za buðenje. Za dugih zimskih noæi r
azina melatonina se poveæava, a za kratkih ljetnih noæi smanjuje. U drugih sisavaca
promjene u razini melatonina reguliraju hibernaciju, seksualnu aktivnost i stvar
anje spolnih hormona. Buduæi da su ljudi obièno seksualno aktivni cijele godine, èini
se da melatonin ne utjeèe na te cikluse, iako promjena razine melatonina ima ulogu
u zapoèinjanju seksualnog razvoja u pubertetu.
Djelovanje melatonina na spavanje je suprotno razbuðujuæem djelovanju svjetla. U vrl
o niskim dozama (do 0,5 miligrama za prosjeènu odraslu osobu) melatonin mo e pomaknu
ti fazu biolo kog sata. Melatonin prirodno raste neposredno prije nego zaspimo, a
tableta melatonina mo e izazvati jednak porast. Melatonin æe najvjerojatnije djelova
ti na fazu
II Food and DrugAdministration.
172
Nesanica
biolo kog sata kad se sinkronizira s promjenljivom razinom svjetlosti. Primjerice,
ako obièno ne mo ete zaspati prije jedan sat noæu, mo da æe vam to uspjeti ako uzmete tab
letu melatonina neposredno nakon zalaska Sunca. Drugim rijeèima, uzimanje melatoni
na noæu uzrokuje pomak faze unaprijed (raniji odlazak u krevet i ranije ustajanje)
, dok melatonin ujutro uzrokuje odgaðanje faze (kasniji odlazak u krevet i kasnije
ustajanje).
Buduæi da melatonin mo e suziti krvne ile, postoji zabrinutost da bi mogao biti opasa
n za ljude s bolestima srca i krvnih ila. Biolozi su uoèili neke njegove uèinke na lj
udsku spermu i jajne stanice. Melatonin mo e imati isti uèinak na ljudski reprodukti
vni ciklus kao kod ostalih sisavaca.
Kad me pacijenti pitaju bi li trebali eksperimentirati s melatoninom, najprije i
h podsjetim da èistoæa i doza tog hormona nije strogo regulirana kao to je to sluèaj s
lijekovima na recept i da su potrebna daljnja istra ivanja. Bez obzira na to, mela
tonin, èini se, nekim ljudima poma e i ja zato ne obeshrabrujem zainteresirane pacij
ente da ga probaju u malim dozama kao lijek za prolaznu nesanicu i sindrom brze
promjene vremenske zone. Mo e pomoæi i onima koji noæu rade da danju bolje spavaju, a
potpuno slijepi ljudi mogu svoje satove sinkronizirati melatoninom umjesto svjet
lom.
Odnos prolazne i trajne nesanice
Na alost, struènjaci za spavanje malo znaju o tome kako prolazna nesanica postaje kr
onièna. Katkad æe nesanica trajati jer je poèetni razlog, poput smjenskog rada ili pos
ttraumatskog stresnog poremeæaja, ozbiljan ili dugotrajan. U drugim sluèajevima, pot
e koæe sa spavanjem se nastavljaju i nakon to poèetni problemi nestanu. Najèe æe ne mo emo
igurno æu reæi kako normalni spavaè postane osoba koja pati od nesanice i kojoj noæi lo eg
pavanja zasigurno smanjuju kvalitetu ivota i dnevno funkcioniranje. Veæina struènjaka
smatra da osobe koje pate od povremene, ogranièene nesanice strahuju da ne æe moæi za
spati. To kod njih stvara stalnu napetost k«>ja im ometa san i pojaèava brigu. Neki
su ljudi vjerojatno tomu skloniji nego drugi.
Dosad smo nauèili da æe osoba s malim dugom u spavanju biti pod-lo nija pojavi nesanic
e povezane sa stresom ili drugim tipovima prolazne nesanice. Jedan od mojih asis
tenata, koji bi uvijek zaspao oko pet minuta nakon odlaska u krevet, s velikim j
e entuzijazmom poèeo smanjivati svoj dug u spavanju spavajuæi dodatnih jedan ili dva
sata svaku noæ. Odjednom, na njegovo veliko iznenaðenje i oèaj, poèeo je imati problema
s uspavljivanjem. Smanjio je svoj dug u spavanju ispod neke kritiène granice i uo
bièajene brige studentskog ivota postale su dovoljne da sprijeèe spavanje. Da nije po
sve shvaæao razloge svoje nesanice", mo da bi se poèeo opsesivno brinuti i tako uzrokov
ati nastavak svojih problema.
Pravodobnom reakcijom nesanica se mo e sasjeæi u korijenu, tj. prije nego to preraste
u uèestali ili ustrajni problem. Svaki normalni spavaè koji katkad ima problema sa
spavanjem morao bi prije svega biti sposoban identificirati uzrok. To je tako go
tovo bez iznimke. Svatko bi trebao dovoljno znati da mo e aktivno upravljati svoji
m spavanjem. Èak i ako se ne mo ete sjetiti kad ste zadnji put imali pote koæa sa spavan
jem, budite spremni na njih. Za razliku od onih èija je kronièna nesanica posljedica
produljene prolazne nesanice, nesanica u rtava povi ene pobuðenosti, koje su opisali
Mike Bonnet i Donna Arand, mo e biti rezultat osobnih konstitucijskih obilje ja. S
druge strane poèeo sam sumnjati da bi meðu tim pacijentima moglo biti znatno vi e onih
s posttraumatskim stresnim poremeæajem nego to mislimo. Rana iskustva tjelesnog il
i seksualnog zlostavljanja u djetinjstvu èesto su ili potisnuta ili se ne spominju
zbog srama. Riskirajuæi ponavljanje, ponovno nagla avam kako je potrebno mnogo vi e i
stra ivanja nesanice.
Takoðer mislim daje do lo vrijeme da uvjerimo svakoga - normalnog spavaèa, dobrog spav
aèa, slabog spavaèa, koga god - da mora pobolj ati higijenu spavanja, kako je to opisa
no u devetnaestom poglavlju, koliko god je moguæe. Naèela higijene spavanja nisu zak
oni; to su naèela koja treba slijediti koliko god je moguæe unutar granica zdravog r
azuma. Prisjetite se, dug u spavanju elimo dr ati malim zbog optimalne uèinkovitosti
- a kad je on mali, ljudi su podlo niji pojavi nesanice pa naèela zdravog spavanja p
ostaju znatno va nija.
174
Nesanica
Lijeèenje nesanice: Argumenti u prilog lijekovima za spavanje
Najveæi izazov u lijeèenju nesanice jest uvjeriti lijeènike, pa èak i ljude koji pate od
nje, da je nesanica ozbiljan problem. U na em neinformiranom dru tvu, veæina lijeènika
i laika nesanicu smatra dosadnim stanjem èak manje bitnim od obiène prehlade ili gri
pe. Sada znamo da nesanica mo e biti smrtonosna ako je ne lijeèimo, tj. riskiramo vl
astiti i ivot svojih bli njih.
Kao struènjak za spavanje, vjerujem da lijeènici i javnost najslabije razumiju i naj
vi e mitologiziraju nesanicu i uporabu lijekova za spavanje. Razlozi su raznoliki,
ali su rezultati depresivno poznati. Neznanje dovodi do nevaljane medicine i op
asnog pona anja.
U anketi koju sam proveo na svojem zadnjem dodiplomskom predavanju Spavanje i san
janje", èak se 94 % studenata slo ilo s tvrdnjom: Lijekovi za spavanje stvaraju ovisn
ost." Meðutim, ne postoje dokazi da lijekovi za spavanje koji se u ovom trenutku m
ogu dobiti na recept izazivaju ovisnost. Odakle su gotovo svi ti mladi studenti,
vrlo razlièitog podrijetla, mogli steæi takvo uvjerenje?
Jednako zbunjuje i èinjenica da su se tri èetvrtine studenata slo ile s tvrdnjom: Lijek
ovi za spavanje ne bi se smjeli uzimati ako problemi sa spavanjem ne traju vi e od
mjesec dana." To je uvjerenje potpuno suprotno zakljuècima velikog broja struènjaka
za spavanje na posebnoj konferenciji 1983. godine pod pokroviteljstvom Nacional
nog instituta za zdravlje, na kojoj su se svi slo ili da se u sluèaju prolazne nesan
ice svakako mo e propisati lijek za spavanje kao sigurna i djelotvorna metoda. I p
onovno, kako su ti studenti do li do tog uvjerenja?
Problem neinformirane javnosti èini slo enijim zastarjeli stav veæine lijeènika prema li
jekovima za spavanje. U ispitivanju oko 500 lijeènika opæe prakse diljem cijele zeml
je, otprilike 90 % ih vjeruje da lijekovi za spavanje stvaraju ovisnost i da ima
ju ozbiljne nuspojave. Nedavno sam bio savjetnik, kao struènjak za spavanje, na sa
slu anju FDA u vezi s lijekom za spavanje koji se naziva Halcion (triazolam). Jeda
n od lijeènika zapoèeo je svoje svjedoèenje provokativnom izjavom: Uzimati lijekove za
spavanje jednako je kao i zgnjeèiti komarca kovaèkim èekiæem."
175
Mnogi ljudi vjeruju da je nesanica jedan od najèe æih problema u ordinacijama lijeènika
opæe prakse. Misle da su lijeènici zatrpani pacijentima koji tra e lijekove za spavanj
e i, kao zabrinuti graðani, smatraju da se ti lijekovi previ e propisuju. A ni ta nije
dalje od istine. Nesanica jest vrlo uobièajena, ali se jednostavno niti dijagnost
icira niti lijeèi u zdravstvenim ustanovama. Primjerice, lako zamislite stereotipn
u sliku lijeènika koji se odmah hvata za blok s receptima èim se pacijent po ali na pr
obleme sa spavanjem. Opse ne nacionalne ankete provedene ranih 1980-ih godina poka
zale su daje samo 10 % pacijenata koji su se alili na nesanicu dobilo recept za l
ijek za spavanje i da ih nisu pili vi e od nekoliko noæi. Ljudi koji povremeno piju
lijekove za spavanje tvrde da im olak avaju simptome i da æe ih ponovno uzimati ako
se nesanica vrati. Kritièari koji tvrde da se lijekovi za spavanje preèesto propisuj
u redovito misle na one pacijente koji ih godinama uzimaju svake noæi. Takvi su pa
cijenti u manjini. Sto se tièe goleme veæine onih koji pate od nesanice, mnoga su no
vija istra ivanja pokazala da se njima zapravo lijekovi za spavanje propisuju suvi e
rijetko.
Pacijenti, to je potvrðeno mojim opse nim opa anjima posljednjih godina, gotovo nikada
ne tra e konkretnu pomoæ zbog problema s nesanicom, a lijeènici se opiru propisivanju
lijeka za spavanje i u onim rijetkim prilikama kad se pacijenti uistinu ale na pr
oblem sa spavanjem.
Pogrje na uvjerenja dovela su do stanja koje prkosi racionalnoj analizi. U onim vr
lo rijetkim sluèajevima kad lijeènici naposlijetku izdaju recept za lijek protiv nes
anice, daju prednost nedovoljno dobro provjerenima ( to se tièe sigurnosti i djelotv
ornosti u lijeèenju spavanja), poput antidepresiva ili anksiolitika, nad najnovijo
m generacijom lijekova za spavanje koji su posebno razvijeni za nesanicu i za ko
je je dokazano da su korisni. Neki zdravstveni struènjaci rugaju se lijekovima za
spavanje tvrdeæi da uklanjaju simptom, a ne rje avaju osnovni problem. Ali s pacijen
tove toèke gledi ta, olak anje simptoma je upravo ono to je potrebno. To je posebno tak
o ako je problem s nesanicom privremen i povezan sa stresom.
Oni koji pate od nesanice nalaze se u pat poziciji: ne spominju nesanicu svojem
lijeèniku jer vjeruju da im lijeènik jedino mo e propisati
176
Nesanica
lijekove za spavanje, kojih se iracionalno boje. Ali za veæinu pacijenata jedina s
tvar gora od lijekova za spavanje - koje prema njihovu uvjerenju izazivaju ovisn
ost - jest da im lijeènik ne propi e lijek jer sam ne odobrava njegovu uporabu. Radi
je nego da riskiraju ovisnost ili prijezir svojeg lijeènika, pacijenti vjeruju da
je daleko bolje da pate ili da se odluèe za prirodne lijekove - koji mogu i ne mor
aju djelovati.
Osobno sam iskusio podcjenjivanje jedne lijeènice kad sam je zamolio da propi e lije
k za spavanje. Svake godine dr im predavanje dodiplomcima Sveuèili ta Cornell, a pro li
put sam uoèio studenticu koja je izgledala jako pospano. Doznao sam daje nedavno p
ro ivjela te ku osobnu krizu. Zbog nespavanja noæu i predavanja danju, izgledala je um
orno. Znajuæi koje se sve lo e stvari mogu dogoditi kad netko ima toliku deprivaciju
spavanja i bojeæi se da bi mogla do ivjeti te ku nesreæu, nazvao sam studentsku zdravst
venu slu bu. Rekao sam lijeènici tko sam i da je toj studentici potreban lijek za sp
avanje za nekoliko noæi. Lijeènica se tomu usprotivila pa je profesor koji mije bio
domaæin uzeo slu alicu i objasnio joj da sam jedan od najveæih struènjaka u tom podruèju n
a svijetu. Na e su molbe samo uèvrstile odluènost studentske lijeènice: ,Ja ne namjerava
m raspaèa-vati lijekove ni za vas ni za bilo koga drugoga." Nije pomoglo uvjeravan
je da nitko ne mo e postati ovisan od trodnevne ili èetverodnevne doze lijekova za s
pavanje. Po prijeziru i zgra anju u njezinu glasu èovjek bi pomislio da sam lokalni
ljigavac, preprodavaè droge. Sve to sam mogao uèiniti jest reæi studentici da poku a pron
aæi lijeènika koji æe joj pomoæi da dobije lijek za spavanje koji joj je bio prijeko pot
reban.
Kratka povijest lijekova za spavanje
U biti nesretnog proturjeèja izmeðu percipirane opasnosti lijekova za spavanje i nji
hove stvarne sigurnosti i djelotvornosti krije se njihova pone to okaljana povijes
t. Lijekove za spavanje prati neslavna pro lost iako su oni danas znatno sigurniji
i profinjeniji. Povijesna perspektiva pomoæi æe vam da uistinu shvaJrite ra irene pre
drasude o lijekovima za spavanje i razumijete za to zabrinutost vi e nije opravdana.
177
Problem s mnogim lijekovima, koji su se prije tradicionalno koristili za potican
je spavanja bio je taj to su sni avali aktivnost sredi njega ivèanog sustava i mogli iza
zvati nesvijest, a u vi im dozama i smrt. Razvoj lijeka za nesanicu znaèio je potrag
u za lijekom koji æe potaknuti spavanje i biti siguran u vi im dozama, koji ne æe stva
rati ovisnost, tj. èije æe djelovanje brzo nestati kako osoba koja gaje uzela ne bi
bila pospana sljedeæi dan i koji ne æe imati nuspojave. Lijekovi za spavanje koje su
uzimale prija nje generacije nisu ispunili nijedan od tih zahtjeva. Dio problema
je u tome to su ti lijekovi bili stvoreni u druge svrhe, a njihovo svojstvo potic
anja spavanja obièno je bila njihova nuspojava - obièno samo jedna od mnogih.
Lijekova za nesanicu vjerojatno ima otkako su ljudi poèeli patiti od nje. Od drevn
ih vremena do devetnaestog stoljeæa najuobièajeniji napitci za spavanje sadr avali su
alkohol, opijum ili razrijeðenu otopinu aktivnog sastojka opijumskog maka, morfij.
Morfij se, dakako, koristio, a i sada se koristi kao sredstvo za ubla avanje bolo
va. On takoðer djeluje na probavni sustav pa se njegova tinktura koja se naziva la
udanum dugo koristila kao lijek za eluèane probleme. Problem s derivatima morfija j
e u tome to izazivaju gotovo sve nuspojave koje u tabletama za spavanje elimo izbj
eæi. Morfij stvara ovisnost, utjeèe na raspolo enje, djeluje mnogo sati i u visokim do
zama uzrokuje komu i smrt. Ali u nedostatku sintetièke alternative, alkohol i morf
ij bili su sedativi na izbor.
Prvi sintetièki lijek za spavanje bio je kloralhidrat, proizveden 1869. godine. Ta
j lijek i njegovi srodnici kemijski su se klasificirali kao bro-midne soli i pos
tali poznati kao bromidi. (Nedugo nakon toga, ljudi su poèeli upotrebljavati naziv
bromid" u znaèenju neuzbudljive otrcanosti ili banalne istine.) Ti lijekovi nisu z
naèili velik napredak u odnosu na postojeæe jer su mogli stvoriti ovisnost, a prekom
jerna doza uzrokovati smrt. Kloralhidrat je do ao na zao glas kao aktivni sastojak
u sredstvima za omamljivanje".
Barbital je proizveden tek 1903. godine, stoje potaknulo razvoj veæe skupine spoje
va za poticanje spavanja koji se nazivaju barbiturati. Iako su stvoreni za anest
eziju, barbiturati su se naveliko propisivali kao sredstva za spavanje do kasnih
1970-ih godina. Najuobièajenije vrste bile su
178
Nesanica
sekobarbital (poznatiji pod trgovaèkim imenom Seconal), amobarbital (Amytal) i fen
obarbital (Nembutal, u Hrvatskoj Phenobarbiton). Bar-biturati sni avaju aktivnost
sredi njega ivèanog sustava, a u visokim dozama mogu izazvati duboku nesvijest. U ni im
dozama mogu djelovati na otpu tanje inhibicija. Amytal je postao poznat kao serum
istine" nakon to su ga psihijatri poèeli upotrebljavati kako bi smanjili pacijentov
e inhibicije tijekom terapijskih seansi.
Nedostatci barbiturata kao sredstava za spavanje uskoro su postali oèigledni. Stva
rali su ovisnost i uzrokovali osjeæaj euforije, a poveæavali su i moguænost njihove zl
oporabe. Tolerancija je brzo rasla - nakon otprilike tjedan dana uzimanja jednak
e doze tijelo se naviklo na lijek i slabije reagiralo na njega, stoje zahtijeval
o stalno poveæavanje doze. Kako se doza poveæavala opasnost sluèajnog predoziranja bil
a je sve veæa, jer je razlika izmeðu terapijske i smrtonosne doze bila relativno mal
a. Katkad predoziranje nije bilo sluèajno. U 1950-ima i 1960-ima mnoge holivudske
zvijezde kao i obièni graðani poku ali su samoubojstvo progutav i aku barbiturata, èesto u
kombinaciji s alkoholom, vjerujem da je namjerna i nenamjerna zloporaba barbitur
ata kod lijeènika i pacijenata stvorila predrasude prema svim tabletama za spavanj
e.
U 1970-ima lijeènici su poèeli propisivati potpuno nove i sigurnije lijekove: benzod
ijazepine. Prvi od njih bio je klordiazepoksid (Librium), a ubrzo nakon njega po
javio se diazepam (Valium; u Hrvatskoj Apau-rin, Normabel, Valium, Diazepam). Ti
prvi benzodijazepini zapravo su stvoreni i odobreni za lijeèenje anksioznosti. Li
jeènici u SAD-u mogli su ih propisati, ali FDA nikada nije potvrdio da su sigurni
i djelotvorni za spavanje. U skladu s povije æu svih lijekova za spavanje, svojstvo
I ibriuma i Valiuma da potaknu spavanje bilo je korisna nuspojava prije negoli n
jihova primarna indikacija. Nakon poplave obavijesti o smrti uzrokovanih barbitu
ratima 1950-ih i ranih 1960-ih, benzodijazepini su I lili sigurniji; nisu bili uèi
nkoviti pri poku aju samoubojstva, a buduæi da nisu stvarali toleranciju, doze se ni
su trebale poveæavati. Meðutim, prvi lijekovi za anksioznost jo rJvijek su mogli stvo
riti ovisnost, o èemu se na iroko pisalo u sluèaju Valiuma.
179
Suvremeni lijekovi za spavanje
Prvi benzodijazepinski lijek koji je FDA odobrio kao hipnotik - propisani lijek
za spavanje - bio je flurazepam (trgovaèko ime Dalmane; u Hrvatskoj Fluzepam), pro
izveden ranih 1970-ih. Halcion je bio sljedeæi lijek za spavanje koji je FDA odobr
io, ali s njim je bilo nekih problema. Od 1982. godine FDA istra uje vrlo rijetke
sluèajeve u kojima su ljudi koji su uzimali Halcion navodno postajali nasilni ili
suicidalni. Buduæi daje FDA zakljuèio daje lijek potpuno siguran ako se ispravno kor
isti, smanjio je preporuèene doze i dodao upozorenje da se pripazi na anksioznost,
abnormalno razmi ljanje i promjene pona anja.
Stvorena je nova linija hipnotika koji su sigurniji i djelotvorniji od dotada njih
: imidazopiridini. Jedan od lijekova za spavanje iz te linije koji je trenutaèno d
ostupan u SAD-u jest zolpidem (trgovaèko ime Ambien; u Hrvatskoj Sanval i Zonadin)
. Drugi spojevi iz te linije trenutaèno se razvijaju. Ambien je hipnotik kratkog d
jelovanja koji ne stvara toleranciju i gotovo uopæe ne mo e izazvati ovisnost. U Eur
opi se reklamirao od 1987. godine, a u SAD-u je odobren za uporabu 1992. Ambieno
vo djelovanje u krvotoku je kratko. Do kraja noæi lijek se metabolizira12 do te ra
zine da se vi e uopæe ne osjeæa njegovo djelovanje. To znaèi da Ambien ne uzrokuje zaost
alu pospanost sljedeæeg dana, za razliku od benzodijazepina dugog djelovanja poput
primjerice Dalmanea, koji se daleko sporije metabolizira. Ambien znaèi napredak u
odnosu na ben-zodijazepine i stoga stoje znatno selektivniji u naèinu na koji dje
luje na ivèane stanice.
Da bi bio odobren kao lijek koji se specifièno preporuèa za nesanicu, kandidat hipnot
ik" (naziv koji se koristi za lijekove koji potièu spavanje) mora proæi nevjerojatan
niz testova koji ukljuèuju brojne normalne dobrovoljce i osobe s nesanicom. Takvi
su testovi vrlo skupi i za testiranje samo jednog spoja potrebno je vi e od 100 m
ilijuna dolara. Ovih dana Ambien je hipnotik koji se u SAD-u najvi e propisuje i o
sim Halciona te starijeg spoja temazepama (Restoril) lijeènici rijetko propisuju b
ilo
12 Preraðuje u aktivne i neaktivne metabolite te izluèuje iz organizma (nap. prev.).
180
Nesanica
to drugo. Danas je Ambien nadaleko najbolje evaluirana tableta za spavanje. Svoju
pojaèanu uèinkovitost i sigurnost duguje uglavnom svojoj poveæanoj specifiènosti.
Barbiturati, benzodijazepini i imidazopiridini djeluju na isti naèin. Oni aktivira
ju upravitelja u mozgu, koènicu koja zadr ava ivèanu aktivnost i onemoguæava samoizgaranj
e ivèanog sustava. Poluga koja ukljuèuje ovu koènicu naziva se GABA receptor i zapravo èi
ni mnogostruke dokove na koje pristaju brojne regulacijske molekule. Barbiturati
se ve u za jedan dio GABA kompleksa, a djeluju vrlo iroko u smanjivanju cjelokupne
ivèane aktivnosti. Benzodijazepini se ve u za drugi dio receptora i djeluju na cilja
niji naèin; opæenito, smanjuju anksioznost, opu taju mi iæe i potièu spavanje. Ambien i dru
i nebenzodijazepinski lijekovi koji se razvijaju jo su specifièniji: ve u se samo na
jednu podvrstu benzodijazepinskih receptora. Usporeðujuæi benzodijazepine i Ambien,
svaki pojedini lijek ima svoje prednosti i nedostatke i svaki pacijent reagira p
one to drukèije na njih. Ali veæina struènjaka za spavanje vjeruje daje Ambien trenutaèno
najbolji dostupni lijek za nesanicu. Potièe spavanje s najmanje nuspojava kod veæine
ljudi.
Lijekovi za spavanje tijekom godina uvelike su se pobolj ali i kako sve vi e razumij
evamo spavanje trebali bi se i dalje pobolj avati. Ali dru tveni stavovi prema lijek
ovima za spavanje nisu sustigli znanstveni rad na tom podruèju. Moj je kolega 1990
. godine ispitao stavove prema lijekovima za spavanje i ustanovio daje glavni ra
zlog zbog kojeg ih ljudi izbjegavaju stav da su one grje ne". A meni se èini da uzeti
lijek za spavanje kako biste noæu dobro spavali - èak i dulje vrijeme - nije ni ta gr
je nije nego uzimati dnevne doze lijekova za srce ili antidepresiva poput Prozaca.
Ako je lijek, koji ne izaziva ovisnost i toleranciju i ima vrlo malo nuspojava,
jedini naèin da netko dobro spava i osjeæa se potpuno budno tijekom dana, u tome ne
ma nièeg grje nog". On mo e spasiti mnoge ivote i njegova je uporaba opravdana sve dok n
jegove prednosti nadma uju rizike.
181
Lijekovi koji se mogu dobiti bez lijeènièkog recepta
Za mene, su milijuni patnika s problemima spavanja, koji su prisiljeni na samoli
jeèenje, najrjeèitije svjedoèanstvo o nedovoljnoj uporabi propisanih hipnotika. Djelot
vornost veæine sredstava za spavanje" koja se mogu dobiti bez recepta nije dokazana
. Njihov primarni sastojak obièno je antihistaminik, koji je originalno stvoren ka
o lijek za alergije i koji djeluje na imunosni sustav. Buduæi da histamini djeluju
i kao neuropri-jenosnici, histaminske ivèane stanice povezane su s budno æu i okidaju
najvi e kad smo najaktivniji. Antihistaminici mogu potaknuti spavanje smanjujuæi akt
ivnost tih ivèanih stanica, ali je djelovanje antihistamina prilièno iroko i ima i dru
ge uèinke, npr., uznemirenost, dehidraciju i tvrdu stolicu. Tijelo takoðer poèinje pov
eæavati toleranciju prema tim sredstvima to se du e uzimaju, a to znaèi ponovnu pojavu
nesanice. K tome, antihistaminici ostaju u sustavu znatno dulje nego hipnotici,
stoje jo jedan razlog zbog kojeg su slaba zamjena za lijekove za spavanje koji dj
eluju s veæom precizno æu. Zbog toga struènjaci za spavanje uglavnom za nesanicu ne prep
oruèaju lijekove koji se mogu dobiti bez recepta.
Uspje no lijeèenje: Integracija cjeline
Sljedeæi primjer pokazuje kako u sluèajevima kroniène nesanice put prema zdravlju èesto
nije ni ravan ni lak. Umjesto toga, kako bih otkrio uzrok nesanice, ja moguæe uzro
ke iskljuèujem korak po korak, kako sam to veæ opisao u ovom poglavlju. Pronala enje u
zroka nesanice èini vi e od polovice bitke. Ovaj je sluèaj takoðer dobar primjer kako na
poran rad uz savjet struènjaka u konaènici mo e dovesti do olak anja.
U ovom primjeru, profesorica sa Sveuèili ta Stanford obratila mi se zbog problema sa
spavanjem. Najprije sam je pitao koliko dugo nesanica traje, kakav je njezin ob
razac problema sa spavanjem tijekom vi e noæi i koliko ona smatra da je problem te ak.
Zatim sam potra io tipiène èimbenike povezane s èistom cirkadijurnom nesanicom. Èinilo mi
se da ima bla i poremeæaj odgoðene faze spavanja, ali to nije bio glavni problem. S p
omoæu nekoliko dodatnih pitanja zakljuèio sam da sindrom
Nesanica
nemirnih nogu, fibromijalgija i gastroezofagealni refluks nisu vjerojatni. Zatim
sam pa ljivo prouèio stresove kojima je bila izlo ena. Bila je vrlo ambiciozna ena koj
a se izlagala velikim pritiscima. Svakodnevno je naporno radila i ostajala budna
do kasno, a zatim bi imala problem sa spavanjem, koji se s vremenom pogor avao do
k se nije dovoljno zabrinula i obratila mi se.
Njezini istra ivaèki projekti bili su uzbudljivi, a ona je bila pod velikim pritisko
m da dobije rezultate. Jo uvijek nije dobila mjesto redovitog profesora i naporno
je radila da bi dokazala koliko vrijedi. Pitao sam je o njezinim navikama spava
nja i okolini u kojoj spava. Obièno je radila sve do odlaska u krevet, stoje bila
oèigledna pogrje ka. Postojao je i problem u spavaæoj sobi, preciznije s njezinim mu em.
On je bio eva, a to znaèi daje veæ spavao kad bi ona do la u krevet. Le eæi budna u mraku
dok bi njezin mu pokraj nje èvrsto spavao, èesto je u njoj izazivalo zamjeranje, emo
ciju koja bi dodatno ote ala spavanje.
U toj fazi njezinu je nesanicu, èinilo se, uzrokovao stres te sam odluèio noænu pretra
gu spavanja dr ati u rezervi. Nije bila sklona lijekovima za spavanje, makar i na
kratko vrijeme, pa sam joj savjetovao da izbjegava kofein i da ne pije previ e alk
ohola. Prije odlaska na spavanje trebala si je priu titi toplu kupku. Na kraju, ka
d bi ugasila svjetlo i zatvorila oèi, trebala se usredotoèiti na ugodno sjeæanje, popu
t omiljenog filma ili pro log godi njeg odmora, eæuæi kroz svaki pojedini detalj dok ne b
i zaspala. Takoðer sam tra io da vodi dnevnik spavanja. Èinilo se kao da joj je laknul
o i jedva je èekala da isku a ono to sam joj savjetovao.
Nakon nekoliko dana njezino se spavanje malo pobolj alo, ali nesanica je i dalje b
ila problem. Zatim sam odluèio provjeriti je li rijeè o ustrajnoj psihofiziolo koj nes
anici ili samo ustrajnom stresu. Gledaj", rekao sam joj, malo si napredovala. Pora
dimo sada nekoliko tjedana na tome da smanjimo tvoj stres uzrokovan odlaskom na
spavanje i vidimo mo emo li znatnije popraviti situaciju." Odluèili smo da æe rano nav
eèer zapisati sve stoje zabrinjava i da nakon toga o tome vi e ne æe razmi ljati prije o
dlaska u krevet. Takoðer je pristala isku ati dodatne tehnike opu tanja.
Kad je ponovno do la nakon dva tjedna bila je poti tena i rekla mije da se njezina n
esanica nije popravila. Tad sam se zabrinuo da bi njezini
183
problemi sa spavanjem, osim stresa, mogli biti poèetak psihofiziolo ke nesanice, u k
ojoj je njezin strah da ne æe moæi zaspati sam po sebi sprjeèavao spavanje. Dogovorio
sam cjelonoæno polisomnografsko klinièko testiranje. Rezultati su iskljuèili periodiène
pokrete udova u spavanju, centralnu apneju u spavanju, a sasvim pouzdano i pogrj
e an do ivljaj spavanja. Zaista je imala poremeæaj spavanja. Buduæi da je poremeæaj bio ne
o te i na poèetku noæi, s dugom latencijom uspavljivanja koja je trajala do kasno u noæ,
posumnjao sam da bi sindrom odgoðene faze spavanja mogao biti gori nego to sam u p
oèetku mislio. Preporuèio sam joj da se poku a izlagati jakom svjetlu ujutro kako bi p
oku ala odgoditi fazu spavanja, buditi se ranije ujutro i ranije lijegati naveèer. T
akoðer sam joj preporuèio da uzima nisku dozu lijeka za spavanje tijekom tjedan dana
. Neki ljudi postanu uznemireni i oèajni bojeæi se da nikada vi e ne æe dobro spavati. el
io sam da zna, ako postane zaista oèajna, da æe ipak moæi spavati. U toj je fazi bila
spremna poku ati bilo to pa sam joj propisao nisku dozu Ambiena. Takoðer sam tra io da
me nazove svako jutro i ka e mi kako je protekla prethodna noæ.
Uz pomoæ jakog svjetla ujutro i lijeka za spavanje prije odlaska u krevet odmah je
poèela bolje spavati. Danju se osjeæala mnogo bolje i nije se vi e u asavala odlaska u
krevet. Nakon tjedan dana laknulo joj je i nije se vi e trebala ujutro izlagati sv
jetlu. Sada je bila umjetnost pokazati joj da mo e spavati i bez lijekova pa sam j
oj predlo io po jednu tabletu za spavanje svaki dan tijekom sljedeæih tjedan dana, s
tim da æe neka od njih biti placebo. Ako je uzrok njezine nesanice veæinom bila uzn
emirenost zbog spavanja, onda bi joj uzimanje tablete, makar i placeba, trebalo
pomoæi. I dalje me je morala nazvati svako jutro i reæi mi kako je prethodne noæi spav
ala, kako bih ja odmah znao teèe li sve po planu. Nastavila je dobro spavati tijek
om tjedna. Pa," rekao sam nakon stoje tjedan pro ao, veæ èetiri dana uzima placebo. Misl
m da si izlijeèena." Bila je presretna i nastavila je dobro spavati nakon toga.
184
Nesanica
Primjena onoga to znamo
U zadnjih èetvrt stoljeæa mnogo smo nauèili o nesanici, ali je relativno malo znanstve
nika ukljuèeno u njezino izravno istra ivanje i malo je novca usmjereno u njezino rj
e avanje. I tako, iako ja jadikujem da trebamo jo mnogo toga nauèiti, nauèili smo mnogo
toga to mo e pomoæi ljudima koji pate od nesanice. Znam da golema veæina ljudi koji su
zabrinuti zbog pote koæa sa spavanjem nema koristi od znanja koje smo tako mukotrpn
o prikupljali.
Izluðujuæe je to to se nesanica uvijek pojednostavnjuje. A zapravo, svaki je sluèaj dru
gaèiji. Moje iskustvo s profesoricom pokazuje da uspjeh proizlazi iz prepoznavanja
razlièitosti i oblikovanja individualnog tretmana. Ljudi moraju preuzeti odgovorn
ost i uèiti o spavanju. Ljudi moraju pronaæi struènjaka koji poznaje problem, koji na
pametan naèin primjenjuje znanje na njihov pojedinaèni sluèaj i koji je sposoban posve
titi potrebno vrijeme radu s njima. Bilo prolazna ili kronièna, nesanica se mora a
gresivno lijeèiti kao ozbiljan zdravstveni problem koji mo e ugroziti ivot, jer zaist
a mo e.
185
7. Hrkanje i apneja u spavanju: Ponoæni davitelji
Sljedeæi je sluèaj tipièan: imao sam pacijenta koji je bio menad er u tvrtki s vrlo viso
kom plaæom. Oko 10 godina prije nego to mi se obratio poèeo je patiti od umora. Njego
vi poèetni napori da dobije medicinsku pomoæ rezultirali su dijagnozom depresije. Pr
opisivane su mu razne vrste antidepresiva, ali njegov se umor samo poveæavao. Ubrz
o nakon toga poèeo je patiti od sve veæeg problema s visokim krvnim tlakom, koji nij
e reagirao na vrlo agresivno lijeèenje. Njegov je umor konaèno do ao do toèke u kojoj vi e
nije bio u stanju obavljati du nosti koje je zahtijevao njegov visoki polo aj. Nije
se mogao organizirati, mi ljenje mu je bilo o teæeno. Cesto je otkazivao sastanke jer
je bio suvi e umoran. Na kraju je bio zamoljen da ode iz tvrtke.
Kad sam ga vidio bio je na kraju snaga i nezaposlen tri godine. Brak mu je bio u
krizi zbog njegove razdra ljivosti i bezvoljnosti. Rekao je da je veæ barem pet god
ina potpuno oèajan i da ne vidi razloga da dalje ivi. Iako je izdr ao 10 godina patnj
e i nebrojenih posjeta raznim medicinskim struènjacima, ja sam bio prilièno siguran
u dijagnozu nakon to sam ga pogledao i postavio mu tri-èetiri pitanja. Laboratorijs
ka pretraga spavanja potvrdila je da njegov problem nije bila ni depresija, ni s
indrom kroniènog umora, veæ skriveni ubojica koji se naziva apneja. Lijeèenje je bilo
brzo i lako, a njegovi su tjelesni i psihièki problemi gotovo nestali.
Apneja je neprepoznati ubojica, vidljiv golim okom. Svake noæi vi e od 50 milijuna A
merikanaca prestane disati. U nevjerojatnoj evolucijskoj pogrje ci priroda nas je
obdarila grlom koje se mo e stisnuti tijekom spavanja i zaustaviti protok zraka, a
li nije ujedno na em mozgu podarila sposobnost da ponovno mirno zapoène disanje. U t
om trenutku bez disanja, neposredna buduænost nudi nam samo dvije moguænosti: smrt i
li buðenje kako bismo ponovno poèeli disati. U najgorim sluèajevima zrak ne ulazi u pl
uæa 40, 50, 60 sekundi ili du e. Mi iæi dijafragme se
186
Hrkanje i apneja u spavanju: Ponoæni davitelji
sve vi e bore protiv zaprijeèenog grla, bez uspjeha. Ugljièni dioksid se nagomilava u
krvotoku, a razina kisika prijeko potrebnog za ivot str-moglavo opada. Nakon minu
te ili vi e mozak je u panici, gu i se i vri ti za kisikom. Ko a i usnice poplave. I ba k
ada smrt izgleda neizbje na, spavaè se probudi, a mi iæi grla i jezika se napnu, omoguæujuæ
kisiku da poteèe u pluæa u seriji isprekidanih, brektavih udaha. Kisik se vratio u
krv i smrt je sprijeèena. Umjesto da se upla i i ostane budna, rtva odmah ponovno zas
pi. Nakon nekoliko sekundi poèinje hrkanje, a zatim se ciklus ponavlja, stotine i
stotine puta tijekom noæi.
Tako apneja u spavanju izgleda i zvuèi objektivnom promatraèu - ali se rtve apneje ne
sjeæaju svoje cjelonoæne borbe na ivot i smrt. Nikad se nisam prestao èuditi tomu kako
se rtve apneje mogu probuditi stotine puta u jednoj noæi i uopæe se ne sjeæati te muke
. Te ko je izmjeriti koliko pravog sna zapravo izgube, a izgube barem treæinu vremen
a koje provedu u krevetu. A kad se toliko puta prekine, spavanje ima vrlo malu v
rijednost u smanjivanju duga u spavanju. rtve ovog ponoænog davitelja mogu biti svj
esne da gube energiju i da su umorne cijeli dan, ali ne znaju razlog dok im netk
o komu vjeruju (ali tko?) ne ka e to se dogaða cijelu noæ i kako to na njih djeluje.
Ozbiljne posljedice tog poremeæaja spavanja i njegova velika ra irenost èine ga jednim
od najozbiljnijih zdravstvenih problema u Americi. Èuo sam ljude kako tvrde da sv
aki fenomen koji je tako ra iren ne mo e biti ne to abnormalno. No ni ta nije dalje od i
stine.
Apneja - grèka rijeè za odsutnost disanja - i dalje je najslabije dijagnosticirani s
mrtonosni problem u medicini. U svojem izvje taju Kongresu 1992. godine Nacionalni
odbor za istra ivanje poremeæaja spavanja procijenio je da se 38 000 srèanih i mo danih
udara sa smrtnim ishodom u SAD-u mo e pripisati apneji. Nazvao bih je tihim uboji
com, izraz koji se èesto koristi za visoki krvni tlak, ali opstruktivna apneja u ¦pa
vanju je sve samo ne tiha. Ljudi s apnejom obièno toliko glasno hrèu da se njihovo h
rkanje mo e usporediti s pneumatskim èekiæem, koji se aije i kroz vrata, kroz zidove i
»iz hodnik. A ipak, pravo znaèenje toga glasnog upozorenja ne cijene ni ljudi ni nj
ihovi lijeènici.
187
Meðutim, oni koji moraju slu ati hrkanje ba i ne ignoriraju upozorenje. Prije nekolik
o godina jedna je ena bila uhiæena i optu ena za ometanje javnog reda i mira jer su s
e njezini susjedi alili da glasno hrèe. Jedan moj pacijent rekao mije daje u vojsci
znao leæi u krevet u vojarni, a ujutro bi se probudio na mjestu za postrojavanje,
kamo bi ga drugi vojnici iznijeli zajedno s krevetom. Supruga drugog pacijenta
rekla mi je da joj je susjed jednog dana lupao na vrata zahtijevajuæi da mu ka e kak
vu to ona ivotinju dr i u kuæi. To nije nikakva ivotinja", odgovorila je, to je moj sup
ug." Nedavno su me neki moji studenti molili da ne to uèinim s jednim studentom koji
je spavao u sobi do njihove. Njegovo glasno hrkanje izrazito je ometalo njihovo
spavanje, a rekli su da se èak i zid od toga trese. Brzo sam organizirao pretragu
spavanja za tog studenta i nisam bio iznenaðen kad sam vidio da ima vrlo te ku opst
ruktivnu apneju u spavanju. Jo je opasniji bio nalaz visokog krvnog tlaka iako je
imao samo 20 godina.
Gotovo 40 % populacije ima nekakvu apneju u spavanju, a polovica tih sluèajeva ima
klinièko znaèenje. To znaèi da barem 20 % ljudi koji doðu lijeèniku primarne skrbi ima op
asnu apneju u spavanju. Broj posjeta lijeèniku koji se mogu pripisati apneji je zn
atno veæi jer apneja uzrokuje irok raspon zdravstvenih problema koji primoravaju lj
ude da posjete lijeènika. Jedan od najuobièajenijih problema je izraziti umor, s obz
irom na to da oni koji pate od apneje zapravo vrlo malo i nekvalitetno spavaju,
a s druge strane ne dobivaju pravu dijagnozu. Zakljuèujem da lijeènici primarne skrb
i u manje od 1 ili 2 % svojih pacijenata prepoznaju apneju. Èak se i kod onih s na
joèitijim simptomima rijetko dijagnosticira.
Tko su ti nesretni ljudi? Oni su svuda oko vas; i vi mo ete biti jedan od njih. Pr
etili ljudi skloniji su apneji, ali je i mr avi mogu imati, ovisno o irini njihova
grla ili obliku njihovih èeljusti. Opstruktivna apneja uglavnom se poèinje pojavljiv
ati i kod mu karaca i ena u njihovim tridesetima, èetrdesetima i pedesetima, a moguæa j
e i kod djece. Opæenito se apneja pojavljuje prete ito kod mu karaca, i to u omjeru je
dan prema èetiri. Kod ena je uèestalost ne to manja nego kod mu karaca, sve do poslije me
nopauze, nakon èega raste do izjednaèenja s mu karcima.
188
U cijeloj medicini ne mogu zamisliti niti jedno te ko stanje koje je toliko uobièaje
no, opasno za ivot, koje se tako lako lijeèi, a tako slabo prepoznaje. To je jednak
o kao kad bi dijabetes bio dobro poznat istra ivaèima u laboratoriju, inzulin proizv
eden, ali lijeènici ne znaju da dijabetes uopæe postoji. Lijeènici bi primijetili da n
jihov pacijent postaje neobja njivo bolestan i napravili bi mnogo pretraga, a ne b
i prona li uzrok. Upravo se to dogaða s apnejom. Pacijentima s dijabetesom, koji nij
e prepoznat, stanje bi se polako pogor avalo i izazivalo o teæenje bubrega, sljepoæu, pe
rifernu neuropatiju, zaèepljenje krvnih ila i gangrenu. Poèeli bi umirati, a lijeènici
i dalje ne bi znali za to, jer nikada nisu èuli za dijabetes. Lijeènici bi poku avali li
jeèiti posljedice dijabetesa, ali njihovi bi napori bili mali, jer ne bi rje avali u
zrok problema. Nepotrebna patnja i gubici ivota bi se nastavili.
Nesreæa nedijagnosticirane apneje u spavanju tim je veæa to postoji vrlo uèinkovito lij
eèenje i èesto se stanje mo e potpuno izlijeèiti. Kad razmi ljam o svim smrtnim sluèajevima
koji su se mogli sprijeèiti, svim ivotima ugro enim svake noæi i o tome koliko se malo èi
ni u tom pitanju, potpuno sam okiran. Prije otprilike pet godina bio sam razoèaran
jer lijeènici u Klinici Sveuèili ta Stanford (èak i ovdje!) nisu bili zainteresirani za
na u kliniku za poremeæaje spavanja. Oti ao sam u Kliniku za internu medicinu i ponudi
o petorici ljudi koji su sjedili u èekaonici besplatnu pretragu spavanja. Dodatno
sam ih namamio napomenuv i da bi ih pretraga inaèe stajala 1 000 dolara. Èetvorica od
njih petorice pristali su na besplatnu pretragu". Od te èetvorice, dvojica su imali
apneju. Godinama su i li od lijeènika do lijeènika u potrazi za uzrokom svojih zdravs
tvenih problema, koji su gotovo potpuno bili posljedica apneje.
Katkad moj fanatizam u spa avanju ljudi mo e dovesti do neugodne situacije. Nedavno
sam se zrakoplovom vraæao s jednog svoga predavanja i promatrao putnika nasuprot m
eni kako prestane disati gotovo nekoliko minuta kad zaspi. Iz iskustva sam znao
da ima te ku, mo da za ivot opasnu, apneju u spavanju. Razmi ljao sam o tome bih li mu
ne to rekao kad se probudi, ali cijelo vrijeme puta nisam uspio pronaæi naèin da mu se
dostojanstveno obratim. Te ko je sa strancem odjednom poèeti razgo-
189
varati o njegovim zdravstvenim problemima. Kad sam iza ao iz aviona poèeo sam se pre
mi ljati. Imao sam priliku tom èovjeku spasiti ivot, a nisam ni ta rekao. Tada se uplel
a sudbina - dobio sam drugu priliku. Zajedno s drugima po ao sam prema zahodu u zr
aènoj luci i dok sam stajao ispred pisoara shvatio sam da rtva apneje u spavanju st
oji pokraj mene. Imate ozbiljan zdravstveni problem koji neodgodivo zahtijeva med
icinsku pomoæ!" Prije nego to sam uspio reæi vi e o tome, o inuo me pogledom, zakopèao hla
i izjurio iz zahoda.
U nekoliko sliènih situacija moji su se napori izjalovili, ali sve u svemu dobro s
e osjeæam s onim to sam postigao: do sada smo moji kolege na Stanfordu i ja spasili
tisuæe ivota. Ako uraèunamo pacijente koje su lijeèili svi na i uèenici, rijeè je vjeroja
o stotinama tisuæa spa enih ivota u SAD-u, a mo da i milijun irom svijeta. A ipak, tek
smo se poèeli baviti desecima milijuna rtava apneje, upravo ovdje unutar medicinski
najnaprednije nacije, koji i dalje pate, nemaju dijagnozu i ne lijeèe se.
Hrkanje
Kolega mi je jednom predlo io obrazovnu vje bu koju od tada èesto izvodim kad dr im pred
avanje laicima. Koliko vas", pitam ih, ima poremeæaj spavanja?" Opæenito se ne podigne
vi e od jedne ili dvije ruke, èesto nijedna. Onda pitam: Koliko vas hrèe?" Oko polovic
e prisutnih podigne ruku. Prièekam da se osvrnu oko sebe, neki se smje kaju ili smij
u jer se hrkanje èini smije nim, a toliko je ruku u zraku. Nakon prigodno dramatiène s
tanke ka em im: Svi vi koji ste podigli ruku imate poremeæaj spavanja." Zatim objasni
m za to: hrkanje je znak da vam je disanje poremeæeno tijekom spavanja. Ako hrèete, mo
rate znati koliko vam je te ko disanje poremeæeno i koje su posljedice.
Hrèemo zato to je na e grlo jedan od najveæih kompromisa koje je priroda uèinila. Grlo je
cijev koja mora slu iti mnogim funkcijama: disanju, govorenju, jedenju i pijenju.
Ali tehnièki zahtjevi za te aktivnosti su razlièiti. Jezik i gornji di ni put moraju
biti vrlo fleksibilni kako bi obavljali istanèani zadatak stvaranja razlièitih zvuko
va kojima se slu imo u govoru. To jednako vrijedi za gutanje hrane i tekuæine. Za di
sanje
190
nam je potrebna èvrsta cijev koja se ne mo e stisnuti dok udi emo zrak u pluæa.
Ukoèenost grla potrebna za disanje dijelom se posti e s pomoæu mi iæne napetosti, ali kad
odemo spavati mi iæi grla se opu taju. Udisanje i prolazak zraka kroz grlo uzrokuju st
ezanje njegovih mekanih stijenki. Kako se grlo ste e, vraæa i ponovno ste e, stvaraju
se brze vibracije, kao zastava koja lepr a za vjetrovita dana. To vibrirajuæe tkivo
stvara glasnu tutnjavu: hrkanje. Glasno hrkanje znak je daje disanje ote ano i da
se grlo gotovo zatvara. Stoje grlo u e pri udisaju, dijafragma se mora jaèe napinjat
i kako bi u lo dovoljno zraka. Rezultat je zaèarani krug u kojem pojaèano usisavanje z
raka iz pluæa i njegov pojaèani protok zatvaraju grlo jo vi e, èineæi vibracije jaèima a h
nje glasnijim.
U zdravih spavaèa opu tanje grla i mi iæa jezika nije toliko da bi izazvalo apneju ili g
lasno hrkanje, nije dovoljno za pojavu onoga to bi in enjeri nazvali strukturalnim k
varom". Ipak, razlike izmeðu spavaèa bez apneje i s apnejom su vrlo male: ako je grl
o veæ po sebi usko, ili je su eno zbog dodatnog masnog tkiva, usisavanje sa strane g
rla se poveæava. Stoga èimbenici rizika za apneju ukljuèuju poveæane krajnike ili limfne
èvorove, pretilost i prirodno uzak di ni put. Prvi znak prijeteæeg problema, kao trul
a greda na starom mostu, jest hrkanje.
Kad hrkanje postane apneja u spavanju
Nemaju svi koji hrèu apneju u spavanju. Opæenito, to glasnije hrèe, veæa je vjerojatnost
da spavaè ima apneju. Zapravo postoje dva tipa apneje: centralna apneja u spavanju
i opstruktivna apneja u spavanju. Do cen-t ralne apneje dolazi kad dijafragma,
mozak ili ivèane veze meðu njima poduzimaju malo ili nimalo napora kako bi uvukli zra
k u pluæa. Za sada ne postoji uèinkovit lijek za centralnu apneju u spavanju. Nasreæu,
taje varijanta poremeæenog disanja u spavanju rijetka.
Opstruktivna apneja u spavanju najuobièajeniji je tip i kad rabim izraz apneja u sp
avanju" to æe se odnositi na opstruktivnu apneju u spavanju.
191
U opstruktivnoj apneji u spavanju, kao i kod hrkanja, zbog usisavanja pri udisaj
u, stijenke grla se spajaju. Ali, kod opstruktivne apneje u spavanju grlo ostaje
zatvoreno. Kako biste shvatili za to, zamislite predivan dan kod kuæe, nje ni povjeta
rac koji pirka kroz prozore i otvorena vrata. Ako su vrata irom otvorena, zrak sl
obodno kru i. Ali ako su vrata pritvorena, povjetarac ih malo vuèe; kako se vrata po
mièu otvor se nadalje su ava, poveæavajuæi brzinu prolaska vjetra i pritisak na vrata, d
ok se ona ne zalupe. Opasnost proizlazi iz toga da vrata ostanu zatvorena - zato
to æe grlo ostati zatvoreno èak i kad se dijafragma opusti na kraju udisaja. Upamtit
e da se grlo zatvara na poèetku udisaja, nakon stoje veæina zraka iz pluæa izdahnuta.
Zbog toga koncentracija kisika u krvi opada br e nego to bi bio sluèaj kad zadr avate z
rak, to veæina ljudi radi nakon dubokog udisaja. Da bi stvari bile gore, to se dijaf
ragme tièe, respiratorni se ciklus nastavlja. Dijafragma èini sve veæi i uzaludan napo
r da uvuèe zrak, a onda se opu ta i ispu ta malo zraka van zapravo, izbacuje sav preos
tali zrak iz pluæa.
Prije sam studentima obja njavao da je grlo kod hrkanja i apneje poput raskva ene pa
pirnate slamke. Ako takvom slamkom poku ate piti gusti frape, ona æe se, to jaèe vuèete,
vjerojatno stisnuti. To je analogno stiskanju grla kod apneje. veæina dana njih stud
enata nikada nije vidjela papirnatu slamku, ali se nadam da æe ova usporedba nekim
a od vas biti od pomoæi.
Kad zrak ne ulazi u pluæa, razina kisika u krvotoku poèinje se smanjivati, katkad i
na opasnu razinu. Kod osoba s apnejom razina kisika u krvi èesto je jednaka onoj k
oju biste imali kad bi vas netko iznenada prebacio s morske razine na vrh Mount
Everesta. Pokusi vojnog zrakoplovstva u komorama s niskim tlakom pokazali su da
se netko tko nije naviknut na takvu visinu mo e u trenu onesvijestiti i umrijeti u
brzo nakon toga. O teæenje mozga druga je moguæa posljedica tako niske razine kisika.
Jednom kad se rtva apneje probudi i poène disati, razina kisika se poveæava, ali zapoèi
nje druga vrsta stresa. Srce poèinje luðaèki pumpati i krvni tlak brzo raste do opasno
visoke razine. U nekim sluèajevima struènjaci za spavanje izmjerili su prolazni sis
tolièki tlak u tom trenutku èak do 300 mm ive. Veæina ljudi koja provjerava svoj tlak z
na da je to
192
nevjerojatno visoko. Normalan sistolièki tlak iznosi 110 do 120. Takav tlak iz noæi
u noæ na kraju mo e uzrokovati o teæenje organa i male mo dane udare. Ako su srèane arterij
veæ djelomièno blokirane, takav te ki rad mo e uzrokovati i srèani zastoj.
Godine 1973. Christian Guilleminault i ja predlo ili smo mjeru koja se jo uvijek ko
risti za klinièku definiciju apneje u spavanju i stupnjevanje njezine te ine. Nazval
i smo je indeks apneje/hipopneje (AHI). Hipopneja" je naziv koji rabimo kad se gr
lo ne zatvori do kraja, ali je protok zraka dovoljno smanjen da se spusti razina
kisika i da se izazove buðenje. AHI je prosjeèan broj epizoda apneje i hipopneje ko
je pacijent ima tijekom jednog sata spavanja. Odluèili smo da bi AHI 5 trebalo bit
i donja granica za dijagnozu apneje, pa bi se rezultat manji od pet (disanje pre
staje manje od pet puta u jednom satu) smatrao preniskim za klinièku dijagnozu i n
e bi zahtijevao lijeèenje. Meðutim, lijeèenje bi bilo potrebno ako pacijent ima AHI od
5 do 10 s drugim znakovima ili simptomima apneje, kao to su dnevni umor ili viso
ki krvni tlak. Iako se svi moji kolege ne sla u, ja èvrsto vjerujem da bi ljudi s AH
I-jem izmeðu 10 i 20 svakako trebali razmisliti o lijeèenju, èak i ako se ne osjeæaju po
spano tijekom dana. Prema mojem mi ljenju, svatko s vrijedno æu veæom od 20 svakako se t
reba lijeèiti - oni imaju, ili æe uskoro imati ozbiljan problem opasan za ivot.
Stanfordski tim koji predvodi Christian Guilleminault nedavno je otkrio osobe èije
glasno hrkanje i prekomjerna dnevna pospanost nisu povezani s apnejom njihovo d
isanje zapravo ne prestaje. Cini se da poveæani napor za disanjem, koji je katkad
povezan s mlataranjem rukama, nakratko budi spavaèa. Christian je tu varijantu por
emeæenog disanja u spavanju nazvao sindrom neprohodnosti gornjih di nih putova". Braèni
partner mo e primijetiti da se hrkanje prekida dok spavaè ka lje, proèi æava grlo ili ne t
rmlja, a mo da se i nakon toga okrene. I Irkanje prestaje na trenutak-dva i onda o
pet poèinje. To je jednaka vrsta |iobuðenosti koja se pojavljuje i kod pacijenata s
opstruktivnom apnejom u spavanju i takoðer se mora pa ijivo evaluirati.
193
Otkriæe apneje u spavanju
Opstruktivna apneja u spavanju treæi je veliki poremeæaj spavanja koji je otkriven i
opisan; prvi je bila narkolepsija, o kojoj æe biti rijeèi u nastavku, a drugi je bi
o sindrom nemirnih nogu. Izmeðu prvog i treæeg otkriæa pro lo je gotovo jedno stoljeæe. Go
dine 1956. skupina amerièkih pulmologa otkrila je kod izrazito pretilih osoba da s
u veoma pospane tijekom dana. Stanje su nazvali ,,Pickwickov sindrom" jer su te
osobe bile sliène liku iz romana Charlesa Dickensa The Pickwick Papers, Debelom Joe
u", koji je bio toliko pospan da bi zaspao stojeæi. Na alost, amerièki istra ivaèi prouèava
i su ih samo danju i poku avali objasniti njihovu te ku pospanost visokom razinom ug
ljiènog dioksida u njihovoj krvi. Da su lijeènici shvatili da te osobe treba prouèavat
i i dok spavaju, mo da im veliko otkriæe ne bi izmaknulo.
Devet godina poslije, 1965. godine, dvije nezavisne istra ivaèke grupe u Europi izvi
jestile su da pacijenti s Pickwickovim sindromom prestaju disati u spavanju i is
tra ivaèi su shvatili daje to vjerojatniji uzrok njihove dnevne pospanosti. Europska
otkriæa su pro la potpuno neprimijeæeno u SAD-u, djelomièno zato to su bila objavljena u
nepoznatim èasopisima, ali ja mislim daje osnovni razlog bio taj to nitko nije bio
zainteresiran ni za to povezano sa spavanjem.
Godine 1970., nedugo nakon to smo pokrenuli na u kliniku za spavanje, pulmolog sa S
tanforda zamolio me da snimim spavanje nekoliko njegovih pacijenata s Pickwickov
im sindromom, koje je hospitalizirao u Bolnici za ratne veterane u Palo Altu. Na i
su rezultati potvrdili nalaze opstruktivne apneje u spavanju koju su Europljani
bili otkrili pet godina prije. U to sam vrijeme probleme pacijenata s disanjem
pripisao njihovoj izrazitoj pretilosti, ali se na a perspektiva znatno promijenila
kad nam se u sijeènju 1972. godine pridru io Christian Guilleminault. On je ustraja
o na tome da respiratorne parametre snimamo kao dio standardne cjelonoæne klinièke p
rocjene spavanja. Nakon to smo poèeli pratiti disanje svakog pacijenta, èinilo se da
su gotovo svi koji su dolazili po pomoæ u na u kliniku patili od nekog oblika te ke op
struktivne apneje u spavanju.
194
Ono malo ugleda to smo stekli do tada bilo je rezultat mojih prethodnih istra ivanj
a na osobama koje su bolovale od narkolepsije. S pokojnim dr. Stevenom Mitchello
m otvorio sam 1964. kliniku za narkolepsiju. U to je vrijeme svatko kod koga se
primijetila prekomjerna dnevna pos-panost bio pod sumnjom da ima narkolepsiju. B
uduæi da smo mi bili jedina takva klinika na svijetu, pospani pacijenti stizali su
nam odasvud. Kad smo postali svjesni veze izmeðu apneje i prekomjerne pospanosti,
shvatili smo da mnogi od tih pacijenata ne boluju od narkolepsije, kako se misl
ilo, veæ od opstruktivne apneje u spavanju.
Iako je veæina na ih pacijenata bila pretila, bili su daleko od toga da ih se progla
si pickivickovcima" te smo odluèili taj poremeæaj preimenovati u apneju u spavanju" ka
ko bi naziv mogao slu iti za iru klasifikaciju. Do 29. studenog 1972. godine dovolj
no smo nauèili kako bismo organizirali prvi teèaj kontinuirane lijeènièke izobrazbe (Con
HnuingMedicalEducation - CME) o dijagnozi i lijeèenju poremeæaja spavanja. S obzirom
na to tla disciplina ne postoji dok se ne poène poduèavati, predlo io sam da se datum
poèetka tog teèaja proglasi slu benim roðendanom klinièko--znanstvene discipline medicin
poremeæaja spavanja.
Do tada smo otkrili da èak i mr avi ljudi mogu imati opstruktivnu apneju u spavanju
i daje uznapredovala apneja nedvojbeno opasna. Sjeæam se jednoga dogaðaja iz 1973. g
odine toliko ivo kao da se dogodio sinoæ. Nadgledao sam snimanje spavanja jednog pa
cijenta kad se zapis njegovih otkucaja srca, elektrokardiogram (EKG), pretvorio
u potpuno ravnu crtu. Moja prva pretpostavka bila je da se pojaèalo pokvarilo ili
da se elektroda na EKG-u otpustila. Nakon to sam nekoliko sekundi prtljao po opre
mi, doslovce sam iskoèio iz ko e kad sam shvatio daje pacijentovo srce prestalo kuca
ti. U panici sam utrèao u sobu gdje je spavao, spreman da zapoènem s hitnom kardiopu
lmonarnom reanimacijom. Kad sam do ao do njegova kreveta on je veæ hrkao i hvatao da
h, sasvim oèigledno iv. Kad sam se vratio u kontrolnu sobu i prouèio EKG zapis, vidio
sam da mu je srce prestalo kucati na 11 sekundi. Kardiolog mi je rekao da prest
anak kucanja sretna 20 ili vi e sekundi vjerojatno znaèi kraj, jer srce te ko mo e samo
ponovno zapoèeti kucati. Mo ete zamisliti
195
koliko smo pa ljivo od tada promatrali snimke pacijenata. Na a najveæa noæna mora bila b
i da nam pacijent umre dok je pod na om skrbi.
Opasnosti od apneje u spavanju nisu samo posljedica problema sa srcem i visokog
krvnog tlaka veæ su i posljedica nevjerojatnog duga u spavanju koji osobe koje pat
e od apneje nose sa sobom, buduæi da tijekom noæi nemaju kontinuiran san. Ljudi s te k
om apnejom u spavanju obièno nose toliko duga u spavanju da zaspe dok voze, jedu i
li razgovaraju. Veæ sam spomenuo da smo, prije nego to je apneja otkrivena, mislili
da ti ljudi imaju narkolepsiju - nismo imali pojma da je apneja u spavanju toli
ko uobièajena i da se pojavljuje kod ljudi koji nisu pretili. Kao Dic-kensov debelj
ko", ljudi s te kom apnejom u spavanju mogu zaspati u gotovo svako doba dana. Uopæe
ne znajuæi, mnogi pro ivljavaju èeste periode mikrospavanja, kratke periode u kojima E
EG aktivnost koja znaèi spavanje upada u budno stanje. Obièno imaju jednake probleme
sa zdravljem, uèinkovito æu i raspolo enjem koji su zajednièki svim ljudima s te kom depri
acijom spavanja, to ih èini opasnima ne samo za sebe veæ i za druge.
Najuobièajenija opasnost je da zaspe za upravljaèem. Veæa je vjerojatnost da æe ljudi s
apnejom biti sudionici automobilskih nesreæa. Neka ispitivanja sugeriraju daje u t
akvih ljudi uèestalost nesreæa 10 puta veæa nego u opæoj populaciji. Ti ljudi obièno ne zn
aju za to su zaspali za upravljaèem. Tijekom posjeta jednom fakultetu 1991. godine,
u drugom gradu, kako bih pregledao njihove istra ivaèke uvjete, zaposlenica koja mi
ih je pokazivala rekla je: Trebala bih doæi na va sastanak. Ja svako toliko zaspim."
Postavio sam joj nekoliko pitanja i doznao da glasno hrèe i ima visoki krvni tlak
. Godinu dana prije nego to smo se upoznali zaspala je za upravljaèem i frontalno s
e sudarila s drugim automobilom. Bila je hospitalizirana na odjelu za intenzivnu
skrb gdje su je neurolo ki obradili, a pregledalo ju je 20-ak razlièitih lijeènika. N
iti jedan lijeènik nije ju pitao ni ta o spavanju ili obrascu njezina kroniènog umora.
Nakon to se oporavila otpustili su je iz bolnice, ali bi ona i dalje svako tolik
o zaspala. Nitko iz njezine obitelji vi e nije htio sjesti s njom u auto. Uputio s
am je u lokalni centar za poremeæaje spavanja, gdje su potvrdili moju
196
dijagnozu apneje u spavanju i uspje no je lijeèili. Njezina je pospanost nestala za
tjedan dana unatoè tomu stoje gotovo 10 godina bila umorna i pospana tijekom dana.
Iako su dnevni umor i izmorenost - ili prava pospanost - dva najproblematiènija si
mptoma koja se najlak e uoèe u osoba s apnejom, oni nisu jedini. Uobièajene su razne v
rste drugih pote koæa, ukljuèujuæi ezofagealni refluks, uèestalo noæno mokrenje, obilno zno
enje noæu, jutarnje glavobolje, grebanje grla, promjene osobnosti i gubitak sluha
- èak i mu ku impotenciju te smanjenje seksualnog nagona i u mu karaca i u ena. No, nji
hov lijeènik gotovo nikad ne uoèi pravi uzrok. Èak se i nusproizvodi prekomjerne dnevn
e pospanosti - smanjena uèinkovitost, smanjena mentalna preciznost, zaboravljivost
, slaba koncentracija, dezorijentacija - èesto pripisuju nekom drugom problemu, po
put Alzheimerove bolesti. To to apneja u spavanju i izra ena pretilost èesto idu ruku
pod ruku znaèi da se mnogo zdravstvenih problema uzrokovanih apnejom èesto pripisuj
e pacijentovoj te ini.
Cak i ako se ljudi s uznapredovanom apnejom u spavanju ne ubiju ili osakate u ne
sreæi, ipak æe godinama imati velike zdravstvene probleme. Visoki krvni tlak koji o teæu
je srèane krvne ile, bubrege, mozak i druge organe mo e dovesti do dugotrajnog, polag
anog oslabljivanja njihova tjelesnog zdravlja. Takve osobe uskoro shvate da se n
e mogu uopæe tjelesno naprezati, a da ne ostanu bez daha, njihova biokemija ne fun
kcionira dobro, pate od vi estrukih srèanih i mo danih udara, od kojih æe ih jedan na kr
aju i ubiti.
U ranim danima Klinike za poremeæaje spavanja Sveuèili ta Stan-ford, poku ali smo nauèiti
o vi e i br e o kardiovaskularnoj strani problema. Precizno praæenje krvnog tlaka tije
kom spavanja, a da pritom ne ometamo pacijente, nije bilo lako jer smo morali po
staviti sonde za mjerenje tlaka u srce ili glavne arterije. Nakon stoje talijans
ki istra ivaè Elio Lugaresi 1975. godine objavio daje noæna hipertenzija povezana s hr
kanjem i apnejom, Christian Guilleminault je nagovorio stanfordske kardiologe Jo
hna Schroedera i Aru Tilkiana da noæu u bolnièkom centru za klinièka istra ivanja mjere
sistemski i pulmonarni arterijski krvni tlak
197
kod to vi e pacijenata. Sustavno su uoèavali golem porast krvnog tlaka, kao da su pac
ijenti podizali te ke utege. Nije te ko zamisliti koliko se krvne ile o teæuju pod tim hi
pertenzivnim udarima cijele noæi, svake noæi, iz godine u godinu.
Na i kolege kardiolozi nauèili su nas tehnici uporabe ureðaja za 24-satno snimanje EKG
-a, koji su pacijenti mogli ponijeti kuæi ili imati za vrijeme spavanja u laborato
riju, a èiji su se rezultati kompjutorski analizirali. Dok ta analiza nije bila mo
guæa, nitko si nije mogao priu titi da redovito tro i sate i sate pregledavajuæi kontinu
irani zapis na papiru. Kompjutor bi brzo locirao epizode u kojima su se pojavili
najte i i najozbiljniji abnormalni otkucaji srca, a mi smo mogli napraviti papirn
atu kopiju tih epizoda kako bismo ih prouèavali. Bile su spektakularne!
Za vrijeme apneje otkucaji srca bi se uvijek usporili, èesto toliko da se èinilo kao
daje srce stalo. Uistinu, kao to sam veæ otkrio, srce bi èesto stvarno stalo. Mi smo
u na ih ispitanika noæu opa ali veæinu problema koji bi kardiolozima, da ih uoèe u dnevno
m EKG-u, bili znak za uzbunu. Srce se borilo pod dvostrukim teretom; uz autonomn
e probleme uzrokovane borbom za dah, srèani mi iæ nije imao dovoljno kisika te bi poèeo
zatajivati. Kao motor automobila koji se poène gasiti kad ostaje bez benzina, srce
takoðer poèinje imati ozbiljne probleme s ritmom. Najozbiljniji od svih problema su
divlji, nekoordinirani otkucaji srca koji se nazivaju ventrikularna tahikardija
, koji su kobni ako se nastave.
Christian Guilleminault je objavio neke radove u kojima opisuje velika pobolj anja
do kojih dolazi kad se pacijenti s te kom apnejom podvrgnu traheostomiji. Prije t
retmana postojale su dramatiène srèane abnormalnosti za vrijeme spavanja; kad bi se
traheostomska cijev otvorila vratili bi se potpuno normalni otkucaji srca. Kad b
i se cijev ponovno zatvorila za vrijeme spavanja, vratile bi se abnormalnosti. K
ada osoba s te kom apnejom umre u snu, najvjerojatniji izravni uzrok je kobna srèana
aritmija.
Na a ispitivanja nisu 1970-ih privukla veliku pozornost kardiologa, znanstvenika n
i praktièara, a tako je u velikoj mjeri i danas. Nekoliko kardiologa sada je poèelo
reagirati na ove informacije. Katkad mislim da
198
bi Christianovi podatci, iako su stari dva desetljeæa, trebali biti ponovno objavl
jeni. Jednostavno ne mogu razumjeti kako ih zajednica kardiologa i dalje mo e igno
rirati.
Kod osoba koje pate od te ke opstruktivne apneje u spavanju, kardiovaskularne bole
sti (visoki krvni tlak, bolest koronarne arterije, srèani ili mo dani udari) gotovo
su uvijek prisutne u nekom stupnju, veliki je problem to takvi pacijenti èesto imaj
u i druge èimbenike rizika za bolesti srca i krvnih ila - najuoèljivija je pretilost
- kojima kardiolozi obièno pripisuju problem. Sretan sam to mogu reæi da nekoliko sku
pina kardiologa - siæu ni zave ljaj meðu tisuæama njih irom svijeta - izvje æuju
0 zaprepa æujuæe pozitivnim rezultatima lijeèenja opstruktivne apneje u spavanju kod pac
ijenata s kongestivnim zatajenjem srca. Ti bi rezultati jednog dana mogli promij
eniti smjer kojim pu e vjetar.
Jedan takav sluèaj u Walla Walli, spomenuo sam na poèetku knjige, ali sada æu dati mal
o vi e detalja. Poèetkom 1998. godine Dick Simon isprièao mije kako mu je mjesni kardi
olog uputio pacijenta s uznapredo-vanim kongestivnim zatajenjem srca. Nije to uèin
io zato stoje Dick bio struènjak za spavanje, veæ zato to je bio izvanredan internist
i kardiolog. Pacijent, pretili 60-godi njak, mogao je propje aèiti samo jedan blok kuæa
prije nego to bi ostao bez daha. Polagano zatajenje srca uzrokovalo je te ko nadim
anje (edem) njegovih donjih ekstremiteta. Nije mogao le ati jer bi zbog pritiska t
kiva i tjelesnih tekuæina na srce takoðer ostajao bez daha. Njegove su se aktivnosti
svodile na sjedenje u kuæi po èitave dane, èesto drijemajuæi na stolcu. Smatralo se daj
e kongestivno zatajenje srca sekundarna bolest nastala kao posljedica njegova vi
sokog tlaka, a nijedna ni druga bolest nisu reagirale na 10 razlièitih lijekova ko
je je uzimao.
Pacijent je u Dickovoj èekaonici zaspao i Dick je odmah dijagnosticirao prije nepr
epoznatu te ku opstruktivnu apneju u spavanju. Nakon nekoliko tjedana lijeèenja, pac
ijent je postao novi èovjek. Mogao je disati dok je le ao, mogao se penjati stubama,
edem je nestao, a on se osjeæao i dalje se osjeæa odlièno. Od 10 lijekova koje je uzi
mao za srce, krvni tlak
1 protiv zadr avanja tekuæine, sada uzima samo dva.
Sada elim javno reæi da sam potpuno uvjeren da je opstruktivna apneja u spavanju gl
avni uzroènik visokoga krvnog tlaka, bolesti srca i
199
mo danog udara. To je kontroverzno pitanje, ali za sada ja usrdno molim ljude s vi
sokim krvnim tlakom, bolesti srca ili zabrinuto æu zbog mo danog udara da si postave d
va pitanja: Jesam li umoran tijekom dana? Jesu li mi rekli da hrèem?" Ako je odgovo
r na oba pitanja potvrdan, moje nepromjenjivo stajali te je da neodgodivo treba pr
ovjeriti radi li se o apneji, èak i ako bi test podrazumijevao samo ukljuèivanje kas
etofona uz uzglavlje kreveta tijekom noæi. Oèekujem da æe se ovo upozorenje naveliko i
gnorirati, kao to su se ignorirala i rana upozorenja o zdravstvenim rizicima duha
na. Sve to æu u ovom trenutku reæi jest da oèekujem da æu dovoljno dugo ivjeti da mogu u
ti u zadovolj tini kad moje uvjerenje bude opæe prihvaæeno. Dokazi koji podupiru uzroènu
vezu opstruktivne apneje noæu s bole æu srca i krvnih ila danju nastavljaju se gomilat
i, iako ne tako brzo kako bismo eljeli. Ja nisam jedini koji je do ao do tog zakljuèk
a samo sam najglasniji.
Nedavno sam proveo neformalnu anketu na velikom broju mojih iskusnih kolega struèn
jaka za spavanje, kako bih ustanovio koliko njih misli daje opstruktivna apneja
u spavanju uzrok visokom krvnom tlaku, srèanom i mo danom udaru. Ne mogu reæi da sam b
io iznenaðen kad su svi izjavili kako vjeruju da je apneja uzrok svim trima potenc
ijalno kobnim poremeæajima. Gotovo sigurno nestruènjaci skeptici nisu nikada gledali
polisomnografski test pacijenata s opstruktivnom apnejom u spavanju. Kad apneja
doðe do ozbiljnog stadija, kronièni kardiovaskularni problemi uvijek su prisutni.
Apneja u starijih ljudi
Uèestalost apneje raste kako ljudi stare, vjerojatno zato to sva tkiva, ukljuèujuæi i d
i ne putove, gube èvrstoæu. Mlitavost olak ava grlu da se zatvori i takvim ostane. Hormo
nalne promjene vjerojatno poveæavaju rizik od apneje. Stoga bi kod starijih pacije
nata koji imaju problema s pospano æu, visokim krvnim tlakom ili kognitivnim funkcio
niranjem najprije trebalo provjeriti imaju li apneju ali lijeènici to gotovo nikad
a ne rade.
200
Pacijenti s deprivacijom spavanja zbog apneje lak e postanu smu eni. Mogu postati za
boravljivi ili imati problema sa sreðivanjem raèuna. Lijeènici i roðaci èesto pretpostavlj
aju da su ti problemi rani znakovi Alzheimerove bolesti ili senilne demencije. U
sto lijeènici misle da je dnevni umor i razdra ljivost posljedica depresije. Ja misl
im da se apneja veæinom ne prepoznaje jer ljudi èesto pretpostavljaju da su stariji
ljudi uvijek pospani, odsutni i smeteni. Ljudi obièno ka u: Pa, star je. Sto se drugo
mo e oèekivati?"
Znam jednog pacijenta koji je oti ao lijeèniku nakon stoje zaspao dok je vozio 12-go
di njeg unuka i udario u betonski branik na cesti. Nasreæu, s obojicom je sve bilo u
redu. Lijeènik je pretpostavio da se njegov gubitak svijesti mo e pripisati epileps
iji te mu je dao lijekove. Kad nije do lo do pobolj anja, pacijent je oti ao psihijatr
u, koji je dijagnosticirao depresiju i propisao antidepresive. Njegovo se stanje
i dalje pogor avalo i on je poèeo gubiti zanimanje za sve oko sebe. Njegov je psihi
jatar poveæao dozu an-tidepresiva, to i dalje nije bilo uèinkovito, te mu je propisao
visoku dozu drugog lijeka. Kad ni to nije pomoglo, dao mu je drugi antidepresiv
koji takoðer nije donio pobolj anje. Nakon toga podvrgao se brojnim skupim pretraga
ma mozga u potrazi za tumorom ili manjim mo danim udarom koji bi mogli objasniti p
roblem, ali ni ta nije naðeno.
Dvije godine poslije njegova je supruga vidjela èlanak u Reader's Digestu koji je
opisivao glasno isprekidano hrkanje kod apneje. Pomislila je: To je moj suprug."
Odnijela je èlanak njihovu lijeèniku, ali gaje on ignorirao. S obzirom na to da ona
nije bila osoba koja lako odustaje, nazvala je mjesni centar za spavanje i dogov
orila pregled za svog supruga. U centru za spavanje on je zaspao u èekaonici i apn
eja je bila vidljiva istog trenutka. Tjedan dana nakon poèetka lijeèenja rekao je da
se osjeæa preporoðeno"; nastavio se osjeæati dobro i nakon to je prestao uzimati sve os
tale lijekove.
Volio bih da mogu izvijestiti o vi e takvih sluèajeva. Na alost, k nama ne dolazi ni p
ribli no onoliko starijih pacijenata koliko bi trebalo. Iako se uèestalost pojave ap
neje poveæava s dobi, postotak ljudi s apnejom ponovno poèinje opadati nakon 70. god
ine ivota. Ne zato to starije pacijente uspje nije lijeèimo nego, na afost, zato to takv
osobe s apnejom umiru ranije nego njihovi vr njaci i uopæe ne dozive starost.
201
Apneja u djece
Ubrzo nakon otvaranja Klinike za spavanje Sveuèili ta Stanford, zabrinuo sam se zbog
opasnosti opstruktivne apneje u spavanju kod djece. Meðu na im prvim pacijentima 19
72. godine bili su jedan 12-godi nji djeèak i jedna 13-godi nja djevojèica. Djeèak, Raymon
d M., imao je visoki krvni tlak zadnjih est mjeseci. U Raymondovoj obitelji posto
jala je povijest visokog krvnog tlaka, ali ne u tako ranoj dobi. Prvo je do ao na
pedijatrijski odjel na Stanfordu, gdje su lijeènici proveli niz pretraga uzalud po
ku avajuæi otkriti uzrok hipertenzije. Pedijatar je primijetio da je djeèak veoma posp
an tijekom dana i preporuèio da ga pregleda dr. Guilleminault zbog tog naizgled ne
povezanog simptoma.
Christian je razgovarao s Raymondovom majkom i otkrio daje djeèak abnormalno pospa
n cijelog ivota. Zadnje dvije-tri godine stanje se pogor alo. Nastavnici su se alili
da Raymond zaspi na nastavi i da ima problema s pona anjem, tj. daje nepa ljiv, hip
eraktivan i agresivan. Majka je takoðer potvrdila da Raymond od vrlo rane dobi gla
sno hrèe.
Cjelonoæna pretraga potvrdila je ono na to smo odmah pomislili: Raymond je imao te ku
apneju. Djeèak je prestajao disati 55 puta svakog sata, a grlo mu je ostajalo zat
voreno najmanje 30 sekundi, katkad 65 sekundi. Buduæi da je prestajao disati u pro
sjeku po 45 sekundi gotovo svake minute tijekom noæi, Raymond je zapravo vrlo malo
spavao. Sa svakom epizodom apneje, razina raspolo ivog kisika u krvi strmo je opa
dala, èesto do manje od polovice razine na kojoj bi trebala biti.
Christian je obavijestio Raymondove pedijatre daje njegov problem sa spavanjem o
zbiljan i da je to vjerojatno uzrok njegovu visokom krvnom tlaku. Kako se to lijeèi
?" pitali su. Christian je rekao da se to lijeèi traheostomijom - bu enjem rupe u gr
lu. (Do tada je u Europi izvr eno nekoliko takvih zahvata.) Jeste li ikada do sada
to napravili?" Kad im je Christian dao nijeèan odgovor, okirani pedijatri radije su
potra ili drugi razlog visokog tlaka i nastavili tra iti alternativno lijeèenje.
Sest mjeseci poslije problem s krvnim tlakom se pogor ao unatoè agresivnom lijeèenju.
Visoki krvni tlak sada je ugro avao Raymondov ivot i on se konaèno podvrgnuo traheost
omiji, koja mu je omoguæila da normalno di e za vrijeme spavanja.
202
Unutar 10 dana od operacije njegov se krvni tlak èudesno snizio na normalnu razinu
. Nadalje, vi e nije bio pospan tijekom dana. Pratili smo Ravmonda sljedeæih pet god
ina i on se nastavio normalno razvijati. No morali smo nastaviti borbu s njegovi
m mjesnim pedijatrima, koji su eljeli zatvoriti traheostomiju jer mu se stanje po
bolj alo. Jednostavno nisu shvaæali da je problem jo uvijek prisutan i da bi se njego
v visoki krvni tlak i pospanost vratili kad bi se postupak poni tio.
Nakon na eg uspjeha s Ravmondom, pedijatri su bili spremniji poku ati s traheostomij
om kod pospane 13-godi nje djevojèice s izrazito visokim krvnim tlakom koji nije rea
girao na najjaèe lijekove. Ponovno je naizgled bezizgledna hipertenzija èudesno nest
ala nakon to je djevojèici probu ena rupa u grlu kako bi mogla disati. Na alost, godine
i godine deprivacije kisika, èini se, uzrokovale su o teæenje mozga. Njezin kvocijent
inteligencije bio je 75, iako je, kako su nam rekli, kao malo dijete imala norm
alnu inteligenciju.
Pregledali smo mnogo djece u na oj klinici nakon to je na a grupa 1976. godine objavi
la prvi opis opstruktivne apneje u spavanju kod djece. Opstruktivna apneja u spa
vanju mo e se pojaviti kod djece u bilo kojoj dobi, od dojenèadi do tinejd era. Iako s
u sada dostupni brojni naèini lijeèenja apneje koji su manje invazivni od traheostom
ije, golema veæina pedijatra ignorira taj problem. Znam da postoji velik broj nedi
jagnosticirane djece, li ene zdravlja i inteligencije prije nego to uopæe dobiju ikak
vu ivotnu ansu. U istra ivaèkom projektu koji provodimo u Moscowu, u Iðahu, otkrili smo
da 40 % djece glasno di e, a da ih 10 % ima pravu apneju u spavanju. Obièno se takvi
sluèajevi rje avaju vaðenjem krajnika ukljuèujuæi i treæi krajnik, pa stoga nema izgovora
a ugro avanje djetetova zdravlja i mentalnog razvoja koje proizlazi iz neuoèavanja p
otpuno izljeèivog problema.
Roditelji bi trebali èesto oslu kivati djetetovo disanje za vrijeme spavanja. Kad se
nagnu nad uspavano dijete u tihoj sobi, roditelji bi trebali jedva èuti djetetovo
jasno disanje, kroz nos, bez napora, jednako kao to je vrlo lako puhati zrak kro
z kratku, iroku cijev u usporedbi s tankom slamkom. Dakako, roditelji to ne bi sm
jeli raditi kad je dijete prehlaðeno.
203
Osoba koja di e s naporom ili proizvodi bilo kakav zvuk poput hrkanja ili sviranja
zahtijeva daljnje ispitivanje. Hrkanje nije normalno i uvijek bi trebalo izazva
ti zabrinutost, bez obzira na to to tko misli. Mnogi su roditelji slu ali svoju dje
cu dok spavaju i èuli buèno disanje, ali su mislili daje to normalno.
Kad sam bio djeèak, za krajnike se mislilo da su dom klicama. Djeci koja su èesto im
ala gnojne upale grla vadili su se krajnici. S dolaskom penicilina i drugih anti
biotika, na a zabrinutost oko krajnika gotovo je nestala. Ipak, to limfoidno tkivo
u di nom putu mo e biti jedini i najgori krivac za djeèju opstruktivnu apneju u spava
nju. Stoga ga treba operirati i djeci omoguæiti najzdravije moguæe spavanje. Nadalje
, jednostavne, bezbolne i sigurne metode smanjivanja krajnika mikrovalovima mogl
e bi uskoro biti iroko dostupne.
I vezano uz ovo temu, mislim da bi svaka trudnica i njezin suprug trebali dobiti
informacije o spavanju i disanju, osobito tijekom prve trudnoæe. Nije neuobièajeno
da ene koje je prije nisu imale, tijekom trudnoæe dobiju opstruktivnu apneju u spav
anju, ili da blaga apneja postane vrlo te ka.
Sindrom iznenadne dojenaèke smrti
Gotovo svaki put kad govorim o opstruktivnoj apneji u spavanju, netko u publici
digne ruku i ka e: A stoje sa sindromom iznenadne dojenaèke smrti?" pitajuæi se bi li a
pneja mogla biti uzrokom. Sindrom iznenadne dojenaèke smrti (SIDS) prvi je put pri
znat 1963. godine. Zaèudno, moj prijatelj iz srednje kole i prvi susjed u Wala Wall
i, èije je prvoroðeno dijete umrlo iznenadno i neobja njivo, imao je glavnu ulogu u os
vjetljavanju ovog problema. SIDS se klasificira kao poremeæaj spavanja jer smrt uv
ijek nastupa za vrijeme spavanja. Svake godine u SAD-u od SIDS-a umre vi e od 7 00
0 novoroðenèadi (1 : 500). Od 1973. godine objavljeno je nekoliko sluèajeva apneje u s
pavanju kod braæe ili sestara rtava SIDS-a, a katkad se problem uoèi na vrijeme pa se
dojenèe o ivi.
U sljedeæim godinama prikupilo se dovoljno istra ivanja kako bi se opstruktivna apne
ja u spavanju iskljuèila kao glavni uzrok SIDS-a.
204
U Sjedinjenim Dr avama i nekoliko drugih zemalja, broj smrti zbog SIDS-a znatno je
smanjen novijom kampanjom ,,natrag-na-spavanje", koja uvjerava roditelje da svo
ju dojenèad uvijek polo e na leða, nikad na trbuh, kada ih stavljaju na spavanje.
Kao to sam veæ naznaèio, mnogo dojenèadi zaista ima opstruktivnu apneju u spavanju, i n
ekolicina pedijatara struènjaka za spavanje poèinje tra iti odgovarajuæi naèin lijeèenja u
luèajevima u kojima uzrok nisu poveæani krajnici ili malformacija di nog puta koja se
mo e ispraviti. Èini se da se problem ne pojavljuje naglo i niotkuda; glasno disanje
i nemirno spavanje prvi su znakovi upozorenja.
Lijeèenje apneje u spavanju
Lo e vijesti vezane uz apneju u spavanju su da je ra irena, opasna za ivot i nedovolj
no dijagnosticirana, a dobra je vijest da se mo e sigurno i uèinkovito lijeèiti. Lijeèni
ci mogu lijeèiti apneju pro irenjem di nog puta ili dr anjem tog puta otvorenim za vrije
me spavanja uz pomoæ mehanièke naprave. Postoji velik broj kirur kih i nekirur kih metod
a lijeèenja apneje, od kojih su neke vrlo uèinkovite, a neke upitne. Metode lijeèenja
ukljuèuju kontinuiran pozitivni pritisak u di nim putovima, kirurgiju i novu tehnolo
giju s pomoæu mikrovalova.
Kontinuirani pozitivni pritisak u di nim putovima
U posljednjih 15 godina, u lijeèenju opstruktivne apneje u spavanju najuèinkovitiji
su ureðaji za kontinuirani pozitivni pritisak u di nim putovima Continuous Positive
Airway Pressure CPAP. Pri njihovu kori tenju potrebno je staviti malu, udobnu mask
u na nos, ali tako da usta ostanu nepokrivena. Pacijenti moraju spavati zatvoren
ih usta, èemu poma e traka za bradu, dok ureðaj nje no upuhuje zrak u nos, ne to malo veæim
tlakom nego stoje tlak okolnog zraka. Iako zvuèi neobièno, veæina ljudi se vrlo brzo n
avikne.
Prvi CPAP ureðaj napravio je australski pulmolog Colin Sullivan 1981. godine. Sull
ivan je uvidio, kao i mi sami, da se veæina ljudi ne
205
mo e nagovoriti na traheostomiju, èak i kad im je nu na da bi im spasila ivot. Neki su
je odbijali èak i kad sam im rekao da bi lako mogli umrijeti ba te noæi. eleæi pomoæi pac
jentima, Sullivan je konaèno na ao odliènu alternativu za traheostomiju: upuhivati zra
k u nos kako bi grlo ostalo otvoreno. Njegov prvi ureðaj bio je kuæni usisivaè - prièvrs
tio je cijev na suprotni kraj tako da je zrak izlazio, a onda je prièvrstio masku
na pacijentov nos. S dana njim rafiniranijim izvedbama, pozitivni tlak zraka koji
stvaraju ureðaji sprjeèava zatvaranje di nog puta.
Doslovce u nekoliko minuta od postizanja ispravnog CPAP tlaka koji æe dr ati grlo ot
vorenim, pacijenti s opstruktivnom apnejom u spavanju poènu spavati kao ljudi koji
mnogo dana nisu spavali. Kad se poènu koristiti tim ureðajem, pacijenti prvih tjeda
n dana provedu vrlo mnogo vremena u dubokom snu, dok udio povr nijih stadija spava
nja znatno opada. Pacijenti obièno izjavljuju da nakon svega nekoliko noæi na CPAP-u
se njihova dnevna budnost i energiènost uvelike poveæala. Jedan je svjedok pred Nac
ionalnim povjerenstvom izjavio: Moj um je toliko o tar i bistar da se osjeæam kao da
su mi transplantirali mozak."
Iako je princip djelovanja nazalnog CPAP-a jednostavan, uporaba nije tako jednos
tavna jer se sve treba prilagoditi na odgovarajuæi naèin. Tlak zraka mora biti dovol
jno visok da odr i di ni put otvorenim za vrijeme svih stadija spavanja i u svim pol
o ajima tijela, ali ne toliko visok da bude neugodan. To od kvalificiranog struènjak
a za spavanje zahtijeva pa ljivo praæenje i prilagoðivanje. Maska i sam ureðaj takoðer mog
u biti uznemirujuæi. Dok veæina pacijenata nema problema s tretmanom, malen broj pac
ijenata ka e da imaju osjeæaj kao da spavaju s usisivaèem koji bruji u uho i ronilaèkom
maskom na licu. Za takve pacijente uporaba ureðaja zahtijeva stalnu predanost i ra
zumijevanje.
Novija ispitivanja pokazala su da se neki ljudi rjeðe koriste ureðajem nego to ka u. Vj
erujem da ljudi izgube iz vida korist koju imaju od CPAP-a jer na kraju zaborave
kako su se lo e osjeæali bez njega, a svaku se noæ podsjeæaju na njegove nedostatke. Un
atoè tomu, CPAP èini èuda kod onih koji nemaju problema s njim, kao stoje sluèaj s otpri
like polovicom pacijenata koji boluju od apneje. Lijeèenje s pomoæu CPAP-a dobro je
poznat naèin lijeèenja i veæina osiguravajuæih tvrtki u SAD-u plaæa tro kove.
206
Drugi pristup lijeèenju opstruktivne apneje u spavanju jest odr avanje di nog puta otv
orenim s pomoæu pomicanja donje èeljusti prema naprijed. To se posti e raznolikim zubn
im napravama koje se noæu stavljaju u usta. Te su naprave katkad ne to jeftinije neg
o drugi naèini lijeèenja, ali ja sam skeptièan prema njihovoj djelotvornosti u ubla avan
ju te ke apneje u dovoljnoj mjeri. Provedeno je relativno malo dobrih ispitivanja
koja bi pokazala da su te naprave dobre, a nije se niti pa ljivo evaluiralo pacije
ntovo slijeðenje uputa.
Kirurgija
Godine 1981., kad je uveden nazalni CPAP, kirur ki postupak koji su razvili japans
ki lijeènici uveden je u SAD-u kao naèin lijeèenja opstruktivne apneje u spavanju. Kir
ur ki postupak se naziva uvulopalatofarin-goplastija. Zbog slo enosti tog naziva, go
tovo svi rabe kraticu UPPP.13 Takvo kirur ko lijeèenje apneje sastoji se u odstranji
vanju suvi nog tkiva sa stra nje strane grla, ukljuèujuæi uvulu, krajnike i dio mekog ne
pca. UPPP postupak naveliko se koristio sve dok struènjaci za spavanje nisu otkril
i da potpuno otklanja apneju ili sni ava AHI ispod 5 u samo 10 % sluèajeva. Meðutim, U
PPP smanjuje hrkanje, a to, pak, mo e stvoriti novu opasnost jer je hrkanje znak d
a ne to nije u redu. To bi bilo kao da iz protupo arnog alarma radije izvadite bater
iju nego da sprijeèite po ar. Kad ljudi nakon UPPP operacije ka u da spavaju bolje, ob
jektivni test u laboratoriju za spavanje èesto poka e daje apneja jednako te ka kao i
prije. U nekoliko se sluèajeva apneja èak pogor ala, vjerojatno kao rezultat stvaranja
o iljaka na stra njoj strani grla.
Prije nekoliko godina vr enje veliki marketin ki pritisak da se UPPP radi laserom um
jesto skalpelom. Uporaba lasera nema gotovo nikakvu prednost, osim stoje krvaren
je za vrijeme operacije manje. Takoðer, iako se tvrdilo daje laserska operacija be
zbolna, pacijenti koji su se podvrgli tom postupku imali su velike postoperativn
e bolove.
1' Engl. uvulopalatopharyngoplasty.
207
Stanfordski kirur ki pristup
Veæ vi e od desetljeæa i pol Klinika za poremeæaje spavanja Sveuèili ta u Stanfordu u timu
ma dva izvanredna struènjaka za uho, grlo i nos, doktore Nelsona Powella i Roberta
Rileva, od kojih su obojica zavr ila i stomatolo ki fakultet, a imaju i obrazovanje
iz maksilofacijalne kirurgije. Oni su èlanovi male skupine kirurga koji su kvalif
icirani struènjaci za spavanje i koji su konzistentno radili na razvijanju novih i
boljih naèina kirur kog lijeèenja opstruktivne apneje u spavanju. Njihovi postupci u
veæini sluèajeva omoguæuju izljeèenje opstruktivne apneje u spavanju i, s rijetkim iznim
kama, kod svih pacijenata dovode do osjetnog pobolj anja. Njihov pristup udru uje st
andardni UPPP s domi ljatim postupkom povlaèenja velikog mi iæa jezika prema naprijed ka
ko bi se odvojio od stra nje strane grla. To se posti e rezanjem malog pravokutnika
kosti s prednje vilice, za koju se zatim prièvrsti mi iæ jezika. Nakon toga taj se kom
adiæ kosti izvuèe, zarotira 90 stupnjeva da ne mo e otpasti, obradi se i trajno prièvrst
i. Na taj se naèin jezik povuèe prema naprijed, a dija-metar di nog puta poveæava za jed
an centimetar, bez vanjskih vidljivih promjena.
Kad god se neki pacijent s apnejom u spavanju podvrgne takvom zahvatu, uèinkovitos
t tretmana uvijek se mora pa ljivo evaluirati. Na alost, veæina kirurga i zubara dilje
m zemlje ne provodi polisomnografsko praæenje. Na Stanfordu se takvom kirur kom zahv
atu podvrglo vi e od 1 000 pacijenata, a postoperativni test spavanja pokazuje daj
e 60 do 70 % njih potpuno izlijeèeno.
Nova tehnologija
Neki pacijenti s opstruktivnom apnejom u spavanju nikako ne mogu podnijeti lijeèen
je s pomoæu CPAP-a. Oni pak koji dobro podnose lijeèenje i osjeæaju pobolj anje nakon ne
kog vremena ele se rije iti ureðaja. Kao to sam rekao, operacija je druga moguænost, ali
su rezultati opæenito slabi, osim na Stanfordu i jo na nekoliko drugih mjesta.
208
Vrlo obeæavajuæi novi naèin lijeèenja razvio je Nelson Powell. U novije vrijeme medicins
ki struènjaci iskori tavaju energiju radiofrekvencije kako bi smanjili prostatu i ne
ka druga ciljna tkiva. Nakon stoje u zrakoplovu, sjedeæi pokraj urologa razgovarao
s njim o smanjivanju tkiva radiofre-kvencijama, Nelson je dobio ideju da iskori
sti tehniku za smanjivanje tkiva u gornjem di nom putu. Uspio je uvjeriti medicins
ke poduzetnike da bi to mogla biti vrlo uspje na tehnika lijeèenja apneje. Zajedno s
u razvili uèinkovitu opremu i pa ljivo proveli brojne pokuse, najprije na ivotinjama,
a zatim na ljudima.
Postupak je u osnovi vrlo jednostavan. Nakon lokalne anestezije, male igle uvedu
se u tkivo koje treba smanjiti. Vrlo precizna, kontrolirana doza valova radiofr
ekvencije isporuèi se u ciljno tkivo samo na vr ku igle. Podruèje oko vr ka igle se koag
ulira i apsorbira, nakon èega ostaje samo siæu ni o iljak. Rezultat je smanjenje volumen
a tkiva. Uprava za hranu i lijekove prije nekoliko godina odobrila je tu tehniku
za lijeèenje hrkanja. Noviji klinièki pokusi pokazuju da je djelotvorna kad se prim
ijeni na bazi jezika, podruèju koje je glavni krivac u veæini sluèajeva opstruktivne a
pneje u spavanju. Nakon prouèavanja tih podataka, FDA je odobrilo tehniku za lijeèen
je opstruktivne apneje u spavanju.
Takav pristup ima brojne prednosti nad konvencionalnom kirurgijom. Ne zahtijeva
operacijsku dvoranu ni hospitalizaciju. Lako se obavlja ambulantno. Sam tretman
traje nekoliko minuta, nema krvarenja i bezbolan je. Iako neposredno nakon tretm
ana nastaje oteklina, bolje znatno manja nego nakon uobièajenog kirur kog zahvata i
mo e se ubla iti lijekovima protiv bolova koji se mogu dobiti bez recepta. Buduæi daje
nelagoda tako mala, pacijenti su voljni vratiti se na sukcesivne tretmane, za r
azliku od laserske operacije nakon koje bolovi mogu uni titi elju za daljnjim lijeèen
jem. Uz to, na jeziku nema rana ili avova koji se mogu olabaviti. Do danas se nij
e dogodio nijedan jedini neugodan incident tijekom zahvata. Prvi put postoji mog
uænost lagodnog i prikladnog tretmana kojim se mogu izlijeèiti mnogi koji pate, èak i
oni pojedinci èija je opstruktivna apneja u spavanju trenutaèno «blaga - to znaèi da mo em
zaustaviti poremeæaj prije negoli se znatno pogor a.
209
Nelson Powell i njegovi kolege Bob Riley, Rob Troell i Kasey Li pripadaju skupin
i najboljih lijeènika na kugli zemaljskoj, i ja sam pratio njihov rad beskrajno se
diveæi njihovoj bri nosti i domi ljatosti. Siguran sam da æe se njihova tehnika i dalje
pobolj avati i naæi iru primijenjivost. Takav pristup mo e postati postupkom izbora um
jesto odstranjivanja krajnika kod djece, a pedijatri bi mogli postati spremniji
za upuæivanje djeteta struènjaku za spavanje zbog opstruktivne apneje u spavanju. Va n
o je da su oni koji tehniku primjenjuju dobro osposobljeni i da razumiju mehaniz
me i poremeæaje spavanja. S tako obeæavajuæim naèinom lijeèenja nadohvat ruke jo je va nij
a studenti medicine steknu odgovarajuæe obrazovanje o dijagnosticiranju i lijeèenju
opstruktivne apneje u spavanju i o drugim poremeæajima spavanja.
Svjetlost na kraju tunela?
Opstruktivnu apneju u spavanju dijagnosticiram i lijeèim veæ vi e od èetvrt stoljeæa, a u
tome mi se pridru uje sve vi e kolega. Danas svaki lijeènik koji se bavi medicinom spa
vanja, svakodnevno viða èudesne oporavke. Unatoè tomu, na svakog izlijeèenog pacijenta d
olazi jedan èije lijeèenje nije zadovoljavajuæe, a znatno vi e i od jednih i drugih je o
nih koji uopæe nisu identificirani. Uvoðenje sustava regulacije zdravstvene za tite ni
je nimalo olak alo stvari; da bi do li do struènjaka za spavanje, veæina ljudi treba upu
tnicu lijeènika primarne skrbi, koji najvjerojatnije ne æe prepoznati pacijentov pro
blem sa spavanjem. Naravno, da bi zdravstveno osiguranje platilo tro kove, lijeèenje
mora biti potpuno uèinkovito, a to u praksi nije tako jer tretman nije djelotvora
n kod svakog pacijenta. Stoga se moraju poduzeti svi napori da se poveæa uèinkovitos
t lijeèenja i da se pronaðe lijek. Vjerujem da tehnologija radiofrekvencija najvi e ob
eæava kao uspje na i iroko dostupna terapija lijeèenja.
U meðuvremenu, na jednog izlijeèenog pacijenta dolazi nekoliko stotina onih kojima j
e sve lo ije, a da ne znaju za to. Za ljude koji se brinu za svoje bli nje to je potpu
no neprihvatljivo.
210
Dok sam u èekaonici Klinike za internu medicinu Sveuèili ta Stan-ford, razgovarao s je
dnim od pacijenata koje smo spasili, osjetio sam njegovu ljutnju. Sjetite se, ti
pacijenti nisu do li zbog svojih problema sa spavanjem jer nisu imali pojma da ih
imaju, nego smo u li u èekaonicu i ponudili im besplatan pregled. S tim pacijentom
sam razgovarao oko tri tjedna nakon to mu je dijagnosticirana apneja u spavanju i
dobio nazalni CPAP.
Kako ide s CPAP-om?" pitao sam.
Apsolutno sjajno", odgovorio je. Mislim, razlika u kvaliteti mog ivota je nevjeroja
tna. Ne znam kako bih je mogao izmjeriti. Stvarno sam mislio da je to bilo zato t
o starim i da æe moj ivot i nadalje biti takav. Ali sada zaista nije."
Prisjetite se kvalitete ivota prije lijeèenja", nastavio sam. to mislite, koliko vam j
e ivot bio naru en?"
Stvarno mnogo. Rekao bih 50 %, katkad gotovo 100 %. Kvaliteta mojeg ivota prije ov
og lijeèenja zaista je bila lo a. Kako da to opi em? Jednostavno, bilo je te ko donositi
odluke i obavljati zadatke. Jednostavno nisam imao snage i energije boriti se s
a svojim ivotom. Sada je moj krvni tlak pod kontrolom s otprilike èetvrtinom lijeko
va koje sam prije uzimao, a diuretike uopæe ne uzimam. Jednostavno je sjajno. Prij
e sam provodio mnogo vremena gledajuæi TV i drijemajuæi. Sada imam energije baviti s
e onim to me zanima. Upravo sam kupio svoje prvo raèunalo i ponovno èitam sad kad mog
u ostati budan da bih u ivao u tome. Stvarno je sjajno."
Va a dijagnoza apneje u spavanju bila je potpuno sluèajna", podsjetio sam ga. Vjerojat
no ste u takvom stanju bili 8 do 10 godina. I nijedan od va ih lijeènika nije prepoz
nao simptome. Kako se osjeæate zbog toga?"
Stvarno sam ljut", odmah je odgovorio. Ogorèen. Mislim, to je neoprostiva i velika n
esposobnost. Ljut sam kao ris. Jednostavno mi nije jasno kako lijeènik nije u stan
ju postaviti ovu dijagnozu. Za Boga miloga, pa to je jednostavnije dijagnosticir
ati nego da je ruka slomljena. Pitate nekoliko jednostavnih pitanja i Ae treba v
am rendgen. Pomisao na to kako sam proveo toliko godina s tako slabom kvalitetom
ivota koja se samo
211
pogor avala, a ja sam se osjeæao jadno, stvarno me, stvarno razdra uje. A kad pomislim
koliko ljudi hoda naokolo posjeæujuæi svoje lijeènike zbog istih simptoma, a koji ih
ne prepoznaju, to je neoprostivo. Da sam trebao zalo iti kuæu da platim ovo lijeèenje,
uèinio bih to iste sekunde. To bi bila jednostavna odluka. Kvaliteta mog ivota bil
a je stvarno lo a, a sada je stvarno sjajna."
elio bih dodati jednu od meni najomiljenijih prièa o uspje nom lijeèenju, koju mije isp
rièao jedan struènjak za spavanje. Lijeèio je mu a i enu, koji su bili pretili i imali te
u opstruktivnu apneju u spavanju. Uz uobièajene simptome, oni su naglasili da su i
zgubili svako zanimanje za seks. Kad su se vratili nakon nekoliko tjedana lijeèenj
a s nazalnim CPAP-om, komentirali su: ,,S tim cijevima izgledamo k'o slonovi, al
i, aleluja, pra imo se k'o zeèevi."
212
8. Spavanje koje napada iz zasjede: Narkolepsija i drugi poremeæaji spavanja
Noæ je u malom selu. Mlada ena gasi svjetlo i odlazi u krevet. Nekoliko minuta le i n
a leðima, u ti ini gledajuæi strop. Primjeæuje neobiènu u arenu svjetlost na prozoru, koja
olako ispunjava sobu sablasnim sjajem. Upla ena je, osjeæa da æe se ne to u asno dogoditi.
Poku ava ustati, ali shvaæa daje potpuno paralizirana. Ne mo e pokrenuti ni ruke ni n
oge, ne mo e sjesti niti se okrenuti na drugu stranu. Odjednom se na prozoru pojav
ljuje èudno, zastra ujuæe biæe i poène joj se pribli avati. Ona eli vrisnuti, pobjeæi, ali
ini mi iæi ne odgovaraju. Ne mo e ispustiti glas, èak ni pogledati na drugu stranu. Zati
m stvorenje pru i svoj neobièni prst prema njoj i poène je seksualno napastovati. Nako
n nekog vremena koje se èinilo kao vjeènost, stvorenje prestaje sa svojim muèenjem i o
dlebdi. U arena svjetlost polako nestaje iz sobe. Nekoliko minuta poslije mlada se
ena ponovno mo e kretati, trèi prema vratima poku avajuæi pobjeæi od u asnog sjeæanja.
Scena iz Dosjea X} Svjedoèenje o svemircima i otmici iz jeftinih tabloida? Naproti
v, godina je 1432. Mladu je enu posjetio incubus, demon za kojeg se vjerovalo da
dolazi noæu kako bi napastovao ene, èesto seksualno. U folkloru toga vremena leglo ta
kvih noænih susreta su vje tice, goblini i deformirana novoroðenèad. Prema nekim legenda
ma, èarobnjak kralja Artura, Merlin, zapravo je produkt takvih posjeta. Katkad bi e
nski demon, nazvan succubus, napastovao mu karce.
Zanimljivo je primijetiti koliko prièe o srednjovjekovnim incubima i succubima ima
ju zajednièkog s prièama o svemircima i otmici. Ljudi koji imaju osjeæaj da su ih otel
i svemirci èesto ka u da su ti posjeti zapoèeli noæu dok su bili u krevetu. U velfkom br
oju sluèajeva rtve" se nisu mogle pomaknuti, bile su paralizirane. Katkad ih obasja
neobièna svjetlost i
213
oni se transportiraju u svemirski brod. Tamo ih èesto probadaju iglama i drugim me
dicinskim instrumentima. Osjeæaju neopisiv strah. Poslije ih vrate u njihove domov
e, bez tjelesnih o iljaka, ali sa ivim sjeæanjem na sve to se dogodilo.
Te bi prièe mogle biti produkt vrlo ivih hipnagognih" halucinacija (povezanih s poèetk
om spavanja). Takve halucinacije, pona anje i strah fascinantni su simptomi nekih
od poremeæaja spavanja koji zamuæuju granicu izmeðu spavanja i budnosti. Ljudi s narko
lepsijom, oni koji mjeseèare, oni s noænim strahovima, oni koji govore u snu i oni k
oji imaju poremeæaj pona anja u REM spavanju mogu se nasukati u graniènom podruèju spava
nja, u kojem kao da ne vrijede svakodnevna pravila mi ljenja i pona anja.
Veæina ljudi do ivjela je jednostavne hipnagogne slike ili osjete neposredno prije n
ego to zaspe. Najuobièajenije su izolirane slike ili osjeæaji koji lebde kroz na u svij
est. Uobièajen i neugodan osjeæaj jest osjeæaj iznenadnog propadanja, koji dovodi do n
aglog trzaja udova. Strasnije, ali potpuno normalne su hipnagogne slike poput ja
kog bljeska svjetlosti ili zvukova poput jakog udarca koji kao da dolaze iz glav
e. Te slike i osjeti gotovo su uvijek vrlo nagli, a buduæi da spavaè jo nije duboko z
aspao, èesto uzrokuju povratak u potpuno budno stanje. Doista, spavaè ih se sjeæa samo
ako se probudi.
Narkolepsija
Istinski ive hipnagogne slike pojavljuju se kad netko odmah ili vrlo brzo upadne
u REM spavanje, a da nije pro ao stadije ne-REM spavanja. Kad se REM spavanje poja
vi tako brzo, sadr aj sna èesto poèinje upravo ondje gdje je prestala budnost i znaèi ne
razgranièenu struju svijesti od stvarnog svijeta prema svijetu snova. Povremeno se
to mo e dogoditi normalnim osobama s izrazitom deprivacijom spavanja ili nakon buðe
nja kasnije tijekom ciklusa spavanja, kad dominira REM spavanje. Meðutim, hipnagog
ne halucinacije su èeste i pravo muèenje osobama koje imaju poremeæaj spavanja zvan na
rkolepsija.
214
Spavanje koje napada iz zasjede: Narkolepsija i drugi poremeæaji spavanja
Ono to ne znamo jest zastoje sadr aj tih ivih hipnagognih halucinacija tako èesto vrlo
neugodan ili krajnje zastra ujuæi. Ljudi govore da su bili potpuno budni i svjesni,
ali i potpuno paralizirani. Katkad vide neobièno svjetlo. Najèe æe je prisutan pro imajuæi
strah, kad to toliko velik da su ljudi uvjereni da æe umrijeti. Drugi dijelovi haluc
inacija, koji mogu ukljuèivati ljude, ivotinje, dijelove predmeta ili samo oblike,
imaju misterioznu kvalitetu noænih mora. Ja osobno nikad nisam imao pacijenta koji
mije rekao daje do ivio da su ga oteli svemirci, ali su mi mnogi rekli da su vidj
eli uljeze u svojoj spavaæoj sobi, da su vidjeli nekoga kako ulazi kroz prozor, il
i da su èuli korake koji se pribli avaju i da su znali da æe biti umoreni u krevetu. P
rije nego to joj je dijagnosticirana narkolepsija, jedna je pacijentica bila uvje
rena daje zastra ujuæi stranac godinu dana ulazio u njezinu spavaæu sobu svaku noæ i izl
azio iz nje. Tek nakon dijagnoze konaèno je povjerovala da nema nikoga. Prije toga
je utjela zbog straha daje ne proglase ludom.
Za narkolepsiju sam se zainteresirao kad sam prvi put èitao o njoj kao student dru
ge godine medicine, tj. prije nego to sam vidio ijedan sluèaj. est godina poslije, 1
958. godine, imao sam prvog pacijenta s narkolep-sijom. Legao je u krevet u mom
laboratoriju za spavanje u New Yorku i izravno u ao u nedvojbeno REM spavanje za m
anje od minute. Bio je to fenomen koji nikada prije nisam vidio u nekoliko stoti
na cjelonoænih snimanja spavanja odraslih osoba. Istog sam trena znao da bi to mog
lo biti va no otkriæe i preklinjao sam ga da doðe ponovno sljedeæe noæi. Vratio se nekolik
o puta i svake noæi je iz budnosti odmah ulazio u REM spavanje, slijed koji smo po
slije na li, kao to sam spomenuo, u normalne novoroðenèadi - a u odraslih samo u vrlo p
osebnim okolnostima. Inaèe ljudi uvijek predvidljivo prolaze kroz ne-REM stadije 1
do 4 prije nego to uðu u REM spavanje. Bio sam veoma uzbuðen to sam kod narko-lepsije
otkrio obrazac spavanja toliko razlièit od normalnog.
Znanstvena va nost narkolepsije jest ta to je to poremeæaj spavanja uzrokovan grje kom
u funkcioniranju primarnih mehanizama u mozgu koji potièu normalno spavanje. RAzum
ijevanje i lijeèenje takvog poremeæaja neizbje no æe unaprijediti na e razumijevanje proce
sa normalnog spava-
215
nja i budnosti. Najva niji i najte i uèinak narkolepsije jest kontinuirana neizdr iva po
spanost. Èim im malo oprez popusti, takve osobe istog trena savlada san. Èak i kad s
u na oprezu, san ih èesto obuzme - usred reèenice, dok jedu, èak i za vrijeme seksa. T
akvi nehotièni napadaji" sna mogu trajati 10 do 20 minuta, a nakon toga rtve se bude
i osjeæaju donekle svje e. Ubrzo ponovno ih obuzme pospanost.
Najdramatièniji dio sindroma narkolepsije je katapleksija" - napadaj mi iæne slabosti i
li gotovo potpuna paraliza koja se pojavljuje iznenada, traje nekoliko sekundi i
li minuta i nestane. Ljudi s katapleksijom mogu se sru iti na stolac ili pod, svje
sni svega oko sebe - èuju i vide, ali se ne mogu pokrenuti. Ba kao i u REM spavanju
, rad srca i disanje su normalni, kao i mi iæi oèiju. Meðutim, mi iæi ruku i nogu ostaju po
puno mlohavi. Ako kataplektièni napadaj malo potraje, rtvinu ruku mo ete podiæi i protr
esti kao na krpenoj lutki i zatim je pustiti da padne natrag uz tijelo. Kad epiz
oda zavr i, voljna mi iæna kontrola se vraæa i potpuno je normalna.
Prije nego to sam otkrio da je mi iæna paraliza normalno povezana s ljudskim REM spav
anjem, katapleksiju je bilo nemoguæe objasniti. Drugi su pogrje no pretpostavljali d
a su ti napadaji epileptièni i da nisu povezani s opæeprisutnom pospano æu pacijenta. Ne
obiènosti katapleksije pridonosi to to napadajima tipièno prethodi sna na emocija - lju
tnja, smijeh ili samo uzbuðenje. Zbog toga se katapleksija obièno tumaèila kao psiholo k
a obrana ljudi za koje se mislilo da su u velikom strahu ili da su suvi e emociona
lni.
Malom broju pacijenata napadaj æe potaknuti samo visoko specifiène situacije ili emo
cije. Primjerice, jedan pacijent koji je bio lovac imao je kataplektiène napadaje
u trenutku kad bi poku ao povuæi okidaè svoje lovaèke pu ke i kad bi poku ao odrezati komad
slabo peèene govedine. Neki pacijenti imaju napadaje kad se naljute na braènog partn
era ili kad se smiju vicu. Mnogi narkoleptièari nauèe koje æe emocije najvjerojatnije
potaknuti napadaj i prisile sami sebe da ih izbace iz misli ili da izbjegavaju s
ituacije u kojima bi se mogle pojaviti. Kod onih s vrlo te kom katapleksijom napad
aj æe potaknuti bilo koja jaka emocija.
216
Jednom kad sam postao siguran da pacijenti s narkolepsijom iz stanja budnosti od
mah upadaju u REM spavanje, elio sam utvrditi daje katapleksija isti proces paral
ize do kojeg normalno dolazi kod svih nas, svake noæi, na otprilike dva sata za vr
ijeme REM spavanja. Iako se tako èinilo, ja sam elio biti siguran. Ljudi ne shvaæaju
da je REM spavanje jedino razdoblje kad su potpuno paralizirani. Za vrijeme REM
spavanja, tetivni refleksi poput trzaja koljena potpuno nestaju; na svakom zglob
u svi mi iæi su paralizirani i potpuno mlohavi. Nestaje voljne mi iæne kontrole, ali dis
anje se nastavlja i oèi nisu paralizirane. Odluèio sam izazvati katapleksiju navodeæi
pacijente da se smiju i potom tra eæi iste obrasce paralize.
Provodeæi takve pokuse nauèio sam da humor ima malen uèinak u laboratorijskom okru enju.
Vicevi koji bi na zabavi izazivali salve smijeha, u laboratoriju jednostavno ni
su funkcionirali. Proveli smo prilièno mnogo vremena u prikupljanju provjereno smi
je nih prièa, ali ni one nisu dale rezultata. Koprcali smo se izigravajuæi komièare dok
nismo otkrili uèinak televizijske emisije I Love Lucy, kojoj su se pacijenti smija
li i ru ili od smijeha. Za vrijeme kataplektiènih napadaja pacijenti su mogli pokret
ati oèi slijedeæi naredbu, manje-vi e normalno disati te udisati i izdisati slijedeæi na
redbu. Kao i kod REM spavanja, za vrijeme paralize bili su potpuno mlitavi; teti
vni refleksi su potpuno nestali, a ruke i noge su im bile potpuno mlohave.
Takoðer smo otkrili da su pacijenti s potpunim kataplektiènim napadajem, koji nisu u
znemirivani i kojima je bilo udobno, èesto vrlo brzo dolazili u REM spavanje ukljuèu
juæi i sanjanje. Mnogi su se snovi glatko nastavljali na ono to se dogaðalo u budnom
stanju, a onda bi katkad krenuli nekim bizarnim smjerom, kao stoje bio san u koj
em sam ja pozvao 20 studenata medicine u sobu da ismijavaju pacijenta. Buduæi daje
takva vrsta halucinacija uobièajena, lako je razumjeti spekulacije s poèetka ovog p
oglavlja: zamislite li nekoga s narkolepsijom u srednjevjekovno doba, sva simpto
matologija izgleda nadnaravno. Èak i u dana njem svijetu, snovi u REM periodima na p
oèetku spavanja èesto se pobrkaju sa stvarno æu. Imao sam pacijenticu koja je nekoliko p
uta subotom oti la na posao jer
217
je sanjala daje to njezin ef zahtijevao. Povremeno ljudi s narkolepsijom nisu nit
i jasno budni niti jasno spavaju; oni mogu simultano postojati u dva potpuno raz
lièita stanja svijesti. Dok smo ga pregledavali, jedan nam je pacijent rekao da je
bio svjestan da je u laboratoriju dok nas je slu ao, ali je istodobno imao osjeæaj
da le i paraliziran na ulici i bojao se da æe ga pregaziti auto.
Takoðer smo otkrili daje te ko izazvati katapleksiju ispred kamere. Prije mnogo godi
na na Stanford je sa svojom ekipom televizijske emisije 60 minuta do ao mladi Morl
ev Safer kako bi snimio prilog za emisiju o poremeæajima spavanja. Jedini naèin da s
e javnosti prika e potpuno djelovanje narkolepsije bio je da osiguramo Saferu da s
nimi barem jedan potpuni kataplektièni napad. Pitali smo pacijenta koji je imao na
jvi e napadaja koji je sigurni okidaè za njegov napadaj. Igranje bilijara", odgovorio
je. Otkada je obolio od narkolepsije prestao je igrati bilijar jer bi se nepres
tance ru io na pod. Prona li smo susjeda koji je imao bilijarski stol i sve smo prip
remili. Morlev Safer i pacijent igrali su bilijar; reflektori su bili upaljeni,
kamera je snimala, a ja sam bio spreman prosvijetliti publiku kad doðe do dramatièno
g dogaðaja. Do kojeg nije do lo. Kamera je snimala. Na kraju je jedan èlan ekipe rekao
: Mislim da smo potro ili filma u vrijednosti 10 000 dolara; nije nam ba mnogo ostal
o. (To je bilo prije nego to su videokamere u le u iroku uporabu.) Hoæemo li nastaviti
?" Morlev Safer je odgovorio: Ma, ne brini se, izbacit æemo sve osim nekoliko mojih
dobrih udaraca i to æemo prikazati." Na to se pacijent poèeo smijati i pao na pod.
To je bila odlièna snimka. Nekoliko godina poslije iznenadio sam se i razveselio k
ad sam potpuno sluèajno susreo Safera u vlaku u Italiji. Lijepo smo poprièali i reka
o mi je da se kataplektiènog napadaja sjeæa najvi e od svega to je do ivio u cijeloj svoj
oj izvjestiteljskoj karijeri.
Unatoè tomu to su cijeli dan pospani, ljudi s narkolepsijom noæu ne spavaju dobro. Za
pravo, u usporedbi s normalnim spavaèima, njihovo spavanje nalikuje na spavanje lj
udi koji imaju mali ili uopæe nemaju dug u spavanju. Osobe s narkolepsijom provode
znatno vi e vremena u povr nom spavanju, a manje u najdubljim stadijima ne-REM spav
anja.
218
To je upravo suprotno onomu to nalazimo za vrijeme noænog spavanja koje normalno sl
ijedi deprivaciju sna.
Ljudi s narkolepsijom gotovo da ne mogu ivjeti normalnim ivotom. Njihovi odnosi s
okolinom èesto su nepovratno uni teni jer znaju zaspati za vrijeme razgovora - ili èak
za vrijeme seksa. Uvijek potièemo braène partnere da zajedno doðu u kliniku za spavan
je kako bismo im objasnili da je bolest, a ne dosada, uzrok tomu to njihovi partn
eri zaspe u tim emocionalno nabijenim trenutcima. Ali, ako je privatni ivot te ak,
dru tvene situacije posute su potencijalnim nagaznim minama. Jedna moja pacijentic
a dobila je te ak kataplektièni napadaj na zabavi. Èula je smije nu doskoèicu i sru ila se
a pod, a pun pladanj èa a sa ampanjcem razasuo se oko nje. Iako su njezini napadaji b
ili vrlo rijetki, nakon jednog ovako traumatiènog trenutka potpuno se povukla iz d
ru tvenog ivota.
Iako se najèe æe prvi put pojavljuje u adolescenciji, to upuæuje da bi je moglo uzrokovat
i spolno sazrijevanje mozga, narkolepsija mo e pogoditi ljude gotovo svih dobi naðen
a je u trogodi nje djece i nekoliko pedesetogodi njaka. Narkolepsija je osobito opas
na kod djece, i to kad se ne prepozna. Znam za jedan sluèaj u kojem su roditelji r
edovito tukli svoje dijete jer ne suraðuje, jer je lijeno i la e", sve dok mu nije po
stavljena dijagnoza.
Kad god se pojavi poremeæaj, mo e biti zbunjujuæ i vrlo uznemiru-juæ. Pojave li se najpr
ije problemi s kataplektiènim napadajima, rtvi je odmah jasno da ne to nije u redu, a
li ne mo e naæi uzrok. Meðutim, u veæini sluèajeva prvi simptom narkolepsije jest prekomje
rna dnevna pos-panost, koja se mo e podmuklo razvijati nekoliko godina ili se poja
viti najednom. Iako se pojavljuju nakon dvije-tri godine, kataplektièni se napadaj
i mogu pojaviti i gotovo istodobno s prekomjernom pospano æu. Prvi znak narkolepsije
katkad su hipnagogne halucinacije. Jedna moja pacijentica do ivjela ju je kad je
jedne noæi legla u krevet i pored sebe na la èegrtu u. Nemoguæe je zamisliti koliko je to
bilo zastra ujuæe. Nazvala je policiju, koja je do fe i pretra ila svaki kutak njezina s
tana. Buduæi da je bila budna cijelu noæ, sljedeæe je popodne legla na kauè da
219
Spavajte bolje, ivite dalje
odrijema i èegrtu a je opet bila pokraj nje. Histerièna od straha i smetenosti, hospit
alizirana je na psihijatrijskom odjelu. Kad sam je vidio nije uopæe bilo te ko povje
rovati da joj nisu sve na broju".
Ljudi koji nemaju dovoljno znanja o narkolepsiji mogu izbjegavati osobe s takvim
poremeæajem, odustati od braka ili djece. Iako postoji genska predispozicija, vje
rojatnost da æe djeca narkoleptièara naslijediti taj poremeæaj malo je veæa nego kod opæe
populacije. Uzimajuæi u obzir vrlo uspje no lijeèenje narkolepsije, vrlo mala moguænost
preno enja narko-lepsije na sljedeæi nara taj ne bi trebala utjecati na spomenute odlu
ke.
Ankete provedene kako bi evaluirale kvalitetu ivota ljudi s narko-lepsijom pokaza
le su da pacijenti èesto vide dvostruko, imaju problema s pamæenjem, poremeæaje ravnot
e e i promjene osobnosti. Oko dvije treæine ispitanika reklo je da je narkolepsija b
ila uzrok èestim automobilskim nesreæama u kojima su se zabili u auto ispred sebe. L
judi takoðer izvje tavaju o tome da su do ivjeli paralizu u opasnim trenutcima i kao r
ezultat toga bi se opekli, gotovo utopili u kadi, imali nesreæe ili opasne situaci
je dok su vozili, da spomenemo samo neke nezgode.
Narkolepsija pogaða oko 0,05 % populacije ili jednu od 2 000 osoba. Ovaj je broj p
rilièno stabilan u cijelom svijetu. Iako je manje ra irena nego nesanica, apneja u s
pavanju ili sindrom nemirnih nogu, narkolepsija je i dalje relativno uobièajen por
emeæaj: narkolepsiju ima polovica ena oboljelih od raka dojke i pet je puta èe æa od leuk
emije.
Nakon prouèavanja prvog pacijenta s narkolepsijom u New Yorku, elio sam naæi nove pac
ijente da vidim imaju li i oni REM periode na poèetku spavanja. U to vrijeme radio
sam s psihoanalitièarom, Charle-som Fisherom, koji je poku avao naæi nesvjesnu motiva
ciju u pozadini stalnoga dnevnog umora i napadaja paralize kod mojeg prvog pacij
enta s narkolepsijom. U svakom sluèaju, Fisher i ja zvali smo lijeènike i bolnice di
ljem grada New Yorka i na li jo èetiri osobe s narkolepsijom, sve s istim obrascem sp
avanja.
Preseliv i se 1963. godine na Sveuèili te Stanford, namjeravao sam nastaviti s prouèavan
jem narkolepsije, ali nitko od mjesnih lijeènika nikada nije vidio takvog pacijent
a pa su svi moji napori bili neuspje ni. Vjerujuæi
220
da mora postojati bar jo nekoliko osoba s narkolepsijom u okolici, uèinio sam ne to to
nikad prije nisam: dao sam mali oglas u dnevne novine San Francisco Chronicle: A
ko ste stalno pospani i ako imate napadaje mi iæne slabosti kad se smijete ili ljuti
te, molim vas pi ite profesoru na Stanfordu na sljedeæu adresu." Nakon samo nekoliko
dana javilo mi se vi e od 100 ljudi, od kojih je barem polovica nesumnjivo imala
poremeæaj. Ako me sjeæanje dobro slu i, nitko od tih ljudi nije znao to se s njima dogaða
. Ujedno sam doznao daje narkolepsija daleko uobièajenija nego to sam prije mislio
te da lijeènici oèigledno nisu imali pojma da uopæe postoji. Ubrzo sam stekao vi e iskus
tva s takvim poremeæajem nego bilo tko na svijetu. Deprimiralo me kad sam doznao d
a su ti ljudi u prosjeku patili oko 15 godina prije nego to su do li k meni i da su
u prosjeku obi li pet razlièitih lijeènika, ali nisu dobili pravu dijagnozu. To je ta
koðer bila i prva naznaka koliko malo studenti medicine uèe o poremeæajima sna.
Buduæi da smo u to vrijeme bili jedini lijeènici na tom podruèju koji su znali ne to o l
ijeèenju narkolepsije, moj mlaði kolega dr. Stephen Mitchell i ja poèeli smo preuzimat
i odgovornost za brigu o tim osobama. Godine 1964. dr. Mitchell i ja otvorili sm
o prvu kliniku na svijetu posveæenu iskljuèivo lijeèenju poremeæaja spavanja. Klinika se
trebala financijski odr avati naplatom pregleda i lijeèenja. Na alost, veæina pacijenat
a ili nije imala posao ili su bili slabo plaæeni, vjerojatno kao rezultat njihove
povijesti spavanja na poslu. Klinika je bankrotirala u godinu dana. Unatoè tomu, s
jeme je bilo posijano.
Moja ukljuèenost u brigu o pacijentima s narkolepsijom i omoguæavanje da sudjeluju u
istra ivanjima potaknula me da osnujem pravu klinièku slu bu koja æe pomoæi tim pacijenti
ma. Iako klinika nije uspjela stvoriti dohodak, ja sam se nastavio brinuti za ve
lik broj pacijenata, dok su oni istodobno pridonosili na im znanstvenim opa anjima.
«
221
Ne diraj psa dok spava
Problem s istra ivanjem narkolepsije 1960-ih bio je i nedostatak metoda kojima bi
se kod ljudi otkrila abnormalnost u mozgu koja se nalazi u podlozi bolesti. Neko
liko smo puta poku ali prikupiti i analizirati mo dinske tekuæine pacijenata s narkole
psijom, ali nismo imali kontrolnu skupinu i jer je bilo te ko prikupiti dobrovoljc
e. Ono to smo zaista morali pronaæi bio je ivotinjski model narkolepsije.
Do 1972. godine na i ustrajni napori da snimimo filmove kataplek-tiènih napadaja rez
ultirali su nekim prilièno dobrim snimkama. Te sam godine prikazao nekoliko njih n
a godi njoj skup tini Amerièkog udru enja lijeènika. Nakon toga pri ao mije neurolog i reka
da zna za jednog psa koji ima sliène napadaje. Kad sam nazvao veterinara ponudio
mije i lo u i dobru vijest. Lo a vijest bila je daje uspavao psa jer je pogrje no pret
postavio da ima tvrdokornu epilepsiju. Dobra vijest bila je daje snimio nekoliko
napadaja koje je pas imao. Pregledao sam snimku i uoèio da su napadaji zaista slièn
i katapleksiji, a potpuno bih bio siguran jedino kad bih izravno promatrao psa i
proveo neke testove.
Sljedeæe godine, na godi njem sastanku Amerièke akademije za neurologiju, pokazao sam
oba filma, s ljudima i psom. Drugi neurolog mi je pri ao i rekao za francusku pudl
icu u Saskatoonu u Kanadi, koja se pona ala na isti naèin. Stupio sam u kontakt s vl
asnikom i uspio ga nagovoriti da pudlicu, koja se zvala Monique, daruje Stanford
u zbog testiranja. Monique je uistinu imala narkolepsiju i njezina je katapleksi
ja bila te ka.
Kako bismo poku ali uzgojiti vi e takvih pasa, dogovorili smo se da æemo Monique, kad
se bude tjerala, odvesti natrag u Saskatoon kako bi se parila sa svojim bratom.
Buduæi da su oba psa bili genski slièni, njihovo bi parenje poveæalo ansu da prenesu na
rkolepsiju na svoje potomstvo. Kad se Monique napokon poèela tjerati, uzbuðeno sam n
azvao zrakoplovnu tvrtku i rekao da imam psa s narkolepsijom kojeg odmah moram p
oslati u Saskatoon kao dio znanstvenog eksperimenta. ,,Bolesni psi ne mogu u avi
on, gospodine", reèeno mi je. Poku ao sam objasniti da pas zapravo nije bolestan, veæ
da ima genski poremeæaj. Vrlo mi je
222
ao", rekla je zaposlenica, kao da se obraæa djetetu, pravila ne dopu taju prijevoz bol
esnih ivotinja u avion." Bio sam oèajan i frustriran. Imali smo prigodu za veliko o
tkriæe u ispitivanju narkolepsije, a ja nisam mogao pudlicu poslati kuæi zbog pravil
a koje uopæe nije ni vrijedilo. Sam bih vozio Monique oko 5 000 kilometara do Sask
atoona, ali se to dogodilo istodobno kad i velika nesta ica benzina 1974. godine.
Na kraju sam nazvao ured svog kongresnika i objasnio pomoæniku cijelu situaciju. Vi
djet æu to mogu uèiniti", rekao je. Nekoliko minuta poslije zazvonio je telefon i jav
io se predsjednik zrakoplovne tvrtke: Rado æemo vam pomoæi, profesore." Monique je od
letjela u Saskatoon, ali parenje nije rezultiralo nijednim tencem.
To nije nimalo umanjilo moju odluènost da pronaðem jo pasa s nar-kolepsijom i razmno im
ih. S Monique sam obilazio veterinarske kole diljem zemlje, pokazujuæi jedinstvene
napadaje katapleksije i tra eæi od prisutnih u publici da otvore oèi i tra e bilo koju i
votinju koja pokazuje sliène abnormalnosti. Tijekom sljedeæih nekoliko godina veteri
nari iz cijele zemlje poslali su nam desetak pasa kojima smo dijagnosticirali na
rkolepsiju. Godine 1977. uspje no smo uzgojili leglo dobermana koji su svi oboljel
i od narkolepsije, a poslije smo prikupili i druge pasmine s poremeæajem. Potomak
originalnih dobermana jo uvijek ivi u stanford-skom centru za spavanje. Kao i kod
ljudi, pseæa narkolepsija ne ukljuèuje bol. Psi se jednostavno, iako dramatièno, sru e k
ad se uzbude, npr., kad im date novu igraèku ili omiljeni zalogaj. Koliko mogu reæi,
na i psi s narkolepsijom su svi zdravi i sretni i nemaju pojma da se razlikuju od
normalnih pasa.
Selektivnim razmno avanjem i genskim analizama uzoraka krvi pasa, moj kolega na St
anfordu, Emmanuel Mignot uvelike se pribli io otkriæu gena za narkolepsiju kod pasa,
nazvanog canarc-1 (od canus, latinske rijeèi za pas" i same rijeèi narkolepsija). Ta
j je gen posebno zanimljiv jer je njegov polo aj na kromosomu povezan s grupom gen
a odgovornih za imunitet organizma, to poveæava vjerojatnost daje narkolepsija dije
lom autoimuni poremeæaj ili da je^mehanizam spavanja blisko povezan s imunosnim fu
nkcijama. Genska pozadina narkolepsije kompliciranija je kod ljudi nego kod pasa
: kod pasa je jedan gen dovoljan da se svojstvo
223
prenese, a kod ljudi nije. Primjerice, kod identiènih ljudskih blizanaca (koji po
definiciji imaju identiène gene) postoji svega 30 % moguænosti da æe oba imati isti po
remeæaj. Za pojavu narkolepsije kod ljudi vjerojatno su odgovorni drugi geni ili èim
benici okoline i razvoja.
Godine 1977. jedan je sportski èasopis pisao da je panjolska industrija borbe s bik
ovima u problemima. Bikovi bi u li u arenu i odjednom pali na zemlju. Oporavili bi
se i ponovno pali. panjolci su takve borbe smatrali smije nima, neèim to je znaèilo ozb
iljan kulturolo ki problem. Èasopis je izvijestio da skupina ljudi u Madridu nudi na
gradu od nekoliko milijuna pezeta onomu tko rije i problem. Vjerovao sam da bih ja
mogao biti osoba koja ima odgovor i da æu dobiti sredstva za financiranje svojih
istra ivanja do kraja karijere. Stoga sam bio jako razoèaran kad sam otkrio da je ta
, naizgled velika, svota novaca iznosila svega oko 25 000 dolara. Bez obzira na
to, smatrao sam da su bikovi padali zbog katapleksije pospje ene pojaèanim udisajima
, a proradila je i moja profesionalna znati elja.
Poslao sam bliskog prijatelja koji je prije ivio u panjolskoj da prikupi filmove.
Videokamere u to vrijeme nisu postojale, a na najdulju dostupnu rolu Super-8 fil
ma moglo se snimiti tri minute materijala. To ujedno znaèi da kamera nije mogla ne
prekidno snimati. Nije bilo naèina da se toèno predvidi kada æe bik pasti pa je moj pr
ijatelj uvijek kasnio dvije do tri sekunde. Prisustvovao je nebrojenim borbama i
napravio mnogo snimaka s bikovima na tlu, ali nikada nije snimio sam kataplektièn
i napadaj. Iako panjolski veterinari nikada nisu prona li uzrok, problem je rije en i
zbacivanjem iz koride tog soja bikova u kojem se pojavljivala tendencija padanju
. Moj prijatelj uspio je tu ludoriju pretvoriti u urnebesno smije an èlanak s naslov
om ,,E1 Toro Pijani, ili Bik Koji Sjedi ponovno meðu nama".
Otkriæem katapleksije kod nekoliko ponija potvrdili smo da narko-lepsija postoji i
u drugih vrsta, a ne samo u pasa i ljudi. Pretpostavljam da divlje ivotinje s na
rkolepsijom ne uspijevaju dugo pre ivjeti, i da brzo postaju neèija veèera.
224
Lijeèenje narkolepsije
Trenutaèno ne postoji lijek za narkolepsiju. Poremeæaj lijeèimo dajuæi pacijentima lijek
ove koji podra uju i pobijaju prevladavajuæu dnevnu pospanost. Katapleksija, hipnago
gne halucinacije i paraliza spavanja èiste su manifestacije REM spavanja i moraju
se lijeèiti razlièitim lijekovima. Najèe æe se koriste antidepresivi jer blokiraju REM par
alizu (izvor kataplektiène paralize).
Dugo je lijeèenje narkolepsije bilo ogranièeno na amfetamine i njima slièan lijek, Rit
alin koji se, to je paradoksalno i kontroverzno, koristio za smirivanje hiperakti
vne djece. Glavni izazov u lijeèenju abnormalne pospanosti jest prilagoðivanje doze
koja æe omoguæiti dovoljnu budnost bez tetnih nuspojava poput nervoze, suhih usta i,
u rijetkim sluèajevima, psihoze.
Vjerujem da je najveæa lijeènièka pogrje ka u lijeèenju narkolepsije bila, i jo uvijek jes
, nedovoljno agresivna uporaba tih lijekova. Buduæi daje zloporaba amfetamina ra ire
na, na njih je baèena ljaga, pa se lijeènici koji o narkolepsiji ni ta ne znaju ne usu
de propisivati amfetamine tijekom duljeg perioda. Mnogi pacijenti takoðer dijele t
u ambivalenciju, ali takvi su osjeæaji kontraproduktivni. Ja uvijek napravim uspor
edbu s dijabetesom, kod kojega gu teraèa ne proizvodi inzulin. Inzulin koji je lijeèni
k propisao zamjena je za ono èega nedostaje u tijelu, kako bi se ponovno uspostavi
lo pacijentovo zdravlje. Na isti naèin, narkolepsija je poremeæaj u kojem, kako se èin
i, nema dnevnog procesa razbuðivanja o satu. Stoga lijeènik propisuje lijek koji æe na
domjestiti tu va nu unutarnju funkciju.
Najbolja strategija u lijeèenju jest pustiti pacijenta da sam odredi ciljeve svoje
g lijeèenja, kao stoje ostati budan u uèionici ili biti sposoban voziti razumnu udal
jenost, a da ne zaspi. Kad-se jednom ti ciljevi postave, lijekovi koji podra uju d
aju se u dovoljnim dozama kako bi se to postiglo. Sve u svemu, cilj lijeèenja treb
ao bi biti - omoguæiti pacijentu to je moguæe normalniji ivot. Glavni razlog za postav
ljanje individualnih ciljeva jest taj to je termin normalno funkcioniranje" suvi e n
ejasan. Cak i ako lijeènicima opæe prakse ne promakne nijedan sluèaj, u cijeloj
225
æe svojoj karijeri vjerojatno susresti samo nekoliko osoba s narkolepsijom; i zato
im ne bi trebao biti problem raditi zajedno s pacijentom kako bi se postigli ui
stinu najbolji rezultati. Lijeènik bi u poèetku trebao propisati minimalnu dozu lije
ka, a zatim je polako poveæavati dok se ne postigne cilj. Nuspojave se moraju prat
iti. Ako postanu optereæujuæe, lijek se mo e promijeniti.
Jedan od 10 imenovanih èlanova Nacionalnog povjerenstva za istra ivanje poremeæaja spa
vanja bio je vrlo uspje an poslovni èovjek koji je takoðer bio rtva narkolepsije. Prije
nego to je njegov poremeæaj dijagnosticiran, on je patio jo od srednje kole i u priv
atnom i profesionalnom ivotu. Meðutim, kad mu je dijagnoza jednom postavljena i lij
eèenje zapoèelo, njegova vi estruka darovitost do la je do izra aja. Prepoznajuæi njegovu i
nimnu sposobnost, imenovao sam ga dopredsjednikom odbora. Dvije sam godine vrlo
blisko suraðivao s njim. Osim povremenih epizoda djelomiène katapleksije kad bi se u
zbudio i vrlo rijetkih valova pospanosti (oboje trivijalno), on normalno funkcio
nira, kao bilo tko drugi, jer se ispravno lijeèi. Njegov je lijek jutarnja doza od
100 mg metamfetamina svaki dan, to se godinama nije promijenilo. Redovito odlazi
na pregled srca, krvnog tlaka i jetrenih funkcija i nikada nije imao nikakve pr
obleme ni nuspojave.
Dok ovo pi em, potkraj 1998. godine, Uprava za hranu i lijekove odobrila je novi o
beæavajuæi lijek za narkolepsiju modafinil, koji se prodaje pod imenom Provigil. Taj
lijek dr i ljude budnima s pomoæu mehanizama koji trenutaèno nisu potpuno razja njeni.
Modafinil nije amfetamin i njegovo djelovanje ne nalikuje djelovanju lijekova ko
ji pobuðuju i naveliko uzbuðuju razlièite ivèane centre u mozgu te uzrokuju razne nuspoja
ve, od lupanja srca do problema sa elucem. Nasuprot tomu, modafinil uzrokuje malo
nuspojava ili ih uopæe ne uzrokuje. Djeluje vjerojatno kao veza izmeðu nagona za sp
avanjem i mehanizma razbuðivanja ovisnog o satu.
Kao i kod svakog lijeka, glavno je pitanje koji su njegovi dugotrajni uèinci, iako
estomjeseèno ispitivanje na 61 pacijentu nije pokazalo ni ta to bi izazvalo zabrinuto
st. Za vrijeme ispitivanja pacijenti nisu osjetili utjecaj na raspolo enje, krvni
tlak, puls, tjelesnu te inu ili noæno spa-
226
vanje. Nekoliko pacijenata alilo se na glavobolju i suha usta, isto kao i u skupi
ni koja je dobivala placebo. Svi pacijenti lijeèeni modafinilom izjavili su da im
se dnevna pospanost smanjila i nije bilo dokaza da bi dozu trebalo poveæati.
Sve je ovo va no jer pacijenti moraju uzimati lijek cijeli ivot, to obièno znaèi od petn
aeste godine nadalje.
Poremeæaji spavanja i osobna sigurnost
U dana nje doba gubitak prava na vo nju automobila za odrasle ljude mo e znaèiti katastr
ofu. Strah od gubitka vozaèke dozvole èesto se navodi kao glavni razlog za to si rtve n
arkolepsije ne ele pomoæi lijeèenjem.
Od 1960-ih, kad sam se poèeo brinuti za pacijente s narkolepsijom, èvrsto sam uvjere
n da pacijenti o kojima se vodi briga na pravilan naèin nisu ni ta vi e ugro eni od osta
lih. Uèinkovito lijeèen pacijent s narkolepsijom sigurniji je nego normalni" vozaè s te k
om deprivacijom spavanja. Rje enje zabrinutosti ljudi zbog sigurnosti u prometu ni
je u tome da se pacijentima s narkolepsijom oduzme vozaèka dozvola nego da se poveæa
identifikacija i lijeèenje ljudi sa svim poremeæajima sna. Kao to sam oduvijek tvrdi
o, velika veæina rtava poremeæaja sna ostaje neidentificirana. Niti jedan pospani voz
aè ne bi smio na cestu. Nitko nema ne samo sebe, nego i nikoga izlo iti riziku ozlje
de, invalidnosti i smrti.
Izvoðenje" sadr aja snova: Poremeæaj pona anja u REM spavanju
Mnogima od nas idilièno zvuèi kad nam netko ka e da æe nam se snovi ostvariti, a ljudima
s poremeæajem pona anja u REM spavanju san postaje noæna mora. Poremeæaj se mo e smatrati
suprotnim narkolepsiji. Kod narkolepsije, mi iæna paraliza REM-spavanja prodire u b
udnost, a kod poremeæaja pona anja u REM spavanju mi iæi koji bi u REM spavanju trebali
biti paralizirani nisu. REM paraliza podbacuje i tijelo izvodi" sadr aj sna. Pacije
nti èesto ozlijeðuju sebe i svog braènog partnera.
Poremeæaj pona anja u REM spavanju prvi su tek 1985. godine opisali struènjaci za spav
anje Sveuèili ta u Minnesoti Mark Mahovvland i Carlos
227
Schenck, te Christian Guilleminault sa Stanforda. Sada ga struènjaci za spavanje èes
to identificiraju i nalaze da vi e od 90 % pacijenata s poremeæajem pona anja u REM sp
avanju èine mu karci. Èini se daje poremeæaj pona anja u REM spavanju progresivan: pacijen
ti tipièno govore i trzaju se u snu godinama prije nego to potpuno poènu izvoditi" svo
je REM snove. U starijih pacijenata poremeæaj pona anja u REM spavanju obièno prati de
generativno neurolo ko stanje, èesto Parkinsonova bolest. Pretpostavlja se da u tim
sluèajevima degenerativni proces o teæuje siæu no podruèje u mo danom deblu koje kontrolira
M paralizu.
Kao to smo nauèili, mozak koji sanja funkcionira vrlo slièno mozgu koji je budan, pre
raðujuæi misli i aljuæi poruke udovima da se pokrenu. U normalnom sluèaju naredba za pomi
canje oèiju dospije do mozga, ali se poruke za pomicanje ostatka tijela blokiraju
prije nego to napuste leðnu mo dinu. Kod poremeæaja pona anja u REM-u, poruke se ne zaust
avljaju zbog patologije u mo danom deblu. Ljudi mogu pomicati ruke i noge u krevet
u ili govoriti u snu ili pak mogu stvarno ustati iz kreveta i trèati naokolo, a da
se ne probude ili shvate da sanjaju. Mozak ne propu ta osjete iz okoline, a istod
obno ih zamjenjuje osjetima koje generira iznutra, u svijetu snova. Kao i u svak
om snu, mozak upravlja akcijom - zapravo, tijelo je ovdje samo sredstvo.
Da bi stvari bile gore, snovi koji se izvode" èesto su nasilni i zastra ujuæi. Ljudi sa
njaju da ih netko progoni ili da se bore za goli ivot s neprijateljima, demonima
ili divljim ivotinjama. Jedan èovjek s kojim sam razgovarao sanjao je daje igrao ra
gbi; kad se probudio shvatio je da se u poku ajima da izbjegne zaustavljanje sudar
io s polovicom namje taja u sobi. Takvo noæno pona anje je opasno. Pacijenti èesto dolaz
e s masnicama, posjeklinama, èak i slomljenim kostima, a sve im se to dogodi u snu
. Obièno se ne sjeæaju dogaðaja, ali se sjeæaju sna.
Te ko je reæi tko vi e pati kad netko ima poremeæaj pona anja u REM spavanju, terorizirani
i èesto pretuèeni partner u krevetu ili osoba koja se mora suoèiti s tim da je ozlije
dila nekoga koga voli, a da se toga uopæe ne sjeæa. Supruge obièno dolaze po pomoæ jer v
i e ne mogu podnijeti ivot s nekim tko ih tuèe, utira, pljuska ili davi usred noæi. Jeda
n je pacijent sanjao kako davi jelena, a probudio se shvativ i da davi
228
svoju enu. (Ona je bila potresena, ali sve je dobro pro lo.) Ironièno, mu karci katkad
napadnu svoje ene dok sanjaju da ih brane od uljeza. Ako neka ozljeda ne probudi èo
vjeka koji sanja, on se obièno probudi od vriska svoje ene.
Nekoliko drugih obilje ja èini ovaj poremeæaj jo vi e zaprepa æu-juæim. Prvo, mo e pogodit
koji gotovo uopæe nisu nasilni. Jedan Mahowaldov i Schenckov pacijent bio je 77-g
odi nji sveæenik koji se u snu nasilno pona ao gotovo 20 godina prije nego to je potra io
pomoæ nakon to se te ko ozlijedio. Drugo, ljudi koji su imali nasilne ispade tijekom
noæi obièno se bude osjeæajuæi se potpuno svje e, kao da su u ivali u odliènom noænom snu.
neobièno obilje je ovog poremeæaja jest da ti nasilni ispadi, kako se èini, uopæe ne djelu
ju na autonomni ivèani sustav, koji upravlja otkucajima srca, disanjem i drugim vit
alnim funkcijama. Kontinuirane snimke pacijentovih otkucaja srca, disanja i krvn
og tlaka pokazuju da oni mogu nasilno udarati, psovati ili skakati po sobi, a da
otkucaji srca ostanu na 60 u minuti, to odgovara pulsu u mirovanju. Dijelovi tij
ela, koji su obièno pod voljnom kontrolom, luduju, dok se tjelesne funkcije pod au
tomatskom kontrolom odvijaju kao to bi se odvijale za vrijeme normalnog REM spava
nja. U samo nekoliko sluèajeva, obièno za vrijeme najizrazitijih noænih mora, otkucaji
srca, krvni tlak i disanje su se ubrzali.
Nasreæu, struènjaci za spavanje iz Minnesote na li su prilièno djelotvoran lijek za pore
meæaj pona anja u REM spavanju - klonazepam, benzodijazepin koji ubla ava ili potpuno
uklanja poremeæaj u oko 9 od 10 sluèajeva. Ljudi obièno ne razviju toleranciju na klon
azepam kad se daje u pravilnim dozama, èak i kada se uzima mnogo godina. U nekolik
o sluèajeva u kojima klonazepam nije pomogao, neki su antidepresivi umanjili nasil
no pona anje. Ipak, i kad se èini da lijekovi poma u, mudro je uèiniti spavaæu sobu sigurn
om, tj. ukloniti sve o tre i lomljive predmete. Neki pacijenti spavaju na madracu
u praznoj sobi, pri èemu su prozori zastrti debelim zavjesama. Mnogi parovi spavaj
u u odvojenim sobama.
ivotinjski model otprije mnogo godina osvjetljava moguæe uzroke poremeæaja pona anja u
REM spavanju. Prije vi e od 35 godina, briljantni francuski istra ivaè spavanja Michae
l Jouvet opazio je da maèkama
229
s o teæenjem siæu nog dijela mo danog debla epizode halucinatornog pona anja prodiru u ne-R
M spavanje. Izvijale su leða, frktale i kesile zube na nevidljivog suparnika dok s
u njihovi mo dani valovi pokazivali normalno REM spavanje. Kad nisu o teæena i kad pos
tanu aktivna za vrijeme REM spavanja ili katapleksije, ta podruèja okidaju slijed i
vèanih impulsa iz mo danog debla u leðnu mo dinu, koji istog èasa gase milijune spinalnih
motorièkih neurona koji inaèe mi iæima daju naredbu da se kreæu.
Moguæe je da na mozak, kako starimo, atrofira ili na tim dijelovima mo danog debla im
a nevidljiva o teæenja. S druge strane, uzrok poremeæaja mogu biti mo dane abnormalnosti
nastale u djetinjstvu ili èak u maternici, a razotkriju ih tek normalne promjene
u mozgu do kojih dolazi starenjem. Èinjenica da se poremeæaj u velikoj veæini sluèajeva
pojavljuje kod mu karaca sugerira da su vjerojatno ukljuèeni i neki hormonalni eleme
nti.
Mjeseèarenje i noæni strahovi
Bruco s deprivacijom sna, ustaje iz kreveta usred noæi, tiho otvara vrata svoje sob
e i hoda niz hodnik. Njegov se cimer budi, vidi ga i pita kamo ide, ali mladiæ nas
tavlja hodati, kao da ni ta ne èuje. Kad bi njegov cimer stao ispred njega, mjeseèar b
i gledao ravno kroz njega. Nakon otprilike pet minuta, mjeseèar se vraæa u krevet i èv
rsto zaspi. Ujutro se uopæe ne mo e sjetiti svojeg izleta.
Èetverogodi nja djevojèica uspravi se u krevetu usred noæi i poène vri tati. Njezini rodite
ji dojure i naðu je prestravljenu, raskolaèenih oèiju. Roditelji je pitaju to se dogodi
lo i poku avaju je utje iti. Dijete ne odgovara i izgleda kao da ih ne vidi. I dalje
bulji u ne to, prestravljena. Njezini roditelji nastavljaju pitati: Sto se dogodil
o, zlato? to se dogodilo?" Ubrzo su i oni jednako prestravljeni. Nakon pet naizgl
ed beskrajnih minuta, njezin plaè i muèenje nestaju, a ona bez rijeèi legne i utone u
miran san. Ujutro se ne mo e sjetiti èega se prestra ila ili da je uopæe bila upla ena.
230
To su dva primjera parasomnije:14 mjeseèarenje i noæni strahovi. Kao i ljudi s porem
eæajem pona anja u REM spavanju, ljudi koji pate od mje-seèarenja i noænih strahova usta
t æe iz naizgled dubokog sna i pona ati se kao da su budni. U takvim situacijama oni
ne reagiraju na druge ljude i sljedeæeg se dana nièega ne sjeæaju. Meðutim, za razliku
od poremeæaja pona anja u REM spavanju, ljudi ne sanjaju dok mjeseèare i nemaju noæne mo
re za vrijeme noænih strahova. Zapravo, ni do mjeseèarenja ni do noænih strahova ne do
lazi u REM spavanju. Ljudi obièno mjeseèare zbog te ke deprivacije spavanja, uglavnom
poèetkom noæi, kad su èe æi i noæni strahovi, tj. dok je dug u spavanju jo uvijek visok. S
ke mo danih valova pokazuju da rtve mjeseèarenja i noænih strahova brzo prelaze iz dubo
kog sna u budno stanje i obratno. Razbude se u dovoljnoj mjeri da im prorade naj
primitivniji dijelovi mozga - emocionalni dio mozga i osnovni motorièki centri bez
ukljuèivanja mo danih funkcija mi ljenja i svjesnosti. Dug u spavanju ne ispu ta mozak
iz stiska pa spavaè ne prevlada otupljenu percepciju i amneziju koju svi pro ivljava
mo prvih nekoliko trenutaka nakon buðenja. Kod pravog mjeseèarenja postoji djelomièna
percepcija, ali ne i vi e kognitivno funkcioniranje: mjeseèari mogu prepoznati vrata
, ali ne znaju kako ih otvoriti.
Nedostatak svjesnosti koji nalazimo i kod mjeseèarenja i kod noænih strahova mo e biti
povezan s opæom amnezijom koju ljudi katkad pro ivljavaju kod izrazite deprivacije
sna. Na koncu, percepcija je tako intimno povezana s pamæenjem da ih je vrlo te ko r
azdvojiti. Koliko uistinu mo ete biti svjesni ako istog trena zaboravljate ono to d
o ivljavate? Neuroznanstvenik Gerald Edelman smatrao je da je svjesnost zapravo upa
mæena sada njost", daje svijest o sebi neposredno sjeæanje onoga kako se osjeæamo i o èemu
razmi ljamo. Moguæe je da mjeseèari ne spavaju dubokim snom i da dio mozga odgovoran
za dosjeæanje ne funkcionira kako bi normalno trebao.
Veæina sluèajeva mjeseèarenja i noænih strahova poèinje rano u djetinjstvu i mogu se nasta
viti i u odrasloj dobi. Mjeseèarenje mo e poèeti èim djeca prohodaju, ali se najèe æe pojav
je izmeðu èetvrte i osme
H Grè.para pokraj, blizu, lat. somnium - spavanje (nap. prev.).
231
godine, a zatim spontano nestaje nakon adolescencije. Mjeseèarenje se, èini se, poja
vljuje unutar obitelji, iako mnoge osobe koje od njega pate nemaju obiteljsku po
vijest mjeseèarenja. Zanimljivo je da oko èetvrte godine djeca prestaju dodatno spav
ati danju, to rezultira maksimalnim dugom u spavanju naveèer u vrijeme odlaska u kr
evet i dubokim, èvrstim snom tijekom noæi.
Noæni su strahovi strasniji roditeljima i ljudima koji se nalaze u blizini nego sp
avaèu. Djeca s noænim strahovima bude se iz dubokog sna naizgled istinski prestravlj
ena, èesto vri teæi od straha. Oèi su im irom otvorene kao da vide neki u as koji ostali n
mogu vidjeti. Srce im tuèe, drhte i di u kratkim plitkim udisajima. Sjeæam se svoje kæe
ri kako noæu prestravljena plaèe. Iako sam struènjak za spavanje bilo mije vrlo te ko ob
uzdati paniku. Sto se dogodilo? to se dogodilo?", pitali smo je moja supruga i ja,
a ona je i dalje buljila pred sebe, oèiju raskolaèenih od straha.
Roditelji su razumljivo zabrinuti kad njihova djeca imaju noæne strahove. Te ko je v
idjeti bilo koje dijete upla enije nego to je ikada bilo. Posebno je uznemirujuæa nes
posobnost roditelja da dopru do svojeg djeteta i utje e ga. Cesto se osjeæaju nemoæni,
krivi i misle da su podbacili kao za titnici svojeg djeteta.
Nadam se da æu moæi odagnati uznemirenost i brigu. Dijete usred epizode noænog straha
u odreðenom smislu spava. Takva djeca ne pro ivljavaju ru an san i gotovo nikada se ne
sjeæaju te epizode. Zapravo, mo da uopæe ni ne osjeæaju strah; to njihovo tijelo izra ava
strah, a ne njihov mozak. Na neki naèin svjesno ja" nije prestravljeno veæ je to nek
i automatski proces u mozgu.
Najbolja terapija jest usredotoèiti se na to da se dijete ne ozlijedi. Smirivanje
i rje enje djeteta - iako ono ne reagira - katkad ga polako mo e izvuæi iz straha. Dje
ca se obièno primire nakon 5 do 15 minuta i nastave spavati, a da se zapravo nisu
probudila. Ako se i probude, smu eni su i ne mogu reæi to ih je upla ilo ili se èak ni ne
sjeæaju da ih je bilo strah. Do jutra æe vjerojatno zaboraviti cijelu epizodu.
Oko tri posto djece do ivljava noæne strahove, a mnogi sluèajevi vjerojatno nisu ni za
bilje eni. Noæni su strahovi najèe æi kod djece
232
izmeðu dvije i pet godina, a obièno potpuno nestaju do sedme godine. No, mogu se poj
aviti i u kasnijoj dobi, vjerojatno kao rezultat epilepsije ili organskih promje
na u mozgu. Kao i mjeseèarenje, noæni strahovi se takoðer pojavljuju u obitelji. Epizo
de ne moraju biti nièim izazvane, ali se mogu èe æe pojavljivati kad djeca imaju vruæicu i
katkad su povezane s uzimanjem lijekova. Deprivacija sna, koja je èe æa kod adolescen
ata nego kod odraslih, tipièno pojaèava problem.
Mjeseèarenje i noæni strahovi rjeði su kod odraslih. Napadaji mogu imati sliène uzroke.
Kad odrasli ljudi imaju ustrajne noæne strahove ili mjeseèare trebali bi posjetiti s
truènjaka za spavanje. Anksioznost ili stres mogu potaknuti mozak na budnost. S dr
uge strane, deprivacija sna i neodoljivi dug u spavanju ne dopu taju mozgu da se p
otpuno razbudi. Govorenje u snu ima sliène uzroke. Mozakje dovoljno pobuðen da po alje
naredbu za govorenje, ali nedovoljno da bi bio svjestan samog èina.
Mjeseèarenje je kod odraslih katkad vi e vezano s opæom amnezijom. Prije nekoliko godi
na trebao sam sudjelovati na simpoziju o poremeæajima spavanja u Bologni, u Italij
i, koji je organizirao moj prijatelj ijedan od vodeæih struènjak za spavanje, profes
or Elio Lugaresi. U Parizu sam trebao presjesti u zrakoplov za Bolognu. Ukrcao s
am se u zrakoplov u San Franciscu i zbog deprivacije spavanja zaspao sam prilièno
brzo nakon to je zrakoplov poletio. Sljedeæe èega se sjeæam je stjuardesa koja me budi
jer slijeæemo. Pogledao sam kroz prozor i vidio zgrade koje nisam prepoznao. Bio s
am veoma zbunjen jer dobro poznajem zraènu luku de Gaulle i njezinu okolicu. Na mo
je iznenaðenje, slijetali smo u Bolognu. Oèito sam potpuno zaboravio slijetanje u Pa
riz, iskrcavanje iz zrakoplova, ukrcavanje u autobus do drugog terminala, èekanje
drugog leta i ukrcavanje na njega. Na neki sam naèin bio budan, ali ne i svjestan.
Mjeseèarenje takoðer mo e izazvati prekomjerno uzimanje lijekova ili njihovo meðudjelova
nje. Tajna prvog krimiæa na engleskom jeziku, The Moonstone, Wilkiea Collinsa, bil
a je u tome stoje glavni lik mjeseèario pod utjecajem napitka za spavanje i ukrao
dragi kamen. Mjeseèarenje uzrokovano lijekovima posebanje problem starijim osobama
koje dobivaju mnogo recepata od razlièitih lijeènika. Previ e alkohola takoðer mo e izazv
ati epizodu somnambulizma.
233
Mnogi ljudi vjeruju da stres mo e uzrokovati mjeseèarenje. Istina je ta da dok stres
ne proizvede veliki dug u spavanju, stresna situacija ne æe biti povezana s mjeseèa
renjem. Unatoè tomu, taj se mit zadr ao. Primjer mjeseèarenja povezanog sa stresom nal
azimo u Shakespeareovu Macbethu, drami punoj osvrta na spavanje. U ovom odlomku
Lady Macbeth osjeæa sna nu krivnju zbog svoje uloge u poticanju supruga na ubojstvo
kralja te je kraljièina osobna dvorska dama i lijeènik vide kako mjeseèari:
Dvorska gospoða
Otkad je njegovo velièanstvo oti lo na bojno polje, viðala sam je kako ustaje iz poste
lje, zaogræe se kuænom haljinom, otkljuèava krinju, vadi papir, presavija ga, pi e po nje
mu, èita ga, zatim ga peèati, i opet se vraæa u postelju; ali cijelo to vrijeme u najt
vrðem snu.
Lijeènik
Velik je poremeæaj u ljudskoj prirodi, u ivati istodobno blagodat sna, i obavljati p
oslove budnosti. U toj usnuloj radi nosti, osim njezina hodanja i drugih stvarnih
postupaka, to ste je, u bilo koje doba, èuli da ka e?
Dvorska gospoða
Pogledajte, dolazi ovamo. Upravo tako se pona a; i, tako mi ivota, tvrdo usnula. Pr
omatrajte je; pritajite se.
Lijeènik
Vidite, oèi su joj otvorene.
Dvorska gospoða
Da, ali su zatvorene za osjet.
234
Spavanje koje napada iz zasjede: Narkotepsija i drugi poremeæaji spavanja
Lijeènik
Ru na se aputanja ire. Neprirodna djela raðaju neprirodne nevolje; oku ene du e predat æe
oje tajne gluhim jastucima. Njoj je potrebniji sveæenik nego lijeènik. Bog, Bog nam
svima oprostio! Pazite na nju; uklonite od nje sve to bi je moglo ozlijediti, i s
talno je dr ite na oku. Tako, laku noæ; moju pamet je smutila, i zapanjila moj vid.
Mislim, ali ne usuðujem se govoriti. ...1S
Uoèite kako lijeènik implicira da mjeseèarenje Lady Macbeth otkriva probleme koji su p
rije psiholo ke ili spiritualne nego tjelesne prirode i daje isti savjet koji lijeèn
ici daju danas: dr ite pacijenta na oku i maknite mu s puta sve opasno. Za razliku
od ekspirijanskog lijeènika, suvremeni struènjaci za spavanje vi e ne vjeruju da ljudi
koji mjeseèare ili imaju noæne strahove imaju i neku vrstu te kog psiholo kog problema
- anksioznost, strah ili krivnju. Mnogobrojna istra ivanja uvjerljivo pokazuju da
kod ljudi koji imaju bilo kakve parasomnije - noæne strahove, mjeseèarenje, bruksiza
m ( kripanje zubima), mokrenje u krevet i slièno
- vjerojatnost pojave psihièkih poremeæaja nije ni ta veæa nego kod bilo koga drugog.
Ljudi su skloni vjerovati da postoji jasna razlika izmeðu normalnog sna i abnormal
nih parasomnija, ali ja mislim da se èesto radi o razlici u stupnju, a ne u vrsti.
Vrlo malo ljudi mjeseèari u pravom smislu, ali tko od nas nije ugasio budilicu il
i se kasno u noæi javio na telefon, a da se uopæe ne sjeæa da je to uèinio? Mnogo je lij
eènika u de urstvu do ivjelo da se jave na telefon kasno noæu, razgovaraju sa sestrom o
pacijentu, a zatim se vrate u krevet i ujutro se ne mogu sjetiti tog poziva. Nema
te pojma koliku sreæu imate to nisam napravila ono to ste sinoæ rekli da napravim", reæi
æe sestra. A lijeènik æe biti zbunjen: Ne sjeæam se da ste
W. Shakespeare, Tragedije, preveo Mate Maras, Matica hrvatska, 2006.
zvali." Svi mi do ivimo epizode u kojima se tijelo kreæe, ali mozak nije ukljuèen. Ist
ra ivaè sna sa Sveuèili ta u Pennsvlvaniji, David Dinges, to opisuje: Starter rastura mot
or, ali motor ne prima."
Poput lijeènika u Macbethu, mnogo ljudi misli da je mutna granica izmeðu budnosti i
sna neprirodna i prijeteæa. Kako ljudi mogu istodobno biti budni i spavati, svjesn
i i nesvjesni, svjesni vanjskog svijeta na neki naèin, a nesvjesni na drugi? Ako l
judi iskazuju ljutnju, razbijaju stvari ili poèine umorstvo dok mjeseèare ili sanjaj
u, treba li ih smatrati odgovornima za to?
Znam za barem jedan sluèaj umorstva u kojem je osoba osloboðena na temelju toga to je
mjeseèarila, ali sam siguran da su ljudi u mnogo vi e sluèajeva osuðeni jer su poèinili z
loèin dok su zapravo spavali. Èvrsto vjerujem daje svaka takva osuda nezakonita. Usp
avano ja" je poput neke druge osobe u nama, netko tko ne podlije e istim zakonima i
normama kao budni svijet.
Priznajem da ova zamisao raða neka te ka pitanja o odgovornosti i uraèunljivosti pred
zakonom. Ali, ljude koji spavaju ne mo emo smatrati odgovornima za njihove postupk
e zbog istog razloga zbog kojeg ne mo emo ni umobolne smatrati odgovornima; da bi
sagrije io pred oèima zakona, optu enik mora biti svjestan svojeg èina i njegovih poslje
dica. Ako netko do ivi srèani udar, onesvijesti se na cesti i uzrokuje desete-rostru
ki sudar, tu osobu ne mo emo smatrati odgovornom za nesreæu. Svjesno ja" u budnom sta
nju u svim se praktiènim svrhama razlikuje od nesvjesnosti u snu kao to se jedna os
oba razlikuje od druge.
Prava je istina daje mjeseèar uvijek najopasniji za samog sebe. Znam enu èiji su mu i
dva sina èesto mjeseèarili i lunjali" noæu. Na alost, jedan od sinova je jedne noæi mjeseè
o autocestom i na njega je naletio kamion i pregazio ga. Njezinu u asnu bol pojaèao
je i mrtvozornikov izvje taj, u kojem je kao uzrok smrti navedeno samoubojstvo. Ra
di djelomiène sublimacije njezine sna ne boli aktivno se alila, uz pomoæ Marka Mahowlan
da, koji je svjetski struènjak u tom podruèju, dok konaèno nije uspjela uzrok smrti pr
omijeniti u poremeæaj sna. Nastavila je raditi na podizanju svijesti o tim pitanji
ma u nadi da æe se izbjeæi vi e takvih nesreæa.
236
9. Na sindrom kroniène iscrpljenosti
Prije nekoliko godina osmislio sam pokus kako bih otkrio jesu li ljudi sposobni
toèno procijeniti vjerojatnost da æe zaspati u uspavljujuæoj situaciji. Èetrdeset i dva
studenta dobrovoljca ostala su budna veæinu noæi, a zatim su spavala dva sata, od pe
t do sedam sati ujutro. Nakon toga su pripremljeni za snimanje mo danih valova. Sj
edili su pred kompjutorom i na kraju svakog dvominutnog intervala trebali su pro
cijeniti kolika je vjerojatnost da æe u sljedeæe dvije minute zaspati (kliknuli su m
i em na broj na ljestvici od 0 do 100 %). K tome, tijekom svakog dvominutnog inter
vala kliknuli bi na slièicu koja je pokazala jesu li bili svjesni da su zijevali,
da su im misli odlutale ili da su imali halucinacije, da su im kapci te ki ili da
ne mogu fokusirati pogled, da im je klonula glava ili da su stvarno zaspali. Una
toè njihovoj deprivaciji spavanja, zamolili smo ih da poku aju ostati budni tijekom
jednosatnog testiranja.
Opæenito, studenti su vrlo lo e predviðali vjerojatnost da æe zaspati. Cijelo su vrijeme
snimani na videovrpcu, a snimani su im i mo dani valovi pa smo imali izrazito pre
cizne, objektivne informacije o tome to se dogodilo. Studenti su mnogo puta zaspa
li u intervalu za koji su procijenili daje vjerojatnost da æe zaspati jednaka 0, a
nisu zaspali u intervalima za koje su procijenili daje vjerojatnost da æe zaspati
100 %.
Rezultati simbolièno oznaèavaju koliko su ljudi slijepi prema ulozi koju nagon za sn
om ima u svakodnevnom ivotu. Spremno prihvaæaju da ih kronièni gubitak sna mo e iscrpit
i i biti opasan, ali se èini da ne prepoznaju hitni poziv upomoæ umor - ili mu ne pr
idaju va nost ako ga i prepoznaju, nastavljajuæi sa samozavaravanjem da oni znaju ka
d æe zaspati. Sve epizode sna u na em pokusu trajale su tri sekunde ili du e, to je obièn
o vrijeme koje je potrebno da vozaè koji ne reagira prijeðe èetiri metara iroki rub aut
oceste, pri brzini od 97 kilometara na sat, pod kutom od svega tri stupnja. DAig
im rijeèima, tri sekunde sna dovoljne su da se sudarite i poginete. Da su ovi stud
enti poku avali izbjeæi san
na autocesti i mislili da se mogu sigurno izvuæi prije nego to zaspe, vjerojatno ne
bi uspjeli.
U drugom ispitivanju namjerno sam osmislio vrlo dosadno veèernje predavanje u cent
ru za starije osobe. Dva asistenta pratila su reakcije publike, svaki motreæi polo
vicu. Gotovo je svima barem jedanput klonula glava. Kad smo ih poslije pitali, s
vi su poricali da su zaspali.
Cijena deprivacije sna
Sada se nalazimo usred pandemije umora koja je rezultat dugotrajnih kulturalnih,
ekonomskih, zdravstvenih i tehnolo kih utjecaja koji su zapoèeli znatno prije Thoma
sa Edisona i njegove elektriène arulje. Dru tveni pritisak da se radi vi e i u neuobièaje
no vrijeme - noæu, vikendima, danonoæno - skratio je tijekom proteklog stoljeæa na e vri
jeme spavanja za otprilike 20 %. U tri desetljeæa od 1969. godine, Amerikanci su s
vojem radnom vremenu dodali 158 sati na godinu (ukljuèujuæi prijevoz na posao i s nj
ega) - gotovo cijelih mjesec dana rada. Velik dio tih dodatnih sati oduzima se o
d spavanja i vi e posla znaèilo je odgaðanje drugih obveza dnevnog ivota za veèer. Svi ve
liki gradovi u SAD-u imaju trgovine koje rade 24 sata, a i druge djelatnosti rad
e dugo kako bi oni koji rade do kasno mogli obaviti i ostale obveze nakon to zavr e
s poslom.
U ovu mje avinu dodajte i proizvod svojstven na em dobu - ,,he-domaèizam" - da mo emo i
moramo sve (posao, obitelj, sport, hobi, dru tveni ivot) i ostaje vam vrlo malo vre
mena za spavanje. Puritanski etos napornog rada" devetnaestog stoljeæa pretvorio se
u: radi naporno, zabavljaj se ludo" dvadesetog stoljeæa. Mnogi od nas su èesto tolik
o iscrpljeni da ne mogu ni u èemu u ivati. Poku avamo odraditi vrhunski posao u uredu,
provesti vrijeme s braènim partnerom i djecom, vje bati, kuhati, jesti, pospremati
kuæu i ostati dugo budni kako bismo pogledali film. A prije odlaska u krevet poku av
amo se pripremiti za sutra nji dan èitajuæi izvje taje i provjeravajuæi e-po tu.
Rezultat svog tog napornog rada i lude zabave jest da se prema spavanju odnosimo
kao prema zanemarenu djetetu. Nezadovoljni smo kad nas san svlada u nezgodno vr
ijeme ili kad se to èesto dogaða. Kad napokon
238
Na sindrom kroniène iscrpljenosti
odemo u krevet, frustrirani smo to ne mo emo brzo zaspati. udimo za snom, a svemu dr
ugome dajemo prednost, odbijajuæi njegove vapaje sve dok nas ne poène uni tavati.
Koji je izlaz iz te vremenske zamke deprivacije sna?
Ba i ne mo emo vratiti sat unatrag i prestati se slu iti modernom tehnologijom. Niti e
limo doèekati novo tisuæljeæe odrièuæi se pogodnosti i zabava koje skraæuju spavanje. S obz
rom na beskrajne zahtjeve sve slo enijeg ivota, vi e spavati nije ba jednostavan cilj.
Vjerujem da je jedino rje enje u korjenitoj promjeni naèina razmi ljanja o na em odnosu
prema spavanju. Nemamo izbora: zdravstveni rizici na e suvremene antispavalaèke kult
ure ubijaju nas. Moramo se suoèiti s tim da sloboda koju smo stekli izumom elektrièn
e struje i ureðaja, a u novije vrijeme i globalnom komunikacijom putem interneta,
zahtijeva od nas da mudro biramo kako æemo se njima slu iti. Ako se ti izbori ne zas
nivaju na znanju o snu i biolo kim ritmovima, jednako kao i na tome to je zdrav i o
dgovarajuæi san, vrlo æemo vjerojatno odmjeseèariti u propast.
Posljednjih godina neki moji kolege irom svijeta poèeli su prikupljati podatke izva
n laboratorija o djelovanju pospanosti i deprivacije sna na uèinak u situacijama u
stvarnom ivotu. Mi smo udru ili snage s istaknutim draguljem federalne krune, Naci
onalnim odborom za sigurnost u prometu. Oni koji shvaæaju deprivaciju sna i dug u
spavanju sve su svjesniji koliki je postotak prometnih nesreæa povezan s pospano æu il
i propustima pozornosti uzrokovanim spavanjem. Velik broj nesreæa na tekuæoj vrpci t
akoðer se pripisuje moænoj kombinaciji pospanosti i monotonog zadatka. Veliki napori
, poduzeti kako bi se ocijenio utjecaj umora na kljuène industrije poput zrakoplov
stva, medicine, prijevoza kamionima i brodovima, objasnili su (barem onima koji
imaju temeljno znanje o spavanju) daje problem gori i prisutniji nego stoje itko
mislio.
*
239
Ne ba prijateljsko nebo
Upravljanje zrakoplovima nekada je bilo vrlo lagan zadatak. Zrakoplovi su imali
nekoliko osnovnih ureðaja, a letovi su bili polagani i kratki. Meðutim, komercijalni
letovi vi emotornih zrakoplova progresivno su postajali sve kompliciraniji. Autom
atizirana upravljala, ukljuèujuæi auto-pilote i satelitsku navigaciju uèinili su posao
pilota i lak im i slo enijim, stvarajuæi nove moguænosti za pogrje ke. Zapravo, zrakoplov
i su opæenito tako dobro napravljeni i temeljito ispitani, a praæenje vremenskih uvj
eta toliko je uznapredovalo daje danas pogrje ka pilota najèe æi uzrok zrakoplovnih nesr
eæa. To je poveæalo va nost ispitivanja ljudskog uèinka pri upravljanju slo enim strojevim
a te kako i za to pri tome èine grje ke.
Sada kad zrakoplovi lete br e i dalje, deprivacija sna i cirkadijurni ritmovi imaj
u glavnu ulogu u uèinku pilota u kabini. Svaka meðunarodna letaèka posada mo e govoriti
o tome kakve probleme imaju s rasporedom radnog vremena i o optereæenju koje donos
i osjeæaj pospanosti na prekooceanskim letovima.
Let American Airlinesa u Cali, u Kolumbiji, u prosincu 1995. godine ilustrira tr
agiène posljedice ljudske grje ke uzrokovane deprivacijom sna. Zrakoplov se pribli ava
o zraènoj luci u Caliju, spu tajuæi se u dugaèku, duboku dolinu, a posada je poku avala pr
ogramirati autopilot da se prikljuèi na radiofar zvan Rozo". Kopilot je pripremio l
istu navigacijskih radiofarova koji poèinju na ,,R" tipkajuæi to slovo u raèunalo. Oda
brao je prvi radiofar na listi, koji je obièno najbli i. Meðutim, zbog deprivacije sna
, navigator je previdio da prvi na listi nije bio Rozo" nego Romeo" - radiofar koj
i se nalazio 160 kilometara dalje u Bogoti. Prvi pilot, takoðer zbog deprivacije s
na, nije uoèio navigatorovu pogrje ku, a autopilot je uèinio ono stoje bilo nareðeno. Po
korio se zapovjedi i bez znanja posade polagano zakrenuo zrakoplov ulijevo, prem
a Bogoti. Nekoliko minuta poslije shvatili su da ne to nije u redu, ali bilo je pr
ekasno. Zrakoplov se zabio u planinu, pri èemu je poginulo 149 putnika i èlanova pos
ade.
Snimka crne kutije" na tom letu za Cali jedna je od najbolnijih pripovijesti o um
oru pilota koju sam ikada èuo:
240
Kapetan:
Nazvao sam kontrolu neki dan i rekao: Hej, ovi [psovka] meðunarodni letovi me ubija
ju... elim da mi proèita koji je propisani odmor." I odatle sam ovo dobio, zapisao s
am vrlo jasno. Deset sati odmora za posadu.
Prvi èasnik:
To je na meðunarodnima?
Kapetan:
Da, ako leti manje od pet i pol sati.
Prvi èasnik:
Sto je u ovom sluèaju...
Kapetan:
To je na scenarij. Deset sati odmora za posadu, 30 minuta za brifing i jedan sat
za prijavljivanje. I ne mo e to promijeniti jer je to stvar Federalne zrakoplovne a
dministracije.16 Pokrene li kotaèe prije isteka 11 i pol sati, [psovka] si. [Kapeta
n spominje prijatelja pilota koji je imao problema na meðunarodnim letovima i nast
avlja.]
Kapetan:
Rekao je da mu nije bilo te ko, da mu nije bilo te ko voziti se kuæi u pet sati ujutro
. Ali meni, ja sam kao... to je muèenje.
Prvi èasnik: Da.
Kapetan:
Muèenje u [psovka] autu, poku ava ostati budan i iv, uh. Razgovarao sam o tome sa enom.
Rekao sam: Du o, ja to jednostavno ne elim raditi, nadam se da ne misli da sam [nera
zumljivo]". Rekla mije: Nema anse, zaboravi. Ne treba raditi to [psovka]." [Zvuk zi
jevanja.]
*
16 Engl. FAA - Federal Aviation Administration.
241
Ironija je bila u tome to pilot i prvi èasnik nisu èuli upozorenja svojih vlastitih t
ijela. Njihova pogrje ka je tipièna pogrje ka ljudi koji su previ e pospani da bi obrati
li pozornost na detalje koji mogu znaèiti razliku izmeðu ivota i smrti.
NASA Nacionalna uprava za aeronautiku i svemir - provela je jedan od najva nijih p
rograma u istra ivanju umora kako bi doznali na koji naèin umor djeluje na pilote, t
j. kako prepoznati i sprijeèiti umor. Direktor tog programa za sprjeèavanje umora bi
o je moj student i biv i kolega, Mark Rosekind. (Ostalo mi je u dragoj uspomeni ka
ko Mark zabavlja djecu u Stanfordskom ljetnom kampu za spavanje, izvodeæi magièarske
trikove. Tu je vje tinu ponio sa sobom u NASA-u i poduèio astronauta svemirske letj
elice prvom magièarskom triku u svemiru.) U NASA-i je Mark osmislio prvi program k
oji mo e mjeriti to se toèno dogaða s posadom za vrijeme dugih i kratkih letova.
Mark i njegovi kolege ukrcali bi se u zrakoplov i prikljuèili pilote na prenosivi
EEG. Piloti su u unaprijed odreðenim intervalima rje avali testove vje tine i brzine r
eagiranja. Nakon promatranja i testiranja pilota na komercijalnim letovima preko
Tihog oceana, izmeðu San Francisca, Japana, Havaja i Los Angelesa, Mark je dobio
zastra ujuæe rezultate. Vrijeme reakcije pilota koji su letjeli na tim rutama tijeko
m noæi se produljivalo do 25 %, vrlo slièno otupjelim reakcijama koje nalazimo kod l
judi koji su probdjeli cijelu noæ. Nadalje, piloti su èesto upadali u kratke epizode
spavanja - koje su trajale 5 do 10 sekundi. Petnaest posto epizoda trajalo je d
u e od 15 sekundi. Za vrijeme tih mikrospavanja, piloti su bili izvan dodira sa sv
ijetom, nesposobni reagirati na hitne situacije.
Kao to je Rosekind naglasio, ta su ispitivanja vjerojatno pru ila naj-ru ièastiju moguæu
sliku jer su piloti znali da su prikljuèeni na EEG i da ih promatraè koji sjedi iza
njih gleda, to ih je trebalo motivirati da ostanu budni. A ipak, oni bi zaspali.
Jedan je pilot svjedoèio pred Nacionalnim povjerenstvom za poremeæaje spavanja daje
katkad bio tako pospan da mu je ... glava svako toliko klonula dok su se priprema
li za uzlijetanje".
Takvo popu tanje ne mora biti problematièno sredinom leta, kad nema toliko zahtjeva
na pozornost pilota. Rosekindova je grupa ustanovila da su se neki piloti znali
onesvijestiti u posljednjih 30 minuta leta, za
242
vrijeme slijetanja ili uzlijetanja. Kod devet pilota otkrili su pet epizoda mikr
ospavanja za vrijeme posljednjih 10 minuta leta. Razmislite o tome: zaspali su d
ok su prizemljivali avion.
Lijeènici koji spavaju stojeæi
Uzbunjuje, ali je donekle razumljivo, da piloti koji prolaze vi e vremenskih zona
imaju probleme s umorom. Ono to me jo vi e uznemiruje jest da zdravstveni struènjaci,
kojima svakodnevno doslovce povjeravamo ivot - kirurzi, anesteziolozi, lijeènici u
hitnoj slu bi i medicinske sestre - kronièno i te ko pate od deprivacije spavanja. Nij
e neobièno da sta isti i specijalizanti - pje a tvo u bolnicama i hitnoj slu bi - rade 100
sati na tjedan, to ukljuèuje i dvije noæi de urstva. Nakon nekoliko tu bi zbog lijeènièko
emara uzrokovanog pospano æu, lijeènici u New Yorku sada ne smiju raditi vi e od 16 sati
na dan i s barem jednim 24-satnim slobodnim periodom na tjedan i èetverotjednim p
rosjekom od 80 sati tjedno. Naravno, ako izraèunate, shvatit æete da netko tko radi e
st dana po 16 sati u jednom tjednu, to ukupno iznosi 96 sati, jo uvijek radi prema
propisima, ako sljedeæi tjedan radi 80 sati. Ali, sudeæi prema nedavnom pisanju The
New York Timesa, taj se propis redovito kr i i lijeènici u hitnoj slu bi na cijelom M
anhattanu i dalje rade do 100 sati na tjedan.
Prizor u operacijskoj dvorani zastra ujuæ je. Kirurzi, anesteziolozi i sestre de uraju
nekoliko noæi u tjednu. Lijeènici mogu biti pozvani na hitnu operaciju u dva sata u
jutro, operirati pet sati i nastaviti sljedeæu operaciju koja je predviðena za sedam
sati. Pacijenti nemaju pojma da su kirurzi koji se pripremaju za operaciju spav
ali dva do tri sata ili su iscrpljeni zbog dugotrajne operacije prethodne noæi.
Jedna prièa, iz niza onih koje sam èuo, posebno je dojmljiva zbog toga to rasvjetljav
a na e ne ba bezazleno zanemarivanje deprivacije spavanja. Godine 1993. tim lijeènika
iz Colorada doveo je osmogodi njeg djeèaka u operacijsku dvoranu radi rutinske oper
acije. Anesteziolog koji je bio odreðen za taj sluèaj bioje na zlu glasu zbog toga s
toje radio kad je bio izrazito umoran, a i sam je priznao daje nekoliko puta zas
pao za vrijeme operacije. Unatoè naizgled opæoj svjesnosti lijeènika i sestara o
243
anesteziologovoj pospanosti na poslu, ipak su mu dopustili da djeèaku da opæu aneste
ziju.
Kirurzi izbjegavaju opæu anesteziju kad god je to moguæe jer se katkad radi o samo m
alenoj pogrje ki izmeðu doze koja izaziva duboku nesvijest i one koja izaziva smrt.
Svatko pone to drugaèije reagira na anestetike i ista doza ima razlièit uèinak kod razlièi
tih ljudi. To medicinsku anesteziju izjednaèuje s upravljanjem zrakoplovom. Ijedno
i drugo su izrazito slo ena tehnolo ka podruèja koja veæinu vremena slijede predvidljiv
u rutinu. Anesteziolozi obièno nemaju mnogo posla osim nadgledati instrumente. Meðut
im, kad stvari poðu po zlu, oni u urbi mogu pogrije iti. Vi e nego u bilo kojoj drugoj
medicinskoj profesiji, anesteziologija se sastoji od dana ili tjedana rutinskih
i pomalo dosadnih aktivnosti - i prolaznih trenutaka èiste strave.
Za osmogodi njeg djeèaka stvari su po le po zlu. U kritiènim trenutcima, anesteziolog ni
je uspio obaviti svoju du nost kako treba i djeèak je umro. U graðanskoj parnici lijeèni
k je priznao daje uèinio kobne pogrje ke za vrijeme operacije, ali je poricao da je
zaspao. Unatoè tomu, porota je proglasila lijeènika krivim zbog velikog lijeènièkog nemar
a".
Ta i sliène tragedije pokazuju golemo, gotovo namjerno, neznanje medicinske elite
o opasnostima od umora. Ako se lijeènik sru i pijan na poslu, nikako mu se ne æe dopus
titi da radi. Pijanstvo uvelike oslabljuje uèinak, èak i kad intoksikacija nije tako
izrazita da bi se osoba koja je pila onesvijestila. Reæi da se netko mo e smatrati
odgovornim za pogrje ku uzrokovanu umorom samo ako zaspi jednako je kao i reæi da se
pijani vozaè ne smije pozvati na sud osim ako se nije onesvijestio za upravljaèem.
A ipak, suðenja i istrage nesreæa koje su uzrokovali umorni vozaèi, lijeènici i piloti o
bièno se usmjeravaju na to je li osoba zaista zaspala, a ne na njezino ili njegovo
stanje uma u trenutku prije nesreæe.
Dakako, moramo prihvatiti da æe lijeènici katkad pogrije iti. Nitko nije savr en. S drug
e strane, ako lijeènik pogrije i zbog umora, tada je to neprihvatljivo, prema mojem
mi ljenju. Prije nekoliko godina u anonimnoj anketi, 42 % osoblja bolnice u San Fr
anciscu priznalo je da je zbog pogrje ke uzrokovane umorom odgovorno za smrt barem
jednog
244
pacijenta. Godinama smo primjenjivali Vi ekratni test latencije uspav-ljivanja na
sestrama i specijalizantima; mogu se sjetiti samo jednog koji nije bio u stanju
izrazite pospanosti.
Nesigurni pri bilo kojoj brzini
Èak i ako se ne podvrgavamo operaciji i ne letimo na 9 000 metara, gotovo svi svak
odnevno igramo ruski rulet u kojem su ulozi za odgovarajuæu uèinkovitost jednako vis
oki. Kako? Vozeæi automobil. S obzirom na golemu ra irenost deprivacije spavanja, iz
nenaðujuæe je koliko je malo istra ivanja provedeno o tome na koji toèno naèin deprivacija
spavanja i cirkadijurni ritmovi utjeèu na na u sposobnost vo nje. Ali mi znamo da 33
% prometnih nesreæa ima veze s pospano æu. I znamo daje umor vodeæi uzrok smrtonosnih su
dara mladih vozaèa u dobi izmeðu 18 i 25 godina. U Gallupovoj anketi, 31 % svih odra
slih ispitanika reklo je da je zaspalo za upravljaèem automobila, a èetiri posto je
izvijestilo o automobilskim nesreæama uzrokovanim pospano æu.
Umor vrlo vjerojatno ima veliku ulogu u veæini automobilskih nesreæa oznaèenih s uzrok
nepoznat". Ali jedan od razloga zbog kojih je umor smrtni neprijatelj cestovnoj
sigurnosti jest taj to djeluje na nas na nepredvidiv, individualiziran naèin. Kad b
i 100 vozaèa popilo po èetvrt litre viskija i nakon toga jednako dugo vozili istu di
onicu, ne bismo mogli sa sigurno æu predvidjeti koliko bi nesreæa uzrokovali. Mo da ih u
opæe ne bi bilo, a mo da i bi. Neki bi mo da odbili voziti; drugi bi mo da vozili polaga
no i oprezno. Na isti naèin, kad ti vozaèi uopæe ne bi pili alkohol, ali bi ostali bud
ni cijelu noæ i vozili istu dionicu, mo da uopæe ne bi bilo nesreæa ili bi ih mo da bilo m
nogo. Jednako kao to pijani vozaèi uzrokuju vi e nesreæa nego trijezni, tako i vozaèi s d
eprivacijom spavanja imaju vi e nesreæa nego odmorni, potpuno budni vozaèi.
Dug u spavanju nakuplja se kad god smo budni. Kad nekoliko noæi ne spavamo dovoljn
o ili spavamo s prekidima, dug u spavanju se prenosi s jednog dana na drugi. Naj
bolje je da o dugu u spavanju razmi ljamo kao o velikom teretu koji nosimo. Ako sm
o sna ni, mo emo nositi teret
245
bez ikakve pomoæi. Ako nismo sna ni ili ako se spotaknemo, vrlo te ko æemo izdr ati teret
i on nas mo e slomiti. Kako se iz trenutka u trenutak osjeæamo nije pouzdan pokazate
lj duga u spavanju koji nosimo. To je zbog toga to stimulacija, uzbuðenje ili energ
ièno vje banje mogu potpuno suzbiti pospanost. S druge strane, naèelo: Ako postanete p
ospani u bilo koje doba dana, znak je da imate povelik dug u spavanju i morate b
iti oprezniji u opasnim situacijama, mo e vam spasiti ivot. To se posebice odnosi n
a ponavljajuæe, uspavljujuæe aktivnosti koje se obavljaju u sjedeæem polo aju, a najva nij
a jest vo nja.
Godine 1990., neposredno nakon izvje taja o Exxon Valdezu, Nacionalni odbor za sig
urnost u prometu priznao je umor kao najèe æi izravni uzrok kamionskih nesreæa u kojima
je vozaè poginuo. Ne trebate biti nuklearni fizièar da bi vam bilo jasno da vozaèi kam
iona na dugim dionicama gotovo po definiciji ozbiljno pate od deprivacije spavan
ja. Meðutim, kako je Nacionalno povjerenstvo za istra ivanje poremeæaja spavanja poèelo
postavljati razna pitanja, ja sam se poèeo pitati koliko vozaèa kamiona na dugim dio
nicama takoðer pati od ra irenog poremeæaja spavanja - opstruktivne apneje u spavanju.
Godine 1991., druge godine postojanja povjerenstva, poèeli smo ispitivati spavanje
vozaèa kamiona tijekom noæi. Uvjerio sam rukovoditelja za tite na radu u jednoj tvrtk
i, èiji su vozaèi vozili diljem Sjedinjenih Amerièkih Dr ava, da je to potrebno. Iz sada n
je perspektive, jasno je da nije znao u to se upu ta. U prometno sredi te ponio sam p
renosivu opremu za snimanje spavanja, pratili su me dr. German Nino-Murcia i dr.
Riccardo Stoohs, a istra itelji povjerenstva bili su Anna Itoi i LAnn Bingham. Ia
ko Anna Itoi nije ba siæu na, pokraj krupnog vozaèa kamiona izgledala je kao Liliputank
a.
Predvoðeni Annom i LAnn, u li bismo u spavaonicu ili kafiæ i pitali vozaèe bi li im smet
alo da jednu noæ spavaju prikljuèeni na na u opremu. Uz to su nam odgovarali na niz pi
tanja o spavanju, budnosti i vo nji. Uspjeli smo ispitati 602 vozaèa, od kojih je bi
lo 90 % mu karaca, i proveli cjelonoæno snimanje spavanja na njih 200.
246
Prvo veliko iznenaðenje bio je odgovor na pitanje: Kada osjeæate da biste trebali pre
stati voziti?" Osamdeset i dva posto vozaèa odgovorilo je da bi prestali voziti ka
d osjete trzaj kad im glava klone ili kad vide ne to na cesti èega zapravo nema (hip
nagogna halucinacija). Meni to govori da su oni veæ zaspali za upravljaèem.
Drugo veliko iznenaðenje bio je golem broj vozaèa koji su imali opstruktivnu apneju
u spavanju. U vi e od 70 % vozaèa dijagnosticirali smo apneju u spavanju, od èega su 1
3 % bile vrlo te ke. To je otprilike tri puta vi e nego u opæoj populaciji. Uzev i u obz
ir sve ostale informacije koje smo otkrili u visokom postotku nesreæa kod pacijena
ta s apnejom u spavanju, to je bio alarmantan podatak.
Kad smo izvijestili tvrtku o svojim nalazima, kao da je pred nas pala eljezna zav
jesa. Svi su nam u tvrtki odjednom postali nedostupni. Razlozi nisu jasni - sumn
jièavost prema na im dramatiènim nalazima ili prijetnja va nim gospodarskim interesima?
Dakako, nije pomoglo ni to to nijedan vozaè kojeg smo sreli, nijedan rukovoditelj,
nijedan rukovodilac za tite na radu, èak nijedan njihov lijeènik, nisu nikad èuli za ops
truktivnu apneju u spavanju niti su bili svjesni njezine va nosti. Godine 1991. zn
atno manje ljudi èulo je za opstruktivnu apneju u spavanju nego danas, a nitko u t
vrtki nije imao pojma da se gubitak spavanja nakuplja poput duga. Prikupili smo
dovoljno podataka da napi emo odlomak o tom ispitivanju u zavr nom izvje taju Nacional
nog povjerenstva za istra ivanje poremeæaja spavanja.
Za mene je treæe veliko otkriæe bio dispeèerski sustav, iako nije bio izravno ukljuèen u
na a ispitivanja. Pedeset dispeèera sjedilo je za jednako toliko stolova u velikoj
dvorani i razgovaralo preko slu alica s prosjeèno 50 kamiona diljem Sjedinjenih Amer
ièkih Dr ava. Prostorija je bila ispunjena znojem i adrenalinom dok su dispeèeri tjera
li i poticali tih 2 500 hladnjaèa prema njihovim odredi tima. Kamioni su prevozili u
glavnom svje e proizvode koji su morali pravodobno stiæi na odredi te. U glasu dispeèera
mogao se èuti gotovo oèaj dok su laskali i prijetili vozaèima, preklinjali ih i potic
ali kako bi dostavili teret na vrijeme. Posebno zastra ujuæi bili su veliki bonusi z
a dostavljanje veæine tereta
247
na veæinu odredi ta, u najveæem broju sluèajeva na vrijeme i najrjeðe sa zaka njenjem. Ulog
dispeèera bila je poticati vozaèe i dr ati ih na cesti koliko god je moguæe. To je zapr
avo znaèilo da su vozaèi bili ka njavani ako bi se po teno naspavali ili reagirali na pr
ve znakove pospanosti.
Jedan od najnovijih istra ivaèkih projekata financirali su Ministarstvo za promet Sj
edinjenih Amerièkih Dr ava, Kanadski ured za promet i udruge industrije kamionskog p
rijevoza. Proveli su vi egodi nje ispitivanje vrijedno 4,5 milijuna dolara o umoru i
budnosti komercijalnih vozaèa. Ispitivanje, koje je objavljeno 1997. godine, nedv
ojbeno je dokazalo da su lo a organizacija radnog vremena i nedostatak obrazovanja
u prepoznavanju problema sa spavanjem meðu vozaèima i rukovoditeljima glavni proble
mi te industrije. Ispitivanje je pokazalo da vozaèi svakodnevno spavaju dva sata k
raæe nego to bi trebali te daje, uz to, doba dana (koje odgovara cirkadijurnom opad
anju u rano poslijepodne i rano jutro) glavni èimbenik u kamionskim nesreæama.
Duge vo nje dio su posla vozaèa kamiona, a za obiène vozaèe znaèe poremeæaj uobièajenog ras
eda. Christian Guilleminault sa Stanforda bio je jedan od istra ivaèa koji su jednog
praznièkog vikenda, uz pomoæ francuske prometne policije, nasumce zaustavili 2 197
vozaèa automobila, od kojih ih je 80 % bilo na odmoru, a polovica od njih tog je j
utra prije polaska spavala kraæe, èetvrtina èak tri i vi e sati.
Svima nam je dobro poznat scenarij: probudimo se ranije nego obièno kako bismo kre
nuli na dug put ili, pak, kreæemo na odmor u stanju te ke deprivacije spavanja nakon
dodatnih sati rada i priprema za put. Veæina ljudi se zbog toga bori sa snom dok
se voze. Neki su od ispitanika i zaspali za upravljaèem, a drugi su, pak, situacij
u shvatili ozbiljno te se zaustavili i odmorili. Ipak, prema mojem iskustvu, veæin
a ljudi tvrdi da mogu voziti pospani. Njihov stav je jednak tomu da svaki dan sr
etni sjedite na bombi, spokojni jer jo nije eksplodirala. Moj je odgovor daje pot
reban samo jedan propust da uni te svoj ivot i ivote drugih ljudi. Kad vozim i poènem
osjeæati elju za snom, istog trenutka osjetim sna an strah i upozorenje. Kao da mi je
netko uperio pi tolj u glavu. Neizbrisiva sjeæanja na prièe i fotografije mrtve djece
na autocesti prolaze mi kroz glavu. Zakleo sam se da nikada ne æu biti uzrokom ta
kve nesreæe. Uvijek se zaustavim i odrijemam.
248
Nas sindrom kroniène iscrpljenosti
Meðutim, nikako ne smijemo zaboraviti da lo raspored radnog vremena i nedostatak sn
a nisu jedine opasnosti. Mnogi su vozaèi umorni jer imaju poremeæaj spavanja pa ne m
ogu noæu normalno spavati. Ispitivanje 6 000 osoba s apnejom u spavanju pokazalo j
e da ih je 15,6 % imalo barem jednu automobilsku nesreæu, nasuprot 6,7 % vozaèa u ko
ntrolnoj skupini bez apneje. Jo gore, kombinacija alkohola (dva ili vi e piæa na dan)
i te ke apneje bila je uzrok peterostrukog poveæanja nesreæa povezanih sa spavanjem u
usporedbi sa zdravim vozaèima iz kontrolne skupine. Kad se apneja lijeèi, postotak
nesreæa pada na razinu opæe populacije. Jo jedan razlog za dijagnosticiranje i lijeèenj
e.
Do sada bi trebalo biti oèito da se lekcije koje smo nauèili iz tih ispitivanja odno
se na sve nas koji ne spavamo dovoljno ili, pak, dobro. Odnose se na svakoga tko
je ikada zijevao za vrijeme vo nje i nije primijetio daje to upozorenje za opasno
st. Dru tvu je trebalo mnogo vremena da prepozna opasnosti od vo nje u pijanom stanj
u i da objavi da to nije prihvatljivo. Potrebna nam je slièna obrazovna kampanja p
rotiv vo nje u pospanom stanju. Ljude na grobovima èlanova obitelji nije briga jeste
li bili pijani ili pospani kad ste naletjeli na njih. Ako va dug u spavanju i bi
olo ki sat zajednièki rade na tome da uspavaju va mozak, nema te kolièine kave ni te sn
age volje koja æe vas du e odr ati budnima.
Anatomija umora
Naravno, posljedice slabog spavanja nisu uvijek tragiène - samo nas prilièno nervira
ju, kao to je bio sluèaj s jednom mojom pacijenticom koja je bila toliko pospana da
je stavila prljavo posuðe u su ilicu odjeæe umjesto u perilicu posuða. Shvatila je svoju
pogrje ku tek nakon to je ukljuèila stroj i èula buku. Drugi se pacijent silno potrudi
o nabaviti veoma skupe ulaznice za va nu izluènu utakmicu, na odliènim sjedalima, ali
je bio toliko pospan daje zaspao na prvoj èetvrtini i prespavao cijelu utakmicu. U
svakodnevnom ivotu, pospani ljudi grije e u raèunanju, ispadaju im stvari iz ruku i
emocionalno se udaljavaju od obitelji, prijatelja i kolega.
249
Opasna je varka da mo emo biti budni èak i kad nosimo te ak teret spavanja. To se dogaða
zato to unatoè dugu u spavanju djeluje pobuðe-nost koja proizlazi kako iz uèinaka razb
uðivanja ovisnog o satu tako i iz uzbuðenja ili stresa. Kratkoroèno se mo ete obraniti o
d uèinaka duga u spavanju okupirajuæi se stimulirajuæim aktivnostima. Ali te ina depri-v
acije spavanja ne mo e se ignorirati unedogled. Na kraju æe vas sustiæi, obièno kad se m
alo opustite, ili kad se razbuðivanje ovisno o satu naðe na svojoj najni oj razini tij
ekom ranog jutra ili ranog poslijepodneva. Kad se pobuðivanje privremeno povuèe, dug
u spavanju otpustit æe se kao rijeka kroz otvorenu branu, a vi æete se naæi u ozbiljn
oj opasnosti da vas preplavi spavanje, ma gdje bili i èime god se bavili.
Primjer simptoma deprivacije spavanja jest ono to mo emo nazvati sindromom subote.
Mnogo ljudi dugo i naporno radi tijekom tjedna, nadajuæi se da æe se naspavati za vi
kend. Mo da æe se sru iti u krevet u petak naveèer i spavati do kasno u subotu ujutro. I
ako su otplatili nekoliko sati duga u spavanju, cijelu æe subotu hodati naokolo ka
o zombiji, jedva se odr avajuæi budnima pred televizijskom utakmicom ili za veèerom. J
edan je razlog oèigledan: ne mo ete u jednoj noæi otplatiti dug u spavanju koji se gom
ilao cijeli tjedan. Drugi, manje oèigledan, razlog umora vikendom jest taj to pobuðen
ost izazvana stresom tijekom tjedna vi e ne maskira dug u spavanju. Buduæi da ljudi
obièno vi e jedu i piju tijekom vikenda, pobuðenost koja se suprotstavlja spavanju tim
e se jo vi e suzbija. Mnogo prometnih nesreæa vikendom uzrokovano je pogibeljnom komb
inacijom previ e alkohola, neprepoznatog ostatka duga u spavanju i smanjenja stres
a.
Kako bismo shvatili koliko smo ranjivi u odnosu na opasnosti koje nosi pospanost
, moramo razumjeti da budna svijest znaèi neprestanu borbu za prevlast. Dug u spav
anju stalno vuèe mozak prema spavanju, a stimulacija biolo kog sata i okoline podupi
re budnost. Kao to sam prije objasnio, sva budnost znaèi deprivaciju spavanja. Nago
milavate dug u spavanju tijekom dana, a onda ga otplaæujete noæu dok spavate. Ako sp
avate jedan sat kraæe, prenosite dug u spavanju od jednog sata u sljedeæi dan - i va
nagon za spavanjem postaje jaèi. Dug u spavanju nakuplja
250
se tako da se zbraja. Ako osam noæi spavate po jedan sat kraæe nego to vam je potrebn
o va æe mozak toliko sna no nastojati spavati kao da ste cijelu prethodnu noæ bili budn
i. Deprivacija spavanja je najuobièajenije o teæenje mozga.
Ljudi obièno ne vjeruju kad im ka em da uobièajeni dug u spavanju koji se nakupi tijek
om tjedna mo e imati pora avajuæe posljedice na motorièko i intelektualno funkcioniranje
. A to su potvrdila i laboratorijska ispitivanja. U svojem najnovijem istra ivanju
, struènjak za umor David Dinges sa Sveuèili ta u Pennsvlvaniji ogranièio je spavanje sv
ojih ispitanika tijekom dva tjedna. Dave je zakljuèio da je uèinak ljudi koji noæu spa
vaju po samo èetiri sata tijekom dva tjedna, jednak uèinku ljudi koji nisu spavali t
ri dana i noæi.
Dave je unutar svake skupine koju je ispitivao na ao da individualna osjetljivost
na teret spavanja u poèetku jako varira, ba kao to varira i osjetljivost na alkohol.
No, nakon dva tjedna svi su bili ozbiljno oslabljeni utjecajem dugotrajnog duga
u spavanju. Dave i drugi istra ivaèi pokazali su da kronièni gubitak spavanja oslablj
uje gotovo svaki aspekt ljudske uèinkovitosti: pozornost (sposobnost primanja info
rmacija), budnost (sposobnost reagiranja na informacije) i raspon pozornosti. Je
dnostavno reèeno, veliki dug u spavanju èini vas glupima". Ljudima du e treba da reagir
aju u situacijama koje su zahtjevne, a njihove su reakcije promjenljive i manje
uèinkovite nego kad su odmorni.
Trebalo je mnogo godina da se stvori test koji æe toèno mjeriti uèinak. Ali, kako su na i
testovi postajali sve bolji, nalazili smo da uèinci depri-vacije spavanja nadilaz
e ono to smo zami ljali. Kako okrenemo neku stranu, shvatimo da je jo gore nego to sm
o mislili", ka e David.
U tom smislu dojmljiva je usporedba deprivacije spavanja s opijeno æu alkoholom. Ist
ra ivaèi u Australiji na li su da izmeðu to dvoje postoji vi e od povr inske sliènosti. Oni
podijelili 40 dobrovoljaca u dvije skupine. Jednu su skupinu odr avali budnom 28
sati, od 8 sati prvog dana do 14 sati sljedeæeg. Drugoj su skupini davali 10 do 15
grama alkohola svakih 30 minuta poèev i u 8 sati sve«iok individualna razina alkohola
u krvi nije dosegnula 0,1 %, stoje vi e od dopu tene kolièine u veæini zemalja.
251
Za vrijeme tih perioda obje su skupine rje avale testove okulomotorne koordinacije
. Australski su istra ivaèi na li daje nakon 17 sati budnosti (1 sat u noæi, kad biolo ko
razbuðivanje opada) skupina s deprivacijom spavanja imala jednak rezultat kao dobr
ovoljci koji su pili i imali razinu alkohola u krvi od 0,05 %. Nakon 24 sata bud
nosti, skupina s deprivacijom spavanja imala je jednake deficite koordinacije ka
o oni s maksimalnom razinom alkohola u krvi od 0,1 %.
Kad ste izrazito neispavani, spavanje vas toliko mami da vam ni ta drugo nije va no.
Jedna grupa istra ivaèa spavanja nedavno je ispitivala est studentica koje nisu spav
ale 24 sata i kojima su dali niz psiho-motornih testova spretnosti kucanja i pos
tavljali im pitanja kojima æe izmjeriti njihovu motivaciju za rje avanje testova. Re
zultati upuæuju na to daje ispitanikova motivacija da obavi zadatak, vi e nego sposo
bnost, primarni uzroènik smanjenja kognitivnog i motorièkog uèinka za vrijeme deprivac
ije spavanja.
Uvijek iznova, podatci o prometnim nesreæama pokazuju da ljudi s deprivacijom spav
anja ravnodu no reagiraju na opasne situacije. Prije ru enja aviona u Mornarièkoj bazi
Guantanamo na Kubi - prvi veliki pad zrakoplova koji je Nacionalni odbor za sig
urnost u prometu pripisao umoru posade - posada s deprivacijom spavanja neobja nji
vo je ustrajala na te em pristupu umjesto jednostavnijem. Prije nego to se nuklearn
i reaktor u Cernobilu otopio - u tim ranim jutarnjim satima, kad je razbuðivanje o
visno o satu na najni oj razini - in enjeri su jasno zapazili ali, bizarno, nisu rea
girali na kritièna upozorenja koja bi trebala izazvati paniku. Charles Lindbergh u
svojoj knjizi o prvom samostalnom letu preko Atlantskog oceana 1927. godine, rj
eèito to opisuje. On je krenuo na 33 i pol sata dug let nakon stoje veæ vi e od dan i
pol bio budan - to znaèi da je u vrijeme kad je zavr io let bio budan gotovo 70 sati.
Opisujuæi let napisao je: Moj mozak se pali i gasi... Cijelo moje tijelo tupo zakl
juèuje da ni ta, ni ta to ivot nudi nije tako po eljno kao spavanje." Lindbergh je zaista
i zaspao za vrijeme svog prvog leta i gotovo se sru io u ocean, ali se probudio na
vrijeme.
Kad mozak posrèe izmeðu spavanja i budnosti, mo e nastaviti na autopilotu, proizvodeæi o
no to se naziva automatsko pona anje. Veæina
252
ljudi je u nekom periodu ivota to iskusila. Vozite auto ili hodate cestom i odjed
nom se ne mo ete sjetiti to se dogodilo ili to ste vidjeli zadnjih 10 ili 15 minuta,
katkad znatno du e. Funkcionirali ste prilièno dobro - niste se zabili ni u to ali n
iste polagali uobièajene tragove pamæenja. To je gotovo kao mjeseèarenje, osim to se do
gaða u budnosti, a ne u spavanju. Kako se dug u spavanju poveæava, automatsko pona anj
e postaje èe æe.
Evo i izvanrednog epiloga prièe o Exxonu Valdezu (treæe poglavlje). U ljeto 1995. go
dine bio sam u Anchorageu na Aljasci, u posjetu centru za spavanje koji je vodil
a dr. Anne Morris. Ondje sam razgovarao s nekoliko porotnika u graðanskoj parnici
o Exxon Valdezu, koja je zavr ila nekoliko mjeseci prije. Doznao sam da je porota
razmi ljala o od teti tvrtke Exxon u visini od 25 milijardi dolara, prije nego su pr
istali na pet milijardi.
Drugo jutro mojeg posjeta, novine u Anchorageu i televizijske vijesti javljale s
u o nasukavanju golemoga putnièkog broda Star Princess. Naveèer 22. lipnja, Star Pri
ncessJe napustila luku u Skagwayu, i zaplovila prema Juneau, pod privremenim nad
zorom profesionalnoga pomorskog pilota. U 1.42 pilot je zakrenuo brod izravno u
golemu i dobro poznatu stijenu Poundstone Rock, koja se uzdizala daleko izvan od
reðenih plovnih putova. Nije bilo poginulih ni ranjenih, ali je ukupan tro ak nasuka
vanja iznosio 27,16 milijuna dolara. Nasreæu, brod nije potonuo. Inaèe bi to bila na
jgora pomorska katastrofa u povijesti u kojoj bi se 1 500 putnika utopilo u lede
nim vodama zaljeva Juneau. Dakako, planovi za godi nji odmor putnika drastièno su se
promijenili i svima je bio potreban hitni smje taj. Nekoliko stotina njih bilo je
smje teno u moj hotel u Anchorageu pa sam èuo njihove opise nesreæe.
Èim sam se vratio u Stanford, nekoliko sam puta poku ao stupiti u kontakt s istra itel
jima Nacionalnog odbora za sigurnost u prometu jer sam vjerovao da bi mogao doda
ti Star Princess svojem stalno rastuæem popisu katastrofa povezanih sa spavanjem.
Meðutim, prvo su me obavijestili da se smatra da su uzrok nasukavanja pogrje ne navi
gacijske karte. Dok se istraga nastavljala, velik broj putnika poèeo je podnositi
tu be. Sretna podudarnost bila je daje odvjetnik koji je branio pomorskog pilota
253
imao dijagnosticiranu i uspje no lijeèenu opstruktivnu apneju u spavanju. Kod svog k
lijenta prepoznao je vrlo oèigledne simptome i uputio ga u kliniku za poremeæaje spa
vanja. Nakon to je dobio pozitivne rezultate testiranja, odvjetnik je obavijestio
Nacionalni odbor za sigurnost u prometu. Odbor je nakon toga kontaktirao Marka
Rosekinda i Allana Packa, koji je takoðer vrlo poznati istra ivaè spavanja, koji su po
tvrdili ispravnost dijagnoze.
U zavr nom izvje taju istrage pisalo je: Nacionalni odbor za sigurnost u prometu zakl
juèuje da je vjerojatni uzrok nasukavanja Star Princess pilotov lo uèinak, koji je bi
o pojaèan kroniènim umorom izazvanim apnejom u spavanju." Iako je odvjetnik uspje no o
branio svog klijenta, mornarièki je pilot ostao bez dozvole. Meðutim, on je cijelu e
pizodu smatrao prikrivenim blagoslovom jer se, nakon to je poèeo lijeèiti svoju te ku o
pstruktivnu apneju u spavanju, osjeæao dobro kao nikad prije".
Pospanost otupljuje natjecateljsku o tricu
Sigurnost nije jedino podruèje na koje umor djeluje. Svi problemi koji prate pospa
nost - nesposobnost usredotoèivanja, usporeno i lo e dono enje odluka, ravnodu nost, ned
ostatak motivacije - djeluju na kvalitetu na eg rada. Èak i ako o na im odlukama na po
slu ne ovise ivoti, vjerojatno ovise sredstva za ivot. Jednostavne pogrje ke u raèunan
ju ili problemi koji se previde mogu dovesti do figurativnih sudara vlakova. Mar
k Rosekind je jednom vodio radionicu o spavanju, umoru i dono enju odluka za skupi
nu privatnih pilota korporacije MCI. Straga u publici bili su drugi MCI-jevi zap
oslenici. Nakon radionice, tajnica izvr nog direktora pitala je Rosekinda: To se ne
odnosi samo na pilote, je 1' da?" Ispostavilo se da predstavnici MCI-ja trebaju
putovati u London kako bi pregovarali o spajanju s British Telecomom. Milijarde
dolara ovisile su o tim pregovorima, a nitko nije napravio plan koji æe osigurati
da se direktori naspavaju, odmore i prilagode novoj vremenskoj zoni prije nego t
o se susretnu s britanskim predstavnicima. Tajnica se vratila natrag i promijeni
la plan puta.
254
Vrhunski sporta i takoðer su osjetljivi na deprivaciju spavanja i poremeæene cirkadiju
rne ritmove. Na Ljetnim olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine, istra ivaèi su is
pitivali utjecaj sindroma brze promjene vremenske zone kod 12 korejskih atletièara
. Nakon puta avionom iz Koreje u Atlantu, koji se protezao kroz 10 vremenskih zo
na, gotovo svi korejski atletièari osjeæali su umor, a jedna treæina ih se alila na sla
bost. U prosjeku, atletièarima je trebalo èetiri dana prilagodbe kako bi postigli at
letske rezultate sliène onima koje su postizali u Koreji. Valja primijetiti da je
na polovicu negativno utjecala okolinska buka u spavaonicama, a da ih je pola hr
kalo ili imalo zastoje u disanju za vrijeme spavanja.
Moj kolega Roger Smith pokazao je da su cirkadijurni ritmovi i u utakmicama prof
esionalnog ragbija va an skriveni èimbenik. O prednosti domaæeg terena" èesto se govori,
ali ljudi obièno pretpostavljaju da je ta prednost u poznavanju terena i potpori d
omaæih navijaèa. Smith je pokazao da to nije nu no istina: prednost ima ona momèad koja
igra u vrijeme kad je cirkadijurno razbuðivanje na vrhuncu. Drugim rijeèima, kad bi
se utakmica igrala za vrijeme ranoposlijepodnevnog opadanja fiziolo kih funkcija d
omaæe momèadi, gosti s Istoène obale bili bi veæ u periodu veèernjeg razbuðivanja i imali b
prednost. Smith je pokazao da uzimajuæi u obzir cirkadijurne ritmove, mo e, tijekom
vremena, uvjerljivo pobijediti oslabljujuæi protivnièku momèad bolje nego struènjaci. N
isam mogao ne misliti na ovo istra ivanje kad su Green Bay Packers sprijeèili San Fr
ancisco 49's da uðu u utakmicu Super Bowla u San Franciscu 1997. godine. Utakmica
se igrala u 13 sati, ba u vrijeme kad je cirkadijurno razbuðivanje Packersa s Istoène
obale poèinjalo dostizati veèernji maksimum, dok je biolo ki sat momèadi 49's ulazio u
popodnevno smanjenje budnosti (13 do 16 sati PST).17
Prije nego to po urite kladiti se, razmislite o irokim posljedicama ovog istra ivanja.
Uz pokazivanje motorièkih uèinaka, mnogo sportova ukljuèuje vje tine koje su kljuène u po
slovanju, kao to su strate ko, jasno razmi ljanje i brze reakcije. Znanje o tome kako
teret spavanja i _ «
17 Engl. Pacific standard time pacifièko standardno vrijeme, vremenska zona Zapadn
e obale SAD-a (nap. prev.).
255
cirkadijurni ritmovi djeluju na ljude mo e vam dati prednost u svakoj vrsti natjec
anja. Bilo da se kladite protiv nekoga, igrate protiv njega, pregovarate s njim
ili ula ete na burzi protiv njega, mo ete iskoristiti svoje znanje o spavanju koje æe
vam pomoæi da pobijedite.
Mark Rosekind je napustio NASA-u i poèeo raditi kao savjetnik tvrtki o spavanju u
radnom okru enju. Mark mije rekao daje uobièajen slijed dogaðaja kad klijenti poènu uèiti
o spavanju - prvo negiranje problema, zatim priznavanje i elja za brzim rje enjima.
On obja njava kako svatko treba skrojiti vlastiti pristup kako bi ponovno usposta
vio zdravo spavanje, temeljeno na znanju unutar znanosti o spavanju i osobnom pr
ofilu spavanja. U nekom trenutku klijenti se prosvijetle i uvide kako mogu upotr
ijebiti znanje dogovarajuæi sastanke u vrijeme kad su na vrhuncu svojih sposobnost
i, ili povremeno drijemajuæi to æe im omoguæiti da rade dulje od drugih zavr avajuæi hitan
projekt. Pregovaraèi mogu upotrijebiti znanje o spavanju da nadjaèaju suparnike u po
druèju financija, karijere i zdravlja. Ljudi s deprivacijom spavanja èesto postaju r
avnodu ni i pristaju na uvjete koji bi im bili neprihvatljivi u njihovim lucidniji
m trenutcima. Vojska se veæ slu i cirkadijurnim èimbenicima pri dono enju odluke kada na
pasti neprijatelja - obièno izmeðu ponoæi i 4 sata, kad je suparnik na najni oj razini b
udnosti. Policija bi znanje o cirkadijurnim ritmovima mogla iskoristiti za lak e i
sigurnije privoðenje kriminalaca.
Ne mogu zamisliti bolji naèin da zakljuèim i pojaèam sadr aj ovog poglavlja nego povezuj
uæi ga s vlastitim iskustvom kad zamalo nisam poginuo zbog opstruktivne apneje u s
pavanju. U studenome 1996. godine letio sam na zadnje predavanje u Portland, u d
r avi Oregon, i trebao sam govoriti na konferenciji o sigurnosti u prometu, koju j
e sponzoriralo Ministarstvo prometa dr ave Washington. Konferencija se odr avala u h
otelu Skamania na rijeci Columbia, oko 65 kilometara istoèno od Portlanda.
Avion je sletio oko podneva i ja sam odluèio uzeti taksi umjesto da èekam aerodromsk
i prijevoz. Nisam ba dobro pogledao vozaèa dok sam ulazio u taksi. Pre li smo most i
krenuli prema istoku dvosmjernom autocestom iznad kanjona rijeke Columbia. Plani
rao sam malo odrijemati, ali me neki anðeo èuvar dr ao budnim i spasio mi ivot.
Na dvije treæine puta prema hotelu, odjednom sam èuo zvuk vo nje po ljunku i vidio kako
taksi skreæe s ceste. Reagirajuæi odmah, zaurlao sam na vozaèa, nagnuo se prema napri
jed i zgrabio upravljaè. Dospjeli smo u vozni trak koji ide prema zapadu, ali nasr
eæu, iz suprotnog smjera nisu dolazila vozila. Ne æu citirati rijeèi koje sam uputio v
ozaèu, ali kad smo stigli u hotel odmah sam shvatio. Moj vozaè bio je pretio, s rela
tivno malom èeljusti i debelim vratom. U predvorju hotela, uzeo sam mu kratku anam
nezu:
Hrèete li?" Odgovor: Da. Moja ena ne eli spavati u istoj sobi." Jeste li umorni danju?
Odgovor: Uopæe nemam energije. Vozim taksi jer me kretanje i zaustavljanje dr i budn
im." Imate li visoki krvni tlak?" Odgovor: Da, uzimam lijekove." Jeste li se svojem
lijeèniku po alili na umor?" Odgovor: Jesam, èak sam osim kod svojeg i ao i kod drugih l
ijeènika." Sto su poduzeli?" Odgovor: Zapravo ni ta."
Imao sam sa sobom fotoaparat pa sam ga slikao. Napravio sam dijapozitiv, koji sa
da pokazujem na gotovo svim predavanjima. Ono to elim naglasiti jest da su poremeæaj
i spavanja svuda oko nas. Nemojte se zavaravati. Apneja u spavanju dio je va eg ivo
ta na ovaj ili onaj naèin. Nitko nije siguran. Da se taksi survao u klanac rijeke
Columbia, nesreæa bi bila pripisana zatajenju koènica ili nekoj drugoj besmislici. N
ikada se ne bi doznalo da je moja smrt bila povezana sa spavanjem, a kamoli s op
struktivnom apnejom u spavanju. Kako bi ironièno ta smrt bila nepotrebna.
Upozorio sam vozaèa na to daje abnormalno pospan zbog poremeæaja koji se zove opstru
ktivna apneja u spavanju i natjerao ga da mi obeæa da æe siæi s ceste svaki put kad os
jeti i najmanju pospanost. Dogovorio sam mu pregled sljedeæeg dana u portlandskom
centru za spavanje. Rezultati su bili kao to se oèekivalo. Vrlo te ka opstruktivna ap
neja u spavanju.
to se mo e reæi o svemu ovome da se stvari promijene? U mnogo mjesta u Americi ta je
osoba va vozaè kolskog autobusa, va vozaè kamiona, va lijeènik, va kontrolor zraènog p
- to biste èak mogli biti i vi. *
257
TREÆI DIO
KAD SPAVANJE USPIJEVA
«
Jedna od mojih velikih ivotnih ljubavi jest jazz-glazba. Dok sam bio student na S
veuèili tu u VVashingtonu svirao sam bas u jednom jazz-sastavu - djelomièno radi novca
za kolarinu, a djelomièno i radi pukog zadovoljstva. U Seattleu su na i jam sessioni
bili dobro poznati pa su nam se èlanovi velikih sastava, ako su bili u prolazu, p
ridru ivali u svirci. Izmeðu ostalih, sprijateljio sam se i svirao s Quincyjem Jones
om i Rayom Charlesom. Prestao sam profesionalno svirati kad sam bio na Sveuèili tu u
Chicagu - ne zato stoje studij medicine bio prezahtjevan, nego zato to je èlanarin
a u glazbenom sindikatu bila previsoka (oko 1 000 dolara u Chicagu, za razliku o
d Seattlea gdje je iznosila samo 150 dolara). Nakon toga svirao sam iz zadovoljs
tva, ali prigoda je bilo sve manje. Ipak svirku nisam posve napustio ba u ranijem
dobu jer sam godinama svirao s amaterskim sastavima na Stanfordu, èak sam sudjelo
vao u unaprjeðivanju akademskog programa na Glazbenom odsjeku na Stanfordu kao pre
dsjednik odbora za jazz. (Nekoliko je godina kod nas privremeno boravio jedan od
najveæih umjetnika, Stan Getz. Bilo je divno upoznati ga i raditi s njim, a jedno
m, samo jednom, i svirati s njim 1989. godine u mojem vlastitom dnevnom boravku.
)
Cesto se sjetim koliko jazz^>dra ava ivot. U ivotu postoje odreðene konstante, odreðeni
obrasci koji oblikuju na dnevni ritam, a iz te ujednaèenosti iskrsnu jedinstveni sl
uèajevi, jedinstveni neoèekivani dogaðaji,
blistave interakcije i ideje. U jazzu bas i bubnjevi daju takt - koji postaje te
melj za melodiènu improvizaciju trube, gitare ili saksofona, iz èega se kreiraju gla
zbene ideje koje izviru iz ritmiène podloge, a istodobno stvaraju i ne to novo.
Postoji i druga sliènost. Kad se jedan sviraè ne mo e uskladiti s ostalim èlanovima sast
ava to stvara pote koæe svima. Naizgled je sve lako kada se cijeli sastav, osim jedn
oga glazbenika koji se ne uklapa u ritam, potpuno uskladi u zvuku. No, iako to s
lu atelji mo da ne primjeæuju, to je veoma te ak, iscrpljujuæi posao. Na isti naèin, kad lj
di odstupe od svojeg uobièajenog ciklusa spavanja, ili kad ih veliki dug u spavanj
u vuèe prema dolje, i sve ostalo u ivotu im je ote ano. Oni mo da ne osjeæaju pospanost,
ali sve im se èini te im.
Kad spavanje uspijeva i kad mu dopustimo da uspijeva - na um i tijelo se usklaðuju
i djeluju zajednièki. Oslobaðajuæi nas optereæenja duga u spavanju, spavanje nam poma e na
bezbroj naèina, poveæavajuæi na osjeæaj sreæe i ivotne snage uzdi e presudne odlike uma
ovoljstvo, motivaciju, pamæenje i uvid - koje su nam potrebne kako bismo dosegnuli
svoje potencijale kreativnosti, produktivnosti i uèenja.
U ovom odjeljku knjige elim vam dati kratak pregled dostignuæa na jednom polju koje
ubrzano raste - znanstvenog ispitivanja o tome kako spavanje (ili nedostatak sp
avanja) utjeèe na nas i biolo ki i psiholo ki. U mnogo sluèajeva, stvari koje ja ovdje r
azmatram znanost mo da ne æe potvrditi desetljeæima. Znanost o spavanju jo je uvijek ml
ada i nedovoljno financirana. Dostaje toga u ovoj prièi nedovr eno, vi e kao najava on
og to dolazi. Istra ivaèi spavanja koji obraðuju ovo podruèje znanosti suoèavaju se s najv
m misterijima o spavanju, ali imaju i potencijal da pronaðu njegovo najveæe obeæanje.
Uvjeren sam da æe odgovori na osnovna pitanja o spavanju u konaènici uvelike pobolj at
i na ivot i pomoæi nam da se zaista uskladimo.
262
10. Sto spavanje èini?
Uvjerenje da je svrha spavanja odmoriti tijelo, posebice mi iæe, jo uvijek je ra ireno.
I to unatoè tomu to nema ba nikakvih izravnih dokaza koji bi ga poduprli. Neki su m
i iæi neprestance aktivni, bez potrebe za odmorom. Primjerice, srce ne prestaje kuca
ti svaki dan na nekoliko sati kako bi se odmorilo, niti se dijafragma odmara od
svog neprekidnog posla. A mozak se ne odmara za vrijeme spavanja u smislu da pos
taje neaktivan. REM spavanje je gotovo potpuna suprotnost odmaranju mozga. Pa, a
ko ne spavamo zato da odmorimo tijelo i mozak, to nam spavanje èini? Za to spavamo?
Sve se svodi na pitanje slu i li spavanje nekoj vitalnoj svrsi", tj. postoji li nek
a kljuèna funkcija koju spavanje obavlja, bez koje bismo umrli. Jedenje i pijenje
imaju vitalnu svrhu: jedenje osigurava kalorijsku energiju koja na e tijelo odr ava
u pogonu, a voda mu osigurava prijeko potrebnu tekuæinu. A spavanje? Postoje teori
je, nagaðanja, neki vrlo sugestivni eksperimenti, o tome zbog èega tijelo mora mirno
le ati, a um se povuæi u sebe jednu treæinu svakog dana. Da parafraziram istra ivaèa spav
anja sa Sveuèili ta u Chicagu Allana Rechtchaffena: Ako brojni sati spavanja nièemu ne
slu e, onda je to najveæa pogrje ka koju je priroda uèinila." I prisjetite se, zapravo p
ostoje dvije vrste spavanja, REM i ne-REM. Pravo razumijevanje spavanja zahtijev
a obja njenje svrhe jednog i drugoga.
Potraga za pravim razlogom spavanja katkad je jednaka potrazi za Svetim gralom.
Dok se neki moji kolege pitaju hoæemo li ikada doznati, ja vjerujem daje to gotovo
neizbje no. Sjeæam se kad sam vjerovao da se nacrt svakog detalja ljudskog biæa nikak
o ne bi mogao ugurati u beskrajno siæu nu jezgru jedne jedine stanice. Odgovor na mi
sterij spavanja naæi æemo ako dru tvo bude voljno izdvojiti potrebna sredstva.
Ljudske granice deprivacije spavanja
Nekad sam mislio da æemo otkriti temeljnu svrhu spavanja jednostavno ne dopu tajuæi lj
udima da spavaju i promatrajuæi rezultat. Velik broj biolo kih funkcija otkriven je
s procesom eliminacije. Primjerice, uklanjanje titnjaèe eksperimentalnim ivotinjama
odmah je pokazalo njezinu va nu ulogu u metabolizmu i rastu. Veæ sam spomenuo produl
jenu budnost Petera Trippa, disk-d okeja iz New Yorka. Sjetite se da su Trippova p
aranoja i halucinacije vjerojatno bili uzrokovani stimulansima koje je dobio da
bi ga odr ali budnim. U poèetku se tumaèilo da je uzrok tih abnormalnih manifestacija
deprivacija spavanja te da spavanje i snovi èuvaju zdrav razum. Teorija je bila da
bi se bez spavanja ljudski um odvojio od stvarnosti i bio podlo an ludilu.
est godina nakon prouèavanja Trippa, prouèavao sam jo jednu osobu koja se podvrgnula d
ugotrajnoj deprivaciji spavanja. U ovom sam sluèaju promatrao cijeli maraton i to
je promijenilo moj pogled na psiholo ke uèinke produljene pospanosti. Bio je sijeèanj
1965. godine kad sam u mjesnim novinama proèitao daje srednjo kolac iz San Diega Ran
dy Gardner poku avao oboriti Guinnesov rekord u duljini budnosti: 260 sati. Randy
i dva njegova prijatelja odluèili su da oni mogu vi e. Odmah elim reæi da sam bio sumnj
ièav prema tom rekordu jer onoga tko gaje postavio nitko nije pa ljivo nadgledao. Ra
ndy je namjeravao ne spavati èitavih 11 dana, ili 264 sata, a njegovi su mu prijat
elji trebali pomoæi da ostane budan.
Ono stoje veæini èitatelja vjerojatno izgledalo kao zanimljiva, ali neva na novost, me
nije bila izvrsna prigoda koja me pokrenula na akciju: prigoda za prouèavanje ekst
remne deprivacije spavanja kod vrlo visoko motiviranog ispitanika. A najbolje od
svega, nisam morao pisati molbu za financiranje. Uzbuðen, istog sam trena nazvao
Randyja, obja njavajuæi njemu i njegovim roditeljima tko sam, zamoliv i da nadgledam n
jegov poku aj obaranja rekorda. Randy je tek bio zapoèeo drugi dan svojeg maratona b
udnosti, s ne to manje od 10 dana pred sobom i mislim da je njegovim roditeljima b
ilo drago to æe ga nadgledati lijeènik, a to æe umanjiti njihove strahove da æe bdijenje
tjecati na zdravlje njihova sina. S njihovim pristankom, odletio sam na jug i sm
jestio se u mjesni motel.
264
Sto spavanje èini?
Vrlo malo vremena provodio sam u svojoj motelskoj sobi. Svaki dan i veæinu svake n
oæi boravio sam u Randyjevoj kuæi. Bio je stvarno sjajna osoba i dobro smo se slagal
i. U poèetku mu je bilo prilièno lako ostati budan. Meðutim, treæi dan mu je bilo vrlo t
e ko, pogotovo noæu. Trebalo gaje nadgledati svake sekunde kako ne bi zaspao. Od tog
trenutka poèeo sam provoditi cijele noæi u njegovoj kuæi kako bih mu pomogao da ostan
e budan. Kad bi poèeo tonuti u san tjerao bih ga van na malo ko arka ko igrali te ili bi
h ga vozio napu tenim ulicama San Diega u kabrioletu spu tenog krova i s ukljuèenim ra
diom.
Ozbiljan problem koji nisam predvidio bio je da sam i ja vrlo uskoro osjetio ned
ostatak sna. Petog dana skrenuo sam u jednosmjernu ulicu u zabranjenom smjeru i
gotovo se sudario s policijskim automobilom. Policajci su bili veoma uzrujani. P
oku ao sam im objasniti da sam istra ivaè spavanja i da provodim eksperiment, ali ih j
e moja prièa samo jo vi e uzrujala. Iz dana nje perspektive svega onoga to znam o vo nji
pospanom stanju, svakako sam zaslu io kaznu. Epilog prièe je da sam zaboravio plati
ti kaznu pa me na kraju s kamatama stajala 2 000 dolara (dana njih).
Toga sam dana shvatio da mi je potrebna pomoæ ako elim dalje pratiti Randyja. Nazva
o sam kolegu istra ivaèa spavanja u Palo Altu, dr. Geor-gea Gulevicha i zamolio ga d
a mi se pridru i u San Diegu kako bismo u smjenama odr avali Randyja budnim. Takoðer s
mo trebali EEG da snimimo Randyjevo spavanje u oporavku kad zavr i maraton. George
je kupio dvije zrakoplovne karte - jednu za sebe ijednu za ureðaj - i doletio na
jug s EEG-om prièvr æenim na sjedalu do sebe. Randyjevi prijatelji i dalje su malo pom
agali, ali smo za Randyjevu budnost veæinom bili zadu eni George i ja pa je stalno j
edan od nas bio s njim.
Zivo se sjeæam daje najnapornije vrijeme uvijek bilo izmeðu 3 i 7 sati ujutro. U sit
nim jutarnjim satima Randy bi postao vrlo razdra ljiv zbog toga to mu ne dopu tamo da
zatvori-oèi. Ne æu spavati", ustrajao bi, samo da malo zatvorim oèi." Sada znamo daje z
asigurno imao epizode mikrospavanja svaki put kad bi zatvorio oèi na vi e od sekundu
-dvije, ali tada jo nismo dovoljno znali. Kad se èinilo da æe zaspati, pretresli bism
o ga i poticali: Randy, Randy, ne smije zaspati." Katkad bi se jako naljutio, povr
emeno i zaboravljajuæi za to ne smije zaspati. Za to mi to
265
radite?" rekao bi. Tijekom ranih jutarnjih sati, bio bi toliko pospan da ga nika
kva kolièina razgovora ili drmanja ne bi mogla odr ati budnim. Na sreæu, igranje ko arke
uvijek bi upalilo. Gotovo smo ga morali izvuæi na igrali te, ali kad je jednom bio
tamo i poèeo se kretati, bilo mu je mnogo bolje.
Oko sredine bdijenja primio sam telefonski poziv od LaVernea Johnsona i Ardiea L
ubina, istra ivaèa spavanja iz Mornarièke bolnice San Diego. Ardie je deset godina ran
ije radio na deprivaciji spavanja u Medicinskom centru Walter Reed u Washingtonu
D. C. Ardie i LaVerne ponudili su prostorije za snimanje Randyjeva spavanja u o
poravku i mogli su provesti neka finija ispitivanja njegova psiholo kog i mi iænog uèink
a.
Kad se Randyjeva te ka ku nja pribli ila kraju zapravo mu je postalo lak e da ostane bud
an jer je njegov maraton budnosti kojim je obarao rekord sve vi e privlaèio pozornos
t medija irom svijeta. To je oèigledno bilo vrlo stimulirajuæe za jednog 18-godi njeg s
rednjo kolca. Telefon je neprestance zvonio. Novinari su zvali èak iz Europe i Japan
a, a raspitivali su se i iz novina malih gradiæa u Indiani i Mississippiju, kao i
iz drugih zabaèenih mjesta. Izvjestitelji i snimatelji poèeli su se okupljati pred n
jegovim domom. Iako je bio samo obièni, umorni srednjo kolac, oèi cijelog svijeta bile
su uprte u Randyja. Postao je daleko motiviraniji da nastavi - nije si mogao do
pustiti da odustane pred svjetskom publikom.
Deseti dan proveo sam eæuæi gradom s Randyjem i opæenito sam bio vrlo impresioniran tim
e kako se dobro dr i. Oti li smo u lokal s fliperima i igricama gdje smo odigrali ni
z partija bejzbola. Svaki put me pobijedio. Zadnje noæi bdijenja, s lakoæom me nadvl
adao u nekoliko partija ko arke u 3 sata ujutro. U 5 sati tog jutra Randy je odr ao
konferenciju za tisak. Iako je bila rana zora, pojavile su se sve mjesne i nacio
nalne TV kamere koje su se pridru ile gu vi. Veæ vi e od 30 godina, to je jo uvijek najveæ
medijski dogaðaj kojem sam ikada nazoèio. Za govornicom prepunom mikrofona, Randy j
e izgledao kao predsjednik Sjedinjenih Dr ava. Govorio je bez grje ke, bez mumljanja
i zamuckivanja.
Nakon konferencije za tisak Randy je oti ao spavati. George Gule-vich i ja bili sm
o sretni to ga nismo morali sami nadgledati. Ljudi iz
266
Sto spavanje èini?
Mornarièke bolnice obavljali su snimanje, a mi smo mogli odgovoriti na neke od bro
jnih telefonskih poziva iz cijelog svijeta. Hoæe li se ikada probuditi?" Koliko dugo
æe spavati?"
Randy je oti ao na spavanje u 6 sati, 264 sata nakon 11-dnevnog bdijenja. Spontano
se probudio u 20.40 sati istog dana nakon stoje odspavao 14 sati i 40 minuta. N
akon to se otu irao i obukao, slijedili su novi intervjui i kamere. Oko ponoæi bio je
potpuno budan te je odluèio probdjeti noæ i ujutro iæi u kolu. Znao je da ga kolski dru
govi ele vidjeti - bio je svakako glavni".
Nakon kole i veèere sljedeæeg dana, vratio se u bolnicu i legao u krevet oko 19.30. N
akon 10 i pol sati spavanja, probudili su ga sljedeæe jutro u 6 sati kako bi stiga
o u kolu. U treæem laboratorijskom spavanju, u petak naveèer, legao je u krevet i zas
pao oko 23 sata, a probudili su ga sljedeæe jutro u 8 sati jer je ne to elio raditi.
U Laboratoriju za spavanje Mornarièke bolnice proveo je jo tri noæi, po jednu 1., 6.
i 10. tjedna nakon maratona.
Iskustvo s Randyjem naveliko je promijenilo moje ideje o dugotrajnoj deprivaciji
spavanja i du evnim bolestima. Za vrijeme 264-satne kontinuirane budnosti Randy n
ije postao psihotièan niti je pokazivao ikakve uoèljive pojedinaène psihotiène simptome.
Nije poludio zbog gubitka spavanja. Bilo kakve prolazne propuste mogli smo prip
isati pospanosti. Iako je Randy rekord oborio prije vi e od tri desetljeæa, nitko dr
ugi nije ostao tako dugo budan, a da gaje pri tome promatrao osposobljeni istra iv
aè spavanja. Danas, kad bi se netko i dobrovoljno prijavio, vjerujem da predlo eno i
stra ivanje nikako ne bi uspjelo proæi ni etièko povjerenstvo ustanove, koja bi to sma
trala neetiènim.
Katkad po alim to u to vrijeme nismo vi e znali o biolo kim ritmovima ili dugu u spavan
ju jer bismo neke stvari uèinili ne to drukèije. Sudeæi prema rezultatima od tri noæi praæe
ja spavanja u Laboratoriju za spavanje Mornarièke bolnice, èini se daje Randyjeva po
treba za spavanjem iznosila ne to manje od 7 sati na dan. Na osnovi toga izgubio j
e 75 sati spavanja i sumnjam cfk je spavao dodatnih 75 sati prije nego to se potp
uno oporavio. Snimka tjedan dana nakon maratona bila je gotovo
267
identièna snimkama nakon 6 i 10 tjedana. K tome, u to smo vrijeme bili zbunjeni nj
egovim spontanim buðenjem nakon samo 14 sati i 40 minuta spavanja nakon 264 sati b
udnosti. Iz ove perspektive, rekao bih da se nije probudio zato to je dovoljno sp
avao veæ zato stoje bilo blizu 21 sat, kad je njegov biolo ki sat najjaèe razbuðivao moz
ak.
Ardie i LaVerne su EEG-om napravili nekoliko radnih snimaka pri kraju produljeno
g bdijenja. Pregledavajuæi podatke sada, mislim da je Randy neko vrijeme bio u sta
nju mjeseèarenja. Nakon 10 dana izgubili smo kontakt, ali sumnjam daje imao ikakvi
h trajnih problema. Nakon to sam nedavno pregledao filmove, videovrpce i èlanke koj
e smo o Randyju objavili u znanstvenim èasopisima, s potpunom sigurno æu mogu reæi da nj
egovo 264-satno bdijenje nije izazvalo nikakve psihièke probleme. Èak sam razgovarao
s Georgeom Gulevichem i slo ili smo se da su jedino istra ivaèi spavanja dovoljno upo
znati s manifestacijama deprivacije spavanja koje bi mogle potaknuti pravu du evnu
bolest da ih mogu razlikovati.
Povremeno netko interpretira moje izjave o nepostojanju psihotiènih simptoma tijek
om Randyjeva bdijenja kao implikaciju da je vi ednevni gubitak spavanja lagan i ne k
odljiv. Upravo suprotno, Randy i svi mi koji smo ga odr avali budnim vrlo smo napo
rno radili. Siguran sam da ne bi uspio bez na e neprestane pomoæi; ostati budan bilo
je u suprotnosti s prirodnom potrebom njegova uma i tijela za spavanjem. Potreb
a da se bri ljivo promatra poveæavala se iz dana u dan; sve smo ga èe æe morali drmati i p
ronalaziti sve zabavnije aktivnosti kako bi prebrodio duge sate. Povremeno je bi
lo vrlo te ko odr ati ga budnim i izdr ati njegovu ljutnju.
Uèinci tog dugog razdoblja bez spavanja nisu bili bezazleni. Randyje-ve analitièke s
posobnosti, pamæenje, percepcija, motivacija i motorièka kontrola bili su pogoðeni u r
azlièitim stupnjevima. Èak i u najbudnijim razdobljima nije bio posve neo teæen. U neko
drugo vrijeme njegove usporene reakcije uèinile bi ga nesigurnim vozaèem (èak i vi e neg
o to sam ja bio!), a katkad nije mogao ni zbrojiti nekoliko brojeva. Pokazao je s
ve nesposobnosti koje stanje deprivacije spavanja èine opasnim.
268
Sto spavanje èini?
Uz promjenu mojih pretpostavki o psihièkim uèincima dugotrajne deprivacije spavanja,
moje iskustvo s Randyjem takoðer je promijenilo moju temeljnu pretpostavku da æu vi
djeti znakove koji upuæuju na vitalnu funkciju spavanja kad netko potpuno ili goto
vo potpuno ne spava tjedan ili dva. Nakon tog iskustva nisam vi e tako mislio jer
Randy nije pokazao nikakve znakove da njegovo tijelo ili mozak zakazuju vi e od on
oga to bi se i oèekivalo u periodima intenzivne pospanosti. Ne trebam ni napominjat
i da je, osim da osigurate da im bude udobno i dobro ih hranite, vrlo te ko dr ati l
jude budnima i vrlo malo bi ih se dobrovoljno prijavilo, a kamoli jo i bilo sna no
motivirano da izdr e do kraja.
Ubrzo nakon Randyja Gardnera, maturant iz na e okolice, èije sam roditelje poznavao,
elio je oboriti njegov rekord od 264 sata. Kad se suoèio s bdijenjem treæeg dana, ba
cio je ruèniku ring. Kako bi se problemi sveli na minimum i zato to se pokus mo e mno
go bolje kontrolirati, koriste se laboratorijske ivotinje, prije svega glodavci.
Naznake od drugih ivotinja
Èini se da svi sisavci spavaju. Meðutim, to se vi e vrsta ispituje, ukupno vrijeme spav
anja i ono posveæeno ne-REM i REM spavanju uvelike se razlikuje od vrste do vrste
i nije konzistentno povezano s nekim biolo kim principom. K tome, svaka je vrsta a
ktivna u razlièito doba dana. Gotovo svi sisavci (postoje neke iznimke) pokazuju g
otovo sve kljuène znakove spavanja: opu tanje mi iæa, promjene aktivnosti mo danih valova
i tjelesne temperature, prisutnost REM spavanja i njezinih jedinstvenih obrazaca
mo danih valova i, stoje najva nije, perceptivnu iskljuèenost" mozga koji iskljuèuje sen
zorièko podra ivanje iz vanjskog svijeta. Svako stvorenje na Zemlji, èak i svaka stani
ca u njegovu tijelu, èini se, ima ciklus odmora i aktivnosti. Ali, ne mo e se za sva
ko stvorenje reæi da spava. Negdje izmeðu evolucije gljivica i èovjeka razvilo se potp
uno spavanje. Razumijevanje toga kada se spavanje razvilo mo e nam pomoæi da dobijem
o idej\i o tome za to to èinimo.
Maèke su odlièni spavaèi. Èini se kao da cijelo vrijeme mogu spavati, gotovo bilo gdje.
One su neobièni spavaèi po tome to toliko mnogo dri-
269
jemaju. Veæina ivotinja ima èvrsto odreðen period spavanja, ili tijekom dana ili tijeko
m noæi, i èvrsto odreðen period budnosti. Ali maèke su budne i drijemaju i danju i noæu. Z
apravo, prije nekog vremena snimali smo velik broj maèaka neprestano 24 sata tijek
om nekoliko dana. U tim okolnostima, tijekom dana spavale su izmeðu 13 i 14 sati,
ali u vi e navrata. Razlog je vjerojatno u tome to moraju biti sposobne loviti i da
nju i noæu. Koji god bio razlog njihova uèestalog drijemanja, zbog svoje navike spav
anja maèke su izvrsni ispitanici. Meðutim, njihove uobièajene navike spavanja usporile
su na e prepoznavanje razbuðivanja ovisnog o satu jer taj proces, èini se, nije èvrsto
uspostavljen u maèjem mozgu.
Jedan od najneobiènijih spavaèa meðu sisavcima je delfin koji se - kao i ostali morski
sisavci - razvio na kopnu prije nego to se okrenuo moru. U moru su se razvili u
ribolik oblik i zadr ali samo neke od svojih obilje ja kopnenih ivotinja, sisavaca, k
ao to su raðanje ivih mladih i udisanje zraka. Druga navika sisavaca koju su zadr ali
jest spavanje ali ne bez nekih vrlo kreativnih i prijeko potrebnih prilagodbi. N
a kopnu, sisavci kontrolu disanja prepu taju automatskim centrima za disanje u mo da
nom deblu, koji nisu pod voljnom kontrolom. Delfini moraju voljno kontrolirati s
voje disanje. To je aktivnost koja zahtijeva budni mozak jer pod vodom ne mogu d
isati automatski. Delfin to rje ava tako, to istodobno omoguæuje jednoj polovici mozg
a da spava. Najprije spava lijeva strana, oko dva sata, a zatim desna, i ciklus
se nastavlja dok se ne ispuni dnevna potreba za spavanjem. Mo emo nagaðati da i neki
drugi vodeni sisavci dijele sliènu strategiju spavanja, ali to nikada nije dokaza
no. Ta ekstremna mjera koju je priroda poduzela kako bi saèuvala spavanje kod delf
ina podupire svoju tezu da je potreba za spavanjem vitalna.
Ptice takoðer spavaju, ali je njihov obrazac spavanja drugaèiji nego kod sisavaca i
vjerojatno se razvio neovisno. Primjerice, mnoge ptice pokazuju kratke periode v
rste aktivnosti tipiène za REM spavanje - mo da znak REM spavanja kad se tek poèinje o
dvijati. Kad bi imale potpuno razvijeno REM spavanje i mi iænu paralizu koja ga prat
i, mo da ne bi mogle spavati na grani. To to su ptice razvile vlastiti oblik spavan
ja i to takoðer spavaju oko osam sati na dan moglo bi na kraju dovesti istra ivaèe spav
anja do boljeg razumijevanja temeljnih razloga za spavanje.
270
Sto spavanje èini?
Neki moji kolege usredotoèili su se na reptile, koji èesto pokazuju senzorièko iskljuèiv
anje od svoje okoline za vrijeme oèiglednog odmaranja -jedno od definirajuæih obilje j
a spavanja. Svjetlost ili buka koja izaziva njihove reakcije dok su aktivni mora
biti svjetlija ili glasnija da bi se dobila reakcija za vrijeme njihova mirovan
ja. Opæenito, istra ivaèi se sla u da obrazac mo dane aktivnosti i pona anja veæine reptila
kazuje neke aspekte spavanja (iako definitivno nemaju REM spavanje). Kod veæine ni i
h vrsta ta mirna razdoblja ne mogu se stvarno nazvati spavanjem u smislu u kojem
ga mi poznajemo. Insekti, crvi i ostali beskralje njaci ne pokazuju promjene u ne
urolo koj aktivnosti, metabolizmu i osjetljivosti na stimulaciju, to mi obièno defini
ramo kao osnovna obilje ja spavanja. Ribe periodièno imaju razdoblja mira u kojima l
agano oslanjaju svoje peraje na vrh stijene ili ih omotaju oko morske trave. Mno
ge vrste riba izgledaju kao da za to vrijeme slabije reagiraju na podra aje, to bi
mogao biti primitivan primjer aktivnosti nalik spavanju.
Mislim daje razumno obja njenje za razdoblje mira kod ni ih organizama i za ono to se
kod reptila, ptica i sisavaca èini kao stanje analogno spavanju - potreba za oèuvan
jem energije. Svi organizmi moraju obnoviti energiju. Na rast i aktivnost ne mog
u potro iti vi e energije nego to unose kalorija. Svaka ivotinja najbolje lovi ili pas
e u razlièitim svjetlosnim uvjetima. Noæne ivotinje obièno imaju vrlo dobar noæni vid, od
lièan sluh ili osjet dodira i mirisa. Druge ivotinje, poput i mi a, najbolje djeluju u u
vjetima slabe svjetlosti kao stoje zora ili sumrak. Neke ivotinje najbolje love n
eposredno nakon izlaska Sunca, kad izlaze i druge ivotinje kako bi se nahranile.
Kako bi ivotinja obnovila energiju, postoji velik pritisak da se smanji aktivnost
kad svjetlo i lov nisu dobri. Kad je doba dana pogrje no za prikupljanje kalorija
i kad èak mo e uèiniti organizam ranjivijim u smislu da postane neèija veèera, bolje je l
eæi i biti tiho, nego riskirati i postati hrana. Ta je strategija opstanka program
irana izravno u genima u obliku nagona za periodiènom neaktivno æu.
Ulozi za opstanak posebno su visoki kod toplokrvnih ptica i sisavaca. Kao i kod
hladnokrvnih ivotinja, jak nagon za spavanjem kod sisavaca i ptica èuva energiju i
sprjeèavanih u prikupljanju hrane kad to nije najuèinkovitije. Ali toplokrvne ivotinj
e takoðer trebaju kalorije da bi se zagrijale,
271
a to znaèi da ih trebaju prikupiti jo vi e da bi pre ivjele. U financijskim terminima,
toplokrvne ivotinje vode skupi biznis. One moraju iskoristiti svoje veæe mozgove da
uèinkovitije prikupe kalorije, a krzno im slu i da zadr e toplinu. Manje ivotinje tro e
proporcionalno vi e energije na odr avanje topline jer imaju relativno vi e ko e (koja o
daje toplinu) u usporedbi sa svojom tjelesnom masom (koja stvara toplinu). Neke
male ivotinje u hladnom okoli u ive metabolièki toliko blizu ruba da bi izgladnjele ka
d bi trèale naokolo bez hrane vi e od nekoliko sati. U takvim okolnostima ima mnogo
smisla da mozak stvori neodoljivu potrebu za spavanjem.
Èini se da bi te èinjenice davale prednost spavanju kod ivotinja koje moraju saèuvati v
i e energije i to je upravo obrazac koji nalazimo. Opæenito, manje ivotinje, pogotovo
one koje ive u hladnom okoli u, spavaju najdu e. Veæe ivotinje, pogotovo u toplijoj oko
lini, manje spavaju. Konji spavaju oko tri sata na dan, maèke oko 15, a i mi i oko 20.
Nekoliko vrsta, kao neki tobolèari i polumajmuni, ne uklapaju se u taj obrazac (sp
avaju vi e nego to bi se oèekivalo), ali to su obièno ivotinje koje se slabo hrane i mor
aju vi e spavati kako bi saèuvale kalorije.
Za ljude u zemljama sa stabilnim zalihama hrane (i u nekim mjestima s prodavaoni
cama koje rade 24 sata) to nije bitno. Kad bi oèuvanje kalorija bilo jedina svrha
spavanja, za to bi dobro uhranjeni graðani postindustrijskih dru tava i dalje trebali
spavanje? Dijelom zato to je pro la samo sekunda ili dvije u evolucijskim terminima
da bi oèuvanje kalorija prestalo biti iznimno va no - u zemljama u razvoju ili zeml
jama u kojima vlada glad jo uvijek je prijeko potrebno. Iz te perspektive, jednog
bismo dana mogli odbaciti naslijeðeni nagon za spavanjem ili ga ukloniti genetièkim
in enjerstvom. U svakom sluèaju, neovisno o tome je li oèuvanje energije bila origina
lna svrha spavanja, mozak je stvorio dodatne naèine da ga iskoristi.
Nedavno sam bio na sastanku na kojem je moj prijatelj Jerry Siegel, jedan od na ih
najboljih istra ivaèa spavanja, odr ao fascinantno predavanje upoznajuæi nas s najnovij
im napretkom i opisujuæi spavanje vrlo razlièitih vrsta. Golema razlika u kolièini spa
vanja u najmanju je ruku nevjerojatna i bit æe velik izazov razumjeti ih, ali æe to
vjerojatno donijeti veoma va no temeljno razumijevanje.
272
Sto spavanje èini?
Pupajuæi mozak
Unutar mirnog sporovalnog spavanja ugnijezdila se potpuno drugaèija vrsta spavanja
- REM spavanje, generator snova. Koja god mu bila svrha, intenzivna aktivnost m
ozga koji sanja za nas je toliko va na da mozak aktivno paralizira tjelesne mi iæe kak
o bi se omoguæilo sanjanje. Kako bismo prona li svrhu REM spavanja, najprije smo je
potra ili u pupajuæem mozgu dojenèadi.
Prisjetite se da smo Howie Roffwarg i ja 1960. godine standardnom poligrafskom t
ehnikom snimali mo dane valove dojenèadi i da smo se iznenadili kad smo otkrili da o
ko 50 % njihova spavanja èini REM spavanje, nasuprot 25 % u mladih odraslih ljudi.
Ali postotak ne otkriva sve jer novoroðenèad spava oko 16 sati na dan. To znaèi da mo e
provesti punih osam sati u REM spavanju. Howie i ja pretpostavili smo da fetusi
i dojenèad imaju tako mnogo REM spavanja jer je REM aktivnost prijeko potrebna za
razvoj mozga. Sad veæ znamo da se mladi mozak oblikuje s pomoæu ivèanih signala koje s
tvaraju vid, zvukovi, njuh, pritisak na ko u te mirisi i okusi u amnionskoj tekuæini
. Dok putuju kroz mozak, ti ivèani impulsi prolaze razlièitim putovima. ivèani putovi ko
ji najuèinkovitije povezuju stanice i koje se najèe æe koriste postaju sna niji, jednako k
ao to se obilno kori tene ceste pro iruju u autoceste. S druge strane, kao to pokrajnj
e ceste propadaju, ivèane mre e koje se ne koriste èesto, ili ne suraðuju dobro s ostalim
stanicama, slabe ili nestaju. ivèane stanice koje se ne uklapaju bivaju uni tene. Na
kon otprilike èetiri mjeseca trudnoæe, ljudski fetus ima oko 200 milijardi ivèanih stan
ica u mozgu, dvostruko vi e nego to mu je potrebno. Suvi ne stanice propadaju tijekom
prve godine ivota, buduæi da se ne uklapaju dobro u ranu mo danu aktivnost.
Kad ivèani sustav ne dobije odgovarajuæu stimulaciju tijekom nekih kljuènih razvojnih p
erioda, nikad ne funkcionira kako treba, èak i ako poslije dobije mnogo. U tim rij
etkim sluèajevima u kojima dojenèad, npr., ima oènu mrenu, dio vidnog polja koji je bl
okiran njome atrofirat æe i nikada se ne æe razviti ako se mrena odmah ne ukloni.
Sjetite se da za vrijeme REM spavanja podruèje u bazi mozga alje pulsirajuæu ivèanu akti
vnost koja se filtrira kroz ostatak mozga i po-
273
dra uje vi e centre i mo danu koru, tanku vanjsku ovojnicu mozga u kojoj se odvija veæin
a kognitivnih procesa. Mo e biti da REM spavanje pru a mozgu u razvoju redovitu vje bu
i proizvodi daleko vi e ivèane stimulacije nego to bi fetus ili dojenèe dobili samo pre
ko podra ivanja osjetila. Takvo samopodra ivanje mozga moglo bi biti osnova za njego
vu organizaciju stvaranjem protostimulacije koja trenira mozak i priprema ga za
osjete koji slijede u stvarnom svijetu.
To je barem na a teorija. Howie i ja prvi smo put objavili ovu hipotezu u presti nom
èasopisu Science 1996. godine i do sada ona nije ni potpuno potvrðena ni potpuno op
ovrgnuta, veæinom zato to ju je veoma te ko ispitati. Meðutim, posljednje desetljeæe neur
ologijskih istra ivanja pru a dokaze da se fetalni mozak koristi umjetnom stimulacij
om kako bi pomogao razvoju vidnog sustava. Buduæi da je maternica mraèna, oèi ne mogu
slati poruke u vidna podruèja mozga i time im omoguæiti vje bu koja im je potrebna. A
ipak, neposredno nakon roðenja, oèi i vidna podruèja mozga dobro rade. To je vjerojatn
o zato to oèi fetusa stvaraju vlastite ivèane signale, ba kao to bi èinile da ih aktivi
svjetlost. Ti signali zatim prolaze iz mre nice u vidna podruèja mozga i pru aju im st
imulaciju potrebnu da poslije stvaraju slike. To omoguæava vidnom sustavu da se or
ganizira kako bi mogao stvarati smislene slike iz prvih obrazaca svjetla koji po
gode oèi neposredno nakon roðenja.
Nedavno je Roffwarg istra ivao taj fenomen pokrivajuæi maèiæu oko tijekom tjedan dana. T
o nije bilo dovoljno dugo da nepovratno o teti vid na to oko, ali su ivèane stanice p
oèele atrofirati i manje reagirati na svjetlo. Roffwarg je otkrio da æe ako - uz pok
rivanje oka - prekine i REM spavanje, razvoj vidnog sustava biti ozbiljnije naru e
n. Bez svjetlosne stimulacije ili signala u REM spavanju, vidne ivèane stanice atro
firale su jo i br e. To upuæuje da je REM spavanje va no za razvoj vidnog sustava i nak
on roðenja, uzbuðujuæi mo dane stanice na naèin koji zamjenjuje svjetlosnu stimulaciju.
Buduæi da REM spavanje uzbuðuje ivèane stanice i na drugim mjestima u mozgu, a ne samo
u vidnom sustavu, ono takoðer mo e pomoæi razvoju drugih dijelova mozga. Moguæe je da se
u maternici REM stimu-
274
to spavanje èini?
lacija mozga kombinira sa stimulacijom koju pru aju majèini zvukovi i pokreti. Neki
od biokemijskih signala koje majka stvara kad je opu tena, gladna, uzbuðena ili pod
stresom prolaze preko posteljice i postaju jo jedan izvor stimulacije za fetusov
rastuæi ivèani i hormonalni sustav.
Ideja daje REM spavanje va no za razvoj mozga dobro se uklapa u evolucijski obraza
c razvoja mozga koji nalazimo kod drugih ivotinja. Produljene periode REM spavanj
a nalazimo jedino u sisavaca, ivotinja s najveæom masom mo danog tkiva - posebno veli
kom proporcijom neokorteksa. Neokorteks je najrazvijeniji dio mozga, u kojem se
u najveæem dijelu oblikuje mi ljenje. Reptili i ribe imaju neokorteks, ali je on veo
ma malen. Ptice, koje su se razvile nakon reptila i imaju ne to veæi neokorteks, pok
azuju prolaznu aktivnost nalik REM-u: kratke provale koje traju oko sekunde. Èini
se vjerojatnim da je tijekom evolucije najuèinkovitiji naèin da sisavci razviju veli
ki neokorteks bio da najprije razviju samostvarajuæu ivèanu aktivnost.
Èudnovati kljuna - neobièan sisavac nalik patki koji le e jaja i potjeèe iz Australije -
zanimljiv je primjer REM spavanja na evolucijskoj ljestvici jer je najstarija vr
sta sisavca koji danas ivi. Australski su znanstvenici nedavno u Los Angelesu otk
rili da je prednji mozak èudnovatog klju-na a neaktivan za vrijeme REM spavanja. Pre
dnji mozak je neaktivan i kod ljudske dojenèadi za vrijeme REM spavanja dok se moz
ak malo vi e ne razvije. U odraslih je ljudi prednji mozak vrlo aktivan za vrijeme
REM spavanja. To upuæuje na to da lokacija REM aktivnosti u ljudske dojenèadi mo da o
dra ava evolucijski razvoj kako oni rastu.
Prema Roffvvarg-Dementovoj teoriji, osnovna je svrha REM spavanja pomoæi razvoju m
ozga i tu, priznajem, postoji jedan problem. To bi trebalo znaèiti da mozak, kad z
avr i najveæi dio njegova razvoja, oko pete godine, vi e ne bi trebao REM spavanje. Pa
za to onda do smrti zadr avamo REM spavanje i sanjanje? Howie i ja mislili smo da b
i REM spavanje moglo biti ostatak iz stadija razvoja mozga. Iako za odrasle ljud
e REM spavanje vi e nije bitno, ono je toliko va no za razvoj dojenaèkog mozga da ga o
drasli svejedrlo i dalje imaju.
275
Druga moguænost je da REM spavanje i dalje poma e na em mozgu da se razvija. Ispitivan
ja na ivotinjama i ljudima sugeriraju da deprivacija spavanja mo e o tetiti stvaranje
nekih oblika dugoroènog pamæenja. Kako nastaje novo pamæenje, mo dane stanice koje su u
to ukljuèene mijenjaju naèin na koji se meðusobno povezuju, na isti naèin na koji mo dane
stanice u razvoju uèvr æuju ili uklanjaju svoje veze. Mo da za vrijeme REM spavanja, do
k na mozak sla e do ivljaje od toga dana, pljuskovi ivèane aktivnosti poma u ivèanim vez
a se promijene i stvore novo pamæenje.
Takoðer se pitam nije li funkcija REM spavanja potvrðena nedavnim otkriæem da mozak od
rasle osobe mo e stvarati nove mo dane stanice - nalaz koji je izravno suprotan dugo
trajnoj dogmi da nakon dojenaèke dobi mozak ne stvara nove stanice. Mo da se mozak z
apravo nikada ne prestaje razvijati i REM spavanje nam je potrebno kako bi integ
riralo nove mo dane stanice i oblikovalo veze meðu postojeæima. Pretpostavljam da æe nam
daljnja istra ivanja dati odgovor.
Vraæajuæi se na deprivaciju REM spavanja i du evne bolesti, èim sam shvatio da se spavan
je sastoji od dva potpuno razlièita stanja, pretpostavio sam da bi svako od njih t
rebalo imati drugu svrhu ili svrhe postojanja. Normalni slijed u kojem ne-REM sp
avanje uvijek prethodi REM spavanju i traje oko jedan sat, omoguæio je da dobrovol
jce selektivno depri-viramo do REM spavanja budeæi ih na poèetku svakog sljedeæeg REM
perioda. Tako sam proveo 10 godina poku avajuæi otkriti jedinstvenu svrhu REM spavan
ja metodom selektivne deprivacije ispitanika. Kao to sam spomenuo u drugom poglav
lju, moje rane pretpostavke rezultat su psihoanalitièkog naèina razmi ljanja u to doba
. Pretpostavka da sanjanje i/ili REM spavanje mogu biti prijeko potrebni za ment
alno zdravlje nije bila potvrðena. Naprotiv, na e dobrovoljce i eksperimentalne ivoti
nje s deprivacijom REM spavanja taj postupak kao da je energizirao. Moj zakljuèak
u to vrijeme bio je da selektivna deprivacija REM-a pojaèava mo dane procese u podlo
zi motivacije i nagonskog pona anja. To je bio rezultat suprotan oèekivanjima jer je
upuæivao na to da je dulje REM spavanje povezano sa slabijom motivacijom.
276
to spavanje èini?
Tijekom godina u kojima je selektivna deprivacija REM spavanja imala visok prior
itet u mojim istra ivanjima nismo jo bili razvili jasan pojam o dnevnoj pospanosti,
a ni metodu kojom bismo je kvantificirali, bilo subjektivnim ljestvicama bilo V
i ekratnim testom latencije uspav-ljivanja. Nekoliko je ispitivanja bilo objavljen
o 70-ih godina koja su upuæivala da obje vrste spavanja imaju gotovo jednak utjeca
j na dnevnu tendenciju uspavljivanja. Unatoè tomu, kako smo sve vi e radili s testom
Vi ekratne latencije uspavljivanja i ulogom noænog spavanja na dnevnu budnost, nisa
m mogao potpuno prihvatiti da bi dva uvelike razlièita stanja mogla imati jednaku
funkciju u bilo èemu. Pitao sam se nisu li uèinci gubitka spavanja na neki naèin ubla en
i gubitkom REM spavanja. Moji prijatelji Tom Roth i Tim Roehrs nedavno su sa svo
jim suradnicima proveli pokus koji podupire tu ideju. U njihovu izvanrednom ispi
tivanju, ispitanici su bili u paru": kad god bismo probudili ispitanika u eksperi
mentalnoj skupini kako bi sprijeèili pojavu REM spavanja, probudili bismo i ispita
nika u kontrolnoj skupini. Tako je ispitanicima u obje skupine jednako ometano s
pavanje, a razlikovale su se jedino u duljini REM spavanja koju su ostvarili. Uk
upno vrijeme spavanja ispitanika u obje grupe skraæeno je za dva i pol sata. Meðutim
, spareni ispitanici u kontrolnoj skupini imali su gotovo normalnu duljinu REM s
pavanja, a u eksperimentalnoj skupini vrlo malu.
Rezultati su bili nevjerojatni. Dnevna tendencija uspavljivanja nije se promijen
ila u skupini s deprivacijom REM spavanja unatoè dvjema noæima djelomiènog gubitka spa
vanja, dok su spareni ispitanici iz kontrolne skupine (koja je izgubila vi e ne-RE
M spavanja) postali znatno pospa-niji tijekom dana. Istra ivaèi su, dakako, vrlo opr
ezni s tim rezultatima djelomièno zato to su provedene samo dvije noæi deprivacije RE
M-a. Sto se mene tièe, s obzirom na golemo iskustvo sa selektivnom deprivacijom RE
M-a, vjerujem da se mo e dodati nova razina slo enosti na ulogu spavanja s obzirom n
a dnevnu budnost. Moguæe je da homeostat spavanja tretira REM spavanje kao budnost
. U najmanju ruku, ja sam se potpuno uvjerio da se rad? o dvije vrste spavanja i
da æe se na kraju dokazati kako one imaju razlièite uloge u na em ivotu.
277
Oslobaðanje od spavanja
Svako toliko pojavi se prièa u novinama o nekome tko ka e da nikada ne spava. Je li
to moguæe? Kao to sam rekao, nemaju svi ljudi jednaku potrebu za spavanjem, a vrlo
je malo onih koji trebaju ili golemu kolièinu sna ili vrlo malo. Godine 1977. lond
onski psiholog Ray Medi tra io je pojedince koji su tvrdili da spavaju manje od jed
nog sata na dan. Nakon stoje naveliko oglasio da tra i osobe koje izrazito malo sp
avaju, na ao je mladu enu koja je u prosjeku spavala 70 minuta na noæ i koja je prist
ala podvrgnuti se snimanju spavanja. Medi je na ao jo dvije odrasle osobe koje su u
prosjeku spavale 30 minuta na dan i izgledale potpuno zdravo, ne aleæi se na umor i
ne brinuæi se zbog toga to ne spavaju.
Godine 1978. posjetio sam profesora Medisa i upoznao dvoje od to troje ljudi. Su
sreo sam ih usred noæi i oni su bili savr eno budni i energièni. Oboje su bili vrlo uv
jerljivi i rekli su da imaju i dnevne i noæne poslove. Unatoè tomu, neuspje no sam ih
poku avao nagovoriti da doðu na Stanford na danonoæna ispitivanja kako bismo dokazali
da su njihove tvrdnje istinite. Ako zaista postoji vitalna potreba za spavanjem,
onda bi osobe koje iznimno malo spavaju morale ostvariti tu potrebu u vrlo krat
kom vremenu. Mo da se kod svih nas spavanje evolucijskim silama produljilo kako bi
ispunilo osam mraènih sati u danu.
Takav napor u ispitivanju osoba koje malo spavaju trebao bi se ponoviti s odgova
rajuæim sredstvima i pokusima koji bi, svi se sla u, rije ili pitanje spavaju li takve
osobe uistinu malo tijekom duljeg vremenskog perioda. Prema Medisu, takve je os
obe bilo veoma te ko naæi meðu velikim brojem varalica, èudaka, luðaka i vjerojatno osoba
s pogrje nim do ivljajem spavanja te uvjeriti one koji malo spavaju da se podvrgnu i
spitivanju. Danas bi internet uvelike pojednostavio pronala enje ljudi koji tvrde
da malo spavaju. Pregledi bi, meðutim, i dalje bili te ki, a ispitivanja bi se treba
la provoditi dovoljno dugo da se uvjerimo da takve osobe zaista svake noæi spavaju
vrlo malo i osjeæaju se normalno i psihièki i fizièki.
U poku aju da otkriju koju bi kljuènu funkciju moglo imati spavanje i sanjanje, istr
a ivaèi su danima takorima uskraæivali spavanje, katkad samo REM spavanje. Allan Rechts
chaffen i njegovi kolege na Sveuèili-
278
Sto spavanje èini?
stu u Chicagu otkrili su da se takori s odmicanjem potpune deprivacije spavanja n
akostrije e i da im se na tijelu pojavljuju rane koje ne zarastaju. I Isto ubrzo i
zgube sposobnost regulacije tjelesne temperature i ona se poèinje spu tati. Gube na
te ini iako jedu vi e nego obièno i otprilike nakon 16 dana ugibaju. Kad je Rechtschaf
fen dopustio takorima malo ne-REM spavanja, ali ne i REM spavanja, oni su i dalje
ugibali, ali nakon 40-ak dana. Nemamo pojma to bi se dogodilo ljudima u istim uv
jetima, ali prema nepotvrðenim iskazima rtve muèenja nakon vi e dana nespavanja obièno um
iru. Dok se Rechtschaffenovi rezultati èine kao da su razrije ili pitanje da ne-REM
i REM spavanje slu e nekoj vitalnoj potrebi, meni oni nisu tako jasni. Da, nedosta
tak spavanja i nagomilavanje duga u spavanju mo da ubija takore, ali je iz takvog e
ksperimenta vrlo te ko potpuno ukloniti stres. Znamo da ekstreman, dugotrajni stre
s mo e uzrokovati razaranje tkiva i smrt.
Pretpostavimo da je primarna svrha spavanja oèuvanje energije i da je jedina svrha
REM spavanja razvoj mozga u dojenaèkoj dobi, te da kod odraslih ljudi spavanje ne
ma nikakvu vitalnu funkciju. Mo da æe znanstvenici jednog dana eliminirati spavanje.
Naposljetku, nagon za spavanjem mo e biti manje slièan nagonu za jedenjem nego seks
ualnom nagonu: ivjeti bez seksa nije ugodno, ali vas to ne æe ubiti, za razliku od
gladovanja, vjerujem da mora postojati odreðena struktura ili centar u mozgu koji
stvara nagon za spavanjem, ba kao to nas suprahijazmatska jezgra razbuduje i supro
tstavlja se nagonu za spavanjem. Tada se pojavljuje pitanje mo e li se taj centar
deaktivirati i biti budan cijelo vrijeme.
Novi lijekovi kao modafinil - koji se koristi u lijeèenju narkolepsije - mogu pomoæi
u potrazi za vitalnom ulogom spavanja ako ono uopæe ima vitalnu ulogu. Buduæi da mo
dafinil ne uzrokuje nakupljanje duga u spavanju, a mo da to ne æe ni djelotvorniji l
ijekovi u buduænosti, mo da bismo mogli dr ati takore ili ljude budnima dulje vrijeme n
e uzrokujuæi ekstremni stres. Meðutim, dok se ne provedu dugotrajna ispitivanja moguæi
h nuspojava kemijski uzrokovane nesanice, moramo pretpostaviti da se ljudi ne æe m
oæi osloboditi spavanja u bliskoj buduænosti. Èinjenica je da je tijelo prilagodilo sp
avanje kako bi slu ilo brojnim ostalim funkcijama. Za vrijeme spavanja u krvotok s
e izluèuju hormoni poput
hormona rasta, prolaktina, kortizola i mnogih drugih za koje ni ne znamo. Spavan
je djeluje na imunosni sustav i obratno. Kao to æu pokazati u nastavku knjige, spav
anje je utkano u tkivo na e dobrobiti i utjeèe na nas na mnogo naèina.
Spavanje dodiruje gotovo svaki aspekt na e fiziologije i psihologije, na e interakci
je sa svijetom i drugim ljudima. Mo da originalna funkcija spavanja vi e i nije najv
a nija. Za vrijeme spavanja odvijaju se stotine biolo kih procesa, èineæi odvajanje spav
anja od procesa ivota nemoguæim. Trebali mi teoretski spavanje ili ne, u doglednoj æe
mo buduænosti morati djelovati unutar granica koje nam nameæe na a potreba za spavanje
m. Zbog svojeg zdravlja i sreæe, moramo nauèiti koliko god mo emo o tome koju vrstu sp
avanja trebamo za tjelesno i psihièko zdravlje.
Moram priznati da mi se ivot bez potrebe za spavanjem èini vrlo privlaènim, jer ima t
oliko pokusa koji bi se trebali provesti, toliko prijedloga za financiranje koje
treba napisati, toliko pacijenata za koje se treba brinuti, toliko studenata ko
je treba pouèavati, a tako malo vremena posebice kako starim i moji dani postaju s
ve dragocjeniji. Ali mislim da bi mi spavanje nedostajalo. Sviða mi se ciklus koji
ono nameæe. Sviða mi se prisilni odmor, zahtjev da svakog dana imamo period mira. O
sim toga, moglo bi biti u redu da ja ne moram spavati, ali ako nitko ne bi treba
o spavati, pretpostavljam, dru tvo bi nam na lo vi e posla koji moramo obaviti. U ivam u
osjeæaju predaje snu, a najvi e od svega ustajanju ujutro dok osjeæam pulsiranje novo
g dana. Ne mogu zamisliti ivot bez svakodnevne moguænosti da poènem ispoèetka i ostavim
prethodni dan za sobom. Siguran sam da je takav osjeæaj èe æi kod eva, ali èak i sove mor
ju imati nekakav osjeæaj zavr avanja zadataka jednog dana i ugodne tampon-zone prije
nego to zapoènu sljedeæi. Iako me znan-stvenièko po tenje primorava da uzmem u obzir mog
uænost da spavanje nije ivotno va no i da pojedini nalazi do sada mogu imati alternat
ivna obja njenja, mislim da razlièiti nalazi u cijelosti podupiru vitalnu ulogu koja
se tek treba otkriti ili naznake koje se tek trebaju potpuno dokazati. Pro le jes
eni bio sam na konferenciji Nacionalnog instituta za zdravlje pod nazivom Sto je
spavanje, èemu nam ono slu i" i slu ao niz novih
280
Sto spavanje èini?
kreativnih pristupa od prilièno uspje nog poku aja definiranja spavanja i budnosti kod
voæne mu ice, do fascinantnih razlika meðu vrstama i najnovijih podataka o ranom zata
jenju imunosnog sustava kod ivotinja s deprivacijom spavanja. Sa stajali ta istra ivaèa
spavanja i iz perspektive cijele znanosti, osnovna biolo ka funkcija spavanja zas
igurno je jedno od najveæih znanstvenih pitanja, uz bok pitanju o prirodi stvari,
prirodi svijesti, djelovanju gena i tako dalje.
Stoga mislim da pitanje mo emo li bez spavanja i nije tako zanimljivo kao to se u p
oèetku èini. Naposljetku, kad bismo mogli uzimati tablete umjesto da jedemo, koliko
bi se ljudi potpuno odreklo hrane? Spavanje je radosna stvar sama po sebi, koja
obnavlja duh i du u. Moje po tovanje u itaka spavanja gotovo je univerzalno: u nedavno
j anketi nekoliko stotina dodiplomskih studenata na Stanfordu, èak ih je 97,2 % iz
javilo da voli spavati".
«
281
11. Spavanje, dugovjeènost i imunosni sustav
Neposredno prije nego to sam poèeo pisati ovo poglavlje, posjetio sam èovjeka koji je
bio odgovoran za moju karijeru u istra ivanju spavanja. Nathaniel Kleitman je roðen
1895. godine i u svojoj 102. godini jo uvijek je bio bridak i promi ljen sugovorni
k. Nije se kretao tako brzo kao prija njih godina, a i sluh mu je bio malo o teæen, al
i se prilièno dobro snalazio. Dr. Kleitman se ne ali na svoje spavanje pa stoga vje
rujem da je razmjerno zdrav. Uvijek sam volio slijediti tako posveæenu, darovitu i
ugodnu osobu; mogu se samo nadati da æu ga slijediti i u smislu zdrave dugovjeènost
i. Kao veæina ljudi, trudim se voditi brigu o svojem zdravlju. I kao veæina ljudi, v
jerojatno ne vje bam i ne pazim na prehranu onoliko koliko bih trebao. Ali pa ljivo
vodim brigu o onome o èemu veæina ljudi ne vodi: spavanju.
Iz perspektive dugovjeènosti, mo da se poka e daje spavanje va nije nego to veæina ljudi m
sli. Obilje uvjerljivih dokaza podupire tvrdnju da je spavanje najva niji predikto
r duljine ivota, mo da va niji od toga pu ite li, vje bate, ili imate visoki krvni tlak i
li povi enu razinu kolesterola. Amerièko dru tvo za rak provelo je op irno ispitivanje t
ih èimbenika 50-ih godina 20. stoljeæa. Dobrovoljci su anketirali vi e od milijun Amer
ikanaca iz svih dr ava i okruga u Sjedinjenim Dr avama o njihovim navikama vje banja,
prehrane, pu enja, spavanja i ostalog u vezi sa zdravljem. est godina poslije dobro
voljci su ponovili anketu. Dakako, identificirali su sve koji su u meðuvremenu umr
li. Od svih èimbenika u tom opse nom ispitivanju, uobièajeno trajanje spavanja imalo j
e najvi u korelaciju sa smrtno æu. Ali, korelacija nije bila linearna. Najvi a stopa smr
tnosti u svim dobnim skupinama bila je kod onih koji su rekli da spavaju èetiri sa
ta ili manje i onih koji su rekli da spavaju 9-10 ili vi e sati. Najni a stopa smrtn
osti naðena je kod onih koji su rekli da obièno spavaju oko osam sati svake noæi. Neki
su istra ivaèi proveli vrlo slièno
282
Spavanje, dugovjeènost i imunosni sustav
ispitivanje na manjem uzorku i devetogodi njim praæenjem, a rezultati su bili zaprav
o jednaki.
Ba kao to je ispitivanje Amerièkog dru tva za rak pokazalo veliku povezanost izmeðu spav
anja i dugovjeènosti, novije finsko ispitivanje sugerira da postoji veza izmeðu dobr
og spavanja i dobrog zdravlja. Finski istra ivaèi ispitali su 1 600 odraslih osoba u
gradu Tampere, u dobi izmeðu 36 i 50 godina, te utvrdili njihov zdravstveni statu
s, du inu i kvalitetu spavanja. Rezultati su bili jednoznaèni: u usporedbi s dobrim
spavaèima, mu karci koji slabo spavaju 6,5 puta su vjerojatnije imali zdravstvene pr
obleme, a ene 3,5 puta.
Na prvi pogled, moguæe obja njenje jest daje veæina ljudi koji spavaju malo ili dugo k
ronièno ili smrtno bolesna. Te ki zdravstveni problemi poput raka, koji uzrokuju vel
ike bolove ili nelagodu, povezani su sa slabim spavanjem, iz oèiglednih razloga. T
ijekom godina znanstvenici su se vraæali na originalne podatke i uraèunali te èimbenik
e. Originalni rezultati pokazuju da, iako potreba za spavanjem varira, ljudi koj
i u prosjeku spavaju oko osam sati, ive dulje. Za one koji spavaju dugo misli se
da su skloniji smrti u snu jer imaju nedijagnosticiranu apneju ili neki drugi po
remeæaj. U odreðenom smislu, ljudi koji imaju poremeæaje spavanja i provode mnogo sati
u krevetu zapravo i ne spavaju dugo. Njihovo spavanje stalno prekidaju buðenja ko
jih se ne sjeæaju, a koja ozbiljno skraæuju pravo trajanje spavanja. Apneja i drugi
poremeæaji stvaraju prekomjernu dnevnu pospanost koja mo e biti opasna za ivot.
Niti jedno od spomenutih istra ivanja ne dokazuje uzroènu vezu izmeðu trajanja spavanj
a i duljine ivota, ali rezultati su veoma sugestivni. Zar bi skraæeno ili produljen
o spavanje zaista moglo skratiti ivot? Jedna moguænost je da se odgovor krije u imu
nosnom sustavu. Èini se da postoji zagonetna i tajanstvena veza izmeðu spavanja i od
r avanja na ih tijela putem imunosnih funkcija i obnove stanica.
283
Spavanje i obièna prehlada
Ljudi èesto misle da nedostatak spavanja poveæava na u sklonost obolijevanju. Student
cijelu noæ uèi za ispit i nakon toga se prehladi. Roditelj se budi svakih nekoliko s
ati da bi se pobrinuo za dijete i potom dobije upalu grla. Menad er probdije dvije
uzastopne noæi pregovarajuæi i nakon toga se razboli. Ali, postoji li uistinu povez
anost? Mnogi studenti koji cijele noæi uèe za ispit ne razbole se kao to ni mnogi rod
itelji koji se bude zbog djece ne dobiju upalu grla. Ljudi kad se razbole imaju
izra enu tendenciju tra iti uzrok i okrivljavati bilo koji dogaðaj koji je prethodio b
olesti, ako je ikako moguæe.
Tra eæi odgovore, neki su imunolozi poku avali otkriti ne kako izlijeèiti obiènu prehladu
nego kako zaraziti ljude. Rani se primjer dogodio u nelaboratorijskoj okolini u
idiliènim selima ju ne Engleske. Veseli izletnici dobili su tjedan plaæenog odmora u u
godnim seoskim kolibama, gdje su mogli èitati, slikati ili etati obli njim proplancim
a i umama. Ali, taj besplatni odmor izletnici su platili kroz nos". Nakon dolaska
u Centar za istra ivanje obiène prehlade, posjetitelji su u mrkali aerosol koji je sad
r avao virus obiène prehlade. Istra ivaèi su potom tjedan dana pratili ispitanike i njih
ov odgovor na virus. Mnogim ispitanicima tjedan je bio ugodan. Mjesto je bilo pr
elijepo, sve je bilo besplatno i postojala je moguænost da se uopæe ne æe razboljeti.
Virus nije zarazio niti jednu desetinu osoba koje su mu bile izlo ene. Meðu onima ko
ji su se zarazili, svega ih je 30 % dobilo te ku prehladu, 30 % blagu, a 30 % se u
opæe nije razboljelo. Ono to su uèinili imunolozi Centra za istra ivanje obiène prehlade
i drugih laboratorija irom svijeta, manje nalik na odmarali te, bilo je praæenje preh
rane, vje banja, razine stresa, navika pu enja i bezbroj drugih èimbenika kako bi pron
a li to odreðuje hoæe li se netko razboljeti ili ne.
Rezultati ovih pokusa iznenadili su neke imunologe: kvaliteta spavanja prije inf
ekcije statistièki je znaèajan èimbenik u odreðivanju hoæe li se netko prehladiti. Kao to
u otkrili Sheldon Cohen sa Sveuèili ta Carnegie Mellon i William Doyle sa Sveuèili ta u
Pennsylvaniji, èini se da spavanje utjeèe na to koliko se jako ljudi razbole i kolik
o sluzi proizvode. Otkrili
284
su daje spavanje jedno od brojnih manjih, ali statistièki znaèajnih, èimbenika koji ut
jeèu na neèiju podlo nost virusu obiène prehlade. Rezultati su isti èak i kad se kontrolir
aju èimbenici poput stresa. To su ispitivanja za koja sam se zauzimao godinama, a
i sami istra ivaèi spavanja trebali bi ih provesti znatno vi e kako bi potvrdili rezul
tate.
Obrambena mre a imunosnog sustava
Kako bismo razumjeli na koji naèin spavanje i imunosni sustav utjeèu jedno na drugo,
valja znati kako se na a tijela bore protiv bolesti. Zamislite prosjeènu petogodi nja
kinju nakon cjelodnevnog igranja. Svakog trenutka u danu njezino tkivo napadaju
tisuæe vrsta virusa, bakterija, protozoa i gljivica. Ljuskavi tit njezine ko e zadr i b
akterije, a zatim se olju ti. Treptanje ispire oène jabuèice suzama i neprestano odnos
i organizme u suzne kanale gdje se uni tavaju. Sluz u nosu hvata i uni tava èestice ko
je lebde u zraku, a kad je veæ prehlaðena, sluz slobodno curi da bi isprala virus. K
iselina u elucu i imune stanice u crijevima napadaju milijune opasnih mikroba koj
i vaèu hranu koju je ona pojela. Bez imunosnog sustava, bila bi bespomoæna kao komad
hrane koju je upravo progutala i ubrzo bi podlegla patogenima.
Na e tijelo obuzdava te organizme djelovanjem posebnih stanica koje prepoznaju jes
u li druge stanice dio tijela ili su strane. Imunosni sustav takoðer prepoznaje i
uni tava mutirajuæe stanice, one koje jesu ili mogu postati kancerogene. Imunosni na
pad vjerojatno se nalazi u podlozi povremenih èudesnih ozdravljenja od raka, u koj
ima se dobro razvijeni tumori smanje i nestanu bez lijeèenja ili nakon to je lijeèenj
e podbacilo. Znanstvenici sada poku avaju iskoristiti imunosni sustav kao naèin borb
e protiv raka.
Kad tijelo otkrije uljeze, imune stanice otpu taju supstancije koje se nazivaju in
terleukini. Ti se kemijski glasnici èuju u cijelom tijelu i mobiliziraju mnogo vrs
ta imunih stanica da se razmno e i naoru aju. Posebni proteini koji se nazivaju imun
oglobulini bivaju odaslani kao pje a tvo da napadnu stranu tvar. Ako se stanica prep
ozna kao strana, kancerogena ili zara ena virusom, tijelo poziva tenkove - imune s
tanice poput T-stanica,
makrofaga i, opako nazvanih, prirodnih stanica ubojica. Prirodne stanice ubojice
napadaju osobito rak i viruse. Oni djeluju klizeæi uz mutiranu ili zara enu stanicu
i otpu tajuæi enzime koji stvaraju rupe u staniènoj membrani neprijatelja, razarajuæi c
iljnu stanicu. Kod sindroma steèene imunodeficijencije (AIDS), imunosni sustav je
sam napadnut virusom ljudske imunodeficijencije (HIV). Imunosni sustav nije neod
luèan nego je vrlo aktivan u ranom stadiju bolesti i mobilizira velike kolièine osob
ite vrste imunih stanica, T-stanice pomagaèe. Meðutim, unatoè smionoj borbi imunosnog
sustava, HIV na kraju uni tava T-stanice i otvara vrata drugim organizmima da napa
dnu tijelo. Neposredan uzrok smrti pacijenata s AIDS-om stoga je u pravilu boles
t poput upale pluæa, koja ne bi bila kobna za nezara enu osobu.
Izljeèenje spavanjem
Kad jednom postanemo rtvom zarazne bolesti, svi dijelovi obrambene mre e imunosnog
sustava rade u petoj brzini. Interleukini i druge imune molekule potièu masovnu mo
bilizaciju meðu imunim stanicama. Jedan od rezultata je vruæica. Znanstvenici su otk
rili da interleukin-1, ako ga u tijelo unesu injekcijom djeluje na termostat u m
ozgu koji podi e temperaturu za nekoliko stupnjeva. Neki znanstvenici smatraju da
vruæica titi tijelo jer strani organizmi najbolje pre ivljavaju na na oj normalnoj tjel
esnoj temperaturi. Kad smo bolesni, uz to to imamo vruæicu, glavobolju ili bol u mi iæi
ma, pospaniji smo. Sve to elimo jest naæi mjesto na koje æemo leæi. Ljudi obièno ka u da
osjeæaju iscijeðeno", slomljeno" ili poko eno" bole æu. Èak i zbog prehlade koja nije to
a da izazove vruæicu osjeæat æemo se omamljeno i umorno. Èini se daje velikim dijelom uz
rok tomu djelovanje interleukina, koji izravno djeluje na neke dijelove mozga (v
jerojatno hipotalamus) kako bi poveæao pritisak mozga na spavanje. Ako se pokusnim
ivotinjama da interleukin-1, one æe br e upasti u sporovalno spavanje. Ako se interl
eukin-1 kemijskim putem blokira, ivotinje æe se vratiti u stanje budnosti.
Pojaèana pospanost, meðutim, ne znaèi uvijek i vi e spavanja. Ljudi i laboratorijske ivot
inje vi e spavaju na poèetku infekcije, a manje kako
sc bolest nastavlja. Za vrijeme vrhunca bolesti ljudi obièno spavaju na mahove. Bu
dni smo nekoliko sati, zatim sljedeæih nekoliko spavamo, pa se ponovno probudimo n
a nekoliko sati. To nalikuje obrascu koji viðamo kad ivotinjama onesposobimo biolo ki
sat. Stoga se èini da interleukini i drugi imunosni glasnici mogu takoðer izravno d
jelovati i na tjelesni sat, mo da ga èak iskljuèujuæi ili blokirajuæi njegov razbuðujuæi ut
aj. I 'oremeæeno spavanje i bole æu uzrokovana elja za njim du e nego obièno mogu biti dod
tni udarac koji stanje bolesti èini jo zamornijim i te im. I Jz to to bolest mo e uèiniti
da se jednako osjeæamo kao nakon depri-vacije spavanja, deprivacija spavanja katka
d mo e uèiniti da se osjeæamo jednako kao kad smo bolesni.
Sjeæam se kad sam prije nekog vremena asistentima koji su sjedili u polukrugu ispr
ed mene davao upute. Oko 14 sati poèeo sam se osjeæati umorno i bolno i odjednom sam
jedva uspijevao dr ati oèi otvorenima. Pomislio sam: Nije valjda da poèinje gripa, ovo
je previ e va no!" No nikako nisam uspijevao nastaviti s uputama pa sam oti ao kuæi u k
revet. Spavao sam oko 14 sati. Kad sam se probudio osjeæao sam se dobro, kao da se
ni ta nije dogodilo. Mo da sam imao neku bla u infekciju koja je nestala za 14 sati.
Meðutim, mislim da je vjerojatnije da su ti dugi sati istra ivanja spavanja nagomila
li toliki dug u spavanju daje moj sustav jednostavno obustavio rad. U ovom sluèaju
, osjeæao sam se fizièki iscijeðeno, mutne glave, s motivacijom jednakom nuli - svi uo
bièajeni simptomi gripe. Èinjenica da se zbog duga u spavanju mo ete osjeæati lo e potkrij
epljena je i drugim opa anjima. Deprivacija spavanja mo e uzrokovati probleme sa eluc
em, poveæati osjetljivost na bol i smanjiti sposobnost ignoriranja uznemiravajuæih p
odra aja - neki od glavnih opæih simptoma bolesti. Moguæe je da se u dosta sluèajeva tak
ozvane 24-satne gripe zapravo radi o deprivaciji spavanja i ta se virusna infekci
ja" zapravo lijeèi odlaskom u krevet i spavanjem.
Dok bolest jasno poveæava na u elju za spavanjem, neki su se fiziolozi takoðer pitali b
i li spavanje moglo pomoæi tijelu da se obrani od mikroba kad je veæ jednom zara eno.
Prije nekoliko godina Carol Everson, tada fiziologinja u Nacionalnom institutu z
a zdravlje u Bethesdi, u dr avi Maryland, ponovno je istra ila za to takori s potpunom
deprivacijom
287
spavanja ugibaju nakon 40 dana. Kao to sam objasnio u prethodnom poglavlju, te ko j
e jasno dokazati da su takori uginuli zbog metabolièkih ili neurolo kih problema ili
stresa. Everson se pitala to li je moglo uzrokovati kopnjenje koje je prethodilo
smrti i èinilo joj se da to nalikuje onom kod pacijenata u terminalnom stadiju rak
a koje je vidjela. U zadnjim stadijima bolesti, na kraju svojih tjelesnih rezerv
i, podlegli bi te kim bakterijskim infekcijama. Kao i kod pacijenata s AIDS-om, ko
ji umiru od upale pluæa, na kraju bi bakterije ubile pacijenta èiji je imunosni sust
av poèeo zatajivati. Everson je napravila obdukcije na takorima s deprivaci-jom spa
vanja Rechtshaffenovom metodom te na la jako poveæane limfne èvorove i golemu kolièinu b
akterija koje su ivjele u krvi. Zakljuèila je da se imunosni sustav morao slomiti k
ao posljedica ekstremne deprivacije spavanja kad su se te bakterije mogle tako b
rzo razmno iti.
Everson je prouèavala glodavce u sve kraæim i kraæim trajanjima deprivacije spavanja.
Nedavno je na simpoziju izvijestila daje na la ivu bakteriju Escherichiju coli u ab
dominalnim limfnim èvorovima nakon samo 4-5 dana deprivacije spavanja, kad su takor
i jo uvijek izgledali savr eno zdravi. Kao daje na neki naèin oslabjela prva crta obr
ane i da se ukljuèio cjelovit, iznimno slo en imunosni odgovor koji ukljuèuje stvaranj
e antitijela, otpu tanje interleukina i proliferaciju T-stanica ubojica i pomagaèa,
ali je na kraju poèeo slabjeti. Drugim rijeèima, bakterije se razmno avaju u krvotoku
jer je oslabjela prva crta obrane tijela, primoravajuæi druge branitelje da se ukl
juèe u borbu. S obzirom na to daje ta borba na kraju uspje na, mi èesto ne primjeæujemo
negativne uèinke skraæenog spavanja na zdravlje. Everson misli da bi deprivacija spa
vanja mogla biti analogna deprivaciji hrane. Ako nekomu uskratite hranu kraæe vrije
me postat æe gladan, ali ne æete zapravo vidjeti nikakve nutritivne probleme. Samo o
nda kad je netko na restriktivnoj dijeti dulje vrijeme vidjet æete oèigledne nutriti
vne probleme."
Postoje neki dokazi koji upuæuju na to da bi spavanje moglo pomoæi u odr avanju aktivn
osti odreðenih imunosnih stanica i kemijskih spojeva. Kad god zaspimo, razina mole
kula imunosnog sustava poput interleukina-1 i èimbenika tumorske nekroze {tumor ne
crosisfactor- TNF) podi e se u krvi, a zatim ujutro opada kad se probudimo. TNF je
moæni ubojica raka.
288
1 TNF i interleukin-1 pona aju se kao lijek za spavanje kad se ubrizgaju injekcijo
m. Cak i kad smo potpuno zdravi, razina cirkulirajuæegTNF-a prirodno se poveæava 10
puta dok spavamo, a zatim ponovno opada kad \e probudimo.
Nedostatak spavanja mo e posebno djelovati na prirodne stanice ubojice. Èini se da c
jelonoæno bdijenje ne utjeèe na njihovu razinu tijekom neprospavane noæi, ali se sljed
eæeg dana broj prirodnih stanica ubojica i .ispolo ivih za borbu s uljezima mo e ozbil
jno smanjiti. Istra ivaèi u San Diegu i drugdje otkrili su da su ljudi koji su jedno
stavno ostali budni do tri sata, a onda oti li spavati, sljedeæi dan ujutro imali 30
% manje prirodnih stanica ubojica te je i njihova aktivnost bila smanjena. K to
me, smanjila se proizvodnja interleukina-2. To gu enje imunosnih funkcija moglo bi
rezultirati veæom podlo no æu virusima kao to su oni koji uzrokuju prehlade. Buduæi da im
nosne stanice takoðer tite tijelo od tumora, moguæe je da kronièna deprivacija spavanja
poveæava rizik obolijevanja od raka.
Ti nalazi upuæuju na veoma slo enu, neotkrivenu interakciju imu-uosnog sustava, mozg
a i spavanja koja se tek poèela odmotavati pred na im oèima.
Spavanje i obnova stanica
Obièno o zacjeljivanju mislimo kao o neèemu to se dogaða samo kad smo ranjeni, kad posj
eklina ili ogrebotina kidaju tkivo i uni tavaju stanice. Istina je da se stanice u
tijelu neprestano obnavljaju, krpajuæi ne samo posjekline i masnice nego i istro en
ost svakodnevnom uporabom - ivljenjem. Meni je to postalo oèiglednije kako starim:
mala i èa e-nja ili bolovi u zglobovima, koji bi trajali jedva pola dana kad sam bio m
laði, sada mogu trajati tjedan dana. Velik dio tog obnavljanja posao je hormona ra
sta, koji potièe sintezu proteina, poma e razgradnju masti koja opskrbljuje energiju
za obnovu tkiva i stimulira diobu stanica kako bi se zamijenile stare stanice k
oje ne funkcioniraju dobro. Koncentracija hormona rasta koji se oslobaða u prvom n
oænom periodu stadija 4 spavanja sugerira da je duboko spavanje va no za ovaj proces
obnove i da
nestanak dubokog spavanja mo e pridonijeti tjelesnom slabljenju koje pro ivljavamo u
starosti.
Hormon rasta oslobaða se u krvotok putem aktivnosti hormona GHRH.18 Pokazalo se da
GHRH potièe spavanje. Kad se njegova razina umjetno poveæa u tijelu, poveæava se posp
anost. ivotinje primjena lijekova koji blokiraju oslobaðanje hormona rasta dr i du e bu
dnima, èak i kad su deprivirane od spavanja i vrlo pospane. Drugim rijeèima, proces
oslobaðanja hormona rasta u krvotok nije samo odgovor na spavanje nego, èini se, i p
otièe spavanje putem aktivnosti GHRH.
Hormon rasta, èimbenici rasta i imunosni regulatori zajedno djeluju kako bi potakn
uli spavanje, najbolje stanje za obavljanje njihova posla. Kad zaspimo, na e se ti
jelo okreæe zadatku oèuvanja energije i tkiva. Tjelesna temperatura se smanjuje, èuvaj
uæi energiju, pohranjuju se eæeri, hormon rasta potièe obnavljanje tkiva, a imunosni su
stav se potkrjepljuje. Kad se probudimo i radimo tijekom dana, na e je tijelo opre
mljeno za akciju uz suprotni biokemijski proces. Raste razina hormona stresa, mo
biliziraju se pohranjeni eæeri kako bi energija bila dostupna te se podi e razina adr
enalina i opæa razdra ljivost. Takoðer, hormoni stresa poni tavaju uèinak interleukina-1 i
ostalih imunosnih èimbenika, te nadalje pospje uju budnost. Smanjuje se razina horm
ona rasta, vjerojatno zato to se stanice prebacuju s reprodukcije na druge funkci
je, kao to je razgradnja hrane ili mi iæna aktivnost. Na ovaj dnevni ciklus dodaju se
i svakodnevni psiholo ki stresovi koji mogu ometati spavanje i pridonositi gu enju
imunosnog sustava.
U ovoj slo enoj i uzburkanoj simfoniji interakcija nemoguæe je odvojiti uzrok od pos
ljedice. Potièe li spavanje rast tkiva ili proces rasta tkiva potièe spavanje oslobaða
njem hormona koji oslobaða hormon rasta? Upravlja li imunosni sustav spavanjem ili
obratno? to ga vi e prouèavamo, spavanje se sve vi e pokazuje kao sastavni i nerazdvoj
ni dio vitalnih ciklusa tijela - pohranjivanja i kori tenja energije, obrane od un
utarnjih i vanjskih neprijatelja. Hormoni, imunosna kemija, metabolièka ma inerija i
spavanje povezani su u slo enu mre u biokemijskih interakcija. Na e tijelo oscilira i
zmeðu potreba budnog ivota - rad, kori tenje energije,
18 Engl. Growth hormone releasing hormone.
290
izlaganje tro enju - i nu nosti obnove, kad se energija pohranjuje, tkivo obnavlja,
a imunosni sustav priprema za borbu sljedeæeg dana.
Premda su pojedinci proveli izvrsna istra ivanja o odnosu spavanja i imunosnog sus
tava, ipak mislim da jo uvijek nema nedvosmislenog > »dgovora na pitanje bismo li s
e neizbje no razboljeli kad ne bismo spavali. K ad bi odgovor bio jednoznaèno da, ta
da bi se na homeostatski nagon za
¦ pavanjem moglo gledati kao na za titu od ekstremnog duga u spavanju koji bi omoguæio
zatajenje imunosnog sustava i napad smrtonosnih bolesti. Ali, tomu proturjeèi vrl
o duga budnost kao ona Randvja Gardnera, koji se nije razbolio. Kad bi ovo pitan
je znaèilo istinski visoki prioritet za istra ivaèku elitu u podruèju zdravlja, bila bi
dostupna i sredstva kako
I >i se isprobao niz izazova za imunosni sustav organizama s deprivacijom pavanj
a i normalnih organizama, a mi bismo dobili odgovor. Javnost bi
II ebala zahtijevati odgovor. Moj kolega Jim Kreuger bio je nevjerojatno I irodu
ktivan u tom podruèju vi e od 30 godina. Odgovarajuæe financiranje ' unoguæilo bi da se
hipoteze Jima Kreugera i Carol Everson nedvojbeno I >otvrde ili opovrgnu. Ispiti
vanja dugoroènog gubitka spavanja mogla bi dokumentirati navodno slamanje imunosno
g sustava.
Za sada vjerujem da æu ostati zdraviji pazeæi na svoje potrebe za spava-i ijem nego
kad to ne bih radio. Ne samo da se kladim da spavanje poma e
¦ ièuvanju mojeg tijela nego se prema njemu i odnosim kao prema pouzdanom barometru
tokova u mojem tijelu, koji pokazuje mogu li oèekivati I ijepo ili ru no vrijeme. U
nedavnom ispitivanju opæeg zdravlja u kojem ¦u ljudi procjenjivali svoj vlastiti osj
eæaj zdravlja i dobrobiti, istra ivaèi su otkrili daje kvaliteta spavanja bila jedna o
d kljuènih komponenti koje su odreðivale koliko se ljudi opæenito osjeæaju dobro ili lo e.
Spavanje je èvrsto utkano u zdravo neurolo ko i hormonalno funkcioniranje, poput uzd
u nih i popreènih niti tkanine, i èvrsto vjerujem da zauzimanje holistièkog pristupa dob
rom zdravlju znaèi da moram na spavanju raditi dovoljno i dobro. Dakako, kao i kod
mnogo drugih aspekata ivota, kvaliteta spavanja je produkt gena i okoline, priro
de i odgoja. Tako se jedino mogu jadati da sam stekao vje tine spavanja Nathaniela
Kleitmana i naslijedio gene svoje majke, koja je ivjela vi e od 104 godine i, sigu
ran sam, dobro spavala do svojih zadnjih godina.
291
12. Raspolo enje i vitalnost
Poznajem profesora biokemije na Medicinskom fakultetu Sveuèili ta u San Franciscu, k
oji svaki kolovoz provodi u planinama. Kasno ljetno, Sunce zalazi oko 20 sati i
malu primitivnu kolibu bez elektriène energije ubrzo obavija tama. Nekoliko petrol
ejskih svjetiljki koje on pali suvi e su prigu ene da bi pomaknule njegov unutarnji
sat. S obzirom na to da je jutarnja osoba", poèinje se osjeæati pospano ubrzo nakon s
umraka. Do 21 sat veæ je pospan. Na poèetku odmora spava dobrih 10 do 11 sati na noæ,
ustaje u sedam ili osam sati, a èak uspijeva i dodatno spavati danju. Nakon nekoli
ko dana poèinje se buditi u est sati i osjeæa se odlièno nakon to je spavao oko devet sa
ti. Kod kuæe ide na spavanje oko ponoæi, i dobro spava sedam ili est i pol sati. Ali
svake godine, za vrijeme kratkog boravka u planinama, on osjeæa kako se vitalnost
vraæa u njega. Do kraja odmora otplati golem dug u spavanju i uspostavi ritam koji
najbolje odgovara njegovu tijelu. Vraæa se osjeæajuæi se preporoðeno, pun energije, sjeæa
juæi se zbog èega voli medicinu. Njegova je emocionalna rekonstrukcija nedvojbeno dj
elomièno uzrokovana bijegom od stresa na poslu. Ali jo je va nije to to slijedi raspor
ed koji mu zadaje njegovo tijelo. Bez umjetne rasvjete koja pospje uje gubitak spa
vanja, on svojem tijelu omoguæuje da odradi dug u spavanju nakupljen u gradu. On s
e vraæa toj jednostavnoj harmoniji izmeðu ritmova planeta i ritmova svog tijela.
Zdravo spavanje priprema mozak za sljedeæi dan i obnavlja na u psihièku ravnote u. Svatk
o je od nas u nekom razdoblju ivota do ivio da nakon dobrog noænog spavanja ustane os
vje en i obnovljen. Va a osjetila upijaju jednostavne u itke, poput mirisa èistog zraka,
ptièjeg pjeva, teksture jutarnjih novina. Odmoreni ste i opu teni, ali vam nije dos
adno i niste pospani. Zainteresirani ste i ugodno svjesni svoje okoline, ali vas
to ne preplavljuje. Ukljuèeni ste u svijet. Sigurni da ste spremni junaèki se suoèiti
s danom koji je pred vama, frustracije se èine neznatne, izazovi uzbudljivi prije
negoli zlokobni. Mo ete usmjeriti svoj um poput lasera na bilo koji problem, prio
nuv i na njega s veseljem i samouvjereno æu i najbolje se usredotoèiti kad vam je tijelo
odmorno. Ako se mo ete sjetiti
292
Raspolo enje i vitalnost
tog osjeæaja, vjerojatno æete shvatiti i da je pro lo vrlo mnogo vremena otkako ste se
zadnji put tako osjeæali.
K tome, lako je razumjeti kako je bilo lako vjerovati u staru ideju o hipnotoksi
nu (otrov koji izaziva spavanje koji se nakuplja u tijelu tijekom dana). Ljudi s
e èesto osjeæaju tako umorni (otrovani) noæu, a tako dobro ujutro (nakon to se hipnotok
sin tijekom spavanja razgradio) da se ta ideja o hipnotoksinu èinila nadasve razum
nom. Na sam dug u spavanju mo e se gledati donekle ovako: nakuplja se tijekom dana
, a smanjuje tijekom spavanja.
Shakespeare - koji je, sudeæi po njegovu pisanju, vjerojatno patio od nesanice stv
orio je najpoetièniji opis koristi od spavanja u Macbethovoj himni o izgubljenom s
pavanju:
Kao da èuh glas koji zapoma e: Ne spavaj vi e!
Macbeth san ubija," nevini san,
San koji plete zamr eni rukav briga, koji je
Smrt svakom danu u ivotu, muènom radu kupka,
Melem ranjenoj du i, veliki prirodni obnavljaè,
Glavni hranitelj na ivotnoj gozbi.19
Tek kad je bilo prekasno, kad je ubio svojeg kralja i shvatio da vi e nikada ne æe b
iti blagoslovljen nepomuæenim, nevinim spavanjem, postao je struènjak za sve ono to m
u spavanje znaèi i sve to je izgubio. Shakespeare je razumio da se gozba ivota mo da o
dr ava u satima budnosti, ali daje njegovo hranjivo svojstvo koje odr ava i lijeèi um,
na neki naèin, u spavanju.
Spavanje je istodobno i lijek i hrana. Ono je melem koji bismo voljeli staviti u
bocu i uzeti kad nam je potreban, vrsta osjeæaja za koji bismo eljeli da traje cij
eli dan, svaki dan. Spavanje nas priprema za pobuðenost, pojaèana osjetila i motivac
iju, osjeæaj koji je toliko dobar da ga ljudi nastoje dobiti bilo od dobroga noænog
spavanja ili nekoliko alica kave. To èini budnost. Mnogi su od nas do veèeri mrtvi um
orni, cijeli dan i èekujuæi olak anje s odlaskom u krevet* Ali koliko se puta naðemo u sit
uaciji da
''' W. Shakespeare, Tragedije, preveo Mate Maras, Matica hrvatska, 2006.
293
odgaðamo odlazak u krevet prilijepljeni uz TV ili udubljeni u knjigu? Svi smo mi z
adr ali djeliæ elje da ostanemo dugo budni, da imamo vrijeme za sebe nakon to djeca od
u spavati i nakon to sve obavimo. Toliko smo gladni stimulacije da te ko mo emo odgod
iti veèera nju zabavu zbog oèuvanja sutra nje dobrobiti.
Taj osjeæaj stimulacije za kojim svi tragamo produkt je naèina na koji je mozak stvo
ren. Ljudski je organizam opremljen da bude energièan kad se suoèi s izazovima. Potr
ebno nam je da se raspalimo kako bismo najbolje ostvarili osnovne stvari u ivotu.
Vitalnost, taj osjeæaj mentalne i tjelesne energije, takoðer je kljuèni sastojak moti
vacije, unutarnjeg psiholo kog poticaja koji nas goni prema cilju. Bez nje bismo s
e osjeæali tupo, ravnodu no, apatièno - jednom rijeèju, depresivno.
Mnogo ljudi jasno prepoznaje koliko lo e na njih utjeèe nedostatak sna. U omnibus an
keti Nacionalne zaklade za znanost iz 1998. godine stoji da otprilike treæina svih
odraslih osjeæa da im dnevna pospanost ometa dru tveni ivot, odnose s prijateljima i
obitelji te rekreaciju. Takoðer osjeæaju daje njihovo u ivanje u tim aktivnostima bar
em upola manje kad su danju pospani. Buduæi da ljudi opæenito ne prepoznaju te inu svo
je pospanosti, kladio bih se da neodgovarajuæe spavanje smanjuje kvalitetu mnogih
aktivnosti znatno vi e nego to stoji u izvje taju.
Istra ivaèi su otkrili da dobro spavanje priprema mozak za pozitivne osjeæaje. Kad ne
spavamo dovoljno lak e se frustriramo, manje smo sretni, brzo planemo, manje smo v
italni. K tome, deprivacija spavanja poveæava pritu be na druge tjelesne probleme -
glavobolju, trbobolju, bol u zglobovima i mi iæima. Da deprivacija spavanja ljude èini
mrzovoljnijima odavno je poznato. To zna svatko tko je dvije noæi zaredom morao o
stati budan. Dr ati nekoga budnim tijekom dugog razdoblja deprivacije spavanja zah
tijeva golemu kolièinu zanovijetanja: Dr i oèi otvorene, dr i oèi otvorene, dr i oèi otvor
otvori oèi, otvori oèi, hajde." Mnogo je puta moje zanovijetanje izazvalo eksploziju
ljutnje kod ispitanika dobrovoljaca. Manje je jasno kako djelomièna deprivacija s
pavanja tijekom niza noæi utjeèe na raspolo enje. Kako na nas djeluje kad nekoliko noæi
za redom malo spavamo i ne uspijemo uhvatiti" noæ u komadu"? Ovo je pitanje
294
relevantnije za opæu populaciju, jer je 24-satno bdijenje relativno rijetko, a uob
ièajenije skraæivanje spavanja tijekom niza noæi.
Kao dio slo enog programa ispitivanja djelomiène deprivacije spavanja David Dinges i
njegovi kolege na Sveuèili tu u Pennsvlvaniji ogranièavali su spavanje ispitanika na èe
tiri i pol sata na noæ tijekom tjedan dana, dajuæi ispitanicima razne testove uèinka i
procjene raspolo enja, osjeæaja i emocija tijekom dana. Dobrovoljci s deprivacijom
spavanja procjenjivani su prema ljestvicama stresa i smirenosti, sreæe i nesreæe, zd
ravlja i bolesti, tjelesne iscrpljenosti i energiènosti, mentalne iscrpljenosti i
o trine. Takoðer se od njih tra ilo da navedu bilo kakve probleme ili pritu be koje bi i
mali, pitanje otvorenog tipa koje je trebalo zahvatiti tjelesne, kognitivne i em
ocionalne probleme. To je bilo va no jer se mi èesto alimo na probleme sa eludcem, nej
asno mi ljenje ili druge tjelesne ili kognitivne probleme, a da se na a prava pritu ba
zapravo odnosi na to da se osjeæamo prega eno.
Daveovi pokusi nesumnjivo su pokazali da su ljudi koji ne spavaju cijelu noæ manje
sretni, pod veæim stresom, tjelesno slabiji te psihièki i fizièki iscrpljeniji. Opæe ra
spolo enje i energiènost stabilno su opadali tijekom ispitivanja. Kad su dobrovoljci
ponovno mogli vi e spavati, njihov se rezultat na ljestvicama raspolo enja brzo vra
tio gotovo na prija nju razinu.
Bitan rezultat ovog ispitivanja, koji me je razveselio, jest bliska paralela izm
eðu raspolo enja i uèestalosti propusta u uèinku. Dave je naglasio da je lo e raspolo enje
od dobrovoljaca raslo zajedno s nakupljanjem njihova duga u spavanju. To upuæuje n
a to da æemo se èak i zbog malog duga u spavanju osjeæati malo lo ije, malo vi e pod stres
om, malo manje sretni nego to bismo bili da smo vi e spavali. Te ko je ispitati supti
lne razlike u raspolo enju, no one oèigledno postoje.
Nedavno sam posjetio Davea na Sveuèili tu u Pennsvlvaniji, gdje je provodio uzbudlji
vo ispitivanje u kojem se ispitanicima ogranièava spavanje na èetiri sata na dan tij
ekom dva tjedna. Uèinci tijekom prvog tjedna gotovo su jednaki onirr& koje sam upr
avo opisao. Meðutim, Dave ka e da postoji jaka naznaka da se o teæenje ubrzava u drugom
tjednu!
295
Nakon razgovora s Daveom bio sam veoma uzbuðen. Mnogi od nas u podruèju istra ivanja s
pavanja odavno vjeruju da se ljudi nikada ne mogu prilagoditi na kratko spavanje
. Èini se da æe Daveova istra ivanja to potvrditi. Sjeæam se njegova posjeta prije vi e od
10 godina, kad je usrdno tra io moj savjet o moguænostima karijere u prouèavanju depr
ivacije spavanja. Nije me moglo ni ta vi e odu eviti od toga da bi se netko njegovih i
zvanrednih sposobnosti mogao prihvatiti tog problema, ali neovisno o tome je li
moja potpora utjecala na njegovu karijeru, svi æe imati koristi od Daveovih znanst
venih doprinosa.
Dvoje drugih istra ivaèa, June Pilcher i Allen Huffcutt, ponovno su analizirali 56 i
spitivanja spavanja s pomoæu statistièkog alata koji se naziva metaanaliza. Kombinir
ajuæi rezultate mnogih zasebnih ispitivanja, metaanaliza mo e pokazati jasan obrazac
koji otkriva vi e nego informacije koje nude pojedinaèna ispitivanja. Metaanaliza j
e otkrila da deprivacija spavanja vi e utjeèe na raspolo enje nego na kognitivne vje tin
e i tjelesni uèinak.
Veæ sam govorio o istra ivanjima koja pokazuju da veæina nas i ne znajuæi ide naokolo s
velikom kolièinom duga u spavanju. Pokusi Davea Dingesa pokazuju da veæina nas takoðer
ide naokolo osjeæajuæi se u ljivo i ne shvaæajuæi da se ne moramo tako osjeæati. Ba kao
udi misle da je normalno osjeæati se pospano za vrijeme vo nje, sjedeæi u sobi u kojoj
je vruæe ili nakon obroka, vjerojatno mislimo i daje normalno osjeæati se ljutito k
ao to se osjeæamo, lako se razljutiti zbog manjih neugodnosti ili osjeæati se kao da
cijelog dana povr no obavljamo stvari. Ovo istra ivanje pokazuje da se mo emo osjeæati b
olje, sretnije, energiènije i vitalnije ako smanjimo dug u spavanju.
Pokus koji bi mogao poduprijeti ovu ideju nedavno je provela i Eve Van Cauter s
kolegama na Sveuèili tu u Chicagu i Sveuèili tu Har-vard. Van Cauter je ispitala raspolo e
nje i kognitivno funkcioniranje skupine dobrovoljaca koji su spavali osam sati t
ijekom tri noæi, zatim èetiri sata tijekom est noæi i na kraju 12 sati tijekom sedam noæi
. Kao i u Daveovu pokusu, tijekom est noæi djelomiène deprivacije spavanja, raspolo enj
e se znatno pogor alo, a pospanost, mjerena Stanfordskom
296
ljestvicom pospanosti (upitnik za samoprocjenu) izrazito se poveæala. Onda je slij
edilo spavanje u oporavku. Dobrovoljci su nakupili vi e od 24 sata dodatnog duga u
spavanju tijekom perioda deprivacije spavanja, ali s 12 sati spavanja tijekom s
edam noæi mogli su nadoknaditi 28 sati duga u spavanju, ne to malo vi e nego to su naku
pili tijekom skraæenog spavanja. Tako su mogli odraditi dio duga u spavanju s koji
m su u li u pokus. Stoga nije iznenaðujuæe da su, nakon cijelog perioda spavanja u opo
ravku, dobrovoljci imali ne to ni i rezultat na Stanfordskoj ljestvici pospanosti (k
oji upuæuje na manju pospanost) i ne to vi i rezultat na ljestvicama raspolo enja nego n
a poèetku pokusa. K tome, rezultat na ljestvicama raspolo enja na dan nakon produlje
nog spavanja pokazivao je izra eniju ujednaèenost, prekinutu s manje promjena nego n
a poèetku pokusa. Jednostavnim rjeènikom, ljudi koji su vi e spavali bili su sretniji
i smireniji. To je glavni rezultat u istra ivanju spavanja.
Prije nekoliko godina u avionu sam sjedio pokraj crnkinje kraljevskog izgleda ko
ja mi se èinila poznata, ali ona mene oèigledno nije prepoznala. Meðutim, mene je taj
osjeæaj da je poznajem poèeo proganjati i nakon jednosatnog razmi ljanja sjetio sam se
da sam je vidio na CNN-u u veoma zanimljivom intervjuu. Bila je to Madeline Car
tvvright, predana ravnateljica osnovne kole u filadelfijskom getu, koja je, snago
m svoje osobnosti i karaktera, kolu pretvorila u blistavu oazu obrazovanja u kojo
j su pristojni i sretni uèenici stjecali odliènu naobrazbu. Nakon to sam se predstavi
o i isprièao joj o svojoj misiji nagovaranja uèenika da vi e spavaju, isprièala mi je vr
lo zanimljivu prièu.
Jedno je jutro stajala na kolskom dvori tu pozdravljajuæi uèenike koji su stizali. Kako
bi prolazili pokraj nje uèenici bi rekli: Dobro jutro, gospoðo Cartwright", a nekoli
ko ih je vragolasto upitalo: Jeste li gledali Arsenija sinoæ?" Ona nije imala pojma
tko je Arsenio. Napokon je otkrila da je rijeè o Arseniju Hallu, domaæinu popularno
g kasnonoænog talk showa i da je prethodne noæi ismijavao ravnatelje osnovnih kola. T
akoðer je doznala daje emisija poèela u 23 sata i zavr ila u ponoæ. Bila je okirana kad j
e shvatila daje velik broj uèenika njezine osnovne kole bio budan kako bi gledao em
isiju. Ta iznimna ena razvila je dobre odnose s
297
roditeljima u susjedstvu i odmah je zahtijevala da to vi e njih prisustvuje posebno
m sastanku. Objasnila je kako djeca ne spavaju dovoljno i ustrajala na tome da m
oraju biti u krevetu do 21 sat. Roditelji su ju poslu ali i zabranili gledanje kas
nonoænih televizijskih emisija svojoj djeci u dobi od 6 do 12 godina! Prema rijeèima
gospoðe Cartvvright, rezultat je bilo potpuno neupitno pobolj anje raspolo enja djece
i upadljivo smanjenje svaða i razdra ljivosti.
Smatram da ovaj i mnogi drugi primjeri koje sam èuo pokazuju da opæi problemi depriv
acije spavanja i raspolo enja meðu normalnim pojedincima zahtijevaju vi e pozornosti.
Uobièajena pitanja o raspolo enju i spavanju usredotoèuju se na klinièku depresiju. Uèinak
deprivacije spavanja na raspolo enje prosjeène zdrave odrasle osobe moguæi je veliki,
nevidljivi problem. Ispitivanja deprivacije spavanja sustavno pokazuju da su is
pitanici s deprivacijom spavanja vi e razdra ljivi, vi e mu ièavi i vi e depresivni nego is
itanici kontrolne skupine. U skladu s tim, mo emo pretpostaviti da su nasilje i de
presija u dana njem dru tvu djelomièno povezani s pro imajuæom kroniènom deprivacijom spava
ja. Na alost, ni u ovom sluèaju ne mo emo prikupiti sredstva kako bismo obradili taj p
roblem, iako to ne bi trebalo biti te ko.
Biolo ki sat i raspolo enje: Pravi izvor vitalnosti
Spavanje oslobaða na u priroðenu vitalnost, ali ne stvara izravno dobar osjeæaj. To je s
uptilna, ali vrlo va na èinjenica: zbog duga u spavanju osjeæamo se lo e. Glavna korist
od spavanja, ono to spavanje zapravo èini kako bismo se osjeæali bolje, jest brisanje
duga u spavanju. Uvjerenje da spavanje samo po sebi aktivno obnavlja i energizi
ra toliko je ukorijenjeno da mnogi ljudi ne razumiju da i ostali faktori koji uk
lanjaju dug u spavanju, ili ga pokrivaju, mogu podiæi raspolo enje: dug u spavanju m
o e se otplatiti spavanjem, ali i pokriti alicom kave ili amfetaminima. Ljudima je
takoðer te ko uvidjeti da jo jedan èimbenik osim spavanja utjeèe na na e raspolo enje na s
odnevnoj bazi: razbuðujuæe djelovanje biolo kog sata. Drugim rijeèima, svakodnevno priti
skanje duga u spavanju
298
i guranje razbuðivanja ovisnog o satu u glavnoj mjeri odreðuje ne samo spavamo li il
i smo budni veæ i na e emocije.
Èak i ja èesto idem semantièkom preèicom i ka em da spavanje èini ovo ili ono, a da ne spom
nem ulogu koju u toj jednad bi ima biolo ki sat. Ali uèinci biolo kog sata vide se vrlo
lako kad znate to tra ite. Prije nekog vremena promatrao sam jednoznaènu i divnu epiz
odu djelovanja razbuðivanja ovisnog o satu na raspolo enje. To se dogodilo kad sam b
io u IK >sjetu svojoj kæeri Cathy koja je tada bila studentica na Harvardu. Sjedil
i ¦ ino u njezinoj sobi nakon kasnog ruèka, a ja sam poku avao zadovoljiti svoju rodit
eljsku znati elju o tome kako joj je, koji su joj kolegiji najzanimljiviji, kakav
joj je dru tveni ivot i tako dalje. Njezini jednoslo ni, gotovo neprijateljski odgovo
ri nisu davali nikakve korisne informacije osim dojma da nije sretna. Uistinu, b
ila je gotovo opasno apatièna i èinila se potpuno nezainteresirana za moj posjet. Èak
sam se poèeo pitati za to sam se uopæe trudio doæi. Sve bi bilo bolje od nekonverzacije
koju smo vodili, pa sam predlo io da se pro eæemo. Bilo je oko 16 sati, sunèanog kasnopr
oljetnog popodneva.
Nakon to smo oko pola sata u ti ini etali du rijeke Charles, Cathy je pomalo poèela gov
oriti. Nakon 20-30 minuta preobrazila se u govorljivu, informativnu, nasmije enu, èa
k ivahnu osobu. To se nastavilo tijekom veèere sve dok nisam otputovao oko 20 sati.
Dobro smo se proveli i ja sam doznao sve to sam elio znati o tome kako joj je a i
vi e od toga. I )a sam oti ao u 16 sati, bio bi to neuspio posjet. Ali, Cathy je bi
la u dobi u kojoj student, s ozbiljnom deprivacijom spavanja, pro ivljava kasnopop
odnevno ili veèernje razdoblje sna nog razbuðivanja ovisnog o satu. U njezinu sluèaju nj
ezin je umor potpuno uklonjen. Ta èudesna preobrazba dogodila se pri potpunoj odsu
tnosti vanjske stimulacije; bila je u cijelosti unutarnja i spontana.
Chuck Czeisler istra ivao je tu interakciju serijom pokusa koji su pokazali snagu
djelovanja razbuðivanja ovisnog o satu. Prvo, kad je ispitivao raspolo enje ljudi u
isto doba svaki dan, ono je bilo u sna noj korelaciji s nedavnom kolièinom spavanja.
Ali, kad je kolièina spavanja bila konstantna, raspolo enjeê mijenjalo tijekom dan
a, kako je razbuðivanje ovisno o satu raslo i opadalo. I kod eva i kod sova, razbuðiv
anje
299
ovisno o satu mo e prevladati uèinke koje deprivacija spavanja ima na opadanje raspo
lo enja.
Iako se netko tko se osjeæa odlièno u odreðeno doba dana, nekoliko sati poslije kad ra
zbuðivanje ovisno o satu nije tako aktivno, mo e osjeæati u asno, ta dobra razdoblja u d
anu na alost mogu ote ati prepoznavanje negativnog djelovanja nedostatka spavanja. S
ove koje se jedva ujutro izvlaèe iz kreveta ili eve koje su umorne i pospane odmah
nakon veèere mogu racionalizirati da oni jednostavno nisu jutarnje ili veèernje" osobe
. Kad bi takvi pojedinci smanjili svoj dug u spavanju, otkrili bi da bi lo a" razdo
blja dana postala znatno bolja. Cak bi mogli biti potpuno budni i puni energije
cijeli dan umjesto samo dio dana.
Uzbuðeni mozak
Neuroznanost emocija jo je na prilièno ranom stupnju razvoja. Ljudi tisuæama godina r
azmi ljaju o tome to nas sve èini sretnima ili nesretnima, ushiæenima ili depresivnima.
Dok se ne zna kako toèno spavanje i dug u spavanju stvaraju dobre i lo e osjeæaje, do
znajemo kako si mozak podi e" raspolo enje i kako droge koje stvaraju ovisnost izaziv
aju euforiju stimulirajuæi mozgovne centre za u itak. Takoðer imamo jednostavan model
kako se mozak aktivira i postaje potpuno svjestan za vrijeme budnosti i sanjanja
. Na li smo da je biokemija budnosti i spavanja intimno povezana sa stanjem emocio
nalnog dijela mozga. Budni se mozak prirodno uzbuðuje i priprema na temeljnu inter
akciju s vanjskim svijetom, dok mozak s deprivacijom spavanja potiskuje prirodnu
poletnost smanjujuæi mo danu neurokemijsku aktivnost.
Mo dani krug koji se naziva retikularni aktivacijski sustav ima glavnu ulogu u pob
uðivanju. Vrlo je vjerojatno da biolo ki sat djeluje na taj sustav kako bi probudio
mozak i odr ao ga budnim. Retikularni aktivacijski sustav je mala zbirka ivaca koji
izviru duboko u mo danom deblu, najstarijem i najprimitivnijem dijelu mozga. Rela
tivno se malo stanica iz mo danog debla pru a do mozga i dotièe gotovo svaku njegovu s
tanicu. Te stanice sadr avaju neuroprijenosnike koji prenose aktivirajuæe signale iz
retikularnog aktivacijskog sustava. Ti neuroprijenosnici su norepine-
300
Um, dopamin i acetilkolin. Norepinefrin je jedan od kljuènih neuropri-jcnosnika za
pobuðenost, koji djeluje kao mozgovni oblik adrenalina. Za dopamin se zna daje uk
ljuèen u pokrete tijela i u itak. Acetilkolin ukoðer djeluje kao pobuðujuæa kemikalija i v
a an je za prijenos signala koji se tièu pokreta mi iæa. Jo jedan neuroprijenosnik, serot
onin, takoðer ima sna an utjecaj na raspolo enje.
Ti pobuðujuæi neuroprijenosnici pripremaju 100 milijardi ivèanih stanica u mozgu na br e
reagiranje. Takoðer nije iznenaðujuæe da blisko suraðuju s limbièkim sustavom, koji se kat
kad naziva emocionalnim mozgom. To je zato to moramo biti spremni ne samo brzo re
agirati na izazov na èisto mehanièki naèin nego i biti emocionalno motivirani »uoèiti se s
izazovima. Retikularni aktivacijski sustav stavlja emocionalni mozak u stanje p
ripravnosti, ba kao kad se trkaèi, spremni zapoèeti utrku, spuste na ruke i vr ke stopa
la. Aktivacijski sustav ne stvara ba osjeæaje nego vi e priprema emocionalni ton za b
ilo koji podra aj koji prolazi u na mozak.
Aktivnost limbièkog sustava je poput pozadinske glazbe u filmu. Na ekranu vidimo n
ekoga kako se noæu ulja hodnikom prema zatvorenim vratima. Ako je pozadinska glazba
napeta, mo da u molu, s pokojom ubaèenom neskladnom notom, interpretirat æemo scenu k
ao napetu i i >sjeæati uznemirenost zbog onoga to bi se moglo skrivati iza vrata. A
ko je glazba ivahna i vesela, kao daje iz Chaplinova filma, istu scenu tumaèit æemo p
rilièno drukèije. Pripremljeni smo za humor i mogli bismo zamisliti kako æe otpasti kv
aka kad osoba poku a otvoriti vrata. Ako èudovi te i iskoèi iza vrata, mogli bismo pomis
liti: Kakav smije an kostim."
Sada pomislite na film koji se cijelo vrijeme vrti u va oj glavi - slike svijeta o
ko vas, za koji vam osjetilna stimulacija govori daje to stvarnost". ivèane stanice
koje nièu u bazi mozga stvaraju glazbu raspolo enja unutar vas, izravno djelujuæi na s
ve ostale stanice u mozgu, èineæi ih vi e ili manje reaktivnima na scene koje ulaze iz
vanjskog svijeta. Kad sc dobro naspavamo, a retikularni aktivacijski sustav pri
kladno pripremi emocionalni mozak, ulijevanja norepinefrina i dopamina stvara po
zitivnu, energizirajuæu pozadinsku glazbu". Rezultat je osjeæaj psihièke i
301
tjelesne energije koju nazivamo vitalno æu i unutarnji psiholo ki poticaj koji nazivam
o motivacijom. Bez njih postajemo depresivni. (Morao bih napomenuti da se klinièka
depresija uvelike razlikuje od lo eg osjeæaja i poti tenosti. Kod klinièke depresije, p
rirodna biokemija mozga ozbiljno je promijenjena.)
Glavna hipoteza o tome kako spavanje djeluje na raspolo enje jest da spavanje na n
eki naèin ponovno puni ekscitatorne neuroprijenosnike u mozgu. Tijekom dana, neuro
prijenosnici se otpu taju iz stanica. Neki se recikliraju natrag u stanice, a drug
i se izgube. Dr eæi mozgovnu aktivnost na visokoj razini, deprivacija spavanja mogla
bi sprijeèiti mozak u nadomje tavanju izgubljenih neuroprijenosnika. Kad je ivèana akt
ivnost smanjena, razbuðivanje je oslabljeno. Misli vam ne teku glatko kao to bi tre
bale. Osjeæate se klonulo.
Kako bi uravnote ile mo dane akceleratore, druge ivèane stanice i neuroprijenosnici dje
luju kao mo dane koènice. U ivèanim stanicama u mozgu najrasprostranjeniji receptor je
GABA, receptor na koji djeluju alkohol i benzodijazepini. Aktivirani receptor GA
BA èini stanicu daleko manje reaktivnom na podra aje, usporavajuæi procesiranje inform
acija i priti æuæi okidaè u emocionalnom mozgu.
Jedan od mozgovnih primarnih mehanizama koèenja je i adenozin - jedna od molekula
koja nastaje kad mozak razgraðuje svoj primarni izvor energije, adenozin trifosfat
ili ATP. Kad je mozak vrlo aktivan i rabi mnogo energije, u njemu je prisutno v
i e adenozina. Taj vi ak adenozina djeluje kao prirodni upravitelj, vladajuæi nad akti
vno æu mozga tako da on ne radi suvi e brzo. Poveæana koncentracija adenozina u mozgu mo e
biti dio razloga zbog kojeg osjeæamo mentalni umor kad se naðemo u emocionalno ili
mentalno izazovnim situacijama. Poveæana aktivnost mozga mo e stvoriti mnogo slobodn
og adenozina, koji æe tada smanjiti mo danu aktivnost.
Prema jednom mi ljenju nagon za spavanjem aktivno zatomljuje aktivnost mozga putem
njegova mehanizma koèenja, i tako povezuje pospanost i raspolo enje. Sto smo du e bud
ni to inhibitorni krugovi u mozgu vi e prigu uju stimulaciju retikularnog aktivacijs
kog sustava, kao da se ivèani
302
»ustavi uzbuðivanja i prigu ivanja bore za kontrolu nad mozgom. Kako se tim koèenjem usp
oravaju razlièiti dijelovi mozga, uèinci se odra avaju na to kako se pona amo, mislimo i
osjeæamo. Prigu ivanje ivèane aktivnosti u motorièkim podruèjima slabi na u koordinaciju;
igu ivanje ivèane aktivnosti u mo danoj kori usporava na e mi ljenje; a ga enje ivèane ak
sti u emocionalnom mozgu smanjuje na u energiènost i motiviranost. Kako bismo to pon
i tili mo emo hodati naokolo, jaèe se koncentrirati, bodriti se, ali æe na kraju pobijed
iti mozgovni nagon za spavanjem. U i ickom trenutku nikakav mentalni trik ne æe st
imulirati mo danu aktivnost u podruèjima koja su nam potrebna da ostanemo budni - to
je kao da ibicom poku avate upaliti mokru piljevinu. Moramo zaspati.
Nakon to odspavamo, koènice popu taju. Poveæava se otpu tanje dopamina i norepinefrina u
mozgu. Ponovno se osjeæamo ivima. Na alost, neki ljudi preskaèu spavanje i okreæu se stim
ulansima.
Vitalnost u boci
Osjeæaj energiènosti koji imate kad razbuðivanje ovisno o satu ujutro probudi va mozak
sit spavanja mo e biti toliko dobar da ga po elite spremiti u bocu, upravo ono to je
poku avala svaka generacija tijekom cijele povijesti civiliziranog svijeta. Svakoj
e doba, kako se èini, preferiralo druge stimulanse kojima æe se oduprijeti nagonu za
spavanjem i podiæi raspolo enje. Tijekom stoljeæa, zahvaljujuæi proizvodima s kofeinom,
kao to su kava, èaj, èokolada i sokovi, izgradila su se komercijalna carstva. Veæina L
atinske Amerike, Indije, Indonezije i Istoène Afrike kolonizirana je zbog uzgoja k
ave i èaja. U ovom su stoljeæu kokain i amfetamini, ili speed", imali svoj legalni pr
ocvat prije nego to se pokazala njihova tamna strana. Ljudska udnja za stimulacijo
m nikada ne æe iziæi iz mode. Va no je razumjeti povijest lijekova koji utjeèu na pospan
ost i raspolo enje jer bi nas nove farmaceutske tvari mogle prisiliti da radikalno
promijenimo naèin gledanja na stimulanse.
Umjetni stimulansi djeluju putem promjene naèina na koji ivèane stanice u mozgu jedne
drugima falju poruke. ivèane stanice komuniciraju kad neuroprijenosnici prijeðu s je
dne na drugu stanicu kroz pukotinu
303
koja se naziva sinapsa (vidi sliku 12.1.). Nakon to se neuroprijenosnici norepine
frin i dopamin otpuste u sinapsu, stanice ih obièno brzo prerade, otimajuæi ih natra
g u izvornu stanicu. Kokain blokira taj proces, uzrokujuæi da dopamin i norepinefr
in ostanu u sinapsi dugo nakon to su je trebali napustiti i nastavljaju stimulira
ti druge ivèane stanice. Amfetamini stimuliraju iste neuroprijenosnike, ali drugim
putem, zapravo sami stvarajuæi signal, dok kokain osna uje i produ ava djelovanje norm
alnog signala koji se stvara u mozgu. Amfetamini su strukturalno slièni neuroprije
nosnicima norepinefrinu i dopaminu, a djeluju prodiruæi u ivèane stanice i izbacujuæi i
z njih dopamin i norepinefrin u sinapsu iz koje oni uzbuðuju susjedne ivèane stanice.
Buduæi da norepinefrinski i dopaminski sustavi prodiru duboko u emocionalni dio m
ozga i na im do ivljajima osiguravaju pozadinsku glazbu", rezultat djelovanja tih kem
ijskih spojeva jest opæi osjeæaj visoke energije i euforije. Dopamin je posebice gla
vni neuroprijenosnik ukljuèen u mozgovne centre za u itak. Kad se dopamin oslobaða u d
ijelovima mozga, osjeæamo se predivno i elimo ponoviti dogaðaje koji su doveli do te
nagrade. Seks, ljubav, uzbudljiva vo nja ili izvrsna kupnja mogu stimulirati dopam
inom stvoren prasak ugode. Sve vi e se èini da su sve droge koje stvaraju ovisnost t
akve upravo zato to uzrokuju oslobaðanje dopamina, izravno ili neizravno.
Slika 12.1.
304
Kokain se dobiva iz listova ju noamerièke biljke koke koju su Inke vakali kako bi du e
mogli raditi na velikim visinama. Inke su biljku koke smatrali darom bogova koji
je uklanjao glad, opskrbljivao energijom, .1 nesretnima omoguæavao da zaborave sv
oje probleme. Li æe i njegove ainke Europljani su upoznali nakon panjolskog pokoravan
ja Inka u esnaestom stoljeæu. Meðutim, koka je u Europi postala popularna tek 1X63.
godine kada je korzikanski kemièar Angelo Mariani vinu dodao ekstrakt koke i nazva
o ga Vin Mariani. Okrjepljujuæe vino postalo je popularno u Europi, a poslije i u
Americi. U reklamama se preporuèalo kao lijek za razne vrste bolesti, ukljuèujuæi opæu sl
abost, premorenost, ¦ luboku depresiju, izmorenost radom, bolesti grla i pluæa, su icu
i mala-i iju". Mariani je postao bogat i slavan.
Nekoliko desetljeæa poslije George Pemberton, amerièki kemièar iz (Icorgije, stvorio j
e napitak koji je sadr avao ekstrakt koke, nesumnjivo imitirajuæi Mariania. U poèetku
se igrao dodajuæi piæu vino. No, 1884. godine u Sjedinjenim Dr avama poèeo je jaèati pokre
t trezvenja tva. I'cmberton je uoèio tr i te za bezalkoholno, zaslaðeno zdravo okrjeplje-n
je. Odluèio se za ekstrakt ora èiæa kole koji æe piæu dati okus, dodao ugljièni dioksid i n
ao piæe Coca-Cola. Kao i Vin Mariani, kokom zaèinjena Coca-Cola bila je hvaljena kao
zdrav, osvje avajuæi eliksir. (Sada se, dakako, u Coca-Coli umjesto kokaina koristi
kofein, slabiji stimulans.)
Sigmund Freud bio je meðu prvima u medicinskoj zajednici koji je postao promotor p
roèi æenog kokaina, aktivnog sastojka biljke koke. Ktnofarmakolozi su prona li da ljudi
koji vaèu li æe koke ili piju piæa s njezinim ekstraktima ne postaju ovisnici i ne pokazu
ju druge probleme u pona anju, ali to nije sluèaj s kokainom. U poèetku se kokain èinio
bezopasnim. Freud je testirao drogu na sebi i svojim pacijentima, uvjeren ða je to
divan kratkoroèni energizator s manje nuspojava nego alkohol. 11 naveliko èitanom èla
nku O koki", objavljenom 1884. godine, Freud je napisao da kokain odvraæa od gladi,
spavanja i umora te osposobljava pojedinca za intelektualne nagore." Kokain se u
brzo na iroko primjenjivao, gotovo kao lijek za sve. Korisnici razvijaju toleranci
ju na drogu
305
te su potrebne sve veæe doze da bi se postigao isti uèinak, put koji na kraju vodi u
potpunu psihozu. Nakon to su se sluèajevi psihoze pro irili, Freuda su naveliko krit
izirali, a kokain je progla en opasno æu jednakoj alkoholu i morfiju.
Za amfetamin se takoðer u poèetku mislilo daje bezopasno sredstvo za borbu protiv um
ora. Ali, dok je kokain bio prirodna supstancija koja je tra ila medicinsku primje
nu, amfetamin je bio sintetièki lijek stvoren za lijeèenje specifiène bolesti, astme.
Dvadesetih godina 20. stoljeæa farmakolog u amerièkoj tvrtki za lijekove Eli Lilly o
tkrio je da je jedan od sastojaka kineske biljke Ephedra vulgaris pomagao astmat
ièarima da lak e di u, vrlo slièno kao i tradicionalni lijek, adrenalin. Lijek su nazval
i efedrin, a njegova sintetièka verzija pseudoefedrin jo uvijek se koristi u kombin
acijama u lijekovima za prehladu koji se mogu dobiti bez recepta, poput Sudafeda
(u Hrvatskoj Dalerone, Maxflu, Clarinase). Bilo je te ko pribaviti dovoljno efedr
a biljaka, pa su 1930-ih kemièari po li u potragu za sintetièkim nadomjestkom i do li do
lijeka nazvanog amfetamin. Pod trgovaèkim imenom Benzedrine, amfetamini su se pro
davali bez recepta kao sredstva za odèepljenje nosa u obliku inhalatora.
Kad sam kasnih 1940-ih radio noænu smjenu u tvornici za konzerviranje graha u Wall
a Walli, netko mije pokazao ovaj trik. Ako potrgate inhalator, mo ete izvaditi kom
adiæ papira koji sadr ava lijek. Ubacite ga u alicu èaja ili vode, amfetamin se rastopi
i popijete. U to doba, amfetamini su se irom svijeta koristili kako bi se vojnic
i i piloti odr ali budnima. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata Japan je poticao civ
ile da uzimaju amfetamine kako bi se poveæala proizvodnja. Amfetamini su se lako n
abavljali i do kasnih 1940-ih prigrlio ih je cijeli svijet. Ovisnost je evala. U
ranim 1950-ima bilo je nemoguæe ignorirati epidemiju. Naj okantniji primjer bio je
u Japanu, gdje je 25 % populacije u dobi izmeðu 16 i 25 godina bilo ovisno o lijek
u. Ubrzo su vlasti poduzele o tre mjere.
Kad sam ranih 50-ih godina studirao medicinu, studenti su mogli jednostavno otiæi
u ljekarnu, pokazati iskaznicu i dobiti 50 do 100 tableta. Povremeno sam uzimao
amfetamine da poveæam raspolo ivo vrijeme za uèenje prije velikih ispita, iako nisam s
iguran da sam zaista
306
bolje uèio. Dakako, uvoðenje zakona o drogama nije okonèalo ovisnost ¦' amfetaminima i m
etamfetaminima. Tijekom 1960-ih porastao je Im oj konzumenata, a danas se procje
njuje da oko jedan posto populacije ilegalno uzima amfetamine.
Naravno, u civiliziranom svijetu kofein je stimulator izbora. Njegovo psiholo ko d
jelovanje je slabije nego kokaina i amfetamina. Kofein je
I n >stao ra ireni stimulans suvremenog dru tva. Svaki dan milijarde ljudi irom svije
ta piju kavu, èaj i druge napitke koji sadr avaju kofein. Ja sam, barem, vrlo sretan
to imamo te napitke - jedna ili dvije alice vruæe kave va an su dio mojeg jutra. Ali,
èak i kad se suzdr ite od kave ili èaja vrlo je te ko izbjeæi kofein. Katkad, kad se obraæ
m publici, pitam ih izbjegava
II tko od njih kofein. Obièno oko pet ili 10 % prisutnih digne ruku. Ni kava, ni èaj
s kofeinom?" Ustrajem u pitanju: Ni napitci s kofeinom?" Neke se ruke spuste. Ni èok
olada?" upitam i gotovo se sve ruke koje su bile podignute spuste. Proizvoðaèi kofei
n èak dodaju u neke aspirine i lijekove za prehladu.
Kofein stimulira mozak i tijelo jer je njegova kemijska struktura slièna ulenozinu
, jednoj od molekula koje djeluju kao ivèana koènica, iako je njegovo djelovanje znat
no drukèije. S obzirom na to da molekula kofeina i ma oblik kao adenozin, ona zapr
avo blokira pristup adenozina njegovu n-ceptoru pa se stoga ne mo e ukljuèiti mozgov
na koènica. Kao stoje luèaj i s drugim stimulansima, energija koju dobivamo od kofei
na nije I >esplatna. Nuspojave su dobro poznate: mo e nas uèiniti nervoznima ako :',
a previ e konzumiramo, ili nam onemoguæiti spavanje ako ga uzimamo kasno tijekom dan
a. Odavna se zna da se na kofein navikavamo pa nam t rcba sve vi e kako bismo post
igli jednak uèinak, dok ne postanemo blago ¦ ivisni i suoèimo se s glavoboljama, razdr
a ljivo æu i nelagodom kad ga prestanemo uzimati, veæina se mojih kolega sla e da kofein,
kad bi bio novi lijek, nikako ne bi dobio odobrenje Uprave za hranu i lijekove j
er njegove nuspojave nadma uju stimulirajuæu korist.
Nikotin, koji se obièno uzima pu enjem duhana, jo je jedan uobièajeni stimulans. Nikoti
n opona a drugi kljuèni stimulirajuæi neuroprijenosnik, acetilkolin, zbog èega stimulir*
aktivnost mozga. Znanstvenicima je ta aktivnost nikotina veæ dugo poznata, ali su
nedavno otkrili da nikotin
u mozgovnim centrima za nagraðivanje djeluje vrlo slièno kokainu, potièuæi otpu tanje dopa
mina. Djelovanje na dopamin mogao bi biti najveæi razlog za to nikotin stvara ovisno
st. Poput kofeina, nikotin ima mnogo nuspojava, i s vremenom ljudi ga moraju uzi
mati sve vi e kako bi postigli jednak uèinak. Duhan, dakako, uzrokuje i velik broj z
dravstvenih problema; ne mo e se ni zamisliti da bi cigarete pro le proces odobravan
ja da su izmi ljene danas.
Kokain, amfetamini, nikotin i kofein samo su neki od umjetnih stimulansa koje su
ljudi uzimali ili uzimaju. Zelja za stimulacijom toliko je jaka daje svake godi
ne jedna od 25 osoba u Sjedinjenim Amerièkim Dr avama spremna suoèiti se sa strogim za
konskim kaznama zloporabe stimulativnih droga. Na Srednjem zapadu jo uvijek posto
je stajali ta za vozaèe kamiona gdje oni za 18 dolara mogu potiho popiti kavu za kami
ona e", alicu obiène kave u koju se umije a lica eæera s dodatkom metamfetamina. Ti ileg
i stimulansi opasni su i dijelom zato to iscrpljuju receptore u mozgu, pa nakon p
restanka djelovanja droge mozak pada u depresiju.
Za sada, sve droge koje sam spomenuo samo odgaðaju neizbje ive zahtjeve duga u spava
nju. Mo da æete moæi du e ostati budni, ali æete na kraju morati vi e spavati kako biste ot
latili dug u spavanju koji se nakupio tijekom vremena. Ali, to bi se dogodilo kad
bi istra ivaèi spavanja smislili novi lijek koji bi nam omoguæio da ne spavamo i ne n
agomilavamo dug u spavanju? Sto bi se dogodilo kad biste mogli popiti tabletu u
22 sata, ostati budni cijelu noæ i sljedeæi se dan osjeæati potpuno normalno?
Èudesni lijekovi koji djeluju na potrebu za spavanjem?
Tim Centra za istra ivanje spavanja Sveuèili ta Stanford, na èelu s Daleom Edgarom, tren
utaèno istra uje svojstva molekule koja bi mogla stimulirati prirodni proces pobuðivan
ja u tijelu ili blokirati prirodni proces uspavljivanja, ili oboje. Stvorena je
u Francuskoj 1976. godine. Taj lijek zove se modafinil, a veæ sam ga spomenuo kao
lijek za narkolepsiju. Ono stoje uistinu zanimljivo jest kako se ljudi koji nema
ju narkolepsiju osjeæaju kad ga uzmu. Kako se èini, modafinil ljude samo razbuðuje,
308
ali ih ne uzbuðuje kao amfetamini, ne stvara napetost nego samo budi. Prije nekoli
ko godina francuski znanstvenik Michel Jouvet dao mi je uzorak modafinila. Kad s
am ga probao, nisam se osjeæao kao da sam uzeo stimulans, nego sam se samo osjeæao b
udnim. Ni na a grupa ovdje na Stanfordu niti jedna druga grupa ukljuèena u FDA-ov pr
oces ispitivanja lijeka nije jo na la znaèajnu negativnu nuspojavu ili moguænost tvaranj
a ovisnosti.
Ono to nam modafinil uistinu èini jako zanimljivim jest to da, kako ae èini, kratkoroèn
o suspre e potrebu za spavanjem i odgaða ili umanjuje potrebu za otplaæivanjem duga u
spavanju. Ako se odreknete spavanja du e vrijeme, uz pomoæ droga ili bez njih, za op
oravak, tj. kako biste otplatili veliki dug u spavanju morat æete dugo spavati. Al
i, kad s pomoæu modafinila danima dr i laboratorijske ivotinje budne, Dale ka e da one
ne kolabiraju i ne treba im vi e sna kako bi nadoknadile dug u »pavanju koji se naku
pljao dok je lijek djelovao. To znaèi da modafinil i »lièni lijekovi nisu stimulansi v
eæ sasvim nova klasa lijekova koji se prije nazivaju somnolitici" negoli stimulansi
.
Dale misli da modafinil djeluje kao veza izmeðu homeostata spavanja u mozgu i sust
ava razbuðivanja ovisnog o satu. Lijek mo da djeluje > i unificirajuæi inhibicijsku ak
tivnost receptora GABA kako bi blokirali
¦ u Ireðene receptare koji slu e kao medijatori izmeðu uzbuðujuæe aktivnosti biolo kog sata
sti avajuæe aktivnosti homeostata spavanja. Ako modafinil uistinu djeluje na malu po
dskupinu takvih receptora, to bi moglo objasniti za to lijek sprjeèava pospanost i k
ako utjeèe na nakupljanje i otplaæivanje duga u spavanju. Ali to je jo uvijek samo te
orija. Dale vjeruje, a i ja, da æe nam modafinil i slièni spojevi na kraju ponuditi
alat
¦ pomoæu kojeg æemo otkriti kako mozak bilje i dug u spavanju, to je jedno od najva nijih
najzanimljivijih pitanja u vezi sa spavanjem.
Modafinil se sada u Francuskoj klinièki koristi za lijeèenje narkolepsije i idiopats
ke hipersomnije (prekomjerna dnevna pospanost nepoznata uzroka). U Sjedinjenim A
merièkim Dr avama FDA je spoj odobrio za lijeèenje narkolepsije. Kad FDA dllobri lijek
, lijeènik ga mo e propisati za lijeèenje bilo koje bolesti, a ne samo one za koju je
odobren. Medicinska
309
u mozgovnim centrima za nagraðivanje djeluje vrlo slièno kokainu, potièuæi otpu tanje dopa
mina. Djelovanje na dopamin mogao bi biti najveæi razlog za to nikotin stvara ovisno
st. Poput kofeina, nikotin ima mnogo nuspojava, i s vremenom ljudi ga moraju uzi
mati sve vi e kako bi postigli jednak uèinak. Duhan, dakako, uzrokuje i velik broj z
dravstvenih problema; ne mo e se ni zamisliti da bi cigarete pro le proces odobravan
ja da su izmi ljene danas.
Kokain, amfetamini, nikotin i kofein samo su neki od umjetnih stimulansa koje su
ljudi uzimali ili uzimaju. Zelja za stimulacijom toliko je jaka daje svake godi
ne jedna od 25 osoba u Sjedinjenim Amerièkim Dr avama spremna suoèiti se sa strogim za
konskim kaznama zloporabe stimulativnih droga. Na Srednjem zapadu jo uvijek posto
je stajali ta za vozaèe kamiona gdje oni za 18 dolara mogu potiho popiti kavu za kami
ona e", alicu obiène kave u koju se umije a lica eæera s dodatkom metamfetamina. Ti ileg
i stimulansi opasni su i dijelom zato to iscrpljuju receptore u mozgu, pa nakon p
restanka djelovanja droge mozak pada u depresiju.
Za sada, sve droge koje sam spomenuo samo odgaðaju neizbje ive zahtjeve duga u spava
nju. Mo da æete moæi du e ostati budni, ali æete na kraju morati vi e spavati kako biste ot
latili dug u spavanju koji se nakupio tijekom vremena. Ali, to bi se dogodilo kad
bi istra ivaèi spavanja smislili novi lijek koji bi nam omoguæio da ne spavamo i ne n
agomilavamo dug u spavanju? Sto bi se dogodilo kad biste mogli popiti tabletu u
22 sata, ostati budni cijelu noæ i sljedeæi se dan osjeæati potpuno normalno?
Èudesni lijekovi koji djeluju na potrebu za spavanjem?
Tim Centra za istra ivanje spavanja Sveuèili ta Stanford, na èelu s Daleom Edgarom, tren
utaèno istra uje svojstva molekule koja bi mogla stimulirati prirodni proces pobuðivan
ja u tijelu ili blokirati prirodni proces uspavljivanja, ili oboje. Stvorena je
u Francuskoj 1976. godine. Taj lijek zove se modafinil, a veæ sam ga spomenuo kao
lijek za narkolepsiju. Ono to je uistinu zanimljivo jest kako se ljudi koji nemaj
u narkolepsiju osjeæaju kad ga uzmu. Kako se èini, modafinil ljude samo razbuðuje,
308
ali ih ne uzbuðuje kao amfetamini, ne stvara napetost nego samo budi. Prije nekoli
ko godina francuski znanstvenik Michel Jouvet dao mi je uzorak modafinila. Kad s
am ga probao, nisam se osjeæao kao da sam uzeo stimulans, nego sam se samo osjeæao b
udnim. Ni na a grupa ovdje na Stanfordu niti jedna druga grupa ukljuèena u FDA-ov pr
oces ispitivanja lijeka nije jo na la znaèajnu negativnu nuspojavu ili moguænost stvara
nja ovisnosti.
Ono to nam modafinil uistinu èini jako zanimljivim jest to da, kako se èini, kratkoroèn
o suspre e potrebu za spavanjem i odgaða ili umanjuje potrebu za otplaæivanjem duga u
spavanju. Ako se odreknete spavanja du e vrijeme, uz pomoæ droga ili bez njih, za op
oravak, tj. kako biste otplatili veliki dug u spavanju morat æete dugo spavati. Al
i, kad s pomoæu modafinila danima dr i laboratorijske ivotinje budne, Dale ka e da one
ne kolabiraju i ne treba im vi e sna kako bi nadoknadile dug u spavanju koji se na
kupljao dok je lijek djelovao. To znaèi da modafinil i slièni lijekovi nisu stimulan
si veæ sasvim nova klasa lijekova koji se prije nazivaju somnolitici" negoli stimul
ansi.
Dale misli da modafinil djeluje kao veza izmeðu homeostata spavanja u mozgu i sust
ava razbuðivanja ovisnog o satu. Lijek mo da djeluje modificirajuæi inhibicijsku aktiv
nost receptora GABA kako bi blokirali odreðene receptore koji slu e kao medijatori i
zmeðu uzbuðujuæe aktivnosti biolo kog sata i sti avajuæe aktivnosti homeostata spavanja. Ak
modafinil uistinu djeluje na malu podskupinu takvih receptora, to bi moglo obja
sniti za to lijek sprjeèava pospanost i kako utjeèe na nakupljanje i otplaæivanje duga u
spavanju. Ali to je jo uvijek samo teorija. Dale vjeruje, a i ja, da æe nam modafi
nil i slièni spojevi na kraju ponuditi alat s pomoæu kojeg æemo otkriti kako mozak bil
je i dug u spavanju, to je jedno od najva nijih i najzanimljivijih pitanja u vezi sa
spavanjem.
Modafinil se sada u Francuskoj klinièki koristi za lijeèenje narkolepsije i idiopats
ke hipersomnije (prekomjerna dnevna pospanost nepoznata uzroka). U Sjedinjenim A
merièkim Dr avama FDA je spoj odobrio za lijeèenje narkolepsije. Kad FDA odobri lijek,
lijeènik ga mo e propisati za lijeèenje bilo koje bolesti, a ne samo one za koju je o
dobren. Medicinska
309
zajednica gleda na tu slobodu propisivanja lijekova kao na sveti temelj lijeènièke a
utonomije.
U tom se ozraèju modafinil mo e propisati i zbog drugih razloga, a ne samo narkoleps
ije i prekomjerne pospanosti. Pretpostavljajuæi da modafinil i slièni spojevi sprjeèav
aju spavanje bez stvaranja euforije koja se krije u podlozi zloporabe drugih sti
mulansa, ti bi lijekovi zasigurno mogli biti korisni osobama koje se susreæu s naj
razlièitijim hitnim situacijama: vojnicima u borbi, kirurzima tijekom vrlo dugih o
peracija i voðama za vrijeme nacionalnih i internacionalnih kriza, èak i predsjednik
u Sjedinjenih Amerièkih Dr ava. Njihove zraène snage ispitivale su uporabu modafinila,
a kanadske su ga postrojbe uspje no koristile u operacijama za vrijeme rata u Per
zijskom zaljevu.
Ja se, meðutim, pitam to bi razvoj jo jaèih somnolitika mogao znaèiti za dru tvo. Kad bi
akav lijek uistinu mogao iskljuèiti homeostat, barem samo na dan ili dva, bez nusp
ojava i rizika stvaranja ovisnosti, bi li to bilo lo e? to æe se dogoditi ako se taka
v lijek poène propisivati irokim masama, ili èak postane dostupan bez recepta te se p
oène uzimati kao to se sada pije kava? Hoæe li ga svi poèeti uzimati kako bi mogli vi e r
aditi? Ako se ipak odluèite za spavanje to æe biti s va om karijerom dok va kolega svaku
noæ uzima èudesni lijek i radi dvostruko vi e od vas? U knjizi Vrli novi svijet Aldou
sa Huxleya, ljudi uzimaju lijek koji se zove Soma kako bi ostali sretni i ne bi
se bunili protiv vlade. to bi se dogodilo kad bi prva zemlja koja bi svojim graðani
ma slobodno dijelila somnoliriku", postala najbogatija i najproduktivnija na svij
etu?
Ja vjerujem da nam znanost i medicina mogu pobolj ati ivot. Medicinska tehnologija
stvorila je istinski èudesne lijekove za neke od najopasnijih tjelesnih i mentalni
h bolesti. Po tedjela nas je strepnji prethodnih generacija roditelja koji su gled
ali kako im polio sakati djecu ili ih, pak, ubija tuberkuloza. No ipak se osjeæam
nelagodno zbog na e ubrzane moæi manipulacije tjelesnom kemijom i genima. Lijekovi k
oji poveæavaju plodnost, pamæenje, raspolo enje i èak mu evnost postali su sastavni dio na
h kuænih apoteka. Vodeæe moralno i medicinsko pitanje na eg doba moglo bi postati kako
najbolje iskoristiti tu biotehnologiju. Bioetika nam
310
mo e pomoæi u oblikovanju tih pitanja, ali samo otvorena i iskrena javna rasprava mo e
dovesti do mudrih odluka, veæina tehnolo kih skokova dolazi s cijenom koju dru tvo pl
aæa, bilo da se radi o skokovima poput elektriène rasvjete ili motorima s unutarnjim
izgaranjem. Ali, kao pojedinci i kao dru tvo moramo pa ljivo odvagati slobodu izbor
a u odnosu na opasnosti od bezgraniènog pro irivanja granica koje priroda nameæe. Svak
a bi razumna osoba savjetovala oprez. Jednoga bi dana na a djeca s nostalgijom mog
la razmi ljati o vremenima kad su ljudi svakodnevno bili prisiljeni ostaviti ono to
rade kako bi oporavili tijelo i um.
Za sada je prirodna tjelesna kemija najpouzdaniji, najodr iviji naèin da se mozak pr
ipremi na u ivanje u ivotu. Bez prekomjernog duga u spavanju koji bi ga usporavao,
zdravi mozak je zapravo stroj vitalnosti, koji stvara kemijsku okolinu prijeko p
otrebnu za energièno ukljuèivanje u ivotne izazove i njihovo svladavanje. Umjetni sti
mulansi kratkoroèno mogu biti korisni kako bi izjednaèili zamahe biolo kog sata ili ri
je ili krizne situacije. Ali, dok se ne doka e suprotno ( to se nikada ne æe dogoditi),
zdravo spavanje najbolja je dugoroèna strategija za poticanje mo dane aktivnosti i p
odizanje raspolo enja.
4
311
13. Stvarni ivot snova
Prije sam bio strastveni pu aè. Ono stoje u vojsci poèelo kao povremeno prepu tanje u icim
a, do 60-ih godina 20. stoljeæa pretvorilo se u pu enje cigarete za cigaretom. Pu io s
am dvije kutije na dan, mo da i vi e, i èinilo se kao da uvijek imam cigaretu u ruci.
Poput mnogih strastvenih pu aèa, muèio me kronièni ka alj, poznat kao pu aèki ka alj. Jedno
na 1964. godine ka ljao sam u rupèiæ i s jezom primijetio da su male mrlje sluzi na bi
jeloj tkanini ru ièasto-crvene boje. Bili su to dobri stari dani bez birokratskog su
stava regulacije zdravstvene za tite, kad su lijeènici slobodno razmjenjivali usluge
bez papirologije i zastoja, pa sam zamolio prijatelja radiologa da me naruèi na r
endgen pluæa. Sljedeæi dan sa strahom sam oti ao u njegovu ordinaciju. Nikada ne æu zabo
raviti zabrinut izraz njegova lica dok me usmjeravao prema negatoskopu iza njego
va stola. Bez rijeèi se okrenuo i prièvrstio na njega snimku mojega prsnog ko a. Istog
sam trena vidio da su moja pluæa pro arana bijelim mrljama - rakom. Obuzeo me val s
traha i oèaja. Jedva sam disao. Moj je ivot bio gotov. Ne æu vidjeti svoju djecu kako
rastu. I sve zato to nisam prestao pu iti iako sam znao sve o pu enju i raku. Budalo
jedna," pomislio sam, uni tio si vlastiti ivot!"
A onda sam se probudio.
Krvava sluz, rendgen i rak bili su san - nevjerojatan, stvaran san. Kakvo olak anj
e. Bio sam preporoðen. U snu sam do ivio to znaèi rak pluæa koji se ne mo e operirati. Tog
sam trena prestao pu iti i vi e nikada nisam pripalio cigaretu.
Upravo je to vrsta moænog, realistiènog sna koji fascinira ljude barem od poèetka pisa
ne povijesti. To je iskustvo arhetip sna kao osobnog upozorenja, kao utjelovljen
ja potisnute anksioznosti, kao proroèanstva. Takvi snovi imaju jaku moæ nad ljudima.
Mo emo ivjeti normalnim ivotom, naizgled se kreæuæi iz jednog relativno bezbri nog dana
rema drugom, a onda nam jedan san doslovce promijeni ivot.
312
Stvarni ivot snova
Razmislite o tome. Vjerujem da mi je taj san spasio ivot, da sam danas, 35 godina
poslije, iv i da di em zbog neèega to se nikada nije dogodilo. Razmi ljao sam o tome da
bi snovi mogli biti udaljeno, rano upozorenje. Mo da je zapravo i postojao odreðeni
broj stanica raka ili lu'nignih stanica koje su svakodnevnim pu enjem mogle proæi m
alignu preobrazbu, a moj je mozak to nekako uoèio.
Cesto sam govorio o raku, a i k meni su mnogi dolazili kako bi mi prièali o svojim
snovima koji su im promijenili ivot. To bi èesto bio san p< >put ovog: Nisam se mog
la odluèiti bi li se udala za Mikea ili Jima, ali onda sam sanjala da sam se udala
za Jima i da mije u asno pa sam sc udala za Mikea i sretni smo veæ 20 godina." Neda
vno mi je jedna studentica rekla daje bila primljena na sveuèili ta Berkley i Stanfo
rd i da se nije mogla odluèiti koje bi izabrala. Onda je sanjala da se odluèila /.a
Berkley i da joj je grozno. U snu je rekla: O, da sam barem izabrala Stanford." I
u stvarnom ivotu je tako uèinila te je svjedoèila pred svojim kolegama da ne mo e zami
sliti da bi mogla biti sretnija.
Nekima se mo e èiniti èudesnim da netko postupa prema neèemu to K zapravo nije dogodilo.
Ali emocionalni utjecaj snova mo e biti tako ana an kao da se ne to uistinu dogodilo.
Pretpostavite da sanjam da sam izgubio kæer iz vida na pla i i da su se moj strah i
oèaj umnogostruèili kad jc otkriveno njezino be ivotno tijelo. Sto bi se dogodilo ako
bih uistinu do ivio daje oèajan dr im na rukama i proklinjem sebe to sam je na tren isp
ustio iz vida i onda se probudio? Sigurno bih bio jo oprezniji kako l>i 11 izbjeg
ao takvo to. Kao i sa snom o raku, do ivio bih to kao èudesnu di ugu priliku da izbje
gnem okolnosti koje su vodile u propast.
I .ogièki dio budnog mozga zna da san nije bio stvaran, ali ga emocio-n.ilni dio n
e mo e zanemariti. to se na eg mozga tièe, ono to sanjamo uistinu nam se i dogaða. Nakon
sam se probudio iz svojeg pu aèkog fna, znao sam daje to san, ali budite sigurni da
sam oti ao snimiti pluæa, donekle strepeæi, iako nisam iska ljavao krvavu sluz. Emocije
koje sam U snu pro ivio bile su stvarne, iako dogaðaji nisu. Tjelesni osjeti èinili s
u sc potpuno stvarnima. Iskusiv i taj u asan trenutak spoznaje da imam rak - ne samo
zami ljajuæi situaciju, veæ je stvarno pro ivljavajuæi - dobio sam drugu priliku i nema a
se da bih nastavio pu iti. Takva moguænost
pro ivljavanja alternativa ili do ivljavanja neèega to bi moglo biti posljedica va nih iz
bora, ne kao ma tanje, nego kao stvarno iskustvo, moglo bijednoga dana biti od gol
eme va nosti. Mislim da postoji velika moguænost da æemo jednog dana moæi uæi u svijet sno
va vi e - manje po vlastitoj elji.
Mnogi ljudi sanjanje smatraju najva nijim dijelom spavanja. Ideja da su snovi, kao
stoje Freud rekao, pisma samima sebi", koja donose kljuène informacije o skrivenim
emocijama, i dalje ima mnogo prista a. Snovi su me prije svega privukli znanosti
o spavanju i svoju sam istra ivaèku karijeru zapoèeo prouèavajuæi vezu izmeðu snova i REM-a
Desetljeæima poslije i dalje sam fasciniran snagom i tajanstveno æu snova.
No tako ne misle svi moji kolege istra ivaèi spavanja. Neki snove smatraju epifenome
nom procesa spavanja. Prema mi ljenju istra ivaèa spavanja, psihologa i mojeg kolege B
ernija Webba, snovi su samo pjena na pivu" spavanja. Dva cijenjena neuroznanstven
ika, istra ivaèa spavanja, pobudila su kontroverze ni uæi dokaze da snovi nisu ni ta vi e n
go nasumièna ivèana aktivnost u mozgu, bez prave svrhe i znaèenja.
Ali, mene snovi i dalje privlaèe jer mislim da mogu znaèiti znatno vi e. Sanjanje je p
oput drugog svijeta, alternativna stvarnost s vlastitim pravilima i lekcijama. V
jerujem da odgovor na pitanje za to sanjamo ono to sanjamo sadr ava duboka znaèenja, ne
samo o nama samima nego i o prirodi svijesti i najdubljeg djelovanja ljudskog m
ozga.
Fiziologija snova
Neka ispitivanja sugeriraju da katkad sanjamo u ne-REM spavanju, ali ja vjerujem
da to ovisi o tome kako definiramo sanjanje" i na koji naèin pitamo ljude o snovim
a. Ako nekoga probudite i pitate to mu je upravo pro lo kroz glavu èe æe æe imati odgovor
ego ako ga pitate to je sanjao. Do dosjeæanja ivih slika kad se probudimo iz ne-REM
spavanja dolazi u samo oko 10 % sluèajeva. Kad se probudimo iz REM spavanja, izvje æuj
emo o ivom sanjanju u vi e od 80 % sluèajeva.
Na poèetku ispitivanja s Nathanielom Kleitmanom, èesto sam slu io kao ispitanik, djelo
mièno zato to nije bilo novca za anga iranje dobrovoljaca, ali poglavito zbog toga to
je bilo zadivljujuæe iskustvo opetovano
Stvarni ivot snova
se buditi i svaki se put ivo sjeæati dugih snova. Nadalje, u barem 100 buðenja iz ne-
REM spavanja, nisam se sjeæao snova. Zapravo, na samom poèetku kad sam slu io kao ispi
tanik trajno sam se uvjerio da u ne-REM pavanju nema pravih snova. Ujesen 1954.
godine anga irao sam drugog studenta medicine koji je bio voljan izgubiti nekoliko
noæi kako bi mi asistirao. Kao prvi korak elio sam mu pokazati èudesan naèin na koji s
e snovi mogu izazvati iz buðenja u REM periodu. Nabrzinu sam mu pokazao kako mo e pr
epoznati brze pokrete oèiju na poligrafskom zapisu, prikljuèio elektrode i oti ao u kr
evet.
Bio sam omamljen kad me prvi put probudio i nisam se mogao sjetiti snova. Nema p
roblema - veæ sam bio nauèio daje dosjeæanje nakon prvog REM perioda vrlo slabo. Ali,
nakon svakog od sljedeæa èetiri buðenja uzalud sam se trudio naæi u svojem sjeæanju bilo k
akav djeliæ ¦ na. Moja demonstracija tog èudesnog fenomena poèela se èiniti potpunim proma
m. Sto nije bilo u redu? Sram me reæi da mije, kad me kolega probudio esti put, a j
a se nisam mogao nièega sjetiti, bilo toliko neugodno da sam lagao. Oklijevajuæi izm
islio sam dio sna. Pro lo je pet sati ujutro i odluèio sam okonèati parodiju. Ustao sa
m iz kreveta i istog trena pregledao poligrafski zapis. Bio sam presretan i nevj
erojatno mi je laknulo kad sam otkrio da je on zamijenio neke EEG valove koji se
pojavljuju u ne-REM spavanju sa signalom brzih pokreta oèiju. Svakoje buðenje bilo
u ne-REM spavanju! Ako itko eli ustvrditi da pristranost ispitanika ili eksperime
ntatora ima ulogu u vezi izmeðu REM spavanja i sanjanja, nisam mogao biti pristran
iji prema dosjeæanju snova, a bio sam krajnje nesposoban iskopati makar jedan djel
iæ.
Za sljedeæi pokus, dodatno sam pouèio kolegu. Probudio me pet puta, a ja sam se sjet
io pet ivih poglavlja tih noænih snova. Kad sam pregledao poligrafski zapis, svaki
je put pogodio ravno u sredi te, usred pet sukcesivnih epizoda REM spavanja.
Za vrijeme REM spavanja na e tijelo postaje gotovo potpuno paralizirano. ivèani signa
li za kretanje, koji inaèe putuju od mozga k mi iæima, presreæu se du leðne mo dine i blok
ju. Kad se to ne bi dogodilo, mi bismo tjelesno izvodili svoje snove ( to se, kao t
o sam spomenuo, zaista dogaða kod nekih poremeæaja spavanja). REM paralizu katkad
315
nalazimo na poèetku spavanja ili u prvih nekoliko trenutaka neposredno nakon buðenja
iz REM spavanja. Mo da ste to i sami iskusili, dok ste tonuli u san. Odjednom shv
atite da se ne mo ete micati. To mo e biti uistinu zastra ujuæe. Osobe koje dozive nekol
iko takvih epizoda paraliza" postanu toliko anksiozne da odjure u kliniku na preg
led. Mi ih uvijek umirimo obja njavajuæi daje nekoliko napada paralize bez drugih si
mptoma potpuno normalno i bezazleno.
REM paraliza nije uvijek potpuna: ako je netko izrazito motiviran da se pomakne
ili ima sna ne osjeæaje u snu, paraliza se katkad prevlada. Ljudi koje snovi izrazit
o muèe mogu trzati udovima ili mrmljati dok spavaju. Noæne more obièno proizvode emoci
je koje su dovoljno sna ne da probiju REM paralizu, iako obièno pokret ili emocija p
robudi spavaèa. K tome, neke vrste pokreta nisu potpuno blokirane kao druge. Kratk
i, sna ni ivèani signali koji uzrokuju trzanje mi iæa prolaze lak e nego du i, manje sna n
nali do kojih dolazi kad izvodite voljni pokret, kao stoje njihanje ruku. Ti faz
ièki signali uzrokuju trzajne pokrete u snovima maèaka i pasa. Trzaje za vrijeme REM
spavanja takoðer nalazimo i kod ljudi, premda su oni manje primjetni.
Osim srca i pluæa, jo jedan dio tijela nije paraliziran za vrijeme REM spavanja: pe
nis. Normalni mu karci uvijek imaju erekciju za vrijeme REM spavanja. Kad su jedno
ga mojeg kolegu po stoti put pitali odakle dolaze snovi, on je odgovorio: Ne znam
odakle dolaze, ali mislim da penis u erekciji slu i kao antena koja ih prima." To
zapravo ne naru ava pravilo o paralizi za vrijeme REM spavanja, buduæi da erekcija
nije uzrokovana mi iænom aktivno æu veæ punjenjem krvlju. S obzirom na to da REM period ob
ièno prethodi buðenju, mu karci se èesto bude s erekcijom. Kod ena su, pak, istra ivaèi na
oveæan vaginalni protok krvi i punjenje klitorisa krvlju za vrijeme REM spavanja.
Poveæanje protoka krvi kod mu karaca i ena za vrijeme REM spavanja vjerojatno je sluèaj
ni uèinak aktivacije dijela autonomnoga ivèanog sustava koji kontrolira otkucaje srca
i ostale tjelesne funkcije koje nisu pod voljnom kontrolom.
Penilne erekcije za vrijeme REM spavanja (koje se nazivaju noæno penilno nabreknuæe
- nocturnalpenile tumescence ili NTP) katkad se krivo tumaèe jer spavaè ili njegov p
artner misle da erekcija znaèi san o seksu.
316
Stvarni ivot snova
To nije sluèaj. Bez obzira na sadr aj sna, REM spavanje uzrokuje erek-ciju kod svako
g mu karca koji nije impotentan zbog tjelesnih razloga. Upuæena mije pacijentica koj
a je bila zabrinuta zbog toga to njezin mu svake noæi ima erekcije. Mislila je da on
sanja o seksu s drugom enom i da bi to mogao biti odraz pravog preljuba. Bila je
vrlo uznemirena, ali sam je uvjerio da bi se, bez drugih dokaza, mogla smiriti.
Erekcija gotovo nikada nije povezana s erotiènim sadr ajem snova. Èak i mu ka novoroðenèad
ima erekciju za vrijeme REM spavanja. Ali ene nemaju. Jednom se dogodilo, pogrje ko
m bolnièkog sustava naplate, daje stotini ena bio naplaæen NPT test. Kad su mnoge od
tih ena nazvale bolnicu raspitujuæi se o NPT testu na svojem raèunu, morali smo s nel
agodom obja njavati o kakvom se testu radi te daje to bila na a pogrje ka. Najgore nam
je bilo objasniti to pacijentici koja je bila èasna sestra.
Mnogi od nas promatrali su ivotinje dok spavaju i zakljuèili da one sanjaju. Maèke i
psi bez pogrje ke pokazuju znakove REM spavanja. Zamislite sunèano zimsko nedjeljno
jutro, kad je kuæa prepu tena kuænim ljubimcima. Maèka zatvorenih oèiju le i na osunèanom d
lu sofe i duboko spava, nepokretna. Njezine se oèi ispod oènih kapaka brzo pokreæu lij
evo - desno, njezine ape se ritmièki trzaju, a brkovi se povremeno pomaknu. Sanja l
i ona o tome da se okomljuje na pticu i grize ju? Zlatni retriver takoðer drijema
u kuhinji uz toplu peæ. Povremeno se oglasi. Sanja li o tome da lovi zeca, i laje
iz sveg grla u èast potjeri? Ako su prisutni svi znakovi sanjanja, smatram da je p
risutno i sanjanje. No ipak, i dalje je intrigantno pitanje do ivljavaju li ivotinj
e snove kao ljudi.
Jednom sam razmi ljao o tome da razgovaram sa ivotinjom o snovima. Neko vrijeme je
u zgradi iza laboratorija za spavanje ivjela Koko, poznata enka gorile koja je uèila
znakovni jezik. To je zgoda, pomislio sam, da upitam na ega najbli eg biolo kog srodn
ika to misli o svojim snovima. Plan je bio da promatram Koko dok spava, odnosno d
ok ne ugledam pokrete oèiju i tada je probudim i s pomoæu znakova pitam stoje radila
. Ako bi odgovorila da je jela bananu, bilo bi razumno pretpostaviti daje sanjal
a kako jede bananu.
Prona ao sam studenta koji je bio voljan nauèiti znakove kojima se Koko slu ila u komu
nikaciji. Kad smo stigli u Kokinu nastambu, ena
317
koja je vodila projekt predstavila je mojeg studenta Koki. On je poèeo interakciju
s njom u jednom kutu ograðenog prostora, a mi smo kratko razgovarali u drugom. Na
kon nekoliko trenutaka pogledao sam studenta i vidio da stoji potpuno nepomièno, b
lijed, od straha raskolaèenih oèiju i Koko mu je otkopèavala hlaèe, poku avajuæi doæi do nj
va penisa. ena koja se brinula za Koko odmah je intervenirala. Ne trebam napominj
ati da studenta vi e nije zanimalo to Koko ima reæi o svojim snovima i tako je zavr ila
moja kratka karijera istra ivanja o èemu sanjaju gorile. Ali Koko i drugi majmuni k
oji znaju znakovni jezik viðeni su kako se za vrijeme spavanja koriste znakovima,
kao da govore u snu.
Stvarnost snova
Filozof Chuang Tzu, koji je ivio u Kini oko 300. godine prije Krista, jednom je k
omentirao dvojnu stvarnost svijeta budnosti i svijeta snova: Jednom sam ja, Chuan
g Tzu, sanjao da sam leptir, leptir koji leti, osjeæajuæi kako u iva. On nije znao da
je Chuang. Odjednom sam se opet probudio, pravi Chuang. Ne znam je li to tada Ch
uang sanjao daje leptir ili sam ja sada leptir koji sanja daje Chuang. Ali mora
da postoji razlika izmeðu Chuanga i leptira."
Mi gotovo nikada ne sanjamo da smo netko drugi, kamoli leptir. Vjerujem da je Ch
uang Tzu mislio na dvije stvarnosti, ma koliko razlièite one bile. Neki ljudi ka u d
a je svijet snova drugaèiji zbog svoje neobiènosti. Ali, prema njihovim vlastitim pr
avilima stvarnosti, snovi nisu toliko neobièni. Vrlo rijetko osoba koja sanja prop
itkuje stvarnost sna. Dok sanjamo gotovo se svaki dogaðaj prihvaæa kao stvaran.
Vjerujem daje kontinuitet glavno obilje je koje razlikuje san od stvarnosti. Na ivot
i dogaðaji u stvarnom svijetu su kontinuirani. Svijetu snova nedostaje to svojstv
o. Svaki je san uglavnom izdvojeni dogaðaj - u najboljem sluèaju, neznatno povezan s
a sljedeæim. Dogaðaji u snu takoðer skaèu iz jednog okru enja u drugo.
Neki aspekti onoga to ljudi misle o sanjanju rezultat su nesavr enog dosjeæanja. Doba
r primjer za to je to to mnogo ljudi vjeruje da sanjamo
318
Stvarni ivot snova
crno-bijelo, kao u starim filmovima. Meðutim, prije mnogo godina uspio sam pokazat
i da ljudi sanjaju u boji i da se mogu prisjetiti boje ako govore o snovima nepo
sredno nakon buðenja iz REM perioda. Oèigledno, sjeæanje na boje blijedi br e nego sve o
stalo.
Na poèetku svoje karijere na Stanfordu elio sam upoznati lijeènika tamo nje ragbija ke mo
mèadi, ali nisam uspio. Osjetio sam veliko veselje kad sam ga jednoga dana vidio k
ako sjedi u zadnjem redu na mojem predavanju. Sljedeæe subote dotrèao sam k njemu pr
ije utakmice, predstavio se i rekao: Stvarno sam se razveselio kad sam vidio da v
as zanima istra ivanje spavanja." Blijedo me gledao. Rekao sam: Bili ste na mojem p
redavanju u utorak." Malo je ustuknuo i rekao: ,,U utorak sam bio u Chicagu." Os
jeæajuæi zbunjenost i nelagodu, isprièao sam se i oti ao, ali me i dalje muèilo jasno sjeæa
je na njega u publici. Kad sam poèeo analizirati sjeæanje, shvatio sam da mi detalji
nisu ba jasni. Nisam se mogao sjetiti to sam predavao niti jesam li lijeènika vidio
na poèetku ili kraju predavanja. Napokon sam zakljuèio da sam vjerojatno sanjao, al
i je zbog neèega san ostao sa mnom kao naizgled pravo sjeæanje. To bi iskustvo moglo
biti dokaz pravog razloga za to zaboravljamo veæinu na ih snova, da se ne bismo zbuni
li. Kad bismo se jasno sjeæali svakog sna, te ko bismo razluèivali to se stvarno dogodi
lo, a to je bio san.
Vjerojatno ne shvaæate potpuno va nost upravo spomenute pretpostavke. Jedno od pitan
ja koja mi ljudi najèe æe postavljaju jest sanjaju li svi". Mislim da smo ispitali dovo
ljan broj ljudi da na to pitanje mogu bez razmi ljanja odgovoriti da". Nadalje, izj
ednaèavajuæi REM spavanje sa sanjanjem, mi nastanjujemo svijet snova na oko dva sata
svake noæi. Pomislite na zadnji film koji ste gledali. Zamislite da ste glavni ju
nak ili junakinja. Svega biste se vrlo ivo sjeæali. Kad biste se sjeæali svih iskusta
va iz svakog sna, to bi bio velik teret za va zdrav razum. Pamæenje mnogih iskustav
a u snovima bilo bi u sukobu sa svijetom u budnosti. Istinski vjerujem daje zid
sjeæanja blagoslovljena za tita. K tome, kad se probudimo iz ivog sna kojeg æemo se uvi
jek sjeæati, dosjeæanje ga u tom trenu trajno oznaèava ka# san. Stoga po tome to smo u
krevetu, u mraku, znamo daje to san i pridajemo mu njegov identitet.
319
Oèi nude prozor u mozak za vrijeme REM spavanja. Neparalizirane oèi otkrivaju da moz
ak reagira na scene u snu na isti naèin kao to bi to bilo da je san stvaran. Jednom
kad smo snimali èovjeka u REM spavanju, vidjeli smo da mu oèi ritmièki lete naprijed-
natrag, lijevo-desno, to je ponovio 26 puta. To je bilo tako neobièno da smo ga ist
og trena probudili i pitali stoje sanjao. Rekao nam je daje sjedio blizu stola n
a kojem su njegov brat i prijatelj igrali ping-pong i daje pratio lopticu naprij
ed-natrag dok su se oni nadmetali dugaèkim volejima. Tada smo reproducirali taj do
gaðaj u stvarnom svijetu. Snimali smo njegove pokrete oèiju dok je sjedio na istome
mjestu i gledao dvojicu igraèa kako udaraju lopticu naprijed natrag 26 puta. Elekt
rièni obrasci koji su nastajali od njegovih pokreta dokje gledao bili su jednaki o
brascu koji smo snimili dokje sanjao. Kod drugog smo ispitanika u REM spavanju v
idjeli kako su mu oèi fiksirane ravno naprijed, nepomiène nekoliko sekundi i na kraj
u se brzo pomaknule gore-dolje. Odmah smo ga probudili, a on je rekao daje sjedi
o u lo i u kazali tu, gledajuæi violinista Isaaca Sterna na pozornici (oèi fiksirane rav
no naprijed), kad je netko stao ispred njega, zaklanjajuæi mu vidik (pogled gore-d
olje). Drugi istra ivaèi spavanja zainteresirani za ovu temu zabilje ili su sliène rezul
tate.
Vi egodi nji eksperimenti pokazuju da se mozak u REM-u pona a vrlo slièno kao u budnosti
, tj. alje signale mi iæima da se pokrenu kao odgovor na ono to se dogaða u snu. Iako oèi
ne primaju prave slike iz vanjskog svijeta, mozak im daje naredbu da se pomièu, da
pregledaju scenu koja zapravo postoji samo u mislima. Signali ostatku tijela, k
ao to sam rekao, uglavnom su blokirani u leðnoj mo dini kako ne bismo pokretali udove
. Za neke dijelove mozga ne postoji razlika izmeðu budnog ivota i ivota snova. Kad s
anjamo da jedemo, borimo se ili razmi ljamo, mozak alje iste signale koje bi slao d
a smo budni i da uistinu jedemo, borimo se ili razmi ljamo.
Na neki naèin, percepcija jest sanjanje. Jedina je razlika u tome stoje u snovima
ono to do ivljavamo ogranièeno samim mozgom, a ne organizirano i potaknuto osjetilnim
informacijama iz vanjskog svijeta. Moj kolega Stephen LaBerge lijepo je sa eo tu
ideju: Sanjanje je percepcija koja nije ogranièena osjetilnim informacijama, a perc
epcija je sanjanje ogranièeno osjetilnim informacijama."
320
Stvarni ivot snova
Tumaèenje snova
Ideja da snovi znaèe osobnu poruku osobi koja sanja ima dugu povijest. 11 zabilje en
oj povijesti snovima se poku avalo tra iti znaèenje. Drevni su Kgipæani imali struènjake k
oji su tumaèili snove, a egiptolozi su otkrili egipatski rjeènik snova koji tumaèi znaèe
nje simbola u snovima. Grci i Rimljani su mislili da snovi sadr avaju proroèanstva b
uduænosti, meðu-tim nisu sva proroèanstva smatrali istinitima. Razlikovali su snove od
bjelokosti" (istinite snove) i snove od roga" (la ne snove). Mnoge vizije i proroèans
tva u Bibliji pojavili su se ljudima u snu. Jakov, koji je sanjao da se penje lj
estvama i hrva se s anðelima, bio je prva biblijska osoba koja sanja. Njegov sin J
osip bio je prvi biblijski tumaè snova.
Prije Freuda, snove su tumaèili cigani i narodni iscjelitelji.
Freud je uvelike obnovio zanimanje za tumaèenje snova, mo da /.bog toga stoje bio pr
va osoba modernog zapada za koju se smatralo da provodi sustavno psihologijsko i
spitivanje snova. Kao to sam naglasio u drugom poglavlju, frojdovsko tumaèenje snov
a ukljuèivalo je gledanje i/.nad svjesnog ili manifestnog sadr aja snova kako bi se
na ao skriveni -.idr aj, za koji je on mislio da obièno ukljuèuje potisnute seksualne osj
eæaje ili druge tabuizirane impulse. Freud je vjerovao da sigurno" (preru eno) oslobaða
nje tih impulsa nasilja, incesta i primitivne oralnosti omoguæava ljudima da zadr e
zdrav razum. Iako istra ivaèi spavanja vi e ne prihvaæaju na iroko zamisao da su snovi sig
rnosni ventil" koji sprjeèava nastanak psihoze, vjerovanje u znaèenje snova sve je u
obièajenije meðu laicima.
Prije mnogo godina u pokusu koji je bio primitivan jednako kao i potisnuti impul
s koji smo ispitivali, odluèili smo ispitati to bi se dogodilo kad bismo REM spavan
je nadomjestili hranom i jedenjem. Zamisao je I kao i u drugim ispitivanjima, pr
obuditi ispitanika na prvi znak razvoja K EM perioda, sprjeèavajuæi time pojavu REM-
a. Kad bi temeljna svrha KEM spavanja i sanjanja bila otpu tanje primitivnih oraln
ih impulsa, mo da bismo spavanje mogli nadomjestiti jedenjem kad bismo ispitanika
hranili nakon svakog prekidanfa REM perioda. Tada u noæi oporavka ne lii trebalo n
adoknaðivati REM spavanje.
321
Prvi ispitanik rekao nam je da mu je omiljeno jelo pita od banana. Moja supruga
je ispekla slastan kremasti kolaè i ja sam ga ponio u laboratorij kako bismo zapoèel
i s pokusom. Slijedeæi uobièajeni postupak ispitivanja deprivacije REM spavanja, èekao
sam da se pojavi nekoliko pokreta oèiju, zatim sam probudio ispitanika, koji je i
sprièao vrlo kratak djeliæ sna o tome kako je hodao ulicom u Greenich Villageu. Poje
o je svoj prvi komad pite od banana s velikim u itkom i komentirao: Kakvo dobro ist
ra ivanje!" Ponovno je zaspao i nakon otprilike jedan sat zapoèeo novi REM period, p
risjetio se jo jednog djeliæa sna kad smo ga probudili i ponovno u slast pojeo svoj
u pitu. Nakon tri buðenja, tri jednominutna sna i tri komada pite, u èetvrtom snu sa
njao je da je pio kavu i pu io cigaretu. Nakon to je pojeo svoj èetvrti komad pite od
banana s ne to manje entuzijazma rekao je: Uvijek na kraju obroka popijem kavu i p
opu im cigaretu." Opisujuæi peti djeliæ sna rekao je: Strugao sam pagete s tanjura u kan
tu za smeæe." Peti komad pite jeo je s oèitom odbojno æu i ostavio koricu. Nakon estog buð
nja rekao je, ,,Dr. Dement, sanjao sam day« Vas hranim pitom od banana."
Iako mislim da se u snovima mo e pronaæi osobno znaèenje, mo da èak i znaèenja koja svjesni
um potiskuje, tumaèenja u velikoj mjeri ovise o osobi i njezinu ili njegovu kultur
alnom kontekstu. Neki ljudi poku avaju tumaèiti snove èitajuæi sanjarice", koje su uvijek
nejasne i beskorisne. Te besmislene knjige mogu vam reæi, primjerice, da sanjanje
leda znaèi zamrznute emocije". Ali Eskimima led mo e simbolizirati cijeli svijet, a
ljudima u pustinji ne to egzotièno. Cigare mogu simbolizirati falus, kapitalista, ne
ugodnost - ili, kao to je Freud rekao, katkad samo cigaru.
Neki su antropolozi prihvatili ideju da predmeti i aktivnosti koji se èesto pojavl
juju u snovima mogu imati slièno znaèenje za ljude iste kulture. Neki su snovi u zap
adnoj kulturi toliko uobièajeni da se njihovo znaèenje uzima zdravo za gotovo. Primj
erice, san u kojem je osoba gola u javnosti obièno se povezuje sa strahom od toga
da drugi ljudi vide kakva je zapravo ta osoba. Snovi u kojima se rje ava ispit ili
se ne doðe na predavanje uobièajeni su anksiozni snovi. Snovi u kojima osoba poku ava
nekamo stiæi, a nikako ne uspijeva èesti su kod osoba koje osjeæaju ambivalentnost pr
ema onome to u stvarnosti trebaju uèiniti ili kamo trebaju stiæi. Snovi
322
Stvarni ivot snova
u kojima se ispunjavaju elje mogu se pojaviti u obliku osobnog posjeta omiljene m
edijske zvijezde. Obièno se probudite iz takvog nekakvog sna i toèno znate to on znaèi.
Èak i kad ne mo ete to obrazlo iti, znali biste da ima neko znaèenje.
I, prema jo jednoj postfrojdovskoj koli mi ljenja koja je u sredi tu rasprava na grani
cama neuroznanosti i psihologije, bili biste potpuno u krivu.
Znaèenje nasuprot mehanizmu
Nekoliko dana njih najuglednijih znanstvenika u podruèju spavanja zakljuèilo je da sno
vi nisu pisma nama samima. Oni ne otkrivaju na e prave misli i emocije. Ta ekipa,
koju znam godinama, izaziva naizgled dobro utvrðenu ideju da snovi imaju znaèenje za
na e ivote. Uz pomoæ razne tehnologije, od EEG do PET (pozitronska emisijska tomogra
fija) ureðaja, neuroznanstvenici su postigli velik napredak u kartiranju budnog mo
zga. Katkad se te tehnike primjenjuju u istra ivanju sanjanja.
Poèetkom 70-ih godina 20. stoljeæa dva istaknuta istra ivaèa spavanja s 1 larvarda, J. A
llan Hobson i Robert McCarlev, otkrili su da za vrijeme K EM spavanja malo podruèj
e blizu baze mozga stvara sna ne, pravilne ufale ivèanih signala. Ti signali putuju n
agore kroz mozak i ire se mo danom korom, gdje se odvija veæina vi ih mozgovnih funkcij
a. Dva mi znanstvenika prouèavala maèke, ali su pretpostavili da do sliènih rafala dol
azi kod svih ivotinja, ukljuèujuæi ljude. Dva psihijatra, koji mi takoðer poznati neuro
fiziolozi i istra ivaèi spavanja, smatraju da su li rafali izvor snova. Prema njihov
oj hipotezi o sintezi aktivacije", rafali koji nastaju u podruèju, koje se naziva m
ost, na bazi mozga aktiviraju" ivèane stanice u cijelom mozgu donoseæi slike, osjete i
osjeæaje.
Snovi nastaju kad mozak uèini ono to radi svakoga dana u budnom ivotu: osmi ljava nad
olazeæe ivèane signale. Ideja je da mozak uzima ¦no to zapravo znaèi nasumiènu, besmislen
nu aktivaciju i sin-N-tizira" je u ne to donekle smisleno i suvislo, èak i ako mora i
zmisliti vlastitu prièu. U skladu s tim, ne postoji nikakvo skriveno znaèenje u snov
ima. Istra ivaèi s Harvarda ka u da su osjeti u snovima vrlo slièni
onima kad znanstvenici elektriènom sondom bezbolno stimuliraju dijelove mozga. Kad
se podra i jedan dio mozga, ispitanik mo e reæi da èuje glazbu. Kad se nasumce podra i dr
ugi dio mozga, ispitanik se sjeti igraèke iz djetinjstva. Osjeti i sjeæanja koja isp
itanik do ivljava ovise o tome koje je ivèane stanice sonda pogodila. Ti znanstvenici
smatraju da su misli i sjeæanja koji se pojavljuju u snovima takoðer rezultat nasum
iène ivèane aktivacije. Oni smatraju daje povr ni sadr aj snova cijeli sadr aj i da nema p
trebe tra iti skrivena znaèenja.
U novije vrijeme, 1997. godine, tim predvoðen dr. Allenom Braunom iz Nacionalnih i
nstituta za zdravlje i dr. Thomasom J. Balkinom iz Vojnog instituta Walter Reed,
s pomoæu PET snimanja kartirali su ivi ljudski mozak za vrijeme REM spavanja, s in
trigantnim implikacijama na odreðeni sadr aj snova. Prije PET snimanja u mozak je in
jicirana blago radioaktivna otopina glukoze kako bi protok krvi - mjera ivèane akti
vnosti - bio vidljiv. Kod PET snimaka dijelovi mozga koji su aktivni postaju svj
etliji, a neaktivni ostaju tamni, dok EEG ureðaj mo e pokazati samo kvantitetu i kva
litetu mo danih valova. PET snimke pokazuju daje za vrijeme REM spavanja, primarno
vidno podruèje kore velikog mozga, zajedno s ostalim podruèjima koja spajaju osjeti
lne informacije, manje aktivno nego obièno. Frontalni su re njevi - èije funkcije uklj
uèuju kratkoroèno pamæenje, planiranje i izvr avanje misli i djela te integriranje podat
aka iz drugih dijelova mozga - takoðer pasivni. Dijelovi koji ostaju vrlo aktivni
su mozgovni centri za emocije i dugoroèno pamæenje. Tim iz Vojnog instituta Walter R
eed ponudio je te nalaze kao obja njenje zastoje sadr aj na ih snova krcat emocijama i
starim sjeæanjima. Glavno upozorenje odnosi se na to da PET snimke imaju vrlo nis
ku rezoluciju pa ono to se èini pasivnim" mo e biti svega 10 - 20 % manje aktivno od o
noga to se èini aktivnim".
Mnogi ljudi ne mogu prihvatiti te zakljuèke. Ideju da su snovi samo nasumièni kola mi
sli i slika, psihoanalitièari, dakako, smatraju heretiènom. No, iako su se Freud i n
jegove teorije povukli s glavne pozornice, jo uvijek postoji ra ireno uvjerenje da
nam snovi uistinu nose duboke poruke. Mnogo ljudi redovito u svojim snovima tra i
uvide u svoj ivot i ja ih ne æu optu ivati za puku lakovjernost.
324
Stvarni ivot snova
Vjerujem daje borba izmeðu neuroznanosti i psihoanalize dovela do la ne dihotomije.
Pitanje nije u tome jesu li svi snovi besmisleni ili svi dubokoumni. Prije svega
, mi ne znamo sa sigurno æu dogaða li se kod ljudi jednak proces u mo danom deblu za vri
jeme REM spavanja. Druga je moguænost da jednom kad mo dano deblo zapoène proces sanja
nja, san na kraju mo e poèeti ivjeti vlastitim ivotom unutar nemjerljivo kompliciranij
eg ljudskog mozga. Na kraju, neki snovi mogu biti beznaèajni i besmisleni dok drug
i mogu biti sasvim suprotni.
K tome, moramo razlikovati smisao i namjeru. Kad biste pogledali oblake i vidjel
i oblik koji vas podsjeæa na poznato lice, tada bi to lice za vas imalo znaèenje. Li
ce bi vas moglo podsjetiti na starog prijatelja pa èak i promijeniti tijek va eg ivot
a, kad biste ga nazvali i ponovno uspostavili bliske veze. Meðutim, bilo bi apsurd
no reæi daje oblak namjerno zauzeo taj oblik kako biste mogli vidjeti to lice. Na
isti naèin, sanjanje poznate osobe ili zastra ujuæe figure mo e za vas imati vrlo osobno
znaèenje, a da pritom nema funkcionalnu namjeru poput oslobaðanja od stresa ili izr
a avanja neprijateljstva.
Po ao bih jo dalje sa svojim argumentima. Ono to smo o mozgu nauèili od 1970-ih upuæuje
na potrebu modifikacije hipoteze o sintezi aktivacije. Nasumièni rafali ivèane aktivn
osti mo da se i stvaraju u bazi mozga, ali putovi ivèanih signala ni izdaleka ne bi v
i e bili tako nasumièni do trenutka u kojem stignu u mo danu koru. Tijekom dana, dok s
e koriste, mo dane ivèane stanice mijenjaju svoje pona anje. Kad se podra uju, stanice mo
gu postati reaktivnije. Ako ste tijekom dana bili upla eni, ivci koji kontroliraju
refleks i osjeæaj straha bit æe reaktivniji tijekom noæi, pa æe se nasumièni ivèani signal
ok putuju kroz mozak modificirati i filtrirati zbog njegova trenutaènog stanja.
Kako biste razumjeli na to mislim, pomoæi æe vam da zamislite prozor s obojenim stakl
om. Bijelo svjetlo, koje je mje avina svih boja, ulazi s jedne strane, ali s druge
izlazi kao jasan snop boja koji je vrlo èesto smislen. Kao i obojeno staklo (koje
znaèi filtar za svjetlo), mozak djeluje kao filtar koji nameæe r«d nasumiènim signalima
koji kroz njega prolaze.
325
Ali, ne mogu se potpuno slo iti s hipotezom da mozak povezuje nasumiène slike u prièu
tek nakon to su slike i osjeti veæ stvoreni. Prije nego to ih otpi em kao potpuno sluèaj
ne i nasumiène, ja podrijetlo mnogih slika i osjeta pripisujem stanju u kojem se m
ozak nalazi. I zbog toga to se stanje mozga stvara kroz va a iskustva, slike i osjeæa
ji u snovima stvarni su odraz va ih iskustava.
Kad sam provodio ispitivanja sa selektivnom deprivacijom REM spavanja opisana u
drugom poglavlju, gledao bih snimku spavanja dok nastaje i probudio bih ispitani
ka i prekinuo spavanje èim sam bio siguran daje zapoèeo REM period. S obzirom na to
da mije trebalo 20 do 30 sekundi da budem siguran, ispitanici su se obièno mogli p
risjetiti djeliæa sna nakon buðenja. Jedna od ispitanica bila je mlada ena koja se ne
davno zaposlila na rezervacijama za zrakoplovnu tvrtku Trans World Airlines. To
je bilo u doba prije kompjutora, kad su pogrje ke imale velike posljedice. S obzir
om na to daje bila nova na tom poslu, osjeæala je golem pritisak i anksioznost. U
gotovo svakom buðenju za vrijeme ispitivanja depriva-cije REM spavanja, ona bi rek
la: Mislila sam o tome kako rezerviram karte, a zatim sam stvarno bila u avionu",
ali je briga koja je dominirala njezinim apstraktnim mi ljenjem i koja se pokazal
a na razini njezinih slika u snovima bila prilièno oèigledna, a njezine dnevne preok
upacije su jasno bile ishodi te mnogo ulomaka snova; iako je san nakon toga mogao
poæi u nevjerojatno mnogo razlièitih smjerova, intenzitet dnevne preokupacije mogao
je imati sna an utjecaj.
Sve ovo ne zatvara vrata ideji da su snovi istinski nesvjesne misli. Nesvjesne m
isli mogu promijeniti stanje mozga i oblikovati ivèane signale koji prolaze kroz mo d
ano deblo jednako kao i svjesne. Nesvjesna ili ne, va a dnevna i ivotna iskustva ob
likuju obojeno staklo" koje filtrira nadolazeæe signale - i stvara slikovite krajol
ike u snovima.
Mislim da se to dogodilo u mojem snu s pu enjem. Iako je glavno znaèenje tog sna bil
o daje promijenilo moje pona anje, te ka promjena koju neki ljudi ne mogu postiæi niti
po cijenu ivota i zdravlja, vjerojatno je tu bilo jo neèega. Kao to sam rekao, u to
sam vrijeme mnogo pu io i istodobno bio zabrinut zbog nagomilavanja dokaza da pu enj
e uzrokuje rak. K tome, osjeæao sam veliki unutarnji nemir jer sam gotovo svaku noæ
326
Stvarni ivot snova
provodio izvan kuæe, u laboratoriju, a danju spavao prepu tajuæi pritom svojoj eni da s
e brine za na e troje male djece. Moj je ivot na neki naèin Iiio izokrenut. Ne mislim
da sam potisnuo te osjeæaje - bio sam svjestan problema i zabrinut zbog toga - al
i sam poku avao ignorirati implikacije svojeg pu enja i prekomjernog rada. Neurolo ka
aktivnost sna s rakom iskopala je te psiholo ke konflikte i predstavila ih na naèin
koji nisam mogao ignorirati te me navela da rije im probleme u svojem ivotu.
Sada nja neuroznanost takoðer mo e pomoæi objasniti kako neke slike u snu mogu istodobno
znaèiti vi e stvari - to je Freud zvao kondenzacijom. Primjerice, uobièajeno je da lju
di o snu ka u: Pribli avao sam se svom ocu, ali je on istodobno bio Fred, moj uèitelj."
Ili: Dr ala sam jabuku, ali je to istodobno bila knjiga jer sam je poèela èitati." Ist
ina je da mi nemamo samo jedan neuron koji se aktivira kad je pred nama jabuka.
Kad slika jabuke proðe od oèiju do mozga, ona aktivira konstelaciju neurona koji znaèi
crvenu boju, okrugli objekt, voæe i slièno.
Kad poèetni signal u mozgu ne dolazi od prave jabuke, nego od nasu miènog generatora
u mo danom deblu, moguæe je da predmeti dobiju svojstva koja inaèe nemaju. Primjerice
, ako se aktivira prava konstelacija neurona, predmet mo e imati svojstva prave" kn
jige i prave" jabuke, iako je to fizièki nemoguæe (i te ko zamisliti u trenutcima na e bu
dnosti). Takva kondenzacija èesto dovodi do zabune kad poku avamo isprièati san nakon t
o se probudimo.
Prije 30 godina usnio sam vrlo znaèajan san. U to vrijeme, moj istra ivaèki tim naporn
o je radio s eksperimentalnim lijekom za koji se èinilo da ima jak uèinak na temeljn
i proces spavanja. Oko godinu dana nakon poèetka projekta poèeo sam ozbiljno sumnjat
i da nam proizvoðaè ne dostavlja èisti eksperimentalni spoj, èak da se mo da radi o sasvim
razlièitom spoju. S obzirom na to da smo ulo ili toliko truda ta me moguænost poèela muèi
ti. Zar æe propasti cijela godina rada? Istog sam i rena odluèio analizirati uzorke
spektrometrijom mase kako bih razrije io nedoumicu. Ali, pribli avao se vikend i ni ta
se nije moglo uèiniti do ponedjeljka. Mogao sam samc^èekati i nadati se da sam u kr
ivu.
U petak popodne oti ao sam na zabavu k prijatelju, uspje nom umjet-niku koji je prièao
o svojoj nedavnoj izlo bi u vedskoj. Rekao mije da
327
gaje netko na otvorenju pitao je li on idov (on je, zapravo, portugalski kr æanin), a
on je u ali odgovorio: ,,U Portugalu uopæe nema idova."
Te sam noæi sanjao dug, ivi san na temu filma Put oko svijeta za 80 dana, koji sam
nedavno bio gledao, i o dogaðajima tog dana. U tom sam snu lovio izgubljeno pleme p
ortugalskih idova" i bio sam im na tragu. Slijedio sam ih kroz brda i doline, nal
azio topli pepeo logorske vatre, samo da bih shvatio da je izgubljeno pleme i da
lje bilo ispred mene. S novom odluèno æu slijedio sam ga po Sjedinjenim Dr avama, preko
Atlantskog oceana, Europe i Azije uvijek sti uæi, nakon velikih te koæa, ali malo prekas
no. Na kraju sam stigao u Vladivostok, gdje sam, nakon to sam doznao da su otplov
ili u Kaliforniju, nabavio èamac i otisnuo se na more.
Uhvatila me stra na oluja, a na kraju puta mije i èamac potonuo. Valovi su me potpun
o iscrpljenog i li enog svih zemaljskih dobara konaèno izbacili na kalifornijsku pla u
. Dok sam puzao po pijesku osjeæajuæi se potpuno pora eno, glavom sam udario o ne to. Bi
o je to znak. Pogledao sam prema gore i proèitao: Ha, ha! Cijelo smo vrijeme bili u
Kaliforniji! (Potpis) Portugalski Zidovi." Probudio sam se s golemim osjeæajem gu
bitka i proma aja.
Sto se tièe smislenosti" snova, moj je san jasno oslikavao strah daje moj tim pro ao
cijeli svijet odnosno, radio cijelu godinu i postigao apsolutno ni ta. Odra avao je
intenzitet posla i, na kraju, golem osjeæaj gubitka i uzaludnog truda. Ali, vi e od
toga, san je bio duga, suvisla i kontinuirana avanturistièka prièa - smislena od poèet
ka do kraja. Kako bi uopæe mogao nastati od nasumiènog procesa? (Kao to se pokazalo,
moja prava muka, put oko svijeta, nije bio uzaludan - laboratorijski rezultati t
og su ponedjeljka pokazali da smo rabili pravi lijek, bio je potpuno èist i istra iv
aèki projekt je bio dobar).
Najèvr æe sjeæanje iz tog sna bilo je udaranje glavom o znak na kraju èemu se, kad god se
sjetim sebe na toj pla i - prljavog, obeshrabrenog, nasamarenog - uvijek nasmijem.
Va no je naglasiti da taj i san o raku nisam sanjao u laboratoriju za spavanje. To
su jedini snovi kojih se sjeæam. Stoje sa svim ostalim snovima? Ako u snu postoji
poruka koja se stvarno treba prenijeti, mo da
328
Stvarni ivot snova
st' budimo kad sna na emocija nadvlada tendenciju za spavanjem, a mi se probudimo
shvativ i da smo sanjali. Ali, moramo zapamtiti da svaku noæ prolazimo niz iskustava
koja bi jednako tako mogla biti i neèija tuða iskustva, to se na e budne svjesnosti tièe
. Barem moramo osjetiti strahopo tovanje prema tome da dio nas nastanjuje drugi sv
ijet i da se ta dva svijeta samo povremeno susreæu.
Ostaje nam razmotriti i zavr ni aspekt snova. Snovi nas oslobaðaju
tega stvarnog svijeta. Svijet snova nudi nam avanturu, zabavu, u itak i, preèesto, s
travu. Upravo je realistiènost svijeta snova ono to na im iskustvima u snovima pridaj
e tako posebno znaèenje. Prema mojem iskustvu, vrijednost i znaèenje sna najèe æe se bolje
procjenjuju nakon
to se probudimo.
Najzabavniji mije dan u godini kada moji studenti na kolegiju Spavanje i sanjanje
" prièaju svoje omiljene snove. Svaki je san sve bolji i bolji i èesto nekoliko stot
ina studenata zaèuðeno uzdi e ili se grohotom smije dok na putujuæi mikrofon prolazi od j
ednog pripovjedaèa do drugog. Katkad pomislim kako bih tomu volio posvetiti cijeli
semestar.
Nadam se da æe buduæa ispitivanja snova omoguæiti bolji pristup na em svijetu snova - ka
ko bi na e budno ja" imalo bolji pristup na im snovima, a na e sanjajuæe ja" bolji pristu
na em budnom ivotu. Da bi se san do ivio stvarnim, èini se da ne smijemo biti svjesni
da sanjamo. Ali, kad pomislim na svoj san o raku, sine mi da pojaèana realnost unu
tar snova mo e pru iti odliènu moguænost za uèenje. Primjerice, kad bi netko mogao imati s
varno" iskustvo sudjelovanja u u asnoj nesreæi uzrokovanoj vo njom u pospanom stanju,
te se poku avao oporaviti od stra nih ozljeda i opeklina, to bi iskustvo osobu koja
je sanjala moglo zauvijek sprijeèiti da vozi u pospanom stanju. Prije sam pri eljkiv
ao da ruski i amerièki voðe i generali sanjaju potpunu nuklearnu razmjenu i iskuse p
olagano umiranje na planetu ogoljenom od svih tragova civilizacije takozvanoj nu
klearnoj zimi. Takoðer sam zami ljao da bismo mogli zamijeniti uèenje i osposobljavanj
e u budnom ivotu uèenjem i vje banjem za vrijeme spavanja^ I, kao to sam ne jednom èuo p
rimjedbu Stephena LaBergea: Svijet snova mo e nam pru iti najbolju priliku da u ivamo u
istinski sigurnom seksu."
329
Barem od poèetka pisane povijesti, ljudi su u snovima tra ili uvid u stvarni svijet.
U konaènici, prava va nost potpunog razumijevanja snova mogao bi biti uvid u to kak
o mozak radi, kako percipiramo i za to mislimo na naèin na koji mislimo. Ne mo emo dru
kèije nego stvarati svjetove u na im glavama, pridati smisao zujanju ivèanih signala u
mozgu. Mo da otkrijemo da sanjanje i budnost imaju znatno vi e zajednièkog nego to smo
mislili, kao i da veliki dio svoje budnosti ivimo na vrlo automatski, sneni naèin.
Mislim da æe proæi mnogo vremena prije nego to na e rastuæe poznavanje mozga otkrije sve
tajne o znaèenju snova i njihovoj vezi s na im budnim ivotom. Mislim daje prikladno z
avr iti na u raspravu o snovima rijeèima pisca Havelocka Ellisa: Snovi su stvarni dok t
raju - mo emo li o ivotu reæi vi e?"
330
14. Mala noæna muza: Stvarala tvo,
Poznata je ala na Stanfordu da se dogaðaji u kompjutorskoj industriji mjere u pseæim g
odinama", to bi znaèilo da se novi proizvodi i ideje, kojima bi u drugim industrija
ma trebalo mnogo godina da se razviju, u Silikonskoj dolini koja se naglo razvij
a zaènu i izvedu za oko petinu tog vremena. Ako neka tvrtka i najmanje trati vrije
me i ne iskori tava novu ideju, uvidjet æe da su je druge preduhitrile ili da su je
glavni in enjeri napustili kako bi osnovali vlastitu tvrtku. Mene stalno zadivljuj
e broj novih tvrtki koje se osnivaju svake godine i milijarde dolara kapitala ko
ji se slijeva u Silikonsku dolinu kako bi podupro taj rad. Ne treba napominjati
daje to mjesto gdje se kreativnost, produktivnost i uèenje ne samo visoko cijene v
eæ su i prijeko potrebni za njegov opstanak.
Prije nekoliko godina imao sam pacijenta èiji se ivot potpuno raspao. On je bio bis
tar rukovodilac koji je naporno radio na vrhunskom poslu u kompjutorskoj industr
iji. Meðutim, dobio je otkaz zbog slabog uèinka i lijeèi se od bipolarnog poremeæaja ras
polo enja. Kad sam ga vidio, uzimao je Lithium i lijekove za spavanje. Bio je upuæen
u na u kliniku zbog te ke nesanice i gubitaka svijesti tijekom dana. Supruga gaje n
apustila zbog njegove izrazite razdra ljivosti, a dobila je i skrbni tvo nad njegovo
dvoje djece. Kad sam stigao na kliniku vidio sam ga kako koraèa po èekaonici. Kad s
am ga uveo u svoj ured, odmah je rekao: Ne mogu spavati, ali ne mislim da sam man
ièno depresivan. Samo ne mogu sjediti na miru. Ali, vjerovali ili ne, zaspim u sto
jeæem polo aju." Pogodak. Sindrom nemirnih nogu. Prije otprilike pet godina dijagnos
ticiran mu je bipolarni poremeæaj raspolo enja i svi medicinski napori bili su usmje
reni na pronala enje odgovarajuæeg lijeka, a ne na reevaluaciju njegove dijagnoze. I
ako su ga smatrali zvijezdom u usponu zbog njegove inteligencije, vje tine i dara
za razumijevanje i analizu slo enog i brzo promjenjivog poslovnog okru ja, njegov po
remeæaj spavanja i pridru ena te ka deprivacija spavanja na
duktivnost i
331
kraju su ga sustigli. Nije bio sposoban zadr ati razinu uratka koja se od njega oèek
ivala.
Taj rukovodilac imao je zapravo tipièan problem nemirnih nogu. Ukinuo sam mu sve l
ijekove i propisao jedan posebno namijenjen nemirnim nogama. Njegovo se stanje p
reko noæi osjetno pobolj alo. Vratio se za tjedan dana i rekao da je est puta prospav
ao cijelu noæ i da se osjeæa preporoðeno. S povratkom dobrog spavanja, vratila mu se t
jelesna energija na koju je zaboravio, izdr ljivost koja mu je pomagala da naporno
radi. Osjeæao se optimistièno i motivirano uhvatiti se u ko tac s dnevnim izazovima.
Ponovno je bio sposoban istodobno onglirati s mnogo problema i moguænosti. Osjeæao se
kao nov, ali se, dakako, samo vraæao stari on, koji se mogao koristiti svim svoji
m sposobnostima kako bi uspio u zahtjevnom poslu. Ubrzo je prona ao novi posao, a
mi smo izraèunali daje zbog nedijagnosticiranog sindroma nemirnih nogu izgubio bar
em 500 000 dolara.
Dakako, kompjutorska industrija nije jedina u kojoj je stvarala tvo va no. Svi elimo
saznati kako napraviti vi e, kako br e i bolje rje avati probleme, kako dobiti vi e od iv
ota dok ostavljamo vlastiti otisak u onome to radimo. Tisuæe konzultanata savjetuju
tvrtke kako da postanu uèinkovitije i produktivnije, a stotine knjiga ljudima gov
ore kako da iste koncepte provode u vlastitom ivotu. Ali rijetke prenose ideju da
su zdravo spavanje i raspored posla prijeko potrebni za postizanje kreativnosti
i produktivnosti za kojima svi udimo. Umjesto toga, mnogi od nas misle da se mor
amo odreæi spavanja kako bismo postali produktivniji, da nije moguæe spavati dovoljn
o dugo i biti uspje an. Sve vi e kasnoveèernji ili ranojutarnji sati izgledaju kao jed
ini naèin poveæavanja na ih produktivnih sati. Taj naèin mo e kratkoroèno donijeti rezultat
, ali na duge staze, manjak spavanja iscrpljuje na u mentalnu preciznost i umanjuj
e na potencijal za ustrajna postignuæa.
Uz prehranu i vje banje, zdravo spavanje osnova je za mentalno i tjelesno zdravije
koje nam je potrebno kako bismo dali sve od sebe. U tu æu svrhu ovdje istra iti dje
lovanje spavanja, nagona za spavanjem i razbuðivanja ovisnog o satu na to kako uèimo
, stvaramo i proizvodimo.
332
Mala noæna muza: Stvarala tvo, produktivnost i uèenje
Noæna kola
Èetrdeset godina pouèavanja dalo mi je dugoroèni laboratorij za ispitivanje kako i kad
a studenti najbolje uèe. Moja i ispitivanja mojih kolega omoguæila su mi da zakljuèim
da je dug u spavanju najva niji i imbenik kvalitete ili izvrsnosti psiholo kog i kog
nitivnog funkcioniranja. Kad studenti dovoljno spavaju, budni su, zainteresirani
, spremni upijati /nanje. Najdosljednija i najuzbuðenija reakcija mojih studenata
koji uèe prepoznati koliki im je dug u spavanju i koji rade na tome da ga smanje j
est èuðenje kako vi e ne zaspe ili ne budu pospani na nastavi. Èak mogu biti potpuno bud
ni i zainteresirani za predavanje svaki dan neposredno nakon ruèka. Jedna se stude
ntica uvijek u asavala predavanja u 13.20 sati koje je dr ao vrlo dosadan" profesor.
Studentica bi ili zaspala ili se za vrijeme cijelog predavanja borila da ostane
budna, ne slu ajuæi, a zasigurno i ne pamteæi, zapravo ni ta. Nakon tjedan-dva spavanja
osam sati na noæ uopæe nije imala pote koæa s time da ostane budna i pa ljiva na predavanj
u. Zaèudo, otkrila je daje profesor postao zanimljiv".
Zbog deprivacije spavanja, meðu prvima otkazuje kognitivno funkcioniranje. Spavanj
e je osnovni biolo ki nagon, a sna ni nezadovoljeni nagoni poput gladi, eði, seksa i sp
avanja znaju kako nas pretvoriti u kognitivne nespretnjakoviæe. I u kolskoj i u rad
noj okolini, dobro naspavam ljudi su ukljuèeniji, mogu istodobno u glavi zadr ati vi e
ideja i mogu jasnije razmi ljati o novim idejama. Iskustvo umorne studentice kojo
j je bilo dosadno i koja je, kad se odmorila, otkrila daje predavanje njezina pr
ofesora zanimljivo i poticajno, zajednièko je mnogim ljudima koji se jednom konaèno
naspavaju. Stare zanimacije i hobiji koji su dugo bili zanemareni ponovno postaj
u zanimljivi; nove, privlaène ideje kao da iskaèu iz novina i knjiga. Najva nije od sv
ega, ljudi stalno ponavljaju da im se uèenje ne èini tako te kim kad ih jednom dug u s
pavanju prestane pritiskati. Isto se dogaða kad se osobe koje imaju velik dug u sp
avanju i prekomjernu dnevnu pospanost uzrokovanu nekim poremeæajem spavanja poènu us
pje no lijeèiti.
Neki istra ivaèi nagaðaju df proces uèenja, premje tanje pamæenja u dugoroèni spremnik, zah
eva potpunu izmjenu u povezivanju ivèa-
333
nih stanica i da REM spavanje olak ava tu aktivnost. Prisjetite se da se èimbenici n
euralnog rasta poveæavaju za vrijeme spavanja, pa tako REM spavanje mo e biti vrijem
e u koje èimbenici rasta i mo dana aktivnost zajedno djeluju kako bi stvorili ivèane ve
ze potrebne da se pamæenje pohrani u dugoroèni spremnik. Nobelovac Francis Crick, su
otkrivaè strukture DNK, smatrao je daje REM spavanje vrijeme kada mo dana aktivnost
odbacuje nekorisna sjeæanja, oslobaðajuæi time prostor za novo uèenje i novu pohranu inf
ormacija. Prema rijeèima harvardskog psihijatra i neurofiziologa Allana Hobsona ci
tiranog u èasopisu The New York Times: Cini se da se sjeæanja koja su veæ u sustavu èitaj
u i nadopunjuju u terminima njihove emocionalne salijentnosti."
Nekoliko je pokusa èak sugeriralo da proces spavanja sam po sebi poma e mozgu obliko
vati dugoroèno pamæenje te da ometanje spavanja sprjeèava taj proces. Prvi pokusi o sp
avanju i pamæenju provedeni su na ivotinjama. Glodavci koji su nauèili prolaziti kroz
labirint ili pritisnuti polugu kako bi dobili nagradu, zbog deprivacije REM spa
vanja sljedeæi su dan te ko rje avali tu zagonetku. U drugim pokusima na ivotinjama, ko
je su proveli francuski istra ivaèi, dan proveden u uèenju prolaska kroz labirint rezu
ltirao je porastom REM spavanja te noæi, kao da su ivotinje poveæavale to spavanje ka
ko bi u svojem mozgu utvrdile novootkriveno znanje.
Ispitivanja veze izmeðu spavanja i pamæenja provedena na ljudima znatno su slo enija i
proturjeèna. Nekoliko grupa na lo je daje do lo do porasta REM spavanja u noæi nakon to
su ljudi uèili Morseovu abecedu ili neku drugu kognitivnu vje tinu i da ometanje REM
spavanja ili njegovo potpuno ukidanje ometa upamæivanje. Ali, drugi su pokusi pok
azali da kod ljudi ne dolazi do promjene u REM spavanju nakon uèenja nove vje tine i
da deprivacija REM spavanja ne djeluje na upamæivanje.
Drugi istra ivaèi nalaze podr ku za teoriju u tome da mozak konsolidira pamæenje za vrij
eme spavanja s pomoæu PET snimanja kojim se mjeri mo dana aktivnost za vrijeme REM s
pavanja, ali ja sam i dalje skeptièan. Iako te snimke zaista pokazuju da su za vri
jeme REM spavanja centri za emocije i dugoroèno pamæenje aktivniji nego ostala
334
kognitivna podruèja, postoji velika razlika izmeðu aktivnosti" i prave konsolidacije
pamæenja.
Svi proturjeèni dokazi upuæuju na rjeèit odraz toga koliko su putovi ljudske kognicije
slo eni i nedokuèivi, a ne na izravnu korelaciju izmeðu pavanja i pamæenja. Ljudsko pamæe
nje znatno je slo enije nego pamæenje I'lio koje druge vrste. Stvari se sjeæamo s pomoæu
vi estrukih metoda i znakova. Primjerice, dionica gradskih ulica mo e se upamtiti s
pomoæu odreðenih trgovina ili drveæa ili s pomoæu slijeda skretanja - desno, desno, dva
bloka ravno, lijevo, desno, lijevo. Mo emo to sebi recitirati i upamtiti zvuk, ri
tam ili èak uoblièiti rijeèi u pjesmicu. Svaka od tih tehnika poma e pohranjivanju infor
macija na razlièit naèin, u razlièite dijelove mozga. Howard Gardner, psiholog na Faku
ltetu za obrazovanje Sveuèili ta Harvard, identificirao je sedam vrsta ljudske intel
igencije koje ovise o razlièitim naèinima pohrane i procesiranja informacija: verbal
na, matematièko-logièka, prostorna, tjelesna, glazbena, interpersonalna (razumijevan
je odnosa meðu ljudima) i intrapersonalna (razumijevanje sebe). Iako Gardnerov mod
el poma e razvoj na eg razumijevanja neu-roznanosti, èini mi se daje èak i njegova sedmo
smjerna mapa kognicije vrlo pojednostavljen oblik znatno zamr enije mre e.
S obzirom na tu kognitivnu slo enost nije èudo da je mnogo te e t pitivati utjecaj spa
vanja na uèenje kod ljudi. Primjerice, neki su istra- ivaèi otkrili daje lak e zapamtit
i procedure koje zahtijevaju deduktivno mi ljenje, kao stoje upravljanje strojem i
li raèunalom, ako nakon uèenja islijedi REM spavanje. Prostorno uèenje, koje se ispitu
je kratkom, brzom prezentacijom oblika na periferiji vidnog polja, takoðer se pobo
lj ava iko se nakon toga omoguæi REM spavanje. Ali ono to ti pokusi govore meni jest
da nema jednostavne veze izmeðu REM spavanja i pamæenja; REM je vjerojatno ukljuèen u
neke vrste oblikovanja pamæenja, ali ne i u druge.
REM bi mogao biti jedan èimbenik koji poma e uèvr æivanju" sjeæanja, ali nije prijeko potr
n. Evo jedne ilustracije te hipoteze koja odudara od iroko prihvaæenog! uvjerenja d
a je REM spavanje prijeko potrebno za dugoroèno pamæenje. Izraelski istra ivaè spavanja
Peretz
335
Lavie prona ao je èovjeka koji uopæe nema REM spavanja, ratnog veterana koji je zadobi
o ozljedu glave, pri èemu mu se komadiæ rapnela usjekao u bazu mozga. Taje ozljeda po
tpuno izbrisala njegovu sposobnost REM spavanja i sanjanja. Ali nije sprijeèila nj
egovu sposobnost uèenja i upamæivanja novih vje tina i iskustava. Taj je sluèaj dokazao
da, iako mo da poma e pri oblikovanju pamæenja, REM spavanje nije jedini naèin na koji s
e sjeæanja integriraju u neuralne banke pamæenja.
To to vjerujem da bi dru tvo trebalo iscrpno, detaljno ispitivanje ovog èovjeka uèiniti
prioritetom, ne bi trebalo nikoga iznenaditi. Uz to to bi takav sluèaj mogao nedvo
jbeno pokazati je li REM spavanje vitalno va no za ljudski organizam, mogao bi i p
otvrditi ili odbaciti brojne teorije o funkciji REM spavanja. Kad bismo imali na
cionalni laboratorij za spavanje, tog bismo èovjeka mogli uputiti u njega i podvrg
nuti neogranièenim kontinuiranim opa anjima kako bi se dokazale posljedice potpunog
gubitka REM spavanja. U svom opisu tog èovjeka, Peretz spominje da je uspostavio m
alenu kolièinu REM spavanja. Hoæe li se to nastaviti ili ne, ne znamo.
Nije jednoznaèno dokazano poma e li nam REM spavanje u uèenju i pamæenju. Alija mislim d
a kombinacija anegdotskih i znanstvenih dokaza sna no nagovje tava da s vremenom pos
veæena tradicija intenzivnog rada do kasno u noæ zbog pribli avanja roka, bilo da se r
adi o zavr nom ispitu ili profesionalnoj prezentaciji, mo e biti katastrofalna.
Prije nekog vremena ljudi su u ivali u predivnoj moguænosti uèenja za vrijeme spavanja
s pomoæu audiokaseta koje su ulijevale informacije u njihove u i. Mo da æete se sjetiti
oglasa: Za to gubiti vrijeme na spavanje kad biste mogli uèiti strani jezik ili pobo
lj ati znanje amerièke povijesti?" Ta je moguænost nedvojbeno odbaèena. Istra ivaèi su se k
ristili EEG-om kako bi osigurali da se informacije prenose iskljuèivo za vrijeme s
pavanja i sljedeæe jutro nisu na li apsolutno nikakve dokaze o korisnosti takvog uèenj
a. Nikakva kolièina ponavljanja nije pomogla. Bilo kakav drugi rezultat bio bi zbu
njujuæi jer sada znamo da se mozak za vrijeme spavanja iskljuèuje iz vanjskog svijet
a. Oni zadovoljni kupci koji su imali osjeæaj da su zaista ne to nauèili, vjerojatno s
u informacije
336
pokupili za vrijeme kratkih epizoda buðenja tijekom noæi. A ako su se na taj naèin zbo
g kasete èesto budili, vjerojatno nisu spavali onoliko koliko im je bilo potrebno.
Jedna stvar koju smo nauèili jest da spavanje mo e djelovati na prijelaz informacija
iz kratkoroènog u dugoroèno pamæenje. Kad zaspimo, ne .amo da je na a osjetilna svjesno
st iskljuèena iz vanjskog svijeta nego i mozak zatvara vrata izmeðu kratkoroènog i dug
oroènog pamæenja. Kratkoroèno sjeæanje, poput telefonskog broja koji ste upravo nauèili, p
ohranjuje se u kratkoroèno pamæenje na nekoliko minuta prije nego to nestane. Ako akt
ivno pojaèavate sjeæanje broja, ono se mo e prebaciti u dugoroèno pamæenje. Ali sjeæanja na
dogaðaje unutar pet minuta prije nego to zaspimo zaglave se u kratkoroènom pamæenju i n
estanu dok ¦.pavamo, umjesto da se prebace u dugoroèno pamæenje. To je razlog /bog koj
eg se netko tko se onesvijestio u nesreæi obièno ne mo e sjetiti ¦ to se dogodilo neposr
edno prije sjeæanja nestanu prije nego to im se pru i prilika da se prebace u dugoroèno
skladi te. Kad student zaspi na mojem predavanju, nikad se ne uzrujam; umjesto to
ga, èesto iskoristim priliku da poka em djelovanje spavanja na kratkoroèno pamæenje. Nak
on ¦ to pustim studenta da spava petnaestak minuta, zamolim kolegu do njega da ga pr
obudi i pita ga èega se zadnjeg sjeæa s predavanja. Nikada
c ne mo e sjetiti o èemu sam govorio pet do 10 minuta prije nego to ic zaspao. Ja tad
a objasnim za to je to tako. Cesto se student ne mo e
jetiti niti ulaska u predavaonicu.
I zvor stvarala tva
Ljudska sposobnost uèenja i razumijevanja smatra se glavnim obilje jem koje nas razl
ikuje od drugih ivotinja. Ali jo vi e specifiène ljudske funkcije su ma ta i stvarala tvo
Nauèiti ne to znaèi uzeti komad vanjskog .vijeta i uklopiti ga u svoj ivot; ali stvori
ti znaèi biti magièar, èarati ideju unutar samih sebe i zatim je predstaviti svijetu k
ao novu.
Istinski kreativne misli n% nastaju u vakuumu. Prije nego to se postigne ikakav v
eæi uvid potrebno je mnogo pripreme, a nakon toga i
337
mnogo posla kako bi se to provelo do kraja. Stvaralaèke ideje dodaju novi element
onomu to znanstvenici vole zvati domenom znanja, skupom svega to se zna o odreðenoj
temi. Kako biste smislili novu poslovnu strategiju, metodu pouèavanja ili sportsku
strategiju, morate sigurno baratati znanjem u svojem podruèju. Stvarala tvo, stoga,
ovisi o uèenju i pamæenju i, kao i te sposobnosti, mo e biti pod sna nim utjecajem spav
anja ili njegova nedostatka.
Psiholozi su detaljno ispitivali proces kojim stvaraoci dolaze do svojih ideja i
na li su zajednièke elemente. Osim to gospodare domenom znanja, stvaraoci moraju ima
ti unutarnju motivaciju. Za odr avanje te motivacije kljuèna je sposobnost u ivanja u
stvaralaèkom èinu. Konaèno, moraju biti sposobni dr ati paradoksalne ideje u svojoj glav
i i razrije iti prividna proturjeèja. Kako bi uèinili taj skok, koji se ne pokorava za
konitostima logike, moraju prihvaæati nove ideje, propitkivati vlastite pretpostav
ke i preispitati postojeæa ogranièenja.
Albert Rothenberg sa Sveuèili ta Harvard desetljeæima je prouèavao stvarala tvo i otkrio d
a je kreativnim ljudima, iako ne dijele zajednièki tip liènosti, jedina zajednièka crt
a visoka motivacija. Popularni mit o stvarala tvu jest daje uvid iznenadan i spont
an, poput munje ili posjeta muze, da veliki pjesnici ili izumitelji jednostavno
obavljaju svoje svakodnevne poslove kad iznenada dozive uvid. Kreativni ljudi sa
mi njeguju ideju da je stvarala tvo spontano jer to dodaje èarobnu kvalitetu èinu stva
ranja. Znanstvenici poput Rothenberga pokazali su da do gotovo svih stvaralaèkih èin
ova dolazi nakon dugotrajne, stalne borbe koja zahtijeva motivaciju i upornost.
Istra ivanje spavanja pokazalo mi je da je motivacija jedna od prvih stvari koja n
estaje s uskratom spavanja. U pokusima sam gledao ljude kako se poèinju usporavati
kad imaju veliki dug u spavanju, kako se sve manje trude pritisnuti gumb u prav
o vrijeme ili rje avati bilo koji zadatak. Prije nego to uopæe primijetimo svoju posp
anost, ne osjeæamo se ba dobro i ne to smo manje spremni rje avati zadatak.
Ja sam tip eve. Na kraju dana jedva mogu prikupiti motivaciju da uzmem list papir
a s jedne hrpe i stavim ga na vrh druge. Katkad jednostav-
338
no apatièno tupo sjedim prije nego to uèinim golem napor prikupljanja energije i moti
vacije da jednostavno ustanem i odem kuæi. S velikim dugom u spavanju, jedino to sm
o zaista motivirani uèiniti jest spavati. Napor da ostanemo budni èesto se èini golemi
m i nemamo energije ni za to osim za osnovne ivotne potrebe, npr., to æemo veèerati.
Meðutim, nakon odgovarajuæeg spavanja, razina motivacije raste, vi e se zanimamo za st
vari koje nas okru uju, a izazovi se ne èine tako golemima. Spavanje nam takoðer daje
neprekinutu mentalnu energiju koja nam je potrebna da ustrajemo u kreativnom rad
u. Iako kratkoroèno mo emo podiæi razinu psiholo ke energije unatoè pospanosti, ona æe vrlo
brzo ustupiti mjesto nadmoænoj pospanosti. Jedino odgovarajuæim spavanjem mo emo zadr at
i razinu motivacije potrebnu za stvaralaèki posao.
Psiholozi su takoðer otkrili daje najsna niji motivator za stvarala tvo u itak i veselje
koji proizlaze iz stvaralaèkog èina. Nova istra ivanja pokazuju da je unutarnje zadov
oljstvo znatno sna niji motivator nego vanjske nagrade, koje katkad mogu i umanjit
i motivaciju ako su lako dostupne. Otvorenost prema u itku veoma je va an dio stvara
laèkog procesa i, kao to se sjeæate iz moje rasprave o raspolo enju i spavanju, te ki dug
u spavanju gu i na u sposobnost do ivljavanja u itka.
Stvaralaèki èin uzdi e nas iznad ogranièenja koja odreðuje normativna stvarnost; nadilazim
o bezvrijedne stvari svakodnevnog ivota i otkrivamo izvor ushiæenja i èuda. Spavanje
na moæni naèin krijepi stvaralaèki proces jer nam poma e da uðemo u receptivno stanje uma
u kojem se osjeæamo motivirani, otvoreni prema novim idejama, sposobni obuhvatiti
slo ene i suptilne odnose, sposobni po njeti u itak iz stvaralaèkog procesa.
Ponoæna premijera kazali ta snova
Sanjanje je jo jedan aspekt spavanja koji mo e potaknuti stvarala tvo. Postoji bezbro
j primjera u literaturi, glazbi i likovnoj umjetnosti u kojima su autori bili na
dahnuti snom il^se rje enje problema pojavilo u snu. Mo da je najpoznatija pjesma na
dahnuta snom Kubla Khan, Samuela Tavlora
339
Coleridgea, koju je jedan uèenjak proglasio najljep om i najistaknutijom pjesmom na
engleskome jeziku. Cim se probudio, Coleridge je uzeo olovku i poèeo pisati. Na alos
t, prekinuo ga je gospodin iz Porlocka" koji je kucao na vrata pa se nije mogao s
jetiti ostatka. Mo emo samo zami ljati kakva bi bila cijela pjesma. Herman Hilprecht
, profesor asirskog jezika, sanjao je da mu je do ao sveæenik i otkrio mu prijevod N
abukodonosorova kamena koji mu je stalno izmicao." Taj se prijevod pokazao isprav
nim. Robert Louis Stevenson pripisuje zasluge svojim snovima za mnoge od svojih
prièa, npr., Neobièan sluèaj dr. Jekvlla i mr. Hydea".
Postoji toliko mnogo prièa o znanstvenicima koji su rije ili znanstvene probleme u s
novima. Istaknuti primjer je Kekuleovo otkriæe benzenskog prstena, temeljne kemijs
ke strukture. Godine 1865. August Kekule i drugi kemièari bili su zbunjeni time ka
ko molekula benzena sa est ugljikovih atoma mo e imati samo est prikljuèenih atoma vod
ika. Naime, lanac od est ugljikovih atoma morao bi imati znatno vi e vezanih atoma
vodika. Jedne noæi Kekule je zaspao i sanjao zmije kako se savijaju u zraku. Odjed
nom su se zmije poèele savijati i gristi vlastite repove kako bi napravile krug. K
ad se Kekule probudio, znao je da ima rje enje problema: ugljikovi atomi nisu slo en
i u lanac nego u prstene pa mjesta na kojima se spajaju povezane glave" i repovi"
- pru aju atomima vodika manje mjesta za vezanje.
Dmitrij Mendeljejev je navodno za periodièki sustav elemenata takoðer bio nadahnut s
nom. Otto Loewi je doslovce sanjao pokus sa abljim srcem, koji je doveo do njegov
a otkriæa da se ivèani signali prenose kemijskim impulsima, to mu je donijelo Nobelovu
nagradu za fiziologiju/medicinu. Albert Szent-Gyorgya, jo jedan dobitnik Nobelov
e nagrade, ustrajao je na tome da njegov rad nije zavr avao kad bi se maknuo od la
boratorijskog stola: Nastavljao sam razmi ljati o problemima cijelo vrijeme i moj j
e mozak vjerojatno to radio i dok sam spavao, jer bih se katkad usred noæi probudi
o s odgovorima na pitanja koja su me muèila."
Iako su mi snovi pru ili brojne uvide u vlastiti ivot i posao, znanstveni problem n
ikada nisam stvarno rije io u snu. Dakako, odmah moram dodati da zapravo ne znam j
e li tako. Mo da sam rije io pokoji problem u tisuæama mojih neupamæenih snova.
340
Igraè golfa Jack Nicklaus jednom je sanjao daje iza ao iz duboke krize. Jednoga se d
ana iznenada vratio u svoju pobjednièku formu i novinar ga je upitao to je napravio
. Nicklaus je odgovorio: Sve sam poku ao kako bih doznao to nije valjalo. Do ao sam do
toèke kad sam shvatio da je 76 prilièno dobra runda. Ali pro le srijede sanjao sam sv
oj zamah u golfu. Udarao sam prilièno dobro, ali sam iznenada shvatio da ne dr im pa
licu na naèin na koji sam je uistinu u zadnje vrijeme dr ao. Imao sam problema s opu t
anjem desne ruke kod odvajanja glave palice od loptice, .ili u snu sam to izvodi
o savr eno. I kad sam juèer ujutro do ao na teren, poku ao sam onako kako je bilo u snu
i upalilo je. Juèer sam pogodio oH, a danas 65 i vjerujte mi, ovako je puno zabavn
ije. Malo mije blesavo priznati, ali zaista se dogodilo u snu. Sve to sam trebao
uèiniti jest samo malo promijeniti zahvat."
Izvor beskrajnog nagaðanja jest pitanje kako isti mozak u budnosti ne mo e, a u snu
katkad mo e jasno vidjeti odgovor. Ja vjerujem da se uði o sposobnosti mozga koji sa
nja da zanemari mnoge norme prema kojima ivimo te da stvori neoèekivano. Iz vlastit
e spavaæe sobe u etamo u predsjednièki Ovalni ured i uopæe se ne iznenadimo. Stoje neobièn
o u lome da kupujete jaja i na odjelu s mlijeènim proizvodima vidite Mona I isu, a
ko sanjate? Snovi nas otvaraju prema moguænostima na koje nikada i svakodnevnom ivo
tu ne bismo pomislili.
Snovi su takoðer dobri u spajanju paradoksalnih elemenata, to je temelj stvaralaèkog
procesa. Paradoksalne kombinacije su voda na noænom mlinu snova. Svaki san mije a pr
oturjeène elemente na naèin koji jc sljedeæeg dana te ko objasniti. Mo da sretnete holivud
sku starletu i otkrijete da vam je to majka; istodobno znate da osobu susreæete pr
vi put i daje poznajete cijeli ivot. Ili neki predmet istodobno mo e biti knjiga i
naranèa. Èini se nemoguæim zamisliti ne to to se guli poput naranèe, miri e na nju, naliku
joj okusom i opipom, a ipak ima stranice od papira, naslovnicu, ljepilo koje pov
ezuje listove i tiskano je kao knjiga. Zavr na toèka je, kao u Kekuleovu snu, da stv
aralaèki èin zahtijeva interpretaciju i pomoæu budne svijesti.
Kljuèni korak u kreativnoj uporabi va ih snova jest da ih aktivno bilje ite neposredno
nakon buðenja, i tijekom noæi i ujutro. Ako imate
341
problem ili kreativni cilj, poku ajte se intenzivno usredotoèiti na njega 30 minuta
prije odlaska u krevet, a potom zapi ite svoje snove to je moguæe savjesnije. Britans
ki esejist A. C. Benson izvukao je svoju pjesmu Feniks" izravno iz sna: Cijelu sam
pjesmu sanjao i usred noæi je zapisao na komadiæ papira koji se nalazio uz krevet."
Skladatelj Giu-seppe Tartini sanjao je daje vrag uzeo violinu i odsvirao melodi
ju; kad se probudio, odmah je zapisao melodiju koja je poslije postala osnova za
sonatu Ðavolji triler." Mo da otkrijete da papir i olovka ili kasetofon uz krevet mo
gu postati golem izvor novih ideja.
Cesto studentima dajem eksperiment s uporabom snova u rje avanju problema. Opæi rezu
ltati nisu previ e dojmljivi u smislu pouzdanih i produktivnih pristupa rje avanju p
roblema. Svejedno, i dalje je zanimljivo, a povremeno i vrlo uspje no. Dopustite m
i da opi em jedan od meni najdra ih zadataka. Tri dana uzastopce 500 studenata na pr
edavanju dobije zadatak koji zahtjeva malo kreativnosti. Ovo je jedan od njih:
Koja su sljedeæa dva slova u ovom nizu?
J, D,T,È,P...
Studentima ka em da misle na problem 15 minuta prije odlaska u krevet i da nakon b
uðenja zabilje e svoje snove. U tri dana eksperimenta dobili smo 1 148 odgovora od 5
00 studenata, od toga je 87 odgovora bilo povezano s problemom, a ako se u snu p
ojavilo rje enje bodovali smo ga kao toèno ili netoèno. Toèan se odgovor u snovima pojav
io devet puta, ali su u dva sluèaja studenti zapravo do li do rje enja u onih 15 minut
a prije odlaska u krevet. Evo jednog od snova s rje enjem":
Stajala sam u umjetnièkoj galeriji i gledala slike na zidu. Kako sam hodala hodnik
om, poèela sam brojiti slike, jedan, dva, tri, èetiri, pet. Ali, kad sam do la do este
i sedme, slike su bile istrgnute iz okvira! Buljila sam u prazne okvire s èudnim o
sjeæajem da æe se rije iti neka zagonetka. Odjednom sam shvatila da su esto i sedmo mje
sto rje enje problema!
342
Drugim rijeèima, slijed J, D, T, È, P sastoji se od slova kojima poèinju rijeèi jedan, d
va, tri, èetiri, pet, pa bi sljedeæa dva slova bila S i S, za est i sedam.
Sedam od 1 148 je mali postotak, manje od 1 %, ali je obeæavajuæe to to su neki stude
nti mogli iskoristiti svoje snove da otkriju rje enje. K tome, veæina ljudi s va nim p
roblemom motiviranija je da ga rije i nego tudenti koji nisu dobili nikakvu nagradu
za toèan odgovor. Vjerujem da bi, kad bi ljudi provodili mnogo vremena razmi ljajuæi
o problemu, a ne »amo 15 minuta prije odlaska u krevet, postotak snova koji bi sad
r avali rje enje bio mnogo veæi nego u eksperimentu sa studentima. Tko zna koliko bi èes
to ova metoda mogla djelovati kad bismo je njegovali?
I ucidni snovi
Buduæi da se veæina ljudi sjeæa samo djeliæa svojih snova, mo emo ..mio nagaðati koje sve
je i uvidi promaknu na oj svijesti svake noæi. Jo je veæa frustracija za neke od nas na a
nesposobnost uspostavljanja ikakve kontrole nad sadr ajem i tijekom na ih snova, po
sebno kad je «an zastra ujuæi. Tko nije imao gorko iskustvo daje sanjao pri eljkivane ok
olnosti - sportske, dru tvene, seksualne - i da je san naglo krenuo u razoèaravajuæem
smjeru? Kad bismo barem mogli svjesno nastanjivati »voje snove i upravljati njihov
om prièom, mogli bismo istra iti brojne intrigantne situacije. Prema izvanrednom ist
ra ivaèu sanjanja ovdje na Stanfordu, a i ostalima, mo emo.
Kasnih 1970-ih, poslijediplomski student psihologije Stephen LaBerge pri ao mije i
pitao mo e li se koristiti na om opremom u ispitivanju fenomena nazvanog lucidni sn
ovi. On je èesto do ivljavao osjeæaj svjesnosti da sanja usred sna - èak je i upravljao
svojim akcijama za vrijeme sna - i elio je znanstveno ispitati to stanje. Stephen
je naime elio doznati pojavljuju li se lucidni snovi za vrijeme REM spavanja ili
su mo da povezani s potpuno drugaèijim stanjem organizma.
S obzirom na to da nikada nisam imao lucidne snove, bio sam sumnjièav. Ali njegove
su me ideje zainteresirale pa sam pristao pomoæi mu da dizajnira pokus kako bi pr
ovjerio svoje tvrdnje. LaBerge je spavao u na em laboratoriju prikljuèen na EEG ureðaj
. Kad god je postao svjestan
da sanja, dao bi nam znak pomicanjem oèiju, kao da gleda objekte u snu, na prethod
no dogovoreni naèin - lijevo-desno, lijevo-desno, desno-lijevo
- to se lako moglo razlikovati od tipiènih brzih pokreta oèiju. Cim bismo ugledali do
govoreni znak, probudili bismo ga i pitali o snu. Takoðer smo ga budili i nasumièno
za vrijeme REM spavanja kada nismo vidjeli znak, samo da bismo bili sigurni da n
e izmi lja lucidne snove svaki put kad ga probudimo. Lucidni snovi uvijek su se po
javljivali u REM spavanju. K tome, na li smo savr enu korelaciju izmeðu njegovih znako
va oèima i iskaza o tome to je radio u snu. Godine 1980. mogli smo objaviti uvjerlj
ive objektivne dokaze o postojanju lucidnih snova i da se pojavljuju samo za vri
jeme REM spavanja.
LaBerge je osnovao Institut za lucidnost i nastavio ispitivati lucidne snove pri
èemu je dobio zanimljive rezultate. Pokazalo se da jedna od pet osoba prirodno im
a lucidne snove, koji su kod veæine prolazne naravi i pojavljuju se neposredno pri
je buðenja. Otkrio je da mnogo vi i postotak
- 60 % ljudi mo e nauèiti i uvje bati lucidno sanjati te je razvio vrlo uspje nu tehniku
pouèavanja ove vje tine. Svoje uèenike oprema posebnim vizirom koji otkriva brze pokr
ete oèiju za vrijeme spavanja i koji tada oda ilje treptavo crveno svjetlo na kapke
osobe koja sanja. Svjetlo je dovoljno jako da proðe kroz kapke i da se na kraju pr
imijeti, ali ne toliko jako da probudi osobu koja sanja. LaBerge uèi ljude kako pr
epoznati crveno svjetlo kao znak da sanjaju. Jednom kad postanu svjesni da sanja
ju, ljudi mogu nauèiti upravljati svojim snovima i voditi ih po vlastitoj volji. O
sobe koje imaju lucidne snove ka u da mogu uèiniti da lete kroz zidove i preko kuæa, d
a mogu vje bati sviranje klavira, otiæi na odmor na odreðena mjesta, organizirati seks
ualne susrete, sve to dok su duboko u REM spavanju. Ono to je va no, lucidni snovi
nude vrijedan most izmeðu svijeta budnosti i svijeta snova, a moguænosti za hedonist
ièka i intelektualna istra ivanja su bezgraniène. LaBerge ljude koji to istra uju naziva
onironautima.
LaBerge je imao mnogo uspjeha sa svojom tehnikom, iako ovladavanje vje tinom lucid
nih snova zahtijeva posveæenost, a neki je ljudi nikad ne mogu steæi, ma koliko marl
jivo uèili. Svima zainteresiranima za ovo fascinantno kraljevstvo preporuèam da proèit
aju jednu od LaBergeovih intrigantnih knjiga o toj temi.
344
Spavanje radi produktivnosti
Veæina nas u ivotu eli biti to produktivnija. Koliko novca mo emo /.uraditi i koliko pr
iznanja dobiti nerijetko ovisi o tome koliko mo emo raditi. A koliko mo emo raditi n
erijetko ovisi o tome koliko vremena mo emo provesti radeæi.
Mnogi ljudi misle da mogu, ili moraju, obaviti vi e posla tako da manje spavaju. V
jeruju daje to samo stvar odluènosti i discipline. Na a kultura krcata je marljivim
ljudima koji rade do kasno u noæ i spavaju unio nekoliko sati kako bi dovr ili veliki
projekt. Veæina suvremenih ureda, èini se, ima barem jednu osobu koja se hvali da m
o e toliko obaviti jer spava samo pet- est sati na noæ. Ali, koliko su ti ljudi uistin
u produktivni? I je li dobra ideja, je li uopæe moguæe, slijediti njihov primjer? Mo e
mo li zaista vi e obaviti ako jednostavno ozbiljno prionemo i manje spavamo?
Odgovor je daje spavati manje rijetko dobra ideja, a dugoroèno zapravo nije ni mog
uæa. Ka em rijetko" jer ima trenutaka kad manje spavamo kako bismo razrije ili krizne s
ituacije. Ako neki izvje taj potpuno i neizostavno morate predati odreðenog dana, mo d
a ne æete imati drugog izbora nego raditi do kasno u noæ i spavati manje. Ako poplav
a prijeti va em domu, mo da æete veæinu noæi slagati vreæe pijeska. Roditelji novoroðenèeta
noæu plaèe nisu osloboðeni dnevnog posla. Skraæeno spavanje mo e pomoæi, ali na neko vrije
e. A va a æe sposobnost funkcioniranja s malo na biti veæa ako u krizu uðete s manjim dug
om u spavanju.
Za vrijeme kroniène deprivacije spavanja uèinak uvelike slabi. Pospani ljudi skloni
su malim pogrje kama koje im se inaèe ne bi dogodile. Misli im znaju odlutati, a kon
centracija lako popu ta. Studenti èesto odgaðaju pisanje radova do zadnjeg trena, a on
da probdiju cijelu noæ kako bi sve zavr ili na vrijeme. Mnogo sam puta èuestudente kak
o ka u da su pet do 10 minuta blijedo buljili u kompjutorski ekran prije nego to bi
se »osvijestili" i sjetili to uopæe rade. Jedan student opisao je svoje iskustvo pog
rje nog pisanja rijeèi ali" kîo a-i-1". Buljio je u nju 60 sekundi, obrisao je i pono
vno napisao a-i-1". Ako radite sa slo enim strojevima (ukljuèujuæi vo nju automobila), ma
le pogrje ke mogu postati velike,
345
èak i kobne. Umjesto da ih uèini produktivnijima, odricanje od spavanja zbog posla l
jude èini manje uèinkovitima i sklonijima pogrje kama koje zahtijevaju jo vi e posla da b
i se ispravile.
Ipak, uvijek æe biti ljudi koji misle da se mogu boriti s umorom ili vjeruju da se
mogu istrenirati da funkcioniraju s manje sna kako bi napravili vi e posla. Svi r
aspolo ivi znanstveni dokazi govore da to nije tako. U jednom ispitivanju Chuck Cz
eisler sa Sveuèili ta Harvard otkrio je da je kod radnika nakon 12-satne smjene, bil
o da iz dnevne idu u noænu ili obrnuto, osjeæaj umora brzo rastao, a i percipirana i
stvarna produktivnost opadala. To su pokazala i mnoga druga ispitivanja u svije
tu. Svaki pojedinac treba odreðenu kolièinu sna i ona se ne mo e promijeniti. To je an
alogno na oj tjelesnoj temperaturi. Bez obzira na to koliko na a tjelesna temperatur
a raste ili opada tijekom dana, prosjek mora biti 37°C kad smo zdravi. Kraæe spavanj
e tijekom vi e noæi samo poveæava na u kolièinu duga u spavanju. Neko vrijeme mo emo se tje
i misleæi da smo se naviknuli na kraæe spavanje, ali æe nas dug u spavanju na kraju su
stiæi.
A to je s prièama o osobama koje zaista rade gotovo danonoæno? Pisci i umjetnici koji
su vjerojatno bili manièno-depresivni, poput Vir-ginije Wolf, Edgara Allana Poa i
Georgie O'Keeffe, bili su izrazito energièni i kreativni u svojoj maniènoj fazi, al
i vjerojatno nisu postizali gotovo ni ta kad su bili u depresiji. Drugi su mo da sam
o noæne ptice sove, koje najbolje rade kada ostatak svijeta spava i kada manje stv
ari odvlaèi pozornost. Ti ljudi obièno spavaju tijekom dana. Descartes je bio poznat
po tome daje dugo bdio i sljedeæi se dan kasno budio, èesto nastavljajuæi raditi u kr
evetu. Razbolio se i umro nakon to je otputovao u vedsku kako bi pouèavao kralja, ra
noranioca koji je francuskom filozofu nametnuo svoj raspored.
A postoje i genskim nasljeðem vrlo kratki spavaèi. Upoznao sam jednu obitelj u kojoj
je majka tvrdila daje od djetinjstva kratki spavaè i da su joj potrebna samo tri
sata spavanja na noæ. S godinama potreba za snom se poveæavala i sada spava pet sati
na noæ. Prije nekoliko godina rodila je kæer kojoj, kad je prerasla dojenaèki obrazac
spavanja, takoðer treba samo nekoliko sati sna na noæ. Njezini roditelji nastoje da
jedno
346
¦ ni njih bude budno tijekom 21 sat kæerine budnosti. Otac, kojemu je potrebno sedam
- osam sati sna na noæ, posve je izluðen.
Kao to sam istaknuo u estom poglavlju, niti jedna osoba koja tvrdi da je izrazito
kratki spavaè nije ispitana na naèin kojim bi se to potpuno dokazalo. Osobno vjeruje
m da su takva ispitivanja iznimno va na. Je li uistinu moguæe daje dovoljno tri sata
sna na dan da biste bili potpuno budni i energièni ostalih 21 sat? Ili, kao stoje
nekoliko ljudi tvrdilo, da 1 u jedan sat mogao ispuniti njihovu dnevnu potrebu
za spavanjem? Kratki pavaèi su prilièno rijetki i uglavnom su to ljudi koji mnogo po
sti u, i maju puno obveza i prezaposleni su da bi pristali tro iti svoje vrijeme u l
aboratoriju za spavanje kako bismo ih mi prouèavali. U svakom sluèaju, t i ljudi nis
u nauèili kako manje spavati nego su takvi roðeni. To je u njihovu genskom profilu,
koji se ne mo e izmijeniti snagom navike ili bilo kojom drugom metodom. Povremeno
viðam oglase za seminare na l.ojima ljude uèe kako manje spavati. Prema mojem mi ljenj
u, to nije amo prijevara nego je i opasno.
Kad god se ljudi hvale koliko malo spavaju, trebali biste se sjetiti da malo pre
pravljaju svoje stvarno vrijeme spavanja zbog vi e razloga, ukljuèujuæi taj da poka u ko
liko su èvrsti i koliko mnogo rade. Èak je i Thomas I ðison, koji je dr ao daje cjelonoæno
spavanje simptom moralnog i tjelesnog propadanja, èini se, spavao prilièno mnogo, a
li je to radio po sat-dva vi e puta tijekom 24 sata. Kad je Henry Ford, jednom do ao
u posjet svom prijatelju Edisonu, rekli su mu da gospodinu Edisonu ne smiju sme
tati jer drijema. Mislio sam da gospodin Edison ne spava mnogo", rekao je l'ord. O
, ne spava", iskreno je odgovorio Edisonov pomoænik. On samo mnogo drijema." Mislim
da u mnogima od nas èuèi mali Edison.
Istina je da bi milijuni ljudi koji pate od klinièkih poremeæaja spavanja di islovce
dali svoje oènjake kad bi mogli dobro spavati. Vjerujte mi, ja ih viðam svaki dan.
Zbog toga mije tako te ko kad se veæina ljudi kojima je zdravo spavanje dostupno odn
osi tako kavalirski prema njegovim brojnim darovima. Kad bih zdrave spavaèe mogao
provesti kroz svoj laboratorij tu spavanje i pokazati im rezultate onih koji su
ovamo do li u potrazi za olak anjem, mo da bi tada shvatili i cijenili èudesno, roðenjem s
teèeno, pravo na spavanje.
347
ÈETVRTI DIO
NAÈELA ZDRAVOG SPAVANJA
ÈESTITAM! Proèitav i knjigu dovde doznali ste o spavanju vi e nego veæina ljudi na svijetu
, a sasvim sigurno vi e nego veæina lijeènika. Mo da ste prepoznali i svoj problem sa sp
avanjem, za koji prije niste znali ili ga niste razumjeli. Ili ste mo da postali s
vjesni da netko od va ih bli njih - va e dijete, mu , ena ili roditelj pati od poremeæaj
pavanja i mo da hitno treba pomoæ. Sada je pitanje to æete poduzeti s novosteèenim znanje
m. U ovom dijelu knjige elim vam pomoæi da sve to to ste nauèili o spavanju primijenit
e u vlastitom ivotu.
Desetljeæima sam propagirao promjene u politici javnog zdravstva i sigurnosti u po
gledu spavanja, ali sam se èuvao savjetovanja ljudi koji nisu moji pacijenti kako
bi se oni osobno trebali odnositi prema svojim problemima spavanja. Mislim da mo
ja suzdr anost prema davanju propisanih savjeta potjeèe veæim dijelom od mojeg razoèaran
ja popularnim ,,uradi-sam" knjigama o zdravlju. Kad god kupim takvu knji icu u aer
odromskoj knji ari, zaprepasti me nepodudarnost izmeðu èudesa obeæanih naslovom i nedost
atka stvarnih, korisnih, mjerodavnih savjeta u knjizi. U podruèju spavanja brojne
bro ure mame lijekom za nesanicu" koji se sastoji od vi estruko pre vakanih naputaka za
dobro spavanje temeljenih uglavnom na narodnim" predanjima i desecima godina sta
roj znanosti. Tijekom svoje karijere sve sam vi e shvaæao koliko su mnogi problemi s
a spavanjem slo eni i koliko su otporni na
jednoznaèna rje enja. Ljudi se razlikuju u svojim navikama i potrebama spavanja, tak
o da sam prilièno skeptièan glede opæenitih medicinskih savjeta i savjeta o naèinu ivota.
U pisanju ove knjige dogodilo se ne to to je potpuno preokrenulo moj naèin razmi ljanja
. Tijekom svoje karijere tra io sam od svojih kolega iz znanstvenih i medicinskih
ustanova da mi pomognu procijeniti moja istra ivanja i razmi ljanja o problemima spa
vanja. Ali, kad god sam htio testirati korist od nekog naèela za koje sam se na ov
im stranicama zauzimao, okretao bih se najiskrenijoj i najkonstruktivnijoj publi
ci koju znam - svojim studentima.
Skupina od 20-ak studenata, koji su se nazivali stanfordskim studentima za zdrav
o spavanje, poèela je pro le godine sa mnom raditi na o ivotvorenju naèela koja su nauèili
na mojem kolegiju Spavanje i snovi". Sastajali smo se jedanput na tjedan kako bi
smo prodiskutirali pitanja upravljanja vlastitim spavanjem. Osim toga, sastajao
sam se i pojedinaèno sa studentima kako bismo preispitali njihova nastojanja da po
stanu zdravi spavaèi. Njihov se doprinos pokazao dragocjenim za ovu knjigu, posebn
o za naèela zdravog spavanja iznesena u ovom dijelu. Pomoæ tih studenata omoguæila mi
je razvijanje i organiziranje onoga to smatram korisnim skupom smjernica, s kulmi
nacijom u dvadesetom poglavlju - Trotjedni kamp za spavanje - gdje je korak po k
orak dan program koji ukljuèuje naèela zdravog spavanja u va u svakodnevnu rutinu tije
kom tri tjedna. Njihova pozitivna reakcija na ovaj re im potaknula me da ga ponudi
m iroj javnosti.
Pritom me se najvi e dojmilo promatranje kako ovi mladi ljudi sami preuzimaju odgo
vornost za svoje navike spavanja, pri èemu ih potpuno preinaèe. Bio sam svjedokom da
su ovi studenti postigli zavidan stupanj energije i u itka u ivotu, i to zahvaljuj
uæi tomu to su nauèili upravljati svojim spavanjem. Kako se smatram struènjakom za prep
oznavanje deprivacije spavanja koja je sve prisutnija u kampusima svih koled a, s
posebnim zanimanjem promatrao sam studente kako preinaèuju svoj budni i uspavani iv
ot.
Lance D. jedan je od studenata koji slu i kao primjer onog o èemu govorim. Kad sam s
njim razgovarao o njegovu spavanju na kraju kolovanja, bio
352
Naèela zdravog spavanja
jc potpuno budan, bodar i ivahan. Lance je zapravo poèeo smanjivati svoj dug u spav
anju tijekom zimskog semestra kao moj student te je na proljeæe uspostavio ritam o
d sedam i pol do osam sati spavanja na noæ. Njegova dnevna pospanost koja ga je pr
ije pro imala sada vi e nije bila problem jer sc izvje tio u prepoznavanju vlastitih p
otreba za spavanjem i po tovao ih. On je razgovarao o svojim cirkadijurnim ritmovi
ma s opu tenom sa-mosvije æu nekoga tko potpuno poznaje sebe i osjeæa kontrolu nad svoji
m ivotom. Stoje najbolje, elio je drugima prenositi svoje iskustvo. Napose
0 tome kako je patio zbog nedostatka sna u srednjoj koli, o èemu je rado govorio sr
ednjo kolcima u nadi da æe izbjeæi ono stoje sam pro ao.
Veæina drugih studenata u grupi takoðer je izvijestila o sliènim osjeæajima obnovljene e
nergije i motivacije prikupljene smanjivanjem velikog duga u spavanju. Osjeæali su
se bodrijima i pa ljivijima na nastavi i bili ¦u spremni prihvatiti se zadataka koj
ih su se prije pla ili ili su ih do ivljavali kao muèenje. Iako ne postoji jedinstvena
formula ovi su studenti »hvatili daje uspostava kontrole nad vlastitom pospano æu izn
enaðujuæe jednostavna kada se upoznaju temeljna naèela zdravog spavanja.
Najva nija podruèja za uspostavu zdravog spavanja temelje se na individualnom biolo ko
m satu i pristanku na to da svoje potrebe spavanja itavite u sredi te, a ne na per
iferiju svog ivota. Ta podruèja su:
1. Napravite inventuru vlastitih potreba za spavanjem
2. Suoèite se s vlastitim problemima sa spavanjem
3. Nauèite rje avati svoje krize spavanja
4. Uzmite dob u obzir
5. Usvojite ivotni stil pametnog spavanja
Na kraju, priskrbio sam program kako o ivotvoriti ove ideje, kao i dodatke sa sa eti
m uputama u obliku priruènika koji æe vam omoguæiti pristup veæem broju informacija potr
ebnih za nala enje dodatne pomoæi pri rje avanju problema sa spavanjem.
Uspostava zdravog spavanja nije ni ta lak a od uèenja kako ispravno jesti ili se odr ati
u dobroj tjelesnoj kondiciji. Ona ukljuèuje disciplinu
1 poznavanje sebe. No, moji studenti na Stanfordu, kao i graðani Walla Walle u dr av
i Washington uvjerili su me daje zdravo spavanje nadohvat ruke svakomu od nas ta
ko dugo dok smo spremni za njega.
353
15. Inventura vlastitih potreba za spavanjem
Da bi se izgradila osnova za zdravo spavanje treba znati da potrebe i obrasci sp
avanja i budnosti nisu potpuno jednaki za svakoga. U skladu s tim, prvi i najva ni
ji korak jest samoevaluacija jer, samo vi imate pristup detaljnim informacijama
o vlastitim navikama spavanja (iako biste se mogli iznenaditi otkriæima kad se jed
anput zaista potrudite bilje iti ih). Osim toga, nitko nije vi e od vas motiviran ut
vrditi problematiène toèke i uspostaviti solidne temelje zdravog spavanja.
Arhitektura spavanja" je termin kojim se struènjaci èesto koriste, a koji se odnosi n
a detalje noænog spavanja: vrijeme potrebno da se zaspi (latencija uspavljivanja),
slijed stadija spavanja i vrijeme provedeno u svakom stadiju, ukupno vrijeme sp
avanja te broj i trajanje noænih buðenja. U Centru za spavanje Sveuèili ta Stanford upra
vo to prouèavamo a va no je i da vi sami upoznate svoj dug u spavanju, dnevne obrasc
e budnosti i pospanosti, dodatna spavanja, vremenski sklad i urednost razdoblja
spavanja i budnosti tijekom dana te simptome poremeæaja spavanja kao to su hrkanje
ili nemirne noge te percipirate koliko je va e spavanje okrjepljujuæe.
U ovom poglavlju pomoæi æu vam u razumijevanju vlastitog spavanja. Kao to kuæa graðena pr
ema arhitektonskom nacrtu poprima vlastiti oblik i svojstva, èak i ljudi sliènih obr
azaca spavanja imaju svoje karakteristiène navike i potrebe. Nakon to obavite sljed
eæe vje be doznat æete koliko prosjeèno morate spavati, koliko zapravo spavate, u koje s
te doba dana najuèinkovitiji i koliko pribli no duga u spavanju prenosite iz dana u
dan.
Zakljuèite li da ste kao veæina ljudi pospani tijekom dana, pomoæi æu vam da procijenite
je li va umor posljedica deprivacije spavanja koju ste sami prouzroèili ili se rad
i o klinièkom poremeæaju spavanja ili, pak, o oba uzroka. Buduæi da va lijeènik vrlo vjer
ojatno o spavanju zna manje
354
Inventura vlastitih potreba za spavanjem
"(I vas, vi trebate preuzeti inicijativu u prepoznavanju kvalitete svog ¦ pavanja
i uzroènika svojih problema. Odluèite li da trebate medicinsku pomoæ, upoznat æu vas s o
nim to sam nauèio o tra enju djelotvornog naèina lijeèenja.
I Jpoznavanje vlastitih navika spavanja: Voðenje dnevnika spavanja
Upravljanje spavanjem slièno je gospodarenju novcem ili tjelesnom ic inom. Isto kao
kad biste zapoèeli razmatrati svoj kuæni bud et ili dijetu pregledom tro kova poslovanja
ili prehrambenih navika, za poèetak je najbolje izvr iti temeljit uvid u svoj ritam
spavanja u sada njem ivotu. Vjerojatno æete ponovno uoèiti koliko malo znamo o vlastit
om naèinu ivota sve do trenutka kad to poènemo bilje iti.
Jedna od malobrojnih stvarnih tradicija u istra ivanju i medicini spavanja jest dn
evnik spavanja, stoje ujedno i najbolji naèin upravljanja va im dnevnim ciklusima sp
avanja i budnosti. Od klinièkih pacijenata s ozbiljnim problemima spavanja tra i se
da vode detaljne dnevnike ukljuèujuæi i bilje ke o tome koliko su minuta bili budni pr
i svakom buðenju tijekom noæi kojeg se mogu sjetiti. Kod prosjeènih odraslih < >soba s
umjerenom deprivacijom spavanja nije potrebno iæi tako daleko. \Vit æe dovoljna jed
nostavna zabilje ka o tome kada ste oti li u krevet, koliko vam je pribli no trebalo d
a zaspite i kada ste ustali. (Isto biste i rebali uèiniti i za dodatna spavanja.)
Mo ete staviti oznaku ako se sjeæate buðenja po noæi i upisati pribli no trajanje budnosti
ukoliko je bilo du e od 15 minuta. Takoðer, mo ete zabilje iti i ako je buðenja bilo vi e
uta tijekom noæi. Nakon to proèitate ovu knjigu i budete spremni voditi dnevnik spava
nja, slika 15.1. poslu it æe vam kao dobar obrazac.
«
355
6.00 _
8.00 _
10.00 _
12.00 _
14.00 _
16.00 _
18.00 _
20.00 _
22.00 _
24.00 _
356
Slika 15.1.
DNEVNIK SPAVANJA
Datum_
Ispunite nakon buðenja:
Vrijeme odlaska u krevet_
U koliko sati ste zaspali_
Vrijeme buðenja_
Broj buðenja tijekom noæi__
Ukupno trajanje budnosti tijekom noæi_
Ukupno trajanje noænog spavanja_
Primjedbe vezane uz kvalitetu noænog spavanja:
Jeste li se osjeæali o amuæeno nakon to ste Da Ne
jutros ustali?
Ako jeste, koliko dugo?_
Ispunite na kraju dana: Dodatna spavanja:
Vrijeme kad ste zaspali_
Vrijeme kad ste se probudili:_
Primjedbe vezane uz kvalitetu dodatnog spavanja:
Prema Stanfordskoj ljestvici pospanosti procijenite svoju budnost tijekom dana:
1 - Osjeæam se aktivno, ivahno, budno
2 - Funkcioniram na visokoj razini, ali ne na vrhuncu
3 - Opu teno, ne potpuno budno, pristupaèno
4 - Malo zbrkano, ne na vrhuncu, razoèarano
5 - Umorno, nezainteresirano, usporeno
6 - Pospano, najradije bih legao/legla
7 - Na granici sna, te ko se odr avam budnim/budnom
Koliko ste opæenito danas bili pospani (1-7)?__
Ostale primjedbe vezane uz psihièko ili fizièko stanje:
Takoðer, s pomoæu Stanfordske ljestvice pospanosti, trebate bilje iti kako se osjeæate t
ijekom dana. U razlièito doba dana samo pribilje ite broj koji najbolje odgovara va em
psihièkom stanju u tom trenutku.
Stanfordska ljestvica pospanosti (malo osuvremenjena)
1 - Osjeæam se aktivno, ivahno, budno
2 - Funkcioniram na visokoj razini, ali ne na vrhuncu
3 - Opu teno, ne potpuno budno, pristupaèno
4 - Malo zbrkano, ne na vrhuncu, razoèarano
5 - Umorno, nezainteresirano, usporeno
6 - Pospano, najradije bih legao/legla
7 - Na granici sna, te ko se odr avam budnim/budnom
Bilje ke trebate unositi sat ili dva nakon buðenja ujutro, za vrijeme popodnevnog op
adanja funkcija (obièno oko 14 sati) i tijekom ranoveèer-nje budnosti (za veæinu ljudi
oko 19 ili 20 sati). Bilo bi takoðer korisno zabilje iti kako se osjeæate u toku dana
u nasumce odabranim vremenima. (Kao kolsku zadaæu, katkad zahtijevam od svojih stu
denata da svakih 15 minuta tijekom dana procjenjuju svoju budnost i grafièki je pr
ika u.)
Voðenje dnevnika spavanja tijekom najmanje tjedan dana, ukljuèujuæi vikend, pru it æe vam
dobar uvid u va e obrasce spavanja. Ako imate neredovit raspored spavanja to æe se o
dmah vidjeti na papiru. (Jo oèitije bi se vidjelo kad biste napravili grafièki prikaz
, ali to nije prijeko potrebno.) Provjerite kada idete spavati i kada se budite
pa izraèunajte svoje ukupno vrijeme noænog spavanja. Uoèite pomake u svojem rasporedu
tijekom vikenda. Obratite pozornost na to kako se va i bodovi na Stanfordskoj ljes
tvici pospanosti mijenjaju tijekom dana i postoji li neko odreðeno doba dana kada
su bodovi dosljedno visoki ili niski.
Ne zabrinjavajte se previ e ako vrhunci i opadanje va e budnosti malo odstupaju od u
staljenih standarda biolo kih ritmova. Ta odstupanja mogu biti najpouèniji dijelovi
dnevnika spavanja. Kad imate visoku ili nisku toèku pospanosti u neuobièajeno vrijem
e, zapitajte se to se u to vrijeme dogaðalo, tj. stoje pridonijelo takvom osjeæaju. P
retpostavite daje va e
357
dnevno opadanje budnosti oko 17 umjesto oko 13 ili 14 sati. Je li u tom sluèaju va e
vrijeme odlaska na spavanje i ustajanja takoðer pomaknuto za kasnije, primjerice
odlazak na spavanje ujedan sat, a buðenje u devet sati? Taj primjer mo e upuæivati na
pomak cirkadijurne faze u odnosu na prosjek populacije. Ili se mo da osjeæate pospan
o u 17 sati jer je to vrijeme kad se intenzitet posla smanjuje. Cijeli ste dan b
ili zauzeti poslom, napeti i uzbuðeni tako da niste ni primijetili ranoposlijepodn
evno popu tanje razbuðivanja ovisnog o satu. Ali kada u 17 sati radni pritisak popus
ti, va veliki dug u spavanju sna no æe vas pogoditi unatoè porastu razbuðivanja ovisnog o
satu.
Vikendi takoðer mogu izazvati veliki pad budnosti povezan sa stresom. U subotu i n
edjelju mo ete cijeli dan biti pospani i eljeti malo odrijemati èak i ako ste ujutro
spavali du e nego uobièajeno. Ne zaboravite da va a tromost nije rezultat previ e spavanj
a". Va e tijelo alje vam poruku da ste nakupili dug u spavanju tijekom tjedna; sada
se otkriva daje nakupljeni pritisak radnih dana i èeznuo.
U dvadesetom poglavlju predla em neke dopune dnevnika koje bi mogle biti bitne u o
tkrivanju naèina na koji va naèin ivota utjeèe na va e spavanje. Za sada se potrudite sas
aviti dobru radnu skicu svojih obrazaca spavanja.
Kako biste dodatno popunili svoj plan spavanja evo jo nekoliko samodijagnostièkih t
estova koje mo ete provesti.
Mjerenje vlastitog duga u spavanju
Koliko duga u spavanju stalno nosite sa sobom? Najjednostavniji naèin da procijeni
te stupanj svoga duga u spavanju jest da izmjerite svoju dnevnu pospanost. Radi
dobivanja grube slike ispunite sljedeæi upitnik koji je dio Epvvorthove ljestvice
pospanosti.
Kolika je vjerojatnost da æete zadrijemati ili zaspati u nekoj od navedenih situac
ija?
358
Poslu ite se ponuðenom ljestvicom kako biste najbolje brojèano izrazili svaku situacij
u:
0 - nikada ne bih zadrijemao.
1 izgledi da zadrijemam su neznatni.
2 - izgledi da zadrijemam su umjereni.
3 izgledi da zadrijemam su veliki.
Dok sjedim i èitam,__
Dok gledam TV,___
Dok neaktivno sjedim na javnome mjestu (npr. u kazali tu ili na sastanku),____
Dok se kao suvozaè vozim autom, oko jedan sat bez prekida,__
Kad prilegnem popodne,___
Dok sjedim i razgovaram,___
Dok sjedim na miru poslije objeda, a nisam pio/pila nikakav alkohol,
Dok sam u autu i trenutaèno stojim zbog gu ve u prometu,__
Ukupno bodova,__
Evaluirajte svoj zbroj bodova
0-5 Slabi ili nepostojeæi dug u spavanju
6-10 Umjereni dug u spavanju 11 - 20 Veliki dug u spavanju 21 - 25 Ekstremni
dug u spavanju
Prisjetimo se da najbolju mjeru dnevne pospanosti i duga u spavanju daje Vi ekratn
i test latencije uspavljivanja (MSLT). Takoðer treba imati na umu da je latencija
uspavljivanja mjera kojom æete brzinom zaspati dok opu teno le ite u krevetu u tihoj,
zamraèenoj sobi. Ako ste potpuno odmorni ostat æete budni 15 - 20 minuta, a mo da i vi e
. Ako patite od velike deprivacije spavanja zaspat æete za najvi e pet minuta. Naved
ena vremena pone to variraju zbog plime i oseke va eg biolo kog sata - popodnevni æe pad
latenciji uspavljivanja oduzeti nekoliko minuta, a ranoveèernji vrhunac dodati. M
SLT zapravo mjeri kombinaciju duga u
359
spavanju i razbuðivanja ovisnog o satu, ali je veoma koristan u upuæivanju na svojst
veni dug u spavanju, posebno ako se testiranje provodi nekoliko puta u razlièito d
oba dana.
U laboratoriju za spavanje MSLT mjeri poèetak spavanja prateæi trenutak kad mo dani va
lovi iz stanja budnosti prelaze u stadij 1 spavanja (povr no spavanje). Dok se ele
ktroencefalografom vrlo precizno mo e izmjeriti mo dani prijelaz u spavanje, MSLT se
s razmjernom toèno æu mo e obaviti i kod kuæe.
Jedna metoda, uz uporabu metalne lice, podsjeæa na tehniku kojom se koristio Nathan
iel Kleitman prije mnogo godina, prije nego to su postojali EEG ureðaji. Legnite na
kauè ili krevet, zatvorenih oèiju, bez cipela, odjeveni u laganu odjeæu ili pid amu. Sv
jetlo treba biti prigu eno, a zavjese navuèene. Prebacite jednu ruku preko naslona s
tolca, kauèa ili kreveta i lagano dr ite metalnu licu iznad tanjura koji se nalazi na
podu. Pogledajte koliko je sati, opustite se i poku ajte zaspati. Na poèetku spavan
ja va i æe se mi iæi dovoljno opustiti da omoguæe lici da sklizne iz ruke i buèno padne na
njur. Taj æe vas zvuk probuditi, osim ako ne patite od velike deprivacije spavanja
. Ako to uspije, dovoljan vam je samo jedan test. Ponovno pogledajte na sat i iz
raèunajte koliko vam je minuta trebalo da zaspite. Taj broj pokazuje va u latenciju
uspavljivanja. lica mo da ne æe pasti iste sekunde kad zapoène va e spavanje, ali æe vrije
e biti dovoljno toèno da dobijete grubu procjenu onoga to bi pokazao MSLT. Jedne noæi
sam i sam otkrio jednu varijantu tog pristupa. Le ao sam na krevetu i gledao vije
sti pri èemu sam u ruci dr ao èa u ledeno hladne vode naslonjenu na prsa. Trgnuo sam se
u oku kad sam osjetio da mi se hladna voda slijeva po prsima i niz njih. Signal z
a poèetak spavanja bio je isto tako o tar i nedvojben kao i zveèeæa lica, ali nikako ne p
reporuèam ovu varijantu.
Druga metoda kuænog testiranja jest anga iranje osobe koja æe vas promatrati pri uspav
ljivanju. Izaberite nekog bliskog pred kim vam ne æe biti neugodno zaspati. Promat
raè mo e umanjiti va u svjesnost njegove prisutnosti èitajuæi knjigu ili baveæi se neèim dr
m, dok svako toliko provjerava va u budnost brzim pogledima u razmacima oko jedne
minute. Tek kad ste se vi udobno smjestili u polo aj za spavanje on poèinje
360
topati vrijeme". Promatraè se ne mo e osloniti na samo jedan fizièki pokazatelj trenutka
koji oznaèava poèetak spavanja, nego treba obratiti pozornost na èvrste dokaze kao st
oje polagano, duboko disanje, hrkanje, lagano razdvajanje usnica koje se pojavlj
uje kada mi iæi postignu duboko upu tanje tijekom spavanja. Kad se ti signali pojave,
promatraè vas treba probuditi i zabilje iti vrijeme. Mo e se dogoditi da vi protestira
te da jo niste zaspali. Prvi trenutci spavanja mogu biti varljivo lagani i ako su
naglo prekinuti ne daju dojam spavanja. Ali veæina ljudi mo e promatranjem otkriti
kad je netko gotovo zaspao - ako je bilo koji znak spavanja prisutan, poput disa
nja ili opu tenosti mi iæa, vi ste vjerojatno zaspali ili ste dovoljno blizu da se to
stanje mo e nazvati spavanjem. S druge strane èesto je te ko uoèiti toèan trenutak kad net
ko zaspi, tako da ova metoda daje grublje rezultate nego metoda lice (ili ledene
vode).
Pretpostavljajuæi da mo ete prihvatljivo toèno procijeniti latenciju uspavljivanja, mo
rate imati na umu da standardni MSLT testovi koji se koriste u laboratorijima i
klinikama ne ukljuèuju veèernje testove. Standardni test zavr ava mjerenjem latencije
uspavljivanja u 18 sati, a mnogo ljudi obavlja samo èetiri testa: u 10, u 12, u 14
i u 16 sati. Po eljno je da svoju latenciju uspavljivanja testirate u navedeno vr
ijeme, a ako ne mo ete, preporuèam testiranje oko 10, oko 12.30 i oko 15 sati, ili u
10 i 13 sati. Testiranje u navedeno vrijeme dat æe vam barem osjeæaj kako da sc pon
a ate za vrijeme jutarnjeg razbuðivanja ovisnog o satu i za vrijeme ranog poslijepod
neva kada budnost poèinje slabiti.
Veèernji se testovi ne ukljuèuju zbog toga to rezultati èe æe ovise o dobu negoli o stupnj
duga u spavanju. Mlada æe osoba te ko brzo zaspati naveèer, npr., oko 20 sati, dok veæi
ni starijih osoba to nije problem. Uzimanje prosjeka veèernjih testova kod mladih
ljudi moglo bi dati sumnjivo povi ene vrijednosti, za razliku od starijih osoba ko
d kojih bi te vrijednosti mogle biti sumnjivo niske. Najni a vrijednost izmjerena
tijekom dana je vjerojatno ona koja najbolje pokazuje va u istinsku latenciju uspa
vljivanja jer je ona vjerojatno pod najmanjim utjecajem razbuðivanja ovisnog o sat
u. Da biste potvrdili svoje nalaze testirajte se nekoliko dana zaredom, tako da
rezultati ne budu neopravdano drukèiji zbog jedne sluèajno lo e prospavane noæi. Metode
kuænog testiranja vjerojatno æe dati ne to vi e
361
MSLT rezultate u odnosu na one koje bi zabilje io EEG, ali æe oni biti dovoljno toèni
da odrede va e mjesto na sljedeæoj tablici. Brojevi znaèe koliko je minuta bilo potreb
no da zaspite. Rezultati se temelje na prosjecima mnogobrojnih testova.
1 do 5 minuta: Te ka deprivacija spavanja, vjerojatno zbog poremeæaja spavanja kao to
su apneja ili nesanica. U tu skupinu spadaju ljudi s nelijeèenom narkolepsijom.
5 do 10 minuta: Svakako zabrinjavajuæe. Skloni ste niskoj energiji tijekom opadanj
a cirkadijurnih ritmova, dok ste u pokretu ili odmaranju.
10 do 15 minuta: Imate odreðenu kolièinu duga u spavanju kojom mo ete upravljati, ali
i osjetiti pobolj anje intenziviranjem radnih aktivnosti.
15 do 20 minuta: Imate vrlo malen ili nikakav dug u spavanju, ili ste se testira
li u vrijeme vrhunca budnosti.
Ako ste nakon 20 minuta jo budni, prekinite testiranje. U najboljem ste moguæem sta
nju.
Na neki su naèin bodovi od 15 do 20 za vrijeme opadanja budnosti optimalni jer vi e
lite mali dug u spavanju. Malo duga u spavanju èini spavanje uèinkovitijim; br e zaspi
te i spavate du e. Ako vam treba vi e od 20 minuta da zaspite u vrijeme u koje ste n
ajpospaniji tijekom dana, vjerojatno vam isto toliko treba i naveèer. Zdravi spavaèi
s dugom u spavanju od nekoliko sati mogu imati uèinkovitost spavanja 89 do 95 %, t
o znaèi da su budni pet do 11 % vremena koje provedu u krevetu. Netko s nesanicom
mo e imati uèinkovitost spavanja 60 do 85 %. Ako potpuno uklonite dug u spavanju, va a
se uèinkovitost spavanja mo e toliko smanjiti da dobijete osjeæaj nesanice.
362
I )nevna potreba za spavanjem
Najosnovniji i najva niji dio samospoznaje o spavanju jest koliko vam je prosjeèno u
kupno spavanja potrebno za svako 24-satno razdoblje da biste odr ali teret spavanj
a i budnosti u optimalnoj ravnote i. Sjetite se tla jednako kao to termostat odr ava
konstantnu temperaturu u sobi i va homeostat spavanja radi kako bi ispunio va u dne
vnu kvotu spavanja. Vi nakupljate dug u spavanju i morate ga svakodnevno otplaæiva
ti u odreðenoj kolièini, bez obzira na to jeste li po prirodi kratki spavaè, kojemu tr
eba manje od osam sati na noæ, ili dugi spavaè kojemu je potrebno vi e sna da postigne
to stanje ravnote e.
Da biste odredili svoje osobne potrebe spavanja, trebate ustanoviti koliko vam s
pavanja treba da odr ite svoju tendenciju uspavljivanja konstantnom tijekom nekoli
ko dana. Evo kako æete to uèiniti. Veæina ljudi ima nejasnu predod bu o svojim potrebama
spavanja, zato neka broj bude poèetna toèka. Zapoènimo s odreðivanjem vremena kada misl
ite da mo ete lako zaspati, neka to budu 23 sata. Pod pretpostavkom da æe vam trebat
i oko 15 minuta da zaspite, namjestite svoju budilicu na 7.15. Slijedite taj obr
azac nekoliko dana i dobro obratite pozornost na to kako se osjeæate tijekom dana,
posebno tijekom stanki na poslu, poslije ruèka ili tijekom vo nje automobila. Kolik
o ste pospani u to vrijeme? (Kako biste odredili intenzitet tog osjeæaja mo ete se k
oristiti Stanfordskom ljestvicom pospanosti.) Pratite svoju tendenciju uspavljiv
anja dok gledate TV ili dok èitate knjigu. Naèinite kuæni MSLT za vrijeme opadanja fun
kcija rano poslijepodne i provjerite jesu li rezultati isti, vi i ili ni i tijekom n
ekoliko dana.
Ako poènete primjeæivati da s jednakom kolièinom noænog spavanja postajete umorniji i sk
loniji drijemanju, to je znak da spavate manje nego to vam je potrebno. Dodajte 3
0 minuta svom vremenu spavanja i pratite dalje. Ako va a sklonost pospanosti i zas
pivanju opada, vi otplaæujete svoj dug u spavanju (iako je on mo da jo uvijek znatan)
, a ako se ne mijenja spavate dovoljno ili gotovo dovoljno.
Drugi pristup ima prednost uklanjanja duga u spavanju istodobno s utvrðivanjem va ih
potreba. To je ono to nastojim uèiniti na organiziran
363
naèin u dvadesetom poglavlju. Za to je najprikladniji godi nji odmor ili dva slobodn
a tjedna s fleksibilnim rasporedom. Izaberite vrijeme odlaska na spavanje kojeg æe
te se moæi pridr avati svaku veèer tijekom dva tjedna i ne ukljuèujte budilicu. Sljedeæe s
e jutro ne poku avajte probuditi u odreðeno vrijeme, neka va mozak odredi vrijeme buðen
ja. Ako se bez svoje volje probudite u svoje uobièajeno vrijeme, nastojite ponovno
zaspati i spavati koliko god mo ete. Bit æe vam lak e ako izolirate svako svjetlo i b
uku iz spavaæe sobe. Ponavljajte taj postupak svake noæi. Vjerojatno æete prvih nekoli
ko dana spavati do kasno jer otplaæujete dug u spavanju, ali nakon nekog vremena v
a e æe se vrijeme spavanja ustaliti, vjerojatno izmeðu sedam i devet sati. Ako tomu do
date sate dodatnog spavanja" imat æete pribli nu kolièinu duga u spavanju kojom ste opt
ereæeni. Kad zapoènete spavati uglavnom jednako dugo svake noæi, znaèi da ste prona li svo
ju potrebnu kolièinu spavanja. Jedna jo jasnija, ali za veæinu ljudi manje praktièna me
toda jest da uèinite ono to su ispitanici radili u VVehrovoj studiji opisanoj u èetvr
tom poglavlju: svake noæi u tamnoj, tihoj sobi spavajte koliko god dugo mo ete.
Ne zaboravite da vam se prilièno nenadano mogu pojaviti problemi sa spavanjem ako
va dug u spavanju dostigne prenisku razinu - to jest razinu nedovoljnu da vam pom
ogne brzo zaspati kad legnete u krevet.
Oèito je da vam va e dnevne obveze onemoguæavaju dugo jutarnje spavanje. Ako ste jutar
nji tip, tj. najaktivniji u jutarnjem dijelu dana, vjerojatno je va e najsna nije ra
zdoblje razbuðivanja ovisnog o satu upravo u to vrijeme, to æe vas probuditi svako ju
tro u manje ili vi e isto vrijeme. Ja za sebe znam da sam jutarnji tip i kad god m
e deprivacija spavanja poène zabrinjavati, ja tu brigu rje avam ranim odlaskom na sp
avanje.
Je li te e iæi ranije u krevet ili du e spavati ujutro ovisi o va oj osobnoj situaciji.
Znam da vikendom, kad nemate izgovor da morate rano ustati zbog odlaska na posao
, te ko mo ete napustiti goste ili zabavu ili braènog partnera te otiæi leæi u 19 sati. Al
i ako se mi koji mnogo znamo o spavanju ne postavimo hrabro i legnemo spavati ka
d za time osjetimo potrebu, tko æe onda? Prema tome, nauèite biti razboriti i iæi rano
u krevet da uhvatite korak s dugom u spavanju koji prenosite iz dana u dan.
364
Ako ste jutarnji tip vjerojatno vam nije potrebno mnogo opu tanja i odmaranja" da o
dete rano u krevet. Ali, ako osjeæate napetost ili stres, mo ete èiniti stvari koje po
tièu pospanost barem dva sata ranije od va eg uobièajenog ranog poèinka; konvencionalna
mudrost je topla kupka, èitanje dosadne knjige, gledanje televizije (samo ako vas
to uspavljuje - inaèe ugasite televizor rano naveèer) ili ne to drugo to djeluje smiruj
uæe kako biste preusmjerili svoje misli sa stresa i dnevnih uzbuðenja. Kljuèno jc nauèit
i kako postiæi cilj i osigurati dodatni san, ranim lijeganjem ili kasnim ustajanje
m - ili na oba naèina ako ste za to sposobni. Oèito je da æete se, ako spavate s jo nek
im u sobi, morati prilagoditi njegovim ili njezinim potrebama spavanja.
Moja omiljena metoda utvrðivanja èinjenice dr im li umjerenu dijetu"
¦ pavanja jest praæenje vlastitih epizoda sklapanja oènih kapaka, borbe da
¦ )stanem budan i okolnosti u kojima se te epizode pojavljuju. Postao sam tako osj
etljiv na te dogaðaje da znam toènu uèestalost njihove tendencije pojavljivanja. Uvjer
en sam da veæina ljudi nije toga svjesna, ali i da to vatko o sebi samome mo e nauèiti.
U zakljuèku se mo e reæi da svi ljudi mogu nauèiti sebe kontrolirati i pobolj ati svoje sp
avanje, ali pri tome moraju eljeti biti ivahniji i energièniji. Jedan student s koji
m sam suraðivao smatrao je daje smanjeno sudjelovanje u dru tvenim interakcijama gor
e od pospanosti. Osobno se nadam i mislim da to nikada ne mo e biti ili-ili situac
ija i da ljudi mogu razumijevanjem i upravljanjem svojim ivotnim rasporedom - doæi
do toga da dovoljno spavaju i da u ivaju ivot. Zaprepa æuje me to nekim ljudima, èini se,
uopæe ne smeta to su veæi dio dana pospani, li eni u itka djelovanja na vrhuncu svoje kre
ativnosti i vrhuncu snage svoga uma, da rade, da vide, da razumiju i stvaraju.
16. Suoèite se s vlastitim problemima spavanja
Rije ite najprije hitne sluèajeve"
Neki koji ovo èitaju mogu biti potpuno onesposobljeni poremeæajem spavanja ili èak pre
d vratima smrti. Drugi æe to protumaèiti da se ti mraèni opisi odnose na braènog partner
a ili nekog èlana obitelji. Uoèili smo da veæina ljudi s dugogodi njim poremeæajem spavanj
a propada jer on nije dijagnosticiran unutar ili izvan zdravstvenog sustava, a k
tome se i pogor ava.
Sada svjedoèimo dramatiènim dokazima za to dobivenim ispitivanjima u Walla Walli i u
Moscowu u dr avi Idaho. Primjerice, veæ sam napomenuo da ozbiljni sluèajevi opstrukti
vne apneje u spavanju mogu od 45 do 100 puta na sat zaustaviti disanje osobe koj
a spava. U ta dva grada, na vi e od 1 000 testova spavanja, pokazalo se da 80 % is
pitanika ima uznapredovali stupanj bolesti. To znaèi da velika veæina ljudi koji ima
ju apneju zapravo èini veoma ozbiljne sluèajeve.
Taj nedostatak saznanja Nacionalno povjerenstvo za istra ivanje spavanja oznaèilo je
izvanrednim zdravstvenim stanjem u 1992. godini. U svom izvje æu Kongresu SAD-a pov
jerenstvo je ustvrdilo da je nepostojanje saznanja o poremeæajima spavanja toliko r
asprostranjeno i sveobuhvatno da se to mo e promijeniti samo o trim potezima na save
znoj razini". Povjerenstvo je sugeriralo Kongresu da bez odgode pobolj a tu situaci
ju".
Na alost, Kongres nije reagirao na apel svoga vlastitog povjerenstva. Stoga u dana n
je vrijeme prvenstvena odgovornost da se ne to uèini pada na pojedince i njihove obi
telji. Za one koji su veoma bolesni, upuæivanje na njihove probleme spavanja vjero
jatno æe biti prekasno. Oni moraju djelovati odmah, sada.
366
Suoèite se s vlastitim problemima spavanja
Jedina dobra vijest, iako gruba, jest da kad su poremeæaji spavanja uznapredovali
do krajnje ozbiljnih granica, svatko tko ima makar i naj-i isnovnije znanje mo e p
ostaviti ispravnu dijagnozu. Najèe æi kronièni poremeæaji spavanja su opstruktivna apneja
u spavanju, sindrom nemirnih nogu, problemi s biolo kim satom i primarna nesanica
- svi su povezani . lako prepoznatljivim simptomima.
Nedavno sam sudjelovao u radioemisiji u kojoj sam odgovarao na pitanja. Jedan za
brinuti slu atelj nazvao je i opisao veoma jasno oèite znakove vrlo ozbiljne apneje
u spavanju kod svoje estogodi nje kæeri. Kod vas se radi o hitnom sluèaju", izlanuo sam.
Èekajte malo", prekinuo me moj domaæin. Ne radi se valjda o hitnoj pomoæi i sirenama."
isam mislio na tu vrstu hitnog sluèaja, ali se ne to mora poduzeti odmah."
Govoreæi o hitnom sluèaju" mislim na to da se mora potra iti pomoæ, jer se nesreæa mo e do
iti svakog èasa. Opæa opasnost od svih poremeæaja spavanja jest nesreæa koja se mo e dogod
iti zbog umora. Kod apneje u spavanju postoji opasnost od fatalne srèane aritmije,
srèanog ili mo danog udara. Dopustite mi da to ilustriram jo uvijek ivim sjeæanjem na d
vojicu relativno mladih lijeènika koji su do li na Kliniku za poremeæaje spavanja Sveuèi
li ta Stanford nedugo nakon njezina otvaranja 1970. godine. Obojica su bili obitel
jski lijeènici.
Prvi je imao 41 godinu, bio je osrednje debeo, glasno je hrkao i znao je da njeg
ov izraziti umor nije normalan. Njegova pretraga spavanja pokazala je vrlo ozbil
jnu opstruktivnu apneju u spavanju. Kada je saznao tla je jedini uèinkoviti naèin li
jeèenja (u to vrijeme) bio otvaranje stalnog otvora na njegovu grlu kako bi se otv
orio pristup zraku (kronièna tra-heostomija), jednostavno to nije mogao prihvatiti
. Odluèio je smanjiti tjelesnu te inu i vidjeti to æe se dogoditi. Zamolio sam ga da se
vrati za dva mjeseca. Nakon to su pro la oko èetiri tjedna, èitajuæi mjesne novine okira
sam se ugledav i njegovu osmrtnicu. Nije bio naveden uzrok smrti. Nazvao sam njeg
ovu o alo æenu obitelj i saznao daje mladi lijeènik umro u snu, vjerojatno od srèanog udar
a.
Drugi lijeènik, kojemu je bilo 40 godina, zaspao je nagnut nad pacijenticu dok je
stetoskopom oslu kivao rad njezina srca. Pacijentica je, blago reèeno, bila zaprepa te
na i veoma uzrujana kad je njegova glava
367
klonula na njezina gola prsa. Pretraga spavanja tog lijeènika pokazala je vi e od 50
epizoda zadr anog disanja na sat i vrlo ozbiljne nepravilnosti u radu srca, to gaj
e svrstalo u kategoriju visokog rizika za srèani arest. Bio sam siguran da bi odgaða
nje lijeèenja znaèilo njegovu smrt. Suoèio sam ga s èinjenicom da se radi ili o traheost
omiji ili o smrti. Prihvatio je kirur ki zahvat.
Poslije operacije taj se lijeènik preporodio. Danas se mo e osvrnuti na proteklih èetv
rt stoljeæa zdravog, produktivnog ivota. Nikada nije za elio zamijeniti traheostomiju
nazalnim ureðajem za kontinuirani pozitivni pritisak u di nim putovima (CPAP) ili z
a neki drugi kirur ki pristup. Buduæi da je traheostomija najuèinkovitiji naèin lijeèenja
koji omoguæava lako disanje svake noæi, on mo e s otvorom u grlu po ivjeti i 100 godina.
Dana nje znanstvene studije otkrile su da golem broj osoba ivi s nelijeèenom opstrukt
ivnom apnejom u spavanju. Bezbrojni su prerano umirali stoljeæima. U asava me pomisa
o daje takvih ljudi jo mnogo i da su za veæinu njih prerana smrt, katastrofalne bol
esti ili nesreæe usud, dok oni malobrojni koji prihvaæaju lijeèenje mogu raèunati s doda
tnim desetljeæima zdravog ivota. (Mi smo dali sve od sebe, ali mnogi od na ih ranijih
pacijenata odbili su traheostomiju kao rje enje i pridru ili se milijunima ljudi ko
ji su prerano umrli.)
Samostalno postavljanje dijagnoze
Vjerujem da ne æu pogrije iti ako ka em da je jedinstveni simptom, koji je najèe æe utvrðen
svim poremeæajima spavanja, dnevni umor. Trebam naglasiti da se ljudi koji se osjeæa
ju umorni ale na nedostatak motivacije, apatiju i razdra ljivost, a vrlo rijetko na
prekomjernu pospanost. Oni obièno ka u da su iscrpljeni, izmoreni ili poti teni. Ti l
judi ne znaju da je moguæi uzrok njihova umora poremeæaj spavanja i obièno misle da pa
te od nekoga drugog zdravstvenog problema. Samo nedvojbena, opetovana pospanost
- koja zahtijeva istinski napor da ostanu budni tijekom dana - napokon ih prisil
i da priznaju da su prekomjerno pospani.
368
Lijeènici su skloni istim pogrje kama. Iako su specijalisti za spavanje veæ odavno shv
atili daje umor zapravo vrlo èesto prekomjerna pospanost uzrokovana poremeæajem spav
anja, lijeènici primarne za tite uvijek tra e drugaèija obja njenja. Ako ne mogu nedvojben
o utvrditi uzrok umora, problem èesto oznaèavaju kao kronièni umor ili depresiju. Nasu
prot tomu, rezultati projekta na e opæe prakse pokazuju da je za umor, ako ga pacije
nti posebno istièu, u vi e od polovine sluèajeva krivac poremeæaj spavanja. Ako vi ili n
etko od va ih znanaca pati od kroniènog umora, preporuèam vam da istra ite moguænost porem
eæaja spavanja kao moguæeg uzroka. Inaèe, ja uvijek pretpostavljam da je umor opstrukt
ivna apneja u spavanju, dok se ne doka e drukèije.
Obièno procjenjujem razinu pospanosti pacijenata ili bilo koga drugoga pitanjem: Je
ste li opæenito potpuno budni, energièni i visoko motivirani tijekom cijelog dana?"
Ako je njihov odgovor potvrdan, vrlo je malo vjerojatno da imaju ozbiljan ili us
trajan problem spavanja. Ako su te osobe takoðer vesele, optimistiène ili sretne, pr
oblem spavanja jo je manje vjerojatan. Oni koji ka u da nisu na optimalnoj razini b
udnosti i energije kandidati su za poremeæaj spavanja i trebalo bi ih dalje ispiti
vati. Iz ispitivanja koja sam spomenuo znate da osobe koje negiraju da se osjeæaju
pospano na klinièkom MSLT-u mogu imati rezultat manji od pet. Imajte na umu da po
ricanje dnevne pospanosti nije jednako kao tvrditi da ste potpuno budni i energièn
i cijeli dan.
Ako uz to to ste pospani tijekom dana i hrèete, tada ili imate op-struktivnu apneju
u spavanju ili sindrom neprohodnosti gornjih di nih putova. Oba se problema mogu
uspje no lijeèiti. Ako ste medu 30 % osoba koje spavaju same i niste sigurni hrèete li
, razmotrite apneju kao vjerojatno obja njenje ako ste umorni, prilièno pretili i uo
bièajeno se budite s grloboljom ili glavoboljom. Svakako biste trebali dalje istra i
vati postoji li moguænost da imate apneju ako imate visoki krvni tlak ili bilo kak
av srèano- ilni problem to vam mo e spasiti ivot.
Jednostavan naèin da ustanovite hrèete li ili prestajete disati noæu jest da pokraj ja
stuka postavite i ukljuèite kasetofon. Ako posjedujete odgovarajuæu opremu, jo jt bol
je snimanje videokamerom. Ako se uvjerite da bi se moglo raditi o apneji u spava
nju, uèinite ne to! Ako ste
369
meðu 70 % onih koji spavaju s nekime, zatra ite od svojeg partnera da vas promatra z
a vrijeme spavanja.
Periodièni pokreti udova u spavanju svojim bi ekstremnim oblikom trebali biti razd
ra ujuæe oèiti onomu s kim dijelite krevet. Sindrom nemirnih nogu oèit je svakomu kad sa
zna da poremeæaj obilje ava osjeæaj neugode, trnaca, boli ili jezivi osjeæaj puzanja u n
ogama kad legne. Unatoè tomu, bolest se dijagnosticira kod malog broja takvih osob
a, jer ni one, a ni njihovi lijeènici nisu svjesni da takvi poremeæaji postoje i da
su tako uobièajeni.
Spomenuti su poremeæaji meðu najuobièajenijima, ali ako posumnjate da mo da patite od je
dnog od desetaka drugih, pogledajte popis poremeæaja i simptoma u dodatcima (str.
477.). Ako va i simptomi naizgled odgovaraju bilo kojem od sa etih opisa - potra ite p
omoæ.
Pacijenti koji to nikada nisu bili
Cak i kada se ljudima ka e ili se upozore da bi mogli imati poremeæaj spavanja, oni
sami mogu biti najveæa zapreka uspje nom lijeèenju. Iz mojih studija u Walla Walli i M
oscowu znam da ljudi najèe æe ne poduzimaju ni ta, èak i kod veoma ozbiljnih poremeæaja u s
avanju. Naime, veæina onih koji su upozoreni da bi mogli imati ozbiljan poremeæaj sp
avanja i kojima je savjetovano da se jave svom lijeèniku to ne uèini. Imao sam isti
takav problem s roditeljima i roðacima mojih studenata koji su primijetili da je n
eki èlan obitelji ozbiljno bolestan. rtve opstruktivne apneje u spavanju jednostavn
o odbijaju prihvatiti moguænost da su opasno bolesne, èak i kad su suoèene s nepobitni
m dokazima.
Prije dvije ili tri godine radili smo s grupom pacijenata dobrovoljaca na postav
ljanju tanda na sajmu u okrugu San Mateo. Imali smo dramatiène postere, pamflete, u
pitnike i videofilmove koji su se stalno prikazivali. Neki posjetioci sajma koji
su ispunili kratki upitnik imali su ozbiljne probleme, ukljuèujuæi nemoæ izazvanu umo
rom, srèano- ilne bolesti, dramatièno glasno hrkanje i bili svjedocima prekida disanja
, a mi smo im odmah savjetovali da se jave svojem lijeèniku. Dali smo im bro ure s o
pisom opstruktivne apneje u spavanju i njezina lijeèenja, popis centara
370
za poremeæaje spavanja na podruèju zaljeva San Francisco i preporuèili da se hitno jav
e svojem lijeèniku primarne zdravstvene za tite radi daljnjih uputa. Uz njihovo dopu t
enje pribilje ili smo njihova imena i adrese kako bismo ih mogli dalje pratiti i v
idjeti jesu li zatra ili pomoæ, posebice oni za koje smo procijenili da su najbolesn
iji. Koliko znam, od pribli no 300 osoba koje su sasvim sigurno imale opstruktivnu
apneju u spavanju, nijedna nije iskoristila moguænost kvalificirane pomoæi. Za to nit
ko od njih nije zatra io pomoæ?
Jo potpuniji dojam o tome u kolikoj mjeri ljudi mogu pru ati otpor lijeèenju stekao s
am u sluèaju Sare C, studentice na Stanfordu koja je radila nekoliko ljeta u Klini
ci za poremeæaje spavanja Sveuèili ta Stan-ford i nauèila sve o opstruktivnoj apneji u s
pavanju. Kad je odlazila na odmor kuæi u selo u Novom Meksiku, slu ala je svog oca d
okje spavao i èula ga da hrèe i prestaje disati u vi e navrata. Rekla mu je daje to lo e
i poku ala ga uvjeriti da ne to poduzme s tim u vezi. Znajuæi da netko s ozbiljnom op
struktivnom apnejom u spavanju mo e iznenada umrijeti ili do ivjeti srèani ili mo dani u
dar ili prometnu nesreæu, strah za voljenu osobu motivira vas da pojaèate svoje nast
ojanje daje uvjerite da potra i pomoæ. Sara je preklinjala svojeg oca, ali on je nij
e htio slu ati i naposljetku joj rekao da ubuduæe mo e dolaziti kuæi samo ako to vi e nika
da ne æe spomenuti.
U meðuvremenu je njezin otac morao prestati voziti zbog pojaèanog umora i pospanosti
. To je u velikoj mjeri pojaèalo njegovu izolaciju i umanjilo kvalitetu ivota. Unat
oè tomu, odbijao je lijeèenje. Nasreæu, njegova zabrana kæeri da spominje apneju motivir
ala je njegova sina da se umije a. Sin ivi u Kanzasu i radi kao bolnièar. Otputovao j
e u Novi Meksiko i proveo noæ s ocem. Pomno je brojio i mjerio trajanje svih epizo
da apneje te snimao videokamerom usnulog oca oko jedan sat. Sljedeæe jutro je reka
o ocu: Tata, prestao si disati 400 puta, svaki put u trajanju oko jednu minutu. D
obio si purpurnu boju i ja to mogu dokazati. Mora iæi specijalistu za spavanje." Gl
edanje videosnimke i samog sebe kako se gu i imalo je uèinka. OtaSje dobio struènu pom
oæ u jednom centru za spavanje. Dijagnoza je potvrðena i zapoèelo je lijeèenje. Promjena
je
371
bila èudesna. ivnuo je, njegova dnevna budnost se vratila i on ponovno vozi automob
il.
Ako su ljudi s tako ozbiljnim poremeæajem spavanja skloni poricati problem ili odg
aðaju lijeèenje, oni s manje ozbiljnim poremeæajem porièu ili odgaðaju jo upornije. Prema
ojem mi ljenju, ako simptomi poremeæaja spavanja èine nekoga samo djelomièno nesposobnim
i ne istinski oèajnim, jedini i najveæi problem je u tome to ljudi ne vjeruju da mor
aju potra iti medicinsku pomoæ.
Prema nedavnoj anketi Nacionalne zaklade za spavanje, 75 % onih koji su odgovori
li da dovoljno spavaju izjavili su i da osjeæaju dnevnu pospanost i umor. Èini se da
su smatrali dnevni umor normalnim. Ako je na e spavanje zdravo ne bismo smjeli bi
ti umorni i pospani tijekom dana.
Ta i druge studije uvjerile su me da veæina ljudi misli daje normalno cijelo vrije
me biti umoran. U jednoj od na ih ustanova primarne zdravstvene za tite, tri èetvrtine
svih intervjuiranih pacijenata priznali su pote koæe sa spavanjem razlièitog stupnja,
ali nitko od njih nije to spomenuo svojem lijeèniku. U tu skupinu tihih patnika b
ilo je ukljuèeno i 30 % svih pacijenata te ustanove èiji su problemi spavanja bili d
ovoljno ozbiljni da su ukljuèivali i dnevne posljedice koje su utjecale na njihov
rad i svakodnevne djelatnosti.
O jednom od najbolnijih primjera odbijanja medicinske pomoæi izvijestila me na a asi
stentica s klinike u Moscovvu. Jedan mladiæ bio je naruèen radi operativnog otklanja
nja bradavice sa stopala. Na a asistentica koja gaje poznavala i znala da se nedav
no poèeo baviti samostalnim poduzetni tvom, pitala gaje kako napreduje posao. Na nje
zino iznenaðenje, kad joj se poèeo aliti na stres zbog upravljanja svojim novim poslo
m, mladi je poduzetnik poèeo plakati. Rekao je na oj asistentici da zbog stresa pati
od jake nesanice i zbog toga je preumoran da bi obavljao svoj posao, to je jo poj
aèalo njegov stres i zabrinutost. Opaki ciklus stresa i nesanice doveo gaje na rub
bankrota. Razgovor je zavr io kad je pozvan u lijeènièku ordinaciju. Nakon pregleda,
lijeènik i asistentica usporedili su bilje ke. Nevjerojatno je da mladiæ lijeèniku nije
niti spomenuo svoju
372
nesanicu, iako ga je ovaj pitao eli li razgovarati o svojem bilo kojem il rugom m
edicinskom problemu nakon odstranjivanja bradavice.
Taj je èovjek tipièan primjer onih koji ne shvaæaju da lijeènik mo e pomoæi ili se srame il
se zbog nekoga drugog razloga protive razgovoru <> svojim problemima sa spavanj
em. Za to postoji nekoliko razloga. Jedan je da posebno mu karce muèi besmisleni maèo
otpor prema tra enju pomoæi. U sluèaju apneje u spavanju obièno je ena ta koja tjera mu a
a ode lijeèniku, a mu je taj koji odbija priznati da ne to s njim nije u redu. Zbog n
ekog razloga mu karci takoðer imaju vi e problema nego ene s prihvaæanjem lijeèenja apneje
Cijev prikopèana na va nos i stroj koji u nju upumpava zrak djeluje veoma neugodno
i znaèi ne to to se treba izbjeæi pod svaku cijenu. Operacija se èini jo gorom.
Drugo, ako je umor jedini rezultat poremeæaja, mnogi ga ljudi jednostavno ne prepo
znaju ili ne znaju daje to simptom neèega veæeg - oni to radije prihvaæaju kao ne to nor
malno. I èak kada ga priznaju, za umor nalaze brojna opravdanja poput: To je samo s
astavni dio starenja." Umor takoðer mo e imati glavnu ulogu u imobilizaciji pacijena
ta sprjeèavajuæi ih da zatra e pomoæ.
Treæe, mnogi nisu izravno iskusili probleme spavanja; ljudi koji hrèu nikad nisu èuli
sebe kako hrèu, nikada ne spoznaju da su prestali disati; oni s periodiènim pokretim
a udova u spavanju nisu budni da vide svoje noge kako se trzaju ili prote u.
Naposljetku, pacijenti se boje da ne æe biti shvaæeni ozbiljno ili da æe njihov lijeènik
misliti da su neurotièni. Dovoljno je da lijeènik na pritu bu na nesanicu ili nemirne
noge odgovori sa skepticizmom da pacijent vi e nikada ne spomene taj problem.
Kao dru tvo napravili smo velike korake u destigmatiziranju bolesti kao to su epile
psija, poremeæaji hranjenja i du evne bolesti. Mogu se samo nadati daje naèin pona anja
prema poremeæajima spavanja sljedeæi na redu. Veoma sam sretan to su neki ljudi na vi
sokim polo ajima, poput kongresmena iz New Yorka Johna LaFalcea i senatora iz Geor
gije Maxa Clelanda, objelodanili d%. imaju apneju u spavanju. Kad bi i ostale po
znate osobe to uèinile, bio bi to velik korak naprijed.
373
Tra enje lijeènièke pomoæi
Na alost, dobiti medicinsku pomoæ za probleme spavanja je, èini se, mnogo te e nego bavl
jenje drugim zdravstvenim problemima. Na medicinskim se fakultetima obrazovanju
buduæih lijeènika o spavanju trenutaèno posveæuje sramotno malo ili nimalo vremena. Tije
kom sta iranja u opæoj praksi i na internoj medicini poremeæajima spavanja posveæuje se
vrlo mala pozornost. Za vrijeme aktivne prakse nije lako steæi odgovarajuæi trening
u poremeæajima spavanja. Premalo je kvalificiranih specijalista koji bi mogli osig
urati trening kontinuiranom lijeènièkom izobrazbom golemog broja osoblja primarne zd
ravstvene skrbi. Kao rezultat toga lijeènici opæe prakse nisu upoznati s poremeæajima
spavanja, iako polovica njihovih pacijenata od toga pati. Èini se da lijeènici pate
od istog pogrje nog shvaæanja o spavanju koje muèi i obiène ljude. Na kraju, i sami lijeèn
ici imaju poremeæaj spavanja koji ne mogu ispravno dijagnosticirati.
Lijeènik opæe prakse, koji predvodi medicinsku za titu, prvi je koji treba utvrditi zd
ravstveni problem, procijeniti njegovu te inu, lijeèiti pacijenta ili ga uputiti spe
cijalistu. Iako velika veæina tih kljuènih zdravstvenih profesionalaca èini najbolje to
mo e, bez poznavanja poremeæaja spavanja oni ne mogu sprijeèiti da njihovi pacijenti
postaju sve bolesniji.
Taj nedostatak znanja znaèi da se rtvama ozbiljnog sindroma nemirnih nogu pogrje no d
ijagnosticiraju psihijatrijski poremeæaji i propisuju jaka sredstva za smirenje. P
acijenti s opstruktivnom apnejom u spavanju èesto se lijeèe od depresije koja je pog
rje no dijagnosticirana. Djeca s poremeæajima spavanja obièno dobivaju dijagnozu porem
eæaja pa nje. Poznajem èovjeka koji je radio u najvi im tijelima Nacionalnog vijeæa za sig
urnost i koji je zbog te ke apneje poèeo lo e raditi. Proglasili su da ima depresiju o
tpornu na lijeèenje, dok konaèno jedan lijeènik nije rekao: Ako Vam osam lijekova koje
uzimate ni ta ne poma e, onda to ne mo e biti depresija." Kad pacijenti jedanput dobij
u pogrje nu dijagnozu, mo e se dogoditi da vi e nikada ne dobiju ispravnu. Primjerice,
kad pacijent s neuoèenom apnejom u spavanju oboli na srce, ta bolest, iako kao po
sljedica poremeæaja spavanja, postaje predmetom lijeèenja umjesto izvornog problema
- samog poremeæaja spavanja.
374
Suoèile se s vlastitim problemima spavanja
Pro le godine poslao sam prijedlog jednoj maloj zakladi da financira unaprjeðivanje
znanja o apneji. Nedugo nakon toga panièno me nazvao predsjednik te zaklade: U va im
materijalima je toèan opis stanja u kojem se nalazi moj sin! Pro log je mjeseca imao
drugi srèani udar, a ima samo 43 godine." Uputio sam njegova sina najbli em struènjak
u za spavanje, koji je obavio standardni noæni test za utvrðivanje apneje. Test je s
a sigurno æu pokazao da je prestao disati 85 puta svakog sata spavanja, to znaèi krajnj
e ozbiljan sluèaj opstruktivne apneje u spavanju. Njegov krvni tlak bio je veoma v
isok i, kao to je spomenuto, imao je veæ dva srèana udara. Premda je veæ imao nekoliko
lijeènika i bio lijeèen godinama od visokog krvnog tlaka i svojih srèanih tegoba, nije
dan od lijeènika nije razmatrao moguænost apneje u spavanju.
Njegova se apneja sada uspje no lijeèi i krvni tlak se snizio. Siguran sam da bi za
nekoliko godina, a mo da i prije, umro da njegov otac nije proèitao moj prijedlog za
financiranje. Samo to neèiji ivot ne bi smio visjeti o tako tankoj niti. Svaki od l
ijeènika koji ga je lijeèio mogao je prepoznati njegovu apneju. Iako je taj èovjek ivio
u velikom gradu s moguæno æu brzog pristupa specijalistima, njegovo stvarno zdravstve
no stanje nije uoèeno. Ta prièa ima i epilog. Kada je obitelj postala svjesnija prir
ode i simptoma apneje, shvatili su daje i kæi takoðer ozbiljno bolesna. I ona je tak
oðer uspje no lijeèena.
Takvi su me sluèajevi godinama progonili. Otkako sam prije 35 godina spoznao da ni
jednoj rtvi narkolepsija nije dijagnosticirana ni lijeèena kao takva, postao sam st
rastveni glasnogovornik pacijenata. to vi e uèim to vi e spoznajem da kontinuirano podc
jenjujem opseg nacionalne zdravstvene krize.
Za one koji sumnjaju daje to sluèaj, imam neke èvrste podatke koji æe potvrditi to gle
di te. Sredinom 1980-ih poèelo me zanimati odakle dolaze pacijenti u na Centar za spa
vanje u Stanfordu. Prouèili smo kartone i ustanovili da samo oko dva posto na ih pac
ijenata dolazi na nagovor lijeènika opæe prakse. Bio sam malo iznenaðen tako niskim po
stotkom, ali sam shvatio da vi e ne mogu zapostavljati program obrazovanja. Moram
dodati da je u to vrijeme jo uvijek velik broj pacijenata mogao izravno doæi na na u
kliniku za spavanje, veæinu na ih pacijenata upuæivali su
375
specijalisti za di ne organe i kirurzi za uho, grlo i nos, a tek malen dio ostali
specijalisti.
Dok sam bio predsjednik Nacionalnog povjerenstva za istra ivanje poremeæaja spavanja
poèeli smo malo o trije gledati na tako malen broj pacijenata iz primarne zdravstve
ne skrbi. Jedna od prvih zadaæa povjerenstva bila je da razmotri sve dostupne poda
tke i naèini razboritu procjenu ra irenosti nekoliko poremeæaja spavanja. Raspolagali
smo s dovoljno anketnih i anegdotskih podataka da napravimo grubu procjenu raspr
ostranjenosti apneje i nesanice. Dodatno, elio sam saznati vi e o razini znanja o p
oremeæajima spavanja meðu lijeènicima opæe prakse posebno i medicinske zajednice opæenito.
U to vrijeme kompjutori i kompjutorske baze podataka evoluirali su u tolikoj mje
ri da su bili lako dostupni. U skladu s tim, nazvao sam upravitelje svih klinika
u zemlji, predstavio se kao predsjednik povjerenstva za istra ivanje poremeæaja spa
vanja i zatra io da u svojim klinièkim bazama naðu sve dijagnoze poremeæaja spavanja. (U
tim bazama podataka sve bolesti imaju standardne meðunarodne dijagnostièke ifre koje
ukljuèuju i brojeve za dijagnoze poremeæaja spavanja.)
Kad je ta potraga narasla na milijun pacijenata, rezultati su bili jednostavno z
aprepa æujuæi i okantni. Veæ sam u estom poglavlju govorio o na im otkriæima u pogledu ne
e. Nakon to smo pregledali vi e od 10 milijuna kartona pacijenata na li smo samo 73 if
re za dijagnozu opstruktivne apneje u spavanju i sedam za narkolepsiju. Nisu naðen
e nikakve druge dijagnoze specifiènih poremeæaja spavanja. To je bilo jednako jednoj
velikoj, debeloj nuli.
Ostali èlanovi povjerenstva jednostavno nisu mogli vjerovati tim rezultatima. Odgo
vorio sam tako to sam poslao asistente da na klinikama pregledaju kartone pojedin
ih pacijenata. Osobni kartoni su zapravo kartonski fascikli raznih boja koje mo et
e vidjeti na policama u ordinaciji svoga lijeènika. Listajuæi stranicu po stranicu m
oja je ekipa pregledala vi e od 10 000 kartona u ambulantama opæe prakse, veæinom u po
druèju zaljeva San Francisco, i nije na la niti jednu dijagnozu specifiènog poremeæaja s
pavanja.
376
Te dvije serije podataka uvjerile su me da, kod 95 do 99 % pacijenata koji su u
1991. i 1998. godini patili od poremeæaja spavanja nije dijagnosticiran i lijeèen po
remeæaj spavanja. To su milijuni i milijuni ljudi. Pouzdano smo potvrdili taj zakl
juèak na im daljnjim ispitivanjima na terenu u ordinacijama lijeènika opæe prakse.
Razumijevanje lijeènièke nedoumice
elim uèiniti sve to mogu da vam pomognem da dobijete lijeèenje kakvo trebate, dajuæi vam
praktiène savjete kako trebate razgovarati sa svojim lijeènikom o svojim problemima
spavanja, pronalazeæi struènjake za spavanje ako vam va lijeènik sam ne mo e pomoæi te na
odeæi (>siguravajuæa dru tva da vam plate suvremen i uèinkovit naèin lijeèenja, lb ne æe bi
lako.
Va no je poku ati razumjeti logistièke i psiholo ke zapreke s kojima se lijeènici suoèavaju
pri lijeèenju problema spavanja, a onda osmisliti strategiju za prevladavanje svak
og otpora. Postoji nekoliko kljuènih razloga za to lijeènici opæe prakse i drugi lijeènici
nemaju sklonosti prema problemima spavanja ili vremena baviti se njima. Prije s
vega, kao to sam veæ rekao, to je nedostatak edukacije. Drugo, lijeènici èesto ne vjeru
ju da su poremeæaji spavanja ozbiljne ili za ivot opasne bolesti. Apneja u spavanju
nije fatalan poremeæaj", reæi æe oni. Toèno je da malo ljudi umre tijekom noænog napada ap
neje, ali taj poremeæaj izravno vodi do mnogih kobnih sluèajeva kao to su srèani ili mo d
ani udari i prometne nesreæe. Isto tako, mnogi se lijeènici sla u s pogrje nom predod bom
da je nesanica neurotska tegoba koja ne ostavlja tetne posljedice.
I naposljetku, tu je pitanje raspolo ivog vremena. Moji kolege i ja promatrali smo
vremensko trajanje kontakata lijeènik pacijent. Tipièno je da lijeènici provedu izmeðu è
tiri i pet minuta s pacijentom - dovoljno dugo samo da se pozabave problemom zbo
g kojeg je pacijent do ao. To zasigurno nije dovoljno vremena da se procijeni paci
jentov obrazac spavanja i prateæi problemi.
Vjerujem da se veæina lijeènika opæe prakse zaista brine za svoje pacijente i da su vo
ljni provesti vi e vremena s nekim ako to smatraju potreb-
nim. Ali, lijeènici su isto ljudi; oni su plaæeni prema broju pacijenata koje pregle
daju i postupcima koje obave. Uvijek ima jo pacijenata u èekaonici. Financijski je
isplativije obaviti pregled brzo i otpremiti pacijenta van. Ako va lijeènik provodi
mnogo vremena s vama razgovarajuæi opæenito o va em zdravlju, dr ite ga se èvrsto. Naime,
takvih je sve manje.
Uz vremensko ogranièenje tu postoji i priroðena elja lijeènika da probleme rje ava brzo i
odluèno. Lijeènici su vrlo ciljano orijentirana grupa ljudi; oni ele prepoznati prob
lem, dati rje enje i iæi dalje. Svjesno ili nesvjesno oni izbjegavaju ozbiljno se up
ustiti u rje avanje problema kao to je nesanica, to mo e iziskivati mnogo vremena za t
oèno dijagnosticiranje, a u pitanju je i jasno rje enje. Na slièan se naèin lijeènici odno
se i prema simptomima alkoholizma. Meðu mladim lijeènicima provedeno je istra ivanje to
æe uèiniti kad im u ordinaciju uðe pacijent sa zadahom alkohola i slomljenim no nim prs
tom. Gotovo svi su odgovorili: Srediti prst." Lijeènici su znali da pacijent vjeroj
atno ima problema s alkoholom, ali bi se radije odluèili vi e puta lomiti njegov prs
t nego latiti se njegova alkoholizma. Meðutim, lijeèenje alkoholizma je mnogo te e zah
tijeva mnogo vremena, emocionalno te ko suèeljavanje s pacijentima vezano uz njihov
problem s alkoholom, a onda postoji i velika vjerojatnost da problem ne æe biti ri
je en. Daleko je lak e srediti prst, proglasiti pobjedu i iæi na sljedeæi sluèaj. Jednako
je tako mnogim lijeènicima koji su suoèeni sa sluèajem povi enog krvnog tlaka, to je klas
ièan simptom apneje u spavanju, lak e propisati lijek nego ulaziti u pacijentovu pov
ijest spavanja.
Postoje pacijenti s kroniènom nesanicom koje i struènjaci za spavanje ele izbjeæi. Moj
omiljeni primjer tog tipa pacijenta je Mildred B. Reèeno mije da na bolnièkim stubam
a le i neka ena i da se odbija pomaknuti dok je ne primi dr. Dement. Kako se to dog
aðalo prije 20 godina, kad to nije bilo nikakav problem, a uzev i u obzir daje ona d
oputovala èak iz Michigana da me vidi, odluèio sam primiti je u bolnicu. Kad sam je
posjetio u sobi poèela je prièati bez kraja i konca o svojim raznim problemima, kao
posljedicama svoje nevjerojatno jake nesanice i o svojem stanju. Imala je toliko
raznih pritu bi daje vi e nisam mogao pratiti pa sam joj rekao: Napi ite sve svoje pri
tu be na papir i to prema prioritetu.
378
Ne æu se vraæati dok to ne uèinite." Èini se da su joj za to trebala 24 sata jer se nije
javljala do sutradan.
Na popisuje bilo vi e od 30 pritu bi. Tri koje su je najvi e muèile bile su: 1) onesposo
bljujuæa nesanica, 2) jako lupanje srca, 3) svrbe u u ima. Ispostavilo se daje njezin
a nesanica bila rezultat pretjeranog uzimanja lijekova jer je vrlo pozitivno rea
girala na kontrolirani prestanak uzimanja lijekova. Utvrdio sam daje njezino lup
anje srca povezano s posturalom lupotenzijom20, pa je to rije eno no enjem potpornog
steznika. Meðutim, razlog njezina svrbe a u u ima nisam mogao otkriti. Otpustio sam j
e iz bolnice sa znatno pobolj anim stanjem. Vratila se u Michigan i podigla sudsku
tu bu za nesavjestan postupak jer nisam rije io svih njezinih 30 pritu bi.
Zbog neznatnog broja pacijenata s nesanicom koji idu od jednog do drugog lijeènika
, a vjerojatno su posjetili znatan broj njih, mislim daje nanesena neprocjenjiva
teta vjerodostojnosti nesanice opæenito. Svaki lijeènik koji se prije mene bavio s M
ildred B. sigurno æe odluèno odbiti preuzeti brigu za pacijenta s nesanicom. Meðutim,
moram ovdje dodati da su struènjaci za spavanje potpuno kvalificirani baviti se pa
cijentima s te kom nesanicom i gotovo uvijek mogu izlijeèiti ili pobolj ati pacijentov
o stanje.
Svaki od razloga lijeènièkog zanemarivanja problema spavanja sastavni je dio sustava
regulacije zdravstvene za tite. Od 1998. godine 160 milijuna Amerikanaca je u sus
tavu zdravstvenog osiguranja Health Management Organization HMO, kojem svakodnev
no pristupaju novi pacijenti i lijeènici. Lijeènici su u ovom sustavu prisiljeni nat
rpati to veæi broj pacijenata u svoj radni sat. U nekim sustavima lijeènicima je uved
ena glavarina" - reèeno im je da na godinu mogu posvetiti jednom pacijentu odreðen br
oj sati, ili æe im biti smanjena plaæa. Konaèni rezultat takvog sustava bio je da u od
reðenom trenutku, kad god poku aju novi naèin lijeèenja ili upute pacijenta specijalistu
, lijeènici gube novac. Èak i bez glavarine, osiguravatelji odvraæaju od upuæivanja paci
jenata _ «
"' Posturalna ili ortostatska hipotenzija je stanje naglog pada tlaka nakon zauz
imanja stojeæeg polo aja (nap. ur.).
379
drugim lijeènicima ili ga odbijaju. U takvim okolnostima pacijenti s nesanicom ili
apnejom imaju slabe izglede da ih ikada pregleda lijeènik koji bi im najvi e mogao
pomoæi. Ne raspravljam ovdje o ukidanju sustava regulacije zdravstvene za tite; to bi
bilo ravno pljuvanju u vjetar. Ali je oèito nelogièno za bilo koji sustav medicinsk
e za tite da tako na brzinu zavr i s poremeæajima spavanja kada svi na i rezultati iz da
na u dan pokazuju da niz ivota i dolara biva spa eno kad se ti poremeæaji na vrijeme
otkriju i lijeèe.
Mo e se èiniti smije nim da se morate pogaðati sa svojim lijeènikom da biste dobili najsuv
remeniji naèin lijeèenja poremeæaja spavanja, ali pragmatizam je pravilo zasnovano na
iskustvu. Ako ste vezani uz HMO najbolje je da dobijete uputnicu za centar za sp
avanje od svojeg lijeènika opæe prakse; a inaèe se mo ete prijaviti i sami. Svaki tjedan
osoblje Stanfordske klinike za spavanje prima ljude koji su se sami naruèili ili
su do li bez uputnice. To je najjednostavnije ako niste ukljuèeni u HMO ili imate ti
p zdravstvenog osiguranja prema kojem mo ete odabrati bilo kojeg lijeènika.
Ako ste vezani uz HMO, vjerojatno æe se od vas zahtijevati da dobijete uputnicu od
svojeg lijeènika opæe prakse. Kako u SAD-u postoji svega oko 1 000 kvalificiranih s
pecijalista za spavanje, malo je lijeènika koji su povezani s nekim od njih. Osigu
ravatelji se mogu estoko opirati upuæivanju pacijenata specijalistima izvan utvrðenog
sustava. Ako radite u nekoj velikoj tvrtki, odjel za ljudske resurse mo e vam bit
i veoma koristan zastupnik u pogaðanju s osiguravateljem. Katkad je kljuè za dobivan
je potrebne pomoæi poznavanje prave vrste pritu be, npr., ka ete svojem lijeèniku da se
pla ite da æete zaspati dok vozite automobil. Kada tra ite medicinsku pomoæ za poremeæaje
spavanja morate imati na umu nekoliko bitnih smjernica.
Taktika i smjernice za razgovor
Propust medicinskog sustava u lijeèenju poremeæaja spavanja je zapreka koju nijedan
pacijent ne bi trebao sam savladavati. Ali u stvarnosti, pred pacijentom se nala
zi upravo taj izazov. Osposobiti pacijente da tra e lijeèenje od svojih lijeènika veæ je
jedan oèiti lijek. Ali samo poticanje pacijenata da budu uporni znaèi pojednostavlj
ivanje.
Na to me podsjetilo jedno moje nedavno iskustvo. Morao sam se hitno naruèiti kod s
voje frizerke kako bih pristojno izgledao u lokalnoj televizijskoj emisiji u koj
oj sam trebao nastupiti. Dok me marljivo i ala, letimice sam pogledao u zrcalo i sh
vatio da radi ne to potpuno drugaèije od onoga to sam joj ja rekao. Nisam mogao vjero
vati. Kad me je pro li put i ala uèinila je toèno onako kako sam elio. Sjeæam se te trivi
ne situacije jer mi se uèinilo veoma te ko suprotstaviti joj se. Gotovo da mi je bil
o lak e mrko zuriti pred sebe u ti ini, svjestan svoje lo e frizure, nego joj i ta prigo
voriti. Bio sam malo iznenaðen svojom srame ljivo æu, a onda sam se upitao kako mogu oèeki
vati od pacijenata da se uèinkovito suprotstave svojim lijeènicima, posebno onima opæe
prakse koji su obièno u urbi, kad se ja ne mogu suprotstaviti vlastitoj frizerki?
Podbacivanje moje vlastite volje u frizerskom salonu bio je komièan uvid u moju ps
ihologiju, ali je utvrdilo va nost uèenja tehnike uèinkovitog djelovanja u odnosu na n
ekoga s autoritetom. Rizik izbjegavanja suprotstavljanja frizerki bila je samo m
oguænost hodanja s lo om frizurom. Ali posljedice za pacijente koji svojim lijeènicima
ne izlo e dovoljno jasno i uporno svoju zabrinutost zbog problema sa spavanjem, m
ogu biti vrlo ozbiljne.
Ovdje su neke smjernice koje imajte na umu kad razgovarate s lijeènikom o spavanju
:
Toèka 1: Dogovorite posjet lijeèniku iskljuèivo radi razgovora o svojim problemima sa
spavanjem. Ne mogu dovoljno naglasiti koliko je to va no. Nemojte iæi lijeèniku zbog s
vrbe a na ko i, a onda na kraju pregleda spomenuti svoje probleme sa spavanjem. Lijeèn
ici su ljudi vrlo strogo orijentirani na zadatak. Veæina dopu ta odreðeno vrijeme
381
za rje avanje problema, a onda zovu sljedeæeg pacijenta. Ako iznesete svoj problem n
a kraju posjeta, mo e se dogoditi da lijeènik nema dovoljno vremena da vas saslu a. Ne
mojte to riskirati. Kod dogovaranja posjeta, nagla avajuæi da je svrha problem spava
nja, dajete lijeèniku do znanja da to smatrate ozbiljnim i da oèekujete od njega ili
nje da takoðer tomu pristupi ozbiljno.
Toèka 2: Ne oklijevajte ponijeti sa sobom materijale koje ste proèitali kako biste p
otkrijepili svoj problem. Èitajuæi ovu knjigu vi ste veæ mnogo toga nauèili o spavanju.
Nemojte se sramiti koristiti se tim informacijama. Svojem lijeèniku poka ite ovu knj
igu kao i sve ostalo to ste prikupili iz drugih izvora. Ako mislite da imate apne
ju, nesanicu, nemirne noge ili neki drugi poremeæaj, prikupite informacije iz odgo
varajuæih udru enja za poremeæaje spavanja ili grupa za pripomoæ pacijentima i ponesite
ih na sastanak s lijeènikom. Organizacije kod nas koje imaju dobre informacije o p
oremeæajima spavanja navedene su u posljednjem dijelu knjige. Lijeènici poku avaju dr at
i korak s novim dostignuæima u medicini, ali ni oni ne mogu znati sve to se objavlj
uje irom svijeta.
Toèka 3: Imajte na umu da su i lijeènici ljudi. Oni vode brigu o svojim pacijentima
i s pravom se ponose na godine medicinske izobrazbe i prakse. S druge strane vje
rojatno nisu stekli potrebnu praksu u pogledu lijeèenja problema spavanja. Oni mog
u imati i svoje vlastite predrasude u pogledu poremeæaja spavanja ili se mogu opir
ati lijeèenju ljudi zbog nekih od istih razloga zbog kojih se pacijenti opiru lijeèe
nju. Tako kada razgovarate s lijeènikom o problemima spavanja morate iæi tankom lini
jom izmeðu upornosti i suradnje. Ne smijete samo zahtijevati lijekove za spavanje
ili ureðaj za kontinuiran pozitivni pritisak u di nim putovima (CPAP) ukoliko ste sv
jesni da imate apneju. John Grauke, jedan od lijeènika opæe prakse u Moscowu rekao j
e: Lijeènici ele primijeniti svoje znanje i sposobnosti u rje avanju problema. elimo mi
sliti da smo ne to vi e nego kuhari za brze narud be." Ako zapoènete svoj posjet uporno
zahtijevajuæi odreðeno rje enje, mogli biste uæi u sukob iz kojeg se nije lako izvuæi. Tri
k je u tome da
382
ne budete ni svadljivi ni posve popustljivi. A informacijama prikupljenim iz ove
knjige mo ete veæ imati prilièno dobru predod bu o tome to vam je potrebno. Najbolja je
taktika prikazati svoj problem na nepristran naèin i pustiti lijeènika da vas ispitu
je i predlo i pristup. Tada mo ete izlo iti to vi mislite da bi bilo dobro rje enje. Mo et
reæi: Taj se pristup èini dobrim, ali ja sam èitao da mi samo dvije noæi s lijekom za sp
avanje mogu pomoæi da prebrodim to te ko razdoblje, bez opasnosti od ovisnosti ili p
ovratka nesanice. Mo emo li mo da to poku ati?" Lijeènici bi tada mogli biti voljni izaæi
ususret ili pregovarati ako nisu dovedeni u defenzivni polo aj.
Toèka 4: Budite uporni. Ako osjeæate da lijeènik nije odgovorio na va a pitanja, ponovit
e ih. Ako napustite lijeènièku ordinaciju s pitanjima koja nisu do kraja rije ena, dog
ovorite drugi sastanak i ponovno ih postavite. Nauèio sam od jednog trgovca da je
u trgovini upornost pravilo broj jedan. Isto pravilo mogu primijeniti i korisnic
i medicinskih usluga, s tom razlikom to poku avaju nekoga natjerati da plati pa njom
umjesto novcem.
Jedno suvremeno ispitivanje zdravstvene za tite starijih pacijenata, objavljeno u
britanskome medicinskom èasopisu Lancet, pokazalo je, to nije iznenaðujuæe, da lijeènici
ne vole lijeèiti pacijente koji su zahtjevni i daju prednost popustljivijem tipu p
acijenata. Pa ipak, takvi su lijeènici skloniji pogrje kama u lijeèenju nezahtjevnih p
acijenata ili ih ne lijeèe dovoljno agresivno. Na kraju zahtjevni pacijenti dobiva
ju bolju njegu i ive du e. Kad se nezahtjevni pacijenti poènu osjeæati lo ije, lijeènici b
caju krivnju na njihove odmakle godine prije nego na lijeèenje koje su im oni prop
isali.
Toèka 5: Polo ite sada temelje za buduæe rje avanje problema. Cak i ako je va problem nai
zgled lak kao nesanica nekoliko puta na godinu, spomenite svojem lijeèniku da èitate
knjigu o medicini spavanja i pitajte njega ili nju ima li mnogo pacijenata s po
remeæajima spavanja. Lijeènici bi svake godine trebali otkriti barem nekoliko sluèajev
a apneje u spavanju ili nesanice. Akb su zaista vrhunski, trebali bi primijetiti
apneju u spavanju kod oko 10 % svojih pacijenata.
383
Ako povremeno imate napadaje nesanice, napomenite da biste tada htjeli imati pri
ruci tabletu za jednu ili dvije noæi spavanja odnosno da mo ete brzo dobiti lijek.
Dobro bi bilo dogovoriti s lijeènikom da, kad vas oèekuje iznimno stresan dan i elite
se prije toga dobro naspavati, javite mu se, i da on po alje recept ljekarni tele
fonom ili faksom. Ja povremeno pacijentima koje dobro poznajem propi em malu zalih
u tableta za spavanje, mo da 30, kako bi ih po potrebi mogli uzimati tijekom cijel
e godine. Ako pacijent potro i zalihu za kraæe vrijeme, uzimajuæi po jednu tabletu sva
ke noæi - to je jo uvijek sigurna doza - tra im da doðe k meni na razgovor prije nego to
mu propi em novu dozu.
Toèka 6: Znati kada i kako naæi specijalista. Svesrdno se nadam da æe ljudi jednoga da
na trebati specijaliste za spavanje samo u rijetkim, slo enim i na lijeèenje otporni
m sluèajevima poremeæaja spavanja, jer æe lijeènici opæe prakse biti osposobljeni lijeèiti
eæinu sluèajeva nesanice, sindroma nemirnih nogu, uznapredovale apneje u spavanju i
drugih uobièajenih poremeæaja. Svaka medicinska ustanova i bolnica trebala bi imati
obrazovane sestre i bolnièare meðu svojim osobljem koji æe provesti dobar dio vremena
radeæi s pacijentima na savladavanju nesanice razlièitim tehnikama ili pravilno namj
estiti CPAP masku i regulirati tlak. Dok ne doðe taj dan, vjerojatno æete, zbog razn
ih poremeæaja spavanja koje lijeènici opæe prakse ne mogu lijeèiti, morati iæi specijalist
u. Ako ste u dobrim odnosima sa svojim lijeènikom opæe prakse, posavjetujte se najpr
ije s njim ili s njom o svojem sluèaju. Ali ako to ne dovede do rezultata, nemojte
se upu tati u raspravu oko naèina lijeèenja sa svojim lijeènikom. Predlo ite mu da vas up
uti struènjaku za spavanje. Svi amerièki ovla teni centri za poremeæaje spavanja naveden
i su na web stranici Amerièke akademije za medicinu spavanja: www.aasmnet.org. Pon
esite ispis te liste sa sobom kad idete u posjet svojem lijeèniku.
384
to mo ete oèekivati?
elio bih da ljude mogu ohrabriti, govoriti im o pozitivnim reakcijama 1111 koje æe
naiæi kod svojih lijeènika ako im razborito pristupe. Ali moje je iskustvo u suprotn
osti s tom mojom nadom. Najèe æe æe lijeènici koji nisu struènjaci za spavanje podcjenjivat
ili potpuno poricati postojanje problema spavanja. Nakon to uèinite izvanredne nap
ore da uvjerite svog lijeènika da vam pomogne, mo e vam se dogoditi da se uopæe ne pri
bli ite moguænosti dobivanja odgovarajuæeg lijeèenja.
Zabrinutim rtvama i èlanovima njihovih obitelji mogu samo reæi da èine sve stoje potreb
no i da se ne predaju bez obzira na zapreke na njihovu putu. Kad bi va braèni partn
er ili dijete imali rak na li biste naèina da im osigurate potrebno lijeèenje makar mo
rali platiti iz vlastitog d epa. Ako je va poremeæaj spavanja opasan za ivot, a ni ta to
poduzimate ne poma e, svakako posegnite u d ep da biste dobili pravu dijagnozu. Kad
je dijagnoza jedanput postavljena, lak e æete uvjeriti lijeènika opæe prakse da ozbiljno
pristupi problemu i lak e æete potaknuti osiguravajuæe dru tvo i HMO da plate lijeèenje.
Za pravu procjenu svojeg stanja morate iæi specijalistu. Za sada vrlo malo lijeènika
opæe prakse mo e obaviti test za apneju. Teoretski oni bi to mogli i osiguravajuæa bi
dru tva vjerojatno bila odu evljena da to rade, ali veæina lijeènika nije spremna odvoj
iti vrijeme za uèenje nove tehnologije koja zahtjeva i dijagnostièku i interpretacij
sku vje tinu. Zadnji put kad sam provjeravao, u cijeloj Americi samo je 25 lijeènika
opæe prakse od Amerièkog odbora za medicinu spavanja (ABSM) dobilo potrebnu izobraz
bu i trening, odnosno certifikat struènjaka za spavanje. Da bi se kvalificirao za
polaganje ABSM ispita lijeènik mora imati zvanje doktora medicine, zavr en sta i mora
pokazati vje tinu u primjenjivanju i interpretaciji razlièitih dijagnostièkih testova
za poremeæaje spavanja. Veæina struènjaka za spavanje radi u klinikama za spavanje il
i centrima za spavanje unutar bolnica.
Reæi æu vam ukratko to mo ete oèekivati kad odete na kliniku za spavanje. Osoblje æe s vam
obaviti poèetni razgovor i popunit æete upitnik kako bi se dobio uvid u va problem i
odluèilo o najboljem naèinu lijeèenja.
Na Stanfordu taj razgovor traje oko dva sata. Zatim osoblje obavlja tjelesni i n
eurolo ki pregled kako bi bilo sigurno da nije propustilo nikakve tjelesne problem
e koji nisu spomenuti u va oj povijesti bolesti. Katkad je to poèetno ispitivanje do
voljno za postavljanje dijagnoze, ali u oko 80 % sluèajeva lijeènici klinike za spav
anje odluèe zadr ati ljude preko noæi kako bi pratili njihovo spavanje. U dogovoreno v
rijeme naveèer doðete u kliniku, obuèete pid amu ili spavaæicu i onda vam na prsa, glavu i
noge prièvrste senzore. Takoðer vas spoje na cijev koja mjeri tlak zraka u va em du nik
u. Va e spavanje nadgleda se iz obli nje kontrolne sobe, uglavnom s pomoæu raèunala koja
bilje e podatke sa senzora. Ujutro, lijeènik struènjak za spavanje analizira va poliso
mnogram i preporuèa terapiju koju æete provoditi sami ili s osobnim lijeènikom.
Ovaj kratki opis daje samo trenutaèan prikaz izvanrednog do ivljaja dolaska na klini
ku za spavanje. Za veæinu pacijenata to je prvi put u ivotu da su njihovi problemi
sa spavanjem potpuno prihvaæeni i shvaæeni. Svatko se prema pacijentima odnosi s po to
vanjem i razumijevanjem. Sve to pacijent ka e uzima se ozbiljno i tako se odgovara.
Za mnoge ljude to je jedno novo iskustvo nakon godina frustracija i stalno rast
uæe patnje.
Bez obzira na prirodu ili podrijetlo va eg problema sa spavanjem nikada se ne smij
ete sramiti tra iti medicinsku pomoæ. Pritom se svatko mora voditi osnovnim naèelom da
nismo zdravi ako ne spavamo zdravo. Svatko ima pravo na zdrav san i, u najveæem b
roju sluèajeva, znanje i lijeèenje koji æe nanovo spavanje pretvoriti u zdravo stoje n
am na raspolaganju.
386
17. Nauèite rje avati svoje krize spavanja
Kada jedna promjenjiva situacija dostigne toèku odluèujuæeg preokreta taj se trenutak
naziva krizom". Prije antibiotika osobe s upalom pluæa dostizale su kriznu toèku nako
n koje su ili umirale ili se oporavile. Neki ljudi mo da smatraju da je termin kriz
a" malo prejak za situacije vezane uz spavanje, ali ja ne mislim tako. Zasigurno
je krizna situacija kad vozaè zadrijema i bori se sa sobom da odr i oèi otvorene za v
rijeme vo nje. Do krize spavanja mo e doæi u sluèaju da se probdije cijela noæ zbog nekog
izvanrednog stanja. Lijeènici su ugro eni jer èesto moraju biti na raspolaganju ili u
slu bi du e vrijeme. Strojovoðe su zapravo na raspolaganju cijelo vrijeme; iako je nji
hovo radno vrijeme regulirano saveznim propisima, ti im propisi ne osiguravaju d
ovoljno vremena za spavanje kad nisu na du nosti. Napokon, poremeæaj spavanja mo e se
pogor ati zbog kriznog stanja (kritièni poremeæaj spavanja) u toj mjeri da opasnost od
ozbiljne tete za zdravlje, obitelj ili sigurnost zahtijeva od rtve da odmah ne to p
oduzme.
Kada kriza nastupi, mjere koje se poduzimaju mogu stanje pobolj ati ili pogor ati. Z
ato je va no da nauèite kako ispravno savladati krizu spavanja s minimalnim popratni
m o teæenjima zdravlja, rada i obiteljskih odnosa. Kao i u svakoj krizi, da bi se pr
ebrodila, i u krizi spavanja kljuèno je znanje, priprema i pametna uporaba sredsta
va kojima raspola ete. Potencijalne krize ukljuèuju tipièna ustaljena pravila suvremen
og ivota koja tete spavanju, a to su dugaèke vo nje, zraèna putovanja, rad u smjenama i
izvanredna stanja.
Nikad dovoljno upozorenja da bezuvjetno morate stati ako u vo nji ili pri nekoj dr
ugoj potencijalno opasnoj aktivnosti osjetite da vam se oèi sklapaju od umora. To
je za ivot opasna kriza spavanja broj jedan. Neposredno ste pred tragedijom i tre
bali biste èuti kako znak za uzbunu zvoni u va oj glavi. Trebali biste se osjeæati i p
ostupiti kao da ste èuli policijsku sirenu i vidjeli rotirajuæe svjetlo iza sebe. Ni
kakav posao, nikakav dopust, nikakav cilj nije vrijedan ugro avanja vlastitog ni t
uðeg ivota.
387
Razumijevanje
Prije svega, kljuè za postupanje u bilo kojoj krizi spavanja jest posjedovanje tem
eljnog znanja i razumijevanja spavanja, a to vam pru a ova knjiga. Morate poznavat
i svoje vlastite potrebe za spavanjem i najbolje doba za aktivnost ili spavanje.
Sada znate da se mo ete osjeæati izvrsno ako na dug put cestom krenete ujutro, ali
i pospano ako to uèinite rano poslijepodne. Razumijete da æete se ako napravite popo
dnevnu stanku od nekoliko sati poèeti osjeæati bolje, jer æe va e razbuðivanje ovisno o sa
tu potisnuti va umor. Ako shvaæate, bez traèka sumnje, da se dug u spavanju zbraja, o
nda znate da ga du e spavanje noæ prije krizne situacije mo da ne æe u dovoljnoj mjeri s
manjiti, tako da situacija jo uvijek nije bezopasna. Izbjegavajte alkohol za vrij
eme krize jer poveæava djelovanje duga u spavanju pa èak i mala kolièina, koja inaèe nem
a uèinak, mo e pospje iti kobni umor.
Naposljetku, iako mo ete nauèiti opæa pravila o spavanju, postoje va ne individualne i d
obne razlike o kojima istra ivaèi spavanja malo znaju. Promotrite dvije normalne odr
asle osobe koje su u pravilu na vrhuncu budnosti i postignuæa naveèer i obje su prob
djele noæ. Sljedeæu veèer jedna od njih mo e se osjeæati potpuno budnom, bez obzira na te a
umor tijekom dana, dok druga osoba naveèer uopæe ne æe osjetiti olak anje od umora. Pre
mda obje imaju jednak dug u spavanju, prob-djevena noæ na njih utjeèe razlièito. Jedna
osoba mo e biti preumorna i nemotivirana za bilo to, a druga mo e osjeæati samo laganu
slabost. Nauèite svoje osobne talente u spavanju i cirkadijurnim ritmovima s pomoæu
samoprocjenjivanja opisanog u 15. poglavlju. Svesrdno se nadam da æe taj proces uèe
nja zapoèinjati kod kuæe, nastavljati se tijekom kolovanja, biti proèi æen za vrijeme stud
ja i bez pote koæa primjenjivan tijekom ivota. Danas vrlo malo ljudi potpuno razumije
svoje potrebe za spavanjem. Savjetujem vam da usporedite svoje bilje ke s onima b
raènog partnera, èlanova obitelji, prijatelja i ostalih s kojima dijelite zajednièki i
nteres. Ako radite ili putujete s grupom ljudi, obratite pozornost na pona anje i
raspolo enje ostalih èlanova grupe i vidite jesu li uoèljive individualne razlike.
388
Nauèite rje avati svoje krize spavanja
Na mojim predavanjima publika me bezbroj puta pitala to je to dug u spavanju i do
koje mjere mo e narasti. Prije nego to se pozabavim tim pitanjem elio bih reæi da mi
sada mo emo objasniti neke zagonetne individualne razlike pozivajuæi se na sam pojam
duga u spavanju. Na primjer, ako mi netko ka e da ne mo e zadrijemati popodne jer o
nda ne mo e zaspati naveèer, pretpostavljam da je njegov dug u spavanju tako nizak d
a mu je neprekidno (bez dodatnog spavanja) potrebno nagomilavanje duga u spavanj
u tijekom cijelog dana, kako bi imao jak nagon za spavanjem naveèer. Obrnuto, osob
a koja nema problema zaspati u uobièajeno vrijeme naveèer iako je dodatno spavala po
podne, vjerojatno ima mnogo veæi dug u spavanju. Netko tko mo e popiti bocu vina za
vrijeme ruèka, a da ne bude kao zombi tijekom popodneva ima manji dug u spavanju o
d nas kojima se cijelo popodne spava nakon jedne èa e.
Prisjetite se ispitivanja opisanog u treæem poglavlju kad su ispitanici tijekom pe
t tjedana ivjeli prema rasporedu od 14 sati u krevetu u zamraèenoj prostoriji, a na
kon toga bili 10 sati budni na dnevnom svjetlu. Kad su se ispitanici probudili z
adnje jutro nakon pet tjedana istra ivanja, vjerojatno su imali najni i dug u spavan
ju koji ljudsko biæe mo e postiæi. Mo emo pretpostaviti da je njihov ukupan dug u spavan
ju, kad su svaku veèer zadnjeg tjedna odlazili na spavanje, bio samo onaj koji se
nakupio tog dana, jer su dug koji su donijeli sa sobom u ispitivanje veæ bili potp
uno otplatili. Mo emo izraèunati odreðen iznos srednjeg duga u spavanju koji su ispita
nici donijeli sa sobom u ovaj eksperiment: to je sveukupna kolièina spavanja koja
prelazi 8 sati i 15 minuta na dan za 14 sati provedenih u krevetu, ili oko 25 sa
ti po ispitaniku.
Iz toga onda mo emo zakljuèiti da preneseni dug u spavanju od pribli no 25 sati ne iza
ziva te a ili oèita o teæenja kod zdravih mladih odraslih osoba. Meðutim, moramo zakljuèiti
da su ispitanici u li u ispitivanje pone to o teæeni, jer je znatno pobolj anje raspolo enj
i energiènosti koje su osjetili vjerojatno rezultat oslobaðanja od prenesenog 25-sa
tnog duga u spavanju.
Znamo dovoljno da iznesemo prilièno toène brojeve, ali ovo podruèje treba biti predmet
om mnogo vi e istra ivanja. Predla em zakljuèak da zdravi mladi odrasli ljudi trebaju 10
do 20 sati prenesenog duga u spa-
389
vanju plus dug u spavanju nastalog stanjem budnosti od 15 do 16 sati svakog dana
da bi uèinkovito spavali noæu osam do devet sati. Takoðer smatram daje osam do devet
sati spavanja svake noæi potpuno dovoljno za ispunjenje dnevne potrebe za spavanje
m i ne æe se nagomilavati nikakav dodatni dug u spavanju. S druge strane, ako se d
ug u spavanju poveæa za jo dodatnih 10 do 20 sati zbog nedovoljnog spavanja, mislim
da æe dnevna aktivnost biti izrazito i oèigledno oslabljena. Pretpostavljam da je z
apoèinjanje dana prenesenim dugom u spavanju od 50 sati gornja granica izdr ljivosti
prosjeène zdrave odrasle osobe. Preko toga bilo bi nemoguæe oèekivati bilo kakvu razu
mnu razinu aktivnosti. Ljudi s tom razinom duga u spavanju su u zoni sumraka" pos
panosti i njihov je ivot optereæen vrlo velikom opasno æu.
Iako su pitanja o najboljoj kolièini duga u spavanju jedva dotaknuta formalnim zna
nstvenim istra ivanjima, slijedeæi upute u ovoj knjizi svaka osoba mo e sama ne to o tom
e nauèiti. Na isti naèin na koji nauèite koliko mo ete pojesti, a da vam ne bude zlo i z
a koje vrijeme mo ete pretrèati 100 metara, mo ete nauèiti o svojim potrebama spavanja,
toleriranju duga u spavanju i moæi svojeg razbuðivanja ovisnog o satu.
Prije nekoliko dana bio sam popodnevni gost u jednom od stanfordovih studentskih
domova i u predvorju se okupilo oko 50 studenata da me èuju. Poèeo sam pitanjem: Kol
iko vas se sada osjeæa malo umorno?" (Bilo je 19 sati.) veæina je digla ruke. ,,A ko
liko vas oèekuje da æe se osjeæati bolje kasnije naveèer, recimo oko 22 sata?" pitao sam
. Ponovno je veæina digla ruke. Tada sam rekao: Shvaæate li kako je to èudno? Danas pop
odne bili ste vrlo umorni i pospani, niste uopæe spavali, pa ipak oèekujete da æete ka
snije veèeras biti manje pospani i mnogi od vas æe u to doba raditi domaæe zadaæe, izaæi s
dru tvom ili biti na drugi naèin aktivni. Ali ne æete misliti o tome da idete u kreve
t. Kako mo ete postati manje pospani bez spavanja? Mo e li netko pretpostaviti?" Sam
o je jedan digao ruku. Na to sam rekao: Reci nam svoje obja njenje." Student je odg
ovorio: To je ne to na to se navikne . Èinimo to svakodnevno pa postane navika." Nijedan
student meðu njima nije znao pravo tumaèenje njihove veèernje budnosti, odnosno posli
jepodnevnog umora. Ti su studenti najbolji primjer milijuna onih koji su skloni
krizama spavanja i lo em postupanju kad do njih doðe.
390
Glavni dio znanja koje svatko mora savladati jest da pospanost mo e trenutaèno prijeæi
u spavanje. Bez upozorenja. Kad poènete osjeæati da su vam oèni kapci ote ali od spavan
ja vas dijeli nekoliko sekundi. Jedna analogija koja mi pada na pamet vezana je
za litice na obali Tihog oceana, pedesetak kilometara zapadno od Stanforda. Svak
o toliko ljudi ne obraæaju pozornost na znakove upozorenja i eæu po rubovima tih liti
ca. Misle da ne æe pasti ako se dr e korak ili dva dalje od ruba i pa ljivo gledaju ku
da gaze. Ali tada, bez upozorenja, popusti im tlo pod nogama i oni se sunovrate
u dubinu na hridi u podno ju litice. Slièno tomu, previ e je ljudi sklono mi ljenju da t
oèno znaju kada su u opasnosti da zaspe i da sa sigurno æu mogu izbjeæi ponor. Ali kada
budnost iznenada sklizne ispod njih nemoæni su spasiti se.
Nitko ne eli poginuti ili biti gadno ozlijeðen ili ozlijediti mozak zbog vo nje u pos
panom stanju. Osjeæaj pospanosti znak je upozorenja na rubu litice. Osjeæati se posp
ano znak je neposredne opasnosti!
Prevencija
Razboritim pripremama mo ete sprijeèiti da mnoge pote koæe sa spavanjem postanu krizne.
Najjednostavniji naèin da se za titite jest prije svega zadr ati svoj dug u spavanju n
iskim. Na taj naèin, ako se niste dovoljno naspavali prije nekog sastanka ili odla
ska na odmor, to ne æe previ e utjecati na vas. Ako znate da vas oèekuje naporan tjeda
n ili dva, poradite na sni avanju svojeg duga u spavanju na taj naèin da se dodatno
naspavate unaprijed. Neki ljudi smatraju daje dodatno spavanje unaprijed zapravo
u teda" spavanja, ali tehnièki gledano vi ne mo ete u tedjeti spavanje, jer dug u spavan
ju ne mo e biti ni i od nule. Kad se dodatno naspavate jo uvijek æete imati ne to duga u
spavanju, ali æe on biti manji od uobièajenog. Odr avati svoj dug u spavanju niskim mo e
napraviti razliku u va em djelovanju u kriznom stanju, hoæete li djelovati s dovolj
nom o trinom ili æe vam u glavi sve biti toliko mutno da ne æete moæi misliti, sve u ras
portu osjeæaja od samo ne to malo smanjene energije do zaista gadnog osjeæaja.
391
Naposljetku, odluèite kada, kako i gdje æete spavati za vrijeme te kog razdoblja koje
vas oèekuje. Naèinite plan kao to biste da ste trener ko arka ke momèadi planirali neke
aèe odmarati tijekom treæe èetvrtine utakmice da ne bi bili potpuno iscrpljeni u zadnj
im minutama igre. Napravite rezervni plan u sluèaju da prvi propadne. Nemojte pret
postaviti da samo tako mo ete proæi krizu i odr ati se budnim i produktivnim jer ste s
uoèeni s va nim rokom.
Moram priznati da u cijelom svom ivotu nikada nisam èuo nekoga tko se spremao na pu
t u Europu ili na vo nju Sjedinjenim Dr avama da je rekao: Idem posebno rano spavati"
ili Moram se naspavati za nekoliko iduæih dana." Ipak, to bi bilo izvanredno uèinkov
ito. Nekoliko puta poku avao sam to preporuèiti kad sam znao da se netko sprema u da
leke zemlje, posebno ako je u pitanju zahtjevan zadatak ili sastanak na visokoj
razini.
Potpuna strategija trebala bi ukljuèivati i plan kako se boriti s posljedicama kri
ze ako se ona ne mo e izbjeæi. Naðite neki krevet ili sobu u motelu prije vo nje kuæi nako
n to ste odradili dvostruku smjenu. Za vrijeme vikenda osigurajte si malo dodatno
g vremena da se oporavite od manjka spavanja proteklog tjedna. Anga irajte nekoga
da pripazi djecu i le ite spavati. Nemojte se zavaravati pomi ljajuæi da æete prebroditi
dan nakon probdjevene noæi samo zato to ste stigli rok.
Dodatno spavanje
Dodatno spavanje je sigurno najva niji i najuèinkovitiji naèin u borbi s krizom spavan
ja kod svih pa i odraslih osoba. Mnogi ljudi smatraju da je dodatno spavanje sam
o za djecu, bolesne, lijene i starije osobe. Fraza uhvatio ga drijeme " odra ava vjer
ovanje ljudi da je za zdrave osobe drijemanje najvulgarnije pokazivanje lijenost
i. Moji kolege struènjaci za spavanje i ja borimo se da rehabilitiramo dodatno spa
vanje i doka emo daje drijemanje izvrsna i po tovanja vrijedna strategija upravljanj
a spavanjem. Dodatno spavanje mo e vas uèiniti mudrijim, br im i sigurnijim nego to bis
te bili bez njega. Ono bi trebalo biti opæepriznato kao moæno oru je u borbi s umorom,
a osoba koja se odluèi na dodatno spavanje trebala bi se smatrati herojem.
Dok je broj ljudi koji svakodnevno dodatno spavaju relativno malen, nekoliko nac
ionalnih anketa, ukljuèujuæi i suvremenu (1998.) opæu anketu koju je provela Nacionaln
a zaklada za spavanje, pokazuje da samo 20 % odraslih osoba dodatno spava. Godin
ama je postotak stanfordskih studenata koji izjavljuju da nikada dodatno ne spav
aju stalno manji od 10 %; lani je taj broj bio 7,6 %. Ja osobno, a nadam se i veæi
na mojih kolega znamo da ljudi mogu dodatno spavati danju samo ako imaju dovoljn
o velik dug u spavanju, a biolo ki sat ne razbuðuje mozak jako. Veæ sam spomenuo istra i
vanje prema kojem djeca u pubertetu (10 do 12 godina) nisu uopæe imala nikakvu elju
za dodatnim spavanjem i da nisu mogla zaspati i kad su poku ala.
Ne postoji slu bena definicija od èega se sastoji dodatno spavanje. Prema mojem mi lje
nju, razdoblje spavanja du e od èetiri sata ne bi trebalo nazivati dodatnim spavanje
m, a ako je epizoda spavanja kraæa od pet minuta, radije bih to nazvao mikrospavan
jem. Samo dnevno spavanje treba nazivati dodatnim spavanjem ili drijemanjem. Èak b
ih, tovi e, samo onu epizodu spavanja u kojoj je osoba imala namjeru spavati nazvao
dodatnim spavanjem. Primjerice, mnogi putnici koje sam vidio da spavaju u zrako
plovu i studenti u knji nici sigurno nisu svjesno odluèili spavati, ali kad bi ih ne
tko pitao vjerojatno bi odgovorili da su malo odrijemali.
S gledi ta upravljanja spavanjem i budno æu u va em ivotu dodatno spavanje mo e biti kateg
rizirano kao: dodatno spavanje u izvanrednoj situaciji, koje se koristi u borbi
s pospano æu u opasnim situacijama; preventivno dodatno spavanje, kojem se pribjegav
a na primjer kada osoba zna da æe morati probdjeti noæ ili spavanje popodne da biste
bili budniji za vrijeme sveèane veèere ili na operi; i naposljetku, dodatno spavanj
e kao navika. Neki kojima je to navika zadrijemaju svaki dan u manje-vi e isto vri
jeme, obièno poslije ruèka. Neki, pak, dodatni spavaèi iz navike drijemaju kad god za
time osjeæaju potrebu.
Neke poznate povijesne liènosti razumjele su snagu planiranoga dodatnog spavanja.
Winston Churchill je dodatno spavao tijekom dana da bi mogao raditi do kasno u n
oæ, a ta vje tina bila mu je od velike koristi za vrijeme bitke za Britaniju. Predsj
ednik Lyndon Johnson bio je predan
393
dodatni spavaè. On se sredinom dana presvlaèio u pid amu i odspavao 30 minuta, to mu je
dalo snage da radi do kasnih sati.
Redovito dodatno spavanje potpuno je prirodan odaziv na biolo ki zov. Model suprot
nog procesa omoguæava nam da ranoposlijepodnevni pad budnosti shvatimo kao lagani
prekid izmeðu jutarnjeg razdoblja razbuðivanja ovisnog o satu i veèernjeg doba. U skla
du s tim, na um i tijelo vi e naginju spavanju poslije ruèka i rano poslijepodne nego
u bilo koje drugo doba tijekom dana. Dodatno spavanje naveèer nije ba dobra ideja,
jer kad jedanput mine popodnevni pad budnosti, dodatno spavanje ne æe biti uèinkovi
to, a mo da uopæe ni ne æete moæi zaspati.
Dnevno dodatno spavanje mo e biti izvrsna strategija za studente koji uèe kasno naveèe
r, a polaze jutarnja predavanja ili za ljude koji rade popodnevnu ili veèernju smj
enu, ali moraju ustati rano ujutro da bi odveli djecu u kolu. Dodatno dnevno spav
anje rano popodne bilo je uobièajeno u mnogim tropskim i mediteranskim zemljama; p
opodnevno spavanje je dobar naèin da se izbjegne najveæa dnevna ega i omoguæi ljudima d
a uèinkovitije iskoriste hladnije veèernje sate. Praksa dodatnog spavanja sklona je
odumiranju kad zemlja prihvati pravila suvremene ekonomije. Kad sam prije nekoli
ko godina bio u Madridu, svuda sam tra io znakove sieste, ali ih nisam uoèio.
Prilikom tog boravka, uvodnim predavanjem trebao sam otvoriti simpozij u osam sa
ti ujutro. Dan prije bili smo pozvani na domjenak koji je trebao poèeti u ponoæ. Nis
am vjerovao svojim u ima. Nisam namjeravao sudjelovati u toj gluposti, ali nisam el
io uvrijediti domaæina odbijanjem poziva. Smislio sam ispriku kojom sam se otada k
oristio u niz prigoda: Ja sam cijeli svoj ivot posvetio prouèavanju spavanja i zagov
aranju odgovarajuæeg spavanja za sva ljudska biæa. Ako se ja ne æu dr ati tih naèela, ako
ja ne postavim spavanje na prvo mjesto, tko æe onda?" Ispostavilo se daje moje pre
davanje bilo odgoðeno za 10 sati èime nitko od domaæih, èini se, nije bio iznenaðen. Èak i
a sam znao da æe moje predavanje poèeti kasnije, ne bih i ao na taj domjenak zbog jedn
ostavnog razloga to mi ne bi bilo ugodno ostati budan tako kasno nakon uobièajenog
vremena za poèinak.
394
Mi na Stanfordu, a i drugi istra ivaèi, pokazali smo laboratorijskim pokusima da sel
ektivno, strategijsko dodatno spavanje mo e pobolj ati uèinkovitost i mjerljivo pojaèati
budnost koja slijedi. Opæenito govoreæi, stoje du e spavanje veæa je korist. Nadalje, k
orist je èini se dugotrajna. Utvrdili smo da 45 minuta spavanja poveæava budnost slj
edeæih est sati. Drugi su istra ivaèi utvrdili da se nakon jednosatnog dodatnog spavanj
a budnost poveæava sljedeæih 10 sati.
Laboratorijska ispitivanja i anegdote potièu pitanje kako dodatno spavanje utjeèe na
ljude u stvarnom ivotu. Jedno nadahnuto ispitivanje dodatnog spavanja provedeno
je u operativnom centru kao dio NASA-ine studije Marka Rosekinda o kojoj sam veæ g
ovorio. Na èetveroetapnom letu preko Tihog oceana, posade zrakoplova nakupile su p
riliènu kolièinu duga u spavanju tijekom tri ili èetiri dana. Rezultat toga bio je pov
eæan broj mikrospavanja tijekom zadnjih 90 minuta leta, ukljuèujuæi i neke 10-minutne
tijekom pribli avanja zrakoplova pisti i prizemljivanja. Mikrospavanja su bila uob
ièajena na kraju letova, tijekom noænih letova i tijekom posljednje, èetvrte etape let
a.
Sto se mene tièe, najva nije otkriæe ove studije proizi lo je iz jednog eksperimentalnog
programa planiranoga dodatnog spavanja u pilotskoj kabini. NASA-in istra ivaèki tim
dao je letaèkim posadama planirani 40-minutni period odmora za vrijeme svakog let
a. Srednja vrijednost latencije uspavljivanja posade (vrijeme koje im je bilo po
trebno da zaspe) iznosilo je 5,6 minuta, tako da su prosjeèno spavali 25,8 minuta.
Za vrijeme drugih letova posade nisu dobile nikakav odmor. Razlika izmeðu razine
budnosti i uèinkovitost u razlièitim uvjetima bila je nevjerojatna. Na letovima s do
datnim spavanjem kod posade se brzina reakcije poveæala 16 %, a broj propusta pozo
rnosti tijekom leta smanjio 34 %. Za vrijeme leta bez odmora posade su nakupile
120 mikrospavanja tijekom zadnjih 90 minuta leta (u fazi spu tanja i prizemljivanj
a), ukljuèujuæi 22 tijekom posljednjih 30 minuta leta. Nasuprot tomu, kod posada koj
e su dodatno spavale zabilje ena su samo 34 mikrospavanja tijekom zadnjih 90 minut
a leta, ukljuèujuæi nftla mikrospavanja za vrijeme posljednjih 30 minuta leta.
395
Otkad je objavljeno to NASA-ino izvje æe, British Airways, Air New Zealand, Lufthans
a, Swissair i Finnair uveli su periode planiranog odmora na letovima navelike ud
aljenosti. Ostale zrakoplovne tvrtke razmatraju moguænost takvog planiranja. Na alos
t, piloti Sjedinjenih Dr ava jo uvijek su u podreðenom polo aju i moraju drijemati skriv
eæki". Iako je utvrðeno da piloti na amerièkim letovima povremeno drijemaju, nehotice
ili drukèije (prema Marku Rosekindu), pokazalo se politièki nemoguæim progurati propis
e koji bi im to omoguæili; jo uvijek vlada nesretno mi ljenje daje dopustiti pilotima
da spavaju u pilotskoj kabini opasno - èak i s potpuno budnim kopilotom unatoè ispi
tivanjima koja pokazuju da je planirano dodatno spavanje sigurnije od nespavanja
uopæe.
To je najbesmislenija i najnelogiènija politièka odluka svih vremena. Dok je Mark pr
ovodio ta ispitivanja zabavljao me bezbrojnim horor--prièama o spavanju u pilotsko
j kabini, koje je èuo od samih pilota. Prema jednoj, pilot je zaspao i kad se trgn
uo iz sna vidio je da i kopilot i navigator takoðer spavaju. Bilo je to negdje na
sredini leta, meðutim on je, zabrinut zbog takve situacije, ipak pozvao glavnu stj
uardesu i naredio joj da èuva stra u i pazi da opet ne zaspe. Nakon toga je ponovno
izgubio bitku sa spavanjem. Kad se naglo probudio, okrenuo se da izgrdi stjuarde
su to mu je dopustila da spava, ali je vidio daje i ona zaspala. Svaki putnik koj
i leti zrakoplovom zabrinut je za svoju sigurnost. Jasno je da oni koji donose o
dluke nisu dovoljno informirani da bi shvatili va nost istra ivanja, a neobavije tena
javnost ne suprotstavlja se takvim kontraproduktivnim pogrje kama.
David Dinges, Mike Bonnet i drugi preuzeli su vodstvo u ispitivanju profilaktiènog
dodatnog spavanja" kao za titne mjere prije dugog razdoblja deprivacije spavanja.
Dinges i ostali utvrdili su da polusatno spavanje prije cjelonoænog bdijenja mo e sp
rijeèiti znatno smanjenje uèinka tijekom noæi. U dva najopse nija laboratorijska ispitiv
anja profilaktièno spavanje od 60 do 120 minuta znatno je pobolj alo uèinkovitost za v
rijeme sljedeæeg 24-satnog razdoblja bez spavanja.
Kava i èaj danas su najra irenija sredstva za borbu protiv umora i ja ih ne izbjegav
am. Veæ sam govorio kako iz kofeina izvuæi najvi e koristi.
396
Ono èega veæina ljudi nije svjesna jest da se dodatno spavanje i kofein mogu zbrajat
i. Michael Bonnet iz Davtonskog medicinskog centra za veterane u Ohiu utvrdio je
daje spavanje od 16 do 18 sati u kombinaciji s 200 miligrama kofeina (dvije alic
e jake kave) u 13.30 sati i jo dvije alice u 19.30 sati odr avalo uèinkovitost i budno
st na dnevnoj razini i ijekom cijele noæi.
Jedno od zanimljivih stajali ta u vezi s ispitivanjem spavanja jest da dodatno spa
vanje vi e pobolj ava objektivnu nego subjektivnu uèinkovitost. Drugim rijeèima, iako se
osobe èesto ne osjeæaju ni ta bolje nakon dodatnog spavanja i ne vjeruju da im se uèink
ovitost popravila, ¦ ibjektivna mjerenja pokazuju daje to tako. Jednako kao to ne o
sjeæamo ba najbolje koliko lo e na nas utjeèe deprivacija spavanja, nismo ba ni dobri u
opa anju pobolj anja koje nam donosi dodatno spavanje. Razlog loj neosjetljivosti mo e
biti inercija spavanja koja traje oko 15 minuta nakon spavanja, kada se neki lj
udi osjeæaju o amuæeno, a uèinkovitost je lo a. Svatko tko osjeæa inerciju spavanja mora ra
ati s time da æe inu nakon dodatnog spavanja trebati èetvrt sata za prilagoðivanje do
budnog stanja. Ja rado popijem kavu nakon spavanja da mi pomogne da ¦c izvuèem iz in
ercije spavanja i uèini me opet pokretnim.
S druge strane, neki ljudi tvrde da im je dovoljno pet ili 10 minuta dodatnog sp
avanja da bi se osvje ili. To je veoma te ko objasniti u sklopu /nanja kojim sada ra
spola emo. Meðutim, ja im vjerujem. Zivo se sjeæam svoga nedavnog kratkog spavanja koj
e smatram osobnim eksperimentom. Vozio sam svoju kæer u zabavni park Great America
, udaljen 15 do 20 minuta od kuæe. Skrenuo sam s autoceste i bio samo dva ili tri
bloka kuæa udaljen od parkirali ta kad me pogodio sna an val pospanosti. U i ickoliko
sekundi oèni su mi kapci veoma ote ali i morao sam se boriti da ih odr im otvorenima.
Iako sam usporio vo nju, bio sam siguran da æu i/dr ati tu kratku udaljenost do parkir
ali ta i nisam stao. Odmah nakon to sam parkirao rekao sam kæeri da svakako moram mal
o odrijemati jer inaèe ne æu biti sposoban funkcionirati. Dok sam naginjao naslon sj
edi ta rekao sam: Pogledaj na sat d* vidi koliko æu dugo spavati." Sklopio sam oèi i vje
rojatno zaspao veoma brzo. Spontano sam se probudio i
397
pogledao na sat. Spavao sam ne to malo vi e od tri minute. Nisam se mogao sjetiti ka
da sam toèno zaspao, ali moja kæi je zapamtila. Nisam se osjeæao potpuno revitaliziran
, ali moji oèni kapci nisu vi e bili te ki. Moja pospanost je potpuno i èezla i nije se vi
vraæala tijekom preostalog dijela dana. Tri minute spavanja ne bi trebale biti ta
ko okrjepljujuæe, ali se èini da mogu biti.
Osim toga, prilièno èesto imam slièna iskustva u zrakoplovima. Obièno se vraæam u Stanford
kasnopopodnevnim letom, tijekom kojeg namjeravam raditi ili èitati, ali ote aju mi
oèni kapci i ne mogu. Nagnem naslon sjedala i odjednom postanem svjestan da sam za
spao. To nikada ne traje vi e od 10 minuta, a katkad imam dojam da to nije moglo b
iti mnogo dulje od minute ili dvije. Pa ipak sam gotovo uvijek osvje en i oran vra
titi se poslu ili èitanju. Katkad mislim da sjedeæi polo aj mo e pogodovati uèinku vrlo kr
atkog drijemanja, ali, koliko ja znam, takvu moguænost jo nitko nije prouèavao.
Cijeli taj predmet dodatnog spavanja zahtijeva jo mnogo vi e istra ivanja, ali je veæ s
ada jasno da dodatno spavanje slu i za upravljanje dugom u spavanju i pobolj anje uèin
kovitosti. Ne treba se sramiti planirati dodatno spavanje, naprotiv, ljudi bi tr
ebali biti ponosni kad se odluèe na dodatno spavanje u nu di ili na preventivno spav
anje kad voze auto ili upravljaju te kim strojevima, pri èemu su u igri tuði ivoti. Nek
i dijelovi transportne industrije upravo su poèeli shvaæati da planirano dodatno spa
vanje mo e pobolj ati sigurnost. I nekoliko drugih poslovnih djelatnosti prihvaæa pion
irsko gledi te da dodatno spavanje zapravo mo e pomoæi u unaprjeðenju produktivnosti. Tv
rtke iz Silikonske doline poput IDG Publishing (izdavaè èasopisa MacWorld) osigurale
su svojim zaposlenicima sobu za spavanje. U softverskoj industriji, gdje se u p
ravilu provodi jako mnogo vremena na razbijanju kompjutorskih ifri, dodatno spava
nje na poslu smatra se naèinom da se zaposlenici privole na du e ostajanje na poslu
i postizanje veæih rezultata. Jake Wideman, izdavaè èasopisa Publish, jezgrovito se iz
razio o logici dodatnog spavanja: Popodnevne sate na poslu mogu provesti ili posp
an za svojim stolom ili malo odspavati i biti produktivan." Na alost, sumnjam da æe
se u mnogim poslovima slijediti taj primjer. Naposljetku, dodatno spavanje mo e se
smatrati i nekom
398
vrstom direktorske povlastice, ali opæenito mislim da æe biti ogranièeno na odreðene pos
love (kao to su kompjutorska industrija i poljoprivreda) koji zahtijevaju iznimne
napore na du e vrijeme, katkad tjednima, da lii se na vrijeme zavr io proizvod ili
obavila etva. Za tipièno" radno vrijeme od 9 do 17 (koje postaje manje tipièno nego st
oje bilo) dodatno spavanje trebalo bi se svesti na izvanredne sluèajeve. Ako redov
ito trebate dodatno spavanje na poslu, vjerojatno ne spavate dovoljno kod kuæe.
Ako sam vrlo pospan, ali ne u toj mjeri da se borim da ostanem budan, èesto mislim
da ne bih mogao zaspati i kad bih poku ao. Meðutim, nauèio sam da uporno æu i strpljivo æu
ièno mogu. Ali va no je izabrati pogodno vrijeme za spavanje. Ako je dug u spavanju
malen, ne bih mogao lijekom dana zadrijemati osim za vrijeme ranoposlijepodnevno
g pada budnosti. Neki ljudi ne mogu zaspati kasno popodne zato to spavanje, kad o
sjete pospanost, odgaðaju za kasnije kada je razbuðivanje ovisno o satu tipièno u pora
stu. Koliko god je moguæe, namjerno dodatno spavanje treba planirati za pravo vrij
eme i u pravim okolnostima. U mojem sluèaju, postoji niz sitnih pojedinosti o tome
kakav polo aj moram zauzeti, kako se moram osjeæati, koliko jastuka trebam i tako d
alje. Takoðer, volim imati ne to to æe mi odvratiti pozornost, na primjer, neki umirujuæi
program na radiju, jedva èujan tako da mi odvrati misli od tekuæih briga. Sve u sve
mu, uspje ni spavaèi su uvjereni da mogu dodatno spavati isto kao to su uvjereni da m
ogu voziti auto. Prema mojem mi ljenju, svatko mo e dodatno spavati kada je veoma po
span, osim u sluèaju kada je osoba pod vrlo visokom razinom stresa. Meðutim, èesto mor
amo spavati i na drugim razinama pospanosti, tako daje vrijedno poraditi na svoj
im vje tinama dodatnog spavanja.
Samoopa anje - stvar je u oèima
Prije mnogo godina, kad smo zapoèeli s Vi ekratnim testom latencije uspavljivanja (M
SLT), na li smo visoke korelacije izmeðu najdu e latencije uspavljivanja (ljudima je t
rebalo dugo da zaspe) i stupnja 1 i 2 na Stanfordskoj ljestvici pospanosti i, sl
ièno tomu, izmeðu najkraæe latencije uspavljivanja (ljudi brzo zaspe) i stupnjeva 6 i
7. (Meðutim, stupnjevi u
pogledao na sat. Spavao sam ne to malo vi e od tri minute. Nisam se mogao sjetiti ka
da sam toèno zaspao, ali moja kæi je zapamtila. Nisam se osjeæao potpuno revitaliziran
, ali moji oèni kapci nisu vi e bili te ki. Moja pospanost je potpuno i èezla i nije se vi
vraæala tijekom preostalog dijela dana. Tri minute spavanja ne bi trebale biti ta
ko okrjepljujuæe, ali se èini da mogu biti.
Osim toga, prilièno èesto imam slièna iskustva u zrakoplovima. Obièno se vraæam u Stanford
kasnopopodnevnim letom, tijekom kojeg namjeravam raditi ili èitati, ali ote aju mi
oèni kapci i ne mogu. Nagnem naslon sjedala i odjednom postanem svjestan da sam za
spao. To nikada ne traje vi e od 10 minuta, a katkad imam dojam da to nije moglo b
iti mnogo dulje od minute ili dvije. Pa ipak sam gotovo uvijek osvje en i oran vra
titi se poslu ili èitanju. Katkad mislim da sjedeæi polo aj mo e pogodovati uèinku vrlo kr
atkog drijemanja, ali, koliko ja znam, takvu moguænost jo nitko nije prouèavao.
Cijeli taj predmet dodatnog spavanja zahtijeva jo mnogo vi e istra ivanja, ali je veæ s
ada jasno da dodatno spavanje slu i za upravljanje dugom u spavanju i pobolj anje uèin
kovitosti. Ne treba se sramiti planirati dodatno spavanje, naprotiv, ljudi bi tr
ebali biti ponosni kad se odluèe na dodatno spavanje u nu di ili na preventivno spav
anje kad voze auto ili upravljaju te kim strojevima, pri èemu su u igri tuði ivoti. Nek
i dijelovi transportne industrije upravo su poèeli shvaæati da planirano dodatno spa
vanje mo e pobolj ati sigurnost. I nekoliko drugih poslovnih djelatnosti prihvaæa pion
irsko gledi te da dodatno spavanje zapravo mo e pomoæi u unaprjeðenju produktivnosti. Tv
rtke iz Silikonske doline poput IDG Publishing (izdavaè èasopisa MacWorld) osigurale
su svojim zaposlenicima sobu za spavanje. U softverskoj industriji, gdje se u p
ravilu provodi jako mnogo vremena na razbijanju kompjutorskih ifri, dodatno spava
nje na poslu smatra se naèinom da se zaposlenici privole na du e ostajanje na poslu
i postizanje veæih rezultata. Jake Wideman, izdavaè èasopisa Publish, jezgrovito se iz
razio o logici dodatnog spavanja: Popodnevne sate na poslu mogu provesti ili posp
an za svojim stolom ili malo odspavati i biti produktivan." Na alost, sumnjam da æe
se u mnogim poslovima slijediti taj primjer. Naposljetku, dodatno spavanje mo e se
smatrati i nekom
398
vrstom direktorske povlastice, ali opæenito mislim da æe biti ogranièeno na odreðene pos
love (kao to su kompjutorska industrija i poljoprivreda) koji zahtijevaju iznimne
napore na du e vrijeme, katkad tjednima, da bi se na vrijeme zavr io proizvod ili o
bavila etva. Za tipièno" radno vrijeme od 9 do 17 (koje postaje manje tipièno nego sto
je bilo) dodatno spavanje trebalo bi se svesti na izvanredne sluèajeve. Ako redovi
to trebate dodatno spavanje na poslu, vjerojatno ne spavate dovoljno kod kuæe.
Ako sam vrlo pospan, ali ne u toj mjeri da se borim da ostanem budan, èesto mislim
da ne bih mogao zaspati i kad bih poku ao. Meðutim, nauèio sam da uporno æu i strpljivo æu
ièno mogu. Ali va no je izabrati pogodno vrijeme za spavanje. Ako je dug u spavanju
malen, ne bih mogao lijekom dana zadrijemati osim za vrijeme ranoposlijepodnevno
g pada budnosti. Neki ljudi ne mogu zaspati kasno popodne zato to spavanje, kad o
sjete pospanost, odgaðaju za kasnije kada je razbuðivanje ovisno o satu tipièno u pora
stu. Koliko god je moguæe, namjerno dodatno spavanje i reba planirati za pravo vri
jeme i u pravim okolnostima. U mojem sluèaju, postoji niz sitnih pojedinosti o tom
e kakav polo aj moram zauzeti, kako se moram osjeæati, koliko jastuka trebam i tako
dalje. Takoðer, volim imati ne to to æe mi odvratiti pozornost, na primjer, neki umiruj
uæi program na radiju, jedva èujan tako da mi odvrati misli od tekuæih briga. Sve u sv
emu, uspje ni spavaèi su uvjereni da mogu dodatno spavati isto kao to su uvjereni da
mogu voziti auto. Prema mojem mi ljenju, svatko mo e dodatno spavati kada je veoma p
ospan, osim u sluèaju kada je osoba pod vrlo visokom razinom stresa. Meðutim, èesto mo
ramo spavati i na drugim razinama pospanosti, tako daje vrijedno poraditi na svo
jim vje tinama dodatnog spavanja.
Samoopa anje - stvar je u oèima
Prije mnogo godina, kad smo zapoèeli s Vi ekratnim testom latencije uspavljivanja (M
SLT), na li smo visoke korelacije izmeðu najdu e latencije uspavljivanja (ljudima je t
rebalo dugo da zaspe) i stupnja 1 i 2 na Stanfordskoj ljestvici pospanosti i, sl
ièno tomu, izmeðu najkraæe latencije uspavljivanja (ljudi brzo zaspe) i stupnjeva 6 i
7. (Meðutim, stupnjevi u
sredini ljestvice - 3 do 5 nisu se pokazali pogodnim za predviðanje latencije uspa
vljivanja.) U ispitivanju o predviðanju uspavljivanja na poèetku 9. poglavlja podatc
i su pokazali daje vodeæi predznak za poèetak spavanja u vremenu od dvije minute bio
kad su ispitanici kliknuli na ikonu koja je oznaèavala oèi", to je znaèilo da su bili s
vjesni da su im kapci spu teni ili djelomièno spu teni ili da su im oèi nehotice izgubil
e fokus. Klonulost glave ili pojave pote koæa s mi ljenjem takoðer su znak koji najavlju
je spavanje. Treba, meðutim, imati na umu da se poèetak spavanja prilièno dobro mo e pre
dvidjeti klikom na ikonu, ali da ispitanici te znakove pospanosti, èak i ako su pr
imijetili, nisu mogli povezati s opæom vjerojatno æu da æe zaspati. To me navelo na zakl
juèak da ljudi mogu nauèiti prepoznavati te znakove pona anja, to mo e znatno poveæati nji
ovu sposobnost predviðanja kada su u opasnosti da æe zaspati.
Nauèio sam da moj najpouzdaniji znak skorog spavanja jesu ote ali oèni kapci. Ako se m
oram boriti da odr im oèi otvorene za vrijeme nekog sastanka ili èitanja, znam da nema
svrhe s time nastaviti. Nedavno sam izrièito odredio da je prvi znak bilo kakve p
ote koæe da dr im oèi otvorene ujedno signal da se odmah maknem s ceste. Nikada to ne ig
noriram. Pri prouèavanju predviðanja svaki od dobrovoljaca imao je deprivaciju spava
nja i priznao je da je umoran ili pospan. Istodobnim snimanjem na videovrpcu i p
raæenjem elektroencefalogramom utvrdili smo daje u trenutku kada su se kapci sklop
ili nastupilo mikrospavanje. Kad se oèi potpuno zatvore, ispitanik opæenito ostane s
pavati ostatak dvominutnog perioda.
Odluèio sam da ne mo emo primijeniti rijeè pospan" za cijeli subjektivni raspon od potp
uno budnog stanja do trenutka samog spavanja. Osobno nikad ne rabim rijeè dremljiv"
samo zato to se ne osjeæam na vrhuncu budnosti. Ako sam donekle neispavan i prelaz
im iz aktivnosti u sjedeæi polo aj, osjeæaj pospanosti postupno raste. Napokon dolazi
trenutak kada se oèni kapci ele spustiti i potreban je velik napor da ih odr im otvor
enima. Za mene je taj trenutak veoma jasan. Terminom dremljiv" oznaèavam vremenski
period kada je nagon za spavanjem vrlo sna an i kada je spavanje neizbje no. Rijeè posp
an" trebala bi oznaèiti jedan iri raspon osjeæaja, recimo, bilo koje vrijeme kada net
ko
nije potpuno budan. Priznajem da sam se za te definicije odluèio bez prethodnih op i
rnih leksikolo kih istra ivanja, ali kad sam pogledao u VVebsterov rjeènik sa zadovolj
stvom sam ustanovio da te dvije rijeèi nisu istovjetne. Prema Websteru, rijeè pospan"
znaèi naginjati spavanju", a dremljiv" znaèi spreman da zaspi ili napola zaspao".
Veæina ljudi obièno postane svjesna svoje dremljivosti ili krajnje pos-panosti kad j
e potrebna neka vrsta napora da ostanu budni. Ponavljam, ovisno o kolièini duga u
spavanju, dobu dana i situaciji, interval izmeðu poèetka dremljivosti i trenutka spa
vanja mo e biti tek nekoliko sekundi. Premda vjerujem u svoju sposobnost da otkrij
em vlastitu krajnju pospa-nost, mogu li drugi ljudi otkriti svoju?
U protekle tri godine meðu gotovo svim slu aèima mojih predavanja proveo sam anketu o
tome koji tjelesni znakovi upuæuju na krajnju pospa-nost. Obièno dajem i popis ponuðen
ih odgovora, a katkad samo prazan list papira. Prikupio sam nekoliko tisuæa takvih
formulara i ustanovio da ih vi e od 80 % krajnju pospanost povezuje s osjetima ko
ji ukljuèuju oèi: te ki oèni kapci, te koæe u dr anju oèiju otvorenima, te koæe u fo-kusira
da, osjeæaj te ine u oènim kapcima. Na drugome mjestu bilo je klonuæe glave i te koæe u kon
entraciji.
Drugo pitanje koje postavljam bilo je: Osjeæate li se uvijek pospano prije nego to
zaspite? Samo ih je malen dio odgovorio negativno (i ja mislim da se to mo e pripi
sati retrogradnoj amneziji).
Ako vozaè kamiona zaspi i odmah se naglo trgne, nema sumnje u jasnoæu tog signala, èak
i ako se nije dogodila nesreæa. Rekao bih da bi se, kad bi vozaè dr ao daje osjeæaj kra
jnje pospanosti znak za prekid vo nje umjesto da zaspi, rizik od sudara uvelike sm
anjio, a gubitak vremena na cesti bio bi zanemariv. Siguran sam da se znaci neiz
bje nog spavanja mogu nauèiti i to bi mo da trebao biti dio izobrazbe profesionalnih v
ozaèa. Mislim, nadalje, da neobaziranje na vi e opæenite opomene poput: Ako si umoran,
ne vozi; ako si iscrpljen, ne vozi; ako ti se spava, ne vozi", pokazuju da ti os
jeæaji mo da nisu dovoljno jednoznaèni.
Cilj svega ovoga bio je da s^m za svoje dodiplomce, koji su svi pod rizikom da z
aspe za upravljaèem, stvorio i svima objavio jednu mantru: Pospanost je znak neposr
edne opasnosti! Krajnja pospanost je velika
nevolja i zahtijeva hitno dodatno spavanje." Kada se naðete u opasnoj situaciji i
va i se oèni kapci poènu spu tati, mo da ste pred vratima smrti. Buduæi da se u vo nji veli
veæina ljudi mo e suoèiti s krajnje opasnom pospano æu, elim ovaj predmet podrobnije razmo
riti.
Pre ivjeti vo nju
Za ljude koji po slu benoj du nosti voze na dugim relacijama, ive daleko od rodbine i
li za vrijeme odmora voze do udaljenih predjela, putovanje cestama ivotna je èinjen
ica. U porastu je i problem svakodnevnog odlaska na posao. Takav tipièan putnik sa
vladava dugu, zamornu vo nju dva puta na dan - prosjeèno vremensko trajanje gradske
vo nje u velikim gradskim podruèjima iznosi i do 50 minuta. Vo nja je dosadna, nije me
ntalno veoma izazovna i ne ukljuèuje mnogo tjelesnog naprezanja. Zbog toga se vozaè
opu ta, njegova se psiholo ka pobuðenost smanjuje i otkriva dug u spavanju koji vreba
u mozgu. Vo nja je zastra ujuæa kombinacija poveæanog rizika da se zaspi i time uveæanog r
izika od ozljede ili smrti.
Ako planirate dugu vo nju, razmislite o tome kako æe na vas utjecati va dug u spavanj
u. Pripremite se za put smanjujuæi svoj dug u spavanju i, ako je moguæe, planirajte
voziti u vrijeme kada vas cirkadijurni sat èini najbudnijima. Ako je taj va vrhunac
noæu morate, naravno, dodati i èimbenik dodatne opasnosti vo nje po mraku, posebno ak
o vam noæna o trovidost ba i nije jaèa strana. Najva nije je da unaprijed odluèite da æete
ekinuti vo nju ako se poènete osjeæati pospano.
Kako biste spasili ivot, iz ove knjige morate zapamtiti: subjektivni osjeæaj pospan
osti kombinacija je duga u spavanju koji se nalazi u podlozi, stupnja razbuðenosti
uvjetovanog biolo kim satom i kolièine pobuðenosti koju pru a okolina. Velik dug u spav
anju i nisko razbuðivanje ovisno o satu postaju krajnje opasni u monotonim situaci
jama. Ovisno o fazi va eg razbuðivanja ovisnog o satu, vrlo veliki dug u spavanju mo e
vas uèiniti opasno pospanima èak i u trenutku vrhunca razbuðenosti. Jedini siguran naèi
n da ostanete budni i oprezni tijekom duge vo nje jest da imate nizak dug u spavan
ju i da vozite u vrijeme vrhunca razbuðenosti.
Ako se unatoè planiranju zateknete pospani na cesti i nemate komu prepustiti uprav
ljaè, morate odmah naæi mjesto gdje æete moæi malo ¦ 'dspavati. Kava vam mo e pomoæi da ost
te budni samo ako vam je dug u spavanju malen, ali kad je dug velik spavanje je
nezamjenjivo. Kao to sam rekao, dodatno spavanje ne mora biti dugo da bi imalo ve
lik uèinak na va u budnost. Spavanje od 15 do 30 minuta mo e vas vratiti ¦ ruba provalije
. Ako mo ete spavati dok se sami od sebe ne probudite, utoliko bolje.
Kada im se reklo da moraju siæi s ceste i odspavati ako su pospani, mnogi su ljudi
pokazali osjeæaj nelagode i ranjivosti pri pomisli da bi morali spavati ne nekom
odmori tu, posebno noæu, ili na parkirali tu pokraj autoceste. Koliko god bilo nu no izb
jeæi opasnost kada nas zatekne pospanost i tu moramo biti realistièni. Kad bi mi se
oèni kapci poèeli spu tati, a nigdje nije bilo vidljivog mjesta za sklanjanje s autoce
ste, zaustavio bih se sa strane i iza ao iz auta. Optrèavao bih auto, tipao se, skaka
o gore-dolje, ispljuskao lice vodom, i slièno samo da odagnam pospanost, makar sam
o za nekoliko minuta. Tada bih sjeo u auto i vozio dok se pospanost ne vrati. Ak
o jo uvijek ne bih nai ao na mjesto za parkiranje i spavanje, ponovio bih vje be. Da
biste pre ivjeli morate biti izvanredno osjetljivi na svoj osjeæaj pospanosti morate
znati kada je spavanje neizbje no.
Jedno ispitivanje iz Velike Britanije upuæuje na novi obrat u strate koj kombinaciji
kave i dodatnog spavanja. Louise Revner i Jim Horne sa Sveuèili ta Loughborough sta
vili su dobrovoljce u simulator vo nje tijekom uobièajenog popodnevnog pada budnosti
. U jednoj su situaciji dobrovoljci proveli dva sata u simulatoru vo nje bez odmor
a i bez kave. Drugi su put dobili kavu, ali nisu spavali. Treæi put su dobili kavu
sa 150 miligrama kofeina (oko dvije alice), a nakon toga su spavali 30 minuta pr
ije nego to su zapoèeli svoja dva sata u simulatoru. Sam kofein je znatno smanjio b
roj sluèajeva u kojima su vozaèi skrenuli iz voznog traka na simulatoru, a kofein i
dodatno spavanje reducirali su takve sluèajeve jo dramatiènije - za gotovo èêtiri puta
. To je samo jedno ispitivanje napravljeno u simulatoru umjesto na cesti, ali nj
egovi zakljuèci pobuðuju zanimanje. Buduæi da pojedinci imaju razlièite kolièine duga u sp
avanju
i razlièite reakcije na kofein, morat æete vlastitim eksperimentiranjem doæi do toga k
oja kombinacija najbolje djeluje na vas.
Dra metode Loughborough je u sinergiji pijenja kave prije spavanja. Razmotrimo al
ternative. Samo s kavom postoji vremenska stanka od 15 do 30 minuta dok kofein p
oène djelovati; za to vrijeme vi æete i dalje biti opasno pospani. Samo s dodatnim s
pavanjem mo e se raèunati s 15-minutnim razdobljem inercije spavanja nakon buðenja, za
koje vrijeme æete se osjeæati isto tako pospani - ako ne i vi e - nego prije spavanja
. (Vo nja za vrijeme inercije spavanja takoðer je opasna.) A ako pijete kavu nakon s
pavanja, inercija spavanja i pretkofeinska vremenska stanka pojavljuju se istodo
bno - opet lo e stanje za vo nju. Ako niste izvanredno osjetljivi na kofein, kava pr
ije spavanja ne æe vas sprijeèiti da zaspite i moæi æete se relativno lako probuditi nak
on 15 ili 30 minuta kad ona poène djelovati.
Èak ni sinergija dodatnog spavanja i kofeina nije dorasla golemom dugu u spavanju
kombiniranim s monotonom aktivno æu. Ne mogu dovoljno naglasiti da, ako vam je dug u
spavanju velik, postoji samo jedno opæenito rje enje da ga snizite. Zapamtite daje
dug u spavanju taj koji uzrokuje va u pospanost, a ne monotonija vo nje. Ako imate i
malo fleksibilnosti u svojem programu, a snaðe vas neodoljiva pospanost, razmotrit
e moguænost da èetiri sata odspavate ili da svratite u motel i prespavate cijelu noæ.
Ili jo bolje, poradite na smanjenju svog ukupnog duga u spavanju tijekom tjedna u
oèi planiranog putovanja autom. Smanjenje cijelog ili veæeg dijela va eg duga u spavan
ju uèinit æe vas manje podlo nima osjeæaju pospanosti, èak i ako dugo vozite jednoliènim ce
tama. Nizak dug u spavanju takoðer æe utjecati na uèinkovitost dodatnog spavanja i kof
eina, èineæi je mnogo veæom.
Ostati budan u krizi zahtijeva mnogo vi e od samosvjesnog pona anja ili odluènosti da
se ona prebrodi snagom. Mark Rosekind je vjeèno zabrinut to piloti, iako nikada ne
priznaju da su osobno imali problema s umorom, obièno prièaju neku horor-prièu o prija
telju pilotu koji je do ivio stra ne nevolje zbog umora. Èuo sam mnoge prièe o automobil
skim nesreæama izazvanim pospano æu vozaèa, koje vam slamaju srce, ali evo jedne koja je
mogla biti pogubna za mene osobno. Vraæajuæi se 1974.
404
godine iz Oregona s troje na e voljene djeèice na stra njem sjedalu bez sigurnosnih po
jaseva, moja je supruga zaspala za upravljaèem. Rekla je tla je auto skrenuo s ces
te u prilièno velikoj brzini. Bogu hvala, kripanje guma po ljunku trgnulo ju je iz s
na tako da je ipak na vrijeme uspjela sprijeèiti da auto ne sleti u duboki jarak.
To ju je toliko upla ilo da vi e nikada nije izazivala sudbinu. Obièno je potrebno sam
o jedno osobno iskustvo da ih smrt okrzne kako bi se ljudi uvjerili da vozeæi u po
spanom stanju izazivaju nesreæu. Poslije to vi e nikada ne ponove. Problem je u tome
to mnogo ljudi ne pre ivi da bi nauèili iz vlastitog iskustva.
Mla njakom u pakao
U vrijeme kada ljudi nisu putovali br e od konja ili jedrenjaka na velike udaljeno
sti, mijenjali su vremenske zone postupno pa njihov tjelesni sat i nije zaostaja
o za kretanjem Sunca. Kako se prijevoz ubrzavao, nastajali su i nepredviðeni probl
emi za putnike. Kad jedanput budemo mogli putovati br e nego to se cirkadijurni sat
bude mogao regulirati, cirkadijurni ritmovi vi e se ne æe moæi sinkronizirati s lokal
nim izlaskom i zalaskom Sunca.
Putovanje zrakoplovima i mla njacima izrodilo je osebujnu bolest dvadesetog stoljeæa
, opæepoznatu kao sindrom brze promjene vremenske zone, tzv.jet lag. Najsa etije reèen
o, to znaèi osjeæati se pospano kad su svi ostali potpuno budni i imati nesanicu kad
svi ostali spavaju. Oko polovine ljudi s tim sindromom rastreseno je i zbunjeno
i toliko nesin-kronizirano sa svojim normalnim tjelesnim ritmovima da se osjeæaju
kao da su gripozni.
Unatoè tomu, poslovni ljudi lete na sastanke o kojima ovise milijuni dolara pa èak i
njihova karijera a da ne naðu vremena da se pripreme i ubla e simptome sindroma brz
e promjene vremenske zone. Èuo sam da je Lyndon Johnson rije io taj problem ostajuæi n
a washingtonskom vremenu prigodom svog puta u Aziju. Njegovi pomoænici su se pobun
ili kad je predlo io da sastanak noène u 22 sata po lokalnom vremenu, odnosno u deve
t sati po washingtonskom vremenu. Ka u da je Johnson odgovorio: Ako se oni ele sasta
ti s predsjednikom Sjedinjenih Dr ava,
onda se, dovraga, mo emo sastati kad je to elim." Na alost, mi ostali to sebi ne mo emo
dopustiti pa moramo pronaæi naèin kako funkcionirati u uvjetima lokalnog vremena.
Istina je da ne morate biti predsjednik Sjedinjenih Dr ava da biste se upustili u
dogovaranje termina koji vama bolje odgovaraju. Kada putujete na istok trebate d
ogovoriti poslovne sastanke u kasno doba dana, a na zapadu rano ujutro. Prije ne
koliko godina, jedan od pionira istra ivanja biolo kih ritmova Franz Halberg, dogovo
rio je sastanak sa mnom u est ujutro, to je znaèilo osam ujutro prema njegovu lokaln
om vremenu. Najprije sam bio zateèen njegovom drsko æu, ali uskoro sam shvatio da je t
o za njega bila izvrsna strategija koja mu omoguæava da vodi svoje poslove na vrhu
ncu svog funkcioniranja a kako sam postajao stariji i jutarnjiji i sam sam prihv
atio tu strategiju.
U prosjeku tijelo treba oko jedan dan za svaku vremensku zonu koju prijeðe da bi s
e prilagodilo novom vremenu. Tako je za put od New Yorka do Londona, koji su uda
ljeni pet vremenskih zona, potrebno najmanje pet dana da se tjelesna temperatura
i hormonalni ritmovi prilagode novom vremenu. Ipak, ne osjeæaju svi taj problem s
vih pet dana. Neki se ljudi osjeæaju bolje veæ nakon dan ili dva, dok se drugi osjeæaj
u jadno cijeli tjedan. Osjetljivost na brzu promjenu vremenske zone odreðena je di
jelom posebnostima neèijeg cirkadijurnog ciklusa, a dijelom kolièinom osobnog duga u
spavanju u vrijeme puta.
Nema sumnje u to da je obièno lak e prilagoditi se kada putujete na zapad nego na is
tok. Ljudi su obièavali govoriti da je to zato to je na prirodni" cirkadijurni ritam
bli i 25 nego 24 sata. Prema tome, odlazak u krevet kasnije (leteæi na zapad) usklaðuj
e se s na im prirodnim ritmom, a odlazak u krevet ranije (leteæi na istok) djeluje s
uprotno. Ali sada kad znamo da je na prirodni cirkadijurni ritam blizu 24 sata, v
idimo da je lak e letjeti prema zapadu barem dijelom zato to je lak e ostati budan ka
d nam je razbuðivanje ovisno o satu u opadanju, negoli iæi na spavanje kada je to ra
zbuðivanje sna no.
Meðutim, za ljude kao to sam ja, koji po navici rano lije u i rano ustaju, putovanje
kroz tri ili èetiri vremenske zone prema istoku nije te ko. Menije te ko putovati prem
a zapadu. Primjerice, kod kuæe nastojim biti
406
u krevetu oko 21 sat, ali bez obzira na to koliko kasno legnem uvijek se budim u
èetiri sata ujutro. Tako ako letim na zapad prema Tokiju, koji je sedam vremenski
h zona ispred, osjeæam se spreman za odlazak na spavanje oko 14 sati po tokijskom
vremenu. Buðenje me jo vi e dezorijentira jer moje uobièajeno vrijeme buðenja u èetiri sat
po tokijskom je vremenu 21 sat. Budim se toèno kad se svi ostali spremaju na spav
anje. Suprotno se dogaða kada letim u New York. Bez problema mogu iæi spavati prije
ponoæi po njujor kom vremenu, to znaèi 21 sat po kalifornijskom vremenu. Ako se probudi
m u sedam sati to je moje uobièajeno vrijeme èetiri sata u Stanfordu, ja sam ispunio
svoju potrebnu kvotu spavanja. Ako se odmah vraæam u Kaliforniju ne trebam prilagoði
vati svoj sat na bilo koju stranu.
Strategije za izla enje na kraj sa sindromom brze promjene vremenske zone
Oni koji èesto putuju isprobavali su naèine kako pobijediti sindrom brze promjene vr
emenske zone, ali nitko ga ne mo e pobijediti potpuno. Ne elim obeæavati èudesno izljeèen
je tog sindroma jer ne postoji naèin trenutaènog prilagoðivanja novoj vremenskoj zoni.
Ali postoje neke stvari koje mo ete poduzeti da sebi olak ate putovanje. Prva je is
ta kao i kod svih kriza spavanja: razumijevanje. Poznavanje duga u spavanju, bio
lo kog razbuðivanja i utjecaja svjetla na biolo ki sat presudno je za razumijevanje ka
ko najbolje upravljati brzom promjenom vremenske zone.
Zapamtite daje uzrok tog sindroma raskorak izmeðu na eg unutarnjeg i vanjskog (lokal
nog) sata. Prema tome, prvi je korak izraèunati kada æe se u novoj vremenskoj zoni d
ogaðati va e najsna nije razbuðivanje ovisno o satu. Primjerice, vremenska razlika izmeðu
New Yorka i Pariza je est sati. Ako ljudi lete iz New Yorka u Pariz i stignu rano
naveèer, njihov biolo ki sat æe im reæi da je rano popodne, a èak se mogu osjeæati i pomal
umorno jer se upravo dogaða njihov ranopopodnevni pad budnosti. Oni veèeraju i legn
u u 22 sata, ali ne mogu zaspati. Za to? Poku avaju zaspati upravo u vrijeme kada nj
ihov biolo ki sat ulazi u period sna nog veèernjeg razbuðivanja. Pretpostavimo daje biol
o ko razbuðivanje na ih
putnika kod kuæe veoma sna no od 18 sati do ponoæi. Ta zabranjena zona", kada je spavan
je gotovo nemoguæe, prote e se sada od ponoæi do est ujutro u Parizu, radi èega oni mogu
malo zaspati u hotelskoj sobi, ali se ubrzo nakon toga probude i satima ne mogu
zaspati.
Stoga im savjetujem da ostanu budni, i upoznaju Pariz noæu, koji mo e biti èak i ljep i
nego danju. Zatim neka idu spavati rano ujutro i spavaju do poslije ruèka. Izlazak
na svjetlo dana u rano poslijepodne mo e pomoæi ubrzavanju cirkadijurnog sata, to æe i
m dobro doæi ako namjeravaju provesti vi e od dva-tri dana u novoj vremenskoj zoni.
Oni koji poslovno putuju iz SAD-a u Europu trebaju poku ati dogovoriti svoje radne
sastanke za popodne ili rano naveèer kako bi bili potpuno budni. Ako to nije moguæe
i ako ele biti na vrhuncu budnosti u jutarnjim satima, onda moraju uzeti tabletu
za spavanje ili na drugi naèin ubrzati svoj biolo ki sat za nekoliko sati u danima
prije puta. Èinjenica broj jedan u izla enju nakraj s takvom iscrpljeno æu jest trajanje
boravka u novoj vremenskoj zoni. Ako posjet traje samo jedan ili dva dana, nema
smisla mijenjati svoj sat jer æete ga, ako uopæe budete imali uspjeha, ponovno mora
ti mijenjati kad se vratite kuæi.
Pretpostavimo drugi sluèaj, tj. dolazak u Pariz u osam sati ujutro. Sada æe va a biolo k
a budnost rapidno opadati jer su u New Yorku dva sata u noæi. Ako uz to imate mnog
o duga u spavanju, osjeæat æete se u asno tijekom cijelog prijepodneva. Poslijepodne b
iste se mogli osjeæati malo bolje, jer va a jutarnja budnost poèinje oko podneva u Par
izu ( est sati u New Yorku). Ali jutarnja budnost je prilièno slaba, a za to vrijeme
ste nakupili jo veæi dug u spavanju, tako da æete se i dalje osjeæati grozno. Konaèna ir
onija je ta da kad se pribli i veèer i napokon mo ete iæi spavati, dugo ne æete moæi zaspat
jer upravo nastupa va e veèernje razbuðivanje.
Druga èinjenica koju trebate uzeti u obzir jest koliko imate duga u spavanju na poèe
tku putovanja. Na prvi se pogled èini da bi bilo dobro da prije leta smanjite svoj
dug u spavanju, kao kod vo nje automobila. Meðutim, mi smo utvrdili da mali dug u s
pavanju dovodi do buðenja usred noæi, komadajuæi tako proces spavanja i produ avajuæi uèina
sindroma
408
brze promjene vremenske zone. veliki dug u spavanju mo e ljudima pomoæi da du e spavaj
u kad to ele. Tako ako u Pariz sti ete naveèer i elite tu noæ spavati, mnogo duga u spav
anju u tome æe vam pomoæi. Ako sti ete ujutro bilo bi dobro da imate ne to manji dug u s
pavanju da mo ete izdr ati tijekom dana ili malo odrijemati oko podne.
Ljudi koji su upoznati s dugom u spavanju i razbuðivanjem ovisnom o satu mogu se z
nalaèki pripremiti za putovanje. Veæina rasprava o sindromu brze promjene vremenske
zone ne ukljuèuje u odgovarajuæoj mjeri pripreme za let. Mnogi savjetnici preporuèuju
da odmah nakon ulaska u zrakoplov namjestite svoj sat na novo lokalno vrijeme, t
ako da poènete i misliti prema novom rasporedu koji vas oèekuje. Ali za to ne biste na
mjestili svoj sat dan prije polaska (ili dva dana prije nekog du eg puta), tako da
se poènete prilagoðivati i ranije. To mo e biti malo zapetljano ako imate neke dogovo
re za dan prije polaska, ali uz malo preraèunavanja moæi æete zapoèeti proces prilagoðivan
ja po tujuæi i svoje obveze u svojoj vremenskoj zoni. Ja takoðer poku avam jesti, iæi spav
ati i ustajati sat bli e lokalnom vremenu svojeg buduæeg odredi ta tijekom 24 sata pri
je polaska. Sve to poma e mi da naèin razmi ljanja i svoje tijelo prilagodim novom rit
mu.
Postoje tri naèina da prilagodite biolo ki sat: izlaganje jakoj svjetlosti, uzimanje
melatonina i tjelesna aktivnost, i to u odreðeno vrijeme kao to sam opisao u 4. po
glavlju. Postoje, meðutim, individualne razlike u tome kako ljudi reagiraju na poj
edine od tih metoda. Èitatelji koji namjeravaju slijediti neke od preporuka za put
nike i smjenske radnike trebali bi poznavati svoju vlastitu osjetljivost i znati
to mogu oèekivati.
Ako poku avate pomaknuti svoj sat unaprijed (letenje na istok) provedite neko vrij
eme na izravnom Sunèevu svjetlu odmah po njegovu izlasku. Da biste pomaknuli svoj
sat unatrag (letenje na zapad) spavajte dugo ujutro i izaðite van na sunce kasno p
opodne. Prije dvadesetak godina proveo sam jedan tjedan na Havajima gdje je po l
okalnom vremenu tri sata manje nego kod moje kuæe u Kaliforniji. U tom svojem ivotn
om dobu veæ sam postao eva i moj feiolo ki sat me tjerao na buðenje izmeðu 3.00 - 3.30 sa
ti kod kuæe, ali na tom putu bilo je va no da naveèer bu-
409
dem u punoj formi. Prvo jutro sam se probudio oko 6.15 odnosno 9.15 po stanfords
kom vremenu. Pobrinuo sam se da te veèeri dobijem dosta svjetlosti gledajuæi zalazak
Sunca i sljedeæe jutro sam se probudio oko 6.45. Svakoga dana budio sam se oko 30
minuta kasnije s tim da sam se najmanje dva sata izlagao svjetlosti za vrijeme
zalaska Sunca. Da sam htio ubrzati svoj sat jo vi e mogao sam staviti posebno svije
tlu svjetiljku u sobu i izlo iti joj se i du e tijekom dana. Melatonin bih trebao uz
imati potkraj dana da bi se ubrzao sat ili ujutro da bi se sat usporio.
Odluka spavati za vrijeme leta ili ostati budan ovisi o tome elite li biti budni
ili zaspati kad stignete. Netko tko iz San Francisca u New York sti e naveèer treba
izbjegavati spavanje tijekom leta da bi bio dobrano umoran od putovanja te sprem
an iæi na spavanje ranije nego obièno. Na putovanju natrag kuæi ta osoba treba odspava
ti u zrakoplovu tako da mo e ostati du e budna i ponovno se prilagoditi pacifièkom sta
ndardnom vremenu (PST).
Nekoliko zapa anja o spavanju u zrakoplovima. Kao to veæina ljudi veæ zna, sjedala u zr
akoplovima su lo a za spavanje. Nema potpornja za donji dio leða, prostor za noge je
skuèen i te ko je odr avati glavu da se ne nji e. Nadalje, kut uspravljenog sjedala toèno
je onaj za koji smo utvrdili da sprjeèava ljude da zaspe. (Èuo sam daje to kut nasl
ona koji se preporuèa za sjedalice koje se koriste za muèenje.) Oèito je da jedino pom
a e naginjanje naslona unatrag koliko god je moguæe. Jo je va nije postaviti jastuk, po
krivaè ili d emper pod donji dio leða da bi se dobio lumbalni potporanj. Dobar jastuk
za glavu mo e vam pomoæi, ali je prstenasti vratni jastuk za napuhavanje, koji dr i gl
avu u uspravnom polo aju, mnogo korisniji.
Mnogi ljudi uzimaju tablete za spavanje tijekom leta smatrajuæi to najpovoljnijim,
posebno na zamornim ili dugim meðunarodnim letovima. Prije nego to ih uzmete sa so
bom u zrakoplov morate biti sigurni da ste ih uzimali veæ nekoliko puta ranije i d
a dobro poznajete njihov uèinak, jer pri dolasku na cilj trebate biti budni i prip
ravni. Ne uzimajte tablete ako morate presjedati u drugi zrakoplov.
Neki struènjaci" savjetuju da se strogo dr ite lokalnog rasporeda kad stignete na svo
je odredi te, ali ja mislim daje to previ e pojednostavljen
410
pristup. Ako smatrate prenapornim èiniti sve to domaæi rade prema svojem rasporedu, n
ajbolje je malo odspavati - iako je najbolje da vrijeme svojeg spavanja uskladit
e s vremenom pada svoje budnosti ovisne o satu. Planirajte provesti neku od svoj
ih prvih noæi budni. Va cilj treba biti da svoje aktivnosti uskladite s lokalnim ra
sporedom, ali nemojte se zbog loga muèiti. Naspavajte se u periodu od 24 sata, te
koristeæi se principima koje ste nauèili o svojem razbuðivanju ovisnim o satu i o dugu
u spavanju prebrodite vrijeme dok se va sat ne prilagodi.
Opciju koju najvi e volim jest namjerno ne mijenjati svoj unutarnji sat uopæe. Uprav
o to sam napravio prigodom nedavnog putovanja u Italiju 11a jedan dan - svrha je
bila da odr im uvodno predavanje na godi njoj skup tini Talijanskog udru enja za poremeæa
je spavanja. Kad je u Stan-tordu ponoæ, u Italiji je devet sati. Put, od vrata do
vrata, trajao je oko 17 sati. Iz Stanforda sam krenuo u sedam sati, u Washington
u sam presjeo u drugi zrakoplov i u zraènu luku u Milanu stigao u 7.40, odnosno u
22.40 u mojoj glavi. Spavao sam oko jedan sat u autobusu na putu do hotela, a èim
sam stigao odmah sam legao u krevet i odspavao daljnjih èetiri do pet sati. Zatra io
sam da moje predavanje bude na programu kasno popodne, tako da sam bio na svom
vrhuncu kad sam ga odr ao i potpuno budan i oran na banketu koji je uslijedio.
Vratio sam se u hotel u 23 sata, odnosno u 14 sati po stanfordskom vremenu. Radi
o sam do tri sata ujutro, stoje odgovaralo 18 sati u Stan-lordu. Uzeo sam pola t
ablete za spavanje i zaspao jer se nisam morao boriti s jakim razbuðivanjem ovisni
m o satu i zbog malo jaèe deprivacije spavanja nego obièno. Solidno sam spavao do 10
sati i jo pola sata u autobusu. Kada je zrakoplov poletio u podne po talijanskom
vremenu to je bilo pribli no moje regularno vrijeme buðenja kod kuæe i proveo sam dev
et izvanredno produktivnih sati radeæi do spu tanja zrakoplova u Washington. U zraènoj
luci nastavio sam raditi do sljedeæeg leta u 17 sati (po istoènom standardnom vreme
nu - EST), a u zraènu luku u San l'Vanciscu sletio sam u 19.30 s dovoljno vremena
da stignem u svoj krevet u 21 sat prema pacifièkom standardnom vremenu.
Svoj sat trebate usklaðivati s*lokalnim vremenom samo ako na novoj lokaciji boravi
te dovoljno dugo da bi to bilo razumno i isplativo. Ako
411
I
putujete u vremensku zonu koja je osam ili devet sati udaljena od va e kuæe i ostaje
te ondje samo tjedan dana, te ko da se isplati napor da se potpuno sinkronizirate
s lokalnim vremenom. Ovisno o razlièitim potrebama i ogranièenjima, mo da bi dobro rje e
nje bilo djelomièno usklaðivanje s lokalnim okolnostima.
Moja vje tina u izla enju nakraj s iscrpljeno æu zbog promjene vremenske zone stavljena
je na javnu provjeru 1986. godine kada je k meni do ao trener ragbi-rnomèadi na eg Sve
uèili ta u Stanfordu. Redovita ragbi-utakmica izmeðu Stanforda i Sveuèili ta u Arizoni tre
bala se ove sezone odigrati u Tokiju u sklopu takozvanog kupa Coca-Cola. Momèad St
anforda je trebala krenuti iz San Francisca u Tokio u srijedu ujutro; utakmica s
e trebala igrati èetiri dana poslije, u nedjelju. Trener me zamolio da mu pomognem
da momèad izbjegne utjecaj brze promjene vremenske zone. Nije bilo izgovoreno, al
i se podrazumijevalo da bi to osiguralo pobjedu u Tokiju.
Iskreno govoreæi, bio sam se pokolebao. Godinu dana prije sudjelovao sam u ispitiv
anju Marka Rosekinda na suzbijanju sindroma brze promjene vremenske zone kod pil
ota civilnog zrakoplovstva i imao sam pri tome ne to uspjeha, ali opasnost od toga
da budem odgovoran - Bo e saèuvaj - za eventualni poraz stanfordske ragbi-momèadi u t
ako va noj utakmici zaista me uznemirila. S druge pak strane, na kocki je bila moj
a profesionalna reputacija. Uvidjev i da nemam izbora napravio sam tablicu koja bi
trebala pomoæi èlanovima ragbi-momèadi da svoje biolo ke satove svakodnevno malo pomakn
u. Nazoèio sam jednom od sastanaka momèadi poslije redovite nedjeljne utakmice kako
bih s njima raspravio proceduru. Na slici 17.1. predoèenje preporuèeni program.
Kako su igraèi trebali stiæi u Japan nekoliko dana prije utakmice, nije bilo potrebe
poèeti pomicati njihov biolo ki sat prije dana polaska. Rekao sam im da kad stignu
u Tokio u èetvrtak svi, ukljuèujuæi i trenera, trebaju leæi i zaspati do 19 sati po toki
jskom vremenu, to je znaèilo dva sata u Kaliforniji. Trebali su ostati budni do kas
no prema svom biolo kom satu, ali iæi spavati rano po tokijskom vremenu. U petak su
ustali u 16 sati po tokijskom vremenu - to im je priskrbilo devet sati spavanja t
e noæi da
412
nadoknade ne to duga u spavanju koji se nagomilao jer su ostali dugo budni po kali
fornijskom vremenu. U petak naveèer trebali su leæi u 21 sat. U subotu smo to vrijem
e pomaknuli unaprijed za dva sata, tako da su se budili u est sati ujutro (nakon
daljnjih devet sati spavanja), a odlazili u krevet u 23 sata, stoje bilo njihovo
uobièajeno vrijeme za poèinak kod kuæe u Kaliforniji. Zatim su u nedjelju ujutro norm
alno ustali u sedam sati orni i spremni za igru. Takav program znaèio je da æe igraèi
propustiti zabavu u noænim klubovima Ginze, ali æe u ivati u prekrasnom izlasku Sunca.
Upozorio sam ih da kada jedanput poènu s ovim programom moraju ga se pridr avati 10
0 %, inaèe lo e po njih.
Dva dana prije polaska u Tokio èuo sam glasine daje i ragbi-momèad iz Arizone osigur
ala usluge struènjaka za spavanje. Kako u zemlji ima samo malen broj takvih struènja
ka (a nijedan u Tusconu), nisam se mogao domisliti tko bi to mogao biti. Ali nav
odno je taj bezimeni struènjak savjetovao momèad Arizone da to jednostavno junaèki preb
rode", da odmah usvoje lokalni raspored u Tokiju i da se nadaju da æe se njihov bi
olo ki sat uskladiti na vrijeme za igru. Tako je meðunarodna borba ragbi-momèadi za me
ne postala borba struènjaka za spavanje.
Utakmica se prenosila na kabelskoj televiziji u Kaliforniji tako da sam je mogao
gledati u 20 sati po kalifornijskom vremenu. Prednost koju je na posebni program
protiv sindroma brze promjene vremenske zone trebao pru iti momèadi iz Stanforda ti
jekom veæeg dijela utakmice nije bila vidljiva, ali u èetvrtoj èetvrtini, apsolvent Ke
vin Scott na poziciji krajnjeg branièa uzvratio je udarac s oko 80 metara i omoguæio
pobjedonosni touchdovvn". Poslije su mi rekli da je jedan od igraèa u tom trenutku
uzviknuo: Ovo je prednost koju nam je dao dr. Dement!" Stanford je pobijedio rez
ultatom 29 prema 24.
Oèito to nije rezultat koji bismo nazvali statistièki znaèajnim", ali su igraèi osjeæali d
im je program pomogao. Cijelo to iskustvo za mene je bilo uzbudljivo i ja sam n
ekoliko godina nakon toga u svakoj prigodi volio ponavljati svoju prièu o borbi sa
struènjakom za spavanje. Ta me moja navika dovela do neugodnog obrata najednom st
ruènom sastanku u Washingtonu godinu dana poslije. O tome sam prièao jednom kolegi,
Slika 17.1.
Preporuke za sindrom brze promjene vremenske zone
Stanfordova ragbi-momèad na kupu Coca-Cola
utorak, 25. 11. spavanje 23.00
srijeda, 26. 11. ustajanje 7.00
polazak autobusa 7.30
odlazak iz San Francisca 10.00
(izbjegavati dehidraciju u zrakoplovu)
kratko spavanje (1 sat) prije 15.00 prema Pacifièkom
standardnom vremenu preporuèljivo
nema spavanja pos: ije 15.00 sati prema pacifièkom standardnom
vremenu - PST-u ( 8.00 tokijsko vrijeme)
Tokio San Francisco
(PST)
èetvrtak, 27. 11 dolazak u Tokio 13.40 20.40
polazak autobusa 15.00 22.00
(prirodno svjetlo to je vi e moguæe)
dolazak u hotel 16.30 23.30
obrok 18.00-18.30 1.00-1.30
spavanje 19.00 2.00
petak, 28. 11. buðenje 4.00 11.00
(prirodno svjetlo stoje vi e moguæe)
spavanje 21.00 4.00
subota, 29. 11. buðenje 6.00 Sada vam
je tijelo
prilagoðeno
tokijskom
vremenu
spavanje 23.00 6.00
nedjelja, 30. 11 buðenje 8.00 15.00
13.00 20.00
Tehnike protiv dehidracije:
piti mnogo tekuæine u zrakoplovu (bez kofeina)
etati èesto po zrakoplovu; istezanje zj; dobova pet minuta svaka dva sata
.
414
Tehnike spavanja:
slijediti predlo eni program i izbjegavati dodatno spavanje (drijemanje)
potpuno zamraèiti prostoriju tijekom programiranog spavanja
odmarati se jedan sat prije odlaska na spavanje.
Prehrana:
izbjegavati kofein, èaj, kavu, kole
izbjegavati zaèinjenu hranu prije spavanja.
glasno i dramatur ki uljep ano, te sam trijumfalno zavr io primjedbom: Jo uvijek ne mogu
zamisliti tko bi mogao biti taj struènjak iz Arizone, ali tko bio da bio, taj je
glupan."
Pokraj mene se netko oglasio: Ja sam taj struènjak za spavanje iz Arizone." Okrenuo
sam se i vidio da je to glas moga prijatelja i kolege Timothyja Monka koji radi
na Sveuèili tu u Pittsburghu. Uvrijedio sam nekoga za koga sam smatrao da je oko 3
500 kilometara udaljen, a on je stajao kraj mene. Zatim sam s nelagodom slu ao Tim
ovo obja njenje /a to je savjetovao momèadi da to junaèki prebrodi. Buduæi da nisam bio u
oguænosti osobno otiæi u Arizonu i motivirati momèad da se striktno pridr ava razraðene sh
eme prilagoðivanja, bojao sam se daje ne æe po tovati." U danim okolnostima vjerojatno
je bio u pravu.
Ujesen 1989. godine dobio sam drugu prigodu da budem struènjak za spavanje jedne r
agbi-momèadi. Jim Fassell, kojeg sam dosta dobro poznavao u vrijeme dok je bio voða
navale u Stanfordu za vrijeme kupa Coca-Cola, i rapredovao je i postao glavni tr
ener momèadi Sveuèili ta Utah. Pitao me to bih ja preporuèio njegovoj momèadi koja treba i
rati sa Sveuèili tem Havaji, èetiri vremenske zone prema zapadu. Pun pouzdanja u svoj
raniji uspjeh, preporuèio sam slièan program. Kako je Utah imao osvijetljen teren, m
ogli su odr avati treninge kasnije i poèeti pomicati svoje satove prije odlaska na H
avaje. Nisam bio u moguænosti pratiti utakmicu, ali sam proèitao u novinama daje Uta
h izgubio s 38 prema 50. Nazvao sam Jima da pitam to se dogodilo. Uvjeravao me da
momèad nije imala nikakvih problema s promjenom vremenske zone njgo samo sa svojo
m obranom. Ipak, jasno je da moj rezultat u ragbi-karijeri od jedne pobjede i je
dnog poraza ne æe nikoga zadiviti. Usput reèeno, Jim je sada trener New York Giantsa
.
Smjenski rad
Prije Drugoga svjetskog rata malo je ljudi radilo noæu osim noænih stra ara, hotelskih
slu benika i pekara. Nakon Pearl Harbora, izvanredno visoki zahtjevi proizvodnje
tra ili su od tvornièkih radnika da proizvode ratni materijal neprekidno 24 sata na
dan, u tri smjene, svaka po osam sati. Te se smjene jo uvijek nazivaju dnevna ili
jutarnja smjena (8 do 16), popodnevna ili veèernja smjena (16 do 24) i noæna smjena
(24 do 8). Radnici mijenjaju smjene kako bi bile ravnomjerno podijeljene.
Promjena iz jedne radne smjene u drugu jednako je dezorijentirajuæa kao i promjena
vremenske zone. Kada radnici mijenjaju smjene isto je kao da su pro li osam vreme
nskih zona, to jest od Denvera do Tokija ili od San Francisca do Londona. Kada b
iolo ki sat ne razbuðuje mozak, dug u spavanju gura ga prema spavanju. Biolo ki sat je
na svojoj najni oj razini usred noæi i ljudi su tada skloniji rastresenosti, slabij
oj usredotoèenosti, slabom pamæenju i sporom reagiranju. Rezultat toga su pogrje ke. G
otovo sve velike industrijske nesreæe zadnjih desetljeæa dogodile su se poslije ponoæi
, u ranim jutarnjim satima: nasukavanje Exxon Valdeza, nuklearna nesreæa u Cernobi
lu i na Otoku tri milje te katastrofa u kemijskoj tvornici Bhopal.
Teorijski, ljudi bi se trebali moæi prilagoditi radu noæu i spavanju danju isto kao t
o se mo emo prilagoditi novoj vremenskoj zoni nakon nekoliko dana. Ali radnici se
nikada potpuno ne prilagode; noæni radnici se vraæaju na dnevni raspored tijekom vik
enda ili odmora, kada, budimo realni, ljudi ele vidjeti svoju djecu, provesti vri
jeme s braènim partnerom, baviti se rekreacijom u prirodi, ivjeti ivot. Jedini naèin d
a to postignu jest da prekinu svoj noæni ciklus, i to obièno ba onda kad su se na nje
ga poèeli navikavati. Ispitivanja pokazuju da smjenski radnici obièno spavaju dva sa
ta manje danju nego noæu.
To dovodi do drugog problema sa smjenskim radom. Zbog promjene smjena radnici se
nikada potpuno ne prilagode nijednoj od njih. Mozak se èesto bori da zaspi u vrij
eme kada treba raditi i odbija zaspati onda kad za to doðe vrijeme. Najrasprostran
jeniji raspored promjene smjena u Sjedinjenim Dr avama jest tjedan dana odreðene smj
ene nakon èega
slijedi promjena u smjeru suprotnom od kazaljke na satu (nakon noæne smjene veèernja
, nakon veèernje jutarnja, nakon jutarnje noæna). To je najgora moguæa kombinacija; je
dan tjedan je dovoljno dug da se èovjek privikne na ritam jedne smjene i k tome je
mnogo te e napraviti promjenu unatrag nego unaprijed. Moram takoðer istaknuti daje
promjena smjena H smjeru suprotnom od kazaljke na satu analogna letenju prema is
toku. I ck to su se radnici poèeli prilagoðivati jednoj smjeni nakon tjedan dana, nji
hovom biolo kom satu nameæe se smjena s novim osmosatnim pomakom u fazi. I taj pomak
u fazi je u te em smjeru jer zahtijeva budnost ba kad je razbuðivanje ovisno o satu
na najni oj razini. Primjerice, prelazak iz jutarnje u popodnevnu ili veèernju smjen
u nije problem - poèeti u 16 sati i raditi do ponoæi znaèi samo ujutro ustajati malo k
asnije nego sto bismo normalno èinili. Ali prijeæi iz jutarnje smjene natrag u noænu z
ahtijeva od radnika da poène raditi upravo kada se razbuðivanje ovisno
0 satu spu ta na najni u toèku u danu.
Chuck Czeisler se mnogo bavio savjetovanjem u vezi sa smjenskim radom za razne v
rste poslova te za policiju i vatrogasce. Za jednu tvrtku u dr avi Utah predlo io je
promjenu trajanja i promjenu smjena, i to iz jednotjedne smjene s promjenom u s
mjeru suprotnom od kazaljke na satu u trotjednu smjenu s promjenom u smjeru kaza
ljke na satu (iz jutarnje u veèernju, iz veèernje u noænu i iz noæne u jutarnju smjenu).
Period od tri tjedna omoguæio je radnicima tjedan dana da se naviknu na novu smje
nu
1 dva tjedna da u njoj normalno rade. Kad je do lo vrijeme promjene i lo e u kasniju
smjenu na koju se lak e prilagoditi. Vi e od 70 % radnika
dalo je prednost novom programu i bilo je manje pritu bi na spavanje i i azlièite dr
uge zdravstvene probleme. Tvrtka je izvijestila o 20 do 30 % veæoj produktivnosti
i smanjenju izostanaka s posla.
Vrijeme i plima
Pro le godine vidio sam svog prijatelja Jima Maasa kako u Oprah shoiuu reklamira s
voju knjigu Moæno spavanje {Power Sleep). Jedna od go æi bila je ena èiju sam prièu dobro
oznavao. Njezin suprug je bio radnik na odr avanju u jednoj tvrtki koja je od njeg
a zahtijevala da radi
neprekidno 40 sati za vrijeme nekog izvanrednog stanja. Kad je napokon zavr io pos
ao i krenuo autom kuæi bilo je rano poslijepodne - vrijeme najni e dnevne budnosti.
Zaspao je za upravljaèem, sletio s ceste, nekoliko se puta prevrnuo i pretrpio vrl
o te ku traumatsku ozljedu mozga. Imali su dvije male kæeri. Njegovu suprugu Kathy s
reo sam godinu dana poslije na simpoziju o sigurnosti u Seattleu, u dr avi Washing
ton. Ta inteligentna, privlaèna ena bila je toliko potresena koliko jo u ivotu nisam
vidio. Èuo sam daju je lijeènik upravo bio obavijestio da ne mo e oèekivati daljnje pobo
lj anje stanja svojeg supruga i da æe, unatoè tomu to je ostao pokretan, ostatak ivota p
rovesti u stanju lobotomiziranog zombija. Njegova kæi (sada ima 17 godina) i Kathy
opisivale su kako je to pogodilo njihovu obitelj i njihov ivot. Kako nepotrebno!
Njegova gaje tvrtka trebala poslati kuæi taksijem. Tragedija se mogla izbjeæi za sa
mo 50 dolara koliko bi stajao taksi.
Zabrinut sam zbog toga to slièna tempirana bomba otkucava u mojem polju rada, u med
icini poremeæaja spavanja. Prije ili kasnije, ako budemo nepa ljivi, neki od na ih pol
isomnografskih tehnièara koji rade u noænoj smjeni zaspat æe ujutro za upravljaèem na pu
tu kuæi i stradati. Nedavno sam o tome govorio na regionalnom skupu Udru enja poliso
mnografskih tehnologa i bio sam konsterniran kad sam èuo da se veæina centara za spa
vanje ne odnosi prema tome s du nom pa njom i uèinkovito æu.
Vjerujem da vo nja u pospanom stanju nosi potpuno isti rizik i tragiène posljedice k
ao i vo nja u pijanom stanju (iako ljudi nisu nauèeni prepoznati kada su previ e pospa
ni da bi vozili kao to su nauèeni prepoznati kada su previ e popili da bi vozili). Ce
sto ljudi ne znaju da imaju deprivaciju spavanja i iznenade se kad ih pogodi sna a
n val pospanosti za upravljaèem ili, pak, voze jer se tog trenutka ne osjeæaju pospa
nima. Jedina nada za spa avanje ivota jest da ljudi shvate da je pospanost signal o
pasnosti. Nadalje, ako vidimo da bi na prijatelj, gost ili kolega mogao zaspati z
a upravljaèem, ne smijemo mu dopustiti da vozi. Prijatelji ne dopu taju prijateljima
da voze pospani.
Sto se vi e znanja prikuplja o meðusobnom utjecaju razbuðujuæeg djelovanja biolo kog sata
i uspavljujuæeg djelovanja duga u spavanju, to vi e strahopo tovanja osjeæam prema na em p
relijepom sustavu koji
418
nas budi i uspavljuje. Izla enje nakraj s krizama spavanja svodi se na i azumijeva
nje istanèanog, ali sna nog meðusobnog djelovanja izmeðu duga u spavanju i pobuðenosti. Mo
del suprotnog procesa je sam po sebi jednostavan, ali njegove posljedice nisu uv
ijek oèite. Primjerice, veæina ljudi ne shvaæa daje biolo ki sat najjaèi naveèer, a ne ujut
o. Isto tako, ako je va dug u spavanju velik, a razbuðivanje ovisno o satu je nisko
, niti najglasnija glazba ne æe vas odr ati budnima dok vozite. Ne mo ete se po potreb
i prilagoditi nekomu novom dnevnom rasporedu samo tako da ga junaèki prebrodite, a
kod razlièitih ljudi postoji i iroki raspon sposobnosti prilagoðivanja promjenama.
Da biste uèinili principe modela suprotnog procesa djelotvornima za vrijeme krize
spavanja, morate procijeniti ulogu duga u spavanju i razbuðivanja u svojem vlastit
om ivotu - nema jednostavne formule koja vrijedi za svakoga. Nadam se da æe vam eks
pertiza koju ste stekli èitanjem ove knjige i ispitivanjem vlastitog ivota pru iti sr
edstva i pouzdanje da zauzmete razborit i fleksibilan pristup rje avanju svoje kri
ze spavanja kada se pojavi.
18. Uzmite dob u obzir
Tijekom ivotnog ciklusa na e tijelo raste, a zatim se smanjuje. Takoðer postoji obraz
ac u ivotnom ciklusu spavanja i budnosti, niz promjena koje se dogaðaju tijekom ivot
a. Kao to sam spomenuo, obrazac spavanja u djetinjstvu drugaèiji je od onog u tinej
d ersko doba, u odraslom periodu ivota i od spavanja starijih osoba. Tek smo na poèet
ku razumijevanja kako se biolo ki sat i homeostatski procesi spavanja mijenjaju ti
jekom ivotnog ciklusa.
Mislim da je razumijevanje ire slike ivotne evolucije na ih ciklusa spavanja obvezno
za sve nas koji se smatramo odgovornima za svoje zdravlje. To je jo va nije ako sm
o odgovorni za dojenèad, djecu, adolescente, roditelje koji stare i druge. Djecu t
reba uèiti osnovnim naèelima zdravog spavanja èim postanu sposobna to razumjeti.
Takoðer se nadam da æe ljudi primjenjivati svoje znanje o spavanju kada sami poènu sta
rjeti. Ako smo dovoljno stari da razumijemo spavanje i da smo osjetljivi na to k
ako se osjeæamo, mo emo poèeti primjenjivati naèela rje avanja duga u spavanju i razbuðivan
a ovisnog o satu. Ako ste mladi i ivite noæu poput sove, prije ili kasnije doæi æe vrij
eme kad æete primijetiti da se to mijenja; primijetit æete da ujutro lak e ustajete i
da ne mo ete ostati budni do kasno kao prije. Nitko nije obratio dovoljno pozornos
ti na to da opi e kako brzo dolazi do tih promjena, koje se mogu dogoditi za vrije
me kraæe od jednog desetljeæa. David Dinges je nedavno objavio rezultate jednog ispi
tivanja prema kojem do promjene iz sove u evu dolazi dosta rano, oko 30. godine,
a veæina osoba do ivi tu preobrazbu izmeðu 30. i 50. godine. Za 10 do 20 % mlade i koja
je veæ u stadiju eve ili tomu naginje, nemamo ba mnogo pojma kako æe se mijenjati s go
dinama.
Svaki stadij ivota ima svoje zahtjeve za spavanje, razlièite zamke i razlièite patolo
gije. Ali samo zato to su dobno uvjetovani problemi sa spavanjem prirodni" ne znaèi
da se njima ne mo e upravljati. Grana medicine koja se bavi poremeæajima spavanja mo e
vam unaprijediti
420
Uzmite dob u obzir
kvalitetu ivota ni ta manje dramatièno nego to su to uèinila druga otkriæa u medicini koj
su nas spasila od bolesti vezanih uz dob, kao to su ospice ili zaèepljenje arterij
a. Cilj medicine spavanja nije da prevari" Majku Prirodu nego da udovolji njezini
m zahtjevima - dobrom noænom spavanju bez obzira na dob.
Iako se mnogi poremeæaji spavanja koje sam opisao u ovoj knjizi mogu pojaviti u bi
lo kojoj ivotnoj dobi (i lijeèenje je gotovo istovjetno, bez obzira na dob pacijent
a), neki su problemi sa spavanjem ipak vi e vezani uz odreðenu dob. Problemi spavanj
a kod djece i starijih osoba poseban su izazov i va no je razumjeti kako se prema
njima odnositi. I dok se na obrazac spavanja donekle stabilizirao u doba mladosti
, èesto smo pod veæim vremenskim pritiskom u svojim dvadesetim i tridesetim godinama
nego u bilo kojem drugom stadiju ivota, pritiskom koji razara i naru ava spavanje
do zabrinjavajuæeg stupnja. Kad se stresni zahtjevi na poslu, u obitelji i odgoju
djece udru e i pogode nas punom snagom, uèinak na spavanje mo e biti razoran. Jedan od
najveæih razaraèa spavanja kod odraslih su problemi i obrasci spavanja njihove doje
nèadi i djece.
Ako nemate djece mo ete misliti da pitanje spavanja u djetinjstvu nema nikakva utj
ecaja na spavanje u va em ivotu. Razmislite ponovno. Ako zaista elite shvatiti pozad
inu mehanizma spavanja kod odraslih, najbolje je da poènete promatrati obrazac djeèj
eg spavanja. Na vi e naèina obrasci spavanja koje promatramo kod djece preslika su s
pavanja odraslih. Djeca su vrlo ivahna danju, a noæu su sklona vrlo dobrom spavanju
i te ko ih je probuditi, posebno na poèetku noæi. Djeèje izra eno razbuðivanje ovisno o sa
u tijekom dana i jak homeostatski nagon za spavanjem noæu grafièka su ilustracija dn
evnog ciklusa spavanja i budnosti odraslih. Na alost, dob utjeèe na naru avanje sretni
h oscilacija djeèjeg ciklusa budnosti i spavanja. Doba djetinjstva mo e takoðer biti i
vrijeme kad se oblikuju osnovne navike higijene spavanja - smatramo li spavanje
prioritetnim ivotnim stilom i izvorom zadovoljstva ili je odlazak u krevet samo
nevoljki ustupak poraznoj te ini tereta spavanja. Psiholo ki, veæinom smo svi dje*a ka
d elimo ostati budni i nakon na eg biolo kog vremena za spavanje.
421
i
Spavaj, spavaj, èedo moje
Kao to se sjeæate, ciklusi spavanja kod dojenèadi prvih su mjeseci ivota prepu teni sluèa
u. Novoroðenèad spava oko osam isprekidanih sati noæu i dodatno oko èetiri puta po dva-t
ri sata danju, tj. oko 16 do 20 sati u periodu od 24 sata. Smatra se da roditelj
i novoroðenèadi izgube dva sata spavanja na noæ dok dijete ne napuni pet mjeseci, a za
tim se to smanjuje na jedan sat na noæ izmeðu djetetova petog mjeseca i dvije godine
. Vrijeme regularnog i dodatnog spavanja mijenja se iz dana u dan, tako da se ro
ditelji mogu jedne noæi probuditi u ponoæ, a sljedeæe u tri ujutro.
Iako biolo ki sat ima suptilnu ulogu u obrascu spavanja dojenèadi, daleko najva niji èim
benik jest njihov homeostatski nagon za spavanjem. Dojenèad za samo nekoliko sati
nagomila velik dug u spavanju, a zatim ga odmah nadoknadi dodatnim spavanjem. Ta
kav je obrazac tijekom svih 24 sata na dan. Polagano se vremena spavanja ujedinj
uju u jedinstven noæni blok i dodatno spavanje prije i poslije podne. Kad to ujedi
njenje poène (obièno, ali ne uvijek, oko osmog tjedna ivota), mo ete pomoæi odr avanju obr
sca tako da djeèju sobu noæu zamraèujete, a dijete ujutro izla ete jakom dnevnom svjetlu
. Nikada nismo stvarno eksperimentirali s tim, ali mo emo reæi da te oznake vremena
poèinju polagano utjecati na vrijeme spavanja i buðenja. Bilo bi dobro da bilje ite vr
ijeme spavanja i buðenja svoga djeteta i promatrate oblikovanje modela njegova spa
vanja.
Mnogi roditelji nisu spremni nositi se s djetetom koje ne spava dobro, budi se n
oæu èe æe nego normalno i plaèe. Neka dojenèad gotovo odmah poène spavati cijelu noæ, a dru
ne èini mjesecima. Veæ sam spomenuo misteriozni fenomen novoroðenèadi s kolikama. Ne vj
erujem da imamo dokaza da su kolike uzrok plaèa, vri tanja i opetovanog buðenja, ali k
oji god bio uzrok, takva su djeca velik izazov roditeljskoj stalo enosti.
Tijekom noæi dojenèad se èesto mo e smiriti samo dojenjem ili boèicom, a time roditelji ne
izbje no gube veliku kolièinu vlastitog spavanja. Tijekom prve godine dojenèetova ivota
procjenjuje se da svaki od roditelja izgubi po 350 sati noænog spavanja (premda i
z na eg trenutaènog saznanja
422
Uzmite dob u obzir
0 dugu u spavanju mo emo pretpostaviti da oni mnogo toga izgubljenog spavanja nado
knade dodatnim spavanjem, ranijim odlaskom na spavanje
1 pojaèanom uèinkovito æu spavanja koju donosi te ki dug u spavanju). Unatoè krtim dokazim
Nacionalno povjerenstvo za istra ivanje poremeæaja spavanja zakljuèilo je daje zlostav
ljanje djece i èedomorstvo èesto kad su roditelji na kraju snage i izgube ivce, pa be
spomoæno dojenèe tresu ili èak udaraju zato to ne prestaje plakati. Èak i najboljima od n
as mo e se dogoditi da postanu rtvom takvog trenutaènog gubitka kontrole. Zato veæ dugo
preporuèujem da priprema za roditeljstvo treba ukljuèivati i razmatranje strategije
za roditelje kako da se nose s vlastitim nedostatkom spavanja kao i s budnim dj
etetom.
Rano djetinjstvo i mala djeca
Skloni smo misliti da su smetnje spavanja problem samo odraslih, no on je u rano
m djetinjstvu vi e pravilo nego iznimka. Problemi sa spavanjem u tim ranim godinam
a zapravo su toliko uobièajeni da su ljudi skloni misliti o njima ne kao o poremeæaj
ima spavanja nego kao o normalnoj pojavi u djetinjstvu. Djeca odbijaju iæi spavati
, prkose, postaju hirovita kad su umorna, imaju noæne more i strahove i bude se u
neuobièajeno vrijeme tra eæi hranu ili utjehu ili, pak, bolno plaèu. Ali s odgovarajuæom h
igijenom spavanja i uvje bavanjem redovitog odlaska na poèinak ti se problemi mogu u
bla iti, a zatim i sami od sebe nestati kako godine prolaze, ustupajuæi mjesto magièni
m satima spavanja od oko 7-8 do 12 sati, kada djeca dobivaju ono stoje mo da najbo
lje vrijeme spavanja i budnosti u njihovu ivotu.
Razlika izmeðu problema spavanja male djece i odraslih je u tome to kod djece nije
dijete ono koje se ali nego roditelj. Roditelji djece koja malo spavaju brzo dost
i u vrhunac frustracije kad se bave pote koæama svog djeteta. Iz vlastitog iskustva zn
am veoma dobro kakve sna ne emocije muèe oèajne roditelje dok poku avaju uskladiti vlast
ite potrebe za spavanjem s potrebama djeteta koje plaèe u krevetu. Dodajte tomu i
sukob izmeðu dva roditelja o tome kako rje avati taj problem i dobit æete jednu veoma
zapaljivu smjesu. Malo je obiteljskih situacija gorih od one kada se u tri sata
ujutro o amuæeno budni raspravljate s braènim partnerom o tome je li bolje ustati i ut
je iti mali ana ili ga pustiti da zaspi plaèuæi.
Pionir pedijatrije
Do prije 20 godina problemima spavanja u ranom djetinjstvu nije pri-davana gotov
o nikakva pozornost. Najosnovnije pitanje - kako postupiti s djetetom koje se bu
di i plaèe noæu tra eæi roditeljsku utjehu - bilo je vi e predmetom narodne mudrosti nego
znanosti. Savjeti iz ranijih knjiga o skrbi za dijete obièno su slijedili jedno od
dva uvrije ena mi ljenja: ili Pustite dijete neka plaèe stalnim tje enjem samo ga kvari
e." ili Uvijek trebate utje iti dijete koje plaèe to je va no za njegovu dobrobit."
Pedijatar koji je elio iæi malo dalje od te dihotomije bio je Richard Ferber iz Djeèj
e bolnice u Bostonu. Kasnih 1970-ih Ferber je zapoèinjao svoju medicinsku praksu i
elio je istra iti probleme spavanja kod djece. U to vrijeme malo se istra ivalo spav
anje djece nakon dojenaèke dobi; problemi spavanja tek prohodalih mali ana i male dj
ece (osim mokrenja u krevet) nisu se jo niti nazirali na horizontu. Tijekom 1970-
ih Klinika za poremeæaje spavanja Sveuèili ta Stanford bila je meka za lijeènike koji su
se zanimali za poremeæaje spavanja; Dick Ferber bio je jedan od prvih pedijatara
koji su sudjelovali u na em programu. Ferber i ja smo razgovarali o njegovu intere
su i ja sam ga od srca hrabrio. Molim te radi dalje na tom podruèju", rekao sam mu,
bit æe pionir." Nakon to je objavio svoju knjigu bio sam sretan stoje s povjerenjem
prihvatio moje ohrabrenje da nastavi u tom smjeru.
Ferberova knjiga Sohe Your Child's Sleep Problems21 koja je do sada najbli a bests
eleru o spavanju, nudi roditeljima korak po korak metodu za rje avanje najuobièajeni
jih te kih situacija. Njegova tehnika za uvje bavanje dojenèadi i male djece da se sam
i natrag uspavaju nakon noænog buðenja postala je poznata kao Ferberova metoda. Ona
se temelji na pretpostavci da se umijeæe ponovnog samostalnog uspavljivanja ne poj
avljuje automatski, ali da to svatko mo e nauèiti. Svi se ljudi bude noæu, promotre ok
o sebe i ponovno zaspe, a da se poslije uopæe ne sjeæaju da su se budili. Meðutim, kad
se djeca probude i pogledaju oko sebe mogu se upla iti ako vide da roditelj vi e ni
je pokraj njih u sobi. To ih potpuno razbudi i izaziva kod njih uzbunu.
21 Rije ite probleme spavanja svojeg djeteta.
424
Uzmite dob u obzir
Da bi odraslima to malo bolje objasnio, Ferber ih pita kako biste vi reagirali d
a se probudite usred noæi i ustanovite da vam je nestao jastuk. Ako je tu negdje v
i æete ga gurnuti natrag pod glavu i nastaviti spavati, a da se ujutro toga uopæe ne
æete sjeæati. Ali to ako vi pipate naokolo, a jastuka nigdje nema? Sto ako ga nema n
i na podu pokraj kreveta i vi ustanete, upalite svjetlo, gledate naokolo, ali ga
ne mo ete naæi nigdje u sobi? To bi bilo veoma èudno i vi biste bili veoma ljuti, fru
strirani i zbunjeni. Mogli biste pomisliti da se netko ali s vama. Nakon toga bi
vam bilo veoma te ko iæi natrag spavati. Za dojenèad i mali ane koji su tek prohodali noæ
mo e biti isto tako èudna i problemi koji se nama èine jednostavnima njima mogu biti z
bunjujuæi i zastra ujuæi. Osim toga, oni su nauèili da se problemi rje avaju kad poènu zapo
agati.
U dobi od est mjeseci veæina djece fizièki je dovoljno zrela da spavaju cijelu noæ bez
hranjenja - i emocionalno spremna nauèiti samostalno natrag zaspati bez fizièke pomoæi
roditelja. Ferber smatra da roditelji èesto sami potpoma u ponavljanje djeèjih noænih b
uðenja svojim dobronamjernim pomaganjem u svakom trenutku. On vjeruje da je najbol
je to roditelji mogu uèiniti za svoju djecu pomoæi im da nauèe samostalno natrag zaspat
i polaganim odvikavanjem od njihovih intervencija.
Ferberova metoda primjenjuje uvjetovano pona anje da nauèi djecu ono to mi ostali èinim
o automatski. Kad se dijete probudi i poène plakati, Ferber savjetuje roditelju da
ode k djetetu u sobu i smiri ga govorom - ne hraneæi ga ili uzimajuæi u ruke radi t
je enja. Nakon toga, roditelj treba izaæi iz sobe, èak i ako dijete jo plaèe, i pustiti g
a da samo zaspi. Ako dijete pet minuta poslije jo uvijek plaèe, roditelj se treba v
ratiti i ponovno ga rijeèima smiriti. Sljedeæi put roditelj èeka 10 minuta prije vraæanj
a u sobu. Nakon toga èeka 15 minuta prije nego to ga ponovno ide tje iti. Maksimalno èe
kanje izmeðu posjeta djeèjoj sobi prve noæi ostaje 15 minuta.
Svaku noæ nakon toga kolièina vremena za prvo èekanje i maksimalno vrijeme èekanja produ u
je se za pet minuta. Tako druge veèeri roditelji èekaju 10 minuta, zatim nakor^toga
15 minuta, pa 20 minuta svaki sljedeæi put. Poslije dvije noæi takvog doista naporno
g re ima, dijete obièno prestaje oèekivati roditelje da se pojave ra irenih ruku i nauèi s
amo zaspati.
425
Neki kritièari ove metode smatraju da je barbarski i okrutno ,,fer-berizirati" svo
je dijete. Meðutim, èini se da Ferberova metoda poma e veæini dojenèadi u prijelazu prema
konsolidiranom spavanju s najmanjom kolièinom stresa za dijete i za roditelja - ti
pièna ferberizacija" traje samo dvije ili tri noæi. Razumijem roditeljski oèaj dok slu aj
u svoje dijete kako plaèe, ali zato je golemo olak anje kada je dijete sposobno pono
vno se uspavati. Na alost, mi moramo nauèiti dopustiti sebi da ponovno zaspimo i to p
rije usvojimo to ivotno umijeæe to æemo prije u ivati u konsolidiranom noænom spavanju. N
e treba, takoðer, zaboraviti ni potrebu roditelja da se vrate normalnom noænom spava
nju. Ako su roditelji svaka dva sata budni kao i dojenèe, danju ne æe biti od velike
koristi ni sebi ni djetetu.
Naravno, Ferberova metoda nije djelotvorna kod sve djece. Neka od njih æe plakati
i plakati bez obzira na to koliko vi dugo èekali. U tim sluèajevima roditelji trebaj
u prièekati mjesec dana i poku ati ponovno kada dijete bude fizièki i emocionalno bolj
e pripremljeno da prospava noæ. Neki ljudi vi e vole da dojenèe ili mala djeca vi e ili
manje stalno spavaju s njima u krevetu. U engleskom jeziku se to zove co-sleepin
g.
Nagon za spavanjem u djetinjstvu
Stvarno mo emo vidjeti i cijeniti snagu spavanja kod djece kada proðu stadij u kojem
im odlazak u krevet nije problem. Kad su djeca budna onda su potpuno èila i èvrsto
se opiru spavanju. Kad su djeca spremna za spavanje malo tko ih mo e sprijeèiti u to
me. Kad moji mali unuci doðu k nama u posjet iz istoène vremenske zone, njihov biolo k
i sat je ostao u Columbusu, u dr avi Ohio. Njihovo vrijeme za spavanje u 21 sat od
govara na em vremenu od 18 sati kada je kod nas vrijeme veèere. Nedavno, prigodom nj
ihova posjeta, moj srednji unuk je pao licem u tanjur s pureæim peèenjem, pire krump
irom i umakom i duboko zaspao. Vidjev i izvrsnu prigodu da ilustriram snagu nagona
za spavanjem kod djece, zgrabio sam svoj fotoaparat da napravim nekoliko snimak
a, ali me moja kæi srdito zaustavila. Drugi put je ona dotrèala u kuæu vièuæi: Zaspao je z
upravljaèem, zaspao je za upravljaèem!" Vi e znati eljan
426
Uzmite dob u obzir
nego zabrinut istrèao sam van i vidio unuka kako spava glave spu tene na upravljaè svo
jeg malog automobila-igraèke dok je auto na baterijski pogon kru io po dvori tu. Taj p
ut uspio sam napraviti nekoliko uspje nih snimaka koje sam poslije presnimio na di
japozitive i pokazivao svojim studentima svake godine kako bih im ilustrirao sna
gu spavanja.
Oba su opreèna procesa, homeostatski nagon spavanja i razbuðivanje ovisno o satu, ko
d djece veoma sna na. Snaga nagona za spavanjem pridonosi noænim strahovima i hodanj
u u snu, zato to vrsta podra aja koji bi inaèe izazvali potpunu budnost ne mogu sasvi
m prevladati sna nu sklonost spavanju. S druge strane, jednako sna no razbuðivanje ovi
sno o satu rijetko dopu ta starijoj djeci da iskuse pospanost tijekom dana. Tipièan
primjer za petogodi nje dijete je da cijeli dan u iva no eno utjecajem sna nog razbuðivanj
a ovisnog o satu, a onda postaje razuzdano ili vi e emocionalno kad jako razbuðivanj
e i jaki nagon za spavanjem vode bitku prema kraju dana, da bi zatim hitro poton
ulo u san kad legne u krevet. Mnogo sam puta stavljao svoju djecu ili unuke u kr
evet unatoè njihovim burnim protestima, da bi odmah zatim utonuli u duboki san, do
slovce za minutu. Djeca se mogu odr ati budnima malo du e ako trèe po kuæi ili se vani i
graju, ali kada jednom legnu i opuste se ne mogu se vi e odupirati zagrljaju sna.
Neka od mojih najdra ih uspomena na djetinjstvo odnose se na vrijeme kad bih noæu sk
lopio oèi, èinilo mi se samo na trenutak, da bih se probudio i vidio da je jutro. To
je bilo najzdravije spavanje, neporemeæeno zapamæenim podra ajima.
Isto kao to je poèetna toèka za bavljenje spavanjem odraslih poznavanje njihovih potr
eba za spavanjem, potrebno je poznavati i djeèje potrebe za spavanjem. Kao to sam o
bjasnio u 5. poglavlju, ne samo da se potrebe za spavanjem mijenjaju s godinama
nego i djeca (kao i odrasli) imaju razlièite potrebe za spavanjem. Vi i va e dijete
samo æete postati frustrirani ako ga poku ate natjerati da spava 10 sati, a ono treb
a samo osam. Da biste saznali djetetove dnevne potrebe za spavanjem primijenite
tehniku za odrasle osobe koju sam opisao u 15. poglavlju.
Kada utvrdite koliko je sna^>otrebno va em djetetu, najva nija strategija za pobolj an
je njegova ili njezina spavanja jest ustanoviti svakodnevnu
427
rutinu i pridr avati je se. U dobi izmeðu pet mjeseci i pet godina glavni èimbenik koj
i utjeèe na obrazac djeèjeg spavanja jest dru tveno pona anje koje nametnu roditelji. Za
dnje hranjenje ili obrok, prièa u krevetu, pranje zuba - to su aktivnosti koje uèe d
jecu kada je vrijeme spavanju. Oni æe se èesto opirati nametanju takve rutine. U dob
i od oko devet do 18 mjeseci djeca mogu odgaðati vrijeme odlaska u krevet jer osjeæa
ju strah od odvajanja, a mnogi se trogodi njaci svaðaju s roditeljima oko odlaska na
spavanje i popratnih rituala. Ako se suoèe s takvim otporom va no je da roditelji b
udu èvrsti i uporni u stvaranju navika dobrog spavanja. Kad djeca postanu starija
lak e se nauèe prihvaæati utvrðeno vrijeme odlaska u krevet.
Ambijent spavaæe sobe takoðer je jedan od èimbenika dobre higijene spavanja. Prilagodi
te temperaturu u sobi tako da ne bude ni previsoka ni preniska - idealna je oko
18 stupnjeva. Zastori trebaju biti dovoljno gusti da sprjeèavaju prodor svjetlosti
u ne eljeno vrijeme, poput vrlo ranog izlaska ili kasnog zalaska Sunca sredinom l
jeta. Ni potpuno zamraèena soba ne mora ba biti optimalno rje enje. Prigu eno svjetlo n
oæne svjetiljke ili od krinuta vrata od osvijetljenog hodnika mogu biti umirujuæi za d
ijete, pogotovo nakon ru nog sna.
Barry Krakow i kolege s Medicinskog fakulteta Sveuèili ta u Novom Meksiku nedavno su
izveli pokuse koji su pokazali da mentalno ponavljanje sretnije verzije noænih mo
ra tijekom dana umanjuje i strah od noænih mora i paniku kad se pojave. U tim poku
sima djeca su se zatvorenih oèiju prisjeæala noænih mora, ali su zatim zami ljala sretni
ji zavr etak. Krakow je izvijestio da su djeca bila iskreno iznenaðena time to su tak
o lako nadvladala uznemirujuæe snove. Nadalje, èini se da se ova tehnika mo e primijen
iti i kod djece i odraslih.
elim istaknuti jo ne to o roditeljima i spavanju njihove djece, to se èesto krije u sje
ni rje avanja kriznog pristupa tomu kako prebroditi noæ. Vjerujem da je uèenje na e djec
e osnovama higijene spavanja i pa ljivo praæenje njihova zdravog spavanja jedna od n
a ih najva nijih roditeljskih obveza - jednaka na oj potrebi da nadgledamo bilo koje z
dravstveno pitanje tijekom njihova djetinjstva. Veæina nas veoma dobro pazi da se
428
Uzmite dob u obzir
djeca cijepe protiv zaraznih bolesti, da se dobro hrane i da se pridr avaju isprav
ne dentalne higijene. Zdravo spavanje je isto tako va no za djetetovu dobrobit jer
su dobre navike spavanja nauèene u djetinjstvu dar zdravija koji djeca nose sa so
bom cijeli ivot. Mudri roditelji uèe svoju djecu osnovama zdravog spavanja na naèin k
oji odgovara njihovu najboljem interesu.
Nijedan èitalac ne bi trebao biti iznenaðen time koliko sam fasciniran pitanjem u ko
joj dobi djeca mogu toèno procijeniti kada jesu ili nisu pospana. Sjeæam se kako sam
se povremeno osjeæao vrlo pospano rano popodne u treæem ili èetvrtom razredu. Mislim
da sam rekao kako li sam pospan". To je vi e bilo kao da ne to nije u redu i veoma ne
ugodno. Kad su na i istra ivaèi u kampu za spavanje skupini djece od osam do
10 godina ogranièili spavanje na èetiri sata na noæ, iako su se njihovi rezultati na V
i ekratnom testu latencije uspavljivanja (MSLT) uvelike promijenili, njihova vlast
ita procjena pospanosti uopæe nije. Ako elimo uspje no nauèiti svoju djecu osnovama odg
ovarajuæeg spavanja, ona moraju biti osjetljiva na svoju vlastitu razinu dnevne bu
dnosti. Ne znam je
11 djeci potrebna namjerna deprivacija spavanja kako bi nauèila razliku. Nadam se
da to mogu nauèiti uglavnom preko verbalnih instrukcija, npr., uèiti ih da prepoznaj
u to znaèe ote ali oèni kapci ili emocionalna mu iæavost.
Vjerujem da se znatan dio djeèjih problema s pona anjem i uèenjem tijekom dana mo e pove
zati s nedovoljnim spavanjem. To pogotovo postaje jasno kad su djeca u koli. Mnog
a djeca u dobi kad polaze osnovnu kolu ostaju budna i nakon 21 sat, katkad i do p
onoæi, i to sve krivnjom popustljivih roditelja. Djeca su ta koja zbog toga plaæaju
cijenu sljedeæi dan u koli; raspon njihove pozornosti i sposobnost upijanja novih i
nformacija ozbiljno su naru eni. Madeline Cartwright, ravnateljica kole u Philadelp
hiji, utvrdila je da su djeca kad idu ranije spavati manje sklona ispadima i agr
esivnom pona anju, a takoðer s vi e pozornosti prate nastavu. Dakako, relativno suvrem
ena praksa zadavanja mnogo domaæe zadaæe uèenicima ni ih razreda takoðer ima svoju ulogu.
Uvijek slu am kako ljudi epizode razdra ljivosti i plaèa kod Sally ili Davida pripisuj
u nedostatku spavanja; meðutim, nije nikada temeljito
429
ispitano koliko nedostatak spavanja utjeèe na djeèje probleme pona anja. Mnogo sam put
a poku avao pratiti spavanje moje unuèadi, posebno kad se kod njih pomalo poèeo pojavl
jivati sindrom brze promjene vremenske zone nakon tri sata putovanja na zapad k
meni u posjet. Ali cjelodnevno praæenje promjene raspolo enja, epizoda plaèa, svaðe te k
vantificiranje svega toga da se mo e korelirati s kolièinom noænog spavanja zahtijeva
cjelovit istra ivaèki projekt. Isto tako kao to nije mudro previdjeti ulogu spavanja
nije dobro ni sve djeèje probleme pripisati nedostatku spavanja. Primjerice, dijet
e s poremeæajem pa nje s hiperaktivno æu (ADHD) mo e se pona ati kao da pati od nedovoljnog
spavanja - a djeca s deprivacijom spavanja mogu djelovati kao da boluju od ADHD-
a. Roditelji bi trebali dobro znati to znaèi dovoljno spavanja za njihovu malu djec
u, tako da im bude jasno kada mogu kriviti nedostatak spavanja, a kada ne.
Kao to sam veæ s ushitom govorio u 5. poglavlju, kod djece u dobi od osam do 12 god
ina spavanje je obièno divno i priskrbljuje dane pune u itka i veselja. Ako djeca na
uèe i steknu dobre navike pravodobnog odlaska na poèinak, a nemaju kroniènih problema
kao stoje mokrenje u krevet, spavanje u tim godinama mo e biti njihovo najèvr æe spavanj
e u ivotu.
Spavanje u tinejd erskoj dobi
Roditelji bi trebali imati ulogu uèitelja i utvrðivati navike zdravog spavanja svoje
djece tinejd erske dobi. Na alost, to rijetko rade. Tipièno je da se tinejd erima s god
inama dopu ta vi e slobode pri odlasku na poèinak. Oni su uhvaæeni izmeðu dva rasporeda: j
ednog koji je prije svega odreðen njihovim biolo kim satom i drugim koji zahtijeva d
ru tvo. U vrijeme kada tinejd eri krenu u srednju kolu, vrijeme njihova spavanja je n
aru eno s dvije strane: sjedne strane od njih se zahtijeva da ustaju jedan ili dva
sata ranije jer u veæini srednjih kola u Sjedinjenim Dr avama nastava poèinje rano, a
s druge strane moraju dugo ostati budni kako bi uèili ili vodili ugledan dru tveni iv
ot. Kao to sam veæ objasnio, kasniji odlazak na spavanje zapravo je vi e u skladu s u
obièajenim pomakom u fazi tinejd erskoga biolo kog sata, pomakom koji ih èini veoma budn
ima
430
Uzmite dob u obzir
èak i kasno naveèer. Meðutim, zbog tog pomaka u fazi tinejd erskoga biolo kog sata, ustaja
nje prije zore radi odlaska u kolu veliki je problem jer tinejd eri jo uvijek trebaj
u gotovo jednako sna kao i kad su bili mlaði - oko devet i pol sati na noæ. Desetogo
di njaci trebaju oko 10 sati sna, a toliko obièno i spavaju. Ali s dru tvenim nametanj
em rasporeda za odrasle, èak i najkorektniji tinejd eri lako spadnu na est sati spava
nja veæinu noæi - cijelih tri do èetiri sata manje nego to im je potrebno.
Rezultat je da tinejd eri opæenito imaju deprivaciju spavanja. Kad kolski autobus sti
gne u 6.30 ujutro, tijelo je budno, ali mozak jedva. Jedanput kad sam dr ao predav
anje u mjesnoj srednjoj koli, jedna je djevojka zakasnila, sjela, spustila glavu
na klupu i zaspala. Nisam to komentirao za vrijeme predavanja, ali sam poslije p
itao jednog uèenika radi li to ona uvijek. O, da", rekao je, ,,i profesorica Jones
nije dopustila da [tu je naveo jo èetiri ili pet imena druge djece] doðu danas na nas
tavu jer je znala da æe zaspati i osramotiti je." Naknadna promatranja pokazala su
da to nije bila anomalija. Kad sam s drugim èlanovima Nacionalnog povjerenstva za
istra ivanje poremeæaja spavanja posjetio neke srednje kole u Charlestoneu, u Zapadn
oj Vird iniji, provirili smo u brojne uèionice i vidjeli 30 % uèenika sa sklopljenim oèi
ma i glavom na klupi.
Bavljenje spavanjem tinejd era tvrd je orah i mo e biti nepouzdano zbog kasnoveèernje
razbuðenosti. Tinejd eri su takoðer skloni pretrpati svoj raspored - sport nakon kole,
dramska sekcija, domaæa zadaæa, honorarni posao, dru enje - pa ne ostavljaju mnogo mje
sta za reorganiziranje prioritetnih aktivnosti. Jedna od tehnika koja mo e pomoæi je
pronala enje vremena za kratko dodatno spavanje popodne, odmah poslije kole. Druga
je terapija jakim svjetlom: jako svjetlo rano ujutro, a zatim prigu eno svjetlo i
tamne naoèale naveèer, tako da se biolo ki sat pripremi za ranije spavanje. Takoðer je
dobro ugasiti televizor, glazbu, izbjegavati videoigrice ili drugu elektronièku za
bavu i druge dru tvene podra aje poslije 21 sat. Svaka obitelj koja ima videorekorde
r mo e snimiti omiljene zabavne emisije i gledati ih u prikladnije vrijeme s dodat
nim bonusom da mo e ubrzati vrpcu kad se pojave reklame. Praktièno iskustvo govori d
a treba izbjegavati uzbudljive i stimulirajuæe djelatnosti. Ako gledanje
431
televizije ili druge aktivnosti djeluju umirujuæe ili blokiraju stresne misli, mo da
bi mogle koristiti neposredno prije spavanja. Naposljetku, nastojite da va i tine
jd eri shvate utjecaj piæa koja sadr avaju kofein na spavanje. Ako njihov noæni ivot uklj
uèuje kavu, uvjerite ih da noæu piju samo kavu bez kofeina.
Meðutim, ne mo ete ba mnogo uèiniti glede njihova kreativnog rasporeda. Naime, veæina tih
vremenski ogranièenih i sna li enih tinejd era ne to mora ukinuti jer vi e spavanja znaèi
anje vremena za druge stvari. Èvrsto sam uvjeren da najprije treba ukinuti honorar
ni posao nakon nastave. Srednjo kolcima poslovi nakon kole uni tavaju zdravo spavanje
i kode uspjehu u koli vi e nego bilo to drugo. Ministarstvo obrazovanja SAD-a izvije
stilo je 1998. godine o postignuæima srednjo kolaca u podruèju matematike i znanosti i
z cijelog svijeta i tom prigodom utvrdilo da 55 % amerièkih tinejd era radi plaæene po
slove tri ili vi e sati na dan, usporeðujuæi to s ukupno 18 % tinejd era iz 20 ostalih z
emalja, ukljuèujuæi Kanadu, Australiju, Ju nu Afriku, Rusiju i brojne europske zemlje.
Takoðer u Charlestoneu, u Zapadnoj Vird iniji, utvrdili smo da 88 % srednjo kolaca ra
di veèernje i noæne poslove u dane kada idu u kolu. Mnogi provedu vi e vremena na poslu
nego u koli. Povjerenstvo je utvrdilo daje rad izvan kole povezan s manje vremena
za spavanje, vi e sluèajeva da se zaspe na nastavi i vi e sluèajeva da se ujutro prespa
va odlazak u kolu. Za to tinejd eri rade? Istra ivanja pokazuju da je to vrlo rijetko z
bog tednje za kolarinu, za financijsku potporu obiteljskom bud etu ili èak radi stjeca
nja radnog iskustva. Tinejd eri rade da bi mogli platiti osobne luksuzne potrebe i
zabavu. Mnogo ljudi misli da uèenici trebaju raditi da bi se nauèili odgovornosti",
ali posao poslije kole pokazuje neodgovoran odnos roditelja i ostalih odraslih pr
ema koli i zdravstvenim navikama djece. Te e je optu ivati same uèenike èija procjena mo e
biti nezrela i kojima je te ko odolijevati pritisku okoline. Nisam siguran za osta
le dijelove zemlje, ali u mojoj dr avi Kaliforniji smatra se da je javno obrazovan
je u krizi. Kada i ako jedanput nastupe reforme u obrazovanju, spoznaja o zdravo
m spavanju i optimalnoj dnevnoj budnosti koja mo e potaknuti uèenje, pozitivno raspo
lo enje i motivaciju, mora biti dio toga.
432
Uzmite dob u obzir
Za srednjo kolce koji se ele pripremiti za neko dobro sveuèili te, koji prednjaèe eljom d
postignu odliène ocjene i da se istièu u izvan kolskim aktivnostima, godine u srednjo
j koli mogu biti vrlo stresne, posebno ako je i deprivacija spavanja dio toga. Mn
ogi su mi studenti rekli da su srednjo kolske godine za njih bile najgore vrijeme.
Premda je i na sveuèili tu isto tako te ko rano zaspati kao stoje bilo u gimnaziji, i
pak tu ima vi e fleksibilnosti da bi se dodatno odspavalo ili pomaknula nastava ka
snije tijekom dana.
Po mom mi ljenju spavanje tinejd era je zaista jedno veliko sporno pitanje koje mora
mo dalje istra ivati. Moramo znati koliko onoga to smatramo negativnim pojavama u m
ladosti - buntovni tvo, nasilje, drogiranje, prekid kolovanja - izaziva ili potièe de
privacija spavanja. Tada æemo mo da znati to uèiniti da smanjimo ove ozbiljne probleme.
enine godine raðanja
Plima i oseka hormona daju upute na em tijelu i mozgu da zapoènu i prekinu spavanje
tijekom dana. Zene imaju i drugi hormonalni ciklus tijekom mjeseca. Mnogim enama
vjerojatno i nije novost da menstrualni ciklus mo e neovisno djelovati na spavanje
, ali za znanstvenike koji se bave spavanjem to je relativno novo otkriæe. Christi
an Guilleminault i ja smo 1975. godine bili prvi koji smo dokumentirali jo jedan
poremeæaj spavanja. To je bio sluèaj jedne mlade ene koja je bila nevjerojatno pospan
a u vrijeme menstruacije. Svakog mjeseca ona bi spavala po 14 sati na dan unutar
24 sata, i to tijekom tjedan dana.
Nacionalna zaklada za spavanje provela je 1998. godine orijentacijsku nacionalnu
anketu o spavanju amerièkih ena. Anketa je otkrila niz problema sa spavanjem koji
su specifièni za ene. Pedeset posto ena po alilo se da im napuhnutost remeti spavanje
za vrijeme menstrualnog ciklusa; 25 % je izjavilo da imaju problema sa spavanjem
tjedan dana prije poèetka menstruacije. Sve u svemu, 71 % ena izvijestilo je o svo
jim smetnjama spavanja povezanim s grèevima, nadimanjem, glavoboljama i osjetljivi
m grudima za vrijeme menstruacije, dok ih je 43 % izjavilo da takve smetnje ima
tijekom predmenstruacijskog ciklusa. Taj reprezen-
433
tativni primjer amerièkih ena, èini se, opovrgava starije shvaæanje daje veæina ovih prob
lema predmenstruacijske prirode. S druge strane, 68 % ena osjeæa se pospanije u tje
dnu prije menstruacije nego u ostalim danima u mjesecu.
Jo uvijek ne razumijemo kako spavanje i menstruacijski ciklus meðusobno djeluju jed
no na drugo i za to su kod ena moguæi potpuno suprotni uèinci tijekom iste faze menstru
acijskog ciklusa. Ipak, istra ivanje na enama s predmenstruacijskim sindromom daje
nam uvid u neke od moguæih interakcija izmeðu spavanja i menstruacijskog ciklusa. Pre
d-menstruacijski sindrom" je termin koji se upotrebljava za skup simptoma koji p
ogaðaju mnoge ene prije menstruacije, ukljuèujuæi glavobolju, emocionalnu krhkost, nesp
osobnost koncentracije, osjetljivost grudi, zadr avanje mokraæe, a kod nekih i smetn
je spavanja. Iako je Hipokrat opisao simptome predmenstruacijskog sindroma prije
3 000 godina, suvremenoj medicini trebalo je ne to vremena da ga istra i. Napokon j
e predmenstruacijski sindrom poèeo dobivati pozornost koju zaslu uje u znanstvenim k
rugovima. U 1994. godini psihijatri i drugi struènjaci za mentalno zdravlje klasif
icirali su njegove psihijatrijske simptome kao predmenstruacijski disforièni porem
eæaj (PMDP).
Meðutim, unatoè pojaèanom znanstvenom zanimanju jo uvijek nitko ne zna to uzrokuje PMDP
ili kako ga lijeèiti, premda neki antidepresivi, kako se èini, djelomièno poma u. Istra iv
aèi su pokazali da se stanje PMDP-a èesto pobolj ava s terapijom svjetlom ili deprivac
ijom spavanja. Neke zanimljive promjene hormona vezanih uz spavanje pojavljuju s
e kod mnogih ena s PMDP-om: razina prolaktina raste noæu, a izluèivanje hormona koji
stimulira titnjaèu pomaknuto je u cirkadijurnom ciklusu. Izluèivanje melatonina opæenit
o je manje zamjetljivo, a jako svjetlo ne utjeèe na izluèivanje melatonina na uobièaje
n naèin. To je neke istra ivaèe navelo da sugeriraju moguænost da PMDP sam po sebi utjeèe
na biolo ki sat. Ako je to sluèaj, onda sliènost simptoma PMDP-a i te kog sindroma brze
promjene vremenske zone mo e biti vi e nego samo sluèajna.
Trudnoæa obièno mijenja naèin spavanja kod ena. Prema anketi Nacionalne zaklade za spav
anje, 79 % ena izjavilo je da je za vrijeme trudnoæe imalo vi e smetnji spavanja nego
inaèe. Neki istra ivaèi tvrde
434
Uzmite dob u obzir
da je sporovalno spavanje znatno pojaèano; druga ispitivanja pokazuju da REM spava
nje pone to raste u zadnjim stadijima trudnoæe. Anketa Nacionalne zaklade za spavanj
e pokazuje da 36 % ena pati vi e od dnevne pospanosti za vrijeme trudnoæe nego inaèe. B
io sam iznenaðen tim rezultatom. Èvrsto sam vjerovao da period hipersomnije traje sa
mo prva tri mjeseca trudnoæe. Gledajuæi unatrag, bio sam pretjerano impresioniran s
nekoliko sluèajeva.
Moja je supruga bila nevjerojatno pospana tijekom prvih mjeseci trudnoæe. U to sam
vrijeme bio sta ist i dobio sam karte za tada okantan brodvejski hit Tko se boji V
irginije Wo/f? Iako sam tijekom predstave sjedio na rubu stolca od napetosti, mo
ja je supruga veæi dio prespavala. Nedugo nakon toga, radoznalost me natjerala da
zamolim jednu prijateljicu koja je obièno spavala est sati na noæ, da vodi dnevnik sp
avanja tijekom svoje trudnoæe. Njezino dnevno trajanje spavanja poveæavalo se u pros
jeku za dva i pol sata u prva tri mjeseca trudnoæe, a onda je poèelo opadati.
Vjerojatno postoje velike individualne varijacije u reakcijama na trudnoæu povezan
im sa spavanjem, ali sudeæi prema anketi Nacionalne zaklade za spavanje, trudnoæa se
mo e nazvati poremeæajem spavanja. Osim hormonalnih i drugih uèinaka spavanje u treæem
tromjeseèju ometa i pronala enje pogodnog polo aja te uèestali nagon za mokrenjem usred
noæi. Da bi trudnice koje rade nadoknadile izgubljeni san treba ih poticati da dod
atno spavaju danju. Dobro razmje teni jastuci radi podupiranja trbuha katkad mogu
olak ati spavanje, ali je najbolji veliki jastuk za cijelo tijelo. Vidio sam na pl
a i neke trudnice koje su u pijesku iskopale rupu za trbuh i zadovoljno spavale.
Iako spavanje mo e biti ozbiljno naru eno za vrijeme reproduktivnih godina, kraj tog
perioda donosi nove probleme. Od srca alim ene s kojima sam razgovarao, a koje pa
te od nesanice za vrijeme menopauze. Valovi vruæine - osjeæaj kao da ste u mikrovaln
oj peænici mogu se u vi e navrata pojaviti noæu i ozbiljno ometati spavanje. Postoje n
eki pokazatelji da terapija zamjene estrogena mo e na kratko vrijeme pobolj ati spav
anje, ali najnovije ispitivanje upuæuje da dugoroèna terapija zamjene hormona mo e zap
ravo jo vi e koditi spavanju. Kad su smetnje spavanja jake i
utjeèu na dnevnu aktivnost ja bih propisao sigurne i djelotvorne lijekove za spava
nje. Ako problem nije toliko ozbiljan, preporuèivao sam dodatno spavanje, raniji o
dlazak na poèinak ili du e spavanje ujutro kako bi nadoknadile gubitak spavanja tije
kom noænih valova vruæine. Imam dojam da neke ene imaju mnogo vi e smetnji spavanja za
vrijeme menopauze nego druge, ali to nije sustavno ispitivano.
Buduæi da sam ja suosjeæajna osoba i da je moja misija informirati javnost, ponukan
sam na gotovo svakoj stranici uputiti poziv za vi e istra ivanja, vi e edukacije ili v
i e primjene. Èitalac ne æe imati pojma koliko sam toga zapravo zatomio. Sada to vi e ni
je moguæe. Nadam se da æe svaka ena koja èita ovu knjigu poèeti zahtijevati da problemi s
pavanja povezani s trudnoæom i enama uopæe budu prepoznati kao dio mu kog zanemarivanja
enskih zdravstvenih problema. Bogu hvala za anketu koju je provela Nacionalna za
klada za spavanje. Slu beni klasiflkacijski sustav Amerièkog udru enja za poremeæaje spa
vanja ima kategoriju nazvanu moguæi poremeæaji spavanja". Definirani su kao poremeæaji
spavanja o kojima ne raspola emo s dovoljno informacija ili nisu odgovarajuæe da bi
poduprle njihovo jednoznaèno postojanje. U tu su kategoriju ukljuèeni i poremeæaji spa
vanja vezani uz menstruacijski ciklus i oni vezani uz trudnoæu. Nigdje ne mo ete naæi
probleme vezane uz menopauzu. Iako su svi ti problemi veoma uobièajeni, kao stoje
dokumentirano anketom Nacionalne zaklade za spavanje, èini se da opstetrièari jednos
tavno ne upuæuju ene struènjacima za spavanje. Na drugome mjestu u ovoj knjizi govori
m o velikoj potrebi za obrazovanjem lijeènika primarne zdravstvene za tite. Opstetrièa
ri su velikim dijelom upravo takvi lijeènici i potpuno je jasno da i oni moraju bi
ti dio tog procesa.
Srednja dob i (prijeko) poslije
Va an dio dostojanstvenog starenja jest nauèiti prihvaæati tjelesne promjene kojima sm
o svi podlo ni. Na a ko a gubi elastiènost, rane ne zacjeljuju tako brzo, a bolovi u mi iæi
a su uèestaliji. Sijeda kosa se pojavljuje u tridesetima ili èetrdesetima. Srednji d
io na eg tijela se iri, a
436
Uzmite dob u obzir
na a okretnost i ivahnost slabi. Nedavno sam sluèajno èuo jednog èovjeka u srednjim tride
setima kako o tom fenomenu prièa svojim prijateljima: Juèer sam prvi put nakon nekol
iko godina igrao ko arku i osjeæao sam se kao da mi je netko u gaæe stavio uteg od 10
kilograma dok nisam gledao." To je poèetak", pomislio sam.
Sa starenjem smo takoðer pogoðeni odreðenim èinjenicama o vlastitim obrascima spavanja.
Izmeðu 50 i 90 % ljudi starijih od 60 godina spava nepravilno. Kod vrlo starih pro
mjene su oèite. Zakljuèujuæi svoju op irnu studiju o spavanju Sonia Ancoli-Israel tvrdi:
Tipièan pacijent staraèkog doma nije niti stalno budan niti stalno spava vi e od jedno
g sata na dan." U zadnjim trenutcima ivota njihalo razbuðivanja ovisnog o satu toli
ko se slabo pokreæe da budnost gotovo potpuno nestane. Neki tumaèe da je takvo raspa
danje spavanja kod veoma starih ljudi prikladan povratak djeèjem spavanju. Meðutim,
mala djeca duboko spavaju i zasljepljuju nas svojom sna nom budno æu.
U pravilu je odluka da se starija osoba, obièno roditelj, treba poslati u staraèki d
om vrlo bolna. Ali ozbiljna mentalna ili tjelesna pogor anja èesto sile na takvu odl
uku. Ne vjerujem da do te toèke dolazimo zbog rezultata vrlo postupnih, nezamjetlj
ivih promjena. Neki od najenergiènijih i najbodrijih ljudi koje sam ikada poznavao
bili su u svojim 70-im, 80-im pa èak i 90-im godinama. No èini se da dolazi do vrlo
iznenadne promjene u njihovoj sposobnosti da ostanu budni. Moja je majka oti la u
dom za umirovljenike sa 96 godina i na poèetku je ostala energièna i bodra, premda
malo slaba. Zatim je u njezinoj 99. godini do lo do zamjetnog opadanja i morala je
biti premje tena u odgovarajuæi staraèki dom. Prema kraju ivota gotovo je stalno spava
la kad sam joj dolazio u posjet i veoma joj je bilo te ko odr ati se budnom. Moramo
mnogo vi e istra ivati da bismo utvrdili je li taj tip promjena izazvan naglim izost
ankom razbuðivanja ovisnog o satu, vezanim uz dob.
Sinkrono s ostalim znacima starenja mi do ivljavamo najavu staraèkog spavanja u na im
40-ima i 50-ima godinama, a neki veæ u 30-ima. Uopæe nije u pitanju da spavanje post
aje povr nije i vi e isprekidano kako starimo. Te e je zaspati i nasAviti spavati. Noæna
buðenja traju du e i vi e razbijaju san. Koliko se djece ili tinejd era sjeæa vremena kad
su se
437
budili usred noæi? Kako starimo spavanje postaje manje uèinkovito (manje spavanja za
vi e vremena provedenog u krevetu). Sada imamo objektivne znanstvene dokaze da ho
meostatski nagon spavanja slabi s godinama i da nam je potrebno malo manje spava
nja nego u ranijoj odrasloj dobi. Predmnijevam da potreba za spavanjem opada za
30 minuta do jednog sata tijekom zrelog ivotnog doba. Kod starijih ljudi problemi
sa spavanjem su prilièno ravnomjerno raspodijeljeni izmeðu spolova: ene su vi e sklone
problemima s nesanicom, a kod mu karaca ima vi e pojava apneje, hrkanja i drugih me
dicinskih stanja koja pogor avaju spavanje.
Od srednjeg vijeka, sredi nji je problem, s kojim se mi znanstvenici koji se bavim
o spavanjem moramo suoèavati, razluèiti kako na nas individualno djeluje kombinacija
promjena vezanih uz godine: pojaèana deprivacija spavanja, nastupanje jednog ili
drugog poremeæaja spavanja i moguæe pogor anje homeostatskog nagona za spavanjem (i/il
i budnosti ovisne o satu). Moja hipoteza je da veæina ljudi u poodmakloj dobi ima
jako razbuðivanje ovisno o satu. Drugim rijeèima, raspolo ivi vrlo povr ni podatci upuæuju
da homeostatski nagon za spavanjem slabi prije negoli razbuðivanje ovisno o satu.
Nasreæu, promjene u spavanju obièno su postupne isto kao i protok godina, dajuæi nam v
remena da se prilagodimo. Ako ste skloni tomu da se noæu èesto ili, pak, ujutro prer
ano budite, to povremeno mo e smetati. Ali ako uspijete organizirati svoje spavanj
e tako da se tijekom dana ne osjeæate pospano, buðenje noæu ne treba vas uznemirivati.
Mo ete nauèiti da to oèekujete nekoliko puta na noæ ili da se budite ranije nego kad st
e bili mladi. Te vas promjene manje demoraliziraju ako se ne usmjerite na to kak
o ste proteklu noæ spavali nego na to koliko se budno osjeæate tijekom dana. Ranije
sam bio ponosan to sam bio sova, radeæi do kasno u noæ u laboratoriju za spavanje, i t
o sam bio veoma produktivan. Meðutim, kad se moj cirkadijurni ciklus pomaknuo poèeo
sam poku avati raditi va ne poslove ujutro. Nauèio sam cijeniti te tihe jutarnje sate
prije nego to svi ustanu i telefoni poènu zvoniti.
Ako se, meðutim, osjeæate umorno tijekom dana, to je druga prièa. To ne mora biti tako
. Jedno od naj alosnijih mi ljenja na eg dru tva je da stariji ljudi ne mogu izbjeæi umor
i iscrpljenost. Prekomjerna dnevna
438
Uzmite dob u obzir
pospanost nije neizbje no posljedica starenja. Obièno je to prije znak pojavljivanja
problema spavanja vezanog uz godine koji ne mora odmah biti uoèljiv. Apneja u spa
vanju i poremeæaj u gornjim di nim putovima postaju sve vi e uobièajeni kako ljudi stare
, tako da hrkanje noæu i dnevni umor mogu biti znaci upozorenja na di ne probleme ko
ji ometaju spavanje. Repetitivni pokreti udova koji takoðer s godinama postaju sve
uobièajeniji, takoðer mogu potajno ometati spavanje. Takve poremeæaje, koji su izljeèiv
i, obièno prvi primjeæuje braèni partner koji spava u istom krevetu i kojeg budi glasn
o hrkanje ili ritanje nogama.
Uèestala nesanica, posebno buðenje rano ujutro, takoðer je vi e uobièajena kako ljudi star
e, a katkad joj je uzrok depresija. Depresija kod starijih osoba èesto se pogrje no
dijagnosticira zato to se smatra da su smetenost, problemi s pamæenjem i promjene u
pona anju dio senilne demencije. Kod osoba srednjih godina osjeæaj dnevne tromosti,
nedostatak energije i motivacije takoðer mogu biti znaci depresije, iako ljudi mo
gu pretpostavljati daje to samo dio starenja i ciniènosti prema svijetu opæenito. Veæi
na sluèajeva depresije takoðer je izljeèiva.
Godine starosti
Nitko ne bi trebao pasivno prihvatiti vi u razinu dnevne pospanosti s godinama, èak
i ako su poremeæaji spavanja iskljuèeni kao uzrok. Istra ivaèi u gerijatriji pokazali su
da vje banje kod starijih ljudi pobolj ava gustoæu kostiju, rad srca i opæeniti osjeæaj u
gode. Brojna su ispitivanja takoðer pokazala da vje banje tijekom dana pobolj ava spav
anje: ljudi koji vje baju manje se bude noæu, br e zaspe i provedu vi e vremena u duboko
m snu. Da biste obavili vje banje mo da vi e ne æete moæi rekreacijski igrati ko arku ili t
ti 15 kilometara kao prije - obièno morate biti pa ljiviji kod istezanja, raditi man
je zahtjevne vje be i polagano pojaèavati prema najte em dijelu zadane vje be. Vje banje n
e mora biti pretjerano; pomoæi æe èak i 15 minuta hodanja. Korist od vje banja za tjeles
no zdravlje i raspolo enje je visoka i u poznijint godinama; moramo samo biti pame
tniji i oprezniji nego u mladosti to se tièe na ih aktivnosti.
439
Spavanje se takoðer mo e pobolj ati psiholo kim uzbuðenjem tijekom dana jer nam to poma e d
ostanemo dovoljno dugo budni kako bismo postigli dodatnu kolièinu duga u spavanju
koji æe spavanje uèiniti uèinkovitijim i omoguæiti odmor na kraju dana. Sjetite se da j
e za dobro spavanje potrebno imati ne to duga u spavanju. Poma e sve to se protivi iz
jednaèavanju cirkadijurnog ritma, kao stoje npr., provoðenje vremena vani tijekom da
na kako bi se upilo malo svjetla. Posebno je korisno ostati dru tveno aktivan ili
potra iti uzbudljive aktivnosti u starijim godinama. Ako vam je ivot dosadan bit æete
skloni du em spavanju (kad god mo ete), ranijem odla enju u krevet i dodatnom spavanj
u tijekom dana vi e nego to vam je potrebno.
Dodatno spavanje nije uvijek lo e. Ako je dodatno spavanje ukljuèeno u normalan dnev
ni obrazac spavanja i ako pazite da se ne li ite previ e duga u spavanju, kratko dri
jemanje - èak samo 15 minuta sklopljenih oèiju - mo e pobolj ati stanje va e budnosti, a d
a previ e ne smanjite ukupan dnevni dug u spavanju. Drugim rijeèima, kratko dodatno
spavanje mo e pridonijeti dobrom raspolo enju bez opasnosti da ne æete moæi zaspati naveèe
r.
Poruka koja iz ovog proizlazi jest da zdravlje va eg spavanja, kao i ostali aspekt
i va eg zdravlja, zahtijeva vi e pa nje i truda to ste stariji. Ne mo ete vi e samo pretpo
taviti da æete na kraju dana samo zaspati i dobro spavati. Takoðer trebate upravljat
i svojim spavanjem. To znaèi planirati kako akumulirati i tro iti svoj dug u spavanj
u - spavati dovoljno da biste aktivno u ivali u danu, ali ne spavati toliko mnogo
da ne mo ete zaspati naveèer.
Lijeèenje ciklusa spavanja u starijoj dobi
Vrlo èesto je nesanica kod starijih ljudi simptom kroniènih medicinskih stanja poput
artritisa, bolova, kongestivnog zatajenja srca, depresije ili Parkinsonove bole
sti. Nesanica mo e biti i popratna pojava kod uzimanja lijekova za lijeèenje tih bol
esti - npr., neki lijekovi protiv kolesterola ili antidepresivi. Dok uzimanje li
jekova za takva stanja nije
440
Uzmite dob u obzir
zapreka istodobnom uzimanju lijekova za nesanicu, zbog moguæih tetnih interakcija j
a ne savjetujem uzimanje tableta za spavanje kao primarnih u lijeèenju nesanice ko
d starijih ljudi. Umjesto toga, prvi korak trebao bi biti lijeèenje nespavanja ili
prilagoðivanje vremena, doze i vrste lijeka te vidjeti mogu li te mjere pobolj ati
spavanje. Tablete za spavanje trebale bi se uzeti u obzir tek nakon to se primije
ne navedeni èimbenici i osnove higijene spavanja. Meðutim, kad se doðe do te toèke zaist
a bi mogla biti potrebna neka vrsta lijeka da pobolj a spavanje.
Ako se ozbiljno razmatra dugoroèno uzimanje tableta za spavanje kod starijih pacij
enata, pa ljivo se mora naèiniti izbor lijeka. Prvi rizik je moguænost tolerancije na
lijekove i povratak nesanice. Jedino su hipnotici Ambien i Halcion pro li odgovara
juæa dvostruko slijepa, kontrolirana klinièka ispitivanja koja su potvrdila sigurnos
t primjene i uèinkovitost kod starijih osoba. Ti lijekovi ne izazivaju toleranciju
i ne uzrokuju povratak nesanice kad se uzimaju u ispravnim dozama te njihova du
gotrajna primjena nije vi e problematiènija od dugoroènog uzimanja lijekova za srce il
i dnevnih doza inzulina kod dijabetièara.
Koji god da se propi e, lijek za spavanje mora djelovati brzo kao Ambien jer bi za
ostala dnevna sediranost bila jednako lo a kao i problem sa spavanjem. Sjeæam se isp
itivanja u kojem je testirani lijek osjetno pobolj ao noæno spavanje, ali kad je dan
ju napravljen Vi ekratni test latencije uspavljivanja (MSLT) pokazalo se pogor anje
budnosti pribli no jednako dvjema neprospavanim noæima. Postoji takoðer poveæan rizik pa
da ako stariji ljudi, pod utjecajem tableta za spavanje, ustanu usred noæi zbog od
laska na zahod. Èak i bez lijekova, noæni padovi su vodeæi uzrok lomljenju kukova kod
starijih osoba. Konaèno, usavr ene tablete melatonina i drugih sliènih lijekova buduænos
ti moæi æe bolje sinkronizirati biolo ki sat starijih s ciklusom dana i noæi. Znamo da p
roizvodnja melatonina u tijelu opada s godinama, tako da bi terapija zamjene mel
atonina jednoga dana mogla postati uobièajena kao terapija zamjene estrogena. Takoðe
r mislim da bismo trebali tra iti naèine obnavljanja procesa pobuðivanja biolo kog sata.
Stimulansi bi n*ogli osigurati siguran naèin razbuðivanja ovisnog o satu ako to moz
ak vi e ne radi. Mislim daje uzbudljiva pomisao
441
na moguænost produ enja èile budnosti za nekoliko godina razumnim kori tenjem stimulansa
. U doba zadnjih godina moje majke razmi ljao sam bih li zamolio njezina lijeènika d
a uèini nezamislivo i propi e joj skromnu dozu Ritalina, ali se nikada nisam mogao n
a to odluèiti.
Opæe je poznato da je starenje proces koji traje cijeli ivot; isto tako kao to stare
nje ne znaèi da treba diæi ruke od zdravlja opæenito, tako ni ne znaèi da treba diæi ruke
od spavanja. To jednostavno pobuðuje veæi interes za razumijevanje sposobnosti i ogr
anièenja na ih tijela.
442
Postoji prièa koju katkad èujem o kultu tereta" u Ju nome Pacifiku. Èini se da su, kad su
zapadnjaci do li u Melaneziju, posebno tijekom Drugoga svjetskog rata, domoroci p
rimijetili da vojnici odlaze u kolibu s radiom i tra e obnovu zaliha. Nekoliko dan
a poslije, do ao bi brod ili zrakoplov i donio robu. Domoroci su sami poèeli graditi
sliène kolibe s bambusovim antenama" i ureðivati piste za slijetanje zrakoplova, sve
u nadi da æe novi teret robe stiæi na otok. Ta se prièa èesto koristi kao primjer kako
poku aj da se ritualnim pona anjem postigne cilj mo e biti beskoristan ako se ne razum
ije temeljna logika da odreðena pona anja imaju odreðene uèinke.
U nedavnoj pro losti objavljeno je dosta knjiga o tome kako bolje spavati. Sve one
sadr avaju savjete za bolje spavanje. Najveæi broj savjeta koji sam vidio u jednoj
takvoj knjizi je 75. Veæina bro ura koje se mogu naæi naokolo ima standardnih 10 savje
ta, od kojih su svi veoma racionalni i dobro utemeljeni. To su veæinom strategije
i pona anje koje bi svaka obavije tena osoba i bez pretjeranog nagovaranja gotovo si
gurno prihvatila. Opæenito, ti su savjeti dobri, ali ih ne bi trebalo slijediti po
tpuno nekritièki. Svatko ima razlièite potrebe i sklonosti. Primjerice, jedan od naj
oèitijih savjeta je izbjegavati kavu i druge napitke koji sadr avaju kofein u satima
prije odlaska na spavanje. Ipak, kad to ka ete, uvijek postoje ljudi koji ka u da i
h kava ne dr i budnima. To su vjerojatno isti oni ljudi koji ka u da mogu spavati bi
lo gdje.
Svaki prijedlog ili savjet za bolje spavanje treba promatrati kao opciju. Umjest
o slijepog izvr avanja preporuka trebali biste se koristiti principima kojima sam
vas nauèio da razumijete za to bi ta preporuka trebala biti uèinkovita i da odluèite bi
li to djelovalo u va im specifiènim okolnostima. Primjerice, jedan od standardnih sa
vjeta za bolje spavanje je: Budite disciplinirani. Idite spavati u isto vrijeme s
vaku veèer i ustanite
443
na moguænost produ enja èile budnosti za nekoliko godina razumnim kori tenjem stimulansa
. U doba zadnjih godina moje majke razmi ljao sam bih li zamolio njezina lijeènika d
a uèini nezamislivo i propi e joj skromnu dozu Ritalina, ali se nikada nisam mogao n
a to odluèiti.
Opæe je poznato da je starenje proces koji traje cijeli ivot; isto tako kao to stare
nje ne znaèi da treba diæi ruke od zdravlja opæenito, tako ni ne znaèi da treba diæi ruke
od spavanja. To jednostavno pobuðuje veæi interes za razumijevanje sposobnosti i ogr
anièenja na ih tijela.
442
Postoji prièa koju katkad èujem o kultu tereta" u Ju nome Pacifiku. Èini se da su, kad su
zapadnjaci do li u Melaneziju, posebno tijekom Drugoga svjetskog rata, domoroci p
rimijetili da vojnici odlaze u kolibu s radiom i tra e obnovu zaliha. Nekoliko dan
a poslije, do ao bi brod ili zrakoplov i donio robu. Domoroci su sami poèeli graditi
sliène kolibe s bambusovim antenama" i ureðivati piste za slijetanje zrakoplova, sve
u nadi da æe novi teret robe stiæi na otok. Ta se prièa èesto koristi kao primjer kako
poku aj da se ritualnim pona anjem postigne cilj mo e biti beskoristan ako se ne razum
ije temeljna logika da odreðena pona anja i maju odreðene uèinke.
U nedavnoj pro losti objavljeno je dosta knjiga o tome kako bolje spavati. Sve one
sadr avaju savjete za bolje spavanje. Najveæi broj savjeta koji sam vidio u jednoj
takvoj knjizi je 75. Veæina bro ura koje se mogu naæi naokolo ima standardnih 10 savje
ta, od kojih su svi veoma racionalni i dobro utemeljeni. To su veæinom strategije
i pona anje koje bi svaka obavije tena osoba i bez pretjeranog nagovaranja gotovo si
gurno prihvatila. Opæenito, ti su savjeti dobri, ali ih ne bi trebalo slijediti po
tpuno nekritièki. Svatko ima razlièite potrebe i sklonosti. Primjerice, jedan od naj
oèitijih savjeta je izbjegavati kavu i druge napitke koji sadr avaju kofein u satima
prije odlaska na spavanje. Ipak, kad to ka ete, uvijek postoje ljudi koji ka u da i
h kava ne dr i budnima. To su vjerojatno isti oni ljudi koji ka u da mogu spavati bi
lo gdje.
Svaki prijedlog ili savjet za bolje spavanje treba promatrati kao opciju. Umjest
o slijepog izvr avanja preporuka trebali biste se koristiti principima kojima sam
vas nauèio da razumijete za to bi ta preporuka t rebala biti uèinkovita i da odluèite bi
li to djelovalo u va im specifiènim okolnostima. Primjerice, jedan od standardnih s
avjeta za bolje spavanje je: Budite disciplinirani. Idite spavati u isto vrijeme
svaku veèer i ustanite
443
u isto vrijeme svako jutro." Za neke ljude to nije optimalno rje enje ili èak nije n
i moguæe. Ako je ispit sljedeæi dan ili se mora predati izvje taj, za uèenje i pisanje t
reba vremena. Studenti ili direktori mogu planirati izgubiti odreðenu kolièinu spava
nja tijekom tjedna i nadoknaditi je vikendom. Oko 10 % studenata ka e da spavaju o
sam ili vi e sati radnim danom, a vikendom njih 70 %. Kad se odmaraju nakon zavr nih
ispita, postotak studenata koji spavaju osam ili vi e sati raste na dojmljivih, a
li predivnih 97 %.
Kljuè za pametno spavanje
Sada mislim da je jedan od glavnih kljuèeva do ivotnog stila pametnog spavanja shvaæa
nje posljedica malog duga u spavanju nasuprot velikom dugu u spavanju. Trebala s
u mi dva desetljeæa da nauèim dovoljno da to mogu reæi. Neki rezultati kljuènih istra ivan
ja godinama su me zbunjivali zato to su se èinili proturjeènima. Cesto su oni na kraj
u bili rije eni na vrlo zadovoljavajuæi naèin, kad su kasnija istra ivanja omoguæila da pr
eostali komadiæ slagalice savr eno sjedne na svoje mjesto.
Jedan od mojih omiljenih primjera ovog opæenitog procesa jest pokus koji sam provo
dio potkraj 60-ih, prije nego to sam znao da postoji ne to poput duga u spavanju i
prije nego to smo imali ikakvu kvantitativnu mjeru dnevne pospanosti, objektivnu
ili kakvu drugu. Jedna nam je tvrtka povjerila ocjenjivanje novog, nevjerojatnog
tehnièkog dostignuæa - kreveta koji je stajao tisuæe dolara i koji je bio tako velik
da ga nismo uspjeli unijeti u laboratorij. (Morali smo testove obaviti u skladi tu
na prilagoðenoj rampi za utovar.) Ta je neman zapravo bila jedna golema kutija na
punjena milijardama mikroskopskih sitnih keramièkih kuglica kroz koje se upuhivao
topli zrak. Suspenzija kuglica u toplom zraku davala je dojam jastuka od zagrija
nog blata i svi su se u na em laboratoriju slo ili da je to najudobniji krevet na ko
jem su ikada le ali. Na a je zadaæa bila usporediti koliko dobro ljudi spavaju na tom
krevetu od kuglica u usporedbi s konvencionalnim madracem. Da bismo pokazali kak
o spavanje mo e biti lo e i prikazali jo dramatièniju usporedbu uveli smo i treæi naèin: s
avanje na betonskom podu bez madraca. Nakon
444
Usvojite ivotni stil pametnog spavanja
to su ispitanici dobrovoljci spavali na sve tri podloge bili smo potpuno zgranuti
kad nismo na li velike razlike u kolièini ili kontinuitetu njihova spavanja. Osobno
sam i ao ponovno preraèunavati snimke spavanja na betonskom podu jer to jednostavno
nisam mogao vjerovati. Naravno da proizvoðaè kreveta s kuglicama nije bio zadovolja
n to nismo na li razlike izmeðu njihovih skupih kreveta i betonskog poda te je na kra
ju otkazao daljnja ispitivanja.
Nedostatak bilo kakve mjerljive razlike izmeðu spavanja na tehnièki usavr enom krevetu
i na betonskom podu bio je toliko zbunjujuæi da smo to ostavili po strani; to nij
e imalo nikakva smisla. Danas ti rezultati imaju veoma dobar smisao, kao to i tre
baju imati. Kljuèni èimbenik bio je to su na i ispitanici dobrovoljci uglavnom bili stu
denti. Gledajuæi unatrag, znamo da su imali deprivaciju spavanja jer smo istra ivanj
e provodili za vrijeme proljetnih praznika, upravo nakon zavr nih ispita. To ih je
, uz njihovu mladost, dovelo do toga da mogu vrlo duboko spavati na bilo kakvoj
podlozi. Da smo testiranje provodili na sredovjeènim dobrovoljcima koji su imali m
anje duga u spavanju, siguran sam da bi rezultati bili potpuno drugaèiji.
Uz shvaæanje dubljeg smisla velikog duga u spavanju za ljude je va no da razumiju i
njegove implikacije. Pro le godine jedan od èlanova stanfordskih studenata za zdravo
spavanje, nakon pozornog voðenja svog dnevnika spavanja tijekom nekoliko tjedana,
zakljuèio je daje njegov dug u spavanju oko 35 sati. Kako bi ga snizio poèeo je nad
oknaðivati spavanje uèestalim dodatnim spavanjem kad god je to bilo moguæe. Kad gaje s
manjio na 20 sati prema svojim proraèunima, izjavio je da vi e nije pospan u 13.15 s
ati, kad je imao nastavu iz rane amerièke povijesti, to mu je bilo te ko vjerovati. M
eðutim, nakon to je nastavio smanjivati svoj dug u spavanju sljedeæeg tjedna, iskusio
je ne to to ga je pomalo uznemirilo. I ao je na spavanje u svoje uobièajeno vrijeme, a
li umjesto da zaspi za pet do 10 minuta kao obièno, trebalo mu je vi e od jedan sat.
Sam od sebe odmah je odluèio poveæati dug u spavanju do razine koja æe mu omoguæiti da
brzo zaspi.
Mene je odu evilo njegovo1 iznenaðenje kad nije mogao zaspati jer ga se tada dojmilo
ono to sam ja tumaèio cijeli semestar. Spoznao je
445
veoma va nu lekciju da pote koæe pri uspavljivanju mogu biti predvidivi rezultat malog
duga u spavanju i daje stvar u vlastitoj kontroli da se to preokrene. Takoðer sam
sasvim siguran da bi taj student, s tako malim dugom u spavanju, spavao mnogo l
o ije na betonskom podu nego na normalnom ili superkrevetu. Sto vam je manji dug u
spavanju to æe vam biti va nija okolina i podloga na kojoj spavate. Zakljuèak je: ako
mo ete spavati veoma duboko i kontinuirano na podu, vjerojatno imate deprivaciju
spavanja.
Kao to sada znate, na e dru tvo je slijepo za najva niji èimbenik na eg kognitivnog i psih
lo kog funkcioniranja: budnost. Stanje potpune, optimalne razbuðenosti poveæava na u pro
duktivnost i u ivanje u svemu, od posla do rekreacije i obiteljskog ivota. Ako je o
dgovarajuæe spavanje tako va no za na e zdravlje i sreæu, zar na e potrebe spavanja ne zas
lu uju da ih ukljuèimo u proces kreiranja vlastitog ivotnog stila?
Problem je u tome to ljudi ne uzimaju dovoljno ozbiljno svoje spavanje da bi izvu
kli najvi e to mogu iz svojih noæi i budnih sati - ukratko, na e se dru tvo ne trudi uklj
uèiti principe zdravog spavanja u svoj kolektivni stil ivota. Ne mo emo biti pametni t
o se tièe spavanja jer ne uèimo koliko nam gaje potrebno, kako ga uèiniti uèinkovitim i
kako potaknuti pospanost prije odlaska u krevet. U ime uèinkovitosti mi èesto zavr imo
razmi ljajuæi o poslu u vrijeme kad bismo se trebali pripremati za spavanje, to otpr
ilike ima isto toliko smisla kao kada bismo se poku avali obrisati ruènikom prije ne
go to zavr imo s tu iranjem.
Drugi kljuè da budemo pametni u spavanju jest razumijevanje razbuðivanja ovisnog o s
atu i osjeæaj za to kada ste budni, a kada pospani. Mnogi od nas ne znaju mnogo o
tome u koje smo vrijeme dana u najboljoj formi, kada se tijekom svakog dana dogaða
ju vrhunci, a kada padovi na e budnosti. Otkako sam poèeo razumijevati duboko uravno
te eni èin koji se zbiva izmeðu razbuðivanja ovisnog o satu i duga u spavanju, sigurno s
am se 100 000 puta zapitao: Kako se trenutaèno osjeæam? Koliko sam budan ili pospan,
koliko mi je glava bistra ili mutna?" Nakon godina prakse mislim da imam vrlo do
bar osjeæaj o tome kako se toèno odigrava moj cirkadijurni ciklus tijekom dana, kako
æu se vjerojatno osjeæati
446
u odreðeno doba dana i kad æu biti u najboljoj formi to se tièe mojeg intelektualnog fu
nkcioniranja.
Iako neki ljudi stanfordske studente nazivaju kremom" (ali ne i oni s Harvarda),
oni katkad mogu èiniti stvari koje su zaprepa æujuæe kontrapro-ðuktivne. Nakon to sam sa z
dovoljstvom ustanovio daje mala skupina stanfordskih studenata za zdravo spavanj
e samoprocjenjivanjem spoznala vlastite vrhunce uèinkovitosti, razgovarao sam s je
dnim studentom koji je utvrdio svoj dnevni vrhunac budnosti od 19 do jedan sat p
oslije ponoæi. Pretpostavljao sam da su to bili sati tijekom kojih je uèio, pisao i
slièno. On je rekao ne. Bio sam zaprepa ten kad sam èuo daje za to dragocjeno vrijeme
radio na poslovima pakiranja. To je nestruèan, repetitivan, minimalno plaæen posao.
Nisam mogao vjerovati svojim u ima. On je svakodnevno tratio svoj vrhunski kreativ
ni period. To je isto kao kad bi netko svojom najboljom ko uljom brisao pod. Buduæi
da ga nisam mogao gledati kako na taj naèin rasipa svoje intelektualne moguænosti, p
onudio sam mu da arhivira separate nakon ruèka, za vrijeme svoje popodnevne krize,
kako bih mu na taj naèin oslobodio veèer za uèenje.
Ako ozbiljno shvaæate svoje zdravlje, prehranu i dobru kondiciju, morate i svoje s
pavanje. Znaèi li to da trebate izgraditi svoj ivot oko spavanja, èiniti goleme rtve,
odustati od noænog ivota, napustiti obeæavajuæu karijeru? Ne. Za golemu razliku tijekom
dana, noæu bi zapravo trebalo spavati samo malo dulje. Kljuè toga nije toliko u mno
go dodatnog spavanja nego vi e u uèinkovitom upravljanju vlastitim dugom u spavanju.
Znanje o spavanju i prihvaæanje ivotnog stila pametnog spavanja omoguæit æe vam da moj
u poruku iskoristite u vlastitom ivotu.
Zapravo, prema definiciji, dug u spavanju se razvija ako nedovoljno spavate. Kak
o se ne mo e razvijati u beskonaènost, èini se da u nekoj toèki veæina ljudi dosti e stanje
zasiæenosti pospano æu. Èini se da svoju dnevnu potrebu ispunjavaju dubokim, polukomatoz
nim spavanjem, a njihov veæ masivni dug u spavanju niti se poveæava niti smanjuje. T
ako biste, kad se jedanput dug u spavanju smanji, trebali otprilike spavati kao
sada, ali se mnogo bolje osjeæati veæim dijelom dana.
447
Glavna je razlika u uèinkovitosti spavanja. Kad ljudi imaju veoma velik dug u spav
anju, njihovo je spavanje uèinkovitije. Treba im manje vremena da zaspe i manje se
puta bude noæu, tako da zapravo du e spavaju u odnosu na vrijeme provedeno u krevet
u. S manjim dugom u spavanju, manji gubitak uèinkovitosti spavanja znaèi da im mo e tr
ebati nekoliko minuta vi e spavanja na noæ.
Ispitivanje Toma VVehra opisano u treæem poglavlju veoma je pouèno u tom smislu. Isp
itanici su bili u krevetu osam sati i prosjeèno su spavali ne to malo vi e od sedam i
pol sati na noæ, i to sedam noæi zaredom u poèetnom tjednu. To je bilo njihovo normaln
o spavanje izvan eksperimenta, a utvrðeno je da nose 25 do 35 sati duga u spavanju
. Njihova maksimalna dnevna potreba za spavanjem - prema kraju pokusa spavali su
osam sati i 15 minuta svaku noæ bila je samo 40 minuta vi e nego to su normalno spav
ali. Mnogi su pogrje no mislili da ih ja tjeram da svaku noæ provedu 10 sati u kreve
tu, to ne bi bilo praktièno. Ali ovaj pokus upuæuje na to da ljudi trebaju samo 40 mi
nuta spavanja vi e da bi zdravo spavali.
U stvarnosti kolièina dodatnog spavanja mo e biti i manja. Potreba" za spavanjem ispi
tanika od oko osam sati i 15 minuta u zavr nom tjednu pokusa mogla je biti proizvo
d neuèinkovitosti spavanja kao rezultata veoma malog duga u spavanju. Znamo da su
ispitanici èesto satima le ali u mraku. Moguæe je da su, akumulirajuæi samo malo vi e duga
u spavanju, mogli ostvariti svoju dnevnu potrebu za spavanjem s ne to manje spava
nja, recimo osam sati, ali koje bi bilo dublje i manje isprekidano. Manipulirajuæi
svojim dugom u spavanju mogli su u ivati u istom pobolj anju raspolo enja i poveæanju e
nergiènosti u zavr nim tjednima pokusa, bez osjetno duljeg spavanja.
Pretpostavimo da svoju dnevnu potrebu za spavanjem mo ete ispuniti i odr avati pravu
razinu duga u spavanju s dodatnih 30 minuta spavanja na noæ. Trideset minuta znaèi
gledanje jedne humoristiène TV serije manje ili èitanje jednog izvje taja manje. To mo e
znaèiti i propu tanje gledanja TV dnevnika naveèer i èitanje istih vijesti u novinama s
utradan ujutro. Ili mo e znaèiti propu tanje èitanja novina. Veæina ljudi ima ne to èega
448
se mo e odreæi, ako dobro razmisle o tome. Mi mo emo naæi vremena za vje banje ili za urav
note ene obroke umjesto da jedemo brzu hranu. Za to ne bismo na li pola sata vi e za zdr
avo spavanje? Ako ne pola sata, za to ne samo 15 minuta vi e spavanja na noæ? Treba na
m samo tako malo. Zadatak je smanjiti dug u spavanju toliko da budete budni i en
ergièni cijeli dan, a tada trebate izraèunati svoju dnevnu potrebu za spavanjem na t
oj razini duga u spavanju.
Prema Georgeu Bernardu Shawu: Bogat èovjek je onaj koji zaraðuje 100 funti, a treba m
u 99. Siroma an èovjek je onaj koji zaraðuje 100 funti, a treba 101 funta. Razlika izm
eðu bogatstva i siroma tva iznosi 2 funte." Isto tako razlika izmeðu bogatoga, poletno
g i zdravog ivota te onog osiroma enog mo e biti samo u nekoliko minuta spavanja. U t
om smislu stvarno ni ta ne propu tate: radit æete uèinkovitije kad ste dobro odmoreni, a
kad uèinkovitije radite, zauzvrat æete dobiti vi e vremena za druge aktivnosti.
Kad govorim pred slu ateljima èesto ih pitam: Koliko vas dobro spava i osjeæa se potpun
o budno i energièno cijeli dan?" Obièno ih nekoliko podigne ruku. Ako pripadate veæini
èija je dnevna budnost manja od optimalne jer spavate manje od optimalnog, evo ne
koliko pitanja da utvrdite koliko pametnog spavanja sadr ava va stil ivota:
1. Izbjegavate li pa ljivo piæa s kofeinom naveèer?
2. Veèerate li u pravilu najmanje tri sata prije odlaska na spavanje?
3. Odlazite li na spavanje uvijek u isto vrijeme, s rijetkim iznimkama?
4. Imate li stalni ritual oko dolaska u krevet, poput vruæe kupke ili mo da èitanja ne
koliko stranica knjige, opu tanja dok ne osjetite pospanost?
5. Je li va a spavaæa soba opæenito mirna i tiha cijele noæi?
6. Je li temperatura u va oj spavaæoj sobi prikladna?
7. Mislite li da je va krevet, posebno madrac i jastuci, najugodnije mjesto na sv
ijetu?
8. Odgovara li vam posteljina (pokrivaèi, popluni)?
Ako ste na bilo koje od ovihipitanja odgovorili s ne, to je znak gdje trebate tr
a iti uzroke svojih problema sa spavanjem. Mo da kofein naveèer
449
ne utjeèe na vas. Mo da temperatura u va oj spavaæoj sobi uopæe nije va na. Ali ako niste r
zmotrili sve èimbenike koji bi mogli negativno djelovati na va e spavanje, onda se n
e pona ate na informiran naèin. Uvijek me èudi kako ljudi mogu piti kolu s kofeinom il
i èak kavu naveèer, a da uopæe ne povezuju kofein s ote anim usnivanjem.
Jedan od navedenih savjeta je iæi na spavanje svakoga dana u isto vrijeme, ali da
biste to i postigli morate razumjeti za to to mo e i spavanje i budnost uèiniti krepki
jima. Jedan od rezultata takve pravilnosti jest da br e zaspite i lak e se budite. P
ostajete psiholo ki i fiziolo ki uvjetovani za spavanje. S nizom uobièajenih rutina pr
ije spavanja, razumijevanjem svojih prirodnih perioda razbuðivanja ovisnog o satu
i predvidivog vremena odlaska u krevet, bit æete opu teni i postajati pospani kako s
e pribli avate spavanju. Taj psiholo ki i fiziolo ki ritam zauzvrat æe vam omoguæiti da la
k e zaspite i ostanete spavati.
Ljudi kojima treba budilica da se probude na vrijeme, èesto budu trgnuti iz duboko
g sna jer se mozak jo nije spreman probuditi. Tko god da je izmislio tipku za pon
ovljeno zvonjenje budilice shvatio je da je potrebna bara na zvonjava da probudi n
ekoga s ozbiljnom depriva-cijom spavanja. S druge strane, ako ste dovoljno spava
li mozak æe se probuditi sam od sebe u normalno vrijeme bez budilice. To se dogaða j
er razbuðivanje ovisno o satu ujutro prirodno raste. S vrlo malim dugom u spavanju
da bi se protivio tom razbuðivanju, buðenje ne bi trebalo biti te ko. Ne mislim time
reæi da æete se spontano probuditi toèno u isto vrijeme svako jutro. Relativno je malo
osoba koje mogu reæi da to rade. Opæenito, probudit æete se spontano pribli no u isto v
rijeme i ako je to sat koji vam omoguæava odgovarajuæe vrijeme da stignete na posao
ili nekamo drugamo, onda to nije problem.
Upravljanje dugom u spavanju katkad zahtijeva rtvovanje. To mo e biti neugodno, pos
ebno kad se trebate isprièavati prijateljima, otkazati dru tvene obveze ili ranije n
apustiti zabavu. Ako ste dru tvena osoba koja napreduje dru tvenim utjecajem, to zah
tijeva samodisciplinu. Na mnogim domjencima i veèerama (nekima sam bio i domaæin) mo
rao sam se isprièati i ranije otiæi kako bih legao u svoj krevet oko 21 sat. Obièno
450
sam se isprièavao rijeèima: Ako ja ne stavim spavanje na prvo mjesto, (ko æe?", ali sad
a su se moji prijatelji na to veæ navikli, tako da to jedva i primjeæuju. Ostali gos
ti na veèeri, ukljuèujuæi i moju suprugu koja lije e kasnije, nastavljaju bez mene. Ali
moram reæi da prvih nekoliko puta nije bilo lako. Stvarno se osjeæate kao svjetski am
pion u uni tavanju zabava, a posebno ako je to neèija zabava na kojoj ste vi i va a su
pruga jedini gosti. Meðutim, s praksom to postaje lak e.
Iako je regularnost odlaska na spavanje po eljna kao dio va ih nastojanja da odr avate
dobrim svoje spavanje, kao stoje to sluèaj sa svim stvarnim promjenama ivotnog sti
la, kljuè je u umjerenosti. Postoji prostor za odstupanje od plana. Napokon, ljudi
smo. Iznimne stvari koje su vrijedne prekidanja na e rutine se dogaðaju. (Isto kao t
o, ako ste na strogoj dijeti, ima smisla dopustiti si èa æenje ako ste u restoranu s p
et zvjezdica u koji se ide jednom u ivotu, ili ako slavite neki godi nji blagdan ko
ji ukljuèuje specijalnu hranu.) Va no je imati u vidu temeljnu smjernicu: vrijeme uk
upnog spavanja. Preuzmite kontrolu, ravnajte svojim spavanjem, spavajte dodatno
da nadoknadite prekratko spavanje noæu. Dodatno spavajte ili prije ili poslije per
ioda skraæenog spavanja da biste odr ali vrijeme spavanja koje vam je normalno potre
bno. Ako idete kasno spavati ili rano ustajete poku ajte se vratiti to je prije mog
uæe u svoj uobièajeni raspored, tako da ne doðe do pomaka u va em cirkadijurnom ritmu.
Svi mi imamo prirodnu potrebu za vi e uzbuðenja, osjeæati se èilim i pobuðenim. Zato mijen
jamo kanale na TV-u tra eæi dobar film ili knjigu na polici, èak i kasno noæu. To je jed
an od problema kod rada na smanjenju velikog duga u spavanju - ljudi se poènu osjeæa
ti tako dobro, tako poletno da ele ostati budni i u ivati ivot - a dug u spavanju se
nagomilava i dalje.
451
Procijenite svoju potro nju alkohola, kofeina i ostalih droga
Dok veæina hrane nema dramatièan uèinak na spavanje, kava, alkohol i prilièan broj lijek
ova imaju. Pametno spavanje ne znaèi prijeko potrebno odustajanje od njihove konzu
macije, iako to nije iskljuèeno. Ali to svakako znaèi da morate razumjeti kako djelu
ju i utjeèu na vas, tako da ih mo ete konzumirati, a da ne ugro avaju va e zdravo spavan
je.
Kofein je dobar primjer. Ja osobno volim kavu i uvijek poèinjem dan s dvije ili tr
i alice. Èini se da kava ujutro potièe moje razbuðivanje ovisno o satu. Oèito je da nisam
jedini koji tako osjeæa. Svake godine u cijelom svijetu ljudi potro e vi e od 600 mil
ijuna kilograma kave u zrnu i dvije milijarde kilograma èajnog li æa.
Kako biste se borili s uèinkom kofeina morate poznavati njegovo pona anje u tijelu.
Kavi ili èaju je potrebno 15 do 30 minuta da poènu djelovati na mozak i oko jedan sa
t da dostignu maksimum koncentracije u krvi. Nakon toga koncentracija kofeina u
krvi opada jer ga razgraðuju enzimi u jetri. Vrijeme poluraspada kofeina u krvotok
u je izmeðu tri i sedam sati (ovisno o dobi osobe, njenoj aktivnosti i individualn
oj kemiji). To znaèi da ako alica koju popijete ima 100 miligrama kofeina ( to je dos
ta tipièno), poslije pet sati imat æete 50 miligrama koji kolaju va im krvotokom. Dalj
njih pet sati imat æete 25 miligrama kofeina u krvi. Kako dugo uèinak traje ovisi o
drugim èimbenicima: dobu dana, kolièini duga u spavanju, ivotnoj dobi i razini tolera
ncije.
Poznavajuæi te èimbenike mo ete kontrolirati svoj unos kave za maksimalno razbuðivanje o
nda kada vi to za elite, a da se to ne odra ava previ e na va e spavanje. Znajte da kava
nema trenutaèni uèinak nego trebate malo èekati dok ona zaista poène djelovati. Zato ne
mojte oèekivati da je mo ete na brzinu popiti i odmah sjesti za stol i poèeti raditi.
Slièno tomu, nemojte misliti da mo ete popiti alicu ili dvije kave ili èaja u 18 sati i
da æe sav kofein izaæi iz va eg sustava do odlaska u krevet u 23 sata. Za pet sati va e
æe se tijelo osloboditi samo polovice poèetne razine kofeina, a preostali dio mo e om
etati va san. Neki ljudi u dvadesetima i tridesetima mogu piti kavu za vrijeme veèe
re, bez vidljiva utjecaja na spavanje, ali u èetrdesetima i poslije, kako spavanje
postaje
452
Usvojite ivotni stilpametnog spavanja
slabije i osjetljivije na stimulanse kao stoje kofein, kava poèinje stvarati probl
eme tijekom noæi.
Individualne razlike u reakciji na kofein su velike. Neki ljudi mogu popiti jeda
n espresso (ili nekoliko) prije odlaska na poèinak, a da uopæe nemaju problema sa sp
avanjem. To je uglavnom zato to su razvili toleranciju na taj stimulans. Sto vi e k
ofeina pijete, to se vi e tijelo na njega privikava i on manje utjeèe na vas. Kavopi
je mogu osjeæati stimulativni uèinak kofeina samo jedan ili dva sata, jer mozak ne r
eagira na kofein osim ako nije prisutan u krvi u najvi im koncentracijama. Kad pre
stanete piti kavu tolerancija se izgubi tako da nakon nekoliko tjedana apstinenc
ije od kofeina postajete osjetljivi na njega kao to ste bili kad ste ga prvi put
konzumirali.
Prije nekoliko godina moja supruga i ja vozili smo se iz Chicaga u Walla Wallu u
posjet mojim roditeljima. Da bismo u tedjeli, na putu smo uglavnom kampirali. Bil
o je jednostavno previ e nezgodno i dugotrajno paliti vatru samo zato da bismo pod
grijali kavu, tako da sam od toga odustao. Prvo jutro kad smo se vratili kuæi popi
o sam svoje uobièajene tri alice kave i nisam mogao vjerovati koliki su uèinak imale
na mene. Srce mije ubrzano kucalo. Osjeæao sam se neugodno uznemiren. Misli su mi
bile rastresene. Bio sam i suvi e podra en i trebao mi je veæi dio dana da se vratim u
normalu.
Tolerancijom treba upravljati. Ako pijete vi e od dvije ili tri alice na dan poku ajt
e potpuno prestati na jedan ili dva tjedna. Simptome krize mo ete donekle ubla iti p
ijuæi est do osam èa a vode. Kad poènete ponovno uzimati kofein, vidjet æete koliko je uèi
veæi. Nakon toga pijte kavu bez kofeina radi okusa i zagrijavanja, a kofein dr ite
u prièuvi za trenutke kad vam zbilja bude potreban poticaj. To mo e znaèiti samo jednu
alicu na dan, ili ujutro ili tijekom popodnevnog opadanja budnosti. Kako biste p
ojaèali uèinak, kavu s kofeinom ili èaj pijte samo jedanput u nekoliko dana.
Takoðer pripazite na konzumaciju alkohola naveèer. Ne vjerujem da æe vam jedna ili dvi
je èa e vin| ili piva, ili jedna èa ica estokog piæa ozbiljno naru iti san. Zapravo, malo
ohola mo e otkriti nagomilani dug u spavanju i omoguæiti da lak e zaspite. Meðutim, post
oje dokazi
453
da tri do pet ili vi e èa a alkohola naveèer, kada se njegovo djelovanje izgubi sredinom
noæi, uzrokuje razbuðivanje i povratak nesanice.
Mnogi od propisanih lijekova imaju odreðeno djelovanje na spavanje tako da uvijek
morate pitati svog lijeènika ili ljekarnika ima li popratnih uèinaka kao to su pospan
ost ili stimulacija. Ako vas propisani lijek èini zaista pospanima kad biste treba
li djelovati na svom vrhuncu budnosti ili hiperaktivnima kad biste trebali spava
ti, posavjetujte se sa svojim lijeènikom o moguænosti pomicanja vremena uzimanja lij
eka; mo da mo ete odgoditi vrijeme uzimanja odreðenog lijeka za jedan ili vi e sati od p
ropisanog.
Dijeta i vje banje
Jedna od omiljenih postavki koju smo dali ja i nekoliko mojih aktivnijih kolega
je ta da postoji temeljni trijumvirat zdravlja: dobra prehrana, dobra tjelesna k
ondicija i zdravo spavanje. Oèito je da su dobra prehrana i tjelesna kondicija va ne
za zdravlje. Imaju li one i presudan utjecaj na spavanje? Istra ivaèi tek trebaju p
ronaæi neku odreðenu hranu koja sna no potpoma e spavanje. Ako ste èuli za takvu hranu - k
ao to je puretina ili ugljikohidrati - zapamtite daje takav uèinak minimalan u odno
su na druge èimbenike poput tereta spavanja ili cirkadijurne budnosti. Ipak, hrana
opæenito uzrokuje izluèivanje hormona iz eluca to mo e malo utjecati na otkrivanje skri
venog duga u spavanju.
Problemi sa spavanjem mogu pogor ati i probleme s te inom. Ljudi koji imaju poremeæaj
spavanja kao to su apneja ili nesanica ili koji na drugi naèin posti u velik dug u sp
avanju, osjeæaju se grozno tijekom dana. Jedva da imaju energije vuæi se uokolo i ob
avljati ono to moraju. Oni ne izgaraju mnogo kalorija. Umjesto toga njihova tijel
a nagomilavaju kalorije u obliku masti. Dobivanje na te ini pogor ava apneju, to poveæa
va pospanost tijekom dana, to vodi dodatnom dobivanju na te ini.
Kao to biolo ki sat mo e poticati nagon za aktivno æu, vje banje mo e utjecati na vremensk
sklaðivanje sata. Svjetlo ima najjaèi utjecaj na cirkadijurne ritmove, ali odreðena ko
lièina vje banja mo e pomicati cirkadijurne ritmove kod ivotinja i ljudi. U jednom su s
e eksperimentu
ljudi koji su vje bali i bili izlo eni svjetlu u odreðeno vrijeme lak e prilagoðivali radu
u noænoj smjeni od onih koji su samo bili izlo eni svjetlu.
Dale Edgar je pokazao da je kotaè koji okreæe mi veoma sna na oznaka vremena, ili Zeitg
eber, za biolo ki sat. Zato to je okretanje kotaèa najva nija mjera koju primjenjuju is
tra ivaèi biolo kih ritmova veæ godinama, a laboratorijski glodavci mogu biti ovisni o t
rèanju u manje-vi e isto doba dana, na tom se pristupu temelji golema kolièina znanstv
enih podataka i zakljuèaka.
Takvo istra ivanje èesto se kritizira na temelju toga da je trèanje u kotaèu neprirodno.
Radi pobijanja takvih kritika èesto se citira jedna zabavna prièa: stanfordski prof
esor biologije Colin Pittendrigh, koji je bio jedan od vodeæih svjetskih znanstven
ika na podruèju cirkadijurnih ritmova, provodio je ljeta u svojoj kolibi u brdima
Wyominga. Ondje se bavio i svojom profesionalnom djelatno æu, pa je iza kolibe ostav
io nekoliko kaveza i kotaèa za trèanje. Nakon nekog vremena svake noæi èulo se neko cica
nje iza kolibe. Kad je oti ao provjeriti o èemu se radi, vidio je da su divlji gloda
vci otkrili njegove kotaèe i da dolaze svake noæi na njima trèati. Mislim da to pokazu
je da veæina sisavaca eli vje bati, bilo da imaju kotaè ili ne. Laboratorijski glodavci
æe vje bati u toèno odreðeno vrijeme svog cirkadijurnog ciklusa; èak i kad nemaju vanjske
oznake vremena, oni svaki dan u isto vrijeme poèinju vje bati.
Prije dva desetljeæa, kad je d oging radi tjelesne kondicije postajao popularan, red
oviti d ogeri su izvje tavali da noæu bolje spavaju. Ali prva ispitivanja vje banja i sp
avanja pokazivala su suprotno, tj. nakon vje banja slijedilo je poremeæeno spavanje.
Razlog tomu dobro osvjetljava neke od varljivih slo enosti bavljenja istra ivanjem
spavanja. Prvi istra ivaèi uzimali su ispitanike koji nisu redovito trenirali i nisu
uzeli u obzir da bolovi koji slijede nakon vje banja mogu remetiti spavanje. Za k
asnija istra ivanja uzimani su trenirani atletièari. James Horne sa Sveuèili ta u Loughb
oroughu bio je prvi koji je utvrdio da vje banje kod fizièki spremnih pojedinaca poj
aèava stadij 3 i stadij 4 spavanja - najdublje stadije spavanja. Njegovo daljnje i
stra ivanje bilo je veoma zanimljivo. Utvrdio je da sporovalno spavanje raste vi e r
adi porasta tjelesne temperature nego radi samog vje banja. Mo da najva niji uèinci vje ba
nja na
455
spavanje nisu one objektivne promjene koje znanstvenici mogu mjeriti, nego pobol
j anja koja ljudi mogu subjektivno osjetiti. Nedavni radovi Abby King u Stanfordu
pokazali su da kod starijih dobrovoljaca vje banje mo e proizvesti statistièki znaèajna
pobolj anja u subjektivnoj kvaliteti njihova spavanja.
Sto se tièe higijene spavanja, nije preporuèljivo vje bati tri sata prije spavanja, je
r je fiziolo ko uzbuðenje koje proizvede dobar trening suprotno procesu spavanja. Re
dovito vje banje popodne ili rano naveèer pomoæi æe mozgu da se uskladi i slijedi isprav
ni obrazac budnosti i spavanja. S druge strane, manji dio ljudi spava bolje odma
h nakon vje banja, tako daje va no poznavati svoje vlastite sklonosti.
Okolina u kojoj se spava
Iskustvo sa studentima na Stanfordu nauèilo me da nema savr ene okoline u kojoj se s
pava. elio bih da mogu naæi rijeèi koje bi potpuno vjerno opisale spavaonice stanford
skih studenata. Zanimljivo je hodati du hodnika u studentskom domu i proviriti kr
oz otvorena vrata soba te poku ati zamisliti kako netko uopæe mo e spavati u takvim ok
olnostima. U svojim sobama studenti imaju stereoureðaje, jedno ili dva raèunala, tel
efone, hranu - zapravo sve to na ovom svijetu posjeduju oni i njihovi cimeri.
Nedavno sam posjetio prijatelja èiji je osamnaestogodi nji sin istinski genij, koji
radi za NASA-u kompjutorske grafike na najvi oj razini. Po-enta je u tome to njegov
a spavaæa soba ima dva velika monitora, sve je puno kabela, a krevet pretrpan stva
rima tako da bi jedva njegov pas tu na ao mjesta za spavanje. Jedan od osnovnih sa
vjeta za bolje spavanje" u bro uri glasi: Spavaæa soba je samo za spavanje." Nikada ni
sam vidio taj savjet vi e obezvrijeðen, pa ipak je ovaj mladiæ udobno spavao u svojoj
spavaæoj sobi - sva tarnici.
Imajuæi na umu sna an oprez, ipak æu vam dati neke preporuke o okolini u kojoj spavate
da biste poèeli razmi ljati o tome kako va krevet i spavaæa soba utjeèu na va e spavanje.
Temeljni princip je da spavaæa soba treba biti jedno ugodno, sigurno, mirno i zamr
aèeno mjesto gdje su
456
svi èimbenici koji unaprjeðuju spavanje zastupljeni onako kako to vama odgovara. To
znaèi, ako se osjeæate najugodnije u spavaæoj sobi u kojoj nema nikakvih tragova poslo
vne aktivnosti, izbacite raèunalo. Ako se najbolje osjeæate s ormariæima za spise u sp
avaæoj sobi, stavite ih u sobu. Va no je da budete osjetljivi na stvari u okolini u
kojoj spavate, koje vas smiruju i na one koje bi u vama mogle izazvati napetost
ili nemoguænost koncentracije.
Jedan primjer je buka. Veæina savjeta za spavanje odnosi se na to da spavaæa soba bu
de tiha. Iako je to opæenito dobar savjet, ja, a i mnogi drugi, volim da dopire ma
lo zvuka kad se uspavljujem jer me to opu ta i odvraæa me od muènih misli. Za mene je
najbolje kad se uspavljujem da s televizora tiho dopiru dnevne novosti ili vreme
nska prognoza. Ranije sam imao problem kada je stanica prestala emitirati - zvuk
elektrostatike remetio bi mi spavanje - ali otkako su izumili televizore s auto
matskim iskljuèivanjem nakon 30 minuta (funkcija zvana sleep"), ne trebam se o tome
vi e brinuti.
Spavaæa bi soba opæenito trebala biti zamraèena za vrijeme spavanja. Iako ljudi mo da vi e
vole zaspati pri prigu enom svjetlu, previ e svjetla u noæi moglo bi imati uèinak pomak
a biolo kog sata. Za one koji vole zaspati pri prigu enom svjetlu, postoje naprave k
oje mogu automatski ugasiti svjetlo (timeri). Danas svatko mo e imati zamraèenu spav
aæu sobu; dok su prije zavjese za zamraèivanje bile veoma skupe sada mo ete naæi jeftini
je i staviti ih preko postojeæih. Za malo vi e novca mo ete kupiti rolete ili veoma te k
e i guste zavjese s lijepim uzorcima. Kako èak i kratak bljesak jake svjetlosti mo e
pomaknuti va biolo ki sat, u hodnik, kupaonicu i zahod ugradite noæna svjetla ili re
ostate tako da se mo ete kretati po kuæi, a da ne uznemirite svoj unutarnji sat.
Premda studenti s velikim dugom u spavanju mogu spavati i na betonskom podu, ako
smanjite svoj dug u spavanju ili ste malo stariji, opæenito æete morati spavati na
boljoj podlozi da biste dobro spavali. Unatoè negativnim rezultatima na krevetu od
keramièkih kuglica i takoreæi nepostojeæih podataka o spavanju, koji bi procijenili v
rijednost uobièajenih podloga za spavanje, uopæe ne sumnjam daje dobar madrac veoma
va an.
457
Jedna od pogrje aka koju ljudi obièno èine jest kupnja madraca. Tvrtke moraju pronaæi naèi
n kako æe ljudi primjereno testirati madrac prije nego to ga kupe. Le ati na madracu
u trgovini desetak minuta potpuno izlo eni pogledu kupaca nije ni blizu dobrom tes
tu. Ja sam prilièno zadovoljan svojim madracem i krevetom, a u proteklih 30 godina
dvaput sam pomislio da sam se mo da prevario. Jednu noæ sam spavao u hotelu Beverly
Hilton i èinilo mi se kao da spavam u oblaku. Nikada se nisam osjeæao udobnije, pri
jatnije i bolje odmoren. Poku ao sam utvrditi tko je proizvoðaè madraca, ali je markic
a bila odstranjena. Drugo iskustvo dobrog spavanja do ivio sam prije oko sedam god
ina kad smo provodili kampanju: Probudi se, Ameriko!" U Pscou, u dr avi Washington,
dobio sam besplatno spavanje s doruèkom u prenoæi tu koje je vodio jedan pacijent s n
arkolepsijom. Ponovno sam proveo jednu magiènu noæ i ponovno nisam mogao utvrditi tk
o je proizveo madrac na kojem sam spavao. Kad odem u mirovinu provest æu tjedan, m
o da i mjesec u tra enju savr ene podloge tako daje mogu uèiniti svojim stalnim krevetom
.
Vi e od desetljeæa poku avao sam uvjeriti proizvoðaèe madraca da prilozima potpomognu Naci
onalnu kampanju za porast svijesti o spavanju, jer bi to podiglo svijest o va nost
i podloga za spavanje. No takve tvrtke nisu ba bile veoma prosvijeæene èlanice zajedn
ice za spavanje. Zele dokazati da su bolje od ostalih, i to cjelonoænim snimanjem
mo danih valova, ali se boje da bi ova skupa znanstvena istra ivanja mogla pokazati
da njihovi madraci nisu ni ta bolji ili da su èak mo da lo iji od ostalih.
Mo da grije im, ali ne vjerujem da ijedna knji ica o tome kako unaprijediti spavanje p
repoznaje ili uzima u obzir da golema veæina odraslih ne spava sama: vi e od 70 % Am
erikanaca spava s nekim. Doznao sam da prioriteti i sklonosti suspavaèa imaju veli
k utjecaj na bilo èije spavanje. To znaèi da svi savjeti o okolini u kojoj se spava
i pronala enju to vam zaista odgovara takoðer mora odgovarati i va em partneru u krevet
u ili, u najmanju ruku, da se mora postiæi kompromis. Kako sam veoma fasciniran ti
m podruèjem stalno otkrivam kako neèija ena voli hladniju sobu, otvoren prozor, vi e po
krivaèa, a njezin mu topliju sobu, zatvoren prozor, manje pokrivaèa i tako dalje.
458
Va nost udobne i ugodne spavaæe sobe dovodi me do moje zadnje toèke o dobroj higijeni
spavanja: u ivajte u spavanju. Mislim da se mnogi ljudi osjeæaju krivima zbog spavan
ja; ostajanje u krevetu du e nego to je apsolutno potrebno èini se pukom lijeno æu. To je
pogrje no: kvote spavanja su biolo ki utvrðene i potreba za spavanjem 10 sati na dan
nije ni ta sramotnija od potrebe da se nose cipele broj 43.
Spavanje je prijeko potreban dio ivota - a to je jo va nije, ono je dar. Meni je malo
stvari tako izvanredno ugodno kao prepustiti se spavanju na kraju dana ili le ati
u krevetu polubudan, polagano se budeæi u novi dan. Mnogo sam govorio i u ovoj kn
jizi o svojim predavanjima
0 strahotama ivljenja u zoni sumraka 24 sata na dan, nikada potpuno budan tijekom
dana i nikada duboko spavajuæi tijekom noæi. Takoðer elim istaknuti i drugu stranu med
alje: radost vitalne budnosti tijekom dana i dubokog spavanja tijekom noæi.
To je razlog za to sam izabrao jin i jang za simbol Amerièkog udru enja za poremeæaje sp
avanja: tama noæi i svijetlost dana, stanje spavanja
1 budnosti,meðusobno se povezuju u jednoj cjelini koja èini na ivot. Svako od njih se
izmjenjuje, pojaèava i daje sadr aj onomu drugom. Kako bismo shvatili potpunost budn
og dijela na eg ivota, moramo najbolje iskoristiti vrijeme spavanja. Moramo znati c
ijeniti mnoge ljepote i jednog i drugog.
«
459
20. Dobro se naspavajte -poèev i noæas!
Trotjedni kamp za spavanje
Svako toliko naletim na nekog kampista ili savjetnika koji su proveli neko vrije
me u Stanfordskom kampu za spavanje prije vi e od dva desetljeæa. Veselim se kada vi
dim da imaju lijepe uspomene na to vrijeme. Dok je svrha izvornog kampa za spava
nje vi e bila istra ivanje nego samousavr avanje, ovdje predstavljam trotjedni kamp za
spavanje kao program za istinsko pobolj anje spavanja i, jo va nije, za postizanje p
unijeg, boljeg, zadovoljnijeg i vitalnijeg dnevnog ivota.
Kao to sam veæ naglasio u ovoj knjizi, svatko ima drukèije potrebe i stil spavanja -
ne postoji magièna formula za postizanje zdravog spavanja. U ovom poglavlju poku ava
m organizirati mnoge ideje, o kojima sam govorio u drugim dijelovima knjige, u j
edan program korak po korak. Kamp za spavanje nije jedini naèin za postizanje cilj
a zdravog spavanja - to je samo jedan od mnogih moguæih programa koje biste mogli
slijediti. Va no je da upoznate svoje vlastite potrebe za spavanjem i da se korist
ite tim saznanjem kako biste zdravo spavali. Imajuæi to na umu, preporuèio bih vam d
a pratite kako reagirate na kamp za spavanje za vrijeme dok ga provodite i da pr
ilagodite re im prema poznavanju sebe i prema onome to æete saznati u preostalom dije
lu ove knjige.
Ljudi koji su odluèili rije iti se svog duga u spavanju i pobolj ati svoje spavanje èest
o se uvelike iznenade koliko se bolje osjeæaju tijekom dana, i emocionalno i fizièki
. O okrjepljujuæim pogodnostima ovog re ima svjedoèili su stanfordski studenti koji su
pristali iæi u kamp za spavanje" pro log proljeæa i testirati program. Nakon to su zavr
li s kampom, veæina ih je bila uzbuðena zbog toga kako su se osjeæali raspolo eno, energ
ièno i èilo, kako u uèionici tako i izvan nje. Ako studenti segment
Dobro se naspavajte - poèev i noæas!
populacije s mo da najveæom deprivacijom spavanja i koji najvi e traga za stimulacijom
- mogu pobolj anje spavanja uèiniti svojim najvi im prioritetom u trajanju od tri tje
dna, onda mo ete i vi.
elim vas upozoriti da se na poèetku neki ljudi zapravo osjeæaju umornije kad poènu vi e s
pavati. Iako nitko sa sigurno æu ne zna za to je to tako, najvjerojatniji je razlog ta
j to se prestaju jako naprezati, truditi se da suzbiju pospanost i postaju osjetl
jiviji na svoj pravi, potisnuti teret spavanja. Ti ljudi ne postaju umorniji tij
ekom dana zato to vi e spavaju. To je nemoguæe. Sto god bio razlog tomu poèetnom porast
u pospanosti, kad se ljudi nastave rje avati duga u spavanju uskoro poènu osjeæati por
ast energije i vitalnosti.
Stoga uronite odmah. Poènite to prije mo ete. Ali jednako kao to biste uèinili s bilo ko
jom dijetom ili vje banjem, planirajte uspjeh. Ne poèinjite program neposredno prije
nekoga va nog roka za zavr etak posla ili usred bilo kojega stresnog razdoblja. Iza
berite vrijeme kada æete imati malo lak i raspored, to æe vam pru iti najbolju priliku z
a uspjeh. Taj program, èak i vi e nego onaj s dijetom, zaista biste trebali poku ati p
rovesti sa svojim cimerom ili supru nikom. Imati nekoga u kuæi tko æe dugo ostajati bu
dan i stvarati buku ili u ivati u filmu mo e uni titi program. S druge strane, imati n
ekoga s kim æete dijeliti mirno domaæe ozraèje koje kamp za spavanje eli stvoriti mo e bi
ti divan do ivljaj. Èak i ako ivite sami, poku ajte naæi prijatelja koji bi i ao u kamp"
sto vrijeme kad i vi. Pozitivna potpora uvijek je plus i zanimljivije je da imat
e nekoga s kim mo ete dijeliti svoja nastojanja i uspjehe.
Prvenstveni je cilj kampa za spavanje spajanje va ih spoznaja o spavanju i tehnika
koje ste nauèili otplaæivanjem duga u spavanju te da poène izgraðivati dobre navike spa
vanja ni iz èega. Idealno uzev i, vi æete te nove navike ugraditi u postojeæi okvir svoj
eg radnog i dru tvenog ivota premda æete mo da morati promijeniti neka svoja pona anja k
ko biste po tovali prvenstvo noænog spavanja. Meðutim, tako dugo dok znate principe ko
ji potièu spavanje mo ete biti kreativni u naèinu kako æete skrojiti svoj ivot da biste p
ostigli dovoljno kvalitetan san. Uz razumnu uporabu vlastitog znanja trebat æe vam
veoma malo vremena za postizanje uspjeha.
461
Ovo nije program za ljude s klinièkim poremeæajima spavanja. Ako znate da imate apne
ju ili kroniènu nesanicu, morate se lijeèiti. Ali ako ste navikli kanibalizirati svo
je spavanje da biste nahranili svoje zahtjeve za poslom, obitelji ili osobnim st
rastima, onda je kamp za spavanje dobar naèin da uèinite korak natrag i ponovno odmj
erite neuravnote enost u svom ivotu kako biste otkrili jasno odreðene korake koje mo et
e uèiniti da preustrojite sate svojeg spavanja i budnosti na zdraviji naèin.
Postizanje tih ciljeva zahtijevat æe disciplinu i snagu volje. Svatko tko je dr ao d
ijetu zna da samo dobra namjera ne dovodi do uspjeha. Rje avanje duga u spavanju z
ahtijeva stvarno vrijeme spavanja, to znaèi ukidanje nekih noænih aktivnosti, npr., g
ledanje omiljene televizijske emisije, koju mo ete i snimiti. Morat æete odbiti i po
zive obitelji ili prijatelja na odlazak u kino ili restoran. Ali ako preuzmete o
bvezu i dr ite je se, veæina ljudi otkrije da tih nekoliko tjedana mo e postaviti vrij
edan obrazac za ostatak njihova ivota.
Kamp za spavanje osmi ljen je kao trotjedni program. Prvi tjedan je prigoda za rev
idiranje va ih sada njih navika spavanja i dola enje do specifiènih ciljeva za otplaæivanj
e duga u spavanju i oblikovanje prijateljskog stava prema spavanju. Drugi tjedan
otplaæujete lavovski dio svog duga u spavanju i preusmjeravate svoje veèeri i noæi pr
ema spavanju. Treæi tjedan otplaæujete bilo koji zaostali dug, a ponajvi e konaèno u ivate
u plodovima zdravog spavanja. Nakon toga nastavite obrazac spavanja iz kampa i
prilagoðujte ga obrascu koji vam najvi e odgovara.
Pravila kampa
Jedino tvrdo pravilo mojeg kampa za spavanje jest da su ova tri tjedna spavanja
kralj (ili kraljica, ako hoæete). Ako ste rastrgnuti izmeðu dvije konkurentske aktiv
nosti, izaberite onu koja daje prednost spavanju. U prijevodu, stavite spavanje
na prvo mjesto, a sve ostalo na drugo. Jedna od velikih pouka kampa za spavanje
je da æe se planet nastaviti okretati oko svoje osi èak i ako vi spavate jedan sat d
u e kako biste nadoknadili izgubljeno.
462
Dobro se naspavajte -poèev i noæas!
Prvi tjedan
Ciljevi
Upoznajte se sa svojim sada njim navikama spavanja. Izraèunajte koliko sna trebate i
koliko dobivate. U meðuvremenu preispitajte svoj stil ivota da vidite koji se dio
najvi e odupire spavanju. Pretvorite svoju spavaæu sobu u sobu za spavanje i poènite k
liziti prema re imu spavanja drugog tjedna.
Program
1. Poènite voditi dnevnik spavanja. Dnevnikom spavanja slu it æete se sva tri tjedna u
kampu za spavanje, a ovog tjedna bilje it æete svoj normalni obrazac pona anja kao os
novu za kasniju usporedbu. Izaberite tip dnevnika spavanja koji elite (formular i
li dijagram) i nosite ga sa sobom cijeli dan.
2. Izraèunajte svoje ukupno vrijeme spavanja. Bilje ite vrijeme kada idete u krevet,
kada zaspite i kada se probudite. Zabilje ite svako dodatno spavanje tijekom dana
i svako buðenje tijekom noæi kojeg se mo ete sjetiti (ili obratno ako radite noæu). Izr
aèunajte svoje ukupno vrijeme spavanja za svaki dan i koliko vam je vremena potreb
no da zaspite naveèer. (Ali nemojte se odr avati budnima poku avajuæi utvrditi kad æete za
spati.)
3. Bilje ite svoju budnost tijekom dana s pomoæu Stanfordske ljestvice pospanosti. M
jerite svoju pospanost to èe æe, a svakako jedan sat nakon to ste se probudili i tijekom
opadanja budnosti rano poslijepodne. Ako ste se odluèili za kuæni Vi ekratni test lat
encije uspavljivanja (MSLT), takoðer ga provedite u spomenuto vrijeme. Ako ne mo ete
provesti MSLT bit æe dovoljna Stanfordska ljestvica pospanosti.
4. Bilje ite "stopijete, posebno kavu, èaj, napitke s kofeinom i alkoholna piæa (pivo,
vino, estoka piæa). Zapi ite ili oznaèite na svojem grafikonu slovo ,,K" za piæe s kofei
nom i ,,A" za svako alkoholno piæe.
5. Zabilje ite svaku vje bu tijekom dana i koliko vremena provodite vani na suncu.
6. Bilje ite svoju rutinu odlaska na poèinak. Obratite pozornost na to èini li vas gle
danje televizije naveèer manje ili vi e umornima. Citate li prije odlaska u krevet?
Cini li vas èitanje pospanima ili vas razbuðuje? Radite li u krevetu? Razgovarate li
telefonom? Provjeravate li svoju e-po tu na raèunalu prije odlaska u krevet? Slu bene
poruke na govornoj po ti? Kad legnete u krevet, o èemu obièno razmi ljate? Jeste li zab
rinuti zbog sutra njeg posla? Imate li uhodanu rutinu pola sata prije odlaska u kr
evet ili se to mijenja?
7. Pribilje ite koje lijekove uzimate, ukljuèujuæi lijekove koje uzimate bez recepta,
propisane lijekove, lake droge i druga sredstva.
8. Pregledajte svoj dnevnik na kraju svakog dana i dopi ite kratke napomene o tome
koliko vam je dan bio stresan, opu ten, uzbudljiv ili pospan.
Dani i noæi
Spavanje u prvom tjednu moglo bi vam pobolj ati nekoliko aktivnosti. Zapamtite da
mo ete odbaciti ono za to ste sigurni da ne æe djelovati, a isto tako i dodati ono za
to mislite da bi moglo biti uspje no.
Nedjelja:
Kupite ne to za bolji ugoðaj u svojoj spavaæoj sobi: udoban jastuk ili nove plahte.
Ponedjeljak:
Ako vam smeta svjetlo, zamraèite sobu. Debeli pokrivaèi ili zavjese sprjeèavaju ulaz s
vjetla i zvukova.
464
Dobro se naspavajte ~ poèev i noæas!
Utorak:
Zapi ite svaka dva sata koliko ste pospani ili budni i tako æete dobiti potpuniji uv
id u svoje vrhunce i padove tijekom dana.
Srijeda:
Ako konzumirate mnogo kave ili èaja, poènite ih sada smanjivati tako da biste ih mog
li potpuno izbaciti sljedeæeg tjedna.
Èetvrtak:
Noæu upalite prigu eno noæno svjetlo umjesto stropne rasvjete, posebno u kupaonici i z
ahodu.
Petak:
Prema podatcima u dnevniku, izraèunajte koliko alkohola dnevno popijete, poku ajte p
repoloviti tu kolièinu, poèev i noæas.
Subota:
Okupajte se u vruæoj kupki i pripremite se za sljedeæi tjedan spavanja. Drugi tjedan
Ciljevi
Sad kad ste dobro upoznati sa svojim ivotnim navikama spavanja, vrijeme je da dov
edete kuæu u red i isplatite hipoteku. Ovaj tjedan poèinjete odraðivati svoj dug u spa
vanju i primjenjivati aktivnosti koje pridonose va em spavanju.
Na osnovi svoga dnevnika iz prvog tjedna, sada biste veæ trebali znati koliki vam
je dug u spavanju. (Ne poku avajte izraèunati toèan broj uzmite pribli nu vrijednost kor
isteæi se metodom opisanom u 15. poglavlju.) Mislim da biste trebali poèeti otplaæivat
i svoj dug u spavanju to prije. To znaèi spavati dodatno koliko god mo ete. Podsjeæam v
as da su dobrovoljci u prija njim kampovima prvu noæ spavali devet do 10 sati. To su
bili prosjeèni ljudi, a ne pojedinci izabrani zato to su imali veliki dug u spavan
ju. Ispitanici koji su spavali 9-10 sati na noæ, u dva tjedna nisu nadoknadili cij
eli svoj dug u spavanju. To znaèi, ako ste samo prosjeèni, morate vratiti velik dug
u spavanju.
Program
1. Idite naveèer na poèinak to ranije mo ete najmanje sat prije nego obièno. Kako je veæ
ljudi te ko ujutro spavati du e nego to su navikli - radi posla ili osobne ovisnosti
o snazi cirkadijurne navike rani odlazak u krevet najbolji je naèin rje avanja duga
.
2. Ne gledajte televiziju poslije 21 sat. Ako vam TV poma e da zadrije-mate, prije
odlaska na spavanje gledajte 15 do 20 minuta vijesti ili govorne emisije. Ako v
as televizija stimulira, uklonite je potpuno iz spavaæe sobe.
3. Potpuno izbacite kavu, èaj ili bilo to drugo to sadr ava kofein. Sljedeæih 10 dana tr
ebate se poku ati suzdr ati od kofeina. Ako vam to bude prete ko, smanjite dnevnu dozu
na minimum - jednu ili dvije alice kave, èaja ili drugog napitka s kofeinom na dan
. (Ljudi koji su fiziolo ki ovisni o kofeinu mogu poèeti patiti od glavobolje ako po
tpuno prestanu uzimati taj stimulans. Aspirin mo e ukloniti glavobolju, ali treba
paziti da ne sadr ava kofein. Pijenje kave, èaja ili kole bez kofeina mo e pomoæi ako st
e navikli stalno ne to pijuckati.) Izbacivanje kofeina pomoæi æe vam da sagledate svoj
dug u spavanju, ali i zorno prikazati uèinak kofeina. Prestanak uzimanja kofeina
takoðer æe smanjiti toleranciju koju ste s vremenom izgradili. Kad doðe vrijeme da je
opet poènete piti, kava æe na vas imati sna niji utjecaj i moæi æete je uzimati strategijs
ki, pijuæi je samo onda kad to zaista trebate, npr., u trenutcima najni e dnevne bud
nosti.
4. Kao dodatak svom normalnom dnevniku spavanja mo da æete htjeti voditi dnevnik sno
va. Nemojte se previ e truditi oko toga. Samo zadr ite sposobnost prihvaæanja svojih s
nova i zabilje ite ih ako ih se sjeæate.
5. Poku ajte spavati svake noæi malo du e. Svakodnevno spavajte nekoliko minuta du e uju
tro ili naveèer, kako vam je jednostavnije.
466
Ako ste sova, a morate rano ustajati, morat æete biti kreativni u pogledu du eg spav
anja. Izlo ite se jakoj svjetlosti ujutro u poku aju da pomaknete svoj sat. Pro eæite po
jutarnjem suncu. Naveèer nosite tamne naoèale, svjetla po kuæi prigu ite i ne sjedite p
red zaslonom raèunala. Ako ste eva imat æete problema produ iti spavanje ujutro, bez ob
zira na to kad ste i li spavati. Da biste du e spavali morat æete iæi u krevet ranije. ev
e s time obièno nemaju problema, a u sluèaju da imaju moraju primijeniti neke od teh
nika koje sam spomenuo, a koje bi mogle pomoæi.
6. Postupajte poslovno sa svojim spavanjem. Promotrite to je pomoglo boljem spava
nju protekli tjedan i èinite to redovito. Ne dopustite da vam va nije stvari" odvrate
pozornost. Radite na tome da si pomognete biti pospani.
7. Izbacite iz uporabe lijekove bez recepta, lake droge i druga sredstva koja mo d
a uzimate, ukljuèujuæi alkohol. Ne prekidajte uzimanje propisanih lijekova bez konzu
ltacije sa svojim lijeènikom. Ako vam se potpuno izbacivanje alkohola èini suvi e spart
anskim", smanjite ga na jednu èa u piva ili vina uz veèeru.
8. Ne provjeravajte svoju e-po'stu i slu benu govornu po tu nakon 19 sati. Prije odl
aska na poèinak ne razmi ljajte o tome to æete raditi sutra. Ne poku avajte sutra nje bitk
voditi veèer prije.
9. Budite aktivni tijekom dana. Poku ajte etati svakodnevno po suncu. Dnevna tjeles
na aktivnost i mentalna pobuðenost takoðer æe vam pomoæi da noæu bolje spavate.
10.Dodatno spavajte za vrijeme ranoposlijepodnevnogpada budnosti. Ponavljam, gla
vni je cilj ovog tjedna otplaæivanje duga u spavanju. Naðite vremena za spavanje gdj
e god mo ete.
11. Ka ite sebi i drugima: Spavanje mije na prvom mjestu."
467
Dani i noæi
Nedjelja:
Iskljuèite telefon poslije veèere i uti ajte zvuk na telefonskoj sekretarici.
Ponedjeljak:
Upalite prigu ena ili noæna svjetla umjesto stolnih i stropnih svjetiljki jedan sat
prije odlaska na spavanje.
Utorak:
Ako to veæ ne radite, poku ajte s laganom kupkom kao naèinom opu tanja prije odlaska na
poèinak. Ako vam to odgovara, zamijenite svoje jutarnje tu iranje veèernjom kupkom.
Srijeda:
Pro eæite za vrijeme stanke za ruèak. Poslije veèere radite vje be rastezanja.
Èetvrtak:
Ako ste ovisnik o vijestima, izostavite jedne i to prihvatite kao dnevnu rutinu
sljedeæih 10 dana.
Petak:
Neka vas partner naveèer lagano izmasira. (Ili unajmite masera/ma-serku).
Subota:
Idite u prirodu. Napravite piknik ili, jo bolje, hodajte na duge pruge. Ako radit
e na tome da idete rano u krevet, eæite po ranom jutarnjem suncu.
468
Dobro se naspavajte -poèevSi noæas!
Treæi tjedan
Ciljevi
Jo vraæate svoj dug u spavanju i poènite u ivati u plodovima rutine zdravog spavanja. O
vo je tjedan stabilizacije va ih ritmova spavanja i pronala enja rutine koja vam naj
bolje odgovara. Dok otplaæujete preostali dug u spavanju tra ite optimalnu toèku malo
prije potpune otplate. Malo duga u spavanju je dobro za uèvr æivanje noænog spavanja i p
ostizanje idealnog stanja budnosti tijekom dana.
Program
1. Stabilizirajte svoju rutinu spavanja. Sada biste veæ trebali osjeæati uèinak izvanr
ednog spavanja proteklog tjedna. Takoðer æete imati bolji osjeæaj o tome koja vrsta pr
ograma najbolje odgovara va em cirkadijurnom ciklusu i dnevnom rasporedu. Uspostav
ite svoju rutinu - odlazak na spavanje i vrijeme ustajanja - i pridr avajte je se
cijeli tjedan.
2. Ogranièite dodatno spavanje na svoj popodnevni pad. Mo da æete io uvijek morati doda
tno spavati danju da biste otplatili zaostali dug u spavanju, ali poku ajte to oba
viti za vrijeme popodnevnog pada budnosti. Inaèe æe vam se dodatno spavanje poèeti mij
e ati s noænim spavanjem.
3. Vodite dnevnik spavanja. Poènite s grafièkim prikazom obrazaca spavanja sada kad
se oblikuju njegovi prirodni obrisi. Vodite raèuna o svojim raspolo enjima i budnost
i i usporeðujte ih s onima iz prvog tjedna.
4. Zapoènite ponovo upotrebljavati kofein. Sada kada ste isprali sustav mo ete poèeti
piti umjerene kolièine piæa s kofeinom - ali s predumi ljajem. Uzimajte kofein samo za
vrijeme najni ih toèaka tijekom dana i smanjite ukupnu konzumaciju. Pijte najvi e dvi
je
alice kave, èaja ili drugih piæa s kofeinom, a najbolje jednu. (Ako vam se sviða osjeæaj
da ste se potpuno oslobodili kofeina, nastavite tako.)
5. Uspostavite vezu sa svojim snovima. Ujutro le ite u krevetu i razmi ljajte o snov
ima koje ste upravo sanjali. Zabilje iti cjelokupnu prièu o snu za veæinu je ljudi te ko
pa za poèetak zapi ite ili snimite na kasetofon dovoljno detalja koji æe vas poslije
podsjetiti na taj san. Jedna od najveæih zapreka prisjeæanju snova jest veliki dug u
spavanju. Sada kada ste se noæu oslobodili nekih konkurentskih medija, idealna je
prigoda da ozbiljno uðete u svoj svijet snova.
6. Poku ajte ugraditi tjelesne i mentalne aktivnosti u svakodnevni ivot. Stalno vje b
ajte i prete ite se. Uèinite ne to sitno, uzbudljivo ili smije no svakoga dana u ovom tj
ednu. to je veæa va a dnevna aktivnost dublje æete spavati noæu.
1 .Svakodnevno se izlazite suncu. Bilje ite u koje vrijeme Sunce izlazi i zalazi.
Poku ajte naæi Mjesec na noænom ili jutarnjem nebu. Bilje ite izlaske i zalaske Sunca i
Mjeseca u svoj dnevnik.
Dani i noæi
Nedjelja:
Izaðite van na veèeru. Pobijedite gu vu i stignite natrag na vrijeme za rani odlazak u
krevet.
Ponedjeljak:
Popijte alicu kave i bacite se na posao od kojeg najvi e strahujete, kao stoje ispu
njavanje porezne prijave ili èi æenje gara e.
Utorak:
Poku ajte namjestiti budilicu da zvoni 15 minuta kasnije nego obièno i provjerite mo e
te li se lagano probuditi sami od sebe prije nego to ona poène zvoniti.
Srijeda:
Zabilje ite svoje snove.
Èetvrtak:
Neka vas netko izmasira. ( ivot je kratak.) Petak:
Noæas ostanite du e vani. Svaki program treba imati i odmor. Poslijepodne dodatno od
spavajte, a zatim naveèer ostanite vani malo du e nego obièno. Sljedeæe jutro ustanite u
uobièajeno vrijeme. Pobrinite se da sutra nje dodatno spavanje bude dovoljno dugo d
a nadoknadi svaki gubitak spavanja.
Subota:
Napravite inventuru svojih postignuæa za ova tri tjedna. Utvrdite ciljeve spavanja
za sljedeæa tri mjeseca. Zapi ite ih i tjedno revidirajte.
Èestitke! Zavr ili ste kamp za spavanje. Dobro do li u svijet onih koji ive potpuno. Sa
da kad ste iskusili ivot bez kaznenog duga u spavanju, razmotrite moguænost prihvaæan
ja propisanog naèina spavanja koji æe vas odr avati cijelog ivota. Ne trebate se odreæi s
tvari koje volite - samo trebate napraviti mjesta za stvari koje trebate: spavan
je, zdravlje i vitalnost.
Pogovor
Godinama su moja predavanja o spavanju bila ogranièena na jedan sat ovdje ili jeda
n sat ondje, uvijek kao dio neèijeg kolegija. Pa ipak, uvijek me zanimalo to su stu
denti upamtili nakon ispita. Ako sam ih susreo pri kraju semestra, pitao sam ih
sjeæaju li se nekih odreðenih stvari o kojima sam govorio na predavanju. Nisu se sjeæa
li nièega. U to vrijeme nai ao sam na jednu vrlo tanku, smije nu knji icu pod naslovom 1
066 i sveto, koju su 1931. godine napisala dvojica engleskih povjesnièara. U toj k
njizi autori istièu daje povijest ono èega se mo ete sjetiti". Oni ka u da se prosjeèni En
lez mo e sjetiti samo jednog dogaðaja u povijesti, bitke kod Hastingsa 1066. godine.
Kad sam ponudio svoj kolegij Spavanje i sanjanje" u zimskom semestru 1971. godine
, sigurno je postojalo nekoliko èinjenica o spavanju za koje sam mislio da æe ih stu
denti do ivotno pamtiti. S tom idejom na umu, rekao sam im da ih ne æu optereæivati br
ojnim detaljima o svijetu spavanja, nego æu umjesto toga naglasiti nekoliko veoma v
a nih èinjenica i principa" za koje oèekujem da æe ih zapamtiti do kraja ivota. U svakom
predavanju u tom semestru nagla avao sam nekoliko èimbenika i principa koje bi stude
nti trebali zapamtiti. Rekao sam im da æu im, ako ih sretnem, postaviti nekoliko k
viz-pitanja na koja oèekujem toène odgovore.
Na kraju semestra, kao zadnje pitanje zavr nog ispita, tra io sam od studenata da nap
isu jednu stvar iz ovog kolegija za koju mogu obeæati da æe je se sjeæati do kraja ivot
a". Kad sam ispravljao testove, odgovor na to pitanje bio je iznenaðujuæ. Gotovo svi
od nekoliko stotina studenata odgovorili su 1066." Do dana dana njeg nisam siguran
jesu li mi time htjeli reæi ne to vrlo dubokoumno o procesu obrazovanja ili je taj
zaèuðujuæi rezultat bio jedna krajnje dobro izvedena psina.
No to je ispala sjajna prièa! Vi e od 10 godina studenti kolegija Spavanje i sanjanje
" slu ali su kako prièam tu prièu na prvom predavanju u
472
Pogovor
semestru i uskoro je poèela neka vrsta kultnog fenomena. Ako me netko od studenata
prepoznao u prolazu kroz kampus, nije rekao, Zdravo, profesore Dement" nego jedn
ostavno 1066.". Kad sam na prvom predavanju svake godine spomenuo ove susrete, fe
nomen se uzdigao na novu razinu. Bio sam u Beèu na brodu i prolazeæi ispod jednog mo
sta zaèujem kako netko iznad mene izvikuje rijeè 1066." - bio je to neki mladiæ koji mi
je mahao s mosta. Netko je za mnom vikao 1066." i usred Ginze u Tokiju. Poèeo sam d
obivati telefonske pozive koji su glasili samo 1066.". Kad sam jedanput do ao u hot
el u Ciudad de Mexicu, doèekala me svjetlosna poruka, naravno 1066.".
Najbolje se sjeæam zgode u Oakland Coliseumu. Dvorana na koncertu Boba Dylana bila
je dupkom puna. Za vrijeme stanke primijetio sam kako komadiæ papira ide iz ruke
u ruku u mojem smjeru. Pomislio sam da bi to mo da mogla biti Dvlanova poruka, a k
ad sam je otvorio: 1066.".
Nadam se da sam, osim neizbrisivo utisnute godine 1066., u pamæenje svojih studena
ta dodao i do ivotno saznanje o temeljnim istinama zdravog i nezdravog spavanja. S
amo kad su ljudi naoru ani temeljnim znanjem
0 spavanju mogu razumjeti kako uèiniti svoje spavanje zdravim i kako upravljati sv
ojim ivotom da bi postigli taj cilj. Proveo sam veæi dio od èetiri desetljeæa neprekidn
o stvarajuæi i revidirajuæi svoj popis onoga to svatko mora znati o spavanju, depriva
ciji spavanja, biolo kim ritmovima
1 poremeæajima spavanja. Unatoè tomu to smo u zadnja èetiri desetljeæa nauèili vi e o spav
u nego u zadnja èetiri tisuæljeæa, gotovo nitko od javnosti ne zna èak ni da postoje tem
eljne postavke, a kamoli to su.
Time ne elim reæi da sada trebamo obustaviti istra ivanja i obratiti pozornost na obr
azovanje. Danas se provodi niz uzbudljivih prvorazrednih, slo enih klinièkih istra iva
nja koja su na samom vrhu medicinske tehnologije. Na temeljnoj znanstvenoj razin
i moji kolege koji se bave spavanjem slu e se molekularnom neurobiologijom i genet
ikom. Istra ivaèki projekti od goleme va nosti tek se trebaju provesti. Jo trebamo otkr
iti èemu spavanje slu i, koji je njegov mehanizam i kako ono na nas utjeèe na staniènoj
razini.
Sto se mene tièe, rado bih znao to se dugoroèno dogaða s dugom u spavanju ne samo u dvo
tjednom razdoblju o kojem sada znamo.
473
Pogovor
Godinama su moja predavanja o spavanju bila ogranièena na jedan sat ovdje ili jeda
n sat ondje, uvijek kao dio neèijeg kolegija. Pa ipak, uvijek me zanimalo to su stu
denti upamtili nakon ispita. Ako sam ih susreo pri kraju semestra, pitao sam ih
sjeæaju li se nekih odreðenih stvari o kojima sam govorio na predavanju. Nisu se sjeæa
li- nièega. U to vrijeme nai ao sam na jednu vrlo tanku, smije nu knji icu pod naslovom
1066 i sve to, koju su 1931. godine napisala dvojica engleskih povjesnièara. U toj
knjizi autori istièu daje povijest ono èega se mo ete sjetiti". Oni ka u da se prosjeèni
nglez mo e sjetiti samo jednog dogaðaja u povijesti, bitke kod Hastingsa 1066. godin
e.
Kad sam ponudio svoj kolegij Spavanje i sanjanje" u zimskom semestru 1971. godine
, sigurno je postojalo nekoliko èinjenica o spavanju za koje sam mislio da æe ih stu
denti do ivotno pamtiti. S tom idejom na umu, rekao sam im da ih ne æu optereæivati br
ojnim detaljima o svijetu spavanja, nego æu umjesto toga naglasiti nekoliko veoma v
a nih èinjenica i principa" za koje oèekujem da æe ih zapamtiti do kraja ivota. U svakom
predavanju u tom semestru nagla avao sam nekoliko èimbenika i principa koje bi stude
nti trebali zapamtiti. Rekao sam im da æu im, ako ih sretnem, postaviti nekoliko k
viz-pitanja na koja oèekujem toène odgovore.
Na kraju semestra, kao zadnje pitanje zavr nog ispita, tra io sam od studenata da nap
isu jednu stvar iz ovog kolegija za koju mogu obeæati da æe je se sjeæati do kraja ivot
a". Kad sam ispravljao testove, odgovor na to pitanje bio je iznenaðujuæ. Gotovo svi
od nekoliko stotina studenata odgovorili su 1066." Do dana dana njeg nisam siguran
jesu li mi time htjeli reæi ne to vrlo dubokoumno o procesu obrazovanja ili je taj
zaèuðujuæi rezultat bio jedna krajnje dobro izvedena psina.
No to je ispala sjajna prièa! Vi e od 10 godina studenti kolegija Spavanje i sanjanje
" slu ali su kako prièam tu prièu na prvom predavanju u
472
Pogovor
semestru i uskoro je poèela neka vrsta kultnog fenomena. Ako me netko od studenata
prepoznao u prolazu kroz kampus, nije rekao, Zdravo, profesore Dement" nego jedn
ostavno 1066.". Kad sam na prvom predavanju svake godine spomenuo ove susrete, fe
nomen se uzdigao na novu razinu. Bio sam u Beèu na brodu i prolazeæi ispod jednog mo
sta zaèujem kako netko iznad mene izvikuje rijeè 1066." - bio je to neki mladiæ koji mi
je mahao s mosta. Netko je za mnom vikao 1066." i usred Ginze u Tokiju. Poèeo sam d
obivati telefonske pozive koji su glasili samo 1066.". Kad sam jedanput do ao u hot
el u Ciudad de Mexicu, doèekala me svjetlosna poruka, naravno 1066.".
Najbolje se sjeæam zgode u Oakland Coliseumu. Dvorana na koncertu Boba Dvlana bila
je dupkom puna. Za vrijeme stanke primijetio sam kako komadiæ papira ide iz ruke
u ruku u mojem smjeru. Pomislio sam da bi to mo da mogla biti Dvlanova poruka, a k
ad sam je otvorio: 1066.".
Nadam se da sam, osim neizbrisivo utisnute godine 1066., u pamæenje svojih studena
ta dodao i do ivotno saznanje o temeljnim istinama zdravog i nezdravog spavanja. S
amo kad su ljudi naoru ani temeljnim znanjem
0 spavanju mogu razumjeti kako uèiniti svoje spavanje zdravim i kako upravljati sv
ojim ivotom da bi postigli taj cilj. Proveo sam veæi dio od èetiri desetljeæa neprekidn
o stvarajuæi i revidirajuæi svoj popis onoga to svatko mora znati o spavanju, depriva
ciji spavanja, biolo kim ritmovima
1 poremeæajima spavanja. Unatoè tomu to smo u zadnja èetiri desetljeæa nauèili vi e o spav
u nego u zadnja èetiri tisuæljeæa, gotovo nitko od javnosti ne zna èak ni da postoje tem
eljne postavke, a kamoli to su.
Time ne elim reæi da sada trebamo obustaviti istra ivanja i obratiti pozornost na obr
azovanje. Danas se provodi niz uzbudljivih prvorazrednih, slo enih klinièkih istra iva
nja koja su na samom vrhu medicinske tehnologije. Na temeljnoj znanstvenoj razin
i moji kolege koji se bave spavanjem slu e se molekularnom neurobiologijom i genet
ikom. Istra ivaèki projekti od goleme va nosti tek se trebaju provesti. Jo trebamo otkr
iti èemu spavanje slu i, koji je njegov mehanizam i kako ono na nas utjeèe na staniènoj
razini.
Sto se mene tièe, rado bih znao to se dugoroèno dogaða s dugom u spavanju ne samo u dvo
tjednom razdoblju o kojem sada znamo.
473
Primjerice, roditelji govore da nagomilaju oko 300 sati duga u spavanju tijekom
mjeseci nakon djetetova roðenja. Sto se dogaða s tim dugom u spavanju? Takoðer trebamo
znati kako mozak prati dugoroèno zadu ivanje u spavanju.
Vjerujem da nam je prijeko potreban nacionalni laboratorij za spavanje kako bism
o dobili odgovore na ta pitanja - mjesto s mnogo spavaonica, stalnim tehnièkim i z
nanstvenim osobljem, odgovarajuæim proraèunom, pristupom raèunalnoj tehnologiji prikup
ljanja podataka i udobnim radnim prostorom za obradu velikog broja dobrovoljaca
na du e vrijeme. Takav laboratorij trebao bi biti meðunarodni projekt.
Potrebna tehnologija za takva ispitivanja spavanja nije preskupa. Glavni tro kovi
su smje taj i prehrana ispitanika za vrijeme eksperimenta te plaæe tehnièkog osoblja.
To znaèi da bi mo da bilo najbolje takav laboratorij osnovati u Kini, Indiji ili bil
o gdje drugdje gdje postoji obrazovano tehnièko osoblje, ali su ivotni tro kovi relat
ivno niski. Druga neobièno zanimljiva moguænost probudila je moju pozornost kad sam
proèitao naslov Otkrivena tajna skloni ta!". Iza lo je na vidjelo da je hladni rat pota
knuo izgradnju tajnoga podzemnog bunkera pod vladinom kontrolom, dvadesetak meta
ra ispod Greenbrier Resort hotela u mjestu White Sulphur Springs u Zapadnoj Vird i
niji. Bunker je izgraðen da za titi èlanove Kongresa i njihovo osoblje od nuklearnog n
apada, iako ne i od izravnog nuklearnog udara. U izvje taju je pisalo da se u bunk
er moglo smjestiti 1 152 ljudi. Imao je spavaonice, kupaonice, zahode, zajednièke
tu eve, predvorja i tako dalje. Ne znam to su sada s tim objektom uèinili, ali to bi
bilo odlièno mjesto za nacionalni ili meðunarodni laboratorij, tj. za vremensku izol
aciju, za tititu pojedinaca od vanjskih oznaka kao to je doba dana. Usto je moguæa i
opskrba iz Greenbrier hotela (koji ima jedan od najboljih svjetskih terena za go
lf, kao dodatak svemu ostalom).
Iskreno se nadam da æe ljudi nauèiti dovoljno o spavanju kako bi potpunije ivjeli svo
j ivot, s vi e osjeæaja radosti. Previ e ljudi misli da je normalno osjeæati se pospano t
ijekom dana i kroz ivot se kreæu obavijeni pospano æu. Naposljetku, ljudi moraju nauèiti
dovoljno da bi izbjegli nesreæe. Nedavno sam o spavanju razgovarao s jednom èinov-
474
Pogovor
nicom na Stanfordu i tada mi je rekla: Da je bar moj sin slu ao Va e predavanje zaspa
o je za upravljaèem kad mu je bilo samo 19 godina." Veæ je mnogo ivota izgubljeno.
Ipak, moja je najveæa nada da æe se Projekt Walla Walla moæi dalje iriti u jednom ili d
rugom obliku u svakom malom ili velikom gradu u Americi i irom svijeta. Na a su isp
itivanja utvrdila, bez traèka sumnje, da su ozbiljni poremeæaji spavanja prisutni ko
d pacijenata lijeènika opæe prakse. Kao èuvari na ulaznim vratima regulirane zdravstve
ne za tite i medicinske prakse opæenito, lijeènici opæe prakse mogu i moraju ukljuèiti por
emeæaje spavanja u svoju djelatnost. Za mene nema sumnje da æe podatci o ni im ukupnim
tro kovima zdravstvene za tite lijeèenjem poremeæaja spavanja nastaviti pritjecati i da
æe dokaza konaèno biti dovoljno da æe potrebne mudre odluke javnog mnijenja biti prih
vaæene. Spavanje æe konaèno i istinski biti ukljuèeno u glavne tokove sustava regulacije
zdravstvene za tite, u obrazovni sustav i pro et æe cijelo dru tvo.
Sve za to ja radim i sve za to vjerujem da se mo e uèiniti za moja bli nja ljudska biæa è
se u Walla Walli. Walla Walla je tipièan mali grad, pa ako se to mo e dogaðati ondje,
mo e se dogaðati i bilo gdje drugdje. Stotine ljudi doslovce su spa ene od prijevreme
ne smrti u tom uspavanom gradiæu, a obnovljenim zdravljem i energijom pobolj an ivot
mnogih ljudi. Nacionalna zaklada za spavanje je 1998. godine sponzorirala prvi g
odi nji Nacionalni tjedan porasta svjesnosti o spavanju, tijekom kojeg su me inter
vjuirali predstavnici raznih medija. Uèinilo mi se tada daje Walla Walla postala m
odel onoga to elimo da se dogaða u svakoj zajednici u Americi i, konaèno, u cijelom sv
ijetu. Rekao sam tada novinarima daje moj rodni grada sada svjetska prijestolnica
zdravog spavanja", a on to i jest.
Vjerojatno je to moja uobrazilja, ali zakleo bih se da su u jednom od velikih tr
govaèkih centara u Walla Walli ljudi energièniji, vi e prijateljski nastrojeni i sretn
iji nego prije nekoliko godina. Svaki put kad doðem u svoje rodno mjesto poku avam p
ogoditi tko od ljudi koje sreæem na ulici ili u trgovini ne bi bio vi e ovdje da moj
vlastiti ivot i karijera nisu postigli svoj puni smisao. Je li moguæe daje to bila
moja prava sudbina - da tra im dar ivota i da ga, kacla ga naðem, donesem natrag u m
jesto svojeg dolaska na svijet? Takva su razmi ljanja vrlo zabavna!
475
No, poremeæaji spavanja i dalje ostaju nezapa eni i neprepoznati pokraj slijepih oèiju
lijeènika opæe prakse. U Walla Walli smo jasno pokazali da se pacijenti s poremeæajim
a spavanja mogu lako prepoznati i ponajèe æe testirati unutar granica ambulantne medic
inske prakse. Najglasnija i najjasnija poruka iz Walla Walle je da lijeènici kojim
a je zbilja stalo do njih, moraju svoje pacijente pitati o njihovu spavanju. Kako
spavate?" mora biti rutinsko pitanje jednako kao i Kako se osjeæate?". tovi e, lijeènic
i moraju znati kako reagirati na odgovore koje èuju.
Lijeènici opæe prakse u idealnom su polo aju da rano dijagnosticiraju poremeæaje spavanj
a. Na a iskustva u Walla Walli upuæuju èak i na uzbudljivije moguænosti: lijeènici opæe pra
se takoðer su u idealnom polo aju da cjelokupnu zajednicu pouèe o spavanju ili posljed
icama neodgovarajuæeg spavanja. Zamislite samo kako bi to bilo kad bi lijeènici ove
za ivot spasonosne informacije pro irili meðu svojim pacijentima.
Jedno od mojih omiljenih pisama stiglo mije prije nekoliko godina od ene koja me e
ljela obavijestiti da sveæenik u njezinoj crkvi pouèava iz Biblije te iz moje knjige
koja nosi naslov Sleepwatchers22, knji ice koju sam napisao za Udru enje biv ih stude
nata Stanforda. Autorica tog pisma mislila je da bih ja smatrao vrijednim znati
da njezin sveæenik dr i moju knjigu u jednoj ruci, a Bibliju u drugoj, dok propovije
da s propovjedaonice. Ono to trebamo u svakoj susjednoj zajednici jest jedna osob
a lijeènik, pacijent, roditelj - koja æe propovijedati evanðelje spavanja. Kvaliteta n
a eg ivota, a èesto i sam na ivot vise na vagi. Ali, naoru an s ne to jednostavnog znanj
svatko od nas mo e u ivati u blagodatima spavanja i zahtijevati svoje pravo na zdrav
o spavanje koje mu pripada po roðenju.
Èuvari spavanja.
DODATCI
Poremeæaji spavanja
Slijedi kratak opis 78 priznatih poremeæaja spavanja opisanih u Meðunarodnoj klasifi
kaciji poremeæaja spavanja, priruèniku za dijagnostiku i kodiranje, koji je objavilo
Amerièko udru enje za poremeæaje spavanja.
Disomnije
Disomnije su poremeæaji koji uzrokuju pote koæe u zapoèinjanju ili odr avanju spavanja, il
i uzrokuju prekomjernu pospanost. Dijele se na tri tipa: unutarnje uvjetovani po
remeæaji spavanja, vanjski uvjetovani poremeæaji spavanja i poremeæaji cirkadijurnog r
itma.
Unutarnje uvjetovani poremeæaji spavanja
To su poremeæaji koji imaju podrijetlo ili se razvijaju unutar tijela.
1. Psihofiziolo ka nesanica
Ljudi koji imaju psihofiziolo ku nesanicu reagiraju na psiholo ki stresne situacije
tjelesnom napeto æu ili drugim tjelesnim pritu bama (problemi sa elucem, glavobolja) i
nauèili su povezivati neke stvari (odnosno odlazak u krevet) s emocijama koje sprj
eèavaju spavanje (strah od odlaska na spavanje). Ljudi s tim poremeæajem tipièno su po
tpuno zaokupljeni svojim problemom, to samo po sebi ometa spavanje.
2. Pogrje an do ivljaj spavanja
Taj poremeæaj ukljuèuje iskrenu pritu bu na nesanicu ili prekomjernu pospanost iako ne
postoje objektivni dokazi daje spavanje poremeæeno ili nedostatno. Ljudi srednje
i kasne odrasle dobi katkad dobiju taj po-
479
remeæaj jer vi e ne mogu spavati onoliko dugo ili onoliko dobro kao to su to dotad mo
gli.
3. Idiopatska nesanica
Idiopatska nesanica je cjelo ivotni problem ostvarivanja dovoljnog spavanja bez uoèl
jiva razloga. Pretpostavljamo daje uzrokuje poremeæaj kontrolnog sustava budnost-s
pavanje u mozgu. Mo e je uzrokovati problem u sustavu zapoèinjanja spavanja ili u su
stavu odr avanja spavanja ili, pak, hiperaktivnost sustava pobuðenosti.
4. Narkolepsija
Narkolepsija je poremeæaj koji obilje ava prekomjerna pospanost, abnormalno REM spav
anje, katapleksija (iznenadna mi iæna slabost), hipnagogne halucinacije i problemi s
a spavanjem noæu. Uzrok narkolepsije nije poznat, ali mi sada opkoljavamo gen koji
pridonosi poremeæaju. Ovo je jedini poremeæaj spavanja za koji znamo da ga uzrokuje
pogrje ka u primarnim sustavima spavanja u mozgu.
5. Hipersomnija koja se iznova pojavljuje
Ljudi s tim poremeæajem imaju epizode izrazite pospanosti i golemu potrebu za spav
anjem koje se iznova pojavljuju. Epizode hipersomnije traju nekoliko dana do nek
oliko tjedana i pojavljuju se u prosjeku dvaput na godinu (iako se mogu pojaviti
èak i 12 puta). Pacijenti spavaju èak 18 do 20 sati za vrijeme tih epizoda, budeæi se
samo da bi jeli i oti li na zahod. Najbolje opisan od tih sluèajeva je Klein-Levino
v sindrom, koji uglavnom pogaða djeèake tinejd ere. Osobe s tim sindromom nemaju samo
hipersomniju nego i hiperseksualnost te poveæanu potrebu za hranom, tj. pre deravaju
se.
6. Idiopatska hipersomnija
Idiopatska hipersomnija je poremeæaj u kojem se pacijent ali na prekomjernu pospano
st i produljeno spavanje noæu. Ljude s tim pore-
meæajem od normalnih dugih spavaèa i narkoleptièara razlikuju brojne epizode ne-REM sp
avanja koje traju do dva sata. Zbog toga se poremeæaj katkada naziva ne-REM narkol
epsija. S obzirom na to da izrazita pospa-nost i velika potreba za spavanjem mog
u biti simptomi mnogih drugih poremeæaja spavanja, poput narkolepsije i apneje u s
pavanju, va no ih je iskljuèiti prije postavljanja ove dijagnoze.
7. Posttraumatska hipersomnija
To je prekomjerna pospanost koja se razvija kao rezultat tjelesne ozljede ili bo
lesti sredi njega ivèanog sustava. Mo e biti uzrokovana ozljedom mozga, neurokirurgijom
, infekcijom ili ozljedom leðne mo dine. Hipersomnija obièno prolazi za nekoliko tjeda
na ili mjeseci.
8. Sindrom opstruktivne apneje u spavanju
Kod opstruktivne apneje u spavanju disanje se blokira kad se zatvori di ni put. To
uzrokuje prekidanje spavanja, opadanje razine kisika u krvi i srèano- ilne probleme
. Taj poremeæaj i problemi do kojih on dovodi detaljno su opisani u sedmom poglavl
ju.
9. Centralna apneja u spavanju
To je rijedak tip apneje do kojeg dolazi ne kada je grlo blokirano nego kada oso
ba ne mo e uèiniti dovoljan napor da uvuèe zrak u pluæa. Obièno je to rezultat problema ne
urolo ke kontrole disanja ili problema s mi iæima povezanim s disanjem.
10. Sindrom centralne alveolarne hipoventilacije
Za vrijeme spavanja svi prirodno unosimo manje zraka u pluæa nego za vrijeme budno
sti. Ako postoje problemi s izmjenom plinova u pluæima (npr., uzrokovani emfizemom
), moglo bi doæi do problema s dobivanjem dovoljno kisika tijekom noæi, pa je spavan
je poremeæeno. S obzirom na to da tijekom dana prirodno unosimo vi e kisika, slièan pr
oblem ne mora se pojaviti danju.
481
11.Periodièni pokreti udova u spavanju
Do periodiènih pokreta udova u spavanju dolazi kada pacijent periodièno pokreæe udove
(najèe æe nogu) tijekom noæi, svaki put na potpuno jednak naèin. Tipièan pokret bio bi trza
ili savijanje noge svakih 10 sekundi. Ti pokreti ometaju spavanje i dovode do n
esanice i dnevne pospanosti.
12. Sindrom nemirnih nogu
Taj sindrom obilje avaju neugodni osjeti (npr., trnci, svrbe , puzanje, povlaèenje ili
bol) u nogama neposredno prije nego osoba zaspi. Simptomi se ubla avaju pokretanj
em nogu, ali se vraæaju èim pokret prestane. To ometa uspavljivanje i mo e uzrokovati
te ku nesanicu. Takve osobe obièno nakupe velik dug u spavanju nakon mnogih noæi nemir
nih nogu, dok im sna na pospanost ne svlada neugodne osjete i oni zaspe. Meðutim, ka
d vrate dovoljno duga u spavanju, taj im osjeæaj ponovno poèinje ometati spavanje.
Vanjski uvjetovani poremeæaji spavanja
To su poremeæaji kojima je uzrok izvan tijela: iz okoline ili pona anja.
1. Neodgovarajuæa higijena spavanja
Ljudi s takvim poremeæajem imaju navike koje nisu u skladu s dobrim spavanjem ili
maksimalnom dnevnom budno æu. Kofein ili druge droge ili, pak, stresne aktivnosti pr
ije odlaska u krevet, èine uobièajene probleme s higijenom spavanja.
2. Poremeæaj spavanja vezan uz okolinu u kojoj se spava
Taj poremeæaj podrazumijeva pritu be na nesanicu zbog topline, hladnoæe, buke, svjetla
ili nekoga drugog stanja u okolini u kojoj se spava. Pacijentova osjetljivost n
a podra aje obièno je va nija od razine samog podra aja. Osjetljivost se obièno pojaèava pr
ma jutarnjim satima, kad je dug u spavanju nizak.
482
3. Visinska nesanica
Taj se problem pojavljuje kad ljudi spavaju na velikoj nadmorskoj visini, a nisu
navikli na niski tlak zraka i ni e razine kisika. Obièno ga prati umor, glavobolja
i gubitak apetita.
4. Poremeæaj spavanja zbog prilagodbe na stresni dogaðaj
To je prolazna nesanica uzrokovana privremenim stresnim dogaðajem. Da bi se poremeæa
j dijagnosticirao, nesanica se mora pojaviti u isto vrijeme kad i neuobièajen stre
sni dogaðaj i nestati zajedno s njim.
5. Sindrom nedovoljnog spavanja
Tako se naziva iskustvo osoba koje trajno ne uspijevaju spavati dovoljno da bi d
anju bile normalno budne.
6. Poremeæaj spavanja vezan uz postavljanje granica
Poremeæaj spavanja vezan uz postavljanje granica obièno se pojavljuje u djece, kad o
na odugovlaèe ili odbijaju otiæi u krevet. Kad se odredi i po tuje èvrsto vrijeme odlask
a na spavanje, dijete brzo zaspi. Kad se granice (vrijeme odlaska u krevet) ne p
ostave i ne ustraje se na njima, ili se ustraje povremeno, dijete æe zaspati kasni
je i ne æe spavati onoliko dugo koliko mu je potrebno.
7. Poremeæaj spavanja povezan s poèetkom spavanja
To je jo jedan poremeæaj obièno povezan s djetinjstvom. Osoba s tim poremeæajem ne mo e s
pavati ako se ne zadovolje odreðeni uvjeti: upaljeno svjetlo, otvoreni prozor, omi
ljeni pokrivaè. Kad su uvjeti zadovoljeni, dijete mo e spavati bez problema. Ta rigi
dnost ne mora biti problem osim ako se ne mo e udovoljiti uvjetima za spavanje (dr
uga soba, nestanak struje, pokrivaè je u pranju).
8. Nesanica zbog alergije na hranu
Iako se taj poremeæaj zove nesanica zbog alergije na hranu", radi se obièno o toleran
ciji na hranu, kao stoje nedostatak enzima za laku probavu mlijeka, koji dovodi
do neugodnosti i pote koæa sa spavanjem.
9. Sindrom noænogjedenja (pijenja)
Taj sindrom obilje avaju opetovana buðenja nakon kojih osoba ne mo e zaspati ako ne to n
e pojede ili popije. Obièno je karakteristièan za djetinjstvo, ali se mo e pojaviti i
u odraslih ljudi, tj. pojaviti se potreba da jedu ili piju u odreðena doba noæi. Jed
nom kad se to nauèi, uvjetovanje dovodi do opetovanih buðenja i podr avanja obrasca.
10. Poremeæaji spavanja povezani s lijekovima za spavanje
Ta nemoguænost uspavljivanja uzrokovana je stvaranjem tolerancije na lijek ili odv
ikavanjem od lijeka koji se koristio za poticanje spavanja. Takvi lijekovi obièno
ukljuèuju èlanove benzodijazepinske skupine.
11. Poremeæaj spavanja zbog zloporabe stimulansa
Nesanica koja je uzrokovana ovisno æu ili odvikavanjem od stimulira-juæih droga poput
amfetamina, kokaina, kofeina ili lijekova za astmu.
12. Poremeæaj spavanja povezan s alkoholom
Kao to ime govori, ljudi s takvim poremeæajem oslanjaju se na alkohol kako bi noæu za
spali. To obièno dovodi do tolerancije pa ljudi trebaju sve vi e alkohola kako bi za
spali. Takoðer se bude usred noæi kad se djelovanje alkohola izgubi. Da bi se postav
ila ta dijagnoza, pacijent mora najmanje 30 dana konzumirati alkohol kako bi zas
pao.
484
13. Poremeæaj spavanja uzrokovan toksinima
Problem spavanja uzrokovan unosom otrovnih toksina ili te kih metala. Obièno ga nala
zimo kod ljudi koji rade s tim supstancijama ili kod djece koja su progutala olo
vne boje ili druge toksiène spojeve koji se mogu naæi u kuæanstvu.
Poremeæaji spavanja vezani uz poremeæaj cirkadijurnog ritma
Poremeæaji su zajedno grupirani jer dijele zajednièku temu poremeæaja pojave spavanja
svaka 24 sata.
1. Sindrom promjene vremenskih zona
Taj uobièajeni poremeæaj rezultat je brze promjene vremenskih zona, obièno kao rezulta
t letenja mla njakom. Neslaganje unutarnjeg tjelesnog sata i lokalnog vremena uzro
kuje probleme s uspavljivanjem noæu, dnevnu pospanost i tjelesne probleme poput pr
oblema sa elucem.
2. Poremeæaj spavanja povezan sa smjenskim radom
Prolazna nesanica ili prekomjerna pospanost do koje dolazi kad se mijenja raspor
ed radnog vremena ili on nije u skladu s ciklusom budnost--spavanje nevezanim uz
posao.
3. Nepravilan obrazac budnost-spavanje
To je poremeæaj u kojem osoba nije odredila vrijeme odlaska na spavanje i vrijeme
buðenja, s posljedicom moguæih pote koæa s uspavljivanjem ili buðenjem kada poku aju jedno
d toga. Ljudi koji su vezani uz krevet, ili koji ive u okolini u kojoj ne postoji
pravilna dnevna rutina pod rizikom su tog poremeæaja.
4. Sindrom odgoðene faze spavanja
Kod ovog poremeæaja noæno spavanje odgoðeno je daleko nakon eljenog vremena odlaska na
spavanje. Posljedica je poremeæaj spavanja povezan s poèetkom spavanja i pote koæe s buðen
jem u eljeno vrijeme.
5. Sindrom pomaka faze spavanja unaprijed
Kod tog poremeæaja, do noænog spavanja i neodoljive pospanosti dolazi daleko prije el
jenog vremena odlaska na spavanje, a pacijent se ujutro budi ranije nego to bi ht
io.
6. 24-satni sindrom budnost-spavanje
Ljudi s takvim obrascom spavanja obièno se mogu vidjeti u pokusima u kojima su izo
lirani od oznaka vremena. Spavaju kao da im biolo ki sat slobodno radi i imaju dne
vni pomak vremena odlaska na spavanje od jedan ili dva sata kasnije nego prethod
ne noæi.
Parasomnije
Takvi poremeæaji nisu primarni poremeæaji budnosti i spavanja po sebi - to su prije
poremeæaji djelomiène pobuðenosti ili poremeæaji koji ometaju prijelaz iz jednog stadija
spavanja u drugi.
Poremeæaji pobuðenosti
1. Smetenost nakon buðenja
Taj poremeæaj, nazvan i opijenost spavanjem ili inercija spavanja, ekstremni je pr
imjer usporenosti koju veæina ljudi pro ivljava nakon buðenja. Ljudi koji pate od smet
enosti nakon buðenja slabo odgovaraju na zapovijedi ili pitanja, a dogaðaje koji su
se upravo ili nedavno dogodili slabo pamte. Cesto se neobièno pona aju, npr., govore
sa svjetiljkom u ruci jer misle daje to telefon. To je tipièno za osobe koje netk
o probudi iz dubokog sna u prvom dijelu noæi.
486
2. Mjeseèarenje (hodanje u snu)
Pona anje ljudi koji mjeseèare obièno se ne povezuje sa spavanjem poput sjedenja u kre
vetu, hodanja naokolo ili èak mahnitih poku aja bijega". Èini se da se te aktivnosti do
gaðaju za vrijeme sporovalnog spavanja. Mjeseèarenje mo e zavr iti kad se spavaè vrati nat
rag u krevet i nastavi spavati, ali ako se probudi, èesto je izrazito smeten.
3. Noæni strahovi
Taj poremeæaj obilje ava iznenadno buðenje iz sporovalnog spavanja s prodornim vriskom
ili plaèem i znacima intenzivnog straha. Osoba obièno sjedi u krevetu otvorenih oèiju
, ali ne reagira na druge ljude ili podra aje. Ako ju netko probudi, smetena je i
dezorijentirana. Ljudi se obièno ne mogu sjetiti dogaðaja ili imaju nejasnu sliku o
njemu, nalik na san. Taj je poremeæaj obièno karakteristièan za djecu.
Poremeæaji prijelaza iz budnosti u spavanje
1. Poremeæaj ritmièkih pokreta
To je skupina pokreta koji se ponavljaju (obièno u glavi i vratu) i pojavljuju nep
osredno prije spavanja. Poremeæaj se obièno nalazi kod djece u dobi od godine dana i
li mlaðe. Dijete mo e le ati na trbuhu i opetovano dizati glavu ili cijeli gornji dio
tijela, a zatim sna no udariti natrag na jastuk. Ili, dijete mo e sjediti naslonjeno
na ogradu kreveta ili na uzglavlje i opetovano udarati potiljkom o njega. Zbog
toga se taj poremeæaj katkad naziva udaranje glavom", ali mo e ukljuèivati i druge pokr
ete poput kotrljanja tijela ili ljuljanja u kleèeæem polo aju.
2. Trzanje u spavanju
To su iznenadne kratke kontrakcije mi iæa u nogama, rukama ili glavi, do kojih dolaz
i neposredno^prije usnivanja. Te hipnagogne trzaje veæina ljudi do ivi u nekom perio
du, ali kad su vrlo sna ni ili èesti mogu dovesti do nesanice.
3. Govorenje u snu
Taj problem mo e biti izazvan emocionalnim stresom, groznicom ili poremeæajima spava
nja kao to su noæni strahovi ili èak apneja u spavanju. Govorenje u snu obièno traje kr
atko, bezazleno je i bez emocionalnog sadr aja a mo e smetati partneru u krevetu ili
èlanovima obitelji. Ali to mo e biti i dugaèak govor i pro et ljutnjom ili neprijateljs
tvom. Govorenje u snu mo e biti spontano ili potaknuto razgovorom sa spavaèem.
4. Noæni grèevi u nogama
Kao to ime govori, radi se o spontanim grèevima u nogama (obièno listovima) za vrijem
e spavanja. Mogu trajati samo nekoliko sekundi ili èak do 30 minuta. Grèevi uzrokuju
buðenje i ometaju spavanje. Uzrok im nije dobro poznat.
Parasomnije povezane s REM spavanjem
1. Noæne more
Zastra ujuæi snovi koji obièno bude spavaèa iz REM spavanja.
2. Paraliza spavanja
Paraliza spavanja uobièajen je sastavni dio REM spavanja, ali je poremeæaj kad do nj
e doðe izvan REM spavanja. Ljudi s paralizom spavanja obièno ne mogu èiniti voljne pok
rete ili neposredno prije nego zaspe ili nakon buðenja. Paraliza spavanja obièno tra
je nekoliko minuta i zatim nestaje.
3. Oslabljenepenilne erekcije vezane uz spavanje
U mu karaca, erekcije su uobièajen dio REM spavanja. Kad erekcije povezane s REM spa
vanjem izostanu, to upuæuje na tjelesni uzrok impotencije. Dijagnoza tog poremeæaja
mo e biti korisna u razlikovanju psiholo ke i fiziolo ke impotencije.
4. Bolne erekcije povezane sa spavanjem
Katkad erekcije povezane s REM spavanjem mogu biti toliko sna ne da postanu bolne.
To mo e uzrokovati noæna buðenja tijekom REM spavanja i gubitak sna koji iz toga proi
zlazi.
5. Sinusni zastoj vezan uz REM spavanje
To je rijetki poremeæaj u kojem srce periodièno prestane kucati tijekom REM spavanja
. Zastoji mogu trajati i do devet sekundi prije nego to srce ponovno poène kucati.
Uzrok je nepoznat, a poremeæaj se razlikuje od srèanog zastoja uzrokovanog apnejom u
spavanju.
6. Poremeæaj pona anja u REM spavanju
Kod tog poremeæaja izostaje uobièajena paraliza mi iæa povezana s REM spavanjem pa ljudi
stoga izvode snove koje u tom trenutku sanjaju. Uobièajeno je udaranje, guranje,
iskakanje ili trèanje iz kreveta.
Druge parasomnije
1. Bruksizam u spavanju
kripanje zubima ili stiskanje zubi za vrijeme spavanja. Zvuk kripanja zubima mo e bi
ti neugodan drugima koji ga èuju, a mo e izazvati izrazito tro enje zubi. Takoðer mo e iza
zvati bol u èeljusti i glavobolju za vrijeme budnosti.
2. Enureza u spavanju (mokrenje u krevet)
Uriniranje noæu prisutno je kod svakog dojenèeta, ali toalet-trening u djetinjstvu d
ovodi do poveæanja sposobnosti kontrole mjehura tijekom noæi. No, mokrenje u krevet
obièno nestaje tek nakon pete godine. Procjenjuje se da u krevet redovito r§okri 40
posto 4-godi njaka, 10 posto 6-godi njaka, 5 posto 10-godi njaka i 3 posto 12-godi njaka
. Ako ne postoje drugi neurolo ki, psiholo ki ili urolo ki problemi koji bi ga mo-
gli uzrokovati, mokrenje u krevet se naziva primarna enureza". Postoje dokazi da
je primarna enureza nasljedna. Vjeruje se da je odgovoran jedan recesivni gen pa
veliku uèestalost primarne enureze nalazimo u krvnih srodnika djeteta s tim porem
eæajem. Ako su oba roditelja mokrila u krevet kasno u djetinjstvu, vjerojatnost da
æe njihovo dijete uèestalo mokriti u dobi od pet godina je 77 %.
3. Sindrom nenormalnog gutanja povezan sa spavanjem
Ljudi s tim poremeæajem za vrijeme spavanja gutaju slinu na neodgo-varajuæ naèin. Slin
a se gomila u ustima, zatim se slijeva niz grlo i udi e u pluæa. To uzrokuje gu enje i
ka ljanje te budi spavaèa.
4. Sindrom iznenadne neobja njive smrti noæu
Kao to ime govori, taj sindrom obilje ava iznenadna smrt mladih zdravih ljudi dok s
pavaju. Ni klinièka anamneza ni obdukcija ne pru aju obja njenje smrti. Prvi znakovi s
u ote ano disanje, dahtanje i gu enje, ali taj poremeæaj nije apneja u spavanju. Katka
d nastane fibrilacija (grè) srèanog mi iæa. Mu karci iz jugoistoène Azije u dobi od 25 do 4
godine najèe æe su rtve tog poremeæaja i u mnogo azijskih jezika postoje izrazi koji upuæ
ju na to da je sindrom iznenadne neobja njive smrti noæu odavno poznat.
5. Primarno hrkanje
Primarno hrkanje je jednostavno glasan zvuk disanja gornjim di nim putom bez znako
va apneje u spavanju ili oslabljenog disanja.
6. Dojenaèka apneja u spavanju
Centralna ili opstruktivna apneja u spavanju kod dojenèadi. Prerano roðena dojenèad po
d veæim je rizikom tog poremeæaja nego ona roðena na vrijeme. Nedono èad roðena prije 31. t
edna ima vjerojatnost od oko 50 do 80 % da dobije apneju, dok sedam posto dojenèad
i roðene na vrijeme ima apneju.
490
7. Sindrom priroðene centralne hipoventilacije
To je poremeæaj automatske kontrole disanja pri èemu se ne uvlaèi dovoljno zraka u pluæa
. Obièno je za vrijeme spavanja gori nego za vrijeme budnosti. Za est do 12 mjeseci
stanje se obièno popravi, iako djeca katkad moraju biti hospitalizirana kad poènu uèe
stale prehlade ili gripe dok ne navr e èetiri ili pet godina.
8. Sindrom iznenadne dojenaèke smrti
To je neobja njiva iznenadna smrt za vrijeme spavanja za koju ne postoji odgovaraj
uæe obja njenje. Uzrok je jo uvijek tajanstven, iako èimbenici rizika ukljuèuju le anje do
enèeta na trbuhu, respiratorne infekcije. Rizik je veæi kod djece roðene vi estrukim por
odom i djece majki ovisnih o razlièitim tvarima.
9. Benigni neonatalni mioklonus u spavanju
To je trzanje udova i trupa, ili opetovano istezanje. Poremeæaj je rijedak i bezop
asan. Uzrok nije poznat.
Poremeæaji spavanja povezani s medicinskim poremeæajima
1. Alkoholizam
Zloporaba alkohola i ovisnost o njemu èesto uzrokuju poremeæaje spavanja. Trideset m
inuta nakon unosa alkohola subjektivna se pospanost poveæava i ostaje na visokoj r
azini èetiri sata. Nakon toga spavanje postaje isprekidano jer sni avanje razine alk
ohola poveæava pobuðenost. Kad se alkoholièari suste u od alkohola njihovo spavanje mo e b
iti ozbiljno naru eno, a kratke epizode spavanja koje uspiju ostvariti èesto ometaju
noæne more ili tjeskobni snovi.
2. Bolest spavanja
Naziva se i afrièka bolest spavanja ili gambijska tripanosomnija. To je kronièna inf
ekcija mozga protozoama to uzrokuje prekomjernu pospanost.
3. Noæna srèana ishemija
Bol u prsima zbog aterosklerotske bolesti srca koja spavaèa noæu dr i budnim.
4. Kronièna opstruktivna bolest pluæa
Problemi s pluæima ili du nikom koji sprjeèavaju funkciju pluæa (poput emfizema) mogu uz
rokovati te ku nesanicu.
5. Astma
Napadaji astme za vrijeme spavanja obièno bude spavaèa.
6. Gastroezofagealni reflukspovezan sa spavanjem
Neki se ljudi probude s kiselim okusom u ustima ili sa garavicom. To se dogaða zato
to se dio sadr aja eluca vraæa u jednjak tijekom noæi.
7. Peptièni èir
Bol zbog èira mo e spavaèa uèestalo buditi noæu.
8. Sindromfibrozitisa
Naziva se i fibromiozitis ili fibromijalgija. Taj sindrom obilje ava difuzna bol u
mi iæima i kostima, kronièni umor tijekom dana i neo-krepljujuæe spavanje tijekom noæi.
492
Problemi sa spavanjem uzrokovani neurolo kim poremeæajima
1. Degenerativne bolesti mozga
Vrlo mnogo cerebralnih degenerativnih bolesti mo e poremetiti spavanje noæu. One ukl
juèuju Huntingtonovu, Alzheimerovu, Pickovu i Parkinsonovu bolest, amiotrofiènu late
ralnu sklerozu (ALS) i druge. Fatalna obiteljska nesanica je rijetka nasljedna b
olest koja poèinje s problemima sa spavanjem i pogor ava se unutar nekoliko mjeseci
dok ne doðe do potpunog nedostatka spavanja, a nakon toga smrti.
2. Epilepsija povezana sa spavanjem
Epileptièni se napadaji mogu pojaviti ili u budnosti ili u spavanju, a postoje nek
e vrste koje se veæinom pojavljuju u spavanju. Ti napadaji ometaju spavanje.
3. Glavobolje povezane sa spavanjem
Glavobolja se takoðer mo e pojaviti za vrijeme spavanja, a kod nekih ljudi glavobolj
e povezane sa spavanjem èa æe su nego glavobolje u budnosti.
Poremeæaji spavanja povezani sa psihièkim poremeæajima
1. Psihoze
Psihoze poput shizofrenije i onih uzrokovanih lijekovima obilje avaju deluzije, ha
lucinacije, nesuvislosti, katatono pona anje ili neprimjerene emocije. Nesanica il
i prekomjerna pospanost takoðer su uobièajene kod osoba koje pate od takvih psihoza.
493
2. Poremeæaji raspolo enja
Poremeæaji raspolo enja ukljuèuju depresiju, maniju i hipomaniju. Rezultat je obièno nes
anica, ali mo e biti i prekomjerna pospanost.
3. Anksiozni poremeæaji
Anksiozne poremeæaje obilje ava neobièno velika anksioznost i izbjegavanje svega to se èi
ni da je uzrokuje. Anksiozni poremeæaji mogu dovesti do poremeæaja spavanja povezani
m s poèetkom spavanja ili nesanice odr avanja spavanja.
4. Panièni poremeæaji
Panièni se poremeæaji obièno nazivaju fobijama: klaustrofobija (strah od zatvorenih pr
ostora), agorafobija (strah od otvorenih prostora) i slièno. Izraziti strah i anks
ioznost mogu se pojaviti iznenada, a epizode panike ljude mogu probuditi.
Predlo eni poremeæaji spavanja
To su problemi sa spavanjem o kojima nema dovoljno raspolo ivih informacija da bi
se èvrsto ustanovili kao pojedinaèni poremeæaji.
1. Kratki spavaèi
Kratki spavaèi su osobe koje redovito spavaju manje od 75 % vremena utvrðenog za nji
hovu dobnu skupinu, a da pri tome ne osjeæaju nikakve negativne uèinke. S psiholo kog
aspekta kratki su spavaèi normalni, s tendencijom hipomaniènog pona anja. Obièno su to l
e erni, uèinkoviti ljudi koji se ne brinu previ e.
2. Dugi spavaèi
Dugim spavaèima treba znatno vi e spavanja nego veæini ljudi. To obièno kod odraslih lju
di znaèi 10 ili vi e sati. Vrijeme i struktura spavanja u dugih je spavaèa normalna ka
d se postavlja ta dijagnoza va no
je iskljuèiti ostale probleme koji mogu dovesti do dugotrajnog spavanja. Ono obièno
zapoèinje u djetinjstvu, uèvr æuje se u adolescenciji i ostaje obrazac spavanja za cijel
i ivot. S psiholo kog aspekta, dugi spavaèi su introvertiraniji nego drugi ljudi i èest
o se istra ivaèima za vrijeme intervjua èine blago depresivnima ili anksioznima. Èesto i
h opisuju kao ljude koji se mnogo brinu.
3. Sindrom nedovoljne budnosti
Neki se ljudi ale na nedostatak dnevne budnosti, a spavanje im nije poremeæeno i èini
se kao da ga ostvaruju u dovoljnoj mjeri. Objektivni dokazi za te ku prekomjernu
pospanost ne postoje, ali se dnevna dre-mljivost mo e pojaviti. Taj sindrom mo e znaèi
ti lak u verziju idiopatske hipersomnije ili mo e biti uzrokovan nekim drugim, nepre
poznatim medicinskim ili psihijatrijskim poremeæajem.
4. Fragmentarni mioklonus
Mioklonus se pojavljuje u obliku kratkih, nevoljnih trzaja. Nekim se ljudima to
dogodi za vrijeme ne-REM spavanja noæu. Predlo eni poremeæaj je vrlo rijedak i bezopas
an.
5. Hiperhidroza u spavanju
Poznata je i kao noæno znojenje, koje obièno pogaða ljude kad imaju vruæicu. Meðutim, post
oje ljudi koji se noæu jako znoje bez ikakvih znakova vruæice ili drugih poremeæaja. N
eki se ljudi obilno znoje za vrijeme spavanja cijelog ivota. Najte i je problem ome
tanje spavanja i ljudi èesto moraju ustajati kako bi presvukli pid amu ili plahte.
6. Poremeæaj spavanja povezan s menstruacijom
Postoje tri oblika poremeæaja spavanja povezana s menstruacijom: predmenstrualna n
esanica, pred/nenstrualna hipersomnija i nesanica u menopauzi. Kao to imena govor
e, poremeæaj spavanja povezan s menstruacijom mo e izazvati ili manje ili vi e spavanj
a nego to je normalno.
495
7. Poremeæaji spavanja povezani s trudnoæom
Trudnoæa takoðer mo e izazvati ili nesanicu ili prekomjerno spavanje i pospanost. Na p
oèetku trudnoæe ene obièno osjeæaju prekomjernu potrebu za spavanjem, a na kraju, zbog tj
elesne nelagode, ne mogu spavati. U rijetkim sluèajevima, trudnoæa i postpartalno ra
zdoblje mogu biti povezani s noænim morama, noænim strahovima ili postpartalnom psih
ozom.
8. Zastra ujuæe hipnagogne halucinacije
Kad se ljudi uspavljuju, zatvorene oèi i dremljivo stanje otvaraju put sanjivosti,
a nejasne misli i slike teku mozgom u trenutku u kojem poèinje spavanje. Rijetko,
ove uobièajene, bezopasne hipnagogne slike mogu se pretvoriti u zastra ujuæe i izgled
ati stvarne, dijelom kao rezultat toga koliko su brzo uslijedile nakon budnosti.
Takve su halucinacije uobièajene kod ljudi s narkolepsijom, koji redovito zapadaj
u u REM spavanje neposredno nakon to zaspe.
9. Laringospazam povezan sa spavanjem
Vrlo rijetko neki ljudi dozive grè grla koji zatvara prolaz zraka i zaustavlja dis
anje za vrijeme spavanja. Rezultat je slièan epizodi apneje, ali ti ljudi nemaju a
pneju. Bude se gu eæi se i skaèuæi iz kreveta, sti æuæi grlo. Epizode traju od nekoliko sek
i do pet minuta. Ljudi koji imaju takve laringospazme obièno ih dozive svega dva d
o tri puta na godinu. Pijenje vode obièno ubrzava opu tanje mi iæa grla.
10. Sindrom gu enja u spavanju
Taj poremeæaj spavanja takoðer je rijedak, ali rtve imaju epizode gu enja gotovo svaku
noæ, a katkad i vi e od jednom na noæ. Bude se s osjeæajem straha, uznemirenosti i prije
teæe smrti. Strah je uvijek povezan s gu enjem, ali rtve ne pate od noænih mora, noænih s
trahova ili drugih oblika noænih napadaja anksioznosti. Ne pate ni od opstruktivne
apneje u spavanju. Uzrok je nepoznat.
496
Web stranice o spavanju
Internet je postao vrlo korisna mre a i mjesto razmjene informacija o spavanju i n
jegovim poremeæajima. Ovdje donosim popis nekih od najkorisnijih web stranica:
SleepNet
Sve to ste eljeli znati o poremeæajima spavanja, ali ste bili suvi e umorni da biste p
itali. SleepNet ima veze na vi e od 200 drugih stranica.
www.sleepnet.com
Amerièko udru enje za spavanje (American Sleep Association)
Profesionalno medicinsko udru enje koje predstavlja praktièare medicine spavanja i i
stra ivanja spavanja. www.americansleepassociation.org
Nacionalna zaklada za spavanje (National Sleep Foundation)
Posveæeno prevenciji katastrofalnih nesreæa uzrokovanih deprivaci-jom spavanja i pre
komjernom pospano æu te pobolj anju kvalitete ivota milijuna ljudi koji pate od poremeæaj
a spavanja.
www.sleepfoundation.org
Medicina spavanja (Sleep Medicine Home)
Daje popis izvora vezanih uz razlièite aspekte spavanja, ukljuèujuæi fiziologiju spava
nja, klinièku medicinu spavanja, istra ivanje spavanja, federalne i dr avne informacij
e, informacije za pacijente te poslovne grupacije.
www.users.cloud9.net/~thorpy *
497
Dobro spavati (The Sleep Well)
Izvor informacija o spavanju, poremeæajima spavanja i dogaðajima povezanim sa spavan
jem. www.stanford.edu/~dement
Djeca i poremeæaji spavanja (Children and Sleep Disorders)
Simptomi poremeæaja spavanja u djece èesto se razlikuju od simptoma u odraslih.
www.stanford.edu/~dement/children.html
Stranice za potporu oboljelima od sindroma nemirnih nogu (Restless Legs Syndrome
Support Page)
Sindrom nemirnih nogu (RLS) jest poremeæaj kretnji obilje en neobiènim osjetima, koji
se tipièno pojavljuju duboko u nogama, katkad u rukama, a rijetko u ostalim dijelo
vima tijela. Ti osjeti primoravaju patnika da pomièe pogoðeni ekstremitet kako bi po
stigao olak anje. RLS se pogor ava tijekom veèeri i noæu te stoga mo e dovesti do te ke nes
nice i prekomjerne dnevne pospanosti.
www.rls.org
A.P.N.E.A. NET
Posveæeno pribavljanju novosti i edukaciji oboljelih od apneje u spavanju i èlanova
njihovih obitelji, te poveæanju javne svijesti o apneji u spavanju aktivizmom paci
jenata.
www.apneanet.org
Spavanje i putnik (Sleep & The Traveler)
Dobre informacije i korisne natuknice o putovanju kroz razlièite vremenske zone.
www.sleepfoundation.org/sleeplibrary/index.php?secid=&id=62
498
Amerièko udru enje zafibromijalgièki sindrom (American Fibromyalgia Syndrome Associati
on)
AFSA je neprofitna organizacija posveæena istra ivanju, edukaciji i zalaganju za fib
romijalgiju. Stranice ukljuèuju informacije o AFSA-i, neke istra ivaèke projekte i pri
mjene donacija te razne druge izvore.
www. afsafund.org
499
Ustanove u Hrvatskoj koje se bave medicinom i istra ivanjem spavanja
Ambulanta za poremeæaje spavanja i hrkanje
Klinika za bolesti uha, nosa i grla i kirurgiju glave i vrata
Salata 4, 10 000 Zagreb
Tel. +385 (0)1 4920-012
Faks +385 (0)1 4920-632
E-adresa: predstojnik_orl@kbc-zagreb.hr
Centar za poremeæaje spavanja Psihijatrijska bolnica Vrapèe Bolnièka cesta 32, 10 090
Zagreb Tel. + 385 1 3780 666 Faks + 385 1 3483 660
Laboratorij za psihologiju
Institut za medicinska istra ivanja i medicinu rada Ksaverska cesta 2, p.p. 291, 1
0 001 Zagreb Tel. + 385 1 4673 188, 2347 884, 2348 355 Faks + 385 1 2348 385 E-a
dresa: bvidacek@imi.hr
500
Nadopune
Izdavaè mije ljubazno dopustio da na ove stranice uvrstim nekoliko nadopuna.
Kao prvo, istra ivaèi Sveuèili ta Stanford identificirali su i klonirali mutirani gen ko
ji uzrokuje narkolepsiju. Genski produkt je neuroprijenos-nik koji se naziva hip
okretin 2. Taj receptor pronaðen je u mozgu, toèno na mjestu za koje se veæ dugo smatr
a da se na njemu nalazi mehanizam spavanja. Sigurni smo da æemo uskoro pronaæi lijek
za narkolepsiju i poèeti rje avati neke osnovne misterije spavanja.
Sada je jo izvjesnije da nismo zdravi ako na e spavanje nije zdravo. Dokazi koji po
vezuju opstruktivnu apneju u spavanju s bolestima srca i krvnih ila se gomilaju.
Nema sumnje da taj poremeæaj stvara velik rizik visokoga krvnog tlaka, mo danog ili
srèanog udara. Jo jednom usrdno molim sve èitaoce da uèine ne to ako oni sami ili èlanovi
jihove obitelji imaju neki poremeæaj spavanja.
Najnovija istra ivanja pokazuju da umjerena deprivacija spavanja ili blaga ili umj
erena nelijeèena opstruktivna apneja u spavanju znaèi isto to i biti pijan. U sva tri
stanja naðena je jednako pogor ana uèinkovitost.
Struènjaci za spavanje klinike Mayo opisali su ozbiljan problem nazvan braèno razbuðiva
nje" (spousal arousal). Glasno hrkanje uvelike remeti spavanje braènog partnera. A
ko se jedan lijeèi, oboje æe imati koristi.
Nacionalna zaklada za spavanje imenovala je grad Walla Walla, u dr avi Washington,
amerièkim glavnim gradom zdravog spavanja.
U Phoenixu, u dr avi Arizoni, Scott Falater je osuðen za umorstvo prvog stupnja. Str
uènjaci za poremeæaje spavanja upoznati sa sluèajem uvjereni su da bi se moglo raditi
o primjeru nasilnog somnambulizma (mjeseèarenja), ne ba rijetkom poremeæaju spavanja,
te da su dokazi opravdavali oslobaðajuæu presudu ili barem umorstvo drugog stupnja.
501
Iznenada sam dobio e-poruku od Randya Gardnera, srednjo kolca opisanog u desetom p
oglavlju, koji je bio budan 11 dana. Obavijestio me da je zdrav k'o dren", iako 3
5 godina stariji.
Tragedije vezane uz vo nju u pospanom stanju ne jenjavaju. Devetog lipnja 1999. go
dine student je zaspao za upravljaèem, zaletio se u grupu studenata i estero ih usm
rtio. Pospanost je znak neposredne opasnosti! Ra irena deprivacija spavanja i nedi
jagnosticirani poremeæaji spavanja i dalje znaèe nacionalno izvanredno stanje.
Kontroverze oko spavanja djece u roditeljskom krevetu buknule su u protekloj god
ini. U jednom zanimljivom èlanku, Spavanje s djetetom", objavljenom u èasopisu The Ne
w Yorker (8. studenoga 1999.), autor John Seabrook citira Richarda Ferbera koji
ka e: Mnogo je primjera u kojima spavanje djece u roditeljskom krevetu ne znaèi nikak
av problem. Ja sada mislim da djeca mogu spavati i s roditeljima i sama. Ono to j
e va no jest da roditelji shvate to oni sami ele."
Nathaniel Kleitman umro je 13. kolovoza u 104-oj godini ivota. Na poèetni odnos prof
esora i studenta razvio se u blisko prijateljstvo i veoma æe mi nedostajati.
502
O autorima
Dr. se. WILLIAM C. DEMENT, dr. med., vodeæi je svjetski struènjak u podruèju spavanja,
deprivacije spavanja te dijagnostike i lijeèenja poremeæaja spavanja. Godine 1970.
osnovao je prvi u svijetu centar za poremeæaje spavanja pri Sveuèili tu Stanford. Godi
ne 1975. pokrenuo je rad Amerièkog udru enja za poremeæaje spavanja i prvih 12 godina
bio je njegovim predsjednikom. Svake godine od 1971. dr ao je kolegij Spavanje i sa
njanje" na Sveuèili tu Stanford i napisao prvi dodiplomski ud benik u tom podruèju. Takoðe
r je bio predsjednik Nacionalnog povjerenstva za istra ivanje poremeæaja spavanja, èij
i je zavr ni izvje taj izravno doveo do osnivanja Nacionalnog centra za istra ivanje p
oremeæaja spavanja pri Nacionalnim institutima za zdravlje. Zivi u sjevernoj Kalif
orniji sa svojom obitelji.
CHRISTOPHER VAUGHAN autor je knjige Kako ivot poèinje: Znanost o ivotu u maternici,
koji je Nacionalno udru enje knji nica proglasilo jednom od najboljih knjiga u 1996.
godini. Zivi u Palo Altu u Kaliforniji, sa suprugom i dvoje djece.
503
Kazalo
A
A.P.N.E.A. NET 498
acetilkolin 301,307
adenozin 302,307
adenozin trifosfat (ATP) 302
adrenalin 147,247,290,301,306
Adrian, Lord 44
afektivni poremeæaj uzrokovan
vremenom 85 AIDS (sindrom steèene
imunodeficijencije) 286,288 akupunktura 171 alfa-valovi 33,34 alfa-delta-spavanj
e 160 Alkmeon 43 alternativne terapijel70 Alzheimerova bolest 197,201, 493 Ambie
n 180,181,184,441 Amerièki odbor za medicinu
spavanja (ABSM) 22,384,385 Amerièko dru tvo za rak 282,283 Amerièko udru enje za
fibromijalgièki sindrom 161,499 Amerièko udru enje za narkolepsiju
62
Amerièko udru enje za poremeæaje
spavanja 436, 459,479 amfetamini 304, 306 - 309,484 amobarbital (Amytal) 179 Amy
tal 179
Ancoli-Israel, Sonia 135,138,437 anestezija 31,178,209,244
anksiozni poremeæaji 105,494 antidepresivi 176,181,186,201,225,
229,434,440 antihistaminici 182 apneja u spavanju 186 - 212
lijeèenje 205 - 210
otkriæe 194 - 200
u djece 202 - 204
u starijih 200,201 Arand, Donna 166,167,174 arhitektura spavanja 354 Aristotel 4
3
Aserinskv, Eugene 46 - 50,53 - 56, 119
astma 306,484,492 automatsko pona anje 252,253
B
Balkin.ThomasJ. 324 barbiturati 178,179,181 Belani, Aarthi 130 - 133 benigni neo
natalni mioklonus u
spavanju 491 Benson, A. C. 342 Benzedrine 306
benzodijazepini 179 - 181,229, 302, 484
Berger, Hans 44 beta-valovi 33,36
Bhopal kemijska tvornica, katastrofa 416
Bingham, L'Ann 246
504
Kazalo
bioetika 310 biofeedback 171 biolo ki sat 88 - 115
elektrièna rasvjeta 109,114,115
istra ivanja u institutu Max Planck 103,104,106
model suprotnog procesa 90, 93, 94,99,394,419
raspolo enje i vitalnost 298 - 300
reguliranje 106
uloga svjetla 457
u potrazi za 101 bolest spavanja 492 bolest srca 173,199,200,492 bolest srca i k
rvnih ila 173,199 bolne erekcije povezane sa spavanjem
489
Bolnica ratne mornarice Sjedinjenih
Amerièkih Dr ava Bethesda 83 Bonnet, Mike 166,167,174,396,397 Braun, Allan 324, brom
idi 178
bruksizam ( kripanje zubima) 235, 489
C
Carskadon, Mary 72,127,131,136 Cartwright, Madeline 297,298,429 Centar za poremeæa
je spavanja
bolnice Henry Ford 79, 82,347 Centar za poremeæaje spavanja
Kathryn Severyns Dement 22,23 centralna apneja u spavanju 162,184,
191,481,490 centri za poremeæaje spavanja 384,
500
ustanove u Hrvatskoj 500 Challenger, svemirska letjelica 67,68
ChuangTzu 318 Churchill, Winston 393 cirkadijurni ritmovi 406, 440, 451,
454,455,479,485 Cleland, Max 373 CLOCK 112
Coca-Cola 305,412,414,415 Cohen, Sheldon 284 Coleridge, Samuel Taylor 340 Collin
s, Wilkie 233 Coton, Richard 44 Crick, Francis 334 Czeisler, Chuck 9,105 - 108,1
10, 137,299,346,417
È
èedomorstvo 423 èernobilski nuklearni reaktor,
katastrofa 252,416 èimbenik tumorske nekroze 288 èudnovati kljuna 275
D
Dalmane 180
De Mairan,Jean Jacques d'Ortous 102
definicija spavanja 31,32 degenerativne bolesti mozga 228,
493 delfini 270
delta-valovi 33 - 36,160 Dement, Kathryn 21 - 23 Dement, Pat Weber 54 depresija
298, 302,305, 308,346,
369,374,439,440,494 antidepresivi 176,181,186,201,225,
229,434,440
u starijih osoba 201,439,440
505
deprivacija spavanja 17,56 - 59, 65 bolest 17,286-289 cijena 238,239
djelomièna 94,167,294 - 296
i adolescenti 430 - 433
i lijeènici 243 - 245
i vo nja 245 - 249
i zrakoplovni piloti 240 - 243
ljudske granice 264 - 269
sindrom subote 250
u roditelja 422, 423
usporedba s alkoholnom opijeno æu 251,252 Descartes, René 346 diazepam (Valium) 179 di
jagnostièka klasifikacija
poremeæaja spavanja i pobuðenosti
(ASDC) 63 Dinges, David 236,251,295,296,
396,420 disomnije 479 - 486 djeca 126 - 133,422 - 433
apneja u spavanju 202 - 204
narkolepsija 219
noæne more 428
noæni strahovi 230 - 236
obrasci spavanja 126 - 129
spavanje adolescenata 130 - 133, 430 - 433 djeca i poremeæaji spavanja, web
stranica 498 dnevna pospanost {vidi dug u
spavanju) 74 - 79,219,309 dnevne potrebe za spavanjem 353,
363 - 365 dnevnik spavanja 355 - 358 dodatno spavanje 392 - 399 dojenaèka apneja u
spavanju 490
dojilje 35
dopamin 301, 303,304,308 Doucette, Michael 18 Drugi meðunarodni kongres
istra ivanja spavanja 62 duboko spavanje 62 dug u spavanju {vidi Vi ekratni test
latencije uspavljivanja - MSLT)
74 - 79,359 - 362
Exxon Valdez katastrofa 65 - 68, 246,253,416
i alkohol 81-82
i apneja u spavanju 194 - 212
i automatsko pona anje 252,253
i Challenger katastrofa 67, 68
i kamp za spavanje 460 - 471
i putovanje 88 - 90
i starenje 138
i vo nja 302 - 305
maskiranje 79 - 80
mjerenje 358 - 362 dugi spavaèi 363, 494,495 dugovjeènost 282 - 291 duhan 300,307, 3
08 du evna bolest 56,59,144,267,268,
276
24-satni sindrom budnost-spavanje 486
E
Eckbaum, Karl 157 Edelman, Gerald 231 Edgar, Dale 9,90,98,130,138,308, 455
Edison, Thomas 113 - 115,238,347 efedrin 306 Egipæani, drevni 321 elektroencefalog
rafi (EEG) 32,360, 400
506
Kazalo
elektrièna arulja, izum 113
Ellis, Havelock 330
enureza u spavanju (mokrenje u
krevet) 489,490 epifiza 33,172 epilepsija 201,222,233,373 epilepsija povezana sa
spavanjem 493 Epworthova ljestvica pospanosti 358 Everson, Carol 287, 288,291
F
Fassell,Jim 415
Feniks (Besnon) 342
Ferber, Richard, Solve Your Child's
Sleep Problems 424 fetus 118- 121,273-275 Fisher, Charles 8,58,60,220 flurazepam
(Fluzepam) 180 folikulostimulacijski hormon (FSH)
130
Ford, Henry 347
Freud, Sigmund 41,50,305
frontalni re njevi mozga 324
G
GABA receptor 181,302,309 Gardner, Howard 335 Gardner, Randy 264 - 269,291,502 g
astroezofagealni refluks 156,159,
160,183,197 gastroezofagealni refluks povezan sa
spavanjem 492 glad 70,116,305,333 glavobolje povezane sa spavanjem
493
govorenje u snu 233,488 Grauke,John9,157,382 *
Grèka, drevna 43
Guilleminault, Christian 9, 61 - 63, 72,193,194,197,198,202,228, 248,433
Gulevich, George 256,266,268
H
Halberg, Franz 91,406 Halcion 175,180,441 halucinacije 214,215,220,221 hibernaci
ja (zimski san) 89,172 higijena spavanja 167,168,174,421,
423,428,482
pobolj anje 167 Hilprecht, Herman 340 hiperhidroza u spavanju 495 hipersomnija 309
,435,480,481,495 hipnagogne halucinacije 214,215,
237,247,480 Hipnos (bog spavanja) 43 hipnotoksin 293 hipnoza 293 Hipokrat 434 hi
popneja 193 hipotalamus 129,286 hipoteza o sintezi aktivacije 323, 325 Hobson, A
lban 323, 334 homeostatski pritisak spavanja 165 hormon koji oslobaða hormon rasta
290
hormon rasta 35,130,137,280,289, 290
hormoni stresa 37,290 Horne, James 403,455 hrkanje 186 -194 Huffcutt, Alien 296
Huxley, Aldous 310
507
I
idiopatska hipersomnija (prekomjerna pospanost) 309,480, 495
idiopatska nesanica 164,480 imidazopiridini 180,181 impotencija 197,488 imunoglo
bini 285 imunosni sustav 282 - 291 incubus 213
indeks apneje/hipopneje 193 inercija spavanja 36,397,404,486 Inoue, Shin Ichi 11
1 Institut za lucidnost 344 Institut za medicinu Nacionalne
akademije za znanost 145 interleukini 285 - 290 internet 239,278, 497 istra ivanja
na ivotinjama 222 - 224 istra ivanje spavanja, povijest 334 Itoi, Ana 246
J
Joga 170
Johnson, LaVerne 266,268 Johnson, Lyndon 393,405 Jouvet, Michael 10, 56,229, 309
K
kamp za spavanje 460 - 471 katapleksija 216 - 218,222 - 226,
230,480 Kawamura, Charles 111 Kekule, August 340,341 King,Abby456 K-kompleksi 33
- 35 Kleitman, Nathaniel 102 - 104,118,
122 - 124,282,291,314,360,502
klonazepam (Rivotril) 229 kloralhidrat 178 klordiazepoksid (Librium) 179 kofein
453,464,466,469,470,482, 484
kognitivne tehnike 169 kokain 303 - 308,484 Koko (èimpanza) 317, 318 koma 31
kontinuirani pozitivni pritisak u di nim putovima (CPAP) 205 - 208,211,212,368,382
,384
kontrola podra aja 167 - 169
kora velikog mozga u adolescenciji 44
Korejski rat 69, 255
kortizol 36,280
krajnici 15,191,203 - 205,207,210
Krakow, Barry 428
kratki spavaèi 164,346,347,363,494
Kreuger, Jerry 291
Kripke, Dan 135
kriza spavanja 11,130,387 - 419
i dodatno spavanje 392 - 399
prevencija 391,392
razumijevanje 388-391
sindrom brze promjene vremenske zone 407 - 415
smjenski rad 416, 417
vo nja 402,403 krvni tlak i apneja u spavanju
186 - 188,192,193,196 - 203,221 Kubla Khan (Coleridge) 339
L
LaBerge, Stephen 320,329,343,344 Laboratorij za cirkadijurne ritmove i
spavanje Sveuèili ta Cornell 109 LaFalce, John 373
508
Kazalo
Lancet (èasopis) 383 laringospazam povezan sa spavanjem 496
latencija uspavljivanja 354,359 - 361,
395,399,400,429,441,463 Lauber.John 9,66 laudanum 178 Lavie, Peretz 336 Lewy.Al
106 Li, Kasey 210 Librium 179
lijeènici opæe prakse 375 - 386 lijekovi za spavanje 175 - 184
bez lijeènièkog recepta 182
povijest 177-179
stavovi lijeènika 175-177
suvremeni 180 -181 limbièki sustav 301 Lindbergh, Charles 252 Loewi, Otto 340 Lubi
n, Ardie 226 lucidni snovi 434,435 Lugaresi, Elio 10,197,233 luteinizirajuæi hormo
n (LH) 130
LJ
ljekovito bilje 171 M
Maasjim 10,417 Macbeth (Shakespeare) 234 - 236, 293
maèke 269 - 270
madraci 457,458
Mahowland, Mark 227,229,236
makrofagi 286
Mariani, Angelo 305
masa a 171
Max Planck Institut 11,103,104,106
McCarley, Robert 323
medicina spavanja 16,23,40,48,497
Medi , Ray 278
meditacija 170
Meðunarodna klasifikacija poremeæaja
spavanja, priruènik za dijagnostiku
i kodiranje 479 melatonin 33,109,110,121,130,
172,173,409,410,434,441
kao lijek za spavanje 172 Mendeljejev, Dmitrij 340 menopauza 136,188, 435, 436,
495 menstruacijski ciklus 433,434,436,
495
metaanaliza 296 Mignot, Emmanuel 223 mikrospavanje 196,242,243,265,
393,395 Mitchell, Steven 195,221 Tbe Moonstone (Collins) 233 moæno spavanje (Maas)
417 modafmil 226,227,279,308 - 310 model suprotnog procesa 90 - 101 mokrenje u
krevet 235,424,430,
435,489,490 Monk, Timothy 415 Moore, Robert 110 morfij 178,306
Moscow, Idaho, SAD 22,23,157, 159,203,366,370,372,382
mozak 65 - 87,273 - 277,300 - 303 kartiranje 323 koji spava 30,32
neuroprijenosnici 182,300 - 304,
307 uzbuðenje 274
valovi 32 - 37,44,45,47,55,57, 62,83,91,92,98,119,160,171, 230,231,237,273,360,4
58 mu ka menopauza 136
509
N
nacionalna kampanja za porast
svijesti o spavanju 458 Nacionalna uprava za aeronautiku i
svemir (NASA) 242 Nacionalna zaklada za spavanje 7, 8,
18,79,156,294,372,393,
433 - 436,475,497 Nacionalni institut za zdravlje
(NIH) 122,159 Nacionalni laboratorij za spavanje
336,474 Nacionalni odbor za sigurnost u
prometu (NTSB) 65,239,246,
252-254 Nacionalno povjerenstvo za
istra ivanje poremeæaja spavanja
9,66,157,226,246,247,366,376,
423,431 nadbubre ne lijezde 37 napadaj spavanja 74,216 narkolepsija 213 - 236 nauèena
nesanica 164 Nembutal 179 neokorteks 275
nepravilan obrazac budnost-spavanje 485
neprimjerena higijena spavanja 482 ne-REM spavanje 34,56,120 - 122 nesanica 145
- 185
gastroezofagealni refluks 156,159, 160,183,492
kao simptom 146
kronièna" 145
kronièna na mahove" 145
lijeèenje 167 - 185
nedjeljne noæi 105
opasnosti od 148 - 151
ponovna pojava 182 primarna 164 - 173 psihièki problemi 161 ra irenost 147
s poèetkom u djetinjstvu 194 sindrom fibrozitisa (fibromijalgija) 160, 493
sindrom nemirnih nogu 162,183, 194,220,331,332,367,370,374, 384,482,498
stres 148,150,153
u menopauzi 495
u starijih osoba 440 - 442
uzroci prolazne 152-154
zbog pote koæa s uspavljivanjem 145 - 147,151,154,155,160,485 nesreæe na tekuæoj vrpci 2
39 nesvjesnost 236
neuroprijenosnici 182, 300 - 304, 307
Nicklaus,Jack341 nikotin 307,308 Nino-Murcia, German 21,246 noæna srèana ishemija 49
2 noæne more 231, 316,423,488,491 noæni grèevi u nogama 488 noæni strahovi 230 - 236,423
,487 noæno mokrenje 197,435 noæno penilno nabreknuæe (NTP) 316
norepinefrin 301, 303, 304 novoroðenaèki ivot 118 - 125
O
obmane 57
obrasci spavanja dojenèadi 121 - 125 ogranièavanje spavanja 167,169, 295,429
510
Kazalo
O'Keeffe, Georgia 346 okolina u kojoj se spava 153,154, l 456 - 459,482
omnibus anketa o spavanju (1998.)
156,294 opæa amnezija 231,233 opijenost spavanjem 486 opstruktivna apneja u spavan
ju {vidi
apneja u spavanju) 186 - 212 oscilacija (titranje) 111 otmica (izvanzemaljci) 21
3 Otok tri milje, nuklearna nesreæa 416
P
pamæenje 333 - 337 panièni poremeæaj 494 paraliza spavanja 488 j parasomnije 486 -
491 | Parkinsonova bolest 228,440,493 Passouant, Pierre 9,62, 63 Pavlov, Iva
n 101,102 Pemberton, George 305 peptièni èir 146,492 periodièni pokreti udova u spavan
ju
(PLMD) 157,161,162,184,370,
373,482 PET (pozitronska emisijska
tomografija) snimanje 323 Pickwickovski sindrom 194,195 Pilcher,June 296
piloti 66,154,240 - 244,252 - 254,
306,396,404,412 Pittendrigh, Colin 495 Platon 43
Poe, Edgar Allan 346 pogrje an do ivljaj spavanja 162,
163,169,184,479,480 '
poligrafi 32,47,273,315
polisomnografsko ispitivanje 161, 165,200
poremeæaj pa nje s hiperaktivno æu
128,430,480 poremeæaj pona anja u REM
spavanju 227 - 230,489 poremeæaj ritmièkih pokreta 487 poremeæaj spavanja povezan s
alkoholom 484 poremeæaj spavanja povezan s
menstruacijom 495 poremeæaj spavanja povezan s
poèetkom spavanja 483,486 poremeæaj spavanja povezan s
trudnoæom 496 poremeæaj spavanja povezan sa
smjenskim radom 485 poremeæaj spavanja uzrokovan
toksinima 485 poremeæaj spavanja vezan uz okolinu
u kojoj se spava 482 poremeæaj spavanja vezan uz
postavljanje granica 483 poremeæaj spavanja zbog prilagodbe
na stresni dogaðaj 483 poremeæaj spavanja zbog zloporabe
stimulansa 484 poremeæaji pobuðenosti 486,487 poremeæaji raspolo enja 414 poremeæaji spava
nja 186 - 257
apneja 186 - 212
govorenje u snu 488
i lijeèhici opæe prakse 375 - 386
i osobna sigurnost 227
ispitivanje spavanja radi postavljanje dijagnoze 161 - 163
mjeseèarenje 230 - 236
narkolepsija 213 - 236
511
negiranje 256
noæni strahovi 230 - 236
periodièni pokreti udova u spavanju
(PLMD) 482 pogrje an do ivljaj spavanja 479,480 poremeæaj pona anja u REM
spavanju 489 povezani s lijekovima za spavanje
484
samostalno postavljanje dijagnoze
368-370 sindrom nemirnih nogu 156 - 159,
482
sindrom neprohodnosti gornjih di nih putova 193,369
suoèavanje s 366 - 386 pospanost nakon ruèka 95 posteljica 120,275 posttraumatska hi
persomnija 481 Powell, Nelson 9,208 - 210 predmenstruacijska hipersomnija 495 pr
edmenstruacijska nesanica 495 predmenstruacijski disforièni
poremeæaj (PMDP) 434 predmenstruacijski sindrom 434 prehlade 175,284 - 286,289,491
prehrana 116,117,282,284,415,
454,456
inercija spavanja 486, 397,404 prekomjerna pobuðenost 152 pretilost 191,194,197,19
9 prerano roðeno dijete 118 primarna nesanica 164 - 171 primarna zdravstvena za tita
157,159 primarno hrkanje 490 prirodne stanice ubojice 286,288,289 problemi s te i
nom 454 Probudi se, Ameriko! Nacionalna
uzbuna spavanja" (Nacionalno
povjerenstvo za istra ivanje poremeæaja spavanja) 20,458
proces razbuðivanja ovisnog o satu 90,92,94,95,99,101,147,226, 250,270,299,309,332
,358,360, 361,364,390,394,402,420,427, 437,441,446,450
produktivnost 331 - 347
Projekt spavanje: Nacionalni program o nesanici i poremeæajima spavanja 64
projekt Walla Walla 21 - 23,475
prolaktin 35,280,434
Provigil 226
Prvi meðunarodni kongres
istra ivanja spavanja 62 pseudoefedrin 306 psihoanaliza 41,49,50,58, 59,325 psihof
iziolo ka nesanica 164,169,
170,183,184,479 psihoze 49,59,83,225,306,321,493 pubertet 129 - 133
R
radno vrijeme 238,239
rak 282,283,258,286,288,289,312,
313,327-329 rana odrasla dob 438 raspolo enje 292 - 311 Rechtschaffen, Allan 8,278
,279 REM (brzi pokreti oèiju) 46 - 49
deprivacijska istra ivanja 56 - 59, 276,377,326
i sanjanje 49 - 52,54,118,119, 314-318,343,344
i uèenje i pamæenje 333 337
narkolepsija 215 - 218
nu nost 71, 72
512
Kazalo
otkriæe 46 - 49
svrha 275,279,321
u dojenèadi 53,55,56,118 - 122, 273 - 276
u ivotinja 55,59,269 - 272 Reppert, Steven 120 reptili 275 Restoril 180
retikularni aktivacijski sustav 300,301
Reyner, Louise 403
ribe 271,275
Richmond, Julius 64
Riley, Robert 9,208,210
Rimljani, stari 321
Ritalin 59,225,442
rituali pri odlasku na spavanje 428,
443,449 Roehrs, Tom 277 Roffwarg, Howard 8,54,119,
273 - 275 Rosekind, Mark 9,242,254,256,
395,396,404,412 Roth, Tom 10,79,86,277 Rothenberg, Albert 338
S
Safer, Morley 218 samohipnoza 170 samostalno postavljanje dijagnoze
368 - 370 Savezna uprava za javno zdravstvo
64
Schenck, Carlos 228,229 Schroeder, John 178 Scott, Kevin 413 sedativi 82,178
sekobarbital (Seconal) 179 *
seksualni nagon 197,279,333
senilne demencije 201,439 Serotonin 301
Shakespeare, William 63,234,235, 293
Shaw, George Bernard 449 Simon, Richard 22 sinapsa 304
sindrom centralne alveolarne
hipoventilacije 481 sindrom fibrozitisa (fibromijalgija)
160,492 sindrom gu enja u spavanju 496 sindrom iznenadne dojenaèke smrti
(SIDS) 204,205 sindrom iznenadne neobja njive
smrti noæu 122,204,205,491 sindrom kroniène iscrpljenosti
237-257 sindrom nedovoljne budnosti 495 sindrom nedovoljnog spavanja 483 sindrom
nemirnih nogu (RLS)
156 - 159,194,220,331,482,498 sindrom nenormalnog gutanja vezan
uz spavanje 490 sindrom neprohodnosti gornjih
di nih putova 193,369 sindrom noænog jedenja (pijenja) 484 sindrom odgoðene faze spava
nja 155,
184,486 sindrom pomaka faze spavanja
unaprijed 155,486 sindrom priroðene centralne
hipoventilacije 491 sindrom promjene vremenskih zona
(sindrom ka njenja za mla njakom)
485
sindrom subote 250 sinusni zastoj vezan uz REM spavanje 489
513
Sleep, èasopis 63 SleepNet 497
smetenost nakon buðenja 486
Smith, Roger 255
smjenski rad 416,417
snovi i sanjanje 30, 35,36,42,43,
312-330
deprivacija 57-59
fiziologija 314-318
Freud 41,50,56 - 59,305,306, 314,321,322,324,327
i rje avanje problema 343,344
i stvarala tvo 339 - 343
koji mijenjaju ivot 312 - 314, 327-330
lucidni 343,344
REM (brzi pokreti oèiju) 46 - 49
stvarnost 318 - 320
tumaèenje 321 - 323
znaèenje nasuprot mehanizmu 323 - 330 somnolitici 309,310 sove" 101
spavanje, adolescenata 130 - 133 i bolest 284,285,286 - 289 i imunosni sustav 28
5,286,287,
288,289 i obnova stanica 289 - 291 u djetinjstvu 426 - 430 u mlaðoj odrasloj dobi
430 - 433 u novoroðenaèkoj dobi 118 - 125,
422,423
u srednjoj dobi 134 - 136,436 - 439 spolni hormoni 130,172 sporovalno spavanje 3
5,163,273,
286,435,455,487 sport 74,134,255 srednja dob 436,439
stadiji spavanja 33 - 38,44,52, 55-57
Stanfordska ljestvica pospanosti 296,
297,356,357,399,463 Stanfordski ljetni kamp za spavanje
73, 81,99,127,136,137,242,460 Stanfordski studenti za zdravo
spavanje 352,445,447 staraèki domovi 138,437 starenje 136 - 139,439,440 stariji lj
udi 136 - 139,200,201,438,
442
apneja u spavanju 200,201,439 depresija 439,440 lijekovi za spavanje 441,442 nes
anica 440
obrasci spavanja 136 - 139 Stevenson, Robert Louis 340 Stoohs, Riccardo 246 stop
e smrtnosti 282 strah od odvajanja 428 stres, i mjeseèarenje 234
i nesanica 152,154,157 stvarala tvo (kreativnost) succubus 213
Sullivan, Collin 10,205,206 suprahijazmatske jezgre (SCN) 110 Sveuèili te Stanford 1
6,31,59,
60 - 63,71,72,76,90,93,100,105,
106
Sveuèili te u Chicagu 16,261,263,
279,296 svjetlost, uloga 106 - 110 svrha spavanja 121,122,137,206,
214,215,218,289,354,360,455 Szent-Gyorgyi, Albert 340
514
Kazalo
eve" 101
kripanje zubima 235,489 T
Takahashi, Joseph 112
Tartini, Giuseppe 342
tehnike opu tanja 167,183
temazepam (Restoril) 180
teorije uvjetovanog odgovora 102,103
terapija svjetlom 431,434
testosteron 129,130
Thanatos (bog smrti) 43
theta-valovi 33 - 37
Tilkian,Ara 197
tjelesna temperatura 32,36, 84, 93,
98,103,111,166,269,279,289,
290,346,406,455 tonzilektomija (odstranjivanje
krajnika) 15,203,204 traheostomija 198,202,203,206,
367,368 treæi krajnik 15,203 trening progresivnog opu tanja 168 triazolam (Halcion)
175 Tripp,Peter57-59,264 Troell, Rob 210
trudnoæa 118,204,273,434 - 436, 496
trzajni pokreti pri spavanju 316,317 T-stanice 285,286,288 tuga zbog ponedjeljka
105 Tumaèenje snova (Freud) 50,56
U
uèenje 331,333 - 337 udaranje glavom 328,487 «
Udru enje centara za poremeæaje spavanja 63
Udru enje polisomnografskih
tehnologa 418 umjetni stimulansi 311 unutarnje uvjetovani poremeæaji
spavanja 479 - 482 Uprava za lijekove i hranu (FDA)
172,175,179,180,209,309 uvjetovana nesanica 164 uvjetovano pona anje 425 uvulopala
tofaringoplastija (UPPP)
207
V
valerijana 171 Valium 179 valovi vruæine 435 Van Cauter, Eve 296 vanjski uvjetovan
i poremeæaji
spavanja 482 - 485 ventrikularna tahikardija 198 virus humane imunodeficijencije
(HIV) 286 visinska nesanica 483 Vi ekratni test latencije uspavljivanja
(MSLT) 166,167,359 - 363,369,
429,441,463 vitalnost 303-311 vje banje 454 - 456 vlastite potrebe za spavanjem
354-365
dnevne potrebe za spavanjem
363 - 365 dnevnik spavanja 355 - 358 mjerenje duga u spavanju 358 - 362 PET (poz
itronska emisijska tomografija) snimanje 323 vozaèi kamiona 246 - 248, 401 vremens
ke zone 405 - 409, 412-416,430,485
SIS
vretena spavanja 33-35,37,120,163 Vrli novi svijet (Huxley) 310 vrijeme za brigu"
169
W
Wahlstrom, Kyla 131
Webb,Bernie 9,314
Wehr,Thomas 83 - 87,364,448
Wideman,John 377
Woolf, Virginia 346,435
Z
Zaklada Spencer 127 Zaklada za sindrom nemirnih nogu 157,159
Zarcone, Vincent 61 zloporaba alkohola 491 zlostavljanje djece 174,423 znojenje
197,495 zolpidem (Ambien) 180 Zucker, David 110
arulja od volframa 114 garavica 160,492 ivotni stil pametnog spavanja 443, 459
KNJI NICA ZELINA
Grafièka urednica Sandra Anjo Laliæ
Lektorica
Kata Zaloviæ Fi ter
Korektor Stanko Sokol
Grafièka priprema
Grafièko-likovna redakcija kolske knjige Tisak
Grafièki zavod Hrvatske, d.o.o. Zagreb
Tiskanje dovr eno u srpnju 2009.
ISBN 978-953-0-60825-2
CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèili ne knji nice u Zagrebu po
d brojem 700738.
516

Spavajte Bolje, Živite Dulje

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Spavajte Bolje, Živite Dulje

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

dr. sc. William C. Dement, dr. med.

You might also like