Atmosferske fronte Plinoviti omotaé oko nae planete nazivamo atmosferom. Atmosferu posjeduju i ostali planeti Sungevog sustava, Naravno, na ovako gostoljubivu kao sto je nasa. Debljina na8e atmosfere je ‘oko 1000 kilometara, no onaj “aktivni dio" u kojem se zbivaju procsei sto ih nazivamo vrijeme debeo je tek nekih 10-tak kilometara. U usporedbi s promjerom Zemlje (srednji iznosi 6.367,45 km), atmosfera je tanka kofica Sto obavija naSu planetu. PovrSina nae planete, gledajuéi globalno, ima nekoliko osnovnih oblika: vodene povrsine, pustinje, polarna podrudja, tropska podruéja, i nekoliko drugih tipova kopnenih povrSina. Boravedi neko vrijeme nad podlogom s odredenim svojstvima, npr nad hladnim ili toplim oceanom ,pustinjom, veliki volumeni atmosfere Ge poprimiti svojstva same podloge, te Ge ppostati suhi ili valZni, hladni ili topli. ZRACNA MASA je veliki volumen zraka odredenih svojstava koja je poprimio boraveti neko vrijeme nad odredenom podlogom. Mogu biti npr. polama zraéna masa, sjevernoatlantska, kontinentalna, sibirska, sredozemna, pustinjska...., a glede fizikalnih svojstava mogu biti hhladne, tople, suhe, viazne, stabilne, nestabilne. Atmosferske fronte su uska granitna podrugja izmedu atmosferskih zraénih masa. U termodinamitkom smislu one predstavijaju zraéne toplinske strojeve na makro i mezo skali. Za obitne ljude prolazak atmosferske fronte predstavija "rwino” vrijeme praceno naoblakom, kiSom, pljuskovima, dok su za meteorologe prirodne pojave od ogromnog znacenja jer predvidanje njihovog nastanka, te pracenje i predvidanje kretanja i vrijeme Zivota predstavija okosnicu meteoroloskog posla. Atmosferske fronte su u bari¢kom smislu sastavni dijelovi ciklona. Stacionarne atmosferske fronte Dok dvije zraéne mase miruju jedna kraj druge, njihovu granicu nazivamo stacionama fronta i na njoj nema nekih interesantnih zbivanja. Ono po emu se moze uotiti ta granica je nagla promjena temperature i vladnosti pri prelasku iz jedne u drugu. Sto se tide tlaka, tu neéete uotiti nikakav skok. Naelno, u atmosferi ne mogu postojati nagli skokovi u tlaku jet bi to izazvalo veliku gradijentnu silu koja bi inducirala jake vjetrove. Iznimka su tropski cikloni (twisteri, pijavice, hurricane-i, tajfuni...). Medutim, dvije zragne mase razliéitih temperatura u dodiru predstavijaju podrudje povecane toplinske energije, odnosno zatetak atmosferskog toplinskog stroja koji ée tu toplinsku energiju pretvoriti u mehanitku kako bi se kao konagni cilj ponistila razlika u temperaturi i snizilo energetsko stanje takvog sistema jer svaki fizikalni sustav u naem Svemiru nastoji doci u stanje sa najnizim moguéim sadrZajem energije. Kada energetski nivo postane dovoljno veliki, potinje pretvorba toplinske u mehani¢ku energiju: na stacionamoj fronti se javlja valni poremeéaj i na jednom mjestu hladni zrak potinje zauzimati podrutje toplog zraka, dok na drugom topli zrak potinje zauzimati podrugje hladnog zraka. ‘Ono Sto je tema ovog ¢lanak je kako izgledaju pomitne atmosferske fronte. Tople fronte Kada topli zrak potne nadirati nad podruéje hladnog zraka, on se, zato ito je specifiéno laksi, ‘penje” preko hladnog. Stoga je granica tople i hladne zratne mase nagnuta prema hladnom zraku, Nagnutost se izrazava tangensom kuta (omjer nasuprotne i prilezeée katete) i iznosi od 1/50 do 1/300. Frontalna povrsina zapotinje tamo gdje potinje uodijiva razlika dviju zraénih ‘masa, najée8ée na povriini zemlje, a zavréava tamo gdje ona prestaje.[Zbog penjanja toplog zraka iznad Inladnijeg dolazi do kondenzacije jodene pare, odnosno stvaranja naoblake du2 frontalne povrSine. SI.1 redstavija sustav naoblake kada se io stabiInom toplom zraku, Jotljivo je da se tu radi uglavnom 0 |slojevitoj naoblaci (nimbostratus Ns, itostratus As, cirostratus Cs). U podrugju hladnog zraka ispred same fronte postoji podrugje oborina. ‘Oborine iz As najée&ée ne dopiru do 1 Pikaznsbiske topo ont 8 tain tpn ako tla, dok iz Ns pada dosadna jednoliéna xe cmteten Ns-nimbowratus kia. Podrugje oborina se nalazi u podruéju toplog zraka. Nakon prolaska ople fronte dolazi do naglog razbijanja naoblake i zatopljenja, S12 predstavlja oblaéni sustav tople onte u sluéaju nestabilnog toplog Zbog termodinamitke jnestabilnosti, dolazi do stvaranja Iujnih oblaka kumulonimbusa Cb lunutar samog oblatnog sloja. Kako su i kumulonimbusi Cb sastavni dio apm cna _ Polaénog sustava teSko su uodljivi te se Se jnazivaju maskirani komulonimbusi. Ne ny, c=, fireba posebno naglasavati njihovu jopasnost za zratni promet. No mi tamo Konako ne letimo, zar ne? Ili moZda Ietimo...? U ovom slugaju oborine su ‘5.2 Paz naoblake v topo nts nestabtnimtopim zakom As atosatus, ‘Sc stratokumas Sa rire Kombinacija dosadne ki8e iz nimbostratusa Ns i mjestimiénih povremenih pljuskova iz kumulonimbusa Cb. Hladne fronte Pri nadiranju hladnog zraka na podrutje toplog, dolazi do njegovog "podvlaéenja’ ispod toplog. Razlog tome je njegova veca specifiéna tedina. Zbog podizanja toplog zraka u vise slojeve, u njemu dolazi do kondenzacije vodene pare , te stvaranja oblaka. Postoje spora (SI3.) i brza (SI.4.) hladna fronta. 1.3 prikazuje oblatni sustav spore Inladne fronte kada hladan zrak zauzima irugje stabilnog toplog zraka. Ovdje Ge prevladavati slojevita naoblaka, kkisni nimbostratusi Ns, te altostratusi As iznad njih. Iza hladne fronte, u odrutju "vedrine”, dolazi do stvaranja Inovog "reda" kumulusne naoblake, Cu -on i Cb, Ta linija se jo8 naziva i 'sekundama hladna fronta", mada se tu ‘513 Prkaz naobake bze Magne fonte sa stain topkm 2rakom ‘Ae atokumuns ‘Se- statokumunss 4s aostatos Rec mmboatratos Circonkamulus kongestus Cu umsS14. prikazuje oblatni sustav brze fronte, kada hladan zrak 1uzima podruéje nestabilnog toplog aka, Uslijed te nestabilnosti dolazi do aglog uzdizanja toplog zraka te |tvaranja olujnih kumulonimbusa Cb ih jakim udarima vjetra, fjuskovima i grmljavinom. Ispred vakve hladne fronte dolazi do pupanja wulusa Cu i kumulusa kongestusa 'u con , to u jedriligarskom smislu ~ —~—- predstavlja "raj" jer dize "svuda" Si4 Pras naobloke brze Made frontesnestabinin fopim ziekom™ sono iskustvo autora). Nekada je So umdeninbus Cohan bilo popularno jedrenje jedrilicama pelarreerren rae ispred fronte, no jasno je koje opasnosti kriju takvi "witei". Iza fronte, u podrugju "vedrine”, uslijed jake termitke aktivnosti dolazi do stvaranja sekundarne hladne fronte. Fronte okluzije Kako je hladna fronta br2a od tople, to ée ona nakon nekog vremena, etiri do pet dana u prosjeku, dostignuti toplu frontu. Drugim rijesima, hladan zrak Ge dostignuti hladnu zraému masu koju je topli zrak gurao ispred sebe. Uslijed toga ée topli zrak biti potisnut u visinu, Sto je i logiéno jer je specifigno lak8i od obje hladne zraéne mase. Sada imamo u igri tri zratne mase: dvije hladne u prizemlju i jednu toplu iznad njih. Ovu situaciju nazivamo okluzija. ‘Spomenute hladne zraéne mase se ipak razlikuju u temperaturi, pa u ovisnosti o tome mozemo govoriti o dvije vrste okluzije: okluzija tipa tople fronte i okluzij tipa hladne fronte, Okluzija predstavija zavrSni din u Zivotu ciklone. Smisao ciklone je bio mijeSanjem zraénih masa poniititi temperaturnu razliku medu zraénim masama, odnosno smanjiti energetski nivo sistema, Sto je sada i postignuto. Jo§ je nesto malo energije ostalo Sto odrZava oblaéni sustav, koji éak u sebi moze sadrZavati i maskirane kumulonimbuse Cb. Ali to je zapravo kraj. Ciklona ée Zivjeti jos najvi8e dan ili unajniZem sloju imamo tip hladne onte, Oblagni sustay moze sadréavati iaskirane kumulonimbuse Cb, 8to je lo opasna situacija za zraéni promet [posto su vizualno te&ko ili gotovo jnikako uodljivi. ‘8.5 Prkaz nablake pi okuzij po tpu Nadine fronte ‘Ae altura Se statokumuss mulorimbus Ns crimoostatusISI. prikazuje oblaéni sustav okluzije tipa tople fronte. Hladni zrak koji je ustigao drugu hladnu zraénu masu (u biti samoga sebe) je ipak neSto topliji te najnizem sloju imamo tip "tople ‘16 Pra naobake pi okvz po ou tole fore ‘Ae=atokuruls| * statokumus ‘As atosatus Ne ouatos CresCumulus (Cu) (Cb from stratosfere)(Cb)