Professional Documents
Culture Documents
Stranica 1 od 8
o nama prijatelji
samo pe
naslovna emisija autori prevodi video knjige corax tefter teme ostalo
http://www.pescanik.net/content/view/5203/109/ 11.10.2010
Peščanik - Šta će (...) Srbija u Evropi? Stranica 2 od 8
U onome što se u javnosti u Srbiji govoru o Evropi, o granicama Evrope, o eventualnom pristupanju Srbije Evropskoj uniji mogu
izdvojiti nekoliko glavnih diskursa. Jedan od njih je diskurs onog dela srpske političke i kulturne elite koji je proteklih dvadeset godina
označavan kao „građanska“ ili „druga“ Srbija. Za ovu elitu Srbija je društvo koje je u državno-pravnom smislu uređeno prema modernim
demokratskim normama, pa je u tom smislu to jedno moderno i „evropsko“ društvo. Ali, kako se ekonomski i politički život srpskog
društva suviše često odvija u nekoj vrsti „sive zone“, na granici legalnosti, a ponekad i potpuno van zakona, onda je ipak re
nedemokratskom i „neevropskom“ društvu.
Na primer, Vesna Pešić, sociološkinja i poslanica u Skupštini Srbije, koja je početkom 90-ih osnovala Građanski savez Srbije,
primećuje da posle smene režima u Srbiji 5. oktobra 2000, ova zemlja sve do danas „nije uspela da se stabilizuje kao moderna i
demokratska država“. Ona posebno izdvaja probleme na nivou društvenih vrednosti i konstatuje da u Srbiji i dalje „umesto
vrednosne legitimnosti liberalnog tipa... kao legitimacijska matrica operiše nacionalizam“, zbog čega se parlamentarna demokratija i
tržišna ekonomija pretvaraju u „slabašne, manje-više fasadne institucije“. (Vesna Pešić: Nacionalizam nemoguće države, Helsin
povelja, br. 99-100, septembar-oktobar 2006).
Drugu vrstu diskursa na osnovu koje se u srpskoj javnosti artikuliše tema granice između Srbije i Evrope čine oni diskursi koji tu temu
posmatraju u kontekstu kritike evropskih integracija kao prikrivene ekspanzije zapadne kulture, kao kulturni kolonijalizam. Ti, mo
ih tako nazvati, srpski patriotski diskursi, u današnjem širenju Zapadne Evrope na Balkan vide veliku opasnost po opstanak srpskog
nacionalnog identiteta i nacionalnog samopoštovanja. Dobar primer kako ta opasnost izgleda u očima nekih srpskih patriota je
kome je jedan novinar nedeljnika NIN (21. juna 2006), prokomentarisao izjavu Olija Rena da je „EU živa politička životinja, a ne fosil
„Problem je u tome“, napisao je novinar Nina, „što gledano iz Srbije... ta životinja ne deluje pitomo. Šest godina posle obaranja
Miloševića, za prosečnog građanina Srbije, ‘odlazak u Evropu’ prvenstveno znači suočavanje sa serijom poniženja“.
Srbija ne treba da „srlja u Evropu“ i zbog toga što joj preti opasnost da će tamo biti ne samo nacionalno ponižena nego i oplja
je mišljenje koje je pre tri godine izneo jedan poznati srpski slikar, odgovarajući na pitanje novinara beogradskog lista Politika
2006) koje je glasilo: „Hoćemo u Evropu. Da li nam je to potrebno?“. „Nije“, odlučno je odgovorio naš slikar, „Evropa je prema nama
surova i sirova, a mi joj se neprestano udvaramo, molimo da nas primi, puzimo... A to je van pameti. Kad uđemo u Evropu oni
uvaliti sve što ne valja. Prvo će nam prodati lekove kojima je istakao rok i sve ostalo što su odbacili, a ovde će nam uzeti ono
nemaju, a nemaju zdravu hranu, pitku vodu, rasnu stoku... Mi bismo to sve trebalo da čuvamo. A kad nas oni zamole da uđ
Evropu o tome bi, i tada, trebalo dobro da razmislimo“.
http://www.pescanik.net/content/view/5203/109/ 11.10.2010
Peščanik - Šta će (...) Srbija u Evropi? Stranica 3 od 8
tako i „razmere kaveza za piliće i veličina boksova za telad, oblik i izgled kokošaka, petlića, pataka, gusaka i ćuraka, veličinu
Takođe je, čudi se on, „tačno definisan izgled i veličina trešnje, jagode, zrna grožđa, jabuke... kruške, breskve, kajsije, južnog
pasulja, graška, paradajza, luka, belog luka, kupusa, tikvica itd“. Zaista, ponosni građani Srbije - koji su navikli da im politič
ljudi na vlasti drže važne i poučne govore o istoriji, o tradiciji, o Kosovu, o identitetu i sličnim krupnim temama - mogu samo da se u
čudu kriste! O Evropo, zar si dotle stigla!
Ipak, ovaj patriotski diskurs ostavlja mogućnost kontrolisanih kontakata sa Evropom, pa čak i eventualnog političkog i ekonomskog
uključenja u EU, ali pod uslovom da glavna granica ostane nedirnuta, granica koja nas u kulturnom ili, kako se još češće govori, u
„duhovnom“ pogledu drži podalje od Evrope. Tu je i dalje na snazi upozorenje Srbima, koje je još pre više od deset godina, u jednom
članku objavljenom u listu SPC Pravoslavlje (april 1999), izneo publicista i izdavač Ratibor Đurđević: „Srbija u Evropu da, ali Evropa u
Srbiju, ne daj bože!“. Socijalni psiholog Jovan Bajford, u takvom stavu o evropskim integracijama ne vidi samo radikalno
antievropejstvo svojstveno srpskoj ekstremnoj desnici, uključujući tu i deo SPC, nego i „osnovnu ideju patriotskog krila savremenog
establišmenta u Srbiji“. „Znači“, kaže Bajford, „Srbija će da bude u Evropi, iskoristiće sve ekonomske pogodnosti kad tamo u
naše duhovno biće moramo da branimo do poslednje kapi krvi od tih evropskih ideja koje oni nama žele da nametnu“. (Emisija
Pešćanik, 23. decembra 2005).
Dakle, ovde granica između Evrope i Srbije konstruiše kao bedem na kome branimo svoj nacionalni identitet. Taj se bedem mo
mora braniti i ako naša zemlja jednog dana bude u Evropi. Kako će to biti već se zna, jer su model te odbrane razradili i patriotski
ponudili na raspolaganje svojoj zemlji neki Srbi koji godinama žive u evropskim zemljama, takoreći na neprijateljskoj teritoriji i tu, u
neprijateljskom okruženju, štite svoju nacionalnu čast i dostojanstvo, ne dozvoljavajući da ih čari života na Zapadu zavedu i
Suštinu njihovog položaja sažeto kazuje naslov jednog članka objavljenog 7. novembra 2009. na naslovnoj strani kulturnog dodatka
Politike: Rodoljub u tuđini. Reč je o jednom izdavaču iz Lozane, poreklom iz Srbije, koji se - prema autoru članka - već skoro pola veka
samopregorno izlaže nevoljama života u njemu tuđoj sredini, potiskujući s mukom nostalgiju za otadžbinom, samo zato što je uveren
da joj tu u tuđini bolje služi nego što bi mogao na njenom tlu.
S druge strane, diskurs države Srbije o priključenju Evropi uzdržan je i kad je reč o državnom suverenitetu nad Kosovom, kao stvari
koje se Srbija neće odreći da bi ušla u Evropu. I tu se kaže da za taj suverenitet nema alternative, da se od njega Srbija ne
po koju cenu, ali se diskretno, to jest „dizajniranjem“ političke retorike, stavlja do znanja da su ciljevi „beskompromisne“ borbe Srbije za
suverenitet nad teritorijom „južne srpske pokrajine“ pre simbolički i ideološki nego real-politički, da se ta borba pre svega tič
„duhovnog i kulturnog prostora“ Kosova kao dela srpske nacionalne baštine a ne očuvanja te teritorije u granicama srpske
od čega Srbija neće odustati kad je reč o Kosovu svodi se na njegovo diplomatsko priznanje, na definisanje tamošnjih srednjevekovnih
spomenika kao srpskih, odnosno na opstanak Kosova na „mentalnoj mapi“ Srbije kao važnog simbola nacionalnog identiteta. Tako, na
primer, predsednik Srbije Boris Tadić u poslednje vreme govori da Srbija neće u Evropu bez svog nacionalnog identiteta. Ta
on kad tu pominje identitet misli na Kosovo, ali ipak nije nevažno što se on kad govori o Kosovu tako, zaobilazno, izražava. Jer ta
retorička finesa, taj eufemizam ima svrhu da pokaže šta je to što Srbija na Kosovu želi po svaku cenu da odbrani i sugeriše zaklju
da se ta vrednost - a to je, dakle, vrednost nacionalnog identiteta - može odbraniti i bez stvarnog suvereniteta države Srbije na toj
teritoriji.
Vidi se da današnji državni diskurs o Srbiji i Evropi pokušava da u sebe uključi elemenate dva druga diskursa prisutna u srpskoj
javnosti, dva ideološki suprotstavljana diskursa, koji i temu odnosa Srbije prema Evropi i granicama između njih, kao što sam rekao,
različito artikulišu, na „građanski“ i na „patriotski“ način. Kombinujući ta dva diskursa i retoričke strategije koje se u svakom od njih
konstruišu, država Srbiju može na pitanje „kome ćeš se privoleti carstvu, il’ evropskom iliti kosovskom“, da odgovori solomonski, to jest
kao onaj Crnogorac iz vica, koji na pitanje šta bi da popije, rakiju ili vino odgovara: „Nemoj mi to dvoje razdvajat“.
http://www.pescanik.net/content/view/5203/109/ 11.10.2010
Peščanik - Šta će (...) Srbija u Evropi? Stranica 4 od 8
Slovenački prevod ovog teksta (prevela Anamarija Urbanija) objavljen je u ljubljanskom časopisu Medijska preža (br. 37, maj
oprema teksta redakcijska.
Danas, 19.06.2010.
[ NAZAD ]
ShareThis
http://www.pescanik.net/content/view/5203/109/ 11.10.2010
Peščanik - Šta će (...) Srbija u Evropi? Stranica 5 od 8
http://www.pescanik.net/content/view/5203/109/ 11.10.2010
Peščanik - Šta će (...) Srbija u Evropi? Stranica 6 od 8
http://www.pescanik.net/content/view/5203/109/ 11.10.2010
Peščanik - Šta će (...) Srbija u Evropi? Stranica 7 od 8
http://www.pescanik.net/content/view/5203/109/ 11.10.2010
Peščanik - Šta će (...) Srbija u Evropi? Stranica 8 od 8
http://www.pescanik.net/content/view/5203/109/ 11.10.2010