RANO KRŠĆANSTVO

Kršćanstvo , počev od Kristova rođenja , nastaje u kasnoj Antici , bez obzira što se u Europi srednji vijek
uzima kao početak kršćanstva. A Europa je baza kršćanstva .. Uglavnom , kasna antika i rano kršćanstvo , to
bi bio isti vremenski period. Aproksimativno..

Dakle KONSTANTIN VELIKI gradi , završava Konstantinovu (Maksencijevu ) baziliku , ali gradi nove velike
ranokršćanske bazilike. Doba Konstantina je 320. godina nove ere .. ranokršćanstvo se pak javlja u 1.
stoljeću nove ere.

Što se tiče Kršćanstva recimo još i to da prvo širenje nastaje već u prvoj generaciji nakon Kristove smrti , a
apostoli ( Sv. Petar, Sv. Pavao ) odaslanici širili su vjeru. Kršćanstvo je zamisao vjere koja se jednako obraća
svim ljudima , bez obzira na nacionalnost , socijalni status . . . To je opća vjera . Kršćanstvo se intenzivno širi
prvo na istoku , preko velikih gradova, luka na sredozemlju, dakle tamo gdje je kozmopolitsko stanovništvo,
a na zapadu se prvo javlja u Ostriji , Rimu , Saloni. . . Do 4.stoljeća kršćanstvo je religija koja se katkad
tolerira a katkad progoni, ali rijetko su bili progoni kršćana u isto vrijeme u cijelom carstvu / QUO VADIS –
legenda o programu kršćana / . U mirnijim dijelovima carstva već se stvorila crkvena hijerarhija.
Evo u čemu je bio problem : rimska državna ideja bazira se na tome da je car ujedno i božanstvo – zato se
kršćane nije odmah prihvatilo ; dakle progoni su bili više državnog , političkog , a manje religioznog
karaktera . Rimska bi religija u svoj sistem mogla ubaciti svakog od istočnih bogova (nisu nikad progonili
istočnjačku, egipatsku religiju) ali naravno postoji ta ideja rimskog cara kao božanstva kojemu se prinosi
žrtva. To je bila državna ideja. I to je dosta dobro funkcioniralo , obzirom da je carstvo obuhvaćalo hrpu
različitih tradicija , od jednog do drugog kraja .Ta ideja cara bio je jedan od glavnih razloga što Rimljani nisu
mogli odmah prihvatiti veliku monoteističku religiju kao što je kršćanstvo. Zadnji veliki progoni bili su još za
vrijeme Dioklecijana ( 300.g. ) na prijelazu od 3. u 4. stoljeće. Dioklecijan je učinio par dobrih gospodarskih i
političkih poteza za carstvo, a onda je došao Konstantin...

KONSTANTIN će omogučiti da to već krizno Carstvo poživi još 160 godina ( do 476. g. koja se računa kao
propast zapadnog dijela carstva ) a da istočni dio traje u kontinuitetu čak 1000 godina! Taj se istočni dio u
srednjem vijeku dosta transformirao ( 6 st. ) i postao onim što mi nazivamo BIZANT .
BIZANT je trajao do 1453. godine kad su turci osvojili (ipak) Carigrad.

Dvije su važne stvari koje je Konstantin učinio :

1) LEGALIZIRAO JE KRŠĆANSTVO – i sam je pred smrt preuzeo tu vjeru
2)osnovao je KONSTANTINOPOL – novi centar , “novi RIM“ jer je bilo nemoguće upravljati golemin
carstvom iz Rima. Konstantinopol ili Carigrad , ili kasnije Istanbul na veličansvenom je strateškom je i
trgovačkom položaju , na spoju glavnih puteva između Europe i Azije.

Ti njegovi potezi omogućili su kontinuitet Rima kao kršćanske države. Krajem 4. stoljeća ( za vrijeme
TEODOZIJA I ) kršćanstvo postaje i jedina religija , službena , državna , a poganstvo biva zabranjeno (rimski ,
grčki ili bilo koji drugi bogovi). Zapadni i Istočni dio Carstva više se nikad neće spojiti...
Od 400-tih godina nadalje Zapad ulazi u sve težu krizu, dolazi do prodora barbara (iako je bilo toga i prije). I
Istočni dio ulazi u krizu ali joj se othrvao, za razliku od zapada. Kako je na zapadu bilo frke , Konstantin se u
4 st. preselio u MILANO gdje je bila nova prijestolnica. Nakon podjele carstva , od početka 5.st. centar
postaje RAVENA jerbo Milan je još i lako napasti , a Ravena je u močvari i ako nisi domaći , teško se
snalaziš. / važniji spomemici iz tog doba – 5. , 6. st. su u raveni / u neposrednoj blizini bila je i KLASIS – ratna
luka. 30
Ravena je bila gotovo neosvojiva. Bila je prijestolnica zapadnog carstva do njegovog pada, a onda postaje
važan centar istočne rimske uprave u Italiji te ostaje pod Bizantom sve do polovice 18. st.

Treba paziti na odnos ranog kršćanstva i bizanta! To nije isto!

Povijest Bizantske umjetnosti počinje osnivanjem Carigrada. .

Ako promatramo ranokršćanski kontinuitet , npr. u Poreču ili Saloni vidjet ćemo da on traje sve do 6.st.
kada pred kraj 6.st. dolaze Hrvati , dolazi do pada Salone ali ipak se kršćanstvo zadržava, ostaje u gradovima
, na otocima ( Pula, Poreč, Zadar, Split kao kontinuitet Salone , Rab..)

JUSTINIJANOVO DOBA od kraja 5. i tokom 6.st. uzima se kao period RANOG BIZANTA /1.faza/ to je ujedno i
doba kontinuiteta ranog kršćanstva unutar kasne antike. Nakon toga dolazi do novih velikih kriza i na
zapadu i na istoku. Nakon osvajanja zapadnog Justinijanovog dijela carstva ( italija, cijela Dalmacija, Istra) sa
sjevera provaljuju puno divlji barbari LANGOBARDI i Bizant ostaje tu prisutan samo od ravene do Rima i na
jugu italije. Mozemo reći da tek tada Europa ulazi u srednji vijek... Dolazi opet jedno mračno doba što se
arhitekture i umjetnosti tiče , uopće što se tiče opstanka istočnorimskog carstva . Bizant ( koji će koju
stotinu godina kasnije ponovo ojačati i prijeći u srednji bizantski period ) to je već bizant u pravom smislu te
riječi (od 9.st.) Avari su provalili krajem 6.st. te je za njima ostao krš i lom ali i kontinuitet kršćanstva
(salona , poreč, sjeverna hrvatska) Zbog svega navednog taj period od Konstantina do Justiniana uzima se
kao početak Bizanta. Temelji bizantske arh. bit će postavljeni u 6.st.
***RIBA- SIMBOL KRŠĆANSTVA – na grčkom - IHTIS - prva slova Isusovog indetiteta, Iesu Hristos Theu Ios Soter -Isus Krist Božji Sin Spasitelj

RANOKRŠĆANSKA ARHITEKTURA

O njenim se počecima nezna mnogo, dapače jako malo. To nisu isprva bili hramovi, kršćanske crkve, to su
bila mjesta okupljanja vjernika na zajedničkim obredima,u početku i sa zajedničkim obrokom, vezano uz
čitanje evanđelja,propovjedi i slično. Za takve skupove nije trebao posebno posvećen prostor. Prvi prostori
ranog kršćanstva su prostorije u kućama kršćana. Za vrijeme progona kršćana u 3.st. državi bi se morali
predati svi predmeti koji su se koristili u misi (kaleži,knjige) postojale su i crkve, ali su i ti prostori bili
oduzimani. Ono što je sigurno je to da je postojao izvjestan utjecaj arhitekture sinagoga.

RANOKRŠĆANSKA BAZILIKA – doba Konstantina bilo je doba kad kršćanstvo počinje s monumentalnom
izgradnjom. Počinje se jednim čvrstvo određenim tipom izgradnje ali s varijacijama u određenim dijelovima
carstva ( sirija, anatolija,egipat) no u osnovi je to tip kršćanske bazilike. U prvom periodu bila je to kuća-
DOMUS EKLEZIJA – privatna kuća koju je kršćanin ostavio kršćanskoj zajednici ili je odvojio pojedine
prostorije u te svrhe ***Anatolija- unutrašnjost poluotoka Male Azije

Često se spominju i katakombe, priča se da su se kršćani u njima potajno sastajali. Inače u rimskom carstvu
u doba republike i prvih careva redovito su se pokojnici spaljivali, a kasnije pod utjecajem kršćana počelo se
pokapati. Rimski zakon zabranjivao je pokapanja unutar grada, između ostalog i zato što je gradsko
zemljište skupo. Groblja su se nalazila izvan gradova, u mekanom ali čvstom terenu. Ima niz katakombi oko
Rima, Napulja, neke su nađene i u Africi.. U katakombama se kasnije pojavljuje i prvo ranokršćansko
slikarstvo koje je sačuvano. Arhitektonski katakombe baš i nisu previše zanimljive..

Od Konstantina počinje gradnja velikih kršćanskih crkava, bazilika,on gradi veliku baziliku i rotondu na
Golgoti, memorijalnu kružnu crkvu u Betlehemu veliku baziliku nad grobom sv.Petra u Rimu , poklonio je 30
posjed i palaču za gradnju rezidencije i glavne crkve- katedrale- rimskog biskupa (pape) poklonio je posjed
za crkvu sv. ivana lateranskog i sl. Doista je bio politički darežljiv..

Dakle jednostavno vertikalni zidovi od opeke i betona. Sve

pokriveno drvenim otvorenim krovištem s nekoliko lađa
( obično 3, kod nekih većih 5 ,negdje čak 7,9,11 lađa - egipat).
Glavna je lađa viša od pokrajnih a osvjetljena je u razlici krova
glavne i pokrajnih lađa. Na slici je jedan karakteristični bazilikalni
presjek. Pored bazilika tj. legaliziranja kršćanstva druga važna stvar
koju je Konstantin učinio bila je osnivanje novog centra :

KONSTANTINOPOL ( CARIGRAD ) – kontrola ključnih puteva , prijelaza iz europe u aziju ; grad je vrlo brzo
rastao ; 100 godina nakon Konstantina Teodozije II gradi nove zidove opet od mora do mora
-negdje u 7. i 8. st. grad je tri puta bio opsjedan s mora i kopna ali zidovi su izdržali.. Konstantinopolis je
postao milijunski grad.. zidovi su dobrim dijelom sačuvani, s visokim kulama, s predziđem, jarkom..

Neke bazilike imaju element koje većina tog doba nema, a to je TRANSEPT- poprečni brod – u punoj visini
glavnog broda. Obično su ga imale ove crkve, bazilike nad grobovima mučenika.
SV.IVAN LATERANSKI , Rim , 4.st.

SV.PETAR , Rim , 4.st. – bazilika je u svom prvotnom obliku bila sačuvana sve do oko 1500. godine kada
se ruši i zamjenjuje današnjom velikom bazilikom Sv. Petra . Nova je crkva samo po tituli bazilika ali ne i
arhitektonski..

OSNOVNI DIJELOVI BAZILIKE:

1 Atrij s fontanom
2 Trijem
3 Narteks
4 Glavni brod
5 Bočni brodovi
6 Trijumfalni luk
7 Transept
8 Apsida
9 Oltar

Sta. MARIA MAGGIORE , Rim , 5.st. – nema transepta ; gigantska ,

trobrodna ; sačuvani su originalni mozaici iz 5.st. ali strop i prozori
su renesansno dekorirani ; apsida – srednjovijekovna , ali otprilike
odgovara pravoj apsidi tlocrt , poprečni presjek >

Sta. SABINA , Rim , 5.st. – manja bazilika, izvanredno sačuvana, ali kasnije barokizirana

Općenito bazilike su bile tehnološki vrlo jednostavne, relativno jeftine za izgraditi. Izvana su bile potpuno
jednostavne, asketski. Opeka bijaše vidljiva, a ako je građeno od betona opet se oblagalo opekom. Često je i
iznutra bila bez žbuke i dekoracije, samo obloženo mozaicima.
30
SV.PAVAO IZVAN ZIDINA , Rim , 5.st. - Crkva je bila sagrađena nad grobom Sv.Pavla ali je izgorila u 19.st.
(1823.god.) sada tu postoji replika, u osnovnim dijelovima točna (dimenzije stupova,rasponi). Bila je to
peterobrodna bazilika s dvobrodnim transeptom koji je odvojen trijumfalnim lukom.Bazilika bijaše jedna od
najvećih..

Poanta je da su to sve bile longitudinalne građevine, s ritmom greda i stupova usmjerene prema oltaru.

Ako su bazilike bile prvi osnovni tip ranokršćanske arh. onda su drugi tip bile :
GROBNICE- u okviru centralnih građevina u kršćanskoj kulturi ; spominju se mauzoleji , kapele nad
grobovima mučenika i na mjestima mučeništva, krstionice. . .
SV.STJEPAN KRUŽNI , Rim , 5.st. – S.STEFANO ROTONDO – to je jedna kružna crkva, križno postavljene
kapele s apsidom iznad kojih je kupola

Sta.CONSTANZA , Rim , 4.st. – jedna od najznačajnijih kružnih građevina ranog kršćanstva ; crkva
priljubljena uz crkvu sv.Agneze i izvan zidina; raščlamba unutarnjeg prostora na prstenaste ,centralna
kupola povezana s unutarnjim zidovima i pandan glavnom brodu ; prstenasti brodovi (deambulatorij) su
pandan bočnim brodovima, nadsvođeni bačvasto; mozaični ukrasi, apsida s kršć. motivima, deambulatorij
svjetovni. deambulatorij - ophod oko apside

TEODORIKOVA GROBNICA U RAVENI – 10-kutno postolje,uočljive stepenice koje vode prema gore,duboke
vanjske niše

MAUZOLEJ GALA PLACIDIJA , Ravena – ta je građevina jedna izvrsna minijatura , sam vrh dvorske
aristokracije ; vrlo značajna za arh. ranokršćanstva ; latinski križ , pandantinska kupola u središtvu
pokrivena mozaikom, od cigle sa slijepim lukovima (lejzenama) *** GALA PLACIDIJA - kći cara Teodozija I

< tlocrt mauzoleja neonov baptisterij u Ravenni >

BAPTISTERIJ ORTODOKSNIH, Ravena , 5.st. – eto primjera s lukovima i nišama ; svaki baptisterij ima u
cenrtu bazen i mjesto za svećenika ; ova je krstionica osmerokut s apsidama, s kupolom na vrhu, iznad
30
svega ; mramorna inkrustacija , štukature,mozaici. *** Inkrustacija- vrsta dekoracije; ukrašavanje površina umetanjem ljepšeg i
skupocjenijeg materijala.

Toliko o počecima ranokršćanstva...

410.godine su GALI (Asterix i Obelix) opljačkali Rim .. a prije (ili poslije) njih su to isto učinili VANDALI ,
došljaci, glasoviti pljačkaši iz Afrike. Napomenimo da je između tih dviju pljački, u razmaku kojih 40-tak
godina , građena crkva sta.MARIA MAGGIORE....

_____________________________________________________________________________________
Što se za to vrijeme događalo u istočnom dijelu carstva ?

SV. DEMETRIJE , Solun (Thessalonica) , 4.-5.st. – to je jedna ogromna peterobrodna ranokršćanska bazilika,
ali malo specifičnog tipa jer se veže na istočne primjere. To su korijeni istočne linije ranokršćanske
arhitekture. Crkva je bila relativno dobro sačuvana, kasnije kao džamija sve do početka 20.st. kad je 1910. g.
uništena u požaru. Obnovljena je loše, ne baš na vrhunski konzervacijski način, no prostorno i u nekim
detaljima odgovara originalu. U unutrašnjosti se opaža odmah jedna nova stvar, a to su galerije –
EMPORE - iznad pokrajnjih lađa, a ispod bazilikalnog osvijetljenja. Ne zna se čemu su točno služile..
APSIDA je kompletno otvorena prozorima i osunčana ; bočni brodovi visinski stupnjevani ;
glavni materijal – kamen i opeka, a krovište drveno, otvoreno

SOLUN , BAZILIKA SV.DEMETRIJE - poprečni / uzdužni presjek

_______________________________________________________________________________________
Vratimo se opet u Rim iz nešto kasnijeg perioda....

30
SV.LOVRO IZVAN ZIDINA , Rim , 6.st. – arhitektonski je dosta interesantna ; radi se o dva prostora odvojena
lukom , jedan je prostor tipična bazilika s jonskim stupovima, gore s napustima arhitravima i prozorima
iznad , a u drugom dijelu nešto drugačija varijanta , ali opet s klasičnim stupovima, galerijama,
osvijetljenjem. Dosta se raspravljalo o tome zašto je to tako,no izgleda da je drugi dio originalan iz kasne
antike , a prvi dio iz srednjeg vijeka.

SV.AGNEZA , Rim - crkva je bila obojana u 19.st. , a prostor oko oltara je barokni ; stupovi su klasični , s
klasičnim kapitelima ; primjer upotrebljenog antičkog stupa (kapitela) ; ima EMPORE- galerije

Ravena je mic po mic potonula jer se nalazi na močvarnom tlu , radili su se novi nasipi, tako da se u neke
objekte danas silazi , a drugdje su jednostavno povisili razinu podova...

San APOLLINARE IN CLASSE , Ravena , 6.st. – Classe je ratna luka nekoliko kilometara od Ravene;, crkva je
ranokršćanska bazilika s dvije karakteristične stvari koje će se izraziti u bizantskoj arhitekturi :
a) POLIGONALNA APSIDA ( to je karakteristično već za 6.st. i npr. ako u Dalmaciji naiđemo na crkvu za koju
mislimo da je romanička, a ima poligonalnu apsidu,tada je sigurno iz 6.st.! )
b) DVIJE PROSTORIJE (pastoforije)što flankiraju apsidu, a vrše funkciju sličnu onoj sakristije u zapadnoj
crkvi.Ravena je kasnije dobila vrlo provincijalni karakter, crkva je zato dugo bila napuštena, no kasnije je
dosta uzorno obnovljena. Krovište je ravno , vidljivo nad glavnom lađom , velikih je prozora dosta tako da je
omogućeno dobro bazilikalno osvijetljenje. Dekoracija glavne lađe nije sačuvana , ali je sačuvana kompletna
dekoracija apsidalnog prostora (što je danas jedan od bisera Ravene s trijumfalnim lukom. Apsida prikazuje
Krista, ovčice, sv.Apolinara. Arhitektonski zapravo ta zelena boja – rajski vrt – daje efekt; dojam
prostornosti.

San APOLLINARE NUOVO , Ravena - - kao građevina čini se da je malo stariji (građen za vrijeme Teodorika ,
ostrogotskog vladara koji je vladao Italijom, Dalmacijom i Istrom nakon pada Rimskog
carstva krajem 5. i početkom6.st.) – od 530.g. Justinijan vodi borbu za ponovno
uspostavljanje Rimskog Carstva . Bijaše to s djelomičnim uspjehom. Građevina , crkva San
Apollinare Nuovo započrta je još zaTeodorika i možda je bila njegova obiteljska kapela. To
je jedna prava kršćanska bazilika sa svim elementima: stupovi , kapiteli, imposti , lukovi ,
friz , s mozaikom u srednjoj zoni gdje je krovište bočne lađe s otvorima iznad i mozaicima 30
između njih. San Apollinare Nuovo i San Apollinare in Classe mogle bi se upotpuniti jer u prvoj (Nuovo)
sačuvana je kompletna mozaička dekoracija uzdužnih zidova, a u drugoj (Classe)
dekoracija trijumfalnog luka i apside.

Usput rečeno, radi informacije : Rim jest u to vrijeme bio centar svijeta, čak i Carigrad je tako nešto, ali
gradovi u ranom kršćanstvu, kao Antonija, Aleksandrija i djelomično Kartaga su gradovi gdje žive neki od
najznačajnijih ranih crkvenih otaca, pisaca, no ti gradovi postepeno gube na važnosti i nestaju. .Bogata
tipologija ranokršćanske arh. postoji u Maloj Aziji , Siriji , Palestini , u Sjevernoj Africi , Egiptu . . s malim
lokalnim razlikama

KALOCIMAN , Sirija – samostanski kompleks ; Kalociman je cijeli život proveo asketski , živeći na stupu.
Proglašen je svecem i oko stupa je sagrađena trobrodna bazilika. Stup se nalazi u središtu oktogona. U Siriji
je duga tradicija upotrebe kamena (boalbek). Smatra se da su sirijski graditelji utjecali na izgradnju
Dioklecijanove palače u Splitu, ali i da je Sirijska arhitektura imala utjecaja na srednjovjekovnu arh. u Europi.

TURMANIN , Sirija – dva lagana tornja koji flankiraju centralni dio i ne ističu se jako ; često se spominje
rekonstrukcija te bazilike kad se govori o mogućem nastanku tornjeva u srednjem vijeku.

30
 RANOKRŠĆANSKA ARH. HRVATSKA

bazilika u mastirinama

SALONA – bijaše to važan lučki grad , ( Solin ) , važan centar kršćanstva ( zahvaljujući Buliću , izvanredno
istražen ; arhitektonska su iskapanja vrlo komplicirana , osobito na mjestima gdje postoji kontinuitet).
Važan je samostanski kompleks . Na Jadranu je bio čest slučaj građenja ovakvih bazilikalnih sistema. Uz taj
biskupski centar u samome gradu , Salona kao i Rim ,kao i drugi gradovi , ima nekoliko bazilika na groblju
(mjesta salonitanskih mučenika npr. Sv. Duje - Marko Aurelije Junije po naredbi cara Dioklecijana, dao je
pogubiti Dujma, u gradskom amfiteatru, kao i druge mučenike. Dujma su pokopali vojnici izvan gradskih
zidina, na sjevernom groblju, koje se danas poznato pod nazivom Manastirine )
-u Saloni se od kraja 4.st. i od 5.st. počinje transformacija kapitela ... Što se elemenata i dimenzija tiče , to je
normalni korintski kapitel (dvije zone lišća akantusa itd.) međutim lišće postaje oštro, počinje se spajati,
prelazi u ornament. Nešto od tog novog izraza je rezultat tehnike obrade materijala. Bušenje kamena
nadvladava nad klesanjem. To se očituje i u skulpturama tog doba. Uglavnom dolazi do promjene ideala,
nestaje antički ideal prirode.. Drugi centar gdje možemo pratiti razvoj kršćanstva od prostorija u kući na
rubu grada (gdje se samo po mozaiku vidi da je to bio prostor predviđen za kult) pa sve do crkve, to je ...

POREČ – pratimo tu čak tri crkve, prva iz 4 st. , druga iz 5.st. , a treća i možda najvažnija –
Eufrazijeva bazilika – je iz 6.st., iz doba Justinijanove vladavine. Eufrazijeva je bazilika sa dijelom svog
kompleksa vrlo dobro sačuvana do danas. Predeufrazijana je dio koji je sagrađen u 5.st.

Trobrodna je bazilika na nešto višem nivou negoli je bazilika iz 5.st. Može se vidjeti mozaik originalne
bazilike 5.stoljeća koja završava apsidom. Iznutra konkavnom, izvana poligonalnom. Pokrajnje lađe
završavaju malim apsidama ućahurenim , upisanim u ravnom zidu. Pred bazilikom je narteks, predvorje
koje je ujedno i jedno krilo atrija ( atrij je , osim jednog stupa koji je zamjenjen, originalan ) , nasuprot tomu
je krstionica ( iz 6.st. ali je prva faza bila ranije ). Tu je i biskupska palača (gdje su tek u zadnje vrijeme
provedena istraživanja). Na baziliku se nadovezuje i trolisna kapela , vjerovatno memorijalna kapela
porečkog biskupa i svećenika sv. Maura ( cela trihora ) . U mozaicima vidimo ribu ( riba - kršćanski simbol ). 30
Taj znak znak prisutnosti kršćana nalazio se još i z rimskim kućama.
EUFRAZIJANA – bazilika koju je gradio biskup Eufrazije , porečki biskup za vrijeme vladavine Justinijana ; to
je bilo vrlo nezgodno doba , očit je kontinuitet katolika , ali koji je jedva preživljavao napade Avara i Slavena
( Hrvata i Slovenaca ). Apsida bazilike je potpuno sačuvana , s mozaikom , kompletno su sačuvani stupovi
zajedno s kapitelima u donjem dijelu luka (malo je oštečeno od potresa) . Sačuvana je i originalna štuko-
gipsana žbuka s dekoracijom i tragovima boje. Stupovi i kapiteli su iz carskih radionica. Apsida je
dominantna, s donje strane mramor , s umecima sedefa i druge vrste mramora. Unutra je polukružna,
izvana poligonalna. To je jedan od prvih primjera gdje se Bogorodica s Kristom pojavljuje u apsidi. Kapiteli –
ima primjera koji se baziraju na kompozitnom , ima košarastih koji gube vezu s izvornim korintskim itd.
Mozaici čine efekt da zid nestaje kao nešto opipljivo ( dematerijalizacija)...

Ostaci velike bazilike Sta. MARIA FORMOSA , Pula – iskopana i istražena ; simetrično su
bočno postavljene kapele od kojih se jedna sačuvala.
Ono što je u Raveni bilo od opeke ( močvare , blato ) to je u Dalmaciji i Istri uvijek od
kamena.

Palače na Mljetu , ostaci crkve.

ARHITEKTURA U ISTOČNOM DIJELU RIMSKOG CARSTVA

JUSTINIJANOVO DOBA

- nakon što smo prošli provincijske varijante , kao što su građevine u Raveni , Saloni, Eufrazijeva bazilika u
Poreču , vraćamo se u sam centar gdje nastaje jedna nova arhitektura , kao sinteza i kruna ranog kršćanstva
i rimske organizacije i tehnologije. U početku je to čak i eksperimentalna arh. ali svakako jedan od
veličanstvenih vrhunaca svjetske arh. To su u prvom redu AJA SOFIJA i Sv. APOSTOLI u Carigradu. . Iako su te
dvije crkve zapravo kasnoantičke , spadaju među najveća dostignuća srednjeg vijeka. Aja Sofija sačuvala se
do danas , pretvorena je nakon pada Carigrada u džamiju , a početkom ovog stoljeća u muzej. Sv. Apostoli
su porušeni..

AJA SOFIJA / sveta mudrost / - 6.st. – izvanredno širok i visok prostor ( gledano s ulaza ) pokriven kupolom
koja kao da lebdi.. Prostorno se ova građevina teško može shvatiti zbog svoje kompleksnosti (gdje je zid,
gdje je rub , kakav je sve to sistem) . Dematerijalizacija je dovedena do vrhunca , granice se teško razabiru,
sve je u mozaiku i svjetluca.. Fenomenalno!
Aja Sofija građena je kao eksperimentalna građevina. To je bilo novo konstruktivno rješenje (povijesničari
nisu mogli naći uzore), vrlo odvažno. Posljedica toga bila je..padanje kupole! No Justinijan i njegovi meštri
ANTEMIJE iz Trala i IZIDOR iz Mileta nisu se previše dali smesti pa sagradiše novu, čak nešto višu kupolu. Eto
danas Aja Sofija stoji , iako je Carigrad u potresnoj zoni...
-ustanovljen je i otklon stupaca koji nose kupolu otprilike 1 m na visinu od 30 m
30
-ono što je ovdje novo u konstuktivnom smislu , a to treba naglasiti – izvedena je kupola nad kvadratičnim
tlocrtom ! - tu se javljaju dva osnovna problema – horizontalno opterećenje koje nekako stupovi moraju
preuzeti (kod panteona je to riješeno debelim zidom) i problem kupole – kako je smjestiti na kvadratični
tlocrt. Čini se da je Aja Sofija prvi pimjer upotrebe pandantiva u te svrhe.
Inače , dva su načina prelaska s kvadratičnog tlocrta na kružnu kupolu:
1) pomoću TROMPI – trompe su lukovi koji spajaju uglove ; prijeći četverokut tlocrta u osmerokut pod
kupolom ; matematički gledajući osam točaka je dosta prihvatljivo za izvedbu; najčešće se realiziraju
dodavanjem lukova pa to onda izgleda kao neka polukupola – apsidica. Oblikovno to baš i nije lijepo.
2) pomoću PANDANTIVA – pandantivi su sferni trokuti na površini kugle ; kvadratu opišemo kružnicu i tu
podignemo polukuglu pa odjećemo okomito šnitice na četiri strane i jednu horizontalnu da dobijemo manju
kružnu bazu za kupolu , ali može se staviti i prvo tambur ( što će se češće raditi ) pa onda kupola..

a) opisana kupola
b) kupola na pandantivima
c) kupola s tamburom
d) kupola na trompama
30
AJA SOFIA

1) glavna kupola

2) pandantivi

3) polukupole

30
Kupola Aja Sofije je promjera 32 metra! (panteon ф 43 m) a tjeme kupole preko 50 m visine. Građevina je
prostorno sinteza longitudinalnog i centralnog sistema. Kupola označava kružni (tj. kvadratični s kupolom)
centralni prostor s jedne i s druge strane je po jedna polukupola koje sufliraju prostor. Na jednom kraju ulaz
kroz narteks a na drugom apsida s oltarom. Na detalju presjeka kupole uočavaju se gusta rebra i pojačanja u
donjoj razini kupole, Iznad je niz otvora koji stvaraju dojam lebdenja. Pazi! Za ispit neopisivo važno znati
presjek Aja Sofije, možda i bolje od tlocrta. Horizontalne sile prenose galerije u jednom smjeru , a
polukupole u drugom smjeru . Prolazi na prvom katu su zazidani jer su stupovi popuštali.. Aja Sofiju gradili
su u kooperaciji IZIDOR iz MILETA i ANTEMIJE iz TRALESA (Mala Azija). Izidorov sin , Izidor , obnovio je
kupolu nakon pada. Po svemu sudeći ova dva meštra , Izidor i Antemije , bili su više teoretičari nego
praktični graditelji, jer da su imali više iskustva , ne bi ni u ludilu pokušavali izgraditi tako nešto . . .
U unutrašnjosti dolje obloga mramorom , rezanim tako da se žile spajaju kao ornament , dakle dekorativno ,
a ne konstruktivno tretiranje kamena : kamen i opeka služili su i za jače opterećene dijelove. Od zone
lukova pa naviše nalazi se mozaik , većim dijelom nefiguralan / islam! / zbog čega plohe zida svjetlucaju ,
titraju / dematerijalizacija ziđa / .Stupovi su od zeleno ljubičastog mramora , vrhunska izvedba..
Na primjeru kapitela može se odgonentuti lišće akantusa , može i nešto slično lezbijskom kimationomu
(apstraktna dekoracija). Sve su u biti to klasični profilirani ornamenti, ali bitno drukčije tretirani, pretvoreni
su u apstraktno dekoriranu mrežu , odvojeni od pozadine.
Kapitel ne simbolizira nošenje; on negira svoju težinu i težinu tereta koji nosi ; to je igra svijetla i
ornamenta ; nešto slično mozaicima na zidovima...

Sv. SERGIJE i BAKH , Carigrad , 6.st. – crkva kvadratičnog tlocrta unutar kojeg se
diže centralni prostor, a čija se usmjerenost naglašava samo apsidom. U sredini je
osmerokut sa snažnim stupovima. Ima specifično rješenje svoda ;po principu
samostanskog svoda. Ova crkva imala je dosta velik utjecaj na neke primjere
arhitekture. Građena je malo prije Aja Sofije.

Sv. IRENA , Carigrad , 6.st. –prostor je bazilikalan , longitudinalan, pokriven s dvije kupole; čini se da u prvoj
fazi nisu bile obje kupole; već da je u prvom dijelu (prednjem) bio križno bačvasti svod. Ova je crkva u

30
današnjem obliku iz nešto kasnijeg razdoblja

Svim ovim primjerima zajednička je višeslojnost prostora . . .

***U rimskoj umjetnosti javlja se kompozitni kapitel (kombinacija jonskog i korintskog kapitela).
***U bizantskoj umjetnosti rade se novi oblici kapitela (košarasti, trapezasti, čipkasti i dr.)

Sv.APOSTOLI u Carigradu je ova crkva bila važna skoro kao Aja Sofija , iako se ne može govoriti o dojmu
prostora.. srušena... tlocrt – grčki križ s 5 kupola

***latinski križ – ima jedan krak dulji

***grčki križ-ima sva 4 kraka jednaka

Crkva u Efezu , Mala Azija – / to je još uvijek sve antički svijet , sve do dolaska Arapa / u Efezu nalazimo
model koji će se pojaviti na nekoliko mjesta u Europi ( južna Francuska , južna Italija u romanici ) – to je
tip bazilike s više kupola.. ( bazilika Sv. Ivana u Efezu )

Justinijan je svoj pečat ostavio i u Europi , u Italiji, točnije oko Ravene , koja je bila pod istočno rimskom
upravom a Justinijan je svojevremeno ratovao za uspostavljanje tj. obnovu cijelog carstva (ratovao je s
Ostrogotima..)

SAN VITALE , Ravena , 6.st – izvanredno sačuvana, bogate dekoracije (iako dosta barokizirane)
tlocrtno se radi o osmerokutu s upisanim osmerokutom; sve je simetrično dok je svetište odvojeno ( 2
pastoforije). Sve je jednako tretirano – 2 stupa pa galerija , 2 stupa pa kupola. Presjek bazilikalan s
galerijama. Apsida je polukružna , izvana poligonalna. Pod utjecajem Carigrada ali prije nego je Justinijan
osvojio Ravennu. Kupola je svođena keramičkim posudama koje ulaze jedna u drugu. Vanjština je 30
jednostavna, kontrafori, grubi, dodani kasnije radi statičke stabilizacije. Opeka je vidljiva. Kapitel je sličan
onom iz atrija Eufrazijeve bazilike. Poznati su mozaici.

***sakristija – prostorija uz crkvu gdje se čuvaju predmeti za bogoslužje

Nakon Justinijanovog doba dolazi do teže krize i u zapadnom i u istočnom dijelu carstva. Nakon dugotrajnog
rata Justinijanovi generalisimusi konačno uspijevaju stući Ostrogote i on je zavladao Italijom. U tom
razarajućem ratu je zapravo propala antička Italija. . U taj „prazni“ prostor ulazi novo germansko pleme , na
puno višem civilizacijskom stupnju razvoja od Ostrogota , a to bijahu LANGOBARDI . Oni su osvojili cijelu
sjevernu Italiju , velik dio centralne i nešto malo prema jugu. Centar im je bio u Lombardiji. Ono što je
ostalo bio je potez od Ravene na sjeveru do Rima na jugu te područja oko toga. Područje oko Rima postat
će središte papinske države koja će biti ukinuta 870. Godine. Obnovljena je kasnije , ali kao minijatura-
Vatikanska država. Jug Italije ostaje kao provincijalni dio Bizanta...naime Istočni dio carstva definitivno
postaje BIZANT. I taj Bizant ulazi u tešku fazu u to doba (6.,7.st.). U sljedećih stotinjak godina desile su se
čak tri opsade Carigrada. Jedna od strane Perzijanaca, Slavena i Avara, a druge dvije od strane Arapa. I
unutar samog Bizanta vodile su se borbe , između onih koji poštuju ikone i ikonoklaza , onih koji ih
odbacuju. Ta je nesuglasica trajala oko 150 godina.. Ukratko, od kraja Justinijanovog doba , tj. od 600.
Godine pa sve do cca sredine 8. Stoljeća vlada mračno doba u arh. , a i općenito u umjetnosti. Tek od 9.st.
počinje nova arh. , transformirana , i tek tada možemo govoriti o bizantskoj arhitekturi.
Na zapadu isto... o Italiji smo već nešto rekli, a u ostalim dijelovima postepeno su se formirale države :
Franačka , Merovinška i jedan niz manjih država. I zapad morao proživjeti svoje mračno doba. Trajalo je
dosta dugo (otprilike od 7. do 9.st.). Osim političke dogodila se i ekonomska kriza – trgovina prestaje , obrti
također , gradovi se mijenjaju ili nestaju. . opći nered.. Npr. u Panoniji nema kontinuiteta gradova, a u Istri
ima.. Neki gradovi preživljavaju, ali se strahovito smanjuju, skupljaju se oko crkvenih, biskupskih središta...
Period od 7. do 9.st. period je prijelaza iz antičkog u srednjevjekovno doba. To je razdoblje gotovo nikakve
arhitekture, ni na zapadu ni na istoku. Postoje neke teze da je u tom razdoblju živio i Conan , kralj barbara ,
ali nisu potvrđene pa kao dokumentacija ostaju samo neki dokumentarni filmovi (Conan I i II). Pojavljuje se,
međutim, arhitektura koja obuhvaća gotovo polovinu rimskog carstva, a to je arh. nove islamske civilizacije ,
počev od 7.st. (622.g.) ... Meka , Medina . . nastaje Islamska država i proširi se po cijelom istočnom carstvu,
sjeveru afrike, zapadnoj aziji. . . Naime arapski se svijet organizirao u veliki ratnički pohod, gdje su jedno za
drugim padali Mezopotamija , Egipat, dobar dio Male Azije , sjeverna Afrika , Španjolska , Sicilija , južna
Italija . . došli su i pred sam Carigrad ali tu nisu omastili brke.. Taj osvajački val smekšao je , budući da je bio
razvučen od Pirineja do Indije i Arapi su malo posustali. U periodu ranog srednjeg vijeka , o čemu čemo
govoriti, pojavljuju se tri različite civilizacije, tri različite arhitektonske kulture, tri religije (iako je kršćanstvo
bila službrna vjera, razlike su bile velike i zato je došlo do razdvajanja u 11. St.- katoličko i pravoslavne; islam
kao treći)... 30
Bizant i Islam bili su u ranom srednjem vijeku (do procvata romanike) na višem civilizacijskom i kulturnom
nivou od kršćanskog zapada. Carigrad (Istanbul) bio je jedini milijunski grad tog doba. U 9. , 10. I 11. st.
jedan od najznačajnijih gradova i kulturnih centara bio je KORDOVA. Zapadnjaci su uspjeli dobiti tekstove
pojedinih grčkih autora s prijevoda s arapskog kao i djela arapskih zemljopisaca, matematičara, ali i
medicinara. Medicina je vrlo važna znanstvena disciplina u Arapa.
Promatramo li u kontekstu srednjeg vijeka bizantska arh. okoštava i gubi paperje i dobija lijepo perje,
postaje shematska umjetnost i ima veličanstvenih vrhunaca. Još u 13.st. mogla je kvalitetom nadmašiti
bilošto u zapadnoj Europi.. Veliki graditelj SINAN , alfa i omega turske arhitekture , Michelangelov je
suvremenik. Kad se sve to razluči , vidimo da je Europa do tog razdoblja proživjela cijelu predromaničku ,
cijelu romaničku sintezu , cijelu gotičku sintezu i posebni, regionalni stil kasne gotike , preživjeli su i sve
gotičke presjeke , a rana renesansa već se udomačila , pogotovo u Italiji. Za to vrijeme bizantska se
arhitektura baš i ne razlikuje, bilo da je građena u 9. , 13. , ili 15. stoljeću . . . U blizini naših krajeva islamski
je utjecaj došao u 15. I 16. st. , dakle u doba europske renesanse . . O tom na kakav nasilan način su došli
do nas , o tom potom . . Najveći dio najkvalitetnijih reprezentativnih spomenika islamske arh. u ex-BiH je iz
16.st. , što bi bilo vrijeme europske visoke renesanse i manirizma... Postoji čak i bizantska (islamska) arh.
pod utjecajem kasnog europskog baroka... Sve u svemu , ovaj dio povijesti i nije baš briljantno jasan u
nekim periodima ..ali nije važno , sve je to sport i glazba... Nadovezat ćemo se na >Justinijanovo doba, što bi
u arh. smislu značilo da čemo se nadovezati ma Aja Sofiju , Sv.Sergija i Bakha, na San Vitale i kročit čemo
desnom nogom u neke nove arh.vode, na opću radost i veselje... Bizant... Islamska država..Osmanlije...

BIZANT

Bizantska arh. gradi se na kasnoj antici i na tradicijama istočnog dijela carstva. Tu su integrirane velike
antičke civilizacije (helenizam) te predantičke (Palestina, Sirija, Mezopotamija, Egipat)

RANI PERIOD –bizantske arh, počinje negdje u 6.st. nakon toga dolazi do mračnog razdoblja, kmice koje je
sadržajno bilo bogato kojekakvim opsadama , internim i eksternim sukobima. Jedva se preživljavalo i
sastavljalo kraj s krajem i sve to tako do kraja 6. st. te početka 7. I ides ravno ravno sve do sredine 9. St.
tada je svima svanulo. ..
SREDNJI PERIOD – od 850.g. do 1204.g. (II križarski rat) period je ponovnog civilizacijskog i kulturnog
procvata ; džava jača... U Europi se 840.g. uzima kao početak karolinške kulture i arh. , a 1204.g. ( Carigrad
pao te godine) već je više od 50 godina u Europi pristutna gotika..Tada su gradovi Dalmacije uglavnom
pripadali Bizantu i utjecaj bizantske arh. postoji (rana dubrovačka arh., elementi s križem u kvadratu, 4
stupa...)
KASNI PERIOD- bizantske arh. nema bitnih značajki i razlika od srednjeg ; no treba naglasiti da se specifična
bizantska kultura razvija u Rusiji i traje sve do 19.st. – dakle bizantska arh. ima svoj kontinuitet ali glavni
centri više nisu u Bizantu.

Od sredine 14.st. počinju nova događanja naroda..neki novi dolaze u osvajačinu..bili su to TURCI , valjda su
došli iz Kazahstana , ili okolice Kaspijskog jezera , ili središnje Azije , aproksimativno govoreći.. Od sredine
14.st. počinje se stvarati Osmanlijsko Carstvo.. Carigrad je bio teško osvojiv iako nije imao logističku podršku
i Turci su se dosta tu namučili..

O arhitekturi...
Osnovne karakteristike srednjeg i kasnog bizantskog radoblja:
1)Ne grade se više velike crkve tipa Aja Sofije (iz ranog razdoblja – Justinijana) Kupole crkava obično su
imale 6 m u promjeru , ponekad 9 m (aja sofia – 32 m ) Crkve su se gradile, nadograđivale jedna do druge , a 30
to je važna stvar- crkve nastaju adicijom malih prostora
2)Crkve su uglavnom manastirskog tipa (kao samostani na zapadu). U svakom slučaju ,velike su razlike
između monaštva na istoku i redovništva na zapadu... na zapadu je u 6.st. Benedikt odredio propise
ponašanja i uređenja samostana, vrlo zatvoren sistem, povučen od svijeta.. i na istoku je bila slična stvar ,
manastiri se također povlače u divljinu.. za zapad karakteristično da su samostani bili smješteni izvan
gradova, ali svejedno dosta utjecali na arh. zapada. ( moto-moli se i radi) .
Dakle crkve u Bizantu u srednjem i kasnom razdoblju bile su uglavnom manastirske . Dva su osnovna tipa
crkve –a) standardni tip i -b) tip arhitektonskog interesa

SV.LUKA , Fokidi, Grčka (standardni tip) , 9.-10.st. (u brdima podno Delfija) – ikonostasi su karakteristika
istočne crkve kojima se zatvara prostor oltara i vizualno i fizički ; imamo niz nadodanih prostora ;
nadodanio dio iz 10.st. je osnovni tip – crkva na 4 stupa , to je u biti centralna građevina , a 4 stupa nose
kupolu. ; kupola je redovito na tamburu , a prijelaz je pomoću pandantiva.

***Ikonostas (templon) - zid s ikonama i religijskim slikama koji odvaja brod od svetilišta u crkvi (istočno kršćanstvo)

Crkva u Dafnama , kod Atene , 10.-11. st. – mlađa je kojih 100-tinjak godina od Sv.Luke...relativno slično , ali
s većom kupolom ; trompama se formira oktogon na kojima je kupola ; kupola dominira na tamburu ;
apsidalni dio ; inače trompe baš i nisu neko elegantno rješenje..

I na zapadu i na istoku tj. u Bizantu crkva predstavlja sliku svijeta. Kupola je redovito simbol nebeskog
svoda. U bizantskim je crkvama tako točno definirana hijerarhija gdje se što prikazuje. U kupoli je Krist , do
njega anđeli, serafini u pandantivima, dakle postepeno spuštanje od svetog ka zemaljskom, sve do onih
osoba koje su financirale izgradnju crkve. Bogorodica je u apsidi.. kupola je obrađena u mozaiku , dolje u
mramoru. Sve to nabrojano su standardi! Znači da se tip crkve ne može mijenjati, ne može se ispustiti niti
promijeniti niti jedan element. Konačan rezultat- identične crkve.. Arhitektura je definirana jer se zna gdje
što mora biti!

U Ohridu ima crkava iz bizantskog razdoblja...

BOGORODIČINA CRKVA ,13.st. ( SV.KLIMENT)– jedna
minijaturna crkva, a sadrži sve elemente!
Ima kvalitetne slikarije.
Vremenski ova crkva odgovara St.Chapelle u Parizu.

SV.SOFIA , Ohrid , Makedonija , 14.st. – 3 broda; dekorativni friz (tekst) preuzet iz islamske kulture..
Gledajući ovaj narteks na fotki , čovjek zaključuje da se radi o modelu antičke - venecijanske palače!!

30
SV.BANIELEMON , u Nerezima kod Skopja, Makedonija , 12.st. – ovu je manastirsku crkvu dao graditi
makedonski aristokrat..u unutrašnjosti je sačuvano vrhunsko slikarstvo. Iako je građevina minijaturna ,
sadrži sve elemente bizantske crkve. / Sveti Pantelejmon/

SV.APOSTOLI , Solun , Grčka , početak 14.st. – na tlocrtu se uočava starija crkva, kao jezgra , a onda je
izvršena adicija novih elemenata ; dodavanje novih dijelova crkve karateristika je bizanta ; kupola je dosta
plitka, ali statički štima jer horizontalne sile neće biti jake..snijega tamo ni nema,a kupola nema veliki
radijus.

Toliko o bizantskoj arhitekturi , kulturi . . Još nešto – Dekoracija u bizantskoj arhitekturi počela je s antičkim
motivima da bi prešla na arabeske , apstraktnu dekoraciju plohe. Konačno pojavljuje se arapsko pismo, vrlo
dekorativno i koristi se u raznim natpisima, na frizovima...itd.

ISLAMSKA ARHITEKTURA

Nova civilizacija.. pratimo je od početka 7.st. negdje i 8.sve do kraja 16.st. Evo malog kronološkog pregleda:
632.g. umire Muhamed – počinje eksplozivno osvajanje svijeta
635.g. kapitulirala Sirija
638.g. Palestina
639.g.Perzija
642g.Egipat
645.g.Libija
660-680.g. padaju države centralne azije
698.g. Tunis
711.g. pada Španjolska slijeva , Indija sdesna...
732.g.osvajaju dijelove južne Francuske
Međutim svatko ima svojih 5 minuta, adošlo je to 935.g. kad Arapi doživljavaju porazod Karolinga , Franačke
države i uspostavlja se retivna ravnoteža (u Španjolskoj).
Civilizacija Islama je eklektična, slično kao perzijska jer prihvaća stare elemente i upotrebljava ih, ovisno na
kojem teritoriju se nalazi... Islamska religija bliskija je životu od kršćanske, puno više uređuje način života.
Islam ,kao arapsko osvajanje svijeta nema urbanu bazu. To su više-manje beduinska, nomadska plemena..
Arapi preuzimaju lokalne tradicije osvojenih zemalja (Bizant, Sasadinska Perzija) i sve to promiješano
postaje baza za novu umjetnost i arhitekturu,vrlo slikovitu, dekorativnu (iako nije bilo dozvoljeno prikazivati
čovjeka), počev od antičkih motiva cvijeća , preko arabeska , dekorativnog pisma,do upotrebe glazirane
opeke (utjecaj Mezopotamije).

DŽAMIJA - nije kao sinagoga ili crkva - kuća božja – nije hram boga u smislu njegovog boravišta i kuće, već
samo mjesto za molitvu. – kako su sve džamije okrenute prema Meki , to omogučuje da imaju dosta
različite tlocrte.. centralni, kvadratični.. u pojedinim krajevima kršćanske crkve su bile preuređivane u 30
džamije (npr. Aja Sofia ) Funkcija crkve u osnovi je ista ,samo je druga religija..
Postoje određeni elementi koji se pojavljuju u džamiji (i oko nje) :
-zid orjentiran prema Meki (ako je orjentacija neke preuzete građevine bila drukčija , postavljao se
dijagonalno)
-niša u sredini
-minaret – toranj s kojeg se poziva na molitvu

Dakle dva kulturna središta koji su formirali prvu fauz islamske arh. su kasnoantička (ranobizantska)
rimskog istoka i utjecaj Sasadina iz Perzije . U Carigradu ima džamija koje su svojevrsna imitacija Aja Sofije u
mlađe su i do 1000 godinja...

**Arabeska - naziv koji označava arapski, islamski ornament, sastavljen od geometrijskih linija i stiliziranih biljnih motiva, isprepletenih u
najrazličitijim varijacijama, često kombiniran sa izrekama iz Kur'ana

DŽAMIJA NA STIJENI , Jeruzalem – Jeruzalem je treće sveto mjesto, iza Meke i Medine ; ova džamija je
jedno od prvih, ranih djela ali se već na njoj vide svi elementi islamske umjetnosti :
1)centralni prostor s kupolom (direktno proizlazi iz kasnog bizanta)
2)stijena u centru – sveto mjesto
3)obloge zida mramornim pločicama
4)drveni strop –dekoracija čistih , isprepletenih geometrijskih oblika
5)simbolika bilja (kasna antika, rani bizant- aja sofia , san vitale)
6)kaligrafija-karakteristično samo za islam – dekorativni sveti natpisi
7)upotreba glazirane keramike , utjecaj mezopotamije vjerovatno ; ornamenti s geometrijskim motivima

DŽAMIJA AL AQSA , Jeruzalem

-također primjer iz ranijih vremena ,a pripada tipu džamije koji se u to vrijeme širi cijelom sjevernom
Afrikom i Španjolskom. Uzdužno – u smjeru molitve je niz jednako visokih lađa (možda naslijeđe
kršćanstva) ,ali multiplicirano pa djeluje poput dvorane stupova u Egiptu.

DŽAMIJA U DAMASKU - (Damask- gl.grad Sirije) – isprva je bila crkva, pa džamija i

crkva istovremeno,da bi na kraju ostala džamija ; susrećemo jedan važan element –
veliko dvorište ; sadrži kvalitetan mozaik bizantske tradicije.

SAMARA , Irak , 9.st. – važan dio ove džamije je njezin minaret ; kad nekome
spomenemo minaret onda čovjek obično ima predodžbu o nekoj tankoj
30
raketi , a to baš I nije tako ; u različitim dijelovima svijeta formirali su se različiti oblici minareta ; minareti
u mezopotamiji imaju obilježja zigurata…

DŽAMIJA IBN'TULUN , Kairo, Egipat – dominira veliko dvorište ; džamija ima tri lađe, ali poprečno
usmjerene, a minaret je specifični , egipatski ( faros - svetionik u Aleksandriji) faros

Španjolska je vrlo rano, još u 8.st. bila okupirana od strane Arapa. Ostale su samo male državice na sjeveru s
tradicijom vizigotskih vladara. Specifični mentalitet tih španjolaca rezultirao je ponovnim oslobađanjem
Španjolske v, širenjem na jug. U 10.st. osvajaju Toledo – jedan od glavnih centara (legenda o El Cidu iz tog
vremena..). Zadnji ostaci islamske države na tlu Španjolske je Granadsko kraljevstvo s kraja 15.st. kad je
1492.Kolumbo prošetao Kubom. . . U razdobljima između ratova postojala je sinteza umjetnosti i kuture.
Islam je bio tolerantan prema drugim religijama. Nisu imali prava,ali nisu ih ni proganjali.

KORDOBA (KORDOVA) bio je glavni centar (8.-11.st.) – grad je imao ogromnu džamiju, bio je to gigantski
prostor pokriven nizovima uzdužnih lađa ; prisutan je i potkovasti luk ; ploha je tretirana polikromno, vrlo
dekorativno , upotreba fine keramike, kamena i opeke ; u toj velikoj džamiji deseci lađa pružaju se u jednom
smjeru, a to usmjerenje određuju i dekorativni stupovi koji nose lukove ( naizmjence bijeli kamen i crvena
opeka) ; specifičan je oblik kupole – osmerokutna zvijezda (slično će napraviti i majstori tal.baroka).
Minareti u Španjolskoj i sjevernoj Africi su blokovi; jaki i široki tornjevi . . .

potkovasti luk

ALHAMBRA , Granada , 14.st. - vremenski to je već doba kasne gotike (duždeva palača u Veneciji)
palača se sastoji od vrtova, bazena, fontana, dvorišta, a ima se i gdje prespavat ako zalutamo do nje ; ima
puno paviljona, orjentirani su na otvorene prostore; to je utvrđena palača na brdu iznad Granade
lavlje dvorište – najpoznatiji dio palače ; 4 potoka teku iz fontane prema paviljonima; na stupovima šiljasti
30
lukovi a na njima prozračni, čikasti štuko na drvenom kosturu ... poznato je i dvorište mirta s velikim
bazenima i biljkama okolo.

HENERALIFE (španj. Generalife- nebeski raj na zemlji) je palača iznad Alhambre ,s rekonstruiranim
vrtovima, koji su karakteristika islamske stambene arhitekture.

-Ranocarigradski period turskog carstva je vrijeme prije osvajanja grada i prvo vrijeme nakon osvajanja
grada (do 1500.)
-Klasični priod traje od 1500. do 1700. godine

Džamije tog perioda su varijacije na temu Aja Sofije, bez mistične kompleksnosti prostora , ali se i dalje
negira masa, čvrstoča arhitekture. Granica prostora i volumena nije jasna , nije opipljiva. Mozaici su taj
element koji dematerijalizira vizualno površinu. Turska arhitektura ne preuzima kompleksnost
longitudinalnog prostora i dematerijalizacije zidova. Tip postaje džamija kojoj je osnova središnji dio s
dominantnom kupolom i većim brojem manjih. Ispred je dvorište s fontanom i trijem okolo-naokolo.

BAJAZIDOVA DŽAMIJA , Carigrad – jedan od ranijih primjera (iako je u Europi prošlo vrijeme gotike)
Kupola pojačana kontraforima i dominira ; slična je aja sofiji

SULEJMANIJA , Carigrad – malo kompleksnija ali

opet isti tip ; 16.st. vrlo značajno ime - SINAN –
veliki majstor graditelj porijeklom Grk, prihvatio
islam ; sinanu se pripisuju sve zgrade rađene u
njegovo doba, čak i da ih nije sam izgradio, jer je
bio sultanov ministar graditeljstva i kulture ; ipak
ima i on svojih prekrasnih djela....

DŽAMIJA SULTANA SELIMA , Carigrad –

rast masa koje prate snažni kontrafori ;
simetrija na sve četiri strane – nema više
usmjerenja

Toliko o jezgri osmanlijske arhitekture u tom razdoblju...

Osim što su se turci zadržali u bosni napomenuti treba i to da je granica Osmanlijskog carstva bila par
desetaka kilometara od Zagreba čak 150 godina ! Mnogi naši gradovi bili pod turskom čizmom.. Križevci,
Čazma, Koprivnica, Virovitica... Jedino je u Đakovu , tko zna zašto baš tamo .. sačuvana kompletna mala
džamija.. Na citadeli u Iloku isto je jedna minijaturna.. Ima nešto i u Dalmaciji (Na Klisu , Drnišu.. )
U susjednim državama :
DŽAMIJA U SKOPJU – ( Mustafa Pasha ) ; Makedonija; imitirane su u Bosni ; kvadratični tlocrt ; stalaktiti
karakteristični kapiteli
30
ALI PAŠINA , Sarajevo

STOLAC – jugoistok BiH - kvalitetna stambena arhitektura (zatvorenost privatnost kuće)

PREDROMANIKA

Od kasne Antike ( 6.st) pratili smo dva pravca u arhitekturi bitna za Europu, a na koje je kasna antika
utjecala . Jedno je bizantska arh. , drugo je islamska arh. A postoji I nešto treće, kontinuitet Europe –
PREDROMANIKA – radi se o jednom međurazdoblju , koje se djeli na dva dijela :
1)PREDKAROLINŠKO (MEROVINŠKO) RAZDOBLJE
2)KAROLINŠKO RAZDOBLJE
Franci i merovinška dinastija vladali su jednim dobrim djelom Europe ali značajne primjere iz arh. mozemo
susresti i u krajevima gdje njih nije bilo, npr. na Pirinejskom poluotoku (vizigoti, langobardi).
Franci su bili vrlo močni , dosta su toga pokorili. Surađivali su s ostrogotskim vladarem Teodorikom. Mic po
mic sve manje vladaju kraljevi, a sve više majordomi – upravitelji dvorova. To su bili budući karolinzi..
KARLO MARTEL je u 8.st. potukao Arape I stjerao ih južnije u Španjolsku. Njega nasljedio PIPIN MALI ,
nakon kojeg na vlast dolazi KARLO VELIKI. Već se Pipin bio povezao s papom i od onda dinastija Karolinga
vlada kraljevstvom… Papa je od Franaka tražio zaštitu od Longobarda a za uzvrat je okrunio Karla Velikog .
Tako postaje car Rimskog Carstva.. Obnova imperije nije bila samo poltička , već sveopća, čak I kulturna.
Nastoji se opismeniti jedan određeni krug ljudi, otvaraju se crkvene škole , prepisuju se latinske knjige ,
obnavlja se rimsko pismo.. to je razdoblje od polovine 8. do polovine 9.st. U arh. I umjetnosti pokušava se
obnoviti veličina Rimskog carstva…

Ta velika karolinška aehitektura bila je baza iz koje je izrasla rana romanika i romanika..tek tada zapravo
počinje kontinuitet zapadne kulture i arhitekture..
Hrvatski gradovi na moru I otocima pripali su Bizantu , a područja u unutrašnjosti interesnim dijelovima
karolinške dinastije. Počinje pokrštavanje I intenzivno građenje starokršćanskih predromaničkih crkvica u
9.st. Kontinuitet antike osjećao se malo u biskupijama gradova Italije gdje su često biskupi upravljali gradom
Velike građevine počele su se graditi u karolinško doba. Neki su antiči elementi preuzeti , ali ima i utjecaja
Bizanta (od 5.,6.st). Europa je u to doba potpuno deurbanizirana civilizacija… Treba osim antike i Bizanta
spomenuti i utjecaj barbara koji nisu imali visoku civilizaciju , ali kulturu , posebno izradu ukrasa , jesu.
Datiranje spomenika iz predkarolinškog razdoblja je užasno teško, sačuvano je vrlo malo primjera.
Dokumenata ništa…
PREDKARLONIŠKO RAZDOBLJE – gotovo sve buduće katedrale imale su svoju karolinšku fazu… 30
SV.MARTIN , Tour – predromanička crkva koja je imala svog kasnoantičkog prethodnika
CRKVA U CASTEL SEFRINU – rezidencijala crkva biskupa , prostori karakteristični za predromaničku arh.
općenito

KAROLINŠKO RAZDOBLJE

Karlo Veliki je zadnji veći okršaj imao s Avarima..tu negdje je ratovao i s Ljudevitom Posavskim..Tu počinje
postepeno širenje ali prije toga trebao je stući Sase ( zadnje nepokrštene Germane , ne računajući
Skandinavce) . Bili su to teški ratovi , kršćanstvo se širilo “ognjem I mačem” … I tako malo pomalo postalo
je to veliko carstvo..Iz tehničkih razloga , kad je vladar morao putovati po toj velikoj državi , treba mu više
dvorova , vjerovatno da bi se odmorio.. Osim njega I dvorske svite , putovali su i goniči poreza, zovemo ih
danas inkasatori jer lakše je da putuje on nego da seljak dolazi u Aachen zbog jedne kokoši ili koze…
U Aachenu je bila Karlova najvažnija rezidencija.

PALATINSKA KAPELA , Aachen , 9.st. – palatinska znači dvorska ; vrlo monumentalna građevina , doživjela je
neke (kasno gotičke) rekonstukcije ; tlocrtno je centralnog oblika, ali i prostorno, smatra se da je to utjecaj
San Vitalea međutim arh. je ovdje drukčijeg karaktera, malo pojednostavljena ; izvana je šesnesterokut, a
iznutra osmerokut ; u poprečnom presjeku vidi se da je građevina bila svođena , visoko gore iznad
centralnog prostora . Dolje je prizemni ophod s galerijama, iznad toga su visoki lukovi s paravanom stupova,
a iznad je bazilikalno osvijetljenje

Unutrašnjost - gotički kor ; sve je to snažna arhitektura , s označavanjem kamena. To više nije mozaik , to su
jaki stupovi I lukovi ; često se upotrebljava termin karolinška renesansa ( pogledati bazu i kapitel stupa ) ali
nezna se da ili oni nisu razumjeli antičke principe ili su tražili neki svoj izraz..u prilog nerazumjevanja ide I
ovaj detalj – da stupovi ništa ne nose, samo su paravan… Izvana je to visoka gotika, ali se jasno vidi kasna
romanika, a ono karolinško vidi se po grubom, čvrstom ziđu.

LORSCH , samostan i kapela

Na fotografiji se vidi ulazna kapela u samostanski

kompleks. Ona ima svoje tumačenje u svečanim
procesijama. Stube vode do prvog kata na kojem je
kapela. Ako bolje pogledamo građevinu uočit
čemo model rimskog slavoluka(ili rimskih gradskih
vrata).Na tom katu je niz pilastra. I taman kad bi se 30
očekivao arhitrav ili barem luk iznad pilastra ovdje se javlja cik-cak linija , ornament. Međutim taj je
ornament karakterističan za drvenu a ne kamenu arhitekturu! Ovaj primjer pokazuje nerazumjevanje
antičke arh. ; neobičnost kapele – dekoracija zida kao da je pod (trokutima i heksadronima).

SAN GERMINY-DES-PRES , početak 9.st. – također primjer vezan za

karolinški dvor ; jasan je model – vidi se grčki križ sa središnjim
uzdignutim dijelom (tema bizantskih crkava) ; crkva je radikalno
obnovljena u 9.st. ali može se doživjeti njena prostornost.

CORVEY , Njemačka – još jedan primjer sa sačuvanim westwerkom (**westwerk - zapadno, ulazno pročelje crkve)

SAN SAFIRO , Milano – predromanička građevina , ali se osjeća utjecaj bizantske arhitekture

SAN JUAN DE BAÑOS , Katalonija , slika dolje

CORVEY

STA MARIA DE NARANCO , 9.st. , Oviedo , Španjolska – originalno nije bila crkva već prijestolnica dvorana
vizigotskih kraljeva ; sadrži nešto karakteristično za buduću romaniku – korespontira unutrašnjost I
vanjština , tj. pojačanje pilastra izvana odgovara pojačanjima iznutra , slika dolje lijevo

U Španjolskoj je značajna još i SAN MIGUEL DE ESCALADA – trobrodna bazilika, ali s

nekim karakteristikama (potkovasti luk) ; slika gore desno

TORANJ U EARLS BARTONU – toranj je predromanički,a crkva kasno gotička ; to je

karolinško doba, alit u nisu vladali Karolinzi, već Anglosaksonci.. Očito je da je model 30
ovoj građevini bio tradicionalni drveni kanatni sistem , od kostura drvenih greda koje se ispunjavaju drugim
materijalom. Kamen na uglovima je više dekorativni nego konsrtuktivni element (pojačanje). Cijela je
srednja Europa (npr. Njemačka) u srednjem vijeku primjenjivala takav sistem. U Engleskoj nema pravog
kontinuiteta Rima.

KAPELA U BRADFORDU, Engleska – jednostavna građevina , ali za one prilike izvanredno fina izvedba..

CENTULA – u sklopu samostana St. Riquier ; Francuska oko 800.godine ; to je bio

nekad samostan (u današnjoj Belgiji) ; na ovom primjeru uočava se jedan motiv
koji će biti važan za ranu I visoku romaniku njemačkog carstva. To je bazilika s dva
transepta . Na križištima glavnog broad I transeptima nalaze se tornjevi.

PLAN IZ ST.GALLENA – ovaj je plan jedan od najvažnijih

spomenika tog razdoblja, no to je spomenik na papiru –
nije realiziran ; nađen je u glasovitom samostanu
St.Gallenu (danas Švicarska) koji je iz dosta kasnijeg
vremena ; prevladalo je mišljenje da je to idealni plan
samostana kojeg su načinili intelektualci s dvora Karla
Velikoga.
Inače prvi poznati izvori o asketskom životu dolaze iz
Egipta (sv.pavao- prvi pustinjak) ; kasnije su se stvorili
propisi prema kojima su se samostani (i manastiri u
istočnoj crkvi) određivali u načinu života. U 6.st. jedna
značajna osoba- sv.Benedikt obradio je pravila
samostanskog života, to više nije grupa pustinjaka već
jedna čvrsto organizirana zajednica.To je bila baza-
početak u razvoju samostana. Sv Benedikt početkom
6.st. osnovao prvi samostan kod Napulja ( na istoku je
tad građena Aja Sofia )

O planu: do crkve je klaustar - otvoreno dvorište ili vrt s trijemovima..tu se šetalo,meditiralo..taj prostor
postao sastavni dio crkve . Na planu su svi osnovni i dodatni elementi samostana. No to nije projekt, to je
prostorni plan .
30
škola, knjižnica, farma ( krave, ovce, konji, svinje) , gostinjska kuća , pekarna, kuhinja, groblje....

STAROHRVATSKA ARHITEKTURA / PREDROMANIKA /

Hrvatska predromanika ( starohrvatska arhitektura) je dio europske predromanike, s svojim lokalnim

značajkama, s nekim principima koji odgovaraju cijelom tom razdoblju na prostoru cijele Europe. Najveći
broj sačuvanih građevina je s početka 9.st. , neke čak I s kraja 8.st. , kad je osnovana hrvatska država s
knezovima na vlasti ( Trpimir, Branimir, Domagoj) kasnije I kraljevima(925.g. Tomislav). Puno toga saznalo
se s natpisa s oltarnih pregrada u crkvicama…
Dvije su teze o starohrvatskoj arhitekturi :
-jedna teza govori o kontinuitetu antike jer su tlocrti tih crkvica izuzetno bogati, različiti, one su svođene
(longitudinalne, centralne, križ, višelisne…).
–druga teza bazira se na langobardskom utjecaju (to je zapravo pitanje pletera) iz sjevera Italije
S druge strane tu su nacionalni tipovi s lokalnom autohtonošću u stvaranju te arhitekture. Daljnji pregled
neće biti kronološki niti regionalan, već tipološki…

SV. JURAJ , Rovanjska (kraj Maslenice, Zadar)

-možda najjednostavniji centralni prostor ,
kvadratični tlocrt ( na rimskim ostacima ?) nad
kojim je kupola s malo nespretnim prijelazom

kasnije dodano

SV.TROJICA , Split , Poljud – crkvica je centralna šesterolisna građevina,

kružni prostor s kupolom I 6 apsida okolo ; ziđe je karakteristično od
vapnenca ; vanjska rasčlamba ziđa lezenama ( uske istake )
zanimljivo – postojala je kupola koja je pala, u kratkom roku obnovljena
i opet pala ! danas rekonstruirana tehničkim snimkom ( kamen slagan
da se sužava prema vrhu

30
SV.MARIJA , Trogir

SV.MIHOVIL , Pridraga

SV.MIHOVIL , Brnazi sve su centralne šesterolisne crkve ( 6 apsida )

CRKVA U KAŠIĆU

SV.MARIJA , Zadar – ova crkvica u Zadru arheološki je utvrđena nakon bombardiranja u 2.sv.ratu ; to je
također varijacija na šesterolisnu temu ; uzorno je obovljena ; šesta je aspida produljena,a vjerovatno je bila
baza tornja .

toranj (rekonstrukcija)

OŠLJE , kraj Dubrovnika

SV.DONAT , Zadar

-najveći, najznačajniji primjer starohrvatske arhitekture

-crkva je monumentalna predromanička rotonda
-građena u 2 faze(ali odmah jedna iza druge) kao
centralna bazilikalna građevina s ophodom , a u drugoj
fazi i s galerijom iznad toga
-kao temelji građevine upotrebljeni su stupovi na
nekadašnjem forumu ; vjerovatno nastala pod
utjecajem palatinske kapele u Aachenu , a mogla bi se
usporediti i sa San Vitale – to je ipak jedna od
najznačajnijih građevina u Europi u to doba
-ziđe karakteristično, slikovito, ali bilo je ožbukano
vapnenom žbukom; ne zna se dali se kupola bila
planirana, ali nikad je nije bilo; krovište drveno
-plohe zida raščlanjene lizenama ;u tlocrtu se uočavaju
debeli stupci,ali i stupovi. Upotrebljen je jedan antički
stup (kapitel). U drgom je slučaju na vrh stupa postavljena baza (?!). Graditelji su znali da na vrh mora ići
neki arhitektonski element. No očito nisu dovoljno dobro poznavali antičku arhitekturu…
30
SV.KRIŽ , Nin - glasovita najmanja katedrala ; uzorno obnovljena i ožbukana, ali ne onako seljački s 3 cm
zaglađene žbuke , već profesionalno, mekano i tanko,kako se to onda radilo,da bi se vidjela reljefnost
fasade.. crkva je centralna građevina kružnog tlocrta s usmjerenjem ka jednoj apsidi ; nad centralnim dijelo
je svođena kupola ; postoji teza (Pejakovića) da su nepravilnosti namjerne i da odgovaraju nagibu padanja
svijetlosti sunca u pojedino doba godine u određene točke u crkvi , što se veže na neke crkvene blagdane.
No profesor Bedenko je osobno skeptičan prema tome. Veli da je predugo mjerio stare građevine pa da ga
ne iznenađuje što su neke crkve totalno nepravilne. Više ga iznenadi kad u kućama starijima od 100 godina
negdje u Istri ili Dalmaciji nađe pravi kut…

SV.NIKOLA , kraj Nina – rana romanika ; crkvica je građena na prethistorijskom tumulusu, suludo…
troapsidalna kapela centralnog tipa..

SV.PETAR STARI , Zadar – adaptacija ranijeg prostora dvobrodne crkve , to je dosta rijedak slučaj u antici
(jer je centar u apsidi) ; oltar je u sredini ,a ispred su stupovi , opet upotrebljeni antički. Kapitel stupa nije
kapitel već je baza upotrebljena umjesto kapitela…

Najčešći oblik u Dalmaciji je jednolisna , jednoprostorna crkva s apsidom….

SV.JURAJ , Kaštel Stari – ova je crkvica jedan jednostavan primjer ovog tipa ; mnogi su detalji iz kasnijeg
razdoblja npr. prozori ; opet se susrećemo s raščlambom ziđa lizenama, što je karakteristika mnogih
kapelica tog razdoblja

SV.PETAR , kod Omiša - možda najljepši

primjer ovog tipa ; izdužena, pravokutna,
jednobrodna građevina s apsidom i kupolom 30
nad centralnim dijelom ; ovdje se vidi jedna od karakteristika predromanike a to je raščlamba zida iznutra I
izvana koje se ne podudaraju što rezultira nekim arhitektonski grotesknim detaljima (iznutra podjela na tri,
izvana na pet polja uvučenih između lizena) ; iznad srednjeg polja je kupola upisana u kubus s piramidom ;
na prozorima se često pojavljuje motiv pletera…

SV.MIHAEL , kod Stona – crkva je jedna od ljepših primjera tog tipa, obnavljana je u par navrata ;
samostanska crkva, kaprla s tri polja,vrlo visoka ; postoje tragovi kupole,ali nema je više..Ostvarena je
raščlamba s lizenama i nišama, spojenim lukovima, dosta nepravilno u odnosu na prozore. U unutrašnjosti
slika vladara koji prinosi crkvu (motiv viđen još u Eufrazijani) prema kojoj je postojao i toranj
-u tlocrtu se vidi minijaturna pravokutna apsida

***lezena – plitki, vertikalni istak ; pojačava čvrstoču zida ,ali pretežno se javlja u dekorativne svrhe niša - udubina u zidu

SV.SPAS , na vrelu Cetine – jedna od najmonumentalnijih sačuvanih crkava s tornjem u osovini i nekom
vrstom westwerka ; snažna pojačanja ( kontrafori, a ne lizene!) ; jednobrodna građevina s 3 apside u obliku
trolista na jednom kraju i masivnim zvonikom na pročelju

SV.BARBARA (SV.MARTIN) , Trogir – ova crkva je bazilikalna građevina; to je zapravo kapela , minijaturna,
trobrodna, s pravim bazilikalnim presijekom.. Zahvaljujući visini monumentalna je iako minijaturna.
Vanjština se ne može doživjeti jer je ugrađena u zgrade. Upotrebljeni su već korišteni antički stupovi s
kapitelima. Apsida je pravokutna , a preko trompi se vrši prijelaz na polukalotu.

SV.IVAN , Lopud

O tornjevima…..

GOSPA OD ZVONIKA – toranj kod zapadnih, željeznih vrata Dioklecijanove palače ; toranj dominira; počinje
na visini zidova palače ; dolje toranj zatvoreniji , prema gore se otvara (bifore)

Ovakvi predromanički I ranoromanički tornjevi se javljaju na više mjesta…

O interijeru crkvi..
-U prvom redu nailazimo na veliki broj oltarnih ograda i natpisa (npr. Kneza Branimira) fragmenata. Prema
nekim istaživanjima, takav tip oltarne pregrade (može se naći još u ranom kršćanstvu) koji manju kapelu
presjeca pa se na sredini javlja luk i zabat nad njim, taj motiv tipičan je za starohrvatsku predromaniku. Tu
nailazimo i na ploče – PLUTEJE (npr. Bašćanska ploča) s natpisima vladara. U kapeli Sv.Martina iznad zlatnih
vrata u Dioklecijanovoj palači nalazimo jedini primjer gdje je pluteja na originalnom mjestu
-Drugi karakterističan element interijera je ciborij – baldahin nad oltarom. Taj element javlja se u većim 30
crkvenim prostorima. Jedna je rekonstrukcija u biskupiji kod Knina. Većina drugih samo su arheološki
iskopani, rekonstruirani od većeg broja dijelova.

_______
Postojale su i vrlo velike trobrodne bazilike no u vremenu od srednjeg vijeka nadalje to je sve porušeno, tek
od 19.st. donekle iskopano i istraženo... Toliko o predromanici u Hrvatskoj.....

ROMANIKA

-prvo veliko doba europske arhitekture

950. – 1050. g. – rana romanika

1050. – 1150. g. – zrela romanika
1150. – nadalje – kasna romanika

-naravno ne može se točno reći gdje i kad romanika počinje i završava (npr. u centralnoj Francuskoj 1150.g.
već počinje rana gotika, u Njemačkoj romanika traje do 13.st. , u Italiji i Dalmaciji također...)
Što još krasi Europu u to doba?
-stalni porast stanovništva
-revolucije u poljoprivredi omogučile se veće prinose (u odnosu s porastom stanovništva)
-kolonizacija (prvo dođeš u šumu,posijećeš i naložiš; pepeo-vrlo plodno tlo) u unutrašnjosti Europe

Najznačajniji primjeri romanike su samostanske crkve , ima vrlo malo romaničkih katedrala..
KATEDRALA- crkva koja je središte biskupije, što bi značilo da katedrala ne postoji gdje nema biskupije,
dakle jedna katedrala - jedan grad
Ali na primjer u gradovima , pogotovo u romanici, nalazilo se i po nekoliko samostana, u većim gradovima i
desetak. Međutim glavni samostani su izvan gradova ; žive kao feudalni gospodari ; ili je vlasnik darovao
zemlju samostanu ili su ljudi sami osnovali samostan. DOBA FEUDALIZMA JE DOBA ROMANIKE. Močni su
feudalci vladali , kralj je bio šahovska figura. Romanika je doba regija u Europi , svaka regija imala
prepoznatljiv karakter , tada nije bilo čvrstih i jasnih granica između nacija. bez obzira na regionalnost
postoji jasno određen karakter arhitekture svojsten kompletnoj europskoj romanici.
Dva su osnovna procesa koji povezuju tadašnju Europu:
1)HODOČAŠĆA- u kontinuitetu još od antike posjećuju se sveta mjesta (Palestina, Izrael) mjesta gdje se
čuvaju relikvije najvećih svetaca (Sv.Petar, Sv.Pavao-Rim) ; u srednjem vijeku otkriveno je čudo- tijelo
Sv.Jakova, apostola, u Španjolskoj- SANTIAGO DE COMPOSTELA – jedno od najznačajnijih europskih
hodočašća ; Sv.Nikola u Bariju (njegovo tijelo trgovci prešvercali iz Male Azije). U biti sva mjesta potraživala
su svog zaštitnika, svog mučenika (Sv.Duje- Split, Sv.Maur-Poreč)
2)REDOVI –samostani su pripadali određenim redovima; ponašali se prema svojim zakonima; redovi nisu
međusobno povezani ; crkva kroz povijest pokušavala napraviti reforme – vratiti se prvoj, iskonskoj ideji
vjere... CLUNY jedan od najznačnajnijih samostana /benediktanski/ posebno u arh. smislu ; rezultat jedne
reforme ; postepeno su se redovi sve više povezivali /putovanja hodočasnika/ , pred kraj romanike stvorit
će se i drugi značajni redovi..

Romanika izvrsno barata masama i prostorom ; jednostavne geometrijske mase rastu hijerarhijski u
kompoziciju ali na različit način u različitim dijelovima Europe. Ranokršćanska crkva – ima duljinu koja
odgovara razmaku između stupova – ona može biti produžena za stup ili dva ali romanička crkva – bez 30
obzira ima li svodove ili ne, definirana je pojedinim odsječcima ; prostor je rasčlanjen, često na
pravokutnike bliske kvadratu i ta mjera određuje sve ostale elemente.
Izvanredna trodimenzionalnost, plasticitet zida – u kasnoj antici , ranokršćanstvu pa do bizanta – zid se
negira (mozaik) ; u romanici – zid je snažan , 3D , naglašen je plohama, bridovima... raščlamba zida je treća
bitna stvar za romaniku (vezano uz debljinu) , ponekad se ostvaruje čvrstim , jasnim klesancima koji djeluju
kao čvrsta masa .. lukovi, slijepe arkade , lizene – raščlanuju ziđe

PREZBITERIJ- prostor uz ili iza oltara za svećenike na prijelazu iz transepta u apsidu

KRIPTA – podzemni prostor crkve ; nastala je zato što su ispod oltara često bile relikvije svetaca ; mnoge
bazilike građene su na grobljima van grada ( solin, rim ) ; sve je to u biti vezano za hodočašća –svatko je htio
doći što bliže relikviji – isprva samo hodnik , a onda i cijeli podzemni prostori ispod svetišta ; kripta je
redovito nizak prostor ; postoji još jedan način gradnje kripte , prostorno dosta interesantan, a radi se o
djelomično upuštenoj kripti (poluetažno) , svetište se diže za pola etaže iznad glavnog broad .

TORNJEVI- su drugi element koji se pojavljuje u romanici ( zapravo još u predromanici, ali u romanici
počinju definirati volumen) ; u nekim dijelovima europe tornjevi su integrirani u volumen crkve (Njemačaka
, Francuska), a ponegdje zvonici odvojeni od same crkve (Italija, Dalmacija) – tako su ujedno i simbol grada i
znak crkve.

ARHITEKTURA ROMANIKE – u literaturi se često pojavljuje termin lombardska arh. jer se smatra da je jako
utjecala na njem. arh. , ali prof. Bedenko se s tim ne slaže, već misli da je vjerovatno bilo obrnuto. Dakle, ni
mi se s tim ne slažemo i zato počinjemo s njemačkom arh. ...

30