1.

OSNOVNI POJMOVI MATEMATIČKE LOGIKE

Matematičke misli se izražavaju nekim od postojećih jezika (recimo, srpsko-

hrvatskim) koji je upotpunjen izvjesnim brojem specijalnih matematičkih simbola.
Osnovne cjeline u jednom jeziku su rečenice. Od posebnog interesa su afirmativne
rečenice koje imaju neki smisao. Ovakve rečenice se pod izvjesnim uslovima
nazivaju sudovima i predikatima.

Definicija 1. Afirmativna rečenica koja ima smisla i koja je ili istinita ili neistinita
naziva se sud.

Primjer 1. Rečenica »7<15« je sud i to istinit, dok je rečenica »7 je kvadrat

prirodnog broja« takođe sud ali neistinit.

Kao što primjećujemo, sud ne može istovremeno biti istinit i neistinit (princip
kontradikcije) a isto tako sud ne može biti ni istinit ni neistinit (princip isključenja
trećeg).
Sudove obično obilježavamo velikim slovima latinice, na primjer, P, Q, R,... Za
svaki sud P definiše se njegova vrijednost istinitosti τP pomoću

 1, ako je P istinit sud

P  
 0, ako je P neistinit sud

Vrijednost istinitosti suda obilježavaćemo odgovarajućim malim slovima latinice.

Dakle, τP=p.
Simbole 1 i 0 ne treba obavezno smatrati brojevima jedan i nula. Za vrijednost
istinitosti sudova mogu se uzeti bilo koja dva različita objekta, odnosno simbola.
Tako su u matematičkoj literaturi u čestoj upotrebi simboli T i  umjesto, redom, 1 i
0. Simbol T se čita »te« i potiče od engleske riječi »true« (istinit). Simbol  čita se
»ne te«. Mi ćemo zbog primjene matematičke logike u tehnici koristiti prvonavedene
simbole. Skup {0, 1} obilježavaćemo sa B.
Postoje i rečenice koje tvrde nešto što ima smisla ali za koje ne možemo tvrditi ni da
su istinite ni da su neistinite. Na primjer, rečenica » x1 = 1« je istinita ako je x = 1 ili
x = - 1. Međutim, ona je neistinita, na primjer, za x = 2. Ovakvi primjeri opravdavaju
uvođenje sljedeće definicije.

Definicija 2. Afirmativna rečenica, koja ima smisla, koja sadrži jedan ili više
promjenjivih parametara i koja postaje sud uvijek kada parametri iz rečenice dobiju
konkretne vrijednosti, naziva se predikat.

Primjer 2. Rečenica » x2 + y2 ≤ 1« je predikat sa dva parametra. Za x = y = 0 dobijamo

istinit sud » 02 + 02 ≤ 1« dok, na primjer, za x = 1, y = 2 dobijamo neistinit sud » 12 + 22
≤ 1«.

Broj parametara koji se pojavljuju u predikatu naziva se dužina predikata. U oznaci

predikata uvijek naglašavamo parametre od kojih on zavisi, na primjer, P (x),
Q(x,y), R(x1, x2 ,..., xn ) itd. Podrazumijeva se da je za svaki predikat zadata oblast
variranja njegovih parametara (bilo eksplicitno, bilo implicitno). Tako smo u
primjeru 2 podrazumijevali da x i y označavaju realne brojeve.
U tekstu koji slijedi pod rečenicom ćemo podrazumijevati bilo sud bilo predikat.

1
Poznato je da se od rečenica mogu formirati složenije rečenice upotrebom raznih
veza (i, ili, itd.).

Definicija 3. Ako su P i Q rečenice, onda se rečenice P i Q, P ili Q, ne P, ako P

onda Q, ako P onda Q i ako Q onda P, P ili Q ali ne oba, označavaju redom sa
P  Q, P  Q, P, P  Q, P  Q, PVQ i nazivaju konjunkcija, disjunkclja, negacija,
implikacija, ekvivalencija, ekskluzivna disjunkcija rečenica P i Q (odnosno rečenice
P kod negacije).
Ako su P i Q sudovi onda se istinitost navedenih složenih rečenica može utvrditi na
osnovu vrijednosti istinitosti sudova P i Q bez analize samog značenja rečenica P i
Q.
U sljedećoj tabeli (tablice istinitosti) navedene su vrijednosti istinitosti složenih
rečenica iz definicije 3 u zavisnosti od vrijednosti istinitosti sudova P i Q.

Navedene tablice istinitosti konstruisane su tako da su u saglasnosti sa

svakodnevnom logikom,stečenom na osnovu iskustva i koju smatramo tačnom.
Jedino kod implikacije P  Q nailazimo na naizgled neobičnu situaciju kada je τP =
0. Implikacija je tada istinita bez obzira na vrijednosti istinitosti suda Q. To znači: iz
pogrešne premise svaki zaključak je logički ispravan. Naravno, zaključivanje iz
pogrešnih premisa nema većeg značaja ali su navedene vrijednosti u tablici istinitosti
usvojene jer ne »smetaju« čitavoj konstrukciji a u nekim situacijama to ima i izvjesne
prednosti (vidjeti zadatak 3).

Rečenica P  Q se može pročitati na više ekvivalentnih načina:

Ako P, onda Q;
iz P proizilazi Q;
P povlači Q;
P je dovoljan uslov za Q;
Q je potreban uslov za P.

Rečenica P  Q se može pročitati na jedan od sljedećih načina:

Ako je P onda Q i ako Q onda P;
P je ekvivalentno sa Q;
P važi ako i samo ako važi Q;
P je potreban i dovoljan uslov za Q;
Q je potreban i dovoljan uslov za P.

Iz definicije 3 neposredno proizlazi da je rečenica P  Q identična sa rečenicom

(P  Q )  (Q  P ) i da je rečenica P\/Q identična sa rečenicom (P  Q )  (P  Q ).

Od predikata se mogu formirati nove rečenice upotrebom tzv. kvantifikatora. Postoje

dva kvantifikatora: univerzalni  i egzistencijalni  . Simbol  se čita „svaki“
2
(ili „za svako“) a u vezi je sa početnim slovom njemačke reci »alle« (svi) odnosno
engleske »all«.  se čita »postoji« i potiče od odgovarajućeg njemačkog izraza »es
gibt«, odnosno engleskog »exist«. Kvantifikatori se upotrebljavaju ispred predikata i
obično se vezuju za neku promjenjivu (parametar) iz predikata. Upotrebu
kvantifikatora objasnićemo na primjerima.

Ako je P(x) predikat dužine 1 i x promjenljiva, simbol (  x) P(x) označava rečenicu:

za svako x (važi) P(x). Kvantifikatori se mogu primjeniti i na predikate većih dužina.
(  x) P(x, y) se čita: postoji x tako da. važi P (x, y).

Primjer 3. (  a) (  b) ((a i b su kompleksni brojevi)  a2 –b2 =(a+b)(a-b)) se čita: za

svako a i svako b, ako su a i b kompleksni brojevi onda je a2-b2=(a+b) (a-b); ili kraće: za
sve kompleksne brojeve a i b važi a2-b2=(a+b) (a-b). Ako usvojimo da a i b označavaju
kompleksne brojeve, ova rečenica bi se kraće mogla zapisati pomoću (  a) (  b) a2-
b2=(a+b) (a-b).

Primjer 4. (  x) ( x je realan broj)  (x2 = 1)). Ovo se može pročitati na sljedeći način:
postoji x takvo da je x realan broj i da je x=1; ili kraće: postoji realan broj x takav da je
x2=1. (U stvari, postoje dva takva broja: 1 i -1). Slično prethodnom primjeru, ako x označava
realan broj, kraći zapis prethodne rečenice bi bio (  x)x2=1. Napomenimo da bi pogrešno
bilo, po ugledu na primjer 3, ovu rečenicu zapisati u obliku
(  x) ((x je realan broj)  (x2= 1)).

Napomenimo da se oblast variranja parametra u predikatu može precizirati

naznakom odgovarajućeg skupa kojem pripada promjenljiva na koju se odnosi
kvantifikator (vidjeti odjeljak 1. 3.). Takođe se često oznake kvantifikatora sažimaju
pa se, na primjer, piše(  a, b) umjesto (  a) (  b).

3
 2. KRATAK PREGLED JOŠ NEKIH VAŽNIJIH
KOMBINATORNIH OBJEKATA

Pored tretiranja klasičnih kombinatornih problema o kojima je do sada bilo riječi, u

novije vrijeme razvili su se unutar kombinatorike razni pravci istraživanja sa veoma
kompleksnim sadržajem. Jedan od njih je teorija grafova kojoj posvećujemo posebno
poglavlje. Osim toga postoji teorija blok-šema, teorija konačnih geometrija, teorija
kodova i druge grane. Navodimo neke osnovne pojmove iz ovih disciplina.

1. Blok-šeme. Posmatrajmo konačan skup  1 2 v  , (sa v elemenata). Blok-

S  s , s ,..., s
šema je kolekcija D podskupova skupa S koja zadovoljava neke uslove u vezi broja
elemenata u podskupovima, broja pojavljivanja svakog elementa skupa S u tim
podskupovima i sl. Podskupovi skupa S koji pripadaju kolekciji D zovu se blokovi.

Primjer 1. Neka je S= {1,2,..., 7}. Posmatrajmo kolekciju B1, B2,. . . , B7 podskupova

skupa S, gdje je

B1={1,2,4}, B2={2,3,5}, B3={3,4,6},

B4={4,5,7}, B5={5,6,1}, B6={6,7,2},
B7={7,1,3}.

Svaki blok ove šeme sadrži 3 elementa skupa S i svaki se element iz S sadrži u 3
bloka. Osim toga svaki par elemenata iz S se sadrži u tačno jednom bloku.
U vezi sa ovim primjerom uvodi se sljedeća definicija:

Definicija 1. Uravnotežena nepotpuna blok-šema (skraćeno BIBD, prema engleskom:

balanced incomplete block design) sa parametrima v, k, b, r, λ je kolekcija od b
podskupova (blokova) B 1 , B 2 , . . . , B b skupa S = {s1, s2, . . . , sv} kod koje svaki blok
sadrži k elemenata, svaki element skupa S se nalazi u r blokova i svaki par ele-
menata iz S se nalazi u X blokova.

Blok-šema iz primjera 1 je uravnotežena nepotpuna blok-šema sa parametrima

v=b=7, r=k=3 i λ=l.
U teoriji blok-šema jedan od osnovnih problema je pitanje egzistencije uravnotežene
nepotpune blok-šeme sa zadatim parametrima. Poznati su razni potrebni i razni
dovoljni uslovi za egzistenciju ali nisu pronađeni potrebni i dovoljni uslovi.
Navodimo neke osnovne potrebne uslove za egzistenciju ovakvih blok-šema.

Teorema 1. Ako postoji BIBD sa parametrima v, k, b, r, λ onda važe relacije

vr=bk, r(k-1)=λ(v-1).

Dokaz. Ukupan broj pojavljivanja elemenata skupa S u blokovima je, s jedne strane,
vr jer ima v elemenata a svaki se pojavljuje u r blokova i, s druge strane, bk jer ima b
blokova svaki sa po k elemenata. Ovo daje prvu relaciju.

Da bi dobili drugu relaciju prebrojaćemo na dva načina parove elemenata skupa S

koji se pojavljuju u blokovima a koji sadrže jedan fiksiran element si iz S. si se
pojavljuje u r blokova a u svakom od njih obrazuje po jedan par sa ostalih k—1
elemenata iz bloka. Dakle, traženi broj je r(k—i). S druge strane, si obrazuje v-1

4
parova sa ostalim elementima skupa S, a svaki takav par se pojavljuje λ puta u
blokovima šeme pa se dobija za istu stvar λ (v—1).
Ovim je dokaz završen.

2. Konačne geometrije. U kombinatorici se takođe proučavaju konačni skupovi

objekata koji imaju osobine tačaka i pravih. To su konačne geometrije. Definisaćemo
projektivne ravni koje predstavljaju samo specijalan slučaj konačnih geometrija.

Definicija 2. Projektivna ravan je uređena trojka π={X, Y, ρ), gde je X skup

objekata koje zovemo tačkama, Y skup objekata koje zovemo pravama, ρ binarna
relacija u X  Y (kod koje x ρ y čitamo »tačka x leži na pravoj y« ili »prava y prolazi
kroz tačku x«), pri čemu su ispunjeni sljedeći uslovi (aksiome projektivnih ravni):

1° dvije različite tačke leže na tačno jednoj pravoj,

2° dvije različite prave polaze kroz tačno jednu zajedničku tačku,
3° postoje četiri tačke od kojih nikoje tri ne leže na jednoj pravoj.

Primjer 2. Na sl. 1 je prikazana projektivna ravan koja sadrži 7 tačaka (obilježenih

sa 1, 2,... , 7) i 7 pravih. Pod pravama se ovdje podrazumijevaju stranice i visine
trougla kao i upisani krug. Bez teškoća se provjerava da su aksiome 1°-3° iz
definicije 2 ispunjene.

Dokazuje se da u projektivnoj ravni kroz svaku tačku polazi konstantan broj pravih i da
svaka prava sadrži taj isti broj tačaka. Ako jedna prava sadrži n+1 tačaka broj n se
naziva red projektivne ravni. Projektivna ravan reda n sadrži n2+n+1 i tačaka i isto
toliko pravih. Na sl. 1 je prikazana projektivna ravan reda 2.

Interesantno je primjetiti da prave u projektivnoj ravni, shvaćene kao skupovi tačaka

kroz koje prolaze, obrazuju BIBD sa parametrima v=b=n2+n+l, r=k=n+1 , λ=l.
BIBD iz primjera i odgovara projektivnoj ravni iz primera 2.

3.Kodovi koji ispravljaju greške. Posmatra se skup uređenih n-torki X=(x1, ... , xn),
gdje je xr=1, ... ,b (r=1, ... , n). Broj n-torki je bn. Jednakost X=Y n-torki X=(x1, ... ,
xn) i Y=(y1, ... , yn) važi ako i samo ako je x1=y1, ... , xn=yn.

Definicija 3. Skup n-torki {X1,...,Xn}zove se kod kodovskog rastojanja d, ako je

minimum međusobnih rastojanja n-torki iz koda jednak d.

Kod kodovskog rastojanja d=2l + 1 ima sljedeću osobinu. Ako se prilikom

rješenja proizvoljne n-torke koda kroz sistem veze pogrešno prenese ne više od
koordinata n-torke, u prijemnom uređaju se n-torka može rekonstruisati.
Jedan od osnovnih problema teorije kodova koji ispravljaju greške je sljedeći:
Koliko postoji n-torki u datom skupu n-torki, čija međusobna rastojanja manja od d,
tj. koliko n-torki sadrži najveći kod kodovskog rastojanja d ?

Problem je riješen samo za specijalne vrijednosti n, b, l.

Za b=2,3 i n=3, 4, ...,12 problem je ekvivalentan problemu sportske prognoze
(vidjeti primjer).

5
0 0 0 1 1 1 2 2 2
0 1 2 0 1 2 0 1 2
0 2 1 2 1 0 1 0 2
0 1 2 2 0 1 1 2 0

Dakle, šifrator u sistemu veze ima tri osnovna simbola 0,1 i 2. U elektronskom
uređaju to znači, na primjer, odsustvo impulsa, pozitivan pravougaoni impuls i
negativan pravougaoni A. Kad hoćemo da korisne informacije označavamo
četvorkama i ako znamo da se kroz sistem najviše jedna komponenta četvorke može
pogrešno prenijeti, upotrebljavamo gornji kod. Ovim možemo prenositi najviše devet
različitih informacija, na primjer, devet slova. Ako sistem ne pravi više od jedne
greške u svakoj četvorci, četvorka se uvijek može rekonstruisati. Na primjer, ako se na
izlazu dobije četvorka 0011, očigledno je da nju treba protu- četvorku 2011.

Interesantno je da se navedeni kod može primjeniti kao »sistem« pri igranju na

sportskoj prognozi. Ako je potrebno predvidjeti ishod četiri fudbalske utakmice ij1
(sa 1 pobjedu domaćeg kluba, sa 0 neriješen rezultat i sa 2 pobjedu gosta) tako da se
prognoza za najmanje tri utakmice pokaže kao tačna, onda očigledno, potrebno
postaviti više prognoza. Ako svakoj četvorci navedenog odgovara jedna prognoza
ishoda četiri utakmice, onda je na osnovu ranije, bez obzira na stvarne ishode
utakmica, u jednoj od devet potrebno imati bar tri tačna rezultata.
Problem sportske prognoze je obrađivan u matematičkoj literaturi. Tako je, inače,
dokazano da je za prognoziranje ishoda pet utakmica, uz uslov da se na jednoj
prognozi moraju postići najmanje četiri tačna rezultata, potrebno postaviti 27
prognoza.
Kod kodovskog rastojanja d=2l +1 se naziva perfektan ako za svaku n-torku to jest
n-torka Y koja pripada kodu takva da je rastojanje između X i Y ne veće. Kod iz
primjera 3 je perfektan.

4. Latinski kvadrati.

Definicija 4. Kvadratna šema sa n vrsta i n kolona, u kojoj su elementi a1, a2,... ,an
raspoređeni tako da se svaki element pojavljuje tačno jedanput u svakoj vrsti i tačno
jedanput u svakoj koloni, naziva se latinski kvadrat reda n.

Primjer 4. Navodimo tri latinska kvadrata reda 4:

1 2 3 4 1 2 3 4 1 2 3 4
2 1 4 3 3 4 1 2 4 3 2 1
3 4 1 2 4 3 2 1 2 1 4 3
4 3 2 1 2 1 4 3 3 4 1 2

6
 3. IZVOĐENJE ZAKLJUČAKA

Aparat iskazne algebre omogućava da se formalnim putem iz datih premisa izvode

zaključci. S tim u vezi uvodimo sljedeću definiciju:

Definicija 1. Formula F je posljedica skupa formula F={F1, F2, .... Fn} ako F ima
vrijednost 1 za sve vrijednosti iskaznih slova za koje svaka od formula iz F ima
vrijednost 1.
Ovako definisana posljedica naziva se i semantička posljedica. Ako je F posljedica
skupa formula F piše se F^ ili F1, F2, . . . , Fn F. Formule iz F zovu se hipoteze.

Primjer . Formule p i p  q imaju vrijednost 1 samo ako je p =1 i q=1. Prema

definiciji 1 to znači p, p  q'~q. Ako ove formule interpretiramo kao rečenice
zamjenjujući p rečenicom P i q rečenicom Q dobijamo P, P  Q\Q što treba shvatiti
na sljedeći način: Iz pretpostavke da je tačno P i da je tačno da P  Q zaključujemo
da je tačno Q. U ovome prepoznajemo svakodnevni (ispravan) način zaključivanja koji
se naziva modus ponens. Na primjeru uviđamo daje definicija 1 korisna. Neposredno
se uviđa da važi takođe F1, F1  F2~F2, gdje su F1 i F2 proizvoljne formule.

Primjer 2. Provjeriti ispravnost sljedećeg zaključivanja:

Ako su cijene visoke, visoke su i zarade. Cijene su ili visoke ili su kontrolisane. Ako se
kontrolišu cijene, izbjegava se inflacija. Međutim, inflacija postoji. Dakle, zarade su
visoke.
Ako se za pojedine rečenice uvedu sljedeće oznake:
P — »cijene su visoke«,
Q — »zarade su visoke«,
R — »cijene se kontrolišu«,
S — »postoji inflacija«,

gornje rečenice se mogu redom predstaviti pomoću P  Q, P  R, R   S, S, Q.

Dakle, treba provjeriti: p => q, p v r, r => ¬ s, s|=q,

što se može učiniti formalno ali nam je potrebna tablica istinitosti sa 4 iskazna slova
p, q, r, s. Ispravnost zaključka se uviđa nešto brže ako se služimo sljedećim
r  s  s  r
parcijalnim zaključcima: (pravilo kontrapozicije; uporediti sa
s  r  r p  r , r  p; p, p  q  q
tautologijom istog sadržaja), s, (modus ponens), ,
(modus ponens).
U formalnim dokazima je od interesa sljedeća teorema.

Teorema 1. Ako su F1, F2, . . . , Fn , F formule iskazne algebre, važi

F1, F2 ,..., Fn  F    F1  F2  ...  Fn   F .
Napomena. Izraz »ako i samo ako« obilježen je ovdje izuzetno znakom  umjesto
.


Dokaz. Ako F1, F2, ... , Fn F onda F ima vrijednost 1 kad god F1, F2,. . ., Fn imaju
vrijednost 1. U ovom slučaju F1  F2  ...  Fn  F ima vrijednost 1. No ova formula
ima vrijednost 1 i u ostalim slučajevima, tj. kada bar jedna od formula F1, F2,..., Fn
ima vrijednost 0. Stoga je F1  F2  ...  Fn  F tautologija.
7
Obrnuto, ako je F1  F2  ...  Fn  F tautologija onda F mora imati vrijednost 1 ako

F1, F2,. . . , Fn imaju vrijednost 1, tj. F1, F2,. . . , Fn F. Ovim je dokaz završen.

Primjer 3. Pošto
p, p  q  q
(modus ponens), dobijamo tautologiju  
p pq q
koja takođe izražava modus ponens. Pravilo kontrapozicije za implikaciju, izraženo
tautologijom 
p  q     q  p  ,
možemo predstaviti i u vidu zaključka
p  q  q  p
, što je već korišteno u primjeru 2.

8
 4. O OPISNOJ TEORIJI SKUPOVA

U poglavlju 9 upoznaćemo formalne teorije. Formalna teorija je izvjesna

matematička teorija izložena posebnim simboličkim jezikom izgrađenim specijalno
za tu teoriju. U formalnoj teoriji formalizovan je i način zaključivanja. Ostale
matematičke teorije nazivaju se obične ili opisne teorije. U opisnim teorijama nije
eksplicitno naveden način zaključivanja već se on podrazumijeva i sastoji se od
uobičajenih zakona pravilnog zaključivanja koje čovjek stiče praksom.
Teorija skupova je nastala krajem prošlog vijeka kao opisna matematička teorija.
Tvorac teorije skupova je bio njemački matematičar G. Cantor. Od njega potiče i
opisna »definicija« skupa navedena u uvodnom poglavlju (»Skup je objedinjenje
izvjesnih elemenata u jednu cjelinu«). U izgradnji teorije skupova potrebno je
pretpostaviti da važe izvjesne aksiome (istine koje se ne dokazuju, tj. rečenice koje
prihvatamo za istinite).
Kantor je implicitno koristio sljedeće tri aksiome: Aksioma o jednakosti dva skupa.
Dva skupa su jednaka ako i samo ako imaju iste elemente.
Aksioma apstrakcije. Za unaprijed zadato svojstvo P(x) postoji skup {x | P(x)} čiji su
elementi upravo oni objekti koji imaju to svojstvo.
Aksioma izbora. Za svaki neprazan skup S postoji funkcija f čiji su originali neprazni
podskupovi tog skupa a slike su elementi originala, tj.
 S   f : P  S  \    S   A   A  S  A    f  A   A  .
Teorija skupova izgrađena na ovim aksiomama je protivrječna. Aksioma apstrakcije
dovodi do sljedeće kontradikcije poznate pod nazivom Russelov paradoks po B.
Russelu koji ga je otkrio 1903. g.
Russelov paradoks. Posmatrajmo skup P svih skupova S koji nisu sami sebi element;,
tj. P={ S | S  S }, (Na primjer, skup   nije sam sebi element jer {1, 2}  {1, 2}).
1,2
Može se postaviti pitanje da li je P  P . Ako se pretpostavi P  P onda je P jedan od
skupova S za koje važi S  S pa slijedi P  P. Međutim, pretpostavka P  P kaže da je P
jedan od skupova S za koje je S  S pa P  P. Dakle, postoji kontradikcija.
Ovaj i drugi paradoksi otkriveni u teoriji skupova doveli su do njene revizije jer je
bilo potrebno jednu fundamentalnu matematičku disciplinu kao što je teorija skupova
osloboditi od protivrječnosti. To je dovelo i do razvoja matematičke logike (na
primjer, do uvođenja formalnih teorija, između ostalog, i formalnih teorija skupova).
Raznim programima revizije teorije skupova uklonjene su uočene protivrječnosti ali
nije dokazano da se nove protivrječnosti ne mogu pojaviti.
Aksioma izbora izgleda u prvi mah kao lako dokaziva teorema. Dokazati ovakvu
teoremu značilo bi konstruisati funkciju f koja se naziva funkcija izbora. To nije
pošlo za rukom kada se radi o skupovima dovoljno komplikovane strukture.
Pažljivim ispitivanjem utvrđeno je da se radi o nezavisnoj aksiomi a ne o teoremi
koja je izvodiva iz ostalih aksioma.
U nekim programima revizije teorije skupova pojavljuje se pojam klase kao osnovan
i opštiji od pojma skupa. Za dvije klase A i B važi A 0, b1, b2 ,..., bn ,... B ili A  B. Klase
koje su elementi drugih klasa nazivaju se skupovi. Ovakvim definicijama
obezbjeđuje se da skupovi ne mogu biti preopširni (prebogati) što i dovodi
posredstvom aksiome apstrakcije do paradoksa.
Ako se opisna teorija skupova (ona se često naziva i naivna teorija skupova)
primjenjuje sa izvjesnom opreznošću ona ne dovodi do paradoksa a posebno ne u

9
vezi sa materijom izloženom u ovoj knjizi gdje se tretiraju diskretni skupovi, tj.
konačni i prebrojivi skupovi.
5. PREDIKATI, RELACIJE I ISKAZNE FUNKCIJE

U uvodnom odjeljku 1. predikat dužine n smo definisali kao afirmativnu rečenicu

koja ima smisla, koja sadrži n promjenljivih parametara i koja postaje sud uvijek
kada parametri iz rečenice dobiju konkretne vrijednosti,tj. zamjene se sa konkretnim
objektima. Ovo je opisna definicija predikata. Istom pojmu pristupamo sada na
formalan način.
Posmatrajmo predikat  1 2 n
P x , x ,..., x
dužine n. Podrazumijeva se da je zadat jedan
skup D pri čemu se parametri predikata x1, x2 ,..., xn smatraju elementima skupa D. Za
izvjesne n-torke  1 2 n
x , x ,..., x  D n
predikat P( x1, x2 ,..., xn ) postaje tačan sud dok za
ostale n-torke predikat postaje netačan sud. Skup n-torki za koje predikat postaje
tačan sud definiše jednu n-arnu relaciju u skupu D. Obrnuto, ako je zadata jedna
n-arna relacija u skupu D postoji predikat dužine n (shvaćen kao rečenica sa n
parametara koja opisuje osobine n-torki iz te relacije) koji je tačan baš za n-torke iz
te relacije. Stoga je opravdano predikat izjednačiti sa relacijom.

Definicija 1. Predikat dužine n skupa D je svaka n-arna relacija skupa D.

f : D n   0,1 .
n-arna relacija ρ u skupu D određuje i jedno preslikavanje
Definišimo
 1 ako  x1, x 2 ,..., xn   
f  x1, x2 ,..., xn   
0 u suprotnom slučaju

Funkcija f naziva se iskazna funkcija. Predikat se može definisati i kao iskazna

funkcija.

U okviru matematičke logike razvijena je teorija predikata koja se naziva predikatski

ili kvantifikatorski račun. Objekti ove teorije su formule kvantifikatorskog računa ili
kvantifikatorske formule koje predstavljaju predikate. U verziji kvantifikatorskog
računa koji izlažemo u ovoj knjizi, kvantifikatori u formulama djeluju samo na tzv.
promjenljive a ne na funkcijska ili relacijska slova (vidjeti sljedeći odjeljak). Zbog
toga se ovakav kvantifikatorski račun naziva kvantifikatorski račun prvog reda.

10
 6. CIKLIČKE GRUPE

U muitiplikativnoj grupi (G, ∙ ) sa jediničnim elementom e stepen a elementa a(  G)

definiše se pomoću : a0=e,an=an-1∙a(n=l,2,...),a-1=(an)-1,(=n 1,2, . . .). Element a se
naziva idempotentan ako je a2=a.

Definicija 1. Grupa (G, ∙ ) se naziva ciklička ako postoji element a te grupe takav da
su svi elementi grupe stepeni tog elementa. Element a se naziva generator grupe
(G, ∙ ).

Ciklička grupa je konačna ili beskonačna u zavisnosti od toga da li postoji ili ne

postoji prirodan broj k takav daje ak=e. Ako takav broj ne postoji, ciklička grupa je
oblika
 ...,a 2

, a 1, e, a, a 2 ,...
i izomorfna je sa aditivnom grupom cijelih brojeva. U slučaju postojanja broja k
posmatrajmo najmanji takav broj. Tada grupa ima tačno k elemenata i ona se može
predstaviti u obliku {e, a, a2, . . . , ak-1}. Svi ostali stepeni elementa a su jednaki
nekima od navedenih jer je ak=e, ak+1=a, a-1=ak-1 itd. Ciklička grupa reda k obilježava
se sa Ck.
 2 ji 
exp j  0,1,..., n  1
Primjer 1. Skup  n  n-tih korjena iz 1 je ciklička grupa reda n u
odnosu na operaciju množenja kompleksnih brojeva.

Definicija 2. U konačnoj muitiplikativnoj grupi (G, ∙ ) sa jediničnim elementom e,

red proizvoljnog elementa a  G definiše se kao najmanji prirodan broj k takav da je
ak = e. Ako je k = 2, element a se naziva involutivan.

Teorema 1. U svakoj konačnoj grupi red elementa je djelilac reda grupe.

Dokaz. Posmatrajmo grupu (G, ∙) sa jediničnim elementom e. Neka je red elementa

a jednak k. Tada skup {e, a,...,ak-1} (snabdjeven operacijom ∙) predstavlja jednu
(cikličku) podgrupu reda k grupe (G, ∙). Na osnovu Lagrangeove teoreme, k je
djelilac reda grupe (G, ∙). Ovim je dokaz završen.

Posljedica. Ako je n red grupe (G, ∙ ), onda za svako a iz G važi an=e.

Dokaz. Neka je k red elementa a. Tada je k | n, tj. 

m  Z  n  km.
Stoga je

an= akm=(ak)m=em=e.

U cikličkoj grupi reda p, gde je p prost broj, svi elementi su reda p osim jediničnog
elementa koji je reda 1.
Grupa reda p je obavezno ciklička jer svi elementi izuzev jediničnog moraju biti reda
p. Svaki takav element predstavlja generator cikličke grupe. Pošto su sve cikličke
grupe istog reda očigledno izomorfne, iz navedenog sljeduje da postoji samo jedna
grupa prostog reda p i to ciklička grupa Cp.

11
Dat ćemo sada pregled konačnih grupa sa malim brojem elemenata.
Za n=1,2,3,5 postoje samo cikličke grupe C1,C2,C3C5, respektivno. Za n=4 postoje
dvije grupe — Kleinova četvorna grupa i ciklička grupa C4. Da ne postoje druge
grupe reda 4 možemo se uvjeriti postupnom konstrukcijom Cayleyjeve tablice. Neka
grupa reda četiri pored jediničnog elementa e sadrži elemente a, b, c. Tada se
Cayleyjeva tablica može popuniti kao što je prikazano:

 e a b c  e a b c  e a b c
e e a b c e e a b c e e a b c
a a ? a a e c b a a b c e
b b b b c e a b b c e a
c c c c b a e c c e a b

U daljoj konstrukciji može se uzeti a2 = e ili a2=b. (Uzimanjem a2 = c došli bi do

grupa izomorfne sa onom koju ćemo dobiti pomoću a2=b , a2 =a dalo bi a =e), Dalja
konstrukcija je forsirana (koristimo se i činjenicom daje Cayleyjeva tablic a latinski
kvadrat) i daje Kleinovu i cikličku grupu.
Vrste Cayleyjeve tablice cikličke grupe su cikličke permutacije prve vrste u tablici.
Primjetimo da su sve grupe zaključno sa redom 5 komutativne.
Postoje dvije grupe reda 6 i to, ciklička grupa. C6 i simetrična grupa S3. Grupa S3 je
nekomutativna.

12
 7. TIJELO I POLJE, KONAČNO POLJE

Definicija 1. Algebarska struktura (S, +, ∙ ), gde su + i ∙ binarne operacije skupa S,

naziva se tijelo ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
1° (S, +) je Abelova grupa;
2° operacija ∙ je distributivna prema operaciji + ;
3° struktura (5\{0}, ∙), gde je 0 neutralni element grupe (S, +), je grupa.
Dakle, prsten sa jedinicom u kome su svi elementi  0 invertibilni naziva se tijelo.

Definicija 2. Tijelo (S, +, ∙ ) u kome je operacija ∙ komutativna naziva se polje.

Primjer 1. Tipični primjeri brojnih polja su (Q, +. ∙), (R, +, ∙) i (C, +, ∙).

Primjer 2. Skup matrica oblika

 a b c d 
 
  b a d c 
 c d
 a, b, c, d  R 
a b 
 
 d c b a 
obrazuje nekomutativno tijelo u odnosu na operacije sabiranja i množenja matrica.
Postoje i konačna polja (odnosno tijela). Konačno tijelo je komutativno i samim tim
predstavlja polje pa ćemo u daljem govoriti samo o polju.
Konačna polja nazivaju se polja Galoisa (Galua). Polje Galois-a sa n elemenata
obilježava se sa GF(n) (G prema Galois-u a F prema engleskoj reci field — polje).

Primjer 3. Polje ima najmanje dva elementa (neutralni element 0 aditivne grupe i
neutralni element 1 multiplikovane grupe). Polje sa dva elementa je (B,  ,  ), gdje
je B={0,1} sa poznatim operacijama iz iskazane algebre.
Polje GF(n) postoji ako i samo ako je n=pk gdje je p prost broj a k  N. Ovu
č in je ni c u navodimo bez dokaza. Najprije dajemo konstrukciju polja GF(p), gdje
je p prost broj.

Skup P={0,1,2,..., p-1} u odnosu na sabiranje  i množenje  po modelu p obrazuje

polje GF(p). U odjeljku 7.1 smo vidjeli da je struktura (P,  ,  ) prsten a u primjeru
3 iz odjeljka 6. dokazali smo da je (P\{0},  ) grupa. Dakle, GF(p)= (P,  ,  ). Sva
polja sa p elemenata izomorfna su konstruisanom polju GF(p).

U cilju konstrukcije polja GF(pk) posmatrajmo skup

P=  
a0 x k 1  a1x k  2  ...  ak 1 a0 , a1,..., ak 1  GF  p 

polinoma (k-l)-tog stepena sa koeficijentima (i promjenljivom) iz polja GF(p).

Simboli + i ∙ označavaju sada operacije polja GF(p), tj. sabiranje i množenje po
modulu p. Pri operacijama sa polinomima pridržavamo se pravila koja važe u GF(p).

Polinom je ireducibilan nad poljem GF(p) ako se ne može predstaviti kao proizvod
polinoma nižeg stepena sa koeficijentima iz istog polja. Za svako k postoji polinom
stepena k ireducibilan nad GF(p). Neka je P(x) jedan takav polinom.

13
Uvodimo u P operacije  i  sabiranja i množenja (polinoma) po modulu
ireducibilnog polinoma P(x). Množenje polinoma po modulu P(x) se izvodi tako što
se polinomi pomnože po pravilima iz GF(p), rezultat se podjeli sa P(x) a ostatak pri
djeljenju proglasi za rezultat operacije množenja po modulu P(x). Tada je struktura
(P,  ,  ) polje koje obilježavamo sa GF(pk). Sva polja sa istim brojem elemenata su
međusobno izomorfna.
Ove činjenice navodimo bez dokaza.

Primjer 4. Konstruisaćemo polje GF(4). Polinomi stepena ne većeg od 1 sa koeficijentima iz

GF(2) su 0,1,x, x+1. Polinom drugog stepena x2+x+1 je ireducibilan što se provjerava
ispitivanjem svih mogućnosti faktorizacije. Usvojićemo P(x)=x2+x+1 pa Cayleyjeve tablice
opeiracija  i  glase

 0 1 x x 1  0 1 x x 1
0 0 1 x x 1 0 0 0 0 0
1 1 0 x 1 x 1 0 1 x x 1
x x x 1 0 1 x 0 x x 1 1
x 1 x 1 x 1 0 x 1 0 x 1 1 x

Pri konstrukciji multiplikativne tablice uzeto je, na primjer, x  x=x+1 jer je x2=x+1
(mod x2+x+1).

Definicija 3. Neka je (X, +, ∙) polje u kome je 0 neutralni element za sabiranje i e

neutralni element za množenje. Karakteristika polja (X, +, ∙) je najmanji prirodan
  s puta 
broj s takav da je e  e  ...  e  0
. Ako takav broj ne postoji karakteristika polja je
broj 0.
Polje GF(pk) ima karakteristiku p. Polja (Q, +, ∙), (R, +, ∙) i (C, +, ∙) imaju
karakteristika 0.

14
 8. STABLO

U mnogim problemima veliku ulogu igra pojam stabla (drveta). Stablo se može
definisati kao povezan graf sa n(>1) čvorova i m=n-1 grana. Na sl. 1 prikazana su
sva stabla sa najviše 6 čvorova.

Navešćemo neke osobine stabla:

a) stablo sadrži bar dva čvora stepena 1. Zaista, ako bi pretpostavili suprotno
n

d i
— da su stepeni d1, d2, . . . , dn, čvorova 2, bilo bi 2m = i 1 2n, tj. m n, što
protivrječi činjenici da je m=n-1. Slučaj, u kojem su svi čvorovi stepena 2 osim
jednog koji je stepena 1, ne dolazi u obzir na osnovu teoreme 1 iz 1.. Naravno,
čvorovi stepena 0 ne dolaze u obzir jer je graf povezan.

b)stablo je graf koji ne sadrži nijednu konturu. Dokaz se jednostavno izvodi

indukcijom. Za n=2 iskaz je tačan. Pretpostavimo da je iskaz tačan za stablo sa

sl.1

n-1 i čvorova. Stabio sa n čvorova sadrži prema a) bar jedan čvor stepena 1.
Udaljavanjem ovog čvora iz grafa zajedno sa odgovarajućom granom dobija se
stablo sa n-1 čvorova, koje prema induktivnoj pretpostavci nema kontura. Poslije
vraćanja udaljenog čvora na svoje mjesto, dolazimo do zaključka da i stablo sa n
čvorova ne sadrži konture.

c) udaljavanjem bilo koje grane iz stabla dobija se graf koji nije povezan. Neka je
udaljena grana koja povezuje čvorove x1 i x2. Ako bi se poslije udaljavanja ove grane
dobio povezan graf, morao bi u stablu postojati put (elementarni) koji ne sadrži
udaljenu granu, a koji povezuje x1 sa x2. Ovaj put bi sa granom (x1,x2) obrazovao
konturu u stablu, što je u kontradikciji sa osobinom b).

d) ako se u stablo uključi proizvoljna nova grana, dobija se graf (multigraf) koji ima
tačno jednu konturu. Ovo je očigledno s obzirom na činjenicu da su čvorovi između

15
kojih je uključena nova grana povezani u stablu jednim putem. Grane ovog puta sa
novom granom obrazuju konturu.

Osobine stabla su pregledno izložene u sljedećem stavu:

Teorema 1. Neka je G graf sa n (n> l) čvorova. Sljedeći iskazi o G su ekvivalentni:

(1) G je povezan i ne sadrži konture;
(2) G ne sadrži konture i ima n-1 grana;
(3) G je povezan i ima n-1 grana;
(4) G ne sadrži konture, ali dodavanjem nove grane između proizvoljna dva
čvora obrazuje se bar jedna kontura;
(5) G je povezan ali gubi to svojstvo ako se udalji njegova proizvoljna grana;
(6) Svaka dva čvora su u G spojena tačno jednim elementarnim putem.

Ekvivalencija nekih od ovih iskaza je već dokazana.

Svaki od navedenih šest iskaza se može uzeti za definiciju stabla. Ostalih pet iskaza
predstavljaju tada teoreme koje se dokazuju.

Teorema 2. Svaki povezan neorijentisan multigraf bez petlji sadrži djelimični graf
oblika stabla.

Dokaz. Udaljimo iz grafa proizvoljnu granu koja pripada nekoj konturi. Ponavljamo
ovaj postupak dokle god u grafu postoji neka kontura. Pošto se na ovaj način ne
može narušiti povezanost grafa, na kraju se dobija povezan graf bez kontura, tj.
stablo. Ovim je dokaz završen.

Graf čije sve komponente povezanosti predstavljaju stabla naziva se šuma.

Neorijentisan multigraf bez petlji posjeduje bar jedan djelimični graf oblika šume.
Šuma se može odrediti na taj način što se u svakoj komponenti povezanosti grafa
odredi jedno stablo postupkom iz teoreme 2. Ako graf ima n čvorova, m grana i p
komponenata povezanosti, šuma se sastoji od p stabala odnosno n-p grana. Broj
grana proizvoljne šume grafa naziva se rang grafa i obilježava se sa r(G). Dakle,
r(G)=n-p. Da bi se dobila šuma, iz grafa je potrebno udaljiti m-n+p grana. Veličina
c(G)=m-n+p naziva se ciklomatički broj ili nultost grafa.

Pojam stabla odnosno šume je bitan u vezi sa jednim algoritmom za konstrukciju

nezavisnih kontura.
Neka je u multigrafu G određena jedna šuma. Proizvoljna grana, koja ne pripada
šumi obrazuje sa granama iz šume tačno jednu konturu grafa G. Svaka od kontura
grafa G, koja se obrazuje, prolazi kroz jednu granu kroz koju ne prolazi nijedna
druga, ovakva kontura. Proizvoljan skup ovakvih kontura je linearno nezavisan.

16
 9. DEFINICIJA FORMALNE TEORIJE

Kod običnih (neformalnih) aksiomatskih matematičkih teorija uvode se najprije,

pomoću definicija, objekti teorije. Zatim se za aksiome (postulate, istine koje po
pretpostavci važe i koje se ne dokazuju) prihvataju neke rečenice koje povezuju
izvjesne objekte teorije. Teoremama teorije nazivaju se rečenice koje se logičkim
pravilima izvode iz aksioma i već dokazanih teorema. Pri ovome se logička pravila
ne ističu posebno u teoriji već se podrazumijevaju. Ovakav način izvođenja teorema
naziva se sintaktički. Postoji i tzv. semantički način izvođenja kod koga se analizira
značenje rečenica koje se pojavljuju u dokazu teoreme a teoremom se smatra rečeni-
ca koja je tačna ako su tačne aksiome.
Formalne teorije se grade uz dosta sličnosti sa običnim matematičkim teorijama.
Pojam formalne teorije objašnjavamo najprije opisno a zatim dajemo formalnu
definiciju.
Za formalnu teoriju najprije se definiše skup (azbuka) njenih osnovnih simbola
(slova). Konačni nizovi slova su riječi. Izvjesne riječi se definicijom proglašavaju
formulama teorije. Formule teorije odgovaraju rečenicama kod običnih teorija. De-
finicija formula je takva da se može efektivno utvrditi za svaku zadatu riječ da li je
formula ili nije. Izvjesne formule se proglašavaju aksiomama teorije. Opet, uvijek se
može efektivno utvrditi da li je zadata formula aksioma. Konačno, data su i pravila
izvođenja u formalnoj teoriji. Svako pravilo je neka (n-arna) relacija u skupu formula.
Opet postoji efektivan postupak za odlučivanje da li su bilo koje formule u relaciji ili
ne. Ako su formule A1. A2,...., An u, relaciji a kaže se daje An direktna posljedica
formula A1, A2,..., An-1 po pravilu izvođenja  . Formalna teorija je određena skupom
osnovnih simbola, skupom formula, skupom aksioma i skupom pravila izvođenja.

Definicija 1. Formalna teorija je uređena četvorka = ( , , , ), gdje je:

1° (skup osnovnih simbola) neprazan, konačan ili prebrojiv skup;
2° (skup formula) podskup skupa riječi formiranih od osnovnih simbola pri čemu
postoji efektivan postupak za utvrđivanje da li je svaka zadata riječ formula ili ne;
3° (skup aksioma) podskup skupa , pri čemu postoji efektivan postupak za
utvrđivanje da li je svaka zadata formula aksioma ili ne;
4° (skup pravila izvođenja) konačni skup relacija skupa pri čemu postoji
efektivan postupak za utvrđivanje da li su bilo koje zadate formule u jednoj od
relacija iz skupa .
Kao što se vidi formalne teorije su definisane po ugledu na obične matematičke
teorije. Dajemo još neke definicije u vezi sa formalnim teorijama.

Definicija 2. Konačan niz formula A1. A2,...., An formalne teorije naziva se za

izvođenje ili dokaz u teoriji . Ako je svaka, od formula u nizu ili aksioma ili direktna
posljedica nekih prethodnih formula u nizu po jednom od pravila izvođenja teorije ,
Formula A je teorema teorije (šio se označava sa: A) ako postoji bar jedan ko-
načan niz formula koji predstavlja izvođenje u pri čemu je posljednja formula u
nizu formula A.

17
Definicija 3. Formalna teorija je odlučiva ako postoji efektivan postupak za utvrđi-
vanje da li je bilo koja zadata formula iz teorema u .
Definicija 4. Za formulu A teorije kažemo da je posljedica skupa formula
teorije ako postoji konačan niz formula u kome je svaka formula ili aksioma ili
pripada ili je direktna posljedica nekih prethodnih formula niza po nekom od
pravila izvođenja.

18
 10. SLUČAJNE VELIČINE

Jedan od osnovnih pojmova računa vjerovatnoće je, pored pojma slučajnog događaja,
pojam slučajne veličine. Upoznajmo se ovim pojmom kroz primjere:

a) Broj tačkica koje se pojavljuju na gornjoj strani kocke prilikom njenog bacanja je
veličina nepoznata unaprijed.Ona može da ima vrijednosti 1, 2, 3, 4, 5 i 6.
1
Svaka od ovih vrijednosti se pojavljuje, kao što znamo, sa vjerovatnoćom 6.
b) Broj automobila koji se zaustave pred semaforom za vrijeme crvenog signala je
očigledno, slučajna veličina. Za datu raskrsnicu i dato vrijeme mogućno je izračunati
vjerovatnoću da pred semaforom čeka 0, 1, 2, . , . automobila.

c) Količina atmosferskog taloga u toku, na primjer, jednog mjeseca varira od

mjeseca do mjeseca. Za dato podneblje i dati mjesec moguće je, na osnovu, statistič-
kih podataka, odrediti vjerovatnoću da će se u toku posmatranog mjeseca količina
padavina kretati, na primjer, između nula i deset milimetara, ili između deset i dva-
deset milimetara itd.

Iz navedenih primjera se vidi da je slučajna veličina ona čija brojna vrijednost nije
unaprijed poznata. Ona poslije eksperimenta (bacanje kocke, prebrojavanje auto-
mobila pred semaforom itd.) uzima ovu ili onu vrijednost. Svakoj vrijednosti, koju
može da uzme slučajna veličina poslije eksperimenta, je pridružena vjerovatnoća s
kojom se ta vrijednost ostvaruje.
Kod slučajne veličine osnovno je da se ustanovi koje vrijednosti ona može da uzme.
U primjeru a) ovaj skup vrijednosti je: 1, 2, 3, 4, 5, 6. Pod b) slučajna veličina može
da uzme vrijednost nula ili bilo koju iz niza prirodnih brojeva 1, 2, 3,. . . (Teorijski,
broj automobila pred semaforom može da bude proizvoljno velik). Slučajna veličina
iz c) je nešto drukčije prirode. Ona može da uzme bilo koju vrijednost od 0 do nekog
veoma velikog broja milimetara, računajući tu ne samo cijelobrojne vrijednosti već i
sve ostale.
Slučajne veličine koje mogu imati bilo koju vrijednost iz nekog intervala brojeva
-zovu se kontinualne slučajne veličine. Drugu grupu čine diskretne slučajne veličine.
Ove veličine mogu da uzmu ili konačan broj vrijednosti (u primjeru a) šest
vrijednosti) ili beskonačan broj vrijednosti, ali takav da se sve ove vrijednosti mogu
da poredaju u jedan niz (u primjeru b) ovaj niz ima oblik 0, 1,2,. . .).
U cilju uprošćenja, u razmatranju koje slijedi posmatraćemo slučajnu veličinu koja
može da uzme samo tri vrijednosti. Rezultate ćemo uopštiti na slučaj proizvoljnog
broja vrijednosti slučajne veličine:
Neka je X slučajna veličina koja sa vjerovatnoćom p1 uzima vrijednost x1, sa
vjerovatnoćom p2 vrijednost x2 i sa vjerovatnoćom p1 vrijednost x3. Ovo ćemo kratko
obilježiti sa P(X=x1)=p1, P(X=x2)=p2, P (X=x3)=p3. Pošto su događaji X=x1, X=x2 i
X=x3 uzajamno isključujući i predstavljaju sve načine za realizaciju veličine X, mora
bili p1+p2+p3=1
Postavlja se pitanje da li se umjesto opisivanja veličine X preko skupa njenih
vrijednosti x1, x2, x3 i odgovarajućih vjerovatnoća p1, p2, p3, može uvesti neka druga,
veličina koja bi na neki način karakterisala posmatranu slučajnu veličinu. Odgovor je
potvrdan. Slučajne veličine se mogu opisivati svojim tzv. brojnim karakteristikama

19
kao što su: srednja vrijednost slučajne veličine, srednje odstupanje slučajne veličine
od srednje vrijednosti i dr.

Srednju vrijednost slučajne veličine definisaćemo na sljedeći način. Izvršimo veliki

broj eksperimenata i zabilježimo vrijednosti koje je dobila slučajna veličina u
svakom eksperimentu. Saberimo sve ove vrijednosti i podijelimo sa brojem
eksperimenata. Dobijeni broj možemo smatrati srednjom vrijednošću slučajne
veličine, ako je broj eksperimenata bio vrlo velik.
Neka je izvršeno n eksperimenata i neka je veličina X vrijednost x1 dobila n1 puta, n2
puta vrijednost x2 i n3 puta vrijednost x3; Tada je srednja vrijednost X veličine X
jednaka:
n1x1  n2 x2  n3 x3 n1 n n
X   x1  2 x 2  3 x3 .
n n n n
n1 n2 n3
p1 p p3
Na osnovu zakona velikih brojeva možemo uzeti da je: n , n , n pa je X
=p1x1+p2x2+p3x3. Dakle, srednja vrijednost je jednaka zbiru proizvoda pojedinih
vrijednosti slučajne veličine i odgovarajućih vjerovatnoća. Srednja vrijednost
se naziva i matematička nada ili matematičko očekivanje slučajne veličine.
Slično se za slučajnu veličinu Y, koja dobija vrijednosti y1, . . ., ym sa vjerovatnoćama
p1, ...,pm, dobija srednja vrijednost Y =p1 y1 + ... +pm, ym.
Ako je X slučajna veličina iz primjera a) onda je P (X=1)=P (X=2)=
1
= P(X=3) = P(X=4) = P(X=5)=P(X=6) =6 i srednja vrijednost
1 1 1 1 1 1 21
X  1  2   3   4   5   6   3,5.
6 6 6 6 6 6 6

20
 11. O TEORIJI IGARA

Teorija igara je matematička teorija konfliktnih situacija.

Veoma je teško precizirati šta se u realnom životu podrazumijeva pod konfliktnom
situacijom. Najopštije, može se reći da je konflikt situacija u kojoj dolazi do sukoba
interesa pojedinih učesnika. Preciznije, pod konfliktnom situacijom
podrazumijevamo svaku situaciju u odnosu na koju ima smisla da se postave sljedeća
pitanja: ko i kako učestvuje u njoj, koji su njeni mogućni ishodi, ko je za pojedine od
tih ishoda zainteresovan i u čemu se sastoji ta zainteresovanost.

Osnovni pojam teorije igara je igra. Igra je matematički model realne konfliktne
situacije. Igra se od realne konfliktne situacije razlikuje prvenstveno po tome što se
odvija po tačno utvrđenim pravilima igre. U realnom konfliktu pravila ponašanja
učesnika nisu u potpunosti precizirana. Osim toga, učesnici vođeni svojim interesima
mogu i da prekrše eventualno postojeća pravila.
Osnovni zadatak teorije igara je određivanje optimalnog načina ponašanja u uslovima
konflikta (koji uz to mogu biti komplikovani i prisustvom slučajnih pojava).
Temelje teorije igara je postavio J. von Neumann 1928. god. Preteča teorije igara je
E. Zermelo, koji je 1912. god. na primjeru zahavske igre izveo jednu važnu teoremu
teorije igara.
Teorija igara se primjenjuje prvenstveno u ekonomskim i vojnim naukama ali takođe
i u tehničkim.

21
 LITERATURA

JAKUPOVIĆ E. – Diskretne matematičke strukture, Panevropski univerzitet

„APEIRON“, Banja Luka, 2008.

22