BISERKA BELICZA _ MEDICINSKA SHVACANJA FEDERIKA GRISOGONA U dosadasnjim prikazima Zivota i rada F. Grisogona medicinski rad je ocrtan s nekoliko grubih poteza nadopunjenih ilustrativnim detaljima. L, Thorndike je u opseZnom djelu A History of Magic and Experi- mental Science god. 1941. istaknuo na temelju analize rasprave De modo Collegiandi, Pronosticandi et Curandi Febres: Necnon de huma- na. Felicitate ac denique de Fluxu et Refluxu Maris... da se Griso- gono pokazao kao »agresivni advokat astrolo’ke medicine«. Svoju ocjenu potkrijepio je prikazom karakteristiénih detalja iz te raspraye: stav Grisogona prema znaéenju astrologije u medicini, prigovor ‘koji upuéuje starim autoritetima i suvremenicima da nedovoljno paznje posvecuju astrologiji i Grisogonov natin izrade horoskopa Sto ga je nagaoiu Maginijevu djelu iz god. 1607. Thorndike je zapazio i negativan Grisogonov stav prema alkemiji ali i sklonost da se u lijeéenju posluzi lijekovima starih Zena i empi- rika nakon uskladivanja s vazecim kanonima i znanstvenim meto- ' dama. » Za razliku od Thorndikea K. Sudhoff je na temelju analize jed- nog poglavlja svrstao Grisogona u ijatromatematiéare.’ Astrolozi su, haime, usprkos opéem kvalitativnom gledanju na prirodu’ primjenji-+ vali matematiku na gibanje nebeskih sfera. Grisogono shva¢a i sublu- narni svijet kao neSto u biti kvantitativno, pa matematitki, proraéuni zauzimaju istaknuto mjesto u njegovim astroloskim kombinacijama, Ipak Sudhoffov stav nije naiSao na opée prihvaéanje. 1 Thorndike, L.: A History of Magic and Experimental Science, vol. V 1 VI, New York 1941, str. 314—316, 4Sudhotf, K.: Iatromathematiker, vormehmlich im 15. und 16. Jahr- hundert, Breslau 1902, str. 4%=48: 108.. B. BELICZA M. D. Grmek je od god. 1958. do 1970. objavio nekoliko napisa o F. Grisogonu, u kojima je prikazao astroloSko-medicinske stavove i osobitosti lije¢enja dalmatinskim kiselim mlijekom, koje je Grisogono smatrao ¢udotvornim lijekom u terapiji hektitkih groznica. On je prihvatio Thorndikeovu ocjenu Grisogonovih medicinskih ideja i na- dovezao da u toj astrolosko-medicinskoj kombinaciji medicinski dio ima samo kulturno historijsko zna¢enje, dok astronomski raéuni i opazanja imaju i stanovitu objektivnu vrijednost.? S obzirom na éinjenicu da je Federik Grisogono prvi na lijetnik Gija su djela objavljena i do danas satuvana, njegov medicinski rad zasluzuje detaljniju analizu kako bismo stekli odredenu predodzbu o razini medicinske znanosti-u nas poéetkom 16. st. O medicinskim koncepcijama F. Grisogona moZemo danas suditi na temelju dviju rasprava, Speculum Astronomicum ...‘ iz god. 1507. i De modo Col- legiandi, Pronosticandi et Curandi Febres...° iz god. 1528. Fiziologija i patologija u tim raspravama temelje se na kombina- ciji nauéavanja o poremetnjama tjelesnih sokova u vezi s éetiri ele- menta i tri spiritusa, pitagorejskog zakona broja, te na doktrini pri- rodnog i protuprirodnog (naturalnog i kontranaturalnog), pasivnog i aktivnog, uz primjenu astrologkih principa. Grisogono je otito prihvatio miSljenje da Govjek, bog i svemir @ine jednu cjelinu, u kojoj nebeska tijela djeluju po promislu bozjem i utjetu na Govjeka. No on pripada grupi astrologa koji trae znan- stvena obrazlozenja tog djelovanja na temelju fizikalnih sila i meha- nizama a ne intervencijom svjetskog spiritusa. » Premda nebeska tijela naziva jedhom glasnicima bozje volje usiijerene od vjetnosti, u trakatu'o dijagnozi, prognozi i terapiji groz- nica nebeska tijela konstantno razmatra kao eficijentne uzroke zdrav- he i bolésti — koji dodue djeluju kao sekundarni uzroci po promislu ozZjem. pGissogond je prihvatio Aristotelovo nauéanje da se éovjek sastoji od'dvije supstancije — vjetne i propadljive — due i tijela, kao i stav da je tijelo podloZno nebeskom tijelu a volja samo bogu. 3 Grmek, M. D.: Grisogono Fridrik, Enciklopedija Jugoslavije, sv. IIT, Zagreb 1958, sir. 624. Grmek, M.'D.: Grisogono Fridrik, Medicinska enciklopedija, sv. IV, Za- greb 1960, str. 478. “/sGrmek, M. Zivotne zgode 4. astroloxko-medicinske ideje Zadranina Federika Grisogona, Lij. vj., 92:1970, str. 679—686. Grmek, M, D.: Prinosi za poznavanje Zivota i rada zadarskog renesan- ‘gnog lijeénika, kozmografa i astrologa Federika Grisogona, Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 15, Zadar 1968, str. 61—90. 4 Grisogono, F.: De modo collegiandi, pronosticandi, et curandi febres, mecnon de humana felicitate ac denique de flucu et_refluxu maris, lucubra- tiones nuperime in lucem edite., Venetiis, impr. a John. Ant. de Sabbio et fratres, 1528. te p 6 Grisogono, Fi: Speculum astronomicum términans intellectum huma- num in omnt sclentla, Praemissa est ejus oratio habita in Accadena Patavina, — Venetiis, Impressum por Lazarum de Soardis, 1507. t 104 — ~ li MEDICINSKA SHVACANJA FEDERIKA GRISOGONA i Platonova ideja o svijetu kao Zivom biéu, prema kojoj je sva ma- terija prozeta Zivotom, nasluéuje'se u Grisogonovu tumaéenju o nuz- nosti, Taj problem Grisogono razmatra wu vezi s akcidentalnom pod- lognosti volje utjecaju nebeskih tijela. Nuznosti — smatra Grisogono = podlijeZu sva prirodna djelovanja, kako u Zivih, tako i u neZivih biéa. U Govjeka su to sva djelovanja osim onih koja ovise o samoj vol, L. No i djelovanje intelekta i volje — koja jedina u éovjeku ne podlijeze nuznosti — mogu se po Grisogonu ipak ‘sprijetiti jer djeluju preko organa. Prema tome, i intelekt pa i sama volja akcidentalno podlijezu utjecaju nebeskih tijela jer zvijezde dobro ili lose utjecu na organe. _,, Do je jos jedan razlog vise da se astrologija prihvati kao najglay- niji dio medicine, smatra Grisogono. Tek poznavanjem utjecaja nebe- skih tijela omoguéena je apriorna spoznaja eficijentnih uzroka i esen- cije bolesti. __ To gledi8te dolazi osobito do izrazaja u raspravi De modo Colle= giandi, Pronosticandi.et Curandi febres ...§ Stjeée se dojam da je ras- prava o groznicama imala posluziti u prvom redu kao dokazni postu= pak o postojanju paralela i direktnog utjecaja makrokozmosa — vanj- skog svijeta —h mikrokozmosa ljudskog tijela, a tek potom kao do- prinos uspjeSnijem dijagnosticiranju, prognozi i terapiji groznica, i Analiziramo li tu raspravu, uotit éemo da je Grisogono prihvatio Hipokratovu doktrinu o éetiri tjelesna soka (krv, sluz, crna i Zuta zué), koji izgraduju Ziva biéa na iisti natin kao sto éetiri elementh (emlja, vatra, voda i zrak) izgraduju nezivu materiju. On prihvada inauéavanje da elementima odgovaraju ¢etiri temeljne kvalitete (vrus ¢e, hladno, suho, vlazno), kao i Aristoteloyvu binarnu kombinaciju, prema kojoj je voda vlazna i hladna, vatra — vruéa i suha itd. Aris stotelovu teoriju kombinirao je s Hipokratovom doktrinom o éetirl '®Grisogono, F.: cit djelo pod br. 4, str. 2 r—I17 r. Listove 2m—Oy zaprema rasprava De artificioso modo collegiandi egritudinum, koja uz uvod ima ovih trirnaest poglavija: as I, Quod facultas medicine in theorico atque practico negocio haotar r nus est incompleta ; t II; De quatuor causarum generibus medico pértinentium i III. De impugnatione cause efficientis posite ab Avicenna non ¢sit aeres scilicet causas maxime remotas 1 , IV. Quomodo medicius ratione universali cognoscere posset omnei egritudines 'V. De gratuatione complexionum totius corporis ex complexione prin« cipalium membrorum . . VI, De epatis complexione ‘VII. De complexione cerebri naturali VUI. De stomacho TX. De modo capitulandi egritudines t X. De egritudine male complexione XI, De divisione febrium putridarum vet XII. De accidentibus egritudinum cognoscendis ' V XIII, De recapitulatione premissorum. ! 108. B. BELICZA tjelesna soka Galen postavivsi nauk o devet kompleksija na temelju omjera topline, hladnoée, vlaznosti i suhoée u tijelu, a tu postavku nalazimo asimiliranu i kod Grisogona. Grisogono promatra groznice kao skupinu bolesti tija se simpto- matologija zasniva na promjenama temeljnih kvaliteta — topline i vlaznosti. Groznice su bolesti loSe kompleksije.7 Postoji devet prirod- nih kompleksija. Cetiri su jednostavne: vruéa, hladna, vla%na i suha. Cetiri sloZene: vruéa i vlagna, vruéa i suha, hladna i vlazna, hladna i suha. Deveta je umjetna a nalazi se u zdravom ¢ovjeku umjerene kompleksije. I podjelu groznica temelji Grisogono na Galenovoj podjeli u tri opée kategorije groznica:’ efemeralne — koje nastaju zbog poreme- éaja spiritusa u krvi i odrazavaju se samo na toplinu tijela; humoralne groznice, koje nastaju zbog promjena tjelesnih sokova i direktno afi- ciraju toplinu srea, odakle se onda groznica Siri u ostalo tijelo; i ko- natno, hektitke groznice, koje potjetu iz évrstih dijelova tijela — groznica potinje periferno i mora prvo dospjeti do srca da bi se dalje Sirila po tijelu. S obzirom na izvor Grisogono dijeli groznice na materijalne i nematerijalne. Materijalne su one kojima je izvor u spiritusima ili tjelesnim sokovima (febris ephimera — u spiritusima: vitalis, anima- lis, naturalis; te febris putrida — u tjelesnim sokovima: krv, sluz, erna i Zuta Zu). ‘_ Putridne groznice imaju svoj prethodni uzrok u zaéepljenosti ili ustajalosti, koje dovode do gnjiljenja tjelesnih sokova. Febris ethica, koju Grisogono svrstava u skupinu nematerijalnih groznica a potinje U organima, nema svog vidljivog razloga u za¢epljenosti, ustajalosti ili gnjiljenju tjelesnih sokova, Grisogono naglaSava da nitko nije dao zadovoljavajuce objainjenje zaSto je ona tako uporna i dugotrajna. Sam smatra da se ne-radi samo o slabosti srca koje gubi toplinu veé¢ i 0 slabosti organa (Due est cordis et membrorum debilitas). _ Prema njegovu tumaéenju hektitka groznica nastaje zato jer je ‘prirodnoj toploti dodan jedan stupanj, koji, iako mijenja vrstu _ kompleksije, prekomjerno tro8i temeljnu vlagu i prijeti prirodnu moé, koja ne moZe svojim redovitim djelovanjem nadoknaditi koliko taj prirodni stupanj tro’i, pa izaziva bolest u pravom smislu.? 7 Grisogono, F:: cit. djelo pod br. 4, De artificioso modo collegiandi tudinum, poglavlja IV, V, VI, VII, VIII, IX, X. 8 Ibidém, poglavlje XI, i treéa rasprava u cit. djelu pod br. 4, De artifi- 30 modo curandi febrium, str. 17v—18r, koja se sastoji od pet poglavlja: I. De modo curandi febres Il, De cura febris ethice et de eius divisione III. De cura febris ethice coniuncte putride IV. De cura febris ethice accidens V. De cura pthisis. 9 Ibidem, De cura febris ethnice et eius divisione, str 18, 106 MEDICINSKA SHVACANJA FEDERIKA GRISOGONA Grisogono o¢ito doZivljava groznice kao materijalan, kvalitati- van, kvantitativan i kinetitki proces. »Febris autem ethica (cum sit immaterialis) non recipit digestio- nem: ergo non habet tempora: quare membra que sunt subiectum fébris ethice: non recipiunt digestionem«. — Grisogono, kako vidimo, nije samo sljedbenik Hipokratove humoralne patologije veé i Ginjenice da se ona temelji na ideji digestije. Prema takvom tumatenju nije dovoljno da tijelo prima dovoljnu kolitinu hrane, ve¢ i da je neome- tan proces kojim se hrana pretvara u tjelesnu supstanciju. Da bismo postavili dijagnozu o kojoj se groznici radi, treba po Grisogonovu misljenju prvo poznavati urodenu tjelesnu ‘kompleksiju i uobiéajeno ponaganje bolesnika kako bi se zapazile promjene. Pri stupnjevanju kompleksije ¢itavog tijela potrebno je voditi ratuna o kompleksiji glavnih organa: srca, jetre i mozga, jer kada su oni vruéi, i tijelo postaje vruée, odnosno kada su oni hladni, i tijelo po- staje hladno. Kompleksije organa odreduju se pomo¢u opipa toplije strane, opazanja boje — bijele ili crvene, nabreknuéa Zila, na temelju dovolj- nog apetita u jelu i pi¢u. Tako ¢éemo upoznati kompleksiju jetre, Kompleksija mozga odreduje se na temelju njegovih zdravih ope- racija: intelekta, paméenja, gibanja i snage, a kompleksija,srca na temelju bila, dlakavih i-3irokih grudi, opipa, ponaSanja, jakosti i pri- sebnosti.? U bolesti treba wpoznati kompleksiju glavnih organa na temelju akcidentalnih pojava bolesti i godinjeg doba, te na temelju opazanja Sto bolesniku koristi ili Steti. Treba doznati kako se bolesnik ponasa s obzirom na neprirodne stvari i analizirati ih kroz kompleksiju boler snika. < Galen je pod neprirodnim stvarima podrazumijevao hranu, pide, odmor i zaposlenost, spavanje i budnost, ekskreciju i retenciju, ukljue éujuéi i koitus, te mentalne afekcije. Grisogono kao tvorni uzrok bo» lesti, i to vanjski, navodi Sest neprirodnih stvari: hrana i pice, gibanje i mirovanje, san i bdjenje, duSevne muke ili vanjsko pretvaranje, sraz ili udar. Anamneza i heteroanamneza morale su oéito igrati znatanu ulogu U procesu postavljanja dijagnoze bolesti jer su trebale dati odgovor na pitanja o natinu Zivota i prehrani bolesnika. Anamneza, inspekcija i palpacija trebale su pak omogu¢iti uota- vanje i pracenje akcidenata — simptoma bolesti. Na licu, pulsu, mokrati, izmetinama i ponaSanju kriju se — kaze Grisogono — vazne promjene neophodne za upoznavanje biti bolesti koja je uzrokovala te simptome. Broj akcidentalnih pojava je besko~- natan jer se tu ukljuéuje i besanica, glavobolja, Zed, pretjerano zno- 1 Tbidem, cit. poglavija pod br. 7 107