You are on page 1of 4

Pojava Sv.

Ognja u Jerusalimu

Na Veliku Subotu, u Crkvi Groba Gospodnjeg u Jerusalimu, hodocasnici bivaju svjedoci jednog od najvecih
cuda slatkog Pravoslavlja, cuda koje u Obecanoj Zemlji Starog Izrailja grije srca, krijepi vjeru i uzdize duh
Novog Izrailja. Plavkasto-bjelicasti plamen Sv.Ognja koji na naduman nacin silazi u Crkvu Sv.Ognja, nakon
molitve Pravoslavnog Patrijarha Jerusalimskog ili pravoslavnog Vladike (kao sto je to bio slucaj ove
godine, jer je jerusalimska katedra upraznjena nakon upokojenja Svjatejseg Patrijarha Diodora)jedno je
od najvecih cuda Pravoslavlja. Kao i svako cudo vjere, tako i ovaj sveti dogadjaj ushicuje duse izabranog
stada Hristovog, ali i izaziva brojne nedoumice kod nevjernika.

CRKVA SV.GROBA GOSPODNJEG

Kako je pojava Sv.Ognja jedno od najvecih cuda u Svetoj Zemlji, postoji stroga procedura koja prethodi
samom ulasku Patrijarha u unutrasnjost Crkve. Procedura je propisana od strane vlasti drzave Izrael, i
mora se ispostovati do u najmanji detalj. Zasnovana je na odredbama zakona koji je osmanlijska vlada
donijela 1852 godine, kojim je Porta utvrdila prava razlicitih hriscanskih zajedica u cjelokupnom
kompleksu Crkve Sv.Groba Gospodnjeg. Koristim rijec kompleks kako bi jednom rjecju obuhvatio sve
crkve i "crkve" koje se nalaze pod istim krovom i koje se zajednicki zovu Crkva Sv.Groba Gospodnjeg
(Holy Sepulchure). Naime, sama Crkva Groba Gospodnjeg (kapelica u kojoj se nalazi Hristov Grob) je
crkva u Crkvi, gradjevinarskim jezikom receno "objekat" u "objektu", i nalazi se ispod kupole citavoga
zdanja. U samom kompleksu se nalaze ili se na njega naslanjaju: Pravoslavni Manastir Djeve Marije,
Pravoslavne kapele Sv.Jakova i Sv.Jovana, Pravoslavni Manastir Sv.Praoca Avraama, jermenska kapela
Sv.Jovana, etiopska kapela Sv.Mihaila, latinska kapela franaka, Pravoslavna Kapela Sv.Marije Egipcanke,
koptska kapela, kapela sirijskih monofizita, latinski oltar Sv,Marije Magdalene, latinska kapela Djeve
Marije, jermenska kapela Deobe Hristove Odjece, Pravoslavna Kapela Sv.Longina, Pravoslavna Kapela
Izrugivanja, jermenska kapela Sv.Jelene, etiopska kapela Cetri Zivotinje; na spratu je mjesto Raspeca-
Golgota, gdje su Pravoslavna Kapela Raspeca, dvije latinske kapelice i posebna mjesta (nise stolovi i sl)
koji pripadaju drugim zajednicama. Pored crkava, kapela i oltara u kompleksu su strogo odredjena mjesta
koja pripadaju razlicitim zajednicama, bukvalno svaki ugao ima vlasnika koji se bori da mu prava ne budu
uzurpirana od strane neke druge zajednice. Gore pomenutim zakonom je, zapravo, prihvacen status quo,
zateceno stanje "vlasnistva" u Crkvi Groba Gospodnjeg. Sa manjim izmjenama taj zakon je i danas na
snazi. Nekolike odredbe ovog zakona odredjuju i proceduru koje crkvene vlasti (razlicitih zajednica)
moraju u saradnji sa lokalnim vlastima zadovoljiti na Veliku Subotu.
PRIPREME U CRKVI SV.GROBA GOSPODNJEG

Ujutro na Veliku Subotu, posebna "komisija" sastavljena od svih hriscanskih zajednica, jevrejskih vlasti i
muslimanske porodice kojoj je povjereno provodjenje osmanlijskog zakona jos u 19. vijeku vrsi pretragu
Crkvice Groba Gospodnjeg kako bi se uvjerili da se unutar Crkve ne nalazi bilo koje sredstvo kojim bi se
vjestacki izazvao plamen (sibice, upaljaci, sakriveno kandilo i sl.). Ova provjera se odvija od 10:00 do
11:00, i na njoj insistira i jerusalimska patrijsarsija, jer postoji nepisana odredba po kojoj bi nekakva
prevara ili izostanak pojave Sv.Ognja znacio prenos prava na neku drugu "hriscansku" zajednicu. Takodje,
cudo svake godine prate izjave bogohulitelja "iz prve ruke" koje pokusavaju da ospore ovaj cudesni
dogadjaj, sto je razlog vise da se i heterodoksni na njima prihvatljiv nacin (svojim ocima) uvjere da
prevare nema. U 11:00 svi predstavnici (ukljucujuci jevreje i muslimane) zatvaraju vrata Crkve u kojoj
niko ne smije da ostane, stavljaju pecat spravljen od meda i cistog voska, cime se potvrdjuje da je Crkva
prazna i da unutar Crkve nije pronadjeno nista sto bi moglo izazvati plamen.

CUDO POJAVE SV.OGNJA

U 12:00 do Crkve dolazi Litija predvodjena Patrijarhom Jerusalimskim, Vladikama i svestenicima


pravoslavne Crkve, i vjernim narodom. Prate je i predstavnici drugih zajednica. Litiju prati monotona
zvonjava sa brojnih zvonika koja nagovjestava veliko cudo. Patrijarh ulazi u obliznju Kapelu Sv.Jakova i
sjeda na patrijarsijski tron. Nakon toga predstavnici jermenskih, koptskih, etiopskih monofizita, kao i
predstavnici drugih zajednica prilaze Patrijarhu i cjelivaju mu ruku. Ovo nikako ne treba mjesati sa
davanjem blagoslova jereticima, vec se radi o drevnoj odredbi pravoslavnih da se niko od inoslavnih
zajednica ne moze udostojiti da pripali svijecu od pravoslavnih ukoliko to ne dozvoli Patrijarh
Jerusalimski. Prilikom ovog cjeliva Patrijarh ne daje blagoslov, tj. ne pravi krsni znak iznad glava
nepravoslavnih. Slijedi obhod oko Crkve Groba Gospodnjeg tri puta, koji se zavrsava ispred zapecacenog
ulaza u samu Crkvu. Prije nego sto Patrijarh otpecati ulaz, i udje u Crkvu predstavnici jevrejskih vlasti i
jevrejske policije detaljno pretresaju Patrijarha, kako bi se uvjerili da on negdje ne krije sibice ili upaljac.
Ovaj pretres se vrsi naocigled svih prisutnih kako bi se svi, pravoslavni i inoslavni, uvjerili da Patrijarh
nema pri sebi nista cime bi vjestacki izazvao plamen. Patrijarh, zajedno sa jermenskim dragumanom,
otpecacuje Crkvu i ulazi unutar Svetinje. Zatim se kolenopreklono moli, citajuci narocite molitve kojima
se u ime svih pravoslavnih svuda moli Raspetom Hristu da i ove godine posalje Sv.Oganj kao
svjedocanstvo Svojeg Vaskrsenja, ali i kao znak pravovjernosti stada pravoslavnog. Dok se Patrijarh moli
unutar Crkve u citavom zdanju se gase svijetla i kandila, i narod u potpunom mraku govori Gospode
Pomiluj. Svako na svom jeziku uznosi ovu drevnu prozbu, skrusenog srca, ali sa nadom. To je onaj
momenat koji prethodi prelasku iz tuge u radost, iz mraka u svjetlost. To je trenutak kada je mozda
najlakse razumjeti sta je Sv.Jovan Lestvicnik podrazumjevao rjecju "HARMOLIPI" = RADOSTVORNA TUGA,
tuga koja jednim bljeskom Sv.Ognja prerasta u neiskazivu radost. Oni koji su se udostojili da udju u Crkvu
zajedno sa Patrijarhom, ovako opisuju pojavu Sv.Ognja: plavicasto-bjelicasti plamen se iznenada
pojavljuje sa svih strana Crkvice, ponekad u vidu plamenih jezicaka, ponekad u vidu plamenih loptica.
Najprije silazi na svijecu koju drzi Patrijarh, koji prije svega ostalog pripaljuje maleno kandilo, zaklonjeno
u staklo, kako bi se Sv.Oganj sacuvao od namjernog ili nenamjernog nemara prisutnih. Poslije ovoga,
Patrijarh izlazi iz Crkve. Pojava Patrijarha sa Sv.Ognjem izaziva erupciju odusevljanja vjernika. Svako se
raduje na svoj nacin: Rusi i Srbi klece i uzdizu ruke ka nebu, Grci placu sa osmjehom na licu, pravoslavni
Arapi (Rum Ortodoks) skacu i gotovo vriste Hristos Vaskrse...Plamen se, potom, prenosi od svijece do
svijece i iznosi van kompleksa Sv.Groba Gospodnjeg. Pravoslavni Arapi nerijetko pripaljuju baklje i trce
Jerusalimom, ne prezajuci da "zagaze" u muslimansku ili jevrejsku cetvrt, iako policija sprjecava njihovo
radosni "obhod" gradom.

OPIS SV.OGNJA

Ovaj opis daje pravoslavni jelin (Grk), otac Stilijan koji se 1994 godine udostojio da video kamerom snimi
cudesni dogadjaj.

Plamen je plavicasto-bjelicast i u prvih 33 minuta nema osobine "obicnog" plamena. U guzvi koja nastaje
iz zelje da se sto prije pripali svijeca, desavalo se da Plamen dotakne lice ili kosu vjernih, ali nije bilo
opeklina niti se kosa palila. Ponekad se javlja u vidu plamenih jezicaka koji izviru iz zidova Crkve, dok
drugi put plamene loptice bukvalno lete Crkvom. Desava se i da Sv.Oganj ne dodje do vjernih od ruke
Patrijarha, vec da poboznim pravoslavnima svijeca pripali "sama od sebe". Slicno se desava i sa kandilima
pravoslavne Crkve Raspeca Hristovog koja se nalazi na spratu zdanja. Bljeskanje Sv.Ognja traje nekoliko
minuta i ocevidci ga uporedjuju sa odbljescima koje stvara fles fotoaparata, samo sto je bljesak
intenzivniji i dolazi sa svih strana.

PRAVOSLAVNO CUDO

Cudesna pojava Sv.Ognja desava se iskljucivo kada u Crkvu Groba Gospodnjeg udje Pravoslavni Patrijarh.
Da je to tako svjedoce brojni primjeri iz proslosti, kada su inoslavni, uzurpiravsi pravo pravoslavnih,
pokusavali da "izazovu" ovo cudo. Mozda je najbolji primjer slucaj iz 1549 godine kada su jermenski
monofiziti potplatili sultana Murata IV da njima povjeri "priziv" Sv.Ognja. Bilo je to u vrijeme
pravovjernog Patrijarha Jerusalimskog Sofronija II. Jermenski patrijarh je usao u Crkvu Sv.Groba i
bezuspjesno ocekivao pojavu Sv.Ognja. Za to vrijeme Patrijarh Sofronije se nalazio van Crkve pored
stuba, koji se u jednom trenutku razdvojio po vertikali i iz napukline se pojavio Sv.Oganj pripalivsi svijecu
koju je suznih ociju drzao Patrijarh. Ovaj stub se i danas moze vidjeti pored Crkve Sv.Groba i predmet je
postovanja i cjeliva pravoslavnih. Muslimanski mujezin Tunum je sa minareta obliznje dzamije vidio
cudesni dogadjaj i javno ispovjedio: "Velika je vjera Hriscana. Jedan je pravi Bog, Bog Hriscana. Vjerujem
u Hrista vasrkslog iz mrtvih i kolenopreklono ispovjedam da je On moj Bog." Nakon ovoga su ga
muslimani mucili ne bi li se odrekao svog Boga, sto ovaj blagocestivi neofit nije ucinio. Njegove mosti se
cuvaju u pravoslavnom Manastiru Bogorodice Marije u Jerusalimu.

Pojava Sv.Ognja, svake godine na Veliku Subotu jedno je od najvaznijih potvrda Vaskrsenja Hristovog.
Onaj koji je sam Svjetlost svijetu salje svima nama koji se potpomognuti Njegovom blagodacu i
sopstvenim podvigom borimo da postanemo male svjetiljke, jos jednu potvrdu svoje Svesvetosti i
Svjetlosti. Ovo cudo mnogi nevjernici osporavaju. Muslimani Crkvu Groba Gospodnjeg zovu arapskim
imenom qumama (djubre) sto je namjerno iskrivljeni oblik arapske rijeci quiyama (Vaskrsenje). Jevreji,
diplomatski delikatnije, govore o Crkvi u kojoj je sahranjen "onaj covjek". Svake godine poneki jermenin
ili latin svjetskim medijskim kucama daje eksluzivno objasnjenje velike "grcke prevare" (Ove godine je
"ekskluzivnu" informaciju Jermenina bliskog jermenskoj jerusalimskoj zajednici stampao londonski
"Telegraph"...No, to ne bi trebalo da nas brine. Tako je bilo od pocetka...Tako ce biti do kraja...Dok na
oblacima pracen plavo-bijelim plamenom ne sidje Onaj koji nas ukrepljuje cudom Sv.Ognja svake godine.

Molim se Bogu da se svi mi koji smo se okupili na ovom virtuelnom parcetu svetosavske zemlje,
Svjetloscu Hristovog Vaskrsenja docekamo taj slavni dolazak spremni i sa uljem u lampama.

You might also like