Professional Documents
Culture Documents
Realna kamata (ir) i stopa inflacije(p) stoje u obrnutoj srazmeri.Ako je stopa inflacije niska tada se nominalna i
realna kamata gotovo izjednačavaju.Zbog toga se realna kamata približno izražava kao razlika nominalne kamate i
stope inflacije:Ir = in – p. Ako je kamatna stopa 10% a stopa inflacije 5%, tada je realna kamata oko 5%. Negativna
kamatna stopa znači da se pozajmljeni kapital nakon izvesnog vremena „topi“ jer je stopa inflacije veća od
nominalne kamatne stope.Tada izostaje ponuda zajmovnog kapitala na finan.tržištu.Stopa inflacije uglavnom
određuje visinu realne kamatne stope.Galopirajuća inflacija dovodi do duboko negativnih kamatnih stopa.Realna
kamatna stopa u osnovi zavisi od nekoliko faktora:-stopa inflacije(stvarna i očekivana stopa porasta cena),-
nominalna kamatna stopa,-odnos ekonomske politike prema kamatnoj politici uopšte,-struktura kapitala preduzeća
(sopstveni ili pozajmljeni)i zavisnost od tržišta kapitala,odnosno bankarskih kredita,-per capita dohodak i
mogućnosti formiranja štednje iz dohodka i uz nižu nominalnu kamatu,-orijentacija makroekonomske politike na
stimulaciju investicija i privrednog rasta,uz stvaranje povoljne poslovne klime,-inflaciona očekivanja i poslovni
izgledi u budućnosti,-veća ili manja otvorenost privrede i uticaj svetskog finans.tržišta(i kamatnih stopa)na domaće
tržište kapitala i bankarski sistem.
35. Uslovi odobravanja kredita i podnošenje zahteva-Uslovi odobravanja kredita privrednim subjektima mogu
biti opšteg i posebnog karaktera. Opšti uslovi su definisani zakonom i poslovnom politikom banke i nalažu da
poslovna banka utvrdi da li je podnosilac zahteva za kredit pravno sposoban da sa bankom zaključi ugovor o
kreditu, što se utvrđuje uvidom u dokumentaciju o upisu u postojeći registar i proverom da li su potpisnici
zahteva ovlađćena lica tražioca. Opšti uslovi važe za sve vrste kredita i sve korisnike. Posebni uslovi su
selektivnog karaktera, predviđeni za pojedine vrste i namene kredita. Da bi privrednom subjektu kredit bio
odobren, neophodno je da ispunjava sledeće uslove : 1) da bude kreditno sposoban; 2) da namenski trođi kredit;
3) da ispunjava posebne uslove za pojedine vrste kredita;Posebni uslovi koje propisuje banka odnose se na :
namenu upotrebe sredstava, sopstveno učešće korisnika kredita, polaganje depozita, instrumente obezbeđenja
vraćanja kredita i sl.
Pre podnošenja zahteva za kredit preduzeće mora sagledati ekonomske i finansijske razloge zbog kojih bi se
obratilo banci. Pri podnošenju zahteva za kredit za obrtna sredstva, postoji metodologija utvrđivanja visine
obrtnih sredstava potrebnih za postizanje određenog obima proizvodnje – prometa, što zavisi od koeficijenta
obrta sredstava (broja dana vezivanja sredstava za pojedine oblike obrtnih sredstava). Zajmotražilac u
zahtevu navodi : iznos kredita koji traži, vrstu, namenu kredita, rok vraćanja, visinu kamatne stope,
obezbeđenje za vraćanje kredita, obrazloženje traženja kredita kao dokaz o opravdanosti podnošenja
zahteva, uz svu prateću dokumentaciju.
36. Ocena kreditne sposobnosti podnosioca zahteva
Nakon prijema zahteva, služba za poslove kreditiranja ispituje kreditnu sposobnost podnosioca, što je jedan
od najznačajnijih zadataka poslovne banke u okviru plasmana kreditnih sredstava. Neadekvatno ispitivanje
odluke o odobravanju kredita uzrokuje negativne posledice za poslovnu banku : smanjenje njenog kreditnog
potencijala, njen ugled u poslovnom svetu i likvidnost. Kreditna sposobnost jeste sposobnost tražioca da
uspešno obavi posao za koji je uzeo kredit i da vrati kredit u ugovorenom roku.Preduzeće mora da ispunjava
sledeće uslove : ostvaruje pozitivan finansijski rezultat, nema nepokriveni gubitak, vraća kredit u roku,
uredno finansijski posluje, imovinu i obaveze iskazuje prema stvarnom stanju i propisima, namenski koristi
ranije odobrene kredite, uredno izmiruje obaveze, ima uredno i ažurno knjigovodstvo, nema
nekontrolisanog prelivanja obrtnih sredstava u osnovna sredstva, uredno naplaćuje potraživanja, ima stručno
osposobljene kadrove, i sve to u dužem vremenskom periodu. Kreditna sposobnost ima dva aspekta :
Formalni – da je komitent pravno sposoban da zaključuje ugovore i na osnovu njih preuzima obaveze;
Materijalni – da komitent prua dovoljno garancija da u određenom roku ispuni svoje obaveze po kreditima.
Ocena kreditne sposobnosti mora rezultirati realnom ocenom i analizom strukture finansijskih rezultata, i to
analizom ukupnih troškova i prihoda preduzeća. Ukoliko preduzeće ne ispunjava neki od gore navedenih
uslova, smatra se da je kreditno nesposobno.
37. Postupak odobravanja kredita
Postupak kreditiranja podrazumeva sve ekonomske i pravne radnje koje preduzimaju tražilac i poslovna
banka da bi se kredit odobrio. Postupak zavisi od : izvora sredstava, vrste kredita, namene, ročnosti, obima i
korisnika. Svaki postupak kreditiranja ima sledeće faze : 1) Podnošenje zahteva za kredit koji sadrži sledeće
elemente : svrhu, visinu, uslove korišćenja i instrumente obezbeđenja kredita. Uz navedeno preduzeće
ispostavlja banci na uvid brojnu dokumentaciju. 2) Izrada predloga odluke organima banke. Kreditni
referenti analiziraju preduzeće sa formalno pravne i materijalno finansijske strane. Kreditni referenti su u
obavezi da provere kreditnu sposobnost tražioca a naročito finansijske rezultate za šta je bilans uspeha
osnovni dokument. Analizira se i pregled potraživanja od kupaca, a nakon izvršene analize izrađuje se
referat u kome se navode činjenice, okolnosti, bitni podaci o preduzeću i iznosi se zaključak da li se prihvata
zahtev ili odbija, ili se odobrava uz izvesne izmene kreditnih uslova. Bitni elementi referata : iznos ukupnih
raspoloživih sredstava traćioca i njihova struktura, kreditna sposobnost, iznos kredita, namena, dinamika
koriščenja, projekcija očekivanih efekata od uloženih sredstava i sl. Zaljučak sadrći podatke o kreditu :
iznos, rok otplate, kamatne stope, period i način korišćenja, posčetak otplate i sl. 3) Rešenje o kreditnom
zahtevu i izveštaj traćiocu kredita. Kreditni odbor poslovne banke donosi odluku na osnovu referata
kreditnog referenta. Ukoliko donese pozitivnu odluku prostupa se zaključivanju ugovora o kreditu. Tražilac
kredita se obaveštava o odluci kreditnog odbora. 4) Zaključenje ugovora o kreditu je dvostrana izjava volja
kreditora i kreditovanog, obavezno je u pisanoj formii obuhvata sve uslove pod kojima se kredit odobrava.
Btini elementi su : ugovorne strane, iznos kredita, namena, rok vraćanja, visina redovne i zatezne kamate ,
obaveze banke i korisnika, mesto i datum sklapanja ugovora i potpisi ovlašćenih lica obeju strana overene
pečatima. 5) Korišćenje i vraćanje kredita. Posle potpisivanja ugovora poslovna banka stvara uslove da pusti
ugovoreni kredit u tečaj. Potom obaveštava korisnika. Poslovna banka vodi u svom knjigovodstvu poseban
kreditni račun na kome se obračunavaju svi pušteni krediti kao i iznosi primljenih otplata po njima.
38. Način korišćenja kredita i namenska kontrola
Faza koja nastupa nakon potpisivanja ugovora o kreditu. Od vrste kredita zavisi i način njegovog koriščenja.
Ukoliko je u pitanju izvoz korisnik podnosi banci carinsku deklaraciju kojom dokazuje da je roba prešla
granicu.Ako je reč o korišćenju kredita trajna obrtna sredstva kredit se pušta u korišćenje izdavanjem naloga
za prenos ba teret žiro računa banke a u korist tekućeg računa korisnika kredita. Namenskom korišćenju
kredita banka mora posvetiti punu pažnju, jer mere monetarno kreditne politike spadaju u opšte ekonomske
politike zemlje, te njihovo ne pridržavanje povlači za sobom zakonsku odgovornost. Kontrola
dokumentacije na osnovu koje se kredit pušta predstavlja predhodnu kontrolu, a osim nje postoje još i
naknadna kontrola, odn. kontrola na licu mesta kod korisnika kredita, kada se proverava da li stvarno po
sredi posao koji se kreditira.
39. Otplata kredita-
Naplata kredita je završna faza u poslovima kreditiranja. Korisnik kredita je dužan da sam vodi računa o
pravovremenoj otplati, na osnovu ugovora o kreditu, kako ne bi zapao u docnju i time uzrokovao obračun zatezne
kamate na iznos duga. Zadatak banke je da stalno prati poslovanje korisnika kredita i da zajedno sa njim nastoji da
se kredit vrati u ugovorenom roku.Ukoliko korisnik ne vraća kredit iz opravdanih razloga moguće je pristupiti
obnovi kredita produženjem roka otplate, odn. revolviranju kredita. Obnavljanje kredita podlee istoj proceduri kao i
prvobitna isplata.Ukoliko korisnik ne otplaćuje kredit iz neopravdanih razloga, banka preduzima mere za njegovu
naplatu od garanta, odn avaliste, a ako takvih obezbeđenja nema onda tužbom sudu procesom prinudne naplate.
kredit se moe otplatiti u ratama (anuitetima) ili ceo odjednom, što zavisi od vrste kredita i njegove namene. Način
otplate je defnisan odlukom o odobrenju kredita i ugovorom. Prema stepenu otplativosti postoje : standardni krediti
– u potpunosti otplativi sa pripadajućom kamatom; substandardni krediti – loše preformanse u pogledu otplativosti
kredita; sumnjivi krediti – čija je naplata zajedno sa pripadajućom kamatom neizvesna; krediti sa gubitkom – koji
se pokrivaju iz rezervi za otpis kredita, koje banke unapred formiraju u skladu sa anticipiranom visinom datog
otpisa.
40. Vrsta kreditnog pokrića
Banka se po prirodi svojih funkcija ne upušta u rizične poslove kreditiranja, ali se u bankarstvu smatra da
ne postoji kredit koji bi bio u potpusnosti siguran, tj. bez određenog rizika. Zbog toga je dužnost banke da
pre odobravanja kredita proceni sve bitne elemente koji mogu biti značajni za pravovremenu otplatu kredita.
Banke su dune i da se različitim vrstama pokrića zaštite od eventualnog rizika. U bankarskoj praksi postoje
dve osnovne vrste garancija koje se koriste za izbegavanje rizika : lične i realne garancije. Lične garancije se
javljaju kao jemstvo ili aval, a posebnu vrstu predstavlja zatezna kamata, koja se plaća ako dužnik svoju
obavezu ne izvrši ili je ne ispuni uredno. Realna ili stvarna garancija se izražava u materijalnim dobrima.
Praktikuje se da se kredt odobri u odreženom procentu od procenjene vrednosti realnog pokrića. Za sve
vreme korišćenja kredita pokriće je u vlasništvu dunika, a ukoliko on ne otplaćuje kredit zajedno sa
kamatom, banka ima pravo da iz prodajne vrednosti naplati svoja potraživanja. Ako i realno pokriće nija
garancija, banke traže jemstvo od nekog finansijski moćnog garanta. Ako to ne učini korisnik, otplatu
kredita banci izvršiće garant.
41. Klasifikacija kredita prema obliku
Prema obliku u kojem se daje kredit se može podeliti na : naturalni, robno-novčani i novčani. Naturalni se
daje u nekom realnom dobru (žitu, stoci isl.). To je praoblik kredita karakterističan za prvobitne oblike
zajednice kada nije postojao novac. Daje se i vraća u naturi. Robno-novčani ili komercijalni kredit se daje u
robi a vraća u novcu. Robni proizvođač daje svoju robu uz naknadno plaćanje, na kredit. Osnovni
instrument komercijalnog kredita je menica i drugi vrednosni papiri : ček, obveznica isl. Ukoliko se
prodavac obrati menicom na banku dolazi do bankarskog kredita (eskonta robnih dokumenata) – ovo je
transformacija robnog ili komercijalnog kredita u bankarski. Sa ekonomskog aspekta komercijalni kredit
ima dve značajne funkcije : omogućava lakšu prodaju robe (primarna funkcija) i omogućava porast
zaposlenosti rada i kapaciteta (sekundarna funkcija).Ovi krediti dobro funkcionišu dok se proizvodnja i
promet odvijaju normalno kada zamenjuju gotovinu i bankarske kredite. U prvim znacima krize oseća se
zastoj u realizaciji i pritisak traženja gotovog nova – beg u bankarske kredite i gotov novac. Bankarski ili
novčani kredit se daje i koristi u novcu.Ova vrsta je danas osnovni oblik kredita. Daje se iz bankarskih
sredstava. Komercijalni i bankarski krediti različito deluju na robno-novčane odnose u privredi.
Komercijalni je ograničen količinom robekoja se nalazi u prometu a bankarski zavisi od kreditne politike
banaka.Kretanje novčanog kapitala počinje i završava se u banci. Banke su ključne tačke stvaranja novca u
reprodukciji i na njihovim računima se ova sredstva pretvaraju u bankarska, odn. kreditni potencijal banke
koji se ogromnim masama ponovo vraća u privredu. Ukupan potencijal banke nastaje na osnovu depozita
kapitalista koji ulažu sredstva da bi ubirali kamatu, ali i kapitala same banke, novčanih sredstava emisione
banke, štenje stanovništva, deviznih sredstava idr.
42. Klasifikacija kredita prema ekonomskoj nameni
Osnovna podela je na kredite koji služe za finansiranje proizvodnje (proizvodni krediti) i kredite za
finansiranje potrošnje (potrošački krediti). Prvi se daju fizičkim i pravnim licima kako bi se podstakla
proizvodnja , a drugi u cilju neproizvodne potrošnje. Proizvođački krediti mogu biti : obrtni i investicioni.
Obrtnim se nadoknađuje nedovoljnost potrebnih obrtnih sredstava preduzeća za finansiranje redovnog
procesa proizvodnje. Osnovna karakteristika je što se u kratkom roku može pretvoriti u novac i vratiti.
Prema roku na koji se ovaj kredit odobrava razlikuju se : dugoročni ili krediti za trajna obrtna sredstva i
kratkoročni ili krediti za povremena obrtna sredstva. Dugoročni se odobravaju iz dugoročnih izvora
sredstava banke koji potiču iz realne akumulacije. Kratkoročni se odobravaju iz raznih depozita i kredita iz
primarne emisije Narodne banke. Oni omogućavaju kontinuitet obavljanja procesa reprodukcije. Posmatraju
se u funkciji snabdevanja ukupnog procesa proizvodnje i raspodele potrebnom količinom novca i u funkciji
aktiviranja i ubrzavanja razvoja materijalnih proizvodnih snaga i obezbeđenja nužnog stepena stabilnosti u
privredi. Prema namenama se dele na : kredite za proizvodnju, kredite za zalihe i kredite za robni promet.
Investicioni krediti se za razliku od obrtnih, odobravaju za nabavku osnovnih sredstava i izgradnju novih
pogona i fabrika radi povećanja proizvodnje. Odobravaju se na duži rok, jer sredstva za ove kredite potiču iz
ostvarene akumlacije i otplaćuju e iz tih sredstava. Namenjeni su za finansiranje trajnih ulaganja u
poslovanje preduzeća. Svrha tih ulaganja može biti tehničko-tehnološko unapređenje materijalne osnove
rada (ulaganje u građevinsku infrastrukturu, opremu, znanje) ili obezbeđenje trajnih obrtnih sredstava koja
su neophodna za redovno poslovanje. Potrošački kredit se zaključuje radi povećanja potrošačke moći
dužnika. On je samo direktno neproduktivan ali indirektno utiče na povećanje proizvodnje. Omogućava
građanima da se na tržištu pojavljuju kao potrošači i kada nemaju dovoljno finansijskih sredstava. Na taj
način se stimuliše lična potrošnja što utiče na povećanje proizvodnje potrošačkih dobara. Podiže se životni
standard i ekonomski prosperitet društva. Osnovna podela je na : Komercijalne kredite (kredite u obliku
prodaje na rate-odobrava ih prodavac kupcu u robi s tim da mu se vrati vrednost u novcu) i Finansijske
kredite (novčane kredite- banka odobrava komitentima stavljajući im na raspolaganje kreditnu sumu ili
knjižni novac). Klasifikacija potrošačkih kredita : 1) Prema momentu određivanja namene postoje : krediti
bez određene namene (bankarski i kredite ustanova kolektivnog investiranja), krediti sa unapred određenom
namenom (koriste se samo u svrhu za koju su odobreni), krediti koji dobijaju namenu kad se upotrebe
(obnavljajući potrošački krediti). 2) Prema inicijativi za zaključenje ugovora (inicijativa zajmodavca ili
inicijativa zajmoprimca). 3) Podela na trgovački, mešoviti i bankarski kredit; 4) Prema načinu puštanja u
tok. 5) Prema načinu vraćanja. 6) U pogledu obezbeđenja (neobezbeđeni i obezbeđeni)
43. Klasifikacija kredita prema roku
1) Kratkoročni – sa rokom vraćanja do jedne godine. Po pravilu su to krediti za obrtna sredstva, mada
mogu biti namenjenu i u investicione svrhe. Koriste se u okviru odobrene visine prema ugovoru
višekratno ili postupno jednokratno, odn u celini odjednom. Takvo je i vraćanje. 2) Srednjeročni krediti
– krediti sa rokom dospeća od 1-5 godina. Smatra se da dospevaju u roku od 1-10 godina. 3) Dugoročni
krediti – krediti čiji je rok dospeća preko pet godina.Njihov glavni domen su privredne investicije, zbog
čega njihova organizacija ima prvorazredni značaj.
44. Klasifikacija kredita prema obezbeđenju
Postoje : lični i pokriveni krediti. Lični ili personalni se daje jednom licu ili preduzeću bez specijalnog
pokrića . Naziva se još i blanko kredit, a u trgovini otvoreni kredit. Tipičan lični kredit je menični kredit.
Pokriveni ili realni kredit je onaj za čije se pokriće uzimaju u zaloge realne vrednosti iz kojih se poverilac
može naplatiti ako dužnik ne ispuni svoje obaveze. najpoznatiji su hipotekarni, založni, garantni i dr.
45. Ostali krediti
Krediti koji se odobravaju uz prethodno realno obezbeđenje, koje je korisnik dužan da prezentira banci , radi
mogućnosti da banka naplati ukupnu vrednost kredita. T spadaju : Eskontni kredit koji banka odobrava na
osnovu meničnog jemstva – menični kredit. Hipotekarni kredit - dugoročni kredit koji se odobrava uz
uslov zaloge nepokretne imovine korisnika (kuća, zemljište i dr) Založno pravo banke na ove nekretnine
upisuje se u zemljišne ili hipotekarne knjige. Banka ima pravo preče prodaje imovine koja je zaloena, kako
bi naplatila potraživanja. Lombardni kredit kratkoročni kredit čiju zalogu čine pokretne stvari veće vrednosti
(stokovi roba, HOV, dragocenosti i dr). Lombardni kredit se odobrava na osnovu procene vrednosti
založene stvari i to u visini od 60% do 70% vrednosti. Rambursni kredit se javlja u spoljnotrgovinskoj
razmeni robe i usluga. Kredit po tekućem računu – sredstva komitenata banke na njihovim računima su
depozitna sredstva. Tekući račun se javlja kao aktivan i pasivan. Korisnik računa može da ima dugovni
saldo na svom računu do visine odobrenog kredita, s tim da se dinamički iz priliva stanje duga otplaćuje u
kraćim rokovima. Kredit po osnovu akcepta, avala i garancija banke – odobrava se na osnovu raznih oblika
jemstva koje je banka dala kao garant. Kreditiranje izvoznih poslova – kojima se obezbeđuje finansiranje
izvoznih poslova.
46. Bankarski rizici i portfolio strukture
U svom poslovanju banke su suočene sa mnogobrojnim rizicima od kojih se izdvajaju : kreditni rizik, rizik
likvidnosti, rizik kamatnih stopa, valutni rizik i rizici vezani za vanbilansno poslovanje. Većina ovih tizika
ima za uzrok neusklaženost aktive i pasive. Kreditni rizik je neodvojiv od bankarstva. To nije samo rizik da
dužnik neće moći u potpunosti da povrati sredstva već i rizik da se povraćaj duga odgodi što
izazivaprobleme u tokovima gotovine. Postoji fundamentalna veza između kreditnog rizika i ALM-a
(upravljanja aktivom i pasivom ) i njihov obostrani mežusobni uticaj. Upravljanje kreditnim rizikom polazi
od sledeća tri principa : selekcije (pažljivi izbor dužnika), limitacije (sistem ograničenja) i diversifikacije
(kreditiranje različitih vrsta dunika, ekonomskih grana i geografskih područja) . Rizik likvidnosti je
osnovna pretpostavka bankarstva. Likvidnost je sposobnost banke da ispuni obaveze na vreme i preuzima
nove poslove kada to želi. Potrebe za likvidnošću se klasifikuju u : 1) potrebe da se zamene neto odlivi
sredstava, 2) potrebe da se pokrije izostanak očekivanog priliva sredstava, 3) potrebe da se pronađu novi
izvori finansiranja kada dospeju vanbilansne obaveze, 4) potrebe da se preuzmu nove transakcije kada
banka to želi. Velike banke očekuju da obezbede likvidnost iz obe strane bilansa. Kamatni rizik. Kad god se
kamatni uslovi aktiva i pasiva razlikuju promene kamatnih stopa na tržištu će uticati na zaradu banke. Zbog
raznovrsnosti finansijskih instrumenata na obe strane bilansa neizbežna su određena odstupanja, pa su sve
banke do odrećenog stepena izložene kamatnom riziku.Izborom između različitih tipova aktiva i pasiva
svaka banka može da promeri strukturu svog bilansa sa ciljem da poveća ili smanji izloženost riziku. Kada
se očekuje povećanje kamata ALM menadžeri će učiniti aktive osetljivijim napromene kamata u odnosu na
pasivu i obrnuto kada se očekuje smanjenje kamata. Ukoliko je kretanje kamatnih stopa nemoguće precizno
predvitedi promeniće strukturu aktive i pasive. Težnja ka ograničavanju kamatnog rizika je podstakla
supstituciju fiksnih kamata varijabilnim na kredite u aktivi, što omogućava bankama da transformišu rokove
dospelosti kada su kamatne stope promenljive.Prisutna su dva stava prema rizicima i zaradama : 1) osnovna
funkcija ALM-a je da se anticipiranjem promena kamatnih stopa zarađuju više kamatne marže. 2)nephodno
je predviđati tražnju nebankarskih klijenata od kojih se većina ponaša u skladu sa očekivanim kamatnim
stopama, zbog čega se organizuju supervizorska odeljenja upravljanja novcem koja pratekamatne stope,
anticipiraju ih i mogu da prenose likvidna sredstva između različitih aktiva. Valutni rizik je značajan zbog
ekspanzije poslova sa stanim valutama i veće varijabilnosti deviznih kurseva. Sve banke posluju sa širokim
izborom valuta. Ovaj rizik se može izbeći odvajanjem operacija u različitim valutama, npr.odobravanjem
kredita u određenoj valuti iz izvora sredstava u istoj valuti ili neutralizacijom neusklađenosti pozicijeuz
pomoć poslovne operacije koja tek treba da se preduzme. Razlozi izloženosti banaka ovom riziku : 1) Banke
koje redovno posluju jednim brojem valuta će imati malu izloženost ziriku, pa im je preskupo osiguranje od
valutnog rizika. 2)Čak i banke sa usklađenom pozicijom mogu računati na određeni valutni rizik, usled
operacija u kojima se svopiraju valute. 3) Promene deviznog kursa utiču na kapitalni racio jer je kapital
iskazan u domaćoj valuti. Rizici vezani za vanbilansno poslovanje su značajni jer banke sve više povećavaju
vanbilansno poslovanje u potrazi za većim prihodom u obliku provizije ili da bi se osigurale od zizika bez
graničenja koja su vezana za bilansne poslove. Ovi rizici se u osnovi svode na rizik likvidnosti i
solventnosti. Vanbilansni riziciproističu iz obaveza da se obezbede sredstva klijentima u budućnosti, uloge
partnera kod valutnih i kamatnih svopova, preuzetih obaveza i opcija koje banke garantuju. Često se ovim
rizicima ne pridaje odgovarajć značaj i ne odvaja se dovoljno kapitala za njihovo pokriće. Razvoj
vanbilansnih poslova umanjuje preglednost bilansa banaka i dr. finans. institucija.Bankarska supervizija tu
ima zadatak da povećava zahteve u vezi informacija koje banke moraju redovno dostavljati i da pažljivije
prati upravljačke sposobnosti uprave banaka i njihove sisteme kontrole.
47. Upravljanje aktivom i pasivom
Menadžment aktive i pasive je neophodan da bi se banka održala u konkurentnoj borbi i ostvarila profit.
Vođenje poslovne politike banke ima direktan odraz na njenu likvidnost i stanje likvidnih sredstava. Banke
u poslovnoj politici moraju da nastoje da usklade : dinamiku promena aktive i pasive u bilansu; dinamiku
promena u strukturi izvora sredstava i plasmana; dinamiku priliva i odliva sredstava; opterećenost aktive
nenaplativim plasmanima i kontaminiranom aktivom; visinu i strukturu kamatnog opterećenja sredstava i
prihoda plasmana; odnos kapitala i ukupne aktive; odnos sopstvenog kapitala i ukupnih izvora sredstava;
odnos sopstvenog kapitala i nenaplativih plasmana; učešće sredstava centralne banke i međubankarskih
kredita i ukupnim izvorima sredstava; strukturu i učešće deviznog dela u bilansu banke i domaćih novčanih
holdinga; učešće mase sredstava zahvaćene obaveznom rezervom i rezervom likvidnosti; strukturu glavnih
korisnika kredita i njihovo učešće u ukupnim plasmanima.Menadžment aktive banaka zahteva jasno i
precizno procenjivanje svih bilansnih pozicija aktive koje se procenjuju na bazi sledećih 5 načela : 1.
stalnost oblika angažovanja dela aktive; 2) opreznost u proceni ponašanja i reagovanja pozicija aktive; 3)
doslednost u proceni; 4) uzročnost pozicija aktive; 5) načelo kontinuiteta; 6) načelo pojedinačnog
procenjivanja stvari, prava i potraživanja.Aktiva se sastoji iz : Neaktivne aktive – beskamatni plasmani,
obavezna rezerva i gotovina u kasi; Transakcija na novčanom tržištu; Transakcija na trištu kapitala;
Transakcija na terminskom i tržištu kapitala; Pasiva se sastoji iz : Podbilansa sopstvenih izvora sredstava;
Podbilansa tuđih sredstava; podbilansa komisionih poslova i sredstava. Osnovni cilj upravlajanja aktivom je
racionalan i efikasan plasman u cilju ostvarenja što većeg profita, dok je kod upravljanja pasivom cilj
pribavljanje što jeftinij sredstava i formiranje kompozicije sredstava u bilansu koja će osigurati vođenje
optimalne likvidnosti.Osnovno kod upravljanaja sredstvima je odrediti kompoziciju akcijskog kapitala, odn
ukupnog kapitala koji je formiran preko emisije HOV i plasmana akcija. Upravljanje strukturom pasive
mora da omogući : 1) održavanje optimalne ravnoteže između akcijskog i akcionarskog kapitala; 2)
diversifikaciju rizika ulaganja u kapital; 3) stopu razvoja i samostalnost banke; 4) stepen zaduženosti
preduzeća kod banaka; 5) kotaciju sopstvenih sredstava; 6) formiranje odnosa na finansijskom tržištu.
Struktura banaka prema evropskim standardima : 8% eskontno tržište, 9% lombardno tržište, 10% tržište
žiralnog novca, 12 % tržište HoV, 7% kreditno tržište , odnosno 46 % pasive banaka na novčanom trištu.