INVESTICIJE

Investicije
1.Realne
- kupovina opreme, zgrada, strojeva, sredstva koja se definiraju kao fiskni kapital
- povećanje zaliha sirovina i materijala, nedovršenih proizvoda te dovršenih, a
neprodanih proizvoda
2.Financijske
- kupovina vrijednosnih papira, dionica, obveznica i sl.

Sastoje se od dva dijela koja mogu biti:

- autonomni (ne ovisi o veličini BDP-a)
- ovisni (on je funkcija veličine BDP-a)

Planirane investicije
- mogu se razlikovati od ostvarenih investicija za razliku neželjenog povećanja
odnosno smanjenja zaliha
1.Rast realnog BDP-a
- ako je razina stvarnih zaliha manja od planiranih
- potražnja je bila veća od očekivane
- poduzeće mora povećati proizvodnju da bi došlo do željene razine zaliha
2.Pad realnog BDP-a
- razina stvarnih zaliha je veća od planiranih
- potražnja je bila manja od očekivane
- poduzeće ima problema sa isplatom nadnica, plaćanjem poreza državi, rastu troškovi
skladištenja i nelikvidnost u gospodarstvu

Pojmovi za vaţnost investicija

- profit
- trošak
- očekivanja

Dvostruka uloga investicija

- povećava se potražnja, proizvodnja, zaposlenost
- fond kapitala, gospodarski razvoj zemlje

Utjecaj drţave na investicije

- fiskalnom politikom: porezi
- monetarnom politikom: kamatna stopa
- mikroekonomskom politikom
Izdaci za investicije
- kamatna stopa
- poreza
- brzina tehnoloških procesa
- očekivana inflacija
- stupanj iskorištenosti proizvodnih kapaciteta
- potrošnja fiksnog kapitala

DRŢAVNA POTROŠNJA
Država također kupuje potrošna i investicijska dobra. Da bi nacionalno gospodarstvo
opskrbila netržišnim uslugama mora osigurati i plaće djelatnicima koji obavljaju te
poslove.

Drţavni izdaci
- riječ je o proračunu koji se uvijek donosi u tekućem razdoblju za iduću godinu
- proračun predlaže Vlada, a odobrava Sabor
- na ukupne izdatke država utječe fiskalnom politikom (porezi) i transferima (kad
rastu neto transferi, raste i raspoloživi dohotak)

Neto izvoz
- jednak je vrijednosti izvezenih dobara i usluga umanjenoj za vrijednost uvezenih
dobara i usluga
- uvozne robe troše svi ekonomski subjekti država, poduzeća i kućanstva

Ukupan uvoz prema namjeni uvezenih dobara

- potrošna dobra
- intermedijarna dobra
- investicijska dobra

Ukupan uvoz prema krajnjim potrošačima

- uvoz potrošnih dobara za kućanstva i državu
- uvoz intermedijarnih i investicijskih dobara za poduzeća i za državnu potrošnju

Čimbenici koji utječu na odluku inozemnih potrošača

- BDP u inozemstvu: viša razina BDP-a u inozemstvu znači i veću potražnju za
domaćim proizvodima
- stupanj specijalizacije: što je veća, to je koncentracija proizvodnje određenih
vrsta proizvoda u određenim zemljama veća
- cijene dobara: što su te cijene niže, izvoz domaćih proizvoda je veći
 - devizni tečaj: izražava cijenu strane valute u domaćem novcu i pokazuje koliko
je domaćeg novca potrebno dati za jedinicu stranog novca

Multiplikator
- efekt koji kao jedinično povećanje investicija dovodi do povećanja proizvodnje
za više od jedan
- broj kojim množimo promjenu vrijednosti investicija da bismo odredili promjenu
vrijednosti ukupne proizvodnje
- može biti: multiplikator osobne potrošnje, investicijski, drţavne potrošnje,
izvoza

FISKALNA POLITIKA
- instrument makroekonomije
- skup mjera koje donosi Vlada da bi prikupila sredstava s kojim će podmiriti
nastale troškove
- postupak uvrđivanja primitaka i izdataka sa ciljem postizanja gospodarske
aktivnosti uz punu zaposlenost i nisku inflaciju
- državni proračun: plan rashoda i prihoda za određeno obračunsko razdoblje
(predlaže Vlada, a odobrava Sabor)
- suficit (P>R), deficit (P<R), ravnoteža (P=R)
- akumulirani deficit dovodi do javnog duga

Vrste deficita
- stvarni: onaj koji je ostvaren (prihodi manji od rashoda)
- strukturni: temelji se na procjeni prihoda i rashoda koje gospodarstvo može
ostvariti uz sve raspoložive resurse, odnosno ako ima potencijalnu proizvodnju
- ciklički: rezultat gospodarskog ciklusa i to je pasivni dio proračuna, a
predstavlja razliku između stvarnog i strukturnog proračuna

Mjere
- automatski stabilizatori: nastaju bez posredovanja vlasti, npr. progresivni
porezi, subvencije i druga transferna plaćanja
- diskrecijska stabilizacijska politika: provodi Vlada kroz fiskalnu i monetarnu
politiku (javni radovi, zapošljavanje u javnom sektoru i mjenjanje poreznih stopa)

Javni dug
- predstavlja ukupne posudbe od države od fizičkih ili pravnih osoba unutar ili
izvan granica
- predstavlja akumulirani deficit koji može dovesti do vanjskog ili unutarnjeg duga
 - dovodi do dva efekta:
-efekt istiskivanja: iskazuje se u smanjenju privatnih investicija uzrokovanih
povećanjem državne potrošnje
-efekt tereta duga: sastoji se u zamjeni privatnog kapitala obveznicama
državnog duga čime se smanjuje kolanje kapitala u gospodarstvu

Porezi
- prihodi države radi zadovoljenja zajedničkih potreba
- prisilan i derivatan prihod države za koje nema direktne protunaknade, a ubire
ga u novčanom obliku kao nedestinirani prihod
- postoje posredni i neposredni porezi

Karakteristike poreza
- prisilnost plaćanja
- derivatnost (izvodi se iz porezne osnovice)
- nedestiniranost (nije im unaprijed određena točna namjena)
- teritorijalni princip (imovina se oporezuje tamo gdje se nalazi, porez plaćaju
građani prema mjestu prebivališta)
- nepovratnost poreza
- novčani oblik
- zadovoljavanje javnog interesa
- odsutnost direktne protunaknade

Vrste oporezivanja
- progresivno: što je veća porezna osnovica, veća je i porezna stopa
- proporcionalno: različite porezne osnovice, porezna stopa je ista
- degresivno: što je viša porezna osnovica, manja je porezna obveza

Principi i načela
- načelo korisnosti: svatko bi trebao platiti porez, srazmjerno koristima koje
dobivamo od vladinih programa
- načelo sposobnosti: svatko bi trebao plaćati porez, srazmjerno njegove platežne
sposobnosti
-horizontalna: ljudi sa istom poreznom osnovicom plaćaju isti porez
-vertikalna: ljudi sa većom poreznom osnovicom plaćaju veći porez

Porezna evazija (izbjegavanje plaćanja poreza)

- zakonito: ne kupi se proizvod, ne plaća se porez
- nezakonito: „siva ekonomija“

Porezna incidencija – prevaljivanje porezne obveze.

Instrumenti koji čine prihod drţavnog proračuna
- doprinosi: značajni instrument fiskalne politike, a prikuplja se radi sudjelovanja
u podmirenju zajedničkih potreba
- pristojbe: sredstva koja se plaćaju za intelektualne usluge ili neku drugu radnju
na osobni zahtjev
- carina: neizravan porez koji se plaća radi zaštite domaće proizvodnje, a može
biti uvozna, izvozna i tranzitna

Javni (drţavni) zajam

- domaće ili strane tvrtke ili osobe ustupe državi pravo raspolaganja nad
određenom količinom novčanih sredstava uz određene uvjete i na određeno
vrijeme (državne obveznice)
- država koja uzima zajam je dužnik, a osoba koja pozajmljuje novčana sredstva je
vjerovnik
- zajam je i prihod i rashod države (prihod – u trenutku prikupljanja, rashod – u
trenutku dospijeća)

MONETARNA POLITIKA
- instrument makroekonomske politike
- regulira ponudu novca u gospodarstvu (HNB)
- ciljevi: gospodarski rast, puna zaposlenost, stabilnost ciljeva, stabilnost vanjsko-
trgovinske bilance
- instrumenti: obvezna rezerva (minimalne rezerve koje je banka obvezna držati),
diskontna stopa (niža od kamatnih stopa), operacija otvorenog trţišta (odnosi
se na kupnju i prodaju vrijednosnih papira)

Restriktivna i ekspanzivna monetarna politika

- restriktivna: primjenjuje se u razdoblju kada ukupna potražnja uzrokuje porast
cijena, odnosno inflaciju i treba smanjiti ponudu novca i mogućnost kreditiranja
- ekspanzivna: primjenjuje se u razdoblju opadanja gospodarskih aktivnosti i
zaposlenosti, kada treba povećati ponudu novca i kredita

Financijski posrednici – institucije koje prikupljaju sredstva od suficitarnih sektora

(koji imaju višak sredstava) i plasiraju ih deficitarnim sektorima (koji imaju manjak
sredstava).
- komercijalne banke: prikupljaju depozite i plasiraju kredite
- štedno-kreditne zadruge: primaju štedne i čekovne depozite i koriste ih za
davanje hipotekarnih zajmova
 - štedionice: slične štedno-kreditnim zadrugama, primaju depozite i daju
hipotekarne zajmove, prikupljaju depozite malih iznosa i servisiraju potrebe
građana
- kreditne unije: male kooperativne zajmovne institucije često organizirane na
radnim mjestima ili strukovnim udruženjima, prikupljaju depozite i daju
potrošačke kredite
- MMF: pribavljaju sredstva prodajom dionica i koriste profite za kupovanje
portfelja dionica

Funkcije financijskih posrednika

1.Minimiziranje troškova pribavljanja sredstava: financijske institucije ustanovljuju
organizacijski oblik koji snižava troškove prikupljanja novca od velikog broja
deponenata.
2.Minimiziranje troškova nadzora posuditelja: financijski posrednik izvodi tu funkciju
nadzora koristeći specijalizirane izvore koji imaju mnogo niže troškove nego što bi
imalo svako domaćinstvo da poduzima takve postupke pojedinačno.
3.Udruţivanje pri snošenju rizika: financijski posrednici omogućuju ljudima da
podijele rizik na učinkovit način. Tisuće ljudi polaže novac kod financijskih posrednika, i
zauzvrat financijska institucija posuđuje novac stotinama ili tisućama poduzeća ili
privatnih osoba.
4.Kreiranje likvidnosti: financijski posrednici kreiraju likvidnost prikupljajući
depozite na kratki rok (uzimanje depozita, ali spremnost isplate po zahtjevu) i dajući
im zajmove na dugi rok (obvezivanje za dugo unaprijed određeno vremensko razdoblje).

MEĐUNARODNA RAZMJENA
Međunarodna razmjena obuhvaća sveukupnu razmjenu s drugim državama, a predmet
međunarodne razmjene je kapital, roba, tehnologija i informacije.
Međunarodna ili vanjska trgovina je onaj dio međunarodne razmjene koja se odnosi
samo na razmjenu dobara i usluga.
Međunarodna ekonomska transakcija je svaka transakcija između rezidenata
različitih zemalja.
Rezident je svaka fizička ili pravna osoba koja ima svoje prebivalište, odnosno sjedište
u određenoj državi. Međunarodne ekonomske transakcije se odvijaju na području
međunarodne trgovine i međunarodnih transakcija.

Poslovi međunarodne trgovine

- poslovi razmjene proizvoda
- poslovi razmjene usluga
- poslovi međunarodnog trgovačkog posredovanja
Međunarodno kretanje osoba
- ekonomske migracije: imigracije i emigracije
- nevidljivi izvoz (turizam)

Međunarodno kretanje dobara odnosi se na uvoz, izvoz, tranzit i prepravni promet.

Prepravni promet – vanjski promet robe radi oplemenjivanja, dorade ili popravka u
drugoj zemlji.
- reeksport: ponovni uvoz, a označava uvoz robe radi dorade, oplemenjivanja,
popravka, prerade da bi se kasnije ta roba ponovno izvezla
- reimport: ponovni uvoz, a označava izvoz robe radi dorade, oplemenjivanja,
popravka, prerade da bi se ta roba mogla ponovno uvest

Tranzit je posredovanje neke zemlje u trgovini između različitih zemalja.

Razlozi sudjelovanja u međunarodnoj razmjeni

- različitosti u uvjetima proizvodnje
- troškovne prednosti (niži troškovi proizvodnje zbog nove tehnologije)
- različitosti u ukusima i sklonostima potrošača

Otvoreno gospodarstvo je svako gospodarstvo koje sudjeluje u međunarodnoj

razmjeni.

Stupanj uključenosti u vanjsku trgovinu (SUVT):

Bilateralna međunarodna razmjena odvija se između dvije zemlje, a multilateralna

razmjena odvija se između više zemalja. Odnos između uvoznih i izvoznih cijena su
uvjeti trgovine.

Uvjeti vanjske trgovine

- merkantilisti (15. – 18. st.)
- Adam Smith (teorija apsolutnih prednosti)
- David Ricardo (teorija komparativnih prednosti)
Merkantilisti: Autori koji su prvi sustavno analizirali vanjsku trgovinu. Smatrali su da
veći izvoz od uvoza djeluje povoljno na ekonomiju neke zemlje jer povećava zalihe, a
time i ponudu novca u zemlji potičući ekonomsku aktivnost.

Adam Smith – teorija apsolutnih prednosti: Svaka zemlja će se specijalizirati za

proizvodnju proizvoda kod kojeg će imati najmanje troškove proizvodnje. Da bi
sudjelovala u vanjskoj trgovini neka zemlja mora imati koristi od toga.

David Ricardo – teorija komparativnih prednosti: Svaka zemlja se mora

specijalizirati u proizvodnji onih proizvoda kod kojih je relativna prednost te zemlje
veća, mjereno odnosom komparativnosti. Taj proizvod ima komparativnu prednost.
Racionalno je opredjeliti se za proizvodnju i izvoz onih proizvoda gdje je prednost
najveća. Svaka zemlja treba proizvoditi one proizvode koje može ostvariti uz niske
troškove, a uvesti one koje može ostvariti uz visoke troškove.

Međunarodno kretanje kapitala obuhvaća kretanje nematerijalnih vrijednosti tj.

novca, vrijednosnih papira, imovinskih prava i obveza koje prelaze granicu neke države.
Sve ekonomske transakcije sa drugim državama prate se pomoću bilance međunarodnih
plaćanja. Dio koji prikazuje vrijednost uvoza i izvoza naziva se trgovačka bilanca.
Izvoz predstavlja potražnu stranu, a to označava priljev sredstava, a uvoz dugovnu
stranu, a to je odljev sredstava. Priljev sredstava nastaje kada stranci plaćaju robu
određenoj zemlji, a odljev sredstava nastaje kada domaći rezidenti kupuju robu i slične
vrijednosti u inozemstvu.

Sve obveze prema inozemstvu mogu biti:

1.Kratkoročne (od 3 do 6 mjeseci) – služe za tekuće kreditiranje kod međunarodnog
robnog prometa i trgovačkih transakcija.
2.Srednjoročne (od 1 do 5 godina) – služe za nabavku različitih kapitalnih dobara,
strojeva, uređaja, odnosno financiranje različitih investicijskih nabavki.
3.Dugoročne (od 5 do 10 godina) – služe za izgradnju proizvodnih objekata ili nekih
drugih kapitalnih objekata većih vrijednosti.

Investicije u inozemstvu mogu biti financijske (portfolio) i realne. Financijske

investicije odnose se na ulaganje kod pribavljanja inozemnih vrijednosnih papira npr.
obveznica, zajmova, dionica, bankovnih zapisa i dr., a realne investicije se odnose na
kupnju zemljišta, zgrada, strojeva, sirovina i materijala, inventara i dr.

Slobodna trgovina – odvijanje vanjske trgovine bez ograničenja.

Protekcionizam je skup mjera koje donosi država da bi zaštitila domaće gospodarstvo.
Sve mjere mogu biti cjenovne i administrativne. Cjenovne mjere su carine i premije, a
administrativne su kvote.

Carine
- prohibitivne: izuzetno visoke carine koje indirektno zabranjuju uvoz
- neprohibitivne: sve ostale carine
- optimalne carine: carine koje maksimiziraju domaće realne dohotke

Posljedice uvođenja carina su povećanje domaće proizvodnje zbog povećanja cijena i

smanjenja uvoza.

Hamilton i List – jedni od prvih autora koji su se zalagali za uvođenje carina.

Premije – državne pomoći izvoznicima i uvoznicima u obliku novčanih potpora, a mogu se

pojaviti kao subvencije, olakšice i stimulacije.

Izvozna subvencija – može se definirati kao iznos koji se izvoznicima plaća izravno ili
neizravno prilikom izvoza određene robe. To se može definirati kao izravne premije,
subvencionirani krediti, naknada za transport i neke druge olakšice.

Osim carina mogu se koristiti i izvancarinske prepreke za zaštitu domaćeg

gospodarstva. One se sastoje od neformalnih ograničenja koje otežavaju stranim
uvoznicima pristup na domaće tržište. To su npr. veterinarski, higijensko-zdravstveni
odnosno sanitarni propisi koji svojim visokim zahtjevima štite domaćeg proizvođača i
potrošača.
Kvote – unaprijed definirane količine koje je dozvoljeno izvesti odnosno uvesti.