Fatmir Alispahic - Marketing Tragedije

Marketing tragedije 1
Fatmir Alispahi}
Marketing tragedije
IZ SAFFA, 2003. - 2008.
Izdava~: Samizdat
Predgovor: Nedàd Ibri{imovi}
Recenzenti:
Indira Ku~uk Sorgu~
Kemal Bakovi}
Rje{enje naslovnice: Arif Ahmeta{evi}
Fotografiju sa masovne grobnice Snagovo

ustupio je Dokumentacioni centar
“Istina za pravdu”
Tehni~ko ure|enje: Adela Bajri}
Tira`: 700 primjeraka
2 IZ SAFFA
SAFFA
Fatmir Alispahi}
Marketing tragedije
kolumne iz magazina SAFF, 2003. - 2008.
Batva, 2008.
[tampanje ove knjige pomogli su, putem Radija "Na{a rije~"
iz îkaga: @enska grupa "BACA" – najstarija organizacija Bo{njakinja
u Americi, zatim Bahra i [erif Vojnikovi}, te Lionela i Mirsad Radonja.
Hvala im. Tro{kove sam ve}im dijelom pokrio u{te|evinom od auto-
rskih honorara.
U dejtonskoj realnosti sloboda mi{ljenja je luksuz, bosanski
patriotizam je oporezovan kao pornografija, a bo{nja~ko intelektu-
alno dostojanstvo je ka`njivo. Zato ovakvu knjigu nije imao ko po-
dràti, ni unutar, ni izvan bo{nja~kog geta.
4 IZ SAFFA
SAFFA
Predgovor
Fatmir
[ta je to {to me je ponukalo da poku{am sam sebi, a time

mo‘da i jo{ ponekome, objasniti svoje pristajanje uz aktualne
novinske tekstove Fatmira Alispahi}a? Ono {to me nuka da to
predo~im jama~no je u isti mah i razlog moga pristajanja. Odlu~io
sam se za tu rije~ pristajanje, umjesto mo‘da rije~i: divljenje,
odu{evljenje, ~estitanje, zahvalnost, promi{ljanje, osvje{}ivanje,
odazivanje, ili nekih drugih sli~nih rije~i mo‘da najvi{e stoga {to
je moje pristajanje utemeljeno ponajprije u mojim sopstvenim
nedostacima i manjkavosti kao muslimana, Bo{njaka, Bosanca,
Bosanca i Hercegovca, ‘iva ~ovjeka i umjetnika. Moje pristajanje
uz ono {to on pi{e i objavljuje i {to je sada sabrano u ovoj knjizi
pod naslovom Marketing tragedije, a i ono {to je objavio ranije u
dvije-tri knjige, ponajprije dolazi otuda {to je u meni, ne znam
vi{e sasvim zbog ~ega, ta sposobnost, ako sam je, naravno, ranije
ikada i imao, da opi{em kakovu aktualnu stvar, ne{to {to vidim,
do‘ivljavam i osje}am u ovom svom stvarnom miljeu, ugasla i ja
vi{e ne znam, ili se ne usu|ujem znati, rije~ima imenovati stvari
koje se ti~u sudbine naroda kome pripadam i zemlje u kojoj
‘ivim. Naravno, najte‘e je sada objasniti za{to ne neki drugi autor,
jer u nas ima jo{ ljudi umnih i pametnih koji svim ‘arom svoga
srca iskreno i hrabro pi{u promi{ljaju}i na{u stvarnost. Prije svega,
~ini mi se da to dolazi otuda {to o~ito ne postoji op}e uvjerenje
da Fatmir Alispahi} za sve ljude ima ono zna~enje koje ima za
mene. I, ono moje pristajanje uz ovoga autora je pristajanje uz
sve njegove tekstove koje je bilo kada napisao, a sam ih nije
derogirao, do~im kod mnogih vrsnih autora doga|a mi se da mi
se neki ~lanak veoma dopadne, a da potom napi{u drugi koji mi
se ne dopada.
Ima, dabome, u nas cijela bulumenta nadmo}no razba{ka-
renih autora ~ija pisana lena i feudi uglavnom se temelje na
du{manskom odnosu spram vrijednosti koje su vrijednosti za
mene, a za njih ne, pa i oni ponekad napi{u stvari koje me svojom
istinito{}u obraduju, ali strah i nepovjerenje u njihove osnove,
o~as izjedu takvo radovanje.
Dakle, moje pristajanje uz tekstove ovoga ~estitoga, i slobo-
dno mogu re}i, dobrano usamljenog viteza pera na vjetrometinama
javne rije~i i na udarima glasila koja su demokrati~nost uglavnom
svukla u blato, je neka vrsta intuitivne vjere i nade da me svojim
tekstovima nikada ni u budu}e ne}e iznevjeriti, mada bih bio
najsretniji kada pisac prema kome, evo, poku{avam iskazati svoju
duboku naklonost, vi{e ne bi imao povoda ni za jedan svoj ~lanak.
Ali {ta je ono osnovno {to se zbiva sa mnom dok ~itam
njegove tekstove? Osnovno je ono {to je autor vjerovatno i htio,
a to je da se svaki put upitam {ta ja osobno ~inim da ono o ~emu
on pi{e vi{e ne bude tako porazno, uvredljivo i opasno po nas. I
paradoksalno, to {to sam sebi izgledam posvema{nje manjkavo
kad god pro~itam kakav njegov ~lanak, upravo je to ono {to u
meni izaziva moje najve}e po{tovanje prema Fatmiru Alispahi}u,
knji‘evniku, pjesniku i publicisti iz Tuzle.
Novembra 2007.
Ned‘ad Ibri{imovi}
6 IZ SAFFA
SAFFA
Ako imami, kao duhovna ki~ma bo{nja~kog naroda, ne osje}aju
obavezu da budu na prvim linijama odbrane islama i Bo{njaka, u
Podrinju, {ta onda tek o~ekivati od drugih?! Reisu valja priznati
izuzetnu moralnu snagu da samokriti~ki otvori problem Islamske
zajednice, odnosno onih koji obrazuju takve imame, kojima je isl-
am lijep samo u hladovini i blagostanju, a ne u borbi i ‘rtvovanju.
Metalni ‘ubor krvave Drine

Povratak Bo{njaka u Podrinje je temeljni nacionalni interes. Ako
Podrinje ostane bez Bo{njaka, tada }e Drina pote}i povrh Tuzle, Sarajeva,
Mostara. Ovo nije nikakva mudrost za koju se nije moglo znati i prije se-
dam godina. U me|uvremenu, dok su Podrinjci gubili nadu u nadu, i dok
su se raseljavali po bijelome svijetu, ni jedna bo{nja~ka i muslimanska
institucija nije ovoj temi pri{la organizirano, dugoro~no, strate{ki. Dosad
je morao postojati svebo{nja~ki {tab koji bi na razne na~ine finansijski i
moralno podstrekavao Podrinjce da se vrate. Na prste se mogu prebrojati
bo{nja~ki intelektualci koji su javno pokazali da ih se Podrinje ti~e. Mo‘da
nisu toliko krivi oni koji {ute, koliko oni koji su trebali dosad organizirati
kontinuirani oblik podr{ke povratku u Podrinje. To bi, izme|u ostalog,
zna~ilo i da bo{nja~ki intelektualci makar jednom obi|u povratnike u Ro-
gaticu, Fo~u, Vi{egrad, da makar jednom pro|u onim vu~ijim putem preko
Romanije, da osjete gluhu i opaku nezvijesnost na koju je sveden podri-
njski Bo{njak. Napose, ako se pla{e, nek odu do Gora‘da, jer se i u ovom
napu{tenom gradu dobrano osjeti metalni ‘ubor krvave Drine. Ovo govori-
mo iz razloga {to svaka nacionalna akcija mora biti vo|ena duhom, opis-
menjena, protuma~ena, a {to je neizvodljivo bez uklju~ivanja bo{nja~ke
intelektualne elite. No, mi danas nemamo ni akcije za Podrinje, kao ni za
sva na{a Podrinja, niti imamo nacionalnu zrelost kojom bi razumjeli da je
Podrinje za nas bitno koliko i Sarajevo ili Biha}. Zrele nacije razumijevaju
da je svaki dio njihove teritorije jednako bitan, kao {to je insanu jednako
bitan svaki dio njegovog tijela. Ako Drina ostane bez Bo{njaka, tada }e
bosansko tijelo izgubiti smisao postojanja.
Umiranje Gora‘da
Podrinje ve} ostaje bez Bo{njaka. O~ajno stanje se najbolje vidi iz
Gora‘da, grada koji bi trebao biti centri{te povratka u Podrinje. Broj stanovni-
ka u Gora‘du je od prestanka rata do danas gotovo prepolovljen! Uz rat je
bilo od 45 do 50 hiljada stanovnika. Poslije rata oko 32.000. Danas je u
samoj op}ini oko 25.000 stanovnika! Tokom rata je bilo 26, a danas tek 14
imama. [kolske 96/97. godine u prvi razred O[ “Fahro Ba{~elija” upisano
je 1370 u~enika. Pro{le godine tek oko 800 |aka-prvaka! To ukazuje da je
za tri-~etiri godine gotovo upolovljen broj {kolske djece. Osipanje se nasta-
vlja. U Gora‘du se dobrovoljno demobiliziralo preko 300 profesionalnih
vojnika. Uglavnom su svi napustili Gora‘de. Oti{li su i ljekari. Danas je
upala slijepog crijeva u Gora‘du bolest od koje se umire.
Lokalna vlast drogira se kooperativno{}u. Dok bo{nja~ki prognanici
ne mogu primirisati svojim ognji{tima u Vi{egradu, Fo~i ili Rogatici, u
Gora‘du se pomamno vr{e delo‘acije Bo{njaka. Povratak Srba bi bio za
svaku pohvalu kad bi procesi povratka bili istozna~ni. Srpska administraci-
ja ne samo da spre~ava povratak, ve} ofanzivno radi na omogu}avanju osta-
nka srpskih izbjeglica. U Vi{egradu je na mjestu nekada{njeg stadiona na
Bikavcu sagra|en stambeni blok sa 192 stana, isklju~ivo za potrebe ostan-
ka. Tako|er, na u{}u Rzava, na zemlji u bo{nja~kom vlasni{tvu, gradi se 15
do 20 zgrada sa oko 300 stanova. “U Vi{egrad se”, kako je pisao Hasan
Gabela, “vratilo vi{e mrtvih nego ‘ivih stanovnika”. A i to na jedvite jade,
jer d‘enaze za ubijene Bo{njake obezbje|uju helikopteri SFOR-a.
Apartheidski ambijent je i u Kopa~ima, predgra|u Gora‘da, koje je
danas u vlani{tvu “Srpske Op{tine Gora‘de”; tu je prije rata ‘ivjelo oko
2.000 Bo{njaka, u oko 500 ku}a, koji su danas uglavnom izbjeglice u
Gora‘du; u Kopa~ima je bila samo jedna srpska ku}a; danas tu ‘ive isklju~ivo
izbjegli Srbi, kojima je Vlada “lidera budu}nosti” Milorada Dodika izgradila
pride 30-tak novih objekata za projekat ostanka. Nekolicina Bo{njaka koja
se vratila ‘ivi u {talama i mutvacima ili, u najboljem slu~aju, na jednom
spratu ro|ene ku}e. U Ustipra~i je prije rata bilo 300 bo{nja~kih
doma}instava i samo jedna srpska ku}a. Poslije jalovih poku{aja da se vrate,
nekada{nji ‘itelji ovih mjesta ili odlaze iz BiH, ili prave ku}e u okolini Sara-
jeva, uglavnom u Ned‘ari}ima. Ina~e, Bo{njaci iz Podrinja imaju privilegi-
rani status kod odlaska u tre}e zemlje, i papiri im, prema svjedo~enjima,
sti‘u za manje od mjesec dana.
Isus je “poslao” pakete u Ustikolinu

Futuristi~ka ambicija, bez koje nema ‘ivota, u Gora‘du je svedena
na ambiciju za odlaskom. Te{ko da se iko vi{e i potajno nada da }e u
Gora‘du za desetak godina biti Bosne. Ambicija roditelja je da djecu
po{alju u perspektivniji ambijent, makar do Sarajeva. Diplomanti se ugla-
vnom ne vra}aju. A i gdje bi kad je u Gora‘du sve manje posla. Op}e
siroma{tvo se lije~i po{iljkama iz inostranstva i malenim lijehama kojima
su gusto opasane gora‘danske ku}e. Gora‘de postaje grad staraca. Ovdje
je “bijela kuga” realnost, odavno je ve} vi{e umrlih nego ro|enih. Ljudi
umiru od tuge, naprasno, br‘e i ~e{}e nego prije. Ne pro|e sedmica bez
sedam d‘enaza.
Gora‘danski ambijent je inspirativan za dokusurivanje. Vjerovatno
da ni u jednom mjestu sa bo{nja~kom ve}inom nema toliko stranih vje-
rskih menad‘era. Gora‘dansko bezna|e {ansa je za preobra}anje muslima-
na na kr{}anstvo. Djeca su mehki trbuh svakog dru{tva. Otuda organizacija
Hri{}anskog prijateljstva “Crne {ume” obilazi {kole i u~enicima dijeli paketi}e
u kojima uz slatki{e u obliku kri‘a i Isusa obavezno ide i d‘epno izdanje
Biblije. Nastavnici dobiju i ne{to pride, mala je plata i neredovna, kako bi
“misionare” kr{}anstva ostavili nasamo sa djecom. “Ove paketi}e vam je
8 IZ SAFFA
SAFFA
poslao Isus” – re~eno je djeci u {koli u Ustikolini. Aktivna je i organizacija
za pomo} {kolama JEN, u okviru koje djeluju Jehovini svjedoci.
Povratak u izbjegli{tvo
Gora‘de je paradigma. Kako je u Cerskoj? Tamo je u toku agresije
dnevno padalo i do 5.000 granata. Taj stravi~ni pritisak nije uspijevao slo-
miti bo{nja~ki nagon za odbranom ‘ivota i ognji{ta. U ovom malom mje-
stu, u kome je prije rata bilo 200 ku}a, poginulo je 900 Bo{njaka, a od toga
320 boraca. Danas se fenjeri pale samo u 12 povratni~kih domova. Nema
struje, vode, telefona, {kole… Povratnike ne obilazi niko! U Cerskoj je kraj
svijeta. Ljudi koji su se vratili svojim domovima, sada razmi{ljaju da se
vrate izbjegli{tvu. Neizdr‘ivo je. U Novoj Kasabi prije rata je bilo 350
bo{nja~kih doma}instava. Danas ih je tek desetak. “Oslobo|eno je jo{ de-
set bo{nja~kih ku}a, ali se Bo{njaci ne vra}aju” – ka‘e povratnik Jakub Ja-
kubovi}.
Ekspanzionisti~ke vlade ~ine sve da finansijski podr‘e naseljavanje u
tu|e krajeve. To je najve}i kamen spoticanja na Bliskom istoku, gdje su sve
izraelske vlade podr‘avale zaposijedanje etni~ki homogenih palestinskih
teritorija. înili su to i Srbi od “pamtiveka”, od Krajine do Kosova. Na{a
vlasti, pak, ne ~ine ni{ta da podstaknu povratak na SVOJE. Ili je, mo‘ebit,
ova posljednja pri~a o Bosni okon~ana, a nama se samo ~ini da nije.
Idemo na Drinu
Reisu-l-ulema Mustafa ef. Ceri} je krajem hefte posjetio Fo~u. Dogo-
vorena je obnova Alad‘a-d‘amije. Nek’ nam se halali, ali ovaj doga|aj, u
interesu boljitka, mora biti promatran i sa kriti~kog aspekta. Prvo {to upa-
da u o~i jeste da je Reisa u Fo~i do~ekalo 18 bo{nja~kih povratnika. Nema
ih vi{e. Drugo {to upada u o~i jeste svrhovitost obnove Alad‘a-d‘amije za
18 povratnika me|u kojima, mo‘da, neki i nisu u islamu. To je logi~ka
praznina koja tra‘i odgovore. Dakako, niko normalan ne mo‘e spriti obno-
vu Alad‘e, ili Ferhadije u Banjoj Luci, ali se mora otvoreno govoriti o prisu-
stvu muslimana u ovim genocidom razorenim bosanskim gradovima. Gdje
su nam danas ti ljudi? Ko o njima vodi ra~una? Ko ih preseljava u preko-
okeanske zemlje? Da li im je iko ponudio podr{ku ako se vrate? Itd, itd.
Kako Reis svjedo~i, ni jedan se imam nije prijavio na konkurs za
upra‘njena radna mjesta u gradovima isto~ne Bosne. A ima ih mnogo neza-
poslenih. Ako imami, kao duhovna ki~ma bo{nja~kog naroda, ne osje}aju
obavezu da budu na prvim linijama odbrane islama i Bo{njaka, {ta onda
tek o~ekivati od drugih?! Reisu valja priznati izuzetnu moralnu snagu da
samokriti~ki otvori problem Islamske zajednice, odnosno onih koji obrazu-
ju takve imame, a kojima je islam lijep samo u hladovini i blagostanju, a ne
u borbi i ‘rtvovanju.
Dok se sva ova pitanja ne na|u za hastalom otvorenog, familijarnog,
samokriti~kog bo{nja~kog dijaloga, dotle ne mo‘emo o~ekivati i{ta vi{e od
tih simboli~nih predstava o povratku na svoje, kakva je bila i ova Reisova
posjeta Fo~i.
Pretpostavimo, Reis }e povremeno odlaziti u Fo~u, odlazit }e i drugi,
sa slu‘benim nalogom, eto, izgradit }e se i Alad‘a, bi}e veliko proklanjava-
nje, uz ogromne mjere obezbje|enja, ali, pogledajmo istini u o~i – to nije
povratak. A nije, vala, ni islam. Jer se za islam bori otvorenim srcem, a ne
parcijalno, ponekad, simboli~no. Reis, dakako, ne mo‘e vi{e, ali bi mogao
organizirati ne samo vjersku, nego i svjetovnu inteligenciju u Bo{njaka, i
upitati ih: Da vidimo {ta svaki od vas mo‘e u~initi za povratak u Podrinje?
Osobno, spreman sam da godinu dana ‘ivota provedem kao pros-
vjetni radnik u ma kojem povratni~kom mjestu. Ako bismo svi dali po god-
inu dana za povratak Bo{njaka, ako bismo svi krenuli na Drinu, budite
sigurni da bi za nama krenule i desetine hiljada raseljenih Bo{njaka, iz
Amerike, Australije, Kanade, iz svih krajeva Evrope. Za po~etak bi valjalo,
recimo, sjedi{te Rijaseta Islamske zajednice privremeno preseliti u Fo~u.
O ovim pitanjima moramo razgovarati u konkretnim parametrima.
Pa, ho}emo li?
Broj 95, 1. V 2003.
10 IZ SAFFA
SAFFA
Divljaci koji su 7. maja 2001. kamenjem zasipali obnovitelje Ferha-
dije, zapravo isti oni koji su Ferhadiju sru{ili. To su reprezenti sve-
srpskog konsenzusa oko zlo~ina. Dokle god je to tako, mi ne mo‘e-
mo govoriti o individualnim odgovornostima za srpske zlo~ine, niti
mo‘emo, pored najbolje volje, pore}i da je srpski narod genocidan.
Da, Srbi su genocidni!

Zahvaljuju}i posljednjim ostacima patriotskog morala Federalna je
televizija na drugu godi{njicu divljanja srpskih nacista u Banjoj Luci, zbog
polaganja temeljca za obnovu Ferhadije, emitirala dokumentarni film [ukr-
ije Omeragi}a o ovog doga|aju. Iz pouzdanih izvora smo saznali da se na
FTV vodila grdna bitka zbog namjere grupe bo{nja~kih urednika da emiti-
raju ovaj film. Herceg-bosanska urednica Marija Topi} Crnoja je na sve na~ine
poku{ala da sprije~i urednika Dokumentarnog programa [ukriju Omeragi}a
da javnost podsjeti na najmilitantniju eskalaciju srpskog ekstremizma od
kraja rata pa do 7. maja 2001. godine. Sva sre}a pa su herceg-bosanske
kadrovske pohare u nevolji objedinile bo{nja~ke urednike na FTV koji su
razumjeli da bi gubitak prava na istinu vodio gubitku njihovog stvarala~kog
i profesionalnog smisla. Grupa oko [ukrije Omeragi}a se ujedinila u ka-
pricu, i – film je emitiran. Dakle, mo‘e se, ali valja pokazati karakter.
Srbi su genocidni, do daljnjeg

Da nije bilo tog Omeragi}evog filma, o kome se narednih dana mno-
go pri~alo u svim bosanskim sredinama, uspomena na ove nacisti~ke
doga|aje, i op}enito na desetu godi{njicu ru{enja Ferhadije, ostala bi na
margini doga|aja. Puko podsje}anje na ovaj zlo~ina~ki ~in nema snagu koju
imaju stra{ne slike divljanja srpskih nacista. Da se prije dvije godine nisu
dogodile masovne demonstracije ~etnika u Banjoj Luci, na{a bi javnost bila
osiroma{ena za spoznaju zlo~ina~kog fluida koji povezuje i dr‘i na okupu
svesrpsku javnost. Mislili bismo da se to, eto, nekakva grupa neodgovornih
Srba ponapijala 6. maja 1993. pa je u ~etnikom {enluku sru{ila Ferhadiju.
Ili bismo pomislili da su to zlo po~inili Karad‘i}evi poslu{nici, po nare|enju,
ali da je i njima samima mo‘da bilo ‘ao {to ru{e d‘amiju koja je nad‘ivjela
~etiri stolje}a i mnogobrojne vojske. Divljanje srpskih nacista, kamenova-
nje bo{nja~kih vjernika, srednjevijekovno ubistvo Murata Badi}a, i sve {to
se 7. maja 2001. doga|alo u Banjoj Luci, pru‘ilo nam je ta~an uvid u ra-
zmjere svesrpske saglasnosti oko ru{enja Ferhadije. Oni su nam u~inili us-
lugu, jer su pomogli na{em zagubljenom ~ovjeku da razumije kako ru{enje
Ferhadije nije incident, ve} pravilo, ve} strategija, ve} volja srpskog naroda.
Mo‘da, dodu{e, ima i Srba koji su se i zgra‘ali nad tim divlja{tvom, i 1993.
i 2001., ali to je tek ogromna manjina koja nema nikakvog zna~enja.
Srbi su imali priliku da izaberu bosansku vlast, da demokratskim
putem iska‘u svoje protivljenje politici genocida nad Bosanskim Muslimani-
ma. Mogli su, ujedinjeni u protestu, glasati za ma koju multietni~ku stranku,
pa i u inad, za SDA. Lako bi se Srbi sna{li da imaju volju za otporom
zaostav{tini Radovana Karad‘i}a. Atmosfera protesta bi iznjedrila neku srp-
sku stranku koja bi bila protiv zlo~ina. Ali, nije se dogodio ni tra~ak povje-
tarca. Otud imamo pravo zaklju~iti da su oni divljaci, koji su 7. maja 2001.
kamenjem zasipali obnovitelje Ferhadije, zapravo isti oni koji su Ferhadiju
sru{ili, te da su to istinski reprezenti svesrpskog konsenzusa oko zlo~ina.
Dokle god je to tako, mi ne mo‘emo govoriti o individualnim odgovorno-
stima za srpske zlo~ine, niti mo‘emo, pored najbolje volje, ne kazati da je
srpski narod genocidan. Da, Srbi su genocidni! Da, Srbi su poreme}eni! Da,
Srbi su otpad civilizacije! Sve re~eno sa zadovoljstvom }emo povu}i ako
nekad do|e do katarze u srpskom narodu.
Ru{enje u slu‘bi urbanizma

Katarza bi morala krenuti od umnih ljudi, od politi~kih predstavni-
ka, budu}i da se od Srpske pravoslavne crkve, kao dokazanog inspiratora
zlo~ina, takvo ~udo ne mo‘e o~ekivati. Me|utim, politi~ki predstavnici odve}
zastupaju tezu da je obnova Ferjadije atak na interese srpskog naroda.
Jedno je to {to se povinuju me|unarodnoj volji, a drugo je {to misle i
nezvani~no govore. Kad bi se neko time pozabavio dala bi se slo‘iti pode-
bela knjiga o sudjelovanju srpskih zvani~nika u javnom ili administrativnom
spre~avanju obnove Ferhadije. \or|e Umi~evi}, smijenjeni gradona~elnik
Banja Luke, svojedobno je govorio da je obnova Ferhadije “guranje prstiju
u o~i srpskom narodu”. Najvi{e katarzi~ne domete dosegao je tada{nji
gradona~elnik Banja Luke Stjepan Radi}, koji tvrdi da je “odmah sutradan
sazvao konferenciju za {tampu i rekao da se radi o vandalizmu”, ali je posl-
ije poru~io da je “nemogu}e napraviti novu Ferhadiju, ba{ kao {to je glupo
re}i da }e neko napraviti novi stari most u Mostaru”. Blizak njemu je bio i
nekada{nji ministar vjera u Vladi RS Jovo Turanjanin koji smatra da treba
“obnoviti svaku bogomolju koja je uni{tena, pa samim tim i Ferhadiju”,
pogotovo {to je “mogu}nost pobune zbog obnove ove d‘amije mnogo manja
u odnosu na pro{lu godinu”. Biv{i predsjednik gradske vlade Neboj{a Ra-
dmanovi} je, nakon pozitivne odluke Doma za ljudska prava, uputio upo-
zorenje u kome ka‘e da “nisu uva‘ene ni politi~ke, ni kulturne, ni urbanisti~ke
potrebe Banja Luke”. Ispada da je ru{enje Ferhadije bilo opravdano, jer su
se time popravile kulturne i urbanisti~ke prilike. Biv{i gradona~elnik
Umi~evi} je o svojoj „{irokogrudosti” svojedobno obavijestio Visokog pre-
dstavnika, rekav{i da “ne}e predstavljati nikakav problem da IVZ dobije
prikladnu lokaciju da na njoj podigne d‘amiju”, ali da je pitanje izgradnje
Ferhadije – “politizovanje vjerskih osje}anja”. Bi}e da je ru{enje muslima-
nskih bogomolja imalo zna~enje depolitizacije vjerskih osje}anja?!
Vrhunac budala{tine je bio nalaz Republi~kog zavoda za za{titu ku-
lturno-istorijskih spomenika koji je utvrdio – “da postoje indicije da se
ispod temelja Ferhadije nalaze ostaci starije kultne gra|evine”. Eto, da nije
sru{ena Ferhadija nikada civilizacija ne bi saznala za otkri}e “starije kultne
gra|evine”. ûdni neki arheolozi. Vizionari! Bi}e da su namirisali da ispod
12 IZ SAFFA
SAFFA
Ferhadije ima jo{ stariji spomenik pa su za dobrobit ~ovje~anstva minirali
bogomolju izgra|enu 1579. godine. Po ovoj {izofrenoj logici obnavljanje
Ferhadije bi bilo - kulturocid.
Obnoviti svih 205 banjalu~kih d‘amija

Administrativni ping-pong s predmetom Ferhadije razvla~en je godi-
nama od gradskog Sekretarijata za prostorno ure|enje, koji izdaje dozvolu
za gradnju, pa do Ministarstva urbanizma, koji je nadle‘an za spomenike.
Tada{nji javni poziv „lidera budu}nosti” premijera Dodika na ru{enje Fe-
rhadije – „ukoliko njena izgradnja po~ne bez odobrenja” - bez premca je u
antologiji srpske osionosti. Vrijedi se prisjetiti i glupave ponude iz Beograda
da BiH povu~e Tu‘bu protiv SRJ za agresiju i genocid, a Beograd }e obnoviti
Ferhadiju. Savr{ena je ta srpska drskost! Kad da mi ne znamo da }emo ako
dobijemo Tu‘bu pred Svjetskim sudom pravde u Hagu, u iznosu od stotinu
milijardi dolara ratne od{tete, a ~ime bi bila ukinuta Republika Srpska,
mo}i obnoviti sve na{e Ferhadije i graditi d‘amije gdje nam je volja.
Kada je srpska karad‘i}evska politika kapitulirala pred pritiscima
me|unarodne zajednice da obnova Ferhadije mora po~eti po svaku cijenu,
na scenu je stupila svesrpska pobuna. Srbi su imali sjajnu priliku da 7.
maja 2001. sa sebe po~nu skidati ~injenicu da su genocidan narod. A po{to
jesu to {to jesu, oni su sasvim prirodno potvrdili svoju genocidnost.
Ferhadija je samo znak, paradigma, najja~i simbol srpskog sakralo-
cida. No, treba se prisjetiti da je u Banjoj Luci poru{eno 16 preostalih
d‘amija, pet turbeta, sahat-kula; sravnata su sva mezarja, {adrvani i ~esme.
U Banjalu~kom muftiluku poru{eno je 205 d‘amija.
Sve ove d‘amije moraju biti obnovljene. Uporedo s njima treba gra-
diti i bo{nja~ki ‘ivot, gdje god su bile, i gdje god }e biti ti bo{nja~ki svjeti-
onici opstanka. Jedno bez drugog ne ide.
Broj 96, 15. V 2003.
Stavovi [a}ira Filandre, znamenitog istra‘iva~a bo{nja~ke politike,
vi{e se uklapaju u strategiju Volfganga Petri~a, Zlatka Lagumd‘ije,
SDP-Alijanse, Kruga 99, “Slobodne Bosne”, nego u sve ono {to bi
trebala ~initi, a ne ~ini – Bo{nja~ka zajednica kulture “Preporod”.
Uspavljivanje bo{nja~ke pameti

Nemaju Bo{njaci mnogo intelektualnih bardova, politi~ki pismenih
u~enjaka, poput Muhameda Filipovi}a i [a}ira Filandre. Bo{njaci su politi~ki
najnepismenija nacija na Balkanu, {to je uzrok njihove hroni~ne defanzive
u odnosu na pitanja prema kojima treba imati budan, aktivan, kreativan
odnos. Otud smo osjetljivi na stavove ovo malo politi~kih pismenjaka {to
ih imamo. Incident je kad Muhamed Filipovi} i [a}ir Filandra imaju tota-
lno razli~ita mi{ljenja o stanju Bo{njaka. I to javno saop}ena u razmaku od
nekoliko dana. Filipovi} poru~uje: “Poloàj Bo{njaka danas je o~ajan”, a
Filandra ponavlja svoju raniju izjavu, re~enu ba{ u intervjuu “Saffu”: “Politi~ki
poloàj Bo{njaka nikad nije bio bolji”.
Kako reagirati na ovaj incident? [utnja, nikud ne vodi. Svrstati se na
jednu stranu, vodi u “konflikt” s drugom stranom. Naslije|e na{e demokra-
tske retardiranosti je strah od su~eljavanja mi{ljenja. Ako poku{amo ospo-
riti Filandrine stavove, to ne zna~i da osporavamo nau~nu bitnost njegove
pojave. To }emo i u~initi, i zbog ovog incidenta, i zbog prevazilaènja
shva}anja da – biti protiv ne~ijeg mi{ljenja ne zna~i i biti protiv njega i
svega vrijednog {to je taj ~ovjek uradio.
@ivjeti u klini~koj smrti

Kazati da “poloàj Bo{njaka nikad nije bio bolji” isto je {to i kazati
da su Palestinci najsretniji narod na Zemlji. Ta ocjena je toliko posva|ana
sa bo{nja~kom stvarno{}u, da je uop}e te{ko razumjeti kako je mogla nau-
mpasti ovom u~enjaku. Dodu{e, Filandra u intervjuu “Danima” iznosi ~itav
niz ilustracija kojima negira sam sebe. On govori da “Bo{njaci ekonomski
propadaju”, da su “Hrvati postali novi vlasnici kapitala, drè sve i kontro-
liraju sve {to je u Federaciji bitno, od televizije do banaka”. On govori o o
posljedicama 11. septembra, te o poku{ajima da se iskoristi novonastala
situacija kako bi se od Bo{njaka napravili zlo~inci i krivci. Tih nekoliko
Filandrinih stidljivih ilustracija “o~ajnog stanja u Bo{njaka” bi se mogle
rasplesti u nizove argumenata koji svjedo~e da bo{nja~ki narod danas ìvi
pod diktaturom nezvani~nog apartheida, a {to se ni u snu ne moè podve-
sti pod kvalifikaciju da “poloàj Bo{njaka nikad nije bio bolji”.
Iako Filandra svoju ocjenu poku{ava potkovati mi{ljenjem da su
Bo{njaci “tek danas politi~ki faktor na ovom prostoru, jer imaju politi~ku
slobodu i priznati su od okruènja kao posebna politi~ka grupacija”, stva-
rnost ukazuje da - to tako nije. Bo{njaci sve manje bivaju politi~ki faktor,
pa i po tome {to Hrvati, kako Filandra kaè, “drè sve i kontroliraju u Fe-
14 IZ SAFFA
SAFFA
deraciji sve {to je bitno”. U globalizacijskom ambijentu, onaj ko ima
ekonomsku, taj ima i politi~ku mo}. Prema tome, Bo{njaci su tek
formalisti~ki, a ne su{tinski politi~ki faktor. Taj formalisti~ki faktor je isto
{to i ìvot u klini~koj smrti. O “imanju politi~kih sloboda” najbolje svjedo~i
policijsko-pravosudna diktatura ~iji je cilj satanizacija Bo{njaka, preobliko-
vanje istne o agresiji, izjedna~avanje agresora i `rtve, pretvaranje agresije u
gra|anski rat, {to je temeljni uvjet za kona~nu realizaciju dogovora iz
Kara|or|eva o podjeli BiH na srpsku i hrvatsku provinciju. Policijska dràva
nije neutralizirana sa porazom SDP-Alijanse, jer su na klju~nim mjestima u
pravosu|u i policiji ostali isti ljudi. I to kazuje o razvla{}enosti Bo{njaka.
“Priznatost od okruènja” je, dakle, o~igledna. Uprkos tome, Filandra
poru~uje: “Taj koncept podijeljene zemlje nije nikada pro{ao niti }e pro}i”.
Na àlost, taj koncept je pro{ao jo{ 1995. u Dejtonu, a sve ove godine su
bile samo betoniranje dejtonskog realiteta koje vodi ka definitivnom kraju
bh. dràvnosti. ûdno djeluje i Filandrino mi{ljenje da se “Preporod”, na
~ijem je ~elu – “polahko ali sigurno instalira kao klju~na nacionalna insti-
tucija”. Mo`da, na kulturnom planu, ali bo{nja~ka sirotinja od tog nema
nikakve fajde. Baviti se kulturom u Bo{njaka, zna~i uvaàvati i aspekte
ekonomske kulture, bez koje je duhovna nadgradnja nemogu}a. Ako je to
nerazumijevanje rezultat “sijela najodgovornijih Bo{njaka koji raspravljaju
o va`nim temama”, na kojima Filandra u~estvuje, onda nam je mrka kapa.
Posljednji trzaji obmane

Naredni Filandrini stavovi su u najmanju ruku zbunjuju}i, kao {to je
onomad bilo zbunjuju}e njegovo pristajanje da bude savjetnik u “forumu
gra|ana” Volfganga Petri~a, visokog predstavnika koji je ustoli~io aparth-
eid nad Bo{njacima (npr. @ep~e, tzv. ustavne promjene, Izborni zakon, itd.).
Od Filandre, kao zna~ajnog bo{nja~kog intelektualca, tada se o~ekivao o{tar
kriti~ki stav spram Petri~evih s-h operacija, a ne pristajanje da se bude
bo{nja~ka {minka u antibo{nja~kim projektima.
Jednako i danas, Filandra neke klju~ne momente bo{nja~ke stvarnosti
poku{ava minimizirati ili oljagati. On govori da “unutarbo{nja~ku medi-
jsku halabuku u Sarajevu izazivaju razne obavje{tajno-mafija{ke grupacije”,
te da su to “medijska prepucavanja” gdje “Bo{njaci povaljuju jedan dru-
goga”. O~ito je da misli na prezentaciju dokaza koji svjedo~e da je smije-
njeni {ef FOSS-a Munir Alibabi} pla}eni agent. Kazati da je ovo sukob “raznih
obavje{tajno-mafija{kih grupacija” isto je {to i 1992. godine kazati da su
“sve zara}ene strane isto krive za rat”. Dakle, Filandra pokazuje da uop}e
nema profiliran stav o Muniru Alibabi}u, kao glavnom egzekutoru bo{nja~ke
`rtve, naspram bosanskih branitelja, kao objekta progona i satanizacije. Za
njega su i Alibabi} i bosanski branitelji “obavje{tajno-mafija{ke grupacije”,
kao {to su za Lagumdìju borci ARBiH bili fa{isti i falange, poput ~etnika iz
Banja Luke. S jedne strane imamo dokazano antibo{nja~ko, velikohrvatsko
djelovanje Munira Alibabi}a i ideolo{ke infrastrukture Kruga 99, a s druge
~asnu bo{nja~ku borbu za istinu, ali je za Filandru i jedno i drugo –
“unutarbo{nja~ka medijska halabuka”. Ne bi se reklo da se posprdno, ha-
labukom, moè nazvati ovo otkrivanje prvih kokretnih dokaza da iza polic-
ijsko-pravosudne diktature nad Bo{njacima stoji uvezan hegemonisti~ki
sistem.
Sljede}i Filandrin stav jednako je zbunjuju}i. On smatra da “na toj
odbrani istine ne treba praviti finansijsku i politi~ku karijeru, niti time treba
emocionalno dizati tenziju unutar naroda”, te da je “to stalno isticanje
~injenice genocida kao osnovnog usuda savremenog bo{nja~kog ìvljenja,
ta stalna kuknjava, jako opasna za definiranje nacionalnog identiteta”. Fi-
landra je trebao navesti primjer makar jednog Bo{njaka koji je na odbrani
istine o agresiji napravio finansijsku i politi~ku karijeru. Osnovni bo{nja~ki
problem je {to niko niti finansira, niti politi~ki podràva odbranu istine,
zbog ~ega je ta odbrana svedena na rizi~na, individualna htijenja. Finansi-
jski i politi~ki tokovi su upravo okrenuti u smjeru ugroàvanja istine o agresiji.
Drugo, Filandri smeta “isticanje ~injenice genocida”, “emocionalno diza-
nje tenzija unutar naroda”, i sl., a to je smetalo i vlasti SDP-Alijanse koja je
~inila sve da se zatre pam}enje o genocidu. Za Filandru je insistiranje na
pam}enju tek, ironi~no kazano – “kuknjava”. Upravo suprotno, Bo{njaci
svoj nacionalni identitet moraju definirati i genocidnim iskustvima, kao
{to su to u~inili i Jevreji, iz moralnih i prakti~nih razloga. Pam}enje }e
narod dràti na okupu, na stalnom oprezu, moralno }e ga snaìti i obavezi-
vati, a ìvljenje pam}enja }e biti stalni faktor pritiska na one koji su po~inili
i dozvolili genocid, i koji su zbog toga obavezni {tititi bo{nja~ku budu}nost.
Upravo iz tog razloga se strate{ki uni{tava bo{nja~ko pam}enje, agresija se
pretvara u gra|anski rat, kako bi se neutralizirala bo{nja~ka ki~ma Bosne.
Za Filandru je “ta spomenuta medijska bo{nja~ka halabuka zadnji
trzaj intelektualne bahatosti i nekriti~nosti”. Sli~no tvrdi i Krug 99. Upravo
je suprotno, jer se bahato{}u i nekriti~no{}u jedino mogu smatrati ti
poku{aji umrtljivanja bo{nja~ke pameti.
Broj 97, 1. VI 2003.
16 IZ SAFFA
SAFFA
Nakon {to je debelo unov~ila svoju knjigu o jednakoj dobroti, tj.
krivici svih bh. naroda, nakon {to je plasirala podvale o “parku
pravednika” i “istini i pomirenju”, Titina unuka Svetlana Broz se
okomila na jednonacionalne brakove, poru~iv{i da su oni izvor
nacionalisti~kog mraka.
Titina unuka na brdima oko Sarajeva

Izgleda da je Titina unuka Svetlana Broz prokockala gostoprimstvo
koje joj je tolerantno bosansko dru{tvo ukazalo u ovih tri-~etiri godine
otkad se iz Beograda naselila u ku}u svoje tetke u Had‘i}ima pored Saraje-
va. Imala je Svetlana {ansu da bude jak faktor u borbi protiv nacionalizma
i razaranja BiH, ali Titina unuka nikad nije prevalila preko jezika istinu da
nisu svi isto krivi za rat, niti da se bo{nja~ka odbrana golih ‘ivota ne mo‘e
izjedna~avati sa srpskom i hrvatskom genocidnom agresijom. A kako bi i
mogla kad je u toku agresije na RBiH, poput Lepe Brene, bila s onu liniju
fronte, kao moralna podr{ka kolja~ima Bosne?
Bo‘anstvo voli pare

Svetlana Broz je svoje javne aktivnosti vezala za ideolo{ke ciljeve Kruga
99 i SDP-a, i otud su njeni stavovi posva|ani sa istinom o genocidu nad
bo{nja~kim narodom i istinom o agresiji na RBiH. Te{ko je razabrati u ko-
joj je mjeri Titina unuka ‘rtva svojih ideolo{kih baza, a koliko pak jedan od
kreatora ove prokazane i rasplamsane antibosanske histerije iz Sarajeva.
Jednako tako, te{ko je razabrati koliko su neprincipijelne politi~ke aktivnosti
Svetlane Broz rezultat drskosti, a koliko mentalne ograni~enosti. Njen pro-
jekat “park pravednika”, njeno lobiranje za “komisiju istine i pomirenja”,
te, posljednje, njeno glorificiranje politi~ke podobnosti mje{ovitih brakova
i nepodobnosti jednonacionalnih brakova - prekrupne su dru{tvene pojave
da bi se mogle ingorirati. Tim prije {to se iza sva tri slu~aja krije podvala o
jednakoj krivici za rat u BiH.
Mnogi od nas su za Titinu unuku, kardiologa, dr. Svetlanu Broz, po
prvi put ~uli prije nekoliko godina kada je po bh. gradovima promovirala i
prodavala svoju publicisti~ku knjigu “Dobri ljudi u vremenu zla”. Autorica
je èljela dokazati da je u svim bh. narodima bilo ljudi koji su uprkos amb-
ijentu zla ~inili dobra djela. Naravno, autorica nije napravila distinkciju
izme|u vojnih hunti Radovana Karadì}a i Mate Bobana, u ~ijem je sistemu
bila ideologija zlo~ina, i legalne vlasti RBiH, koja je {titila sve bh. gra|ane,
bez obzira na njihovu etni~ku ili vjersku pripadnost. Postoji semanti~ka
razlika izme|u sintagmi “zla vremena” i “vremena zla”; ovom drugom se
ozna~ava da je odre|eni ambijent bio stjeci{te zla, a ne `rtva zla, {to zna~i
da su i Sarajevo, Tuzla ili Zenica bilo isto {to i Banja Luka ili Tomislavgrad.
Potpisnik ovog teksta je 27. marta 2000. godine bio prisutan na pro-
mociji ove knjige u Tuzli, kada je pred zgradom Radni~kog univerziteta ostala
rijeka ljudi koji nisu mogli ni priviriti u krcatu dvoranu. Svetlana Broz se kroz
uplakanu, ki~erajsku rulju provla~ila kao bo‘anstvo, svi su htjeli da je do-
taknu, da ih pogleda, pomiluje, kao Papa ili Majka Tereza. U to ime Svetlana
Broz je u Tuzli, kako se ~ulo, “utu{ila” oko hiljadu svojih knjiga, puta 20
maraka, jest jednako 20.000 maraka. Knjiga se nakupovao narod, SDP-ovska
vlast, SDP-ovski direktori. Titina unuka je poslije jo{ nekoliko puta dolazila u
Tuzlu, da za gradske i dr‘avne praznike otvara izlo‘be i sl., a nedavno je od
Op}inskog vije}a dobila najvi{e tuzlansko priznanje – “Po~asni gra|anin Tu-
zle”. Mnogi su se pitali – za{to? [ta je to Svetlana Broz u~inila za Tuzlu pa da
bude njen „po~asni gra|anin”? Ni{ta, izuzev {to je po Tuzli prodavala svoju
knjigu. Time su devalvirani istinski „Po~asni gra|ani Tuzle”, kakva je huma-
nitarka [eherzada Vakilzadeh, koja je milione maraka humanitarne pomo}i
donijela u ovaj grad. Odnosno, da Svetlana Broz nije Titina unuka, nikada ne
bi bila „Po~asni gra|anin Tuzle”, niti bi imala {ansu u Tuzli napraviti ni 50
maraka pazara prodaju}i svoju knjigu o jednako dobrim i jednako lo{im.
Dekret o jednakoj krivici

Ambicije Svetlane Broz se nisu zavr{ile sa tom knjigom. O~as je posta-
vljena na ~elo “Dje~ije ambasade”, valjda, kao veliki humanista koji umije
da od Bosne uzme pare za svoje projekte. Potom je na Krugu 99 promovi-
rala ideju, ~iji je internacionalni zastupnik, da se u Sarajevu izgradi “park
pravednika”, kakav postoji u Izraelu. Jo{ nekoliko institucija i pojedinaca je
dalo podr{ku ovoj stravi~noj ideji, iza koje se krije o~ito uspio poku{aj da
se ratno Sarajevo optuì za kr{enja ljudskih prava. U promotivnim materi-
jalima za „park pravednika” se jasno kaè da se park pravi u sredinama gdje
su od institucija vlasti bila ugroèna manjinska prava, a gdje su pojedinci iz
ve}inskog naroda {titili ugroène manjine. Dakle, ako u Sarajevu nikne “park
pravednika” to }e biti priznanje da su ratne vlasti RBiH ugroàvale ljudska
prava Srba i Hrvata. Savr{ena podvala! Pravo je ~udo kako je u na{oj javnos-
ti tako o~ita blasfemija sarajevske ‘rtve dobila zeleno svjetlo, pa se ~ak
preciziralo i gdje bi mogla biti lokacija tog srpsko-jevrejskog projekta.
Svetlana Broz je i jedan od lobista ideje o “istini i pomirenju”, koju
zastupa komisija na ~ijem je ~elu deùrni Jevrej Jakob Finci. Koliko su jake
te jevrejske pozicije u BiH najbolje svjedo~i Papin banjalu~ki pozdrav bh.
konfesijama, kada je na zadnje mjesto stavio najbrojnije muslimane, a ispr-
ed njih jevreje kojih jedva da ima za dva autobusa. Linijom srpsko-jevre-
jskog bratstva danas se potura ta ideja o “istini i pomirenju” ~iji je osnovni
zadatak da izjedna~i agresora i `rtvu, i da “istinu” prona|e u laì o jednakoj
krivici. U ovom povodu ekskluzivno objavljujemo da je spreman Nacrt za-
kona o istini i pomirenju, koji je pripremila Fondacija “Conrad Adenauer”,
a kojim }e se u obrazovanju, javnom govoru i drugdje zakonski ograni~iti
tretiranje rata u BiH. Zapravo, bi}e to dekret o jednakoj krivici.
Opaka kleveta Sarajeva

Posljednji istup Svetlane Broz na Krugu 99, na temu mje{ovitih bra-
kova, vrhunac je njene problemati~ne misije u BiH. Jednim potezom, je-
18 IZ SAFFA
SAFFA
dnom re~enicom, ova je miljenica tzv. demokratske alternative ‘igosala sve
jednonacionalne brakove, poru~iv{i da su takvi brakovi izvor nacionalisti~kog
mraka. To je definitivna poruka njene sljede}e izjave: “Mje{oviti brakovi su
ti koji }e BiH izvu}i iz mraka u koji su je gurnuli nacionalisti~ki umovi”.
Titina unuka, dakle, promovira segregaciju, jer odri~e pravo i mogu}nost
ljudima u jednonacionalnim brakovima da BiH izvuku iz mraka. Time je-
dnonacionalni brakovi bivaju izvor mraka, a mje{ani brakovi izvor svjetlo-
sti, nade, prosperiteta i sl. Prvo, rije~ je o nevi|enoj gluposti, kakvu mo‘e
izre}i samo spetljan i smeten um, a drugo, rije~ je o nevi|enoj drskosti
kojom se promovira patriotsko otpadni{tvo jednonacionalnih brakova.
Titina unuka je, povrh svega, izrekla jednu od najve}ih kleveta ratnog
Sarajeva, rekav{i sljede}e: “U Sarajevu se za rata nerijetko ~ulo da su djeca
iz mje{ovitih brakova kopilad”. Rije~ je o opakoj laì. U Sarajevu se takvo
{to nije ~ulo ni jednom, a kamo li “nerijetko”. Pa i da je neko takvo ne{to
kazao, opet se to ne moè porediti sa ~injenicom da su Karadì}eve i Bob-
anove hunte ljude ubijali zbog vjere i imena, pa makar neko bio i “kopile”.
Ali, Svetlana Broz razumije trend po kome je isplativo satanizirati bosa-
nsku `rtvu.
Definitivno, Titina unuka je sama sebe svrstala na brda oko Sarajeva.
Problem je {to narod vjeruje da bi Josip Broz Tito danas bio na strani ‘rtve,
antifa{isti~kog i slobodoljubivog Sarajeva. Ko ka‘e da djed i unuka moraju
biti na istoj strani?!
Broj 99, 1. VII 2003.
Sarajevo je jedini grad na svijetu u kome su vlasti naredile
svakono}nu stra‘u na kr{}anskim i jevrejskim grobljima. Trojica
pijanih mladi}a su polupali 24 nadgrobna spomenika. Ali, usta-
novljeno je da njihovi motivi nisu nacionalisti~ki. Mladi}i su otkrive-
ni i otrije‘njeni. Za{to – stra‘a? Zato {to se ovom lakrdijom u svijet
{alje agitpropovska poruka da su od tzv. islamskih ekstremista
ugro‘eni i kr{}anski i jevrejski mrtvaci, a kamo li tek ‘ivi ljudi.
Kr{}anski i jevrejski mrtvaci

dobili tjelohranitelje
U Sarajevu su na zahtjev Ha{kog tribunala, i po nalogu Kantonalnog
tu‘itelja Mustafe Bisi}a, uhap{eni i u Centralni zatvor sprovedeni Mustafa
Hota i Enes [akrak, zbog sumnje da snose djelomi~nu krivicu za stradanje
23 Hrvata u selu Grabovica po~etkom septembra 1993. godine. Nema ni~eg
spornog u obavezi da se krivi~no gone svi za koje postoji osnovana sumnja
da su ~inili ratne zlo~ine. Znakovito je jedino {to se hrvatski osumnji~enici
za ratni zlo~in, koje se po Rimskom sporazumu procesuira u BiH, mogu
braniti za slobode, dok je za bo{nja~ke predvi|en zatvor. Konkretno, kakva
je razlika izme|u Dominika Ilija{evi}a Come, koji se sa zakonom susretne
od ro~i{ta do ro~i{ta, i Hote i [akraka koji }e boraviti iza re{etaka? I Como
i ova dvojica su nevini dok im se krivica za ratni zlo~in eventualno ne doka‘e,
ali pravosudni organi smatraju da Como mo‘e ‘ivjeti u svojoj ku}i, a da
Hota i [akrak moraju u zatvoru. Kao i Como, i pripadnici “‘epa~ke grupe”,
osumnji~eni za ratni zlo~in nad Bo{njacima, imaju ljudsko pravo da se brane
sa slobode. Jedino su bo{nja~ki osumnji~enici toliko opasni da ih valja
odmah strpati u zatvor. Bilo da je rije~ o tzv. Al‘irskoj grupi, osumnji~enim
za “Pogorelicu”, ili o ovoj dvojici novih likova. Dakako, ne ‘elimo uop}e
ulaziti u njihovu eventualnu krivicu, ali ‘elimo ukazati na neravnopravan
tretman bo{nja~kih u odnosu na hrvatske osumnji~enike. Prema nekim info-
rmacijama, uzrok tome je skora{nji izbor tu‘itelja i sudija, odnosno, ambi-
cija bo{nja~kih kadrova u pravosu|u da dobiju naklonost hrvatskog, a time
i me|unarodnog faktora.
Zagu{ivanje istine o bo{nja~koj ‘rtvi

Drugo pitanje koje vrijedi (pret)postaviti u vezi sa ovim slu~ajem jeste
trenutak u kome je nare|eno hap{enje. Kantonalni tu‘itelj bi o tome sig-
urno izrekao masu fraza, tipa da Tu‘iteljstvo radi neovisno od bla, bla, bla.
Me|utim, sti~e se utisak da kad god se zbivaju doga|aji koji potenciraju
istinu o bo{nja~koj ‘rtvi, s druge strane se plasiraju doga|aji o tzv.
bo{nja~kom ekstremizmu koji u medijskom prostoru zagu{e ne{to {to je
po informativnoj te‘ini kud i kamo bitnije.
Trenutno, s jedne strane imamo iskopavanje najve}e masovne gro-
bnice u BiH, na Crnom vrhu pored Zvornika, koja je specifi~na i po tome
20 IZ SAFFA
SAFFA
{to ukazuje na monstruoznu strategiju vlasti u RS da premje{tanjem tijela
ubijenih Bo{naka sakriju tragove zlo~ina; dosad je ekshumirano gotovo
400 tijela, a strahuje se da su sa mezarja [ahbegovi}a i Kazanba{~e ovdje
preba~ena i tijela 750 Bo{njaka koji su 1. juna 1992. odvedeni sa Bijelog
potoka; Crni vrh bi mogao dati kona~nu istinu o 1.200 Zvorni~ana, ubi-
jenih i nestalih. Izuzev statisti~kih podataka koji se ne mogu izbje}i, od
medija nismo saznali i{ta vi{e. Zar Crni vrh nije povod da se progovori o
genocidu u Zvorniku, o bo{nja~kim intelektualcima koji su strate{ki ubija-
ni, da se napravi specijalna emisija, da se uzmu izjave od ~lanova porodica
ubijenih, itd, itd.?
S druge strane, pod logotipom la‘nog “jedinstvenog grada”, imamo
ustoli~enje gotovog plana da Mostar kona~no postane hrvatski stolni grad
u BiH, {to je otvoreno priznavanje zlo~ina i apartheida. S tre}e strane ima-
mo mutljavinu oko otkrivanja po~inilaca bomba{kih napada u Sarajevu, a
svi tragovi vode prema Lagumd‘ijinoj hunti. Naspram toga, medijski i
politi~ki prostor se strate{ki zagu{uje doga|ajima koji ni po ~emu ne mogu
parirati gore navedenim monstruoznostima.
“Oslobo|enje” na usluzi teroristima

Pored hap{enja osumnji~enih za zlo~in u Grabovici, doga|aj koji je
preplavio medijsku scenu bilo je i otkrivanje po~inilaca vandalskih ru{enja
24 nadgrobna spomenika na sarajevskim grobljima Sv. Josip, Sv. Marko i
Lav. Policija koja o~ito ne}e da otkrije i uhapsi po~inioce bomba{kih napa-
da po Sarajevu, u ovom je slu~aju bila efikasna, i hvalisava, jer je dobila
{ansu da otkrije ko su o~evi 18-godi{njih, pijanih vandala, i da i na taj
na~in pomogne diskreditaciju Lagumd‘ijinih protivnika. O~evi od dvojice
ovih mladi}a ne pripadaju Lagumd‘ijinoj hunti, jedan od njih je urednik u
“Avazu”, i to je bilo dovoljno da policija obznani kompletne podatke, ~ak i
imena majki. Policija dakle mo‘e biti efikasna kad ho}e. Prostom logikom,
te‘e je prona}i nepoznate po~inioce divljanja na groblju, nego po~inice
bomba{kih napada, jer za bomba{ko divljanje po Sarajevu postoje brojne
indicije koje otkrivaju naru~ioca, a najja~a od njih glasi: Nakon {to je otvo-
reno posumnjano da Lagumd‘ijina hunta podme}e eksplozive kako bi iza-
zvala haos, i prijevremene izbore, napadi su naglo prestali. Iz pouzdanih
izvora saznajemo da je policija otkrila po~inioce, i da oni jesu iz kruga
Lagumd‘ijine hunte, ali bi objelodanjivanje njihovih imena do temelja sru{ilo
policijsko-pravosudnu mafiju SDP-Alijanse. Time fakti~ki dobijamo realitet
po kome su Lagumd‘ijina policija i Lagumd‘ijini teroristi na istom zadatku,
tj. jedno te isto. U protivnom, neko bi iz policije morao objasniti kako je
mogu}e da su najednom, kako su i po~eli, prestali bomba{ki napadi po
Sarajevu. Ko je taj koji je zaustavio Lagumd‘ijine teroriste?
“Oslobo|enje” se pobrinulo da nadomjesti ovu logi~ku prazninu,
budu}i da su mnogi uo~ili kako je serija teroristi~ih napada po Sarajevu
obustavljena nakon hipoteti~kog otkrivanja Lagumdìjine hunte kao naru~i-
oca haosa. Iako je jasna koordiniranost politi~kih akcija Zlatka Lagumdìje
i Kruga 99 na promociji prijevremenih izbora, sa tajmingom teroristi~kih
napada, “Oslobo|enje” je poku{alo trag odvesti na krivu adresu. U povodu
o~ito reketa{ke bombe koja je odjeknula pred jednim kafi}em u Te{nju,
“Oslobo|enje” otkriva: “Ohrabreni bezuspje{nom istragom koja se u poslje-
dnje tri sedmice vodi o eksplozijama koje su potresle Sarajevo, teroristi~ki
krugovi opet su se odlu~ili da posegnu za razaraju}im oru`jem. Teroristi su
digli u zrak…” Sude}i po saznanjima “Oslobo|enja”, iza eksplozija u Sara-
jevu i Te{nju stoje isti teroristi~ki krugovi, iako je ve} danas jasno da su
bombe u Sarajevu nosile politi~ki potpis, a u Te{nju reketa{ki.
Mrtva~ka stra‘a
No, vratimo se medijskom tretmanu vandalizma na grobljima. “Oslo-
bo|enje” objavljuje da je – “ovaj slu~aj pobudio veliko interesovanje javnosti
i dobio predznak nacionalisti~kog divljanja kojim se skrnave pravoslavni i
katoli~ki nadgrobni spomenici”. Ispostavi}e se da se majka jednog mladi}a
zove Jadranka, a otac drugog Mladen. O kakvom se onda nacionalizmu
radi? Nije ni bitno. Bitno je da su svesrpski i svehrvatski mediji rastrubili
kako bo{nja~ki nacionalisti ru{e pravoslavne i katoli~ke spomenike. Dakle,
jasno je da nije rije~ o nacionalistima, ve} o pijanoj dje~urliji. Za{to onda
doma}i mediji ovom vandalizmu pridaju pa`nju kao da je rije~ o divljanji-
ma srpskih nacista u povodu postavljanja kamena-temeljca za Ferhadiju?
Za{to direktor preduze}a “Pokop” Vlado Ragu` uvodi no}ne deùre po gro-
bljima, kao da imamo tajnu organizaciju koja iz no}i u no} ru{i pravoslavne
i katoli~ke nadgrobne spomenike? Zar nije dovoljan cirkus {to i mjesecima
nakon sli~ne pijanke na Jevrejskom groblju jadni policajci straàre i ~uvaju
jevrejske mrtvace umrle prije stotinu godina? No}na straà }e eto biti uvede-
na i za pravoslavne i katoli~ke mrtvace, kako bi im se omogu}io spokoj u
okruènju tzv. islamskog terorizma. A to {to ti tzv. islamski teroristi nose
srpska ili hrvatska imena, {to su im roditelji Srbi ili Hrvati, {to pijan~e, {to
bi takvi pijani razbili i muslimanske ni{ane da su se kojim slu~ajem zatekli
na kojem mezarju, ili to {to su otkriveni kao delikventi, a ne kao naciona-
listi – ma to nikoga ne zanima! Toliko je strasna potreba da se od ni~ega
napravi gu`va, da ne postoji mogu}nost progovora pameti i savjesti. îme
to direktor Ragu`, nakon {to su otkriveni po~inioci ~iji vandalizam nije
nacionalisti~ki, ve} pijandurski, moè uop}e pravdati svoju {izofrenu odl-
uku da straàri ~uvaju prvoslavna i katoli~ka groblja? Ni~im, izuzev namje-
rom da se takva vijest pro{iri Evropom, kao prilog u izmi{ljanju tzv. bo{nja-
~kog ekstremizma.
Za to vrijeme, istinski zlo~inci, teroristi i bolj{evici bivaju za{u{kani u
drugi plan, jer se njihova destruktivna misija uklapa u viziju kara|or|evske
budu}nosti pocijepane Bosne i Hercegovine. Iza te vizije danas stoje svi,
izuzev bo{nja~kog naroda koji je spreman na pra{tanje i izgradnju su‘ivota.
Broj 103, 1. IX 2003.
22 IZ SAFFA
SAFFA
Rukometa{ica Alma Dizdarevi} je suspendirana pod optu‘bom da
je – “izvodila klanjanje” usred utakmice i nasred terena. Umjesto
da morbidne optu‘be shvati kao vrije|anje svoje vjere, Alma je
poku{ala odobrovoljiti inkvizitore, pohvaliv{i se da – nikada nije
bila u d‘amiji.
Jami me d‘amije
U filmu “Balkanski {pijun” Ilija ^vorovi} je otkrio da se njegov podsta-
nar – drogirao punih 15 minuta. Nesretni dijabeti~ar, kojeg igra Bora To-
dorovi}, poslije }e biti premla}en od bra}e ^vorovi}a, pod optu`bom da je
terorista i narkoman. Komi~na scena proizilazi iz ^vorovi}eve zatucanosti,
iz straha pred nepoznatim, jer je od obi~nog primanja inzulina vidio drogi-
ranje od punih 15 minuta.
U bosanskoj stvarnosti ve} decenijama se spli}u i raspli}u filmske situa-
cije. Nesporazumi {pijunske vrste su uglavnom vezani za islam. Kad SDP-ovi
ministri tra‘e da se uz munare prave dimnjaci, to nije plod neznanja, ve}
svjesne namjere da se svetost munare oblati pore|enjem sa dimnjakom.
Zlo~insko cirkuzanje sa islamom proizilazi iz state{kog nastojanja da se najsa-
vr{enija religija prika‘e kao uto~i{te za ekscentrike, {izofrenike i glupake.
Rodona~elnik ove doktrine na Balkanu je Ivo Andri}, ~ije cjelokupno djelo
pokazuje bosanske muslimane kao (na)strano tijelo u kr{}anskom okru‘enju.
Na ni‘im subkulturnim razinama andri}evski nacisti~ki nerv se preto~io u
viceve o Husi i Hasi, ~ija je osnovna funkcija ja~anje osje}aja kr{}anske superio-
rnosti. Bolesni nisu ni islam, ni muslimani, ve} krsta{i koji nemaju snagu
tolerirati islam kakav jeste! Bolest proizilazi iz njihove potrebe da u islamu
vide ne{to {to ne postoji. Lahko ih je otkriti, ali ne i promijeniti.
Kr{}anski ki~
Jedan tipi~ni apartheidski doga|aj koji se nedavno dogodio u ru-
kometnom sportu svjedo~i o nastavku strategije satanizacije islama, ali i
ka‘njavanja Bo{njaka za ispoljavanje svojih vjerskih opredjeljenja.
Rukometa{ica “Galeba” Amela Dizdarevi} je na utakmici sa Zrinjskim, u
60. minuti susreta, prilikom ispoljavanja sportske radosti, kleknula na kolje-
na, {to je ~lan Takmi~arske komisije Rukometnog saveza Zdenko Lepez iz
Mostara protuma~io kao – klanjanje, zbog ~ega je ova rukometa{ica dobila
kaznu suspenzije od dva mjeseca neigranja.
Hiljade puta smo bili svjedoci kada se doma}i i strani igra~i krste na
utakmicama, ali to nikada nikome nije smetalo, pa ni muslimanima. To je
njihova privatna stvar, iako se kao javna manifestacija mo‘e tuma~iti u smislu
klero-{ovinisti~ke propagande. Nemogu}e je razlu~iti kada se neki kr{}anski
sportista krsti zbog sebe, a kada iz inada.
Nedavno se na prosta~kom izboru za “Miss BiH”, u okviru muzi~kog
programa, pojavio dvojac iz grupe “Divlje jagode”, Zele Lipova~a i nekakav
pjeva~ koji je nosio pogolemu krià~u oko vrata. Ovog sa krià~om nisu
zanimale simpatije ve}inske muslimanske publike, jer je on bio u misiji
promocije kr{}anstva, pa i sa pjesmom pod naslovom “Marija”. Bilo mu je
bitno da njegovu propagandnu hrabrost uo~e herski biskupi i usta{ki dona-
tori. Zato je `rtvovao naklonost muslimanske publike, kojoj bi svakako bio
draì da se pojavio kao Zele Lipova~a, multikulturno, bez mjeseca i zvijezde
oko vrata. O njegovoj krià~i na izboru za “Miss BiH” niko nije ni{ta rekao.
Muslimanima mo`da tajno, ali ne i javno, moè smetati nepotrebno isti-
canje kr{}anskih dìndùha na svakom koraku. Jer su muslimani, u nakani
tolerancije, svoja islamska obilje`ja sa~uvali za odnos ~ovjeka i Boga. Uosta-
lom, to i jeste religija. Ako bi vjera u Boga pre{la u manifestacije mr`nje,
inada, primitivizma, kao {to je generalno slu~aj sa ki~erajiziranjem katoli~a-
nstva, sa zabadanjem krià~a na svakom koraku – onda je to tek siledìjstvo
koje u izvori{tu ne propagira ni jedna vjera.
Izvo|enje klanjanja
Oboljelost kr{}anstva diljem Svijeta, o pogotovo u Bosni, rezultira
progonom islama. Zdravo kr{}anstvo nikad ne bi u islamu vidjelo nepri-
jatelja, jer islam je u svojoj su{tini dobrohotan. Zlo je u aktuelnom
kr{}anstvu, koje kroz svoje oboljele parametre, kroz zloupotrebu i fa{izaciju
vjere, tuma~i islam. Kao da veli – kad se mi mo‘emo sakriti iza Boga i
planirati zlo~ine i progone muslimana, onda se i muslimani kriju iza islama
i planiraju nam zlo. No, muslimani u Bosni nisu ubijali kr{}anske civile,
ru{ili kr{}anske bogomolje i ravnali groblja, muslimani su uprkos svemu
ostali vjerni islamu i u~enju o pra{tanju i ~ovjekoljublju. Kr{}ani to, ipak,
znaju, ali nikad ne}e priznati, u svojoj nemo}i i razvratnosti, i otud }e nastaviti
sa provjerenom komunisti~kom strategijom satanizacije i morbidne falsi-
fikacije islama.
Otud }e se izmisliti da je rukometa{ica Amela Dizdarevi} klanjala,
iako svaki odrasliji kr{}anin u Bosni zna da se klanjanje ne mo‘e obaviti
usred utakmice, da se ne mo‘e jednom pasti na Sed‘du, i da je, napose, za
taj obred potrebna priprema koja se zove abdest, a za {ta su, tako|er, bosa-
nski kr{}ani morali makar nekad ~uti. Mo‘da za 30-40 godina dana{nja
djeca iz Republike Srpske i tzv. Herceg-Bosne ne}e imati pojma o islamu,
ali dana{nji odrasli ljudi, poput tog Zdenka Lepeza, ve}i su dio ‘ivota
pro‘ivjeli uz Bo{njake, pa je njihovo navodno nepoznavanje osnovnih musli-
manskih obi~aja stvar strate{kog islamofobijskog poganluka.
Lepezovu patologiju potvrdila je i Takmi~arska komisija koja je u svom
zvani~nom stavu izrekla jednu nevjerovatnu konstrukciju, koja glasi: “TK je
utvrdila putem videosnimka da je Alma Dizdarevi} izvela vjerski obred klanj-
anja”. Ova rije~ “izvela”, umjesto rije~i “obavila”, otkriva da ~lanovi TK klanj-
anje doìvljavaju kao cirkusku ta~ku, koja se izvodi, a ne obavlja. Oni doda-
ju da je Dizdarevi}eva shvatila da se nesportski pona{ala ~im je prihvatila
sudsku odluku o dva minuta isklju~enja zbog klanjanja. A gdje to pi{e da je
ispoljavanje vjerskih osje}aja na sportskim terenima – nesportsko? Ili ovo
vaì samo za islam?
24 IZ SAFFA
SAFFA
“Nikad nisam u{la u dàmiju”
Alma Dizdarevi} je reagirala - skromno bo{nja~ki, {to je po{prdna
narodna sintagma za bo{nja~ku mutavost i snishodljivost. Ona je kazala:
“Ja skoro nikada nisam u{la u dàmiju”, valjda ra~unaju}i da }e joj ta ~inj-
enica pomo}i u omek{avanju kazne od dva mjeseca neigranja. Alma je ispra-
vno primijetila da “niko ne pravi probleme kad se na na{im terenima igra~i
mole Bogu”, ali je zaboravila kazati da je rije~ o kr{}anima, a ne o musli-
manima. Jer, eto, ~im je gest jednog muslimanskog igra~a zali~io na isla-
mski vjerski obred, digla se pani~na pra{ina, a igra~ je suspendiran. Ona je
pravilno objasnila i da se – “samo radovala na stari mostarski na~in, kao
{to su se nekad navija~i “Veleà” klanjali Halilhodì}u”. Ali, otkud joj, {to
}e joj, potreba da sebe pravda na ma koji na~in, a pogotovo tako {to }e
izjaviti da – skoro nikada nije u{la u dàmiju?! Pa zar je to sramota?! Zar
ulazak u dàmiju automatski zna~i biti ekstremista i biti sklon incidenti-
ma?! Sramota je biti Bo{njak, iz muslimanske familije, a ne u}i u dàmiju!
Sramota je hvaliti se tom nacionalnom i moralnom feleri~no{}u. Takvo
samoponiènje nikada si ne bi dopustio ni jedan Srbin ili Hrvat.
Alma Dizdarevi} jeste ‘rtva re‘iranih kr{}anskih paranoja, ali, njeno
reagiranje ukazuje na talenat da se bude ‘rtva. Lu|a~ke optu‘be da je kla-
njala usred utakmice ona podr‘ava svojom nepotrebnom odbranom, ~iji
klju~ni momenat je u njenoj odro|enosti od islama.
Almina pri~a je paradigma dejtonske islamofobije, koja u bo{nja~koj
autodestruktivnosti pronalazi dodatnu inspiraciju.
Broj 106, 15. X 2003.
D‘enaza Aliji Izetbegovi}u bi i bez izgovorene rije~i nosila zna~enje
tekbira. Da li su na{im vjerskim i patriotskim osje}ajima trebali
glasni tekbiri? Da li bismo bili ja~i i glasniji u tihoj molitvi? Zar ne
vjerujemo da Allah d‘.{. prije ~uje glasnu misao, nego glasan glas?
Tekbir je misao, a ne glas

Na d‘enazi Alije Izetbegovi}a ~uli su se tekbiri. Glasni. [utnja koja je
obavila ovaj doga|aj kazuje prije o nemanju kolektivnog stava, nego o ne-
giranju ili o odobravanju. Javnost je podijeljena. Jedni misle da su tekbiri
na Alijinoj d‘enazi nanijeli politi~ku {tetu Bo{njacima, da im nije mjesto u
bo{nja~koj tradiciji d‘enaze, dok drugi smatraju da im je ba{ bilo mjesto
tu, na Alijinoj d‘enazi, da se poka‘e ko je bio Alija, i ~ija je ovo zemlja. I
jedni i drugi su i u pravu, i u krivu. Do daljnjeg.
Neo~ekivana rehabilitacija
Nezvani~ni organizacioni odbor za ispra}aj prvog bh. Predsjednika je
nedvojbeno imao jasne ideolo{ke i vjerske intencije kada je odlu~io da se
d‘enaza klanja na Trgu Bosne i Hercegovine, a ne pred nekom od d‘amija,
te da se Alija isprati uz limenu glazbu, kao i ma koji evropski dr‘avnik iz
kr{}anskog civilizacijskog kruga. U njihovu zamisao da Alijina d‘enaza bude
ispra}aj evropskog muslimana sigurno se nije uklapala pojava tekbira.
Tekbiri su bili vi{ak i naspram jedne posve neo~ekivane pojave, reklo
bi se prevrata u vi{egodi{njoj me|unarodnoj {utnji spram uloge Alije
Izetbegovi}a u toku agresije na RBiH, i u vezi sa postizanjem dejtonskog
mira. Ni najhrabriji optimisti nisu mogli o~ekivati da }e Alija Izetbegovi}
pred kraj ‘ivota do~ekati satisfakciju u vidu nepregleda lijepih rije~i koje su
mu upu}ivali mnogi koji su ga pohodili na samrtnoj postelji, ali i oni koji
su priznanje prvom bh. Predsjedniku odavali putem poruka sa ‘eljama za
ozdravljenje. To sasvim sigurno nije puka kurtoazija!
Eto, mjesecima je ‘ivot skon~avao prvi hrvatski predsjednik Franjo
Tu|man, pa iz Svijeta nije stigla ni jedna lijepa rije~ o njemu, a kamo li da mu
je neko do{ao u posjetu. Kad je oti{ao na svijet gdje se ra~uni ne mogu falsificira-
ti, na njegov sprovod je jedino do{ao turski Predsjednik, {to se opet, u daljem
slijedu, vi{e mo‘e tuma~iti kao ironija sudbine, kao poraz pred {irinom
pra{tanja, nego kao satisfakcija. Tu|man je izdao Bo{njake, narod zahvaljuju}i
kojemu je Hrvatska dobila me|unarodno priznanje. Njegova genocidna kolab-
oracija sa Milo{evi}em pogodila je islamski svijet, a nadasve Tursku. Musli-
manski svijet je putem prisustva turskog Predsjednika na Tu|manovoj sahra-
ni, zapravo, poru~io koliko je Tu|man bijedan. U diplomatskim relacijama
lideri dr‘ava nalikuju kom{iluku. Kad ti kom{iluk odbije do}i na sahranu,
onda mora da si bio debela fukara. To se dogodilo Tu|manu. Kr{}anska Evr-
opa je odbila nazo~iti sprovodu svoga samozvanog odvjetnika, koji se ubio
da doka‘e da upravo on Evropu {titi od najezde nekakvih d‘ihad-ratnika.
26 IZ SAFFA
SAFFA
Nakon smrti Josipa Broza, na Balkanu se nije jednom dr‘avniku nije
odala takva me|unarodna po~ast kao Aliji Izetbegovi}u. Srbijanski premi-
jer Zoran \in|i} jeste ispra}en uz me|unarodne po~asti, ali njegove palj-
anske fleke ga nisu nikad svrstale u red mirotvoraca i iznimnih li~nosti.
Po~ast Izetbegovi}u je najve}i postdejtonski obrat u srpsko-hrvatskoj
lobisti~koj nakani da se agresija pretvori u gra|anski rat i da se sve tri
strane optu‘e za jednaku krivicu.Ta po~ast nije sama sebi svrha. Ona je
politi~ka poruka koja dolazi u vrijeme velike klevetni~ke operacije protiv
antiteroristi~kog bi}a bosanskih muslimana. Ta po~ast je obavezuju}a.
Samim tim {to ne mo‘e Alija biti mirotvorac, lider tolerancije i po{tivanja
razli~itosti, a da to ne budu i njegovi saradnici, i njegov narod. Ako je Alija,
bio pozitivac, onda su to i svi drugi u piramidi njegove apsolutne vlasti. Ta
transparentno promovirana ~injenica, ~ak i od lidera SDP-a Zlatka
Lagumd‘ije, iz temelja ru{i sve montirane procese koji se vode protiv
nekada{njih Izetbegovi}evih saradnika. Projekat satanizacije Bo{njaka je
doveden do moralnog i logi~kog sloma.
Oni koji smatraju da su tekbiri bili vi{ak na Alijinoj d‘enazi upravo
uzimaju u obzir ~injenicu da su Bo{njaci neo~ekivano do‘ivjeli me|unarodnu
rehabilitaciju i da im je u ovom ~asu bilo potrebno da Alijina d‘enaza pro-
tekne u spoju gra|anskih i islamskih vrijednosti.
Krsta{ki seljakluci
S druge strane, u pravu su i oni {to tvrde da tekbir nije nikakav dokaz
o ekstremnosti ma kojih muslimana. To je poruka vjere i dobrote. Na{e je
pravo da svog velikana pratimo onako kako to mi ho}emo, a ne kako bi se
to nekome svi|alo. Ako Zapad ima strah od tekbira, to je problem primiti-
vizma i predrasuda Zapada, pa za{to bismo onda mi teto{ili krsta{kim selja-
klucima. Hrvatski tisak je razglasio da Pedi E{daun nije mogao odr‘ati gov-
or – “jer su ga islamski fanatici prekidali povicima Allahuekber”. Treba li,
nakon svega, da se dodvoravamo centrima mo}i koji su hiljade puta doka-
zali da Bo{njake do‘ivljavaju kao tzv. islamske fanatike?
Neovisno od ove teme, hrvatski tisak je dan nakon d‘enaze objavio
da je Izetbegovi} bio na tajnoj listi Ha{kog tribunala. Rije~ je o kleveti.
Dakle, ne postoji granica na kojoj bi se moglo udovoljiti srpsko-hrvatskom
projektu satanizacije Bo{njaka. Bili ili ne bili tekbiri, ovi bi izmislili neku
klevetu. Prema tome, ako je bo{nja~ko srce htjelo da bol i po{tovanje pre-
ma Aliji iska‘e tekbirima, onda je to moglo sebi dopustiti. Svi|alo se to
nekome ili ne.
Drugo je pitanje da li je bo{nja~ko srce htjelo ~uti takve tekbire,
bu~ne i strasne. Zar se na Alijinoj d‘enazi tekbir morao uzvikivati, navija~kom,
ratni~kom, frustriranom dikcijom, zar se nije mogao izgovarati za sebe, {to
bi opet stvorilo savr{en utisak, koji bi nalikovao na tutnjanje neba i zemlje.
Desetine hiljada ujedinjenih grla u govorenju tekbira poslalo bi po zna~enju
mo}niju poruku, u odnosu na ovu varijantu u kojoj ja~ina zaglu{i sadr‘aj.
Ili, pak, dovoljno je bilo islamske pobjede u veli~anstvenosti Alijine d‘enaze,
da je doga|aj sam po sebi bio – tekbir.
[utnja o kratkom spoju
Reis Ceri} se jo{ jednom potvrdio kao li~nost izuzetne hrabrosti i
sabranosti. U pravom ~asu, kada se postalo jasno da uzvikivanje tekbira
remeti vjerski i idejni nijet organizatora, Reis je izi{ao za mikrofon i bez i
jedne rije~i vi{ka poru~io, parafrazirano - kako je u na{em narodu obi~aj da
se vjerski osje}aji ispoljavaju prema Allahu d‘.{., a {to se mo‘e ~initi tiho,
jer je poruka u mislima, a ne u glasu. Reisa nisu htjeli ~uti oni {to su nasta-
vili uzvikivati tekbir, ~ime su posvjedo~ili da im je njihovo li~no do‘ivljavanje
islama pre~e od preporuke bo{nja~kog vjerskog poglavara, ali i ve}ine oku-
pljenih. Iako Reis nije uspio kanalisati vjerske osje}aje ove grupe, njegov
poku{aj je koristan, utoliko {to niko ne mo‘e re}i da je Islamska zajednica
organizirala uzvikivanje tekbira.
Nerazumijevanje izme|u Reisa, tj. Islamske zajedenice i ove grupe
vjernika otvara jednu posve drugu temu kojom bi se valjalo baviti. Dakle,
da li je Islamska zajednica djelatan autoritet me|u bo{nja~kim vjernicima?
Ako Islamska zajednica vidi i preporu~uje jedno, a ako grupa vjernika osje}a
drugo, onda je to kratak spoj koji se valja prevazi}i. Da bi do{lo do prevazila-
‘enja nersporazuma, nu‘no je otvoreno govoriti o svim nejasno}ama. Isla-
mska zajednica nije pokazala volju da naknadno objasni da li su, ili nisu,
glasni tekbiri na Alijnoj d‘enazi ne{to {to treba uvesti kao pravilo, i ako
treba za{to treba, a ako ne treba, za{to ne treba. Najgore bi bilo da svi mi
ostanemo izme|u jednog i drugog tuma~enja.
Broj 107, 1. XI 2003.
28 IZ SAFFA
SAFFA
Krnji SDP i senilni Titovi partizani su iskoristili obilje‘avanje 60.
godi{njice ZAVNOBiH-a i zloupotrijebili Dan dr‘avnosti BiH da
oblate prvog bh. predsjednika rahmetli Aliju Izetbegovi}a.
Uli~ari antifa{izma
Obilje‘avanja 60. godi{njice ZAVNOBiH-a proteklo je u blasfemi~noj
zloupotrebi povijesnih svetkovina od strane krnjeg SDP-a i instrumental-
iziranog SUBNOAR-a, tj. Titovih partizana, kao zvani~nih ~uvara antifa{isti~kih
tradicija iz Drugog svjetskog rata. Ovaj znameniti historijski datum iskori{ten
je da se ka‘u pogrde protiv bo{nja~ke politike, oli~ene u vladaju}oj SDA, a
da se posljednji bo{nja~ki lider Alija Izetbegovi} oblati kao li~nost koja nije
dostojna pore|enja sa Josipom Brozom Titom.
S druge strane, SDA ni ovog 25. novembra nije pokazala volju da ZAVNO-
BiH-u oda po~ast kakvu zaslu‘uje. SDA je ostala rob mladomuslimanskog
antikomunisti~kog diskursa. Komunizam nema nikakve veze sa vrijednostima
ZAVNOBiH-a, bez kojeg, logi~no, ne bi bilo ni me|unarodnog priznanja BiH,
a ni Bo{njaka kao politi~kog naroda. SDA nikada nije negirala vrijednosti
ZAVNOBiH-a, ali ih nije ni isticala. I ove godine ih je, jednostavno, ignorirala.
Sa moralnog i marketin{kog stanovi{ta to je nepametno. Ispada da je SDP
ba{tinik dr‘avotvornog korijena BiH, a da je SDA nekakva dejtonska stranka
za koju je bh. dr‘avnost, kao i za ~etnike i usta{e, prisilni rezultat rata. Takav
koncept je glupav, krhak, {tetan, nepo{ten, providan… SDA nema nikakvog
razloga da bje‘i od svoje posvjedo~ene antifa{isti~ke i bosanske su{tine.
Otpadnici od “komunisti~kog islama”

Trpanje ZAVNOBiH-a u komunisti~ki kontekst ne odgovara ~injenica-
ma, ni politi~kom interesu Bo{njaka. Sve ru‘no {to je komunizam donio na
ove prostore, dogodilo se poslije ZAVNOBiH-a, kada je KPJ okupirala
antifa{isti~ke ideale za koje su se borili bh. narodi. Ljudi su spa{avali gole
‘ivote, pred najezdom {vapskih nacista i doma}ih kolja~a. Naspram nacisti-
~ke ideologije, pojavila se snaga koja garantira ravnopravnost svih bh. nar-
oda. Logi~no je {to su se bh. narodi, a poglavito Bo{njaci, oslonili na Titove
partizane. U ratnom vihoru su makar mogli biti sigurni da ih niko ne}e klati
ili poni‘avati zbog vjerske pripadnosti. Taj nagon za samoodr‘anjem nije
bio komunisti~ki. Narod je jedino razabrao da svi drugi kolju, a da samo
partizani ljude ne ubijaju po vjeri, ve} po ideologiji. Po{to Bo{njaci nisu
imali nikakve nacionalne ideologije, za razliku od ~etnika i usta{a, logi~no
je {to su privremeni smiraj na{li pod okriljem antifa{isti~ke ideje Titovih
partizana. Tu se zavr{ava pri~a o bo{nja~koj vezi sa ZAVNOBiH-om. Ta pri~a
je ~asna i po{tena. Bo{njaci su bili uz ideju antifa{izma, za jednakost i
slobodu svih bosanskih i ju‘noslovenskih naroda.
Za{to onda Bo{njaci ignoriraju svoje ~asno sudjelovanje u povijesti?
Postoje dva srodna odgovora. Prvi je svjesno ili nemarno poistovje}ivanje
partizanske tradicije i ZAVNOBiH-a sa komunizmom. Drugi je frustracija
mladomuslimanskog jezgra SDA, koje histeri~no odbija sve {to ima ikakve
veze s Titom i partizanima. Nema nikakve dvojbe da su u montiranim proces-
ima od komunizma stradavali mnogi ~estiti muslimanski vjernici. Bilo bi
razumljivo da je komunisti~ki re‘im hapsio nekakve muslimanske ekstreme
koji su planirali dr‘avni udar i uvo|enje islamske dr‘ave u BiH. No, tako
mahnitih revolucionara nije bilo me|u stotinama, a neki ka‘u i hiljadama
muslimanskih vjernika koje je progonio komunisti~ki re‘im. Bili su to tek
otpadnici od “komunisti~kog islama”, od namjere Komunisti~ke partije da
islamski ‘ivot kroji iz Centralnog komiteta, a to je bio dovoljan razlog za
njihovo progonstvo. Valja re}i da je komunisti~kom re‘imu trebala uravnilo-
vka izme|u ‘ivih, ~etni~kih i usta{kih emigrantskih projekata za razbijanje
SFRJ, i politi~ki anemi~nog muslimanskog svijeta, koji je u jugoslavenskom
socijalizmu vidio ostvarenje ~e‘nje za mirnim ‘ivotom. Bo{njaci su mogli
biti totalni otpadnici od islama, ali bi se za potrebe totalitarnog re‘ima
izmislili nekakvi islamski ekstremisti, kako bi ispalo da u svim narodima
ima kukolja. @rtve su postali muslimani koji su bili istrajni u volji da svoj
islam ‘ive bez dodira s ma kojim re‘imom i ideologijom.
Goleme su patnje podnijeli ovi stameni vjernici. Oni imaju pravo na
frustraciju, kojom sa ga|enjem gledaju na svaki pomen Tita i partizana.
No, bo{nja~ko politi~ko bi}e ima pravo na zrelost, kojom }e razdvojiti neistinu
od istine, jalovo od korisnog, napose, mladomuslimansko razumijevanje
ZAVNOBiH-a od onoga {to jeste ovo neideolo{ko centri{te savremene bosa-
nske dr‘avnosti.
I{aretski paradoks
ZAVNOBiH je vi{estruko srodan i potreban Bo{njacima. Nema nikakve
razlike izme|u i u ovom ratu posvjedo~ene bo{nja~ke volje da se u miru i
toleranciji ‘ivi sa druga~ijima, i onoga {to je zavje{tano ZAVNOBiH-om, a
{to je pola stolje}a, uz sve mahane, bilo plodonosan agens mira i prosper-
iteta u BiH. Nakon {to je antifa{izam okupiran od komunizma, nastradale
su politi~ke slobode i politi~ka kultura, ali je BiH u obrazovnom, ekono-
mskom i kulturnom smislu do‘ivjela svoje zvjezdane trenutke. Ni u jednom
politi~kom vremenu bo{nja~ki narod nije obrazovno oja~ao kao u vremen-
ima komunisti~kog re‘ima. Pove}anje kriti~ne mase pismenih Bo{njaka
definiralo je volju za osamostaljenjem BiH od srboslavije. No, ni u jednom
vremenu bo{nja~ki narod se nije kao tada udaljio od svog vjerskog izvori{ta,
{to je rezultat organizirane komunisti~ke strategije za ispiranje i asimiliranje
Bo{njaka u razne Sanje, Vanje, Sa{e, Sini{e i ina “kulturna” imena.
Nema jednozna~nog odgovora na pitanje o Bo{njacima u Jugoslaviji.
îni se da je u kona~nici ostalo mnogo vi{e dobrog, nego negativnog
naslje|a. Titov re‘im je Bosni vratio dr‘avnost, a Bo{njake, dodu{e kasno,
priznao kao politi~ki narod. Bez bosanske ustavne jednakopravnosti u SFRJ,
Bosna ne bi mogla tra‘iti me|unarodno priznanje, niti bi Bo{njaci mogli
imati tapiju na svoju zemlju. Uva‘avanje ove logike je neizvodljivo bez
uva‘avanja ZAVNOBiH-a.
30 IZ SAFFA
SAFFA
Ipak, bo{nja~ka politika ‘ivi u paradoksu. Ona govori o Kulinu Banu,
o hiljadugodi{njoj dr‘avnosti BiH, ali ignorira ZAVNOBiH i partizansku
tradiciju u BiH. Oslobodila~ka borba Armije RBiH je po konkretnim djeli-
ma jedini slijednik ovih ~asnih tradicija. Koliko je HVO izrastao iz usta{tva,
a Vojska RS iz ~etni{tva, toliko je ARBiH stasala na civilizacijskim tekovina-
ma bh. partizana koji su, jednako kao i ARBiH, branili ljude svih nacija i
vjera, bore}i se za ideju jednakosti bh. naroda i gra|ana. No, generali na{e
Armije nikada nisu pomenuli ovaj antifa{isti~ki kontinuitet. Jedini razlog
tome je u i{aretskoj preporuci SDA da su antifa{izam i komunizam jedno te
isto, {to je bezvezna, neistinita i {tetna konstrukcija.
Bla}enje Alije i mit o Titu

Dok je SDA zaobilazila oko ZAVNOBiH-a, SDP nikada nije ni presta-
jao izvori{te bh. dr‘avnosti svojatati kao privatno partijsko naslije|e. U
tome su mu pomagali instrumentalizirani Titovi partizani, senilni tragikomi-
~ari koji jo{ uvijek vjeruju da }e se odnekud pojaviti Staljinovi brkovi da ih
spasu od kazamata demokratije i slobode mi{ljenja. SDP i SUBNOAR su
ujedinjenim snagama nastavili falsificirati bh. antifa{isti~ku povijest, poga-
ne}i je komunisti~kom ideologijom. Da su dobronamjerni, kao {to nisu,
trudili bi se da deideologiziraju antifa{isti~ku tradiciju, kao naslije|e svih
bh. naroda i gra|ana, umjesto {to je silom smije{taju u ideolo{ke hapsane
komunisti~kih nasljednika.
Napose, ne{to sli~no je po~inila i SDA u odnosu na islam, u poku{aju
da bo{nja~ku vjeru zato~i strana~kim okvirima, umjesto da je prepusti njenoj
nadvremenoj prednosti. Okupacija univerzalnih vrijednosti obi~no dovodi
do blasfemije tih vrijednosti, kad se njima kite smrtnici i prolaznici. Zato se
danas smijemo grotesknim Titovim partizanima koji na pustom otoku, na
koji su se sami prognali, uzvikuju cirkuske parole, zazivaju drugarice i drug-
ove… Zato smo imali pojave da se u d‘amiju ulazi kao u centralni komitet,
formalno, {i}ard‘ijski, u pija~arskom ra~unu da ti d‘amija mo‘e obezbi-
jediti fotelju, sekretaricu i voza~a.
Obilje‘avanjem 60. godi{njice ZAVNOBiH-a Titovi partizani i SDP su
nadma{ili najprljavije ponore svoje crvene ma{te. Na zajedni~koj sve~anoj
akademiji govorio je drug Zlatko Lagumd‘ija, da se ne zaboravi da je ZAVNO-
BiH partijska svojina. Partijsko glasilo “Oslobo|enje” je na prvoj strani raspu-
calo naslov “Alijini dodvornici ru{e mit o Titu”. Kad se pro~ita ovaj tekst
ispada da Lagumd‘ija nije ni o ~emu drugom govorio nego o inicijativi da se
dio Titove ulice u Sarajevu nazove po Aliji Izetbegovi}u, ~ime se, kako je
rekao – “ru{i mit o Titu i potkopavaju temelji bh. dr‘avnosti”. Jadna li je ona
zemlja ~ija se dr‘avnost temelji na mitovima, i to komunisti~kim! Titi} je
ustvrdio da aktuelna vlast “ho}e da se rije{i ~ak i Titovih ulica”, {to je totalna
la‘, jer je SDA mogla i u ratu i poslije poskidati sve Titove ulice. Ali, nije. Zato
je SDP u Tuzli jo{ 1992. poskidao nazive desetine ulica, {kola i institucija
koje su nosile imena bh. antifa{ista, kako bi se dodvorio ~etnicima i usta{ama.
Za njega je – “sramotna inicijativa da se po prvom predsjedniku
Predsjedni{tva BiH, umjesto njemu primjerene ulice, nazove Titova ulica u
Sarajevu”. Dakle, glavna ulica u Sarajevu, po njemu, nije primjerena Aliji
Izetbegovi}u! On ~ak ironizira inicijativu o nazivanju jedne ulice imenom
Alije Izetbegovi}a, jer kaè da bi neki htjeli – “ako je mogu}e za tu priliku
na}i neku ~ak i duù (ulicu od Titove)”. Ispade da Alija ne moè dobiti ni
Titovu, ali ni neku duù ulicu, poput Obale Kulina Bana koja bi, po nekim
anketama, bila najprimjerenija, jer podsje}a i na najve}u dènazu u pov-
ijesti Bosne. Po Lagumdìji, trebalo bi pri~ekati da o Izetbegovi}u “histori-
ja dadne svoj sud”, {to je negacija svih onih neupitnih vrijednosti koje su i
bez historijskog suda o Izetbegovi}u izrekli svjetski autoriteti. Napose, ni
Saudijska Arabija, ni Turska, nisu ~ekale lagumdìjski sud historije kada su
ulice nazivali po Aliji Izetbegovi}u. Ovim velikim nacijama je jasno ono {to
velikosrpske sluge nikad ne}e priznati – da je Alija Izetbegovi} ~asna histor-
ijska li~nost.
Ovdje ne}emo tematizirati neupitni zna~aj Alije Izetbegovi}a. Ho}emo
samo podcrtati da su SDP i SUBNOAR obilje‘avanje 60. godi{njice ZAVNO-
BiH-a zloupotrijebili za bla}enje lika i djela prvog bh. Predsjednika. Alija je
za njih, kao i za sve velikosrbe, razbija~ Jugoslavije, on je njihov neprijatelj,
jer je razbrkao planove o utapanju BiH u srboslaviju. Oni su bolesni i zli.
Zloupotreba ZAVNOBiH-a je samo potvrdila ranije znanu dijagnozu.
Zamislite, jedino, kakav bi to bio maestralan poen za bo{nja~ku poli-
tiku da je vladaju}a SDA organizirala jednu sve~anu, dignitetnu, patriotsku
akademiju u slavu ZAVNOBiH-a. Ali, nije. I, ne}e. Do daljnjeg.
Broj 109, 1. XII 2003.
32 IZ SAFFA
SAFFA
[ta bi se dogodilo da je neki bo{njaki funkcioner u nekom dr‘avnom
organu priredio bajramski prijem za Bo{njake, a da je izignorirao
kr{}ane za Bo‘i}? Pa, zapalila bi se Bosna! U Tuzli se dogodilo da
jedan bo{nja~ki funkcioner priredi bo‘i}ni prijem za hrvatske
slu‘benike, a da izignorira Bo{njake za Bajram. I, nije se dogodilo
ni{ta.
Bo{njaci se navikavaju
da su gra|ani drugog reda
Tuzla je jedini evropski grad u kome nije pao komunizam. Od 1945.
do danas Tuzlom vlada jedna te ista vlast. Udba{i koji su 70-tih i 80-tih
godina kontrolirali lokalnu politiku, to ~ine i danas. Rije~ je o bukvalno
istim ljudima. U odre|enim vremenskim razdobljima ova je udba{ka kara-
kteristika znala polu~iti odre|ene koristi, kao na po~etku agresije, jer se
udba{i razumiju u dr‘avu, ali u kona~nom skoru, rije~ je o balastu koji
donosi mnogo {tete, a nimalo koristi.
Kako stvari stoje, ovaj komunisti~ka tradicija }e se nastaviti i nakon
narednih lokalnih izbora. Ne toliko zbog snage SDP-a, koliko zbog slabosti
politi~kih snaga koje bi mogle uzdrmati bolj{evi~ku tradiciju.
Tuzla je kroz povijest bila indikator zbivanja koja }e uslijediti na {irim
prostorima. Tako je i danas.
Prijem za naciju iz prvog reda

U jednom dr‘avnom organu, kojim rukovodi kadar SDP-a, za katoli~ki
Bo‘i} je organiziran prijem za slu‘benike hrvatske nacionalnosti. Prijem je
organizirao {ef organa, Bo{njak, koji prethodno muslimanima nije ni ~esti-
tao Bajram, a kamo li da je priredio bajramski prijem. Hrvatima nije smet-
alo {to su u povla{tenom polo‘aju u odnosu na svoje bo{nja~ke kolege.
Svijetla su obraza do{li na bo‘i}ni prijem. Hrvaticama je poklonjen po buket
cvije}a, a Hrvatima po fla{a skupog vina. Hrvati su dan uo~i Bo‘i}a, nakon
ovog jutarnjeg prijema, pu{teni ku}ama da se u miru pripreme za sutra{nji
blagdan. Bo{njaci nisu uo~i Bajrama imali takvu privilegiju.
Ovaj Bo{njak iz SDP-a, koji je u svojstvu {efa dr‘avnog organa prire-
dio segregaciju Bo{njaka, o~ito je na vrijeme razabrao futuristi~ke vjetrove.
On je uvidio da }e kadrovska pozicija Bo{njaka u budu}nosti ovisiti od
spremnosti da se poltroni{e kr{}anstvu, i da se nipoda{tava islam. Nema
sumnje da }e povla{teni Hrvati prema njemu osje}ati naklonost, {to }e mu
u budu}nosti garantirati status osobe odane multikulturalnim vrijednosti-
ma. Odve} je jasno da se zna~enje multikulturalnosti mjeri voljom
kr{}anstva, a ne podrazumijevaju}om voljom islama. Ako kr{}ani ho}e da
negdje ima multikulture, onda }e je biti, a ako ne}e, onda }e od muslima-
nske tolerantnosti ostati tek tzv. islamski ekstremizam. Razumio je to ovaj
SDP-ov funkcioner, ~iju su ambicije starije od ~asti, po{tenja, istine. On }e
pri punoj svijesti povrijediti bo{nja~ke slu‘benike, otvoreno im nazna~iti
njihovu manju vrijednost, jer zna da }e Hrvati nagraditi takav nacionalni
mazohizam.
Za ovaj doga|aj su, preko povrije|enih Bo{njaka iz ovog dr‘avnog
organa, odmah saznali lokalni politi~ari iz SDA, Stranke za BiH i jo{ neko-
liko manjih stranaka koje ‘ive od bo{nja~kih glasova. Ali, ni jedna stranka
nije na{la shodno da reagira, da uputi saop}enje za javnost, u kome }e
ista}i kako je neprimjereno, i zloslutno, to favoriziranje slu‘benika jedne
nacionalnosti. Pomenuti doga|aj nije pao s neba, ve} je sedimentiran u
ambijentu ~iji je sistem vrijednosti usmjeren na segregaciju Bo{njaka. Ovaj
doga|aj vrijedi vidjeti u uzro~no-posljedi~nom lancu, kao pismo za ~itanje
sada{njosti i budu}nosti.
Kao {to su Bo{njaci prije koju deceniju razumijevali da }e dru{tveni
status, ili napredovanje u karijeri, obezbijediti ako u|u u mje{oviti brak,
ako svojoj djeci nadjenu tzv. me|unarodna imena, od kojih svako pripada
kr{}anskom civilizacijskom krugu, tako se i danas Bo{njacima name}e ako
ne gori, onda barem jednako opak sistem dru{tvenih vrijednosti. Kad ka‘emo
– gori sistem – mislimo na ambijent u kome su Bo{njaci usmjereni da budu
ili ‘rtve ili isljednici u medijskom spektaklu zvanom “islamski terorizam”.
Bo{njak koji ne pristaje da izmi{lja tzv. islamski terorizam, i da se udvara
kr{}anskom modelu multikulture, po kome su kr{}ani bitniji od muslima-
na, takav je Bo{njak izop}en iz sistema vrijednosti ~iju hijerarhiju odre|uje
kr{}anska vlast nad Bosnom. U jugokomunisti~kom ambijentu sa
suptilno{}u se vodilo ra~una o prividu muslimanske ravnopravnosti, iz koje
su, ruku na srce, pogotovo u pogledu {kolovanja, Bo{njaci izvukli brojne
koristi. Svjetska antiislamska histerija je legitimizirala okrutnost sa kojom
se Bo{njaci progone u ro|enoj zemlji. Ovdje nema mjesta pore|enju za
Jevrejima, jer Njema~ka nikad nije bila jevrejska domovina, kao {to je Bo-
sna, i imenom i povije{}u, bo{nja~ka kolijevka. Nakon 11. septembra post-
alo je nelagodno biti musliman svud na Zapadu, ali je bezmalo te‘e posta-
lo biti musliman u Bosni. Jasno je i za{to. Ma gdje na Zapadu muslimani
nisu nikakav politi~ki ili vojni faktor. U Bosni jesu, ali sve manje. Tek apso-
lutna minorizacija Bo{njaka, sa perspektivom njihovog raseljavanja u preko-
okeanske zemlje, mo‘e zadovoljiti nezaja‘ljive apetite mahnitih krsta{a.
Dakako, nikad vam ni jedan zapadni ambasador u BiH ne}e saop}iti istinu
o krajnjim namjerama zapadne politike u BiH. Taman posla da sad neko od
njih ka‘e: na{ cilj je uni{tenje Bo{njaka. Ni Hitler, kada je zatirao Jevreje,
nije na talambase razglasio svoj genocidni posao. Mladi} je pred pokolj u
Srebrenici bo{nja~kim dje~acima dijelio ~okolade. Logi~no je da se svaki
zlo~in ili negira ili skriva.
Dolari u bo{nja~kim zjenicama

Svaka pojava, makar i nakaradna, te‘i uspostavi sistema vrijednosti.
Interes pojedinaca, u ovisnosti od njihove svijesti o kolektivnom dobru,
tvori sistem koji funkcionira bez obzira na okolnosti. Tako se dogodilo da
je na frtalju BiH sa bo{nja~kom ve}inom ve} obrazovan sistem u kome se
34 IZ SAFFA
SAFFA
ta~no raspoznaju vrata beri}eta i vrata ponora. Ko ho}e da sa~uva du{u,
ignorirat }e blagodeti koje mu se nude u slu‘bi sataniziranja Bo{njaka. Ko
ho}e da ima iluziju o svojoj bitnosti, da prosperira materijalno i na
dru{tvenoj ljestvici, u ovakvom sistemu vrijednosti, zanemarit }e znakovlje
vjere, morala, tradicije, napose, odanosti svojoj zemlji i svome narodu.
Bo{nja~ka tragedija proizilazi iz odsustva individualne predanosti
kolektivnim interesima. Otud krsta{ki sistem vrijednosti s lako}om lomi
bo{nja~ku ki~mu. Bo{nja~ke institucije koje su morale artikulirati i nametnuti
ulogu svakog Bo{njaka, odve} su zagubljene u pija~arskom grabljenju ma-
terijalnih dobara, kao da je bo{nja~ka ekonomska potentnost ne~iji kusur,
koji treba zgrabiti prije nego ga odnese vjetar. Sti~e se utisak da kod
bo{nja~kih prvaka dolari klaparaju zjenicama, pa oni ni{ta i ne vide, ni{ta i
ne ~uju, osim zveketa nov~anica, kao jedine su{tine njihovog ‘ivota. U takvom
ambijentu nije ostao ni trun prostora za bavljenje bo{nja~kim ‘ivotom, a
on je u artikuliranju i nametanju uloge pojedinca u stvarnosti, koja je
su{tinski jednaka vremenima genocidne agresije. Zato je logi~no {to danas
na{im bo{nja~kim dru{tvom vlada letargija koju krsta{ki sistem uspijeva
iskoristiti za svoje ciljeve.
A da je bilo obratno…
Ignoriranje Bajrama i organiziranje bo‘i}nog prijema za hrvatske
slu‘benike u jednoj dr‘avnoj slu‘bi u Tuzli, od strane bo{nja~kog funkcio-
nera, paradigmatski je indikativ ambijenta u kome ‘ivimo i koji sluti da }e
u budu}nosti ovakve pojave biti jo{ o~itije, i bjesnije. Dovoljno poznajemo
na{u politi~ku i dru{tvenu stvarnost da mo‘emo pretpostaviti {ta bi se do-
godilo da je ma koji bo{nja~ki funkcioner, recimo, priredio bajramski pri-
jem, Bo{njakinjama poklonio mahrame, a Bo{njacima knjige, a da je koju
sedmicu poslije potpuno izignorirao katoli~ki Bo‘i}. Pa cijela bi Bosna
medijski bila zapaljena takvim doga|ajem! Pravile bi se reporta‘e u polici-
jskim magazinima, reagirale bi stranke, Helsin{ki komiteti, sve bi grmilo
od protesta protiv segregacije Hrvata. Posve je sigurno da takav doga|aj ne
bi ostao nezabilje‘en, i neosu|en, jer bi se svi utrkivali da osude rukovodi-
oca koji pripre|uje bajramski, a ne prire|uje i bo‘i}ni prijem. Kako se onda
moglo dogoditi da doga|aj kojim je posvjedo~ena segregacija Bo{njaka, u
gradu u kome Bo{njaci ~ine barem 90 odsto stanovni{tva, ostane bez med-
ijskog i politi~kog tretmana? Odgovor je nedvosmislen: Bo{njaci se navikava-
ju da budu gra|ani drugog reda!
Broj 113, 1. II 2004.
Kada Komisija za vrijednosne papire obznani rezultate raznih pri-
vatizacija, Bo{njaci }e kona~no razumjeti da su u neznanju
oplja~kani, a da je njihova imovina, za bezvrijedne certifikate, pre{la
u hrvatske i slovena~ke ruke. Ko je u Bo{njaka odgovoran za na-
cionalni ekonomski slom?
Najte‘i bo{nja~ki poraz

U subotu, oko 11 sati, bio sam svjedok jednog {ejtanskog prizora.
Krenuo sam kolima po svog prijatelja, slikara Fikreta Vr{anina, koji je s
ku}om na periferiji Tuzle. Namjeravali smo prevu}i neka balkonska vrata.
Do Fikrine ku}e vodi jedan uzak put. Jedva da se mogu kri‘ati kola.
Kad sam bio 30-tak metara od njegove ku}e, nai|em na neko bijesno auto.
Auto stoji. Okrenuto u pravcu Fikrine ku}e. Nasred puta. Upaljenih svjetala.
Bibiknem. Niko ne reagira. U~ini mi se da kroz zadnje staklo, na naslonu,
vidim klonulu glavu. Izi|em iz kola i pri|em. Unutra, neki momak, sa sun~anim
nao~alama, spava. Ili je mrtav. Pokucam. Pokucam ja~e. Pa jo{ ja~e. Glava se
pomjeri. Rekoh mu da makne kola da pro|em. Utom ugledah u njegovom
krilu pivsku fla{u. Ugledah i da ima suvoza~a. I suvoza~ spava. Sa sun~anim
nao~alama i sa pivom. Prolomi se lave‘. Na zadnjem je sjedi{tu bio opak pas.
Ovaj prvi se pomjeri. Rekoh, upalit }e kola, i pomjeriti se. Vratim se u svoj
auto. êkam. Opet je zaspao. Okrenem svoja kola, i drugim putem, okolo,
do|em do Fikrine ku}e.
Narkomanska demokratija
Vozim, i razmi{ljam: {ta je moglo strefiti ovu dvojicu momaka pa da
zaspu u po bijela dana, nasred puta, da toliko nestanu iz stvarnosti da ih ne
mo‘e{ dozvati. Ako im se prispavalo, mogli su makar kola maknuti u stranu.
To {to im se dogodilo, moralo je biti trenuta~no, bez mogu}nosti da reaguju,
da se sklone s puta, i odspavaju, ne remete}i mir i sigurnost. Samo je droga u
stanju spucati nekog u glavu do te mjere da ljudski stvor izgubi vezu sa ‘ivot-
om. Nema nikakve sumnje, ovaj dvojica su drogirani. Sude}i po bijesnim
kolima, i po krvolo~nom psu, mogli bi imati i oru‘je. U svojim narkoma-
nskim privi|enjima bi za~as mogli potegnuti pi{tolj, ubiti nekoga. I, zato ne
bi odle‘ali, jer bi ih sud proglasio neura~unljivim. Interes pravosu|a je svakako
da krajevima sa bo{nja~kom ve}inom hoda {to ve}i broj manijaka.
Upravo zbog toga sam predlo‘io Fikri da stvar prijavimo policiji. Fikro
re~e kako je i prije mene nai{ao neki ~ovjek, s golfom, obilazio je oko ovih
kola, a kad je vidio da ne mo‘e dozvati drogirane mladi}e, okrenuo se i
oti{ao. Fikro se slo‘io da odemo do policije, jer, kako re~e, u ku}i su mu
k}erke i ‘ena, u kom{iluku ima djece, ‘ena, starih i bolesnih, a ko zna {ta
ovi mladi}i mogu napraviti u svojim halucinacijama.
U policiji su od Fikre prvo tra‘ili da dadne svoju li~nu kartu. Kao da
je on kriv. Kao da nije pre~e da mu se zahvale i da odmah odu na lice
36 IZ SAFFA
SAFFA
mjesta. Fikro im nije dao li~nu kartu i zamolio ih da odu to rije{iti, ili }e on
to rije{iti, lopatama, sa kom{ijama i prijateljima. Na{a demokratska polic-
ija je, bezbeli, ljubazno upozorila mladi}e da ne spavaju nasred puta. Nji-
hovo dalje pona{anje je u domenu evropskih standarda. Nek’ se drogira ko
ho}e i koliko ho}e. Radi se o demokratiji.
Urota protiv bo{nja~ke porodice

Poslije smo Fikro i ja oti{li do Muhameda D‘onija sa Me|a{a. Bio je
kod njega i neki kamiond‘ija. Pri~amo o neima{tini. Pri~a se zapodjenula
zbog informacije koja je bila na radiju, da infarkt kosi i 20-ogodi{njake.
Sla‘emo se da to nije nikakvo ~udo, s obzirom na pritisak besperspektivnosti,
bijede, nesigurnosti, haosa… Mlad ~ovjek je osu|en na poni‘enje. Energija
mladosti, umjesto da bude usmjerena ka radu i privre|ivanju, zato~ena je
u ‘ivot koji ne mo‘e izdr‘ati taj pritisak besmisla. Prisilno su mladi i mnogi
30-ogodi{njaci, koji ‘ive na grba~i roditelja, obi~no penzionera, ne mogu
se o‘eniti, imati djecu, jer nemaju odakle ni svoja usta nahraniti. Sve je to
ogromna negativna energija koja proizilazi iz osje}aja poni‘enja. Sla‘emo
se da ovakvo bezna|e ne vlada u krajevima sa srpskom i hrvatskom ve}inom.
Srbi i Hrvati, zahvaljuju}i dvojnom dr‘avljanstvu, makar nemaju osje}aj
geta, kojim su opasani jedino Bo{njaci. Srbinu je {iroka Srbija, Gr~ka, Rus-
ija, Hrvatu je {iroka Hrvatska i katoli~ka Evropa, jedino je Bo{njak osu|en
da ‘ivotne {anse pronalazi u presahlom frtalju Bosne. A taj frtalj je odve}
pod razli~itim pritiscima specijalnog rata, zbog ~ega se Bo{njak i tamo gdje
je u ve}ini osje}a kao gra|anin drugog reda. Poruka je o~igledna: Odlazite!
Napu{tajte Bosnu! Dostojanstvo jedino mo‘ete prona}i daleko od Bosne,
tamo gdje }ete se utopiti u okeanu ljudi bez imena i porijekla!
Muhamed D‘oni ka‘e da je pro~itao podatak da je 100.000 mladih
Bo{njaka od Dejtona na ovamo napustilo BiH. îtava sela su ostala bez
mladih ljudi. Agencije za raseljavanje Bo{njaka rade punom parom, ali to
niko ne razumijeva kao nastavak etni~kog ~i{}enja, kao genocid. Ljudi bje‘e
da ne bi presvisli od poni‘enja. Da se ne bi otisnuli u paklenu utjehu alko-
holizma i droge. Na ‘alost, ogroman broj mladih Bo{njhaka postaje
zato~enik droge, a usljed ovisnosti i neima{tine, i – kriminala.
D‘onijev jaran, ovaj kamiond‘ija, ka‘e kako je nedavno vozio so iz
Solane za Biha}. Dole je vidio stotinjak nadni~ara, i starih i mladih, koji
mjese~no rade za jedva 150 maraka. Ka‘e da im je satnica nekih, ne pamti
ta~no, 30-40 feninga. Oni nosaju te{ke vre}e soli za naknadu od nekoliko
maraka dnevno. Me|u njima je, ka‘e, vidio i jednog in‘injera koji je ostao
bez posla. ôvjek je htio poluditi od poni‘enja i bijede, pa je razabr’o da
mu je bolje nosati vre}e budza{to, nego sjediti i ‘derati se. Ali, {ta on i
njegova porodica mogu rije{iti sa 150 maraka. To nije dovoljno ni za ra~une.
Ni za bra{no. A kamo li za {kolovanje djece. [ta }e osje}ati otac koji svoje
dijete ne mo‘e poslati u {kolu?
Mo‘e li dijete razumjeti da nije otac kriv {to bi da radi, a ne daju mu
da radi, ni da zaradi, ve} je kriva op}esvjetska urota protiv bo{nja~kog oca,
protiv bo{nja~ke porodice?!
Bez nagona za samoodr‘anjem
Sve {to nam se doga|a bilo bi podno{ljivije kad bismo kao nacija
funkcionirali na vrijednosnim principima islama, dijaloga, solidarnosti, fa-
milijarnosti. Dogodila nam se stra{na otu|enost, u svim relacijama. Od
vjere nam je ostala Islamska zajednica koja nema snage da se oslobodi od
stega administrativnog tuma~enja islama. Od svega drugog, {to smo imali,
i {to nikad nismo ostvarili, ostalo je – ni{ta, jer u bo{nja~kom narodu ne
postoji kolektivni autoritet koji bi htio i umio artikulirati na{e individualne
obaveze u kolektivnoj stvarnosti. Nevjerovatno, zastra{uju}e, djeluje oba-
mrlost bo{nja~ke inteligencije spram agresije kojoj smo izlo‘eni. Da stvar
bude gor~a, bo{nja~ka je inteligencija veoma aktivna, prisutna, glagoljiva,
ali sve to nema veze sa stvarno{}u. Slikaju se po novinama, na utakmicama,
pozori{nim predstavama, koncertima, kao da nam je sve k’o u Francuza.
Neko mora snositi odgovornost za nemanje nacionalnog stava, a time
i strategije, spram nastavka agresije. Na{i gubici su konkretni. Odgovo-
rnost je na svim institucijama i pojedincima koji slove kao nacionalni tribu-
ni. Kao {to u ratu oficir odgovara za nepotreban gubitak ljudskih ‘ivota,
tako i danas neko mora biti odgovoran za gubitak 100.000 mladih Bo{njaka,
ili za, ne daj Bo‘e, gubitak 500.000 Bo{njaka u dijaspori koji upravo treba-
ju ostati bez bh. dr‘avljanstva. Kad nema reakcija na ovako o~igledne na-
srtaje na bo{nja~ke pre‘ivjele ‘ivote, kako tek o~ekivati analize i reakcije na
suptilnije vidove ubijanja Bo{njaka, kao {to je strate{ko instaliranje narko-
manije, socijalne bijede, bezna|a…
Upravo ovih dana bo{nja~ki narod }e se suo~iti sa svojim najte‘im
porazom. Kada Komisija za vrijednosne papire obznani rezultate raznih pri-
vatizacija, Bo{njaci }e kona~no razumjeti da su u neznanju oplja~kani, a da je
njihova imovina, za bezvrijedne certifikate, pre{la u hrvatske i slovena~ke
ruke. Prema prvim informacijama, razmjere privatizacijske plja~ke su katastro-
falne. Recimo, hiljade dunuma zemlje u Kalesiji i @ivinicama je, putem priva-
tizacije PD “Spre~a”, postalo vlasni{tvo Kme~ke dru‘be iz Ljubljane. Koliko
je tek fabrika i poslovnih prostora pre{lo u nebosanske ruke, putem papira
bez vrijednosti, tek }e se saznati. Kad budu objavljeni ovi podaci, treba [a}ira
Filandru upitati za komentar njegove obmanjuju}e izjave da – “Bo{njaci nikada
u svojoj povijesti nisu bolje stajali”. Treba upitati i druge tribune – zar je bilo
te{ko odrediti strategiju spram privatizacije i uspostaviti nacionalni priva-
tizacijski fond koji bi spasio bo{nja~ku imovinu od otima~ine?! O ovom pitanju
se u na{oj javnosti nije ~ula ni rije~.
Kada je po~etkom 2001. pokrenut Bo{nja~ki dijalog, ~ija je nakana
bila da se u svim bo{nja~kim mjestima svakog petka raspravlja o goru}im
pitanjima, digla se sila bo{nja~kog baliluka da uni{ti taj poku{aj samodi-
scipliniranja Bo{njaka. Eto, Bo{nja~ki dijalog je uni{ten. I, {ta sad? Imamo
narkomane na svakom koraku. Imamo bijedu. Imamo poni‘enje. Imamo
stvarnost u kojoj smo objekat, a ne subjekat svoje sudbine. Imamo put u
nestanak. Nemamo nagon za samoodr‘anjem. Ko smo to mi?
Broj 114, 15. II 2004.
38 IZ SAFFA
SAFFA
Okupirani dru{tveni mehanizam koji forsira Bo{njake odro|ene
od bo{nja{tva i od islama, narednih }e godina ponovo stvoriti arm-
iju ‘dera~a krmetine, u bukvalnom i u metafori~kom smislu.
[ta je krme Bo{njacima

Smisao ljepote je da se ogleda u svojoj suprotnosti. Zato je Bog na
Zemlji stvorio krme. U nakaznosti ove ‘ivotinje, koja ‘dere sve {to joj do|e
pod nju{ku, ogledaju se dunjalu~ke ljepote. Kako bismo znali za bjelinu
nimeta, da ne znamo za peksinluke od kojih se gr~i stomak?
Bog je ljudima ostavio isku{enje, da na kratkom proputovanju kroz
ovaj svijet svoje du{e odvedu do ponora ili do uzvisina. Muslimanima su date
nedvosmislene upute koje im obezbje|uju miran ‘ivot i jo{ mirnije preseljenje.
Na ‘alost, jo{ mnogo muslimana, posebno u Bosni, ne}e put. U tom bespu}u
oni su ‘rtve ideolo{kih i modnih trendova. Otud proizilazi pola stolje}a dugo
bratstvo obnevidjelih Bo{njaka s krmetinom. Za njih je krmetina – viza za
budu}nost. Ju~er, u komunizmu, i danas, u ovom karavaktu u kome je dobar
Bo{njak samo onaj Bo{njak koji svjedo~i da nije musliman. @deranje krmet-
ine je bilo i ostalo najja~i dokaz da musliman nije musliman.
Armija ‘dera~a krmetine

Na velikohrvatskoj Federalnoj tv ima neka emisija {to se zove “Paradajz
i paprike”. Tu se pojavljuju razne poznate li~nosti i pokazuju svoje kuha-
rske sposobnosti. Ni{ta ~udno, narodu treba razbibrige. ûdo nastaje kad
se u ovoj emisiji pojave dvije Bo{njakinje koje javnosti preporu~uju svoje
recepte s krmetinom.
Da budemo na~isto, sva~ije je pravo da jede ili ‘dere {ta mu je volja.
U kona~nici, svako je sam sebi svjedok. Mo‘emo mi bezbroj puta nekom
muslimanu kazati da mu njegova vjera zabranjuje krmetinu, mo‘emo mu
tu zabranu tuma~iti i sa zdravstvenih, estetskih, gastronomskih kriterija,
ali, ako je on navr’o da ‘dere ne{to ~ega se zdrav um gnu{a, zalud nam sva
pri~a. Otud je iluzorno prije~iti tu vrstu ljudske slobode, ali je na{a obave-
za da kontinuirano oda{iljemo poruke o {tetnosti krmetine za muslimana,
u vjerskom, zdravstvenom i svakom vitalisti~kom smislu. Napose, svaka je
zabrana krhka ako se zasniva na sili, a ne na punoj svijesti individue o
{tetnosti onoga {to se zabranjuje.
Bo{njaci su nakon Drugog svjetskog rata u{li u sociopoliti~ki prostor
u kome ‘deranje krmetine nije nosilo znak {tetnosti. U komunizmu je ‘de-
ranje krmetine bilo “muslimanska vrlina”. Kao {to se pristupnica u ameri~ke
bande dobija sa ubistvom ~ovjeka, kao {to se u nekim afri~kim plemenima
ratnik postaje sa pijenjem zmijske krvi, kao {to se danas u na{im {kolama
~lan “prave raje” postaje sa uzimanjem droge, tako je musliman u komu-
nizmu ravnopravan ~lan zajednice postajao sa pro‘deravanjem krme}eg
mesa. Jakako, to nigdje nije bilo zapisano, ali je nad svim bo{nja~kim kar-
ijerima lebdio semafor ~ije se zeleno svjetlo palilo kad musliman kr{}anima
doka‘e da nalikuje na njih. Budu}i da su sociopoliti~kim prostorom vladali
kr{}ani koji krmetinu osje}aju kao dio svog vjerskog i duhovnog identiteta,
logi~no je da su za njih bili podobni samo oni Bo{njaci koji su spremni
prihvatiti njihove, a odre}i se svojih znakova identiteta. @deranje krmetine
je bio, i ostao, najjednostavniji test.
Odbijanje krmetine za sofrom bilo je tuma~eno kao primitivizam,
kao retrogradna pojava koja se protivi “progresu samoupravnog socijali-
zma”. Bo{njaci koji ne jedu krmetinu ne samo da su bili nepodobni za
reìmsku hijerarhiju, ve} i sumnjivi, subverzivni, bezbeli, spremni da pokrenu
islamsku revoluciju u SFRJ, potuku JNA i sve Jugoslovene prevedu na islam.
Vi{edecenijsko indoktriniranje Bo{njaka antimuslimanskim kriteriji-
ma dru{tvenih vrijednosti, stvorilo je potkraj Jugoslavije bo{nja~ku armiju
‘dera~a krmetine. Trunka je falila pa da se kriti~na masa Bo{njaka posrbi u
onoj mjeri u kojoj su to danas muslimani u Vojvodini, koji uzgajaju krmad
i Bajram slave uz ~varke i ljutu prepe~enicu. Po{to je Islamska zajednica
posljednjih desetak godina gradila formalisti~ke, a ne su{tinske stubove
islama, i po{to se ova profiterska kula od karata survala nakon okon~anja
rata i povratka }irili~nih ringi{pila, logi~no je {to smo danas bezmalo na
istim pozicijama na kojima smo bili, recimo, 1991. godine. Zastava sa krme-
}om glavom ponovo se vijori nad bo{nja~kim glavama.
Mozak u krme}em saftu

Pojavljivanje dvije Bo{njakinje u kulinarskoj emisiji “Paradajz i pa-
prike” podrazumijevao bi makar da u receptima koje predstavljaju ne ko-
riste krmetinu. Da ne kaèmo da bi bilo normalno da predstave ne{to od
bogatstva bosanske kuhinje. Naprotiv, ove su dvije Bo{njakinje predstavile
recepte u kojima se koriste dimljeni pr{ut i dimljena slaninica.
Kad ka‘emo da nije normalno da Bo{njakinje predstavljaju recepte
sa krmetinom, onda mislimo na elementarnu uvi|avnost koju bi Bo{njakinja
trebala imati prema vjerskim osje}anjima svoga naroda. To je stvar op}e
kulture i pristojnosti.
O kome se, dakle, radi? Osoba A je estradna umjetnica Amila Glamo-
~ak, koja se u vrijeme apsolutne vladavine SDA hvalila kako u vrijeme rama-
zana nigdje ne nastupa, jer vrijeme provodi, k’o biva, u ibadetu i postu. I
njen suprug, Admir Glamo~ak, koji je dekan Akademije scenskih umjetno-
sti postao u vrijeme rata, uvijek je bio pun transparentne hvale za SDA. U
vrijeme njihove renesansne privr‘enosti bo{nja~kim vrijednostima, krmeti-
na im bezbeli nije bila ni na kraj pameti. No, vremena se mijenjaju, jer
“demokratija” svako malo pa dolazi.
Osoba B je Amra Red‘i}, nekada{nja komunisti~ka snaha, koja je ~etiri-
pet godina nakon rata odjednom izmislila da je stilistica, {to je ina~e kod nas
samozvanje raznih ubleha koje po profesiji nisu ni{ta. Ta Amra je rat provela
u Skandinaviji, a onda se pojavila sa pri~om da je u Holivudu zavr{ila za tu
stilisticu, i danas u SDP-ovskim medijima va‘i kao stru~njak za to ne{to {to se
zove – stajling.
40 IZ SAFFA
SAFFA
Osoba C u ovoj pri~i je Federalna tv, odnosno bezimeni urednik
“Paradajza i paprika” koji usagla{ava recepte. Pretpostavka da je FTV
predloìla da dvije Bo{njakinje kuhaju na krmetini, opet ne abolira Amilu i
Amru, jer su one to prihvatile. Malo bi kojoj normalnoj Bo{njakinji bilo
pre~e slikanje na televiziji, u zamjenu za gadost koju su du`ne po~initi
prema bo{nja~kom auditorijumu. Amra i Amila su mogle jednostavno ka-
zati – ne èlimo sudjelovati u emisiji jer mi ne kuhamo na krmetini. Ili -
prona|ite neki drugi recept, bez krmetine, i mi }emo sudjelovati. Dakle,
~ak i ako ovo nisu njihovi recepti, ve} reìja FTV, stvar je ista: rije~ je o
svjesnom metanju svog mozga u krme}i saft.
Put krme}eg prosvjetljenja

To {to su Amila i Amra spremne da obraz slikaju pored krmetine,
njihov je problem i njihovo ljudsko pravo. No, njihova spremnost nam uka-
zuje da sistem vrijednosti u na{em dru{tvu poprima obrise kakve je imao u
vremenima komunizma. Onda{nje je dru{tvo svoj krsta{ki karakter pakova-
lo u kostime socijalizma, bratstva-jedinstva i sl., dok ovda{nje to ~ini pod
logotipom multikulture, puta u Evropu i sl. Budu}i da je krmetina znak
kr{}anskog identiteta, jer se njome, najlak{e, utvr|uje razlika prema islam-
skom svijetu, logi~no je {to se krsta{ka strategija u Bosni dobavezala ove
‘ivotinje koja hrop~e na granicama prema islamskom svijetu. Krsta{ka strast
}e tra‘e}i sebi odane Bo{njake koristiti krmetinu kao mjesto identifikacije,
kao carinu na kojoj se pla}a danak varljivom ulasku u svijet ravnopravnijih.
Amila i Amra su to kvalitetno sra~unale. One su osjetile vjetrove budu}n-
osti. One su skop~ale da se sistem dru{tvenih vrijednosti vi{e ne odre|uje
bo{nja~kom tradicijom i islamskom mentalnom higijenom, ve} krsta{kim
kriterijima. One su sa svjesnom ra~unicom prigrlile krmetinu kao putovnicu
za dru{tvo onih {to odre|uju ko }e na kojoj stepenici stajati. Budu}i da i
jedna i druga ‘ive od medijske promocije, a da medijski aparat u BiH dr‘e
krsta{ki nastrojeni kr{}ani i njihovi muslimanski kelneri, one su razabrale
koji je najlak{i put za bijeg iz bo{nja~kog usuda potla~enosti: put krme}eg
prosvjetljenja.
Pri tome su i Amra i Amila ‘rtvovale svoj auditorijum, koji nije kr{}a-
nski, ve} muslimanski. Amila, fakat je, ne pjeva u Trebinju ili Grudama, ve}
u Sarajevu, dominantno Bo{njacima. Ako je ona spremna da se Bo{njacima
zamjeri time {to kao Bo{njakinja propagira ‘deranje krmetine, onda je nje-
na ra~unica potkovana debelim razlozima.
Iz te ra~unice mo‘emo ~itati sociopoliti~ku stvarnost u kojoj je apso-
lutno nebitno {ta misle i osje}aju Bo{njaci, ve} {ta u njihovo ime ka‘u
bo{nja~ke marionete koje su podobnost izgradile na kriterijima na kojima
to danas ~ine Amila i Amra. Okupirani dru{tveni mehanizam koji forsira
Bo{njake odro|ene od bo{nja{tva i od islama, narednih }e godina ponovo
stvoriti armiju ‘dera~a krmetine, u bukvalnom i u metafori~kom smislu.
Broj 115, 1. III 2004.
Teoretski je mogu}e da na lokalnim izborima ujesen uzmemo
Zvornik, Bratunac i Doboj, da upolovimo vlast u Bijeljini i Pri-
jedoru… Od prakti~ne realizacije dijeli nas samo stupanj na{e
nacionalne svijesti. Kako ubijediti svakog Bo{njaka s pravom glasa
u RS da mu je patriotska obaveza izlazak na izbore? Kako na{eg
~ovjeka motivirati da sat svog ‘ivota podari ‘ivotu Bosne?
Ko }e uzorati Drinu
Subota je. Jutro. Ki{i i snjegulja. êkam pred zgradom gdje je sazvan
sastanak predstavnika svih povratni~kih struktura, iz Podrinja i Posavine.
Razgovarat }emo o lokalnim izborima. Postoji {ansa da Bo{njaci uzmu vlast
u Zvorniku i Bratuncu, da zadr‘e u Srebrenici, i da se tako stvori jedan
bosanski pojas uz Drinu. Postoji {ansa i da se uzme vlast u Doboju, da se
prepolovi vlast u Bijeljini, u Prijedoru… Ako bi se bosanstvom presjeklo
genocidno tkivo Republike Srpske, otvorila bi se mogu}nost da se i u dru-
gim krajevima osokoli politi~ki povratak Bo{njaka. Ljudima treba objasniti
da nema povratka bez politi~kog povratka, da su na{e obnovljene ku}e i
d‘amije ~ardaci ni na nebu ni na zemlji, sve dok na{ povratak ne bude
pope~atan politi~kim prisustvom. Me|utim, na putu do tog razumljivog
cilja – bezbroj je prepreka. Ponajvi{e onih {to ih sami sebi pravimo.
Pisanje traktorskim plugom

Pohitio sam da ne okasnim, pa uranio. êkam. Ne pro|e malo, a
pojavi se jedan ~ovjek, mojih godina. Krupan. Pokis’o. Uspravan i poguren
u isti mah. Uspravan zbog neke odlu~nosti koja damara iz njegovih ~vrstih
koraka. Poguren, ko zna kako, valjda iznutra, ne vidi se, a vidi se. Iz njega
isijava neka druga, ovovremena Bosna, koja se sve rje|e mo‘e na}i na ulica-
ma Sarajeva, Tuzle, Biha}a, Zenice… Povratni~ka Bosna.
Pri|e. Selamismo se. Ka‘e: - “Sva{ta sam mogao o~ekivati, ali da }u
ba{ tebe ovdje zate}’, nisam”. Ka‘e, ~ita “Saff ”, neko mu donese, u to neko
povratni~ko selo u Podrinju. Razvezasmo pri~u, o nama. Iz tog gorkog mu-
habeta ostat }e mi u pam}enju jedna sekvenca. Ka‘e, neka mu je humani-
tarna organizacija dala traktor, kao prilog odr‘ivom povratku. On ore i {to
ne bi trebao orati, jer ho}e da svojim uzoranim njivama posjedo~i i dobri-
ma i du{manima da je ovo njegova zemlja, da ovu zemlju voli, da je njegu-
je, i da ne misli s nje odlaziti. Njegovo oranje, i gdje ne bi morao orati, nije
inad, jer se inad izvodi u huji, od sile, od vi{ka, od bijesa; njegovo je oranje
ljubljenje bosanske zemlje, u vjeri da }e ljubav podarena zemlji biti vra}ena.
To ispisivanje domoljublja traktorskim plugom jednako je, ako ne i vredn-
ije, ispisivanju ma kojeg teksta u odbranu bosanske budu}nosti. On pi{e
plugom, ja pi{em tekstom. Ja pi{em u toplom, u miru svoje ku}e, on pi{e u
hladnom i opasnom okru‘enju, po krvavim njivama, i nikad ne zna ho}e li
mu se ba{ ove no}i dogoditi ~etnik, koji ubija i za ubistvo ne odgovara.
42 IZ SAFFA
SAFFA
Rado bih rekao da je njegovo pisanje konkretan rukopis, ono {to nam treba,
ali, znam, Bosni su potrebna i pismena koja }e njene ljude uputiti da se
prihvate ispisivanja svoga prisustva, na njivama, u d‘amijama, u ku}ama, u
parlamentima, u fabrikama, gdje god se mo‘e posvjedo~iti da smo na svo-
joj zemlji i u svojoj vjeri.
Minska polja }e roditi hljeb

Ovaj plemeniti Bo{njak, eto, ~ita “Saff ”, prati sve {to ga moè o~vrsnuti
u njegovoj nakani; on je, usu|ujem se re}i, jer sam ga ~uo kako misli,
politi~ki pismeniji i obavje{teniji od hi~me na{ih intelektualaca koji mlate
praznu slamu imenom Bosne. Na kraju, ovaj je insan kompletna bo{nja~ka
figura: on ore svoje njive po Republici Srpskoj, i zna za{to to ~ini; on ~ita,
on zna za nastavak genocida nad bo{nja~kim narodom, ali on ima ~vrstu
vjeru da ga ni{ta ne moè poma}i sa njegovih, a na{ih, uzoranih njiva.
Makar i da izgubi svoju bitku, on }e je izgubiti kao insan, u vjeri i u borbi,
{to je u kona~nici pobjeda pred kapijama boljeg svijeta.
Iskreno, u jednom sam se momentu osjetio posti|enim pred ovim
~ovjekom. Na{ pozadinski rad je daleko iza ovih prvih linija bo{nja~ke fro-
nte, koje su tamo gdje na{i ljudi, napu{teni, neza{ti}eni, bez podr{ke, kr~e
bespu}a na{eg povratka u Bosnu i plijeve minska polja za koja duboko
vjeruju da }e opet roditi hljeb.
Usamljeni~ko oranje ovog Bo{njaka sudarilo se sa mojim snovi|enjem
bo{nja~kog naroda. Volio bih da smo narod, ko{to nismo, pa da svaki od
nas odvoji po mjesec dana ‘ivota, kad god ho}e, i ode me|u ove ljude, da
im se na|e na pomo}i, u podr{ci. Bila bi to armija bo{nja~kih mjeseci,
sun~ana sila zvijezda, koja bi preplavila sve {to je bilo na{e, i {to nikada
vi{e ne}e biti na{e ako se budemo pona{ali ovako, osje}aju}i Podrinje,
Posavinu, Krajinu i Hercegovinu kao Karad‘i}evu }a}evinu. Na ‘alost, Isla-
mska zajednica ne mo‘e prona}i ni imame koji bi sjedili u Fo~i i Vi{egradu,
a kako bismo tek prona{li stotine hiljada Bo{njaka koji bi pristali na mor-
alne i patriotske ekskurzije me|u na{im povratnicima. [to bismo i{li tamo
gdje nas Srbi mogu ubiti, kad je bezbolnije da nas ubijaju ovdje, u glavu?!
Mentalne posrbice
Pri~a je ~udo. Nikad ne zna{ {ta }e te na njenom razmotuljku pre-
sresti, i nekim drugim putem odvesti do kraja. Htio sam ispri~ati jednu
znakovitu sekvencu iz razgovora sa ovim Bo{njakom, ali me njegovo pisan-
je plugom po podrinjskim njivama odvuklo okolokole do ovog {to ho}u
re}i. Nije zalud, jer ovo {to slijedi ne bismo u punoj dimenziji osjetili da
nije ove prethodne slike o Bo{njaku koji traktorskim plugom, i bukvalno i
metafori~ki, svjedo~i ljubav prema zemlji. [ta sam htio rijet…
On mi re~e kako u tom selu ima i Srba i Bo{njaka. Iako on dunum
zemlje ore za 12 maraka, Srbi dobavljaju traktor iz deset kilometara udalje-
nog sela, ~iji im gazda ore po 15 maraka za dunum. Srbi }e zijaniti tri
marke, ali ne}e uposliti Bo{njaka. Golem je to unfal u srpskoj glavi kad ni
materijalni interes ne mo‘e razbiti mr‘nju prema Bo{njacima. Tri marke su
danas k’o ku}a. Kad uzme{ da se ore po nekoliko dunuma, onda se ovaj
srpski gubitak bezbeli popne na 10-20-30 maraka. Srbi }e, eto, ostati i bez
finih para u ku}nom bud‘etu, ali ne}e uposliti Bo{njaka, svog prvog kom{iju.
Pri tome ih ne zanima da li ih taj Srbin koji napla}uje 15 maraka po dunu-
mu - plja~ka. Ako i plja~ka, nek’ plja~ka, samo nek’ je sve po srpski.
Mo‘e li postojati i{ta monstruoznije od ove srpske manifestacije
primjenjenog nacizma? Zar mo‘e? Mo‘e! Bo{njaci iz ovog sela tako|er un-
ajmljuju svesrpskog traktoristu!!! Bo{njacima iz ovog sela nije ‘ao da zijane
po tri marke kako bi pokazali lojalnost Srbima. Bo{njaci iz ovog sela su
mentalne posrbice, ~iji kukavi~luk i baliluk kod Srba jedino mo‘e izazvati
podsmijeh i ga|enje. Varaju se ako misle da }e ih Srbi cijeniti po njihovom
mazohizmu. Srbima se, a ni Hrvatima, ovakav sunovrat nikada ne bi mogao
dogoditi. Zamislite kad bi ovako neki Srbin, ~ija je familija stradala u Jase-
novcu, unajmio nekog Hrvata, ~iji su svi bili u usta{ama – da mu ore njivu?!
Nema {anse.
Sat ‘ivota za ‘ivot Bosne

Pod utiskom ove pri~e presjedio sam ~etiri sata na sastanku povratni~kih
struktura iz Podrinja i Posavine. Hteli bismo da postignemo takav stepen
bo{nja~ke samosvijesti i organiziranosti da u punom kapacitetu izi|emo na
lokalne izbore. Kako na{eg ~ovjeka motivirati da sat svog ‘ivota podari ‘ivotu
Bosne? Ve}ina }e na{eg naroda da sate i sate prolumpuje utapaju}i se u
krme}em brlogu srbijanskog folka, ali ne}e jedan sat izdvojiti za Bosnu. Za{to
je to tako?
…Opet ista pri~a. Zato, brate, {to na{e bo{nja~ke i muslimanske
institucije nisu uspjele da izgrade kvalitetnu kolektivnu svijest, i {to su
manifestacije nacionalnog bitka zasnivale na formalizmu, a ne na su{tini.
Kona~no, treba priznati, ove su institucije bankrotirale, a da su pod ste~ajem,
mrtve i mlitave, najbolje svjedo~i stanje na{eg i od Bosne i od islama
odro|enog naroda. Govorimo, dakle, o kriti~noj masi Bo{njaka, a ne o
ogromnoj manjini koja ~ita ovaj ili neki drugi tekst.
U protivnom, ne bismo danas raspravljali o elementarnim znakovi-
ma koji jedan narod ~ine politi~kim, a koji se zasnivaju na odgovornosti
kriti~ne mase pojedinaca prema kolektivnom dobru. Na{ glavni problem je
kako u na{im ljudima prona}i po sat vremena za Bosnu. To nije problem ni
u jednom samoodr‘ivom narodu. Ali, u narodu koji nestaje…
…U protivnom, ne bi se moglo dogoditi da svi Bo{njaci u jednom
povratni~kom selu, pored svog ~ovjeka, unajmljuju Srbina, da im uzore
bosanske njive. Ne bi se doga|alo da i danas bolujemo dje~ije bolesti koje,
evo, mogu biti i smrtonosne.
Gubici su konkretni. Ako na lokalnim izborima u jesen ne uzmemo
Zvornik i Bratunac, Podrinje je zauvijek izgubljeno. A i Bosna, vremenom.
Broj 116, 15. III 2004.
44 IZ SAFFA
SAFFA
Upad SFOR-ovih agenata u ku}u dr. D‘elala Imamovi}a je prvi
slu~aj da me|unarodne snage teroriziraju nekog istaknutog
bo{nja~kog intelektualca. Dr. D‘elal mo‘e izdr‘ati ono {to njegovi
progonitelji ne mogu ni zamisliti. Ali, nismo svi jaki kao dr. D‘elal.
Njega smo morali braniti zbog sebe.
Prvi bo{nja~ki intelektualac

na udaru SFOR-ovih siled‘ija
Ta~no prije tri godine upoznao sam dr. D‘elala Imamovi}a iz Zenice.
Bilo je to u Konjicu. Na mom i njegovom proputovanju. Ja sam se vra}ao iz
Mostara. On je i{ao Neretvom, nizvodno. Susreli smo se u jednoj a{~inici.
Okahvenisali. Promuhabetili. Razmijenili telefone. Nikada se poslije nismo
ni ~uli, ni vidjeli. êsto sam se prisje}ao ovog slu~ajnog susreta, i nimalo
slu~ajnog razgovora. Neki dan sam pro~itao u novinama da su agenti SFOR-a
upali u ku}u dr. D‘elala Imamovi}a. …Kao da su upali u moju ku}u. Htio
sam nazvati dr. D‘elala. Ali, potro{io bih rije~i za koje je korisnije kad se
na|u u tekstu.
Rentabilna {utnja
Postoje dvije vrste ljudskih stvorova koji ne mogu ili ne}e da vide kako
se om~a oko bo{nja~kog vrata ste‘e: prvo su budale, a drugo su prostitutke.
Prve je Bog obilje‘io, i ne mo‘e im se zamjeriti. Druge }e Bog obilje‘iti, za
na{eg i njihovog ‘ivota, jer nema dubljeg moralnog dna od trgovine nad
ljudskom nesre}om. Ovo {to se nama doga|a je nesre}a, a kako je svaka
nesre}a isku{enje, razlike koje se pojavljuju izme|u ~estitih i pesnitavih kar-
aktera su o{trije i glasnije. U nesre}i se k’o na dlanu vide putevi dobra i
strampu}a zla. Kad u nesre}i neko ~ini zlo, zarad le{inarskog ~erupanja ranj-
enih, on to ~ini pri punoj bistrini uma. Jedina nesvijest koja u njegovoj glavi
postoji je sumnja u Boga. Ponesen {ansom da ugrabi ono {to mu ne pripada,
on zaboravlja na znakove {to upozoravaju svakog smrtnika. U nesre}i, takvih
je znakova u izobilju. Gdje god se okrene{, vidi{ tugu, i vidi{ opomenu.
Mo‘da je nerealno od obi~nih Bo{njaka tra‘iti da vide ne{to {to im
nije dato da vide. Oni stolje}ima vide ono {to im se servira. Danas su za-
bavljeni gr~evitom borbom za pre‘ivljavanje. Bo{nja~ki o~evi su najponi‘eniji
o~evi na svijetu. Stra{no je kad otac gleda u gladne djetetove o~i, a ne mo‘e
mu objasniti da bi babo radio, a da mu ne daju, da bi zaradio, ali mu ne
daju, da bi bio babo, ali mu ne daju… U gr~u poni‘enja, bo{nja~ki otac
nema kad razabrati za{to se njemu i njegovoj porodici doga|a socijalna
obespravljenost. On nema vremena da misli. Misao o uzrocima u njegovu
glavu me}e okupatorski s&h medijski sistem. Otud }e saznati da su krivci
za njegovu patnju ti “kriminalni, teroristi~ki, fundamentalisti~ki, itd.”
bo{nja~ki prvaci. Smjestit }e u glavu jo{ jedan poraz i nastaviti i{~ekivati
gore od najgoreg.
Nije upitna relacija ‘rtva-agresor izme|u bo{nja~kog oca i s&h oper-
atora koji kreiraju poraz bo{nja~ke porodice. To su konstante. Problem je u
Bo{njacima koji imaju pamet da razumiju {ta se doga|a. Oni ne samo da
razumiju obrazac nastavka genocida nad Bo{njacima, ve} u tom projektu i
u~estvuju. Kako? Tako {to svaki okupatorski sistem, pa i ovaj, ostavlja pro-
stor za kvislin{ko bezdu{je; patriotski ugursuzi su pozvani da u hibridnoj
hijerarhiji dru{tvenih vrijednosti zauzmu povla{tena mjesta u odnosu na
ugnjetavane smrtnike. Mjesto se pla}a, na dva na~ina: prvo, {utnjom koja u
okolnostima okupacije i terora ima zna~enje odobravanja; drugo, javnim
sudjelovanjem u be{~a{}u, {to se obilato nagra|uje. Bo{nja~ki kvislinzi koji
svoje sunarodnjake sataniziraju i kriminaliziraju na svakom koraku, imaju
vidno mjesto u na{oj percepciji opake stvarnosti. Sasvim nepravedno, za-
postavljamo Bo{njake koji su zaliveni rentabilnom {utnjom. Obje se vrste
ovih Bo{njaka hrane sa istog interesnog kazana. Za{to bi nas policijske
potjernice Bakira Had‘iomerovi}a i Senada Avdi}a vrije|ale vi{e od strate{ke
{utnje bo{nja~kih intelektualaca? I jedni i drugi rade u istoj firmi, samo u
razli~itim pogonima. Njihov je produkt zajedni~ki: uni{tenje Bo{njaka. To
{to jedni Bo{njaci za s&h interese i pare uni{tavaju Bo{njake, a {to drugi to
mirno posmatraju, napla}uju}i {utnju – nebitno je. No, zastra{uju}a je
koli~ina ovih {to {ute. To je ve} kriti~na masa bo{nja~ke pameti. Zato se
moglo dogoditi da teroriziranje dr. D‘elala Imamovi}a pro|e bez i jedne
javne reakcije.
Kukavi~ki bo{nja~ki um
Upad SFOR-ovih agenata u ku}u dr. D‘elala Imamovi}a je prvi slu~aj
da me|unarodne snage teroriziraju nekog istaknutog bo{nja~kog intele-
ktualca. Kad ka‘emo – istaknutog – mislimo na ~injenicu da je dr. D‘elal
poznat u narodu i priznat u struci. Nije “bezimen”, kao desetine natural-
iziranih Bosanaca i onih Bo{njaka koji ‘ive islam, a koji su posljednjih
godina od me|unarodnih snaga maltretirani nebrojeno puta.
U normalnom narodu pojam “bezimenosti” bio bi bezna~ajan. Svako
bi trebao biti jednak pred pisanim i nepisanim zakonom. Ipak, u na{oj
provincijalnoj feleri~nosti poznati ljudi su “ravnopravniji” od nepoznatih.
Nije nam isto kad se ne{to doga|a osobi za koju znamo, i nekome za koga
nismo ~uli. Otud se mogla razumijevati {utnja koja se nadvila nad kontinu-
irano teroriziranje “bezimenih” islamskih vjernika. Ko biva, {ta mi znamo
ko su oni koje ne znamo, a po{to nema dima bez vatre, bi}e da tu ne{to
ima, da tu nisu ~ista posla, pa nek’ sve ide svojim tokom, bez nas, k’o sa
nama… Ali, eto, dogodilo se da guja me|unarodnog terora nad Bo{njacima
glavurdu metne na ìvot jednog poznatog doktora, uglednog gra|anina, a
da ni to ne promijeni obrazac ignoriranja doga|aja koji bi se morali ticati
svih nas. Kako to odgonetnuti? Mo`da kroz isti onaj mentalni obrazac koji
je u Sarajevu, doga|aje u Fo~i, tuma~io tu|om zlom sudbinom. Ili, Podri-
nje je krvarilo, a u Tuzli se kahvenisalo u proljetnim ba{tama, i ra~unalo se
da su oni tam ne{to grdno zgrije{ili, ~im im se dogodilo da budu poklani;
iluzija se raspr{ila sa prvom granatom, koja je posvjedo~ila da su svi bo{nja~ki
46 IZ SAFFA
SAFFA
vratovi isti. Tako se danas gleda na teror kojemu je bio izloèn ugledni
zeni~ki doktor. Ko biva, ~im se njemu dogodilo da mu SFOR upadne u
ku}u, da mu otme kompjuter, da ga obiljeì, moralo je da postoji ne{to {to
mi ne znamo; pa nije ni taj SFOR posve bez glave pa da ljudima ’nako, iz
~ista mira, upada u ku}u; ima tu garant ne{to sumnjivo, jer je i sam doktor
sumnjiv, nosa bradu, filozofira, voli da ide u dàmiju, a ~im neko voli da ide
u dàmiju, tu nistu ~ista posla…
Kukavi~ki bo{nja~ki um je sklon krivicu tra‘iti u ‘rtvi, otpisati ‘rtvu
bez su|enja, pripisati joj ono za{ta je oklevetana… Obrnut proces od ovog
podrazumijevao bi karakternu ki~mu koja se ne}e povijati pred vjetrovima
ja~eg, ali ne i pravednijeg. Iz fukara{tinske ‘ablje perspektive, pravda je
uvijek na strani ja~eg. Iz moralne, stvari izgledaju druk~ije.
Sa moralnog stanovi{ta bilo bi normalno da se u ovom povodu ogla-
sio, recimo, zeni~ki “Preporod”, zeni~ki Med`lis IZ-a, a za{to ne i krovne
institucije vjere i kulture u Bo{njaka. Ipak je dr. Dèlal Imamovi} prvi
bo{nja~ki intelektualac kojega je maltretirao SFOR. Pre{utjeti teroriziranje
njegove li~nosti, zna~i otvoriti vrata za teroriziranje ma kojeg bo{nja~kog
intelektualca. Umjesto logike, nad ovim se slu~ajem nadvila mu~na {utnja.
Zastra{uju}a. Svaki ~estit bo{nja~ki intelektualac s pravom moè zaklju~iti:
ovako bi se {utjelo da se meni dogodi isto.
Nova islamska osje}ajnost

Ne znam koliko je trajao moj razgovor sa dr. D‘elalom u Konjicu. Bio
je to jedan od onih muhabeta gdje se gubi pojam o vremenu. Umjesto
minuta i sekundi otkucavaju rije~i. Isprepli}e se tih i so~an dijalog, kao
najljep{e vezivo na svijetu. Sje}am se, bio sa zadivljen slu~ajno{}u da ovog
izuzetnog ~ovjeka upoznam na mom i njegovom proputovanju, ba{ tu, u
~udnovatoj konji~koj a{~inici, u kojoj se ina~e vode spontani bo{nja~ki di-
jalozi o na{im putevima i stramputicama. Bio sam fasciniran putovanjem
dr. D‘elala Imamovi}a. On je sa svojim ahbabom krenuo te subote iz Zen-
ice, sa nijetom da svaki namaz klanjaju u nekom drugom mjestu. Ove sub-
ote su zijaretili Hercegovinu. Neke pro{le, i neke budu}e, neka druga mje-
sta i d‘emate. Bilo je to za mene otkri}e jedne nove osje}ajnosti Bosne i
islama. Nikada dotad nisam ~uo da neko odredi dan u sedmici kad }e puto-
vati po bosanskim mjestima, i svaki vakat-namaz klanjati u drugom d‘ematu.
Otkrilo mi se nepregledno bogatstvo ove ljubavi prema Bosni. To zna~i
godi{nje klanjati u 280 d‘amija, osjetiti 280 d‘emata, sroditi se u uzvi{enom
trenu sa hiljade bo{nja~kih du{a, i biti toliko bogatiji u svome bosanskome
i islamskome vjerovanju.
Uvjeren sam da je dr. D‘elal Imamovi} na ovim svojim putovanjima
sakupio toliko snage da ga ni stotine sli~nih udara ne mogu pomjeriti iz
nijeta da stigne kamo je po{ao. On mo‘e izdr‘ati ono {to njegovi progo-
nitelji ne mogu ni zamisliti. Ali, nismo svi jaki kao dr. D‘elal. Njega smo
morali braniti zbog sebe.
Broj 117, 1. IV 2004.
Zajedno sa Srbima i Hrvatima, Bo{njaci aplaudiraju bh. filmovima
koji Bo{njake prikazuju kao mentalne i moralne fukare. Bo{nja~ki
intelektualci su dizali hampu na Ivu Andri}a, jer je literarnom
ma{tom kasapio Bosanske Muslimane koji su ‘ivjeli u dalekoj
pro{losti. Ovi filmovi danas andri}evski kasape nas dana{nje, ali
na to niko ne reagira.
Ljaga na pragu istine

[ta posljednjih godina nagoni direktore dvije televizije u Tuzli da
emitiraju predratne srbijanske tv serije i filmove, poput “Kamiondìja” i
“Boljeg ìvota”, preko kojih su tuzlanski domovi opet puni ekavskog krev-
eljenja, hroptanja krmadi, pravoslavnih slava, kr{tenih prepe~enica i svega
onoga {to nam je zaga|ivalo bosanske ìvote proteklih decenija? Ova posttra-
umatska reokupacija bosanskog medijskog prostora nije samo tuzlanski
~rveni specijalitet; jo{ nekoliko lokalnih televizija u krajevima sa bo{nja~kom
ve}inom izda{no srbijan{tinom pogani na{e duhovne ba{~e. Niko norma-
lan nije protiv primjerenog i umjerenog prisustva susjednih kultura u na{em
prostoru; otvorenost je nu`na zbog sopstvenih kompasa; no, svako bi norm-
alan morao biti protiv prepu{tanja sebe crvotoku tu|inskih vrijednosti.
Direktore ovih televizija, sigurno je, niko nije posadio pred sebe i
zaprijetio im da moraju emitirati srbijan{tinu. Oni su osjetili trend
karijeristi~kog profita, po kome je stupanj odro|enosti od Bosne i bosa-
nskih vrijednosti ravnomjeran stupnju napredovanja u karijeri. Za Bo{njake
je napredak kad ostanu na nogama: bez koraka, bez padova. Budu}i da ni
jedna bo{nja~ka institucija nije uspostavila aktivne dru{tvene kriterije, spram
o~uvanja granica nacionalne duhovnosti, logi~no je {to na{im prostorom
hara sistem okupatorskih mjerila, koji je usmjeren ka zatiranju Bosne i
bosanskoga. Anarhija nacionalnog kompasa uzrokovala je apsolutno odsu-
stvo obaveze bo{nja~kih kadrova da promi{ljaju boljitak naroda i domo-
vine.
Od umjetnika bi se o~ekivalo da su savjest dru{tva. ûvari njegovih
granica. Na ‘alost, umjetnici su se pokazali kao juri{nici u projektu ra-
stakanja Bosne. âst rijetkim izuzecima. Ono {to se doga|a na planu igrane
tv i filmske produkcije, ubjedljivo svjedo~i o pojavi; forsiranje srbijan{tine i
nebosanskih sadr‘aja nije tek incident, slu~ajnost, gre{ka, ve} realizacija
strate{kog cilja koji se ostvaruje u dosluhu sa ovda{njim kompleksima ni‘e
vrijednosti.
Teror propagande
U posljednje-dvije tri godine u sarajevskoj {tampi je objavljeno na
hiljade hvalospjevnih tekstova o uspjesima na{ih filmskih reditelja. Po~elo
je sa “Oskarom” Danisa Tanovi}a, ~iji je film “Ni~ija zemlja”, po svojoj neu-
tralnosti, iliti bezmirisnosti, najmanje problemati~an. Druga dva velika hita,
48 IZ SAFFA
SAFFA
“Gori vatra” Pjera @alice i “Ljeto u zlatnoj dolini” Sr|ana Vuleti}a – debelo
zaudaraju na projekat iz Kara|or|eva. Ovim filmovima treba dodati i or-
velovsku sveprisutnost andri}evske tv serije “Viza za budu}nost”. Kaèmo –
andri}evske – jer izme|u Andri}evog kasapljenja Bo{njaka i ovoga {to ~ine
bo{nja~ki scenaristi ove serije, nema bitne razlike. âk {ta vi{e, Andri}evo
rugobljenje bosanskih muslimana bi se moglo i pravdati, jer njegovi likovi
ìve u dalekoj pro{losti, i onakvi su kakvim ih se zamisli, dok su bo{nja~ke
nakarade iz “Vize za budu}nost” dio na{e svakodnevnice, pa moèmo napra-
viti razliku izme|u nas u ìvotu i nas na ekranu.
Fasciniraju}e je da se u na{oj javnosti dosad nije pojavio ni jedan
kriti~ki sud o pomenuta dva filma. Na naslovnicama se pojavljuju fotosi
glumaca u svim mogu}im situacijama, sa ovog festivala, sa onog festivala,
jedu sendvi~, {etaju, kupaju se u bazenu… Toliki je to uspjeh da glumce iz
ovih spla~ina treba okom kamere pratiti kao Titu i Kardelja. Propagandna
sila koja podr‘ava ove dvije filmske bljuzge obeshrabruje svaki kriti~ki sud.
Pjer @alica i Sr|an Vuleti} su nacionalni heroji, oslobodioci, miljenici. Ko
se smije usuditi misliti druk~ije? Niko. Teror propagande je tako mo}an da
u svijesti na{eg ~ovjeka nema mjesta za sumnju. Svi sarajevski listovi, s
obje strane barikade, sudjeluju u proizvodnji sljepila. Otud kao incident
djeluje proplamsaj zdrave pameti, koja je zaiskrila iz dva gotovo nepoznata
lista, koja se obra}aju u‘em krugu ~italaca.
Prvi list je vjerovatno po sadr‘aju najbolji bh. ~asopis za porodicu i
dru{tvo. Njegova jedina “mahana” je {to se zove “Zehra”, i {to ga izdaje
Muslimanska ‘enska organizacija “Kewser” iz Sarajeva. Po{to ovaj ~asopis
pi{e o vrijednostima braka i porodice, a ne o preljubama i savjetima tipa:
kako izlije~iti mahmurluk, logi~no je {to se nalazi na margini javnog inter-
esovanja. [teta, ne za “Zehru”, ve} za dru{tvo.
Slavljenje razvrata
U posljednjem broju ovog izvrsnog ~asopisa Nirha Efendi} je napisa-
la sjajan tekst pod naslovom “Gori vatra u ni~ijoj dolini”. Evo nekoliko
ubjedljivih citata iz Nirhinog teksta koji tematizira film Sr|ana Vuleti}a:
“(…) Film koji na takav na~in govori o nama, ima uvijek dobre izglede da
bude nagra|en. (…) Film poku{ava prikazati navodni apsurd bosanske
muslimanske tradicije. (…) Na{i sjajni reditelji su velemajstori u tome da
pogode {ta se to bjelosvjetskoj javnosti svi|a. (...) Da smo kojim slu~ajem
poku{ali predstaviti ijednu istinsku vlastitu vrijednost, gotovo sam sigurna
da ne bismo bili nagra|eni ni jednom nagradom. (…) Hiljade bh. dje~aka
mogu prona}i idole u ~uvarima ’apsurdne tradicije’ koji koriste narkotike i
najvulgarniji mogu}i sleng, bez imalo stida. (…)”
Bravo, Nirha! To {to si Ti definirala u nekoliko briljantnih re~enica
nije po{lo za rukom desetinama uglednih bh. autora koji su svoj intelektu-
alni kredibilitet utu{ili u baru{tini glorificiranja ovog kriminalnog filma!
Naravno, bh. autori prepoznaju ukuse ‘irija. Zato Ahmed Imamovi} ne}e
snimati film o stradanju Bo{njaka, ve} o “ljubavi” dvojice homoseksualaca
u ratnom Sarajevu; on zna da ga niko ne}e nagraditi za film o genocidu nad
Bo{njacima, ali zna da }e i{~a{ene prirode homoseksualnih lobija po Evr-
opi podr‘ati ovu propagandu razvrata; podr‘at }e to i srpski i hrvatski lob-
iji, jer i njima odgovara pravljenje cirkusa od bo{nja~ke tragedije. O kakvoj
onda umjetni~koj misiji govorimo? Ahmeda zanima najkra}i put do nagrade,
do para, do slave, pa makar i{ao i preko bo{nja~kih ‘rtava. Ahmed mora
svjesno pregaziti hiljade tragi~nih bo{nja~kih pri~a, da bi do{ao do svojih
homoseksualaca.
Drugi tekst koji je izi{ao na ovu temu objavljen je u fri{kom tuzla-
nskom nezavisnom omladinskom magazinu “Karma”. Autor koji je potpisan
inicijalima G.D., pi{e: “Znam da bih se trebao priklju~iti kolektivnom orga-
zmu povodom prvijenca Sr|ana Vuleti}a, koji su grupno orgijaju}i proizveli
bh. mediji. (…) Kona~no su se ’Dani’, ’Slobodna Bosna’ i ’Avaz’ sloìli oko
ne~ega”. Autor potom analizira film i dodaje: “Ve}ina likova je operirana od
bilo kakve dublje psihologije, tako da je uzaludno poku{ati razumjeti mo-
tive njihovih dijela. Ono {to posebno vrije|a je gloroficiranje seksizma i
mu{ko{ovinisti~kih predrasuda. (…)” Na àlost, ove dvije ~asne opservacije
jedino su {to imamo spram hiljade tekstova koji su na{u javnost ubijedili u
“bosansko filmsko ~udo”.
Bo{nja~ke nakaze u evropskom cirkusu

Pored idejne analize ovih filmova, postoji jo{ jedan lagan test preko
kojeg mo‘emo zaklju~iti da je ambicija bh. reditelja okrenuta prema Be-
ogradu i Zagrebu. Prije agresije u bh. {tampi su se pojavljivali kriti~ki te-
kstovi zbog anga‘mana srbijanskih, hrvatijanskih i slovena~kih glumaca u
bh. filmovima. U svim filmovima Emira Kusturice zvijezde su srbijanski glu-
mci. U Sidranovom i Kenovi}evom “Kuduzu”, tako|er. Danas, na ‘alost,
niko ne tematizira istu pojavu. Ne govorimo, dakle, o kvaliteti uloga, ali
smo sigurni da jednaku kvalitetu mogu ostvariti i bh. glumci.
Bilo bi korisno sa~initi jedan sociokulturni ogled o idejnoj osnovi
bh. filmske i igrane tv produkcije. Tim prije {to je ta produkcija slavljena i
po Srbiji i po Hrvatskoj, kao zemljama koje su jo{ zato~ene mr‘njom pre-
ma Bosni i Bo{njacima. [ta je to moglo inspirirati ~etni{tvom zadojenu
Srbiju da glumce “Vize za budu}nost” do~eka kao heroje, sa d‘ambo-plaka-
tima polijepljenim du‘ puta kojim }e zvijezde pro}i? Mo‘da to {to su u ovoj
seriji prepoznali viceve o Husi i Hasi? [ta se krije iza svesrpskog uspjeha
filma “Gori vatra”? Mo‘da to {to bo{nja~ke ‘ene pljuju na srpsku povra-
tnicu u Te{anj, {to se sigurno nikada nigdje nije dogodilo? Obratno, jeste.
Mo‘da to {to srpski likovi u filmu ginu u borbi, a bo{nja~ki u {vercu? Mo‘da
to {to su Bo{njaci prikazani kao mentalne i moralne fukare?
Od umjetnosti ne treba tra‘iti da bude nacionalni kozmeti~ki salon,
ali ne treba joj ni dopustiti da bude instrument u srpsko-hrvatskim
patolo{kim ~e‘njama da se Bo{njaci prikazuju kao nakaze u evropskom
cirkusu. Na ‘alost, dokle god Bo{njaci aplaudiraju svome saka}enju, dotle
}e ljaga iz ovih filmova biti na pragu istine.
Broj 118, 15. IV 2004.
50 IZ SAFFA
SAFFA
SDP i mediji Lagumd‘ijine hunte dosad su me proglasili “vo|om
islamske revolucije u BiH”, “komandantom vehabija”, “komesa-
rom Patriotske lige”, “politi~kim vo|om novog bo{nja~kog rata”…
Ove opasne klevete ne zanimaju nikog, osim ‘rtve. Zato }e i med-
ijski zlo~in nad Sanelom Sjekiricom oti}i u zaborav. …Kao i svako
zlo kome je danas izlo‘en izgubljeni bo{nja~ki narod.
Medijske tvornice terorizma

[ta bi se desilo da neki ~ovjek ubije nekog ~ovjeka, da mediji izv-
ijeste o ubistvu, a da ubica nastavi rahat hodati dunjalukom, jer su policija
i sudstvo namjerili da previde slu~aj? Digla bi se nevi|ena gu‘va. Plju{tala
bi saop}enja za javnost, pravili bi se okrugli stolovi, mediji bi bili krcati
tekstovima o ovom nevi|enom slu~aju – da neko ubije ~ovjeka, a da za to
ne odgovara.
Bosanski progananik i {panski student Sanel Sjekirica je ubijen u
medijskom kamenovanju od strane medija Lagumd‘ijine hunte. – “Mediji
su uni{tili moj ‘ivot u [paniji” – rekao je Sjekirica nakon {to su SDP-ovi
mediji danima obavje{tavali da – “osumnji~enik spada u skupinu druge
generacije od{kolovanih doma}ih ekstremnih mud‘ahedina koji su priprem-
ani za akcije poput one izvedene u Madridu”. Kraj pri~e znamo. [panska
policija je nakon 72 sata istrage i dr‘anja u pritvoru Sjekiricu pustila da ‘ivi
‘ivot slobodnog gra|anina. Sve {to je o njemu re~eno – la‘ je. Da je makar
ta konstrukcija plasirana kao pretpostavka! Naprotiv, SDP-ovi mediji su sa
sigurno{}u tvrdili da je Sjekirica “terorista Al-Kaide”. [ta }emo sad?
Nevin ~ovjek je stradao, a da za to niko nije odgovarao.
Neovisni pla}enici
U na{em listu namjerno nismo u jeku medijske gu‘ve tematizirali ovaj
slu~aj, jer nas je interesiralo ne{to mnogo bitnije: da li ovo dru{tvo ima meha-
nizme koji su spremni da s moralnog, ali i pravnog stanovi{ta, za{tite gra|anina
koji je izlo‘en ma kakvoj torturi koja ugro‘ava njegovo pravo na dostojan-
stvo? Pro{lo je bezmalo mjesec dana nakon medijskog zlo~ina nad Sanelom
Sjekiricom, ali ni jedna vladina ili nevladina organizacija, a pogotovo one
koje se bave navodnom kultivizacijom medijskog prostora, nisu na{le za sho-
dno da jednu jedinu rije~ progovore o ovom slu~aju. Dakle, na{e dru{tvo
ne}e da ima mehanizme za za{titu ljudskih prava, kada se radi o ljudima koje
SDP-ov “antiteroristi~ki” agitprop ljaga kao tzv. islamske teroriste.
Dejtonskih je godina u Sarajevu debelim politi~kim parama izgra|ena
skalamerija tzv. neovisnih i nevladinih institucija, od kojih ni jedna nije
posvjedo~ila neovisnost od djelovanja srpsko-hrvatskog hegemonisti~kog
klana, ~ije interese u politi~kom Sarajevu predstavlja krnji SDP. Dodu{e,
jedini izuzetak je protest Helsin{kog komiteta u vezi zlo~ina~ke ekstradici-
je tzv. al‘irske grupe. No, Helsin{ki je komitet potom, na talasu propovijedi
kardinala Vinka Pulji}a, tvrdio da se u Sarajevu ugro‘avaju ljudska prava
Hrvata, a da nikad poslije nije tematizirao ugro‘avanje bo{nja~kog naroda,
pa i kroz ove strate{ke, kontinuirane optu‘be za veze sa tzv. islamskim ter-
orizmom. Ta tzv. demokratska alternativa, u vidu desetine tzv. nevladinih
organizacija, utopila se besramno u infrastrukturu SDP-a, jednako kao {to
su onomad Islamska zajednica, “Preporod” i jo{ neke bo{nja~ke instance
djelovale pod skutima komunisticizirane SDA. Otud se ne mo‘e vjerovati
institucijama kakve su, recimo, Vije}e za {tampu, Krug 99, i sl., jer je
cjelokupan vladin i nevladin sistem naslonjen na ideolo{ko servisiranje od
strane me|unarodne politike u BiH, koju totalitarno odre|uju OHR i
Ameri~ka ambasada. Budu}i da je me|unarodna politika u BiH, jo{ iz vre-
mena agresije, skrojena po {nitu dogovora iz Kara|or|eva, logi~no je {to se
njena ideolo{ka infrastruktura danas usmjerava na sataniziranje bo{nja~kog
naroda, u svim varijantama, jer je defetizacija bo{nja~ke politike uslov za
napredovanje i okon~avanje s&h hegemonisti~kih planova. Zato se ne}e
dogoditi da taj vrli “nevladin”, “demokratski”, “multikulturalni” establi{ment
osudi, barem, kamenovanje bo{nja~ke djece u Neumu i ranjavanje dvije
bo{nja~ke djevoj~ice. Taman posla da sad Krug 99 napravi sesiju na temu
zloupotrebe medijskih sloboda u slu~aju ljaganja Sanela Sjekirice. Tu ~ak
ne mo‘e prevagnuti ni elementarni humanisti~ki osje}aj, ~injenica da je
jedan nevin ~ovjek pogo|en opasnom klevetom, koja bi ga mogla ko{tati,
malo je re}i, raznih neprijatnosti. Takvi, pogo|eni klevetom, zavr{avali su u
konc-logoru na Kubi, a Sanela Sjekiricu je samo korak dijelio od zle sud-
bine. Da se pitaju medijski kreatori njegovog progona, on bi ve} bio na
Kubi, jer bi krivica bez dokaza bila dokaz za njegov tzv. islamski terorizam.
Valjda je u ovoj nesre}i bilo i sre}e, jer se {panska politika debelo opekla
od svoje srljanje u ratni zlo~in koji ni po ~emu nije {panski. Valjda je {pan-
ska politika sa~uvala toliko pameti da ne ganja la‘ne tzv. islamske teroriste.
Mi smo ve} svikli da ‘ivimo sa stalnim nasrtajima na istinu o geno-
cidnoj agresiji na Bosnu i Bo{njake. Dotle smo sviknuti da se vi{e ne ibreti-
mo kad se pred o~ima javnosti ubija nevin ~ovjek. Hajde da razumijemo
s&h pla}enike iz SDP-ovih medija, ali kako da razumijemo {utnju bo{nja~kih
institucija i intelektualaca. Eto, nije kvislin{ki Krug 99 mogao napraviti
sesiju o zlo~inu nad Sanelom Sjekiricom, ali, za{to to nije u~inio, recimo,
Filandrin “Preporod”?! [ta bi falilo pozvati 50-tak intelektualaca da rasprav-
ljaju o dru{tvenom ambijentu u kome se mo‘e dogoditi “slu~aj Sjekirica”?
Promocija opasnog komesara

Demokratsku ti{inu koja prati medijsko ubistvo Sanela Sjekirice os-
jetio sam prije ne{to vi{e od tri godine na svojoj ko‘i. Mnogo prije 11.
septembra, sa dolaskom SDP-Alijanse na vlast, razbuktala se strategija sa-
taniziranja Bo{njaka, {to dokazuje da je rije~ o srpsko-hrvatskom projektu,
koji se slu~ajno poklopio sa ameri~kom antiislamskom histerijom. Danas
su slo‘na bra}a.
A da je SDP 2000. naumio uvesti policijsku dr‘avu, i biti poluga ma-
fije iz Kara|or|eva, vidjelo se prvih mjeseci vladavine. Moj “grijeh” je bio
52 IZ SAFFA
SAFFA
{to sam ukazao da SDP nema pravo prozivati kadrove SDA za kriminal, kad
u svojim redovima ima okorjele kriminalce, koje policijska i pravosudna
mafija ne kani goniti. Odgovor je bio strahovit.
SDP me 2. marta 2001. optu‘io da sam na ~elu “opasne politi~ke
grupacije” koja “osim neonacisti~kog na~ina blokade zakonodavne, izvr{ne
i sudske vlasti, neonacisti~kog na~ina izmi{ljanja i gebelsovskog ponavlja-
nja la‘i o ljudima iz Alijanse, ima i partijske odrede koje ~ine ekstremisti~ki,
agresivno i teroristi~ki nastrojene Vehabije”, koji }e “ve} sutra, nakon su-
koba koje o~ekuju, biti grani~ari sa mud‘ahedinskim na~inom politi~ke i
teroristi~ke borbe”. “Pri~a o revoluciji je bila i osnovni cilj boravka Iranske
ambasade na ovim prostorima” – ka‘e se u dokumentu, ~iji policijsku ne-
pismenost potvr|uje i mije{anje Irana sa “vehabijama”.
Iako sam javno tra‘io obja{njenje i za{titu od svih mogu}ih instanci,
od policije i pravosu|a, od OSCE-a i OHR-a, od Vije}a za {tampu i Helsin{kog
komiteta… - niko se nije oglasio. Na osnovu {utnje, kao znaka odobrava-
nja, javnost je mogla pomisliti da se sve ove instance sla‘u sa ocjenom
SDP-a da sam ja vo|a islamske revolucije u BiH, komandant teroristi~kih
partijskih odreda, da prevodim mud‘ahedine koji }e biti nekakvi grani~ari
u nekakvom sukobu…
Budu}i da su SDP-ovi mediji prenijeli stav SDP-a, i da su se reklame
za novine vrtile po lokalnim tv stanicama, mnogo je ljudi saznalo kako sam
grdno opasan. Narednih sedmica sam primijetio da je nekim poznanicima
nelagodno ako se susretnu sa mnom. Razumljivo, {ta se po{ten svijet ima
pozdravljati sa “komandantom terorista”.
Dvije godine poslije ovog doga|aja na naslovnoj stranici “Slobodne
Bosne” je objavljeno da sam na tajnom skupu u Mehuri}ima imenovan za
“komesara Patriotske lige”, koja planira da po~ne rat kako bi Bo{njaci iza{li
na Drinu. Re~eno je da sam politi~ki vo|a “novog bo{nja~kog rata”. Ovaj
tekst se i dan danas moè prona}i na internetu, i to na nekoliko veliko-
srpskih web-magazina. Iako sam bio svjestan opasne klevete koja se sru~ila
na mene, ovaj put nisam traìo ni~iju za{titu. Iskustvo me pou~ilo da svi
koji se predstavljaju kao za{titnici demokratije, slobode {tampe i ljudskih
prava, zapravo jedino {tite kreatore satanizacije Bo{njaka.
Otud me ne ~udi {utnja koja se nadvila nad medijsko ubistvo Sanela
Sjekirice. Bo{njaci su jo{ daleko od shva}anja da je ubistvo svakog na{eg
~ovjeka zapravo ubistvo nas samih.
Broj 120, 15. V 2004.
Kreatori haosa u bo{nja~kom dru{tvu }e uskoro iz zatvora na slo-
bodu pustiti 50 lica koja su po~inila najte‘a krivi~na djela, a za
koje je utvr|eno da su neura~unljivi. Bo{nja~kim gradovima ve}
krstari 15 takvih osoba, me|u kojima su i najsvirepije ubice. Zar
nam i poslije ovog nije jasno da na{i “reformatori” u bo{nja~ko
dru{tvo instaliraju faktor samouni{tenja?!
Karneval samouni{tenja
U bo{nja~ki geto je ubrizgan virus bjesnila. Ulicom hodaju momci
~ije su kose ofarbane u sve mogu}e boje, ili su pak izbrijani, sa mind‘uhama
u u{ima, u nosu, sa tetova‘ama koje simboliziraju odanost kultu siled‘ijstva,
koje prikazuju no‘eve, o~njake, lance… Ki}enje ikonografijom podzemlja
je fanatizam koji inspiraciju tra‘i u zlu. Ne radi se, dakle, o iznimci, ve} o
pravilu, jer je imid‘ siled‘ijstva postao dominantno obilje‘je ve}ine mladih
ljudi. Svako od nas se, metodom slu~ajnog uzorka, na ulici, mo‘e uvjeriti
da barem polovica mladi}a koje susretnemo nose neki od znakova razvratne
estetike zla. Nasilje je postalo ‘argon na kome se sporazumijevaju mlade
generacije. Predanost sotonizmu je komunikacijska dominanta. @ivjeti ‘ivot
danas, biti u trendu, ne biti otpadnik od raje, sve to zna~i prihvatanje name-
tnutog jezika subkulturnih simbola. Toj agresiji trenda mogu se oduprijeti
samo rijetki, oni koji nose duboku vjeru u Boga, i koji tim darom mogu
razlu~iti dobro od zla. To su ona djeca {to u~e i {to su naj~e{}e ‘rtve nasilja,
a nasilju mo‘e biti izlo‘en svako, na svakom mjestu, u svako doba dana.
Zapravo, ikonografija zla, kao u predhistorijsko vrijeme, kao u ‘ivotinjskom
carstvu, ~ini odbrambeni sistem, jer ako izgledate dovoljno ofarbani i
izbu{eni, manje su {anse da na vas nasrnu ti ofarbani i izbu{eni manijaci,
koji su u bo{nja~kom getu proizvedeni tu|om a ne bo{nja~kom voljom.
Ambis unutarnjeg haosa

Te{ko je na}i u povijesti, i u iskustvu, ma koji psihosocijalni prostor u
Evropi, poput na{eg, koji je tako brzo promijenio svoje karakteristike. Do
unazad tri-~etiri godine ovdje je ‘ivjelo jedno pristojno i sabrano dru{tvo
koje je umjelo da se nosi i sa traumom stradanja i genocida. Ili se to samo
takvim ~inilo? Mo‘da je naslije|e reda i tradicije u bo{nja~kom dru{tvu
odre|ivalo sabur i pristojnost. Mo‘da se taj red polomio pod pritiscima na-
kane da se bo{nja~ko dru{tvo rasloji u uvezenom razvratu. Mora postojati
uzrok ovoj nagloj transformaciji socijalne kulture, koja se ~ini tako vidljivom
da bi se olovkom mogla opipati. Napose, uporedimo stupce crnih hronika od
prije tri-~etiri godine, a u njima oblike ispoljavanja nasilja, uporedimo imid‘
mlade generacije, pa }emo osjetiti kakvom je strahovitom progresijom
bo{nja~ko dru{tvo povu~eno u ambis unutarnjeg haosa i anarhije.
Takvi se procesi, sasvim sigurno, ne mogu odvijati sami od sebe. Oni
moraju biti dirigirani iz nekog servera koji ima ta~nu projekciju stanja koje
54 IZ SAFFA
SAFFA
‘eli proizvesti. Kad bi neki Karad‘i} ili neki Boban pri‘eljkivali rasplet
bo{nja~ke traume, ne bi za svoje ciljeve na{li boljeg ishodi{ta od bo{nja~ke
autodestrukcije. Kad bi me|unarodni sponzori dogovora iz Kara|or|eva
projicirali najkra}i put za defetiziranje bo{nja~ke volje za Bosnom, tako|er
ne bi na{li kra}i put od ovog stanja, u kome Bo{njaci istovremeno bivaju i
sopstveni mu~itelji i sopstvene ‘rtve.
Geto u koji su stjerani Bo{njaci, kao jedini bh. narod koji nema dvo-
jnih opcija, idealan je rezervat za ovu vrstu eksperimenta. Bjesnilo se ubri-
zgava putem okupiranog medijskog sistema, putem ideologizirane policije i
pravosu|a, koji odri~u vjeru u pravednost dr‘ave, putem poni‘avanja
bo{nja~ke ‘rtve, putem ubacivanja najjeftinije droge u Evropi, putem
strate{kog siroma{tva, koje se ostvaruje preko kriminalne privatizacije, a za
posljedicu ima otpu{tanje hiljade radnika sa posla, napose, putem namje-
rnog vezivanja ruku policiji, u ime navodne demokratizacije, ~ime su sve vrste
kriminalnih sorti razumjele da je ovo “eldorado” u kome se mo‘e ~initi sve, i
ni za {ta se ne mo‘e odgovarati. …Izuzev za tzv. islamski terorizam.
Tortura besmisla
Sarajevo, Tuzla, Zenica i drugi gradovi sa bo{nja~kom ve}inom, petkom
i subotom nave~er su, kako ka‘u ljekari u Hitnoj pomo}i – klanice. Tada se
prire|uju masovne tu~e, u kojima je sve dozvoljeno. Tada se nave~er izlazi
s ciljem da se potu~e, da se neko prebije, ili, pak, da se prisustvuje prebi-
janju nekog ~ovjeka, kako bi se o tome sutradan pri~alo kao {to sabran
svijet pri~a o kulturnom doga|aju. Tada je policija u stanju pripravnosti,
iako tek statira i evidentira ‘rtve. U Tuzli, recimo, du‘ grada, subotom se
nalazi desetak policijskih patrola, koje love pripite voza~e. Jedino punom
parom radi osoblje Hitne pomo}i, kojima valja zbrinuti tolike ranjenike.
Rezultat ovog karnevala nasilja jeste da se veliki broj omladine, koja
bje‘i od taksirata, sklanja u ku}e, povla~i u sebe, i jedini vid socijalne komu-
nikacije ima po danjem svjetlu, iako ni ono nije garancija bezbjednosti. Sva-
ko od nas je ~uo sa mno{tvo primjera o tome kako se u po bijela dana dogodi-
lo da neko bude iz ~ista mira pretu~en, oplja~kan, verbalno napadnut. Kodeks
vite{tva je u ovoj pojavi izop}en i prognan, kao i bilo {ta {to podsje}a na neki
red. Kvalitet se ovdje mjeri koli~inom brutalnosti i bezobzirnosti. …Kao da
je me|u proizvedene bo{nja~ke nasilnike u{ao kukavi~ki nerv ~etnika i usta{a,
koji su vrlinom smatrali i‘ivljavanje nad nemo}nim. No}as nije cilj tek prona}i
‘rtvu, tek je udariti ili oboriti na pod, cilj je ‘rtvu i{utati nogom u glavu,
potpeticom joj gnije~iti o~i, nos, usta, polomiti zube, unakaziti joj lice, a
za{ta je ve} ustoli~ena i jezi~ka definicija; to se zove – iscipelariti. Cipelarenje
je kre{endo svakog premla}ivanja, poput poente u pjesmi. Po kvalitetu ci-
pelarenja se prepoznaje punina prazne du{e.
Radi se o tipi~nom kukavi~luku, mu{kom jadu, jer se niko od ovih
“opasnih momaka” ne bi usudio da takve svinjarije pravi u Fo~i, Prijedoru
ili Trebinju. Oni su “opasni” tek u ~oporu, kad nai|u na slabije. Ne radi se
tu o izvornom adrenalinu, za kojim tragaju pravi avanturisti. U protivnom,
namjerili bi se na izazov, kojeg preko Romanije ima na pretek.
Karakterologija nasilni{tva u bo{nja~kom getu zasniva se na svemu
{to je suprotno ma kakvom osje}aju reda, pameti, osje}ajnosti, morala.
Otud je logi~no {to ovda{nji “opasni momci” i ne pomi{ljaju da svoje
nasilni{tvo uokvire u ma kakvu mjeru ili obzir. Jednako tako, notorni
alkoholi~ari ne mogu osje}aj prema rakije{tini uokviriti u ~a{icu. Da im
dadne{ more rakije, oni bi htjeli okean. Ovo bjesnilo je zaraza koja se {iri,
u strasti da obuzme sve zdrave }elije bo{nja~kog organizma, i ona negdje
mora dotaknuti dno. A gdje je dno? Dno je u kona~nici cilja koji je, uz
me|unarodnu podr{ku, zacrtan u Kara|or|evu, a koji je ostvariv jedino
uni{tenjem bo{nja~kog naroda. Uni{tenja Bo{njaka nema bez djelatne au-
todestrukcije, koja rezultira nastavkom dobrovoljnog etni~kog ~i{}enja,
procesom preseljeni{tva, potom, jeftino}om sa kojom se, usljed nemanja
nacionalnog kompasa, prodaju na{i ljudi, imovina, uspomene, vrijednosti,
budu}nost; na kraju, uni{tenja Bo{njaka nema bez samouni{tenja, a {to se
doga|a kad sputana kreativna energija biva transformirana u bjesnilo, kao
izraz ogor~enja prema dru{tvenom ambijentu koji nam izuzev droge, alko-
hola, nasilja, srbijanskog folka, meksikanskih sapunica, glupavih i prodanih
politi~ara, op}enito – torture besmisla - nije ostavio nikakav drugi smisao.
Hajvanska misija ‘rtve

Jakako, oko nas su uzvisine smisla. Nepregled ljepote. Islam nam je
nadohvat du{e. Bosna i njeni izazovi, tako|er. Ali, ko to vidi? Ko to osje}a?
Manjina! E, ta manjina je odgovorna za pasivnost prema okorovljenom
bo{nja~kom dru{tvu. [ta radi Islamska zajednica? Obra}a se vjernicima. Pa
vjernici su ve} rodne ba{~e. Prezire one {to su od islama odro|eni, ne svo-
jom voljom, ve} voljom komunista, karijerista i titolikih bista. îje su ove
zapu{tene bo{nja~ke njive? Ko ima odgovornost za njihovo skon~avanje u
halugi krsta{ke nakane? [ta rade bo{nja~ki intelektualci? Institucije? Zar
sve ovo {to nam se doga|a treba da se razvla~i po jednom novinskom te-
kstu, umjesto da bude predmet alarmantnog anga‘mana najodgovornijih
faktora koji ~ine ovo skapavaju}e bo{nja~ko dru{tvo? [ta rade sociolozi,
psiholozi, kulturolozi, naspram pojave koja svjedo~i autodestrukciju u
Bo{njaka? Znate {ta rade? Ma eno ih izu~avaju “svjetske teme”, jer je za
njih isuvi{e primitivno da svoje znanje primijene na ovu, za svakog isti-
nskog intelektualca, izazovnu stvarnost! Oni su iznad na{eg ni{tavila, sve
dok i njih to ni{tavilo ne proguta. Makar onda kad im karneval nasilja proguta
dijete, kao sudionika, ili kao ‘rtvu.
Dok ovo pri~amo procesi instaliranja autodestrukcije u Bo{njaka idu
dalje. Na{i vrli “reformatory” su donijeli zakon po kome }e sve ubice, za
koje se ustanovi da su neura~unljivi, biti pu{tene na slobodu. Trenutno
bo{nja~kim getom krstari 15 takvih osoba. Uskoro }e ih iz zeni~kog zatvora
biti pu{teno jo{ 50. Ove ubice imaju svoju dru{tvenu misiju. Na{a misija je
zasad – misija `rtve. Svaki hajvan ima takvu misiju.
Broj 122, 15. VI 2004.
56 IZ SAFFA
SAFFA
Mo‘e li autor filma “Go West” Ahmed Imamovi} pogledati u lice
majkama {ehida ~ije je sinove predstavio kao idiote koji usred borbe
za opstanak ~eznu za mu{kim polnim organima? Ovaj Bo{njak je
tragediju svog naroda sveo na pri~u o “ljubavi” dvojice pedera, u
prostoj balijskoj ra~unici da }e mu aplaudirati Zagreb i Beograd, i
da }e mu svjetski pederski lobiji dati nagrade za afirmaciju njihove
razvratne bolesti.
Bo{nja~ka tragedija
u filmu o pederima
Prije nekoliko dana su sve sarajevske dnevne novine na naslovnim
stranicama raspucale identi~an naslov: “Pala prva klapa filma ’Go West’”.
Niti znaju svi novinari, a jo{ manje ~itaoci, {ta zna~i to – “klapa”, niti kako
to ta “klapa padne”, ali nije ni bitno, ovdje se vi{e cijene stvari koje se ne
razumiju. …Poput stranjskog naslova filma. U protivnom, naslov bi glasio:
“Po~elo snimanje filma…”.
U skladu sa ovim informativnim noblesom, doima se i javni tretman
skandalozne teme koju obra|uje film “Go West”. Film se bavi “ljubavlju”
dvojice pedera u toku rata, koji su razli~ite nacionalnosti, ali, eto, “ljubav”
prkosi etni~kim podjelama, granatama i sl.
Za na{u javnost je normalno da se ne snimaju filmovi o Srebrenici i
stotinama drugih bo{nja~kih strati{ta; normalno je da se snima film o ped-
erima, koji tako postaju mjesto po kome se prepoznaje su{tina agresije i
genocida. Kao i u “Ni~ijoj zemlji” Danisa Tanovi}a, ni ovdje nema zlo~inca
i `rtve, ve} ima nekakav rat, koji nije na{, i od koga je ugroèna “ljubav”. A
ljubav, k’o ljubav, uvijek pobje|uje, pa i kad je nastrana. Iako se razvrat ne
moè zvati ljubavlju.
Sude}i po apsolutno afirmativnom odnosu bh. medija prema ovom
filmskom pederluku, na{a javnost ne vidi ni{ta lo{eg u svo|enju 200.000
‘rtava agresije na pri~u o seksualnoj psihopatologiji.
Autorov odnos prema Bogu

Na{e dru{tvo je za nekoliko godina doseglo identitet zraka: nema
boje, mirisa, okusa, te‘ine… Mi smo ono {to drugi ho}e. êtnici i usta{e
ne bi ni mogli zamisliti efikasniji rasplet pri~e od bo{nja~ke mazohisti~ke
potrebe da se svoje stradalni{tvo svede na pederluk. Vrhunac zlo~ina~ke
ma{te bi se zaustavio ba{ tu, na toj nastranoj storiji, u kojoj jedna seksua-
lna bolest biva oznaka za sve ‘rtve genocidne agresije.
Jasno nam je za{to Srbi i Hrvati u ovom pederskom projektu vide “film
koji kona~no o ratu govori na pravi na~in”, jasno nam je i za{to }e svjetski
pederski lobiji na sve na~ine bodriti afirmaciju svoje bolesti, ali }emo te{ko
razumjeti za{to su se dvojica Bo{njaka, Ahmed Imamovi} i Enver Pu{ka, kao
scenaristi, odlu~ili da po~ine takvu blasfemiju nad `rtvama genocida. Oni bi,
valjda, kao bo{nja~ki umjetnici, trebali stvarati pri~u koja bi predo~ila zlo~in
kojemu su bili izloèni bo{nja~ki civili. Hiljade je takvih pri~a oko nas. Ali,
o~ito, ni jedna od njih ne odgovara nastojanju krsta{kog globalizma da se
relativizira zlo~in nad Bo{njacima. Film o genocidu nad Bo{njacima ne bi
u{ao u selekciju svjetskih festivala, ne bi dobio nagradu, niti bi njegovi autori
imali {ansu da proputuju Svijetom. Jer Svijetu treba bo{nja~ki zaborav, a ne
pam}enje. Genocid nad muslimanima nije kurentna roba.
Ali, zar ne postoji ne{to vi{e od ovozemaljskog interesa? Zar u umje-
tniku ne postoji patriotska i moralna obaveza da se zavje{ta istina o geno-
cidu nad njegovim narodom? Nije bitno koliko bi ljudi vidjelo tu istinu, niti
da li bi takav projekat dosegao, svakako ideologiziranu, svjetsku slavu. Bitan
je odnos autora prema Bogu! Bitna je misija koju bi umjetnik morao osjetiti
u odnosu na moralni izazov vremena. Bosna je pretvorena u kupleraj u kome
se svako mo‘e prodati za jeftine i bludne ~ari. Ali, kakav je smisao tih koraka?
…To {to }e mi aplaudirati po Beogradu i Zagrebu, jer sam bo{nja~ku
‘rtvu sveo na pederskog kretena? To {to }e mi pederski lobi dati nekakvu
nagradu, jer sam osakatio, izmasakrirao, istinu od svome narodu? Pa kakav
sam onda to ja ~ovjek? Mogu li pogledati u lice majkama Srebrenice ~ije
sam sinove predstavio kao idiote koji usred borbe za opstanak ~eznu za
mu{kim polnim organom? Mogu li stati pred du{e svojih prijatelja koji su
ubijeni samo zato {to su bili muslimani? Mogu li sebe pogledati u ogleda-
lo, jer sam i ja jedan od onih koji bi bio ubijen da sam se zatekao u Sre-
brenici, ili na ma kojem ~etni~kom i usta{kom pu{kometu? Ili je sve ovo,
pak, bijeg od istine, koju gnjecavi karakteri ne mogu podnijeti? Haman im
je lak{e praviti cirkus od bo{nja~ke tragedije, a u neznjanju i od sebe, nego
li svoj umjetni~ki, Bo‘iji dar, usmjeriti ka moralnim obavezama.
…Faustovski je to izazov. Nije Ahmedu Imamovi}u umjetni~ki dar
dat da njime {iri la‘ i blasfemiju. Njemu je dar dat za ~injenje istine i ple-
menitosti. Takav uzurpator umjetni~ke misije bi morao biti spreman na
posljedice. Ako bo{nja~ki narod pre‘ivi, znat }e vrednovati Imamovi}evo
filmsko zlodjelo. A ako ne pre‘ivi, ne}e pre‘ivjeti ni Imamovi}. Izuzev mo‘da
u nekom pederskom klubu na Zapadu, kao mu{ka striptizeta.
Razvrat kao ljudsko pravo

Jevreji su snimili stotine filmova o holokaustu, ali ni jedan nije posve}en
pederskoj “ljubavi” u konc-logorima. Takav bi jevrejski blasfemi~ar odmah
bio smaknut od MOSAD-a, kao opomena drugima. Mi smo snimili jedva
nekoliko filmova, od kojih se ni jedan (izuzev mo`da filma Dine Mustafi}a)
direktnije ne ti~e istine o genocidu, ali smo odmah navalili da svjetskoj javnosti
pokaèmo koliko smo “progresivni”. Iz iste mentalne brljuge proizilazi kupovi-
na slovena~kih sokova, hrvatskih cigara i slavljenje projekta “Go West”. U
svim ovim, i onim nebrojenim, nere~enim primjerima, uo~ava se jedna ista
bolest – da gla|enjem tu|eg interesa pokazujemo koliko mi nismo mi, ve}
smo se u bo{nja~koj koì slu~ajno zatekli. Zaboravljamo da se na nas takve
gleda kao na zadnje budale, sa {egom, jer si luksuze samootpadni{tva ne bi
dozvolila ni jedna samoodrìva nacija. Zato – nestajemo.
58 IZ SAFFA
SAFFA
Dakako, ovakav }e tekst biti tuma~en kao izraz radikalizma, primiti-
vizma, bezbeli i islamskog ekstremizma. Golema je ekipa ozbiljnih i ugle-
dnih stvaralaca okupljena oko filma “Go West” da bi moglo jedno novinar-
sko mi{ljenje poremetiti ubje|enje da se radi o normalnoj stvari. Jedan od
sudionika projekta je na FTV izjavio da je – “problem u glavama onih koji u
ovom filmu vide problem”. Dakle, problema nema u onim glavama koje
homoseksualizam smatraju normalnom pojavom, toliko prirodnom da vje-
ruju kako bi “ljubavni jadi” dvojice pedera mogli izazvati suze u publici.
Scenario je u prvoj verziji naslovljen kao “Romeo i Romeo”, {to nedvosmi-
sleno poziva na melodramsko suosje}anje sa junacima pederske pri~e. Prob-
lem je, zar ne, u na{im glavama koje ne mogu da prihvate dvije pojave:
prvo, da se jedna mentalna i seksualna bolest me}e na pijedestal priro-
dnosti; drugo, da se nepregled bo{nja~ke tragedije u umjetni~kom izazovu
jednog Bo{njaka i{~itava kao homoseksualni razvrat.
Da je normalno to {to nije normalno Bog ne bi stvarao mu{karca i
‘enu. To {to Zapad priznaje pederske brakove, pa im jo{ ustupa i djecu na
usvajanje, dekadansa je sa dna kace. Ako se {irenje protuprirodnog bluda u
ustavima zapadnih dr‘ava razumijeva kao ljudsko pravo, onda bi se na istoj
ravni i pedofilija (seksualno iskori{tavanje djece) mogla smatrati ne~ijim
ljudskim pravom. Za{to bi idiot koji ~ezne za mu{kim stra‘njicama ili
mu{kim polnim organima bio u boljem polo‘aju od idiota koji ~ezne za
seksualnim tla~enjem djece?! Krug razvratnog pakla koji je otvoren na Za-
padu neminovno }e gutati nove prirodne me|e. Sve u ime la‘ne slobode
koja }e porobiti prirodu koju je Bog stvorio u jasnim granicama. Jednako
tako, demokratija je smislena tek kao diktatura zakona, a ne kao anarhija u
kojoj se svako nasilje potura pod logotipom ljudskih prava i sloboda.
Ponavljanje zlo~ina
Sarajevski instant intelektualci, pogotovo oni koji su u svome pomo-
darstvu skloni istom spolu, u Imamovi}evoj }e blasfemiji vidjeti na{e
pribli‘avanje zapadnim vrijednostima. Feminizirani tuma~ glavne pederske
uloge u filmu, izvjesni Mario Drma}, razdragano je izjavio: “Trudit }u se
svim silama i mu{kim i ‘enskim da ovo izguram do kraja”. Mladi glumac
bezbeli pledira na svjetske nagrade, pa je razumio da treba otpo~etka pri~ati
kako u sebi ima i “‘enske sile”, da se ne pomisli da on to samo glumi
pedera. Imamovi} jo{ nije po~eo davati izjave o svojoj seksualnosti, ali s
obzirom da je na sve spreman, kako bi ulovio neku nagr(a)dicu, mo‘e se
o~ekivati da po|e Drma}evim stopama revolucije.
Nema ni~eg spornog da se filmski tematizira pederluk. O raznim se
bolestima snimaju filmovi, pa {to ne bi i o ovoj. Sporno je kad se takav film
pravi u Bosni, a o Bosni, i to glavom Bo{njaka. Sporno je {to taj film govori
o ratu, koji se mo‘e ~itati samo kao: genocid. Sve drugo je ponavljanje
zlo~ina.
Broj 123, 1. VII 2004.
U zemlji u kojoj se prati kretanje svake dlake na mud‘ahedinskoj
bradi, operacija dr‘avne likvidacije {estero hrvatskih staraca u Ko-
njicu bi po fantastici bila ravna pobjedi Osame Bin Ladena na
predsjedni~kim izborima u Americi.
[izofrenija u kom{iluku
Usta{ko dru{tvo vi{e ne}e tolerirati prirodno umiranje Hrvata. Svaki
Hrvat koji umre van svoje ku}e smatrat }e se ‘rtvom terorizma, naravno,
tzv. islamskog. Zato Hrvati moraju povesti ra~una da umiru kod ku}e. Ako
im navre da dobiju infarkt, mo‘dani udar, ili da umru od neke druge
trenuta~ne smrti, moraju se pretrpjeti, i do}i do ku}e. Ba{ onako kao {to se
~ovjek pretrpi kad ho}e da stigne do zahoda. Po usta{koj viziji, smrt }e u
Hrvata dobiti dimenziju velike nu‘de, koja se fiziolo{ki mo‘e odgoditi. Otud
mo‘emo govoriti o usta{kom otkri}u novih zakonitosti prirode, ~im se smrt
tuma~i kao prirodna pojava koja se mo‘e tempirati. Pojednostavljeno, Hrv-
at koji je trebao dobiti infarkt u {etnji, kazat }e svome srcu: “Sa~ekaj malo,
srce moje, ’vako stvari stoje, infarkt }e{ dobiti kad do|emo ku}i, za koju
minutu, kako bih ja umro prirodnom smr}u, jer ako umrem van ku}e, ra~unat
}e se da sam ubijen”. Onda }e, bezbeli, srce poslu{ati svog vlasnika, i ta~no
na vrijeme otkazati poslu{nost ‘ivotu.
Upravo ovakva {iza proizilazi iz blentavog saop}enja za javnost koje
je obznanio Op}inski odbor prognanih, izbjeglih i raseljenih Hrvata iz Ko-
njica, gdje je izre~ena sumnja u prirodnu i nenasilnu smrt {estero Hrvata iz
Konjica koji su u posljednjih {est mjeseci, od posljedica infarkta, umrli van
svoje ku}e. Dakle, da su umrli u ku}i, niko ni u {ta ne bi sumnjao.
[ta raditi s istinom

Od po~etka agresije na Bosnu i Bo{njake plasirano je od strane
~etni~ke i usta{ke propagande bezbroj nevjerovatnih la‘i. Od one da Armi-
ja RBiH granatira i ubija civile po Sarajevu, pa do one da je ubijeni bo{nja~ki
povratnik u RS nad lavorom zaklao sam sebe. Da smo politi~ki narod, ko{to
nismo, dosad bi bio ustanovljen istra‘iva~ki projekat koji bi se bavio samo
prikupljanjem i obradom propagandnih la‘i kojima su izlo‘eni Bo{njaci.
Takav projekat mo‘e realizirati jedan ~ovjek, ali mi nemamo ni vizije o toj
potrebi, a bogami ni pla}e za to radno mjesto. Zato imamo tele-viziju o
kara-roke srbo-folk talentima, o misicama i drugim spla~inama koje se
izda{no finansiraju da zaga|uju na{ rastrojeni duhovni prostor.
S druge strane, ne postoji nijedna la‘ koju je bo{nja~ka politika pla-
sirala s ciljem izmi{ljanja zlo~ina. Logi~no, {to bi plasirala la‘, kad nije u
stanju ni otkriti, formulirati i usmjeriti istinu o bo{nja~kom stradalni{tvu.
Bo{nja~ka politika ne zna ni {ta bi s istinom, a kamoli s la‘i. êtni~ki i
usta{ki diskurs je utemeljen na zlu, pa je o~ekivano kada se to zlo multi-
plicira: od zlo~ina prema la‘ima. Uz to, ovaj diskurs je prirodno odre|en da
60 IZ SAFFA
SAFFA
poku{ava svoje zlo~ine pravdati zlo~inima drugih, a po{to tih zlo~ina nema,
valja se baviti proizvodnjom la‘i. Plan me|unarodnih protektora ide na
ruku ovim poku{ajima, jer se tendenca ratne uravnilovke o tri zara}ene
strane danas ~ita kao projekat “istine i pomirenja”, {to u prevodu zna~i: svi
su jednako krivi, jer su svi jednako stradali. Bo{nja~ka politika je zagublje-
na sama od sebe, a pogotovo naspram koalicije me|unarodnih snaga, ~e-
tnika i usta{a, usmjerene protiv istine o genocidnoj agresiji. Istina o geno-
cidu je krupan zalogaj za pro‘derat, pa se na to niko i ne odlu~uje, ali se
zato poku{ava bo{nja~ki narod poistovijetiti sa ~etni~kim i usta{kim
zlo~instvom, {to se najefikasnije posti‘e na talasu antiislamske histerije i
izmi{ljanja tzv. islamskog terorizma.
Nema nikakve vi{e matematike u ovoj prostoj ra~unici. Svijet je i{ao
na ruku ~etni~kim i usta{kim genocidnim osvajanjima. Svijet je tom podr{k-
om osakatio pravednu borbu bo{nja~kog naroda za referendumsku BiH,
kao jedini legitimni i demokratski oblik ure|enja na{e zemlje. Va{ingtonski
i Dejtonski sporazum su legalizirali genocid nad muslimanima, kao ispla-
tivo sredstvo za ostvarenje krsta{kih/kri‘arskih ciljeva. Svijet nije dozvolio
da postoji zemlja u kojoj }e jedan muslimanski narod, usred Evrope, biti
ravnopravan. Ali, ostali su zlo~ini nad muslimanima! Kao svjedo~anstvo
koje ima i pravnu, obavezuju}u te‘inu. Tek ako nestane bo{nja~kog naroda,
nestat }e i obaveze iz te pravosudne istine o genocidu. Bo{njaci ne moraju
nestati posve. Mo‘e, tu i tamo, biti pokoja glava, pokoja d‘amija. Dovoljno
je da Bo{njaci nestanu ekonomski, politi~ki, pa kulturolo{ki. To se upravo
i de{ava.
U bubnju providne la‘i

Nema, dakle, ni~eg fasciniraju}eg u strate{koj potrebi ~etni~ke i usta{ke
propagande da se kleve}e i la‘e protiv Bo{njaka. Ostvarivost njihovih
osvaja~kih projekata je proporcionalna stupnju bo{nja~ke dotu~enosti.
Fasciniraju}e je ne{to drugo… To kako njihov diskurs ne preza ni od bla-
sfemije svojih svetinja kako bi se naudilo Bo{njacima. Dodu{e, kad je ikad
Biljana Plav{i} kazala da vrijedi ulo‘iti 100.000 srpskih glava za tzv. “veliku
Srbiju”. Oni i danas ula‘u glave svojih ljudi, tek kao sredstvo za postizanje
ciljeva. Tu nema boli unesre}enih familija, jer je i bol tek sredstvo. Stavit }e
Srbi, usred rata, pobijene Bo{njake na gomilu, poslikati ih, i svijetu prika-
zati “genocid nad Srbima u okolini Srebrenice”. Njih ne zanima par deseti-
na velikosrpskih soldata koji su stradali u bici na Br~anskoj malti; njih
zanima izmi{ljotina o 500 mrtvih, pa makar se u toj la‘i utu{ila i srpska
uspomena na srpske ‘rtve. Njih ne zanima nekoliko Srba koje su za vrijeme
opsade Sarajeva ubili gelipteri iz bo{nja~kog naroda; njih zanima la‘ o 2.500
Srba tobo‘e ubijenih u kasarni “Viktor Bubanj”. Ovo nam kazuje da kole-
ktivni zlo~ina~ki um nema, jer ne mo‘e imati, moralan odnos ni prema
svojim ‘rtvama. Jer, u protivnom, to onda ne bi bio zlo~ina~ki, ve} humani-
sti~ki um. Onaj ko je spreman da ubije nevinog ~ovjeka, i da to ubistvo
smatra vrlinom, taj je spreman da svaku gadost izdigne na pijedestal prav-
doljubivosti.
Po{to se usta{ka hegemonija u BiH ni po ~emu ne razlikuje od
~etni~ke, prirodno je {to ostvaruje istovjetne oblike djelovanja. Rovarenje
po smrtima {estero Hrvata u Konjicu samo je dno perverzije. Ove obi~ne
ljudske smrti se stavljaju u bubanj providne la‘i, a u ime tobo‘nje istine,
~ime se tu‘ni doga|aji u ‘ivotima nekih obitelji dovode do cirkusa i para-
doksa. Manipulira se osje}ajima o‘alo{}enih obitelji, koje postaju ubije|ene
da im je neko ubio bli‘nje. [ta je nagonilo porodicu Viktora ]eli}a da orga-
nizira ponovljenu obdukciju u Splitu, gdje je samo potvr|en nalaz vje{taka
sudske medicine dr. Ilijasa Dobra~e iz Sarajeva?! Porodica ovog umrlog Hrvata
vi{e vjeruje banditima Mate Bobana, nego institucijama bh. dr‘ave. Po nji-
ma su doma}e institucije policije, tu‘iteljstva, sudske medicine, jedinstven
teroristi~ki organizam. Jer, da bi se ostvarila njihova pretpostavka o ubija-
nju Hrvata po Konjicu, potrebno je suglasje svih ovih faktora. Prvo, neko
mora ubiti tog Hrvata, i to tako da ubistvo izgleda kao infarkt. Vjerovatno
postoje sofisticirana i skupa sredstva kojima se takvo ubistvo mo‘e posti}i.
Vjerovatno najmo}nije zemlje svijeta takva sredstva koriste pod strogom
kontrolom, u tajnosti, i to kada se radi o te{kim dr‘avnim neprijateljima.
Ali, za{to bi bh. dr‘ava ubijala nekakve hrvatske starce po Konjicu? Jasno
je, takva se ubistva mogu izvesti, i kamuflirati, samo u organizaciji dr‘avnih
instanci. Jer, nakon sofisticiranih ubistava, potrebno je da policija i
tu‘iteljstvo, kao i sudska medicina, odrade posao kamufliranja. U zemlji u
kojoj se prati kretanje svake dlake na mud‘ahedinskoj bradi, ovakva bi
operacija po fantastici bila ravna pobjedi Osame Bin Ladena na predsje-
dni~kim izborima u Americi.
Zlo~ina~ki obrazac
Izmi{ljotina je bjelodana. Politi~ki navijena. Vidi se to po sljede}oj
re~enici iz saop}enja: “Konjic je grad opasan za ìvljenje kao i za povratak
Hrvata”. Ja{taradi, ~im je {estero Hrvata ubijeno dràvnim infarktom.
Izmi{ljotina o Konjicu zapravo je odbrana apartheida u Stocu, âpljini,
Livnu…
Rije~ je o poznatom dramatur{kom obrascu. Za{to ~etnici plasairaju
la‘ o konc-logoru za Srbe na stadionu u Tuzli? Zato {to su oni pravili konc-
logore po stadionima. Za{to izmi{ljaju da su Bo{njaci granatirali sami sebe?
Zato {to su oni granatirali Doboj i Br~ko kako bi opravdali svoja granatiranja
opkoljenih gradova. Za{to usta{e danas izmi{ljaju koordiniranost dr‘avnih
instanci u projektu ubijanja hrvatskih staraca u Konjicu? Zato {to su oni ub-
ijali bo{nja~ke starce, i {to su u tom genocidu sudjelovali paradr‘avni organi
tzv. Herceg-Bosne. Njima je logi~no da pravosu|e kamuflira zlo~in. Kao {to je
nama, na ‘alost, logi~no da sudije i tu‘itelji koji su za usta{ki ra~un kamufli-
rali Ahmi}e i druga bo{nja~ka strati{ta danas ~ine vrh bh. pravosu|a.
Zlo~ina~ki um svud oko sebe vidi obrasce po kojima funkcionira. To
je bolest s kojom je nemogu}e voditi dijalog. [izofrenija. Tu, u na{em
kom{iluku.
Broj 124, 15. VII 2004.
62 IZ SAFFA
SAFFA
Papa je navjestio podstanarski status muslimana u Evropi. To je
ispravno razumio izvjesni ugostitelj Marki} kad je bo{nja~kom tu-
risti u Zaostrogu bejzbol palicom razbio lobanju i nagnje~io mo-
zak. Ispravno su to razumjeli i hrvatski mediji koji su stali u za{titu
svoga turisti~kog krvnika. Bo{njaci nikako da razumiju da je
ljetovanje u Hrvatskoj postalo patriotski i moralni ugursuzluk. To
je danas isto kao kad bi Palestinci odlazili na odmor u Izrael.
Hrvatski ugostitelji
ubijaju bo{nja~ke turiste
Iako su cijene na hrvatskom primorju sko~ile za sto odsto u odnosu
na pro{lu godinu, iako se hrvatski turizam pretvorio u bezo~nu plja~ku,
zbog ~ega trpi podba~aj, na Makarskoj rivijeri je jo{ uvijek najvi{e automo-
bila sa registarskim tablicama BiH. Po{to bh. Srbi idu na crnogorsko pri-
morje, a po{to je u hb. Hrvata stvar presti‘a voziti kola sa hrvatskim regi-
stracijama, za pretpostaviti je da obilje bh. registracija pripada Bo{njacima.
Iako su Bo{njaci ove godine znatno siroma{niji nego pro{le, iako im je za
ljetovanje potrebno od usta otkinuti mnogo vi{e…
Rije~ je o jo{ jednoj u nizu pojava koje svjedo~e o bo{nja~koj autode-
strukciji. Govorimo, dakle, samo o ekonomskoj nerentabilnosti ljetovanja
u Hrvatskoj. Kada bismo za{li u onu duhovnu i moralnu stranu ove autode-
strukcije, nai{li bismo na nevjerovatan ambis, u kome Bo{njaci pla}aju za
svoje poni‘enje.
…Bilo da se radi o obavezi da sa sobom nose 100 eura po danu
boravka, kako bi hrvatskim grani~arima pokazali da nisu fukare, ili da se
radi o neminovnosti da budu izvrgnuti svekolikom teroru usta{ke propa-
gande, ili, u najgorem slu~aju, da budu fizi~ki ugro‘eni, kao {to su prije
nekoliko mjeseci u Neumu kamenovane dvije bo{nja~ke djevoj~ice, ili, kao
{to je prije neki dan, u Zaostrogu, bh. dr‘avljanin Senad Tiro udaren be-
jzbol palicom po glavi, od ~ega je zadobio povrede opasne po ‘ivot – pre-
lom lobanje i nagnje~enje mozga.
U usta{kom gnijezdu
Bila je 1998. godina. êtvrti ili peti oktobar. Otac i ja smo se vra}ali iz
Splita, gdje smo i{li poslom. Smrkavalo se. Skontali smo da je bolje da
preno}imo u Hrvatskoj, nego da po no}i idemo kroz hb. hajdu~iju. Svratili
smo u Gradac. Hotel zatvoren. Odemo dole, do luke, ima neka gostionica.
Ka‘u, ima preno}i{te, na spratu. Pro{etali smo, pa sjeli ispred, da ve~eramo.
Gostionica prazna. Konobar {utljiv. Tiho je. Pri~amo, jo{ jednom, kako je
dobro {to }emo tu preno}iti, jer tu ima pravne dr‘ave, a na onom putu, pre-
ma Mostaru, jo{ uvijek bi nas moglo strefiti sva{ta. Doga|alo se ljudima…
Grgoljenje barki raspara turiranje motora. Odnekud se pred gostio-
nicu stu{ti razgliman mercedes. Iz njega izleti ~etiri-pet pijanih usta{a. Ska-
menili smo se. Imao se osje}aj da su izletili nekog da biju. Nalikovali su na
~opor divljih pasa, bu~an, u harmoniji haosa. Psuju, kiko}u se, krevelje, a
svi se ti zvukovi stapaju u jedan. Ta buka sa njima u|e u gostionicu. Otac
i{aretom dade znak da se kupimo. Popeli smo se gore, u sobu. Nisam ~uo
tanjeg poda. Sve se providi. Kao da su ovdje, s nama. ûjemo im pijano
hroptanje. A rije~i odzvanjaju kao o{trice. Pri~aju o balijama. Sva|aju se ko
je vi{e balija pobio. Onaj jedan je klao. Pri~a kako se ljudi uhela}e kad ih
kolje{. Kiko}u se. [ega im. Otac i ja sjedimo, u mraku. êkamo, tren: kad
}e neko od njih upitati konobara koja su ona dvojica {to su sjedila ispred
gostionice, kad }e saznati da smo muslimani, kad }e krenuti gore… Taman
im trebamo, za zahladu. Otac i ja {utimo. Tako su, mislim, {utali bo{nja~ki
o~evi i sinovi po ~etni~kim i usta{kim logorima. ûjem oca kao di{e. …Kako
misli. ûje i on mene. Znam… [ta }u ako ovi hajvani uzi|u i po~nu ga tu}i?
On misli isto, za mene. Bol je uvijek ja~a, na ocu, i na sinu. …Jakako, tukli
bismo se. I izvukli ‘ivu glavu, uz Bo‘iju pomo}. Ostalo bi poni‘enje. Za
pam}enje. Ali, zar ovo {to pre‘ivljavamo, stjerani u i{~ekivanje, kao divlja~,
nije isto? Rane mogu zamladiti. Osje}aji, te{ko.
U neko doba, smlatio me san. Otac je presjedio, do jutra. Oslu{kivao
je i kad se nad strahom nadvila ti{ina. Oti{li smo, hitro, do prve kahve, pod
sjenkom munare. Godinama nismo pri~ali o ovom doga|aju. Po tome znam
da smo jednako bili povrije|eni.
Bejzbol palicom po bo{nja~kom mozgu

[ta li su tek osje}ali roditelji djevoj~ica Berine Hajdarevi} i Amile
[ehovi} iz Ka}una kod Busova~e, koje su te{ko povrije|ene u kamenovanju
bo{nja~ke djece u Neumu? [ta je ostalo u du{ama Berine i Amile, nakon
{to im je usta{ka mlade‘ razbila glave kamenicama, i nakon {to su hitno
preba~ene u Mostar, jer im pomo}, kao muslimankama, nije mogla biti
pru‘ena u Neumu?
Da li }e se i jedan Bo{njak zamisliti nad ovim doga|ajem ili nad
doga|ajem od prije desetak dana, u Zaostrogu, kada je izvjesni ugostitelj
Marko Marki} iz Gradca bejzbol palicom posred glave udario Senada Tiru?
Grijeh Senada Tire je, kako pi{e “Avaz”, bio u tome {to je kolima, na uskoj
cesti uz plaù, okrznuo nekog prolaznika. Da je to u~inio neki voza~ sa
zagreba~kim ili karlova~kim registarskim oznakama taj Marki} sigurno ne bi
osjetio potrebu da bejzbol palicom istjeruje pravdu. Ovako je pred sobom
vidio muslimana kojeg treba kazniti. I to kako! Tako {to }e mu polomiti loban-
ju!!! Sumnjam da bi taj Marki} sa takvom mr`njom udario ma koju ìvotinju.
Na gnje~enju muslimana se trenira iluzija o krsta{koj superiornosti, svejed-
no da li to dolazilo od diplomatskih krugova, ili od nekog primitivca sa da-
lmatinskog kamenjara. On razumijeva svoju nacisti~ku obavezu da svjedo~i
podstanarski status muslimana u Evropi, ba{ kao {to je navjestio Papa. Izme|u
njega i Pape nema bitne razlike. Prvi je rekao da je Evropa vlasni{tvo kr{}ana,
a drugi je bejzbol palicom razbio lobanju muslimanu.
Na tragu Papine zlideje, i bejzbol prakse siled‘ije Marki}a, jeste i
pisanje “Slobodne Dalmacije” o ovom slu~aju. Naslov koji glasi “Palicom
64 IZ SAFFA
SAFFA
za bejzbol dobio po glavi” otkriva nacisti~ki stav redakcije, po kome formu-
lacija “dobio po glavi” ima vaspitni karakter. To {to je ~ovjeku smrskana
lobanja i {to se ljekari u splitskoj bolnici bore za njegov ‘ivot, nebitno je.
Nadnaslov otkriva la‘: “Naru{avanje javnog reda i mira okon~ano te{kim
ozljedama”. Ko biva, nije kriv siled‘ija {to je nanio te{ke ozljede, ve} onaj
{to je naru{avao red i mir. Pa i da jeste tako, a nije, ne bi bilo normalno da
se {titi siled‘ija koji pravdu uzima u svoje ruke i razbija lobanje. Da je
Hrvat udario Hrvata bio bi kriv onaj {to je udario, a po{to je Hrvat udario
muslimana kriv je musliman, jer je Hrvat u Hrvatskoj uvijek u pravu. Tako
je u dr‘avama oboljelim od nacizma. Dakle, siled‘ija Marki} je rezultat
sistema, koji ga je stvorio, i koji ga {titi.
Narod koji voli tu|e, a prezire svoje

Da li nam je mogu}e zamisliti Palestince kako odlaze na odmor u
Izrael? Nemogu}e. A lahko nam je vidjeti nas kako odlazimo u Hrvatsku, da
budemo turisti tre}eg reda, ispod êha, Nijemaca, Slovaka i svih drugih
prema kojima se Hrvati odnose s ljubazno{}u i divljenjem, dok mi u svakoj
gesti mo‘emo pro~itati da u hrvatskoj percepciji nismo odmakli dalje od
viceva o Husi i Hasi. Kao likovi iz viceva, kojima je odgajan s&h nacizam,
mi ne zaslu‘ujemo po{tovanje, i na{a se komunikacija zavr{ava samo na
onom momentu kad ostavljamo te{ko ste~ene pare. Da oni budu jo{ bogatiji,
a mi jo{ siroma{niji. Tek tad u dalmatinera zaigra osmijeh na gubama. Jer,
na{e prisustvo podsje}a dalmatinere da nisu nikakva turisti~ka velesila, da
bi im bez nas ostali tek êsi s ~e{kim pa{tetama. Zato mrze bo{nja~og
turistu. Tako se i Srbi odnose prema svojim turskim genima. Ubijaju Bo{njake,
a geni sve mr~i. Dalmatinerima, dodu{e, u ovoj pri~i ide na ruku bo{nja~ki
mazohizam, ta strasna potreba da se, kao u kupleraju, pla}a za la‘ne osje}aje.
Rije~ je o bo{nja~kom provincijalnom duhu, o kolektivnoj bolesti palanke,
o izlu~evini zatucanosti i odro|enosti od vjere i kulture. Jer, u suprotnom,
Bo{njaci bi osjetili ga|enje pri pomisli da, prvo, ‘ive iznad svojih mogu}nosti,
da di‘u kredite ili mjesecima {tede kako bi pare ostavili na mjestu gdje se
normalan duh ne mo‘e odmoriti. Drugo, osjetili bi potrebu da se odmara-
ju u svojoj zemlji, u obilju ljepote koju ne poznaju, jer su pristali da misle
kako je sve tu|e bolje od svoga.
Ne sporimo potrebu ljudi da se odmore, da otputuju, da udahnu
svje‘ine i snage. Ali, zar ovo odbranjene Bosne nije riznica koju vrijedi otkri-
vati, na kojoj se Bo{njak mo‘e najprije okrijepiti i nadahnuti?! Pogotovo,
djeca. Znamo da je iluzija o~ekivati da bi se Bo{njaci mogli naprasno okre-
nuti u‘ivanju i odmaranju u ljepotama svoje zemlje, gdje ne}e trpjeti
poni‘enja i batine, gdje }e biti svoji na svome, i gdje }e pare ostavljati u
svome ekonomskom krugu. Ali, ako ne budemo ovako glasno mislili, ostat
}emo isti. A na{ cilj je da se mijenjamo. Jer ovakvi kakvi smo, nismo nikud
prispjeli. Osim pod bejzbol palicu usta{kog turisti~kog udarnika.
Broj 126, 15. VIII 2004.
Sve ovo {to nam se doga|a, a {to svjedo~i o unutarnjem rasapu
bo{nja~kog bi}a, tu|om je rukom posijano, kao korov, a na{om
rukom zapu{teno, da uzme maha, da se okorovi, da nas odrodi,
uhela}i, utruhne, e kako bi bilo zrelo da nas dovede u nestanak.
Vatromet bo{nja~kog ugursuzluka

U subotu, 21. avgusta, pred pono}, istovremeno, u Sarajevu i Tuzli
su se nevezano dogodila dva jednaka doga|aja: nelegalni, diverzantski, srbi-
janerski, turbo-folk vatrometi rasparali su nebo nad jednim i nad drugim
gradom. Uznemirili gra|ane. Probudili djecu. Prestravili starce. Dodatno
ponizili policiju, koja vi{e nije u stanju ni da piromansko derne~enje dr‘i
pod kontrolom. Radi ko {ta ho}e, i kako ho}e, u skladu sa afinitetima
poprosta~ene, va{erske svijesti, koja je takvom postala otkad je oblikuju
strani tutori putem okupiranog medijskog sistema.
Organizatori prvog vatrometa nisu znali za organizaciju ovog drugog, i
obratno. Puka slu~ajnost. U cijeloj pri~i jedino nije slu~ajno to {to u ovim
krajevima sa bo{nja~kom ve}inom hara uvezena kuga ni{tavila i razvrata, hao-
sa i bjesnila, koja pora|a i takvu mogu}nost da se u na{a dva najve}a grada,
istovremeno, a nevezano, dogode ove pono}ne poplave detonacija, rafala,
vatre i dima, {to je odvijek bila temeljna grafija svetosavskog paganstva.
Vatromet poraza
Ove je subote, kao i svake, Sarajevo pred pono} bilo pusto. Na cesti
su ostali samo oni koji tra‘e belaja. Jer, poznato je, Sarajevo se subotom
pretvara u pakao. To je no} za opijanje i drogiranje, za no‘eve i boksere, za
premla}ivanje i silovanje, i nadasve, to je udarni~ka no} za rudare u hitnoj
pomo}i, koji spa{avaju drogirane ‘ivote jedne izgubljene mladosti. Otud je
oko ove subotnje pono}i sabran svijet sjedio u ku}ama, gledao tv ili se
spremao na po~inak.
Odjednom je na Marindvoru po~elo pra{tati kao da je rat. Derale su
detonacije, sasipali rafali, nebo se bjelasalo od sile. Stanovnici okolnih zgrada
su u prvi mah pomislili da je do{lo do grdnog obra~una svih sarajevskih
mafija. Detonacije su dolazile iz pravca “Holidej ina”. Pa, da, tu je ve} je-
dnom do{lo do mafija{ke pucnjave. Ali, iznad krova ovog hotela su se po~eli
uzdizati {areni bljeskovi, ~as crveni, ~as plavi, ~as ùti… Li~i na vatromet.
Nije mogu}e da neko pred pono} pravi vatromet?! Vjerovatnije bi bilo da se
mafija obra~unava. Na to smo svikli, to o~ekujemo. Nismo svikli da se jedan
divlja~ki ~in, kakav je pono}ni vatromet, pravi pod okriljem institucije, ka-
kva je “Holidej in”. Ljudi su pomislili da je mo`da po srijedi otvaranje
“Sarajevo Film Festivala”, ali bi Miro Purivatra sigurno imao toliko uvi|avnosti
da ovu terevenku ne pravi pred pono}. Pa, {ta je onda?
…Neko se ‘eni. Da, ba{ to. Nekakva je svadba. Kao da je Arkanova.
Neko ima para, k’o pljeve. Stalo mu da poka‘e sjaj svojih para. Pa da probudi
66 IZ SAFFA
SAFFA
Sarajlije, da izi|u na prozore, da vide koliko to on para ima da mo‘e kupiti
i vatromet, ali i uzurpirati sva~ije pravo na mir i spokoj. Nije problem {to u
nekakvim oparenim glavama ‘ive ti arkanovski porivi za pucanjem po
gra|anskom miru. Eto, ima parajlija }eif da njegovi gosti vide koliko je on
mo}an da mo‘e uznemiravati Sarajevo. Problem je u sistemu koji to do-
zvoljava. Da smo normalna dr‘ava, ko{to nismo, policijski komesar bi jo{
sutradan podnio ostavku. Ali, ovaj izgred nije evidentiran, ni od policije, ni
od novinara. Jer, komesar i njegova policija su ovdje u funkciji stvaranja
haosa, kako bi ostalo {to manje zraka na ‘ivot normalnog Bo{njaka. Oni su
reformirani s ciljem stezanja om~e oko bo{nja~kog vrata. Na sve mogu}e
na~ine. Pa i tako {to }emo osjetiti poni‘enje i tjeskobu dok nam neko
{enlu~i pod prozorima. Samo }e sabrani razumjeti da oni vi{e nisu na brdi-
ma, ve} pred na{im domovima. Izme|u nesu|ene okupacije Sarajeva 1992.,
i ove iz 2004., nema bitne razlike. Svaka se okupacija mjeri instaliranjem
okupatorske (ne)kulture. Nama se to dogodilo. Lak{e bi podnijeli da je
Arkan pravio vatromet pred “Holidej inom”, nego kad to danas ~ini neko sa
na{im imenom. Jer ovo je simbol totalnog poraza. Onog unutarnjeg.
Lepa Brena, tobejarabi

Istovremeno je Tuzlu strefilo isto, a mo‘ebit i gore bezvrijeme. Oko
22 sata po~ela je da rolja olujna ki{a. Udaralo je iiznebaiizzemlje. Puhalo.
Sijevalo. Derali su gromovi. Bila je to ona ki{a na kojoj za par sekundi
bude{ mokar do ko‘e. Kad bi insan vidio 10.000 hajvana kako stoje na toj
kijametskoj ki{i, bilo bi mu ‘ao. Svaki bi se ~oban potrudio, ako mo‘e, da
te hajvane ukloni s nevremena. Ali, nigdje nema tako goleme {tale… Helem,
nejse.
Ali, kad insan vidi kako 10.000 insana stoji na tom kijametu, razdra-
gana lica, arlau~u}i od sre}e, onda pomisli da mora postojati neki debel
razlog {to ti ljudi kisnu, smrzavaju se i raduju se. Razlog se zove: Lepa
Brena. Tobejarabi.
Tako je to bilo u Tuzli. Lepa Brena je nekoliko dana prije polo‘ila
cvije}e na Kapiji, i Tuzli ubola prst u oko. Ali, }oravo oko ni{ta nije vidjelo.
Onda je posjetila i darovala jetime. Vaspita~ima je haman bilo drago da se
slikaju s Lepom Brenom, da unuci imaju uspomenu, pa su dopustili
vrije|anje ove djece ~ije su roditelje pobili Brenini soldati. Pa je rudarima
podijelila karte za koncert. I njima je, haman, bilo drago. Nije {ala Brenu
vidjet u‘ivo.
A sve je to Brena mogla uraditi godinama prije. Otud je jasno da ova
~etni~ka pjevaljka ne preza od blasfemi~ne manipulacije, kako bi navabila
Bo{njake na svoj koncert, da kupe kartu od sedam maraka. Grdne pare. A
naglasila je da to ~ini “s ljubavlju”. Pa, ljubav, se haman ne napla}uje?
Izuzev u kuplerajima. Kakav je bio ovaj na stadionu “Tu{anj”.
Moglo bi se o Breninom pohodu na Tuzlu {to{ta jo{ re}i. Nama su,
dakako, interesantniji Bo{njaci koji su u kolonama hrlili na “Tu{anj”. [ta
je, Boè, u glavama tih ljudi? Koja je to {ifra? Pa, idu Bo{njaci, k’o u sva-
tove! @ene su obukle najljep{e {to imaju, kao da }e ih Brena li~no vidjeti i
dota}i, poput Pape. Idu ~itave familije. Vode djecu. Djeca napirlitana. Svi
ozareni, ushi}eni, ubrzani. Ni Alija Izetbegovi}, kada bi dolazio, nije u
Bo{njaka lu~io ovoliku koli~inu sre}e. Tobejarabi. Kakvi to geni treskaju u
bo{nja~kim tintarama? [ta je to, pobogu! Ma zna{ {ta je: primitivizam. Ta~ka.
Jer samo zapu{ten, primitivan um, mo‘e nemati moralnog obzorja
da prepozna genocidnu semantiku Lepe Brene. Samo korov u mozgu mo‘e
proizvesti ushi}enje nad spla~inama tipa: “Sitnije cile sitnije”. Samo tota-
lna degeneri~nost mo‘e nagoniti 10.000 ljudi da kisnu i vri{te u slavu svoje
moralne, duhovne i patriotske zatucanosti. A da li su ovi ljudi krivi? Ne,
sigurno nisu. Uzrok je u okupaciji dru{tvenih vrijednosti, koju podr‘avaju i
sarajevski mediji, kako bi se dodvorili redizajniranim ukusima narodnih,
posrbljenih masa. Pogledajte novine od ponedjeljka, pa }ete vidjeti! Brenu
su iz materijalnih interesa veli~ale novine ~iji urednici razumiju ovo {to
govorimo.
Pjesmom u osvajanje
Brena je pred pono} priredila vatromet u Tuzli. Nek’ se zna da je
pokorila grad! Pra{talo je, kao i u Sarajevu. Policija je blehnula, k’o tele u
{arena vrata, valjda u uvjerenju da je sve to ta nekakva demokratija. Dosad
su vatrometi u Tuzli organizirani u re‘iji, ili uz znanje gradskih vlasti. Ovo
je ne{to novo. Ispade da se po Tuzli mogu praviti detonacije kako se kome
prahne. Razumjela je to ispravno Lepa Brena, ~im je vatrometom zasolila
pravoslavne osje}aje tuzlanskih Bo{njaka. Razumjela je to i njena ideolo{ka
logistika, vjerovatno iz Bijeljine, koja se usudila da na zgradi Vlade Kanto-
na ispi{e grafite: “Tuzla je u Srbiji” i “Karad‘i} heroj”. Mogli su te grafite
ispisati na stotine mra~nih i zaba~enih zidova, ali oni su hjteli da ih ostave
ba{ tu, na zgradi Vlade, da se zna da Brenin pohod na Tuzlu nije tek pjeva-
nje i pucanje, ve} – osvajanje. Eto, to {to su razumjeli svi Brenini Srbi, nije
razumio ni jedan Brenin Bo{njak. Dok su Srbi osvajali nepokoreni grad,
Bo{njaci su kisnuli, pjevali i razonodili se. I, samopokoravali se.
…Ma, stara je to pri~a. Pjevali smo tako: “Samo da rata ne bude”,
dudlali cucle sa YUTEL-a, dok su nas drugi opkoljavali. Danas, opet, pjeva-
mo tu|e pjesme, a ne shvatamo da tu|inskim pjeva~ima nije do pjesme ve}
do pokoravanja Bosne i Bo{njaka. Pjesma je samo nalak{i put do upesni-
}enog bo{nja~kog srca. Jednom sam napisao: Kad se okupira duh, teritori-
ja se dobije na tacni. Sve ovo {to nam se doga|a, a {to svjedo~i o unuta-
rnjem rasapu bo{nja~kog bi}a, tu|om je rukom posijano, kao korov, a na{om
rukom zapu{teno, da uzme maha, da se okorovi, odrodi, uhela}i, utruhne,
e kako bi bilo zrelo da nas odvede u nestanak. Ovi vatrometi, u Tuzli i
Sarajevu, imaju metafori~nu vrijednost: to nalikuje na pra{tanje atoma u
razbijanju cjeline bi}a. Izgleda lijepo, {areno, blje{tavo, ba{ kao {to heroin-
ski ovisnici vide stvarnost, i smrt, vjerovatno. Ispod povr{ne je, ipak, zadah
baruta. Isti onaj koji se osjetio nad masovnim pogubljenjima Bo{njaka.
Broj 127, 1. IX 2004.
68 IZ SAFFA
SAFFA
Ako ve} ne vjerujemo onim islamskim zemljama, u ~ijim su glavn-
im gradovima bulevari nazvani imenom Alije Izetbegovi}a, povje-
rujmo barem krsta{ima i munaficima koji i godinu dana poslije
smrti progone i blate prvog predsjednika Bosne i Hercegovine.
…Kao da bi oni tako katilski napadali mrtvog Aliju, da im i mrtav
Alija nije smetnja i prepreka!?
Alija poslije Alije

Pro{le godine, 19. oktobra, nekoliko sati nakon {to je objavljena
vijest da je na Ahiret preselio Alija Izetbegovi}, prvi predsjednik Bosne i
Hercegovine, tzv. bosanski kongres iz îkaga je objavio naslov: “Izdajnik je
mrtav! – @ivjela Republika Bosna i Hercegovina!”. Ni tada, a ni poslije, ni
jedan ~etni~ki ili usta{ki medij, nije sa takvom monstruoznom rado{}u pis-
ao o Izetbegovi}evoj smrti. Nekolicina zlikova sa muslimanskim imenima,
koji se predstavljaju kao tzv. bosanski kongres, nisu krili ushi}enost, ra-
dost, veselje zbog Izetbegovi}eve smrti. Oni su se ponosili osje}ajima kojih
bi se svako normalan stidio. Radi se o budalama.
Troprsti kongres
Nema ni~eg zna~ajnog u tom tzv. bosanskom kongresu. To su dvojica-
trojica klipana koji u Americi povazdan sjede pred kompjuterom i raza{ilju
svijetom svoje burgije. O kakvom se i{~a{enju radi dokazuje i to da su njih
dvojica-trojica (Borogovac, Sendijarevi} i jo{ nekakav) sebe proglasili tzv.
bosanskim kongresom. Kad ka‘e{ “kongres”, misli{ na neku golemu salu u
kojoj zasjeda golema pamet. Podsje}a me to na jednog trgovca u mojoj ma-
hali, koji je gara‘u pretvorio u piljaru i nadjenuo joj ime “Hilton”. Nije {ala.
Jednog od ovih klipana imao sam priliku upoznati. Bilo mi je pozi-
tivno {to se on, i taj njegov tzv. kongres, zala‘u za Tu‘bu BiH protiv SCiG.
Poslije }u saznati da je on bio ~lan SDA, ali kako nije udovoljeno njegovim
ambicijama da bude kakav ministar, direktor i sl., onda se okrenuo protiv
SDA, “otkriv{i” da su u SDA sve sami “srpski muslimani”. Bilo mi je, dodu{e,
~udno {to se ovaj ~ovjek nekontrolirano cereka, bez razloga, iz ~ista mira,
zacene se, {to ima neke tikove, gleda u nebo kad razgovara, ali, rekoh,
hajde, ne cijeni se insan po vanj{tini. Opet sam se uvjerio da nijedan Bo‘iji
znak nije dat bez razloga. Jer, kada je ovaj klipan objavio veselje zbog Ali-
jine smrti, razumio sam tragi~ni ponor njegovog zluma.
Kao {to je budalasto sijelo od dva-tri ~ovjeka proglasiti tzv. kongre-
som, budalasto je i kad to sijelo ra~una da }e njegovo veselje zbog Alijine
smrti nai}i na podr{ku Bo{njaka. [ta li je o~ekivao taj tro~lani tzv. kongres?
Da }e sad svi Bo{njaci izi}i na ulice, razviti barjake i uzvikivati: “Juuupiii!
Umro je izdajnik!” Ako nisu to o~ekivali, za{to su onda obznanjivali nacion-
alno veselje?! Evo odgovora: iz istog razloga iz kojeg manijaci stoje skriveni
iza drveta, da bi u nekom momentu isko~ili da prikazuju svoju bolest.
To {to je u~inio tzv. Bosanski kongres u povodu Alijine smrti nije
ni{ta drugo do te{ko oboljenje psihe, morala, mjere, ukusa, kompasa…
Mo‘da bi se takvo radovanje moglo razumjeti da je Alija Izetbegovi} bio
diktator koji je ubijao i tla~io ljude, poput nekih komunisti~kih kasapina.
Razumijemo Rumune koji su slavili smrt âu{eskog, ili one Ira~ane koji su
se u neznanju radovali svrgavanju Sadama Huseina. Ali Alijina vlast nije
nikoga ubijala, hapsila i tla~ila, pa tako ni ove klipane iz tzv. kongresa, koji
su godinama, u vrijeme Alijine vladavine, pljuvali po Aliji i rahat {etali Sara-
jevom. Ba{ tako izgledaju ti “srpski muslimani” koji su odgojeni da sebi i
svome pripisuju gre{ke i krivice.
Samo dno ugursuzluka

Ovu temu moram svjedo~iti i iz svog li~nog iskustva. Evo, javno tvrdim,
i to mogu lahko dokazati, da u toku agresije SDA i Alija Izetbegovi} nisu
imali upornijeg i o{trijeg kriti~ara od Fatmira Alispahi}a. Niko u toku agresije
nije vi{e od mene objavio kriti~kih tekstova protiv Alije i SDA. Ali, isto tako,
javno tvrdim da Bosnom i Bo{njacima nikada u povijesti nije vladala
demokratskija i tolerantnija vlast od Alije i SDA! [ta }emo sad? Da li je ovo
kolizija? Nije, a evo i za{to…
Obaveza svakog patriotski orijentiranog intelektualca je da se ne
predaje ni jednoj vlasti, jer ni jedna ovozamaljska vlast ne mo‘e biti savr{ena;
obaveza je da djeluje na iznala‘enju gre{aka te vlasti, da to javno saop}ava,
e kako bi tu vlast podstaknuo da bude boljom i korisnijom. Smatrao sam,
i smatram, da je SDA u toku agresije, a i poslije, pravila neke katastrofalne
gre{ke. Uz to, Alija Izetbegovi} je imao mo} da u nadstrana~kom,
nadideolo{kom diskursu uve‘e maksimum bo{nja~kih duhovnih potencija-
la. Ne samo da sam o tome mnogo pisao, ve} sam to jedne prilike i li~no
priop}io Aliji Izetbegovi}u. Cijenim njegovu volju da susretne i ~uje, a ne
da ignorira ili progoni, svog kriti~ara.
Me|utim, sve ove kriti~ke opaske nikada nisu dovele u pitanje moje
ubje|enje da se SDA ne mo‘e porediti sa SDS-om i HDZ-om, niti Alija,
tobejarabi, sa okolnim zlikovcima. Ba{ka je sad to {to su neke pla}eni~ke
face bile spremne da svaki kriti~ki stav prema bo{nja~koj politici prihvataju
kao spremnost da se Alija i SDA trpaju u zlo~ina~ki kontekst.
Otud su klipani iz tzv. bosanskog kongresa bili veoma razo~arani kada
sam objavio ideju o osnivanju Instituta “Alija Izetbegovi}”, pa su {irom
interneta razaslali otkri}e da je “Fatmir doìvio salto mortale”, k’o biva -
kritikovao Aliju, a sad bi da mu diè spomenik.
Aliju sam prestao kritikovati kad se povukao iz politike. A kad se
te{ko razbolio svaka je kriti~ka rije~ izgubila svrhu. Dok je Alija bio u polit-
ici, u kuvetu, u mo}i da neke stvari mijenja, logi~an je bio kriti~ki odnos
prema njegovom javnom poslu. Nakon 19. oktobra 2003., svako kriti~ko
}eranje Alije Izetbegovi}a bilo bio nenormalano. Za razliku od mene, tzv.
bosanski kongres i pla}eni~ki mediji po Sarajevu su nastavili – ne da kri-
tikuju, ve} da blate – Aliju Izetbegovi}a. Ta nekrofobija samo je dno me-
ntalnog i moralnog ugursuzluka.
70 IZ SAFFA
SAFFA
Historijska {ansa za Bosnu
O~it je strah od pre‘ivljavanja demokratskog i humanisti~kog naslije|a
Alijine politike. Jer, ako pre‘ivi to naslije|e, ustanovit }e se obavezuju}a grani-
ca na kojoj se Bosna razlikuje od svojih razaratelja. Jedni i drugi su vr{ili
genocid, ru{ili bogomolje i preoravali groblja, realizirali nacisti~ke ideje, a
mi smo ba{tinili toleranciju i ljubav. Zahvaljuju}i Aliji! Jer da nas je vodio
neko drugi, pitanje je da li bismo odoljeli zovu osvete i revan{izma. Zahvaljuju}i
Aliji mi smo razumjeli da je duh Bosne jedini garant na{eg opstanka, i da
zbog toga ne smijemo povrijediti ni jednog nevinog ~ovjeka, Srbina ili Hrva-
ta, zato {to se u srpsko ili hrvatsko nacionalno ime ~ine zlo~ini nad na{im
ljudima. Danas je ovo najve}i kapital bo{nja~kog naroda i najve}a brana
namjerama da nas se strpa u kontekst tzv. islamskog terorizma. Koliko god se
srpska i hrvatska hegemonija upirale da nas prika‘u kao opasnost za bezbj-
ednost Evrope, oni koji odlu~uju mogu se vazda uvjeriti u suprotno. Da nije
bilo Alije, sa saburom i mudro{}u koje je stekao u vremenima svojih isku{enja,
da je nad nama bio neko plahovit i brzoplet, pitanje je da li bismo se danas
mogli ponositi civilizacijskom superiorno{}u nad svojim okru‘enjem.
E, sad, to {to je Alijina politika imala raznih kadrovskih, pravnih,
diplomatskih, medijskih i inih gre{aka i smlatavosti, ne zna~i da je u su{tini
bila pogre{na i {tetna. Ta politika je djelovala i stasavala pod granatama, u
nemogu}im uvjetima. Iznurivana je i ucjenjivana na sve mogu}e na~ine.
Napose, Dejton je potpisan pod prisilom, pod prijetnjom da }e zapadna
zavjera nastaviti i da }e Bosne i Bo{njaka nestati. [ta je trebao u~initi Alija
Izetbegovi}? Re}i – malo je 200.000, idemo do posljednjeg!? Lahko je ovim
klipanima sa ameri~ke distance tvrditi kako je Alija “izdajnik” i kako je
trebalo ratovati do posljednje kapi krvi.
Alija Izetbegovi} je Bosni u amanet ostavio {ansu. Golemo, s obzi-
rom da nikakvih {ansi nismo imali i da su na Zapadu jo{ 1993. {tampane
enciklopedije u kojima se BiH pominje kao biv{a dr‘ava i kao geografski
pojam. [ansa koju nam je ostavio Alija ima putokaz, u moralnom kredi-
bilitetu, u demokratskom i humanisti~kom naslije|u koje bosansku ideju
izdi‘e iznad nacisti~ke, dejtonske stvarnosti. …Sad je do nas.
Krsta{i i munafici nam kazuju

Godi{njica Alijine smrti je povod da kroz svoj odnos prema prvom
predsjedniku BiH razaberemo sami sebe. Lahko zaboravljamo, zar ne? Nema
Alijine ulice, trga, institucije, spomena… Kao da je umro obi~an insan, a
ne ~ovjek koji je na{em narodu pokazao put.
Dok mi tonemo u nacionalni matuhluk, dok poprimamo afinitete
svoga okru‘enja, drugi nam kazuju ko je bio Alija Izetbegovi}. U nekoliko
islamskih zemalja glavni su gradovi dobili bulevare sa imenom Alije
Izetbegovi}a. A ako ba{ ne vjerujemo muslimanima, dede povjerujmo
krsta{ima i munaficima. Pa kao da bi oni tako katilski napadali mrtvog
Aliju, da im i mrtav Alija nije smetnja i prepreka!?
Broj 130, 15. X 2004.
“Umjesto dènaze imala si ’sprovod’, umjesto vjerskog obi~aja im-
ala si ’trubu’” – napisano je u ~itulji jednoj, valjda, Bo{njakinji,
oko ~ijeg ukopa je izbila nevi|ena polemika me|u oàlo{}enim
porodicama, a {to je “Dnevni avaz” u nastavcima objavljivao na
stranicama ~itulja. Ako su ve} oàlo{}ene porodice obesmislile
àlost u namjeri da javno oljagaju suprotnu stranu, “Avaz” nije
trebao pristati da bude trì{ni poligon za promociju mahalskog
mentaliteta. Ali, tada ne bi bilo ovog teksta…
Polemika u ~ituljama
Otkako postoji {tampa u BiH, i otkako se izmodalo objavljivanje ~itulja
u pomen umrlim, nikada se na ovim tu‘nim stranicama nije vodila polemika.
Sama pomisao o polemi~kim tekstovima u formi ~itulje djeluje nevjerovatno.
Ko }e s kim polemizirati? Kako, uop}e, voditi polemiku jezikom sjete i
po{tovanja? Izgleda nemogu}e, sve dok ~itulja ne promijeni svoju svrhu, i dok
ne postane oglasni prostor u koji se za pare mo‘e metnuti {ta je kome volja.
Turbo-folk-mortis
Vrijedilo bi analizirati stilsku sli~nost bo{nja~kih ~itulja sa onim kakve
se objavljuju po Srbiji, te podvu}i oblike kukumakanja koji nemaju nikakve
veze sa islamom. Odakle to neislamsko, srbijanersko do‘ivljavanje smrti?
Svakodnevno se mo‘emo osvjedo~iti u smisaonu raznolikost bo{nja~kih
~itulja. Raspon se prostore od islamske skromnosti, “posljednjeg selama”,
“pozivanja Allaha d‘.{ da podari D‘enet i vje~ni rahmet”, preko ateisti~kih
“vje~nih istina”, tipa “slava i hvala”, pa do paganskih naricanja koja bi se
stilski mogla odrediti kao turbo-folk-mortis, a ~iji estetski kod proizilazi iz
koktela zbr~kanog od Cece, D‘eja, “Vize za budu}nost”, {panskih serija, TV
Pink, lavova i labudova na kapijama bo{nja~kih hu|erica, tv izvla~enja lo-
toa, sportskih prognoza, odnosno, svega onoga {to okupira na{u od
bo{nja{tva i od islama odro|enu stvarnost. Uzmite, u dokolici, i proanal-
izirajte stilsku raznolikost bo{nja~kih ~itulja. I na tome se mogu ~itati amb-
isni rasponi na{ih duhovnih podijeljenosti.
Primjerice, majka jednog Bo{njaka koga je ubila mafija u Sarajevu,
redovno ispisuje poruke d‘elatima i poru~uje im da }e se namiriti ra~uni.
Te poruke mo‘emo ~itati na razli~ite na~ine, ali, osobno bih to pro~itao
kao – nepovjerenje u pravnu dr‘avu. Jer, da ova majka iole vjeruje u ostvar-
ivost pravde u BiH, ne bi imala potrebu da iz svog bola, iz svoje nemo}i i
povrije|enosti, poru~uje d‘elatima kako }e ih pravda ipak sti}i. Od koga?
Od pravne dr‘ave ne}e. Od nje, ranjene i bespomo}ne? Ne}e. îtulja se
tako pretvorila u izraz nepovjerenja prema dru{tvu u kojoj “pravna dr‘ava”
odve} slu‘i samo za proganjanje tzv. islamskog terorizma.
Ili, 4. novembra je na ~itavoj stranici “Avaza” osvanula ~itulja u kojoj
pi{e: “Od svega sam te mogla sa~uvati, ali od zle sudbine nisam”. U potp-
isu: “Kleopatra, Balkanska proro~ica”. Ako se dobro sje}amo, ta Kleopatra
72 IZ SAFFA
SAFFA
je bila izvjesni Du{an Ili}, koji je umislio da je ènsko, pa je godinama bio
peder, da bi se podvrgnuo operaciji, i postao “ènsko”. Od Du{ice Ili}, na
talasu yu propagande zbog prve promjene spola, pojavila se proro~ica Kle-
opatra. Danas, vidimo, Kleopatra ima toliko para da za ~itulju zakupi stra-
nicu “Avaza”, koja je oko hiljadu maraka. Sve od proro~anstava. Kakva li je
svrha proricanja ako “moè sve”, ali ne moè uticati na “zlu sudbinu”? Sve-
jedno. Ovu ~itulju vrijedi ~itati i kao marketin{ku poruku. U protivnom,
bilo bi dovoljno samo: Kleopatra.
Mogli bi se tako, u nedogled, tuma~iti kulturolo{ki kodovi i duhovni
afiniteti na{eg ~ovjeka, koji kroz ~itulje pokazuje prirodu svoga odnosa pre-
ma Bogu, ‘ivotu, smrti, dru{tvu i sebi. Mi }emo se zaustaviti na jednom
drasti~nom slu~aju koji se dogodio na stranicama ~itulja u “Avazu”, a iz
kojeg se, nadasve, mo‘e ~itati mogu}a vjerska traumatiziranost tzv.
mje{ovitih brakova, kao i anarhija mahalske duhovne sku~enosti, koja je u
stanju zaboraviti pijetet prema umrlom kako bi i{}erala inad, javno, pred
hiljadama ljudi koji se uveseljavaju ili zgra‘avaju nad tim ni{tavilom.
Izme|u Fatihe i trube

Negdje krajem oktobra “Avaz” je bio krcat ~ituljama u pomen na neku
mladu ènu, bo{nja~kog imena i kr{}anskog prezimena. Za razliku od fa-
milije ove mehrume, ili pokojnice, ko zna, mi ne}emo pominjati ime, kako
bismo sa~uvali pijetet prema njenoj li~nosti. Sude}i po brojnim ~ituljama,
osoba je bila poznata i omiljena. Ali, sedam dana poslije, uslijedila je po-
lemika. Iz ovog ru`nog prepucavanja izdvajamo dva rafalna pamfleta koja
}e ~itaocima ukazati na razloge konflikta.
U “Avazu” od 1. novembra, na str. 64, objavljena je ~itulja sljede}e
sadrìne: “Danas se navr{ava 7 tu`nih dana kako nas napusti na{a voljena
k}erka rahmetli A. (Ibrahima) S. Drago dijete pro{lo je sedam najtu`nijih
dana na{eg ìvota. Ali jo{ je tu`nija pomisao to {to mi je zabranjeno i nije
dozvoljeno da prisustvujem tvom ispra}aju. Umjesto dènaze imala si
“sprovod”, umjesto vjerskog obi~aja imala si “trubu”. Tu`no, drsko i bolno
moja k}eri, od na{eg biv{eg zeta B.P. (kr{}ansko ime i prezime)”.
Sutradan je na istoj stranici uslijedilo reagiranje prozvane strane: “U
tvoje ime mama moja draga, se danas 7 dana nakon tvoje sahrane, sa velikim
bolom, tugom a i sa ponosom zahvaljujem svima onima koji su te u ìvotu,
bolesti i sad u smrti cijenili, voljeli, pazili i po{tovali, onima koji bi svoje
ìvote dali za tebe i onima koji su ti posljednju èlju – èlju divne majke,
voljene i jedinstvene supruge - ispunili. Ispratili smo te dostojanstveno i s
time ispunili tvoju posljednju volju koju si povjerila svim svojim bli`njima. U
tvoje ime mama moja draga opra{tam, jer znam, svima onima koji su poku{a-
vali, a nikad uspjeli, da ocrne lice i ime tvog voljenog, jedinog i iskrenog prija-
telja i supruga. Kako u ìvotu tako i u smrti. I sa sramom u srcu se obra}am
osobi koja je nedu`ne roditelje i njihovo ime zloupotrijebila da bi prkosila
posljednjoj volji i èlji jedne divne i jedistvene preminule osobe MOJE MA-
JKE. Tvoja zauvijek ponosna i savjesna k}erka S.[. (muslimansko ime i prez-
ime, valjda udato)”.
Dakle, prvu ~itulju pi{u roditelji, a drugu k}erka od umrle. U prvoj
roditelji nedvosmisleno tvrde kako im je zabranjeno da prisustvuju pogre-
bu, te da je suprug od umrle isposlovao tu zabranu i naredio nemuslima-
nsku sahranu. Roditelji su htjeli d‘enazu, a ne zna se da li je to bila i volja
umrle ‘ene. Jer, da je to bila volja umrle, onda njeni roditelji ne bi krivicu
svaljivali na zeta kojega se javno odri~u kroz pridjev “biv{i”. Poseban aspe-
kt je {to roditelji u nemuslimanskoj sahrani, na kojoj je umjesto Fatihe
dominirala truba, vide tu‘niju ~injenicu od gubitka k}eri. Dubljom anali-
zom dolazimo da zaklju~ka da je za roditelje gubitak djeteta ne{to na {ta se
ne mo‘e uticati, ali da je karakter posljednjeg ispra}aja apsolutno u lju-
dskoj mo}i. Zato u gradaciji tu ~injenicu roditelji stavljaju kao “tu‘niju
pomisao” od suo~enja sa smr}u djeteta.
U reakciji k}erke od umrle ima mnogo velikih rije~i, koje zagu{uju
mogu}u argumentaciju njenog stava. Ona tvrdi da je nemuslimanska sah-
rana bila posljednja volja pokojnice, koju se saop}ila svojim bli‘njim. ûdno
je kako to isto nije saop}ila i svojim roditeljima, ~ime bi se izbjegle ove
neprijatnosti. Ne sti~e se utisak da je umrla bila u lo{im odnosima sa
roditeljima, ~im su roditelji toliko uporni u tvrdnji da je nemuslimanska
sahrana rezultat samovolje njihovog biv{eg zeta. K}erka od umrle je na~inila
i jedno nesmotreno ili svjesno nagr|ivanje islamskih obi~aja, kada je napisa-
la: “Ispratili smo te dostojanstveno”. U odnosu na predmet polemike,
d‘enaza ispada kao antipod koji nije “dostojanstven”.
Kasno islam u du{u vam sti‘e

Nije na{e da donosimo zaklju~ke u ovom familijarnom sporu, iako je
njegovo javno obznanjivanje dalo pravo svima da o tome javno prosu|uju.
Prevashodno, kritiku upu}ujemo “Dnevnom avazu” koji je pristao da ovu
blasfemiju metne na svoje stranice. Nikakve pare, i nikakva tzv. sloboda
govora, ne bi smjele biti razlogom za ru{enje pijetetnog digniteta na stran-
icama ~itulja. U ovom slu~aju, barem, nije te{ko uspostaviti granicu do-
brog ukusa.
No, ako bismo se morali staviti na ne~iju stranu, onda bi to bila
strana “biv{eg zeta” i pokojni~ine k}eri, ne zato {to smatramo da je njihov
ateizam ispravan, ve} zato {to vjerujemo da èna sa svojom udajom izlazi iz
svoje familije i prihvata familiju i svjetonazore svoga supruga. Roditelji od
pokojnice se tu uop}e nisu trebali mije{ati, pogotovo ne tako {to su krenu-
li da preko pla}enih oglasa u novinama pred bh. javnost iznose svoju
povrije|enost i da od smrti svoje k}eri stvaraju mahalsku aferu. Ako im je
ba{ toliko stalo do islama i islamskih obi~aja, onda su o tome trebali misl-
iti ranije, kada su odgajali dijete, i kada su mogli ~initi da se njihova k}erka
ne uda za nemuslimana.
Broj 132, 15. XI 2004.
74 IZ SAFFA
SAFFA
Djeda Mraz nema veze sa islamskom tradicijom, ali ima sa
bo{nja~kom socijalnom kulturom i obi~ajima. Bo{njaci Svetog
Nikolu, u paketu sa bo‘i}nom jelkom i Novom godinom,
do‘ivljavaju kao dio svoga identiteta. Koliko god se trudili da ne
budu muslimani, Bo{njaci su osu|eni na ulogu evropskih
mud‘ahedina.
Bo{njaci kod Svetog Nikole

Po~etkom decembra su u katoli~kim selima oko Tuzle, Maglaja, Travni-
ka… zasijale {arene sijalice, nad‘id‘ane na krovove ku}a, prozore i jelke u
dvori{tima. Na jednoj je ku}i u blizini Doma pisaca u Sarajevu tako|er ‘mi-
gao ovaj kr{}anski light-show. Ko zna gdje su sve jo{ kr{}ani na po~etku de-
cembra isturili {arenilo svojih blagdana, koji }e uslijediti tri sedmice kasnije.
Za{to to ~ine? Pa mogli su ~itavu godinu dr‘ati upaljene lampice, u slavu
Bo‘i}a! Nije li po srijedi neka golema frustracija, neko }eranje inada, goli
primitivizam kojim se nastoji muslimanima poru~iti: evo nas, ‘migamo, hrist-
ujemo i isusujemo, vama pod nosom, pa crknite od muke?! Sva sre}a pa
muslimanima to ne smeta, izuzev {to na ovom kolektivnom pona{anju mogu
razumjeti koliko kr{}anima smeta kada muslimani bajramuju. Muslimani
tek mogu konstatirati taj krsta{ki ~ir, kroz nekr{}ansku namjeru kr{}ana da
Bo‘i} k’o fol slave ~itav decembar, umjesto potkraj mjeseca.
Evropski mud‘ahedini
Kr{}ani nemaju nikakvog razloga ni opravdanja da ku}e d‘id‘aju {aren-
im sijalicama jo{ na po~etku decembra. Muslimanske kom{ije, dobrohotne
i naivne, najmanji su im razlog. No, oni muslimane tuma~e kroz svoj odnos
prema njima, pa misle da su i muslimani obuzeti tim primitivizmom, da
svojim simbolima nasilu nekome bodu o~i. Jer, da razumiju muslimane,
Bo{njake, razumjeli bi da ovaj narod uop}e ne tangira pravo kr{}ana da
slave svoje blagdane. A ako bi to razumjeli, onda ne bi imali potrebe da
d‘abe tro{e struju i uve~er pale stotine sijalica pred ku}ama.
Dramatur{ki obrazac ovog slu~aja istovjetan je razlozima zbog kojih
kr{}ani, poglavito katolici, podi‘u mamutske kri‘a~e na svakom koraku, na
ulazu u Tuzlu, na ulazu u Travnik, na brdu iznad Mostara, i ko zna gdje jo{.
êmu slu‘e ovi spomenici inadu i seljakluku? Pa iskreni se kr{}anin mo‘e
pomoliti i pred minijaturnim kri‘em. Ako je Isus dobar, ko{to se pri~a,
njemu }e se zgaditi ta zloupotreba kri‘a, kao {to bi mu se svidjela iskrena
molitva, makar i bez kri‘a. No, kr{}ani ne prave kri‘a~e zbog sebe, i zbog
kr{}anstva, ve} da bi muslimanima prikazali svoju dominantnost, da bi ih
povrijedili i unizili. Tako je i sa ovim Bo‘i}em ~ija je proslava po~ela jo{ 1.
decembra, na Dan borbe protiv side.
Temeljni apsurd ovog kr{}anskog }eranja inada proizilazi iz ~injenice
da }e kriti~na masa Bo{njaka ove, kao i prethodnih godina, tako|er okititi
jelke, nad‘id‘ati ku}e, pometati slike Djeda Mrazova, odvesti djecu na pr-
iredbe gdje Sveti Nikola dijeli pakete. Djeda Mraz }e jednako voljeti i hrva-
tsku djecu u Neumu, i bo{nja~ku djecu u Zenici, iako }e hrvatska djeca
bo{nja~koj djeci razbijati glave ako se pomole na ekskurziji u Neumu. Po
~emu se razlikujemo? Eto, po obo‘avanju Djeda Mraza se ne razlikujemo,
ali se ta~no zna dokle se‘u ljudska prava bo{nja~ke djece. Isto va‘i i za
roditelje. I srpski, i hrvatski i bo{nja~ki roditelji }e svoju djecu odvesti do
Djeda Mraza, ali }e samo bo{nja~ki roditelji ‘ivjeti u getu i trpiti poni‘enja
kada treba da otputuju u inostranstvo. Srbi i Hrvati su gra|ani Evrope, a
Bo{njaci su evropski indijanci, koliko god nastojali da budu evropski gra|ani.
Dakle, ne radi se vi{e o tome kakvi su Bo{njaci, ve} o htijenju Evrope
i kr{}anskog susjedstva da Bo{njake vidi kao mud‘ahedine. Zalud nam Djeda
Mraz, rakija i krmetina, kad nam je su|eno da budemo muslimani, po evro-
pskoj mjeri predrasuda i nepismenosti! Oni misle da mi mrzimo ko{to oni
mrze, i da zlomislimo ko{to oni zlomisle, i zato nas dr‘e u getu.
Na razme|u svjetova
Kada je Alija Izetbegovi} iza rata objavio proglas o Djeda Mrazu kao
neislamskoj tradiciji, te preporu~io bo{nja~kim roditeljima da svoju djecu
odmaknu od kristijaniziranja, digla se kuka i motika na bo{nja~kog lidera, a
slu~aj je kroz stotine tekstova, mjesecima, kori{ten kao dokaz o islamskom
fundamentalizmu u bo{nja~koj politici. Alijina je nakana bila romanti~arske
prirode, jer nije imala utemeljenja u vremenu i prostoru. Cijeli bi slu~aj dan-
as trebalo tuma~iti tek kao ilustrativ koliko Alija nije bio politi~ar, i koliko je
bio islamski romanti~ar. Mo‘da je on i znao da njegova preporuka ne}e odma}i
dalje od afere, i da }e Bo{njaci nastaviti po starom, pod medijskim i tr‘i{nim
pritiscima djedamrazov{tine, ali, eto, imao je }eif da sa pozicije lidera jedine
muslimanske nacije u Evropi po{alje muslimansku poruku. Aliju treba ra-
zumjeti, jer je njemu islam bio va‘niji od normi politi~kog pona{anja u ovom
dijelu Svijeta. Ba{ka je sad pitanje koliko je takav ~isti islam vaàn Bo{njacima,
i koliko su Bo{njaci spremni `rtvovati svoje vi{edecenijske navike i indoktri-
nacije kako bi se uklopili u islamski doìvljaj svijeta.
Evropski, interkulturalni znakovi u pona{anju Bo{njaka, koji traju
decenijama, nesporno imaju zna~enje identiteta. Sa takvim identitetom,
Bo{njaci nisu prispjeli ni u islamski, ni u evropsko-kr{}anski krug. Ali, to
jeste identitet, na razme|u svjetova. Bo{njaci Evropi pripadaju po mnogo
~emu, ali ne i po islamu, kao {to islamskom svijetu pripadaju po islamu, ali
ne i po manifestacijama socijalnog pona{anja koje se kose s islamskom
praksom. Uspostavljeni identitet te{ko je mijenjati, jer je talo‘en decenija-
ma, pod diktatom kr{}anskog okru‘enja. Diktat se nastavlja, kroz globaliza-
cijske trendove zapadnog jednoumlja. Da li uop}e vrijedi Bo{njacima
obja{njavati kako i Djeda Mraz i Nova godina nemaju amaba{ nikakve veze
sa islamom, i kako muslimansko slavljene ovih znakova kr{}anskog ident-
iteta ne}e muslimanima donijeti ni{ta muslimanskoga?! Bo{njaci, u kriti~noj
masi, to mogu shvatiti, ali ne i prihvatiti, jer su prikovani za tra~nice
kr{}anskih obi~aja, koje do‘ivljavaju kao znakove svoga identiteta. Ipak…
76 IZ SAFFA
SAFFA
Islam i kazna
Kada je napadan Alija Izetbegovi} zbog proglasa o Djeda Mrazu, go-
voreno je kako se bosanska djeca od pamtivijeka raduju ovom ~i~i, pa je
grijeh ukidati dje~iju radost. Zagreba~ki folkloristi su nau~no ustvrdili da
se Djeda Mraz na prostoru ex-Yu pojavio poslije drugog svjetskog rata, te
da se “sam lik ne moè izravno izvesti iz na{e tradicije”. Iako tvrde da se
Djed Mraz prvi put javlja u Njema~koj u 19. stolje}u, nau~nici ne pori~u da
se “tradicija u obitelji prepli}e s tradicijom boì}nog darivanja”. Isto vaì i
za novogodi{nju jelku, koja je oko 1910. godine u na{im gradskim sredina-
ma zamijenila badnjak. Tako je Djed Mraz, u vremenima bratstva-jedinstva,
zamijenio “Mikula{a, starog ~ovjeka sede kose i brade, koji na Nikolin dan
na le|ima nosi korpu punu poklona i preko no}i poklone ostavlja na pro-
zorima”. U razli~itim slavenskim kulturama ovaj “mikula{“ ima razli~ite
pojavnosti. On je negdje i sam, tobejarabi, Bog, ili Boì} “koji putuje preko
zemlje i dolazi me|u svoj narod”. “U nekim sredinama Boì} je dobio dvo-
jnika ili je zamenjen sa Deda Mrazom” – kaù nau~nici. S koje god strane
da se potjera, Djeda Mraz nema veze sa islamskom tradicijom, ali ima sa
bo{nja~kom socijalnom kulturom i obi~ajima. Bo{njaci Svetog Nikolu, u
paketu sa boì}nom jelkom i Novom godinom, doìvljavaju kao dio svoga
identiteta. Anketa na ovu temu bi nas uvjerila da ogromna ve}ina Bo{njaka
ba{ tako identificira svoje novogodi{nje osje}aje, te da ne postoji sila koja
bi im promijenila kr{}anske afinitete.
Eto, suo~ili smo se sa silom, u vrijeme genocidne agresije, kada su
Bo{njaci sa sve tri strane, iz Srbije, Hrvatske i sa Zapada, ubijani samo zato
{to su muslimani, pa makar bili do dna u kr{}anskim obi~ajima, ali to nije
uspjelo izmijeniti kr{}anski kalem u osje}ajima na{eg naroda. âk {ta vi{e,
pod presijom medijskih pritisaka, mnogi su Bo{njaci po~eli krivicu tra‘iti u
sebi, u svome muslimanskom porijeklu, u nedovoljnoj odanosti kr{}anskim
svjetonazorima… Po~eli su vjerovati da ih je stigla kazna {to su bili previ{e
muslimani, pa makar tako {to su na vlast doveli SDA ~ija se politika po prvi
put u bo{nja~koj povijesti nije stidjela islama. ...Kao da bi lokomotiva po-
vijesti oti{la drugim tra~nicama da je Bo{njacima vladao neko drugi. Eto,
pokazalo se, kada je Bo{njacima vladao Zlatko Lagumd‘ija, reinkarniran je
komunisti~ki progon Bo{njaka, uprkos gra|anskom politi~kom opredjelje-
nju. Bo{njaci su oklevetani na Zapadu, stegnuti u obru~ geta, ka‘njeni bez
krivice, iako su politi~kim izborom svjedo~ili da su protiv SDA. Dakle, {ta
god da u~ine, ma da se svi i pokrste, tobejarabi, Bo{njacima je namijenjena
varena-pe~ena kr{}anska predrasuda o muslimanima.
Gdje je onda izlaz? U islamu. Bo{njaci bi makar znali za{to su ka‘njeni.
Ali bi im du{e bile mirne, jake, strpljive i zadovoljne. Ovo iluzorno bje‘anje
od sebe samo otvara nove rane. Zato je rje{enje u – islamu. U islamu nema
boli i lutanja.
Broj 134, 15. XII 2004.
Bosanska tragedija mo‘e postati svjetski relevantan pojam tek ako
se o njoj snimi film u kome }e se kroz dramu ameri~kog gra|anina
proturiti i bosanske patnje. Tako su to uradili Hrvati u filmu “Hari-
sonovo cvije}e” u kome glavne uloge tuma~i holivudska gluma~ka
elita. Napose, svi svjetski mega-hitovi o holokaustu nisu na hebre-
jskom, nego na engleskom jeziku. Proizvodnja historije ima svoje
marketin{ke zakonitosti.
Marketing tragedije
Historija je samo tekst ~ije je pisanje uslovljeno faktorom politi~ke
mo}i. Ko nema mo}, nema ni priznatu historiju. Ako znamo ko je pisao
historiju, znat }emo i {ta ta historija ho}e. Iluzija je vjerovati da se historija
pi{e sama od sebe, u nakani da po{teno predstavi doga|aje. Historija je
proizvod sa politi~kom misijom. Mo‘e li bosanska tragedija biti preto~ena
u obavezuju}i historijski tekst? Zasad, ne. Politi~ka, a time i historijska
mo} u rukama je onih snaga koje su zainteresirane da se bosanska trage-
dija zaboravi.
U bo{nja~koj politici uop}e ne postoji razumijevanje prema bitnosti
historijskog svjedo~enja, koje se u multimedijalnoj realnosti najdjelatnije
izra‘ava kroz filmsku pri~u. Bo{nja~ka politika, uz to, uop}e ne razumijeva
historiju kao proizvod koji ima marketin{ki potencijal na politi~kom i
futuristi~kom polju.
Stoga }emo u ovom tekstu ilustrativno predstaviti sumnje u vjero-
dostojnost holokausta. Predstavi}emo i jedan hrvatski primjer, kao dokaz
kako i male nacije mogu pametnim lobiranjem i ulaganjem od svoje
histori~ke ambicije proizvesti svjetski filmski doga|aj.
Holokaust kao turisti~ka atrakcija

Na Zapadu se ve} godinama poku{ava uspostaviti nau~na alternativa
proizvodu o jevrejskom stradalni{tvu u Drugom svjetskom ratu. Ipak, do
nas ne dolazi ni{ta od ovih istra‘ivanja. Razumljivo, jer politi~ka mo} koju
dr‘e Jevreji ne dopu{ta brkanje “istine” o holokaustu. Nau~nici koji su
poku{ali zvani~noj verziji suprotstaviti ~injenice, brutalno su proganjani.
Dr. Robert Faurison je jedva pre‘ivio batine koje je dobio od neke jevrejske
bande. Ernes Zundel je napisao knjigu u kojoj je razobli~io montirane su-
dske procese protiv nacista, a zauzvrat mu je spaljena ku}a u Torontu. Izgo-
rjela je i jedna knji‘ara koja je prodavala ovakve knjige. Mnogi autori su
pretu~eni, hap{eni, a nekima je oduzeto i kanadsko dr‘avljanstvo. Ove
maglovite informacije nam tek ukazuju da ne znamo dovoljno o poku{ajima
nekih zapadnih autora da ospore “istinu” o holokaustu.
Ipak, kroz tu medijsku maglu do nas su se uspjele probiti neke teze
koje nanose sasvim drugo svjetlo na tekstualne proizvode na osnovu kojih
smo do danas bezrezervno vjerovali da je Hitler pobio {est miliona Jevreja.
78 IZ SAFFA
SAFFA
Primjerice, ovi autori navode tekst Simona Visentala iz ~asopisa “Books
and Bookmen” (april, 1975.) u kome tvrdi da na njema~kom tlu nije bilo
kampova smrti, te da su se masovne egzekucije gasom odvijale samo u
Poljskoj. Oni navode da su “gasne komore” napravljene za turiste koji obilaze
Au{vic. Ameri~ki stru~njak Fred Leukter je uzorke zidova ovih “gasnih ko-
mora” podvrgao analizi i nije prona{ao hemijske tragove gasova za maso-
vnu egzekuciju. On smatra da je “Au{vic la`na izlo`ba i klimava turisti~ka
zamka”. U tom smislu analizira se navodno iznu|eno svjedo~enje Rodolfa
Hesa koji je izjavio da su njegovi ljudi mogli u}i u komoru deset minuta posl-
ije pogubljenja, te da su mogli pu{iti cigarete. Budu}i da je gas “cikon-b”
eksplozivan, te da je potrebno najmanje 20 minuta da se zrak pro~isti,
Hesovo svjedo~enje je neutemeljeno. …Krematoriji su posebna pri~a.
Zvani~na historija tvrdi da su nacisti u roku od deset minuta kremirali tijela
ubijenih, a nauka tvrdi da je za taj proces potrebno dva sata. Navodi se i da
nigdje nije prona|ena deponija pepela – “a od {est miliona kremiranih
Jevreja bi se stvorilo makar jedno brdo {ljake”. Ovi nau~nici smatraju da je
podatak o {est miliona ubijenih Jevreja obi~na la`, jer je na teritorijama
pod nacisti~kom kontrolom bilo ~etiri miliona Jevreja, od kojih su dva mil-
iona pobjegla u Rusiju. Navodno je stradalo tek 300.000 Jevreja, i to od
posljedica tifusa i iscrpljenosti u konc-logorima. Klju~ni argument je na-
vodni sporazum cionista i nacista o preseljenju Jevreja iz Njema~ke, s ciljem
formiranja Izraela, a za{ta su bile zainteresirane obje strane. Sve drugo je
predstava.
Ovdje smo samo ukratko naveli sumnje u vjerodostojnost histori-
jskog teksta o holokaustu, a kako bismo ukazali na potencijal historije kao
medija politi~ke mo}i. Recimo, i da je istina na pola puta, ona se apsolutno
razlikuje od pri~e o holokaustu koju je ustanovio historijski tekst, a potom
u svijesti ljudi zape~atila filmska industrija.
Vukovar u ameri~koj drami

Za historijski i medijski tretman ratova na prostoru biv{e Jugoslavije
apsolutno je nebitno ko je koliko stradao, ko je agresor, a ko ‘rtva, bitno je
jedino ko }e imati vi{e pameti i invencije da svoju “pravedni~ku” pri~u pre-
obrazi u {to vi{e, {to kvalitetnijih, medijskih izraza. Bo{njaci su, nesporno,
najve}e ‘rtve, ali Srbi i Hrvati imaju vi{e filmova o svome navodnom patni{tvu.
Oni su na{tancali hiljade knjiga, preveli ih na svjetske jezike, razaslali na
mno{tvo adresa, jer razumiju da od tog “dokaznog materijala” ovisi politi~ki
i pravni tretman ratnog perioda. Hrvati su u tome oti{li najdalje, jer su
uspjeli srediti da svjetska filmska elita snimi film o Vukovaru, a da poruka
ne bude eksplicitna, ve} da bude upakovana u sladunjavu ameri~ku
porodi~nu dramu.
Naslov filma “Harisonovo cvije}e” (“Harrison’s flowers”), ni po ~emu,
pa ni po propagandnom materijalu, ne upu}uje na ratnu dramu. …Fotore-
porter, dobitnik “Pulicerove nagrade”, pristaje na svoj posljednji ratni za-
datak, u isto~noj Slavoniji. Dolazi vijest da je poginuo, ali njegova supruga
u to ne vjeruje, i ide ga traìti. Radnja se premje{ta u Vukovar. Ona ga traì,
i na|e. U me|uvremenu reditelj hrvatske snage prikazuje kao ulju|enu vo-
jsku, a srpske ~etni~ke horde kao barbare, koji hladnokrvno ubijaju civile
metkom u ~elo, kolju zarobljenike, siluju i ubijaju djevoj~ice. êtni~ka bru-
talnost ni u jednom filmu nije tako ubjedljivo prikazana kao u ovom. âk
ni Hrvati nisu napravili film sa tako ubjedljivim ìgosanjem ~etni~kog bar-
barstva. Ali, jeste Zapad, ne zato {to Hrvate voli vi{e nego Srbe, ve} zato {to
su Hrvati izlobirali i isfinansirali jedan pametan filmski projekat.
Film se mogao zvati i “Vukovar”. Ali, pametni Hrvati su razumjeli da
zapadni gledatelj vukovarsku golgotu treba doìvjeti kroz diskurs ameri~kog
gra|anina i njegove balkanske drame. Jer, ko bi uop}e gledao film o Vuko-
varu? Samo Hrvati. Film o Harisonovom cvije}u gleda cijeli svijet, koji je u
globalizacijskoj kolonizaciji naviknut da vrijednosti mjeri ameri~kim di-
skursom. Patnja je samo relevantna ako je ameri~ka, i ako se kukuma~e na
engleskom jeziku.
Drugi znakovit detalj je francuska produkcija filma, koja nije poletje-
la da ispri~a pri~u o francuskom fotoreporteru. Projektanti ove filmske ve-
rzije hrvatske historije znaju da su ve}i anglofonski dometi, i da je ameri~ki
junak ubjedljiviji od francuskog. Uz u~e{}e svjetskih filmskih zvijezda stvoreni
su optimalni preduvjeti da ovu filmsku pri~u vidi naj{iri, svjetski auditori-
jum.
Impresionira ta hrvatska strate{ka pamet koja je razumjela potenci-
jal dobrog filma, a nadasve – marketin{ke modalitete i kolonijalne diskurse
koji obezbje|uju da {to vi{e ljudi u Svijetu vidi pri~u o Vukovaru i o ~etni~koj
brutalnosti. Pojednostavljeno, ako nam je interes da nekad dobijemo film
o Srebrenici, koji }e gledati milioni ljudi, onda taj film ne smije biti na{, i
onda ta pri~a mora biti ispri~ana kroz do‘ivljaj ameri~kog “nad~ovjeka”,
~ije su “patnje” jedino validne u medijskom prostoru civilizacije.
Historija je proizvod
Ovu nu‘nost da se recepcija bosanske tragedije ostvari kroz ameri~ki
diskurs, u Bo{njaka je jedino razumio Muhamed [a}irbegovi} koji je ono-
mad lobirao da neki ameri~ki reditelj pravi film o Bosni. U me|uvremenu
ne samo da nismo o tome razmi{ljali, ve} smo filmske storije o bosanskoj
tragediji prepustili raznim uhljupima koji na izmi{ljanju gra|anskog rata,
mud‘ahedina i pedera grade svoju srpsko-hrvatsku i svjetsku karijeru.
Film “Harisonovo cvije}e” vrijedi pogledati kako bi se uvjerili da je-
dna mala nacija moè, ako zna i ho}e, svoju nacionalnu pri~u prodati u
svjetskoj ambalaì. Vrijedi pogledati i film Pijanist”, gdje se kroz dramu
jedne jevrejske porodice mogu prepoznati paralele sa bo{nja~kom tragedi-
jom. Mo`da nam ovi filmovi otvore ambiciju. Mo`da razumijemo kako je
filmska pri~a najja~e oru`je dana{njice za etabliranje historijske istine. Jer,
bez historije ne postojimo. A historija je samo tekst. …Tekst koji se proiz-
vodi kao i svaki proizvod.
Broj 135, 1. I 2005.
80 IZ SAFFA
SAFFA
Intervju: Fatmir Alispahi}, knji‘evnik i publicista
Sr|an Dizdarevi} je najavio povratak komunisti~kog verbalnog de-

likta, po kome }e se ljudi opet hapsiti zbog nepodobnog mi{ljenja,
pa makar im optu‘ba bila i montirana. Senad Avdi} se, kao gla-
snogovornik policijske dr‘ave, zalo‘io da me se mora po svaku
cijenu izolirati, na osnovu ~ega sudim da je moje hap{enje ve}
po~elo. Ali, ja sam miran jer znam da se moji tekstovi ne mogu
uhapsiti. Mislim da sam napisao dovoljno tekstova, da je posve
nebitno da li ja tu bio ili ne bio prisutan. Ako Bo{njaci htjednu
u~iti, i izlaziti iz pometnje, nadam se da }e im i ovi moji tekstovi
ne{to valjati. Slobodu ne mo‘e niko uhapsiti. Ja sam tu nebitan –
ka‘e Fatmir Alispahi} u povodu nevi|ene i kriminalne hajke na
njega koju je organizirala Federalna televizija.
Moje hap{enje je po~elo

Razgovarao: Kemal Bakovi}
U povijesti bh. novinarstva nikada ni jedan tekst nije izazvao toliku

medijsku pozornost kao tekst “Marketing tragedije” (br. 135) na{eg kolu-
mniste Fatmira Alispahi}a. U emisiji FTV “60 minuta” Fatmiru je pripisano
da je antisemita, fa{ista, kvazimislilac, itd, itd, a {estero u~esnika, uz ure-
dnika emisije i autoricu priloga, svjesno se udruìlo u nakani da slaè javnost,
pripisuju}i navode trojice zapadnih autora, koji pi{u protiv holokausta,
Fatmiru Alispahi}u. Na{i ~itaoci se mogu uvjeriti da Fatmir nije negirao
holokaust, ve} je u odre|enom kontekstu problematizirao ~injenicu da
postoje zapadni autori koji negiraju ili umanjuju hokolaust. Ali, {estero
u~esnika (Jakob Finci, Sr|an Dizdarevi}, Senka Kurtovi}, Senad Pe}anin,
Senad Avdi}, Eldin Kari}) su tvrdili da su to Fatmirovi stavovi, iako se svako
moè uvjeriti u suprotno.
Izme|u mogu}nosti da Fatmir napi{e tekst o ovom doga|aju, i da s
njim napravimo intervju za “mati~nu ku}u”, odlu~ili smo se za razgovor, iz
vi{e razloga.
SAFF: Fatmire, rekao si da je zastra{uju}e to {to ti se dogodilo. Ti si

ve} godinama proganjan od istih ljudi, ali ~ini se da nikada nije izvr{en
brutalniji napad na tebe.
Alispahi}: Ovo je fa{izam! Ne bi me iznenadilo da je jedan ~ovjek
odlu~io da plasira la‘, ali me iznena|uje, i u‘asava, kada se {estero ljudi,
plus urednik i autorica priloga, udru‘e pri punoj saglasnosti da sla‘u javnost,
zloupotrijebe javni rtv servis i optu‘e nevinog ~ovjeka. Takvo ne{to ja uop}e
ne mogu da pojmim. Dakle, moralo je tih osmero ljudi sjesti i dogovoriti
se, u smislu, idemo ga uni{titi, navode zapadnih autora protiv holokausta
}emo pripisati njemu, u javnosti }emo ga ocrniti kao fa{istu i antisemitu, i
onda }emo na kraju sve to garnirati sa Srebrenicom i kazati da je on isti kao
oni koji negiraju genocid u Srebrenici, pa }e tako biti ocrnjen i kod
bo{nja~kog naroda. Njihova zavjera je neupitna, jer je nemogu}e da osme-
ro ljudi koji su ~itali moj tekst ne vide da navodim trojicu zapadnih autora
koji negiraju ili minimiziraju holokaust, te da njihovi stavovi nisu moji sta-
vovi. Takva se zavjera mo‘e izvesti samo uz dogovor, {to zna~i da su ovi
ljudi svjesno krenuli u akciju moga uni{tenja, ne obaziru}i se na odvratnost
zla koje ~ine, a pogotovo ne na istinu. Eto, ja ne mogu da razumijem kako
se neki ljudi mogu okupiti i kazati idemo uni{titi, okriviti, oljagati tog i tog,
bez obzira na njegovu nevinost. Haman je to ta pre‘ivjela komunisti~ka
japija koju je stvorio re‘imski in‘injering, onako kako je stvoren, recimo,
pit-bul-terijer, da grize i ubija. Ta komunisti~ka japija nije stvorena da pro-
ganja, ve} da izmi{lja neprijatelja, jer totalitarna svijest ne mo‘e ‘ivjeti bez
gulaga.
SAFF: Postoje li neki konkretni pokazatelji kojima dokazuje{ ~injenicu

da su ovih osmero ljudi svjesno slagali i da su svjesno tu|e navode pripisali
tebi?
Alispahi}: Naravno. Prvo svi tvrde da su pro~itali tekst. Dakle, svi su
vidjeli da se pozivam na trojicu zapadnih autora, na Faurisona, Zundela i
Leuktera, te da njihove tvrdnje o holokaustu po~injem obi~no sa rije~ju
“navodno”, ili sa eksplicitnim upu}ivanjem na njihovo autorstvo. Ali, ure-
dnik emisije i autorica priloga nisu u izvodima koji su ~itani uop}e naveli
ove ~injenice, {to zna~i da su svjesno te navode pripisali meni. Isto vaì i za
sagovornike u emisiji. U tu orkestriranu la` svako se moè uvjeriti. Drugo,
u “Slobodnoj Bosni”, koja je izi{la ~etiri dana prije ove emisije, na petoj
strani je objavljena crtica u kojoj se citira jedan dio iz ovog teksta, ali se
kaè da se ja – “pozivam na stanovitog zapadnog teoreti~ara”. Dakle, tada
je ve} objavljeno da to nisu moje misli, da to nije moje autorstvo, ali uprk-
os tome svi oni kasnije tvrde da sam ja autor navoda kojim se negira
holokaust. I po ovome nema nikakve dileme da je ova grupa od osam ljudi
svjesno i organizirano u{la u kriminalnu zavjeru s ciljem da se ja optuìm
za tu|e stavove.
SAFF: Za{to bi to oni u~inili ako znaju da se svako mo‘e uvjeriti da

la‘u?
Alispahi}: Ogromna je razlika izme|u 10 ili 20 hiljada ljudi koji ~ita-
ju “Saff ” i milion ili dva miliona ljudi koji gledaju ovu emisiju. Recimo, ja
sam izjavu za javnost u kojoj otkrivam ovu kriminalnu zavjeru poslao svim
medijima, a od dnevnih novina samo su “Avaz” i “Jutarnje” to objavili. Opet
smo, dakle, u deficitu. Eto nek je 100.000 ljudi pro~italo moj demanti,
opet je vi{e od milion ljudi ostalo u uvjerenju da sam ja negirao holokaust.
Nije zalud osnovni strate{ki cilj svih totalitarnih i fa{isti~kih reìma bio
ovladavanje medijima. Kad vladate televizijom, vi vladate zemljom, jer je
pod va{om kontrolom svijest ljudi. Dakle, ova kriminalna grupa je sa pro-
stom ra~unicom u{la u projekat laì, znaju}i da ne postoji dovoljno jak
82 IZ SAFFA
SAFFA
medij koji bi na kvanitativnoj razini istinu suprotstavio njihovoj laì. To je
ina~e metod kojim djeluje emisija “60 minuta”, kao server zla u projektu
satanizacije Bo{njaka. Oni uporno laù, oni uporno, maltene svakodnevno,
gube procese, dobijaju kazne, pla}aju kazne, ali i dalje laù, jer znaju da je
efekat koji postiù mnogo vredniji od tih kazni koje pla}aju iz budèta
Federalne tv, i mnogo ve}i od ponekog novinskog teksta u kome se objavi
da im je sud odrezao kaznu. Kako je uop}e mogu}e da Federalna tv zbog
ove emisije gubi toliki novac, da trpi moralnu {tetu i gubi kredibilitet, jer je
desetine tu`bi protiv “60 minuta” dobijeno, a da nikome ne naumpadne
da bi tu emisiju trebalo ukinuti, kao {tetnu i sramotnu?! Toleriranje ovih
materijalnih i moralnih gubitaka samo ukazuje da ideologizirani
menad`ment FTV ima vi{i cilj, a to je da opogani zdravu pamet u Bo{njaka,
koji faktorom medijske sile postaju `rtve laì iz “60 minuta”. E, u tom
smislu njima nije bilo bitno {to me kleve}u, i {to se 100.000 ljudi putem
{tampe moè uvjeriti da je to la`, jer su oni izra~unali da }e opet barem
milion ljudi ostati u uvjerenju da je Fatmir Alispahi} fa{ista i monstrum
koji je negirao holokaust.
SAFF: Kako komentira{ ~injenicu da tebi nije omogu}eno elementa-

rno pravo iz novinarskog kodeksa da kao druga strana u ovoj emisiji ka‘e{
koju rije~ u svoju odbranu?
Alispahi}: Ne misli{ valjda da sa fa{izmom mo‘e biti dijaloga?! Da
fa{izam razumijeva pravo i pravdu?! Pa to je posve normalno {to jedna fa{isti~ka
emisija ne mari za novinarske kodekse i {to pravi la‘ljive priloge! Svakome
iole pametnom }e biti jasno za{to meni nije omogu}eno pravo da dobijem
makar deset sekundi, u tih 12 minuta koliko je trajao prilog, i da ka‘em samo
dvije re~enice u svoju odbranu, {to bi bilo dovoljno da se razumije kako je sve
to montirana la‘. Ali, pametni ljudi su u manjini. Ve}ina }e razumjeti da je
televizijska istina neupitna i da je normalno {to se ja, kao druga strana, ne
pitam ni za {ta. Zapravo, kreatori ovog fa{izma jako dobro znaju da bi mojih
deset sekundi bilo ja~e od svega {to su slagali, a time bi im la‘ izgubila svaki
smisao. Sama ~injenica da mi nije omogu}eno da se branim dovoljno govori
o zadnjim namjerama ovog orkestra za la‘ i klevetu.
SAFF: Od svih koji su te klevetali u ovom prilogu, ubjedljivo je naj-

monstruoznija izjava Sr|ana Dizdarevi}a, predsjednika Hesin{kog komiteta
BiH, koji je rekao sljede}e: “Predloì}emo Ministarstvu unutra{njih poslo-
va da svaki put kad se ovdje zabiljeì slu~aj skrnavljenja Jevrejskog groblja
ili antisemitski grafiti da prvo privedu gospodina Alispahi}a i gospodina
Bakovi}a jer su oni o~igledno inspiratori i oni stoje iz onog, iza onih bez-
umnih akata, iza onih akata ludila, ne~ovje~nosti koji bacaju sramotu i na
ovu zemlju i na njene gra|ane. Oni to jednostavno nemaju pravo, jer su oni
ne samo s onu stranu razuma, nego su oni s onu stranu civilizacije.” Kakav
je to navodni za{titnik ljudskih prava koji moè zahtijevati tako ne{to?
Alispahi}: Prvo, ja mislim da je Sr|an Dizdarevi} jedan intelektualni
lafina{, jedan pozer, koji je sve duhovne karte koje ima u glavi bacio na onu
leptir ma{nu kojom izigrava gospodina i nekakvog vanserijskog arbitra u
na{em dru{tvu. Ja njega mogu po{tovati tek kao ljudsko bi}e, onako kako se
insan razlikuje od hajvana, ali kao intelektualnu pojavu smatram ga tota-
lnom {upljinom, jednom vrstom ki~a u na{oj javnosti. Taj ~ovjek nema ni
makar jednog zapa‘enijeg teksta, a kamo li knjige, a slovi kao vrhunski inte-
lektualac i bejagi za{titnik ljudskih prava. Po tome me podsje}a na one gip-
sane labudove {to ih primitivci me}u na kapijama ku}a, ne bi li im hud‘erice
izgledale kao dvorci. No, takvih {upljikata u na{oj javnosti ima jo{ koliko
ho}ete. Ovom izjavom koju ste citirali Sr|an Dizdarevi} je posvjedo~io da je
~ovjek male pameti, jer niko pametan ne bi izvalio takvu budala{tinu, koja u
sebi ima kriminalne elemente, jer je poziv na lin~. Ako je neko spreman tek
tako unaprijed ozna~iti krivca, i kao predsjednik Helsin{kog komiteta tra‘iti
hap{enje na nevi|eno, ~ime se ru{i maksima pravne dr‘ave – da je svako
nevin dok mu se krivica ne doka‘e – takav je spreman i organizirati skrna-
vljenje Jevrejskog groblja kako bi se uhapsio krivac kojeg je on unaprijed
ozna~io. Nikada nisam ~uo da je i jedan totalitarni, fa{isti~ki re‘im unaprijed
izricao kazne. To je ne~uveno. A predsjednik Helsin{kog komiteta je zdrave
pameti izjavio kao se Kemo Bakovi} i ja imamo uhapsiti svaki put kad neko
oskrnavi Jevrejsko groblje, te obavijestio javnost da }e to zvani~no zatra‘iti
od Policije. U prvih mah sam pomislio da Dizdarevi} mo‘da nije lud, da nije
mo‘da skrenuo s pameti, pa sam onda pomislio da mo‘da nije pijan, ali sam
na kraju shvatio da ovaj nesretni ~ovjek upravo tako misli. Njegova je izjava
obi~na fa{isti~ka balega! Taj ~ovjek se vi{e ne mo‘e smatrati ni ozbiljnim, ni
pametnim. A kamo li, koje li ironije, borcem za ljudska prava. Ako je Staljin
borac za ljudska prava, e onda je i Dizdarevi}!
SAFF: Bila je i jo{ jedna sli~na izjava. Senad Avdi} je rekao da tebe
treba –”izolirati od javnog uticaja”.
Aliapahi}: Tu smo, dakle! On je razotkrio cilj ove operacije: izolirati
Fatmira Alispahi}a. A kako se taj cilj mo‘e posti}i? Mogu me poslati na
Kubu. Mogu me ubiti. Mogu me uhapsiti zato {to je neka pijandura poru{ila
Jevrejsko groblje. Po{to im ne polaze za rukom ovi poku{aji da me oblate,
jer {to me vi{e blate, sve vi{e ljudi ~ita moje tekstove, i sve se vi{e ljudi
uvjerava u istinitost onoga {to pi{em – ja mogu realno o~ekivati brutalnije
nasrtaje. Ovaj posljednji je najbrutalniji, ali on jo{ uvijek ne izlazi iz medi-
jskog okvira. Sr|an Dizdarevi} je najavio hap{enje, i to me podsjetilo na
ono zavijanje Slobodana Milo{evi}a pred Skup{tinom SFRJ kad je najavio
masovna hap{enja Albanaca. Njihova je nesre}a {to ja nisam nikakav direk-
tor, ministar, ovla{teno lice, jer bi mi dosad smjestili montirani proces.
Te‘e je novinaru, koji jedva sastavlja kraj s krajem, smjestiti krivi~nu pri-
javu. Zato }e poku{ati montirati, recimo, skrnavljenje Jevrejskog groblja
kako bi me uhapsili, i {to Avdi} bolj{evi~ki po‘eli, izolirali. A da li je takvo
{to mogu}e? Naravno, pa ne bi Dizdarevi} to tek tako najavljivao. Kad je
bilo mogu}e poslati nevine ljude na Kubu, mogu}e je i uhapsiti nekog ko
sjedi u Tuzli, zato {to je neko u Sarajevu oskrnavio Jevrejsko groblje. Fa{izam
je otjelotvorenje fantastike. Pro~itajte Orvela pa }ete vidjeti.
84 IZ SAFFA
SAFFA
SAFF: Uistinu misli{ da je mogu}e autora uhapsiti zbog teksta? Pa to
bi bio povratak verbalnog delikta.
Alispahi}: Upravo je Sr|an Dizdarevi} promovirao povampirenje ve-
rbalnog delikta, dakle, povratak u komunizam, kada }e se zbog teksta mo}i
zavr{iti u zatvoru. Kad sagledam ovu kontinuiranu i organiziranu mr‘nju
prema meni, s ciljem moga uni{tenja, onda smatram da je moje hap{enje
ve} po~elo. Ali, ja sam miran jer znam da se moji tekstovi ne mogu uhapsi-
ti. Mislim da sam napisao dovoljno tekstova, da je posve nebitno da li ja tu
bio ili ne bio prisutan. Ako Bo{njaci htjednu u~iti, i izlaziti iz pometnje,
nadam se da }e im i ovi moji tekstovi ne{to valjati. Slobodu ne mo‘e niko
uhapsiti. Ja sam tu nebitan.
SAFF: U svome si reagovanju istakao paradoks da si upravo ti orga-

nizirao ure|enje Jevrejskog groblja u Tuzli, a sad bi trebao biti uhap{en ako
neko oskrnavi groblje koje si ti ure|ivao?
Alispahi}: Treba praviti razliku izme|u holokausta i Izraela, izme|u
jevrejske kulture i Izraela, izme|u jevrejske ba{tine u BiH i Izraela… Kao
{to je Milo{evi} zloupotrebljavao stradanje Srba u Jasenovcu, tako i Izrael
zloupotrebljava holokaust. To su posve razli~ite stvari i ne smije se upasti u
zamku da se zbog izraelskih zlo~ina prema Palestincima negira holokaust
ili bogata kulturna ba{tina Jevreja u BiH. Jer ta ba{tina je i na{a, bo{nja~ka,
onoliko koliko je na{a BiH. Jevrejsko groblje u Tuzli je godinama le‘alo
zapu{teno, u {iblju, sa travom koja je prekrivala vrijedne spomenike jo{ iz
turskog perioda. Ja sam u martu pro{le godine organizirao ~i{}enje tog
groblja, ali bez ikakvog publiciteta, jer to smatram svojom patriotskom i
kulturnom obavezom. Ne bi to nikad ni spomenuo da me Sr|an Dizdarevi}
nije povukao za jezik.
SAFF: Ipak, da zavr{imo sa lijepim temama. Sprema{ knjigu tekstova

iz “Saffa”.
Alispahi}: Mislim da su ovi tekstovi u “Saffu” najbolje {to sam u novi-
narstvu uradio. To su mali eseji. Prije svega zasluga je uredni{tva {to mi je
dopu{teno da se u svojim tesktovima otisnem u prostore esejiziranja, a da
se ne drìm krutog i {abloniziranog komentatorskog stila. Zato, kaèm,
ovo su moji najbolji tekstovi.
Broj 136, 15. I 2005.
Ako bismo pristali na Lovrenovi}evu zamisao da je sevdalinka usl-
ovljena “majstorski ispe~enom rakijom”, tada bismo alkoholizam
uvaìli kao nacionalnu vrlinu, {to bi dugoro~no stvorilo armiju
Bo{njaka koji u opijanju vide ispunjenje svoga identiteta. Alkohol
je samo zlo, i ne postoji varijanta po kojoj bismo ovo bespu}e pri-
hvatili kao kulturolo{ki i nacionalni kompas.
Sevdalinka slikana rakijom

Osniva~ Instituta sevdaha Omer Pobri} reagirao je na nekoliko
neta~nih kvalifikacija koje je Ivan Lovrenovi} napisao u pregovoru svom
izboru 200 najljep{ih sevdalinki. Jedna od tih neta~nosti glasi: “Ozbiljni
znalci i uìvaoci, me|utim, i danas znaju da prave pjesme nema bez
ak{amluka i bez majstorski ispe~ene rakije”. Omer Pobri} je lucidno upitao
Lovrenovi}a: “Zna~i li to da je samo pijan musliman mogao napraviti sevd-
alinku?”, te je ironi~no dodao: “Kakve bismo tek sevdalinke pravili u ja~oj
ekstazi, uz kokain”.
Rakijska tekstualnost
Lovrenovi}evo farbanje sevdalinke rakijom nije slu~ajno, jer on i u
daljem tekstu pripovijeda o “blagodetima” rakije koja se - “razlijeva blaèno
po èlucu i udovima, hvata polako i drì dugo”. Ovo je prvi put da se jedan
predgovor nekom izboru pjesama oslanja na alkoholi~arske faktore. Da li
je to Lovrenovi} rodona~elnik novog pravca u kulturnoj i knjièvnoj teoriji,
koja }e se zasnivati na uticaju rakije na tekst? I gdje ba{ da se kola slome na
sevdalinci? Valjda je inspirativno pe~at bo{nja~ke kulture ope~atiti rakijom.
Ozbiljan prire|iva~ bi se bavio knjièvnim i muzi~kim zna~enjima sevdalinke,
a ne bi sevdalinku uslovio “majstorski ispe~enom rakijom”. Zamislite kad
bi neki prire|iva~ izbora, jal {ansone, jal kancone, napisao kako ovih pjesa-
ma ne bi bilo bez konjaka, jer je obanda~enost pameti uslov i za stvaranje
i za slu{anje?! Preferiranje rakijskog diskursa u kulturnim teorijama razori-
lo bi znanstvenost, jer bi se ispostavilo da se relevantnost stvaranja i konzu-
miranja bazira na opijenosti poruke, po{iljaoca i primaoca. Da li je Lovre-
novi} ba{ tako slu~ajno lupio ovu budala{tinu?
Sistem vrijednosti u na{em dru{tvu odre|en je stepenom provokaci-
je bo{nja~kih i muslimanskih vrijednosti. Zato je Lovrenovi} u svome
predgovoru rezervirao prostor za provokaciju, e, kako bi mi sada o tome
pisali, a kako bi on bio na udaru tzv. islamskih ekstremista. Armija raznih
intelektualaca ~ezne da bude kritikovana od muslimanskih institucija i ~asopi-
sa, jer je ta kritika danas neka vrsta putovnice za karijeru. Ako te ne kritiku-
je reis Ceri}, “Saff ”, “Preporod” ili neki “kultni ekstremista”, ne moè{ se
smatrati progresivnim i multikulturnim. Otud je velika jagma za “ekstremi-
sti~kom” kritikom. Vjerovatno postoje ljudi koji bi golemo platili samo da
ih reis kritikuje. Jer, ta kriti~ka preporuka otvara vrata okupiranih bh. in-
86 IZ SAFFA
SAFFA
stitucija i relevantnih instanci, a odatle se vide pa{njaci honorara, upravnih
odbora, slikanja po novinama i tv…
U javnom prostoru je mno{tvo ovih ciljanih provokacija. Eto, prije
mjesec-dva, Enver Kazaz, o ~ijem je navodno la‘nom i prepisanom dokt-
oratu “Ljiljan” objavio feljton, imao je intervju u “Danima”, a u naslovu je
izvu~eno da je “Andri} najve}i bo{nja~ki pisac”. Kazaz je bezbeli o~ekivao
kako }e se na}i u centru nekakve polemike, kao glavni lik, heroj, ali o tom
njegovom cirkusu nigdje nije objavljeno ni slovo. Propala investicija. Ne-
davno je, tako, u nekakvom intervjuu, Nerzuk ]urak opisivao kako mu se
gr~i stomak kad vidi reisa Ceri}a, k’o biva, muka mu, gadi mi se, takva je
“pogan” taj reis. Eto, i njegovo je cirkuzanje pro{lo bez odjeka, a ba{ se
ponadao kako }e mu se osmijehnuti sre}a, pa }e ga napadati sa svih strana,
a on }e dostojanstveno trpiti udarce “ekstremista”, ‘rtvuju}i se u ime evr-
opskih ideala, jal slobode, jal demokratije. Tropa.
Te{ko je vjerovati da je bo{nja~ko dru{tvo prozrelo ove investicije, pa
na njih ne reagira. Mada, takav bi ishod bio najbolji. Prije }e biti da se
bo{nja~ko dru{tvo zabavilo o svojoj muci, pa svako sebi ba{~u ha{ovi jer
vidi da nema haira od kolektivnog razumijevanja ba{tovanstva, kao nacio-
nalne discipline. [ta je koga vi{e briga {to je nekakvom doktoru knji‘evnosti
“Andri} najve}i bo{nja~ki pisac”, i {to se nekakvom magistru politologije
povra}a od reisa? Ova nezainteresiranost Bo{njaka za sebe uzrokuje ozbi-
ljan problem izme|u ponude i potra‘nje na tr‘i{tu certifikata kojima se
danas odre|uje moralno-politi~ka podobnost. Mnogi se jagme za reakcije
“bo{nja~kih ekstremista”, pa u toj jagmi bljuju ma{tovite blasfemije, a
Bo{njaci nimuekaet – prestali izdavati potvrde…
S ~varkom u Evropu
Ivanu Lovrenovi}u je lahko. On je ve} doajen. No, njegovo poganje-
nje sevdalinke rakijom otvara nam jedan zanimljiv temat o socijalnoj kultu-
ri kriti~ne mase Bo{njaka koji uistinu razumijevaju sedvalinku kao rakijsku
pjesni~ku formu. Rije~ je o prostacima, neobrazovanim i poslanjinjenim
muslimanima, ~ije nepismeno shva}anje sevdaha ne mo‘e biti okvir za
publicisti~ko i nau~no valoriziranje na{eg muzikolo{kog otiska prsta. No,
Lovrenovi} upravo kroz pijandura{ke estetske podrume nastoji umanjiti
umjetni~ka prostranstva sevdalinike. Nije neta~no da se sevdalinka u mnogih
Bo{njaka ve‘e za ak{amluk, {to je la‘no ime za alkoholizam, ali je neta~no
da se njena umjetni~ka vrijednost nu‘no mora vezati za “majstorski ispe~enu
rakiju”. Da je Lovrenovi} pisao o aspektima socijalne kulture kod Bo{njaka,
pa ispostavio tezu kako se mnogo Bo{njaka opija pod logotipom ak{amluka
i sevdaha, la‘no predstavljaju}i svoj alkoholizam i turbo-folk afinitete, ne
bi mu se, vala, imalo {ta odbiti. No, on je navodno pisao kriti~koanaliti~ki
tekst, a teoretski alat za tuma~enje mu je bio taj rakijski diskurs.
Gdje je opasnost ovakvog {minkanja alkoholizma u Bo{njaka? U tome
{to }e mnogi Bo{njaci razumjeti da svome identitetu, {to sevdalinka jeste,
mogu pripadati samo preko “majstorski ispe~ene rakije”. Uz to }e se osje}ati
kulturnim, uzvi{enim, jer pripadaju ne~emu ~emu se divio, jal Gete, jal
Lorka, molim te lijepo. Lovrenovi}eva patka je samo paradigma jednog
obrasca koji u raznim formama i varijantama svjedo~i o prevaspitavanju
muslimanskog identiteta u Bo{njaka. Tako je stvoren ak{amluk, kao origi-
nalna budala{tina u maskiranju alkoholi~arske navike. Kao, ak{amlije nisu
pijandure, iako lo~u kao i pijandure. To je isto kao kad si pederi nadjenu
stranjsko ime gej, pa k’o biva vi{e nisu pederi.
Mnogi su Bo{njaci danas ponosi na svoj “evropski islam” koji na
prvu loptu definiraju kao koegzistenciju `deranja rakije i ramazanskog po-
sta. Ta posebnost ih ushi}uje. Moè se postiti, i}i u dàmiju, ali se moè i
pe}i rakija i ak{amlijski lokat. Kao {to je krkanje krmetine bilo i ostalo
najlak{i test za bo{nja~ku politi~ku validnost, u komunizmu i ovom ne-
okomunizmu, tako je i lokanje rakije ostalo osnovni simbol “evropskog
islama”. Ako taj islam i postoji, kao evropski, onda bi ga trebalo tuma~iti
kroz vrednije osobenosti, a ne kroz ove trivijalne rakijske i krme}e drama-
ti~nosti granica i razlika. Zar se ba{ sveukupnost “evropskog islama” svodi
na spremnost muslimana da pojede ~varak i popije rakiju?
Zadah crkotine
Nema dobre rakije. Kao ni bezopasne kocke. Svaka insana “hvata
polako i drì dugo”. Insan se pohajvani, upesniti, zaugursuzi. Moè se u
parefemu kupati, ali iz njega vonja kiselost. Taj smrad koji se osjeti u ku}ama
alkoholi~ara, nalik je na onaj koji se osjeti u ku}ama gdje se hrana sprema
na krme}oj masti. (Dodu{e, ja sam vegeterijanac ve} deset godina, pa meni
svako meso smrdi, a krme}e posebno, jer zaudara na crkotinu.) Ako
alkoholi~ar moè usmrditi ~itavu ku}u, i svoj smrad useliti u zidove, tepihe,
namje{taj, kakve li se tek hemijske baru{tine gibaju u njegovoj glavi. Pamet
je hemija. Bistrina uma ovisi od prohodnosti i gipkosti krvnih puteva i
sokaka. Kad to zakr~ite i umrtvite alkoholom, jednom insanu, a kamo li
kriti~noj masi ljudi u jednom dru{tvu, onda se ìvotno okruènje svede na
kiselkaste baru{tine, koje vonjaju po gluposti i ni{tavilu. Nesre}a se
razmnoàva, kao i sre}a. Podsvijest prati vrtlog energije u koji je uba~ena
voljom insana ili dru{tvene zajednice. Kad jednom dru{tvu alkoholizam
nametnete kao vrlinu, kao identitet, ono }e to pratiti po inerciji. Bo{njaci
su posljednjih decenija preuzeli mnoge obrasce socijalnog pona{anja od
svojih susjeda, te se u kriti~noj masi i kod nas alkohol smatra korisnim,
ako se, bejagi, konzumira umjereno. Budu}i da je bjelodano da nema umjer-
enog alkoholisanja, jer alkohol stvara naviku i traì sve prisnije veze, jasno
je da se radi o zlu koje kao i svako zlo treba u korijenu sasijecati. Zato ne
postoji varijanta po kojoj bismo alkoholizam prihvatili kao vrlinu, ili kao
kulturolo{ku ~injenicu, kako je to poku{ao proturiti Lovrenovi} uz sevda-
linku. Alkohol je samo zlo, i ni{ta vi{e. Sevdalinka je komad na{eg kultu-
rnog identiteta. Na{a budu}nost uslovljena je na{im identitetom. A u budu-
}nost ne moèmo s alkoholom. Jer je alkohol suprotstavljen budu}nosti.
Alkohol vodi odumiranju.
Broj 136, 15. I 2005.
88 IZ SAFFA
SAFFA
Po{tivanje holokausta nad Jevrejima je apsolutni bo{nja~ki nacion-
alni interes. \ilko{ki poku{aj lidera bosanskih Jevreja i njegovih
{egrta da u Sarajevu izmisle tzv. antisemitizam, i da jednog Bo{njaka
moralno uni{te – ne smije nas pokolebati u obavezi da u~imo od
Jevreja, ugledaju}i se na njihovu kulturu pam}enja.
Marketing tragedije (II)

Ako nam je cilj bio da podstaknemo Bo{njake da od Jevreja u~e ku-
lturu pam}enja genocida, onda smo u tome uspjeli. Ni jedna poratna afera
u svome sredi{tu nije imala kulturu pam}enja. Po prvi put je pri~a o
pam}enju top-tema. Ima se na tome zahvaliti intelektualnim prostitutka-
ma u Sarajevu koje su poku{ale poslije tzv. islamskog terorizma izmisliti i
tzv. antisemitizam, ne bi li se dodvorili zapadnim donatorima koji poslje-
dnjih godina obilato pla}aju harange protiv izmi{ljenih neprijatelja. Nji-
hovim zlom stvoreno je dobro, jer su poruke na{eg teksta “Marketing trage-
dije” stigle do milijunskog auditorijuma.
Isto~ni borila~ki sportovi se zasnivaju na upotrebi protivnikove snage.
Mi smo, Bo‘ijom voljom, upotrijebili njihovu medijsku nadmo} da po-
dstaknemo Bo{njake na razmi{ljanje o egzistencijalnoj bitnosti pam}enja.
Historija: majka ili ma}eha

Za{to je bilo neophodno u tekstu “Marketing tragedije” navesti
primjere negiranja holokausta? Zato da bismo razumjeli {ta se krije u odsu-
stvu nacionalne volje da se zlo~in pamti, kao uvjet za ìvot. Jer da Jevreji
nisu imali mo}, i da nisu bili tako odlu~ni da pamte, njihovu bi historiju
pisali oni ~ija smo mi{ljenja ilustrativno naveli! To zna~i da danas ne bismo
ni{ta znali o holokaustu. Ako se mi prema svojoj `rtvi ne budemo pona{ali
kao Jevreji prema holokaustu, na{u }e historiju pisati oni koji su nas ubija-
li. A u toj historiji ne}e biti genocida nad Bo{njacima. U najkra}em to je
svrha ovih navoda koji su zloupotrebljeni za izmi{ljanje tzv. antisemitizma
u Sarajevu i za zgrtanje donacija.
Temeljna iluzija koju moramo odagnati iz svojih glava, ako ‘elimo
pamtiti, i opstati, jeste naivni sentimentalizam prema historiji. Na svim
relevantnim svjetskim univerzitetima, kao i na Filozofskom fakultetu u Sara-
jevu, u~i se poststrukturalisti~ko shva}anje historije, po kome je historija
samo tekst uslovljen faktorom mo}i. Hiljade knjiga napisane su u prilog
tezi da ni jedna historija nije apsolutno vjerno ogledalo historijskog
doga|aja, samim tim {to ne operira sa zbiljom, ve} sa dokumentima, koje
obi~no pi{u pobjednici. To ne zna~i negiranje historije, ona je takva kakva
jeste, ali zna~i razumijevanje njene genealogije. Raskid sa pozitivisti~kim
shva}anjem historije jeste bolan, u prvi mah neshvatljiv, ali nas nekoliko
primjera lahko mogu uvjeriti da je historija nekome majka, a nekome
ma}eha.
U Svijetu je 27. januara obilje‘en Dan holokausta i 60. godi{njica
oslobo|enja Au{vica, u spomen na {est miliona ubijenih Jevreja. Civilizac-
ija svoj moralni kompas navija prema iskustvu holokausta, da se vi{e nikad
i nikome ne ponovi. …Mada se ponavlja. Ali, da li }e iko 13. februara obilje‘iti
60. godi{njicu masakra u Dresdenu, kada su Saveznici fosfornim avio-bomb-
ama ubili 200.000 njema~kih civila? Ovaj zlo~in nije relevantan za histori-
ju, kao ni zlo~ini u Hiro{imi i Nagasakiju, gdje je stradalo 300.000 civila. U
moralnoj memoriji civilizacije ne postoje zlo~ini nad afri~kim robovima,
ameri~kim indijancima, Kurdima, Vijetnamcima, Palestincima… Koga je
briga za 800.000 civila ubijenih u Ruandi? Obilje‘ava li iko smrt 500.000
ira~ke djece, ubijene sankcijama? Pa za{to bi ona neko pamtio zlo~in nad
Bo{njacima?!! Pogotovo ako to ni sami Bo{njaci ne begeni{u.
@rtva genocida mora imati aktivan, kolektivni odnos prema histori-
jskom tekstu o svome stradanju. Samo takav odnos mo‘e garantirati nasta-
janje i njegovanje vjerodostojnog i obavezuju}eg historijskog teksta. Eto,
pogledajte koliku je hampu u Sarajevu izazvao samo jedan tekst u ~ijem se
frtalju problemski navode tu|a mi{ljenja o minimiziranju holokausta. Lid-
er bosanskih Jevreja je momentalno osjetio du‘nost da brani instituciju
holokausta, pa makar i izmislio tzv. antisemitizam. Svi Jevreji ~ekaju k’o
zapete pu{ke, i zajedno sa svojim {egrtima pucaju bez razmi{ljanja, na sva-
kog k’o se primakne druk~ijem vi|enju historijske istine. Bravo! A {ta ~ine
Bo{njaci kada im se na svakom koraku negiraju ‘rtve, ali i pravo na pam}enje?
Ko je reagirao kada su iz ud‘benika izba~ene re~enice o agresiji i genocidu?
Reagira li iko na tu genocidnu redukciju istine o bo{nja~kom stradanju, u
{kolstvu, na medijima, u svakodnevnici? Za{to Helsin{ki komitet tada ne
podnosi krivi~ne prijave?! Zar nam ovo nije dovoljno da razumijemo kako
politi~ka mo} odre|uje historiju? Za razliku od Jevreja, mi nemamo ni sl-
oge, ni mo}i, da se tome suprotstavimo, i zato smo na putu da ostanemo
bez historijskog teksta o svome stradanju. Mi o tome uop}e i ne razmi{ljamo,
jer mislimo da historiju pi{e dobrota, iz dosade, a ne mo}, zbog potrebe.
Velike patnje malih naroda

Za nas nema nikakve razlike izme|u jevrejskog i bo{nja~kog strada-
nja. Su{tina nije u ciframa, ve} u sistemskom ubijanju civila ~iji je jedini
grijeh {to ne pripadaju “odabranom narodu”. No, ovo je pore|enje opa-
sno. Jevreji ne dopu{taju da pod pojam holokausta stane iko drugi. Ne
dopu{taju to ni protektori koji nam kroje stvarnost. U “Regionalnom gla-
sniku za promociju me|uetni~ke tolerancije” (15. VIII 2004.), u temi “Jezik
mr`nje”, stoji ova re~enica: “Svako pore|enje Au{vica i Omarske je neo-
zbiljno i neodgovorno, a za proces pomirenja i {irenja duha tolerancije na
ovim prostorima {tetno i opasno”. Reakcija se odnosi na mi{ljenje iz jed-
nih sarajevskih novina da bi – “Omarsku trebalo za{tititi kao Au{vic”. Dak-
le, eksperti za medije i toleranciju ovu inicijativu smatraju “jezikom mr`nje”.
Jezik tolerancije bi glasio: Omarsku treba zaboraviti. U istom glasilu pi{e i
da na{im `rtvama – “ne treba dodavati atribute bo{nja~kog holokausta, jer
holokaust je bio samo jedan”. Iz ovih ilustracija moèmo prepoznati inte-
90 IZ SAFFA
SAFFA
ncije protektorata u BiH, odakle se zaborav promovira kao dru{tvena vrli-
na. To je ta politi~ka mo} koja nam pi{e historiju!
Povijest civilizacije je krcata zlo~inima, ali se samo na jevrejskom
holokaustu u~imo prepoznavati zlo~in. A kada ga prepoznamo, u vidu
Omarske, recimo, onda nam nije dopu{teno da ga pamtimo. Kakva je onda
svrha memorije holokausta, kao ideje evropskog identiteta, ako nam ne
slu‘i da preduprijedimo zlo? Treba se pribojavati da bi ovo totalitarno pro-
moviranje ekskluziviteta patnje, gdje su Jevreji jedine ‘rtve u historiji, mo-
glo samo sebe obesmisliti, i uru{iti, {to bi bio neoprostiv grijeh prema
‘rtvama holokausta. Ekspanzija postkolonijalnog mi{ljenja, i razvoj komu-
nikacija, legitimiraju velika patni{tva malih naroda, koji tra‘e da im civi-
lizacija prizna ista historijska prava kao i Jevrejima. Tra‘imo to i mi, Bo{njaci,
muslimani. Negiranje na{eg jednakog prava dovodi pod sumnju sintagmu
da je zlo~in uvijek zlo~in, ma gdje se dogodio, i ma kome. Ispada da na{a
‘rtva nije ‘rtva, jer nije jevrejska, i da zato mora postati ‘rtva urotni~kog
zaborava. Upravo bi se Jevreji morali potruditi da se holokaustu pridru‘e
drugi genocidi, jer }e se u protivnom holokaust konfrontirati istini, koja
nema namjeru kapitulirati pred ekskluzivitetom jevrejske patnje. Interes
svake ‘rtve je da se ogleda u instituciji holokausta. Samo tako holokaust
mo‘e opstati kao uzor u kulturi pam}enje zlo~ina.
Memorija holokausta kao bo{nja~ki interes

U buri reakcija koje su uslijedile zbog poku{aja izmi{ljanja antisemiti-
zma u Sarajevu bilo je nekoliko zanimljivih diskusija na bh. webovima. U
jednoj je kazano, otprilike, da citiranje onih koji negiraju holokaust mo‘e
{tetiti Bo{njacima, jer tako sutra neko mo‘e negirati i genocid nad
Bo{njacima. Ovi diskutanti uop}e ne razumiju da je negiranje genocida
nad Bo{njacima stvarnost, i da ve} trpimo rezultate ove zavjere. Oni misle
da genocid nad Bo{njacima ima historijsku projekciju kakva je u na{im
glavama, a ne razumiju da na{ih glava ne}e biti za 50 godina, kada }e ostati
samo historija koja se pi{e danas. Valja znati da nismo ni prvi ni posljednji
~ija je istina pred historijom ostala kratkih rukava. Na{u historijsku istinu
ne}e stvoriti ni prihvatiti niko - bez nas samih.
Po{tivanje holokauasta nad Jevrejima je apsolutni bo{nja~ki nacion-
alni interes. \ilko{ki poku{aj lidera bosanskih Jevreja da u Sarajevu izmisli
tzv. antisemitizam, i da jednog Bo{njaka moralno uni{ti – ne smije nas
pokolebati u obavezi da u~imo od Jevreja, ugledaju}i se na njihovu kulturu
pam}enja. Moramo po{tovati i ~injenicu da su ameri~ki jevrejski lobiji do-
prinijeli zaustavljanju genocidne agresije na na{u zemlju. Sve to ne zna~i
da se ne trebamo suprotstavljati poku{ajima izmi{ljanja tzv. antisemitizma
u na{em narodu, pa makar ti poku{aji dolazili i od samih Jevreja, koji sve-
tost holokausta zloupotrebljavaju za lokalne obra~une. Samo po{tivanjem
memorije holokausta mi mo‘emo razoriti ovu opaku klevetu, a njene gebelse
smjestiti na smetlji{tu moralne pogani.
Broj 137, 1. II 2005.
Regulatorna agencija za komunikacije je u obrazlo‘enju odluke
da sa 50.000 maraka kazni TV Alfu zbog emitiranja ramazanske
hudbe navela da hudba “nosi jasnu hu{ka~ku poruku, (da je) u
su{tini antisemitska i (da) na otvoren na~in omalova‘ava vjerska
ubje|enja drugih naroda koji ‘ive na ovom prostoru i {ire”. Rije~
je o la‘i, ali i o promociji dr‘avnog terorizma kojim se ugro‘ava
na{e pravo da slobodno mislimo i govorimo.
Dr‘avni terorizam Jakoba Fincija

Za{to ni jedan bo{nja~ki intelektualac nije reagirao na manifestaciju
dr‘avnog terorizma od strane Regulatorne agencije za komunikacije (RAK),
koju vodi Jakob Finci, a koja je sa rekordnih 50.000 maraka kaznila TV
Alfu, zbog ramazanske hudbe, emitirane 3. XI 2004, za koju je re~eno da je
“u su{tini antisemitska” i da “omalova‘ava vjerska ubje|enja naroda koji
‘ive na ovom prostoru i {ire”, iako se radi u hudbi koja ne vrije|a ni jedan
bh. narod, ve} preporu~uje Bosancima da kupuju doma}u robu, a da ne
kupuju stranu, kao {to su, ameri~ka, izraelska, slovena~ka…?! Za{to bi ova
hudba bila “antisemitska”, a ne i antislovena~ka, i – kakve veze sve to ima
s na{om dr‘avom?! Fincijev RAK je prekora~io ovla{tenja, jer je manirima
dr‘avnog terorizma i kolonijalizma krenuo da {titi tu|inske interese u BiH,
promoviraju}i dr‘avno nasilje kao sredstvo za zavo|enje autocenzure i sputa-
vanje slobode govora.
Ova manifestacija dr‘avnog terorizma od strane Fincijevog RAK-a ravna
je nasilju koje su nad slobodom govora sprovodili diktatorski re‘imi Pino~ea,
âu{eskog, Stresnera, Sadama Huseina, a u novije vrijeme i Bu{a Drugog.
Nije se smjelo dogoditi da bo{nja~ka javnost ostane isprepadana i nijema
na ovaj poku{aj izmi{ljanja tzv. antisemitizma u Bo{njaka, tim prije {to
hafizova hudba nema nikakve veze sa na{im dobrim kom{ijama bh. Jevreji-
ma, ve} se tek u nekoliko re~enica ti~e izraelske ekonomije. Mo‘da mo‘emo
razumjeti ~etni~ke i usta{ke pla}enike koji sramo}enjem i opanjkavanjem
Bo{njaka nastoje oja~ati velikodr‘avne pozicije, ali ne mo‘emo razumjeti
na{u inteligenciju koja uporno misli da se sve ovo doga|a nekome drugom.
Hap{enje slobode govora

Hafizova hudba objavljena je u “Walteru” (br. 127), i to je njena na-
jbolja odbrana, ali istovremeno, i najubjedljivija optu`nica protiv Fincijevog
RAK-a, kao dràvne institucije koja sprovodi teror nad slobodom govora i
koja izmi{ljanjem tzv. antisemitizma sramoti na{u zemlju u me|unarodnim
okvirima. To je lahko dokazati. êtni~ki i usta{ki internet sajtovi, kao i sajtovi
po Engleskoj, Francuskoj, Italiji, Ma|arskoj, i ko zna sve gdje, vrve od info-
rmacije da je Fincijev RAK u BiH otkrio tzv. antisemitizam, kao rezultat
djelovanja tzv. radikalnih islamista. Za Zapad - tekst je istina. Za ~etnike i
usta{e, ove izmi{ljotine su sredstvo da dokraj~e Bosnu i bosansko, a u ime
92 IZ SAFFA
SAFFA
velikosrpskog i velikohrvatskog. Opasna nam se om~a me}e oko vrata i na{a
je jedina {ansa da razobli~imo la`, tako {to }emo dokazati kako je ka`njavanje
TV Alfa od strane Fincijevog RAK-a manifestacija dràvnog terorizma, jer su
ka`njeni stavovi kakvi se slobodno priop}avaju u zapadno-evropskim zemlja-
ma. Nema zapadne zemlje koja javno ne {titi svoju ekonomiju, tako {to traì
da se ne kupuju strani proizvodi. Kakva je razlika izme|u legalne kampanje
pod naslovom “Kupujmo doma}e”, i otvorene poruke: “Ne kupujmo izrae-
lsko, ameri~ko, slovena~ko…, kupujmo svoje”?
Pro~itao sam hafizovu hudbu i u njoj nisam prona{ao nikakvog tzv.
antisemitizma, niti i~ega {to bi “omalovaàvalo vjerska ubje|enja drugih
naroda koji ìve na ovom prostoru i {ire”. E, sad, ba{ka je pri~a ako na{i
dobri bh. Jevreji smatraju “omalovaàvanjem vjerskih ubje|enja” kad neko
{titi bosansku ekonomiju, a na u{trb izraelske ili ma koje nebosanske. Mi
ra~unamo da na{i dobri bh. Jevreji, kojih je ostalo jedva 800 du{a, vi{e vole
svoju Bosnu, nego Izrael, pa im je sukladno tome bitnije da ja~a bosanska,
nego izraelska ekonomija.
Dok nisam pro~itao tekst tzv. antisemitske hudbe mo‘da sam i mi-
slio da je hafiz negdje pretjerao, mada sam znao da ni jedno bo{nja~ko
pretjerivanje ne mo‘e biti deset puta gore, i skuplje, od ~etni~kih i usta{kih
povra}anja po medijima. Kada sam pro~itao tu hudbu, stomak mi se zgr~io
od muke, ne zbog hudbe, nego zbog kazne koja dokazuje da smo ‘rtve
dr‘avnog terorizma ~iji je cilj maltretiranje i poni‘avanje bo{nja~kog naro-
da, pa i tako {to }e nam se prije~iti sloboda da mislimo i govorimo. Jer,
dr‘avni terorizam Fincijevog RAK-a nije izdvojen slu~aj, to je intencija koja
prijeti da nam uhapsi slobodu da ‘ivimo i mislimo kao svi evropski gra|ani.
Uop}e ne ‘elim ni podr‘avati, ni osporavati hafizove stavove. Ovaj slu~aj
sa ka‘njavanjem TV Alfa isklju~ivo je, i jedino, pitanje slobode mi{ljenja i
govora. Mogli bismo razumjeti ovako drasti~nu kaznu da je hafiz pozivao,
tobejarabi, na mr‘nju prema na{im kom{ijama, bh. Srbima, Hrvatima, Jevre-
jima, Romima… Ali, hafiz nije ni jednom rije~ju spomenuo na{e razlike, niti
je pozivao na konfrontaciju unutar BiH, on je ekonomski patriotizam vidio
kroz jedinstveni bh. interes, da kao dru{tvo {titimo svoju proizvodnju. Od
nekoliko re~enica koje dokazuju hafizove stavove izdvajamo ovu: “Mi ne smi-
jemo zaboraviti da smo mi u Bosni ugro‘eni i da se trenutno vodi ekonomski
rat protiv Bosanaca koji ima za cilj oslabiti ionako slabu bosansku privredu a
njene gra|ane u~initi ekonomskim robljem na{ih susjeda”.
Drskost i divlja{tvo
Zadatak Regulatorne agencije za komunikacije je, valjda, da spre~ava
{irenje mr‘nje i nacional-{ovinizma unutar BiH, da ka‘njava one koji to
~ine, i u tome ova Agencija zaslu‘uje na{u punu podr{ku. Nama treba
dr‘avno tijelo koje }e sankcionirati fa{isti~ku propagandu, koja se i danas
~uje sa velikosrpskih i velikohrvatskih rtv stanica u BiH, a od kojih ni jedna
nije ka‘njena sa 50.000 maraka. Mi nemamo ni{ta protiv ni da se ka‘njavaju
mediji koji bi eventualno plasirali ne{to {to bi nalikovalo na bo{nja~ki na-
cionalizam. Jer, na{ je bo{nja~ki nacionalni interes u rehabilitaciji multi-
etni~kog dru{tva, a {to je izvodljivo samo ako }e nacionalizam biti zabra-
njen zakonom. No, ovdje nije problem u nama, mi imamo dovoljno duhovne
{irine i tolerancije da ‘ivimo sa svojim susjedima. O tome svjedo~e, hvala
Bogu, sve sa~uvane pravoslavne, katoli~ke i jevrejske bogomolje na terito-
riji koju je odbranila Armija RBiH. Na{e multietni~ko opredjeljenje
potvr|eno je u vremenima te{kih isku{enja, kada smo ubijani kao musli-
mani, a kada smo se branili kao Evropljani.
TV Alfa je ka‘njena u ime borbe protiv nacionalizma u BiH, ali hafizov
vaz uop}e ne ugro‘ava ni bh. Srbe, ni bh. Hrvate, ve}, simboli~no, izraelsku
ekonomiju koja, kako on tvrdi, ima prihode od “Coca-cole”, “Nike” patika,
itd. Kakve veze mi imamo sa Izraelom? Otkad smo to mi obavezni da {titimo
izraelsku, ili ma ~iju ekonomiju? Na{e je pravo da {titimo svoju ekonomiju,
pa i tako {to }emo pozivati na{e ljude da ne kupuju stranu robu. Ma ~iju. Po
toj logici mogla bi se ljutiti i Moldavija {to pi{emo protiv moldavskih prosti-
tutki, pa tako siroma{imo moldavske ekonomske potencijale. Lak{e bi se
svarilo da je TV Alfa ka‘njena zbog pozivanja da se ne kupuje slovena~ka
roba, jer nam je Slovenija bli‘a od Amerike i Izraela. S koje god se strane
krene, monstruozna je kazna Fincijevog RAK-a, jer nema nikakve veze sa impe-
rativima da se sankcionira medijska mr‘nja prema bh. narodima. A, ka‘njavati
nekog u BiH zato {to poziva na bojkot izraelske ekonomije, i progla{avati ga
zbog toga “antisemitom”, vrhunac je drskosti i divlja{tva.
Ka‘njavanje istine
Pore|enje hafizove hudbe, objavljene u “Walteru”, sa tekstom
obrazloènja Fincijevog RAK-a, otkriva gebelsovsku manipulaciju. U hudbi
ne postoji ni jedna re~enica na osnovu koje bi se moglo re}i da – “nosi
jasnu hu{ka~ku poruku, (da je) u su{tini antisemitska i (da) na otvoren
na~in omalovaàva vjerska ubje|enja drugih naroda koji ìve na ovom pro-
storu i {ire”. Kakve veze vjerska ubje|enja bh. naroda imaju sa hafizovom
preporukom da se ne kupuje ameri~ko-izraelska roba? Nikakve. Pa nismo
mi ni Amerikanci, ni Izraelci! Ali, Fincijev RAK svijetla obraza brani ubje|enja
naroda na – “{irem prostoru”, dakle, na Planeti. Pi{e li to igdje u na{em
Ustavu, ili u poslovniku Fincijevog RAK-a, da je na{e dru{tvo du`no braniti
“{iri prostor”, konkretno, ameri~ku i izraelsku ekonomiju?! Po{to ne pi{e,
onda zna~i da su Finci i RAK prekora~ili svoja ovla{tenja, plasirali la` o tzv.
antisemitizmu u BiH, i da bi zbog toga morali biti sankcionirani. Isto bi-
smo mislili i da su Finci i RAK zajmili od nekoga braniti saudijsku ili ira-
nsku ekonomiju, jer to nema nikakve veze s na{om dràvom.
Otud smatramo da je bila pogre{na odbrana direktora TV Alfa, koji je
hudbu pravdao Kur’anom, na ~ije se izvode naslanjaju hafizove opservacije.
Ne radi se o tome. Radi se o nespojivosti ingerencija Fincijevog RAK-a nad
stavovima iz hudbe. Fincijev RAK postoji da sankcionira {ovinizam u bh. medi-
jima, usmjeren prema bh. narodima, a u hafizovoj hudbi takvo zlo ne postoji.
Pred nama je, dakle, opaka la‘. Pred nama je dr‘avni terorizam. Pred
nama je budu}nost u strahu i poni‘enju. Istina je na{e jedino oru‘je. Ali,
istina ne postoji dok se ne ka‘e. A kazivanje se ka‘njava.
94 IZ SAFFA
SAFFA
50 puta ja~i od zakona*
Ako izuzmemo ~injenicu da u hafizovoj hudbi nema nikakvog tzv.
antisemitizma, i ako se samo zadr‘imo na kr{enju zakona od strane Finci-
jevog RAK-a, uo~it }emo da se radi o kriminalnoj aktivnosti jedne dr‘avne
institucije, kojoj se, dakle, ne smije vjerovati. Kao {to znamo, TV Alfa na
kojoj je emitirana hudba ka‘njena je sa rekordnih 50.000 KM. A evo {ta
doslovce pi{e u pravilima RAK-a, u poglavlju “Procedura za vo|enje slu~ajeva
(^lan 7.4a Nov~ane kazne za RTV stanice): “Za R i TV ku}e koje pokrivaju
podru~je cijelog entiteta ili oba entiteta iznos kazne ne mo‘e biti ve}i od
5.000 KM. Za R i TV ku}e koje pokrivaju pedeset posto ili vi{e teritorije
entiteta iznos kazne ne mo‘e biti ve}i od 2.500 KM, dok za ostale R i TV
ku}e iznos kazne ne mo‘e biti ve}i od 1.000 KM.” Dakle, TV Alfa, u odnosu
na domet svog signala, nije mogla dobiti ve}u kaznu do 1.000 maraka! To
{to se jedna tv stanica ka‘njava sa 50 puta ve}om kaznom od zakonom
dozvoljene trebalo bi biti signal– da tu ne{to smrdi. Tim prije {to je TV Alfa
ve} jednom ka‘njena sa 6.000 KM za prilog koji je ocijenjen kao “ratnohu-
{ka~ki i antisemitski”, jer je prikazan “jedan Palestinac kako se baca na
izraelski tenk”. A da je prikazan Izraelac kako ubija palestinsko dijete, to bi
bila demokratija i borba protiv terorizma. I ova kriminalna kazna je trebala
biti signal da Fincijev RAK strate{ki izmi{lja tzv. antisemitizam, i manirom
dr‘avnog terorizma kr{i zakonska pravila.
Istovremeno, me|u dokumentima Fincijevog RAK-a mogu se na}i i
ovakve Odluke: “Odbor za implementaciju je ratmotrio i slu~aj RTVBN (Bi-
jeljinska tv), koja je 14. novembra 2004. emitovala dokumentarni program
pod naslovom ’Pobij, pokrsti, protjeraj’. Odbor je odbacio slu~aj zaklju~iv{i
da emitovanjem pomenutog programa nije do{lo do kr{enja kodeksa za
emitovanje.” Fincijev RAK tako nije reagirao za televizijsku afirmaciju gen-
ocida, gdje se sa Bijeljinske tv poziva na ubijanje, pokr{tavanje i protjerivanje
Bo{njaka. îsti ~etnikluk!
Prije neki dan Fincijev RAK je presudio da je dopu{teno u emisiji “60
minuta” nekoga nazivati “fa{istom, antisemitom, {izofreni~arem”, jer je
glasnogovornica ove teroristi~ke agencije saop}ila da ingerencije RAK-a nisu
da sankcinira uvrede putem FTV, jer je to nadle`nost suda. A da su Jakob
Finci ili Sr|an Dizdarevi} u ma kojoj emisiji po~a{}eni pogrdnim nazivima,
odluka bi bila druk~ija.
Sve ovo nas upu}uje na ~injenicu da su slobode na{eg dru{tva
ugro‘ene ~etni~ko-usta{kom aktivno{}u jedne dr‘avne institucije, koja s
jedne strane izmi{lja tzv. antisemitizam, a s druge tolerira kontinuiranu
afirmaciju ~etni{tva na rtv stanicama u RS. Ovo je ozbiljan problem koji
zahtijeva hrabru i pametnu reakciju bosankohercegova~kih patriota.
Broj 138, 15. II 2005.
* Ovome tekstu je pridodat posljednji dio teksta “Udba i hutba”, (broj 143, 1.V 2005.),
koji ne donosimo u cijelosti, jer se oba teksta bave istom temom.
Jedan od najmo}nijih zapadnih servera je oboren u koordiniranoj
akciji svjetskih hakera nekoliko sati nakon {to je na njemu posta-
vljena stranica na kojoj su objavljeni argumenti o izmi{ljanju anti-
semitizma u Sarajevu. Stoga se akcija klevetanja Bo{njaka za anti-
semitizam treba smatrati operacijom globalnih razmjera. Na ‘alost,
bo{nja~ka politika o svemu ovome nema pojma.
Novi svjetski komunizam

Do prije mjesec-dva nisam ~uo za Ro‘e Garodi. Kad je kreknula hajka
za izmi{ljanje antisemitizma u Bo{njaka, zvalo me mno{tvo znanih i nezna-
nih da mi preporu~e Garodijevu knjigu “Mitovi utemeljitelji izraelske poli-
tike”. Pitao sam ih gdje se knjiga ima nabaviti. Rekli su, u svakoj knji‘ari.
Opirao sam se ovoj preporuci, jer me ta tema uistinu ne zanima. Ali, onda
sam u jednoj sarajevskoj knji‘ari nabasao na ovu knjigu, slobodno izlo‘enu
u izlogu, i kupio je za 15 maraka. Knjiga je objavljena u zagreba~koj
izdava~koj ku}i “Croatiaprojekt”, 1998. godine, a prvi put je izi{la u Parizu
dvije godine prije. Po{to me, uprkos svemu {to mi se dogodilo, cionisti~ka
tema i dalje ne zanima, knjigu sam pro~itao napreskok, i u nekim poglavlji-
ma podvukao zanimljive dijelove. Ovaj tekst sada ne pi{em zbog Garodija,
ve} zbog nekoliko paralela koje se mogu uspostaviti sa sarajevskim slu~ajem
izmi{ljanja antisemitizma.
Zavjera protiv istine

Iako se ~ini da je cijeli slu~aj pro{ao, jer bh. mediji vi{e ne govore o
“antisemitskoj hutbi” na TV Alfa i “antisemitizmu bo{nja~kog fa{iste Fatmira
Alispahi}a”, stvari na internetu izgledaju posve druk~ije. Na ovoj globalnoj
informativnoj mreì razmnoàva se broj tekstova o tom - izmi{ljenom -
antisemitizmu u Bo{njaka. Uz to, komunisti~ki crvi u Islamskoj zajednici
su se po~eli hraniti {irenjem straha, pa im je sad glavna fobija da “tek
slijedi istraga”, k’o u stara golooto~ka vremena. Zalud {to je sve la`, {to je
sve izmi{ljotina, taj komunisti~ki crv je sviknut da potpomaè montirane
progone, jer nema snage ni pameti da lupi glavom od sto i da kaè: dosta!
Stoga i pored dobre volje da se vi{e ne bavimo ovom temom, ovi
procesi nas obavezuju da nastavimo pri~u o izmi{ljanju antisemitizma u
Sarajevu. To jeste mu~no i nama i ~itaocima, ali {ta da radimo kad desetine
internet sajtova u Italiji, Francuskoj, Britaniji, pa i Ma|arskoj objavljuju
la‘i o nama. Radi se, dakle, o operaciji {irih, me|unarodnih razmjera, o~ito
s ciljem da se pored tzv. islamskog terorizma u Bosni, i kod Bo{njaka, izm-
isli i taj antisemitizam, s kojim tako|er nismo nikada imali nikakve veze.
Danas tek mo‘emo pretpostaviti da ove izmi{ljotine odgovaraju velikosrpsk-
om i velikohrvatskom konceptu, koji ja~aju sa me|unarodnim slabljenjem
i sramo}enjem Bo{njaka. Ali, o~ito je, to odgovara i nekim globalnim sila-
ma, {to bi trebalo da zabrine bo{nja~ke funkcionere, koji, o~ito, o svemu
96 IZ SAFFA
SAFFA
ovome nemaju pojma. A i kad bi imali pojma, ~ini se, prije bi pristali da
proganjaju nepostoje}i antisemitizam, nego da poru~e kako je ta
izmi{ljotina jo{ jedan vid nastavka agresije na Bosnu i Bo{njake.
Osobno sam se uvjerio u globalnu informativnu zavjeru protiv istine,
u ovom slu~aju. Evo i kako… Jedan moj prijatelj na Zapadu, ina~e unive-
rzitetski profesor i vrhunski informati~ki stru~njak, ponudio se da izradi
moju internet stranicu na kojoj }e se na bosanskom, engleskom i njema~kom
jeziku na}i dokumenti o cijelom slu~aju. Ova stranica je prethodno sa je-
dnog servera sklonjena ~im se pojavila, a onda je otvorena na drugom.
Stranica je sada naslovljena kao www.fatmir.info.ms. Moj prijatelj je ne-
davno svim stranicama koje su objavile la‘i o antisemitizmu u Bo{njaka
preporu~io ovu moju stranicu kao drugu stranu pri~e. Nije pro{lo ni neko-
liko sati, a server na kome se nalazila ova stranica je napadnut. Na moje
pitanje {ta se dogodilo, on mi je uputio mail sljede}e sadr‘ine: “Evo, pro~itao
sam informacije, da je server, na kojem se nalazi tvoja stranica, od ne-
poznatih napadnut. Vrsta napada se zove DDoS (distributed denial of servi-
ce). Ova vrsta napada podrazumijeva istovremeno kori{}enje mnogobro-
jnih ma{ina (sa razli~itih mjesta, mo‘e i kontinenata), koje istovremeno
{alju svoje pakete sa informacijama na jedan te isti server i tako ga bukva-
lno poplave sa elektronskim brbljanjem, tako da on ne uspije vi{e odgo-
varati na normalnu komunikaciju. DDoS je jedan od najopasnijih napada.”
Tekstualnost klevete
E, sad, da se vratimo tom Ro‘e Garodiju. On je, kako pi{e u predgo-
voru, bio marksista, a onda je “izvr{io intelektualno samoubojstvo” kad je
po~eo razvaljivati cionisti~ku politiku manipulacije holokaustom. Za sebe
pi{e: “Imao sam slobodan pristup najve}im nakladni~kim ku}ama, televi-
ziji, radiju, velikom tisku. Bio sam objavio 40 knjiga u svim velikim nakla-
dni~kim ku}ama, prevedenih na 27 jezika, a onda su mi zatvorena sva veli-
ka vrata”. Ovu je knjigu morao sam {tampati, a mogla se kupiti samo u
jednoj rumunskoj knji‘ari u Parizu. Jednostavno, svi su se pla{ili ma kakvog
kontakta sa Garodijem. Iako je Jevrej po ro|enju, iako je bio jedan od
osniva~a Me|unarodne lige za borbu protiv rasizma i antisemitizma, optu‘en
je za antisemitizam. On pi{e: “Na{a borba protiv politi~kog cionizma je
neodvojiva od na{e borbe protiv antisemitizma”. Dakle, on se i dalje de-
klarira kao borac protiv antisemitizma. Ali, zalud, jer je i protiv cionizma.
Eto, ja se uop}e ne bavim garodijevskim temama, ali mislim da }u biti ‘rtva
istih modela satanizacije, jer je cilj da se ljudi isprepadaju od mogu}nosti
da imaju ikakav kontakt sa mnom. A {ta je to nego zavo|enje u komunizmu
oprobane autocenzure, kao najte‘e osobine totalitarizma?!
Garodi je u svojoj knjizi umanjivao histori~ke razmjere holokausta,
te razglabao kako se holokaust “politi~ki iskori{tava od nacije koja nije ni
postojala u vrijeme kad su zlo~ini bili po~injeni”. On ~ak tvrdi, i nudi
primjere, da Izrael organizira antisemitske atentate po Evropi, kad god mu
zaprijeti me|unarodna osuda zbog zlo~ina nad Palestincima. Mnogo pi{e
upravo o izmi{ljanju antisemitizma, te o “potpunom vladanju politi~kog
cionizma medijima Amerike i Francuske”. On smatra da postoji ~itava indu-
strija “izazivanja protuìdovskih reakcija putem provociranja strpljenja
neìdovskih naroda”. A na {ta je usmjereno izmi{ljanje antisemitizma u
Sarajevu nego na provokaciju? Sva sre}a pa je na{a inteligencija prozrela i
prezerela ovaj poku{aj, ~ime su Jakob Finci i Sr|an Dizdarevi} pro~itani kao
osobe koje sramote na{u zemlju u inostranstvu, jer nas kleve}u za ne{to
{to ne postoji, ni prije, ni poslije njihovog sramnog poku{aja. Ali, sve ovo
postoji i opstaje kao tekst, u zapadnim medijima, na osnovu ~ega diplo-
matski lobiji sti~u utisak da su Bo{njaci tzv. islamski radikali i antisemiti.
To {to zapadni mediji ne èle ~uti istinu, na neki se na~in poklopilo sa
Garodijevim opservacijama.
Globalna tiranija
Ovaj kratki tekst ne mo‘e navesti sve koincidencije koje upu}uju da
su modeli izmi{ljanja antisemitizma svukud isti. Recimo, evo jedne,
najo~itije. Sje}amo se kako se predsjednik Helsin{kog komiteta za ljudska
prava BiH zalo‘io da se Kemal Bakovi} i ja imamo uhapsiti kad god neko
oskrnavi Jevrejskog groblje, {to je ne~uveno, jer se neko optu‘uje i prije
krivi~nog djela, a ~ime se zapravo podsti~e ~injenje tog krivi~nog djela.
Dizdarevi} je rekao: “Predlo‘i}emo Ministarstvu unutra{njih poslova da svaki
put kad se ovdje zabilje‘i slu~aj skrnavljenja Jevrejskog groblja ili antise-
mitski grafiti da prvo privedu gospodina Alispahi}a i gospodina Bakovi}a”.
A evo {ta je rekao francuski ministar policije Pierre Joxe kada je neko oskrna-
vio Jevrejsko groblje u Carpentrasu: “Nema ni potrebe za policijskom is-
tragom da bi se znalo tko su zlo~inci krivi za taj rasisti~ki u‘as”. Ovaj mini-
star policije bi odmah trebao biti smijenjen, kao i Sr|an Dizdarevi}, jer
ru{e maksimu pravne dr‘ave – da je svako nevin dok se suprotno ne doka‘e.
Ali, o~ito je da globalna stvarnost preuzima neke komunisti~ke modele, po
kojima ministarstvo istine i montirani procesi postaju na{a realnost.
Uistinu je bilo lijepo ‘ivjeti bez Ro‘e Garodija, i bez spoznaje da neki
neljudi zloupotrebljavaju jevrejske ‘rtve za politi~ke i medijske obra~une.
Sve je bilo bolje prije par mjeseci. Danas sam o{inut spoznajom da i jedna
takva institucija, kakva je institucija holokausta, mo‘e biti sredstvo za
izmi{ljanje antisemitizma. Ali, to nije ono najgore. Najte‘a je spoznaja o
postojanju novog svjetskog komunizma, koji se krije iza globalizacijske
podvale, a koji zapravo ima za cilj uspostaviti planetarno jednoumlje, gdje
}e karakter istine i la‘i odre|ivati onaj ko ima politi~ku i finansijsku mo}.
To je ono {to je zastra{uju}e. Kome mi danas mo‘emo pokazati da u Bo{njaka
nema antisemitizma? Nikome. Presuda je donesena.
Da li je u ambijentu novog svjetskog komunizma postalo iluzorno
i{ta dokazivati? Evo, svi dokazi o genocidu nad Bo{njacima nisu dospjeli do
pomra~enih umova, ~ija opsesija za profitom danas granatira granice hu-
manizma i demokratije, u nastojanju da zagospodari umom civilizacije. U
toj globalnoj tiraniji istina i moral vi{e ne igraju ni sporednu ulogu.
Broj 140, 15. III 2005.
98 IZ SAFFA
SAFFA
Upravo mi imamo odgovornost prema ogromnom broju Bo{njaka
koji su otu|eni od islama i prema kojima trebamo gajiti razumi-
jevanje i familijarno milosr|e. To zna~i na{e otvaranje prema dija-
logu, jer se mi nemamo ~ega pla{iti, osim Allaha. Na{a pozicija u
dijalogu i slobodoumlju je - dobitni~ka.
Saff i komesar
Ovo je 50-ti tekst u kolumni koja redovno izlazi u “Saffu” evo ve}
ne{to vi{e od dvije godine. Po{to se radi o malom jubileju, red je da se i
autor i ~itaoci malo odmore od dnevnih aktuelnosti, pa makar tako {to
ne}emo obra|ivati nikakvu temu, ve} }emo, ’nako, malo, promuhabetiti.
Pretpostavljam da mnoge zanima otkud ja u “Saffu”, kad u odnosu na
cijenjene kolege koje pi{u u ovom magazinu jedini nisam “u vjeri po mjeri”,
na prvi pogled. Ta mogu}nost da ovakav kakav jesam u|em u “Saff ” bila mi je
najve}a inspiracija da prihvatim poziv Kemala Bakovi}a za saradnju. Pokaza-
lo se da }e to postati najve}a enigma na{im zajedni~kim progoniteljima. Bi}e
da je moja sekularna forma tek kamuflaà moje talibanske su{tine, jer kako
bi se u protivnom mogao na}i u tom bejagi opasnom okruènju, gdje brade
ujedaju na svakom koraku. A ja, po{to sam zakamufliran, mora da sam opa-
sniji od svih. Zato sam progla{en “komesarom i komandantom vehabija”.
Udba{i ne mogu razumjeti prostu ~injenicu da “Saff ” nije ono {to oni fanta-
ziraju, ~im je, eto, otvorio stranice za jednog autora koji formalno ne pripada
krugu Aktivne islamske omladine, ali koji pripada jednom shva}anju da su
Bo{njaci ja~i kad ujedine svoje unutarnje razlike. Moje prisustvo u “Saffu”
upravo je svjedo~anstvo tog bitnog zaokreta u razumijevanju nacionalnih i
vjerskih pitanja. Izgradnja zajedni{tva, pribliàvanje razlika, ujedinjenje u
sudbinskom toku, sve su to osobine koje krase shva}anje kakvo bismo èljeli
pro{iriti na svim stranama bo{nja~kog, ~injenica je, razjedinjenog naroda.
Tek sa uspostavom dijaloga me|u na{im bo{nja~kim razlikama, tek sa
odre|ivanjem ciljeva koji su jednaki za sve nas, moè do}i do objedinjavanja
na{ih istinskih potencijala, ali i do afirmacije onih univerzalnih ciljeva do
kojih je stalo uredni{tvu “Saffa”. Alternativa je razjedinjenost, a razjedinjenost
je propast. Dijalog, demokratija i tolerancija unutar nas samih, pozivanje u
saff, bez prisile i konfrontacije, put je da kao narod izgradimo jedinstvo i
samoodrìvost. E zato sam ja u “Saffu”.
Komesar kao brico i {najder

Nedavno sam u Bo{nja~kom institutu bio jedan od promotora knjige
“Endelus” Abbusameda Nasufa Bu{atli}a. Po{to je promocija najvljena kroz
medije, na nju su do{li i neki ljudi koji me poznaju jo{ od vremena moje
saradnje sa “Oslobo|enjem”. Elem, jedan od njih je do{ao na ovu promo-
ciju i na njoj vidio, kako mi re~e – “najvi{e brada uìvo u svom ìvotu”. U
kratkom razgovoru me po~e savjetovati: “Trebao bi uticati na njih da se
obriju, ovako prepadaju svijet, a i nije to dio na{e tradicije. A mogao bi i da
im savjetuje{ da ne nosaju potkra}ene pantole, nek’ ih puste makar za koji
cent, nema smisla hodat u takvim pantolama”. E, taman mi je do{ao na
penal sa ovom pri~om. Kaèm ja njemu: “Nije problem u njima, nego je
problem u tebi. Problem je u svima kojima smeta ma kakva vjerska oso-
benost. Takvi poput tebe su faktor netolerancije, jer oni tebi smetaju, a ti
njima ne smeta{. Ne ibreti{ se {to Jehovini svjedoci ovdje tarlahaju razne
burgije, {to bogate sekte potpla}uju muslimane da pre|u na kr{}anstvo, a
problem ti je u bradama i pantolama. Kad bi porazgovarao s nekim od ovih
momaka, stvari ne bi vidio kroz dlake i nogavice”. Utom se u onoj gu`vi
razi|osmo, ali mi u du{i ostade `garavica, pa sam nabrzinu popio sok od
zove i krenuo ku}i, bradatim drumovima, za Tuzlu.
[ta mi je izazvalo ‘garavicu? Glupost i drskost. Kako ovaj ~ovjek uop}e
misli da bih ja mogao uticati na rezanje brada i produ‘avanje nogavica?
Kakav je to film u njegovoj glavi?! Udba{ki! Po tom shva}anju sve {to je
muslimansko mo‘e se mijenjati, prilago|avati, rezati i produ‘avati, kako
se kome }eifne, kao {to je za ramazan Federalna tv izjavila da je ramazan
preduga~ak, pa bi trebao biti kra}i, da ne ugrozi programsku ravnote‘u. Po
toj logici islam je ovdje ne{to slu~ajno, prolazno, a i opasno, pa bi ga treba-
lo koliko se god mo‘e utopiti u kr{}ansku ikonografiju - da se ne vidi. A to
{to ta utopina vi{e ne bi bila islam, nije ni bitno, ~ak je dobro. Vidjeli smo
prije par decenija na {ta to li~i kad se bude musliman na papiru, i u ilegali,
a kad na povr{ini mogu opstati samo oni muslimani koji se ubijaju
dokazuju}i kako nisu muslimani. A, evo, vidimo i danas.
No, ja ne bih ovu pri~u tuma~io samo kroz islam. Za mene je to
pitanje demokratije i slobode. Kada sam 2000. godine prvi i jedini ustao u
za{titu prava mud‘ahida iz Bo~inje da makar i preseljeni ostanu ‘ivjeti kao
zajednica, nisam to ~inio zbog islama, ve} zbog osnovnog ljudskog prava
da se ljudi udru‘uju po svojim vjerskim ili ma kakvim drugim opredjeljen-
jima. Atmosfera je bila progoniteljska. Na sva se zvona bubalo kako
mud‘ahide iz Bo~inje treba i preseliti i raseliti. A za{to? U ~emu je njihova
krivica? Ima li je, uop}e! Razlozi za ovu hajku le‘e samo u shva}anju da su
“brade i nogavice” nekakva opasnost, a niko ne zna kakva, jer od te neposto-
je}e opasnosti nikad niko nije stradao.
Cijela pri~a proizilazi iz komunisti~kog felera koji je usa|en u
bo{nja~ke glave, a po kojem je islam glavni krivac za sve nevolje. E, sad, ako
se taj islam jo{ transparentno pokazuje, onda nam ne ginu razni fasunzi.
Radi se o kukavi~luku i mazohisti~kom nepo{tivanju svoga bi}a, jer se takvo
pravo na postojanje gradi na redukciji, a ne na afirmaciji znakova svoga
muslimanskog identiteta. Zar mo‘e biti gore nevolje od vlastitog pristanka
da se ne bude ono {to jesi? A eto, iskustvo nam ukazuje, i kada izigravamo
da nismo ono {to jesmo, opet dobijemo istu koli~inu zla i mr‘nje. Zato za
nas nema drugog puta osim da budemo Bo{njaci i muslimani, jer je u tom
jedinstvu narodnog i vjerskog jedina {ansa da manje stradamo, pa i kad
stradamo, da lak{e stradamo. Ali ovo ne razumije mno{tvo Bo{njaka koji
se i danas strate{ki inficiraju uvjerenjem da je islam uzrok na{ih nevolja.
100 IZ SAFFA
SAFFA
Oni nemaju snage da razumiju kako u islamu nema nikakve nevolje, jer
islam nikog ne tla~i, i kako sve na{e nevolje proizilaze iz krsta{kog funda-
mentalizma u na{em susjedstvu, potpomognutog na{im mazohizmom.
Dijalogom protiv predrasuda

Ovaj muhabet se, ipak, pretvori u temu... Da li sad mi treba da bu-
demo neprijateljski raspolo‘eni prema Bo{njacima koji nisu u islamu? Da
li je onaj ~ovjek s promocije kriv {to glavni problem vidi u “bradama i nogavi-
cama”? Ima li u zagubljenosti ovih Bo{njaka i na{e gre{ke, jer smo pristali
da sebe vidimo njihovim o~ima, kao stranu u unutarbo{nja~kom sukobu,
{to je uzrokovalo da se k’o uvrije|ene mlade zatvorimo u sebe? Zar ne, mi
sebe smatramo patriotski svjesnim i vjerski emancipiranim. Njih smatramo
indoktriniranim. Ko je onda ja~i i stariji u ovoj unutarbo{nja~koj podjeli?
Upravo mi imamo odgovornost prema ogromnom broju Bo{njaka koji su
‘rtve decenijskih frustracija. Na{a je du‘nost da se prema njima odnosimo
kao prema du{evnim ranjenicima, koji imaju {ansu da ozdrave, ali putem
lijepe rije~i, korak po korak. Ako tvrdimo da smo svjesni svojih duhovnih
kompasa, onda bi trebalo da prema ovoj drugoj, otu|enoj polovici
bo{nja~kog svijeta, gajimo razumijevanje i familijarno milosr|e. To zna~i
na{e otvaranje prema dijalogu, jer se mi nemamo ~ega pla{iti, osim Allaha,
a time je na{a pozicija u dijalogu i slobodoumlju dobitni~ka. S druge strane,
pak, na{a zatvorenost i konfrontiranost prema Bo{njacima koji nisu u isla-
mu, produbila bi unutarbo{nja~ke podjele, a nama odrekla pravo da se
smatramo nacionalno svjesnim i zdravim dijelom bo{nja~kog naroda.
Poku{ajmo postaviti konkretne primjere. Nedavno sam imao tribinu
u tuzlanskom klubu “Oaza”. Nisam ni znao da bra}a u ovom klubu orga-
niziraju kurseve iz informatike, jezika, pa i p~elarstva. Tu vlada jedna ple-
menita atmosfera druènja, u~enja i pomaganja. Ipak, Tuzlom kruì pri~a
da se ovdje sakupljaju te “brade i nogavice”, da se odatle pu{taju glasno
ilahije kad SFOR-ovci u blizini parkiraju transportere, i sl. Dakle, ko je kriv?
Mi koji svojom zatvoreno{}u generiramo tajnovitost, a time i mogu}nost
etiketiranja svakakvih fantazija, ili taj tuzlanski svijet koji je inficiran
udba{kim kalupima mi{ljenja?
Predlo‘io sam bra}i da bi bilo dobro da povremeno, kao i sve nevla-
dine organizacije, prirede press konferencije, ugoste novinare i druge kultu-
rne radnike, te da javno prezentiraju svoje edukativne aktivnosti, kao dru{tveno
dobro. Time ne samo da bi se smakla fama sa ovih duhovnih hairova, ve} bi se
kroz medijsku afirmaciju djelatnosti “Oaze” mnoge bo{nja~ke porodice
odlu~ile pridru‘iti i time omasoviti jedan plemeniti projekat. Ako se uz bra}u
tu uslikaju i neki ugledni knji‘evnici, ljekari, profesori, bi}e to poruka da su
vrata “Oaze” otvorena za sve koji su ‘eljni znanja i pobratimstva u vjeri.
E, sad, vratimo se na po~etak teksta. [ta ja radim u “Saffu”? Svjedo~im
mogu}nost dijaloga. Da je “Saff ” bio druk~iji, ja ne bih bio tu.
Broj 142, 15. IV 2005.

Duh ujedinjene Evrope svoju koheziju treba graditi na najudalje-
nijim ta~kama identiteta koje obuhva}a. Evropski muslimani su,
nedvojbeno, jedna od ovih krajnosti, ne sami po sebi, ve} po
tr‘i{noj slici koja ih predstavlja. Evropi je potreban direktan ko-
ntakt sa evropskim muslimanima, kako bi prekinula obmanu koju
joj serviraju intelektualni {verceri. Samo tako Evropa se mo‘e uvje-
riti da u odnosu na imperative evropske budu}nosti nema nikakve
razlike izme|u njih i nas.
Evropski put u islam

Mo‘e li jedan islamski omladinski ~asopis iz Sarajeva koji je okle-
vetan kao “radikalan” svjedo~iti duh ujedinjene Evrope? Mo‘e li jedan seku-
larni autor koji je oklevetan kao “vo|a islamske revolucije” kazati da musli-
mani koji stolje}ima ‘ive na Balkanu nemaju drugog puta osim da ‘ive u
toleranciji sa svojim kr{}anskim susjedima? Mi mo‘emo do delirijuma zastu-
pati evropske ideje, ali mi smo muslimani u Evropi i za nas je do daljnjeg
rezervirana mud‘ahedinska uloga u filmskom spektaklu nakon 11. septe-
mbra.
Bosanski muslimani ‘ele dijalog sa Evropom. Ali, dijaloga nema, jer
Evropa svoj monolog prodaje kao dijalog. Bo{njaci svjedo~e evropsku pri-
padnost, ali Evropa vidi predrasude. Finansijska premo} odre|uje medi-
jske i intelektualne zapreke dijalogu. Bo{nja~ka evropska misao nema komu-
nikacijska sredstva da dopre do Evrope. Jer Bo{njaci su, kao i svi mali naro-
di u globalizacijskoj dramaturgiji, objekat, a ne subjekat svoje sudbine.
Ako i postoji put do evropskog kriti~kog uma, onda je taj put za-
rastao u {ikaru tr‘i{ta i predrasuda ~ije bi ~i{}enje otkrilo misli koje Evro-
pa, mo‘da, ne ‘eli ~uti.
Evropa u getu
Uvla~enje tr‘i{ne, globalizacijske logike u intelektualnu slobodu uzro-
kovalo je pojavu {abloniziranih diskursa, tipa: Evropa je kolijevka kr{}anstva,
a muslimani su kod nas podstanari, pod kiriju, privremeno; muslimani su
crni, opasni, iracionalni; mi odre|ujemo ko su oni, a oni ne odre|uju ko
smo mi; mi smo pozvani da ih kultiviramo, demokratiziramo, nau~imo kultu-
ri dijaloga, iako samo mi pri~amo, a oni slu{aju; oni imaju predrasude
prema nama, a mi nemamo predrasude prema njima, jer mi se vozimo
avionima, a oni ja{u na kamilama...
[ta da radimo sa nau~nim ~injenicama? Bosanski muslimani su ju‘ni
Slaveni koji vi{e od hiljadu godina ‘ive na evropskom tlu. Svijetle su puti,
plavooki i plavokosi, taman koliko, recimo, i Germani. Imaju evropske so-
cijalne navike. Pro‘eti su okru‘enjem i pro‘imali su okru‘enje. Bo{njaci su
bezmalo 600 godina u islamu i ne misle se odricati svoje vjere, niti seliti sa
svoje zemlje. Zar bi to trebao biti problem?
102 IZ SAFFA
SAFFA
Ipak, Bo{njaci su jedini evropski narod koji ‘ivi u nezvani~nom getu.
Srbi i Hrvati koji ‘ive u BiH imaju dvojna dr‘avljanstva, putovnice susjed-
nih dr‘ava, i oni su gra|ani Evrope. Bo{njaci imaju samo bh. putovnicu i
zbog viznog re‘ima ra|e ostaju u getu, nego da se za svaki izlet u Evropu
poni‘avaju satima ~ekaju}i pred evropskim ambasadama u Sarajevu. Geto-
izacija je kod Bo{njaka vremenom stvorila uvjerenje da ih Evropa osje}a
kao strano tijelo. Iako su evropski starosjedioci, Bo{njaci se osje}aju kao
‘rtve u “hijerarhiji rasa i civilizacija”, kako je kolonijalizam 1910. definirao
@il Arman. Postkolonijalna praksa u Bosni je neprimjenjiva, jer Evropa va-
ljda ne mo‘e kolonizirati samu sebe, niti se Bo{njaci mogu dekolonizirati
od svoje matice. Ipak, naspram Bo{njaka Evropa iskazuje sli~ne predostro-
‘nosti kao prema narodima Tre}eg svijeta.
Paralele izme|u Var{avskog geta za Jevreje, rezervata za ameri~ke
Indijance i ovog geta od 24 odsto bh. teritorije gdje ‘ive Bo{njaci – veoma
su podatne za usporedbu. U sva tri slu~aja kolonijalni diskurs je odre|ivao
sudbinu potla~enog naroda. A govorimo, zar ne, o dijalogu, kojeg nema
bez ravnopravnih pozicija. Govorimo o duhu ujedinjene Evrope koje nema
bez jedinstva razli~itosti, i to u vremenu interkulturalnih pro‘etosti i redefi-
nicija identiteta. Govorimo o toleranciji, koje nema bez ru{enja predrasu-
da. Kako onda Bo{njaci mogu ostvariti dijalog sa okru‘enjem, ako ‘ive u
fizi~kom i duhovnom getu, dakako, ne svojom voljom? Ili, kako evropske
institucije misle promovirati principe ujedinjenja, slobode i jednakosti pre-
ma jedinom getoiziranom narodu u Evropi?
Tr‘i{na tekstualnost
Uvijek nastaje nelagodna situacija kada ru‘nu realnost usmjerimo
na lijepe proklamacije. Jer, lijepe proklamacije inertno nastoje da se o nji-
ma lijepo govori. Zato ujedinjena Evropa finansira razne projekte za gla-
ncanje proklamacija. Smatra se da bi proklamacije mogle stradati u dodiru
s kriti~kim sudom. To je pogre{na, totalitarna logika. Proklamacije mogu
samo oja~ati ukazivanjem na realitete koji su izmakli lijepim slovima.
Evropa je u Bosni odgojila mno{tvo demokratskih trutova. Finansiraju
se ideolo{ki podobni mediji, projekti, intelektualci. Profit se uselio u
demokratski prostor, a sloboda koja se formira prema potrebama ideolo{kog
tr‘i{ta nije sloboda. Na sceni je utrka za zadovoljenje evropskih kriterija i
afiniteta. Dovoljno je da demokratski trutovi u Bosni osjete da bi izmi{ljanje
tzv. islamskog terorizma moglo biti marketin{ki isplativo, pa da se bace u
tr‘i{nu utakmicu. Nikog ne zanima {to Bo{njaci nemaju nikakve veze sa tzv.
islamskim terorizmom i {to od te izmi{ljene pojave nikad niko u Bosni nije
stradao. Kao {to tvrde poststrukturalisti – sve je samo tekst – pa ova tr‘i{na
tekstualnost opstaje kao istina.
Duh ujedinjene Evrope, barem {to se Bosne ti~e, susre}e se sa ozbi-
ljnim problemom: evropske institucije su ulo‘ile novac u glancanje
proklamacija, a stvorile su tr‘i{te totalitarnih la‘i i obmana. Demokratski
trutovi izmi{ljaju probleme kako bi za “projekte sanacije” dobili novac!
Po{to Evropa slu{a samo sebe i intelektualne {vercere koje nekriti~ki fina-

nsira, tekstualnost je jednodimenzionalna. Evropski fondovi poprimaju to-
talitarni oblik pa je te{ko vjerovati da bi kriti~ki sud mogao ikoga zanimati.
Za kriti~ki sud nema novaca, jer nema volje da tr‘i{na tekstualnost dobije
zna~enje slobodnog intelektualizma. Evropi je potreban retu{irani autopo-
rtret, {to se mo‘da ne doga|a svjesno, ali se svakako doga|a po admini-
strativnoj inerciji. Dakle, mi znamo da se taj i taj bori protiv antievropskih
pojava, a da li te pojave izmi{lja, to nas ne zanima. âk {ta vi{e, dokle god
ima antievropskih pojava, borba za ujedinjeni evropski duh ima raison d’etre.
Na tom je mehanizmu ‘ivio svaki komunizam, od Staljinovog i Mao Ce
Tungovog, do Sadamovog i Bu{ovog.
Islam se nakon 11. septembra name}e kao naj‘ivopisnija antievro-
pska mogu}nost. Bo{njaci, kao jedini muslimanski politi~ki narod u Ev-
ropi, tako|er su naj‘ivopisniji motiv za marketing tr‘i{ne demokratije. S
druge strane, Bo{njaci, kao politi~ki traumatiziran narod, uop}e se ne opiru
strategiji svoje satanizacije, ve} i dalje vjeruju da je istina ono {to je u
njihovim glavama. Bo{njaci ‘ele su‘ivot, toleranciju, razumijevanje, ali to
niko osim njih ne vidi, jer takav proizvod na tr‘i{tu demokratije, jedno-
stavno, nema kupca.
êkaju}i dijalog
Kad bismo pitali ma kojeg zanatliju, zidara, obu}ara ili kroja~a, on bi
nam kazao da spajanje pocijepanih ili razdvojenih dijelova treba po~eti od
najudaljenijih ta~aka. To bi zna~ilo da duh ujedinjene Evrope svoju kohe-
ziju treba graditi na najudaljenijim ta~kama identiteta koje obuhva}a. Evro-
pski muslimani su, nedvojbeno, jedna od ovih krajnosti, ne sami po sebi,
ve} po tr‘i{noj slici koja ih predstavlja.
Ako nam je cilj da doprinesemo kvalitetu unutarevropskog dijaloga,
onda moramo govoriti kriti~ki i otvoreno. Evropske institucije bi morale
ulo‘iti napor u ustanovljavanje dijaloga sa evropskim muslimanima, umjesto
{to finansiraju intelektualne profitere koji Evropi prevode {ta su to i ko su
to evropski muslimani.
Konkretno, Evropa u Sarajevu finansira desetine nevladinih orga-
nizacija i medija koji oda{ilju negativnu i neta~nu sliku o Bo{njacima. Evro-
pa ne finansira ni jednu muslimansku instituciju, ni jedan islamski list u
Sarajevu. I ne samo to! Evropa uop}e ne vodi dijalog ni sa jednim isla-
mskim krugom u Sarajevu. [ta je posljedica?
Islamski omadinski ~asopis “Saff ” ima dobru, da ne kaèmo egziste-
ncijalnu volju da uspostavi kontinuirani dijalog sa intencijama ujedinjene
Evrope, i da u tom dijalogu iskristalizira konstruktivnu ulogu evropskih
muslimana. Direktni, a ne posredni~ki kontakt evropskih institucija sa
ovakvim islamskim instancama uklonio bi predrasude koje zarad trì{ta
fobijama generiraju intelektualni tezgaro{i. U daljem slijedu, evropske bi
institucije mogle finansijski pomo}i ovakav ~asopis, i time se inkorporirati
u jednu od krajnosti evropskog identiteta, umjesto {to obilato finansiraju
~asopise zbog kojih metastazira evropski monolog, a evropski muslimani
ostaju pod kolonijalnim zvonom, kao mi{evi u laboratoriji.
104 IZ SAFFA
SAFFA
Takve su pojave tr‘i{nom logikom proizvele klevetu da je ~asopis “Saff ”
navodno “radikalan” i blizak “estremisti~kim islamskim krugovima”, a da
je ovaj sekularni autor ~ak “vo|a islamske revolucije u Bosni”. Eto, mi takvi
– “opasni, tvrdi, neevropski” - ‘elimo da nam u goste do|u evropske insti-
tucije da im uz kahvu ka‘emo kako u odnosu na imperative evropske
budu}nosti nema nikakve razlike izme|u njih i nas. Sve {to ‘eli duh ujedi-
njene Evrope – ‘elimo i mi.
Mi ~ekamo. Kao u Beketovoj drami.
Broj 144, 13. V 2005.
Esej Fatmira Alispahi}a uvr{ten u

zbornik Austrijske novinske agencije
Tuzlanski publicist Fatmir Alispahi} je jedini bosanski autor, i

jedini evropski musliman, ~iji je esej uvr{ten u izbor najboljih tekstova
koji su se 2005. godine takmi~ili za nagradu Austrijske novinske age-
ncije (APA – AUSTRIA PRESSE AGENTUR), a koja je ustanovljena s ciljem
da promovira dijalog u vezi sa evropskim integracijama. Na natje~aj je
pristiglo 80 radova iz raznih dijelova Evrope, a samo 12, me|u kojima
je i Alispahi}ev esej “Evropski put u islam”, na{lo se u knjizi izabranih
radova pod naslovom “Hello Melancholy”.
Izabrani tekstovi iz zbornika “Hello Melancholy” su {tampani na
engleskom jeziku i mogu se u pdf formatu na}i na stranici:
www.apa.at/cee-award/downloads/melancholy.pdf
(Izvor: www.bosnjaci.net)
The spirit of united Europe should build its Der Geist des vereinigten Europa soll seine
cohesion on the furthest points of its identi- Kohäsion auf den entferntesten Punkten der
ties. European Muslims are undoubtedly one Identität die er umfasst, bauen. Die eu-
of these extreme points, not by themselves, ropäischen Muslime sind unzweifelhaft ein
but certainly portrayed by the media in this dieser Endpunkte und dass nicht nur aus sich
way. Europe needs direct contact with Euro- selbst, sondern auch nach dem wirtschaftli-
pean Muslims in order to stop the misleading chen Bilde, welches sie repräsentiert. Das
introduced by intellectual smugglers. Only in Europa braucht einen direkten Kontakt mit
this way Europe can recognize that, in rela- den europäischen Muslimen, um den Betrug
tion to imperatives of European future, there zu beenden, welcher ihm von den intelektuel-
is no difference between them and us. len Schwarzmarkthändlern serviert wird. Nur
so kann sich das Europa überzeugen, dass in
Bezug auf die Imperative der europäischen
Zukunft es keinen Unterschied zwischen uns
Fight for survival und den anderen Europäern gibt.
Der Kampf ums Überleben

Po patriotskim imperativa, a pogotovo po islamskim, nema ve}eg
izazova i haira nego izlije~iti i oja~ati oboljeli dio svoga bi}a. Odnos
koji smo od kraja agresije do danas iskazivali prema autonoma{ima
- nije ni patriotski, ni islamski.
Hair je lije~iti otpadnike

…Imao jedan Bo{njak dijete. I dijete naraslo. I naograjsalo na drogu.
I izgubilo pamet. I o{amarilo oca. A onda ga se otac odrekao. Ili: Imao
jedan Bo{njak njivu. I nije je obra|ivao. I njiva zarasla u korov. A onda se
taj Bo{njak naljutio na njivu i poklonio je kom{iji s kojim je u zavadi. Ili:
Imao jedan Bo{njak ku}u. A ku}u napalo vrijeme. Pa ku}a popucala, a
doma}in je nije opravljao. Sve mislio: sutra }u. A onda se naljutio na ku}u
i dao da se sru{i onaj njen popucali dio. Pa je taj Bo{njak nastavio ‘ivjeti u
onoj polovici zdrave ku}e, po istom usudu: dok traje nek’ traje.
Ili: imao jedan Bo{njak brata. I taj mu brat nije bio velike pameti. Pa
je naograjsao na Fikreta Abdi}a tzv. Babu i po{ao u izdaju svog brata i svoje
zemlje. A onda se ovaj pametni Bo{njak naljutio na svog nepametnog bra-
ta, i odrekao ga se za navijek.
Imali su Bo{njaci, tako, svoju bra}u u Krajini. Bra}a zglajzala u izda-
ju. Uperila pu{ke u svoju domovinu. Udru‘ila se sa ~etnicima i usta{ama.
Onda su Bo{njaci namarisali te otpadnike. Pobijedili ih. Ali, Bo{njaci ne
znaju {ta je pobjeda. Oni bi da i dalje pobje|uju pora‘ene. Kao ma~ka
mrtvog mi{a. Zato nam se doga|a da prema pora‘enim autonoma{ima
Fikreta Abdi}a bivamo ljutiti i srditi. …Kao da to nisu bili na{a bra}a, i kao
da to opet ne trebaju biti na{a bra}a.
…Kao da onaj otac nije trebao djetetu halaliti, ali ne i zaboraviti
narkomanski {amar. Kao da onaj Bo{njak nije trebao uzeti pa oplijeviti
njivu. Kao da onaj Bo{njak nije trebao ku}u opraviti, pa u cijeloj ‘ivjeti.
Kao da onaj Bo{njak nije trebao svog za(b)ludjelog brata prizvati pameti,
osvijestiti i vratiti ku}i. I, kao da mi nismo odve} trebali prema Abdi}evim
pora‘enim autonoma{ima uspostaviti iscjeliteljski odnos, da ih lije~imo,
kao dio svoga bi}a, koji dokle god ‘ivi u otpadni{tvu biva na{a familijarna
sramota. Ne! ...Sve ove godine mi smo nastojali da ove patriotske bogalje
{to vi{e obogaljimo, kako bi se na{i du{mani imali ~ime nasla|ivati.
Pare u patriotskoj ambala‘i

Posljednjih sedmicu-dvije novine su bile krcate reakcijama na odlu-
ku Ustavnog suda FBiH da se u bora~ki zakon uvede oko 2.000 pripadnika
tzv. narodne odbrane AP Zapadna Bosna. Objavljeno je barem stotinu teksto-
va na ovu temu. Ali ni u jednom tekstu, ni od jedne javne li~nosti, nije
upu}ena poruka koja bi ukazivala na volju da se izlije~i ova trauma, ka‘imo
otvoreno – bo{nja~kog gra|anskog rata. Svi koji su govorili i pisali ~inili su
to u smijeru zalaganja za dalju izolaciju pora‘enih autonoma{a. Ministar
106 IZ SAFFA
SAFFA
za bora~ka pitanja je podnio ostavku, borci iz Krajine su najavili proteste,
reagirale su brojne bora~ke organizacije, i svi su listom osu|ivali odluku
Ustavnog suda i tra‘ili od federalnih vlasti da odbiju ispo{tovati ovu zako-
nsku obavezu. U masi istovjetnih reakcija kao klju~ni argument se name-
tnula jedna prosta nelogi~nost – da su autonoma{i agresori na BiH, i da
kao agresori ne mogu dobijati bora~ku pomo}. Svima je jasno da su
autonoma{i jednako agresori na BiH koliko i Vojska RS i HVO koji tako|er
iz dr‘avnih bud‘eta dobijaju bora~ku pomo}. Pa, re}i }e neko, kad oni mogu
dobijati bora~ku pomo}, za{to to ne bi mogli i autonoma{i?!
Na ‘alost, agresorima na BiH se ne mogu zvati ni Srbi, ni Hrvati, ni
autonoma{i, jer je BiH njihova koliko i na{a, ali se oni mogu, i trebaju,
tretirati kao pomaga~i agresora, ~ije je be{~a{}e nagra|eno Dejtonskim
sporazumom. Oni se mogu zvati separatistima, i nema nikakve potrebe
pravno neupotrebljivim formulacijama o agresorima na svoju zemlju
zamagljivati ~injenice o dvojnoj, vanjskoj agresiji na BiH. Jer kad mi ka‘emo
da su bh. Srbi i hb. Hrvati bili agresori na svoju zemlju, time betoniramo
tezu o tzv. gra|anskom ratu, i isklju~ujemo istinu o velikodr‘avnim agresi-
jama Srbije i Hrvatske.
Ispalo je da na{im bora~kim organizacijama vi{e smeta uvr{tavanje
autonoma{a na listu bora~ke pomo}i, nego {to bi trebalo da im smeta kad
biv{i pripadnici VRS i HVO primaju tu istu pomo}. Ne{to tu ne {tima, zar
ne? Iako je cijela bura reakcija zapakovana u patriotsku pri~u sa moralisti~kim
porukama, ~ini se da su u pozadini svega – pare. Od ono para {to ih iz
bud‘eta zahvataju bora~ke porodice ARBiH, valjat }e 2.000 apana‘a svakog
mjeseca izdvajat za autonoma{ke porodice, i za toliki iznos umanjiti pri-
manja bora~kih porodica ARBiH. Jer, para ima koliko ima, ali sad na njih
kidi{e jo{ 2.000 koli~nika.
Reakcije bora~kih porodica ARBiH se mogu de{ifrirati ~injenicom da
}e one, prakti~no, odvajati od svojih usta za jednakopravno finansiranje
autonoma{kih porodica, {to ne samo da je moralno poni‘enje, ve} i konkre-
tna materijalna ‘rtva. No, to je trebalo tako re}i, a ne u igru ubaciti patriotski
vokabular koji, ~ini se, nema veze sa istinskim motivima erupcije protesta.
Ka‘njavanje ubogih i pora‘enih

Od svega {to se dogodilo sa ovom proslavom bo{nja~ke sramote, te
tragi~ne podijeljenosti, i zadrtosti da ostanemo podijeljeni, ne bi bilo nikakve
koristi kad ne bismo poku{ali postaviti neka pitanja… Recimo, dokle mi
mislimo ka‘njavati autonoma{e za njihovu izdaju? Eto, ka‘njeni su, pora‘eni
pred historijom, lider im je u hapsani, osu|en za ratne zlo~ine, i {ta jo{
treba da se dogodi? Zamislimo da su Saveznici nakon Drugog svjetskog rata
zajmili decenijama ka‘njavati Nijemce za zlo koje su ~inili? Naprotiv. Savezni-
ci su u igru ubacili Mar{alov plan, obnovili Njema~ku, i zabranili nacizam.
Nijemci danas ‘ive slobodno, i dostojanstveno, uz spoznaju da je nacizam
mrtav.
Odakle proizilazi ta na{a potreba da i dalje pobje|ujemo pora‘ene
autonoma{e? Da li je to frustracija zbog ~injenice da ni Srbima, ni Hrvati-

ma, ne mo‘emo ni{ta, pa k’o velimo – makar da bijes iskalimo negdje gdje
smo sigurno ja~i. A gdje }emo nego sami na sebi?! Mazohizam? Od tog
treniranja strogo}e i nemanja strate{kih vizija jedinu korist imaju nepri-
jatelji BiH. Ne zbog toga {to bismo bili ja~i sa ozdravljenim autonoma{ima,
ve} zato {to smo slabiji dokle god imamo potrebu da ispoljavamo silu pre-
ma oboljelom dijelu, ipak, svoga naroda.
Ovo {to sad ‘ivimo jeste odricanje od hiljade Bo{njaka, kojima nije
ni data {ansa da se vrate u svoj narod, niti je u~injen ikakav konkretan
iskorak u vidu unutarbo{nja~kog pomirenja. Kad ka‘emo – pomirenje –
onda mislimo na resocijalizaciju autonoma{a i na op}ebo{nja~ko prizna-
vanje historijske istine o tragi~noj gre{ki u koju su uvu~eni Bo{njaci koji su
vjerovali u nadnaravne mo}i tzv. Babe. Uz to, me|u autonoma{ima je ogro-
mna ve}ina neukih Bo{njaka, koji nemaju pojma o politici, i koji su silom
ratnih prilika zaglavili u izdaji. Oni ne mogu biti krivi za svoju neukost, niti
za zakon sile koji ih je ugurao u rat protiv svog naroda. Eto, papa je Rajci-
nger bio ~lan Hitlerove mlade‘i, ali mu je to opro{teno, po{to nije imao
izbora, bio je regrutovan i uvu~en u nacisti~ko kolo. Ve}ina autonoma{a
sigurno ne bi bila to {to jeste da je mogla pretpostaviti kuda ih vodi tzv.
Babo. Sve ovo bi trebali znati u SDA i u Islamskoj zajednici.
Odgovornost za ovu agoniju stoga ne snose autonoma{i, ve} mi, kao
moralni pobjednici, kao ja~i i odgovorniji, koji smo trebali odve} imati
viziju izlje~enja i rehabilitacije oboljelog dijela svog naroda.
Prevazi}i slabost
Po patriotskim imperativima, a pogotovo po islamskim, nema ve}eg
izazova i haira nego izlije~iti i oja~ati oboljeli dio svoga bi}a. Odnos koji
smo od kraja agresije do danas iskazivali prema autonoma{ima nije ni pa-
triotski, ni islamski. âk nije ni bitno da li bismo uspjeli u nakani da
izlije~imo i osvijestimo dio svog naroda zaglibljenog u izdaju, bitno je – da
to ‘elimo, da ho}emo, da promi{ljamo i ~inimo sve kako bismo otvorili to
srce u korov zaraslo, u nadi da }emo jednog dana osje}ati zajedni~ki prezir
prema izdaji tog tzv. Babe, i da }emo opet ‘ivjeti slo‘no, kao familija. E, mi
nismo pokazali ni trunku ove nakane, {to svjedo~i o na{oj patriotskoj i
islamskoj slabosti, o zagubljenosti, o frustraciji, o nemanju mo}i da se
osje}amo doma}inima i gospodarima u svojoj bo{nja~koj ku}i.
U dubokom uvjerenju da je sada{nja pozicija ru‘na i sramotna, ne
zbog podijeljenosti, koliko zbog toga {to ni{ta ne ~inimo da tu podijeljenost
izlije~imo – smatramo da bi trebalo stvari pomjeriti s mrtve ta~ke.
Predla‘emo da neka od bo{nja~kih i muslimanskih instanci u Bo{njaka
organizira konferenciju, osmisli projekat pomirenja, da anga‘ira grupu ugle-
dnih bo{nja~kih intelektualaca koji }e izi}i na teren, odr‘ati tribine po Kra-
jini, i narodu tuma~iti imperativ bo{nja~kog zajedni{tva. …Za po~etak.
Bio bi to veliki hair.
Broj 145, 27. V 2005.
108 IZ SAFFA
SAFFA
U srpskom zahodu civilizacije nema ni~eg problemati~nog u
premla}ivanju i strijeljanju {estorice iscrpljenih i svezanih musli-
mana. Kao {to nema ni~eg problemati~nog u ubijanju majki s dje-
com u naru~ju, ~iji su posmrtni ostaci nedavno iskopani iz maso-
vne grobnice kod Bratunca. Ba{ je juna~ki, srpski, ispaliti rafal u
majku koja grli svoje dijete, pred otvorenom rakom, poku{avaju}i
mu u tim zadnjim trenucima ovog svijeta udahnuti svu za{titu…
Srbi ne razumiju da su ispisali planetarnu epopeju kukavi~luka.
Narod od krvi i no‘a

Svezanog muslimana su povalili na zemlju. êtnik mu je ~izmom
priklje{tio obraz. O{tricu golemog no‘a je primakao njegovom vratu. U
kadru su: glava, ~izma, ruka i no‘. Onda je no‘ skliznuo u dubinu vrata.
ûo se bolan hroptaj.
Snimak od 30 sekundi naslovljen je kao “Klanje muslimana”. Prije tri
godine bio je postavljen na jednom srbijanskom internet sajtu. Vijest o
postojanju tog snimka u avgustu 2001. objavljena je u na{im medijima.
Kao i mnogi, i ja sam oti{ao na ovu web adresu i uvjerio se u vi{eslojnu
monstruoznost. Jer, jedno je {to je zlo~ina~ki um to zlo ~inio, pa to zlo
snimio, a drugo je kad zvani~ni srbijanski internet sajt takav snimak rekla-
mira, i time klanje muslimana institucionalizira kao nacionalnu vrlinu.
Osje}aji povrije|enosti i bijesa koji su nahrupili u moje tijelo, koju
minutu poslije sam razumio kao efekat koji bi trebao pogoditi svakog
Bo{njaka. Da, ovo klanje muslimana je na{a ju~era{nja, dana{nja i sutra{nja
slika. Ju~era{nja, jer se klanje muslimana cikli~no ponavlja. Dana{nja, jer
srpski mentalni pakao u‘iva i odgaja se na takvim snimcima. Sutra{nja, jer
nas klanje muslimana ~eka, kao {to nas je uvijek i ~ekalo. Jedina je razlika
{to danas, mo‘da, znamo, ili zaboravljamo, sve {to smo ju~er trebali znati.
Mu~nina koju sam osjetio, poslije se pretvorila u tekst.
Tata, kupi mi zeca, za klanje

Napisao sam tekst o “srpskoj kulturi klanja muslimana”, sa naslovom
“Pod zastavom noà”, a u podnaslovu je pisalo: “Prema onom noù koji
kolje muslimana Srbi osje}aju epsku zahvalnost kao prema ocu nacije, jer
im je taj no` omogu}io sve {to imaju. Ako bi se odrekli noà, morali bi se
odre}i vlastite historije, koja je gra|ena na klanju i progonu muslimana.” U
tekstu sam opri~ao jedan doga|aj iz maja 1995., kada sam bio sedam dana
u Be~u, i u podzemnoj èljeznici ~uo razgovor nekoliko ekavskih dje~aka i
djevoj~ica. Oni su se radovali {to }e te no}i da kolju ze~eve na nekoj ùrci.
Opisivali su kako je krasno kad zecu zarije{ no` u grlo, a on se mrda. Iz
razgovora sam saznao da je ze~eve za klanje kupio tata jednog od dje~aka,
namjenski, da se deca lepo razonode. U tekstu sam potom prepri~ao razgovor
dvojice rezervista JNA, koji sam ~uo u prolazu, u maju 1992., prije

oslobo|enja Tuzle. Oni su pri~ali o klanju i o tome kako stariji ljudi, da
prostite, prde kad ih se kolje, a onda su se cerekali {to se nekakva starija
muslimanka, kad je nekakav klao, uhela}ila. I njima je vjerovatno bilo zani-
mljivo {to se ljudi pri klanju mrdaju, k’o ze~evi, jer srpska kultura klanja
muslimana proizilazi iz patolo{ke zabave, koja se prikazuje kao nacionalni
interes.
Zapravo, snimak pod naslovom “Klanje muslimana” u meni je pove-
zao ova sje}anja na srpsko uìvanje u klanju, bilo krmadi, bilo ze~eva, bilo
muslimana. Sje}amo se kako je onaj Herak opisivao treninge koje su budu}i
srpski kolja~i muslimana imali na krmadima. Tako i ovaj srpski otac iz Be~a
trenira svoju djecu poturaju}i im ze~eve za klanje kao obrazovnu kategori-
ju.
Istini za volju, mene je pomalo sramota re}i da sam pri gledanju
snimka “Klanje muslimana” osjetio mu~ninu, da ne kaèm ba{ nesvjesticu.
Zar ne, nije gazijski priznati ovu osjetljivost?! Ali, eto, istina je da sam krhak
na zverske scene. Mi Bo{njaci ne podnosimo krv, odmah nam se nebesa. A
o ~emu se radi? Bo{njaci odrastaju u kulturi dobrote i ljepote. Odgojeni su
da svijet vide svojim dobrohotnim o~ima, pa i kad ih se vodi na gubili{te.
Do posljednjeg trena, dok nam se no` ne zarije u grlo, mi mislimo da }e se
krvnik predomisliti, jer ne moè valjda biti tak’i ~ovjek pa da nas ubije, ni
krive ni du`ne. Pri gledanju ovakvih scena uvijek preìvljavamo hropac `rtve,
a ne osmijeh krvnika.
A {ta je s druge strane? Srbi plivaju u krvi. Od ro|enja. Ljubi~aste ‘ile
koje vire iz prerezanog krme}eg vrata za njih su likovna estetika. Kao za nas
behar. Njima je normalno da se krv gleda, u krvi u‘iva, da se krv jede, kao u
onim nekakvim krvavicama {to su suhomesnati proizvod. Mali Srbin iz Be~a
ne}e osjetiti nikakvu nelagodu dok bezveze kolje zeca. âk {tavi{e, mali }e
Srbin poletiti od ushi}enja, kao {to se moje dijete ushiti kad ~uje cvrkut
ptica. Te{ko je re}i da je taj mali Srbin otporniji na krv od mene. On uop}e
nije otporan. On je u krvi prirodan. Stavljati pojam otpornosti na krv u
srpski kontekst, isto je kao stavljati insana u kontekst otpornosti na zrak.
Ne mo‘e se biti ili ne biti otporan na zrak. Tako u Srba, na ‘alost, nema
otpornosti ili neotpornosti na krv, klanje, hropce, suze, prljav{tinu... To je
izvorna priroda u polovici svoje protuprirodnosti.
Narod koji u kulturnoj ba{tini ima profesionalne narika~e, koje budu
pla}ene da na sahranama kukuma~u, dok se narod u ‘alosti o‘derava raki-
jom i pre‘derava ~varcima, ukazuje na uspostavljanje distance prema smrti
i na trivijalizaciju bola. Posve je razumljivo {to u ju‘noj Srbiji i danas ‘ivi
obi~aj da se na glavu onemo}alih i starih ljudi metne poga~a, a onda se
ljudi mlatnu macolom u glavu. Vjerovatno i tu ima nekakavog u‘ivanja,
nama nepojmljivog.
Nama se povra}a od njihove hrane

Srbija je koncentrat svjetske nastranosti. Daleko od toga da srpskih
krvo‘dernih specijaliteta nema i drugdje. Eto, ve} godinama u Njema~koj
egzistira internet stranica www.ogrish.com koja je specijalizirana za prika-
110 IZ SAFFA
SAFFA
zivanje svakovrsnih snimaka klanja, ubistava, op}enito, ljudske boli. Boga-
ta arhiva ljudskog pakla razvrstana je po poglavljivama, kao {to su: egzekucije,
teroristi, auto-bombe, samoubistva... Za pare se mo‘e dobiti i specijalni
program, kao {to su snimci silovanja, klanja, nabijanja na kolac. Bo{nja~ka
bi politika mogla odvojiti koji dinar za kupovinu snimaka koji se ti~u Bosne
i Bo{njaka, i njihovo proslje|ivanje u Hag.
Razvoj video-tehnike posljednje je decenije ponudio mno{tvo svje‘ih
snimaka. Idioti vole da njihov idiotizam dobije filmsku dimenziju. No, ~i-
njenica, ubice su u manjini, ali konzumenti ovih nastranosti bi mogli obra-
zovati kriti~nu masu stanovnika koji svoje duhovno ispunjenje imaju u
gledanju ne~ije boli. Ova internet stranica ne postoji sebe radi, ve} radi
hiljade posjetitelja koji se svakodnevno napajaju sa presje~enih ljudskih
vratova. Svukud se ljudi spajaju i {tite po afinitetima, tako da srpska kultu-
ra klanja muslimana danas ima svoje fanove me|u desetinama hiljada Evro-
pljana. Mi, Bo{njaci, za njih smo druga strana, ne samo zato {to smo ‘rtve,
ve} zato {to hemijski ne pripadamo istom svijetu. Nama se povra}a od
onoga ~ime se oni hrane.
Jedina razlika izme|u Srbije i Zapada je u koli~ini i stopi ogrezlosti u
krvoljubnoj patologiji. Na Zapadu su to sporadi~ne pojave, od kojih se
ogra|uju vlade i dru{tvene institucije. U Srbiji, pak, ljubav prema tu|oj krvi
i boli ima dimenziju ba{tine koju otvoreno ili ne podr‘avaju sve pore siste-
ma. Voljeli bismo da se ta svesrpska transgeneracijska patologija izmijeni,
ali sumnjamo, jer bi to bio zahvat kolosalnih razmjera, po{to bi trebalo
mijenjati srpsku historiju. A to je nemogu}e.
Epopeja kukavi~luka
Snimak {estorice Bo{njaka iz Srebrenice koje kod Trnova, jakako sve-
zane, i jakako s le|a, ubijaju srbijanski junaci trenutno je hit u Srbiji. U
tom zahodu civilizacije nema ni~eg problemati~nog u premla}ivanju {esto-
rice iscrpljenih i svezanih muslimana. Kao {to nema ni~eg problemati~nog
u ubijanju majki s djecom u naru~ju, ~iji su posmrtni ostaci nedavno isko-
pani iz masovne grobnice kod Bratunca. Ba{ je juna~ki gledati u majku koja
grli svoje dijete, pred otvorenom rakom, poku{avaju}i mu u tim zadnjim
trenucima ovog svijeta udahnuti svu za{titu; i krasno je, ba{ srpski, ispaliti
rafale u taj zagrljaj. [teta {to nije snimljen i taj izljev srpskog juna{tva, pa
da se Srbi mogu po sijelima, uz rakijicu i ~varke, u‘ivati u streljanju musli-
manskih majki s djecom. Ali, makar im je snimljeno pogubljenje svezanih
muslimana, i to sa uvodom, gdje se ovi ljudi juna~ki tuku, pa ih se kroz
cerekanje zadirkuje: da te ubijem, ili da te ne ubijem... Srbi ne razumiju da
su ispisali planetarnu epopeju kukavi~luka.
Naravno, za srpske junake u toj kukavi~koj monstruoznosti nema
ni~eg ru‘nog i sramotnog. Oni ne osje}aju strah ‘rtve. Niti imaju viziju da
ubijaju ne~ijeg sina, oca, brata. Za njih je musliman tek obi~ni zec koji
vrijedi onoliko koliko se mrda, pri klanju, ili strijeljanju. Konzumenti ovih
strahota uvjeravaju srpske junake da to zadovoljstvo ubijanja nije tek nji-
hova privatna stvar, i da se radi o nacionalnom dobru. Po{to srpstvo i pra-

voslavlje ne osu|uju po~injena zla, to zna~i da je strast ubica ispravan i
koristan individualni osje}aj od nacionalnog interesa. To je kao kad u nor-
malnim narodima neki pisac napi{e dobru knjigu, a svi mu aplaudiraju.
Srbi otud, dakako u kriti~noj masi, ne mogu razumjet bol bo{nja~ke
majke ~iji je jedan sin Admir ubijen u masakru na Kapiji, a ~iji je drugi sin
Azmir streljan kod Trnova, a ~iju je smrt ovaj majka slu~ajno vidjela na
snimku egzekucije koji je emitiran u Dnevniku BHT. Majka Nura je vidjela
kako joj ~etni~ka zvijer, iz zabave, ubija ~edo nad ~ijim je odrastanjem bdi-
jela od prvog drhtaja u njezinoj utrobi.
Za nas nije ni bitno ho}e li se Srbi pribli‘iti toj boli, i pokajanju. To je
njihova privatna stvar. Bitno je da mi svoju djecu odgajamo na snimcima
klanja i strijeljanja muslimana. Da znaju {ta ih ~eka ako ikada u ‘ivotu
sklope oba oka. Jedno vazda mora biti otvoreno. I vazda – stooko.
Broj 146, 10. VI 2005.
112 IZ SAFFA
SAFFA
Jedan je bo{nja~ki otac krenuo da pu{kom brani ~ast svoje
maloljetne k}eri za koju je saznao da se sa lokalnim mo}nicima,
njegovim vr{njacima, nalazi na orgijama u jednoj vikendici. Da je
kojim slu~ajem ovaj Bo{njak pobio ove lokalne gulanfere, time ne
bi rije{io uzrok svog o~inskog poraza. Jer on i njegova k}er su ‘rtve
sistema koji njemu odri~e o~instvo, a njegovoj k}eri k}erinstvo.
Ljudska prava razvrata

Dru{tvo je uokvireno identitetom, interesima, ciljevima. Postojanje
dru{tva, dakle, podrazumijeva pravila. A kako je svakom postojanju ima-
nentan napredak, onda ta pravila bivaju usmjerena na podsticanje vrlina.
Pogre{no tuma~enje demokratije, kao anarhije, a ne kao diktature pravila,
razara dru{tvene sisteme u onim segmentima koji ~ine temeljne vrijednosti
zajednice. Poturanje narkomanije, prostitucije, pederluka, kocke, pod po-
jam ljudskih prava i sloboda, razaraju ta ljudska prava u temelju, jer se
individui ponor ovisnosti otvara kao sloboda, dakle, vrlina. Ve}ina ljudi
nije u stanju da sama sebe za{titi od poroka.
Industrija razvrata finansira zamjenu teza o ljudskim pravima i slo-
bodama. Globalnim narko-dilerima, vlasnicima kockarnica ili javnih ku}a
odgovara da se pod ljudska prava podvede konzumiranje njihove razvratne
ponude. Zapad koji je ogrezao u ovoj prevari, a koji monetarnim ucjenama
dr‘i pod jarmom cijeli svijet, svoja anarholiberalna sociopoliti~ka pravila
name}e u paketu sa ekonomskim kolonijalizmom. Stoga smo i mi ‘rtve
svekolikih procesa tzv. demokratizacije, koja podrazumijeva zavo|enje ra-
zvrata u domen ljudskih prava; na{a omladina nema ljudsko pravo da bude
{ti}ena od aveti narkomanije, prostitucije, kocke, pederluka... Govoriti protiv
ovih pojava, kroz imperativ za{tite dru{tvene higijene, obiteljskih vrijednosti,
tradicije - danas biva nazadno, a bezbeli i radikalno, i jo{ pride islamisti~ki.
No, na{a je sre}a {to mislimo svojom glavom, a ne glavom zapadnog kapi-
tala i trendova intelektualne prostitucije.
Seksualno iskori{tavanje
Nije Zapad kriv za sve {to nam se doga|a. Unutarnji, moralni i patriot-
ski rasap bo{nja~kog dru{tva otpo~eo je prije nego {to je zapadna diktatura
stavila {apu na sudbinu Bosne. Ova dva procesa samo su se poklopila
po~etkom dejtonske epohe: mi, koji smo se po~eli (ili nastavili?) moralno
raspadati jo{ u vrijeme agresije, i Zapad koji u nametanju svoga modela
kapitalisti~ke demokratije podrazumijeva svakovrsne razvrate. Mo‘da nije ni
bitno da li bismo uspjeli odoljeti pritisku protektorata da smo bili druk~iji,
koliko je bitno to - da nismo bili druk~iji, ve} smo se po socijalnim modelima
pona{anja posve uklopili u zapadna tuma~enja ljudskih prava i sloboda.
Fenomen je znakovit budu}i da eskalira u vrijeme kad mi, Bo{njaci,
do‘ivljavamo vrhunac svog politi~kog bitka, i kad bivamo izlo‘eni iskustvu

genocida, {to bi podrazumijevalo imanje moralne odgovornosti prema svim
segmentima tog vremena. Ali, svi znamo da je u vrijeme genocidne agresije,
recimo, prostitucija buknula po svim {avovima. Voza~ koji je razvozio hljeb
po izbjegli~kim centrima u tuzlanskom kraju pokupio bi svoje jarane, pa bi za
jednu veknu svaki od njih dobio po jednu izbjegli~ku ‘enu. I to u podrumu
obli‘nje zgrade. Niti je voza~ kamiona suosje}ao sa patnjama svojih progna-
nih bo{nja~kih sestara, niti su te Bo{njakinje razmi{ljale o moralu u nakani
da se do~epaju vekne hljeba. Iako se za ovu pojavu znalo, niko od nadle‘nih
nije smatrao da bi trebalo sankcionirati seksualno iskori{tavanje tragedije.
U tuzlanskom kraju, a i drugdje, postojalo je vi{e nezvani~nih javnih
ku}a, u kojima su na{i komandanti dolazili na i}e i pi}e, a gdje su im gazde
za desert nudile i novope~enu prostitutku u krevetu. Vizionarske usluge su
od mnogih ratnih gazda stvorile dana{nje bogata{e. A te prostitutke, kao i
druge ratne prostitutke, prodavale su se za kutiju cigara, konzervu mesa, ili
koju marku. [ta su tu radili na{i slavni komandanti? Direktno kazano –
potkopavali su moral oslobodila~ke borbe! U nekom drugom ratu oni bi
bili streljani. Ovako su se vijesti o gozbama i prostitutkama {irile po prvim
linijama fronta, gdje su borci u neko doba skontali: o’{ta je meni da ginem
dok neko klepa lovu na mojoj krvi, a moji komandanti u‘ivaju u pozadini?!
Dakako, ova se pojava ne mo‘e generalizirati, jer je ve}ina i koma-
ndanata i boraca istrajavala i dotrajavala na ispravnom patriotskom nijetu,
ali valja primijetiti da nikada nisu istra‘eni, niti sankcionirani, ovakvi oblici
potkopavanja borbenog morala. U istu bi se ravan mogle smjestiti ratne
pojave narko-lanca, kocke, trgovine ‘ivotim namirnicama... Postoji samo
jedno obja{njenje za {utnju bo{nja~ke politike o renesansi razvrata u toku
agresije: ta politika je, u nekim svojim segmentima, bila upletena u inte-
resni haram-~ar koji proizilazio iz kriminalne komercijalizacije oslobodi-
la~kog rata. Jer, golem je problem ako se samo jedan komandant korpusa
razvla~i po javnim ku}ama dok mu borci ginu u amaterski smi{ljenim akci-
jama, a koliki je tek problem kad desetine visokih du‘nosnika tada{nje
bo{nja~ke politike vrti paru |e joj nije mjesto?!
Ovo malo podsje}anje, u funkciji uvoda u temu, naravno nema ambi-
ciju obuhvatiti sve aspekte dru{tvenog rasapa u koji smo kao narod u{li u
vrijeme, ~inilo se, nacionalne renesanse. Ali, vrijedi se podsjetiti da su
bo{nja~ke i muslimanske institucije tada bile, a ~ini se i ostale, zabavljene
formalnim znakovima nacionalnog i vjerskog postojanja, umjesto da se foku-
siraju na tokove u kojima skon~ava na{ stvarni ‘ivot. Vrijedilo bi sa~initi
sociolo{ku studiju o na{im ratnim redefinicijama i lutanjima, o usponima i
padovima, jer bi takav dokument barem u na{im pometnjama stavio ta~ku
na neutihla nastojanja kriminalizacije i satanizacije Bo{njaka i bo{nja~kog
rukovodstva. Treba da znamo gdje smo to pali, kako bismo znali koliko nas
je ostalo uspravnih.
Trend {unda i nasilja

Svaka je pri~a o Bosni intertekstualna. Ni jedna se ne mo‘e opri~ati
bez nekih drugih. Sve izviru odnekud, prepli}u se, ko{maraju, dobijaju obris
114 IZ SAFFA
SAFFA
i utapaju, kao ponornice. Otud se pri~a o razmahu prostitucije u na{em
dru{tvu nije mogla otpo~eti od vijesti da je jedan otac u jednom na{em
rudarskom gradi}u krenuo da pu{kom brani ~ast svoje maloljetne k}eri,
kad je saznao da mu se k}er sa dvije drugarice nalazi u nekakvoj vikendici,
u dru{tvu mu{karaca koji su njegovi vr{njaci, i uzgred, lokalni mo}nici. Otac
je, bezbeli, u huji i povrije|enosti, imao namjeru da pobije lokalne mo}nike,
ali je tragedija sprije~ena u posljednji ~as. Naime, otac jedne druge malolje-
tnice, koja je odbila da ide u vikendicu, a perverznu ponudu opri~ala svom
babi, obavijestio je o tome i oca ove djevoj~ice koja se nalazila u vikendici,
ali i Policiju, koja je provalila u vikendicu i tamo zatekla trojicu srednjovje~nih
mu{karaca sa tri maloljetne djevojke, u~enice srednje {kole. Sada, valjda,
slijede krivi~ne prijave?!
Ovaj nam slu~aj name}e neka pitanja. Prvo, niko ne mo‘e re}i da se
radilo o prostituciji, mada je nejasno {ta tri maloljetnice mogu tra‘iti sa
trojicom trbu{astih mu{karaca od kojih su neki i stariji od njihovih o~eva.
Valjda bi one, da nije u pitanju kakav interes, tra‘ile dru{tvo svojih vr{njaka?!
Drugo, svi smo mi vi{e-manje ~uli da se po nekim srednjim {kolama
u na{im urbanim centrima seksualne usluge mogu kupiti za 30 maraka.
[kola je ekstrakt dru{tvenog ambijenta, da li se radilo o porocima, ili o
nosanju {tafete. [kolsko dvori{te usisava stvarnost i manifestira je nespu-
tano, kao trend. U~enice koje su utonule u ponor prostitucije ne kriju svoju
ponudu, jer je to, {tonoka‘u – cool. Sistem poreme}enih dru{tvenih vrlina
nametnuo je imanje para kao su{tinski interes, dok putevi sticanja para
uop}e ne podlije‘u moralnim kriterijima. Budu}i da pare danas domina-
ntno imaju oni koji su ih sticali be{~asnim putem, sticanje para je u shva}a-
njima mlade‘i oslobo|eno od legalizma i po{tenja. âk {ta vi{e, stvar je
presti‘a me|u mladima biti okrutan, nemoralan, spreman na sve. Estetika
nasilja dominira duhovnim trendom omladine. Otud mnoge u~enice u pro-
davanju seksualnih usluga vide trendovski put za imanje para, kao {to mnogi
u~enici to isto vide u dilanju droge, sitnim kriminalima i reketarenjima.
Valja naglasiti da se jo{ uvijek ne radi o kriti~noj masi na{e djece, ali se radi
o znatnom broju koji je i{~ilio iz {unda dru{tvenih vrijednosti, iz trenda
koji prijeti da usisa i one koji su jo{ uvijek vezani makar poljuljanim i trau-
matiziranim obiteljskim svjetonazorima.
Oteto o~instvo i k}erinstvo

Najva‘nije pitanje u promi{ljanju ove ilustrativne pri~e o tri u~enice
i tri lokalna mo}nika glasi: da li bi povrije|eni otac pucao u pravu metu? Ili
bi mu se to samo ~inilo da brani ~ast svoje k}eri? Da li je za odlazak njegove
k}eri u perverzni zagrljaj lokalnog trbonje kriv – trbonja, k}er ili otac kao
personifikacija obiteljskog odgoja? Ipak, na pu{kometu se ne bi na{ao
uzro~nik njegovog o~inskog poraza! Jer trbonja nije kriv {to je trbonja, pa
ga je dru{tvena trule‘ ubijedila da se za pare mo‘e kupiti sve. Otac i k}er
su, pak, ‘rtve dejtonskog pakla u koji je potonula bo{nja~ka zagubljenost.
Otac bezbeli nema objektivni kapacitet da bude otac, jer ga sa svih strana
mlate egzistencijalne nevolje. Njegov o~inski nerv – da ~ast k}eri brani

pu{kom - ukazuje da bi on htio da bude otac, ali mu socijalna stvarnost
otima o~instvo. K}er bi mogla da bude k}er, ali i njoj stvarnost otima
k}erinstvo, a da to i ne zna, i ne osjeti, dok postaje ‘rtvom trendova, na
~ijem tr‘i{tu obiteljske vrijednosti nose manju te‘inu od materijalnih tanta-
vica koju joj ne mo‘e obezbijediti ovo bo{nja~ko poni‘eno o~instvo.
Ova pri~a, kao i mnoge druge neopri~ane i neotkrivene, uvjerava nas
da pojedinac nema snagu da se nosi sa isku{enjima ponora i poroka. To za
njega mora ~initi dru{tvo, postavljanjem jasnih zakonskih ograda, agre-
sivnim forsiranjem moralnih vrlina i jo{ agresivnijom kriminalizacijom po-
roka. Na{e je dru{tvo utu{eno u septi~koj jami divljeg kapitalizma i
zapadnja~ke anarhije koja samu sebe naziva demokratijom. Zato su
bo{nja~ki o~evi i bo{nja~ke k}eri gra|ani drugog reda u odnosu na gula-
nfere koji upravljaju na{im sudbinama.
Broj 147, 24. VI 2005.
116 IZ SAFFA
SAFFA
Bo{nja~ka politika nije u~inila ni{ta da ustanovi instituciju
pam}enja genocida nad Bo{njacima, i da time iskoristi futuristi~ki
potencijal memorije, onako kako su to u~inili Jevreji. Memoriju
genocida mo‘emo graditi i mi, parcijalnim projektima, ali to nije
onaj kapacitet koji nam je potreban da sve svoje Srebrenice stavi-
mo u funkciju bh. budu}nosti. Moglo bi nam se dogoditi da ve}
idu}e godine Srebrenica postane samo fraza, a ne obavezuju}i
sadr‘aj u bh. stvarnosti.
Strategija Srebrenice
Obilje‘avanje desete godi{njice genocida u Srebrenici proti~e bolje
nego {to smo to kao narod zaslu‘ili. Rezolucije Senata i Kongresa SAD,
nekih evropskih zemalja, potom gu‘va koja se oko Srebrenice doga|a u
Srbiji – ubje|uju nas da je Srebrenica bitna i za druge, a ne samo za nas.
Valjda su na tom talasu i Bo{njaci razumjeli da bi se trebali aktivnije zai-
nteresirati za Srebrenicu, kad se ve} toliki svijet zanima za najve}i genoci-
dni zlo~in u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
Dakako, deseta godi{njica je povod da se o Srebrenici govori sa pije-
tetom, ali nas taj govor vrti u krug, i ne nudi nam mogu}nost daljeg
promi{ljanja budu}nosti pam}enja. @ivot tragedije, ako je ‘ivot, pulsira
‘ivotom i name}e dinami~ne aspekte mi{ljenja, kreiranja, planiranja. @ivjeti
tragediju Srebrenice zna~i prihvatati je kao ‘ivi organizam, koji treba da
poslu‘i prvo nama, ali i svima drugima koji prihvataju univerzalno zna~enje
ljudskog patni{tva. U prvi mah izgleda bogohulno napraviti distancu od
frazeologije kojom se, uglavnom, ovih dana govori o Srebrenici. No, mi
smo u ~vrstom ubje|enju da Srebrenica ne smije da ostane i postane fraza,
ve} da mora da izraste do imperativa kreativne invencije, kao {to to biva
svaki kvalitetan ‘ivot. Srebrenica mora ste}i ambiciju ‘ivota, planiranja,
osmi{ljavanja, produbljavanja, usavr{avanja... Onako kako gledamo, reci-
mo, svakog kvalitetnog studenta, i kako zami{ljamo njegovu akademsku
budu}nost, tako trebalo gledati Srebrenicu. Jer, trebalo bi da je Srebrenica
danas tek na po~etku svoga besmrtnog puta, kao {to je to prije koju dece-
niju bio holokaust nad Jevrejima. Srebrenica je projekat za temelje na koji-
ma treba da izraste bosanska i bo{nja~ka ku}a. Da nije bilo holokausta, u
njegovim moralnim, politi~kim i kulturolo{kim refleksijama, danas ne bi
bilo jevrejske dr‘ave. Jednako tako, ako ne bude Srebrenice, u punim krea-
tivnim kapacitetima kojima ovu tragediju treba pamtiti i kao opomenu
nametati nama i Svijetu, ne}e biti ni Bosne, ni Bo{njaka. Stoga je Srebreni-
ca ta~ka sa koje po~inje bh. budu}nost. A evo i za{to...
Kultura memorije
Postoje dva puta kojima se sa dejtonske raskrsnice mo‘e ra~vati vri-
jeme u na{oj zemlji. Debelo su nam jo{ uvijek otvoreni i nestanak i opsta-

nak. A opstanka nema bez pam}enja genocida, kao politi~ke kategorije,
ba{ onako kako su to ~inili, i ~ine, Jevreji. Zasad, mi odve} nestajemo
biolo{ki, ekonomski, kulturno, politi~ki... Na{i ljudi se raseljavaju, orga-
nizirano, planski, i jo{ bi se vi{e raseljavali kad bi svi imali para da uplate
kartu za preseljeni{tvo. Preseljavanje Bo{njaka je postao pravi biznis.
Ekonomski smo poklopljeni, postajemo hamali i tamo gdje jo{te mislimo
da smo u svojoj vjeri i na svojoj zemlji. Nametnuta nam je okupaciona
kultura, jer se na{e vrijednosti minoriziraju, ignoriraju, pa i sataniziraju.
Logi~no, jer onaj ko ima ekonomsku mo}, taj kroji i kulturu, obrazovanje,
redizajnira kolektivnu misao. Zato kriti~na masa na{eg naroda du{u filuje
{umadijskim otrovima. Politika je logi~an uzro~no-posljedi~ni slijed ovih
strujanja. Odro|eni od naroda, od socijalnih patnji, posva|ani sa vizijama
i pame}u – bo{nja~ki politi~ari su samo dno na na{oj ljestvici poraza i
poni‘enja. Po{to su fotelje prihvatali kao }a}evinu, a vlast kao manifesta-
ciju svojih ki~erajskih afiniteta, logi~no je {to su izgubili bitku za narod,
tako da danas postaju marionete koje tumaraju po diktatu onih koji imaju
kapital, koji imaju medije, koji u svome kompjuteru dr‘e na{e mozgove.
Od takve politike koja je sama sebe uhapsila – svojom gramzivo{}u – te{ko
je i{ta o~ekivati.
Politika plitkoumne grabe‘i ne mo‘e razumjeti sofisticiranu kulturu
memorije genocida, iz koje proizilaze i otvaraju se politi~ke i kulturne ko-
risti?! Pa ta politika za ovih deset godina nije imala invencije ni da prona|e
neku pe}inu, da je metne usred Sarajeva, i da ka‘e – e, evo, ovo je spomenik
civilnim ‘rtvama u najdu‘oj opsadi jednog grada u evropskoj historiji, du‘oj
od opsade Lenjingrada! Dosada{nja postignu}a izgradnje memorije prema
genocidu u Srebenici ni po ~emu ne mogu smatrati djelom bo{nja~ke poli-
tike, jer su se bo{nja~ki funkcioneri uglavnom u Srebrenici pojavljivali kad
bi ~uli da }e tamo biti kamere, da ih uslikaju, za prikazivanje familiji,
kom{iluku, a mo‘da i bira~kom tijelu. Sje}anje na Srebrenicu gra|eno je
kvalitetnom organizacijom nekoliko srebreni~kih udru‘enja koja su i u vri-
jeme sveop}e ti{ine, prije nekoliko godina, insistirala na pam}enju. Mora-
lni konflikt koji je na Zapadu izazvalo sau~esni{tvo UN-a i Holandskog bata-
ljona u genocidu u Srebrenici, te poku{aji iskupljenja, pomogli su nakani
ovih srebreni~kih udru‘enja da Srebrenicu uvrste u registar civilizacijskih
pojmova. Da nije bilo te istrajnosti, te{ko da bi bo{nja~ka politika dobacila
dalje od Marindvora, samim tim {to nije imala {ta ni dobaciti, jer se nikad
strate{ki nije bavila Srebrenicom, i njenim futuristi~kim potencijalima. A
vala, nije se bavila ni genocidom nad Bo{njacima, u onom smislu u kome
bi stradanje Bo{njaka moralo biti primarni pojam u svim sferama ‘ivota i
rada. Konkretno...
Umjetni~ka svjedo~anstva
Za{to dosad nije ustanovljen, izgra|en i otvoren Muzej genocida nad
Bo{njacima? Postoji dostatna historiografska gra|a koja bi u ovom Muzeju
svjedo~ila o periodi~nom ponavljanju “istrage poturica”. Bo{nja~ka vlast je
dosad mogla lijevom rukom izdvojiti pare za tu namjenu i ustanoviti takvu
118 IZ SAFFA
SAFFA
instituciju. Za{to, onda, nije? Pa vjerovatno ti fi}firi}i misle kako bi se mo-
gli {togod zamjeriti svojim koalicionim partnerima, pa zapadnim vladama,
koje u kojekakvim “komisijama za istinu i pomirenje”, u podmetanju laì o
gra|anskom ratu, vide mjeru moralno-politi~ke podobnosti. A bo{nja~kom
je funkcioneru stalo da bude podoban, tako je naviknut u komunizmu,
stalo mu je da sjedi tu gdje sjedi, a kako }e sjediti ako ne bude na liniji
novog centralnog komiteta?!
Ili, idemo dalje... Za{to dosad bo{nja~ka politika, preko svojih insti-
tucija, nije ustanovila ni jedan natje~aj za umjetni~ko djelo o Srebrenici, ili
ma kojem drugom bo{nja~kom strati{tu? Ako sami ne znaju, trebali su pitati
umjetnike iz bo{nja~kog kruga, i saznati ne{to o potencijalu umjetni~kog
svjedo~enja tragedije. Jer, da nisu Jevreji snimali filmove, otvarali muzeje,
pisali knjige o svome stradanju, malo bi ko danas suosje}ao sa brojkama.
Samo umjetnost ima snagu da kroz vrijeme i prostor prenosi osje}aje i
budi suosje}anje. Statistika, ma koliko tragi~na, nema tu mo}. Recimo,
Pikasova “Gerinka” je nastala u spomen na 1.650 `rtava, ali preko te slike
~itav svijet danas zna za Gerniku. Kod nas su, pak, samo dva ili tri slikara
likovno doìvjela Srebrenicu, i to vi{e zbog svog moralnog osje}anja, nego
zbog afiniteta ili podr{ke sredine, budu}i da sredina, kao i bo{nja~ka poli-
tika, preferira slike sa {arenim cvije}em i mesinganim ramovima. [to }e im
scene genocida u kancelarijama, da prepadaju bezbriàn i zagubljen svijet?!
Po{to bo{nja~ka politika nije ni{ta u~inila na umjetni~kom pam}enju
genocida, dogodilo se da jedva formalne grupe bo{nja~kih intelektualaca
prekinu to o~ekivanje da }e neko odozgo, koje za to izabran i pla}en, mi-
sliti na na{u budu}nost. Dogodilo se da internet sajt iz Njujorka Bosnjaci.net,
koji okuplja desetak bo{nja~kih intelektualaca, pokrene prvi natje~aj za
kratku pri~u o Srebrenici. Stiglo je preko 70 pri~a, od kojih je barem dese-
tak izuzetnih. Po{to }e natje~aj postati tradicionalan, i po{to }e se tema-
tski otvoriti i za sva druga bo{nja~ka strati{ta, ali i genocide, za nekoliko
godina }emo dobiti literarnu hrestomatiju o stradanju Bo{njaka. Ta vrijed-
nost nema cijenu. Ovaj projekat, kao i mnogi drugi koje zasad nismo dosegli,
lak{e bi se i dinami~nije realizirao u institucijama sistema, pa i zato {to su,
recimo, ~lanovi ‘irija morali na ka{i~icu skupljati donacije za nagra|ene,
umjesto da se takav fond, za takav interes, podrazumijeva. Jedan internet
sajt, koji radi na dobrovoljnoj osnovi, nije adresa za realizaciju projekata
od nacionalnog zna~aja. Ali, mora, prinu|en je, jer bo{nja~ka politika za to
nema sluha, a bogme ni vremena, od silnih glumatanja svog povijesnog k’o
biva zna~aja.
Planiranje pam}enja
Bo{nja~ka politika bezbeli misli kako su Rezolucije koje su usvojili
Senat i Kongres SAD do{le ’nako, same od sebe, zato {to Amerika nema
pametnija posla nego da osu|uje genocid u Srebrenici. Otkud onda ve}
mjesecima srbijanski ministri putuju po Americi u poku{aju da izlobiraju
blokadu ovih Rezolucija?! Vjerovatno ni jedan bo{nja~ki politi~ar nije imao
pojma da grupa Bo{njaka u Americi u konspiraciji, ve} {est mjeseci, raznim

kanalima lobira ameri~ke senatore i kongresmene da usvoje Rezolucije koja
trasiraju ameri~ku politiku na Balkanu. Nakon vijesti o usvajanju Rezoluci-
ja u SAD nismo ugledali izjavu ni jednog bo{nja~kog ~elnika. Ili nemaju {ta
re}i, jer ne razumiju otkud se to ne{to zbilo bez njihovog znanja i u~e{}a, ili
im je povrije|ena sujeta {to ne mogu oni sad iza}i pred narod i kazati: ovo
je na{e djelo.
Lobiranje za Rezolucije u ameri~kom Senatu i Kongresu svjedo~i da
bo{nja~ki intelektualci vi{e ne vjeruju u bo{nja~ku politiku, jer je smatraju
onesposobljenom i lihvarskom. Na tu politiku se jo{ jedino mogu osloniti
funkcionerske sekretarice, zbog parfema. No, to nije dobro, jer politika ima
institucije, kakve-takve pare, kontakte (koje ne koristi) i uticaje. Memoriju
genocida mo‘emo graditi i mi, parcijalnim projektima, ali to nije onaj ka-
pacitet koji nam je potreban da sve svoje Srebrenice stavimo u funkciju
svoje budu}nosti. Stoga treba pothitno tra‘iti rje{enja za uklju~ivanje bo{nja-
~ke politike u strate{ko planiranje marketinga tragedije, kao politi~kog pri-
tiska koji treba da nam omogu}i mir, sigurnost i prosperitet. U protivnom,
moglo bi nam se dogoditi da Srebrenica postane samo fraza, a ne obavezuju}i
sadr‘aj u bh. stvarnosti. Koli~ina i kvalitet pam}enja genocida nad Bo{nja-
cima srazmjerni su koli~ini i kvalitetu bo{nja~ke i bosanske budu}nosti.
Broj 148, 8. VII 2005.
120 IZ SAFFA
SAFFA
Dejtonski totalitarni ambijent je slobodoumnim Bo{njacima namet-
nuo autocenzuru nad ambicijama, pa se mnogi ljudi povla~e pred
javnim funkcijama, kako bi sebe i svoju porodicu po{tedili
neprijatnosti.
Autocenzura ambicija
Tonemo u karavakat u kome na javnim funkcijama ne}e biti slobodou-
mnih Bo{njaka. Za intelektualnu i patriotsku slobodoumnost }e se pla}ati
ceh – izop}enja iz dru{tva. Samo rijetki }e imati snage da trpe dangu obilje‘enih
gra|ana, jer svjedo~e istinu. Ve}ina }e pod ekonomskim i socijalnim pritisci-
ma pristati da statira u pozori{tu sjenki, bez pameti, identiteta, dostojanstva.
Ve} danas mi ‘ivimo remake totalitarne moralno-politi~ke podobnosti, a po-
dobnost je za Bo{njaka svaki vid odro|enosti od sebe i od slobode mi{ljenja.
U ovom okovanom dru{tvu slobodouman je Bo{njak osu|en da nosi ubita~an
teret, jer umjesto pristojnog odnosa okoline prema svome radu, mo‘e dobiti
samo poni‘enja i kazne. Njega }e re‘imski mediji goniti kao najgoreg zliko-
vca, njemu }e re‘imski ljudi odricati pravo na socijalnu sigurnost, kako bi mu
i djecu kaznili za babine patriotske i intelektualne grijehe.
Na sceni je progon slobodnomisle}ih Bo{njaka, ali o tom progonu
zasad mo‘emo govoriti samo kroz individualne sudbine, ali i to rijetko, jer
malo koji progonjeni Bo{njak ima {ansu, ili volju, da o svome progonstvu
govori javno. Mi se stidimo u‘asa kojemu smo izlo‘eni, jer znamo da ga
nismo zaslu‘ili, pa zato {utimo, i trpimo. Ja mislim druk~ije, jer nije gre{ka
ni u meni, ni u nama, ve} u agresiji kojoj smo izlo‘eni. Zbog toga ho}u da
pripovijedam o jednoj epizodi koja mo‘e biti ilustrativna za razumijevanje
vremena u kome ‘ivimo.
Gungule, gor~ine, gadosti

Za{to Fatmir Alispahi} ne mo‘e biti, recimo, direktor Narodnog
pozori{ta Tuzla? Prvo, zato {to ne}e, jer zna da bi mu ideolo{ko pravosu|e
odmah namontiralo optu‘nicu za neku bezveznu fakturu, pa bi se godina-
ma patio po sudu da doka‘e svoju nevinost. A kad se nevinost doka‘e,
objesi je ma~ku o rep, kad si mjesece a mo‘da i godine pogubio u nervira-
nju i ga|enju. Drugo, zato {to ne mo‘e, ne po referencama koje ima, ve}
zato {to ga niko ne smije postaviti na tu funkciju, po{to bi izbila golema
medijska i politi~ka gu‘va.
U aprilu je bio otvoren konkurs za direktora Narodnog pozori{ta Tu-
zla. Mnogi su me nagovarali da konkuri{em, iz vi{e razloga. Prvo, moj je
otac Nijaz 27 godina proveo kao dramaturg i ku}ni pisac Tuzlanskog
pozori{ta. Moja sestra Selma je karijeru po~ela u ovoj ku}i. Ljudima se
jednostavno dopala ideja da se kroz moj anga‘man nastavi taj kontinuitet.
Eto, Hrvatska se ponosi kazali{nom porodicom [ovagovi}, ocem Fabijanom
i njegovom djecom Filipom i Anjom. Kod nas su ovakve pojave mahana.

Drugo, u Tuzlanskom pozori{tu su izvedene ~etiri moje drame, autor
sam nekoliko publikacija o ovom pozori{tu, i {to je najbitnije, autor sam
monografije o 50 godina Narodnog pozori{ta Tuzla (1949-1999), koja je
dobila Nagradu Poslovnog izdava~a i knji‘ara BiH. Od svoje desete godine
sam vezan za Tuzlansko pozori{te, a bezmalo 30 godina pratim i pamtim
produkciju ove ku}e. Kad ovome dodam svoje knji‘evne i novinarske na-
grade, postdiplomski studij iz knji‘evnosti, desetak knjiga, i sve to {to je-
sam u bh. duhovnom prostoru, smatram da su moje reference u najmanju
ruku respektabilne. Ali, eto, ja se nisam usudio da konkuri{em za mjesto
direktora Tuzlanskog pozori{ta.
To zavo|enje autocenzure ambicija nije moje zlodjelo, ve} zlodjelo
okru‘enja koje me je ubijedilo da bi od konkurisanja, ili eventualnog ime-
novanja na funkciju direktora, mogao samo imati probleme i gor~ine. Ko-
liko danas ima Bo{njaka koji }e nad svojim ambicijama sprovesti autoce-
nzuru kako bi sebe i svoju porodicu po{tedili neprijatnosti?!!
Baba-roga, izop}enik, prognanik

Eto, ja nisam ni konkurisao, konkurs je ve} bio zatvoren, a u “Slo-
bodnoj Bosni”, i u SDP-ovom biltenu u Tuzli, pojavili su se tekstovi kojima
se javnost upozorava da “prijeti opasnost” da Fatmir Alispahi} postane
direktor Tuzlanskog pozori{ta. U “Slobodnoj Bosni” (31. III 2005.) je napisa-
no: “U kontaktima sa me|unarodnim institucijama kulture, te politi~arima
koji dolaze iz Sjedinjenih Ameri~kih Dràva, onima koji odlu~uju je re~eno
da je Fatmir Alispahi} prekrièn crvenom olovkom i da je potpuno
nepoèljan na jednoj ovakvoj funkciji”. Nigdje nije obja{njeno za{to je F.A.
opasnost, niti za{to je prekrièn crvenom olovkom. Re~eno je da “Tuzlaci
strahuju da }e za novog direktora biti imenovan Fatmir Alispahi}”. A oda-
kle poti~e taj strah? Odatle {to je F.A. autor koji je napisao najvi{e knjiga o
Tuzli? ...[to je Tuzli napisao prvu bh. knjigu o civilnim `rtvama rata, prvu
bh. knjigu o {ehidima i poginulim borcima, prvu monografiju grada, prvu
monografiju o Tuzlanskom pozori{tu, itd.? Jadan bi bio grad koji se pla{i
takvog zavi~ajnog autora! …A jadan je.
Gu‘va je napravljena kako meni ne bi naumpalo da konkuri{em, i
kako bi svakome drugom bilo jasno da bi moje imenovanje za direktora NP
Tuzla diglo neopisivu sufurgiju. Autori ovog preventivnog utjerivanja straha
u kosti jako dobro poznaju moje reference i bibliografiju. Filozofiji palanke
ne smeta prosje~nost. Palanka uvijek ratuje protiv pojava koje nadrastaju
njenu u~malost. No, i prije ovog napada ja sam znao da su mi vrata NP
Tuzla zatvorena. A to {to sam sebe izolirao od logi~ne ambicije, upravo
pripada psihopatologiji vremena kojemu smo izlo‘eni.
I, {ta se doga|a poslije? Za direktora NP Tuzla je izabran jedan fin
~ovjek, glumac Milenko Iliktarevi}, rodom iz nekog sela oko Jajca ili
Mrkonji}a, Srbin koji je sve vrijeme agresije ostao u Tuzli i s nama dijelio i
granate i glad. To {to u Banjoj Luci Bo{njak ne mo‘e biti ni portir u Srpsk-
om pozori{tu, i {to u zapadnom Mostaru Bo{njak ne mo‘e biti ni ~ista~ u
Hrvatskom kazali{tu, nikoga nije tangiralo, pa ni tako {to bi istakao kva-
122 IZ SAFFA
SAFFA
litete multietni~ke Tuzle. Imenovanje jednog Srbina na javnu funkciju u
gradu sa apsolutnom bo{nja~kom ve}inom, vi{e nije vijest, ni kao pohvala
toleranciji. Valjda se to podrazumijeva, kao {to se podrazumijeva da Fatmir
Alispahi} u svome gradu ne mo‘e biti i{ta drugo, do prognanik.
Pre{uti, ponizi, povrijedi

Drugi dio pri~e ti~e se mog babe Nijaza, koji je i zbog toga {to sam
mu ja sin do‘ivio da njegov odlazak u penziju, tih 65 godina ‘ivota i 40
godina umjetni~kog rada, u Tuzli pro|e bez ikakvog pomena, pa i bez pro-
tokolarne po~asti kakvom se ~ista~ice i portiri u mirovinu ispra}aju sa
opro{tajnom kahvom i pozdravom. Nijaz je jedini pisac iz tuzlanskog kraja
koji je uvr{ten u dvije bh. Antologije, drame i pripovijetke, autor je desetak
knjiga, desetak drama, tri libreta za opere, i ko zna koliko nau~nih i
publicisti~kih tekstova. Ne mo‘e biti normalno da se takav pisac u mirovinu
ispra}a u apsolutnoj, programiranoj {utnji. Valjda Tuzla misli kako }e Nijaz
Alispahi} najednom postat nebitan ako ga se na kraju profesionalnog puta
ovako, {utnjom, unizi.
U “Slobodnoj Bosni” je jo{ u martu najavljeno da }e se u Tuzli u
povodu odlaska Nijaza Alispahi}a u mirovinu prirediti – “veliki i skupi ispra}aj
na koji }e biti pozvano vi{e od dvije stotine zvanica”. Dakle, znalo se za
jubilej! I ovo je ura|eno po istoj recepturi, kako bi se svako ko bi htio da
dostojanstveno isprati, kako Esad Krci} kaè – “najzna~ajnijeg ìvog tuzla-
nskog pisca”, na vrijeme upozorio da takav gest ne}e pro}i neka`njeno.
Neko je, fakat, ka`njen, prokletstvom.
Pri~ao, ne pri~ao, gluho}a je

Nastavak pri~e doga|a se u na{em bi}u, tamo gdje bi se moglo
o~ekivati da smo ujedinjeni u ljubavi prema Bosni i Bo{njacima. Razgo-
varao sam mnogo puta sa Ned‘adom Ibri{imovi}em, sa Isnamom Talji}em,
sa mnogim drugim bo{nja~kim autorima, i iz njihove pri~e razaznao da
razumiju svoju prognanost od okupatorske sredine, ali da s gor~inom nose
spoznaju da su odba~eni od svojih, od onih koji bi trebali cijeniti i pomaga-
ti njihov rad. Onoliko koliko srpska politika razumije bitnost pismenosti,
pa oko sebe okuplja pisce, slikare, filmad‘ije, e ba{ toliko bo{nja~ka politi-
ka nema pojma {ta je za Bo{njake jedan Isnam. Analizirajte sami pa }ete
vidjeti – oko SDA vi{e nema ni jednog pisca. A bilo ih je. Haman ta politika
misli kako je piscima ~ast da se guraju uz vlast, umjesto da razumije da je
svaka politika onoliko vrijedna koliko ima pismenih ljudi uza se.
Kad takve bo{nja~ke veli~ine bivaju ignorirane od bo{nja~ke politike,
{ta tek da ja o~ekujem, u ma kojem pogledu?! Da me predlo‘e za nekakvog
direktora? Vraga, pa ne}e oni sebi hajke i belaja! Da mi pomognu u finan-
siranju postdiplomskog studija? Taman posla, valja meni riljat, pisat, kam~it
honorare, {tedit i {kolovat sam sebe, “za dobrobit naroda”. Da snose tro{kove
montiranog procesa protiv mene, u kome je Munir Alibabi} dobio da mu
moram platiti 4.900 maraka, jer sam branio Bo{njake od optu‘bi za tzv. is-
lamski terorizam? Ma jok, pustit }e ta politika da ja odem u zatvor, jer tih para

nemam, a i da imam, ne bi ih dao! …A onda me u zatvoru neko rahat mo‘e za
male pare izbu{it’ {arafcigerom, pa }e me svi slavit kao {ehida.
Ali, ne doga|a se ovo zbog mene, ve} zato {to bo{nja~ka politika ne
vidi ni sebe ni narod od ~ijih para ‘ivi. Eto, neki dan sam predlo‘io
gradona~elnici Sarajeva Semihi Borovac da se izgradi spomenik ‘rtvama
snajperista. Odgovor je: {utnja. Prethodno sam predlagao da se ustanovi
Dan jetima. Odgovor je: {utnja. Predlagao sam da se napi{e nekrolo{ka
knjiga o djeci ubijenoj u Sarajevu, da se toj djeci izgradi spomenik… Opet:
{utnja. Pa sam predlagao da se u Sarajevu osnuje Institut “Alija Izetbe-
govi}”. [utnja. …I sva{ta sam jo{ predlagao.
Mislio sam u ovoj kolumni predstaviti ideju da se u Sarajevu ustanovi
Muzej genocida nad Bo{njacima, koji bi objedinio sve dokumentarne ma-
terijale, imena, strati{ta, fotografije, knjige, filmove, itd, itd. Pored stalne
postavke o svim genocidima nad Bo{njacima, Muzej bi aktivno radio na
produkciji memorije, kao {to to ~ine jevrejski muzeji holokausta. Ideja je
zrela u meni, samo da je stavim na papir.
Ali, Bog da mi prosti, ovaj put nisam mogao do‘ivjeti da jo{ jedan
moj poku{aj zavr{i u ti{ini. A onda sam se zapitao: za{to? Zato {to nama, i
s vana i iznutra, vlada: autocenzura ambicija. Tako je nastao ovaj tekst.
Broj 149, 22. VII 2005.
124 IZ SAFFA
SAFFA
Bosne nema bez Srba, a nema je ni sa Karad‘i}evim Srbima. Bosne
nema bez pam}enja genocida nad Bo{njacima, a Karad‘i}evi Srbi
genocid negiraju. Bosne nema bez uva‘avanja bo{nja~ke moralne
superiornosti, a Karad‘i}evi Srbi uop}e ne ra~unaju na Bo{njake
u svojoj budu}nosti. Zato je odluka Srpskog gra|anskog vije}a da
istakne humanost Arifa Ahmeta{evi}a – ~in vrijedan na{eg
uva‘avanja.
Srpstvo u na{oj avliji

[ta bi se dogodilo da smo za svaku poru{enu d‘amiju ru{ili po jednu
crkvu, da smo za svakog ubijenog Bo{njaka ubijali po jednog jal Srbina, jal
Hrvata, pa dok ne dotjeramo do posljednje crkve i posljednjeg nebo{njaka
na slobodnim teritorijama? Eh, kad bi smo iscrpili resurse za osvetu, zapi-
tali bismo se – {ta }emo sad ru{iti i koga }emo sad ubijati? Nas i na{e bi i
dalje ubijali i ru{ili, a mi bismo gledali o’klen je vedro.
Osveta se nije pojavila ni u zadnjim mislima zadnjeg Bo{njaka, ne
zbog gore re~ene logi~ke ra~unice, ve} zato {to mi nismo narod koji umije
da misli i da ~ini zlo. Ta na{a dobrohotnost proizilazi iz traumatskog histo-
rijskog naslije|a, sedimentiranog u na{im genima, jer mi nikad nismo bili
u poziciji da ikoga osvajamo; vazda smo se borili da opstanemo, u okru‘enju
koje smo vabili na mostove tolerancije. No, tolerancija nema isto semanti~ko
zna~enja sa nas i za Srbe i Hrvate. Za njih je to nekakva rije~ koja se spo-
minje u me|unarodnim dokumentima. Za nas je tolerancija - klju~ za opsta-
nak. To je kriti~na ta~ka na kojoj se mi razlikujemo od njih, i zbog koje na{e
osje}anje Bosne, u globalnim pravilima, ima {ansu da nad‘ivi i nadja~a
srpsko-hrvatske separatisti~ke ~eljusti. To, dakako, ne zna~i da }emo uspje-
ti. Ali, mi nemamo drugog izbora.
Vrijedi tematizirati i sad prisutno uvjerenje kod mnogih na{ih ljudi
da se mi mo‘emo ispru‘iti koliko i Srbi i Hrvati; to je mentalna zaostav{tina
Titovog vakta, u kome su Bo{njaci u‘ivali formalnu ravnopravnost. Danas
smo, pak, te{ki onoliko koliko nas ima, u fizi~koj, ekonomskoj, kulturnoj i
svakoj drugoj vitalisti~koj mjeri. Odre|eni smo i zapadnim islamofobi~nim
diskursima. Ba{ zato vrijedi realnim rezonima kultivirati na{e ljude koji ne
vide ko smo, gdje ‘ivimo, ko su nam susjedi, koliko mo‘emo i {ta smijemo,
kako bi razumjeli da je tolerancija iskazana u vrijeme najte‘ih isku{enja
na{ najve}i politi~ki kapital, koji treba njegovati i umno‘avati.
Preziranje osvete
“Neka Allah odlu~i {ta }e biti sa tim Gospodinom Bo{nja~kim koji
eto ~etnicima opra{ta {to su mu ubili dijete. Ja vjerujem da je on jedini
takav Bo{njak i da }e na ovom jednom slu~aju ostati” - napisao je izvjesni
Emir, na jednom na{em internet sajtu, komentiraju}i vijest da je Srpsko
gra|ansko vije}e predloìlo Internacionalnoj ligi humanista da svoje najvi{e

priznanje Povelju humanosti dodijeli Arifu Ahmeta{evi}u, a zbog njegove
izjave na televiziji da je kao borac ARBiH vi{e puta bio u prilici da se osveti
nad zarobljenim srpskim vojnicima, ali da je znao kako oni pojedina~no
nisu krivi za ubistvo njegove k}erke Edine (23) u zlo~inu na tuzlanskoj Ka-
piji.
SGV je u svome otvorenom prijedlogu, izme|u ostalog, napisao: “Rije~i
Arifa Ahmeta{evi}a konkretno su svjedo~anstvo ~injenja dobra uprkos zlu, i
javnog propagiranja tolerancije uprkos nanesenom bolu. Tolerancija i hu-
manost ne pripadaju samo deklaracijama, ve} mnogo vi{e ìvotu i obi~nim
ljudima. Stoga smatramo da je iznimno va`no ista}i pojedince koji su uprk-
os najve}oj porodi~noj tragediji imali snage da odole zovu osvete, i da to
javno saop{te, kao svoju i op{tedru{tvenu vrlinu. (...) Kao pripadnik speci-
jalne jedinice u Armiji RBiH bio je na frontu u vi{e navrata u prilici da
sprovede osvetu nad zarobljenim srpskim vojnicima. (...) Dodjeljivanje Pove-
lje humanizma Arifu Ahmeta{evi}u bi afirmisalo vrlinu mnogih obi~nih lju-
di koji su pretrpjeli najve}u ovozemaljsku bol, ali su uprkos tome ostali -
ljudi i humanisti.”
Saop}enje SGV-a pojavilo se nekoliko dana nakon obilje‘avanja de-
sete godi{njice genocida u Srebrenici. Moglo se objaviti i deset dana prije, ili
poslije, ali je objavljeno ba{ tad, s jasnom porukom da me|u Srbima postoje
ljudi koji cijene bo{nja~ku toleranciju, kao duplu suprotnost od onoga {to su
Srbi ~inili u Srebrenici. Ka‘emo – duplu – jer Bo{njaci nisu ubijali ni kada su
bili ubijani, a Karad‘i}evi Srbi su ubijali iz patolo{kog zadovoljstva i transge-
neracijske ambicije da namire sulude ra~une za Kosovski boj. S jedne strane
imamo Karad‘i}evog Srbina koji ubija nedu‘nog ~ovjeka koji mu ni{ta nije
skrivio, a s druge strane imamo na{e Arife Ahmeta{evi}e koji, prvo, ne ubijaju
nikog, a drugo, i kad im Karad‘i}evi Srbi ubiju dijete, opet ne ubijaju nikog,
jer znaju da pojedinac nije kriv za zlo koje je u njegovo ime po~injeno. Jedna-
ko tako, kao {to Karad‘i}evi Srbi danas ponavljaju zlo~in negiranjem zlo~ina,
tako se Arif Ahmeta{evi} ne stidi svoje tolerancije, smatra je vrlinom, ~im je
pred tv kamerama saop}ava u vidu sljede}e izjave: “Bio sam pripadnik Armije
RBiH, jedne specijalne jedinice. Imao sam mogu}nost osvete poslije tri mjese-
ca od ubistva moje k}erke, ali nisam mogao to u~initi, jer vi{e mi nije radilo
srce, nego je preovladao razum. Oni koji me sada gledaju, i koji su bili sa
mnom, znaju da je to tako.”
Arif je, kako je poslije pri~ao, u vi{e navrata sprovodio zarobljene
~etnike, ali mu je na pameti bilo da taj {to ga sprovodi nije onaj koji mu je
ubio k}er. Osveta mu jeste naumpadala, ka‘e, ali je osje}ao da bi se osve-
tom izravnao sa onima koji su mu ubili k}er, a koje je prezirao. Imao je
osje}aj da bi time oskrnavio svetost ‘rtve. Jer bo{nja~ka ‘rtva je, kao i jevre-
jska u holokaustu, sveta po svojoj nevinosti, i posve je logi~no {to su Bo{njaci
prezirom maksime “oko za oko, zub za zub” {titili svetost svoje ‘rtve. Da su
uzvratili istom mjerom, a {to je bila intencija Karad‘i}evih i Bobanovih
zlo~inaca, bo{nja~ka bi ‘rtva izgubila svetost i utopila se u kru‘ni klanac
osvete. Zbog bo{nja~ke tolerancije, te nadljudske mo}i da se odoli zovu
osvete, bo{nja~ka ‘rtva izrasta u moralni svjetionik bh. budu}nosti.
126 IZ SAFFA
SAFFA
Bo{nja~ka tolerancija tako nije mogla dobiti ve}e priznanje, nego da
sami Srbi, koliko god bili malobrojni u SGV-u, u dane komemoracije u Sre-
brenici, objave svoju pohvalu jednom Bo{njaku koji simbolizira tu razliku
izme|u nas i njih.
Tragedija i tolerancija
U odnosu na ~injenicu da svi ranjeni Bo{njaci li~e na Arifa
Ahmeta{evi}a, kao {tetna neistina djeluje misao ovog Emira koji ka‘e: “Ja
vjerujem da je on jedini takav Bo{njak i da }e na ovom jednom slu~aju
ostati”. Jer, barem je pola miliona Bo{njaka izgubilo nekog svog, barem ih
se pola moglo osvetiti na nedu‘nom Srbinu ili Hrvatu - a nije ni jedan! Arif
zato nije jedan, i usamljen, ve} je on paradigma svih drugih Bo{njaka koji
su imali snagu da se ne svete, i da time {tite svetost na{e ‘rtve.
Na ‘alost, Emir nije jedini koji je u komentarima na ovu vijest iska-
zao nerazumijevanje najve}eg bo{nja~kog kapitala. Izvjesni Mujo pi{e: “U
ovom slu~aju srbsko gra|ansko vije}e daje priznanje zbog pokazatog hu-
manizma, me|utim oni nemaju nikakvog rekorda i historije na polju hu-
manizma, oni su {ampioni na polju genocida, oni sad glume tu neku Mari-
ju Tereziju ili neke borce za humanizam i pravdu”. O~ito je da Mujo uop}e
ne zna {ta je to Srpsko gra|ansko vije}e, ~im misli da je ova organizacija –
{ampion genocida. Bo{njak koji se sebe smatra politi~ki pismenim, morao
bi znati da je SGV sve ove godine bio jedini razlog zbog kojeg svi Srbi nisu
bili Karad‘i}evi podanici. SGV je bio i ostao suprotstavljen genocidnim ide-
jama. SGV je mobilizirao Srbe u Armiju RBiH, od koji su mnogi i poginuli
bore}i se za jedinstvenu BiH. Koliko god Srbi iz SGV-a bili malobrojni u
odnosu na onaj broj Srba koji je postao talac Karad‘i}eve politike, nama bi
to srpsko prisustvo u bh. patriotizmu moralo biti golemo, i zna~ajno, jer
svjedo~i da bh. ideja nije samo na{a – muslimanska. Otud bi Mujo morao
znati da SGV ima moralno pravo da progovara u ime bh. patriotizma, jer je
u grdnim vremenima ostao uz Bosnu i Hercegovinu. Ova organizacija nema
nikakve veze sa kriti~nom masom srpstva koje je suprotstavljeno istini o
agresiji i genocidu. To da li je SGV mogao ne{to vi{e, otvorenije, odlu~nije,
stvar je nijansi. Bitna je ~injenica da srpstvo SGV-a nije srpstvo Radovana
Karad‘i}a i Republike Srpske. Srpstvo SGV-a je bosansko srpstvo.
Na ‘alost, ni Abdulkerim u svome komentaru nije razumio karakter
SGV-a, a ni te‘inu prijedloga kojim Srbi nagra|uju bo{nja~ku toleranciju.
Abdulkerim pi{e: “Ovo mi smrdi na ono: Svi su ~inili zlo~ine!, ali eto, sada
ima jedan koji to nije iako je mogao, pa }emo njega nagraditi. To je srpska
podvala!” Osman je uputio sli~an komentar: “Ovo se meni ~ini da stvarno
vlasi nisu krivi, oni su samo povla~ili obara~e... Lud i dalje ostaje lud”.
Kakve veze ima sve to sa namjerom SGV-a da se istakne “vrlina mnogih
obi~nih ljudi koji su pretrpjeli najve}u ovozemaljsku bol, ali su uprkos tome
ostali - ljudi i humanisti”. A ko je to ovdje, u Bosni, trpio “najve}u ovoze-
maljsku bol”? Nisu valjda srpski civili?! ...Izuzev od Karadì}evih granata
kojima su ubijani u Sarajevu, Tuzli, Zenici. îja su to djeca ubijana, ~ije
majke? Ko je vodio rat protiv civila? Logi~ki je jasno da se sintagma “najve}a

ovozemaljska bol” odnosi na `rtve Karadì}evih zlo~ina, jer ta logika proi-
zilazi ne samo iz istine o genocidu i agresiji, ve} i iz konteksta u kome se
tretira Arifova tragedija i tolerancija.
Me|u komentarima na vijest da SGV ‘eli nagraditi Arifa Ahmeta{evi}a
nije se pojavio ni jedan Bo{njak koji bi to podr‘ao, pravilno shvatio, ili se
pak suprotstavio mi{ljenjima koja sataniziraju takvu nakanu. Svi su inici-
jativu SGV-a shvatili kao podvalu onih koji su {ampioni u genocidu.
Prirodni partner
Izgleda da smo toliko izranjavani i traumatizirani da vi{e ne mo‘emo
razumjeti ni kada neko ‘eli ista}i na{e vrline. U svemu prepoznajemo zavje-
ru. No, ne treba za to kriviti Emira, Muju, Abdulkerima i Osmana. Oni
reagiraju posve prirodno, jer vi{e nikome ne vjeruju. Nisu oni krivi {to ih je
genocidna stvarnost svela na instinkte opreza. Kriva je ta stvarnost, koju
nismo mi kreirali, a koja je na{u dobrotu, otvorenost, ljubaznost – nasadila
na kolac. Zato vi{e ne vjerujemo ni kada nam darove donose.
Dobro je, pogotovo za nas, njegovati sumnju prema svemu i prema
svakome. Stvarnost nas je takve istesala. No, nije ba{ sve na ovome svijetu
okrenuto protiv nas. Ne mo‘emo opstati sami, trebaju nam saveznici, koji
cijene i po{tuju na{u dobrotu. Njih je malo, treba ih uo~iti i njegovati. Zato
nam je potreban oprez prije nego {to olahko presije~emo rije~.
Konkretno, odluka SGV-a da istakne toleranciju i humanost Arifa
Ahmeta{evi}a – ~in je vrijedan na{eg uva‘avanja. Bosne nema bez Srba, a
nema je ni sa Karad‘i}evim Srbima. Bosne nema bez pam}enja genocida
nad Bo{njacima, a Karad‘i}evi Srbi genocid negiraju. Bosne nema bez
uva‘avanja bo{nja~ke moralne superiornosti, a Karad‘i}evi Srbi uop}e ne
ra~unaju na Bo{njake u svojoj budu}nosti. Zato je bosansko srpstvo na{
prirodni partner.
Broj 150, 5. VIII 2005.
128 IZ SAFFA
SAFFA
Na{e pravusu|e, zasad, ne vjeruje komandantu EUFOR-a, ~im ne
sankcionira opasne la‘i Senada Avdi}a koje ugro‘avaju bezbjednost
BiH i sramote na{u zemlju po svijetu. Jer, Senad je Avdi} karika u
lancu iz Kara|or|eva, njega {tite ~etnici i usta{e, u svim varijanta-
ma i kostimima; on ima status paradr‘avnog spomenika u ovoj
dejtonskog paradr‘avi u kojoj zlo~inci dobijaju slobodu i ~ast, a
patrioti progon i poni‘enje.
Senad od ‘ive
Prema obavje{tajnim informacijama, velikodr‘avni srpski i hrvatski
lobiji sarajevskom magazinu “Slobodna Bosna” pla}aju u prosjeku oko
100.000 maraka za svaku izmi{ljotinu u kojoj se tvrdi da je BiH uto~i{te
tzv. islamskih terorista. Za dr‘avne bud‘ete ovih zemalja iznos od par stoti-
na hiljada maraka mjese~no, kojim se pokrivaju medijske operacije
izmi{ljanja tzv. islamskog terorizma u BiH, ne predstavlja nikakvo
optere}enje. Efekti su vi{estruki, po{to izmi{ljotine “SB” prenose ~etni~ki i
usta{ki internet sajtovi, ali, {to je ubita~nije, i mnogi islamofobijski mediji
u Svijetu. Strate{ki cilj partnera iz Kara|or|eva je da se ove izmi{ljotine
objavljuju upravo u Sarajevu, jer to daje vjerodostojnost kojekakvim ko-
nstrukcijama o djelovanju Al-Kaide u BiH. Policijski magazin “SB” u toj
predstavi glumi lu~ono{u slobode i demokratije, jer u mud‘ahedinskom
Sarajevu ima hrabrosti da razotkriva i osuje}uje akcije globalne teroristi~ke
mre‘e. Povr{ni zapadni ~italac, koji muslimane gleda kroz imperijalne stere-
otipe o sabljama, kamilama i gajtanima, prihvatit }e fantazmagoriju o
teroristi~kim sklonostima bosanskih muslimana. Jer, jal si musliman, namah
si iracionalan, o{inut u glavu, namah }e{ oka~it bombu na se i odletiti u
zrak na autobuskoj stanici. Zapadni mentalni ljenguzi ne}e plaho zavirivati
u ~injenice, u dobrohotnost bosanskih muslimana, jer taj tromi um funkci-
onira na stereotipima. Zato izmi{ljotine “SB” imaju kupca na svjetskom
buvljaku fobija. No, hajcanje fobija nije samo sebi cilj. Adresa su zapadni
diplomatski lobiji koji jo{ uvijek prekrajaju sudbinu Balkana. Su{tina ove
operacije je u slabljenju moralnog kredibiliteta bo{nja~ke ‘rtve i u ja~anju
separatisti~kih pozicija partnera iz Kara|or|eva. Onoliko koliko se Zapad
bude pla{io Bo{njaka, kao navodne smetnje balkanskoj stabilnosti, toliko
}e biti jake srpske i hrvatske ko~ije za ~ere~enje Bosne. Pri tome bo{nja~ka
‘rtva gubi svaki smisao, kao {to smisao gubi i odgovornost svesrpstva i
svehrvatstva za agresiju i genocid u BiH. Redizajniranjem istine s&h geno-
cidnost prerastaju u misionarstvo evropske odbrane od tzv. islamskog tero-
rizma, dok iz bo{nja~ke ‘rtve hlapi moralna odgovornost Zapada za najve}i
genocid nakon Drugog svjetskog rata. Kad bi se prera~unala samo cijena
bosanskih hektara koje }e za koju deceniju prigrabiti {to Srbija, a {to Hrva-
tska, a naspram cijene ove medijske operacije, od koje ovisi dekredibiliza-
cija Bo{njaka, ispostavilo bi se da }e Srbija i Hrvatska ulo‘iti dlaku, a dobiti

frizuru. Za profesionalne novinarske {lajbuke, koji po tekstu jedva mogu
uzeti 100 maraka, izgleda nevjerovatno kad neko negdje za jedan tekst
klapi 100.000 maraka. Ali, to {to ~ini “SB”, to nije novinarstvo, ve} profe-
sionalna i patriotska prostitucija. Zato agenti ovog lista, i bratskih ih medi-
ja (FTV, 60 minuta, Start, Oslobo|enje…) danas imaju vi{e para nego najve}i
tajkuni; oni kupuju ~etverosobne stanove u centru Sarajeva, vozaju najno-
vije modele automobila vrijedne 50-tak hiljada maraka, ljetuju na Havaji-
ma… U novinarstvu nema rasko{i. U izdaji, pak, ima. Varljive.
Portparol cijele planete

Ambicija da se pobroje sve monstruozne izmi{ljotine “Slobodne
Bosne” morala bi imati nau~no-istraìva~ki karakter. Novinski tekst po svo-
jim kapacitetima ne moè sagledati i taksativno navesti {ta je sve izmi{ljala
“SB”, niti moè analizirati patolo{ku i profitersku prirodu ovog zuluma.
[teta je {to uhljupska bo{nja~ka politika nema ambiciju da u ime naciona-
lnih interesa zavje{ta jedan istraìva~ki rad na ovu temu. Jer, preko ak-
tivnosti “SB” razaznaje se nastavak agresije na Bosnu i Bo{njake.
Ne samo da nemamo strate{kog odnosa spram medijske agresije,
ve} niko ne reagira ni na izdvojene slu~ajeve. Evo, nedavno je “SB” (br. 455)
objavila jednu jeftinu i opasnu izmi{ljotinu - da Al-Kaida u BiH planira
akciju trovanja vodovoda po Italiji. Nije reagirao niko, a sav je Zapad saznao
za ovo senzacionalno otkri}e. Evo uvoda teksta koji je potpisao Senad Avdi}:
“Dramati~ne su se diplomatske i obavje{tajne prepiske vode}ih za-
padnih zemalja u posljednjih 10-tak dana razmjenjivale daleko od o~iju
javnosti! (...) Iako su ’Slobodna Bosna’ i njeni novinari vi{estruko upozora-
vani da ne bi trebali sa sadràjem te prepiske ’uznemiravati javnost’, na{i
su se novinari ipak odlu~ili...”
Samo budala mo‘e povjerovati u vjerodostojnost ovih naivnih ko-
nstrukcija! Ispade da je Senad Avdi} tolika~ka marka pa da ga vode}e za-
pade zemlje obavje{tavaju o svojoj tajnoj prepisci!? Nemaju vlade Amerike,
Britanije, Francuske, [panije, itd. pametnija posla nego da ba{ Senada Avdi}a
informiraju o obavje{tajnim tajnama. Ali, ne lezi vra‘e, hajde de {to ga
obavje{tavaju, kao da je on njihov amid‘i}, ve} se sa njim konsultiraju,
li~no – da li bi te tajne trebalo ili ne bi trebalo objaviti. A on, Senad Avdi},
po{to je iznad njih, najglavniji, on ti njih ne poslu{a, pa tajne objavi, jer su
mu dra‘i ~itaoci “SB”, nego sve zapadne vlade zajedno. Nije ti njega briga
{to odaje najve}e svjetske tajne, jer ipak je on taj koji odlu~uje {ta }e za-
padne zemlje objaviti, a {ta ne}e. On ti ga do|e ne{to kao portparol cijele
planete. …îm na svoju ruku mo‘e donijeti odluku da provali tajnu, ba{
njemu dostupnu prepisku vode}ih zapadnih zemalja.
Ovakve fikcije su, ina~e, svojstvene {izofreni~arskim umovima, koji umisle
da su toliko bitni da vladaju jal dr‘avom, jal planetom. Pred nama je, dakle,
citat koji nedvosmisleno ukazuje da je Senad Avdi} sebe prikazao kao va‘nu
kariku u obavje{tajnim poslovima zapadnih zemalja. Tu nema nikakve gre{ke.
Evo, svako to mo‘e pro~itati i vidjeti koliko je sati u glavi Senada Avdi}a.
Ali, idemo dalje, u njegovom tekstu ima jo{ blentavih konstrukcija…
130 IZ SAFFA
SAFFA
Certifikat gluposti
“Pri~a otpo~inje prije nekoliko nedjelja na podru~ju Doboja gdje se
obrelo dvoje ljudi sa italijanskim dokumentima koji su stigli na preporuku
svojih navodnih prijatelja iz Afrike, ina~e ’bosanskih ratnih veterana’
trenuta~no nastanjenih u Italiji. Nakon {to su ih bosanski doma}ini tradi-
cionalno gostoprimljivo primili i zbrinuli, gosti iz Italije su pre{li na kon-
kretnu stvar: ’Treba nam u {to je mogu}e kra}em roku pet kilograma crvene
i pet kilograma sive ìve. Novac uop}e nije problem’.”
Po{to se Senad Avdi} prethodno pozivao na tajnu prepisku vode}ih
zapadnih zemalja, to bi ga zna~ilo da se u toj prepisci na{ao ovaj dio gdje je
potanko opisano kako su tekli pregovori o nabavci jal crvene jal sive ‘ive.
Koliko znamo, stilistika obavje{tajnih dokumenata ili slu‘bene koresponde-
ncije nema literarne elemente, pa }e prije biti da je Senad Avdi} sve to
izmislio. Ali, sto mu gromova, pa mogao je malo pametnije izmi{ljati.
Po|imo, recimo, od Avdi}eve nepismene konstrukcije koja glasi “gostopri-
mljivo primili”. U~enik osnovne {kole bi za ovaj bu}kuri{ dobio jedva tricu,
ali “na{ najbolji novinar” ima pravo na nepismenost. Helem, ispade da su
doma}ini tradicionalno gostoprimljivo primili te, bezbeli, tzv. islamske tero-
riste koji tra‘e ‘ivu. Prvo, kako je Senad Avdi} mogao znati za taj gosto-
primljivi prijem, i za ta~an sadr‘aj dijaloga? Drugo, ako su ti Afrikanci do{li
kod nekoga ko prodaje ‘ivu za trovanje ljudi, nema logike da ih tako opa-
san {vercer ugo{}uje u skladu sa bosanskom tradicijom. Ko biva, hanuma
je iznijela baklavu i {erbe, ~eljad su tr~karala okolo, a onda je babo iz se-
hare izvukao malo ‘ive, izvagao, kao paprike i patlid‘ane, pa otrov za tro-
vanje Italijana pazario sa teroristima Al-Kaide. Jer, fakat, Avdi}ev “tradi-
cionalni gostoprimljivi prijem” upu}uje da se trgovina ‘ivom odvijala u
ku}nom ambijentu, {to bi ga zna~ilo da na{ narod po ku}ama dr‘i tu ‘ivu.
Po tome smo, garant, posebni, jer ‘ive nema u Italiji, a da bi se Italijani
potrovali ‘ivom valja zapucat ~ak u Bosnu da se taj belaj nabavi. Ko zna,
mo‘da samo u nas ‘iva raste na granama, pa nam do|e kao privredna gra-
na, za izvoz i trovanje po{tenog svijeta. Neko, recimo, sadi, ubire i izvozi
kukuruz, a na{i doma}ini, seljaci, sade, beru i izvoze ‘ivu.
Jo{ jedan momenat iz Avdi}evog citata ukazuje da se radi o glupavoj
konstrukciji. Avdi} je haman prislu{kivao po Doboju pa bejagi zna kako su
teroristi kazali da “novac uop}e nije problem”. A {to bi bio problem? Valjda
se zna po{to je pet kila ìve na crnom trì{tu? Valjda su teroristi do{li na
pravu adresu, ~im su do Doboja zapucali iz Italije? Ne}e valjda tako opasan
posao obavljati na amaterskoj adresi? Kazati prodavcu ìve za trovanje ljudi
da “novac nije problem”, van svake je pameti. Novac se podrazumijeva.
Da ne duljimo… Tekst Senada Avdi}a je logi~ki {upalj sa svih strana.
Ta brljotina ukazuje jedino na patolo{ke literarne ambicije svoga autora
koji je na{ao isplativ razlog da izmi{lja opasne budala{tine, toliko naivne,
glupave, truhle, da ih ne bi {tampao ni jedan izdava~ roto-romana. U odno-
su na te logi~ke {upljine, lahko bismo ustvrdili da je Senad Avdi} glup ~ovjek,
ali nas u tome spre~ava ~injenica da je njegova glupost: prvo, unosan pri-
vatni biznis; drugo, opasnost za na{u zemlju.

Paradr‘avni spomenik
Glavni izvor profiterstva “Slobodne Bosne” su srbijanski i hrvatski
budèti, koji su do daljnjeg otvoreni za svaki vid uni{tavanja Bosne i
Bo{njaka. To ne zna~i da su sve zapadne zemlje voljne sudjelovati u nasta-
vku s&h agresije. Tim prije {to proizvodnja laì o tzv. islamskom terorizmu
u BiH pravi lakrdiju od stvarne borbe protiv tog terorizma. Ispada da za-
padne vlade imaju isti oblik retardacije kao Senad Avdi}. Zapadne vlade
definitivno ne èle da njihov medijski advokat u BiH bude neozbiljna i
neura~unljiva osoba poput {efa “SB”. Zato je komandant EUFOR-a, general
Dejvid Liki, 24. VIII 2005., dao sljede}u izjavu: “EUFOR nema informacija
o takvim aktivnostima, jer da imamo bar indicija da se tako ne{to de{ava u
ovoj zemlji, istog momenta bismo zajedno sa lokalnom policijom adekva-
tno reagirali.”
Dakle, kome }emo vjerovati: Senadu Avdi}u, koji se stoput dokazao
kao patolo{ki la‘ov, ili komandantu EUFOR-a koji tvrdi da u BiH nema tzv.
islamskih terorista? Na{e pravusu|e, zasad, ne vjeruje generalu Likiju, ~im
ne sankcionira opasne la‘i Senada Avdi}a koje ugro‘avaju bezbjednost BiH
i sramote na{u zemlju po Svijetu. Jer, Senad je Avdi} karika u lancu iz
Kara|or|eva, njega {tite ~etnici i usta{e, u svim varijantama i kostimima;
on ima status paradr‘avnog spomenika u ovoj dejtonskog paradr‘avi u ko-
joj zlo~inci dobijaju slobodu i ~ast, a patrioti progon i poni‘enje.
Senad Avdi} }e 4. decembra, u 15 sati i 45 minuta, odr‘ati predava-
nje na me|unarodnoj konferenciji o BiH, koja }e se odr‘ati u Frankfurtu.
(http://www.soz.uni-frankfurt.de/bosnien/bosnisch_konferenz.htm) Njegov-
im se la‘ima vjeruje. Njegove su la‘i roba na tr‘i{tu. Na{a istina ne slu‘i
ni~emu. Jer nema istine bez volje i mo}i.
Broj 152, 2. IX 2005.
132 IZ SAFFA
SAFFA
Jakob Finci za nas nije Jevrej, ve} je ravnogorski Srbin. Preko njega
niti mo‘emo, niti ho}emo, voditi zajedni~ku borbu sa evropskim
Jevrejima protiv krsta{izacije Evrope, a za bo{nja~ku i jevrejsku
jednakopravnost u Evropi.
Bo{njaci uz Jevreje,
Jakob Finci uz ~etnike
Ako se ostvari nakana da se Evropa ustavno definira kao kolijevka
kr{}anstva, to }e najte‘e pogoditi Bo{njake i evropske Jevreje. Ova dva evro-
pska naroda bi postali podstanari na svome kontinentu. I jedan i drugi
narod nose iskustvo genocida, koji su se dogodili uz pre{utnu saglasnost
evropskih dr‘ava. Istjerivanje Bo{njaka i Jevreja iz evropske porodice, uda-
rilo bi pe~at na evropsko sau~esni{tvo u holokaustu nad Jevrejima, i u ge-
nocidu nad Bo{njacima. Otud Bo{njaci i Jevreji imaju jednake evropske
interese. Bo{njaci ne mogu bogzna{ta promijeniti u sudbinskim tokovima,
ali Jevreji mogu. Jevreji su sila kojoj bo{nja~ka nesila mo‘e tek poslu‘iti
kao dokaz da bi jo{ neki evropski narodi bili pogo|eni krsta{izacijom Evro-
pe. Ali, {ta je nas briga {to bismo mi za ne{to poslu‘ili Jevrejima, kad bi
Jevreji u guranju svoga interesa poslu‘ili nama. Pitanje bo{nja~kog odnosa
prema evropskim Jevrejima name}e se kao jedno od najbitnijih u promi{lja-
nju na{e evropske budu}nosti.
Trenutno, u Bo{njaka se niko ne bavi ovim strate{kim promi{ljanjem.
U inteligenciji, i u narodu, razli~iti su stavovi o Jevrejima. Tradicija nas u~i da
smo prema Jevrejima stolje}ima imali blagonaklon odnos. Od kad smo ih
prihvatili nakon progona iz [panije, pa preko Drugog svjetskog rata kada
smo ih pred holokaustom skrivali u svojim ku}ama, familijama, no{njama,
trajalo je to kom{ijsko pobratimstvo. A onda su Jevreji, u vrijeme genocida
nad Bo{njacima, zdimili u Izrael, ili ko zna kuda. Oni su mogli napustiti
bosanski pakao, a mi nismo. Nije im bilo ni na kraj pameti da se s nama
solidari{u u smrti. Mo‘da ih se mo‘e razumjeti. Ali, eto, na{im je djedovima
bilo na pameti da rizikuju svoje ‘ivote skrivaju}i Jevreje pred nacistima. Kukavi-
~ki odlazak Jevreja iz Bosne u na{im je glavama protresao vi{estoljetnu tradic-
iju kom{iluka, kojom smo se samo mi, kao doma}ini, mogli ponositi. U toj
{upljini, u kojoj smo ostali sami sa svojom smr}u, nametnulo nam se pore|enje
sa palestinskom sudbinom. Po~eli smo suosje}ati sa Palestincima, s kojima
niko ne suosje}a, kao ni sa nama, a sve smo Jevreje strpali u Izrael. Sazrela je
potreba da evropske Jevreje odvojimo od Izraela, Palestince od Bo{njaka, i
da se malo zagledamo u ra~un, ba{ onako kako bi to ~inili Jevreji.
Izrod iz tradicije
Glavna prepreka u reafirmaciji bo{nja~kih veza sa Jevrejima je Jakob
Finci oko ~ijeg se zlolika i zlodjela danas vrti cjelokupno bosansko jevre-
jstvo. Ovaj predratni anonimi gra|ani Sarajeva, koji je bio zaposlen u

nekakvoj bezveznoj firmi, posljednjih je godina postao najmo}niji ~ovjek u
bh. dr‘avi. Izgubili bismo mnogo dragocjenog novinskog prostora kada bismo
najbrajali ~ega je sve taj Jakob Finci direktor, ~ega predsjednik, koliko funkcija
i plata ima. Jednostavno re~eno, to je jedna bagava nau~na fantastika koja
mo‘e funkcionirati samo u dejtonskoj Bosni, gdje nema ni jednog jal Srbi-
na, jal Hrvata, jal Bo{njaka, da bude jal pametan jal podoban koliko taj
jedan Jakob Finci. Tolike funkcije, tolika mo} u jednom ~ovjeku, prosje~nih
sposobnosti i sumnjivog morala, ukazuju na svu traumati~nost dejtonskog
sistema. No, ne}emo dublje o tome.
Neko bezbeli ra~una da Jakob Finci simbolizira bosansko jevrejstvo i
da kao takav mo‘e biti vjeran reprezent jevrejskih stolje}a u Bosni. To {to je
njegova familija ovdje 300 ili vi{e godina ne zna~i ni{ta ako se jedan ~lan te
familije iskazao kao izrod od tradicije bo{nja~ko-jevrejskog kom{iluka, a
nekada, bogme, i pobratimstva. Tog nekog ko Jakoba Fincija gura na sve te
pozicije, i daje mu faraonsku mo} u nakin|urene ru~ice, treba obavijestiti
da Bo{njaci ovog Jevreja ne ra~unaju u Jevreje, ve} u ~etnike, pa je
Bo{njacima isto da li na Fincijevim funkcijama sjedio neki Radovan Karad‘i}
ili Jakob Finci. Bo{njaci nemaju ni{ta protiv da se, eto, ako ba{ mora, na
svim tim funkcijama na|e nekakav Jevrej, ali Jevrej koji }e po{tovati tradi-
ciju bo{nja~ko-jevrejskih lijepih odnosa, i Jevrej koji se ne}e iskazivati kao
karad‘i}evska srbenda. Ovo bi prvo morali razumjeti Jevreji koji guraju Ja-
koba Fincija, ili koji dopuste da se Jakob Finci gura u jevrejsko ime, jer
Bo{njaci u tom Jakobu Finciju odve} ne vide ni{ta jevrejsko, osim forme
koju ovaj mutni tip obilato zloupotrebljava za velikosrpske i genocidne
interese. A kad to razumiju sami Jevreji, onda bi to morali razumjeti i
me|unarodni firauni koji u ime jevrejstva, dakle neke vrste neutralnosti,
guraju tog Jakoba Fincija. Kona~no: Jakob Finci je pro~itan kao sluga ve-
likosrpskih interesa, kao mrzitelj bo{nja~kog naroda, kao razara~ bosanskog
multietni~kog duha, kao neprijatelj jevrejstva u Bosni, i takav je tip, barem
{to se Bo{njaka ti~e, sva svoja vrata zamandalio. Njemu nema povratka
me|u Jevreje, one koje pamti tradicija bosanskog kom{iluka, i zalud ga je
dr‘ati tu, me|u nama, da s kapicom izigrava Jevreja, kad svaki pismen
Bo{njak u njemu vidi ~etnika.
Na{minkani Jevrej
Poduga~ak je spisak aferima Jakoba Fincija koje bismo mogli navesti
argumentiraju}i gore izre~ene stavove. Sje}amo se, samo u posljednjoj godi-
ni, kako je, kao ~elni ~ovjek Regulatorne agencije za komunikacije, izmi{ljao
tzv. antisemitizam u Bo{njaka, kako je kriminalno zloupotrijebio propise
RAK-a da izmisli kaznu od 50.000 maraka za tzv. antisemitsku hudbu na TV
Alfa, pa kako je sa istom namjerom ka‘njavao jo{ neke bosanske rtv stan-
ice, dok s druge strane nije ni{ta adekvatno poduzimao da kazni svako-
dnevno ~etni~enje i pozivanje na zlo~in Bijeljinske tv, niti nekih drugih
karad‘i}evskih medija. Sje}amo se kako je izletio na sesiju Kruga 99 da nas
navu~e na referendum o tzv. ustavnim promjenama, a s ciljem da se omogu}i
legalni okvir za otcjepljenje Republike Srpske. Tada su na ovu Fincijevu
134 IZ SAFFA
SAFFA
podvalu nasjeli i plitkoumni kadaifi iz Vije}a kongresa tzv. bo{nja~kih inte-
lektualaca, ali su se nakon na{e analize u posljednji ~as povukli iz izdaje.
Potom, pri~alo se da je Finci ne{to brljao oko Hagade u toku rata, ali nema
nikakvih pouzdanih informacija da je poku{ao ukrasti Hagadu i prodati je
za goleme pare. înjenica jeste da su Hagadu ~uvali naoru‘ani Bo{njaci,
valjda od nekoga ko je htio ukrasti ovo bosansko blago. Ima mno{tvo pri~a
o Jakobu Finciju, od kockarskih, do kriminalnih, ali nas one ne zanimaju.
Zanima nas moralna dimenzija ovog na{minkanog Jevreja. A o toj moralnoj
dimenziji u nastavku ne}emo govoriti mi, jer se nama, bo{nja~kim, mo‘da
ne vjeruje. Neka o tome ne{to ka‘e Tilman Cilh, lider Dru{tva za ugro‘ene
narode i najve}i svjetski borac za istinu o genocidu nad Bo{njacima.
Za razliku od Tilmana Cilha koji je prvi svijetu obznanio da je “ve}
prve godine rata postojalo najmanje 200 srpskih koncentracionih logora u
kojima je stradalo 250.000 Bosanaca, gotovo isklju~ivo civila”, Jakob Finci
je, kako tvrde ljudi iz na{e dijaspore, hodao po svijetu i pri~ao o tzv.
gra|anskom ratu u BiH. Tilman Cilh je objavljivao knjige, istraìva~ke stu-
dije, agresiju i genocid nazivao pravim imenom, apelirao na svijet da pre-
kine ubijanje Bo{njaka, prvi je obznanio da je “tokom prve godine agresije
na BiH bilo silovano najmanje 20.000 bosanskih èna, prete`no musli-
manki”, te da su ta “silovanja vr{ena ve}inom u logorima, i organizovano”,
prvi je obznanio da je “najmanje hiljadu dàmija dignuto u vazduh i
uni{teno”… Za to vrijeme, a i poslije, i do danas, Jakob Fincije nije izrekao
ni milioniti dio istine o genocidnoj agresiji na Bo{njake, onako, jasno i
otvoreno, kako je to rekao Tilman Cilh. Stoga se Tilman Cilh ima smatrati
prvi i najupornijim svjetskim borcem za istinu o genocidnoj agresiji nad
Bo{njacima, i kad takav svjetski autoritet ne{to kaè, onda je to te{ko k’o
giviht, teè i ja~e od svake na{e misli. A {ta je o Jakobu Finciju rekao Tilman
Cilh?
Jevrejska lakrdija i sramota

U “Oslobo|enju” od 2. VIII 2005. objavljena je sljede}a Cilhova izja-
va: “Bio sam iznena|en kako on negira genocid. Bio sam jako tuàn da on
na svojim izlaganjima u Njema~koj zaboravlja i zanemaruje `rtve, ène iz
logora za silovanje, ubijene zato~enike Omarske, Trnopolja, Keraterma, Luke
Br~ko i raznih logora u Fo~i, kao i vi{e od deset hilajda `rtava u Sarajevu”.
Odgovaraju}i na reagiranje jednog ovda{njeg Fincijevog potr~ka, kojeg,
mo`da, moèmo nekad tematizirati, u tekstu od 26. VIII 2005. Cilh je do-
dao: “(…) Ja nisam govorio o Jevrejskoj op{tini nego o Jakobu Finciju, koji
mi je nakon rata u BiH, nakon zlo~ina u Srebrenici, rekao da se ratni zlo~ini
u BiH ne mogu okarakterizirati kao genocid. Smatram da je prisustvo Ja-
koba Fincija na me|unarodnim skupovima i diskusijama problemati~no” -
napisao je Tilman Cilh.
Polemika se ina~e vrti oko tzv. komsije za istinu i pomirenje ~iji je
lider, pored desetak drugih liderskih funkcija, upravo Jakob Finci. Ali nas,
sada, ne zanima ta ~etni~ka komisija. Zanima nas ~injenica da je jedan
Tilman Cilh posvjedo~io da Jakob Finci negira genocid nad Bo{njacima, da

je {tetan na me|unarodnim skupovima o BiH, po kojim ga, o~ito, vodaju
~etni~ki lobiji, da Cilh pravi razliku izme|u Jevrejske op{tine, dakle bosa-
nskih Jevreja, i Jakoba Fincija… Takav nam je antijevrej podmetnut da pre-
ko njegovih ~etni~kih operacija razumijevamo bosansko jevrejstvo. Radi se
o ~etni~koj podvali, jer po~etni~eni Jakob Finci ima zadatak da konfrontira
Bo{njake sa Jevrejima, i to tako {to svoja zla pokriva jevrejskim imid‘om,
pa prosje~an Bo{njak otpor prema Jakobu Finciju transponira u otpor pre-
ma jevrejstvu.
Prema na{im saznanjima, mnogi sarajevski Jevreji Jakoba Fincija
smatraju lakrdijom i sramotom za Jevreje. Oni imaju svoje razloge, a mi
svoje. Nama je potrebno savezni{tvo sa evropskim Jevrejima, a to savezni{tvo
ne mo‘emo ostvariti preko Jakoba Fincija koji je, za nas, osvjedo~eni ve-
likosrpski potr~ko. Jednostavno kazano – taj Jakob Finci za nas nije Jevrej,
ve} je ravnogorski Srbin. Preko njega niti mo‘emo, niti ho}emo, voditi
zajedni~ku borbu sa evropskim Jevrejima za na{u zajedni~ku jednako-
pravnost u Evropi.
Broj 153, 16. IX 2005.
136 IZ SAFFA
SAFFA
Bo{njak koji nije spreman da osudi nekoliko zlo~ina koji su ~inje-
ni u ime Bo{njaka, i da suosje}a sa ‘rtvama tih zlo~ina, takav
Bo{njak nije sposoban da osjeti svetost bo{nja~ke ‘rtve. Mi koji
smo Bo‘ijom Voljom ostavljeni u ‘ivotu, zadu‘eni smo da gradi-
mo uspomenu na bo{nja~ku ‘rtvu, a prvi kamen u toj gra|evini
mora biti kontinuirana distanca od Grabovice, Uzdola, Kazana...
Bo{nja{tvo u Grabovici
Polovinom devetog mjeseca postala je aktuelna pri~a o monoetni~kim
suosje}anjima sa ‘rtvama zlo~ina. Najednom se otkrilo da na komemora-
cijama prisustvuju samo vjerski i politi~ki predstavnici naroda ~ije su ‘rtve,
ali ne i naroda ~iji su pripadnici po~inili zlo~in. Budu}i da u agresiji na BiH
nisu svi jednako stradali, Bo{njaci imaju najve}i interes da im se ‘rtve pamte
i da obavezuju politi~ku stvarnost.
@rtva u avlijskom krugu

Kultura pam}enja je primarni bo{nja~ki interes. Ali, kulturu pam}enja
je u bh. kontekstu jalovo graditi na separatisti~kim, monoetni~kim pozici-
jama, jer ono {to nema dr‘avne, dakle, multietni~ke atribute, skon~ava kao
privatna stvar jednog naroda. Ako je, pak, kultura pam}enja rasprostrta na
dr‘avni prostor, tada je bo{nja~ka ‘rtva obavezuju}a za sve, kao i srpska i
hrvatska. Nama, kao narodu koji je podnio najve}e ‘rtve, ne smiju smetati
‘rtve iz srpskog i hrvatskog naroda, tim prije ako afirmacija sje}anja na
srpske i hrvatske ‘rtve doprinosi pam}enju na{ih ‘rtava u okvirima bh.
dr‘avne zajednice. Jednako pam}enje svih bh. ‘rtava istaklo bi razliku u
stradalni{tvu, a time i moralnu superiornost bo{nja~kog naroda.
S druge strane, pak, srpske i hrvatske ‘rtve imaju rezervno mjesto u
velikodr‘avnim korpusima, tako da bh. srpstvo i hb. hrvatstvo ne moraju
osje}ati ambiciju da se sve bh. ‘rtve jednako pamte. Danas je bh. Srbima i
hb. Hrvatima srodstvenija varijanta u~lanjivanja svojih ‘rtava u velikodr‘avne
mu~eni~ke karavane, nego li promi{ljanja neke zajedni~ke bh. komemorije.
Svesrpstvo i svehrvatstvo imaju u{timane hegemonisti~ke magnetizme, dok
s ove strane uop}e ne postoji dugoro~na strategija pam}enja bo{nja~ke
‘rtve, koje, dakle, u punom kapacitetu nema, bez pam}enja svih
bosanskohercegova~kih ‘rtava.
Bo{nja~ka ambicija se, kao i u mnogim drugim slu~ajevima, svela na
avlijski krug, valjda i u provincijalnom ra~unu da bi pam}enje srpskih i
hrvatskih ‘rtava moglo umanjiti dimenziju bo{nja~kog stradalni{tva. Zapravo
je suprotno: pam}enje svih ‘rtava, jednakom mjerom, mo‘e samo ista}i
genocidni kontekst u kojem je ro|ena bo{nja~ka ‘rtva. U tom kratkovidom
strahu bo{nja~ka se ‘rtva ti~e samo Bo{njaka, a ~ini se da postoji put da se
ti~e svih, podjednako. Da bi se to ostvarilo, Bo{njaci moraju ~initi prvi
korak, sve dok se ne probije dno srpskog i hrvatskog morala, e kako bi se

na suosje}anje uzvratilo suosje}anjem. Pravo re~eno, Bo{njaci i nemaju
drugog izbora.
Otvoreni poziv
Medijska i politi~ka aktuelizacija pri~e o monoetni~kim suosje}anjima
sa ‘rtvama zlo~ina, krenula je nakon {to sam 7. septembra, dva dana prije
obilje‘avanja 12. godi{njice zlo~ina u Grabovici, bo{nja~kim zvani~nicima
uputio otvoreni poziv da prisustvuju ovoj komemoraciji. Da ne bih
prepri~avao ovaj kratki poziv, ovdje }emo ga ponoviti:
- “Bo{nja~ki zvani~nici kona~no su du`ni pokazati trajno suosje}anje
spram nekoliko zlo~ina koji su po~injeni u bo{nja~ko ime, a kojima je uka-
ljana svetost genocida nad Bo{njacima. Bo{nja~ka politika nema pravo
o~ekivati da }e iko suosje}ati sa bo{nja~kom `rtvom, dokle god bo{nja~ki
narod ne suosje}a sa `rtvama nekoliko zlo~ina koje su po~inili bo{nja~ki
izrodi.
Svaki zlo~in koji je po~injen u ime ma kojeg bh. naroda, prvo se ti~e
tog naroda, a tek onda naroda iz kojeg poti~u ‘rtve. Dokle god se bh. naro-
di, preko svojih zastupnika, ne ograde od zlo~ina po~injenih u ime srpstva,
hrvatstva ili bo{nja{tva, dotle }e ih pratiti kolektivna odgovornost.
U Grabovici su u no}i 8. na 9. septembar 1993. ubijena 33 hrvatska
civila. Najmla|a ‘rtva bila je ~etverogodi{nja Mladenka Zadro, a najstarija
Marko Mari}, ro|en 1906. godine. Nema nikakvog opravdanja {to dosad ni
jedan bo{nja~ki zvani~nik nije prisustvovao ni jednom komemorativnom
obilje‘avanju ovog zlo~ina. Svakog 9. septembra Bo{njacima je mjesto u
Grabovici! Jer, Grabovica se vi{e ti~e Bo{njaka, nego Hrvata. Kao {to bi se
zlo~in u Ahmi}ima trebao vi{e ticati Hrvata, nego Bo{njaka.
Upitat }e neko: a za{to prvo Hrvati ne odu u Ahmi}e, pa }e i Bo{njaci
do}i u Grabovicu? Zato {to Hrvati, a i Srbi, imaju rezervnu varijantu, a
Bo{njaci nemaju, zato {to Bo{njaci moraju prvi svjedo~iti spremnost na
suosje}anje, kako bi za sebe mogli tra‘iti isto.
Ako u petak, 9. septembra, bo{nja~ki zvani~nici odu u Grabovicu i oda-
ju po{tu nevinim ‘rtvama bo{nja~kog zlo~ina, za o~ekivati je da bi i hrvatski
zvani~nici do{li u Ahmi}e. Slavenski je obi~aj da se na ‘alosti ne poziva.”
Ovaj otvoreni poziv je 7. IX emitirala Federalna novinska agencija, a
sutradan su ga prenijeli “Dnevni avaz” i “Jutarnje novine”. U petak, 9. IX,
kada je za 15 sati zakazana komemoracija u Grabovici, u “Dnevnom avazu”
je izi{ao tekst u kome je delegacija Bosanske stranke najavila svoj odlazak
u Grabovicu, dok su se o ovom pozivu pozitivno izjasnili i Amor Ma{ovi} i
Sejfudin Toki}.
Ma{ovi} je rekao: “Bo{njaci svojim dolaskom u Grabovicu opet trebaju
prvi iskora~iti kao {to su to i do sada uvijek ~inili”, a Toki} je rekao: “Ono
{to smatram va`nim i presudno bitnim za budu}nost BiH jeste prevazilaènje
etni~kog karaktera zlo~ina i u tom kontekstu pogre{ne logike àljenja i
po{tovanja samo svojih `rtava”.
Uprkos primjerenoj, dvodnevnoj promociji ideje da na komemoraciji
u Grabovici prisustvuju bo{nja~ki zvani~nici – tamo se nije pojavio niko.
138 IZ SAFFA
SAFFA
Izuzev delegacije Bosanske stranke, ~iji opozicioni status ne mo‘emo podve-
sti pod zna~enje - bo{nja~ki zvani~nici.
Podoban poziv nepodobnog autora

Znakovito je gibanje politi~kog ambijenta nakon ovih doga|aja.
Dr‘avni tv kanali su izvijestili da je u Grabovici odr‘ana komemoracija, ali
su ovaj put odjednom otkrili da se tu nije pojavio niko od bo{nja~kih
zvani~nika. Pravo je ~udo kako im to nije upadalo u oko u vrijeme kada je
ovim frtaljem BiH vladala SDP-Alijansa. Mogli su i tada, a i sada, prozvati,
recimo, Zlatka Lagumd‘iju, jer je i on, k’o biva, Bo{njak. Po vje{ta~koj podjeli
na bo{nja~ke ekstremiste i demokrate, valjda bi bilo prirodno da se upravo
SDP-ovi tzv. Bo{njaci pojave na ovoj komemoraciji, jer, eto, njima haman
ne smetaju te nacionalne razlike. Ali, niti je ideja za dolazak Bo{njaka u
Grabovicu potekla od nekog intelektualca iz njihovog kvislin{kog kruga,
niti je iko od njih oti{ao u Grabovicu. Zato su dr‘avni tv kanali pre{utali
moj poziv, dakle, zbog moje nepodobnosti, a ne zbog poziva, iako su imali
priliku da dan-dva prije afirmiraju i osna‘e ovu ideju, te da uti~u na dolazak
bo{nja~kih zvani~nika. Pre{utkivanje poziva im nije smetalo da se poslije
dobave‘u te ideje i da je tuma~e kao kvalitetnu i po‘eljnu. To nam ukazuje
da u na{em dru{tvu postoje obilje‘eni ljudi.
Jednako, ili gore, pro{la je delegacija Bosanske stranke, koja je zapu-
cala iz Tuzle, pet sati tam – pet sati vam, da bi joj se dogodilo da se njeno
prisustvo u Grabovici na dr‘avnim tv kanalima tuma~i kao – strana~ka pro-
mocija. Urednici dr‘avnih tv kanala su taj ~in dobre volje srozali do poni‘enja.
E, sad valja postaviti pitanje: a {ta fali i promociji, ako je ta promocija u
slu‘bi pomirenja, povjerenja, tolerancije, multietni~nosti?! Da je u Grabo-
vicu do{ao Lagumd‘ija bilo bi to tuma~eno kao vrhunski demokratski ~in.
Umjesto da dr‘avni tv kanali ovakve iskorake izdignu na nivo op}edru{tvene
vrline i koristi, oni ih tretiraju u ovisnosti od ideolo{ke podobnosti. Neki
ljudi i stranke imaju rezervirano mjesto pravednika i boraca za mir i tole-
ranciju, pa makar ni{ta ne ~inili, a drugi, opet, rezervirano mjesto ekstre-
mista, mud‘ahedina, vehabija, pa makar svojim primjerom, konkretno,
svjedo~ili da su bolji i vredniji od ovih la‘nih veli~ina.
Ka ‘ivotu ‘rtve
[teta je {to se bo{nja~ki zvani~nici nisu odazvali na poziv da budu u
Grabovici. Mogli su svojim prisustvom oja~ati moralni kredibilitet bo{nja-
~kog naroda, jer bi se ispostavilo da Bo{njaci imaju snage, superiornosti,
da se suo~e sa zlo~inima ~injenim u bo{nja~ko ime. Na to nisam ukazivao
samo ja, ve}, evo, i nekoliko drugih Bo{njaka. Te{ko je vjerovati da desetine
politi~ara iz SDA ne ~itaju novine, pa da u dva dana nisu zapazili ove pozive.
Novinari dr‘avnih tv kanala jedva su do~ekali da u Grabovici ne bude
ni jedan bo{nja~ki zvani~nik. Zato su u utorak, 13. IX, u tre}i Dnevnik,
pozvali lidera SDA Sulejmana Tihi}a, da ga o tome propitaju. Tihi} je, i ovaj
put, pokazao rasko{ svoje (ili na{e) zalutalosti. Na pitanje za{to nije bio u
Grabovici, odgovorio je: “Da sam dobio poziv, i{ao bih u Grabovicu. I{ao

bih i bez poziva da sam znao za komemoraciju. Nisam bio obavije{ten”.
Tihi} nije mogao dati goru izjavu, jer se ispostavilo da la‘e, da ne zna, da
ne vidi... Prvo, morao je znati da se na komemoracije ne poziva, jer je to
stvar op}e kulture. Drugo, pokazao je da ne zna za komemoraciju, a to
zna~i da ne prati doga|aje i ne ~ita novine, a lider koji ne zna {ta se oko
njega doga|a, treba da radi neke jednostavnije poslove. Tre}e, bilo je potpu-
no jasno da Tihi} petlja i la‘e, {to je stvorilo mu~an utisak, jer je ipak on,
kakav-god, reprezent svih nas, a me|u nama je mnogo vi{e ~estitih i iskrenih
ljudi. Napose, klju~ni dokaz da Tihi} govori jedno a ~ini drugo ispostavio se
u ~etvrtak, 15. IX, kada je u Uzodlu obilje‘ena 12. godi{njica masakra nad
41 Hrvatom, a gdje tako|er nije bio niko od bo{nja~kih zvani~nika. Ako se
ve} zglajzalo na Grabovici, popravni je mogao biti u Uzdolu. No, bo{nja~ka
politika o~ito ne namjerava konkretizirati svoje estradno suosje}anje sa
‘rtvama nekoliko zlo~ina koji su po~injeni u ime Bo{njaka. Taj sehard‘ijski
provincijalizam, ta intelektualna i patriotska tupavost, ugro‘ava vitalne
bo{nja~ke interese, koji su direktno ovisni od statusa bo{nja~ke ‘rtve.
Kona~na je istina: Bo{njak koji nije spreman da osudi nekoliko zlo~ina
koji su ~injeni u ime Bo{njaka, i da suosje}a sa ‘rtvama tih zlo~ina, takav
Bo{njak nije sposoban da osjeti svetost bo{nja~ke ‘rtve. Mi koji smo Bo‘ijom
Voljom ostavljeni u ‘ivotu, zadu‘eni smo da gradimo uspomenu na
bo{nja~ku ‘rtvu, a prvi kamen u toj gra|evini mora biti kontinuirana dista-
nca od Grabovice, Uzdola, Kazana... Tek tada, i tek tako, bo{nja~ka ‘rtva }e
imati pravo na dostojanstven ‘ivot, u pam}enju i u opomeni.
Broj 154, 30. IX 2005.
140 IZ SAFFA
SAFFA
Ako je na{ brat iz Gornje Mao~e zagreba~kom novinaru uistinu
govorio o d‘ihadu, o na{em ratu protiv Evrope, onda se moramo
zamisliti nad tom zajednicom tzv. vehabija u kojoj svako mo‘e trtlj-
ati {ta mu je volja i u nevolji ~initi jo{ goru nevolju.
D‘ihad je opstanak Bo{njaka

Svake se hefte dogodi makar po jedan gadan medijski atak na svetost
bo{nja~ke ‘rtve. U normalnog bi se naroda na proteste odmah dizali svi
politi~ki i dru{tveni subjekti. Da Jevreju darne{ u Au{vic, da Srbinu darne{
u Jasenovac – o~i bi kopali! U nas, niko, nimuekaet. Stara je to pri~a, stoput
isklofana, pa je mu~no opet postavljati pitanje ugursuznog i nepismenog
karaktera bo{nja~ke politike. Vrtimo se oko ~injenice da u Bo{njaka ni je-
dna politi~ka instanca ne prati medijsku i politi~ku agresiju na bo{nja~ku
‘rtvu, od ~ijeg (ne)priznavanja ovisi politi~ka budu}nost BiH, pa i regije.
Jer, ako bo{nja~ka ‘rtva bude ‘ivjela u kontekstu genocida, srpska i hrva-
tska hegemonija }e ostati bez perspektiva; ukoliko se, pak, ta ‘rtva prika‘e
kao krivac, kao krvnik, srpsko i hrvatsko zlo~instvo nad Bosnom i Bo{njacima
dobit }e auru pravednosti, i jo{ pride – antiterorizma.
Bo{nja~ka se ‘rtva mo‘e ubijati, i ubija se, na stotinu na~ina, ali se
jedan ispostavio kao najkra}i: optu‘ivanje Bo{njaka za tzv. islamski terori-
zam. Jedna novina, i ma koji novinar, ne mogu braniti narod od ove regio-
nalne operacije koju podr‘avaju nekolike zapadne vlade. Mi mo‘emo tek
fragmentarno obraditi poneki paradigmatski slu~aj. Ali, to nije sistem, to
nije kapacitet odbrane kakav zahtijeva kontinuitet medijske i politi~ke sa-
tanizacije Bo{njaka. Bez postojanja centra za informativne i strate{ke opera-
cije, kakvog imaju sve samoodr‘ive nacije, nemogu}e je egzistirati kao
politi~ki narod. Po nemanju strate{kog odnosa prema sebi i svome okru‘e-
nju, mi prije li~imo na putuju}u ~ergu, nego na naciju. Eto, i pored najbolje
volje, te{ko je prona}i politi~ke elemente po kojima bismo se uporedili
makar za Srbima i Hrvatima. To {to smo opstali, u genocidu, stvar je nago-
na, to {to slovimo kao politi~ki narod, stvar je slu~ajnosti, ustavnog naslije|a;
ali, to {to smo politi~ki, ekonomski, kulturno, obrazovno, medijski i kako
god ho}e{ – povaljeni, zatrti u ovih nekoliko godina – e, to je ve} stvar
na{ih istinskih, nultih, organizacionih potencijala. Mi, kao politi~ki narod,
u organizacionom smislu, ne postojimo, pa nas je lahko pokoriti; nisu Srbi
i Hrvati toliko sposobni koliko smo mi nesposobni; nisu njihove la‘i o
nama toliko dobre da ih je te{ko razobli~iti, ali mi te la‘i niti ~ujemo, niti
nas zanimaju, pa ih i ne demantiramo, ~ime la‘i postaju istina, ~ime geno-
cidni kretenluk postaje vrlina, i ~ime na{a plemenitost postaje tzv. islamski
terorizam.
Po{to se ne mo‘emo osloniti na bo{nja~ku politiku, a po{to ne ka-
nimo mirno gledati razaranje na{e ~estitosti, na{e je da poku{amo sa~uvati
makar ne{to. Nije bitno da li }emo u tome uspjeti. Bitno je da to ~inimo.

Kand‘ija nepravde
Postoje informacije, pa i vjerodostojne intencije, da je bo{nja~ka
politika odlu~ila ‘rtvovati tzv. vehabijsku zajednicu u BiH kako bi sebe pri-
kazala kao partnere u borbi protiv tzv. islamskog terorizma. Samo totalni
mamlazi mogu imati tako glupavu ra~unicu! Jer, ako se tzv. vehabijska za-
jednica u BiH prika‘e kao teroristi~ka, cijeli }e bo{nja~ki narod ponijeti
takav biljeg. Jer te tzv. vehabije nisu pale s Marsa, oni su dio ovog naroda,
njegovih prirodnih razli~itosti, i prava na razli~itosti. U Bo{njaka ima i atei-
sta, i srbista, i kroatista, i jehovinih svjedoka, i pankera, i folkera, i svakakvih
burgija, pa {to ne bi bilo i tzv. vehabija. Stepen netolerancije prema tzv.
vehabijama dokazuje do koje je mjere totalitarno i bolj{evi~ko ovo dru{tvo
koje sebe naziva demokratskim i multietni~kim. Na sva se zvona arlau~e o
jedinstvu razli~itosti, o toleranciji, ali nikome ne smetaju razni krsta{i koji
kane pokrstiti Bo{njake, niti kome smetaju, recimo, jehovini svjedoci, sme-
tnja su samo i isklju~ivo tzv. vehabije. Ta nelogi~nost ukazuje da se ne radi
o prirodnoj smetnji, ve} o konstrukciji, jer preko satanizacije tzv. vehabija
treba da se satanizira bo{nja~ki narod. Agresivna kampanja treba da u
Bo{njaka stvori uvjerenje kako bi se uklanjanjem tzv. vehabija rije{io probl-
em, jer, kona~no, ne bismo imali brade, i skra}ene nogavice, pa bismo
mogli rahat da li~imo na Srbe i Hrvate. Ali, kad ukloni{ brade, i skra}ene
nogavice, na red }e do}i sve drugo {to nije kao prvo; zasmetat }e tada
mahrame, francuske kape, ezani, munare, islamske {kole… Kad se jednom,
kand‘ijom nepravde, pomjeri granica tolerancije, proces se nastavlja i
uslo‘njava. Mene, osobno, uop}e ne zanimaju tzv. vehabije, pa ni jehovini
svjedoci, ni peti, ni deseti, zanima me isklju~ivo pravo svakog ljudskog bi}a
da svoju vjeru ispoljava onako kako ho}e. Drugo, zanima me ~injenica da te
tzv. vehabije nikome nisu nanijele nikakvo zlo, pa nije u redu da se nekakvi
ljudi ka‘njavaju i progone ni za {to. Ako bi nekada te tzv. vehabije, ili neko
drugi, namjeravao da ugrozi pravni i demokratski poredak, da uzja{e ne~iju
slobodu, ja bih bio prvi koji bi se tome usprotivio. …Kao {to sam jo{ prije
11. septembra bio prvi koji je ustao u za{titu tzv. vehabija, kada su njihovu
zajednicu progonili iz Bo~inje, i kada su svi vrli demokrati lajali kako te
ljude treba protjerati, i kako im ne treba dozvoliti da se igdje zajedno nase-
le. Tekst pod naslovom “Imaju li mud‘ahedini iz Bo~inje ljudska prava”
objavio sam u “Oslobo|enju” 5. septembra 2000. godine. Dogodilo se da
se jedna grupa tzv. vehabija sa svojim familijama naseli u Gornju Mao~u
pored Br~kog, ne slute}i da }e koju godinu poslije postati nevi|ena evro-
pska medijska atrakcija.
Razlike i tolerancija
Svaki bi normalan i demokratski opredjeljen ~ovjek morao biti sretan
{to u na{oj zemlji ‘ive razli~itosti, koje se izme|u sebe dopisuju interkultu-
ralnim relacijama, i koje se unutar sebe uslo‘njavaju u razlikama i toleranci-
jama. Samo kockasti umovi mogu biti protiv ~injenice da u Gornjoj Mao~i u
miru ‘ivi jedna zajednica koja ima svoja pravila pona{anja i vjerovanja. Za
mene, pak, ova ~injenica svjedo~i o bogatstvu moje zemlje koja je, valjda,
142 IZ SAFFA
SAFFA
toliko {iroka i pitoma da i daleki tzv. vehabizam mo‘e podnijeti u svojoj
stolje}ima njegovanoj toleranciji. Jer, ako smo u stanju tolerirati malu grupu
koja prakticira jedno u~enje koje nema korijena u na{oj islamskoj, a ni bosa-
nskoj tradiciji, onda smo sposobni i da toleriramo sve one razlike koje su
interkulturalnim relacijama natalo‘ile identitet zajedni~ke ba{tine. Tek tako
postajemo svjesni da su sve na{e razlike dopisane onim od ~ega se razlikuju.
Postajemo svjesni dejtonskog apsurda. Prisustvo svake nove razlike u~vr{}ava
postoje}e razlike kao identitet, kao povijesno pravilo, i suprotstavlja ih ovom
povijesnom izuzetku. Ovo bi trebali znati upravo oni (pla}eni) intelektualci
koji predvode hajku protiv tzv. vehabija, a ne ja koji me|u budalama raznih
fela slovim kao “komesar vehabija” i “vo|a islamske revolucije”. Fakat je da
simpatiziram te tzv. vehabije, ne {to mi se svi|aju, ve} zbog njihove
ugro‘enosti, jednako kao {to sam 1992. {titio lojalne Srbe u Tuzli koje su
verbalno progonili bo{nja~ki bolesnici, pa me zbog toga SDA proglasila
“~etni~kom i neprijateljem muslimanskog naroda”.
Po{to bo{nja~ka politika o~ito namjerava preko ugnjetavanja tzv. ve-
habija izmi{ljati svoj antiteroristi~ki karakter, a da nije ni svjesna da tako
Bo{njake gura u nepostoje}u krivicu, i po{to tzv. vehabije nisu ni~im zaslu‘ile
tu nepravdu, moje je da im onako, jaranski, komesarski, ne{to reknem.
Njujork u Doboju
Obru~ se ste‘e. Ne znam gdje }e se zaustaviti. Zasad se intencije mogu
~itati iz nevi|ene medijske hajke na Gornju Mao~u. Pisali smo kako je
izmi{ljeno da je Gornja Mao~a trebala napasti Vatikan, prilikom Papine sa-
hrane, i to sa 11 raketa. Budala{tina je obigrala globalno medijsko selo.
Bo{nja~ka politika je sra~unato od{utala. La‘i se nastavljaju. Gotovo svako-
dnevno. Pro{le je hefte u Doboju nekakvo Udru‘enje zarobljenika “Vijenac,
Vozu}a i ostali” zatra‘ilo bratimljenje Doboja sa Njujorkom, Londonom i
Madridom, sa obrazlo‘enjem da je “Doboj tako|er bio ‘rtva sljedbenika }eli-
ja Al-Kaide”. A sje}amo li se kako je Senad Avdi} koju heftu prije objavio da
ba{ u muslimanskom dijelu Doboja Al-Kaida nabavlja deset kila ‘ive za trova-
nje vodovoda u Italiji?! Zar je slu~ajno to guranje Doboja u svjetski medijski
eter?! Ovo Udru‘enje iz Doboja je zatra‘ilo od Pedija E{dauna da se “formira
komisija za utvr|ivanje zlo~ina doma}ih i stranih mud‘ahedina”, te da se
“utvrdi kome je namenjeno 28 odse~enih srpskih glava u Iranu i jo{ toliko u
jednom kabinetu u Sarajevu, koje su mud‘ahedini uputili kao dar sa ozre-
nsko-vozu}kog rati{ta”. Dakle, ukupno 56 glava. Ali, otkud ba{ po 28 glava, i
tamte, i vamte?! Pamtimo da ba{ Senad Avdi}, i njegovo FTV izdanje, godina-
ma objavljuju slike dvije-tri odsje~ene glave. Nije sporno da je taj {to je sjekao
srpske glave nanio golemu {tetu Bo{njacima, ali je znakovito {to se te glave
koordinirano {utaju po medijskom prostoru, s ciljem da se od Doboja stvori
prvi grad na Zemlji koji je bio ‘rtva tzv. islamskog terorizma. Jakako, cilj je
skrenuti pa‘nju sa Srebrenice i svih na{ih Srebrenica, a izmi{ljanje tzv. isla-
mskog terorizma – najkra}i je put.
Druga, fri{ka budala{tina je teza da je BiH “tranzit za teroristi~ke
aktivnosti”. Kad su sarajevski pla}enici uo~ili da ni~im konkretnim ne mogu

opravdati izmi{ljotine o tzv. islamskom terorizmu, jer od te izmi{ljotine
nikad niko nije stradao, onda su izmislili da Al-Kaida koristi BiH kao tra-
nzit, pa joj ne odgovara da ovdje pravi belaj. Tako je izmi{ljeno i da iz
Mao~e poti~u rakete za napad na Vatikan. Me|utim, cirkus se uslo`njava sa
~injenicom da je komandant NATO-a u BiH general Luis Veber upravo “izrazio
bojazan od teroristi~kih aktivnosti koje prolaze kroz BiH”. Beogradska “Poli-
tika” je 29. VIII objavila tekst gdje se tvrdi da je u BiH stiglo 30.000
mudàhedina kojima se gubi svaki trag. Oni tvrde da “posle obuke teroristi
iz BiH putuju po svetu ili na krizna àri{ta u Irak, Tursku ili ê~eniju”. O
kakvoj se nebulozi radi dokazuje ~injenica da je Amerika utvrdila da u vri-
jeme agresije u BiH nije bilo vi{e od 500 mudàhedina. Da je u BiH sletilo
30.000 ovaca to bi neko morao uo~iti, a kamo li ~itav jedan grad
mudàhedina. Svejedno, istina nikad nije bila ono {to nosimo u glavama,
ve} tekst koji se napravi i kvalitetno plasira. Zasad je istina da u BiH spava
30.000 mudàhedina. Bo{nja~ka politika na to ne reagira. Haman ne ~itaju
novine, pla}e male, a novine skupe.
Opstanak je u mudrosti
Posljednjih mjesec-dva u {tampi susjednih zemalja pojavilo se neko-
liko bombasti~nih tekstova o Gornjoj Mao~i, a sve u kontekstu postojanja
mud‘ahedina u BiH, kao pretnje bezbjednosti Evrope. Odmah nakon
reporta‘a u nekoliko zagreba~kih listova ovda{nji je HDZ apelirao na bezbje-
dnosne slu‘be. Trlababa… Nije sporno {to novinari tra‘e i izmi{ljaju senza-
ciju, {to du{mani BiH svaku {ansu do~ekaju na volej, pa nije sporno ni to
{to imamo sramnu bo{nja~ku politiku. Sporno je kad sami sebi, tamo gdje
se ~ini da smo svjesni, i sabrani, nanosimo {tetu.
Razgovarao je taj nekakav zagreba~ki novinar sa tim nekakvim tzv.
vehabijom iz Gornje Mao~e. A onda je ovaj na{ brat ufatio {ansu da njemu,
tom novinaru, saspe istinu u brk, te o d‘ihadu, te o d‘ihadskom odgoju
svog djeteta, te o nepomirljivostima, {to }e ga re}i, o ratovima koje }emo
mi, muslimani iz Bosne, ovaj goloruki, razoru‘ani prcvoljak, voditi protiv
kr{}ana… Ako te nebuloze nije rekao ovaj na{ brat, ako ih je novinar izmi-
slio, trebalo ih je demantirati. A ako je sve te nebuloze rekao ovaj na{ brat,
onda se moramo zamisliti nad tom zajednicom tzv. vehabija u kojoj svako
mo‘e trtljati {ta mu je volja i u nevolji ~initi jo{ goru nevolju.
Allahova volja nije da nestanemo sa ovih prostora, kao muslimani, i
kao Bo{njaci. Nestat }emo ako ne budemo uva‘avali tijesne mogu}nosti
na{eg opstanka. A opstanka nam nema bez tolerancije i su‘ivota, pa ~ak i
ako se prema nama nikad ne iska‘u ni tolerancija, ni su‘ivot. Mi moramo
istrajavati na pacifizmu, na koegzistenciji, na volji za kom{ilukom, pa makar
se to nekima i ne svi|alo – jer, jednostavno, drugog puta nemamo. U na{em
je isku{enju - brate - d‘ihad u opstanku, a opstanak u mudrosti, a mudrost
u vjeri, a vjera u d‘ihadu.
Broj 155, 14. X 2005.
144 IZ SAFFA
SAFFA
Lovrenovi}i, Hemoni, Senadi vaki i naki, Senke and comp. i dalje
}e biti demokrate i favoriti, iako su jeftini, zakupljeni fa{isti, smrdlji-
va sluz sa dna kupusne kace, ~im getoiziranom i potla~enom bo-
{nja~kom narodu poku{avaju imputirati fa{izam, hegemoniju,
diskriminaciju.
Odgajanje haosa
Za deset dana u tuzlanskom kraju su se dogodila tri porodi~na
krvoproli}a. U @ivinicama i u Lukavcu brat je ubio brata. U Kalesiji su se
izbole no‘evima dvije oro|ene familije, a u Lukavcu, opet, dva su brata
Bo{njaka tukli do smrti jednog Hrvata. Zbilo se i nekoliko “redovnih” ubista-
va. Negdje kod Lukavca je izmasakrirana jedna nana.
Bajram je osvanuo u detonacijama. U deset ujutro kafi}i su bili krcati
pijanim Bo{njacima. Srbijanske zvezde su gostovale u restoranima i
diska}ima. Orio se turbo folk, ci~alo se, ‘deralo se, obesmi{ljavao se, u ime
islama, i islam i ramazan. [ta nam se ovo doga|a? Bjesnilo. Ubrizgano. Ono
isto bjesnilo koje progoni Srbe, dok se poku{avaju kutarisati svojih 500 godi-
na talo‘enih turskih gena, pa zaludno genocidima gone slavenske, bjelop-
ute, vitke, nadrasle ih Bo{njake. Geni se ne naslje|uju samo, oni se i dogra|uju,
pa je tako u na{ slavenski prostor ubrizgan srbo-turbo-turski ko{mar, koji od
na{ih ljudi stvara pijandure, siled‘ije, {teto~ine. Jakako, narod nikad nije
kriv ni za {ta, jer se narod oblikuje, zauvijek je kriva inteligencija koja i kad
ni{ta ne ~ini opet ne~injenjem ~ini to {to neko drugi ~ini. Bo{nja~ka je in-
teligencija kriva {to je dopustila da nakon genocida nastavimo tamo gdje
smo stali 1992., kada nam je dlaka falila da se posrbimo, poput onih nekakvih
muslimana u Vojvodini {to, tobejarabi, za Kurban-bajram kolju krmad.
Bo{njaci su jedan ~udan fudbalski tim bez golmana koji niti igra, niti
tumara po terenu, ve} se ugleda na protivni~ke igra~e, pa sebi zabija golove.
Jerbo, uvijek drugi znaju {ta je za nas bolje. Da klanje ne boli, pustili bi mi
i da nas kolju, za na{e dobro. Odbrana je bila stvar fizi~kog nagona, a ne
svijesti. Nesvijest se nastavila, u kriti~noj masi, a {utnja intelektualaca je
generirala bjesnilo u svim porama. Nerad je uzrok svakog zla. Nemanje
kompasa i upijanje tu|inskih ciljeva stvorili su od nas akumulaciju zla i
zluradosti. Ta energija se preljeva tamo gdje insan najmanje o~ekuje. Ba-
jramsko tereven~enje, pivske fla{e, razasute {price, pijane ‘ene na jal prvoj,
jal drugoj bajramskoj fe{ti, a sve to garnirano sa vijestima o bra}i koja su
ubila bra}u, tek je vrh truhlog brijega, ispusni ventil {to pi{ti ko{to pi{ti
lokomotiva koja ovu bo{nja~ku kompoziciju vozi u d‘ehenem.
Zloba iz groba
Zlo je postalo vrlina. Malo se ko stidi sujete, mr‘nje, poganluka.
Dobrota je prognana. Uspostavljen je nepisani konsenzus o mla}enju vri-
jednosti. Neki dan sam se u to, ponovo, uvjerio.

Svake nedjelje imam jednosatnu emisiju na Radiju BiH u Sent Luisu,
u Americi, gdje ‘ivi na{a najbrojnija zajednica u dijaspori, oko 50.000
Bo{njaka. U toku ramazana organizirao sam prikupljanje pomo}i za jetime.
Sakupljeno je 3.000 dolara. Sa urednicima Radija, Amirom Hoti}em i Muri-
som Bajri}em, odlu~io sam da se pomo} uo~i Bajrama dodijeli Domu za
djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli, a da je uru~i Arif Ahmeta{evi}, inte-
rnacionalni humanista godine. Novac sam mogao uru~iti i ja, ali du{a mi je
ve} bila zadovoljna spoznajom da je akcija koju sam poveo uspje{no
zavr{ena. Htio sam da novac uru~i Arif, ~ovjek kojemu je k}er ubijena u
masakru na Kapiji, i koji je odlikovan za pra{tanje zarobljenim srpskim
vojnicima. No, uredni{tvo Radija je tra‘ilo da se i ja na|em tu, prilikom
uru~enja, jer ljudi u Sent Luisu znaju mene, a ne znaju Arifa. Redakcijski
kolegij Radija je svim na{im medijima, dakle i tuzlanskim, uputio poziv u
~ijoj prvoj re~enici stoji: “U srijedu, 2. novembra 2005., u 11 sati, u JU
Dom za djecu bez roditeljskog staranja u Tuzli, bit }e uprili~eno uru~ivanje
donacije od 3.000 dolara koje je, na poziv Fatmira Alispahi}a, sakupila bh.
dijaspora iz ameri~kog grada Sent Luisa.” Od mene je tra‘eno da pred novi-
narima saop}im kako je Western Union po{iljku oslobodio svojih prihoda
od 134 dolara, i tako se upisao u donatore.
Od desetak tuzlanskih medija, i pet-{est raznih dopisni{tava, u Domu
se nije pojavio niko! Istog je dana na TV Tuzlanskog kantona emitirana
reporta‘a o taksistima koji su u Dom donijeli deset torti koje ko{taju, recimo,
200 maraka. To {to su na{i ljudi u dalekom Sent Luisu sakupili preko 5.000
maraka za tuzlanske jetime, nije vijest za tuzlanske medije. Da skratimo… O
~emu se radi? Ja~a je tuzlanska mr‘nja prema Fatmiru Alispahi}u, nego tu-
zlanska ljubav prema jetimima! …Nego tuzlansko po{tovanje prema ljudima
u Sent Luisu koji su odvojili skupocjeno vrijeme da bi u ovom ogromnom
gradu putovali do Radija da u Tuzlu po{alju pet, pedeset ili stotinu dolara.
Fascinantno je patolo{ko suglasje svih urednika da pre{ute ovaj
doga|aj. Mogu}e je razumjeti postojanje jednog ili dva uboga stvorenja, ali
je te{ko prihvatiti total, apsolutno jedinstvo u ljubljenju zlobe. Tim prije
{to ta zloba nije dogovorena, uspostavljena je odvojeno, svaki je urednik za
sebe odlu~io isto: Ignorirati, zbog Fatmira.
Ali, ljude u Sent Luisu ne zanimaju ove bolesti. Oni ho}e da se po{tuje
njihova dobra volja. A ako Tuzla ne po{tuje tu volju, onda }e ljudi iz Sent
Luisa idu}i put pomo}i nekoga drugog. Urednici tuzlanskih medija tako
nisu nanijeli nikakvu {tetu Fatmiru - ve} djeci bez roditelja - ~iji je ‘ivot
osu|en na dobrotu, koju valja hraniti i po{tovati.
Osobno, bio sam zga|en na ovim suglasjem zlobe i primitivizma.
Oguglo sam na razne udarce, pa bih tako prekabulio i ovaj. Ali, ja sam bio
du‘an ljudima u Sent Luisu preko Radija saop}iti kakav je u Tuzli bio odjek
njihove dobre volje. [ta da im ka‘em? Da nije bilo odjeka? Da niko za njiho-
vu dobrotu nije ni ~uo? Zbog mene? Normalan um to ne mo‘e razumjeti. A
da ih sla‘em? Ne mogu lagati.
Sva sre}a, Arif je imao volje da protestira kod urednika. Saznao je na
Televiziji TK da nekakva urednica mrzi Fatmira pa nije dala da se objavljuje
146 IZ SAFFA
SAFFA
ova vijest. To mu je saop}eno kao normalna stvar: neko nekoga mrzi i kvit.
Mr‘nja je pre~a od dru{tvenog interesa i same istine. Onda je Arif upozorio
menad‘ment da jedino jetimi mogu {tetovati u toj zloupotrebi javnih me-
dija za privatne mr‘nje. Tek tada je na dva-tri tuzlanska medija objavljena
vijest o donaciji iz Sent Luisa. Ostali lokalci su i dalje {utjeli, dok su vijest
objavili “Avaz”, “Glas Amerike”, “Doj~e vele”, FENA… Donacija za tuzlanske
jetime je tako postala bitnija za sve osim za Tuzlu. Sramota je to koju
oboljela Tuzla ne mo‘e razumjeti.
Pravi su krivi {to su ‘ivi

Uz pojavu sataniziranja Bo{njaka, ide nakana izmi{ljanja fa{ista u
bo{nja~kom narodu. Eto, neki dan je kolumnist “Dana” Aleksandar Hemon
napisao da nekakav hrvatski fa{ist don @ivko Kusti} i ja, haman kao bo{nja~ki
fa{ist - ìvot pretvaramo u pakao. Taj Hemon je jedan od onih fa{ista koji
izmi{ljanjem bo{nja~kog fa{izma brane srpski i hrvatski genocidni fa{izam.
Ne{to sli~no sam napisao za Ivana Lovrenovi}a prije dvije godine, kada je
ovaj veliki Hrvat i la`ni bosanski rodoljub novinare “Avaza”, “Ljiljana”, “Walte-
ra”, “Jutarnjih novina” nazvao fa{istima. “Dani” su dva broja posvetili ovom
slu~aju, Federalna tv je pravila specijalne emisije o mojoj navodnoj uvredi
Ivana Lovrenovi}a, Krug 99 je organizirao sesiju, u~esnici Sarajevskih dana
poezije su potpisali peticiju u odbranu Lovrenovi}a (“I.L. je najmarkantnija
intelektualna figura u Bosni i Hercegovini!”), a brojni intelektualci su u bh.
i hrvatskim medijima davali intervjue i pisali tekstove protiv mene, a za
Ivana (Mahmut}ehaji}: “Napad na Lovrenovi}a je sramota i mrlja na
bo{nja~kom narodu.”) Niko od njih, dakako, nije tematizirao ~injenicu da
je Ivan Lovrenovi} 21 bh. pisca koji su potpisali peticiju protiv montiranog
procesa “Pogorelica” - uporedio sa hajvanima, niti da je fa{istima nazvao
novinare ~etiri bh. lista. Jer, Ivanu se moè, a nama se ne moè.
Dvije godine poslije, ovih dana, komentator “Oslobo|enja” Zija
Dizdarevi} ~ere~i Ivana Lovrenovi}a, ali danas niko ne napada Ziju, niti iko
brani Ivana. Jer Zija je u startu multikulturan, a Fatmir je u startu mudà-
hedin. Zija je najednom otkrio da “Lovrenovi}u odjednom smeta zahtjev za
snaènje bh. dràve na ra~un entiteta”, da izmi{lja “odbojnost spram hrvat-
skog jezika”, iako su “nebrojeni Bo{njaci kroatizirali svoj jezi~ki izraz, a sve
op{tine u Sarajevu naprasno postale op}ine”. Zija pi{e: “Lovrenovi}eva
optu`ba da su Bo{njaci kapilarno proèti te`njom za hegemonijom i diskri-
minacijom je {okantna insinuacija”. Zija o{tro kritikuje Lovrenovi}evu
optu`bu da su Bo{njaci glavna prijetnja odrìvosti bh. dràve.
To {to je Zija danas otkrio, ja sam otkrivao dvije godine prije. Anali-
zirao sam nekoliko, nasumice odabranih, Lovrenovi}evih tekstova. Evo ne-
koliko primjera. U tekstu “Sarajevo, na visoku gledu” (“Dani”, 2. V 2003.)
Lovrenovi} pi{e o pomuslimanjenju Sarajeva. Samo bi kr{}anskom para-
noiku mogao zasmetati sljede}e svakodnevlje: “Moète vidjeti kako na tom
autobusnom stajali{tu (…) upu}uju glasne pozdrave lijevo i desno: selam
alejkum, selam alejkum”. On kaè da se “{arm Sarajeva pretvara u svoju
suprotnost – u nepodno{ljivu ru`no}u i, jo{ jednom, u izvor strepnje i stra-

ha za one koji su s druge strane”. U tekstu, “Suìvot pod dominacijom”
(“Dani”, 1. IV 2003.), Lovrenovi} je tako|er iskazao svoju islamofobiju. On
odgovara na reakciju g-|e Mensure Musabegovi} koja je u nekom njego-
vom tekstu prepoznala blasfemiju islama, pa kaè: “Nema, draga gospo|o,
toga {erijata pod kapom nebeskom (…) koji bi mogao usre}iti ikoji narod,
ikojeg pojedinca komu je nametnut kao dominacija”. Za Lovrenovi}a, [eri-
jat je nesre}a, a ako je [erijat nesre}a, onda je i islam nesre}a. I u drugim
svojim tekstovima Lovrenovi} je gonio “islamsku opasnost”. Kao {to je Krug
99 optuìo reisa Ceri}a da je kriv {to je Muamer Topalovi} po~inio zlo~in
nad porodicom An|eli} u Kostajnici, tako je i Ivan Lovrenovi}, u tekstu “S
Bogom oru`je” (“Feral”, 4. I 2003.) odbacio reisovu osudu zlo~ina, kao
nedovoljnu: “- Zgodno zvu~i: zlo~in u ime vjere je zlo~in protiv vjere, ali,
ozbiljno govore}i, to nije ni{ta vi{e od ovje{taloga sofizma” (sofizam – lu-
kavo laàn zaklju~ak, op.a.). Ovo je tek iluistrativni djeli} iz {ire analize
Lovrenovi}evih tekstova koju sam napravio kako bih dokazao da Lovrenovi}
jeste la`ni patriota i presvu~eni velikohrvat.
Na mene se tada sru~ila opaka medijska sila. Niko nije htio vidjeti
argumente, svi su ‘eljeli vidjeti mene na banderi. Gdje je tada bio Zija
Dizdarevi} da razumije ono {to tek danas razumije? Gdje su danas svi oni
Lovrenovi}evi odvjetnici da osude Ziju? Ili su shvatili da je Fatmir bio u
pravu? Taman posla, Fatmir ne mo‘e biti u pravu ni kad je u pravu, niti
mo‘e biti dobar ni kad ~ini dobrotu. U ovom totalitarnom dru{tvu su
odre|ene uloge krivih i pravih, i kad su pravi krivi, a krivi pravi. Nekakva
bezvezna urednica sa Televizije TK }e i dalje biti urednica, iako je osvjedo~ena
{teto~ina i zlo(ko)bnica. Lovrenovi}i, Hemoni, Senadi vaki i naki, Senke
and comp. i dalje }e biti demokrate i favoriti, iako su jeftini, zakupljeni
fa{isti, smrdljiva sluz sa dna kupusne kace, ~im getoiziranom i potla~enom
bo{nja~kom narodu poku{avaju imputirati fa{izam, hegemoniju, diskrimi-
naciju.
Komitet i autoritet
Bjesnilo koje vlada ovim dru{tvom njihovo je zlodjelo. Jer oni, uz
podr{ku zapadnih vlada i donatora, a za ra~un srpske i hrvatske hegemo-
nije, na tumbe okre}u sistem vrijednosti, generiraju haos, bezumlje, nasilje
u mi{ljenju i pona{anju. To {to danas, za sedam dana, na 600.000 stanovnika
u Tuzlanskom kantonu, tragedija u|e u desetak porodica, rezultat je
haoti~nog sistema koji se ne obrazuje sam od sebe, ve} upravo od ovih
komitetskih autoriteta. Ovaj sistem je u njihovim, a ne u na{im rukama.
Sve {to se doga|a, njihovo je. Oni imaju medije, zapadne vlade, sudsku i
policijsku vlast, oni su autori zla koje nas obuzima. Mi imamo dobrotu,
antifa{izam i antiterorizam, bosnoljublje i toleranciju, i to, zasad, samo
Bogu i sebi mo‘emo svjedo~iti. Jer mi smo oklevetani. Onako kako je okle-
vetan glavni lik u Kafkinom romanu “Proces”.
Broj 157, 11. XI 2005.
148 IZ SAFFA
SAFFA
U strana~ku kasu SDA mjese~no se slije oko 200.000 maraka, ali
SDA ne ‘eli izdvojiti ni 20-inu ovih para za pokretanje sedmi~nog
nacionalnog lista. Za to vrijeme desetine izuzetnih bo{nja~kih au-
tora skapavaju u socijalnoj bijedi, bave se raznim poslovima, jer
njihova analiti~ka pismenost ne treba bo{nja~koj politici. Srbija bi
prije potonula nego svoje najpismenije ljude ostavila na ulici. U
Bo{njaka, pak, pismenost skapava, nepismenost caruje. Zato vi{e
nismo politi~ki narod, ve~ ~erga, jer politi~ki narod ne mo‘e posto-
jati bez politi~ke pismenosti.
Bo{njaci su jedini evropski narod

koji ‘ivi u informativnom mraku
Nema naroda bez politike, a tog politi~kog naroda nema bez medija
koji razmatraju sve aspekte bitne za njegovu opstojnost. Ovu re~enicu de-
mantira postojanje Bo{njaka. A to da li Bo{njaci postoje, ili u svome forma-
lnom postojanju sadr‘ajno nestaju, kopne, golemo je pitanje. Bo{njaci su
jedini narod u Evropi, a vjerovatno i {ire, koji nema ni jedan jedini medij u
kome bi se mogla objaviti analiza ma kojeg problema. Nakon pada komu-
nizma, Bo{njaci su imali nekoliko revijalnih listova, a unazad nekoliko mjese-
ci – nemaju ni jedan.
Nad Bo{njake se nadvila informativna mraka~a. Gora, te‘a, opasnija
od one komunisti~ke. Jer, u komunizmu je Partija propisivala mogu}nost
‘ivota na {krge, pa je informativni mrak bio stvar vi{e sile. Bo{nja~ka info-
rmativna zato~enost danas nije tek rezultat du{manske volje da se ovaj
narod izolira u fizi~kom, ekonomskom, kulturnom, pa i u informativnom
smislu. U ovoj blokadi sau~estvuje bo{nja~ka politika, koja ima i para i
mogu}nosti da ne dozvoli potapanje Bo{njaka u informativni bezdan. Zato
je ova tama opakija od komunisti~ke.
Jedno je to {to su bo{nja~ki neprijatelji do~ekali svoju najavu od
prije koju godinu da }e do}i do ga{enja patriotski orijentiranih medija u
Bo{njaka, koje su oni proglasili fa{isti~kim, fundamentalisti~kim, desni~a-
rskim. Drugo je to {to bo{nja~ka politika ni jednim stavom, ili gestom, da
ne ka‘emo strategijom spasa, nije reagirala na informativno potapanje
Bo{njaka. Tre}e je, i najopasnije, to {to ni jedan bo{nja~ki autor(itet) nije
primijetio da smo informativno porobljeni, niti je iko javno osjetio strah
zbog ulaska u prostor u kome }e neko drugi misliti u na{e ime.
Kada je 2001. kvislin{ka SDP-Alijansa zajmila progoniti Bo{njake,
dekretom ukidati selam, nosati krmad oko d‘amija, montirati procese, poput
“Pogorelice”, ili sprovoditi dr‘avni terorizam, kao u slu~aju tzv. A‘irske grupe
– Bo{njaci su imali nekoliko medija u kojima je ovom zlu suprotstavljena
istina, kritika, demokratija, sloboda misli. Danas kada bi se pojavio ma
kakav od sli~nih politi~kih zlo~ina, Bo{njaci ne bi imali gdje odgovoriti.
Idu}e godine su izbori, okupirani izborni mehanizam olahko mo‘e vratiti

na vlast komunisti~ke vampire, i zlo se mo‘e nastaviti, i produbiti. A da se
ni{ta i ne promijeni na gore, da nad nama i ostane ova zagubljena i troma
SDA, dovoljno zla nas opasuje da je suludo, hajvanski, prepustiti mu se.
Pra}kama protiv tenkova

Do unazad pola godine Bo{njaci su imali nekoliko listova u kojima su
se mogle objaviti {ire analize pojava od kojih ovisi politi~ki, ekonomski, kultu-
rni i svaki drugi ‘ivot bo{nja~kog naroda. Nakon ga{enja “Ljiljana”, i raspada
“Waltera”, prije neki dan su uga{ene i Ljevakovi}eve “Jutarnje novine”. Ostao
nam je “Dnevni avaz”, kao i mno{tvo “Avazovih” izdanja koja ne tretiraju
politi~ke teme. “Avaz” je najmo}niji medij u zemlji, ima sluha za bo{nja~ka
pitanja, ali koncepcija ove novine ne dopu{ta {iri, analiti~ki pristup temi.
[teta je {to “Avaz”, poput “Oslobo|enja”, nema neki sedmi~ni podlistak u
kojem bi se objavljivale analize aktuelnih pojava i doga|aja. Mo‘da “Avaz”
strahuje da bi makar subotnjim intelektualiziranjem novinskog prostora izgu-
bio masovnu, frizerajsku, tramvajsku publiku. “Avazovo” povr{no usmjera-
vanje tema i doga|aja predstavlja zna~ajnu branu u rastakanju Bo{njaka.
No, dubinske analize nisu potrebne toliko narodnim masama, koliko ljudi-
ma koji se bave politikom, i koji predvode javno mnijenje. Ovako, Sulejman
Tihi} nema gdje pro~itati da nije najpametniji, jer u javnom prostoru ne
postoji ni{ta pametnije od njega. To nije dobro ni za politi~ara, ni za narod.
Ponajmanje su tu bitni kvalitetni autori, poput Seje Omeragi}a, nekada{njeg
urednika “Ljiljana”, koji danas hodaju bez posla i ko zna kako ‘ive. Mada,
normalno dru{tvo nikada ne bi pustilo na ulicu, na skapavanje, desetine
dobro pismenih ljudi, koji bi morali, kao nacionalni interes, biti egzistenci-
jalno i profesionalno za{ti}eni. To {to danas novinari “Ljiljana”, “Waltera”,
“Jutarnjih novina” imaju socijalni status klo{ara, iako su intelektualno iznad
svakog politi~ara, to je najve}a bo{nja~ka nacionalna sramota. Zamislite Srbe
da na ulicu izbace Matiju Be}kovi}a, Dobricu ]osi}a, Rajka Nogu, Miroslava
Lazanskog i druge kreatore svoga, kakvog-god, nacionalnog bitka. Prije bi
Srbija propala pod zemlju, nego {to bi se njihovi politi~ki pismenjaci suo~ili
sa egzistencijalnom golgotom. Mnogi bo{nja~ki autori koji su opismenjavali
~asnu borbu za bo{nja~ki opstanak, danas su na margini, svake vrste. A najte‘a
je ona socijalna, jer ti ljudi imaju djecu, a nemaju je ~ime nahraniti.
Ti ljudi trebaju nepismenoj bo{nja~koj politici, koja ima para za svo-
je opismenjavanje, ali pare ne da, jer joj je lak{e ‘ivjeti u uvjerenju da je vrh
umovanja u Bo{njaka. Zato }e Tihi} na Hrvatskoj tv lupetati gluposti, blehnu-
ti u la‘ o hrvatskoj ugro‘enosti, a da ne}e znati poru~uti kako su Hrvati
1991. ~inili ve}inu na 16 odsto bh. odsto teritorija, dok danas uzurpiraju
27 odsto, pa je svaka pri~a o njihovoj ugro‘enosti apsurdna. Bo{nja~ki
autori koji hodaju bez posla, i hljeba, znaju ovaj, i hiljade drugih podataka
koji bi valjali bo{nja~koj politici, ali ta politika nema ambiciju pismenosti,
jer je sva ukorijenjena u totalitarnom obrascu po kojem su partija i lider
iznad svega, tobejarabi, ovozemaljskog i onozemaljskog.
Bo{nja~ka politika, dakle SDA i druge stranke koje se deklariraju ka
bosanskom integralizmu, imaju kamaru para, od kojih je samo jedan djeli}
150 IZ SAFFA
SAFFA
dovoljan za pokretanje nacionalnog hefti~nika. Onoliko para koliko dobije
zastupnik u parlamentu, toliko dobije i stranka na njegovo ime. A pogo-
tovo vladaju}a stranka. SDA tako na 35 zastupnika u Federalnom parla-
mentu mjese~no u strana~ku kasu stavi najmanje 70.000 maraka. A gdje su
ostali parlamenti? Dakle, od oko 200.000 maraka koliko se mjese~no slije
u kasu SDA (a gdje su i ostale tzv. patriotske stranke?), ne mo‘e se izdvojiti
desetak hiljada maraka za pokretanje i odr‘avanje politi~kog magazina.
Niti za upo{ljavanje izvrsnih bo{nja~kih analiti~ara koju su danas konzu-
menti “Merhametove” pomo}i, i kao takvi svjedo~e poraz bo{nja~kog naro-
da. Bo{nja~ka politika nema ~ime pravdati ovaj bankrot morala i patrioti-
zma. Pare koje bi morale slu‘iti nacionalnim interesima, slu‘e za ko zna
kakve tantavice.
Zato medijska slika u BiH danas nalikuje na vojne potencijale iz 1992.
godine. Imamo do zuba naoru‘ane Srbe i Hrvate, i jo{ pride njihove satelite
u Sarajevu. Ba{ka je {to Srbi i Hrvati u BiH imaju po nekoliko dnevnih i
periodi~nih listova, {to vladaju radio-televizijskim sistemom, a uz to u Sara-
jevu imaju dva dnevna i tri revijalna lista koji se uzaludno prodaju kao
bosanski i demokratski. Bo{njaci, dakle, nemaju ni{ta, izuzev ekspresnog
“Avaza” i, evo, “Saffa”, koji se ne mo‘e tretirati kao politi~ka revija, jer je
poglavito vjerski list. Na frontu bi to djelovalo kao da pra}kama ratujemo
protiv tenkova.
Isparavanje ‘ivih sjena

êtnici i usta{e su, znamo, prvo ubijali bo{nja~ke intelektualce. De-
jtonsko Kara|or|evo je sa javne scene prvo pomelo uspravne Bo{njake. Na
dr‘avnim tv kanalima }ete vidjeti redovnu ekipu pla}eni~kih, intelektualnih
terorista, ali ne}ete vidjeti gordog bo{nja~kog pisca, publicistu, novinara.
Ko god svojim radom svjedo~i bo{nja{tvo – orvelovski je isparen. Ovaj proces
se mogao osjetiti prije koju godinu, ali se ni u bud‘aku nije moglo naslutiti
da }emo tako brzo kleknuti na medijskom polju. Sad bismo mogli ovdje
isporu~iti barem stotinu uglednih bo{nja~kih imena - koji ‘ive ‘ivot sjene -
kao {to je do svoje smrti ‘ivio Ahmed Muradbegovi} i mnogi drugi
nekomunisti~ki bo{nja~ki intelektualci. Nad javno djelovanje ovih zname-
nitih Bo{njaka stavljen je embargo. Oni, dodu{e, mogu raditi, ali se za
njihov rad medijski ne}e znati. To je isto kao i da ne rade, kao i da ne
postoje. Mogao je i Muradbegovi} 27 godina svog ‘ivota u komunizmu
pisati {ta ga je volja, ali sam sebi. To {to }emo negdje promovirati Isnamov
ili Zilhadov roman pred stotinjak ljudi, na{ je plafon. Medijski sistem je
rezerviran za zl-umove koji se prikazuju kao dr‘avna pamet. Zilhad ili Isnam
ne mogu na tv, jer svjedo~e bo{nja~ku tragediju. Embargo, poput onog nad
Muradbegovi}em, nad svima je nama koji nismo u {ejtanskom kolu. Ali,
komunizam je be{umno isparavao ljude, i nije se hvalio tim zlo~inima.
Ovaj dejtonski fa{izam javno promovira izolaciju nepodobnih Bo{njaka.
Osobno bih mogao navesti mnogo takvih primjera. Evo, Slobin omladinac
Senad Avdi} je u januaru ove godine preko Federalne tv otvoreno poru~io:
“Fatmir Alispahi}a treba na izvjestan na~in izolirati od javnog uticaja, jer

jednostavno njegovo djelovanje je potpuno pogubno”. Istu direktivu je preko
organa “Oslobo|enje” (23. V 2003.) uputio i drug Mirko [agolj: “Fatmir
Alispahi} je opasna politi~ka pojava, a intelektualci su u prvom redu obavezni
da mu stanu na put”. Njihova dirkektiva bi se mogla ma~ku o rep objesiti
da moj narod ima svoje medije. A po{to nema, i ja sam, vi{e-manje, ispa-
ren. I, ~ini mi se, sve ispareniji.
Moja se gor~ina, a vjerujem i gor~ina mojih kolega iz “Ljiljana”, “Walte-
ra”, Jutarnjih”, ne ti~e toliko ovih vragova&{agolja, koliko menadèra koji
su uni{tili ove listove, i bo{nja~ke politike koja o svemu niti je {ta mislila,
niti {ta misli. To {ta su proìvljavali novinari ovih listova ravno je najcrnjem
divljem kapitalizmu. ûjem da gazde u kafi}ima varaju konobare onako
kako su nas izvarali direktori listova, kojima nikad nije falilo ni skupih kola,
ni vikendica, ni krkanskih trpeza. …Bi}e plata, nema plate, radi, pi{i, bi}e,
pa bude sto maraka, a 500 ti do|em, pa opet sto, pa hiljadu ti do|em, pa
haj haj dok se ne pogleda{ u ogledalo i kaè{: meni patriotizam, a gazdi
lova.
Patriotizam na sto~noj pijaci

Novine koje su u narodu slovile kao patriotske, jer se preko njih
branila ~ast Bo{njaka, bile su djelo autora koji se nisu prodali, ve} su za
minornu i neredovnu nadoknadu nosili teret informativne borbe. S druge
strane, menad‘eri ovih novina su, o~ito je, u patriotizmu vidjeli mogu}nost
zarade. Njima je isto: da li trgovali sa patriotizmom ili na sto~noj pijaci
prodavali volove.
Jedina vrijednost koja je pre‘ivjela iz ovih propalih projekata jesu
autori. Ali, oni su sada na najboljem putu da se po~nu baviti ne~im drugim.
Da li }e taksirati, otvoriti granap, kopati kanale, ili iseliti iz Bosne, ko zna.
Oni }e se baviti poslovima kojima se mo‘e baviti svako, jer onaj rijetki dar
pismenosti koji im je Bog dao, bo{nja~koj politici – ne treba.
Bo{njaci ne mogu opstati bez politi~ke pismenosti. Ovi prevareni,
povrije|eni, ostavljeni, zaboravljeni, neuposleni bo{nja~ki autori, o kojima
smo govorili – najvi{i su nacionalni interes. Oni su na{a politi~ka pismenost!
Politi~ka budu}nost!
Broj 158, 25. XI 2005.
152 IZ SAFFA
SAFFA
Pred nama je konkretan problem. Zapad kreira i instalira projekat
na{e memorije, i u tom projektu koristi face poput britanskog popa,
ili ovih bo{nja~kih popova, poput Senke Kurtovi} i Senada Avdi}a.
Oni ho}e da mi pamtimo kako oni ho}e, i preko ljudi koje oni ho}e.
[ta se, zapravo, ‘eli u~initi sa memorije o genocidu nad Bo{njacima?
Isto {to i sa Bo{njaka. Cilj je razbataliti narod, do neupotrebljivo-
sti. Cilj je memoriju o genocidu metnuti u karantin, u geto, kontro-
lirati je, dozirati, upravljati njome, tako da nikad ne postane politi~ki
obavezuju}i faktor.
Genocid u karantinu
Prije 20-tak dana javili su mi se neki na{i ljudi iz Njema~ke sa ‘eljom
da se objavi njihov protest zbog namjere Univerziteta u Frankfurtu da
me|unarodnu konferenciju o ratu u BiH, s akcentom na genocid u Srebre-
nici (2.-4. XII), otvori Senka Kurtovi}, urednica “Oslobo|enja”, a da je za-
tvori Senad Avdi}, urednik “Slobodne Bosne”. Tih desetak d‘emata, udru‘enja
i klubova iz Njema~ke su htjeli da se njihova rije~ protesta ~uje u BiH.
Njihova saop}enja za javnost sam priredio u jedan kra}i tekst, a tekst po-
slao na nekoliko medijskih adresa u BiH. Niko nije objavio ni slova.
Predstavnici bh. dijaspore u Njema~koj su prosvjedovali zbog ~inje-
nice da ovo dvoje nazovi novinara godinama odgajaju izmi{ljotine o tzv.
islamskom terorizmu, da sataniziraju bo{nja~ku ‘rtvu, da su u slu‘bi ~etni~ko-
usta{ke koalicije... Poslije nekoliko dana zvali su me iz Njema~ke i pitali –
da li su negdje objavljeni njihovi stavovi. Rekao sam – nisu. A za{to nisu?
Zato {to mi vi{e nemamo medija koji bi mogli objaviti takav stav. Jer, u
ovom podjarmljenom medijskom prostoru Senka i Senad su heroji demokra-
tije, borci za ljudska prava, multikulturu, iako je bjelodano da im je sve to
samo {minka koja prikriva njihovu pla}eni~ku su{tinu. Helem, kad smo se
konkretno uvjerili da se na{a vijest u na{oj zemlji nema vi{e gdje objaviti,
onda smo stavove na{e dijaspore u Njema~koj poslali na web Bosnjaci.net
u Njujorku. Tek toliko da bi ovi zgranuti ljudi imali makar kakvu satisfakci-
ju, da to {to su saop}avali javnosti nije zavr{ilo u totalnoj ti{ini. Mada,
ti{ina je ~injenica, jer u BiH niko nije saznao da su predstavnici desetine
hiljada bh. gra|ana u Njema~koj saop}ili da je istup Senke i Senada na
konferenciji u Frankfurtu – “uvreda za ‘rtve genocida”.
Koliko li tek doga|aja i mi{ljenja nikada ne}e postati vijest jer se
nemaju gdje objaviti?! Koliko li }e tek na{a percepcija stvarnosti biti pogre{na
jer }emo je primati iz jednog, bolj{eviziranog, izvori{ta mi{ljenja i djelova-
nja?! Genocid nad Bo{njacima je na pouzdanom putu da bude pam}en i
tuma~en tu|om mjerom, a ne na{im osje}ajima. Promocija Senke i Senada
u me|unarodne tuma~e genocida nad Bo{njacima, u eksperte za Srebrenicu,
zapravo je najava jednog zato~enog vremena u kojem }emo bo{nja~ku istinu
spoznavati preko neprijateljskih medijskih oda{ilja~a. Dakle, to }e biti nji-

hova istina, a za onu svoju mi ne}emo ni znati, jer je ne}emo imati odakle
~uti.
Eutanazija memorije
Nakon Drugog svjetskog rata ~inilo se, vjerovatno, da se genocid nad
Bo{njacima nikad ne}e zaboraviti. Rane su bile svje‘e, pam}enja ‘iva, svjedo-
ci brojni. Ali, rane su zamladile u kolote~ini ‘ivota, pam}enje je ispareno kroz
obrazovni sistem i medije, a svejdoci su se utu{ili u komunisti~kom sistemu
koji je projicirao uzornog gra|anina. Sje}am se, jedino, kao dijete, da mi je
na proputovanju kroz Fo~u mati ne{to pri~ala o tome kako su tu ~etnici klali
Muslimane. Do moje pionirske kape i marame nikad nije do{la ni jedna siste-
mska informacija o genocidu nad Bo{njacima. To {to mi je mati tada rekla
bilo je sve {to sam znao o klanju Muslimana u Drugom svjetskom ratu. Vjeru-
jem da je ve}ina nas za genocid nad Bo{njacima ~ula “ispod tezge”, od roditelja,
ili djedova i nana. A za{to? Zato {to komunisti~ki sistem to stradanje
bo{nja~kog naroda nije smatrao bitnim, smatrao ga je {tetnim za svoje inte-
rese. Genocida nad Bo{njacima nije bilo u ud‘benicima, u lektiri, na mediji-
ma... Bo{njaci su se mogli rahat opustiti, jer je ljep{e bilo slu{ati Mi}u Orlovi}a
i “Rokere s Moravu”, nego li te{ke pri~e iz pro{losti koje se “ispod tezge”
mo‘da provuku, a mo‘da ne provuku do uglancanog uha.
Kada poredimo sada{nji i pre|a{nji odnos prema genocidu, valja
priznati da sada imamo mno{tvo literature i o onom i o ovom genocidu.
Literatura bi, zar ne, trebala biti garant da }emo pamtiti, i biti na oprezu.
Ali, deset godina poslije rata mi slabije pamtimo sve {to nam se dogodilo,
nego li godinu-dvije poslije. Da li to zna~i da }e se proces odumiranja na{eg
pam}enja nastaviti? U komunisti~kom vaktu je bezmalo pet decenija sazri-
jevala eutanazija na{e memorije, da bismo bez ikakvog pam}enja, ogoljeni
od svijesti, sa~ekali kame. [ta }e se sa nas dogoditi za jo{, recimo, ~etiri
decenije? Na {ta }emo li~iti 2042. godine? ...Ako nas uop}e bude bilo pod
pritiskom ovih procesa isparavanja.
Za deset godina, u kriti~noj masi Bo{njaka, redizajnirana je patrio-
tska svijest. Na{e generacije se, kao nekad, odgajaju u obrazovnom sis-
temu koji ne pominje genocid. Na{a omladina upija medijske sadr‘aje koji
nemaju veze sa pripadno{}u Bosni i islamu. Ono {to je nekad bio Mi}o
Orlovi}, danas su HRT, Pink, Bijeljinska tv, Bra}a Kari}... Tamo{nji sadr‘aji
odgajaju svoje nacionalne budu}nosti, a kad odgajaju na{u, onda se stvara
papazijanija identiteta, koja se manifestira kroz komplekse manje vrije-
dnosti, jer, pobogu – za{to se nismo rodili jal kao “bre”, jal kao “bum”.
Po{to smo jedini evropski narod koji ‘ivi u getu, u svakoj vrsti mraka~e i
poni‘enja, a po{to preko velikodr‘avnih s&h medija na{im glavama vr{ljaju
tu|inski sadr‘aji i osje}aji, dolazi do varni~enja koje isijava idiotizam, impe-
rative nasilja, alkohola, droge, korupcije, golotinje, razvrata. Kakve ‘rtve,
kakvo pam}enje, bitno je opona{ati Daru Bubamaru! Ima pojefitno kupiti
gipsanih labudova, pa ih natakariti na avlijsku kapiju, da nam sve i unutra
i izvan li~i na ono {to nismo, i ne}emo nikad biti, jer od svijeta koji nas
okru‘uje mi mo‘emo dobiti samo pomije, kao koko{ke u koko{injcu!
154 IZ SAFFA
SAFFA
Vrijedilo bi izu~avati transformacije u bo{nja~kom identitetu koje su
generirane nasilnom promjenom medijske slike u BiH. Kriminalni ulazak
srbijanske TV Pink u medijski suverenitet BiH zoran je ilustrativ operacije
koja je poduzeta s ciljem isparavanja bo{nja~ke samosvijesti. Danas smo u
poziciji kad se bo{nja~ka svijest, u kriti~noj masi, oblikuje kako neko drugi
ho}e, a ne kako bi to umni u Bo{njaka htjeli. Dodu{e, ovi umni u Bo{njaka
haman ni{ta i ne}e, ~im ih ne tangira {to se bo{nja~ka svijest preoblikuje u
nesvijest. O nekom izu~avanju sociokulturnih ili sociopoliti~kih transfo-
rmacija bo{nja~kog identiteta, pod dejtonskim pritiscima – nema ni govo-
ra. Niti takvo istra‘ivanje ima ko tra‘iti, ni platiti, a vala, nema se vi{e gdje
ni objaviti. Nek’ nas istra‘uju drugi, k’o dinosauruse.
Fabrika istine
[ta se, zapravo, ‘eli u~initi sa memorije o genocidu nad Bo{njacima?
Isto {to i sa Bo{njaka. Cilj je razbataliti narod, do neupotrebljivosti. Cilj je
memoriju o genocidu metnuti u karantin, u geto, kontrolirati je, dozirati,
upravljati njome, tako da nikad ne postane politi~ki obavezuju}i faktor. A
memorija je, vidimo to po holokaustu i Izraelu, klju~ za budu}nost.
Bo{nja~ke ‘rtve bi mogle izboriti bo{nja~ku budu}nost. Ali, tada bi Srbi i
Hrvati nosili {vapski biljeg, a Evropi se ne rentira da zbog nevinih muslima-
na ka‘njava krive kr{}ane. Zato }e Amerika i Engleska, kao onomad
Komunisti~ka partija, ovdje kreirati {ta }e se i kako }e se misliti. Tom pro-
jektu ne treba istina, jer se istina svakako proizvodi, kao {to se proizvode i
{arafi. Ko ima medije, taj ima istinu. Ipak, la‘na istina mora nalikovati na
pravu istinu, pa }e se tu pomalo spominjati i Srebrenica, i logori, i {to{ta
jo{, ali na ka{i~icu, da se Bo{njaci ne bi pohasili. Eto, pogledajmo samo
kako smo zadovoljno pristali da se sva na{a gubili{ta svedu na Srebrenicu,
koja jeste najte‘a, ali ne i jedina. U Bratuncu je pobijeno gotovo isto Bo{njaka
koliko i u Srebrenici, ali Bratunac se na Zapadu ne pominje. A gdje su
desetine drugih, na{ih Srebrenica?! Niko se nije pitao ima li u tom zapa-
dnom insistiranju neke podvale, u smislu: priznat }emo Srebrenicu, a sve
drugo }emo zaboraviti.
Kad se osjetilo da pre‘ivjeli logora{i iz “Omarske” namjeravaju ofo-
rmiti memorijalni centar, najednom je sletio neki britanski pop da miri
Bo{njake i Srbe, i da iz Banja Luke, uz pomo} biv{ih isljednika i batina{a,
formira taj centar. Britanski mediji su na sva zvona afirmirali aktivnosti
britanskog popa, ali nisu spomenuli da su iz tog projekta izba~eni logora{i.
Jer, {ta }e kome logora{i da pamte svoje patnje, kad }e to za njih ~initi oni
koji su ih mlatili! A ~init }e onako kako su ~etnici preobu~eni u partizane
pamtili klanje Muslimana u Fo~i ili Vi{egradu.
Namjera je, dakle, da se pam}enje genocida svede na formalnu razinu,
kako niko ne bi mogao re}i da pam}enja nema, a kako to pam}enje ne bi
bilo suvereni bo{nja~ki duhovni prostor. Zato se drsko proizvode novi lideri
bo{nja~kog pam}enja: umjesto Smaila êki}a, recimo, u Frankfurt su pu-
tovali Senad i Senka, jer su svoje antibo{nja~ke kvalitete godinama doka-
zivali. Zato se me|u logora{e ubacuju nekakvi britanski popovi, da prave

smutnju. …Kao da Bo{njaci ne umiju misliti i pamtiti bez britanskih po-
pova, i bez njihovih medijskih pla}enika u BiH!
Jevrejski model
Selja~ki fudbalski klubovi se od onih velikih razlikuju po tome {to na
selu svi fudbaleri, k’o u ragbiju, namah polete za loptom u ‘elji da ba{ oni
dadnu go, pa da uve~e na igranki budu glavni seoskim curama. I narodi se,
tako nekako, daju razlikovati. Sposobni rade timski i ne lete za liderstvom.
U Bo{njaka je glavni feler u glavi nemanje timske higijene, neshva}anje da
niko ni{ta ne mo‘e sam, i da se individualni uspjeh mo‘e posti}i samo ako
se biva karika u lancu.
Eto, neki dan je Kanton Sarajevo obznanio jedan lijep projekat. Gra-
dit }e se memorija o stradanju Sarajeva, spomenici, muzej, arhiva… Kona~no.
Ali, nismo upratili da su u ovaj projekat uklju~eni mnogi Bo{njaci koji su
proteklih godina, individualnim naporima, ispisivali memoriju o genocidu.
[to li? Nije valjda da kantonalni politi~ari misle da su najpametniji? Pa }e
ignorancijom bo{nja~kih duhovnih potencijala postati bo{nja~ki Vizentali?
Nijet im je plemenit, ali bi im nijet bio ja~i, i otporniji, ako bi bio pame-
tniji, oja~an za mnoge Bo{njake koji umiju misliti i govoriti. Jer, memorija
nije samo izgraditi spomenik; dugoro~an i djelatan projekat zna~i i strate{ki
promi{ljati, i prepoznavati podvale, i kulturolo{ki djelovati, i lobisti~ki uvezi-
vati… U projektu koji su ostvarili Jevreji, naspram holokausta, a koji bi
trebao biti na{ uzor, ima stotine sofisticiranih segmenata o kojima, zasad,
ne znamo ni{ta. A da bismo znali, ne mo‘emo biti najpametniji, ni ja, ni ti.
Pred nama je, dakle, konkretan problem. Zapad kreira i instalira pro-
jekat na{e memorije, i u tom projektu koristi face poput britanskog popa,
ili ovih na{ih bo{nja~kih popova. Oni ho}e da mi pamtimo kako oni ho}e,
i preko ljudi koje oni ho}e. [ta da ~inimo? Da podignemo jedan ili deset
spomenika i ka‘emo – zavr{ili smo posao. Nismo. U ratu smo za bo{nja~ko
pam}enje bo{nja~kom glavom.
Broj 159, 9. XII 2005.
156 IZ SAFFA
SAFFA
Reis Ceri} je Harisa Silajd‘i}a proglasio va‘nijim od svih akade-
mskih potencijala u Bo{njaka, jer mu je dao sultansku dimenziju,
a Haris Silajd‘i} je zauzvrat predlo‘io referendum koji bi imao
funkciju legalnog i legitimnog okvira za otcjepljene Republike Srp-
ske od BiH. Isto je predlagao i Jakob Finci, ali reis tada nije ovog
velikosrpskog kepeca uporedio sa Mehmedom Fatihom, Gazi Hu-
srev-begom i Alijom Izetbegovi}em.
Sultan u Bo{njaka
Taman kad insan pomisli da je bo{nja~ka politika savladala bukvar,
prika‘u nam se uhela}ene pelene. Dosad smo malo ~ime mogli biti zado-
voljni kao konsenzusom svih bo{nja~kih faktora oko velike prevare koju je
ameri~ki {ibicar Donald Hejs poku{ao prodati pod pla{tom tzv. ustavnih
promjena. Ne samo da su na{i politi~ari razumjeli da Hejs la‘e, da je ve-
likosrpski igra~ koji nastoji da tzv. ustavnim promjenama stavi muhur na
postojanje i vitalitet Karad‘i}evog entiteta, ve} su, {to je mnogo bitnije, ti
na{i politi~ari kona~no razumjeli da NE MORAJU pristati na rje{enja koja
im se ne svi|aju. Moglo bismo biti nezadovoljni stidljivo{~u bo{nja~kih
politi~ara, koji se jo{ uvijek ne usu|uju otvoreno govoriti o nespojivosti
evropskih standarda sa genocidnim bitkom Karad‘i}evog entiteta. Oni go-
vore o ukidanju entiteta, a tu se, kao, podrazumijeva ukidanje Republike
Srpske. Bilo bi korisnije da se ka‘e kako BiH nema nikakave budu}nosti
ako }e u njoj i na kakav na~in postojati tvorevina nastala na Srebrenici i
Srebrenicama. Oni se pla{e da ne naprave buku, da ih neko ne optu‘i za
ekstremizam, pa se zamotavaju u retori~ke krivine, {to je pogre{no, jer mi
imamo puno moralno pravo da zlo~in zovemo zlo~inom, a Republiku Srp-
sku Karad‘i}evim entitetom. No, s obzirom da smo u bo{nja~koj politici
dosad jedino prepoznavali samoubistvenu kooperativnost sa svim i sva~im,
mo‘emo biti zadovoljni ovim malim korakom ka dostojanstvu i odva‘nosti,
koji }e, kako stvari stoje, bivati sve ve}i i ja~i. Kada se uvjerimo da ne mora-
mo pristati na rje{enja koja nam ne odgovaraju, mo‘da }emo sutra imati
snage da, u ime svojih ‘rtava, tra‘imo podno{ljivu Bosnu i Hercegovini.
Elem, taman je bo{nja~ka politika po~ela dobijati }o{kove, konture smisla
i cilja. Kad, nuto jada, dogodi se kur{luz.
Prvo je reis Ceri} iskoristio sve~anost u Medresi pa se rije~ima koje
treba pamtiti obratio Harisu Silajd‘i}u: “Harise, ima{ na{u podr{ku da Bosna
i Hercegovina bude bez entiteta. Napi{i takav ustav Bosne i Hercegovine i
sje}a}emo se tebe kako {to se sje}amo Mehmeda Fatiha, Gazi Husrev-bega
i Alije Izetbegovi}a.”
Onda je Haris Silajd‘i}, iskoristiv{i reisovu, kako su neki kazali –
fetvu, kazao rije~i koje tako|er treba pamtiti: “Ustav BiH zavisi od njenih
gra|ana, koji bi o tome, prema mom mi{ljenju, trebali da odlu~e referen-
dumom.”

Dogodile su se, dakle, dvije nepametne stvari koje vrijedi komentira-
ti kako nam se vi{e ne bi doga|ale u ovom ili u sli~nom obliku.
Sultanologija
Kad god se autor na|e u potrebi da kritikuje vjerskog nam poglavara,
ili poznatu i od mnogih Bo{njaka obljubljenu li~nost poput Harisa Silajd‘i}a,
postoji opasnost da se ta kritika razumije kao neprijateljstvo, a ne kao
prijateljstvo. Ipak, evo, prosudite sami kako bi zvu~alo kada bismo o’zbilje
ispisali sljede}e retke…
…Reis Ceri} je ispravno prepoznao liderski potencijal Harisa Silajd‘i}a
koji je zaslu‘io da bude va‘niji od svih bo{nja~kih umova. To {to kod Srba i
Hrvata, i kod svih samoodr‘ivih politi~kih naroda, poslove od nacionalnog
interesa rade akademski timovi, ne mora biti primijenjeno na nas, jer svi ti
narodi nemaju li~nost kakvu mi imamo, nemaju Harisa Silajd‘i}a. Svojom
porukom reis je ispravno diskvalificirao kompletan politi~ki, akademski i
pravni potencijal u Bo{njaka, jer je svu bo{nja~ku pamet smjestio u li~nost
Harisa Silajd‘i}a. Mo‘da bi trebalo razmisliti da Bo{njaci imenuju svog su-
ltana, da ukinu demokratiju, jer {to }e im taj zapadnja~ki aparat kad ve}
imaju li~nost koja mo‘e zamijeniti sve na{e institucije i uglednike. Nama je
dosta jedan ~ovjek, koji je vredniji i pametniji od svih na{ih ljudi. Zato tog
~ovjeka za ‘ivota pamtimo kao najve}e ljude iz svoje povijesti, jer on to
zaslu‘uje, ~im ga je reis zbog pisanja ustava uporedio s njima. Zlobnici }e
primijetiti kako ustav ne mo‘e pisati jedan ~ovjek, i to ~ovjek koji nije pravnik
po struci, a primijetit }e i kako se ustav u BiH ne mo‘e pisati bez Srba i
Hrvata. Mi kona~no ne treba da se osvr}emo na zlobne komentare. Jer, reis je
rekao da to tako mo‘e! A Srbi i Hrvati ako su pametni nek’ se u~lane u Bo{njake,
pa da i njima bude oko srca milo {to svi zajedno imamo Harisa Silajd‘i}a…
…Ovaj ironijski slijed bi mogao i}i u nedogled. Uvodna neozbiljnost
pora|a druge neozbiljnosti. Jer nikako druga~ije, osim ba{ ovako, nije
mogu}e razraditi reisovu neozbiljnu favorizaciju Silajd‘i}a u odnosu na sve
bo{nja~ke politi~ke i akademske potencijale. Dakako, sve ovo ne zna~i da
mi ne cijenimo politi~ku pismenost Harisa Silajd‘i}a, kao {to cijenimo
pismenost, recimo, Nijaza Durakovi}a, Muhameda Filipovi}a, Mirsada Kebe,
ili, mnogih, mnogih drugih umnih Bo{njaka. No, precjenjivanje Harisa
Silajd‘i}a {teti njemu samom, a nadasve Bo{njacima; sultanizacija politi~ara
ne samo da ne mo‘e opstati, kao retrogradna, ve} je i pogubna, pogotovo
za narod u nestajanju, kojemu je potrebno objedinjavanje svih njegovih
snaga. Nedopustivo je da ma koji bo{nja~ki autoritet izdvoji ma kojeg u
Bo{njaka kao nekog ko je pametniji od svih pametnih ljudi u Bo{njaka.
Nama treba strategija jedinstva, koju je mogu}e graditi podsticanjem na
institucionalni rad. Isturanje ma ~ijeg liderstva - pogubno je, razjedinjuju}e
je. Na tom principu vi{e ne funkcionira ni jedna moderna nacija. Primjerice,
srpski i hrvatski politi~ari samo su vojnici u nacionalnom stroju, ~iju ma{inu
pokre}u akademski serveri, dakle, kolektivni autoriteti. Nama, stoga, trebaju
politi~ari koji ne}e izigravati vrh nacionalne pameti, ve} koji }e biti svjesni
proste ra~unice da nikada ni jedan Bo{njak nije dovoljno pametan koliko
158 IZ SAFFA
SAFFA
svi bo{nja~ki akademski autoriteti zajedno. Mi, danas, takve politi~are nema-
mo, pa i zbog toga {to oni sami nisu nastojali da izgrade svoja savjetoda-
vna tijela, koja bi bila pametnija, i starija, od njih samih.
Stoga je groteskno djelovala reakcija szv. lidera u Bo{njaka, Sulejma-
na Tihi}a, na reisovo promoviranje Silajd‘i}evog liderstva. Tihi} je otprilike
rekao da ne mo‘e jedan ~ovjek pisati ustav. Bezbeli se na{ao povrije|enim
{to je pored njega smi{ljen, ili ~ak nadre|en, jo{ neko. A upravo se Tihi}
posljednjih godinu-dvije, pogotovo u pogledu tzv. ustavnih promjena, na-
slikao kao solista koji sam juri{a na neprijateljske tenkove. Upravo on nije
okupio, ~ak je na samog sebe reducirao, bo{nja~ku politiku. Vidimo i ~ujemo
samo Tihi}a, i nikog vi{e. Njegove rije~i su naj~e{}e ispravne, ali su tanke,
jer dolaze samo od njega. Srbi i Hrvati nastupaju timski, horski, iz svih grla.
Govore im politi~ari, profesori, novinari, eksperti za sve i sva{ta. U nas,
nastupa Tihi}. I, evo sad, Silajd‘i}.
Anti-halalosum
…A otkud odjednom Silajd‘i} u na{em medijskom i politi~kom pro-
storu?! Obi~no se pojavi u izbornoj godini. U me|uvremenu ga nema. Pa-
triotski imperativ je da narodni politi~ar sa svojim narodom bude povazdan.
Dodu{e, i{ao je Silajd‘i} onomad da o stanju u BiH pripovijeda u Ljubljani,
mada bi narodu bilo dra‘e da se pojavio u Zavidovi}ima ili Kaknju, da ne
ka‘emo ba{ - more bit opasno - u Stocu, Zvorniku, Fo~i… Prekabulit }emo
mi {to{ta za na{e politi~ki pismene ljude. Jel’ halalimo? Halalimo! [ta? Pa
to da nam se Silajd‘i} po~ne prikazivati samo u izbornim godinama. Ima li
{ta {to ne halalimo?
Ovo je moja osobna stvar, a ko se u njoj na|e, nek’ bude i njegova.
Harisu Silajd‘i}u mogu halaliti ono {to mnogi ne mogu, a to da je napravio
koaliciju sa SDP-om, svojevremeno. Nek’ je. Bo{njaci su tada pokazali da
su najdemokratskiji narod u BiH, jer su jedini glasali za promjene. Potom
se SDP-Alijansa povampirila, reinkarnirala je policijsku dr‘avu i komunisti~ke
torture. Kada je dignuto 800 optu‘nica protiv uglednih Bo{njaka, kada je
montiran proces “Pogorelica”, kada su nevini ljudi dr‘ani pola godine u
zatvoru, kada je izvr{en zlo~in na tzv. al‘irskom grupom, kada je ukidan
selam u Maglaju i kada su nosana krmad oko d‘amija u Lukavcu i Gra~anici,
a sve u ime SDP-Alijanse, u kojoj je bio Haris Silajd‘i} – ON JE [UTIO. Ja
mu tu {utnju ne mogu halaliti. Jedna njegova rije~, u smislu prijetnje, da }e
Stranka za BiH izi}i iz SDP-Alijanse, ako se ne prekinu torture nad
Bo{njacima, mogla je mnoge Bo{njake i njihove porodice po{tediti patnje.
Ali: ON JE [UTIO. …Do posljednjeg dana vladavine. U tom karavaktu
Lagumd‘ijine strahovlade, Silajd‘i} nije progovorio ni rije~ u za{titu
demokratije, slobode, i za{to ne re}i: Bo{njaka. Dokle god ne objasni svoju
{utnju, njegove dana{nje rije~i ne}e imati moralnog i patriotskog temelja.
Za razliku od njega, Tihi} je govorio. Govorio je Izetbegovi}, i reis Ceri}. I
mnogi drugi. Silajd‘i} tada nije bio u frontu odbrane bo{nja~kog naroda od
povampirenog komunizma. On je bio dio tog povampirenog komunizma!
Bujrum, pa nek’ objasni. …Ako mu kao “padi{ahu” to nije ispod nivoa.

[kolovanje
Nema sumnje da Silajd‘i} ima podr{ku mo}nih medija u Sarajevu.
Oni ga serviraju za izbore. Te bio tam, te bio vam. U redu. Problem nastaje
kad ovi mediji glorificiraju Silajd‘i}a i tamo gdje ~ini {tetu Bosni i
Bo{njacima. Konkretno: Silajd‘i} je predlo‘io jednu od najopasnijih
mogu}nosti za uni{tenje BiH - predlo‘io je referendum. I to u nekoliko
navrata. Skoro prije godinu dana Jakob Finci, nama znan, predlagao je na
sesiji Kruga 99 da se raspi{e referendum na kojem bi se gra|ani izjasnili
kakvu BiH ‘ele. Otkud sad, odjednom, da Haris Silajd‘i} predla‘e isto?! Da
li je Silajd‘i}, i oni koji ga nekriti~ki podr‘avaju, svjestan kakvu nam je
om~u metnuo oko vrata?! Da li on razumije da bi njegov referendum ostva-
rio legalni i legitimni okvir za otcjepljene Republike Srpske od BiH?! Ne
misli, valjda, Silajd‘i}, da bi Srbi iz Republike Srpske na tom njegovom
referendumu glasali za ukidanje entiteta?! Jasno je za{to je velikosrpski
kepec Jakob Finci poturao ovu ideju, navla~e}i nas na samoubistvo, ali nije
jasno kako jedan Bo{njak mo‘e promovirati velikosrpski plan za otcjepljene
Republike Srpske.
Nije valjda Silajd‘i} zaboravio na osnovu ~ega je BiH dobila
me|unarodno priznanje?! Gra|ani BiH su imali Referendum 1992. na kome
su se izjasnili kakvu BiH ‘ele. Ta demokratska, legalna i legitimna volja,
derogirana je dejtonskim priznavanjem rezultata agresije i genocida. Stoga
nema drugog smislenog puta za BiH osim da se revitalizira Referendum iz
1992. godine. Kad smo ve} jednom kazali u kakvoj BiH ‘elimo ‘ivjeti, za{to
bismo to ponavljali?! Danas, kad nema 200.000 bo{nja~kih glasova. Da-
nas, kada bi mnogi Srbi, koji su tada glasali za suverenu BiH, glasali za
otcjepljenje od BiH.
Vratimo se na po~etak pri~e. Bilo bi lijepo da reis Ceri} nije u Silajd‘i}a
smjestio sve na{e umne potencijale. Bilo bi lijepo da Silajd‘i} nije postao
prvi Bo{njak koji je Srbima ponudio legalni okvir za otcjepljenje. Bilo bi
ru‘no da sam ja sve ovo vidio, a da nisam napisao ovaj tekst. Moramo se
u~iti iskrenosti, dijalogu, kritici, kako bismo bili bolji - kao nacionalni tim.
Zaklju~ak je: nema sultana. Ni u Turskoj. Ovo {to nas ima, na dunja-
luku, smrtnici smo, pa nije smrtni~ko izigravati besmrtnost, pogotovo, za
‘ivota. Ljudski je grije{iti, i u~iti na gre{kama, bilo da sam u ovoj pri~i
pogrije{io ja, ili ova dvojica bo{nja~kih uglednika koji, hroni~no, nemaju
afinitet prema gre{kama. Zdravom je insanu dra‘a kritika od pohvale.
Broj 162, 20. I 2006.
160 IZ SAFFA
SAFFA
Novinar dr‘avne televizije Gvozden [arac pripada vrhu dejtonske
elite. On je taj koji preko najja~eg dr‘avnog medija treba da nam
ka‘e {ta u ovoj zemlji vrijedi, a {ta ne vrijedi. Ali, Gvozden [arac je
upravo osumnji~en da je po~inio ratni zlo~in nad civilnim
stanovni{tvom! Otkud takav monstrum na dr‘avnoj televiziji? Otud
{to je dr‘avna televizija zlo~ina~ka!
Pravosu|e i televizija u rukama

zlo~inaca iz vrha dejtonske elite
Vijest da je Okru‘no tu‘ila{tvo Isto~no Sarajevo, po nalogu Suda BiH,
pokrenulo istragu protiv {est osoba koje se terete za ratni zlo~in, a me|u
kojima je i novinar BHT1 Gvozden [arac, mogla se prona}i na samo dvije
internet adrese. Toliko je nebitno kad se novinar dr‘avne bh. televizije optu‘i
za ratni zlo~in, da to objave samo dva web sajta. Haman se ra~una da je
normalno da na dr‘avnoj TV rade ratni zlo~inci, te vijest o dizanju optu‘nice
protiv takvih vi{e i nije nikakva vijest. Ni za dr‘avnu TV kojoj pripada taj
zlo~esti vragolan.
Upravo je suprotno. Dosad, otkad se u re‘iji doma}eg pravosu|a
gone ratni zlo~inci, nije postojala va‘nija vijest od ove, jer je za ratni zlo~in
osumnji~en neko ko pripada dejtonskoj eliti. Taj Gvozden [arac nije trakto-
rista iz neke trebinjske zabiti koji je u ratu malo klao muslimane, pa se
sakrio u svojoj jazbini, pa ga u {tali prona{li organi gonjenja. Me|u ostalih
pet osumnji~enih ima nekakvih srpskih imena, ali ni jedno od njih ne pri-
pada eliti ovog dru{tva, a pogotovo ne eliti koja preko dr‘avnog TV kanala
kroji javno mnijenje i ‘igo{e neprijateljske elemente. Gvozden [arac pripa-
da vrhu dejtonskog sistema; on je dio paradne garde oli~ene u dr‘avnoj TV
odakle se kreira nova podobnost. [to je u JNA bila Titova garda, to je u
dejtonskoj BiH dr‘avna televizija. Svukud se kroz reforme, sita i re{eta,
mo‘da i mogao provu}i neki moljac koji je u ratu bio na strani zla, ali na
dr‘avnoj televiziji, koja slovi kao ve}i katolik od pape, takvo se {to nije
moglo dogoditi. A, eto, dogodilo se.
Logika pri~e
[ta zna dijete o starosti! Njemu je nejasna {kripa dedinih kostiju.
Kad do~eka starost, bit }e mu prirodno razumljivo {to {kripi ne{to {to {kri-
palo nije. [ta mi znamo o srpsko-hrvatskoj okupaciji Bosne? O porazu
bo{nja~ke ravnopravnosti? O dejtonskoj kapitulaciji? Ne znamo ni{ta, sve
dok nam na{a ljudska prava ne za{kripe pred sistemom u kojem smo mi,
Bo{njaci, podstanari, sa otkaznim rokom. Kad se uvjerimo da na{a zemlja
vi{e nije na{a, jer njome vladaju tu|e pare, i tu|e glave, dok su na{e glave
tu tek u tranzitu, na putu prema muzejima i knjigama, gdje }e se ~uvati
uspomena na jedan narod kojeg je bilo, a sad ga vi{e nema – e tek tad
}emo razumjeti da je takav rasplet na{ih iluzija posve logi~an. Poneko to

osjeti i danas, a ve}ina nema pojma o ovome, jer je glave umo~ila u kalori~ni
saft srbijanske d‘igare. Mnogi su, beli, osjetili da Bosna vi{e nije na{a ze-
mlja. Hiljade Bo{njaka ‘rtve su pravosudnog fa{izma, koji se nad njihovim
ljudskim pravima katilski i‘ivljava. To fa{isti~ko pravosu|e, kroz ~ije tzv.
reforme su pro{li ~etni~ki i usta{ki kadrovi, uz Bo{njake koji nisu muslima-
ni, dosad se treniralo nad mnogim pojedincima, ~ije su individualne trage-
dije zamandaljene me|u ~etiri zida. Jer u mutavoj i halapljivoj bo{nja~koj
politici niko ne smatra da bi to zlo trebalo istra‘ivati. Kad bismo na kamaru,
u jedan istra‘iva~ki rad, sakupili sva zla koja je prema Bo{njacima na~inilo
to dejtonsko pravosu|e, dobili bismo svjedo~anstvo nalik na ono o tortu-
rama komunisti~kog re‘ima. Za{to se ~udimo?! U Dejtonu su pobijedili
~etnici i usta{e, samim tim {to nije pobijedila ideja Bosne i multietni~ka
ARBiH. Njihovi kadrovi su preuzeli upravu nad dr‘avom, svukud, pa i u
pravosu|u. Onaj {to je bio glavni tu‘itelj u usta{koj paradr‘avi Mate Boba-
na, danas je glavni tu‘itelj u dejtonskoj BiH. To {to u ratu nije procesuirao
usta{ke ratne zlo~ine, u Ahmi}ima ili Stupnom Dolu, njegova je referenca.
Zar mislimo da takav usta{a mo‘e danas raditi i{ta drugo osim nastavljati
svoje ratno zlodjelo? Ne}e, valjda, odjednom, ganjati usta{e? Logi~no je da
ganja nas. No, jedini problem u na{oj percepciji je u tome {to ovu istinu
razumijemo tek kada nam li~no dejtonski zlo~inci zakucaju na vrata. Onda
to postaje na{a privatna istina, koja nikog u Bo{njaka ne obavezuje. Tih se
privatnih istina nabralo hi~me, ali nisu umre‘ene u kolektivnu energiju
protesta i otpora. Nema ih ko umre‘iti, jer bo{nja~ka politika se samo
takvom zove, a takva odve} nije.
Za nekih 10-20 godina bit }e nam posve razumljivo kako smo i za{to
smo izgubili domovinu. Danas je ta slutnja zastra{uju}a, i od nje okre}emo
glavu. Ako bismo sa te daleke pozicije poku{ali pretpostaviti definiciju
bo{nja~kog (samo)uni{tenja, ona bi otprilike glasila: Mudri Edvard Said je
jo{ 80-tih godina pretpostavio erupciju islamofobije na Zapadu, koja je
konkretnu primjenu imala u prije~enju prava bosanskim muslimanima da
budu ravnopravni u BiH. Zato je Zapad BiH prepustio Srbima i Hrvatima,
uprkos genocidu koji su ~inili nad Bo{njacima. Dejtonski protektorat je
kao glavni zadatak postavio neutralizaciju bosanskog patriotizma, {to je
izvedeno kroz marginalizaciju svih kadrova u Bo{njaka koji nose patrioti-
zam i koji nisu spremni slu‘iti Srbima i Hrvatima. Pod okupatorskim priti-
scima sve mlado u Bo{njaka se raselilo po Svijetu, uz pomo} Zapada koji je
Bo{njacima podijelio milion useljeni~kih viza. Bo{njaci su razumjeli da je
dostojanstvenije ‘ivot nastaviti u tu|ini, bez Bosne na dlanu, sa Bosnom u
srcu, nego u Bosni, gdje su pritisci okupatorskog pravosu|a, okupatorskih
medija, okupatorske ekonomije bili nesno{ljivi za patriotsko dostojanstvo.
Dakle, imali li u ovom zlo~ina~kom pravosu|u i jednog Bo{njaka koji
je, recimo, bio oficir ARBiH, ili neki istaknuti saradnik Alije Izetbegovi}a?
Karad‘i}evih i Bobanovih funkcionera ima, ali Alijinih, eto, nema. Ima li i
jednog uspje{nog bo{nja~kog privrednika, iskrenog vjernika, a da nije ili
procesuiran za kriminal, ili sataniziran na okupatorskim medijima? Srpskih
i hrvatskih privrednika, redovno – uglednih, ima na svakom koraku, oni su
162 IZ SAFFA
SAFFA
gospoda, i niko ih ne dira, a bo{nja~kih nema, izuzev u negativnom konte-
kstu. Tako je i u kulturi. I u medijima. Svud. [ta nam to govori? …Da smo
gra|ani drugog reda. Na{a nacionalna gnjecavost jedini je razlog {to dosad
nismo po~eli dobijati redovnu gibiru batina. Kao Palestinci. îm bismo
podigli glavu, uslijedili bi pendreci. Kao onomad prilikom Lagumd‘ijine
otmice tzv. al‘irske grupe.
[ta }e biti s na{e budu}nosti? Nema pri~e koja stoji. Svaka pri~a nekud
vodi. Mi idemo tamo kuda vodi logika pri~e.
Zlo~inci u “sivom domu”

Vi{e se niko ne ibreti – kako je mogu}e da me|u novinarima dr‘avne
televizije bude i neko ko je, ra~una se, ~inio ratne zlo~ine? Ova debelo
te{ka vijest toliko je srozana u medijskom interesovanju da je nigdje nema.
A kamoli komentara! A kamoli specijalnih emisija u kojima bi se propitiva-
lo samo jedno pitanje: kako je mogu}e? Vlasnici medijske istine jako dobro
znaju koliko je te{ka, i opominju}a, ta vijest o Gvozdenu [arcu. Ona otvara
septi~ku jamu pitanja o dr‘avnoj i Federalnoj TV? Iz te vijesti proizilazi
zlo~ina~ka su{tina ovih televizija, koje su okupirane od medijskih sljedbe-
nika Riste \oge i Smiljka [agolja. Na osnovu ~injenice da je maskirani
zlo~inac Gvozden [arac bio novinar dr‘avne TV, mo‘e se pretpostaviti ko i
za{to vlada dr‘avnim medijima. Mogu se raspoznati kriteriji, lobiji, namjere.
Zato su se vlasnici medijske istine u BiH sakrili u mi{ije rupe i ~ekaju da
pro|e pri~a o Gvozdenu [arcu. Zato lobiraju da o tome niko ni{ta ne obja-
vi. Otud postajemo svjesni koliko su mo}ni da za~epe sve medijske kanale,
kako bi se {to manje ~ulo o ovom dosad najve}em kadrovskom porazu
dejtonskog sistema. Jer, ako razaberemo pojavu jednog prikrivenog zlo~inca
u dr‘avnoj medijskoj eliti, mogli bismo kona~no razumjeti istinu o use-
ljavanju Karad‘i}eve i Bobanove televizije u “sivi dom”. A onda ovo dejto-
nsko ruglo ne bi izgledalo tako spokojno.
Bosna je mahala. Ovdje svako svakog zna. Bosanska je mahala{tina
vi{estruko poja~ana djelovanjem obavje{tajnih pla}enika, koji su napravili
biznis od sakupljanja i prodaje raznih dosijea. Nema teoretske mogu}nosti
da mnogi Srbi na dr‘avnoj TV nisu znali kuda je u ratu hodao, i {ta je po
ratu radio, taj Gvozden [arac. Nije taj Gvozden repa bez korijena, pa da se
ne zna ni ko je ni {ta je. Ako je ubijao muslimane po Grbavici, to je neko
vidio, i ta je pri~a hodala za njim, htio on to ili ne. U hodanju, koje se ne da
zaustaviti, pri~a je do{la i do dr‘avne TV. A onda je metnuta u karantin.
Za{to? Zato {to tamo sjede Karad‘i}evi Srbi koji ubijanje muslimana sma-
traju nacionalnom vrlinom! Za njih je Gvozden heroj, kojeg treba {tititi,
kao {to su se poslije Drugog svjetskog rata {titili ~etnici preobu~eni u Titi-
ne uniforme. Dejtonsko srpstvo je svjesno da trenutno ‘ivimo time out, i
da logika nala‘e lijepo opho|enje i gla|enje ‘rtvinog vrata. Jer, ~eka se
vrijeme povampirenja, za koju godinu, ili za 50 godina, svejedno je. Dotad,
razni }e Gvozdeni [arci biti {ti}eni od svih Srba, jer su klanjem muslimana
zaslu‘ili odmor i hladovinu. No, Gvozdenova je ratna pri~a o~ito bila preja-
ka da bi se mogla u{~uvati u dejtonskom pravosu|u. Ne{to je nenadano

izmaklo kontroli, pa }e Gvozden umjesto na ekranu, pri~ati pred sudijom.
To ne zna~i da Gvozden ne bi ostao na dr‘avnoj televiziji da ga neki kota~i}
sudbine nije izdao, i to ne zna~i da u dejtonskom sistemu nema jo{ mnogo
Gvozdena koji }e nam se prikazivati kao aduti slobode medija, demokratije
i tolerancije. Iako su desetak godina prije klali muslimane.
Predstoji nam: borba

Ima li kakve koristi za nas od pri~e o Gvozdenu [arcu? Ima. Drago
nam je {to ovo kriminalno pravosu|e ipak mora ufatiti ponekog zlo~inca.
Jest da }e u to ime zaplatiti deset nevinih Bo{njaka, ali, eto, kad se ne
mo‘e druk~ije, nek’ zaplati i jedan zlo~inac. Druga je korist u spoznaji
zlo~ina~kog karaktera dr‘avne i Federalne TV. Nismo valjda mislili da ovi
mediji slu~ajno sataniziraju Armiju RBiH i izmi{ljaju tzv. islamski terori-
zam?! [ta bi drugo radili kad su im urednici i novinari razni Gvozdeni [arci!?
Ova spoznaja treba da stvori distanciranost Bo{njaka od ovih medija, koji-
ma ne treba vjerovati, i koje treba bojkotirati. Takav odnos treba graditi
prema svim institucijama sistema iz kojih su tzv. reformama, a zapravo dejto-
nskim nasiljem, prognani bosanski patrioti. Prisjetimo se samo koliko je
izvrsnih bo{nja~kih novinara, koji su RTVBiH sa~uvali u ratu, moralo napustiti
ovu ku}u. Ko se jo{ sje}a, recimo, Envere Selimovi}? Ona je bukvalno otjer-
ana, jer nije mogla poviti ki~nu pred istinom o genocidnoj agresiji. Otjera-
ni su ili uni‘eni mnogi drugi uposlenici RTVBiH koji su bili pripadnici AR-
BiH, ili su ponosno iskazivali svoj patriotizam. Dovedeni su okupatori.
Mi mo‘emo donekle trpiti harangu pravosu|a, ali je ne smijemo po-
dr‘avati, ili se s njom miriti; mo‘emo trpiti teror dr‘avnih medija, ali nikad
ne smijemo prihvatiti da ti mediji govore i u na{e ime. Ovaj dejtonski sis-
tem nije na{, jer nije bosanski, on je srpsko-hrvatski, okupatorski, zlo~ina~ki,
i zato nam predstoji: borba. …Ako mislimo ‘ivjeti u svojoj zemlji.
Broj 163, 3. II 2006
164 IZ SAFFA
SAFFA
U ku}i Senade Sinanovi} u Bratuncu ‘ivio je Lazar Kuljanin, a u ku}i
Suade Kumro iz Fo~e ‘ivio je Goran \urkovi}. Ovi Srbi navodno su
ulagali u adaptaciju ku}a u kojima su ‘ivjeli bez odobrenja progna-
nih vlasnika. Karad‘i}evo pravosu|e je presudilo da su vlasnice ovih
ku}a du‘ne platiti po oko 8.000 maraka na ime tro{kova navodnih
adaptacija, jer, u protivnom, njihove }e ku}e biti prodate preko ogla-
sa, kako bi se korisnicima njihove imovine nadoknadili tro{kovi ula-
ganja. A kako bi bilo da ovi Srbi uplate kiriju za neovla{teno kori{tenje
tu|e imovine? To ne dolazi u obzir, jer pravosu|e u RS svjesno, javno
i bestidno ide u otimanje bo{nja~ke imovine!
Karad‘i}evo pravosu|e
otima ku}e bo{nja~kih povratnika
Ljudski je vjerovati u namirivanje ra~una. Nema tog dobra, i nema tog
zla, a da se ne vrati, kadli-tadli. Tako je to u vjeri. A po{to se sekularna dr‘ava
nije imala kad uzdati u Boga, i u onaj svijet, smi{ljena je pravosudna vlast.
…Ona {to sudi po zemaljskim zakonima. A gdje ima zemalj{tine, ima i nepra-
vde, jer je tu sve ure|eno na principu sile. Pravda je vlasni{tvo ja~ega. Zato je
skuhano da nam sudovi za ‘ivota sude i presu|uju, kako pravdu ne bismo
~ekali na onome svijetu. To mo‘da nekako i {ljaka, ali u zemljama u kojima
nema gra|ana drugog reda. Ovdje, kod nas, gdje su Bo{njaci, zbog islama,
podstanari u Bosni, pod kiriju, s otkaznim rokom koji isti~e, e tu je pravosu|e
violina u orkestru za sprovode. Po toj se violini prepoznaje melodija.
Neovisno od diskursa mo}i, i od toga da li smo ravnopravni ili poni‘eni
pred pravosudnom vla{}u, u insanu treba da traje nadanje u pravdu. Indi-
janac u Americi, Crnac u Pretoriji, Palestinac u svojoj otetoj zemlji... – svi oni
prte ~e‘nju za pravdom. Ra~unaju, bezbeli, ako je nema na ovom, bit }e je na
onom svijetu. To je krajnja satisfakcija. Svi potla~eni, u svim vremenima,
pravdu su o~ekivali u svome ovozemaljskom ‘ivotu. Svi – izuzev Bo{njaka.
Eksperti za kusur
Bo{nja~ki narod je posebna sorta. Haman, |e je u izumiranju. Utrn’o
od smrti. Pa vi{e ne zna {ta je supa, {ta je grah. Nije do naroda. Do rukovo-
dstva je. Da je bo{nja~ka politika druk~ija, i narod bi bio. Ovako, silne patnje
i poni‘enja koje Bo{njaci do‘ivljavaju odo{e niz vodu, kao da se radi o otpa-
du, a ne o pe}inama boli. Ne samo da nema reakcije na raznorodne nepravde
kojima su Bo{njaci izlo‘eni u dejtonskom apartheidu, nego nema ni evi-
dentiranja, klasificiranja i izu~avanja ovih slu~ajeva. Nigdje, u bo{nja~kom
narodu, nisu otvoreni tematski registri u koje bi se sakupljali slu~ajevi, reci-
mo: napada na bo{nja~ke povratnike, ‘rtava aneksa sedam, montiranih
optu‘nica, Bo{njaka koji pod pritiscima ne ‘ele da svjedo~e o ratnom zlo~inu,
ili, pak, u slu~aju koji nas u ovom tekstu zanima – pojave da pravosu|e
Karad‘i}evog entiteta nastavlja oduzimanje bo{nja~ke imovine.

Za{to je to tako? Zato {to je bo{nja~ka politika odro|ena od bo{nja~kog
naroda. Zato {to su bo{nja~ki politi~ari po{te|eni narodnih patnji, jer im
dejtonski re‘im ide na ruku u ostvarivanju njihovih povla{tenosti; oni ne
osjete to {to osjeti narod. Zato {to bo{nja~ki politi~ari vjeruju da su najpame-
tniji, pa u svojoj bespameti ‘ive od danas do sutra, dok se ne survaju u stvarno-
st, u kojoj }e i oni uvjeriti da su obi~njaci. Zato {to ta sitno{i}arska politika,
koju D‘emo Lati} zove “zelenom bur‘oazijom”, ne kani graditi modele kakvi
postoje u svim samoodr‘ivim narodima, a to su institucije starije od svake
politike, institucije u kojima bi akademska pamet vodila ra~una o strate{kim
bitnostima za bo{nja~ki narod. Takve bi institucije istra‘ivale pojave minori-
zacije bo{nja~kog naroda, te predlagale ekspertna rje{enja, a politika bi bila
du‘na da se za njihovu realizaciju bori. Tako je to kod Srba i Hrvata. Tako je to
kod svih samoodr‘ivih naroda. A tako to kod nas nije, jer imamo nacionalnu
politiku koja veze sa ‘ivotom nema. Ta politika je ekspertna jedino za doku-
surivanje. I ni{ta vi{e.
Imamo debelog razloga da budemo povrije|eni, ogor~eni, prepla{eni
za svoju budu}nost, jer kad vidimo napu{tene individualne sudbine oja|enih
Bo{njaka, tada shvatamo da se i svima nama, pojedina~no, sutra mo‘e dogo-
diti isto, u takvoj ili druk~ijoj formi. Bo{nja~ki politi~ari to ne kop~aju, s time
ne suosje}aju, jer su se nafurali da ih je to Bog pogled’o, pa ih odabr’o i
odvojio od narodne patnje.
Jedina adresa na koju treba poslati temu o kojoj }emo u nastavku
pisati je – politika. Ali, slanja nema: adresa je izumrla. To {to Karad‘i}evo
pravosu|e u RS otima ku}e bo{nja~kim povratnicima isklju~ivo bi trebalo da
se ti~e bo{nja~ke politike, dakle, onih koji lijepo ‘ive od bo{nja~kih glasova.
Njih se to, rekosmo, ne ti~e. A {to bi se ticalo nas? Pa, eto, zato {to ne mo‘emo
prekabuliti da smo toliko mutavi i mrtvi koliko u stvarnosti jesmo, jer se, evo,
jo{ mrdamo, gledamo, osje}amo, ljutimo, ibretimo.
Od ~iste tuge {to smo takvi kakvi jesmo, zapisujemo slu~ajeve dejto-
nskog otimanja imovine bo{nja~kih povratnika u RS. Umjesto da ovakvi
slu~ajevi potaknu bo{nja~ku politiku na kontinuirani protest, na kampanju,
oni ‘ive tek u ogor~enim du{ama bo{nja~kih patenika, osu|enih da patnju
razumijevaju kao svoju privatnu stvar. A radi se, bez dvojbe, o kolektivnom
problemu, jer su izdvojeni slu~ajevi otimanja bo{nja~ke imovine samo para-
digma vitalne karad‘i}ev{tine u Republici Srpskoj. Mi smo, bez mnogo truda,
prona{li dva takva slu~aja, a ko zna koliko ih ima. Kad bi se otvorio nesu|eni
centar za prikupljanje dokaza o bo{nja~koj ugro‘enosti od tzv. reformiranog
pravosu|a, sigurno bi se nabrale stotine i stotine sli~nih pri~a.
…Pa da vidimo kako to izgleda biti Bo{njak u Karad‘i}evom entitetu.
Otima~ina na ime nelegalnih adaptacija

Presudu Osnovnog suda u Srebrenici (P.259/03), kojom se nala‘e da
povratnica Senada Sinanovi} isplati Lazaru Kuljaninu 8.271 KM (plus 2.000
KM sudskih tro{kova) na ime izmi{ljenih adaptacija na njenoj ku}i u Bratu-
ncu – trebalo bi tretirati kao primjer naciokratskog i apratheidskog pravosu|a
Republike Srpske.
166 IZ SAFFA
SAFFA
Lazar Kuljanin je 1997. uselio u ku}u prognane porodice Sinanovi}, iz
koje je delo‘iran u septembru 2002. godine. Potom je podnio tu‘bu na ime
naknade {tete za radove adaptacije, iako je ku}a 1992. bila gotovo zavr{ena
i imala sve one elemente koje je Kuljanin navodno ugradio. Ku}a je o~ito u
toku rata oplja~kana, ali to nije krivica prognane porodice Sinanovi}.
Sud je uva‘io logi~ki neodr‘ivo mi{ljenje vje{taka Dragoljuba Jovanovi}a.
Primjerice, vje{tak navodi da je kre~enje zidova ko{talo 78 KM po metru
kvadratnom, iako se zna da su cijene oko 15 KM, pa i ni‘e. Stolarski radovi
procijenjeni su na 1.849 KM, a radi se o stolariji koja je o{te}ena od gelera,
iako vje{tak tvrdi da je nova. Uz to, zidovi su rogobatno dozi|ivani, kako bi se
uklopila prozorska okna. Stolarija je o~ito ukradena sa neke od ku}a koje su
bile izlo‘ene granatiranju. Vje{tak je procijenio i elektro-instalacije, iako ih
je prije rata postavio Ramiz Ali} iz Bratunca. Ku}u je prije rata izmalterisao
Ahmo Ali} iz Voljevice, a malterisanje se, valjda, obavlja nakon {to se postave
instalacije. Zara~unata je i izolacija poda, koja ne postoji.
Na sudu nije naveden nikakav zvani~ni dokument koji bi pokazivao
stanje objekta prije useljenja Lazara Kuljanina. Sud je uva‘io da je Kuljanin
uselio 30. jula ’97., a da je ve} dva dana poslije izvr{io sve adaptacije! Za-
pisnik o izvedenim radovima izdao je bratuna~ki Sekretarijat za urbanizam.
Teoretski je nemogu}e za 48 sati izvr{iti takav obim gra|evinskih poslova.
Sud nije uva‘io mi{ljenje Senade Sinanovi} da je Kuljanin u njenu imo-
vinu ulagao po sopstvenoj inicijativi, bez odobrenja za adaptaciju i dopu{tenja
vlasnika, niti je uva‘en prijedlog da se iznos za navodne adaptacije prelomi
preko kirije, po{to je Kuljanin 61 mjesec ‘ivio u tu|oj ku}i, te je korist od
besplatnog stanovanja ve}a od izmi{ljenih ulaganja.
Po rije~ima Senade Sinanovi}, Kuljanin joj je ponudio 35.000 KM za
otkup ku}e, tako da se mo‘e pretpostaviti da je presuda Suda u Srebrenici
ima funkciju pritiska u cilju etni~kog ~i{}enja.
Senada Sinanovi} je uputila ‘albu Okru‘nom sudu u Bijeljini s prije-
dlogom da je ukine prvostepena presuda. Ukoliko njena ‘alba bude odbije-
na, uslijedit }e naplata pod prijetnjom sudskog izvr{enja. To zna~i da }e Senada
Sinanovi}, prakti~no, platiti reket na povrat imovine, ili, ako ne plati, ku}a bi
joj se mogla na}i u oglasu za prodaju nekretnina, kao {to se dogodilo Suadi
Kumro iz Fo~e.
Drugi, bezmalo identi~an slu~aj, zbio se u Fo~i, s tim {to je bo{nja~ka
porodica do{la u poziciju da ku}u izgubi. Tamo su geometar Borislavka Filipovi}
i vje{tak gra|evinske struke Grujo Milanovi}, koje je anga‘irao Osnovni sud u
Fo~i, izvr{ili popis radi procjene vrijednosti imovine porodice Kumro u Fo~i.
Vje{tacima je dat rok od deset dana da procijene vrijednost porodi~ne ku}e i
dvori{ta, nakon ~ega }e sud raspisati oglas za prodaju nekretnina. Prodajom
ku}e Sud namjerava nadoknaditi navodnu {tetu od 8.100 maraka Goranu
\urkovi}u iz Ustikoline koji je u ovoj ku}i boravio bez odobrenja vlasnika, te
navodno ulagao u njenu sanaciju. Ovaj je slu~aj makar, kako-tako, dospio do
medija, pa je vlasnica ku}e Suada Kumro uspjela izjaviti: - “Ovo je jasna poru-
ka da se kupim iz Fo~e, da u mome gradu vi{e nemam mjesta”. Tako smo
saznali i za arogantno pona{anje sudije Milene Kunda~ine, koja vodi postu-

pak izvr{enja, kao i za bahatost fo~anske Sudske policije koja je pod prije-
tnjom sile udaljila novinare ispred ku}e.
Uzgred, zanimljivo je primijetiti da i jedna i druga navodna adaptacija
iznose oko 8.000 maraka. I, zanimljivo je zapitati se: za{to Srbi koji su
neovla{teno koristili tu|u imovinu ne bi platili kiriju za vi{egodi{nje stano-
vanje u ku}ama Senade Sinanovi} i Suade Kumro? Zar ne bi ~asni sud mogao
tako prebiti ovo navodno dugovanje? Bi. Ali, ovo nije ~astan sud.
Ta~ka na bespomo}nost
Zreli su uvjeti da se oformi jedna nevladina organizacija koja bi se
bavila za{titom Bo{njaka od dejtonskog pravosu|a. Sada{nje organizacije,
tipa dizdarevi}evskog tzv. Helsin{kog komiteta i inih, nikada ne}e u razma-
tranje uzeti ovakve slu~ajeve. Oni su pla}eni da izmi{ljaju pomuslimanjenje
Sarajeva, tzv. islamski terorizam, antisemitizam i sli~ne budala{tine. Ne}e to,
rekosmo, u~initi ni bo{nja~ka politika. Sva je sre}a u nesre}i pa su iz ove
politike odstranjeni mnogi pametni ljudi, koji razumiju dejtonski pakao, i
koji imaju snagu da pokrenu inicijative za nadrastanje zagubljene bo{nja~ke
politike. Ove pametne ljude jedino jo{ treba razuvjeriti da }e iko drugi, osim
njih samih, staviti ta~ku na bespomo}nost.
Na{a je ljudska obaveza da branimo svoje gra|ansko dostojanstvo, ali
ne na svome pragu, nego na pragu svakog Bo{njaka ~ija su prava na udaru
dejtonskog apartheida. Kad shvatimo da se moja avlija brani u avliji svakog
napadnutog Bo{njaka – postat }emo narod.
Broj 164, 17. II 2006.
168 IZ SAFFA
SAFFA
Jasmila @bani} je mogla o~ekivati da }e je zaobi}i sve nagrade na
festivalu u Berlinu, jer je medijski prostor upotrijebila za protest
zbog slobode ratnih zlo~inaca. Vjerovatno je ra~unala da je vredni-
je svjedo~iti istinu nego dobiti nagradu. Borba za istinu je onoze-
maljska, a te nagrade su ovozemaljske. Bo‘ija je volja da dobije
prvu nagradu i da joj se dadne da kao glavna zvijezda festivala u
Berlinu milionima ljudi prika‘e svoju patriotsku i humanisti~ku
gordost. …U ime ‘rtava Karad‘i}evih i Mladi}evih zlo~ina.
Jasmila je nadrasla
svoj ovozemaljski ‘ivot
Pro{le su dvije hefte otkad je Jasmila @bani} za svoj film “Grbavica”
dobila “Zlatnog medvjeda” u Berlinu. Narod kaè: da svaki dan jede{ baklavu
dosadila bi ti za heftu. Tako je, kao baklava, Jasmila dosadila obi~nom
~itateljskom oku. Aktuelne su druge stvari. Ibretimo se oko crkavanja ptica. To
{to smo uz Jasmilu malo poletjeli, k’o zdrav labud, bio je tren u dejtonskoj
stvarnosti koja boluje i crkava od pti~ije gripe. Ipak, ne{to je preìvjelo. Prvo
spoznaja da samo umjetnost moè transponirati i kroz vrijeme prenijeti iskustvo
genocidne agresije. U~imo od Jevreja! Drugo, spoznaja da umjetnost moè u
dru{tvenom prostoru otvoriti rje{avanje jednog problema, kao {to je ~injenica
da u BiH nije institucionalizirana briga o 22.000 silovanih èna. Ne pamtimo
da je i jedno umjetni~ko djelo u BiH tako duboko zaoralo stvarnost.
Nagrada i istina
Nas, zapravo, zanima samo jedan detalj u cijeloj frtutmi oko Jasmile
@bani}. Tim detaljem niko se nije analiti~ki bavio, jer naru{ava dejtonski
sklad/smrad u kome nije ba{ lijepo kad jedan umjetnik, evo, od dr‘avnog
zna~aja, pominje Karad‘i}a i Mladi}a pred svjetskim auditorijem. Taj dejto-
nski incident, a moralni gorostasni ~in, ovda{nji mediji nisu plaho doticali,
izuzev koliko su morali, suho i informativno, jer su se bi}e pla{ili da bi
Karad‘i}eve Srbe mogli okrenuti protiv Jasmile i njene nagrade koja bi tre-
bala da bude draga&mila svima.
Jasmila je, koliko se sje}amo, odmah po projekciji filma iskoristila
medijsku pa‘nju i sasula istinu o Karad‘i}u i Mladi}u koji u‘ivaju slobodu
jer niko nema interesa da ih uhapsi. Tako nekako. Onda je na ceremoniji
dodjeljivanja nagrade kazala sljede}e… Neka vam ne bude mrsko da to
ponovo ~ujemo:
“Ratni zlo~inci Ratko Mladi} i Radovan Karadì} jo{ slobodno ìve u
Evropi. Nisu uhap{eni za organiziranje silovanja 22. 000 èna u BiH i niko
nema interesa da ih uhapsi. Nadam se da }e se to promijeniti i da se ’Zlatni
medvjed’ ne}e razo~arati kad vidi Bosnu.”
U ~emu je {tos? Ma nema u ~emu nije! Ovaj detalj je toliko vi{eslojan
da bi se o njemu dao raspisivati esej o patriotizmu i umjetnosti, o moralu

i umjetnosti, o odva‘nosti ‘ene u umjetnosti. …Ma, nema kraja! No, ono
{to nam prvo pada na um kad pogledamo u vi{espratnicu Jasmiline geste
jeste sljede}e: ona je rizikovala da ne dobije nagradu, da razljuti ‘iri koji
hroni~no ne voli politi~ku upotrebu umjetnosti, da samu sebe diskvali-
ficira, kada je odlu~ila da odmah bubne svijetu istinu u lice, pa kud puklo
da puklo. Kakva nagrada i kakvi bakra~i! Jasmila je to {to jest: ISTINA, pa
ako ho}e neko da dadne nagradu za istinu nek’ je dadne, a ako ne}e, vala
joj nagrada i ne treba od nekoga ko zazire od istine! îsta ra~unica. Njena
pred njom. I, nuto ~uda, do|e i glavna nagrada. A Jasmila, umjesto da
aterira, pa da razumije kako bi joj sad bez patriotskog i moralnog okusa,
mirisa i karaktera bila mnoga vrata otvorena, ili otvorenija, ona na glavnoj
ceremoniji dodjele, pred vi{emilionskom publikom, ponovi pri~u o Karad‘i}u
i Mladi}u.
Korak ispred pospanosti

Sad }emo u tekstu napraviti jednu malu pauzu, odmoriti se od jasmi-
lanja Jasmile, i prisjetiti se kako je u nekim, odve} umrlim, sarajevskim
medijima Jasmila @bani} bivala metana u isti rang sa pederoljubnim dvo-
jcem Ekrem Pu{ka & Ahmed Imamovi}, koji je stvorio jadni i zglajzani film
“Go West”. Dogodilo se to na talasu reakcija zbog angaìranja hrvatske
pjevaljke i amaterske porno zvijezde Severine Vu~kovi} za snimanje doku-
mentarnog filma o Sarajevu. Prisjetimo se, tada je 20-tak bh. glumica reagi-
ralo zbog ~injenice da se jedna amaterka, sumnjivog morala, angaìra da
Svijetu predstavi Sarajevo. Bilo bi to isto kao kad bi, pisalo se tada, Rim
angaìrao porno zvijezdu ]i}olinu da Svijetu predstavi vrijednosti ovog dre-
vnog grada. Pa se pitalo: {ta bi se dogodilo da ma koja bo{nja~ka glumica
bude angaìrana kao glavni lik u filmu o Zagrebu i Beogradu? Digle bi se
demonstracije! Sjetimo se kako je Lejli [ehovi} iz Dubrovnika oduzeta titu-
la “Miss Hrvatske” samo zbog toga {to je muslimanka.
Elem, Jasmila se tada na{la s onu stranu patriotizma jer je u “Grbavi-
ci” angaìrala srbijansku glumicu Mirjanu Karanovi}, a pored desetine na{ih
bo{nja~kih glumica. Evo kako je pokojni magazin “Walter” u svojoj “Potje-
rnici” naslikao Jasmilu, usput je nazvav{i “@banilom”: “…Zato {to se na
Danisa T. ugledala i mlada @banila J. koja je za film o Grbavici angaìrala
beogradsku polovnja~u Mirjanu K. da glumi mladu silovanu Bo{njakinju;
Zato {to @banila ne razumije da tako poniàva silovane Bo{njakinje; Zato
{to ni @banili ni drugim bosanskim rediteljima nije bitan patriotizam, jer
oni se uvla~enjem u g..u Beogradu i Zagrebu nastoje {to bolje prodati…”
U apsolutnoj poplavi antipatriotizma u bh. filmu, uz ~asni izuzetak
“Remakea” Dine Mustafi}a, bilo je logi~no da se poslije Danisa, @alice i
Ahmeda pojavi jo{ neka ubleha koja }e probita~nost graditi na izdaji
umjetni~ke istine o genocidnoj agresiji. Jasmila se, ’nako slikovno, s onim
opasnim cvikerima, sa stranjskim likom a la Dirk Nowicky, ba{ uklapala u
(tele)viziju odro|enih Bo{njaka.
Prethodno smo imali veli~anje Danisa Tanovi}a, bez i jednog kriti~kog
stava spram ~injenice da je “Ni~ija zemlja” afirmacija teze o gra|anskog
170 IZ SAFFA
SAFFA
ratu u BiH, po{to u njemu nema agresora i `rtve, a po{to je o ratu u BiH
nemoralno govoriti bez pozicioniranja ove dvije uloge. Pa, imali smo veli~anje
Pjera @alice i njegovih filmova u kojima se Bo{njaci prikazuju kao idioti. I
na kraju, vidjeli smo nedavno, imali smo ogromnu medijsku podr{ku meta-
nju bo{nja~ke tragedije u film o pederima, gdje su oni koji smatraju da
umjetnost mora biti moralna kategorija – bili progla{avani “ekstremistima
i vehabijama”. Od svega je najljep{e {to je ovaj pederski film, koji je ra~unao
na podr{ku pederskih lobija, ispuhao k’o truhla traktorska guma. I, nakon
svega, {ta smo trebali o~ekivati? Da }e Jasmila @bani} biti druga~ija? Jasmi-
lino angaìranje Mirjane Karanovi}, Srbijanke, kontinuiralo je na{e razo~are-
nje u na{e ljude. Ra~unali smo, ~im angaìra srbijansku glumicu, njoj je
stalo da se dodvori Beogradu, a ako joj je do toga stalo, njoj nije stalo do
istine o silovanim ènama. Napose, {ta smo mi tada znali o “Grbavici”?
Jasmilu i njen projekat smo vidjeli preko te srbijanske glumice.
Danas, pak, otkriva nam se drugi ra~un… A {ta ako je Jasmila svje-
sno, prora~unato, strate{ki, anga‘irala jednu Srpkinju da odglumi jednu
silovanu Bo{njakinju kako bi u srpska usta stavila pri~u koju prvo treba da
~uje srpski narod?! Jer, istina o srpskim zlo~inima je najpotrebnija Srbima,
kao {to je istina o holokaustu najpotrebnija Nijemcima, a istina o geno-
cidu nad Palestincima najpotrebnija Jevrejima. Da li bi manje vrijedilo da
je silovanu Bo{njakinju glumila ma koja bo{nja~ka glumica? Umjetni~ki,
mo‘da ne bi, ali, moralno, politi~ki, prosvjetiteljski – bi. Ako je Jasmila
imala ovu ambiciju, onda je to vanserijski ra~un kakav je vazda falio
bo{nja~kom ‘ivotu.
Nismo se haman zeznuli kada smo u onim opasnim Jasmilinim cvikeri-
ma prepoznali ne{to ~ega u nas nejma. Jedino {to mo‘da sada razumijemo
da je to ~ega u nas nejma – na{e, i da ide korak ispred na{e pospanosti.
Nadrastanje sebe
Ova mala pauza, ovaj izlet u prisje}anje na Jasmilinu, odve} – tobe-
jarabi, izdaju, ima za cilj da nas uputi na ~injenicu da se ponekad mo‘emo
ogrije{iti o ljude koji to nisu zaslu‘ili. No, svakog, pa i Jasmilu, prepozna-
jemo po znakovima u javnom prostoru. Sve dok Jasmila nije o{inula svje-
tsku hipokriziju, mi smo o ovoj mladoj ‘eni mogli misliti i peto i deseto.
Danas se njena gesta name}e kao vertikala morala u umjetnosti, i razotkri-
va u{}uhli brlog koji nam je, u pogledu Danisa, @alice i Ahmeda, nametan
kao nekakva umjetnost. Jasmilin progovor u Berlinu namah nam otvara
asocijaciju: a za{to Danis Tanovi} nije iskoristio dodjelu Oskara da ka‘e
isto? Pa zato brate da si ne bi zatvarao vrata! A za{to si Jasmila mo‘e zatva-
rati vrata? Pa zato brate {to je ona, ~ini mi se, odgovorna samo pred Bo-
gom, jer samo takav insan mo‘e imati snagu da odbaci ovozemaljske ~aro-
lije i da u ime vje~nih vrijednosti posvjedo~i nepravdu. Ili, name}e nam se
pitanje: a za{to Pjer @alica, umjesto {to je pravio filmove o Husi i Hasi, nije
pravio film o silovanim Bo{njakinjama, o konc-logorima, o zlo~inima? Pa
zato {to je pucao nisko, pa se zadovoljio aplauzima u Beogradu i Zagrebu,
gdje je nacisti~ka publika voljela da svoju du{evnu nakaradnost zadovolji

gledanjem idiotiziranih Bo{njaka. O Ahmedu Imamovi}u da i ne govorimo.
On je dno.
A {ta ako grije{imo u ovim hvalospjevima o Jasmili @bani}? To samo
Bog zna. Mo‘da se ona sama ne bi slo‘ila sa ovim procjenama. Tu dolazi-
mo do su{tine stvari. Njene rije~i vi{e nisu njene. Izgovorene su, i sad su
na{e. Kao {to i ove ovdje rije~i vi{e nisu moje, napisane su, i sad su va{e.
Svako ima pravo da odre|enu pri~u prera|uje kroz svoje filtere. Na{e je
pravo da Jasmiline rije~i tuma~imo ba{ ovako, kao dosad nezabilje‘eni,
neo~ekivani oblik istinskog patriotizma i moralnosti u na{oj umjetnosti.
îni nam se da su male {anse da profulamo. Jasmila nije imala nikakvog
racionalnog, ovozemaljskog ra~una da nakon projekcije filma ~a~ka po ra-
tnim zlo~incima, pa da rizikuje makar jednu od nagrada. S druge strane,
zanimljivo je da Jasmila nije iskoristila ni jednu medijsku priliku da to isto
ka‘e prije nego {to joj se ukazala {ansa da pred masom svjetskih novinara
progovori o nehap{enju Karad‘i}a i Mladi}a. êkala je maksimalnu medi-
jsku pozornost. Ra~unala je da }e je zbog toga zaobi}i sve nagrade, ali da je
vrednije svjedo~iti istinu nego dobiti nagradu. Borba za istinu je onoze-
maljska, a te nagrade su ovozemaljske. Bo‘ija je volja da dobije prvu na-
gradu i da joj se dadne da kao glavna zvijezda festivala u Berlinu milionima
ljudi prika‘e svoju patriotsku gordost. …U ime ‘rtava Karad‘i}evih i
Mladi}evih zlo~ina.
Ove detalje, koliko smo upratili, nije obra|ivao ni jedan medij u
BiH. Oni su ~ak Jasmilin film, i nju samu, trpali u kontekst navodnog uspjeha
bh. filma. Kakvog, bolan, uspjeha?!! Jasmila ne pripada tom brlogu! Oni su
pisali i govorili o raznim tantavicama, u skladu sa svojom ki~erajskom poe-
tikom. Oni se nisu bavili moralnom i patriotskom gorostasno{}u jedne
‘ene ~ija gesta uspostavlja novi sistem vrijednosti, u umjetnosti i oko umje-
tnosti. Jer Jasmila nije samo njen film, Jasmila je vi{e od tog filma, jer da je
samo film, ona bi {utila i kleberila se, ona je vi{e od filma... E, mi smo
poku{ali od{krinuti tu Jasmilu koja je nadrasla svoj ovozemaljski ‘ivot.
Broj 165, 3. III 2006.
172 IZ SAFFA
SAFFA
Velikosrpski mediji po prvi put tzv. islamski fundamentalizam
izmi{ljaju izvan SDA, {to nam ukazuje da Tihi}evu politiku razumi-
jevaju kao partnersku. Po najnovijim izmi{ljotinama “bosanski
Hamas” i “samoubila~ke {ehidske akcije” treba da se realiziraju
zbog nezadovoljstva tzv. fundamentalista politikom SDA.
Beogradska rehabilitacija SDA

Velikosrpski mediji pokrenuli su novu ofanzivu za izmi{ljanje tzv. isla-
mskog terorizma u Bo{njaka. Sve se odvija po starim, uhodanim obrasci-
ma, jedino se mijenjaju konteksti. Ve} 15 godina velikosrpski mediji izmi{ljaju
tzv. islamski ekstremizam i tako legitimiziraju ~etni~ko zlo~instvo. Ameri~ki
sukob sa civilizacijom dao im je za pravo. Sa aspekta historije i istine, koje
se proizvode tekstom, nebitno je {to u Bo{njaka nikada nije bilo, niti }e
biti, tih gluposti. Bo{njaci znaju gdje ‘ive, i znaju koliko se mogu protegnu-
ti. Tolerancija je uvjet opstanka.
Velikosrpske medije odve} ne zanima istina: muha je me|ed, a me|ed
je muha. No, istina zanima nas. Trebamo znati {ta se to o nama pi{e, kako
bismo vazda imali na umu sa kakvim budalama deveramo.
Pe~at SDA
Stariji ~itaoci pamte da je beogradski nedjeljnik „Nin” bio najva‘niji
politi~ki magazin u biv{oj Jugoslaviji. Ovaj je list vazda okupljao najja~a
dr‘avna pera, stratege, agente, politi~are... U vrijeme Milo{evi}eve ekspa-
nzije, „Nin” je formulirao zlo~ina~ku ideologiju. [teta je {to bo{nja~ki
politi~ari ne ~itaju ovaj list, jer bi i prije nekoliko godina mogli saznati za
lobisti~ku operaciju zamjene manjeg bh. entiteta za suverenitet Kosova. Iz
„Nina” se mogu ~itati naredni velikosrpski potezi.
U ovom je listu objavljen tekst pod naslovom „êkaju}i bosanski
Hamas”, koji potpisuje neki Zoran ]irjakovi}. On opisuje navodno
odu{evljenje Bo{njaka pobjedom Hamasa na izborima u Palestini, te do-
daje: „Da li je do{lo vreme za stvaranje ’bosanskog Hamasa’ jedno je od
glavnih pitanja koja sebi postavljaju bo{nja~ki islamisti”. Autor u nastavku
rasteè i nateè tezu kako je “sve vi{e bo{nja~kih islamista koji veruju da je
SDA odigrala svoju ulogu, da je prevazi|ena i nesposobna”.
Ova nam se beogradska rehabilitacija SDA ~ini znakovitom u konte-
kstu izjave Milorada Dodika, premijera RS, koji je u intervjuu ba{ za “Nin”
kazao da su – “ustavne promjene u~vrstile me|unarodnu poziciju Repu-
blike Srpske”. Znamo ve} da su te i takve ustavne promjene podràne od
Tihi}eve SDA. Sada najednom ispada da je SDA suprotstavljena tzv.
islamisti~kim tendencijama, iako je ova stranka za velikosrpske medije odu-
vijek bila udarna ta~ka tzv. islamskog fundamentalizma.
S obzirom da se na{a javnost nalazi u rigidnoj informativnoj blokadi i
da se informacije o karakteru tzv. ustavnih promjena te{ko probijaju do javno-

sti, morat }emo u par re~enica objasniti o ~emu se radi. Dejtonski sporazum
nije nikada ratificiran od Parlamenta BiH. Nametnut je. Ako se usvoje ove
la‘ne ustavne promjene, Parlament BiH }e priznati dejtonski Ustav, a Bo{njaci
}e, tako, po prvi put, svojom, demokratskom voljom, priznati Republiku Srp-
sku. Ono {to dugoro~no slijedi jeste odlazak visokog predstavnika, blokada
institucija i otcjepljenje Republike Srpske. Srbi ovo znaju, a Tihi} i kompanija
se prave da ne znaju. Srbi ne kriju da su zadovoljni Tihi}evom i Lagumd‘ijinom
uslugom, i otuda proizilazi velikosrpska rehabilitacija SDA, kao stranke koja
je navodno suprotstavljena tom izmi{ljenom tzv. islamskom ekstremizmu.
Nije se |abe predsjednik SCG Marovi} pred tv kamerama u Briselu onako
srda~no ljubio sa Sulejmanom Tihi}em. Ljubio bi ga vala i ja, da sam Srbin.
Kantar fundamentalizma
U nastavku ovog teksta autor navodi kamaru (mojih) citata kojima
poktrepljuje svoju tezu da su ti bejagi fundamentalisti nezadovoljni poli-
tikom SDA, {to bi zna~ilo da im treba “bosanski Hamas”, dakle, radikali-
zam. Iz konteksta se razaznaje da je moja malenkost glavni ideolog tog
“bosanskog Hamasa”. Vala, kad sam mogao u “Slobodnoj Bosni” biti
progla{en komesarom Patriotske lige i komandantom vehabija, zato ne bi
i u “Ninu” mogao postati glavni filozof u Hamasu! Evo kako to izgleda u
“Ninovom” tekstu:
- “Fatmir Alispahi}, biv{i kolumnista ’Oslobo|enja’ koji je postao
uvodni~ar ’SAFF-a’, najpopularnijeg fundamentalisti~kog ~asopisa u Bosni,
govori o ’krizi liderstva’ i ’retardaciji bo{nja~kog politi~kog faktora’. Vlast
SDA, kako pi{e Alispahi}, ’ustrojena je po komunisti~kom obrascu’. On
zamera da je SDA dàmijama dala ulogu kakvu su imali op{tinski komiteti
u sprovo|enju volje CK SKJ.”
Ta~no. Autor je po{teno prenio moje rije~i. Ali, nejasno je kako se
ovakav kriti~ki stav prema SDA i svojevremenoj pojavi pretvaranja d‘amija
u partijske }elije mo‘e zvati fundamentalisti~kim?! Valjda bi se istinski funda-
mentalista upravo zalagao da d‘amija i stranka budu jedno.
Autor izvaljuje novu nebulozu kad tvrdi da – “potrebu za sna`nim,
istinski islamskim pokretom u Bosni sve nezadovoljniji fundamentalisti
nalaze i u ~injenici da je SDA sasvim instrumentalizovala Islamsku zajedni-
cu Bosne i Hercegovine”. Pa zar moè biti ve}eg fundamentalizma od
politi~ke instrumentalizacije Islamske zajednice?! ...Nema logike! Za{to bi
fundamentalisti bili protiv fundamentalizma?
Osobno, kroz mnogo tekstova sam kritikovao, ne nakanu SDA da
instrumentalizira Islamsku zajednicu, ve} dopu{tanje Islamske zajednice
da bude instrumentalizirana od jedne stranke, ma koje, jer smatram da
Islamska zajednica treba da bude moralna kapa svim na{im strankama.
Svojevremeno bratstvo SDA i IZ je gu{ilo pluralizam i dembelilo SDA, te
sakatilo na{e istinske potencijale koji samo u pluralnom i kriti~kom ambi-
jentu mogu do}i do izra‘aja.
U tekstu “êkaju}i bosanski Hamas” prepoznao sam mno{tvo citata
iz mojih tekstova, kojima se nemu{to potkrepljuje teza o radikalizmu. Reci-
174 IZ SAFFA
SAFFA
mo, moja re~enica da su “Bo{njaci najpotla~eniji i najprogonjeniji narod u
Evropi” koristi se kao dokaz o radikalizmu, iako se radi o konstataciji koju
se nema ~ime oboriti. O~ito da je “Ninovom” komentatoru neko iz Sarajeva
doturio po{iljku mojih tekstova i preporu~io mu da ba{ na ovoj, na njegovu
àlost pogre{noj adresi, treba traìti ideolo{ku okosnicu “bosanskog Ha-
masa”. On opservira moj stav da “klju~ne bo{nja~ke institucije nisu u~inile
nikakav iskorak koji bi vodio ka samoodrìvosti”, i u tome vidi tendencu
radikalizacije. Potom se bavi mojom kritikom ambicije reisa Ceri}a da se
nametne kao lider u Bo{njaka, budu}i da sam mnogo pisao kako Bo{njacima
nije potreban lider, ve} liderska ekipa.
- “Otpor Ceri}evim èljama ne dolazi samo iz umerenog krila Isla-
mske zajednice. (…) Ima i islamista koji shvataju da problem nije samo u
neprikladnosti reisa Ceri}a za lidersku poziciju. Alispahi} pi{e da bi bilo
{tetno za Bo{njake ’u evropskom okruènju gdje nijedan pravoslavni ili
katoli~ki sve{tenik nije nacionalni lider’ ako bi jedan mula dobio klju~nu
ulogu.”
Opet ista nebuloza! Pa ako sam ja taj islamista, taj neumjereni musli-
man, upravo bih se trebao zalagati da nam vjerski poglavar vodi politiku.
Pa kud puklo da puklo.
Autor poru~uje kako omeka{ana SDA vi{e ne mo‘e dr‘ati pod kontro-
lom “mlade, radikalne propovednike koji ignori{u pravila Islamske zaje-
dnice”, a to se argumentira tezom da se “skoro polovina budu}ih imama
danas {koluje u arapskim zemljama, gde razne militantne salafisti~ke stru-
je imaju ogroman uticaj na studente”. Tekst se zaklju~uje sljede}om
re~enicom: “U Bosni proporcionalno raste i broj onih koji veruju da ne
treba slediti samo Hamasov humanitarni anga‘man, ve} i njegovu ’vojnu
strategiju’ ~iji su stub samoubila~ke ’{ehidske akcije’.”
A kad smo ve} kod Hamasa, zanimljivo je da nefundamentalisti~ko
“Oslobo|enje” afirmira stav Riada Malkija, direktora Palestinskog centra
za {irenje demokratije, koji tvrdi: “Hamas je daleko od dìhadskog mentali-
teta”, te smatra da }e Hamas sve iznenaditi svojom umjereno{}u i fokusira-
no{}u na dru{tveno-ekonomska pitanja.
No, u ovoj igri, ponavljamo, nije istina ono {to jeste, ve} tekst koji
ima ja~u medijsku i politi~ku podr{ku. Zato je Hamas postao simbol tzv.
terorizma, i zato sam ja, ni-luk-jeo-ni-luk-miriso, u “Ninu” citiran kao kantar
fundamentalizma.
Dezinfekcija ~etni{tva
Po velikosrpskim webovima kola jo{ kamara sli~nih tekstova. Znako-
vit je tekst pod naslovom “\avoli, i to beli”, gdje se govori o bjeloputim
muslimanima, bejagi saradnicima Al-Kaide. Navode se dijelovi Izvje{taja
Komisije za borbu protiv terorizma Ameri~kog kongresa, ~iji je lider nekakav
Jozef Bodanski. Tvrdi se da mudàhedini iz sjeverne Afrike dolaze na Ba-
lkan, a posebno u BiH. Evo kako to izgleda:
- “Jozef Bodanski ve} godinama upozorava na prisustvo islamskih
teroristi~kih organizacija na Balkanu, prvenstveno u BiH. U njoj i danas, po

njegovim rije~ima, postoji nekoliko jakih i dobro organizovanih grupa,
odgovornih Osami bin Ladenu. Bodanski je svojevremeno kazao da u BiH i
dalje postoje logori za obuku mudàhedina, {to je, tvrdio je on, poznato
vlastima u Sarajevu, ali i predstavnicima me|unarodne zajednice.”
Bilo bi krajnje vrijeme da nam Bodanski dojavi gdje se nalazi makar
jedan od tih logora pa da odemo tamo i napravimo reporta‘u. Bilo bi do-
bro da nam Bodanski ka‘e ~emu ve} godinama slu‘e ti logori. Ili, mogao bi
nam i novinar “Nina” pojasniti {ta sve ovo vrijeme ~ekaju toliki islamisti
koji su obu~eni za “{ehidske akcije”. Valjda bi toliki teroristi dosad bacili
makar jednu petardu u haustoru. Jasno je, sve je plod prljave i funkcio-
nalne ma{te, koja pokre}e tzv. rat protiv terorizma, i koja u balkanskim
prilikama odli~no slu‘i medijskoj i pravosudnoj dezinfekciji ~etni{tva.
Sve ovo ne}e biti ubita~an problem dokle god o nama la‘u drugi.
Grdno doba nastupit }e kad o nama po~nu lagati na{i. Za vlast, za kocku,
za drogu, svakakva se zla znaju po~initi. Kad bismo sve ovo {to je trabunjao
“Nin” bacili niz vodu, ima ne{to {to nikako ne mo‘emo. Treba strepiti od
mogu}nosti da bo{nja~ka politika postane instrument za proganjanje
Bo{njaka, ovih iz ovog ili nekog drugog izmi{ljenog “bosanskog Hamasa”.
Mo‘da od slutnje, ako Bog da, ne}e biti ni{ta. Ali, iskustvo nas u~i oprezu.
Broj 166, 17. III 2006.
176 IZ SAFFA
SAFFA
Nakon {to je podijeljena i pora‘ena oko pitanja ustavnih promje-
na, bo{nja~ka politika vi{e nema moralno pravo sebe predstavljati
kao kormilara na{e sudbine. Ona treba da se transformira u ~inovni-
~kom pravcu, da sa sebe skine smije{ne odore mesijanstva, estrade
i ki~a, i da svoje pravce djelovanja prepusti ekspertima. ...Ni{ta vi{e
i ni{ta manje nego je to slu~aj kod srpskih i hrvatskih politi~ara.
Vrijeme je za Bo{nja~ki sabor

Gungula oko ustavnih promjena razgolitila je bo{nja~ku ~ergomani-
ju. Na Svijetu nema toliko razjedinjenog, razgubljenog, razozbiljenog
politi~kog naroda, kao {to su to danas Bo{njaci. U nas se vi{e ne zna ni ko
je Kurta, ni ko je Murta. Svi govore u ime naroda, a niko u ime Bo{njaka.
Jer, Bo{njaci su danas podijeljeni u najmanje dva tabora, jedni su za, a
drugi su protiv tih ustavnih promjena. Prvih je, ~ini se, manje, a drugih
vi{e. Ali, prvi imaju vi{e vlasti, a drugi manje. Nebitno je, u ovoj pri~i, ko je
u pravu, bitno je – da se jedno od najva‘nijih postratnih pitanja lomi tako,
olahko, kao da ovo na auto-pijaci na Stupu prodajemo fi}u, pa se ne}emo
cjenkati oko deset maraka, gore-dole.
Postajemo, dakle, svjesni da bo{nja~ku politiku ~ine predstavnici koji
se ni oko ~ega ne mogu dogovoriti, jer je svaki od njih u pravu, jer svaki
negira instituciju zbora i dogovora, jer je svaki glavni... A koliko smo puta
dosad napisali da Bo{njacima ne treba lider, ve} liderska ekipa; da }e insi-
stiranje na liderstvu dovesti do podjela koje }e u~initi da Bo{njake ne vodi
niko, jer }e ih voditi svako?! Evo, na ovom primjeru se konkretno pokazuje
da Bo{njaci ne mogu opstati bez ustanovljavanja, ili Bo{nja~ke akademije
nauka i umjetnosti, ili Bo{nja~kog sabora, ili ma kakvog drugog tijela koje
bi bilo starije od svake politike, jer bi se svaka politika, kao u Srba i Hrvata,
oslanjala na taj akademski server.
Problem je na{ {to ‘ivimo od danas do sutra, {to smo objekat a ne
subjekat svoje sudbine, i {to ne vidimo dalje od nosa. E, tako }e i ove
ustavne promjene biti i pro}i, a mi }emo ostati nesposobni i jedino kadri
da kad padne ki{a ka‘emo: pada ki{a. K’o debili.
Ovu pometnju podhitno treba mijenjati! Zastra{uju}a je. Ne zbog
ovog danas. Ve} zbog svega {to bi se sutra moglo dogoditi, ili ponoviti.
Kriv je ‘iv
Kad je ono neki dan ukopavan Slobodan Milo{evi} u dvori{tu ‘enine
ku}e u Po‘arevcu, ko{to se ukopavaju ku}ni ljubimci, u Bijeljini je napravljen
miting protiv Tu‘be. Vi{e-manje svi smo s time upoznati. No, postoje dva
momenta u vezi ovog doga|aja koja nisu tematizirana. Prvi je ~injenica da ni
jedan bo{nja~ki politi~ar nije ni slova prozborio o legalizaciji skupova sa
antidr‘avnom, antimirovnom, genocidnom porukom. Drugi je ~injenica da
na{e vratove ~ekaju kame, o{tre k’o britve, spremnije nego 1992. godine.

Po~etkom 1992. godine bio sam urednik prve novine koja je pokriva-
la prostor sjeveroisto~ne Bosne. U januaru sam preko ~itave naslovnice
raspucao naslov “Muslimani na na{inu”, o seriji ubistava u sjeveroisto~noj
Bosni u kojima je u~estvovala JNA. Potom sam, mjesec-dva poslije, objavio
tajni plan “Drina”, kojim se predvi|a etni~ko ~i{}enje Podrinja. Potom sam
pisao o naoruàvanju ~etnika sa Ozrena. Raznih sam belaja nadeverao, od
prijetnji iz Komande JNA, do nekakvih ljudi koji su me otkriveno pratili,
o~ito da mi stave do znanja da sam na ni{anu. Me|utim, najve}i belaj kojeg
nikada ne}u prekabuliti jeste ~injenica da sam zbog ovih tekstova u svojoj
sredini bio tretiran kao “muslimanski nacionalista i podriva~ suìvota”.
Mojoj novini tada je ~ak zabranjeno da se reklamira u lokalnim medijima,
a neki kiosci su odbili da prodaju reviju “Korzo”. Jakako, poslije kad su se
moji tekstovi preto~ili u genocidnu stvarnost, niko od onih koji su me bla-
tili nije na{ao za shodno da povu~e rije~-dvije.
E, otkud ova pri~a? Otud {to u na{em dru{tvu, koje sve vi{e podsje}a
na ono predratno, ne biva kriv onaj {to dr‘i kamu, ve} onaj {to tu kamu
primijeti. Danas su moralno-politi~ki podobni svi koji ~etni~ki, ratnohu{ka~i
skup u Bijeljini vide kao izraz demokratije, jer moralno-politi~ku podo-
bnost odre|uju jal ~etnici, jal usta{e, jal njihovi na{minkani pla}enici. S
druge strane, svi koji u ovom skupu prepoznaju prijetnju miru, i koji bi da
tu prijetnju ~itaju kao nu‘nost bo{nja~ke pripravnosti, mogu o~ekivati da
}e biti tretirani kao nacionalisti, a {to ti ga nakon 11. septembra do|e kao
– teroristi. Pa zar Palestinci ve} godinama nisu – militanti, iako ljudi brane
goli ‘ivot?!
Nedopustivo je {to pravosudna vlast nije tra‘ila krivi~nu odgovornost
organizatora bijeljinskog skupa. Ovo je jo{ jedan dokaz da je pravosudna
vlast okupatorska. Ili, zapitajmo se: po ~emu bi se to razlikovala ova zemlja
da je Armija RBiH vojni~ki pora‘ena?! Naravno, ne bi ~etnici i usta{e istrije-
bili cijeli bo{nja~ki narod, ostala bi tu i tamo pokoja ikebana da svojim
prikazivanjem na nekoj funkciji pere njihove zlo~ine. Ta stvarnost bi posve
nalikovala ovoj stvarnosti, iz koje je prognana bo{nja~ka ravnopravnost. Tu
dolazimo do sli~nog obrasca kao u onoj slici o onome koji dr‘i kamu, i o
onome koji kamu primijeti. Danas nisu krivi oni {to generiraju bo{nja~ku
potla~enost, ve} oni {to bi htjeli da Bo{njaci budu ravnopravni koliko Srbi
i Hrvati. Takvi su na stubu srama, kao nacionalisti i ekstremisti. Otud kad
ka‘emo da nama vlada okupatorsko pravosu|e, mi ne tra‘imo ni{ta vi{e
nego da se to pravosu|e pona{a u skladu sa zakonima, dakle, da proce-
suira ratnohu{ka~e i podstreka~e mr‘nje. A po{to to ne ~ini, nama ne pre-
ostaje ni{ta drugo nego da takvo pravosu|e smatramo okupatorskim, samim
tim {to ne~injenjem {titi sljedbenike ~etni{tva i usta{tva.
Crno i bijelo
No, sve se to doga|a izvan na{e avlije, u kojoj je ostalo ne{to malo
suvereniteta, jer su kroz tzv. reformu policije, pravosu|a, medija, itd. ugla-
vnom svi stubovi dru{tva preba~eni u vlasni{tvo partnera iz Kara|o|eva.
Tim prije biva nedopustivo kad bo{nja~ka politika uop}e ne registrira otvo-
178 IZ SAFFA
SAFFA
rene prijetnje bezbjednosti bo{nja~kog naroda. Bilo bi normalno da su
svi bo{nja~ki politi~ari, koliko god ih ima, danima davali izjave, pisali
pisma, pravili konferencije, okrugle stolove i sl., tra‘e}i odgovornost orga-
nizatora fa{isti~kog skupa u Bijeljini, kao i odgovor na {utnju pravosu-
dnih organa, pa i EUFOR-a. Umjesto svega toga, nije se dogodilo ni{ta.
Dakle, bo{nja~ka politika je suglasna da je skup u Bijeljini stvar demokra-
tskih sloboda.
Bo{njaci, pak, misle druk~ije. Mnogima se ledila krv u ‘ilama. Ne
treba obja{njavati za{to. No, kao i u slu~aju ustavnih promjena, dolazimo
do spoznaje da bo{nja~ka politika ide {umom, a narod drumom. Bo{njake
ne zanima toliko {ta je ispravno, koliko da njihovi politi~ari znaju {ta rade.
Situacija u kojoj Sulejman Tihi} pu{e ’vako, a Haris Silajd‘i} ’nako, debelo
je ojadila Bo{njake, ~ak vi{e od pitanja – ko je od njih dvojice u pravu. Rije~
je o pora‘avaju}oj spoznaji da imamo nacionalnu politiku koja nije sposobna
da bude jedinstvena oko najva‘nijih pitanja za budu}nost bh. dr‘ave. Ta
podjela nas uvjerava da smo manje vrijedni od kom{ijskih naroda, jer u
njih se mogu prepirati oko nijansi, ali svi k’o jedan znaju {ta im je crno, a
{ta im je bijelo. Za{to nam se ovo doga|a?
Politi~ar je pjeva~
Rahmetli Alija Izetbegovi} je u~inio mnogo dobrog, ali, ili nije imao
snage, ili vremena, ili vizije, da u Bo{njaka izgradi instituciju koja }e au-
toritetom i akademskim potencijalom nadrastati sve mogu}e unutarbo-
{nja~ke podjele. Zanimljivo bi bilo u nekom tekstu rasprtljavati pretpostavku
da je Izetbegovi}, totalitarnom logikom, nadre|ivao sebe i SDA svemu {to
bi moralo biti iznad jedne stranke i njenog lidera, i iznad svake druge stranke
i strana~kog lidera. Pitanje je i koliko se Izetbegovi} mogao distancirati od
svojih uvjerenja, pa razumjeti da nije on kantar bo{nja~kih vrijednosti, te
da bo{nja{tvo podrazumijeva i mlade muslimane, i komuniste, i partizane,
i hipike, i ko zna {ta sve jo{. Sve te razlike ~ine bo{nja~ku snagu, koja je
djelatna tek kad je objedinjena, a da bi bila objedinjena, mora biti tolerira-
na u razlikama. Izetbegovi} je ~inio jednu od razlika, bez volje da sam sebe
nadraste, i da mobilizira nacionalni potencijal u pitanjima koja se ti~u svih
bo{nja~kih razli~itosti.
Budu}i da nije uspostavljen takav sistem, bo{nja~ka politika se na-
kon Izetbegovi}a razmrvila u masu lider~i}a od kojih svaki misli da je gla-
vni. Do{lo je do svojevrsne estradizacije i ki~erajizacije politike, u kojoj
politi~ar vi{e nije mislilac, analiti~ar, neko ko cijeni pismenost i pismene;
politi~ar je postao glumac, pjeva~, folk-zvijezda, jer se njegova pojavnost
svela na slikanje i smijanje. Golem }e posao biti svesti politi~are na njihovu
prirodnu mjericu, jer }e ih valjati razuvjeriti u mesijanski zna~aj. Kako, reci-
mo, sada objasniti nekome od njih da u budu}nosti trebaju biti obi~ne
}ate koje }e sprovoditi misao umnih ljudi okupljenih, ako Bog da, u
Bo{nja~koj akademiji nauka? Te{ko, jer prostor anarhije svakome od njih
omogu}ava da sebe vidi kao najpametnijeg, a prostor ki~a, i kao najljep{eg,
najkravatiranijeg, najosmjehnutijeg...

Redovi i klupe
Ovo govorimo u varijanti da bo{nja~ke narod opstane, a opstati ne
mo‘e ako }e se nastaviti procesi truljenja i zagubljenosti. Opstati mo‘e
samo ako se ustanovi neko tijelo koje }e neformalno biti nadre|eno poli-
tici, i naspram ~ijeg autoriteta }e politi~ari osje}ati strahopo{tovanje, te
biti svjesni da njihova }atolo{ka pozicija ovisi od poslu{nosti prema mudrim.
Vratimo se na ustavne promjene i zamislimo koliko bi sve bilo druk~ije
da je stav o tome kazala, recimo, nesu|ena Bo{nja~ka akademija nauka.
Vraga bi ili Tihi} ili Silajd‘i} smjeli i{ta drugo sprovoditi od onoga {to su
propisali akademski autoriteti u Bo{njaka! Za{to? Zato {to bi znali da na
izborima nemaju {ta tra‘iti ako su konfrontirani autoritetu koje zastupa
bo{nja~ku pamet. Me|utim, i Tihi}u i Silajd‘i}u, a i ostalima, odgovara
stanje unutarbo{nja~ke anarhije, jer samo ovako oni mogu izigravati mjeru
nacionalne pameti. Ta samoobmana njima godi, a nama {kodi. Mi se ne
smijemo miriti sa sada{njim stanjem u kojem su politi~ari, zarad slavohle-
plja, sebe izdigli na mjesto vrhunskih autoriteta u narodu, umjesto da su
to mjesto ustupili pametnijim od sebe. Dosad se u Bo{njaka nije pojavio
politi~ar koji je i{ta rekao na ovu temu, o kojoj smo mnogo pisali, {to
dokazuje da bo{nja~ki politi~ari sebe smatraju najpametnijim.
Sramotna podijeljenost bo{nja~ke politike oko ustavnih promjena
svjedo~i njen poraz, koji ne mora biti priznat, ali je, u odnosu na monoli-
tnost srpske i hrvatske politike – evidentan. Poderana bo{nja~ka politika
vi{e nema moralno pravo sebe predstavljati kao kormilara na{e sudbine.
Ona treba da se transformira u ~inovni~kom pravcu, da sa sebe skine
smije{ne odore mesijanstva, estrade i ki~a, i da svoje pravce djelovanja
prepusti ekspertima. ...Ni{ta vi{e i ni{ta manje nego je to slu~aj kod srp-
skih i hrvatskih politi~ara. Ovako vi{e ne ide.
Vrijeme je za Bo{nja~ki sabor. U kojem }e mudri sjediti u prvim re-
dovima, a politi~ari u zadnjim klupama.
Broj 167, 31. III 2006.
180 IZ SAFFA
SAFFA
Kako bi izgledao 15. april, Dan Armije RBiH, da je na{a Armija
vojni~ki pora‘ena u ratu? Isto ovako: nikako.
Premijera sukoba civilizacija

@elimo pisati o 15. aprilu, Danu Armije RBiH, i ne mo‘emo sa
sigurno{}u znati da li se “dan” treba pisati velikim ili malim slovom, da li
ispred njega treba staviti tzv. ili szv., jer taj Dan ima sve manje dr‘avni i
institucionalni karakter; isparen je ili istopljen u dejtonskoj realnosti. Ovaj
Dan, koji pi{emo velikim po~etnim slovom, kao {to se pi{u praznici, pri-
vatna je stvar svjesnijeg dijela bo{nja~kog naroda. Ako dr‘ava ne{to ne vodi
pod velikim po~etnim slovom, sve drugo biva privatna zadovolj{tina, koja
nikoga ne obavezuje. Dan ARBiH ne ‘ivi u javnom prostoru kao datum od
dr‘avnog zna~aja, ve} kao Dan koji se pi{e velikim po~etnim slovom u ovim
na{im li~nim i neobavezuju}im tekama.
Ho}e li 15. aprila na Dan Armije RBiH biti odr‘an sve~ani defile uli-
cama glavnog grada? Ho}e li u {kolama biti odr‘an historijski ~as? Ho}e li u
kasarnama biti sve~anosti na koje }e do}i gradski uglednici? Ho}e li radio i
tv programi biti posve}eni godi{njici Armije koja je branila Bosnu i Herce-
govinu, u svim njenim civilizacijskim smislovima? Ho}e li glumci i pjesnici
govoriti stihove u slavu na{e odbrambeno-oslobodila~ke borbe? Ho}e li
razne delegacije obi}i {ehidske porodice, ratne invalide, veterane? Ho}e li
se dogoditi i{ta - izuzev ti{ine!
I ova godi{njica ARBiH, kao i prethodnih nekoliko, prolazi pored
nas, i mi pored nje, kao da na{a Armija nije ugra|ena u na{e ‘ivote, istom
mjerom kao {to nam se u svakom treptaju nalaze i otac i majka. Ovo {to
proti~e na{im o~ima, venama, dodirima... – roditeljstvo je Armije RBiH.
Na{i su ‘ivoti zavr{eni u aprilu 1992., kada smo ro|eni u genocidu, kao
‘rtve. Svaki od nas je danas mogao biti kost koja se iskopava iz masovnih
grobnica. To {to nam je produ‘eno ovozemaljsko trajanje, ne mijenja nam
usud. Oko nas i dalje lebde kame, strelja~ki strojevi, krvni~ke sline i ~elju-
sti. Neko vidi, ve}ina ne vidi. Da li }e se i kada }e se ovo zlo opet sru~iti na
na{e ‘ivote, ovisi od slu~aja. Ni{ta na ovom svijetu nije svezano. Pogotovo
kad je sklono ponavljanju.
Stoga o ARBiH vrijedi govoriti kroz budu}nost, a ne kroz pro{lost,
kao {to o svojim armijama govore svi samoodr‘ivi narodi. Na{a je Armija
postala pro{lost, i to zaboravljena, iako nema znakova da nam se budu}nost
razlikuje od pro{losti. Rekosmo ve}: ro|eni smo kao ‘rtve, u genocidu, i
takvim trajemo, ili dotrajavamo, htjeli mi to ili ne.
Pod kiriju u svojim ‘ivotima

Na dunjaluku se nije rodio miroljubiviji narod od Bo{njaka. Ba{ ono-
liko koliko Srbi ljube oru‘je, kao {to ljube krst pravoslavni, e toliko Bo{njaci
preziru oru‘je, nasilje, krv. Nama se vrtoglava od prerezanog koko{ijeg vra-

ta, a u Srba je vrhunac estetskog do‘ivljaja, ljudskog ispunjenja, kad iz
krme}ijeg grkljana {ikne krv. Govorimo, dakle, o kriti~noj masi Srba, koja
ve} drugu deceniju demokratski bira ideologe klanja muslimana. Voljeli
bismo da nije tako.
Goleme su to civilizacijske razlike na kom{ijskom prostoru. U skladu
sa tim razlikama, koje se nisu pribli‘ile, ve} su se urazli~ile, trasira se
budu}nost. [ta o~ekivati od Srba, a bogme i Hrvata, koji su se kroz dejto-
nski fa{izam osvjedo~ili u isplativost klanja muslimana, i {ta o~ekivati od
Bo{njaka, isprepadanih i poni‘enih, koji bi najra|e pobjegli iz svoje musli-
manske ko‘e da ne moraju vi{e deverati krivnju bez krivice?! Razlike su
uslo‘njene, jer je ‘rtva pora‘ena, a krvnik nagra|en. Pogledajmo dejtonsku
BiH i nigdje ne}emo nai}i na znakove moralne superiornosti ‘rtve! To {to je
nama u glavama, sve manje i tanje, ne ‘ivi u realnosti, jer nigdje ne vidimo
da su ~etnici i usta{e zlikovci, a borci ARBiH antifa{isti i humanisti. Znamo
ve}, svi su strpani u ko{ jednake krivice, i svi imaju jednako pravo na BiH. U
kontekstu planetarne borbe protiv tzv. islamskog terorizma, ~etnici i usta{e
dobijaju dimenziju antiterorista, jer se ARBiH, putem okupatorskog medi-
jskog sistema, proizvodi u binladenovsku vojsku. Mi znamo da to tako nije,
ali to tako jeste, jer se ne pika ono {to mi znamo, ve} ono {to se objavljuje
i {to vlada u medijskom prostoru.
Na{a miroljubivost ne razabire sve {to se oko na{ih glava vrti. Nismo
ni 1992. godine vjerovali da na nas, ovako mirne, dobre, nagodne, i{ta
mo‘e udariti. Rahmetli Alija je poru~ivao: Za rat je potrebno dvoje, ali je
zaboravio da je za genocid potrebno po jedno, ‘rtva i d‘elat. Otud ne treba
imati iluzija da smo mi svjesno i sabrano u{li u odbranu Bosne i Hercego-
vine. Mi, kakvi smo bili tada, a kakvi smo i danas, nikada ne bismo ustali da
branimo svoju zemlju. Mi, genetski, ne razumijemo pojam svojine. Jer smo
stolje}ima ‘ivjeli u tu|ini, jal turskoj, jal austrijskoj, jal beogradskoj. Uvi-
jek je bio neko nad nama ko je gospodario na{im ‘ivotima, a mi smo vazda
imali dojam da smo u vlastitim ‘ivotima pod kiriju. Taj transhistorijski feler
stvorio je genetsku ~e‘nju da se oslanjamo na ja~eg. U ovom bi kontekstu
vrijedilo razmatrati onih nekoliko godina apsolutne bo{nja~ke vlasti, u ratu
i neposrednom pora}u, kad nije bilo talenta da se izgrade mehanizmi na-
cionalne samoodr‘ivosti, ve} je sve i dalje ostalo na minderu i oko minde-
ra. Elem, dok smo mi minderisali, nama su pred nosom oplja~kali imovinu,
i{}erali nas iz dr‘avnih institucija, poklopili medije i sveli nas na na{u pra-
vu mjeru: podstanara u vlastitim ‘ivotima. ...Pitanje je da li smo u kriti~noj
masi ikada i htjeli i{ta vi{e.
Udru‘ivanje na{ih mahalskih jedinica u ARBiH nije bilo rezultat pro-
gramske odre|enosti. Jer da je bilo ko{to nije bilo, imali bismo jedinice i
tamo gdje pu{ka nije opucala, pa su kolja~i slobodno u{etali me|u goloruk
narod. Gdje god je 1992. bilo iole organiziranog otpora, genocid se nije
dogodio, jer ~etnici nemaju mu{ko srce. Oni su jaki samo pred nejakim.
Otud je neta~no ARBiH pripisivati strate{ku genezu, u cijelosti iznalazi-
ti njeno korijenje u Patriotskoj ligi, Zelenim beretkama i sl. Na{a je Armija
nastala iz potrebe da se uve‘u i pod jednu komandu stave jedinice koje su
182 IZ SAFFA
SAFFA
nastajale spontano, odvojeno, iz nagona da se brane goli ‘ivoti, a ne da se
brani Bosna i Hercegovina. Poslije }emo se mi dosjetiti da pored golih
‘ivota branimo i svoju zemlju. No, to u za~etku nije bilo tako, a nije ni
moglo biti, jer mi nismo znali, a pitanje je da li i sada znamo, {ta je to –
dr‘ava.
@rtve bez armije

U nakani da se glorificira zna~aj tada{njeg dr‘avnog rukovodstva, da
mu se natakne vizionarska aura, armijska je historiografija predimenzionirala
te ra{trkane, sistemski neuvezane slu~ajeve priprema za otpor. Ljudi koji su
imali svijesti da razaberu kako nas ~etni~ko zlo ne}e zaobi}i, i da u kratkom
vremenu poku{aju nabaviti i podijeliti kolikogod oru‘ja, nisu tipi~ni Bo{njaci.
Radilo se, uglavnom, o aktivnim ili rezervnim oficirima JNA, ili o ~ar{ijskim
kabadahijama, u ~ije mentalne sklopove je vremenom utisnuto ne{to
srbov{tine. Bo{njaci, pak, u kriti~noj masi, nisu bili voljni da se tuku, a o
~emu, recimo, svjedo~e razdragani kafi}i u Zvorniku, dok je padala Bijelji-
na, ili u Tuzli, dok je gorjela Kalesija. Primjera je sijaset. Za instituciona-
liziranje na{e ‘rtve korisnije je argumentirati tezu o bo{nja~koj genetskoj
miroljubivosti, jer je na tom fonu izgra|ena uspomena na holokaust, po{to
se ni Jevreji nisu dobavezali pu{ke, iako su vidjeli da ih Hitlerov nacizam
ne}e po{tedjeti. Po{to se ne mo‘e suosje}ati sa jednom od strana u suko-
bu, jer je sukob u logi~koj koliziji sa pojmom ‘rtve genocida, za nas je
korisnije stvarnost prikazivati onakvom kakva je bila. Dakle, ARBiH nije
nastala sa strate{kim ciljem; kada je nastajala, ona nije bila institucionalna
forma, ve} niz odvojenih, neuvezanih, {to mahalskih, {to op}inskih jedini-
ca koje su formirane sa osnovnim ciljem – da nam se ne dogodi Bijeljina.
Diskutabilno je i to obilje‘avanje 15. aprila 1992. godine, jer je ba{ka odluka
da se formira Armija, a ba{ka da jo{ dugo poslije ovog datuma ARBiH nije
funkcionirala kao potpuno koordinirani mehanizam. Sa aspekta interesa
da svoju ‘rtvu predstavimo u istinskom svjetlu, kao neza{ti}enu,
nenaoru‘anu, na odbranu nespremnu, armijski se ro|endan strate{ki mogao
slaviti i poslije. Ova hipoteza o nespojivosti ‘rtve genocida sa njenom
spremno{}u za odbranu ne mora biti ta~na, ali nije zgoreg da je imamo u
vidu, pogotovo u pore|enju sa ‘rtvama holokausta za koje se uvijek isti~e
da nisu pru‘ili nikakav organizirani otpor. Vrijedilo bi postojanjem ARBiH
ne pokrivati sva ona neza{ti}ena podru~ja, kao u Fo~i, Rogatici, Prijedoru,
gdje bo{nja~ki stradalnici nisu imali nikakve veze sa ARBiH. Ovako se sti~e
utisak da su bo{nja~ke ‘rtve imale svoju Armiju koja ih, eto, nije stigla
za{tititi, kao {to, recimo, Hrvatska vojska nije uspjela za{tititi Hrvate
pogubljene u Ov~ari. Bitna je to i golema razlika. Ve}ina bo{nja~kih ‘rtava
stradala je na po~etku genocidne agresije, i te ‘rtve nisu imale svoju Armi-
ju, niti su pru‘ile ikakav otpor. To {to je ARBiH, kasnije }e se saznati, formi-
rana 15. aprila 1992, nema nikakve veze sa genocidom koji je izvr{en u
gradovima u kojima Bo{njaci nisu imali odbrambenog nauma. Jedinice koje
su mnogo poslije uvezane u komandni sistem ARBiH postojale su tek, mo‘da,
na petini odbranjene bh. teritorije, a genocid je vr{en na cijeloj bh. terito-

riji, na kojoj su Bo{njaci ~inili relativnu ili apsolutnu ve}inu. Iz ovih ra-
zloga, ali i zbog cijelog niza dokaza da je bo{nja~ko rukovodstvo do granica
apsurda poku{avalo izbje}i ratni sukob, valjalo bi u svim progovorima o
ARBiH nagla{avati da Bo{njaci u aprilu 1992. na ~etiri petine bh. teritorije
nisu imali nikakvu za{titu, zbog ~ega su postali ‘rtve genocida. Tek tako
na{a se ‘rtva ne}e trpati u tzv. tri zara}ene strane, niti }e joj trebati ~etni~ko-
usta{ka komisija za istinu i pomirenje.
Genocid pod zastavom UN-a

Pored ove razlike koju pravimo izme|u ARBiH i ‘rtava genocida, treba
razlikovati poziciju ARBiH u odnosu na ~etni~ku i usta{ku vojnu huntu, a u
kontekstu UN-ovog embarga na oru‘je ARBiH. Kakva je, dakle, razlika
izme|u naroda koji se zbog svoje miroljubivosti i dobrohotnosti prepustio
d‘elatima, i naroda kojemu Ujedinjene nacije nisu dale pravo na odbranu,
o~ekuju}i da }e za tri i po godine blokade i izgladnjivanja biti istrebljen?!
Mijenja li se pozicija ‘rtve? Kakva je razlika izme|u ‘rtve bez pu{ke i ‘rtve
sa pu{kom bez municije? Razlikuju li se zlo~inci od onih {to zlo~in poma‘u?
Nema dileme da su u UN-u znali kako embargo na oru‘je poga|a isklju~ivo
ARBiH, jer su ~etni~ke i usta{ke hunte dotok oru‘ja imale preko svojih
hegemonisti~kih centara, i znali su da je embargo usmjeren isklju~ivo pro-
tiv, genocidu izlo‘enog, bo{nja~ko-muslimanskog naroda. Sukob civilizaci-
ja je svoju premijeru imao ba{ tada, kada je jedan muslimanski narod pred
nali~jem svjetske javnosti ostavljen bez prava na odbranu – ne svoje dr‘ave
– ve} svojih ‘ivota. Ovdje se, u golorukosti, poklapaju sudbine ARBiH i
bo{nja~ke ‘rtve. To {to je ARBiH ‘eljela da brani dr‘avu i narod, ne zna~i
ni{ta, jer je ‘elja jedno, realizacija drugo, a posve tre}e je to {to su UN
izigrale me|unarodno pravo koje jednoj dr‘avi i njenoj tada jedinoj lega-
lnoj vojnoj sili garantiraju pravo na odbranu. To {to je ARBiH uspjela odbra-
niti frtalj Bosne, i opstankom sa~uvati bh. dr‘avnost, Bo‘ija je volja, i nema
veze sa me|unarodnom nakanom da se podr‘i uni{tenje bh. dr‘avnosti i
istrebljenje jedinog muslimanskog politi~kog naroda u Evropi. Me|unarodnu
nakanu mi trebamo ~itati kao realizaciju, jer nema bitne razlike izme|u
ubistva i poku{aja ubistva. Ali, i ARBiH trebamo ~itati kao nenaoru‘anu
‘rtvu, jer joj je Svijet namijenio – smrt.
Elem, do|osmo na po~etak pri~e. Nije li to ARBiH ubijena u dejto-
nskom varljivom miru. Nismo li to danas tamo gdje smo bili 1992. godine?
Garancija na{e budu}nosti ne mogu biti me|unarodne i regionalne sile
koje su 1992. namjerile da nas ne bude. U {ta se uzdamo?
Broj 168, 14. IV 2006.
184 IZ SAFFA
SAFFA
Brisel proziva sve Bo{njake kao potencijalnu teroristi~ku opasnost!
[ta to zna~i? Nema Bo{njaka koji nije pod prismotrom! Svaki
Bo{njak je potencijalni terorista! Svaka bo{nja~ka ku}a je potenci-
jalna }elija Al-Kaide! U skladu sa bolj{evi~kom doktrinom tzv. pre-
ventivnog rata, svaka se bo{nja~ka privatnost mo‘e na}i na pre-
tresu. Mi nemamo drugog izbora osim odbrane.
Evropa je Bo{njacima objavila rat

Ko se pla{i nevidljivog? Onaj {to osje}a da njegov vid ne vidi sve.
Neznanje se ne pla{i nevidljivog. Otud Bo{njaci uop}e ne osje}aju strah
pred objavom Amerike i Evrope da su tzv. bijeli muslimani, Bo{njaci, najve}a
prijetnja svjetskom miru. [ta proizilazi iz ove objave? Stvarnost nije mo~vara,
ve} je rijeka koja nekud nosi, i preta~e, sve {to se ovog ~asa doga|a. Kamo
ide novi svjetski rat, taj, protiv terorizma? Ide u Bosnu, na Bo{njake, u to
vi{e ne treba sumnjati, jer je objavljeno. Ali...
...Mi smo pora‘en narod. Sve {to smo odbranili u ratu, izgubili smo
u miru. I dostojanstvo. I pamet. I moral. I, osje}amo se posve komotno u
kostimu pora‘enih. Genetska, transhistorijska falinka, haman. Protiv ~ega
bi to ovdje Zapad ratovao? Protiv svadbi, recimo. Kao u Iraku. Neko dojavi
da se u svatovima nalaze preru{eni teroristi, Zapad derne bombu, pa ti
poslije gledaj otklen je vedro. Nema{ se kome ‘aliti, jer Staljin vi{e ne vlada
Rusijom, ve} cijelim Svijetom, ne smije{ se ‘aliti, jer Staljin voli hvalospjeve,
a hapsi kritike, a i da se odlu~i{ ‘aliti, nema te ko ~uti, jer su mediji pod
Staljinovom kontrolom, pa mo‘e{ pri~at tarabama ili re{etkama. @ivot bez
govora jednak je smrti.
Rat protiv tzv. islamskog terorizma, koji je upravo objavljen
bo{nja~kom narodu, nalikovat }e, po nekim elementima, na rat koji su
protiv miroljubivih civila 1992. povele ~etni~ke i usta{ke hunte u BiH. Mi
}emo, tako, rahat sjediti, blehnuti u tv, duhovno komunicirati sa regionom
i Evropom, i misliti kako je neprevazi|ena deviza sigurne budu}nosti u
poslovici: ko pjeva zlo ne misli. A onda }e u kom{ije planuti ku}a. Ko mu je
kriv kad nije pjevao – pomislit }emo. Kad plane i na{a, ku}a, pla~ na{e
djece ne}e imati ko da ~uje. Jer mi smo avlijski narod.
Iza objave rata slijedi rat

“Glas Amerike” je javio da se – “ovih dana aktuelizira teroristi~ka
opasnost koju bi za Evropu predstavljali tzv. bijeli muslimani, Bo{njaci”.
Dalje se kaè da – “u Briselu nisu iznena|eni posljednjim tvrdnjama o
planovima terorista da za teroristi~ke napade na evropske ciljeve koriste
bijele muslimane Bo{njake”.
Da bi ne{to u ameri~koj ili evropskoj politici dobilo kona~nu, zvani~nu
verziju, ono mora biti lobirano, gra|eno, poput ku}e koja na kraju dobije
{tender. Ova kona~na verzija progla{avanja Bo{njaka za najve}u prijetnju

evropskoj sigurnosti pojavljivala se dosad mnogo puta u tekstovima veliko-
srpskih i velikohrvatskih autora. Po{to, s bo{nja~ke strane, to niko nije
pratio, a time ni demantirao, logi~an rezultat je briselsko ozvani~enje
Bo{njaka kao teroristi~ke prijetnje.
Dozlogrdilo je nama, a bezbeli i vama, po ko zna koji put obja{njavati
kako nema istine izvan teksta, jer tekst formira svijest o stvarnosti. Godina-
ma ve} mi upozoravamo na specijalni medijski rat koji se vodi s ciljem
preoblikovanja istine o genocidnoj agresiji, kako bi srpsko-hrvatski agresor
dobio dimenziju ‘rtve, a kako bi bo{nja~ka ‘rtva postala agresor. Beogradu
i Zagrebu, pisali smo ve}, isplati se ulo‘iti milione maraka u sarajevske
medijske pla}enike i intelektualne teroriste, koji }e za hegemonisti~ke ra~une
ovdje izmi{ljati tzv. islamski terorizam. Ko ne vjeruje, neka pogleda ~etni~ke
i usta{ke internet sajtove, pa }e tamo prona}i tesktove iz “Slobodne Bosne”
i ostalih pla}eni~kih medija. Smatrali smo da za Bo{njake nema bitnijeg
projekta od suprotstavljanja medijskoj agresiji. Poku{avali smo razdrmati
upesni}enu bo{nja~ku politiku, krcatu parama, da ulo‘i sredstva u formi-
ranje tima koji bi pratio ove podvale i na njih reagirao. Nismo uspjeli ni za
milimetar pokrenuti makar jednog bo{nja~kog politi~ara, a kamo li njih
sve, da razumiju kako i njihove {i}arske perspektive ovise od ovog pitanja.
Po{to niko ni{ta nije u~inio, stiglo smo evo do kapitulacije, do svr{enog
~ina, do pobjede tekstualne la‘i nad netekstualnom istinom, do – brise-
lskog progla{avanja Bo{njaka za najve}u prijetnju evropskoj sigurnosti. Gore,
te‘e, opasnije – ne postoji. Jer, iza objave rata slijedi rat.
Na ‘alost, ni ovo ozvani~enje poraza na{e pameti nije uzbudilo
bo{nja~ke politi~are. Oni {ute kao da se ni{ta nije dogodilo. K’o vele, ne}emo
stradati mi, jer mi smo va‘ni, stradat }e buranija, a da li je ta buranija kriva ili
nije, Bog sami zna. Ne}e biti da je tako, jer stradat }e istina o bo{nja~koj ‘rtvi!
Svi slobodoumni ljudi su svjedoci kako se rat protiv tzv. islamskog terorizma
abortirao u farsu, upravo zbog proma{enih, la‘nih ciljeva. Niko normalan
nema ni{ta protiv progona terorista, ali svako normalan se gnu{a Guantana-
ma, Abu Ghraiba, tajnih CIA-inih zatvora, umobolnog tla~enja nevinih ljudi,
serijskog ubijanja muslimana po Iraku i Afganistanu, {to ne samo da podsje}a,
ve} po zlo~instvu nadgra|uje grozomoru Hitlerovih konc-logora. Otud sluti-
mo da rat protiv tzv. islamskog terorizma u Bo{njaka nema za cilj borbu pro-
tiv terorizma, ve} ima za cilj izmi{ljanje terorizma u Bo{njaka. Zalud nam je
misliti da u Bo{njaka nema nikakvog terorizma, jer tekst, evropski, briselski,
tvrdi druk~ije.
Spram te la‘i, ni jedan bo{nja~ki politi~ar nije suprotstavio istinu. Prob-
lem je tako ozbiljan, i dramati~an, da bi ve} ovog ~asa ekipa bo{nja~kih ek-
sperata morala danono}no raditi na hitnoj pripremi materijala kojom bi se
opovrgnule ove la‘i. Ali, u nas se kahveni{.
Bo{nja~ka agresija na Evropu

Insan vidi ono {to ho}e da vidi. U nekog je to htijenje formirano
znanjem, u nekog neznanjem. Onaj {to ne zna, ne mo‘e ni htjeti dalje od
neznanja. Onaj {to zna, htio ili ne, komparira ranije spoznaje sa time {to se
186 IZ SAFFA
SAFFA
danas doga|a. Za mnoge je pregolemo re}i da je Evropa objavila rat
Bo{njacima. I za nas je. Ali, u globalizacijsko vrijeme kad se ratovi vi{e ne
vode konvencionalnim sredstvima, jer nema svrhe muhi ratovati protiv
me|eda, rat mijenja formu. Sadr‘ajno, porobljava se narod, uzima se ze-
mlja, ali, formalno, rat druk~ije izgleda. Pogotovo kad nema neprijatelja,
kao {to ga nema u Bosni, pa ga valja izmisliti i medijskom svevla{}u ovjero-
dostojiti. Taj rat protiv Bo{njaka vodit }e se onako kako je komunisti~ki
re‘im, zarad vitalnosti, izmi{ljao neprijatelje, te hapsio, progonio i likvidirao
pojedince.
Najve}i zabunluk u ovoj kvalifikaciji odnosi se na pitanje – da li je to
rat protiv Bo{njaka, ili je to rat protiv nekakvih pojedinaca koji, bili stvari
ili izmi{ljeni, postaju zvani~na meta Amerike i Evrope?! Svikli smo da se rat
vodi protiv naroda, pa ne ra~unamo da je rat protiv nekakvih pojedinaca iz
na{eg naroda i rat protiv nas. Me|utim, zvani~ni Brisel nije razdvojio
Bo{njake od nekakvih pojedinaca. Formulacija se decidno odnosi na – “bi-
jele muslimane, Bo{njake”. Kolektivni kontekst je upotrebljen nekoliko puta.
Recimo, kaè se: “Oni bi se, kao evropski narod, lak{e probijali do meta, od
kojih im je jedna u neposrednoj blizini, vojna misija Brisela u BiH”. Dakle,
Brisel proziva sve Bo{njake kao potencijalnu opasnost! [ta to zna~i? Nema
Bo{njaka koji nije pod prismotrom! Svaki Bo{njak je potencijalni terorista!
Svaka bo{nja~ka ku}a je potencijalna }elija Al-Kaide. U skladu sa bolj{evi~kom
doktrinom tzv. preventivnog rata, svaka se bo{nja~ka privatnost moè na}i
na pretresu.
Voljeli bismo da je Brisel druk~ije formulirao ovu bezveznu zebnju.
Nije se moralo govoriti o bo{nja~kom narodu kao o opasnosti, moglo se
opreznije kazati, recimo, da se sumnja da u BiH postoje pojedinci koji su
prijetnja sigurnosti. Da li je slu~ajno zaobi|ena opreznija formulacija, i da
li je slu~ajno kompletan bo{nja~ki narod osumnji~en za terorizam?
Slu~ajnosti nema.
U nastavku se ka‘e da }e “teroristi za teroristi~ke napade na evro-
pske ciljeve – koristiti bijele muslimane Bo{njake”. Kao, eto, ovih Bo{njaka
ima na lageru pa ih mo‘e{ koristiti kako ti prahne. Utom se, u brlogu nebu-
loza, pojavljuje i jedan zvani~nik, predsjednik Evropskog centra za strategi-
jsku sigurnost i obavje{tajne poslove Klod Monik, koji govori kako bi bijeli
muslimani mogli napasti EUFOR, ali i da bi, po{to su bijeli, mogli napasti
i bilo gdje u Evropi: “Nije te{ko iz Bosne oti}i u neki drugi dio Evrope i
napasti, naprimjer, ameri~ku ambasadu u Italiji, NATO bazu u Gr~koj ili
neku od evropskih meta u centralnoj Evropi” – ka‘e on. Iako dosad ni u
BiH, ni izvan, niko nije stradao od tzv. islamskog terorizma u Bo{njaka, o
kojemu je napisano na hiljade tekstova, ovaj evropski zvani~nik raspli}e
kataklizmatsku viziju bo{nja~ke agresije na Evropu.
Jo{ dalje je oti{ao glavni italijanski islamofob, navodni ekspert za Al
Kaidu, Lorenco Vidino, koji u jednoj poljskom dnevnom listu tvrdi kako se
vr{i regrutacija za teroristi~ke akcije muslimana koji su 90-tih izbjegli u
Zapadnu Evropu. To zna~i da bi se na udaru evropskog rata protiv Bo{njaka
mogle na}i i bo{nja~ke izbjeglice u Evropi.

Priprema za Sibir
U me|uvremenu, na doma}em se terenu intenzivira medijska
priprema za Sibir. Ve} smo svikli da Senad&Senad redovno plasiraju
izmi{ljotine koje preko ~etni~kih i usta{kih internet sajtova oblete planetu,
tipa one budala{tine da se u selu Klokotnica prodaje ‘iva za trovanje vo-
dovoda po Italiji. Ba{ u Klokotnici! U izmi{ljomaniju su se neki dan uklju~ile
i “Nezavisne novine” heroja Kopanje, sa tekstom o misterioznom kombiju
iz kojeg izlije}u odredi vehabija koji mari{u parove {to se ljube po sara-
jevskim parkovima. Kompletan tekst je zasnovan na rekla-kazala izvorima,
a {to je priznao i novinar “Nezavisnih”, koji je, u tra‘enju izjave od na{eg
urednika izlanuo da je za doga|aj ~uo od svoje drugarice. A drugarica je,
bezbeli, jal Sanja, jal Tanja, jal Vanja.
Po{to u Sarajevu vi{e ne izlazi ni jedan bo{nja~ki revijalni magazin, i
po{to sve {to izlazi biva finansirano sa srpsko-hrvatskog i islamofobijskog
kazana, pro{log ste vikenda mogli zapaziti da su sve pla}eni~ke revije
posve}ene otkrivanju tzv. islamskih terorista. Ova hajka }e se nastaviti, jer
je i definitivno ozvani~ena kao evropski rat protiv Bo{njaka.
Ako ne ‘elimo, a haman ne ‘elimo, da na{e sinove mlate pendrecima
iz ~ista mira, da nam granatiraju d‘enaze i svadbe, da nas hapse i dr‘e u
zato~in{tvu bez razloga, da nam pretresaju ku}e, maltretiraju ‘ene i djecu,
da se i‘ivljavaju nad na{im ~asnim ‘ivotima – mi se moramo braniti: te-
kstom. Drugog oru‘ja, osim teksta, mi nemamo.
Broj 169, 28. IV 2006.
188 IZ SAFFA
SAFFA
Za{to niko nije tematizirao ~injenicu da je selektor bh. fudbalske
reprezentacije Bla‘ Sli{kovi} u toku agresije podr‘avao usta{e u
Hercegovini? Jednostavno, ne uklapa se u sistem ponude/
potra‘nje. Ta tema nije roba na medijskom tr‘i{tu. Jer tr‘i{te
odre|uju pare, a pare imaju i daju partneri iz Kara|or|eva, pa
nisu ludi da pla}aju ‘igosanje svojih prvoboraca. To je cijela pri~a.
Kad se ta pri~a rasprostre uzdu‘ i poprijeko, vidimo da nam je
cijela zemlja zasuta okupatorskim sme}em.
Svud su stra‘e bojovnika Bla‘e

Nakon {to je magazin “SAFF” otkrio da je selektor na{e fudbalske
reprezentacije Bla` Sli{kovi} u toku agresije ideolo{ki bio na strani veliko-
hrvatskih zlo~inaca i inih koji su usta{izirali Mostar i zapadnu Hercegovinu
– nije se dogodilo ni{ta. Nije zabiljeèna ni jedna jedina reakcija. Da li to
zna~i da se dejtonska javnost slaè da selektor dràvne reprezentacije moè
biti osoba koja je u toku agresije {irila {ovinizam?
Ne treba sumnjati da su urednici svih dr‘avnih i tzv. neovisnih medija
pro~itali tekst u kojem se prenose Sli{kovi}eve izjave date 1994.
separatisti~kom i usta{kom magazinu “Hum”. “SAFF” se ~ita i analizira
temeljitije nego i jedan bh. list, jer analiti~ki bageri bezuspje{no rove i
prevr}u ove stranice ne bi li i{~eprkali kakvu {ifru o tzv. islamskom terori-
zmu u Bo{njaka. Otud nema dileme da su svi urednici pro~itali Sli{kovi}eve
ratne usta{luke, ali ni jedan nije na{ao za shodno da to tematizira. Time
su, kao tvorbenici javnog mnijenja, iskazali svoju saglasnost da na jednoj
tako va‘noj, dr‘avogradnoj poziciji, mo‘e biti osoba usta{ke ideolo{ke
pro{losti. ...A mo‘da i sada{njosti, jer se Bla‘ Sli{kovi} nije ogradio od
svojih ratnih stavova.
Za nas, koji ve} godinama tvrdimo da su partneri iz Kara|or|eva
uspjeli mirom ono {to nisu ratom, jer su okupirali dr‘avne i javne mehani-
zme u Sarajevu, odakle kreiraju bosnosmrtni poredak stvari – ova je {utnja
razumljiva. Jednako se od{utalo kada je novinar dr‘avne BHT televizije
Gvozden [arac procesuiran za ratni zlo~in koji je, pokazat }e se, po~inio u
konc-logoru Kula. Kako se moglo dogoditi da neko takav bude ustoli~en
kao novinar dr‘avne tv, sa zadatkom da kroji javno mnijenje? Ili, kako se
moglo dogoditi da @eljko Lelek, optu‘en da je silovao bo{nja~ke ‘ene u
Vi{egradu i mu~io bo{nja~ke o~eve, svih dejtonskih godina bude policajac
u Karad‘i}evom entitetu, i da pro|e sve te rigorozne reformske filtere? Oni
koji su znali {ta je taj Lelek zlo~inio u ratu, a znali su mnogi, pre{utali su
to, kako bi mu zlodjela upisali u ratne zasluge, i nagradili ga u miru. Odve}
op}e mjesto u promi{ljanju dejtonske kadro-vaskularne mre‘e jeste onaj
{to je {ef pravosu|a u BiH, a {to je u toku agresije bio to isto u zlo~ina~koj
paradr‘avi Mate Bobana, pa mu ratno be{~a{}e do|e kao preporuka. Ko-
liko je tek ovakvih slu~ajeva u dejtonskoj realnosti, koje niko ne istra‘uje,

jer valjda nema smisla istra‘ivati ne{to {to aktuelnom poretku mo}i ne
treba.
Ipak, na povr{ini dejtonske realnosti navodno ‘ivi pravilo da se
budu}nost BiH ne mo‘e graditi sa ekstremistima. A ko su to ekstremisti –
relativno je, jer neko puca iz pra}ke, a neko iz tenka. Ratno se be{~a{}e
nema ~ime oprati, jer je ratno isku{enje mjesto sva~ijeg, i kolektivnog i
pojedina~nog identiteta.
Hi~me ki~me
Sad }emo se, u kontekstu teme, malo poigrati citatima iz naftalina, a
da ne}emo nikog, {to se ’no kaè, imentovat’. Evo citata iz jednog teksta
objavljenog 11. XII 1992. godine: “Uljezi koji u ime Muslimana zagovaraju
protjerivanje pravoslavaca, vr{e gori i poganiji zlo~in prema vlastitom naro-
du, nego {to su to u~inili ~etnici. (...) Stavljaju pe~at na sve {to je srpska
fa{isti~ka horda zamislila i uradila!” [est dana poslije glasilo SDA je autoru
ovog teksta poru~ilo: “êtnici }e te objeru~ke prihvatiti. Ti si od 11. 12.
’92. ÊTNIK!” Onda je taj autor uzvratio 22. XII 1992. tekstom u kojem
pi{e: “Muslimani imaju dovoljno i pameti i ponosa, i srca juna~koga i lju-
dskoga, da bi danas u~ili da mrze. To {to su ~etnici pod zastavom pravosla-
vlja poganili Bibliju, ne zna~i da Muslimani treba da pogane plemeniti
Kur’an. Muslimani Bo{njaci nisu do sada ni~im ukaljali ni svoju istoriju ni
svoje potomstvo. (...) Da nanizani paradoksi budu ve}i, iza ovog lista koji
se, dakle, bori da se raseljeni Muslimani nikada ne vrate na svoja ognji{ta –
stoje sve muslimanske institucije i dru{tva”. A onda su 31. XII ’92. sve
muslimanske institucije i dru{tva, poimence, Muftijstvo, Merhamet, Odbor
IZ, SDA, u tom gradu, izdale proglas u kojem pi{e da je autor “izrekao
mno{tvo te{kih rije~i i pogrda na sve {to je muslimansko i islamsko”, te se
dodaje: “Svaki smi{ljeni verbalni nasrtaj na bi}e i identitet Muslimana
najo{trije }emo osuditi i nastojati sankcionirati svim nama dostupnim sred-
stvima”. A {ta bi to mogla biti “sva dostupna sredstva”, u gluho ratno doba?!
Eto, vidjeli smo kako se nekakav Bo{njak suprotstavio pisanju
nekakvog glasila SDA ~iji su novinari i{aretili revan{izam nad lojalnim Srbi-
ma, pa je taj Bo{njak primio javni fasung, {to u ratnim uvjetima zvoni kao
poziv na lin~. Sad bi ga takav jedan Bo{njak, zar ne, trebao biti mjera podo-
bnosti?
Naspram ovoga Bo{njaka, koji se suprotstavio ekstremistima u svome
narodu, Bla‘ je Sli{kovi} svojom javnom li~no{}u legitimizirao i podsticao
etni~ko ~i{}enje Bo{njaka i Srba u Mostaru, jer je 1994. ustvrdio: “Zna se.
Mostar je prijestolnica hrvatskog naroda i to }e biti u svim kombinacijama.
(...) Zna se, i mora se znati, ~iji je Mostar.” Navaljao je Bla‘ Sli{kovi} jo{
masu {ovinisti~kih gadosti u ovom svom intervjuu, poput one da Bo{njaci
“preko no}i od ~ovjeka postaju zvijeri i obratno”, ili one da Bo{njaci “u
svojim genima imaju ~itav spektar raznolikosti te{ko razumljivih zapadnoj
civilizaciji”.
Dao bi se kriti~ki opservirati svaki od ovih zuluma uma, ali, nije nam
to cilj; ‘elimo ukazati da jedan ratni {ovinista, zato {to je Hrvat, nije osje-
190 IZ SAFFA
SAFFA
tio nikakve posljedice zbog svoga {irenja zla, ~ak {ta vi{e, metnut je za
prvog ~ovjeka na{e fudbalske reprezentacije, i jo{ pride, prije koju godinu,
dodijeljena mu je laskava titula na{eg najtira‘nijeg lista: li~nost godine.
Razlog? Te{ko razumljiv. Hajde, de, da smo se plasirali na Svjetsko prve-
nstvo, pa da bude ta “li~nost godine”, ali mi smo u kvalifikacijama izbu{eni
k’o isto~ni Mostar sa zapadne obale.
A {ta se u me|uvremenu dogodilo sa onog Bo{njaka {to ga je SDA
1992. proglasila ~etnikom? Za njega je Mirko [agolj (Oslobo|enje, 24. V
2003.) napisao da “godinama u pojedinim listovima i ~asopisima sije svoj
nacifa{isti~ki otrov”, da je “opasna politi~ka pojava, a intelektualci su u
prvom redu obavezni da mu stanu na put”. Senka Kurtovi} je izjavila (FTV,
7. I 2005.) da “ovu zemlju dovodi u opasnost”. Marko Ve{ovi} je napisao
(Dani, 29. VIII 2003.) da je on “Radovan Karadì} u mesu bo{nja~kom”.
Ma, dala bi se knjiga sastaviti od tekstova kojima je kao ekstremista kleve-
tan taj {to ga je SDA 1992. proglasila ~etnikom, a SDP 2001. “vo|om isla-
mske revolucije”. Elem, ~ovjek je zglajz’o veoma temeljito, ba{ kao {to je
preporu~io komunisti~ki mislilac Mirko [agolj.
Bla‘ Sli{kovi} nije, niti }e. Medijska armija srpsko-hrvatskih pla}enika
u Sarajevu {titi ovakve kao Bla‘ Sli{kovi}, i progoni one koji se usu|uju
razgrnuti multikulturnu {minku sa doju~era{njih ~etni~kih i usta{kih
juri{nika, i njihovih dana{njih sarajevskih sluga.
Osobno, imao sam hi~me ki~me da 1992. saspem istinu budalama iz
SDA, koji su po~eli zagovarati nekakvu muslimaniju, pregrmio sam sva{ta,
pa imam moralnog prava govoriti o mo}nim la‘ovima koji danas, za pare,
izmi{ljaju tzv. islamski terorizam, i dejtonsku ljestvicu vrijednosti grade na
kara|or|evskim kriterijima Slobodana Milo{evi}a i Franje Tu|mana. Ta moja
ratna ratovanja protiv nagovje{taja bo{nja~kog ekstremizma, daju kredi-
bilitet ovome {to ~inim dejtonskih godina, dokazuju}i da nas je okupirala
zlo~ina~ka i pla}eni~ka la‘.
Jal obraz, jal hala

Poku{avamo, zar ne, odgonetnuti kako je mogu}e da informacija o
ratnim usta{lucima selektora na{e fudbalske reprezentacije ne zanima nikog.
A evo, vidjeli smo kako se moj ratni antinacionalizam, medijskom silom,
prepakovao u tzv. islamski ekstremizam. Desecima medija i autora nije bilo
mrsko da od mene prave ekstremistu, iako se to nigdje ni~im ne mo‘e
dokazati, ali je svima njima mrsko da tematiziraju usta{luk Bla‘a Sli{kovi}a.
Ja sam, valjda, postao ekstremista kada sam otkrio da se iza multikultura-
lne {minke nalaze kojekakvi Gvozdeni [arci, Marije Topi} Crnoje i, evo,
Bla‘i Sli{kovi}i, ratni pobratimi u ru{enju bosanskoga naslije|a. Oni su sad
najednom domoljubi, podobni i tra‘eni, jer oni su ti koji dejtonski sistem
dr‘e i ure|uju, a ja sam, kao i mnogi drugi Bo{njaci, prognanik sa merdevi-
na dru{tvenih vrijednosti. U ~emu je, onda, problem? U meni, ili u njima? U
meni, ili u sistemu? U istini, ili u la‘i?
Cijena da ne budem ovo {to jesam, dakle, obilje‘en, oklevetan, pro-
gnan - golema je. To je cijena koju sa zadovoljstvom pla}aju/napla}uju Se-

nad Avdi}, Bakir Had‘iomerovi}, Senka Kurtovi} i sli~ni njima. Trebao sam
se ufatit u kolo i izmi{ljati tzv. islamski terorizam. Imao sam ponajbolje,
ratne, preporuke. Ali, ja mislim na odlazak, uspravne ki~me. Zato je na
ovom svijetu najlak{e ateistima. ...Ni brige, ni pameti. Jal obraz, jal hala,
isto mu ga do|e.
Li~nost dogodine
Postoje autori koji pismenost razumijevaju kao biznis, i oni za koje
je to moralni ~in svjedo~enja istine. Bla‘ Sli{kovi}? Jednostavno, ne uklapa
se u sistem ponude/potra‘nje. Ta tema nije roba na njihovom tr‘i{tu. Jer
tr‘i{te odre|uju pare, a pare imaju i daju partneri iz Kara|or|eva, pa nisu
ludi da pla}aju ‘igosanje svojih prvoboraca. To je cijela pri~a. Kad se ta
pri~a rasprostre uzdu‘ i poprijeko, vidimo da nam je cijela zemlja zasuta
okupatorskim sme}em.
Kad je ve} tako, onda se mo‘e u pla}eni~kim medijima tematizirati
pojavljivanje tzv. {erijatske policije koja mlati zaljubljene parove. Ko te pita
za istinu! Istina je ono {to se naru~i, ko{to se }evapi naru~uju. Na ovu,
posljednju u nizu izmi{ljotina, natr~ala je i pametna LDS, nekad Rasimova,
sada Lamijina, ne bi li se tamte-vamte dodvorila dizanjem gungule oko tzv.
{erijatske policije. Sad kad je MUP Sarajevskog kantona saop}io da nema
nikakve {erijatske policije, niko, nimuekaet - da se izvine, da po‘dere blato
ba~eno na Sarajevo, i na Bo{njake.
Kad je ve} tako, kardinalni Pulji} mo‘e usred Amerike izjaviti da
“radikalne verzije islama, poput vehabizma, donose probleme jer su hu{ka~ke
i isklju~ive prema drugim vjerama”. A ko je to u Bosni stradao i od kakve
verzije islama, u onoj mjeri u kojoj su od Pulji}eve verzije katoli~anstva
stradavali bo{nja~ki civili i islamski sakralni objekti?! Kardinal Pulji} nije
nikada ni{ta rekao o metanju kri‘eva na svaku }uku, o tom primitivizmu
kojim se vrije|a su‘ivot i tolerancija. Niti je ikad i{ta rekao o aprtheidu u
Stocu ili @ep~u. Niti je ikada do{ao u Ahmi}e, ili pozvao katolike da se
prisustvom komemoraciji ograde od zlo~ina po~injenih u njihovo ime. Ma,
{to bi to kardinal uop}e govorio! Njegova je ovo istina, jer je ovo njegovo
tr‘i{te!
Otud }e Bla‘ Sli{kovi} vazda biti li~nost godine, i dogodine, ma {ta
da je u ratu, o ratu, baljezgao. Njegovo je ovo tr‘i{te. Njegove su ovo stra‘e.
Nije ni prvi, ni posljednji, takav. A mi? Mi, vala, sjedimo u jednom buretu i
~itamo ovo {to pi{e.
Broj 170, 12. V 2006.
192 IZ SAFFA
SAFFA
Nacionalniji ‘iriji u evropskim zemljama su zanemarili estetske
kriterije i {lagersku tradiciju Eurosonga, te ujedinjeno, kao po dikta-
tu, za pobjednike izabrali finsku grupu koja je u naslovu i refrenu
pjesme imala kr{}anski liturgijski uzvik “Aleluja”, ali, koja je nastu-
pila u antikr{}anskim, sotonisti~kim, horor kostimima - ~ime je
Eurosong postao pozornica za promociju kr{}anskog fundame-
ntalizma, koji je u rok muzici do‘ivio ekspanziju na talasu 11. septe-
mbra i tzv. sukoba civilizacija.
Sotona na Eurosongu
Pobjeda finske hevi metal grupe “Lordi” na ovogodi{njem Euroso-
ngu sa pjesmom “Aleluja”, sluti na sveevropsko prihvatanje kr{}anskog funda-
mentalizma kao futuristi~kog identiteta Starog kontinenta. Evropa je, ujedi-
njeno, uvaìla sotonisti~ko odre|enje finske pjesme, te je takav proizvod -
suprotstavljen kr{}anstvu, otvorenoj Evropi, toleranciji, dijalogu me|u civili-
zacijama – isturila na pobjedni~ki tron.
Evropa je dominantno kr{}anska, i tu se nema {ta promijeniti. Kri‘
ni~im nije ugro‘en. Ipak, Evropa je po‘eljela da preko jednog muzi~kog
takmi~enja, koje je, znamo, posve}eno pjevanju, radosti, razbibrigi,
kr{}ansko obilje‘je, makar u sotonisti~kom izdanju, isturi u prvi plan.
Generaliziranje je vazda opasno, jer ve}ina nije total, ali, nigdje kao
u ovom slu~aju to generaliziranje – kad ka‘emo: Evropa – nije tako
opravdano i utemeljeno. Jer, ovdje su, u istom ~asu, bez mogu}nosti dogo-
varanja, mnogi nacionalni ‘iriji u evropskim dr‘avama osjetili jedno, da 12
poena treba dati pjesmi koja u naslovu i u refrenu ima – “Aleluja”, {to po
“Rje~niku stranih rije~i” zna~i: “Hvalite Boga; pripjev u nekim liturgijama”.
Dakako, vjera je op}e civilizacijsko dobro, pa se pohvala Bogu mo‘e od-
nositi na univerzalne vrijednosti. No, “Aleluja” i liturgija pripadaju kr{}a-
nskom civilizacijskom krugu, i ova kr{}anska odre|enja ne ispunjavaju du{e,
recimo, turskih, ili ma kojih muslimanskih gledatelja, a niti du{e miliona
Evropljana koji sebe ne nalaze u vjeri, ili, pak, koji Eurosong do‘ivljavaju
kao muzi~ku manifestaciju sa lak{im, {lagerskim temama. Istinske kr{}anske
du{e pogotovo nisu ispunjene sotonisti~kim kontekstom pohvale Bogu.
Svaki dan d‘uma

Pjesma koju je izvodio Hajrudin Vare{anovi}, szv. Hary, imala je sve
elemente za pobjedni~ku pjesmu Eurosonga. U Harijevoj “Lejli” postoji savr{e-
na mjera {lagerske lepr{avosti, i tredovskog, nenametljivog prisustva folklor-
nog motiva, {to je uz vanredne glasovne mogu}nosti na{eg predstavnika ovu
izvedbu u~inilo moralnim pobjednikom “Eurosonga”. Kao {to su nacionalni
ìriji osjetili kr{}anski fundamentalisti~ki fluid, kao stariji od muzi~kih i
umjetni~kih kriterija, pa su sotoniste iz Finske isturili na prvo mjesto, jedna-
ko su osjetili umjetni~ki kvalitet Vare{anovi}eve “Lejle”, ne mogav{i ovoj iz-

vedbi odre}i vrhunski kvalitet. Izme|u umjetnosti i politike, kr{}anstva i so-
tonizma, oni su poslu{ali zov drobi. Ba{ka je pitanje koliko se sotonisti~kom
krstijanizacijom Eurosonga odri~e bitak i Eurosonga i kr{}anstva. Jedno za
drugo nije, i jedno s drugim ne ide. Na {teti su i Eurosong i kr{}anstvo.
U su{tini ovo je krajnji domet sekularizirane i ateizirane Evrope koja
nije ni osjetila sotonisti~ku preformulaciju svoga kr{}anskog identiteta.
Godinama, zar ne, jedna biv{a porno glumica, razgoli}ena, lezbejski nastro-
jena, sa kri‘om oko vrata, nastupa pod imenom Bogorodice; godinama se
pod demokratiju podvodi skrnavljenje, recimo, institucije ~asnih sestara,
~iji lik se pojavljuje u porno filmovima. Ta sekularna destrukcija kr{}anstva
nije mogla ni~im drugim rezultirati doli povr{no{}u i sotonisti~kim razumije-
vanjem kr{}anskog u~enja.
Iako se ne radi o direktnoj vezi, valja nam se, objektivnosti radi,
prisjetiti ratnih i neposrednih poratnih vremena, u nas, u Bo{njaka, kada
su do blasfemije u svakakve kontekste i prilike trpana znakovlja islama.
Ra~unalo se, od vi{ka islama glava ne boli; koliko god i gdje god da se
pomene Allahovo ime, ne mo‘e da {teti, mo‘e samo da koristi. A kome da
koristi? Pa onome {to je razumio da je to sad isto kao nekad kad si pomi-
njao Marksa, Lenjina i Tita. Nije on to ~inio zbog islama, ve} zbog sebe, jer
je razumio da je to novo papagajisanje put da mu bude dobro, u fotelji, na
kazanu, na plati. Iz tih vremena se‘e angdota o onom oficiru {to je raporti-
rao pomo}niku komandata za moral, rekav{i: “Gospodine taj i taj, kod nas
je svaki dan d‘uma!” Elem, ko zna kako, ali u Bo{njaka je i{~ezla upotreba
islama za karijeristi~ke svrhe. Ne bi se reklo da se radi o strate{koj operaciji
svo|enja islama na islamsku mjeru. Jer, pogotovo u vrijeme rata, nije bilo
uputno razotkrivati razne islamske karijeriste. Mogao si zglajzati, u najbo-
ljoj namjeri. Prije }e biti da su okupatorski kriteriji nametnuli nove znako-
ve probita~nosti. Otud one {to su juri{ali s islamom i gdje treba, a vi{e gdje
ne treba, danas nema ni u d‘amijama; ali, ima ih, opet, u foteljama. Bilo bi
zanimljivo nekada se poimence baviti ovakvim pojavama.
Ilahija na Eurosongu
Od metanja vjere, ma koje, u nevjerske, recimo, {lagerske kontekste,
trpi – sve. Prisjetimo se koliko je u nas snimljeno narodnja~kih pjesama u
kojima se pominje Allahovo ime. Evo, nedavno sam ~uo jednu pjesmu Rize
Hamidovi}a u kojoj ovaj dobri insan pjeva o svojoj d‘enazi, pa tra‘i da mu,
dok ga budu nosili, iz tabuta izvade ruke, da d‘enaza ide tako sa njegovim
izva|enim rukama koje mlataraju tamte-vamte, kako bi se vidjelo da on u
mezar nije ni{ta ponio. Rije~i: d‘enaza, tabut, mezar i sl., treba da poslu‘e
povr{noj identifikaciji bo{nja~kog slu{atelja sa ovom pjesmom, pa da je taj
slu{atelj do‘ivi kao svoju – muslimansku. Radi se o blasfemiji i jeftino}i
najgorih razmjera, pa ~ak i o morbidnosti, jer slika mejita kojemu ruke vise
iz tabuta samo budalama mo‘e biti poeti~na, a taman posla – muslima-
nska. [teta je {to se u Bo{njaka ne istra‘uju mnoge pojave koje vape za
istra‘ivanjem, pa i ova; vrijedilo bi nekim istra‘iva~kim radom obuhvatiti
sve estradne distorzije islamskog u~enja.
194 IZ SAFFA
SAFFA
Iskreno sumnjamo da }e se neki kr{}anski autor na sli~an na~in obra-
diti pojavi zloupotrebe Eurosonga i kr{}anstva, kroz pobjedni~ku pjesmu
finskog sotonisti~kog benda. Vazda mi svjedo~imo slobodu kriti~ke misli, a
vazda bivamo klevetani za konzervativizam. Evo vidjeli smo kako je cijeloj
Evropi potaman kad na jednom {lagerskom natjecanju pobjedi pjesma koja
ne{to petlja oko liturgija, “aleluja” i tih crkvenih stvari. [ta bi se dogodilo,
recimo, da se na na{em lokalnom izboru bh. predstavnika za Eurosong
pojavila – ilahija?!! Znamo, ne bi se moglo ni dogoditi da kroz okupatorske
filtere na BHT pro|e ma kakva pjesma koja veli~a Allahovo ime? Ruku na
srce, ilahiji tu nije ni mjesto. Ali, eto, kad bi se takvo {to i dogodilo, bio bi
to skandal svjetskih razmjera, jer bi pojava ilahije na Eurosongu bila
tuma~ena kao opasan izraz tzv. islamskog fundamentalizma. Autori takvog
poku{aja bi se na{li pod kontinuiranom prismotrom turisti~ke agencije sa
Guantanama.
S druge strane, u Evropi je normalno da se crkvene teme petljaju
tamo |e im nije mjesto, evo, u {lagerski kontekst. Oni, takvi, nisu funda-
mentalisti, a mi, ovakvi, jesmo?! Ili to prostitutka pri~a o po{tenju?! Nama,
muslimanima, nikad ne bi naumpalo da nekom vanislamskom, i vanvje-
rskom, po definiciji zajedni~kom prostoru, name}emo islamska obilje‘ja.
Ispada da se bauk fundamentalizma, koji podrazumijeva prisustvo vjere u
svim socijalnim oblicima, upravo oprirodio u navodno sekularnoj, a zapra-
vo povr{no kr{}anskoj, sotonisti~koj manipulaciji podlo‘noj Evropi. Za{to
bi onda islam bio sporan? Zato {to je islam.
Sotonizmom protiv tradicije

Pobjeda finske pjesme na Eurosongu je tim apsurdnija kad se zna da
je tzv. hard rok ve} godinama deplasiran muzi~ki izraz. Ima i dvije-tri dece-
nije kako je isfurana ta ha{i{arska ‘estina. Apsurd dalje... âk i kada je hard
rok bio posve u trendu, njemu su bila zatvorena vrata Eurosonga, jer se
smatralo da elitno {lagersko takmi~enje te‘i profinjenim notama, a da je
hard rok uli~arska, popularna tantavica. Takvo se shva}anje moglo samo
iskristalizirati narednih godina. No, na Eurosongu su se, proteklih godina
pogotovo, pojavljivale tu i tamo grupe koje su nosile rokerski izraz, ali je to
vi{e razumijevano kao postmoderna egzotika, nego kao esencija stila ovog
festivala. Za o~ekivati je bilo dakle da ‘iriji sa gnu{anjem odbiju petljanje
jednog nepjevljivog, tandara-mandara stila u stilski profiliran prostor Euro-
songa. To otprilike nalikuje mogu}nosti da Rizo Hamidovi} zapjeva u Sara-
jevskoj operi. Svukud postoje stilske i kvalitativne stepenice, i kriteriji, pa
tako, ~inilo se, i na Eurosongu.
Stajling - {to bi se ’no reklo - ove finske grupe je posebna pri~a.
Pojavile su se prikaze, ~udovi{ta, ne{to u {ta je ru`no gledati, a {to se
jedino jo{ moglo vidjeti u horor filmovima gdje se bude poluraspadnuti
mrtvaci. Evropa se di~i standardima za{tite mentalnog zdravlja, pogotovo
djece, pa onda na horor filmove me}e oznaku zabrane, kako se ~eljad u
evropskoj ku}i ne bi isprepadala. U ovom slu~aju, kad sotonisti pjevaju
“Aleluja”, sve je dopu{teno.

U povijesti Eurosonga nije bilo odvratnijeg kostima: truhle‘, raspadnu-
to meso, i{~avrljene i zakrvavljene o~i, kand‘e umjesto prstiju, jednom rije~ju
- poetka nakaznosti. Ipak, ~uvarima tradicije {lagera, i u pjesmi, i u stilu, ali
i u kr{}anstvu, nije zasmetala ta destrukcija nekih, mislilo se, op}ih pravila.
Evropski ‘iriji su zanemarili tradiciju i estetske kriterije. Nije im zasmetalo
{to nakaze ispoljavaju sotonisti~ku poetiku, ili {to kroz spoj sotonizma i
alelujanja skrnave ili parodiraju kr{}ansku vjeru. [to li? Pa pjeva se “Alelu-
ja”! Kako god. Bitno je da se aleluja.
Radi se o izobli~enju kr{}anskog u~enja, koje je nastalo pod medi-
jskom, a Nijaz Omer bi rekao – masonskom trivijalizacijom i zloupotrebom
kr{}anstva. U globaliziranom vremenu i prostoru kr{}ani vi{e nemaju kad
saznavati izvore svoje vjere, pa gutaju ono {to im se servira, a servu imaju
vlasnici medijske istine. Otud je kr{}anskoj Evropi bilo normalno da svoje
kr{}anstvo svjedo~i kroz sotonizam finskog benda. Ovo je prevashodno
kr{}ansko pitanje, ali se ni{ta manje ne ti~e jevreja i muslimana, koji su
tako|er ‘ivotno zainteresirani za suzbijanje sotonisti~ke ekspanzije i
o~uvanje univerzalnih vrijednosti monoteisti~kih religija.
Maske i kostimi finske grupe su izvrsni, ali za neki horor film. I njiho-
va je svirka izvrsna, ali za neke 70-te godine, za neku {kolsku priredbu u
nekoj ameri~koj ili britanskoj provinciji. Spoj rok muzike i kr{}anskog te-
ksta nije nov, ali je tr‘i{nu erupciju do‘ivio nakon 11. septembra, posebno
u Americi, gdje je ovaj izraz zasjenio {arolikost trendova. No, nije se moglo
o~ekivati da }e jedan internacionalni festival podr‘ati poetiku koja je izra-
sla na tzv. sukobu civilizacija.
Promocija kr{}anskog fundamentalizma na Eurosongu je dosad najja~i
znak upozorenja da je Evropa oboljela od tzv. sukoba civilizacija. Mislili
smo da je evropsko sau~esni{tvo u genocidu nad Jevrejima u Drugom svje-
tskom ratu, a nedavno i nad Bo{njacima - bilo nekakva gre{ka. Ujedinje-
nost Evrope oko preferiranja sotonizma nad kr{}anstvom, i nad umjetno{}u,
i nad tradicijom {lagera, na posljednjem Eurosongu, otvara realnu slutnju
da nam budu}nost ne}e biti bolja od pro{losti. [teta. Taman smo se uraha-
tili. K’o svoji na svome.
Broj 171, 26. V 2006.
196 IZ SAFFA
SAFFA
êtnici ne bi nikad ni nastali da im nije bilo muslimanskih vrato-
va. Niti bi danas do‘ivljavali renesansu da ne ra~unaju na, ~etni~kim
jezikom re~eno – nedoklanost, nas, Bo{njaka. Frapantna je, magi-
jska je, ta ~etni~ka op~injenost nastavkom rata. To je strast koja se
ne mo‘e kontrolirati. Jer da nije tako, i{~ezla bi odavno. To je zlo
koje se kotrlja. Na nas.
Mo‘da nas ~eka Srebrenica

- “Je si li vidio, izbrisali Bosnu i Hercegovinu s karte?” – re~e mati,
’nako, vi{e za sebe, ibrete}i se, nego o~ekuju}i od mene odgovor.
- “Nano, a ko je to izbrisao Bosnu i Hercegovinu?” – upita moja
~etverogodi{nja k}i, i prima~e se stolu da vidi novine u kojima pi{e da je
njena Bosna i Hercegovina izbrisana.
- “Englezi” – re~e mati, iako taj odgovor, i prethodno pitanje, ni{ta
ne zna~e ni nani, ni njenoj unuci, a ni nama pred ovim tekstom. Jer, neko
nas odozgo bri{e, pa je svejedno ko je taj. A onda je uslijedilo pitanje moje
k}eri koje mi je uozbiljilo ki{no, melaholi~no jutro, a ujedno otvorilo vrata
ovog teksta:
- “Nano, a {ta }e sad biti s nas?”
Mati je, jakako, zakovala, jer se na ovo pitanje djetetu ne mo‘e
smun|ati odgovor, zato {to i mi, i djeca nam, i unu~ad nam, sa jednakom
zebnjom stojimo pred neizvijesno{}u. Lahko je djetetu re}i, kao {to ka‘e
[efik D‘aferovi}: “Ne postoji nikakav na~in povrede Bosne i Hercegovine” –
ali tada postajemo la‘ovi pred sobom. Pedago{ki je slagati dijete, da mu se
ovozemaljskim tegobama ne pogani djetinjstvo, ali, de ti budi mangup pa
prevali rije~ kojom la‘e{ sebe. Zato je moja k}i ostala bez odgovora na
zebnju da brisanje Bosne i Hercegovine do|e ne{to kao brisanje ku}e. Ili
~ak i te‘e, jer je Bosna ve}a od na{e ku}e.
Nisam se jednom, posljednjih godinu-dvije, raspleo u mislima dok
sam, ili slu{ao kako moja k}i pjeva fudbalsku himnu Bosne i Hercegovine, ili
dok me pita a kolika je, dokle je ta na{a zemlja Bosna, ili dok na satelitskom
gledamo raznu evropsku djecu, ~iji roditelji ne razmi{ljaju o zatvorenim vra-
tima, dok ja ve} sada znam da moju djecu ~eka poni‘enje. Nepregledan je niz
ovih znakova, gdje izme|u djetinje patriotske ljubavi moje k}eri, i stvarnosti
u kojoj je sve manje na{e Bosne i Hercegovine – zvrlji rupa, na koju Babin lik
nema odgovora, ni pred sobom. Insan ~esto ne zna za{to je ne{to golemo, ali
ga kvr~enje krvi u to uvjerava. Kad god se dogodi da moja k}i iska‘e ljubav
prema Bosni, takvu, djetinju, mene zasko~i teret, nalik na gr~, kojeg ne znam
skinuti, jer ga ne znam odgonetnuti. Znam, ona voli Bosnu, znam, a Bosne je
sve manje, ali, {ire je to i dublje od rije~i, kako god da ih posla‘e{.
Trebao sam, poslije jutarnje kahve, uspeti se na svoje potkrovlje i
pisati tekst o burgijama oko otcjepljenja Karad‘i}evog entiteta od BiH.
Eto, po~etak se teksta sam napisao.

([)trebanje referenduma
Referendum je rije~ koju treba ubiti u bosanskom jeziku. Kao {to
insan, po dolasku na svijet, ubije ~in svoga ro|enja. Kad bi, kojim ludilom,
htjeli vratiti novoro|en~e u majku, umrli bi i majka i dijete. Kad bismo mi,
kojim slu~ajem, na referendum pravili referendum, umrli bi i mi i Bosna.
Jer nama, Bo{njacima, bez Bosne se gubi svaki trag. Pravnici bi mogli bolje
objasniti poziciju iz koje novi referendum derogira vrijednost starog Refere-
nduma.
Ipak, u Sarajevu su se posljednjih godinu-dvije pojavljivale ideje o
referendumu na kojem bi se gra|ani dejtonske BiH opredijelili u kakvoj
dr‘avi ‘ele ‘ivjeti. O tome sam mnogo pisao, a u arhivi pronalazim dva
teksta (“êtni~ki pe~at Jakoba Fincija”, “Walter”, 15. II 2005. i “Sultan u
Bo{njaka”, “SAFF”, 20 I 2006.), u kojima sam detaljno analizirao pogu-
bnost ovih ideja. Podsje}anja radi, prvo se Jakob Finci po~etkom 2005., na
sijelu Kruga 99, zalo‘io za raspisivanje novog referenduma. Vjerovao sam
da je moja analiza ovog ~etni~kog pe~ata otvorila o~i onima koji nisu pre-
poznali Fincijeve pogane namjere, kao {to onomad mnogi nisu prepoznali
razvikanu ideju o progla{avanja nekakve tzv. tre}e republike, koja je imala
maksimalnu podr{ku dr‘avnih rtv kanala i pla}eni~kih medija, a ~iji je cilj
tako|er bio pokopavanje referendumske Republike Bosne i Hercegovine.
Poslije mojih analiza niko vi{e nije spominjao ni tzv. tre}u republiku, ni
novi referendum.
...Niko do Harisa Silajd‘i}a, sada lidera Stranke za BiH, koji se u
januaru ove godine zalo‘io za novi referendum. Dva dana nakon Silajd‘i}evog
poziva za novi referendum, oglasila se banjalu~ka ekspozitura [e{eljeve
Radikalne stranke, koja se tako|er zalo‘ila za novi referendumu. Ni ova
~etni~ka potvrda pogubnosti ideje o referendumu, a ni moj tekst, nisu ra-
zuvjerili lidera Stranke za BiH da bi novi referendum imao zna~enje
obezbje|enja legaliteta i legitimiteta za otcjepljenje Republike Srpske. Jer,
Haris Silajd‘i} je, prilikom nedavnog boravka u îkagu, za Radio “Na{a
rije~”, ponovio da se zala‘e za raspisivanje referenduma. Na konstataciju
novinarke Adile Krnd‘ije da bi novi referendum poni{tio stari Referendum,
Silajd‘i} je ne{to probrbljao u stilu – “neka narod ka‘e {ta ‘eli” – ~ime je
postalo jasno da on ni{ta od svega ovoga ne razumije. [ta sad vrijedi njemu,
i njegovima, obja{njavati da je narod 1992. kazao {ta ‘eli, da je RBiH na
osnovu te demokratske volje do‘ivjela me|unarodno priznanje, i da jedino
{ta treba raditi jeste – boriti se za reafirmaciju jedine legalne i legitimne
demokratske volje bh. gra|ana.
Na ‘alost, Silajd‘i} nije sam. Njegova opasna ideja ima podr{ku, na-
dasve, u zagubljenoj ili zakupljenoj javnosti, koja je od{utjela takvu
budala{tinu. Ima li su{tinske razlike izme|u Silajd‘i}eve i Dodikove ideje o
referendumu? Prvi tra‘i referendum u BiH, vjeruju}i da }e i Srbi, k’o mahni-
ti, kazati kako ‘ele ‘ivjeti u gra|anskoj dr‘avi. Nema {anse. Drugi tra‘i to
{to tra‘i. No, ovdje je opasnija Silajd‘i}eva zamisao, jer Dodikova nema
pravnog upori{ta. Pravno joj se upori{te mo‘e obezbijediti tek realizacijom
Silajd‘i}eve ideje – kada bi se referendum sproveo u cijeloj BiH, a na kome
198 IZ SAFFA
SAFFA
bi Srbi iz RS dobili legalisti~ki okvir da iska‘u volju za otcjepljenjem. Ali,
mediji su krcati Dodikovom pravno neizvodljivom idejom, a o opasnosti
Silajd‘i}eve realne ideje dosad niko, osim nas, nije napisao ni slovo.
âk {ta vi{e, pojavljuju se tzv. neovisna mi{ljenja koja podr‘avaju
Silajd‘i}evu opasnu zamisao. Prije neki dan je komentator “Oslobo|enja”
Zija Dizdarevi} i naslov teksta iskoristio za poziv na referendum. U tekstu “I
treba referendum”, Dizdarevi} pi{e: “Treba provjeriti osnovni odnos bh.
gra|ana prema svojoj dr‘avi. Ako je ne}e ni 55 odsto, neka je ne bude.”
Zar je mogu}e da i u jednom kutku jedne sarajevske glave postoji
pristanak – da ne bude Bosne?! Slutnji za volju, Bosne mo‘da nekad ne}e
biti, ali je van zdrave pameti pristajati na to, ne opirati se tome, a kamo li
nuditi legalisti~ki okvir da Bosne ne bude. Lijepo bi bilo vjerovati da su
Silajd‘i} i Dizdarevi} pogrije{ili, ali, ipak, radi se o ljudima od politi~ke
pismenosti, pa je te{ko misliti da tek tako valjaju nebuloze.
Zbog njih, i drugih, valja {trebati da je prije 14 godina 2.073.568
gra|ana, odnosno 64,31 odsto, iskazalo taj – osnovni odnos prema svojoj
dr‘avi, a po{to je to gotovo za deset odsto vi{e od te granice od 55 odsto –
Bosne ima da bude. Do daljnjeg: u realnosti, i zauvijek: u na{oj volji.
Idioti i patrioti
Ima tome i tri hefte kako sam usred Tuzle, u po dana, vidio jednog
~ovjeka kako sa tri uzdignuta prsta ma{e nekom prijatelju u kolima. Da
sam prolazio kroz Rogaticu, pa vidio ovu sliku, ne bi mi bilo ba{ prijatno.
Jer, mi smo ubijani sa ta tri prsta. Ali, ja sam to vidio u svome gradu, za ~iju
multietni~ku slobodu je poginulo 800 boraca, i u kome je ~etni~kim grana-
tama ubijeno preko 400 civila. @ivoti mojih 1.200 sugra|ana su svedeni na
realnost ova tri prsta.
Sje}am se, tako je Tuzla izgledala neposredno pred agresiju. Svud se
srbovalo. Srbovali su i oni {to su nagrnuli u kadrovske d‘amije, ~im su
vidjeli ~ija je pukla. Takvi srbuju i sad, jer je opet profitabilno. Zato se
doga|a da Tuzlom vladaju srpski i hrvatski nacionalisti, preobu~eni u soci-
jaldemokratske kostime. A kad je ve} tako, onda je normalno da se majka-
ma Srebrenice, koje svakog 11. prave mirne proteste, iz tuzlanskih kafi}a
dobacuje: “Seljan~ure! Okupajte se! Gubite se iz Tuzle!” Ba{ kao da su ~uli
preporuke Senada Avdi}a, koji je majke Srebrenice patolo{ki izvrije|ao. Da
se ovo doga|a u Rogatici, ne bi mi bilo prijatno, ali u mom gradu, pred
sijenima njegovih ‘rtava, grdno je. Ma, Tuzla je potonula. Za{to je to tako,
ne zanima me bogzna, jer ja ‘ivim drugdje, a u Tuzli samo preno}im.
Ova se stvarnost, zar ne, nekuda kotrlja. Kad jede{ ~varke kotrlja{ se,
kad ne jede{ ~varke kotrlja{ se, a ishod }e ovisi od toga koliko pojede{ ili ne
pojede{ ~varaka. Kvalitet stvarnosti odre|uje ono {to }e do}i, ovako ili ona-
ko. Taj {to je nasred ceste mahao sa tri prsta, to ne bi smio u~initi prije pet-
{est godina. Ali, danas su sazreli uvjeti da slobodno, demokratski, i{~avrlji
svoje papanske papke, uzinad nama, ovakvima. A kakvi smo to mi?
Ba{ sino} sjedim s babom Nijazom i muhabetim o tom otcjepljenju
RS. Mi pri~amo, a odnekle se ~uje strasna vriska. Kao da neko kolje krme.

Ali, puno se krme}ijih glasova sabralo odjednom. I mu{kih, i ‘enskih. [ta
je? To u onoj kafani, na dnu ulice, slave – ni{ta. Ta cika nadilazi ljudsko, i
grlo i uho. Nalik je bjesnilu.
- E, vidi{, baba, {ta zna onaj {to ci~i? On je takvim proizveden, kao
{to su proizvedeni i Srbi koji familijarno potpisuju inicijativu za referendum.
A ko ih proizvodi? Politika. Na{a politika proizvodi idiote, jer je idiotska, a
srpska politika proizvodi patriote, jer je patriotska. Ko }e na kraju dobiti?
To {to su u Bo{njaka preostali neki fragmenti patriotske misli, stvar je slu~aja,
jer nisu svi mogli biti podavljeni. Ali, u posljednjih godinu-dvije rasuti smo
dotle da u ime Bo{njaka ne misli vi{e niko osim nepismenih politi~ara, jer
se vi{e nema gdje ni misliti, osim u svojoj glavi.
Ratovi i vratovi
Kada bi neko analizirao odnos bo{nja~kih politi~ara spram geneze
ideje o otcjepljenju RS, uo~ili bismo - kokodakanje. Da su makar katkad
listali srbijansku {tampu znali bi koliko je sati. A po{to ni{ta ni o ~emu ne
znaju, osim o svojim nezara|enim platama, kad progovore, kao da ne govore.
Tako je jedan va‘an insan, komentiraju}i brisanje BiH sa evropske karte do
2020. godine, uskliknuo: “Poru~ujemo da je to ra~un bez kr~mara!” Mogao
je vala kazati i ohan|alu uspavanku: “Bosne je bilo i Bosne }e biti!” Ja{ta}e.
Kakve parole i kakvi bakra~i! Dok se mi {icamo frazama, ljudi rade posao:
rove, lobiraju, panjkaju, uvjeravaju Svijet da je jaka Srbija garant mira na
Balkanu, da je uni{tavanje Bo{njaka uslov za uni{tavanje tzv. bijele Al-Kadie.
Mi blehnemo, k’o tele u {arena vrata.
Uostalom, kao da je Dodik mahnit pa da iz ~ista mira ispaljuje protu-
ustavnu poruku, zbog koje je morao biti istog ~asa smijenjen sa svih funkci-
ja, i trajno udaljen iz politike?! Bo{nja~ka politika umjesto da slo‘no, svim
snagama, iz svih pozicija, tra‘i uklanjanje Dodika, ona leluja u mjestu. Pa
{ta ako je Dodik za{ti}en od Izborne komisije i Lidije Kora}?! Da li to zna~i
da bo{nja~ki politi~ari ne trebaju tra‘iti Dodikovu smjenu, kako bi se, ha-
man, dodvorili pudlici? Kakve su to {ibicarske ra~unice? Avlijske, burazeru!
Ubi nas avlijski mentalitet. Ubi nas {i}ar. Ubi nas to {to se ne umijemo
pona{ati kao narod, i ~initi za narod.
Nisu na{i du{mani pametni, koliko smo mi nikakvi, i kao takvi nikakvi
inspirativni za tla~enje. Priroda je satkana od ugnjetavanja ubogih, i slabi-
jih. To je strast prirode. êtnici ne bi nikad ni nastali da im nije bilo musli-
manskih vratova. Niti bi danas do‘ivljavali renesansu da ne ra~unaju na,
~etni~kim jezikom re~eno – nedoklanost, nas, Bo{njaka. Frapantna je, magi-
jska je, ta ~etni~ka op~injenost nastavkom rata. To je strast koja se ne mo‘e
kontrolirati. Jer da nije tako, i{~ezla bi odavno. To je zlo koje se kotrlja. Na
nas.
- “Nano, a {ta }e sad biti s nas?”
Ne znam, k}eri. Mo‘da nas ~eka Srebrenica.
Broj 172, 9. VI 2006.
200 IZ SAFFA
SAFFA
S onu stranu Neretve, od naplja~kanih bo{nja~kih konvoja, od reke-
ta koje su uzimali usta{ki bojovnici, u trule‘i se rascvalo blagosta-
nje; tamo gdje ni krtola nije mogla rodit ve}a od ljeljka, i gdje se
stolje}ima ‘ivjelo od pljevljenja kamenja, nikle su goleme vile sa
bazenima, voze se najskuplja auta, ‘ivi se u i‘ivljavanju… A po{to
usko~ki, plja~ka{ki um ovih primitivica nikako nije razumio mora-
lni ponor svoga blagostanja, logi~no je {to zadovoljenje svoje
divlja~ke {upljine tra‘i u krvi bo{nja~kih civila.
Mostar na udaru usta{kog terorizma

Svakog ~asa nad Bosnom lebdi bukadar nesanica, a jedna od njih
razdire du{e bo{nja~kih majki i o~eva u Mostaru, koji ne znaju da li }e im se
dijete ‘ivo vratiti iz {kole. Bilo je tako u ratu, a tako je i u ovome, ne~emu,
{to zovemo mirom.
Nije te{ko pohapsiti 50-tak usta{kih huligana u Mostaru, koji
sprovode nasilje nad bo{nja~kom djecom. Policija to mo‘e o~as u~initi. A
po{to ne ~ini, nema se {ta drugo zaklju~iti osim da je maltretiranje bo{nja~ke
djece nezvani~ni projekat mostarskih “stolnih” institucija. Ali, i stvar {ireg
politi~kog konsenzusa.
Pri~u znamo... Kad god igra kakva god reprezentacija Hrvatske, a
posebno nogometna, Bo{njaci u Mostaru, Stocu, Duvnu, Livnu, âpljini, a
evo i Vitezu - ne znaju {ta ih ~eka. Jedne su godine, navodno zalutalim
mecima, ubijeni jedna djevojka i jedan stariji ~ovjek na isto~noj obali. Ove
godine, upucan je jedan bo{nja~ki mladi}. Slu~ajno nije pogo|en u glavu ili
srce. No, usta{ki huligani se nisu zadovoljili, ili prepla{ili, {to su u svome
pohodu na isto~nu obalu, nakon utakmice Hrvatska - Brazil, eto, mogli
usmrtiti neko ljudsko bi}e. U dva naredna dana poku{avali su provaliti u
Gimnaziju, u bo{nja~ka odjeljenja. [to li? [ta bi to ~inili? Palijama razva-
ljivali glave bo{nja~kim djevoj~icama, ubadali no‘eve u vratove bo{nja~kim
dje~acima.
Bo{nja~ka politika ne istra‘uje ni{ta, a od hiljade otvorenih tema
jedna bi mogla biti – navija~ko nasilje nad Bo{njacima od strane veliko-
srpskih i velikohrvatskih separatista. Ni jedna pobjeda, posebno nogometna,
Hrvatske i Srbije i Crne Gore, nije pro{la bez divljanja i zastra{ivanja
bo{nja~ke manjine. Sjetimo se Doboja ili Br~kog. No, usta{ki su navija~i u
Mostaru oti{li dalje, u odnosu na sve dosad vi|eno. Njih nije otrijeznilo
jutro, koje je, ka‘e se, pametnije od no}i. @edni bo{nja~ke krvi, usta{ki su
huligani nagrnuli na najslabije, na goloruke i miroljubive bo{nja~ke u~enike.
Kakvo vite{tvo! Kukavice su to i curice sa dna kace, ono samo dno mu{kog
jada kakvo su ispisivali i ~etnici dok su ubijali majke sa bebama u naru~ju!
Fa{isti~ki mrak je postao hrvatska konstanta u Mostaru, proces koji
se kotrlja i deblja kao grudva snijega, u ostra{}enoj nakani da potre sve,
varljive, mostarske {anse. Logi~no, jer je usta{ki fa{izam u Mostaru nagra|en,

te je bilo iluzorno vjerovati da }e se nahraniti otetim i oplja~kanim gra-
dom.
A, kao i uvijek, antiintelektualna {utnja, uz relativiziranje krivice, po-
staju glavni faktor |ubrenja korova. Ba{ kao u Hitlerovoj Njema~koj, 30-tih
godina.
Odobravanje terorizma
Zamislimo da se ovo isto dogodilo u Zenici, Tuzli ili Sarajevu? Svih
50-tak bo{nja~kih huligana bi u najkra}em roku bili iza re{etaka. Ali, Hrvati
su ba{ka. Od mostarskog gradona~elnika Ljube Be{li}a saznadosmo da se
radi o djeci (?), te da bi roditelji morali povesti vi{e ra~una o tome {ta im
djeca rade. A djeca im nosaju vatreno oru‘je! A djeca im pucaju na ljude! A
djeca bi da nekoga ubiju! Pa zar su to djeca?!! Zar se obaveza krivi~nog
gonjenja mo‘e izop}iti tako {to }ete kazati – ovo je problem roditelja?
Zamislimo da je nakon zlo~ina {to ga je nad nevinom hrvatskom
obitelji u Kostajnici po~inio Muamer Topalovi} izi{ao neki bo{nja~ki zvani~nik
i kazao: “Krivi su Muamerovi roditelji {to nisu o njegovom odgoju vodili
dovoljno ra~una, pa bi trebalo ubudu}e da vi{e gledaju {ta im dijete radi.”
Cirkus, zar ne?! Ali, to nije cirkus kad se radi o usta{kim huliganima koji ne
podlijeù krivi~noj odgovornosti, jer se podrazumijeva da su njihovi zlo~ini
tek nesta{luci, pa i kad koga ubiju. Dakle, kakva je razlika izme|u Muamera
Topalovi}a, koji je ubio nevine ljude, i tog usta{kog “neznanog junaka” koji
je poku{ao ubiti 23-godi{njeg Omara Torlu? Ogromna, iako izme|u ubistva
i poku{aja ubistva nema nikakve razlike.
Kad je Muamer po~inio zlo~in, svo je bo{nja~ko vo|stvo do{lo u Ko-
stajnicu da izjavljuje sau~e{}e. Tako i treba. Do{ao je ~ak i Visoki predstavnik.
Danima se pisalo o ovom doga|aju. A sad kad je ranjen Samir Torlo nikakav
hrvatski ili katoli~ki prvak nije do{ao da obi|e ovog mladi}a koji je, dakle,
trebao biti ubijen u ime hrvatstva i katoli~anstva. Gdje je sad “ugroèni”
kardinal Pulji}? Ta hrvatska {utnja je ru`na, i opasna, jer }emo je tuma~iti
kao znak odobravanja.
Nevjerovatno odzvanja ~injenica da se ni jedan jedini Hrvat nije ogla-
sio da osudi poganjenje hrvatstva fa{izmom i terorizmom. Valjda ~itaju
novine, ~im ~itaju literarne radove po sarajevskim {kolama, ne bi li i{~a~kali
kakav dokaz o zami{ljenoj/izmi{ljenoj ugro‘enosti. Pa mislili smo, majka
mu stara, da imamo te objektivne i nepristrasne Ivane Lovrenovi}e, Slave
Kuki}e i mnoge fratre koji, valjda, svjedo~e bosnoljublje. Ovi, navodno bosa-
nski opredjeljeni hrvatski autori, koji pi{u o svemu i sva~emu, eto, ne pi{u
o ovome. I, nije to prvi put...
Sjetimo se, recimo, kada je u aprilu 2004. hrvatska mlade‘ u Neumu
napravila sa~eku{u i kamenovala bo{nja~ke osnovce iz Ka}una, koji su tu
do{li na ekskurziju, i kada su djevoj~ice, Berina Hajdarevi} i Amila [ehovi},
pogo|ene u glavu kamenicama, i oblivene krvlju hitno preba~ene, ~ak!, u
mostarsku, bo{nja~ku, bolnicu. Tada ni jedan mediji u BiH nije tematizirao
ovaj zlo~in. Jedino sam ja napisao tekst pod naslovom “Bo{nja~ke Ane Frank”
(“Walter”, 11. V 2004.) iz kojeg, evo, prenosim jedan dio:
202 IZ SAFFA
SAFFA
“Kamenovana bo{nja~ka djeca vi{e nemaju {ansu ni da budu vijest.
Ova djeca, sa svojim ranama, i traumama, haman vi{e i ne postoje u bosa-
nskoj stvarnosti. Ali, postoje u saburskim odajama roditeljskih du{a! Po-
stoje u prirodnom nagonu majki i o~eva da za{tite svoju djecu. Kako, kad
njihovu djecu ne {titi zakon?! Tako {to }e u dràvi gdje njihova djeca imaju
status `rtve za iìvljavanje frustriranih krsta{a, sakriti svoju ~eljad u svoje
avlije, a da ne}e ni biti svjesni da time zaokruùju geto koji je Evropa nami-
jenila Bo{njacima.”
Zadah kona~nosti
Dr‘avni rtv servis je doga|aje u Mostaru okarakterizirao kao
nacionalisti~ki sukob. To je ista ona matrica koja gura la‘ o jednakoj krivici,
s ciljem da genocidnu agresiju iz Beograda i Zagreba preimenuje u tzv.
gra|anski rat. Bo{nja~ki civili koji su 1992. godine napadnuti od ~etni~kih
i usta{kih hordi postali su tzv. strana u sukobu, jer su se bo{nja~ki o~evi
usudili da brane pravo na ‘ivot. Iako se u izvje{tajima dr‘avnih rtv servisa
nije moglo sakriti da su usta{ki huligani krenuli prema isto~noj obali, te da
su razbijali izloge, kamenovali prolaznike, u zaklju~nici je kazano da se radi
o sukobu nacionalista. Portparol Policije Sre}ko Bo{njak ~ak je rekao da je
to sukob navija~a Brazila i Hrvatske. Kao, u isto~nom Mostaru ‘ive Brazilci.
Kakve poruke proizilaze iz javnog tretmana mostarskih doga|aja?
Bo{njaci koji su se zatekli na isto~noj obali su razumjeli da }e biti kame-
novani, pretu~eni ili ~ak ubijeni ako se ne budu branili. Njihovo pravo na
odbranu je progla{eno nacionalizmom. Dakle, Bo{njaci, prinu|eni na odbra-
nu, jednaki su usta{ama, ili ~etnicima, koji, iz nacisti~ke strasti, kidi{u na
njihovu fizi~ku bezbjednost. Fa{izam usta{kih huligana je u javnom prosto-
ru aboliran kvalifikacijom da se radi o nacionalisti~kom sukobu, prvo, jer
se ne radi o nacionalizmu, ve} o vatrenim oru‘jem naoru‘anom terorizmu,
drugo, jer se ne radi o sukobljenim stranama, ve} o napadu na bo{nja~ke
civile koji su bili primorani braniti se.
Klju~no je pitanje: za{to dr‘avni rtv servisi nisu upotrijebili ta~nu
kvalifikaciju i usta{ki pohod nazvali – terorizmom? [ta je terorizam ako nije
napad na miroljubive ljude? Ili se, pak, podrazumijeva da kr{}ani ne mogu
biti teroristi, a da muslimani ne mogu biti ‘rtve?! Samo nas korak dijeli od
bliskoisto~ne kvalifikacije, po kojoj su ‘rtve islamski militanti, a d‘elati
legalisti i demokrati. Ako se javno mnijenje ne bude odlu~no suprotstavilo
la‘ima BHT i FTV, idu}i put }emo saznati da na isto~noj obali djeluje Al-
Kadia, kad god Bo{njaci dignu ruke da se za{tite od metaka, kamenica i
psovki sa zapadne obale.
Pitanje je slo‘enije od jednog, ma kojeg doga|aja. Jer, doga|aj, i
znakovi koji proizilaze iz njegove dekonstrukcije, samo su paradigma jedne
{ire mre‘e politi~kih uticaja, odakle inercija mo}i usmjerava i ono {to se
zbiva, i ono kako se to zbivanje tuma~i. Druk~ije kazano, uvijek je u pravu
ja~i, jer njegova fizi~ka snaga trasira potiranje druk~ijih, ali i garantira da to
potiranje ne}e biti tuma~eno kao zlo~in, ili terorizam. U na{oj su zemlji,
znamo, ja~i kr{}ani, iako im muslimani nisu ni~im suprotstavljeni, izuzev

voljom za su‘ivotom i tolerancijom. Problem je {to mi vjerujemo da oni
‘ele isto, jer razli~itost ne smeta na{em identitetu, ali islam smeta nji-
hovom. Na ‘alost.
Na primjeru doga|aja kao {to su kamenovanje bo{nja~ke ekskurzije
u Neumu, ili usta{ko divljanje po Mostaru, te javnog pre{utkivanja istine,
sau~esni{tva hrvatskih intelektualaca, ili pak bezosje}ajnosti bo{nja~kih
politi~ara – mo‘emo osjetiti hladno}u u kojoj se razmotava ili spetljava na{
bo{nja~ki ‘ivot; mo‘emo raspoznati dvojni moral dejtonskog dru{tva, po
kome se jedno podrazumijeva za kr{}ane, a drugo za muslimane; mo‘emo
pretpostaviti kamo to ide ova zemlja, u kojoj ‘rtva, zato {to je muslima-
nska, nema pravo na bol, i u kojoj nasilje, zato {to je kr{}ansko, ima pravo
na aboliciju; mo‘emo, zapravo, osjetiti zadah kona~nosti, koju mo‘da i
‘ivimo, kao gra|ani drugog reda, poni‘eni i obespravljeni ljudi, kao narod
kojemu je i glava potonula u ‘ivo blato, a samo jo{ usta vire, pa nam se ~ini
da smo ‘ivi, ~im di{emo.
Pre‘ivljavanje i i‘ivljavanje
Kad sa teoreti~arskih oblaka padnemo na tlo ovog trenutka, susre}emo
se sa po~etkom teksta, sa mostarskim roditeljima koji svaku no} legnu i
svako jutro ustanu sa istom mi{lju: da li }e mi se ovog dana dijete zdravo i
~itavo vratiti iz {kole? Zamislite sad raspon boli nekog bo{nja~kog oca u
Mostaru, koji je razapet izme|u nevjerovatne borbe za egzistenciju u
siroma{nom isto~nom Mostaru, i zebnje za bezbjednost svoga djeteta. A s
onu stranu Neretve, od naplja~kanih bo{nja~kih konvoja, od reketa koje su
uzimali usta{ki bojovnici, u trule‘i se rascvalo blagostanje; tamo gdje ni
krtola nije mogla rodit ve}a od ljeljka, i gdje se stolje}ima ‘ivjelo od plje-
vljenja kamenja, nikle su goleme vile sa bazenima, voze se najskuplja auta,
‘ivi se u i‘ivljavanju… A po{to usko~ki, plja~ka{ki um ovih primitivica nika-
ko nije razumio moralni ponor svoga blagostanja, logi~no je {to zadovoljenje
svoje divlja~ke {upljine tra‘i u krvi bo{nja~kih civila.
Bo{nja~ko djetinjstvo u Mostaru pripada korpusu svih onih djetinjsta-
va pod apartheidskim re‘imima. Danas je vi{e sli~nosti izme|u na{eg dje-
teta i Ane Frank, i palestinskog dje~aka, i crna~kog ili indijanskog dje~aka u
Americi, nego li {to ima sli~nosti izme|u hrvatskog i bo{nja~kog djeteta u
Mostaru. Hrvati su sami htjeli da hrvatsku djecu u Mostaru pobratime sa
Hitlerovom mlade‘i.
A {ta je tek sa roditeljima, bo{nja~kim, oja|enim, Njima koji zadnj-
im kapima snage moraju dijete uvjeravati u smisao ‘ivota, tamo gdje smi-
sla nema?! Ako je ovaj tekst kap u pustinji bezosje}anja, neka ~uju da }emo
s Njima dijeliti zebnju, u molitvi – da nam se na{a djeca iz {kole vrate ‘iva
i zdrava.
Tra‘imo li mnogo, mi, ekstremisti?
Broj 173, 23. VI 2006.
204 IZ SAFFA
SAFFA
EUFOR i SIPA su odbili da pohapse sudionike kampa za obuku
~etni~kih terorista, ~ije su im fotografije dostavljene. Time su dali
zeleno svjetlo za dosad najmasovnije teroristi~ke napade na
bo{nja~ke povratnike i na d‘amije u RS. Visoki predstavnik je Bo-
snu doveo u vezu sa Libanonom, i posredno poru~io Bo{njacima
da im se mo‘e ponoviti genocid, ako ne prihvate vladavinu veliko-
srpske politike nad sobom i Bosnom. Ali, {to su Bo{njaci slabiji, to
su ~etni~ke kame o{trije!
Libanon nad Bo{njacima

U momentu kad nastaje ovaj tekst, a to je nekoliko dana pred izlazak
broja, nemogu}e je navesti posljednji napad na bo{nja~ke povratnike u
Karad‘i}evom entitetu, jer – doga|aji presti‘u vijesti. Tako je danas i u
Libanonu: u ovom ~asu, dok izraelski hitlerovci ubijaju muslimanske civile,
mi saznajemo koliko ih je ju~er ubijeno.
Na medijskoj se bh. sceni uop}e ne tematizira pojava da su ~etni~ki
teroristi poduzeli dosad najve}u i najorganiziraniju ofanzivu na bo{nja~ke
povratnike. Kroz pra{umu medijskih barikada, do nas dopre tek pokoja
vijest, tako da preko javnih rtv servisa ne mo‘emo razaznati total pojave. I
taj kusur vijesti {to do nas dopire - ogroman je, zastra{uju}i, opominju}i,
ali, nikoga ne nuka na reakciju.
Zabrinutost se ne osjeti ni u bo{nja~kom narodu, ~ija kriti~na masa,
dodu{e, tarlaha mozgom, k’o i svaka koko{. Ali, narod nije kriv {to se
okoko{io, jer se narod oblikuje ili razoblikuje sistemom ekonomske i
politi~ke mo}i, koja odre|uje kulturolo{ke ciljeve dru{tvene zajednice, a ta
je mo} odmo}ena od Bo{njaka.
Najbolnije od svega odjekuje {utnja bo{nja~ke politike koja ni jedn-
im gestom nije pokazala da se bo{nja~kim povratnicima doga|a dosad najte‘i
napad na njihovu bezbjednost. Ta sramna {utnja razotkriva do kojeg se dna
srozala bo{nja~ka politika, razasuta i odro|ena, te kao takva usmjerena
samo na li~ne }ari i }arove. [ta je koga briga {to hiljade Bo{njaka no}as
strepe od terorizma! Bitno je da se politi~ka estrada izigrava daleko od
bo{nja~ke stvarnosti, na sarajevskom asfaltu, toj zehri iluzije, zbog koje
mislimo da ima Bosne, a s njome i nas.
[ilingovo zastra{ivanje Bo{njaka

Posljednjih dva-tri mjeseca ne{to se grdno grdosilja nad sudbinom
Bosne. Prije nego {to je eskaliralo nasilje nad bo{nja~kim povratnicima, i
nad objektima Islamske zajednice u RS, prije nego {to su uslijedili razni
oblici protuustavnog i antidejtonskog pona{anja politi~ara u RS, premijer
RS Milorad Dodik je obi{ao me|unarodne sponzore velikosrpskog genoc-
ida, prijatelje ~etni{tva, dokazane jo{ u vrijeme genocidne agresije na
bo{nja~ko-muslimanski narod.

Nikome od stotine bo{nja~kih politi~ara, koji klepaju pare na ime
bo{nja~kog povjerenja u njih, nije za oko zapala Dodikova posjeta Izraelu,
Rusiji i Britaniji. Dodu{e, rijetko koji od njih uop}e sudjeluje u politi~kom
‘ivotu, u onom smislu koji podrazumijeva konstantni aktivitet naspram
svih pojava koje ugro‘avaju dr‘avne i narodne interese. Trebali su uo~iti i
kritikovati Dodikovu turneju, prvo, jer premijer entiteta nema ovlasti za
me|udr‘avnu saradnju, drugo, jer je Dodik obi{ao zemlje koje su pru‘ale
podr{ku velikosrpskom genocidu, a imaju mo} da zajedno ubijede Ameriku
u promjenu politike prema Bosni i Bo{njacima. Da imamo strate{ke pa-
meti, ko{to nemamo, trebao je odmah premijer ovog vam entiteta, Ahmet
Had‘ipa{i}, tra‘iti jednako gostoprimstvo za sebe i Federaciju BiH; ili,
trebao je to tra‘iti i momentalni predsjednik Predsjedni{tva BiH Sulejman
Tihi}. No, niko se od njih nije ni posvrbio. K’o kad ih ne svrbe ni dr‘ava ni
narod. Svrbe ih jedino slike po novinama, kao da su pjeva~i.
[ta bi mogli biti rezultati Dodikove turneje po neprijateljskim zemlj-
ama? Mi bismo sad trebali da naga|amo, da ~itamo izme|u redova, umje-
sto da taj posao za na{ narod radi centar za strate{ke studije. Otkako je
razorena na{a obavje{tajno-sigurnosna slu‘ba, sudbinu nam projiciraju i
prate srpsko-hrvatski obavje{tajci, useljeni u dr‘avne obavje{tajne strukture.
Trebalo je formirati nevladinu alternativu! Uposliti ljude koji bi pratili i
analizirali kakvo se kolo oko na{ih glava vrti! Umjesto toga valja nama, po
novinskim stupcima, sklapati kockice ovda{nje i nadolaze}e stvarnosti.
Dakle, za{to je Kristijan [varc [iling neki dan, bez ikakvog vezivnog
razloga, poru~io da misli kako se Bosni ne mo‘e dogoditi sudbina Libano-
na. Mislili su u Libanonu da im se ne mo‘e dogoditi sudbina Bosne, pa se
dogodila. Istovjetna. Jednaka agresija, jednake ‘rtve. To {to je rekao Visoki
predstavnik ne zna~i ni{ta, jer se Bosni mo‘e ponoviti Bosna iz 1992. ili
Libanon iz 2006. godine. [ilingova poruka cilja na ne{to drugo - na strah
Bo{njaka od nastavka genocida. Taj strah je uslo‘njen spoznajom o islamo-
fobijskoj reorjentaciji Zapada, koji vi{e ni jednu muslimansku ‘rtvu ne mo‘e
prihvatiti kao ‘rtvu, ve} kao posljedicu tzv. rata protiv terorizma. [iling ra~una
da Bo{njaci znaju kako bi u novom ratu bili tzv. teroristi, ma koliko svjedo~ili
antifa{izam i volju za zajedni{tvom.
Pa {ta onda ho}e [iling? On ho}e da Bo{njaci razumiju kako njihova
fizi~ka bezbjednost ovisi od kompromisa sa svim i sva~im. Druk~ije kazano,
{ta god da od nas tra‘e Karad‘i}evi sljedbenici – treba pristati, da ne bi bilo
belaja.
Podr{ka ~etni~kim teroristima

Gotovo prije mjesec dana objavio sam u nekoliko medija otvoreno
pismo SIPA-i i EUFOR-u u kome obavje{tavam komande ovih najvi{ih sigu-
rnosnih instanci u BiH da u Republici Srpskoj djeluju paravojne teroristi~ke
organizacije koje se mogu dovesti u vezu sa organiziranim i u~estalim na-
padima na bo{nja~ke povratnike i objekte Islamske zajednice. Uz pismo
sam prilo‘io i fotografije, pokupljene sa ~etni~kih internet sajtova, na koji-
ma se vide mladi}i odjeveni u crne ~etni~ke uniforme, po ~ijoj se jedno-
206 IZ SAFFA
SAFFA
obraznosti mo‘e zaklju~iti da se radi o paravojnoj formaciji. Mladi}i imaju
jednake, crne, ~izme, hla~e, bluze i {ajka~e sa kokardom. Da se radi o
mladala~kom hiru, o grupi nekakvih momaka zaljubljenih u bradine smra-
dove, sigurno ne bi bili tako, pod konac, odjeveni i uobli~eni u militaristi~ku
odoru. Sigurno je da ova formacija ima politi~kog i finansijskog sponzora,
jer, ~isto sumnjamo da bi mladi}i odvajali pare za nabavku uniformi. I, ono
{to je najava‘nije, fotosi su napravljeni negdje u {umi, u pozadini se vidi
vi{e desetina uniformiranih lica, {to ukazuje da se radi o centru za obuku
~etni~kih terorista. A {ta bi drugo bilo? Obdani{te?
Otvoreno pismo kojim se SIPA i EUFOR obavje{tavaju o ovom kampu,
uz prilo‘ene fotose, nije ponukalo javne rtv servise da tome posvete ni seku-
ndu pa‘nje. Dakako, da se radilo o muslimanima, grmila bi i Bosna i Evropa,
a kamp bi bio otkriven i napadnut i prije nego {to bi se formirao. Pismo je, sa
fotosima, objavljeno u nekoliko listova, glasnogovornici EUFOR-a i SIPA-e su
izjavili da }e indicije uzeti u razmatranje, ali, poslije se niko od njih nije
oglasio da javnosti ka‘e o ~emu se radi.
Mo‘e li biti normalno da ovakva prijetnja bezbjednosti ostane bez
odgovora? Mo‘e, ako je {utnja odgovor. Mo‘e, ako sigurnosne snage u BiH
sponzoriraju ~etni~ki terorizam. Mo‘e, ako je {utnja poruka ~etni~kim tero-
ristima da realiziraju planove o destabilizaciji BiH, ~ime bi se Bo{njaci trebali
prepla{iti da im se ne dogodi Libanon, i zbog ~ega bi bo{nja~ka politika
trebala pristati na sve – samo da rata ne bude.
Bo{nja~ki politi~ari su smjenjivani zbog svega i sva~ega, ali, OHR-u
nije naumpalo da smijeni Dodika zbog direktnog podrivanja Dejtonskog
sporazuma putem mnogo puta ponovljene ideje o otcjepljenju RS. Jasno je
da su me|unarodne snage BiH prepustile Srbima, jer OHR vi{e nema volje,
hrabrosti i snage da sankcionira secesioniste iz RS. Otud su i tzv. ustavne
promjene trebale oja~ati velikosrpsku poziciju ka legalizaciji prava na otcje-
pljenje. U takvoj konstelaciji nezamislivo izgleda vojna akcija EUFOR-a u
kojoj se hapse ~etni~ki teroristi sa fotografija, u kojoj se otkrivaju i sudski
procesuiraju organizatori i finansijeri ovog teroristi~kog kampa, a {to bi se
podrazumijevalo za jednu, haman, pravnu dr‘avu. Kad bh. dr‘ava ne mo‘e
da se uhapsi jedan uslikani teroristi~ki kamp, {ta joj tek vrijede informacije
o postojanju jedanaest ovakvih kampova u RS, sa centralnim u Bijeljini,
kojim rukovodi jedan biv{i dr‘avni zastupnik?
Koli~ina organiziranog terorizma koja se koordinirano posljednjih
mjeseci sru~ila na Bo{njake ne bi bila toliko zastra{uju}a da je ne podr‘ava
dr‘avni terorizam, oli~en u {utnji sigurnosnih i pravosudnih instanci, kao i
dr‘avnih medija. Prije neki dan posljednja vijest u Dnevniku BHT bila je da
je negdje oko Prijedora EUFOR prona{ao ve}u koli~inu sakrivenog oru‘ja.
U zape}ku je bila i vijest iz Rogatice, gdje je prona|ena koli~ina oru‘ja
dovoljna da se opremi bataljon. Da se kod kakvog Bo{njaka prona|e pet
pu{aka, na javnom bi rtv sistemu to bila udarna vijest. Ili, da neko negdje
jajetom pogodi pravoslavnu ili katoli~ku crkvu, grmio bi Balkan. Ovdje se
rafalima re{etaju ni{ani na mezarjima, svakodnevno razbijaju prozori na
d‘amijama, ispisuju ~etni~ki grafiti na povratni~kim ku}ama, bacaju bombe,

pa ~ak i srpski specijalci mlate bo{nja~ke civile – ali niko nimuekaet. [ta je
to nego jasna poruka Bo{njacima da se ne osje}aju sigurnim, i da }e biti jo{
nesigurniji, ako budu ljutili srpsku politiku tim pri~ama o zajedni{tvu, o
Bosni i Hercegovini, o genocidu, i sl. Bo{njaci se jedino mogu spasiti ako
se ne budu spa{avali. Tako bi glasila neizgovorena preporuka koja proizila-
zi iz ovog dirigiranog labirinta.
Kako proputovati Bosnu

Ima li izlaza? Ima. U borbi. Ali, mi ne}emo da se borimo. Mi smo
miroljubivi. @elimo zajedni{tvo. @elimo rakije i mezeta. Muzike, {aba~ke.
Pa da fino, k’o prije, dignemo obrve, ruke i noge, da se veselimo, grlimo,
triput ljubimo, sve da ~inimo – samo da rata ne bude. Ko te pita? Je li te
neko pitao 1992. {ta bi htio? Ne}e te pitati ni sada. [ta god da u~ini{,
sudbina ti je za vratom. Mo‘e se jedino - kroz ‘ivot - bo{nja~ki i muslima-
nski, proputovati uzdignute glave.
Od nas }e tra‘iti da pristanemo na sve {to tra‘e Karad‘i}evi sljedbe-
nici u BiH. Pristali ili ne pristali, do}i }emo na isto. Jer smo, naspram
~etnika, uvijek na istom. Vazda pred kamom.
Ako klju~ stvarnosti ne mo‘emo prona}i u kapacitetu svoje spoznaje,
hajmo se malo u‘iviti u Srbe. Te{ko je to, jer valjda razumjeti njihovu transge-
neracijsku kosovsku traumu, valja shvatiti patologiju njihovog genetskog
materijala, koje je oblikovao azijatski, turski ~eki}, a naspram na{e slave-
nske ~istote. Neko, ko bi htio da je Slaven, a genetski je Tur~in, ubija nekog
ko je genetski Slaven, pod optu‘bom da je Tur~in. Haos je to, nepremostiv.
E, sad, {ta bi takav haoti~an um danas po~inio, nakon svega? ...Nas-
tavio genocid nad Bo{njacima! Iskoristio islamofobi~nost trenutka! Pove-
zao se sa Izraelom i napravio repliku Libanona! Dok bi se Svijet sna{ao, ako
bi se uop}e snalazio, Bo{njaka bi nestalo. Danas je, na ‘alost, vi{e razloga
da vjerujemo u ovakav rasplet, nego u mirnu budu}nost.
Mo‘emo li promijeniti tok sudbine? Ne mo‘emo. Ho}emo li plakati,
kumiti, poni‘avati se? Plakali su i mnogi u redovima za klanje, pa su za-
klani. Ho}emo li se u~laniti u Srbe? Ne poma‘e. U~lanjivali su se, pokr{tavali,
u Bijeljini, pa su i oni poslije zaklani. Pa {ta da radimo? Strah nas je! Tamo
gdje }emo do}i, kojim god putem, svakako nema straha. [ta nam preosta-
je?
Ti koji si nad~itao ovaj tekst – svakako to zna{. Objasni to onima koji
ne znaju.
Broj 176, 11. VIII 2006.
208 IZ SAFFA
SAFFA
... Muzej genocida nad Bo{njacima, Bo{nja~ka akademija, Centar
za strate{ke studije, nacionalna politi~ka revija, Ministarstvo dija-
spore, distrikt Podrinje... – sve su to potencijalni projekti koji bi
mogli oja~ati Bo{njake. Bilo bi sjajno organizirati jedan okrugli sto
o ma{tanju i planiranju bo{nja~ke budu}nosti. Prvo {to bi se ko-
nstatiralo jeste da nikada i niko u politi~koj povijesti Bo{njaka nije
planski vidio dalje od nosa.
Imaju li Bo{njaci budu}nost

Vakat je bez vizija. Za nas, Bo{njake, pogotovo. Krsta{ki fundame-
ntalizam je razvalio iluziju o 21. stolje}u. U ovom brlogu zla tehni~ka
postignu}a nemaju nikakvog smisla. Jer, ilustrirana su tijelima ubijene liba-
nonske, palestinske i ira~ke djece. îni se da je vi{e vjere u civilizaciju dava-
lo otkri}e sijalice. Danas postojemo svjesni kako je bestijalnost konstanta,
uprkos robotima, kloniranjima i drugim dosezima ljudskog jal uma jal be-
zuma. îni se da ni{ta ne mo‘e promijeniti zvijer u ~ovjeku. Civilizacija je
utonula u depresiju. Baru{tinu bez vizije potapa vizija ubijanja muslimana.
Svi koji su civilizaciju do‘ivljavali kao jedinstvo razlika, danas su prepu{teni
bezna|u. Pa ~ak i muslimani, ~ija se vizija svela, ili uzdigla do – borbe za
opstanak. Oni drugi koji sve probleme svijeta pronalaze u islamu, zasad,
imaju na {ta juri{ati. Tako je i sa na{im susjedima, velikosrbima i velikohr-
vatima, koji sve balkanske treskavice ne pripisuju sebi, ve} Bosni i
Bo{njacima. I oni imaju na {ta juri{tati. Imaju viziju, kakvu god. A mi? Mi
smo klupko, zamr{eno.
êkanje ni~ega
Nema opravdanja za dr‘anje bo{nja~kih kola u leru. Drndamo, kao
da radimo, a nikud ne idemo. êkamo kad }e nas {ta o{inuti, da konstati-
ramo {ta nas je strefilo. Nalik smo na ovu reformiranu policiju koja ne
spre~ava, ve} evidentira nasilje. Mi smo puki evidenti~ari svoje sudbine.
Objekti smo svojih ‘ivota. Dokle?
Ova nas {upljina u na{em vremenu i prostoru dovodi na zamisao da
poku{amo u Bo{njaka pretpostaviti viziju. Eto, ~ak i da su nam kao narodu
dani odbrojani, nije insanski di}i ruke od sebe. Koliko smrtnih hasti do
posljednjeg dana ra~una kako treba ofarbati ogradu, promijeniti crijep,
nabaviti }umur, jer su s ove, a ne s one strane ‘ivota. A koliko se tek smrtn-
ih hasti podiglo iz postelje jer ih nije napu{tao duh ‘ivota.
U nas je, eto, sve zamrlo. Umrli prije smrti, {to bi rekao hod‘a Me-
rlin. Narod nije kriv, niza{ta. Ali, kad narod vidi svoje vo|e kako ne vide
ni{ta i nikud, onda i narod uhafiza da to tako treba. Sjediti, blehnuti, k’o
panj. A narod, kad se podstakne, inspiri{e, uputi, mo‘e biti golema i kori-
sna snaga, prvo sebi. O Titi mo‘emo misliti {ta ho}emo, ali, njegove radne
akcije neprevazi|en su dokaz dizanja naroda. Doma}inski odnos naroda

prema zemlji gradi se doma}inskim odnosom politike. U nas toga nema. U
politiku, pa u narod, uselio se osje}aj da smo mi u Bosni pod kiriju, slu~ajno,
privremeno, da nam je odre|en rok trajanja. Mo‘da tako jeste, Bog naj-
bolje zna, ali nije u redu ‘ivjeti na koferima.
Kad sam iza rata u Be~u posjetio svoje ro|ake iz Podrinja, gdje su im
kao prognanicima dali neke kolibe na periferiji, osjetio sam miruh Bosne,
vidio sam tespihe i {amije, hekleraje na kredencima, pojeo maslenjak, srkn-
uo kahvu iz fild‘ana... Samo zid ove drvene kolibe dijelio je dva svijeta,
onaj hladni, glomazni, be~lijski, i ovaj mehki, bosanski. U toj privremenoj
ku}i mojih prognanih ro|aka ni{ta nije bilo privremeno, jer je ku}a mirisa-
la na onu, njihovu, iz Kozluka. Danas, pla{im se, na{e ku}e sve manje miri{u
na nas, i u njima je sve vi{e studeni, ~amotinje, kakva se osjeti na napu{tenim
mjestima. Bosna sve vi{e odi{e onim karanflijskim mirisima i zvukovima
kakvi se susre}u u sobama te{kih bolesnika. Iscrpljena je pri~a, nazire se
kraj, nema se vi{e {ta okrenuti ‘ivotu, noge izdale, ruke klonule, misao
utrnula, ostaje jo{ samo ~ekanje - ni~ega.
Je li to moralo tako biti?
Potencijal genocida
Savr{en je bio moralni kredibilitet sa kojim smo iza{li iz rata. Osje}ali
smo snagu u svakoj pori bi}a. Uprkos dejtonskom kompromisu, bili smo
pobjednici. ...Sa~uvana bh. dr‘avnost, neokaljan obraz, uprkos isku{enjima,
prvi put izgra|ena vlastita, i nepobjediva, oru‘ana sila. [ta je trebalo izgra-
diti, koje mehanizme uspostaviti, da se taj osje}aj pobjede ne raspe u osje}aj
poraza i izgubljenosti? I, da li i{ta mo‘emo spasiti i revitalizirati? O tome
‘elimo govoriti.
Nedopustivo dugo je trajao indolentan odnos prema ‘rtvama genoci-
da. Tek pro{le godine ustanovljen je Memorijalni centar u Poto~arima. A
gdje su Prijedor, Vi{egrad, Fo~a, Br~ko...? Bo{nja~ka politika ni danas nema
nikakvu viziju institucionaliziranja pam}enja, umre‘avanja svih na{ih strati{ta
u jedinstven sistem. ...Svako pamti sebi, ako uop}e pamti.
Na{a politika ne razumije futuristi~ki kapacitet genocida, koji bi morao
biti obavezuju}i za mirnu i stabilnu budu}nost. Pogledajmo Jevreje!
Holokaust im je izgradio Izrael! Genocid nad Bo{njacima treba graditi Bo-
snu i Hercegovinu! @rtva ima pravo na satisfakciju, a kako bi to neko uop}e
znao kad mu mi, kao ‘rtve, ne nudimo dokaze da smo ‘rtve. Dokazi o
na{em stradanju trebali su, i moraju, postati uvodno slovo svakog politi~kog
dogovora. Konkretno, kad govorimo o ustavnim promjenama, mi se mora-
mo pozivati na ‘rtve genocidne agresije, jer u ime tih ‘rtava mi ne mo‘emo
pristati na ustavna rje{enja koja nagra|uju agresore. Bo{nja~ka politika
nikada nije ni pomislila, a kamo li primijenila takvu doktrinu. Stoga smat-
ramo da klju~ni projekat za ustanovljavanje ovakvog diskursa mora biti
osnivanje Muzeja genocida nad Bo{njacima, o ~emu smo ve} pisali.
Dalje, bo{nja~ka politika godinama egzistira kao mjera nacionalne
pameti. [tetno, glupavo, smije{no, nelogi~no. Kako premijer koji je po stru-
ci, recimo, informati~ar ili tehnolog, mo‘e stru~no razumijevati pravne aspe-
210 IZ SAFFA
SAFFA
kte?! U svih samoodr‘ivih naroda postoje savjetodavna tijela koja okupljaju
akademske potencijale, ~ija stru~na mi{ljenja bivaju orijentir za politi~are.
U Bo{njaka, dakle, treba podhitno graditi Bo{nja~ku akademiju nauka i
umjetnosti, ili Centar za strate{ke studije, kao institucije koje bi svojim
nau~nim i stru~nim autoritetom bile nadre|ene bo{nja~koj politici. Tek
tada bismo bili sigurni da bo{nja~ka politika donosi ispravne odluke,
oslonjene na maksimum na{ih, bo{nja~kih, intelektualnih kapaciteta.
Umre‘avanje i funkcionaliziranje akademske pameti ne samo da bi
politi~arima pru‘ilo podr{ku u njihovim lutanjima, dilemama, neznanjima,
ve} bi otvorilo spektar vizija, {to bi se o~as preselilo i u narodnu svako-
dnevnicu.
Evo, ima ve} vi{e od godine da mi, Bo{njaci, ‘ivimo kao jedini evro-
pski narod koji nema svoga politi~kog magazina. Sa smr}u “Ljiljana” i “Walte-
ra” nestala je mogu}nost ~itanja serioznih analiti~kih tekstova o aktuelnim
doga|ajima i pojavama. Na{a spoznaja stvarnosti bazira se na dvije-tri
re~enice koje je u tom i tom povodu izjavio nekakav politi~ar. Posljednjih
mjeseci, dodu{e bez ikakve podr{ke od bo{nja~ke politike, ovu ulogu preu-
zima “SAFF”.
Za{to je jednom politi~kom narodu potreban makar jedan politi~ki
magazin? Prvo, zbog politi~ara. Oni nemaju novinarski i analiti~ki refleks,
oni ne vide koji }e se doga|aj razviti u aferu i koja }e afera potkopati na{e
pozicije. Analiti~ari barataju suptilnim, istesanim osje}ajima da prepozna-
ju kuda plovi stvarnost. Politi~ari nisu od te struke i logi~no je da stvarnost
vide u jednoj dimenziji. Drugo, postojanje politi~ke revije nu‘no je zbog
one kriti~ne intelektualne mase u jednom narodu, koja prati sve {to se
doga|a, i koja stavove izo{trava putem tekstova. Sljede}i bitan korak koji
mora na~initi bo{nja~ka politika jeste ulaganje novaca za kadrovsko i ma-
terijalno ja~anje jedne politi~ke revije.
Dalje od nosa
Kad bismo ustanovili ova tri stuba za podr{ku bo{nja~koj politici,
mogli bismo govoriti o planiranju i realizaciji raznih ideja i projekata. Dan-
as ako se i pojavi neka kvalitetna ideja, ona zgasne ko ‘i{ka, jer je nema ko
prihvatiti. Elem, {ta nam sve treba? ...Idemo ma{tati.
@eljeli bismo, recimo, znati kako stojimo ekonomski, kao narod, jer
bez takve analize ne vrijedi govoriti o budu}nosti. Suverenitet je danas u
parama. Nije valjda da nas ne zanima kako smo pro{li u privatizaciji, u
kojoj smo, zbog zagubljenosti vizije, svoje certifikate, a time i imovinu, za
bagatelu dali pametnijima, uglavnom “janezima”?! Ovo je klju~na {teta koju
nam je nanijela bo{nja~ka politika, ne smogav{i pameti ni da osnuje
bo{nja~ki privatizacijski fond. Treba spasiti {ta se spasiti moè. Bagatelna
rasprodaja na{e imovine nalikuje na pona{anje ljudi koji su namjerili seliti
pa budza{to prodaju sve osim kofera. Ako mislimo ìvjeti ovdje, ekono-
mskoj analizi i perspektivama valja posvetiti makisimalnu pa`nju.
Dalje, {ta }emo sa obavje{tajnom otkriveno{}u bo{nja~kog naroda?
Otkako su nam razvalili dr‘avnu obavje{tajnu slu‘bu RBiH, i utopili je u s-h

strukture, mi nalikujemo na zapadne nudiste sa sun~anim nao~alima: sve
nam se vidi, a mi ni{ta ne vidimo. Logi~no je {to nismo vidjeli ko je poturio
bombu na Alijino turbe. Zato su to vidjeli drugi, koji danas bejagi tragaju za
po~iniocima. Treba podhitno graditi obavje{tajnu alternativu, kao javni
analiti~ki centar u okviru one institucije koja je nadre|ena bo{nja~koj poli-
tici. Ovako vi{e ne ide.
Idemo dalje planirati... [ta }emo sa dijasporom? Dr‘ava nema nikakvog
odnosa prema nekoliko miliona gra|ana porijeklom iz BiH, dominantno
Bo{njaka, koje su razni progoni odveli u inostranstvo. âk {ta vi{e, dr‘ava
se bori za nastavak genocida, jer nastoji iz dr‘avljanstva izbrisati najmanje
pola miliona bh. dr‘avljana koji su ‘rtve posljednjeg etni~kog ~i{}enja. A
{ta radi bo{nja~ka politika? [uti. Uslov ispod kojeg se ne smije i}i jeste
osnivanje ministarstva dijaspore! Veze sa dijasporom moraju biti dr‘avni
interes, jer vi{e dijaspora treba nama, poglavito ekonomski, nego mi njoj.
Ali, bo{nja~ka dijaspora ne treba ~etnicima i usta{ama u bh. vlasti, i u tom
grmu le‘i zec. Njega, tog zeca, jednostavno: treba ukokati.
Evo jo{ jedne ideje: distrikt Podrinje. Kad bi se svi Bo{njaci vratili u
Podrinje, makar politi~ki, ~inili bismo ve}inu. Zbog Srebrenice, Podrinje ne
smije biti Karad‘i}eva teritorija. Taj moralni aspekt dosad nije istican. [ta
je sa ekonomskim? Drina je jedan od najve}ih hidroenergetskih potencijala
u Evropi. Danas njome gazduje velikosrpska politika. Neki dan je obja-
vljeno da Grci planiraju ulo‘iti novac u gradnju hidroelektrana. A gdje smo
tu mi? Znamo li i{ta o ovome? Mudra bi politika gledala kako da sa Drine
istisne srpsko-gr~ki interes, da drinske potencijale na odre|eni rok prepu-
sti zapadnim zemljama, a da zauzvrat izlobira formiranje distrikta Podri-
nje, kao zasebne administrativne regije u BiH. Jer, dokle god nam granica
ne bude na Drini, dotle }e Drina te~i Romanijom i Majevicom.
Bilo bi sjajno organizirati jedan okrugli sto o ma{tanju i planiranju
bo{nja~ke budu}nosti. Prvo {to bi se konstatiralo jeste da nikada i niko u
politi~koj povijesti Bo{njaka nije planski i institucionalno vidio dalje od
nosa. Jedan narod tako ne mo‘e ‘ivjeti, jer mu ‘ivot li~i na umiranje u
nastavcima. Moramo se mijenjati.
Broj 177, 25. VIII 2006.
212 IZ SAFFA
SAFFA
Nad Bosnom i Bo{njacima nadvila se sila od 1.700 obavje{tajaca
SIPA-e ~iji je apsolutni prioritet izmi{ljanje tzv. islamskog terori-
zma i progon islama kao ekstremizma.
Ro|enje Franken{tajna
Sje}a li se neko afere “dràvni udar”? Federalna obavje{tajna slu`ba
je 2003. objavila da se priprema dràvni udar, u reìji Zlatka Lagumdìje i
Munira Alibabi}a. Novine su zajmile pisati o uznemiruju}em obavje{tenju
ove dràvne slu`be. Pisao sam i ja. Onda je taj Alibabi} tuìo novine koje
nije volio i redom dobio povelike pare na ime navodne klevete. Mada, pitanje
je kako se klevetom moè smatrati kad novina prenese ili komentira stav
dràvne obavje{tajne slu`be. Jedini pojedinac, novinar, koji je tuèn po
istom osnovu, bio sam ja. Novine u kojima sam objavio tekstove o ovom
slu~aju svakako su platile kaznu Alibabi}u, ali, on je traìo da mu platim i
ja, pride. Onda je Kantonalni sud u Sarajevu meni odrezao kaznu od 3.000
KM, plus nekih blizu 2.000 tro{kova, i plus jo{ nekakvih kamata. Ubije|en
sam da nikada u povijesti BiH ni jedan novinar nije ka`njen sa tolikim
iznosom, koji je moja godi{nja zarada u ustanovi u kojoj radim. Po{to ka-
znu nemam odakle platiti, a po{to me niko od alibabi}a nije ni zvao u tom
povodu, presuda je mirovala godinu-dvije. Onda je ovih dana do{lo
obavje{tenje da }e mi se blokirati plata, kako bi se Muniru Alibabi}u ispla-
tio iznos kazne. Ako u dràvnom terorizmu ima ikakve logike, onda bi bilo
valjda logi~no da mi se blokiraju honorari u tim novinama u kojima sam
objavio tekst, a ne u ustanovi u kojoj radim, a u kojoj nisam novinar. No,
na{e pravosu|e ne mari za logiku, i za pravo, ono je ideolo{ko, dakle –
siledìjsko, i prema njemu treba imati odnos kao prema kariki u lancu
terora nad Bo{njacima.
Meni preostaje sabur. A mojoj djeci preostaje babo koji vi{e u ku}u
ne}e donositi platu, pa }e svega biti manje. Za{to? Vrijedi li? Kad bi sudili
po tome {to nikog u Bo{njaka ne zanima kad neko od Bo{njaka strada u
ime Bo{njaka – apsolutno, ne vrijedi ni po sekunde sebe dati ni za {ta.
Znaju mnogi, mo}ni u Bo{njaka, za ovu sramnu presudu, i mnogi kojima
sam valjao, ali, posljedice pripadaju samo meni, a moji tesktovi svima.
Vrijedi li, onda, ‘rtvovati se, ako u toj ‘rtvi nema solidarnosti? Vrijedi, jer
su ovozemaljske kazne ma~ija kihavica u odnosu na kaznu kakva bi proiste-
kla iz samoponi‘enja.
[izni terorizmi
@elimo se, dakle, baviti jednom temom koja mo‘e okotiti sli~ne
posljedice kao i afera “dr‘avni udar”. Jedan krhki pojedinac, u jednoj novi-
ni pod prismotrom, ‘eli ukazati na apsolutno neprihvatljive, kriminalane
stavove direktora Dr‘avne agencije za istrage i za{titu (SIPA) Sredoja Novi}a
koje je izrekao u intervjuu za banjalu~ke “Nezavisne novine”. U zemlji ide-

ologiziranog, teroristi~ki orijentiranog pravosu|a, suprotstavljamo se prv-
om ~ovjeku novoformirane tajne slu‘be, koja }e u punom kapacitetu imati
armiju od 1.700 agenata i bud‘et od 60 miliona maraka, {to je sila koja }e
biti u stanju, ako ve} nije, pogaziti svaki oblik otpora neistini, i montirati
svaki oblik “istine”. Da ne bude zabune, mi nemamo ni{ta protiv formira-
nja jake sigurnosno-obavje{tajne slu‘be BiH, ~ak {ta vi{e, mi smo svim
patriotskim srcem za to, ali, ako }e prioritet SIPA biti izmi{ljanje tzv. isla-
mskog terorizma, montiranje procesa, proganjanje nevinih ljudi, onda smo
u obavezi da demokratskim putem opomenemo tog Sredoja Novi}a da }emo
se svim demokratskim sredstvima boriti protiv policijske dr‘ave.
Gdje je problem? Sredoje Novi} u svom intervjuu nabraja prioritete
SIPA-e, a kao prvi isti~e: “Na{ apsolutni prioritet je pitanje terorizma”. Kako
ne{to moè biti apsolutni prioritet, ako taj isti Sredoje Novi} odmah iza
ove re~enice kaè sljede}u, koja ga razotkriva: “To je pitanje kojim se svi
moramo baviti i koje moramo istraìti i dati odgovor gdje je BiH u odnosu
na terorizam”. Dakle, Sredoje Novi} uop}e ne zna gdje je BiH u odnosu na
terorizam, ali tvrdi kako je terorizam apsolutni priroritet! On bi da SIPA
kao apsolutni prioritet istraùje ne{to nepoznato, umjesto da istraùje
kamaru poznatih problema koji podrivaju sigurnosnu stabilnost dràve.
Nakon ove logi~ke blamaè prvog ~ovjeka SIPA-e, slijedi potvrda njegove
usmjerenosti na izmi{ljanje tzv. islamskog terorizma. On u nastavku vi{e ne
navodi apsolutne prioritete, jer takav je samo jedan, ali navodi…
“Drugi prioritet je organizovani kriminal. (...) Tre}i na{ veliki priori-
tet su pitanja ratnih zlo~ina.” …Da ti pamet stane! Svakome normalnom je
jasno da za BiH nema pre~eg pitanja od istraìvanja i ka`njavanja ratnih
zlo~inaca, jer njihova prepu{tenost slobodi generira dugoro~nu nestabi-
lnost, kao i teroristi~ko nasilje. Sredoje Novi} jako dobro zna da je me|u
osumnji~enim najvi{e Srba, kao {to je me|u `rtvama najvi{e Bo{njaka, te
pomijeranjem srpskih osumnji~enika na poziciju tre}eg priroriteta, a tzv.
islamskih terorista na poziciju prvog, apsolutnog priroriteta – prvi ~ovjek
SIPA-e zapravo nastoji redizajnirati istinu o genocidnoj agresiji, te na osno-
vu tog udba{kog redizajna napraviti projekciju bh. budu}nosti, za koju bi
apsolutno najopasniji trebali biti izmi{ljeni tzv. islamski teroristi, dok bi se
na tre}em mjestu na{li ratni zlo~inci i njihovu ju~era{nji i sutra{nji zlo~ini.
Nema sumnje da Sredoje Novi} pod pojmom terorizam i teroristi
podrzaumijeva islam i muslimane, iako to nigdje eksplicitno ne govori, ali
se iz jednog pasusa u intervjuu direktno vidi nas koga misli: “Mora se znati
da je na stotine ljudi u~estvovalo u vojnim operacijama u BiH za koje do
danas ne znamo ko su, ne zna se ko je od njih dobio dràvljanstvo po
veoma sumnjivim pa i la`nim dokumentima, koja su to lica koja su u vezi s
teroristi~kim aktivnostima”. Dakle, budu}i da se dràvljanstva oduzimaju
samo licima islamskog porijekla, jasno je da Sredoje Novi} pod teroristima
podrazumijeva isklju~ivo muslimane. Ni jednom rije~ju on nije ukazao na
opasnost od ~etni~kog i usta{kog terorizma, iako je od ovog zla u dejto-
nskom periodu ubijeno na destine bo{nja~kih povratnika, dok od tog tzv.
islamskog terorizma dosad u BiH nije stradao niko.
214 IZ SAFFA
SAFFA
Otud se lista prioriteta SIPA-e, izre~ena kroz usta njenog direktora
Sredoja Novi}a, ima smatrati prvorazrednim politi~kim pitanjem, jer zadire
u odnos agresora i ‘rtve, jer ‘rtvu, bez ikakvih dokaza, nastoji prikazati kao
apsolutni sigurnosni priroritet, dok agresora, dakle, ratne zlo~ince, stavlja
tek na tre}e mjesto, iza {vercera, dilera, reketa{a. Ovakav tretman sigurno-
snih pitanja direktno podriva kredibilitet SIPA-e, koja bi pogotovo od strane
Bo{njaka mogla biti shva}ena kao agentura dr‘avnog terorizma, usmjere-
nog na tla~enje i progon bo{nja~ko-muslimanskog naroda.
Nedopustivo je {to se ni jedan bo{nja~ki zvani~nik, a pogotovo oni
koji su sudjelovali u formiranju SIPA-e, nije u ovom povodu oglasio i tra‘io
da Sredoje Novi} povu~e svoje skandalozne, ipak politi~ke, ipak
karad‘i}evske, izjave. Ili, puno tra‘imo?! Pa ni jedan se bo{nja~ki politi~ki
faktor dosad nije ogradio ni od zlo~ina nad naturaliziranim dr‘avljanima!
Oni ovo ili ne ~itaju, ili ne razumiju, ili im je {ejtan du{u zakupio.
Guantanamo nad Bo{njacima

U intervjuu Sredoja Novi}a ima jo{ nekoliko problemati~nih stavova.
Primjerice, on ka‘e da – “razne teroristi~ke organizacije u svijetu mogu biti
zainteresovane da se u BiH stvori baza iz koje bi se regrutovali budu}i
teroristi”. Zanimljiva mu je ova rije~: budu}i. Zna~i li to da sada tih terori-
sta nema, ~im njihovo javljanje o~ekujemo u budu}nosti?! A ako ih nema,
~emu halabuka? To {to su nekakvi teroristi po svijetu mo‘da zainteresirani
za BiH ne zna~i ni{ta, jer je stvar prepostavke. Nema ni{ta opipljivo. Otud
je neozbiljno kad prvi ~ovjek SIPA-e jednu pretpostavku, bez ikakvih konkre-
tnih indikatora, stavlja kao apsolutni prioritet svoga djelovanja, a naspram
konkretnih udara na sigurnost u BiH. …I ono najbitnije! Ko su ti budu}i
teroristi? Bo{njaci. Ne, nisu Arapi, jer Arapa ovdje vi{e nema. Sredoje Novi}
misli na “bijelu Al-Kaidu”, na mlade Bo{njake koje }e, po njegovoj proje-
ktovanoj paranoji, regrutirati razne teroristi~ke organizacije. Kao i u vri-
jeme Lagumd‘ije i Alibabi}a, bo{nja~kom se narodu name}e kolektivna kriv-
ica bez dokaza. Svako mo‘e postati terorista, samo je pitanje da li }e se
zate}i u krivo vrijeme na krivom mjestu, u klopci u kojoj ga ~eka montirani
“dokazni materijal”. Ovakvi java{luci, kakve ispoljava Sredoje Novi}, isti-
nskoj borbi protiv terorizma odri~u vjerodostojnost i kredibilitet.
U nastavku Sredoje Novi} izri~e jednu jo{ opasniju neozbiljnost. Prvo
tvrdi da “u BiH ima pojedinih organizacija koje se mogu vrlo ozbiljno dovesti
u sumnju da u svom krilu gaje ekstremisti~ke stavove”, a potom kaè: “Uko-
liko se snage u BiH ne suprotstave takvim organizacijama, udruènjima, pa
makar one bile u okviru vjerskog ili nekog drugog patronata, mislim da BiH
moè biti ozbiljno dovedena u pitanje u narednom periodu”. U samo dvije
re~enice masa opakih nebuloza! Idemo redom… Prvo, ekstremisti~ki sta-
vovi su relativan pojam. Za mnoge je komunjare musliman {to ide u dàmiju
ekstrem. To {to neko gaji ekstremisti~ke stavove ne zna~i da ugroàva dru-
goga, ili pravni poredak. Svako ima pravo da misli {ta ho}e, i bude kakav
ho}e, ali u granicama zakona. Za{to bi onda neko ko navodno gaji takve
stavove, kao oblik slobode mi{ljenja, bio progonjen? A Sredoje Novi} upra-

vo poziva sve snage u BiH na suprotstavljanje takvim organizacijama. Jasno
je da ne misli na êtni~ku ravnogorski pokret koji centralu ima u “slobo-
darskom” Br~kom. On misli na organizacije sa islamskim predznakom.
Potom, Sredoje Novi} opet upada u karadì}evsko i dodikovsko politika-
nstvo, jer – prijeti nestankom Bosne i Hercegovine!!! Prakti~no, on je poru~io
da ako se ne uni{te te organizacije, koje su po njemu ekstremisti~ke – “BiH
moè biti ozbiljno dovedena u pitanje”. Cijena opstanka BiH je uni{tenje
islama, jer se svaki oblik ispoljavanja islama smatra odgajanjem ekstremi-
sti~kih stavova? Napose, zar ikakav stav moè biti terorizam, jer stav je stav,
a ne bomba!
Svoje vitlanje orvelovskom sabljom Sredoje Novi} zavr{ava rije~ima:
“Te sumnjive organizacije moraju biti pod budnim okom nadle`nih orga-
na”. [to }e re}i – ve} jesu. A ako jesu, u njima ni{ta osim islama nije
prona|eno. Jer da jeste, ve} bi CNN vascijeli dunjaluk obavijestio o tome.
Nije problem u istini. Problem ne {to se nad Bosnom i Bo{njacima nadvija
najmo}nija sila u BiH koja }e imati i para i na~ina da izmisli kakvu god
ho}e “istinu”. Kao za potrebe Guantanama.
Agencija za smje{tanje
[to se mene bar ti~e, SIPA i Sredoje Novi} su izgubili svaki kredi-
bilitet kada su pre{utali moje otvoreno pismo od prije dva mjeseca u kome
sam tra‘io da se izjasne u povodu dokaza, prilo‘enih fotografija, da u Re-
publici Srpskoj postoje kampovi za obuku ~etni~kih terorista, koji su
anga‘irani u seriji teroristi~kih napada na bo{nja~ke povratnike i objekte
Islamske zajednice. Ta {utnja djeluje kao znak odobravanja.
Ovaj intervju Sredoja Novi}a samo je razbistrio dileme oko toga {ta
}e raditi i ~ime }e se baviti armija od 1.700 obavje{tajaca, sa bud‘etom
kojim se mo‘e potkupiti sve. Pla{im se da su bo{nja~ki politi~ari sudjelova-
li u stvaranju Franken{tajna, od ~ije svemo}i sada sami zaziru. Jer SIPA ve}
danas mo‘e svakome smjestiti sva{ta, a dokaz su i zastra{uju}i stavovi nje-
nog ~elnika Sredoja Novi}a.
Broj 178, 8. IX 2006.
216 IZ SAFFA
SAFFA
Za{to se dogodilo da kampanja pro|e u va{eru, u terevenkama, u
parolama i frazama, bez doticaja sa bo{nja~kom stvarno{}u, i da u
toj odro|enosti od sebe narod izabere vlast po svojoj mjeri – vlast
odro|enu od naroda.
Narod kome ni{ta ne treba

[ta su pozitivni a {ta negativni ishodi ovih izbora? Pozitivnih gotovo
da i nema. Postoje tek naznake... Lijepo je {to se opaki SDP zape~atio kao
nenarodna stranka, pa za njega glasaju samo iskompleksirani Bo{njaci, koji
bi voljeli da se zovu jal Vanja, jal Sanja. Mnogi su se pla{ili da se odnekud
ne}e razmno‘iti ta bolest u Bo{njaka, koja bi opet ovoj karabaji mogla dati
vlast u {ake, da nas progoni, hapsi, sudi, stra{i. ...Sva sre}a. Lijepo je i {to
Bo{njaci odlu~no ka‘njavaju svaki poku{aj {urovanja sa SDP-om i njegovim
s&h medijima, a {to je temeljito na svojim ambicijama osjetio Sulejman
Tihi}. ...Da je bio odan Izetbegovi}u, kako tvrdi, pa odbio slizavanje sa
crvenim lampirima, vjerovatno Silajd‘i}u ne bi narasla ba{ tolika krila. To-
liko o lijepom.
Ru‘no je {to se u ovoj, kao i u pre|a{njim kampanjama, niko nije
bavio procjenama stanja/imanja u Bo{njaka, niti je ponudio puteve izlaska
ka boljem. Kazat }ete – nu|eni su programi. Ma, kakvi programi, to je sve
jedna te ista tandaramandara: koridor 5C, zapo{ljavanje, penzioneri, itd.
Gdje su to Bo{njaci? Znaju li ima li ih, u ekonomskom, medijskom, kultu-
rnom prostoru? Svaki od ovih pojmova vrijedi zasebno analizirati, jer gov-
ori o tome koliko jesmo ili nismo suvereni tamo gdje mislimo da ‘ivimo.
No, stranke koje ‘ive od bo{nja~kih glasova nisu su se bavile su{tinskim
pitanjima, tako da su se bo{nja~ki glasa~i mogli opredjeljivati, recimo, pre-
ma estradnim zvijezdama koje nastupaju na predizbornim mitinzima, ili,
prema fizi~kom izgledu kandidata, ili, prema koli~ini para utro{enih u razne
vidove slikanja, ili... Kvalitet komunikacije izme|u bo{nja~kih politi~ara i
bira~a je ostao na nivou fraze i parole, ~ak se bestidno i usavr{io u svome
ki~erajskom obliku; nikoga nije bilo stid tolike tro{ljavine para za propa-
gandu, za pjeva~e, za tereven~enje... Velikim strankama je bilo normalno
da rasipaju stotine hiljada, a ako ne i milione maraka, a narod, gladan i
jadan, u tome nije vidio nikakve mahane. Nije, jer je glasao za one koji su
vi{e para ulo‘ili u pjevanje i slikanje. Valjda bi bilo sirotinjski normalno da
se sikteri{u rasipnici. Ako bi se tra‘ila definicija komunikacijskog koda
izme|u politi~ara i bira~a na ovim izborima, ona bi glasila: povr{nost i ki~.
Novost starih parmaka

I kandidati i bira~i su zglajzali u kriterijima. Oni ne vide dalje i du-
blje, ali, odli~no se razumiju. To njihovo razumijevanje vi{e nije politika, to
je jedan oban|ijani, ki~erajski kod koji je u na{e svijesti usa|en preko meksi-
kanskih tv safunica, preko trijumfa materijalnog nad duhovnim, preko

do‘ivljaja sebe i sopstvenog posredstvom medijskog sistema koji nam
oda{ilje naopaku sliku o nama i na{im ciljevima. Zato se moglo dogoditi
da kampanja pro|e u va{eru, bez doticaja sa bo{nja~kom stvarno{}u, i da u
toj odro|enosti od sebe narod izabere vlast po svojoj mjeri – vlast odro|enu
od naroda.
Sude}i po na~inu na koji su vo|ene kampanje stranaka koje su do-
bile najve}e povjerenje Bo{njaka, u naredne ~etiri godine bo{nja~ka se poli-
tika ne}e razlikovati od svoje anemi~ne prethodnice. Jer, ni u ovim kampa-
njama, ni me|u ve} vi|enim kandidatima, nije bilo da{ka novog vjetra. Sve
je bilo ubogo isto. âk {ta vi{e, stvari se udaljavaju od su{tine. Ustoli~eno
je suglasje o nebavljenju sobom, o bavljenju parolama, lampicama, fraza-
ma, {ljokicama, frizurama, zanosnim pogledima, svime {to nema su{tinske
veze sa problemima koji nas gutaju. Ono ne{to novih snaga, u vidu strana-
ka i kandidata, uop}e nisu zamije}eni kao – {ansa. Narod se oslonio na
poznate vrijednosti, a ta se poznatost oslonila na sebe, {to }e re}i – ni na
{ta. Tako se dogodilo da se, uprkos pretumbacijama, ni{ta ne promijeni.
Jakako, narednih }e se hefti analizirati ove i one nijanse tog novog
rasporeda starih parmaka, ali, sve to {to izgleda kao novo odve} se pokaza-
lo kao staro jo{ u vrijeme kampanje. Ho}emo re}i da bo{nja~ki narod u
budu}nosti, u naredne ~etiri godine, ne mo‘e o~ekivati nikakav zaokret ka
izgradnji institucija koje bi garantirale njegovu politi~ku samoodr‘ivost.
Jer, modeli i ciljevi politi~kog ‘ivota su ostali isti, bez obzira na to {to nam
odlaskom Tihi}a i dolaskom Silajd‘i}a, kvasanjem SBiH i zglajzanjem SDA
– djeluje da se ne{to, kao, promijenilo.
...Ima}emo, jedino, eto, mi, Bo{njaci, dosad najljep{eg nam ~lana
Predsjedni{tva BiH, pa nam vi{e ne}e biti bitno ni {ta govori, ni kako vlada,
jer }e nam biti potaman to {to je lijep, k’o Hajle Selasije, car Afrike i Azije.
Mo‘da tek u tim gluma~kim, bolivudskim magnetima, ima ne~ega {to bi
i{lo nabolje. U sistemu, pak, koji pokre}e na{ narod, ostao je stari motor
od romobila. I, ne misli se mijenjati.
A {ta da u ovakvoj poziciji ~inimo mi koji ve} godinama pi{emo, doka-
zujemo, vjerujemo da se ne mo‘e opstati ovako – hojmigahoj – i da Bo{njaci
moraju podhitno ne{to mijenjati u svome kolektivnom prilago|avanju
pravilima opstojnosti samoodr‘ivih naroda?! ...Da se moraju udaljiti od
zastarjelog liderskog koncepta i nacionalnu strategiju usmjeriti ka izgra-
dnji akademskih, strate{kih centara mo}i! [ta da ~inimo kad su Bo{njaci
sve dalje od racionalnih rje{enja, a sve bli‘e nekriti~kom rasapu pameti i
morala, i utu{enosti u frazu i strast? Da li da prestanemo pisati i da i sebe
i narod prepustimo nekriti~kom ni{tavilu? Jer, ovo, haman, nema svrhe...
Udri brigu na veselje

U predizbornom se vremenu dogodilo nekoliko situacija koje mogu
biti znakovite za razumijevanje na{e politi~ke izbezumljenosti, ovoga – da
ni stranke, a ni narod, ne prepoznaju istinske potrebe i ciljeve, ve} se spa-
jaju na jeftinim emocijama, udaljeni u svojim afinitetima od su{tine na{ih
problema.
218 IZ SAFFA
SAFFA
Iako znam da }e nastati utrka oko dodvoravanja novome prvom u
Bo{njaka, i njegovoj stranci, valja mi iskren biti i re}i da je te{ko u nas na}i
nenarodniju stranku od Stranke za BiH. Jer, ova je stranka vazda u vlasti, i
vazda je privilegije zanimaju, nema ni~eg konkretnog {to je za narod u~inila.
Ipak, narod je masovno birao nenarodne kandidate Stranke za BiH. Gdje je
problem? Ili narod ne zna, ili ne prati, ili mu je neko slagao, ili naroda
uop}e ne zanima ko je narodni a ko nenarodni, ko je a ko nije konkretan u
djelima i djelovanjima; narod haman samo zanima ko mu bolji koncert
priredi. Ta iracionalnost sa kojom je Stranka za BiH izbila u prvi plan uisti-
nu je vrijedna {ireg tuma~enja, kao sociopatolo{ki fenomen, nadasve.
U ovom kontekstu vrijedi se prisjetiti situacije sa lokalnih izbora u
Tuzli, kada su u lokalni parlament u{la dvojica vije}nika Lijanovi}eve Ra-
dom za boljitak. Hodala je ova stranka po mjesnim zajednicama i narodu
dijelila kobasice. Narod umjesto da pojede kobasice i glasa za koga ho}e,
osjetio se obaveznim da ispo{tuje poklon, pa je glasao za kobasi~are. K’o
veli, ovi su mi makar kobasicu dali, a oni, ni kobasicu. E, u tom bi se svjetlu
mogao promatrati i trijumf Stranke za BiH, koja je od svih stranaka pravila
najve}e terevenke, skupove koji su prije bili koncert, nego predizborni miti-
ng. Bi}e da je narod kobasi~arski izra~unao: ovi su mi napravili narodno
veselje, a oni nisu, pa }u glasati za ove koji jesu.
A {ta }emo sa liste od nekoliko stotina pitanja koja bi se trebala
ticati svakog Bo{njaka? Recimo, zaokru‘ivanje etni~kog ~i{}enja Podrinja,
{to se vidi i kroz ove izbore? Zanima li to ikoga? Je li to tema za izborna
obra}anja? Nije, procjenili su oni koji su naumili uzeti izbore. Fascinantno
je kako su izborni stratezi osjetili, prepoznali, na{njuhali da se izbori ne
uzimaju preko tema od ~ijeg tretmana ovisi opstanak naroda. Fascinantno
je kako su osjetili jednostavnost staze do bira~kog srca: navij muziku i udri
brigu na veselje!
Da bi se izgradila efikasna predizborna strategija neko je debelo mudar
morao razumjeti kako je na{ narod postao polunarod, koji stvarnost oko
sebe razumijeva naizvrat. Jednostavno, kao da se na{a sudbina de{ava ne-
kome drugom, a kao da neko drugi, zami{ljeni, hoda u na{im ‘ivotima.
Jakako, onaj koji bi narodu rekao da mu prijeti nestanak, da ve} ‘ivi ekono-
msku i kulturnu porobljenost, takav neko niti bi bio saslu{an, niti bi dobio
glasa od svoga naroda. Uzinad! [ta nam neko ima kvariti iluziju da nam je
sve potaman! Zato, glasamo za one {to nas ne maltretiraju stvarno{}u!
S ~ime se, dakle, suo~avamo? Sa politi~kom nepismeno{}u i
neinformirano{}u na{eg naroda. A odakle proizilaze ove pojave? Iz medi-
jskog i vrijednosnog sistema ovog dru{tva, ovog poretka mo}i, koji u svijest
Bo{njaka ubrizgava svakovrsne naopakosti, i izopakosti.
Kako bagavi sviraju

To {to jesmo, jesmo zbog mi{ljenja, a to {to mislimo, jeste zbog
sistema preko kojeg se formira na{a misao. Da sam ro|en u [umadiji, bilo
bi mi normalno da vrlinom smatram klanje muslimana i ‘deranje ~varaka.
Ovdje se, pak, do prije nepunu deceniju, vrlinom smatralo kolektivno

po{tivanje bosnosti, bora~kih porodica, tekovina borbe; vrlina je bila
preziranje beogra|an{tine i zagrep~an{tine, itd. Sad je sve naizvrat. Za{to?
Zato {to drugi centri mo}i gospodare sistemima za oblikovanje misli.
Vidjeli smo kako su se u predizbornim emisijama na dr‘avnoj tv kao
urednici pojavljivali osvjedo~eni progonitelji bo{nja~kih vrijednosti, Senad
Avdi} i Senka Kurtovi}. Urednike na dr‘avnoj tv uop}e ne zanima {to ve}ina
Bo{njaka u ovim likovima prepoznaje negativce. [ta ih briga {to su ova dva
lika osvjedo~eni promotori, a bi}e i saradnici, Lagumd‘ijinog SDP-a, i {to
time predizborne emisije gube na objektivnosti. Jer, njihova sila Boga ne
moli.
Sli~ne obrasce mo‘emo prepoznati na medijskom tretmanu tzv. {arene
revolucije. Jedan anarhisti~ki, nasilni~ki ~in, to tla~enje i bla}enje institu-
cija ove dr‘ave, u dr‘avnim je medijima tuma~eno kao patriotizam, i kao
demokratija. Napadnuta je zgrada Predsjedni{tva BiH, koja ima simboli~ku
vrijednost kao i bh. zastava, napadnut je i sprejom po o~ima poprskan
policajac... Demonstracije koje su potom organizirali urednici magazina
“Dani”, prosvjeduju}i {to su policajci pru‘ili fizi~ki otpor, i {to nisu dopu-
stili da ih se poljeva farbama, samo je dno divlja~kog razumijevanja demokra-
tskih sloboda. I, {ta je najopasnije? To {to nam se lu~ono{e primitivizma i
nasilja predstavljaju kao lu~ono{e gra|anskih sloboda.
Eno, isto tako, nedavno je nagrada “Me{a Selimovi}” iz Tuzle dodi-
jeljena beogradskoj spisateljici Sanji Domazet za njen prvi roman “Ko pla~e”.
Ne bi to bilo bogzna bitno da ovaj lo{i prvi roman nije “porazio” krunu
bo{nja~kog romana, a i spisateljskog puta Nedàda Ibri{imovi}a, roman
“Vje~nik”. Nekoliko bo{nja~kih pisaca koji su negodovali zbog ovakve odlu-
ke ìrija, nazvani su nacionalistima. A, zapravo, nema gorih nacionalista od
onih koji, iz uvjerenja, ili zbog para, progone svaki oblik bo{nja~ke ravno-
pravnosti, pa makar i u knjièvnosti. To {to “Vje~nik” nije dobio ovu na-
gradu, stvar je inada, huje, mr`nje, patologije, optere}enosti, izopa~enosti,
iskompleksiranosti, bagavosti, a sve ove osobine, i jo{ stotinu sli~nih i nena-
brojanih, danas pripadaju kreatorima javnog mi{ljenja u BiH, koji rade na
trasi srpsko-hrvatskih centara politi~ke i ekonomske mo}i.
Bo{njaci misle kako oni sviraju. Zato su takvi, nespremni, odro|eni,
zastra{}eni, neta~ni, do~ekali i realizirali ove izbore. Jedina genijalnost u
cijeloj pri~i su stranke koje su prepoznale da ovom narodu ni{ta ne treba.
Broj 180, 6. X 2006.
220 IZ SAFFA
SAFFA
Ne mo‘emo Zapad optu‘ivati za ignoriranje silovanih Bo{njakinja,
prije nego {to optu‘imo sami sebe. Trebalo bi da nas manje boli
zapadni, krsta{ki odnos prema muslimanskoj ‘rtvi, od odnosa nas
samih prema na{oj ‘rtvi. Za{to su bo{nja~ke ‘ene, ‘rtve rata, geno-
cidnog silovanja i tla~enja – same? Ako su one same, pored svog
naroda, onda je usamljen, jadan i izgubljen taj narod, i svaki njegov
pripadnik, pojedina~no.
Samo}a bo{nja~ke ‘rtve

Udru‘enje “@ene – ‘rtve rata” protestiralo je pred zgradom UN-a u
Sarajevu zbog izostavljanja dokaznog materijala o organiziranom silovanju
bo{nja~kih ‘ena iz ha{ke optu‘nice protiv vi{egradskog monstruma Milana
Luki}a, te zbog odluke Tribunala da se Luki} izru~i Sudu BiH. ^lanice
Udru‘enja su tra‘ile od Vije}a sigurnosti i Ha{kog tribunala da preispitaju
svoje postupke i pro{ire optu‘nicu protiv Luki}a za silovanja, zlostavljanja
i ubistva.
Otkad je 1996. podignuta optu‘nica protiv Milana i Sredoja Luki}a,
te Mitra Vasiljevi}a, dato je stotine izjava o organiziranom silovanju
bo{nja~kih ‘ena. Tribunal je upoznat sa iskazima koji Milana Luki}a terete
za silovanja i ubistva desetine djevojaka i djevoj~ica, ali i ‘ena u poodma-
kloj trudno}i. âk i prije nekoliko mjeseci silovane Bo{njakinje su ponovo
i{le u Hag da svjedo~e. Ta masa dokaza koja upu}uje da je Milan Luki} bio
lider zlo~instva u Vi{egradu, a posebno silovanja i ubijanja ‘ena, nije bila
dovoljna Ha{kom tribunalu da optu‘nicu protiv Luki}a – ne samo pro{iri,
ve} zatemelji – na organiziranom silovanju ‘ena.
Mar{al silovanja
U velikosrpskom pohodu bilo je mno{tvo svakoraznih kolja~a, ali ni
jedan od njih nije postao simbol tog genocidnog specifikuma – silovanja
Bo{njakinja – kao {to je to postao Milan Luki}. Uz njegovo ime mo‘e se
pobrojati jo{ desetak zvu~nih srpstvuju}ih bijednika u ovoj kukavi~koj disci-
plini, no, Milan Luki} je mar{al silovanja, neko ~ije nam ime prvo naumpa-
da kada pomislimo na fundament velikosrpskog genocida nad Bo{njacima.
Jer, genocid nad Bo{njacima nije kao svaki drugi genocid. Ovaj konti-
nuirani genocid je ba{ka u odnosu na sve {to je povijest be{~a{}a zabilje‘ila.
Ovim se genocidom podsvjesno nastoji restruktuirati srpsko genetsko bi}e,
to prisustvo turcizma u srpskom jeziku, i prisustvo turskog, azijatskog, u
svemu srpskom, od povijesti, do ‘ivota, do krvi, do DNK. To nastojanje naj-
brojnijeg balkanskog naroda, koji se jalovo predstavlja kao vlasnik slave-
nstva, da iz sebe i{}era turskost, u kontinuitetu se lomi preko ‘ivota Bo{njaka-
muslimana, ~istokrvnih Slavena, ~ije se ‘ene nisu mije{ale sa Turcima, pa im
je ~istota najte‘i grijeh. Poreme}eni srpski um zavidi bo{nja~koj bistrini,
nepomu}enosti, ‘eli je uni{titi, zatrti, opoganiti svojom kopilanskom trau-

mom. K’o veli, ako su Srpkinje ra|ale Turke, e vala }e i Bo{njakinje ra|ati...,
a dovraga, {ta je to sad ne{to: malo Srbin, vi{e Tur~in, a zove se Srbin!?
Gdje su regrutovane hiljade i hiljade Srba koji su slo‘no, strojevito,
silovito nahrupile da ~ine zla nad bo{nja~kim civilima? Do aprila 1992.
bezbroj je zlo~inaca hodao pored nas, a u pona{anju im se nije mogla
prepoznati strast za ubijanjem muslimana. Odakle je, preko no}i, navrla ta
skladna sklonost prema zabijanju no‘a u muslimanski vrat, ka silovanju
muslimanki, ka u‘ivanju u muslimanskom bolu? Pa, nije to tek tako lahko
– do aprila 1992. ‘ivjeti bez krvi i no‘a, a onda se duhovno i fizi~ki stopiti
sa zlo~instvom! Ne radi se o jednom, dva, tri stvora, ve} o hiljadama i hilj-
adama Srba koji su sebe ostvarili u bestijalnosti, u krikovima bo{nja~kih
majki, i u svakoj vrsti nano{enja boli. Jedino golema sila razloga mo‘e
objasniti tu zlo~instvenu transformaciju ljudi koji su do ju~er, tu, pored
nas, kiselili kupus, cijepali drva, djecu ispra}ali u {kolu, ~inili sve k’o i sav
normalan svijet. Bi}e da ima ne{to ja~e od na{e percepcije, to transgenera-
cijsko ~udo kod Srba, koje je ja~e i od njih samih, i koje ih nagoni da u
svakoj svojoj pori budu ‘edni bo{nja~ke krvi. To je ona strast sa kojom
Jakob Finci mrzi sve ljude koji su vi{i od metar i ‘ilet. ...Sa kojom kockar
mrzi onoga {to nije ovisan o kocki. ...Sa kojom neostvarene jedinke mrze
ostvarene jedinke. ...Sa kojom poluslaveni mrze Slavene. ...Ne{to iraciona-
lno, podsvjesno, ponorni~ko, {to gospodari povr{inom stvarnosti, i {to kao
bujica nahrupi s vremena na vrijeme. Srbi i danas kisele kupus, cijepaju
drva, smijulje se, tu i tamo. Bo{njaci, isto tako.
@rtva kao militant

Na protestima ispred zgrade UN-a je bilo svega 50-tak ‘ena, iako je
skup bio najavljen dan ranije. Silovanje Bo{njakinja i problem optu‘nice
protiv Milana Luki}a ispadaju privatna stvar tamo nekakvih ‘ena koje se s
vremena na vrijeme prika‘u na televiziji da ne{to zanovijetaju. A mi, ~askom,
okrenemo program na TV Pink, |e ima pjesme i veselja. Ne bismo okretali
glavu od silovanih Bo{njakinja kada bi se s njima solidarisao, recimo, ma
koji estradni umjetnik. Ili, glumac. Ili, pisac. Ili, sportist. (Jakako, mislimo
i u ‘enskom rodu.) Bilo bi normalno da se na jednom ovakvom skupu na|e
makar jedan od vi{e stotina politi~ara koji luksuzno ‘ive na ime narodnog
povjerenja. Ali: nigdje nikog! Za{to? Je li te ‘ene ne pripadaju bo{nja~kom
narodu? Ako pripadaju, onda ta pripadnost obavezuje. A kakav je to narod
ako nema osje}aj solidarnosti sa bolom i traumom u nekom dijelu svoga
bi}a? Zamislimo tijelo koje ne bi reagiralo na bol u oku, u uhu, u potiljku?
Kakvo bi to bilo tijelo? Odumiru}e. E, ba{ tako, na{ narod djeluje odumiru}e
u distanciranosti od bola silovanih Bo{njakinja, i u distanciranosti od borbe
za ka‘njavanje zlo~inaca poput Milana Luki}a ili @eljka Leleka.
A, da li je na{ narod kriv zato {to ne osjeti potrebu da se makar u
minornom broju solidari{e sa silovanim Bo{njakinjama na protestu pred
ugradom UN-a u Sarajevu?! Ne, narod nije nikad kriv! Kriva je inteligencija!
Pod taj socrealisti~ki pojam podvodimo, a zapravo nadvodimo, stotine
politi~ara. Oni su bili du‘ni, ponajprije, mnogo prije nego “@ene–‘rtve rata”,
222 IZ SAFFA
SAFFA
dignuti veliku, kontinuiranu hampu zbog izostavljanja dokaznog materija-
la o organiziranom silovanju bo{nja~kih ‘ena iz ha{ke optu‘nice protiv Milana
Luki}a. Oni su trebali obrazlo‘iti protivljenje namjeri da se Luki}u sudi
pred Sudom BiH. Jer, pred ovim je sudom na samo pet godina zatvora
osu|en zlo~inac Boban [im{i}, iako je desetak ‘ena dalo iskaze da ih je
silovao, ali, sud u to nije povjerovao, kao ni u iskaze 30-tak svjedoka koji su
[im{i}a teretili za zlodjela mnogo te‘a od tih bijednih, za ‘rtve poni‘avaju}ih
– pet godina.
Bo{nja~ki politi~ari su najpozvaniji da prisustvuju svakom obliku borbe
za bo{nja~ki narod, a posebno za dostojanstvo bo{nja~ke ‘rtve, koje se
ugro‘ava ubla‘avanjem krivice zlo~incima. Napose, bo{nja~ki politi~ari su,
valjda, i profesionalno opremljeni retori~kim umije}em, pa bi mnogo
uspje{nije od silovanih ‘ena mogli javnosti objasniti kompleksnost proble-
ma. Ali, po{to su bo{nja~ki politi~ari, dominantno, moralni i patriotski
uhljupi - a narod bolje ne vidi, pa bira iste - onda je logi~no da po
me|unarodnim konferencijama o pravnim, psihosocijalnim i inim poslje-
dicama genocida i izbjegli{tva slovo dr‘e doma}ice iz Srebrenice, koje, uprkos
naj~i{}oj namjeri, a na zadovoljstvo doma}ina, ne znaju predstaviti temu.
Jer, pri~anje se u~i na univerzitetima, a ne na poljima smrti. Za to vrijeme
Srbi u ratove za negiranje genocida {alju akademski nabrijane eksperte, pa
je logi~no {to njihova la‘ postaje istina, a na{a istina postaje la‘. Jer na{u
istinu nema ko zastupati osim ‘rtava, a ‘rtve nemaju akademsku i retori~ku
mo} da istinu odbrane.
Zamislimo dokle bi dogurala uspomena na holokaust da su Jevreji
prepustili pre‘ivjelim logora{ima, kojekakvim kroja~ima, limarima, lihvari-
ma, obu}arima, da osmi{ljavaju strategiju pam}enja. Takvi ne bi ni{ta osmi-
slili jer nisu od tog posla. U Jevreja su uspomenu na holokaust gradili politi~ari
i intelektualci, koji i danas dogra|uju taj dru{tveno-politi~ki sistem.
U nas nije takav slu~aj. Mi smo napredni. U nas se politi~ari bave
politikom, dakle, privilegijama, a narod se bavi narodnim pitanjima, za
koja, kao i svaki narod, nije dovoljno pismen. Zato se Ha{ki tribunal smije
usuditi da ignorira masu dokaza o tome da je Milan Luki} i organizirao i
realizirao silovanje Bo{njakinja, i zato Sud BiH mo‘e zlo~inca [im{i}a, u
presudi, osloboditi optu‘be za silovanja. Jer, uz na{e ‘rtve ne stoji nikakva
sila, kao {to uz jetima ne stoji nikakav babo koji ga mo‘e za{tititi, pa ga je
lak{e mlatiti nego drugu djecu koja imaju babu. ...Ili, kao {to su trojica
tuzlanskih geliptera znali da je babo 14-godi{nje djevoj~ice poginuo na
rati{tu, kao {ehid, pa su si uzeli za slobodno da je siluju u javnom zahodu
“Mejdana”, za{ta su od na{eg, reformiranog pravosu|a, nagra|eni mini-
malnim kaznama. Izgleda da silovanje bo{nja~kih djevoj~ica, i u ratu, i u
miru, i od ovda{njeg, i od stranjskog pravosu|a, biva tretirano kao mino-
ran prekr{aj. U svijetu koji nama vlada, muslimanska ‘rtva nije ‘rtva, ona je
militant, i kad je mrtva, te ne zavre|uje pravnu satisfakciju, za razliku od
danskog ili francuskog psa ~ija smrt ima cijenu.
A da li bi se Zapad tako odnosio prema nama da se mi druk~ije, s vi{e
po{tovanja i discipline, odnosimo prema sebi? Za{to bi neko drugi vi{e

cijenio bo{nja~ku ‘rtvu od nas samih, koji smo i sami mogli, i koji jo{
uvijek mo‘emo, biti ista ta ‘rtva? Uz bo{nja~ke ‘rtve ne stoji bo{nja~ka
politika, ni bo{nja~ka inteligencija, i otud se pravosu|e prema Njima mo‘e
odnositi kao prema jetimima. A da je kojim slu~ajem ko{to nije, pa da svi
mi, koliko god snaga imamo, dreknemo na svaki nagovje{taj ugro‘avanja
dostojanstva na{e ‘rtve – vraga bi nam se doga|ale ovakve stvari, kao u
predmetu Milana Luki}a!
Probita~ni “muslimani”
U razmaku od 24 sata Svijet su obigrale dvije vijesti sa Jermenima u
glavnoj ulozi: prva, turski pisac Orhan Pamuk, koji je optu‘io Tursku za
genocid nad Jermenima, i zbog tog bio progonjen od turskih vlasti, dobio
je Nobelovu nagradu za knji‘evnost; druga, Francuski parlament usvojio
zakon po kome je negiranje turskog genocida nad Jermenima, tamo, u Fra-
ncuskoj, krivi~no djelo. Evropa koristi sva sredstva, pa i Nobelovu nagradu,
da Turskoj, u kojoj ‘ive sekularizirani muslimani, zamandali svoja vrata.
Jer, musliman je musliman, pa makar i sekularan.
Potom, saznadosmo da je Lagumd‘ijin “gebels”, {ampion u medi-
jskom progonu bo{nja~ke ‘rtve, Bakirrrr H., sa urednika emisije “60 minu-
ta” unaprije|en u urednika kompletne Federalne tv. Jer, probita~an je musli-
man samo onaj “musliman” {to progoni muslimane.
A ko to tako odre|uje? Pa onaj {to ima mo}: politi~ku, ekonomsku,
medijsku... Za{to se zlo~in silovanja nad Bo{njakinjama ignorira, i od
Ha{kog tribunala, i od ovda{njeg pravosu|a? Zato {to su to silovane musli-
manke, a ne kr{}anke. Drugog obja{njenja, zasad, nema. Na ‘alost.
Mo‘e Zapad prema nama biti kakav god ho}e, ali, mi prema sebi ne
smijemo biti ovakvi kakvi smo. Ne mo‘emo Zapad optu‘ivati za ignoriranje
silovanih Bo{njakinja, prije nego {to optu‘imo sami sebe. Trebalo bi da
nas manje boli zapadni, krsta{ki odnos prema muslimanskoj ‘rtvi, od odnosa
nas samih prema na{oj ‘rtvi. Narodski kazano, prvo valja pomesti ispred
svojih vrata.
Dakle, za{to su bo{nja~ke ‘ene, ‘rtve rata, genocidnog silovanja i
tla~enja – same? Ako su one same, pored svog naroda, onda je usamljen,
jadan i izgubljen taj narod, i svaki njegov pripadnik, pojedina~no.
Broj 181, 20. X 2006.
224 IZ SAFFA
SAFFA
U ovom je bajramskom slavlju Bo{njak ubio Bo{njaka. U
Zavidovi}ima je jedan Bo{njak drugog Bo{njaka onesvijestio pa
mu glavu razbijao od pod. ...Kao u ~etni~kom logoru. Alkohol, dro-
ga, masovne tu~e, premla}ivanja, no‘evi, na svakom koraku, u sva-
kom bo{nja~kom mjestu. A sve u ime Bajrama. Od{utjeti, i ne rea-
girati, zna~ilo bi puhati u jedra epidemiji ni{tavila. Na{ta bi li~ili
naredni Bajrami, ako bismo ovaj, incidentni, razvratom napadnu-
ti, prihvatili kao normalan?
Bjesnilo u Bajramu
Bajram je mjesto najdublje muslimanske ~istote. U ovim smo mu-
barek danima najodli~niji, i duhom i tijelom, i opho|enjem i odje}om, i,
svime {to nas ~ini. Ali, Bo{njaci su po zavr{etku ramazana, u velikom,
alarmantnom broju, iskazali da su u Bajramu – najprljaviji. Hiljade i hiljade
Bo{njaka, a posebno na{e omladine, br~kalo se u razvratu, kao {to se krme
br~ka u blatu i izmetu. Nikada ni jedan Bajram u povijesti ovih krajeva nije,
kao ovaj, utjeran u samo dno ljudskog bitisanja. Postao je pozornica za
promociju svakovrsnog zla i ugursuzluka. âk ni Nove godine nisu nosile
takvu koncentraciju razvrata, kao {to se to dogodilo sada, za Bajram. U
prvu bajramsku ve~er se ~inilo kao da je kompletan narod naograjso, jer se
sve normalno zavuklo u ku}e, a sve mahnito ostalo napolju da zajmi zijan,
kakav god. Bio je to vatromet {ejtanluka.
Stoga, u ovom ~asu, za nas nema va‘nije teme od ove. Pred o~ima
nam je puklo, prikazano nam je, stanje duha u golemom broju na{ih ljudi.
Te{ko je razabrati omjer zdravih i oboljelih Bo{njaka, ali, kakav god da
jeste, zanemarljiv nije, taj ogromni broj Bo{njaka koji su bajramsku svje-
tlost tu{ili u dubljim ili pli}im slojevima alkoholi~arske, drogera{ke, krme}ije
turbo-folk kalju‘e. Armija pijanih bajramlija odvla~i na{ narod u nestanak,
u gubitak identiteta, jer se kao korov {iri prema onim zdravim dijelovima
na{e preostalosti.
Ne postoji na~in da opravdamo i izignoriramo ovu unutarnju eksplo-
ziju u na{em bi}u. Od{utjeti, i ne reagirati, zna~ilo bi puhati u jedra epide-
miji ni{tavila. Na{ta bi li~ili naredni Bajrami, ako bismo ovaj, incidentni,
razvratom napadnuti, prihvatili kao normalan? Dlaka je falila pa da horde
pijanih mladi}a, koji s uzdignutim pivskim i rakijskim fla{ama uzvikuju tekbi-
re, krenu upadati ljudima u ku}e, mlatiti uku}ane, plja~kati, paliti i silova-
ti. Dlaka! A to }e se dogoditi ako ne reagiramo svim svojim kapacitetima,
ne samo u povodu bajramskih dana, ve} u povodu svih drugih dana u koji-
ma buja unutarnji teror, i u kojima nam krvotok osvaja ovo strate{ki ubrizga-
no bjesnilo.
S druge strane, suo~avanje sa problemom tra‘i prodrmavanje gotova-
nske uljuljkanosti u rahatluk iluzije – da je genocidna agresija zavr{ena
prije desetak godina. Suo~avanje tra‘i bu|enje ili izgradnju kapaciteta

samoodr‘ivosti, kojih nemamo, {to svojom, a {to tu|om voljom. Dakle, ko
}e to danas u Bo{njaka sagledati ovo pitanje i ko }e ponuditi strategiju
spasa?
Bo{njak je Bo{njaku no‘

Sli~no pitanje smo mogli postaviti na po~etku genocidne agresije,
kad kao dr‘ava i kao narod nismo imali izgra|ene odbrambene institucije.
Armija RBiH je izgra|ivana u hodu. Da li se tada moglo re}i: ne}emo se
braniti, jer nemamo ~ime, jer ne znamo kako, jer nam je mrsko? Mo‘da se
i moglo, ali je no‘ bio za vratom, pa je odbrana bila stvar nagona, a ne
strate{ke volje. Ali, i danas nam je no‘ za vratom! Vi{e nije ni ~etni~ki, ni
usta{ki, ve} bo{nja~ki! Pa, k’o velimo, na{ je?! Danas Bo{njaci ubijaju
Bo{njake, siluju Bo{njakinje, smrskavaju lobanje, lome ruke i noge, re‘u
ko‘u i mokre po onesvije{tenim tijelima... Ovolika koli~ina svakodnevnog
nasilja, na svakom koraku, ne postoji nigdje na evropskom kontinentu.
Nigdje omladina, kao u Bo{njaka, nije usmjerena na estetiku nasilja, kao
na imperativ, kao na vrijednosni sistem koji podrazumijeva da su dru{tvene
mane sve ono {to bi trebalo da su vrline: u~enje, urednost, pristojnost... A
za{to bi uop}e sve to bile vrline, kad se sa tim vrlinama niti mo‘e pristojno
‘ivjeti, niti biti po{tovan u dru{tvu u kome pare i sirova mo} odre|uju
poredak stvari? Te{ko je sopstveno dijete uvjeriti da se bori za znanje, koje
nikome ne treba, i koje ovdje nema nikakvu mo}.
U dru{tvu koje je sistemski odro|eno od duhovnih vrijednosti, koje
je svo uronjeno u materijalizam, a time i snobizam, va{e dijete }e na putu
od ku}e do {kole o~as biti regrutirano u armiju parazita. Pred njim su mjese-
ci i godine i{~ekivanja {anse da stekne novac bez rada. Ono vreba, pre‘a,
sanja, i sve nervoznije, sve strasnije prihva}a pravila igre, bez kojih je
nemogu}e biti bogat, mo}an i priznat. Prvo pravilo: nema knjige, nema
duha, nema akademskih ambicija, nema blagosti i uljudnosti. Jer, niko takav,
niko s knjigom, danas, nema bogatstvo i po{tovanje. Po{to se mafija{ka
nesre}a posre}i rijetkima, armija mladih bo{nja~kih ~eka~a dejtonske sre}e
ostaje na cjedilu. U tom rascjepu dolazi do kratkih spojeva u glavi, do
varni~enja koja rezultiraju uslo‘njavanjem zla, dinamiziranjem frustracije i
autodestrukcije. Zato }e se u spektru derne~enja svake vrste prona}i izdu-
vni ventil za sve {to se trebalo dogoditi a nije. Kao {to je te{ko ovisnika o
drogi vratiti u realnost i objasniti mu da se ni{ta trajno lijepo ne}e dogoditi
bez napora, jednako je te{ko ovu armiju bo{nja~kih lezihljebaro{a vratiti
na pravi put – jer, ne postoji sistemska podr{ka tom pravom putu. Otud
nisu krivi huligani koji tragaju za lije~enjem pogre{no postavljenih ambici-
ja i za pra‘njenjem naslaganih frustracija, krivo je dru{tvo koje je ostalo
bez zdrave ambicije i pogleda u budu}nost. Ali ovo dru{tvo je ‘rtva mo}nih
sila kojima se jedino mogla, i mo‘e, suprotstaviti bo{nja~ka nadstrana~ka
sloga, kad bi je bilo, a nema je.
Za va{e dijete, i za svako na{e dijete, kao i za svakog od nas, postoji
samo jedan izlaz u nametnutom bezizlazu. Dolazimo tako do trajnog pitanja
koje se uporno zaobilazi, jer tra‘i aktivitet islamskih spava~a. Vrijedi, jaka-
226 IZ SAFFA
SAFFA
ko, islam tuma~iti vjernicima, ali, cilj islama nije tek u obra|ivanju obra|enih
ba{~i, ve} u {irenju plodnice ka zakorovljenim predjelima na{eg bi}a. Kako
islamom doprijeti do muslimana odro|enih od islama? Na njih ne treba
gledati kao na grje{nike, ve} kao na ‘rtve jednog okupatorskog sistema koji
je bestidno usmjeren na razaranje na{eg identiteta. Pogledajmo reformu
obrazovanja, medija, policije, pravosu|a, itd., i uo~it }emo cilj ubijanja
bosanske i instaliranja srpsko-hrvatske supstance. Razaranje bo{nja~kog
dru{tva, preko tu{enja i izobli~enja islama, i tradicije koja proizilazi iz isla-
ma, najkra}i su put za ostvarenje postratne, ali jednako genocidne pla-
tforme iz Kara|or|eva.
Razdivljali narod
Kad se doga|aji odmotaju, i okon~aju, njihova dramatur{ka putanja
biva logi~an slijed motiva, uzroka i posljedica. Zar ne, danas nam je razu-
mljivo za{to se Jugoslavija raspala? A, da li nam je razumljivo za{to smo se
i kako kao narod promijenili, razdivljali, u posljednjih pet-{est godina? Ni-
smo ovako zapu{teni bili u vrijeme genocidne agresije, i neposredno pos-
lije. Ne{to nas je preoblikovalo. A {ta? Sistem: medijski. Iza medija uvijek
stoji mo}, politi~ka i finansijska, a ta mo} ima svoju ideolo{ku, dakle i
vjersku misiju. Ovda{nji najja~i mediji, kao i ostali stubovi sistema, imaju
cilj. Sve je usmjereno na nastavak genocida, drugim sredstvima. Ako razu-
mijemo dinamiku po kojoj smo se posljednjih godina topili i haotizirali,
mogli bismo pretpostaviti trend na{eg unutarnjeg truljenja. âk bismo mogli
govoriti i o instaliranju zametaka gra|anskog rata me|u Bo{njacima, a po
ameri~kim obrascima iz Iraka. Generalno, nastavlja~i genocidnog projekta
znaju da od zagubljenosti Bo{njaka ovisi uspjeh onoga {to je po~eto 1992.
godine.
Ubrizgavanje nasilni{tva i besciljnosti u bo{nja~ko dru{tvo agens je
pometnje. Jer, bo{nja~ka }e se djeca zatvarati u sebe, u svoje ku}e, u strahu
od premla}ivanja i neprijatnosti; bit }e opasana sa dva zida: prvi je onaj od
geta, koji je Evropa jedino namijenila Bo{njacima, preko segregacijskog
viznog re‘ima; drugi je ovaj samoizolacijski. Kao u divljim, sirotinjskim
predgra|ima latinoameri~kih gradova, izbor je: biti nasilnik ili biti ‘rtva,
pripadati nasilni~kom klanu, ili biti osu|en na strepnju. Tako je to u na{im
gradskim {kolama, a preko {kola, i u svakom kvartu. A tako je zapravo na
vrhu piramide mo}i: da bi Bo{njak u svojoj zemlji i{ta bio, na kadrovskoj
ljestvici, mora odustati od moralnih i patriotskih vrijednosti, te prepustiti
se mre‘i mo}i, koju dr‘e drugi. Sli~no je bilo u komunizmu. Bo{njaci koji
dr‘e do vjere i tradicije, sebe i svoju djecu osu|uju na izolaciju i neizvje-
snost. I na vrhu, i na dnu, klanovi sile i siled‘ijstva tla~e vjerne i vjerni~ke.
Budu}i da su bo{nja~ke sile koje su se nadvile nad bo{nja~kim
dru{tvom zasnovane na nemoralu, destrukciji, zabunluku, logi~no je {to se
uslo‘njava njihova ukletost. Normalno je iftariti sa ~etnicima, i}i pred noge
Mi}i Dodiku, praviti robovske ustupke, uni‘avati se do besmisla, jer – ako
ne}e{ ti, ima ko ho}e. ...Pa }e on imati, a ti nemaj ni{ta. Izbor je li~ni, i
vjerni~ki. S donje strane, pak, normalno je ~initi zulume, jer ako ne}e{ ti da

razbija{ druge i tu|e, razbijat }e tebe i tvoje. Izbor je opet li~ni. Logici i
zovu ~opora se mogu oduprijeti tek vjernici, i one koje vjera za{titi.
Stoga je ovaj problem ne samo izazov, ve} obaveza za svakog musli-
mana. Onaj koji zna {ta je Bajram, i kako se slavi, mora na}i onog {to ne
zna, i poku{ati ga uputiti. To da ja pri~am tebi, a ti meni, ne mo‘e pomo}i
onima {to bajramskim tereven~enjem ~ine zlo i tebi, i meni, i sebi. Jer, iz
Bajrama, kao centri{ta na{e odli~nosti, treba da se prelije u naredne dane,
kako bismo svukud bili kao u Bajramu.
Ka uputama
U ovom je bajramskom slavlju Bo{njak ubio Bo{njaka. U Zavidovi}ima
je jedan Bo{njak drugog Bo{njaka onesvijestio pa mu glavu razbijao od
pod. ...Kao u ~etni~kom logoru. Alkohol, droga, masovne tu~e, premla}ivanja,
no‘evi, na svakom koraku, u svakom bo{nja~kom mjestu. A sve u ime Ba-
jrama. Dobro, znamo, oni ne znaju {ta je Bajram. Ali, ko je kriv, oni ili mi,
oni – kojima se nismo obratili, ~iju izgubljenost nismo primijetili i razumjeli
kao svoju obavezu, ili mi – koji smo se obra}ali jedni drugima, u punini i
razumijevanju?
Ovo {to se doga|a i jeste i nije islamsko pitanje. Za{to – nije? Zato
{to se doga|a izvan d‘amija. A jeste – zato {to je to atak na vrijednosti i
Bajrama i Bo{njaka, zato {to se zlo ~ini u ime Bajrama, zato {to se od
Bajrama pravi stra{ilo, i za nas, i za na{e kr{}anske kom{ije, zato {to to zlo
~ine djeca sa muslimanskim imenima koja nisu kriva {to su im glave na-
filovane sljepilom.
Ulema i bo{nja~ki intelektualci ne bi smjeli ostati gluhi na sve {to se
dogodilo. Na ‘alost, izuzev Islamske zajednice, mi nemamo ni jednu insta-
ncu koja bi mogla pokrenuti kampanju za za{titu Bajrama od pijanih i dro-
giranih i nasilnih bajramlija. Otud bi bilo lijepo da Islamska zajednica
smogne snage da osmisli seriju tribina, plakata, letaka i drugih formi putem
kojih bi uputila mlade u vrijednosti i zna~enja Bajrama. ...A u kontekstu
doga|aja koje smo tematizirali.
Jer, oni {to ne znaju nisu krivi {to im znanje nisu prenijeli, i {to se za
njihovu svijest nisu borili - oni {to znaju, i {to su du‘ni znanje prenositi i
jednako brinuti i o obra|enim i o neobra|enim dijelovima na{e zemlje.
Bilo bi uistinu zastra{uju}e da utonemo u {utnju i da u {utnji
do~ekamo naredni Bajram.
Broj 182, 3. XI 2006.
228 IZ SAFFA
SAFFA
Bilo bi rahatnije da je islam u Bosni nastavio stazom prethodnih
stolje}a, ali kad ve} nije, kad su ve} tzv. vehabije ostale kao naslije|e
evropskog, posebno britanskog licemjerstva, onda ovoj margina-
lnoj osobenosti treba omogu}iti pravo na razli~itost. ...Ni{ta vi{e, i
ni{ta manje nego {to takvo pravo kr{}anstvo uva‘ava ami{ima, jeho-
vnim svjedocima i raznim drugim ~ita~ima Biblije. Tolerancija takve
razlike ne smije ugroziti pravo doma}ina da odre|uje red u svojoj
ku}i, i otud Rezolucija IZ-e zavre|uje punu podr{ku. Iako je, ~ini
se, iznu|ena.
Maska za ru{enje reisa Ceri}a

Subotom oko podne centar Sarajeva postaje modna pista. Ko god
misli da vrijedi u ovom poludru{tvu ima se prikazati tud i tad. Minule subo-
te bo{nja~ko je dru{tvo bilo zabavljeno bradama i nogavicama. Jer, neki su
bo{nja~ki intelektualci poru~ili da nam prijeti nevi|ena opasnost od brada
i nogavica. [teta {to su tom preporukom marginalizirane mnoge opasne
kreacije i pojave koje su se minule subote pojavile na sarajevskoj modnoj
pisti. Recimo, Titovom i Ferhadijom su pro{le u bobu jednako odjevene
mati i k}i; mati u mini}u, k}i u mini}u, u matere porno ~izme, u k}erke iste,
mati vrti stra‘njicom i za ruku vla~ari ovo jadno dijete koje fata korak i
tr~kara za njenom gu{~ijom glavom. Valjalo je, brate, smisliti pa realizirati
tu kreaciju, da mati i k}i budu jednako odjevene, od glave do pete, a sve
zarad subotnje priredbe. Ali, i ako zanemarimo taj bo{nja~ki polusvijet,
~ije se glave oblikuju ki~erajskim obiljem sa TV Pink i drugih “kula stra‘ara”
bosanske porobljenosti, uo~it }emo na sarajevskoj pisti ~itav niz, mislili
smo, pismenih ljudi. Subotom se, kao na pojavu Dejvida i Viktorije Bekam,
~eka na nastup jednog poznatog bra~nog para, gdje on podve‘e jal roza jal
crvenu kravatu od istog materijala od kakvog je njezina suknja, ili, pak,
{e{ir, veli~ine kao sa~ u Zuhdijinoj buregd‘inici. I, oni tako hodaju, a svijet
se divi i uve~er po sijelima prepri~ava kakvih se sve ljepota nagledao. U
ovoj zdu{noj manifestaciji ki~a i {upljine niko ne vidi nikakvu opasnost za
bo{nja~ki identitet, pa ni za islam – jer to Ferhadijom, uglavnom, hodaju
muslimani; opasnost dolazi od brada i nogavica. [to }e re}i, kad bi bra}a,
tobejarabi, svi odreda naograjsali, pa sebi i ‘enama posa{ivali odijela od
istog estradnog {tofa, pa k}eri obukli k’o i hanume, u mini}e, pa zajmili
subotom izigravati budale po Ferhadiji, problem bi bio rije{en, a islam u
Bosni spa{en. Tako mu ga do|e. Jer, problem je ono {to nije problem, i
obratno.
Cijena opstanka
Nije bilo nikakvog razloga za dizanje dosad najve}e dreke oko tzv.
vehabija. Bila je ta nekakva, vrlo sumnjiva, gu‘vica na Sand‘aku, i to je sve.
Ka‘emo – sumnjiva - jer postoje indicije da je poturena. âk i crnogorski

“Gajret” primje}uje kako se pravi hampa bez razloga: “Osim nesuglasica
teolo{ke prirode, nesporazumi sa ovom, u na{oj zajednici marginalnom
skupinom, ne zaslu‘uju vi{ednevne feljtone koji proizvode stereotipe o
nasilnoj i izopa~enoj prirodi muslimana”. Rezolucija Islamske zajednice o
tuma~enju islama sadr‘i mirnije tonove od onih kakve su intonirali ili
pri‘eljkivali bo{nja~ki intelektualci koji su nadigli hampu na tzv. vehabije.
U pri~i koju raspli}emo, mi se nastojimo pridr‘avati uputa iz Rezolucije, u
kojoj stoji: “Po{tuju}i slobodu mi{ljenja i izra‘avanja i cijene}i kritiku koja
poti~e napredak IZ-e, Rijaset IZ-e poziva sve medije, intelektualce i druge
meritorne pojedince u dru{tvu da pomognu IZ-e na tom putu”. Dakle, ne
‘ele}i se mije{ati u teolo{ki meritum, nastojimo ukazati kako je gu‘va oko
tzv. vehabija vi{estruko sumnjiva, logi~ki klimava, koordinirana i tempirana
iz vi{e i u vi{e pravaca, kako nanosi vi{e {tete nego {to donosi koristi, jer
produbljuje i uslo‘njava podjele me|u Bo{njacima, koje su ba{ danas, na-
kon bratolomija u SDA, dosegle opasnu ta~ku usijanja, koja prijeti da se
preto~i u mafija{ke obra~une sa politi~kom pozadinom.
Gu‘va oko tzv. vehabija se mogla praviti ~im su Britanci, uz dozvolu
Franje Tu|mana, iskrcali prvi kontigent {to pravih a {to la‘nih mud‘ahida,
s ciljem medijskog preoblikovanja i sataniziranja gra|anske platforme Armije
RBiH. Gu‘va se mogla praviti i svaki put kad je Saudija gradila d‘amije po
Bosni, uvjetuju}i {to{ta. Gu‘ve se nisu pravile jer je svako imao svakorazne
interese. O pro{losti i licemjerstvu bi se dalo govoriti. Ali, u tom kontekstu
zanima nas mnogogodi{nja {utnja bo{nja~kih antivehabista koji su protiv
tzv. vehabija progovorili ba{ danas, i to u koordinaciji sa velikosrpskim i
velikohrvatskim medijima. Upitna im je iskrenost, u najmanju ruku.
Bo{nja~ki progon tzv. vehabija u prvi mah djeluje kao sredstvo za
sticanje naklonosti i podobnosti kr{}anskog sistema vrijednosti, a ~ime se
dugoro~no slabe politi~ke i moralne pozicije bo{nja~kog naroda. Satani-
ziranjem i preuveli~avanjem uloge tzv. vehabija, ka‘njava se bo{nja~ki nar-
od. Kad mediji susjednih dr‘ava i naroda od muhe prave medvjeda, to je
razumljivo – jer su njihovi genocidni projekti ovisni od stupnja poganjenja
bo{nja~ke ‘rtve; ali kad srpsko-hrvatske nebuloze valjaju Bo{njaci, pod lo-
gom bo{nja~ke katarze, onda je to providno, jeftino i {tetno. Nemaju se {ta
Bo{njaci o~i{}avati od tzv. vehabija, a ni tzv. vehabije sami od sebe, jer od te
minorne pojave nikog nikad nije zaboljela glava, ni zbog minornosti, ni
zbog ~injeni~nog stanja koje nema veze sa tzv. terorizmom i ekstremizmom.
Sve to ima vi{e veze sa britanskim kolonijalnim teatrom, nego sa islamom.
Jer, ekstremizam je rastegljiv pojam. Recimo, za mene nema gorih
ekstremista u Sarajevu od brojnih tzv. intelektualaca koji se la‘no predsta-
vljaju kao ekskluzivni borci za bosanstvo, multikulturu i sl. Mislim na ko-
jekakve senade, senke, ivane, du{ke, itd. Za{to? Zato {to su oni pla}enici
velikodr‘avnih projekata Srbije i Hrvatske, i {to za ~etni~ke i usta{ke pare
izmi{ljaju tzv. islamski terorizam i progone istinu o genocidnoj agresiji.
Dakle, to {to tzv. vehabije ho}e da odgajaju svoj miruh islama – nije ek-
stremizam, nije radikalizam – to je osobenost. ...Sve dok ta osobenost ne
ugrozi prava drugih. A zasad ih ne ugro‘ava.
230 IZ SAFFA
SAFFA
êtni~ke su i usta{ke osobenosti odve} pregazile tu|e avlije, i odve}
djeluju kao teroristi~ki sistemi u BiH, ali oko tog zla niko ne di‘e nikakvu
dreku. A kako bi i dizao kad se ~etni{tvo i usta{tvo uselilo u institucije
sistema, u medije pogotovo, i otud istiskalo i posljednje trunke domoljublja.
Pravosu|e je najbolji dokaz. Na kadrovskoj ljestvici mo‘e opstati Bo{njak
koji je antimusliman. Sad se ovaj uvjet opstanka {iri na cijeli narod, jer se
ispostavlja da Bo{njaci jedino mogu opstati kao antimuslimani. Kao kod
svakog podrezivanja, kre}e se od gran~ica koje str{e. Kad maknemo tzv.
vehabije, zastr{it }e oni koji idu u d‘amiju, pa kad maknemo sve koji se
vide kao muslimani, onda }emo hvatati nevidljive muslimane, kao 1948. ili
1983.
Pitanje je: za{to Bo{njaci moraju progoniti tzv. vehabije, od kojih
niko nije stradao, a Srbi i Hrvati ne moraju progoniti svoje teroriste od
kojih svakodnevno stradavaju ili strahuju bo{nja~ki povratnici i njihova
djeca? U utorak su u Vitezu hrvatski tu|man-jungeni palicama premlatili
bo{nja~ke dje~ake. I, nikom ni{ta. Je li to cijena bo{nja~kog opstanka? Ako
jeste, onda to nije opstanak, ve} nestanak. Jer, nakon isporuke tzv. al‘irske
grupe, uslijedile su, evo, nove narud‘be. ...Porcija tzv. vehabija, da je na
re{!
Dakako, da ne bude zabune, bilo bi rahatnije da je islam u Bosni
nastavio stazom prethodnih stolje}a, ali kad ve} nije, kad su ve} tzv. veha-
bije ostale kao naslije|e evropskog, posebno britanskog licemjerstva, onda
ovoj marginalnoj osobenosti treba omogu}iti pravo na razli~itost. ...Ni{ta
vi{e, i ni{ta manje nego {to takvo pravo kr{}anstvo uva‘ava ami{ima, je-
hovnim svjedocima i raznim drugim ~ita~ima Biblije. Tolerancija takve raz-
like ne smije ugroziti pravo doma}ina da odre|uje red u svojoj ku}i, i otud
Rezolucija IZ-e zavre|uje punu podr{ku. Iako je, ~ini se, iznu|ena.
Vanjski kreatori
Bo{nja~ki antivehabisti – na ‘alost – nisu otvorili ni jednu olahkotnu
okolnost. Njih ne zanima ni geneza, a znaju je. Ako sam ih dobro razumio,
tzv. vehabije su prijetnja miru. Za{to, ako nisu ni{ta u~inili?! Zato {to bi
mogli u~initi, a dokaz da su spremni na zlo~in su, molim te lijepo: brade i
nogavice. (Bo{nja~ke majke trebaju pripaziti da im sinovima ne okra}aju
pantole, jer bi mogli zavr{iti na Kubi!) Maksima da je svako nevin dok mu
se krivica ne doka‘e i kod nas seli u pro{lost.
Ono {to najvi{e zbunjuje jeste uvezanost bo{nja~kih antivehabista
sa vanjskim faktorima. Primjerice, na internetu se u ponedjeljak, 13. XI,
mogla pro~itati vijest da je izvjesna agencija “Research” upravo objavila
rezultate istraìvanja o tzv. vehabizmu, koje je me|u bosanskim muslimanima
sprovedeno u periodu 21.V – 26. VI 2006. godine. Ne zanimaju nas rezulta-
ti tog istraìvanja, ali nas zanima ~injenica da je istraìvanje vr{eno prije
~etiri-pet mjeseci a da se rezultati objavljuju u jeku hajke protiv tzv. veha-
bija. Ispada da je neko, u inostranstvu, ovu kampanju kreirao mjesecima
prije, {to cijeloj pri~i odri~e iskrenost i spontanost. Ako je to tako, onda su
i oni pucnji u Sandàku kreirani. Trebalo je ispasti da bo{nja~ki antive-

habisti govore od srca, bri`ni i odlu~ni, a ispalo je da su poput gramofo-
nskih plo~a koje na dugme navija neko izdaleka. Napose, upitajmo se koji
su im to mediji otvorili prostor? Isti oni koji godinama ve} udaraju po reisu
Ceri}u.
Bo{nja~ki su antivehabisti, svjesno ili ne, legitimizirali medijske satani-
zacije Bo{njaka koje se sprovode u susjedstvu. U toku ramazana najtira‘niji
crnogorski list “Vijesti” objavljivao je feljton o tzv. vehabijama, a na prvi
dan Bajrama, umjesto ~estitke, stigla je prijetnja sa naslovne stranice: “Bud-
no motrimo na neke imame”. S druge strane, zagreba~ka HINA upravo je
odreagirala na zbivanja oko tzv. vehabija, konfrontiraju}i bo{nja~ke antive-
habiste sa Rijasetom IZ-e: “Dio medija u BiH kao i istaknutih muslima-
nskih intelektualaca dr‘i me|utim kako je za ovakva upozorenja (misli se
na Rezoluciju IZ-e, op.a.) prekasno jer je vehabijski pokret u BiH puno ja~i
nego {to se ovime ‘eli predstaviti”. Odmah potom, HINA donosi presudu:
“Tjednik ’Dani’ tako postavlja pitanje za{to Ceri} i Rijaset nisu reagirali
kada je vehabija Muamer Topalovi} motiviran vjerskom mr‘njom na Ba-
dnju ve~er 2002. godine kod Konjica pobio gotovo cijelu hrvatsku obitelj
An|eli}.” Prisjetimo se, Krug 99 je 2002. tako|er optu‘io reisa Ceri}a za
Topalovi}ev zlo~in, a sada se ta budala{tina vadi iz naftalina.
HINA perfidno odgovornost za navodni ekstremizam tzv. vehabija
upu}uje na Rijaset, {to ukazuje da ne postoji granica na kojoj }e Islamska
zajednica biti dovoljno dobra za na{e kr{}anske susjede. Njima, eto, ne
valja ni Rezolucija IZ-e, koja u valjanoj mjeri osu|uje “neprimjereno
tuma~enje islama” i {titi “originalnost vjekovne tradicije”. Pitanje je jedino
– koliko u svemu ovome svjesno sudjeluju bo{nja~ki antivehabisti? Ili se,
pak, radi o dvojnim interesima: susjedi nastoje preko tzv. vehabija satanizi-
rati Bo{njake, a bo{nja~ki intelektualci, mogu}e, uzdrmati reisa Ceri}a,
imputiraju}i mu odgovornost za izmi{ljenu opasnost, dvojni moral i pove-
zanost sa bradama i nogavicama.
Maska za krajnji cilj

Kako vladaju kolonizatori? Tako {to me|u potla~enim li~nu ambiciju
nadre|uju kolektivnim interesima. Nekome se ~ini da mi~e reisa Ceri}a, da
me}e sebe, a {teta se o~itava na kolektivnoj razini. U politi~kom smislu
nikad nismo bili rapuknutiji po ovim, kolonijalnim, {avovima. Mnogo je
novaca i mo}i na ni~ijoj zemlji, na granici koja nije precizno utvr|ena novom
unutarbo{nja~kom podjelom. Treba se pla{iti pla}enih ubistava, ~udnih
saobra}ajnih nesre}a, kreiranog haosa kakav, recimo, danas vlada u Iraku.
Na{e posljednje upori{te je Islamska zajednica. Pla{imo se da je obra~un
sa tzv. vehabijama samo maska za razvaljivanje Islamske zajednice.
Broj 183, 17. XI 2006.
232 IZ SAFFA
SAFFA
Prof. Ljubica Petrovi} negoduje {to su godinama vode}i ameri~ki
listovi Srbe u karikaturama identificirali sa ‘ivotinjama, poput svi-
nja, krokodila, ajkula, le{inara, te dodaje: “Srbi su masni, ru‘ni,
debeli, neobrijani, zapu{teni. Sa sobom nose no‘ ili nekakvo primi-
tivno oru|e. Uvek pucaju ili napadaju goloruk narod.” Gadni neki
nacionalisti i antisrbi ti Amerikanci!
Karikaturu u proceduru
Od politi~ke i svake druge podjele Bo{njaka ovisi nastojanje srpsko-
hrvatskih partnera iz Kara|or|eva da doka‘u kako su Bo{njaci faktor nesta-
bilnosti BiH, te bi se vrijedilo u planiranju budu}nosti osloniti {to na Srbe,
a {to na Hrvate. A {ta }emo sa Bo{njacima? Njih }e za ruku voditi neko
drugi, po{to nisu sposobni da hodaju sami. Da li je ta nesposobnost stvar
istinskog stanja u Bo{njaka, ili je nametnuta, proizvedena, raznim oblici-
ma specijalnog rata – pitanje je.
Posljednjih sedmica svjedoci smo agresivnog medijskog prikazivanja
uspje{nosti Republike Srpske. Putevi, privatizacije, premijerovi silasci me|u
narod, u fabrike, me|u povratnike... Tamo se politika bavi ‘ivotom. Ovdje,
u nas, glavna je briga kako se glasalo na Glavnom odboru SDA. Mi se brinemo
za njih, kako se oni ne bi morali brinuti za nas. Nebitno je koliko je ova
slika stvarna, a koliko projektirana; bitno je da je slika slikom, a preko slike
se spoznaje svijet. Kako se stvari sada vide, RS je jedna normalna i prospe-
ritetna administrativna cjelina, dok u Federaciji nema snage ni da se sasta-
vi vlast, da vlast vlada, kako god.
I na federalnoj, i na dr‘avnoj razini, glavni su petljanci Hrvati, podi-
jeljeni u dva HDZ-a. To {to ne mogu da se dogovore, odgovara prvo njima,
Hrvatima, a potom i Srbima, jer se slabljenjem ve}eg entiteta i spetljava-
njem dr‘ave ja~a Karad‘i}ev entitet. U BiH u kojoj jedino funkcionira RS,
logi~no je da se povampire ambicije za tzv. tre}im entitetom. ...Koji je,
dodu{e, samo formalno umrtvljen, dok u stvarnosti nikada nije ni prestao
‘ivjeti.
Otud ka‘emo da unutarhrvatske podjele odgovaraju svehrvatskom
jedinstvu. I otud je te{ko vjerovati da podjela Hrvata na dva HDZ-a, i sve
{to je uslijedilo poslije, nije tek teatar koji treba da oslabi bh. dr‘avu i
dublje obesmisli Federaciju.
Bo{njaci, logi~no, nisu u poziciji da prema sebi navijaju hrvatsku
politiku, ali bi morali biti sposobni da tu politiku prepoznaju i osude u
njenim prikrivenim, dvoli~nim karakteristikama. Hrvati rove iza le|a, sa
Dodikom politi~ki {vercuju, a Bo{njaci se prave da ni{ta ne vide i da je sve
u redu. K’o vele, ako bismo kriti~ki zanovijetali, Hrvati bi se mogli naljutiti,
zahatoriti nam, pa jo{ gore zajmiti zijane da ~ine. Fala im i na tome {to su
toliko fini pa da okolokole hrm-grf-brlj. [ta bismo da su k’o Dodik pa da
otvoreno, bez uvijanja, hrm-grf-brlj?

Siromah a po{ten
Milorad Dodik je prvi srpski politi~ar koji se nakon Radovana Karad‘i}a
uspio nametnuti kao lider bosanskih Srba. Liderstvo u svakako privatnom
SNSD-u, u Vladi RS, odve} su ispod apsolutisti~ke razine koju je uzjahao. S
obzirom da u druga dva naroda ne postoji lider sa takvim nacionalnim,
kohezionim, nadstrana~kim dometima, Dodik se name}e kao prvorazredna
politi~ka figura ove zemlje. [to se Srba ti~e, on je danas ja~i nego Karad‘i}
ju~er, jer je Karad‘i} bio Milo{evi}eva sjena, a Dodik nema nikoga nad gla-
vom. Sude}i po njegovom statusu u beogradskoj “Politici”, on je va‘niji od
svih srbijanskih politi~ara. Kakav Tadi}, Ko{tunica, Nikoli}!? Dodikove su
slike, izjave, kolumne u vrhu udarnih strana najstarijeg srpskog lista. On
srpstvu pripovijeda o svome titolikom djetinjstvu: “Mi, seoska deca, nismo
imali previ{e vremena za igru i razbibrigu, valjalo je pomagati roditelji-
ma...” Savr{en lider: siromah, a po{ten. Od njega se o~ekuje da brani i vodi
srpstvo. Jakako, ovo ujedinjeno, ovo koje se ne dijeli na ovu i onu stranu
Drine.
Kada govorimo o nu‘nosti reagiranja na velikosrpske i velikohrva-
tske burgije oko BiH, obi~no prozivamo bo{nja~ku politiku, a ne bo{nja~ku
javnost. Jer, ova politika, iako neuhvatljiva u konturama, ipak postoji, a
bo{nja~ka javnost, odve} ne postoji, jer su uni{teni i njeni zameci u vidu
nekoliko poga{enih listova. U za~epljenom prostoru koji bismo nazvali
javno{}u, bo{nja~ki intelektualci imaju motiva da se bave sataniziranjem
tzv. vehabija, da tako daju doprinos svjetskoj antiislamskoj histeriji koja
guta i bo{nja~ki narod; ali, nemaju motiva da se suprotstave s-h operaciji
dokusurivanja bh. dr‘ave. Jer, mnogi bo{nja~ki intelektualci u javnom pro-
storu jo{ postoje jedino zahvaljuju}i s-h medijima, u Sarajevu, i izvan, te
kao {ansu vide pla}eni~ko sluganstvo u razarateljskom pothvatu. Alternati-
va ovome je da javno ne postoje, kao {to decenijama, u vrijeme komuni-
zma, nisu postojali brojni bo{nja~ki autori. Tada nisu postojali oni izvan
partije, kao {to danas ne postoje oni koji su odbili privilegije iz fonda za
satanizaciju Bosne i Bo{njaka. Nije zalud ameri~ki Predsjednik rekao: “Ko
nije s nama, taj je protiv nas!” Staljinova, original!
Narod bez javnosti

Naspram varijante da se postoji, be{~a{}em, i da se bude precrtan,
zbog ~asne {utnje, postoji jo{ jedna mogu}nost, u vidu borbe na nekom od
skromnih, preostalih frontova, ali to je ve} osje}aj koji iziskuje ‘rtve. Jer,
danas je ka‘njen i progonjen i izlo‘en svakovrsnim opasnostima Bo{njak
koji slobodno, kriti~ki, bosanski i muslimanski misli. Otud ne mo‘emo
ra~unati na bo{nja~ku javnost, mada nam je i dalje nejasno kako jedan
narod mo‘e postojati bez svoje javnosti. Mo‘da i mo‘e, ali u nestajanju.
No, u tom op}em odumiranju mnogih vitalnih funkcija, ili onih koje
je tek trebalo izgra|ivati u Bo{njaka, postoji jo{ bo{nja~ka politika, kao
prostor nalik na oblak, vidljiv i neuhvatljiv. Makar bi tu nekoga trebale pogodi-
ti, recimo, Dodikove izjave za beogradske medije. Dodik u jednoj re~enici
ka‘e da je “Silajd‘i} politi~ki odgovoran za izbijanje rata”, a u drugoj da je
234 IZ SAFFA
SAFFA
Silajd‘i} “zaostao iz rata i iz njega ne mo‘e izi}i”. Ako samog Silajd‘i}a i
njegove lezihljebaro{e iz Stranke za BiH ne tangiraju ove opasne optu‘be,
za{to bi se nas ticale?! Oni haman misle da svako zna kako Dodik kleve}e i
la‘e, a ne znaju da se predod‘ba o nekome ili ne~emu gradi, kao ku}a. Za
godinu-dvije i sami }e Bo{njaci povjerovati kako je bo{nja~ki ~lan
Predsjedni{tva najve}i problem. Jer, Dodik }e ponavljati svoje, a bo{nja~ki
}e politi~ari jordamiti po historijskim prostorima. Jo{ uvijek nisu nau~ili da
historiju pi{e onaj koji ima para, a mi, ovdje, nemamo para ni za {tampa-
nje novina. Kad dopustimo da ~ujemo i od{utimo optu‘bu da je “Silajd‘i}
odgovoran za izbijanje rata”, mo‘emo vala u nju i povjerovati, jer samo
istina ne iritira. No, ona optu‘ba da Silajd‘i} ne mo‘e izi}i iz rata mogla bi
biti u korelaciji sa najnovijim agresorskim i genocidnim porukama iz Beo-
grada. Oni preko Drine poru~uju kako niko nema pravo re}i da Srbi ponovo
ne}e ratovati, {to se u kontekstu najave otcjepljenja RS u slu~aju da Kosovo
dobije suverenitet, doima kao predskazanje novog rata u BiH. Budu}i da
su hudi Srbi vazda napadani, pa se morali braniti i ~initi genocide, tako im
je i u ovom novom ratu potrebit neko ko }e ih napadati. Prona{li su
Silajd‘i}a koji, eto, ‘ivi u ratnim vremenima, i ratna vremena pri‘eljkuje, za
razliku od mirotvorca Dodika i drugih srpskih mahatmi. Taman je tako rahme-
tli Alija imao svoje d‘ihad-ratnike, a u {ta je svjetski tv auditorij jo{ tada
ra|e vjerovao nego u ~etni~ke zlo~ine. Zato niko u nas nema pravo re}i da
Srbi ponovo ne}e ratovati protiv bo{nja~kih civila, ‘ena, staraca i beba. Niti
iko ima pravo re}i da su Srbi ikada prestali ratovati protiv Turaka, {to su
ustanovili i svjetski psihoanaliti~ari koji se bave izu~avanjem transgeneraci-
jskih trauma. Doga|aji se odvijaju na istim talasnim du‘inama, s tim {to ih
mi ne osjetimo, i ne}emo da ih osjetimo, dok ne fasujemo bol.
Karikiranje Srba
Biv{i ameri~ki ambasador Vilijem Montgomeri objavljuje jedan isti
tekst u nekoliko novina na Balkanu. U posljednjem je napisao da Zapad
ne}e uspjeti civilizirati Srbe. Kad bi Zapad u to povjerovao, mo‘da bi Bosna
imala vi{e {anse. Na{ je strate{ki interes da Zapad razumije Srbe, jer }e
bolje razumjeti puteve do trajne stabilnosti Balkana. Puteva za razumi-
jevanje je napretek. Ali, nema puta da mi sami sebe razumijemo: ‘elimo li
opstati ili nestati?!
Uistinu je {teta {to se kod nas nema ko zainteresirati za kapitalnu
zbirku karikatura koje su u ameri~kim listovima od 1992. do 2000. obja-
vljene na temu Srba i balkanskih ratova. Prof. Ljubica Popovi}, sa Unive-
rziteta u Ne{vilu, bila je povrije|ena prikazivanjem Srba, pa je po~ela sku-
pljati karikature. Skupila je preko 2.000 karikatura o Srbima. Njena kolekcija
je nedavno predstavljena na jednom skupu slavista u Va{ingtonu, ali se nije
na{ao ni jedan izdava~ koji bi to {tampao.
Prof. Petrovi} negoduje {to su vode}i ameri~ki listovi Srbe u karikatura-
ma identificirali sa ‘ivotinjama, poput svinja, krokodila, ajkula, le{inara, te
dodaje: “Srbi su masni, ru‘ni, debeli, neobrijani, zapu{teni. Sa sobom nose
no‘ ili nekakvo primitivno oru|e. Uvek pucaju ili napadaju goloruk narod.”

Gadni neki nacionalisti i antisrbi ti Amerikanci! Da je neki bosanski
autor tako tretirao Srbe i njihovu politiku odve} bio zavr{io kao mud‘ahidski
elemenat. Ovako, ~inila je to kompletna ameri~ka javnost, koja je pokazala
da zna razumjeti razliku izme|u agresora i ‘rtve. A da li to zna i ameri~ka
politika, drugo je pitanje. Za nas bi bilo veoma zna~ajno da ovakvu jednu
zbirku karikatura dugoro~no koristimo kao sredstvo u odbrani od veliko-
srpske politike, koja se, dakle, u ameri~koj javnosti godinama ismijava kao
divlja~ka. Posebno bi ameri~ki diplomati na Balkanu trebali biti osjetljivi
na stav ameri~ke javnosti, koji je jasan i neformalno obavezuju}i: onaj ko
podr‘ava velikosrpsku politiku podr‘ava barbare koje je osudila ameri~ka
javnost. Ne treba biti bogzna pametan pa uo~iti kako nema nikakve razlike
izme|u onoga {to su bo{nja~kom krvlju zacrtali Milo{evi} i Karad‘i}, i ovoga
{to realizira Milorad Dodik.
[ta nam u cijeloj pri~i nedostaje? Konkretno. Ko }e se to u Bo{njaka
zainteresirati da do|emo do te zbirke karikatura, da je otkupimo i ~uvamo
kao nacionalno blago, kao vakcinu protiv srpskog genocida, te da taj mate-
rijal {tampamo u zasebnoj knjizi, da knjigu dijelimo zapadnim diplomata-
ma, i da svjetsku politiku prema BiH kontinuirano upozoravamo kako srp-
ska politika u BiH i izvan BiH nije izmijenila svoje genocidno bi}e? Ima li u
Bo{njaka ikoga ‘ivog?!
Nema.
A taman smo htjeli raspredati kako bi bilo dobro da se na jednom
okruglom stolu, u na{em glavnom gradu, sagleda kontinuitet i besmisle-
nost ideje o trampi kosovskog suvereniteta za otcjepljenje RS.
Broj 185, 15. XII 2006.
236 IZ SAFFA
SAFFA
Suverenitet zvuka je usisan u grmljavinu srpskih i hrvatskih ratnih
kora~nica koje okupiraju vazdu{ni prostor nad {ehidskim mezarista-
nima. Iza ovih kora~nica stoje pare, stoje mediji, stoji logika ‘ivoti-
njskog carstva. Iza Bo{njaka vi{e ne stoji ni Bog, jer ni Bo{njaci, u
kriti~noj masi, ne stoje iza Boga, pa je logi~no {to im trivijalna
bo‘anstva, u vidu Cece&Dragane, ne}e pru‘iti uputu i za{titu. Kako
Bo{njake uputiti da vjeruju svojoj vjeri jer im ni jedna druga ne}e
biti majka?
Na kraju godine
U posljednjem pro{logodi{njem broju u ovoj smo kolumni objavili
izvode iz moga rukopisa “Ljetopis 2005”. Kao {to je pisano, cijelu 2005.
godinu pratio sam dnevni(~ki)m komentarima, a rukopisu je pridodato oko
150 zapisa iz rubrike “Defter hefte” koja je izlazila u “Saffu”. Na kraju ove
godine nemamo takvog rukopisa, jer se ispostavilo da savremeni ljetopisi
nikome ne trebaju, da ih je iscrpljuju}e pisati, da uloèni napor nema odje-
ka. Izuzev “Saffa” i nekoliko listova u dijaspori, niko nije napravio prikaz
knjige koja oìvljava jedan ànr za koji se misli(lo) da je mumificiran u
knjièvnoj historiji. A da je Ivan Lovrenovi} napisao: xjghvhbhfywkfkgkz –
oglasila bi se zvona i topovi. Svejedno, vjerovatno }e nekada nekoga zani-
mati kako je izgledala 2005. godina. ...Iz vizure “apostola vehabija”, {to za
moju multilateralnu likovnost re~e Hafiz Re{idovi}.
ûdovi{te od stvarnosti
Po{to nisam bio obavezan da cijelu godinu sjedim za ra~unarom i
izigravam ljetopisca, bio sam slobodan da 2006. godinu provedem aktivni-
je i atraktivnije. Listam svoj kalendar i vidim da sam u 2006. godini imao
35 istupa pred publikom, {to tribina, a {to promocija, izvan tuzlanskog
kraja. Dalje, gledam, imao sam desetak intervjua na regionalnim i dr‘avnim
televizijama. I jo{ nekoliko za “mud‘ahidske” tv ku}e. Ispade da sam gotovo
dva mjeseca u toku 2006. godine proveo putuju}i. I sve to sa golfom dvo-
jkom, dizela{em, proizvodnja 1985, za kojeg mi niko ne vjeruje da na otvo-
renom, prema Zenici recimo, tro{i manje od ~etiri litre! Kad bi ovo znali
oni {to obra~unavaju putne tro{kove, totalno bi zglajzo, jer sam dobro
profitirao na ~injenici da moja deva tro{i duplo manje od zara~unatog.
Trijest maraka tam, dvajest maraka vam, pa ispade da {tipam bolje po dize-
lu od prosje~nog kamiond‘ije. Ja, osobno, kao Europljanin&intelektualac.
[ala mala.
Helem... Kakva je to prijeka pri~a pa da ja, svaki osmi ili deveti dan
svoga hodanja ‘ivotom, otkidam od djece, ‘ene, ku}e, kako bi po maglovi-
tim bosanskim no}ima i drumovima juri{ao na krive Drine? Postoji li ta
pri~a igdje vi{e osim u mome uvjerenju - da danas 200.000 }urki ima ve}u
tr‘i{nu, a time i politi~ku vrijednost, nego 200.000 bo{nja~kih glava, te da

je ta naopakost stra{no upozorenje da nestajemo, jer se na nas ne ra~una
ni u neprijateljskim, a ni u na{im glavama?!
Kad bi se tebi desilo da ti bokal ispadne, gruhne od zemlju, razbije
se, a da ne ~uje{ nikakva zvuka, ja{taradi nego bi pretrnuo. [ejtanska {e-
tnja. Zastra{uju}a su ta na{a gruhanja i buke raspadanja, bez zvuka, unutra
i izvana. Hajde {to {ute katili, ve} {ute i ‘rtve, k’o, svejedno im.
To ~udovi{te od stvarnosti posljednjih je godina uzrok mojim hoda-
njima. Nastojim razmagliti taj fenomen o bo{nja~kom pojedincu i njego-
vom kolektivitetu, koji nisu zainteresirani za ‘ivot, pa se rahat, kao da se
radi o ispijanju kahve, prepu{taju umiranju.
Danas je lak{e ponuditi rje{enja za bo{nja~ki izlazak iz }orsokaka, nego
li razumjeti za{to to Bo{njaci ne ‘ele ‘ivjeti. Ovdje se ‘ivi zato {to se mora, a
ne zato {to se u‘iva u ‘ivotu. Graditeljski nerv je i{}eran i iz mutvaka.
Preimu}stvo ima rastvaranje, rastakanje, razvaljivanje. Sve ne{to sa: raz. Pone-
ko pone{to batrga, ~upa, vi{e zbog sebe, jer mu je pesnitavo prepustiti se
parazitisanju kao bitisanju; ali, kolektivna te‘ina vu~e dnu. Lahko bismo se
oslobodili givihta koje su nam naka~ili, tipa tzv. islamskog terorizma, ali,
kada bismo se htjeli osloboditi givihta kojima se kitimo, k’o |erdanima, u
vidu uvjerenja da nismo sposobni ni za {ta osim da slu{amo {ta }e nam ravno-
pravniji kazati: hajd’ sad ’vuda, hajd’ sad ’nuda, hajd’ sad nikuda.
Hasta smo u volji. A volja se sti~e. Odgaja. Ho}u ovo, ne dam ono!
Hudam smo u govoru. I govor se zida, k’o ku}a. A u nas je, kao narodna
vrlina, zazi|ivana {utnja. Te gledaj pridase, te smijerno, te sabur, te stotinu
{arafa sa kojima se ne mo‘e ni{ta za{arafiti. Sve otpada!
Kada sam onomad tiskao i stiskao projekat Bo{nja~kog dijaloga,
upravo sam mislio na odgajanje kulture govora u Bo{njaka. Zamisao da se
okupljamo i razgovaramo, da prevazilazimo genetski usud u{utkanosti, ali
i informativnu blokadu, zgasnula je u za~etku. Ko je vidio otvarati usta, a
nigdje sofre?! Zato smo nastavili {utjeti, dok su nas oni nastavili ~erupati.
Trenutno uop}e nije bitno {ta mi mislimo, jer o tome {ta mi mislimo svaka-
ko odlu~uje neko drugi, po{to smo mi posvjedo~ili da ne postojimo, ni
uzdu‘, ni poprijeko, osim u vazdu{astim elementima.
U divljini su opipljive ~eljusti i kand‘e, snaga i brzina. U divljoj civi-
lizaciji 21. stolje}a opipljive su pare, preko para i mediji za oblikovanje
demokratske volje, cijene se kartogrami sa iscrtavanje svoga i ucrtavanje
tu|eg... Po strani se mo‘e ostati samo kao ‘rtva. Sjedi zeko, tolerantan,
gricka mrkvu; {ta ga briga {to su zvijeri kolo zaigrale; kad ga rastrgaju, svi }e
zeki ~estitati {to je bio dostojanstveni hipik. Niko u prirodi ne ostaje po
strani, jer se svi trude da ne budu ‘rtva. Svi osim nas. Zato smo mi natpri-
rodni. [ta bi “nebeski narod” bez nas?!
Od nastajanja u nestajanju
Umiru ‘ivotinjske vrste, umiru jezici, umiru rijeke, umiru, preta~u se i
ra|aju se narodi, umirali su muslimani u [paniji, nakon 800 godina, pa za{to ne
bi umirali i muslimani u Bosni, nakon 500 godina?! Kad se zamandale pritoke
smisla, obesmisli se narod. Bo{njaci ‘ive u nestajanju, otkad su nastali.
238 IZ SAFFA
SAFFA
Na smrt se ne mo‘e uticati, ali mo‘e na dugovje~nost. Mo‘da su
muslimani [panije mogli i danas ‘ivjeti da su bili slo‘niji i svjesniji opasno-
sti koja prema njima ide. Mo‘da smo i mi mogli danas biti u Podrinju da
smo generacije o{trili na iskustvu genocida. Dugovje~nost ovisi od volje, a
volja proizilazi iz svijesti o mogu}nosti i smislu bitka. Mnogo je zlobe usmje-
reno protiv Bo{njaka, i otud izvire bo{nja~ka tanatomanija. Ta strast za
odumiranjem, koja se ogleda i u nepo{tivanju svoje vjere i tradicije, u
bje‘anju od sebe, pojava je tu‘na i porazna. Upozoravamo na to, godinama
ve}, ali na{e rije~i nemaju odjeka. Stvarnost vi{e nema odjeka.
Suverenitet zvuka je usisan u grmljavinu srpskih i hrvatskih ratnih
kora~nica koje okupiraju vazdu{ni prostor nad {ehidskim mezaristanima.
Iza ovih kora~nica stoje pare, stoje mediji, stoji logika ‘ivotinjskog carstva.
Iza Bo{njaka vi{e ne stoji ni Bog, jer ni Bo{njaci, u kriti~noj masi, ne stoje iza
Boga, pa je logi~no {to im trivijalna bo‘anstva, u vidu Cece&Dragane, ne}e
pru‘iti uputu i za{titu. Kako Bo{njake uputiti da vjeruju svojoj vjeri jer im ni
jedna druga ne}e biti majka? Sve je manje nade da bi se takav zahvat mogao
o~ekivati, jer je sve vi{e odnaro|enih i odvjerenih bo{nja~kih ringi{pilskih
glava.
Ova je golema pri~a nastala zbog moga upita da li mi je vrijedilo
pedesetak dana putovati po 2006. godini, s nijetom da na{em narodu
poku{am prenijeti da {kola opstanka nije glomazna mudrost, ali jeste insti-
tucija, jeste aktivno ~injenje i odricanje, te da taj nauk treba elegantno
preslikati od na{ih prvih kom{ija Srba i Hrvata. Da se osjetio makar mili-
metar pomaka u tzv. bo{nja~koj politici, u javnosti, smatrao bih da sam
ne~emu doprinio. Ovako imam utisak da je sve ~injeno, i prije 2006. godi-
ne, bilo uzaludno, jer zlokobna ti{ina postaje dublja i grublja.
U tome sam smislu dobio i dvije osobne potvrde. Prvo, kao {to naro-
dne mase znaju, nisam pro{ao na tim izborima za Parlament BiH. Pri~a se
da su moje glasove pokrali komunisti u Tuzli, ali sumnjam. Prije }e biti da
se narod upla{io. Nije bitno. Uvjeren sam da sam danas vi{e ja trebao
narodu, nego narodno povjerenje meni. Zato }e moja prva ponuda ostati i
posljednja. Jesam li to povrije|en? Naravno. Zbog naroda koji je povrije|en.
Drugo, u narednih 18 mjeseci moja }e porodica dobijati po 300
maraka manje, koje }e se zakonom sile skidati sa moje pla}e u ustanovi u
kojoj radim. Velike su to pare za nas. Po presudi Kantonalnog suda u Sara-
jevu otpla}ujem kaznu od 4.900 maraka direktno na ra~un smijenjenom
{efu FOSS-a Muniru Alibabi}u. Jedini sam autor u BiH koji je ka‘njen ova-
ko, katilski, i to zbog teksta o tzv. aferi dr‘avni udar. FOSS objavio da
Lagumd‘ija i Alibabi} spremaju destabilizaciju SDA u vlasti, a ja komenti-
rao obavje{tenje ove dr‘avne slu‘be. Kriv sam ja, a nije kriva dr‘avna slu‘ba
koja je plasirala tu vijest!!? Napose, tu kaznu su ve} platile novine u kojima
je tekst objavljen. @rtva sam pravosudne torture nad slobodom mi{ljenja,
koja je opasna utoliko {to }e dati rezultate.
Evo rezultata: ja ne mogu svojoj djeci otimati od usta za interese
bo{nja~kog naroda koji stoji ukopan k’o slon u pustinji! Ja ve} sada, nakon
otimanja prvih 300 maraka, imam konkretan problem kako da zakrpim

pukotinu u ku}nom bud‘etu. Nemam rje{enja. Ni u ovom “Saffu”, koji se
navodno prolama od saudijskih para, osam mjeseci ja nisam primio ni di-
nara.
Je li ovo kuknjava? Nije. Ve} znam da je Bo{njak u nevolji sam. Da se
nema u koga, osim u Boga, uzdati. Pri~a nadilazi moje nevolje, jer se ispo-
stavlja kao receptura za ugro‘avanje slobode misli. Vi{e se ne}e ka‘njavati
samo nepodobne novine, ve} i nepodobni autori, kojima }e socijalna egzi-
stencija postati limitiraju}i faktor u odabiru tema i u slobodi govora. Auto-
cenzura je najsavr{enija institucija totalitarizma.
Na kraju slova
Ko zna koliko je kazni za neistine i klevete do sada izre~eno listu
“Slobodna Bosna” i njenom kriminalnom, privatiziranom tv izdanju “60
minuta” koje emitira javni rtv servis? Sude}i po kaznama, ovi bi mediji dosad
trebali bankrotirati. Ali, neko uporno sanira gubitke {to ih proizvodi ideolo{ki
i idiotski neprofesionalizam. Kao i fizi~ka, tako i medijska likvidacija ima
svoju cijenu. Nekome se isplati uloìti hiljade eura u bla}enje ljudi i po-
java. No, narud`ba se mora uklapati u ideolo{ki profil okupiranog medi-
jskog sistema. Zato se na FTV sataniziraju bo{nja~ki patrioti, a nikada niko,
recimo, iz SDP-a. Zato je Bakir Hadìomerovi} promaknut za urednika FTV,
zato je progla{en tzv. novinarom godine, u izboru banjalu~kih “Nezavisnih
novina”, o istom tro{ku o kojem je Milorad Dodik, majstor referenduma za
otcjepljenje, progla{en za tzv. li~nost godine. Zato FTV emitira prave pra-
vcate spotove o liku i djelu tog tre}eliga{kog ideolo{kog novinara, u kojima
je on, bejagi: hem roker, hem idol, hem filozof – {to je apsolutisti~ki obrazac
kakvog su ispoljavali Sadam Husein, Muamer Gadafi i Saparmurat Nijazov,
nastoje}i da se prikaù i kao knjièvnici. Preko malog Bakira, njegovih anti-
novinarskih hraljanja i slave koju mu ukazuju projektanti dejtonske Bosne
iz Kara|or|eva, mogu}e je {to{ta pro~itati i do~itati. Recimo, uo~ljiv je
profil èljenog Bo{njaka iz budu}nosti. ...Bo{njaka koji to i nije, jer mu
naroda nije.
S druge strane je ova moja ili tvoja pri~a. Mogli bismo je obilje‘iti
kao poku{aj, ili kao spontani poba~aj. Ne govorimo o kvalitetu, ve} o rea-
lnosti. Mo‘da bi trebalo di}i ruke od svega i prepustiti nas “liderima
budu}nosti”, Zlatku, Bakiru, Muniru... Mo‘da smo ve} prepu{teni, a samo
nam se - preko ovih slova - ~ini da nismo.
Trebalo bi i slova pustiti kraju, na kraju - godine, i dogodine. Njih
nije obesmislio smisao, ve} besmisao bo{nja~ke oravnodu{njenosti.
Broj 186, 29. XII 2006.
240 IZ SAFFA
SAFFA
Bo{nja~ki lideri i njihovi podre|eni, kao u ru‘nom snu, va‘ne
dr‘avni~ke funkcije gone od sebe, }eraju ih, i{kaju i mar{kaju, jer
im se prikazuju kao zaobadane krave, koje ih ho}e napasti i pro-
bosti u njihovom politi~arskom, lezihljebaro{kom rahatluku.
Bo{nja~ka politika ne zna {ta bi s vlasti, jer nema nikakvog unuta-
rnjeg ure|enja i cilja. Zato su se komi~ni lideri ove tragi~ne poli-
tike izborili za ministarstva kojih bi se postidio i Mehmed Spaho u
Kraljevini SHS.
Andaluzijski tabut
Bo{njaci su i u kraljevinskim vladama znali imati ministra. Po je-
dnog. Taman za tad, s obzirom kolika je i kakva je zamlja ta bila. Jedan po
jedan, Mehmed Spaho. ...Te ministar trgovine i industrije, te saobra}aja, te
finansija. Bivalo je to grdno vrijeme za Bo{njake. Ovamo im otimaju ze-
mlju, protjeruju ih, u Sand‘aku ih ubijaju i biju, a njihov predstavnik sjedi
u Beogradu i biva glavni za kraljevinske pare. U odnosu na genocidnu stva-
rnost, golemo je bilo da ikakav musliman i{ta bude. A jo{ golemije je bilo
kad je u Titovom vaktu D‘emal Bijedi} u tri mandata bivao premijer savezne
vlade. U tolikoj i takvoj zemlji.
Kad danas sve preberemo skoro pa da ispade kako su Bo{njaci bolje
politi~ki stajali, {esti po redu, u raznim Jugoslavijama, nego {to danas sto-
je u Bosni i Hercegovini u kojoj su, k’o biva, najglavniji u selu. Na ovu nas
pomisao upu}uje {okantna raspodjela ministarskih mjesta nakon poslje-
dnjih izbora. To {ta su bo{nja~ki politi~ari nafatali za sebe, u ime nas, pa to
bi i Mehmed Spaho odbio! Kao poni‘enje.
Ne}emo nabrajati kape i njihove glave, jer su se ti spiskovi mogli ~itati
u dnevnoj {tampi, niti }emo dokazivati o~itosti; recimo - kako ministarstvo
odbrane i sigurnosti nema ni pribli‘an zna~aj ministarstvima u kojima se
vode poslovi finansija i komunikacija; niti koliko je mahnito jedino opipljivo
bo{nja~ko ministarstvo, ono vanjskih poslova, dati Svenu Alkalaju, jednom
bezli~nom lezihljebaro{u, za kojeg se ve‘e mno{tvo, vje{to zata{kanih, sumnji-
vih poslova iz osmogodi{njeg perioda koliko je izigravao padi{aha u na{oj
Ambasadi u Va{ingtonu. Sve te, i razne druge mjere i usporedbe mo‘e izvesti
svako za sebe, jer je to stvar logike i elementarne pismenosti.
Nas zanima sr~ika problema: kako je mogu}e bilo da bo{nja~ki
politi~ari toliko obnevide pa da ne razumiju da dobrovoljno uzimaju mrv-
ice vlasti, ministarstva u kojima se ni{ta ne odlu~uje, ve} se samo figurira i
izigrava prisustvo u vlasti; kako oni, haman politi~ki pismeni, nisu razumje-
li ono {to danas razumije svaki samosvjestan Bo{njak, a to je da su Bo{njaci
politi~ki obezvla{teni – svojom voljom! - {to je posljednji ekser na andalu-
zijskom tabutu, nakon {to su ostali bez oru‘ja, imovine, medija...
Bo{njacima su kao ratni trofeji ostali jedino jo{ operutani ‘ivoti, koji u
poni‘enju, a pogotovo u samoponi‘enju, ne zna~e vi{e ni{ta.

Dakle, za{to izabranici narodnog srca, ti bo{nja~ki lideri, nisu htjeli
konkretnu, punokrvnu, mu{ku vlast, ve} su tra‘ili, i uz podsmijeh dobili -
zve~ke?
Kadrovski turbo-folk
Staro i ofucano opravdanje za sve proma{aje bo{nja~ke politike je
navodna nu‘nost ~injenja ustupaka u vi{em interesu funkcioniranja bh.
dr‘ave. Primjerice, ako mjesto dr‘avnog premijera ne prepustimo SNSD-u,
mogao bi se naljutiti Dodik, te bije‘ati od formiranja vlasti, a dr‘ava bez
vlasti nije dr‘ava, pa smo ga nadrljali. Sli~nih obrazaca u bliskoj pro{losti
imamo hi~me. Stalno: ustupci!
Narod je mislio da je Haris Silajd‘i} taj koji }e prekinuti zlokobnu
tradiciju nekriti~kih ustupaka. Zato ga je i izabrao, naspram Sulejmana Tihi}a
koji je ustupak sam po sebi. A Doktor je Haris odmah izabrao Svena Alkala-
ja za ministra vanjskih poslova, iako to od njega niko nije tra‘io. Lokalni
bife-teoreti~ari nabacuju pri~u kako je to mudar potez, jer je taj Alkalaj
Jevrej pa }e bejagi preko jevrejskog uticaja pomo}i Bosni. Ma to su politi~ke
safunice! Bio je taj Alkalaj Jevrej i dok se razvla~io po ambasadorskim fote-
ljama u posljednjoj deceniji, bio je Jevrej i prije nego {to ga je Doktor Haris
ustoli~io na bo{nja~ku funkciju, pa nismo od tog njegovog jevrejstva vidjeli
nikakva hajra. Da bogdom jesmo.
Da ne bude zabunluka, mi ovdje nemamo ni{ta protiv da neki Jevrej, ili
Ciganin, ili Italijan, ako treba, bude ministar vanjskih poslova, da mu se
dadne pozicija na kojoj bi trebao biti ~ovjek sa bo{nja~kim imenom; ~ak {ta
vi{e, nije zgoreg da se pomalo i tako svjedo~i bosanstvo, tako {to }e bo{nja~ka
mjesta pripadati manjinama, pa ~ak i Srbima i Hrvatima; mi smo tolerantni i
otvoreni, u razumnoj mjeri. No, mi smo protiv nepismenosti, neprincipije-
lnosti i mahalske lafine, kakva je do sr‘i iskazana u Silajd‘i}evom imenova-
nju ovog mlitavog, u diplomatskim krugovima kompromitiranog i ni~im pose-
bnim dokazanog Svena Alkalaja. Ta budala{tina od imenovanja, taj politi~ki
ki~, treba da ubijedi mahalske glave kako Doktor Haris vidi dalje i dublje od
ostalih, pa }e ‘rtvovati bo{nja~ki za jevrejski kadar. Ho}emo re}i: nije Sven
Alkalaj metnut za ministra vanjskih poslova zato {to je kvalitetan, ve} zato
{to je Jevrej; njegovo jevrejstvo nije tema koju smo mi nametnuli, ve} tema
koju je nametnuo Doktor Haris svojim politi~kim turbo-folkom.
U vremenima kad se Evropa poku{ava definirati kao tzv. kolijevka
kr{}anstva, u kojoj bi jevreji i muslimani trebali dobiti status podstanara,
muslimanska je i jevrejska saradnja od velike va‘nosti. Vi{e je pro‘etosti
izme|u jevrejske i bo{nja~ke ‘rtve, u odnosu na evropsko be{~a{}e, nego li
{to ima pro‘etosti u nastojanjima, o kojima je pisao publicista N.Omer, da
se jevrejstvo, kroz cionizam, poistovijeti sa “odabranim/nebeskim” i okrva-
vljenim velikosrpstvom. Mnogo je razloga za reafirmaciju i produbljavanje
vi{estoljetnih bo{nja~kih veza sa Jevrejima. Pogotovo danas kad i jednom i
drugom narod prijeti ‘ivot pod kiriju u evropskoj domovini. Ali, ne ovako,
putem minoriziranja izvrsnih bo{nja~kih kadrova za ra~un prosje~nosti Sve-
na Alkalaja!
242 IZ SAFFA
SAFFA
Za{to je bitan ovaj primjer? Zato da bismo ustanovili kako je bo{nja~ka
politika mahnita i tamo gdje od gotovine pravi veresiju. ...A kamo li tamo
gdje bi se trebalo boriti za pozicije.
Eto, dobili smo Ministarstvo vanjskih poslova, koje je za nas najbitnije,
iz dva razloga: prvo, jer smo narod progonjen klevetama za tzv. islamski
terorizam; drugo, {to od me|unarodnog statusa BiH ovisi status Bo{njaka.
Ni na jednom, ni na drugom planu, Silajd‘i}ev izabranik ne}e u~initi ni{ta,
jer nije u~inio ni dosad, makar u ma kakvoj izjavi za javnost, gdje bi se
deklarirao kao ~ovjek od na{eg povjerenja. Dobili smo izuzetno va‘no Minis-
tarstvo i istog ~asa ga ispustili iz ruku. ...U ime {upljeg vizionarstva. To
bo{nja~ko marginaliziranje kvalitetnih Bo{njaka, zastra{uju}e je, jer upu}uje
na intenciju da bi Bo{njaci mogli dobrovoljno svoje pozicije prepu{tati dru-
gima. A za{to? Zato {to se pla{e? Zato {to misle da }e tako dokazati toler-
antnost? Zato da se sakriju od stvarnosti? Da nisu na oku? Zato da ih ima i
nema? Ako je to tako, onda je veliko pitanje da li smo na ovom ili ve} na
onom svijetu.
Strava, java, pupa hava

Izbori su pro{li i u medijskom prostoru vi{e ne bi smjele va‘iti pristra-
snosti u koje su pohrlili svi, bez izuzetka, pa i mi u ovim novinama. Svi mi,
vajni profesionalci, za nekoga smo navijali, i nekoga gurali. Kada se to do-
godi tzv. neovisnoj novini, to je privatna stvar vlasni{tva i uredni{tva, ali
kad se tako godinama ve} pona{aju javni rtv servisi, onda se radi o nasi-
lnom instaliranju politi~ke hunte.
Politi~ari su, dominantno, oboljela sorta ljudi, pa se o~as naviknu da
ih se podr‘ava zato {to su pametni&lijepi, a ne zato {to bismo htjeli njima,
kakvim god, istiskati neke koje smatramo {teto~inama. Dok se mi
obra~unamo s jednom {teto~inom, udeblja se i uzja{e nas druga {teto~ina,
sa druk~ijom dijagnozom, ali, ipak, dijagnozom.
Zato ne mo‘emo podr‘ati stav da treba vi{e ikome dozvoliti slobodu
da eksperimentira u probnih stotinu dana vlasti; jer, ako grije{i na po~etku,
grije{it }e i poslije; a ako je zdrav, kritiku }e prihvatiti kao dobru namjeru i
gre{ke ispravljati. Nova vlast je u povoju, pa bi se za nju tek moglo naslutiti
da ne}e biti bolja od stare. No, ono {to uprkos pampersicama mo‘emo
ustvrditi jeste odumiranje bo{nja~ke dr‘avotvorne svijesti, {to se ogleda
kroz op}u bje‘aniju od va‘nijih ministarskih funkcija.
Nije ta pojava od ju~er. Ali, ju~er smo mislili da to slu~ajno Hrvatima
vazda pripadaju poslovi oko para, a nama nekakvi poslovi oko izmotavanja
i prikazivanja. Pa smo mislili da to Hrvati, ili Srbi, imaju lukavosti da uzmu
profitabilne resore, ili one na kojima se gradi/razgra|uje suverenitet. Da-
nas, definitivno, mislimo da bo{nja~ki politi~ari va‘ne funkcije gone od
sebe, k’o zaobadane krave, jer ne znaju {ta bi s njima. Ovi, drugi, pak,
znaju, jer su ekipa, jer imaju cilj, jer se bore za pozicije na kojima se jagmi
da se jami suverenitet nad njivom.
Suverenitet je u ekonomskoj mo}i! Tamo gdje su srpske pare tamo }e
biti srpska zemlja, i ovamo gdje su hrvatske pare, ovdje }e biti hrvatska

zemlja. I duh, jakako!!! Da bi se taj cilj ostvario u punom kapacitetu, Bo{njaci
moraju u ekonomskom smislu biti manji od makovog zrna. Jer kad se ogolje,
po {lajbuku, ogoljit }e se i po duhu, pa }e i ga}e i duh natakariti na {tap, te
hodati Bosnom, k’o ki{a, k’o magla, k’o ni{ta.
Ni{ta od ove pri~e ne bi bilo da su Bo{njaci birali bolje, a kako }e
birati bolje kad boljih gotovo i da nema, a i da ih ima, Bo{njaci nisu u~eni
demokratskoj kulturi, kojom bi razlikovali politi~ki turbo-folk od akade-
mske pameti. Imalo se prilike, i tu je golema odgovornost rahmetli
Izetbegovi}a, da se izgradi institucija pametnija od politi~ara, koja bi da-
nas znala odrediti dugoro~ne ciljeve bo{nja~ke politike.
Ovako, izbor je ostavljen politi~arima ~ija pamet nije odmakla dalje
od ambicije koja se zove: dede da budem ministar sa {to manje ovlasti i
odgovornosti. ...Pametan se stidi, budala se ponosi. Pitanje koje grupi{emo
pod sintagmom “bo{nja~ka politika” tako je razlomljeno na mno{tvo
si}u{nih, li~nih ambicija, koje prirodno ne teè kolektivnoj igri. Za ugursu-
znog igra~a nisu poslovi finansija, ili izgradnje koridora 5c, jer je to ~itava
ma{inerija za koju su potrebni nacionalno svjesni timovi, u kojima se prvo
igra za raju, pa onda za sebe. U nas je vrlina da se igra za sebe, jer je
druk~ije nemogu}e upasti u igru. A niko se nije ni potrudio da uspostavi
samoodrìva pravila igre. Ovo {to se trenutno de{ava jeste drpanje babinog
du}ana dok se du}an ne isprazni. A kad se isprazni, ne}e nas biti ni u kakvoj
vlasti. Svud oko nas bit }e Sven Alkalaj.
Nemojmo se ~uditi {to bo{nja~ki lideri nisu zahvatili konkretna, opi-
pljiva ministarstva. Ne trebaju im. Ne znaju {ta bi s njima. Tra‘ili su i dobili
su ono {to narod zove: pupa hava. Jer su oni sami: pupa hava. A i mi s
njima, na‘alost.
Broj 187, 12. I 2007.
244 IZ SAFFA
SAFFA
Dru{tvo koje nema kapaciteta da se prisjeti 40. obljetnice jednog
od najzna~ajnijih tekstova u svojoj kulturnoj povijesti, i dru{tvo
koje ba{ za tu 40. obljetnicu od{uti napade na jednog od svojih
najva‘nijih autora – e, takvo je dru{tvo preselilo na drugu adresu.
Na staroj adresi jedino jo{ stanuje Muhamed Filipovi}.
Bosanski duh, tobejarabi

Taman kada sam se spremao da otpo~nem natenane pisati tekst u
povodu 40. godi{njice objavljivanja jednog od najzna~ajnijih eseja u bosa-
nskoj knji‘evnosti, o eseju Muhameda Filipovi}a pod naslovom “Bosanski
duh u knji‘evnosti – {ta je to?”, pro~itah u magazinu “Dani” kako Marko
Ve{ovi} na{eg uglednog akademika naziva la‘ovom i lu|akom, te javno
poziva njegovu familiju da ga smjesti u ludnicu.
Mislio sam afirmirati pozitivne efekte koje je Filipovi}ev esej imao na
razvoj bosanske samosvijesti o vrijednostima svoga identiteta, {to je pro-
ces koji je rezultirao me|unarodnim priznanjem RBiH, kao i pripomenuti
neprijatnosti koje je istrpio Muhamed Filipovi} u hajci koju su protiv njega,
kao “muslimanskog nacionaliste i fundamentaliste”, vodili reìmski mediji
i intelektualci. Bile su mi zanimljive svekolike paralele sa na{im vremeni-
ma, pogotovo {to se i danas oni koji slave bosanske atribute nastoje, od
nekih novih reìmskih medija i njihovih pla}enih telala, satanizirati kao
ekstremisti. Namjeravao sam to podsje}anje na Filipovi}ev esej zavr{iti
nekom vrstom prijedloga akademskoj zajednici da se odrì okrugli sto u
povodu ovog jubileja, ne samo zato {to je Muhamed Filipovi} to zasluìo,
ve} zato {to je to potrebno nama i na{em vremenu, u kojemu je bosanski
duh ponovo postao herezom.
]orkanova prava
Nakon ~itanja Ve{ovi}evih rugabeta, naumpao mi je doga|aj iz 2003.
godine kada je Ivan Lovrenovi} 21 bh. knji‘evnika, koji su potpisali petic-
iju protiv montiranog procesa “Pogorelica”, proglasio stokom. Kad sam
vidio da se niko ne trza, da je i medijima i piscima svejedno {to Ivan
Lovrenovi} sije mr‘nju, odlu~io sam reagirati. U tekstu sam napisao i to
da je Ivan Lovrenovi} pla}enik velikosrpskog i velikohrvatskog projekta.
Digla se slo‘(e)na dreka, reagirali su mediji u BiH i susjedstvu, a u~esnici
manifestacije “Sarajevski dani poezije” su zajmili potpisivati peticiju u
odbranu Ivana Lovrenovi}a. ûjem, poslije, peticiju je sro~io jedan me-
dreslija, {to se u raznim agregatnim stanjima pojavljuje u svim ideolo{kim
prilikama.
Evo nas sad pred Ve{ovi}evim vrije|anjem Filipovi}a. Smatrao sam
intelektualnom i patriotskom obavezom da javno osudim napad na
Filipovi}a, ~ija odbrana ne bi smjela biti njegova privatna stvar, ve} obaveza
svakoga ko po{tuje djelo ovog znamenitog Bo{njaka. U cugu sam napisao

tekst i razaslao na nekoliko medijskih adresa. Objavljen je jedino na web
sajtu Bosnjaci.net.
[ta iz toga ~itamo? Isto {to i iz napada Ivana Lovrenovi}a na 21 bh.
pisca. Bo{njake mo‘e napadati i blatiti svako, ne}e ih braniti ni Bo{njaci, a
kad Bo{njak ka‘e kriti~ku rije~ o Hrvatu ili Srbinu, tada }e ustati svi da
dokazuju gdje je problem.
Evo te moje reakcije koju, rekosmo, ne htjede objaviti niko...
- “Pjesnik Marko Ve{ovi} je akademika Muhameda Filipovi}a nazvao
’bolesnikom kojeg treba odvesti u du{evnu bolnicu’! Ni jedan iskreni bosa-
nski patriota ne moè se miriti sa javnim vrije|anjem na{eg istaknutog
akademika. Jednako bismo reagirali i da je neko Marka Ve{ovi}a nazvao
bolesnikom i pozvao njegovu familiju da ga smjesti u ludnicu. Takve uvrede
protiv na{ih istaknutih pojedinaca ne mogu se tolerirati, pogotovo kad
dolaze od jednog univerzitetskog profesora i federalnog zastupnika, kakav
je Marko Ve{ovi}.
Na Ve{ovi}evoj listi za odstrijel bili su mnogi Bo{njaci. Sje}amo se
harange na D‘emaludina Lati}a. U nekoliko navrata je i moja skromna po-
javnost bila na meti Ve{ovi}evih uvreda: za mene je tvrdio isto, i jo{ pride
da sam Radovan Karad‘i} u Bo{njaka, pa mi se name}e pretpostavka da
Ve{ovi} osje}a patolo{ku mr‘nju prema svakom slobodomisle}em Bo{njaku.
Niko ne spori pravo ma kome da se polemi~ki razra~unava sa bilo
kime. Ali, kad Marko Ve{ovi} u posljednjem broju magazina ’Dani’ pravi
{prdnju sa Filipovi}evim begovskim porijeklom, onda osje}amo da se ne
radi o polemi~kom diskursu, ve} o strasnom otporu protiv svakog Bo{njaka
koji odudara od andri}evske matrice o muslimanskim ’}orkanima’. Ve{ovi}
kao da podvriskuje: Otkud muslimanu Filipovi}u pravo da bude aristokra-
ta, da bude akademik, da bude pametan! On ima da bude laòv i da bude
lud! Zato je Ve{ovi} akademika Filipovi}a nazvao patolo{kim laòvom, te je
njegovoj porodici preporu~io da ga smjesti u ludnicu.
Bo{nja~ki narod voli i po{tuje Muhameda Filipovi}a, kao jednog od
svojih najuglednijih pojedinaca, te je realno o~ekivati da }e mnogi Bo{njaci
Ve{ovi}eve uvrede do‘ivjeti kao uvrede svoga ponosa i dostojanstva.
Bilo bi korisno ako bi Marko Ve{ovi} povukao te ru‘ne rije~i i izvinuo
se Muhamedu Filipovi}u.”
Intelektualni ventilator
[ta bi se boljeg moglo po‘eljeti jednom autoru nego da u rasponu
od 40 godina bude sa istim intenzitetom napadan i proganjan? Jo{ malo pa
}e Muhamed Filipovi} dosegnuti 80. godinu ‘ivota, a ne prestaje ve} de-
cenijama biti meta katilskih ~ere~enja od strane re‘ima i re‘imskih poda-
nika. U posljednjem broju magazina “Dani” protiv njega su napisana dva
teksta na {est novinskih stranica, iliti 20-tak autorskih kartica. Toliko je
bitan taj nebitni “la‘ov i lu|ak”.
Zasigurno, u duhovnoj povijesti Bosne nije postojao autor, poput
Filipovi}a, koji je tako dugo, u kontinuitetu, bio centarfor bosanskih nasto-
janja. Filipovi} i danas ide ispred vremena, ispred postoje}ih i nesu|enih
246 IZ SAFFA
SAFFA
institucija, ispred tzv. intelektualaca razasutih po pr}ijama li~nih interesa,
on se uop}e ne mo‘e smjestiti u biolo{ke godine, jer pred njegovim godi-
nama gradiranje vremena nema nikavog smisla. Dokaz za to je armija tromih,
potkupljenih, snishodljivih, intelektualnih umova, sviklih da je zanat
povla|ivanja obrazac samoostvarenja u ovom dru{tvu. Jo{ jednom se
potvr|uje da je mladost stvar duhovnih afiniteta, a ne biolo{ke realnosti. U
tom kontekstu, Senad Pe}anin je ro|en kao mumija.
Na ‘alost, u mumificiranom dejtonskom dru{tvu, koje odgaja pro-
vincijalne zadahe, prirodno je da se progone intelektualni ventilatori, ~iji
kilovati razgoli}uju ustajalost pojava koje nam se predstavljaju kao vizio-
narske, progresivne, velegradske. Problem je u strukturi mo}i u ovom dru{tvu,
koja nije naklonjena kriti~kom diskursu, ve} tra‘i podanike. Sve {to nam se
tako silovito name}e kao neovisno i intelektualno, zapravo je potpla}eno,
ili iz Beograda i Zagreba, ili iz krsta{kih fondova nenaklonjenih muslima-
nskoj jednakopravosti u bosanskoj multilateralnosti, ili iz dejtonske pri-
rode politi~kih odnosa, koji idu za retardacijom i u~malo{}u, kao okvirom
za odr‘anje {i}arskih pozicija u politi~kom mrtvilu.
Pod sli~nim rasporedom ovozemaljskih lete}ih objekata Muhamed
Filipovi} je 1967., u ~asopisu “@ivot” (br. 1-2, januar-februar), objavio esej
“Bosanski duh u knjièvnosti – {ta je to?”. S ove vremenske ta~ke, u tom eseju
nema ni~ega {to bi trebalo izazvati burnu reakciju te dobrohotne, Bosni i
bosanstvu naklonjene, komunisti~ke vlasti. Pisao je Filipovi} o “Kamenom
spava~u” Maka Dizdara, o “Stojanki majki Kneòpoljki” Skendera Kulenovi}a
koju prihvataju svi narodi, o piscima koji ustoli~uju identitet bosanskog duha
u knjièvnosti, pisao je protiv agresivnih nacionalizama, raznih vrsta, i du-
gom odsustvu stvarne bosanske pozicije, koji doprinose propadanju i ra-
zaranju kulturnog blaga bosanske provenijencije... Po ovovremenom razumi-
jevanju bosanstva, kao centri{ta jugoslovenskog duha, Filipovi}evi stavovi
su trebali biti na talasu reìmskih nastojanja. Ali, vraga! Muhamed Filipovi}
je izba~en iz Partije, a CK SKBiH je obznanio javnu osudu njegovog eseja.
Mediji i reìmski intelektualci su se utrkivali da izreknu {to teè uvrede na
njegov ra~un. Nazivali su ga nacionalistom, fundamentalistom i, jakako, ele-
mentom. înjenica da se Filipovi} ni 40 godina poslije nije pomjerio sa pi-
jedestala elementa, ukazuje da su Bosna, bosanski duh i njegovi ba{tinici
ostali tamo gdje su i bili, samo pod druga~ijim formalnim rasporedom.
ûvari bosanskog duha danas su Marko Ve{ovi}, Ivan Lovrenovi}, te
fol Beogra|ani i fol Zagrep~ani okupljeni oko magazina “Dani”, kompleksa{i
koji 500. broj ovog bejagi bosanskog magazina slave tako {to u Sarajevo
dovedu pozori{nu predstavu iz Beograda, jer, molim te lijepo, nisu oni
odavle pa da slave sa na{om baklavom...; oni, i ~itava mreà intelektualnih
prostitutki, koja je dejtonskih godina gra|ena na parama iz Kara|or|eva,
danas ~ine tu silu koja je 1967. progonila Filipovi}a i njegov bosanski duh.
Prikaza i prikazivanje
U Sarajevu je 1994. odr‘an okrugli sto na temu “Bosanski duh”. Tri
godine poslije je {tampan zbornik diskusija i radova, kome je u povodu 30.

godi{njice objavljivanja pridodat i pomenuti Filipovi}ev esej. Vrijedilo bi
danas, sa pozicije dejtonskog iskustva, progovoriti o statusu bosanskog
duha u njegovoj ku}i. Bilo bi lijepo, i akademski po{teno, Filipovi}evom
eseju, i uticajima koje je imao, ukazati pa‘nju kakvu zaslu‘uje.
Nedavno je Filipovi} bio uvodni~ar na sesiji Kruga 99, te je dao veo-
ma obiman i temeljit intervju magazinu na{e dijaspore u Skandinaviji “Nur”.
Govorio je o krizi vlasti i morala u vlasti, o zapostavljenosti na{ih akade-
mskih potencijala u kreiranju politi~ke stvarnosti. Filipovi}, rekosmo, da-
nas ostvaruje ulogu nepostoje}ih institucija u Bo{njaka, govori, kritikuje,
ukazuje, savjetuje...
Dru{tvo koje nema kapaciteta da se prisjeti 40. obljetnice jednog od
najzna~jnijih tekstova u svojoj kulturnoj povijesti, i dru{tvo koje ba{ za tu
40. obljetnicu od{uti napade na jednog od svojih najva‘nijih autora – e,
takvo je dru{tvo preselilo na drugu adresu.
Ostao je bosanski duh. Da se prikazuje.
Broj 188, 26. I 2007.
248 IZ SAFFA
SAFFA
Presuda je uvreda za na{e ‘rtve. Ali, presuda je pohvala na{em
moralnom i patriotskom ugursuzluku. Ona je mjera na{e igno-
rancije na{ih ‘rtava. [ta dalje? Pa ako mislimo ‘ivjeti, moramo
pamtiti, a ako mislimo pamtiti, moramo izgraditi Muzej genocida
nad Bo{njacima.
Bolju presudu mi nismo zaslu‘ili

Bo{nja~ke ‘rtve velikosrpskog genocida blasfemijski su uni‘ene pre-
sudom Svjetskog suda pravde! Presuda koja abolira zlo~inca od kazne te‘i
je zlo~in od po~injenog zlo~ina. Jer, genocid su ~inili otpadnici od reda i
poretka, a najvi{a svjetska pravosudna instanca je izravnala ‘rtve i krvnike,
te se pridru‘ila otpadnicima od reda i poretka.
Svijet je podr‘avao genocid nad Bo{njacima, na razli~ite na~ine, a
evo, potvrdio je to i sada. Bo{njaci, ubijeni, imali su pravo na ‘ivot, kao {to
su i mrtvi i pre‘ivjeli imali pravo na pravdu i na satisfakciju. Svjetski sud
pravde je 26. februara posvjedo~io da Bo{njaci, ubijeni, nisu imali pravo na
‘ivot, i da njihova nasilna smrt, i na{i traumatizirani ‘ivoti, nemaju pravo
na pravdu.
Presuda o gra|anskom ratu

Svjetski sud pravde se, otvoreno i bestidno, oglasio kao sau~esnik u
genocidu nad Bo{njacima. I {to je jo{ opasnije: kao podstreka~ novog geno-
cida nad Bo{njacima. Jer, Srbija se vi{e ne mora pla{iti kazne! Bo{njake
mo‘e, kad god joj prahne, dokusuriti. Bitno je samo da ne ostavi pisani
trag kojim nare|uje masovne likvidacije Bo{njaka. Po novoj pravosudnoj
logici, trebalo bi osloboditi krivice sve ubice na svijetu koji nisu, prije ubistva,
ostavili pisani trag da }e nekoga ubiti. Milo{evi} nije nigdje napisao nare-
dbu o masovnim pogubljenima Bo{njaka, {to je Svjetski sud pravde uzeo
kao klju~nu ~injenicu u osloba|anju Srbije od krivice za agresiju i genocid.
Drugi novum je u uokviravanju genocida u op}inske granice, po ~emu
ispada da se holokaust nad Jevrejima nije dogodio u Njema~koj, ve} u konc-
logorima. Krivci su u Dahau ili Mathauzenu, a ne u njema~koj dr‘avi. I, ‘rtve
su iz Dahaua ili Mathauzena, a ne iz njema~ke dr‘ave. Presu|eno je da se
genocid nad Bo{njacima dogodio samo u Srebrenici, iako su u taj geto stjera-
ni Bo{njaci iz cijelog Podrinja, i dublje. A {to }e ljudi iz Vlasenice, Rogatice,
Vi{egrada u Srebrenici? Ratni turizam, {ta li?! Logi~ki je neodr‘iv taj okvir. Sila
koja je po~inila genocid u Srebrenici, ista je ona koja je po~inila genocid,
recimo, u Prijedoru. Na{ta bi li~io sud koji bi terorizam u Madridu podijelio
na vagone: za jedan vagon bude{ kriv, za drugi vagon ne bude{ kriv?!
Tre}e, vrijedi obratiti pa‘nju na uklju~ivanje Republike Srpske u odgo-
vornost. Taj entitet je postao legalan tek sa nametanjem Dejtonskog spora-
zuma. Prije toga, bila je to vojna hunta Radovana Karad‘i}a. Ako Svjetski sud
pravde priznaje ratni legalitet genocidne tvorevine, koja u vrijeme agresije

nije postojala u legalisti~kim okvirima, onda Svjetski sud pravde stavlja znak
jednakosti izme|u dr‘avnosti i paradr‘avnosti, izme|u legaliteta i krimina-
liteta. Cilj ovog zlo~ina~kog zahvata je pretvaranje agresije u gra|anski rat u
BiH!!! Ako je Karad‘i}ev entitet bio legalan od 1992. do 1995. onda je ovdje
uistinu bio gra|anski rat, po{to su se sukobile dvije legalne unutardr‘avne
struje. Stoga se ne treba radovati prozivanju Republike Srpske za odgovo-
rnost, jer odgovornost ima smisla tek ako je na adresi Srbije, po{to, ponavlja-
mo, Republika Srpska do nametanja Dejtona nije imala legalisti~ki karakter.
Ako na to pristanemo, prihvatamo tezu o gra|anskom ratu.
No, nas u daljem tekstu ne zanima analiza presude, iz nekoliko ra-
zloga: prvo, zasi}enost je raznim tuma~enjima; drugo, jo{ se ne zna ho}e li
se koja mrvica pravde mo}i izvu}i iz pustinje nepravde; tre}e, imamo pre~a
posla... ...Da definiramo sebe, prije i poslije presude.
Ovih nekoliko natuknica oko presude izrekli smo tek toliko da
uka‘emo na razuzdanu drskost Svjetskog suda pravde koji nije zazirao od
abolicije kreatora zlo~ina i legalizacije genocida nad Bo{njacima. A za{to?
Nema drugog odgovora osim ovog: Zato {to su ‘rtve muslimani! Zato {to
ubice muslimana ne podlije‘u odgovornosti! Zato {to je pravosudni razvrat
u Hagu, ipak, samo kota~i} u antiislamskoj histeriji koja ne pokazuje znake
smirivanja.
Jedan bo{nja~ki autor ka‘e: “Misliti tako zna~i sebe osuditi u perspe-
ktivi na jedan palestinski status.” Dakle, Palestinci su ‘rtve zato {to misle
da su ‘rtve?! Kad ih cionisti ubijaju, trebali bi se veseliti, pa ne bi bili ‘rtve?!
I mi bismo se trebali sad radovati presudi koja slavi genocid nad nama,
kako bismo izbjegli palestinski status?! Ma, i|i bi‘i! Na sli~nom je fonu i
jedan naslov koji govori da “Bo{njacima prijeti samoizolacija”. Pa mi smo
izolirani od pravde i jednakopravnosti od 1992. godine, i jedini smo auto-
htoni evropski narod koji je stjeran u geto! Ta izolacija nije na{a, ve} je
evropska volja! Paranojama o samoizolaciji nastoji nas se natjerati da prihva-
tamo realitet ispod granice ljudskog dostojanstva. Na to li~e i optimisti~ke
salve koje izri~u bo{nja~ki prvaci, tvrde}i da presuda nekoga na ne{to obave-
zuje. Ru‘na je ta manipulacija! Srbija jedva da je obavezna da izglasa nekakvu
deklaraciju, a kamo li {ta vi{e. Pa i da postoji {ansa za vi{e, bo{nja~ka
politika nema kapaciteta i volje da eventualni potencijal presude usmjeri
ka tim ciljevima. Ovo dosad su estradna laprdanja koja blinkeraju ka ukusi-
ma publike.
Do daljnjeg, dok nam neko konkretnim argumentima ne ponudi
negaciju pretpostavke da su na{e ‘rtve ostale bez pravne satisfakcije zbog
svoga muslimanskog porijekla – mi ne smijemo druk~ije vjerovati. Jer, nama
se genocidno iskustvo i previ{e puta ponovilo da bismo se ikad vi{e mogli
opustiti. A opustili smo se. O tome ‘elimo govoriti u nastavku teksta.
Krsta{luk i genocidizam
Na{e ‘rtve su zaslu‘ile pravdu. Njihova nevinost, proizi{la iz posve}e-
nosti tradiciji i praksi tolerancije, odre|uje im auru svetila. Ali, mi kao
narod, zbog kriti~ne mase odro|enika, nismo zaslu‘ili bolju presudu. Bolju
250 IZ SAFFA
SAFFA
presudu od ove nije zaslu‘ila ni od naroda odro|ena bo{nja~ka politika.
[ta }e nama bolja presuda! [ta bismo s nje radili? Za kriti~nu masu na{ih
ljudi ovaj proces u Hagu je imao energetsko zna~enje kakvo ima ma koja
fudbalska utakmica bh. reprezentacije. Na pozitivan ishod Tu‘be se nije
~ekalo zbog ‘rtava, zbog institucije pam}enja, i institucije opreza, ve} se na
tu nesu|enu vijest ~ekalo kako bi se zajmile obadati terevenke, o~epljavati
pive i rakije, rasprostirati sofre, navijati srbijanske muzike, i kako bi se do
dugo u no} vri{talo od radosti {to smo im ga dohakali. Onda bi se ujutro
ustalo mahmurno, pa bi se sve lijepo zaboravilo u ganjanju drugih povoda
za opijanje i derne~enje.
E, zato nismo dobili ono {to nismo zaslu‘ili. A bolju presudu nismo
zaslu‘ili ne samo zbog ~injenice da ne znamo {ta bi s nome, osim u dernek,
ve} i zato {to prethodnih godina nismo ni{ta u~inili na stvaranju institucije
pam}enja; proces u Hagu je za nas, Bo{njake, trebao biti isklju~ivo u funk-
ciji odbrane od cikli~nog ponavljanja genocida. I po fizi~koj i po metafizi~koj
liniji bolja presuda nama ne pripada. Tu metafizi~ku matricu neostvarenog
srodstva sa ‘eljenim ve} smo objasnili... Po{to Tu‘bu nismo razumjeli u
njenom memorijskom kapacitetu, logi~no je {to nismo mogli na pravi na~in
po‘eljeti njenu realizaciju. Mi smo ‘eljeli pobjedu, kao na Eurosongu, i
zato se Tu‘ba kotrljala jednim, a mi drugim frekvencijama. A za{to smo mi
takvi kakvi jesmo, pa da ne razumijemo zna~aj pam}enja genocida za na{
bosanski opstanak, e, to je jedno oba{ka pitanje, koje bi valjalo oba{ka
razglabati. Pozabavimo se fizi~kim manifestacijama ovog problema.
Smatra se da na{ advokatski tim nije podastro dovoljno kvalitetne
dokaze preko kojih ne bi mogla olahko pre}i ni ta pravosudna zavjera svje-
tskih sudija. Postoje i mi{ljenja da je za ra~un Beograda u~injena unutarnja
diverzija kada je odstranjen autor Tu‘be Frensis Bojl, doktor me|unarodnog
prava, i kada je za {efa na{eg tima imenovan advokat Softi}, koji nije imao
nikakvog iskustva na ovim poslovima. Gledao sam g-dina Softi}a na HRT i
uvjerio sam se da on ne zna govoriti za javnost (zamuckuje, okre}e se u
stolici), {to zna~i da bi takvu nesre|enost mogao ispoljavati i u struci. Nije
Softi} kriv {to je na njega pao historijski teret, ve} je kriva bo{nja~ka politi-
ka koja nije oformila najja~i mogu}i pravni tim.
Sad dolazimo do jedne stare pri~e, i do nje }emo uvijek dolaziti kada
nam se budu doga|ali porazi, koji }e, kao odroni, ubrzavati i odbrojavati
vrijeme koje nam je preostalo. Dakle: pam}enje genocida je uvjet na{eg
opstanka. Ono je temeljni znak na{eg identiteta. Iskustvo genocida nam
valja ‘ivjeti. Ili }emo pamtiti, i prevenirati da nam se genocid ne ponovi, ili
ne}emo pamtiti, pa }e nam se genocid ponoviti. Iskustvo ‘rtve genocida je
usidreno u na{e povijesno bi}e. Stoga, nema podr{ke idejama da ne smi-
jemo biti optere}eni pro{lo{}u! Naprotiv, na{a budu}nost je odre|ena odno-
som prema pro{losti, jer nam se pro{lost ponavlja, jer nas ponavljanje topi
i isparava, jer nas je sve manje ovdje, a sve vi{e diljem svijeta, jer je ovo
posljednja {ansa da zauzmemo zdrav i graditeljski odnos spram iskustva
genocida. Ako ovaj put zaboravimo, idu}i put ne}emo imati {ansu da pamti-
mo! Jer nam je ‘ivot na dlaku obje{en. êtni~ka ~voka bi bila dovoljna da

nas otpuhne, u sadejstvu sa svjetskom islamofobijom. Zalud {to su ~etnici
genetski Turci, a mi Slaveni, oni miksani, a mi autohtoni, jer oni su pod
krstom, a mi smo – vamgor. Svjetska vladavina krsta{kog fundamentalizma
ne pokazuje znake smirivanja, pokajanja, katarze, volje za dijalogom, ~ak
{ta vi{e, onda se uslo‘njava i ubrzava, pa ne bi bilo nikakvo ~udo da na
genocidnoj trpezi ugleda bosanske muslimane. Presudu u Hagu, kao i sve,
ne treba ~itati kao svr{en ~in, ve} kao intenciju, jer stvarnost nije bara, ve}
je rijeka. Nevinost ubicama - poni‘enje ‘rtvama, podr{ka Srbiji - poni‘enje
Bosni, krila genocidizmu – {amar demokratiji, toleranciji, jednakosti u razli-
kama... – sve su to poruke na kojima }e se graditi budu}nost, u Bosni i oko
nje. I to je razlog da se vratimo na po~etak svoje dejtonske pri~e, kada smo
pomislili da je mogu}e graditi bo{nja~ku budu}nost bez potpunog
uklju~ivanja svih na{ih kapaciteta u izgradnju, i u ‘ivljenje, institucije
pam}enja genocida, kao kompasa na{eg nacionalnog identiteta.
Muzej genocida nad Bo{njacima

îtaoci su mi svjedoci koliko sam puta zadnjih godina ponavljao,
navaljivao, dosa|ivao – da je izgradnja Muzeja genocida nad Bo{njacima
na{ najva‘niji projekat. Zamislite da se u ovoj projekat u{lo odmah iza
rata! Ne bi bilo dr‘avnika i diplomate koji bi do{ao u Sarajevo, a da ne ode
pokloniti se ‘rtvama, i da sa sobom ne ponese pri~u o razmjerama geno-
cidne agresije. A na pri~ama je umre‘en svijet. Za deset dejtonskih godina
mogli smo do u zrnce obraditi, razraditi, dokumentirati, svijetom razaslati
sve {to nam se dogodilo. I u ovom i u prethodnim genocidima. Ne bi se
moglo dogoditi da na{ pravni tim ima {upljine. I ne bi se moglo dogoditi
da Svjetski sud pravde iskoristi na{u sveop}u nezainteresiranost za sopstve-
nu ‘rtvu. Presuda je, velimo, uvreda za na{e ‘rtve, ali, presuda je pohvala
na{em moralnom i patriotskom ugursuzluku. Bolje nismo zaslu‘ili.
[ta }emo sad? Pa ako mislimo ‘ivjeti, moramo pamtiti, a ako misli-
mo pamtiti, moramo izgraditi Muzej genocida nad Bo{njacima.
Dok se to ne shvati, ne prihvati, i ne realizira - na{i }e se porazi
nastaviti, u br‘em i ubita~nijem ritmu. Presuda u Hagu je jedan od najte‘ih.
A bit }e ih jo{. Te‘ih.
Broj 191, 9. III 2007.
252 IZ SAFFA
SAFFA
Svijet je u martu 1994. Bo{njake predao Hrvatima, da ih uz
me|unarodnu pomo} koloniziraju ekonomski i institucionalno.
Tada je zauvijek sprije~ena mogu}nost stvaranja prve evropske
dr‘ave sa muslimanskom upravom. Stoga je pri~a o tzv. hrvatskom
entitetu ~ista glupost.
Tre}eg entiteta ne}e biti

Strategija o~uvanja dostignutog ili osvojenog poseban je teatar. Lju-
di nerijetko pale halugu na rubovima svoga imanja, kako bi kom{iji utuvili
u glavu dokle je ~ije. @ene ~esto popravljaju mu‘evima kragne ~im na njemu
spaze ‘enski pogled. Vojske izvode skupe vojne vje‘be kako bi se prikazale
mo}nijim nego {to jesu.
U ‘ivotinjskom je carstvu ovaj teatar jo{ ‘ivopisniji. Zanimljivi su
raznorazni oblici “ozna~avanja” teritorija. Jednako je zanimljivo gledati
pora‘enog bika kako odlazi sa boji{ta, ali, jo{ uvijek izigrava generala, u
penziji. E, mi li~imo na ovog penzionera!
Dok se oko nas odvija teatar “ozna~avanja” osvojenih etnonaciona-
lnih teritorija, mi plovimo po oblacima jednog anadaluzijskog svijeta, u
kome smo izumiru}i, iako se taj svijet jo{ àri u nama. [upljinom je~e
vi{egradske i banjalu~ke sevdalinke, kad se zapjevaju u Travniku ili Sre-
breniku. U starom gradu Vi{egradu... prestaje biti stih i postaje plove}i
usud koji poput nekroze pokorava ovda{nji ìvot, uvla~e}i u sebe i druge
bosanske gradove u kojim se jo{ uvijek za~uje sevdalinka, u ba{~ama, pod
dudovima, gdje su familije skupne, bistre i ìve. Nikada na svijetu nije posto-
jala zemlja poput Bosne, i narod, poput Bo{njaka, koji su li~ili na sam
ìvot, bivaju}i ro|enjem uvijek na gubitku, i uvijek u nestajanju. Sve druge
zemlje, i svi drugi narodi, ìve u nadvremenoj pri~i, neome|enoj trajanjem,
pa tamo, kod njih, ~ovjek moè biti siguran da }e mu se tragovi nastaviti.
Ovdje, kod nas, koraci se zametnu u ro|enju, samim tim {to smo pripre-
mljeni na kona~an ishod, kao i u ìvotu.
Ne postoji mehanizam kojim bismo proglasili kapitulaciju pred ‘ivo-
tom. Svjetska politika nije smislila mrtvozornika koji bi jedan narod pro-
glasio mrtvim. Postoje globalni mrtvozornici za slonove i leptirove, za vrste
u nestajanju, ali, eto, ne postoje za narode. Jer, ova civilizacija ne mo‘e
ozvani~iti takvu stvarnost – ba{ da narodi nestaju i ba{ da se narodi
progla{avaju mrtvim.
No, bo{nja~ki narod vi{e ne posjeduje nikakve realne pretpostavke
koje bi svjedo~ile o njegovom ‘ivotu. Kad ka‘emo – ‘ivot – mislimo na
vrste i koli~ine energije koje garantiraju perspektive nekome bi}u. Kad
ka‘emo – smrt – ne mislimo samo na mrtvo tijelo, ve} i na od‘ivljeno tijelo
kojemu se kraj nazire. Bo{njaci, tako, vi{e ne mogu me|u ‘ive, u budu}nost.
Znalo se to i prije, unatrag nekoliko godina, ali, ljudski je bilo poku{ati
makar iluzijom razdrmati volju za ‘ivotom.

Fasada bez vizije
Od oktobarskih izbora naovamo traje separatisti~ka terevenka srp-
sko-hrvatskih partnera, koju uz podr{ku me|unarodne zajednice diktira
gove|i gula{ iz Lakta{a Milorad Dodik. Kad poredimo razloge za kazne raznih
politi~ara koje su smjenjivali visoki predstavnici, i zuluma koje ~ini Dodik,
a niko ga ne smije ni mrko pogledati, uo~avamo da su se vremena promije-
nila, pa su za Bosnu postala gora, a za Karad‘i}eve sljedbenike slobodnija
i bolja. Odletio je svojevremeno s funkcije predsjednika RS Nikola Popla{en,
a da nije po~inio ni stohiljaditi dio ovoga {to je po~inio Dodik. Jer, kad je
smijenjen Popla{en, islamofobija nije bila ozvani~ena kao kurs budu}nosti.
Mislilo se tada da svaki ekstremizam {teti Balkanu i Evropi, pa ga treba
sasje}i u korijenu. Danas, pak, budu}nost Balkana izgleda druk~ije nego
prije desetak godina, pa makar utoliko {to se Bo{njaci progone bez stida i
zazora. To zna~i da su srpsko-hrvatski separatisti~ki partneri do te mjere
ovladali institucijama dejtonskog sistema da nemaju razloga stidjeti se otvo-
renih namjera da od Bo{njaka stvore gra|ane tre}eg reda, nad kojima }e
i‘ivljavati svoje katilske komplekse.
Kao {to su mediji objavili, dodolider SNSD-a Rajko Vasi} predstavio
je Dodikov koncept ustavnog ure|enja, po kome bi BiH bi bila podijeljena
na tri entiteta. Bo{njaci bi dobili manje od frtalja, iako su ~inili ve}inu na
44 odsto bh. teritorije. Etnonacionalna podjela ve} postoji u realnosti, s
tim {to krajevima sa bo{nja~kom ve}inom ne vladaju Bo{njaci, dok onim
tamo krajevima vladaju Srbi i Hrvati. Svi znamo da nezvani~na podjela Fede-
racije na bosanski i hrvatski dio nikada nije prestala postojati, uprkos
Va{ingtonskom sporazumu, iz marta 1994. godine. No, bo{nja~ki politi~ari
koji su zagraktali na Vasi}ev, tj. Dodikov prijedlog, nisu ni jednim slovom
ukazali na tu poraznu ~injenicu, od koje svi okre}emo glavu, a to je da tzv.
hrvatski entitet postoji u realnosti. Hrvatske po{te, elektroprivrede, do-
movi zdravlja, te svekolike institucije, “ozna~ene” {ahovnicom, nisu nikada
integrirane u federalne atribute. Svi znamo, a pravimo se da ne znamo.
Jedan vaàn bo{nja~ki politi~ar veli: “Takva inicijativa usmjerena je ka
razgradnji BiH”. A na {ta je – da nam ga je upitati – usmjerena ~injenica da
bo{nja~ki politi~ari godinama {ute o postojanju tzv. Herceg-Bosne, ~ime su
podstakli ambiciju da tzv. tre}i entitet dobije formalno-pravni legalitet?!
Najednom su se sad na{li u ~udu.
Ovaj primjer svjedo~i, kao mnogo {ta, o zagubljenosti, besciljnosti,
obezglavljenosti, ili prosto re~eno: moralnoj tupavosti bo{nja~ke politike.
Ta politika ‘ivi u aoristu. Ma, ako uop}e ‘ivi. ...Ako to nije samo estradna
ambicija nekakvih ljudi da budu va‘ni, pa po{to nisu postali pjeva~i, ili
fudbaleri, postali su politi~ari, i to narodu u kojeg nikad nije izgra|en ma
kakav funkcionalan nacionalni kriterij.
Nikad ni u jednog bo{nja~kog politi~ara nisu polagane tolike nade
kao u Harisa Silajd‘i}a, ali se ispostavilo da se radi samo o obe}avaju}oj
fasadi, ispod koje nema nikakvog sistema, ni vizije. Dovoljno je mjeseci
pro{lo od njegovog izbora u Predsjedni{tvu BiH da bi se vi{e i{ta moglo
o~ekivati. Haris Silajd‘i}, odve} je sigurno, ni{ta ne}e promijeniti. Defini-
254 IZ SAFFA
SAFFA
tivno, za njegovog liderstva ne}e biti izgra|ene institucije koje imaju svi
samoodr‘ivi narodi, tako da }e bo{nja~ka politika ostati svedena na osku-
dne intelektualne potencijale na{ih lidera, koji su i odvojeno i skupno stoput
slabiji od nesu|enih institucija koje bi objedinile bo{nja~ku pamet. Danas
kada je Haris Silajd‘i} postao jo{ jedan od brojnih isprepadanih i ucije-
njenih Bo{njaka – jer ga sumnji~e za {verc oru‘jem - potreba za objedi-
njavanjem na{ih akademskih potencijala, za izgradnjom tijela koje je ja~e
od strana~ke logike, potvr|uje se kao jedino smislena. No, i po cijenu Hari-
sove glave, to se ne}e dogoditi, jer su li~ni interesi u bo{nja~koj politici kao
korov osvojili i prekrili svaku logi~ku i moralnu nit. Politika je u Bo{naka
sredstvo za plja~ku, ekran za prikazivanje, a ne medij borbe za narod. Zato
ne postoji mogu}nost suprotstavljanja novoj navali separatisti~kih ciljeva,
koje trenutno diktira Milorad Dodik, odnosno, svesrpska i svehrvatska
akademska pamet.
Ko je gazda
[to se nas Bo{njaka ti~e, istog ~asa se mo‘e otcjepiti Republika Srp-
ska, i istog ~asa Hrvati mogu ozvani~iti tzv. Herceg-Bosnu. Za{to? Zato {to
niko ni{ta ne bi poduzeo da se takvo {to dogodi. Pitanje je da li bi bilo
snage da se makar organiziraju demonstracije. Ko bi do{ao? Jedini na~in da
narodom napunimo demonstracije protiv otcjepljenja RS bio bi da
anga‘iramo Ljubu Ali~i}a ili Lepu Brenu da pjevaju o ljubavnim prevarama.
Jer, na{ je narod odro|en od sebe, po ugledu na politiku. S druge strane,
oru‘ani otpor protiv otcjepljenja dijelova bh. teritorije ravan je pomisli da
glista sko~i na Mars. Elem, put za realizaciju separatisti~kih zamisli je otvo-
ren.
Ali, od te pri~e nema ni{ta. Za{to? Zato {to islamofobijska Evropa
ne}e dozvoliti postojanje entiteta sa muslimanskom upravom. Za{to onda
Karad‘i}evi sljedbenici zagovaraju tre}i entitet i za{to Hrvati nemaju ni{ta
protiv te srpske advokature? Sporazum iz Kara|or|eva o podjeli BiH je
postao javna stvar, i niko se vi{e ne stidi te urote protiv Bosne i Bo{njaka.
Bestidna promocija srpsko-hrvatskog zalaganja za tre}i entitet nije ni{ta
drugo do stavljanje do znanja Bo{njacima, kao i me|unarodnim faktorima
– ko je gazda u Bosni. To zna~i da su Bo{njaci ispali iz igre, jer u njihovo
ime odlu~uju Srbi i Hrvati. Kako se oni dogovore, tako }e biti. No, oni
znaju da Svijet ne}e dozvoliti stvaranje tzv. bo{nja~ke republike. Bilo je to
jasno i bez erupcije islamofobije, jo{ 1994., kada su Amerikanci Bo{njake
uvalili Hrvatima, da ih Hrvati, uz me|unarodnu pomo}, koloniziraju
ekonomski i institucionalno. Znamo, krajevima sa bo{nja~kom ve}inom
vlada hrvatski ili slovena~ki kapital, a u dejtonskim “reformiranim” institu-
cijama sjede zaslu‘ni pojedinci iz paradr‘avnih aparata Radovana Karad‘i}a
i Mate Bobana, te pokoji Bo{njak koji je dokazao da nije musliman. Cilj je
ostvaren. Za{to bi sada Hrvati htjeli drugi ili tre}i entitet, kad znaju da se
Bo{njacima ne}e priznati jednako pravo?
Odgovor je u ozna~avanju teritorije. Vi{egodi{nja pri~a o navodnoj
hrvatskoj ugro‘enosti u Sarajevu ide za tim da se skrene pa‘nja sa ~injenice

da Hrvati koji su ~inili ve}inu na 16 odsto bh. teritorije sada apsolutno
vladaju na vi{e teritorije nego Bo{njaci. I pride jo{ vladaju krajevima sa
bo{nja~kom ve}inom. Cilj je, dakle, zabetonirati osvojeno, te dotu}i
bo{nja~ku volju za zajedni{tvom. Ista logika vrijedi i za dimne signale iz RS.
[upljoglavost cijelog koncepta vidi se iz samo jedne izjave Dodiko-
vog Vasi}a koji je rekao: “Pojedini politi~ki krugovi iz Sarajeva èle protu-
ustavnim prenosom nadle`nosti s entiteta na dràvu napraviti islamsku
republiku od BiH.” Neko ko upori{te ideji o tre}em entitetu traì u ovako
providnoj budala{tini, o~ito je i nema nikakvu ozbiljnu namjeru osim da
podgrije medijski cirkus, s ciljem – u~vr{}ivanja RS i tzv. Herceg-Bosne, te
sna`nijeg getoiziranja i umrtvljivanja bo{nja~ke ambicije za ravnopravno{}u.
Mo‘da se vratimo
Kada se posve umrtvi bo{nja~ka prisutnost, onako kako je danas
umrtvljena u Bijeljini, sve }e postati nepovratno. Poni‘enja kojima }e biti
izlo‘eni Bo{njaci uslovit }e posljednji talas iseljavanja. Od rastanka sa Bo-
snom dijeli nas par desetlje}a. A onda }emo u Americi ili Kanadi pjevati
sevdalinke o Sarajevu i Tuzli, kao {to danas u Sarajevu i Tuzli pjevamo sevda-
linke o Vi{egradu, Banjoj Luci, pa i Mostaru. Danas ve} “Pod Tuzlom se
zeleni meraja”, u samoj Tuzli, zvu~i druk~ije nego prije. Kao da je i sama
pjesma postala svjesna svoje smrtnosti. Ovdje, pod mojim pend‘erima,
odrastat }e neki strani klinci kojima }e Bo{njaci biti daleki, kao {to su
mojoj djeci daleki dinosaurusi. Tako je danas u Gacku, recimo.
Jedino {to nam preostaje u preostalom vremenu jeste da poku{amo
zamrznuti i kroz vrijeme prenijeti svoj kulturolo{ki otisak prsta, koji }e, ako
bude prepu{ten dejtonskom sistemu, biti falsificiran i uni{ten. A {to }e
nam to ako nas nema? – upitat }e neko. Zato {to su Jevreji, ~uvaju}i kultu-
ru, obnovili narod. Ko zna ko }e vladati Evropom za stotinu godina. Mo‘da
se nekad, ipak, vratimo.
Broj 196, 18. V 2007.
256 IZ SAFFA
SAFFA
Poznato je da pu{a~i bje‘e od svake pri~e o {tetnosti duhana. U
ovoj se pri~i uop}e ne pominje {tetnost duhana. Ovo je pri~a o
borbi za oslobo|enje i o pobjedi.
Kako sam bacio duhan

Ovo vrijeme bje‘i od rasprave. Konformizam je ideal. Crveni su se
trudili da jednoumlju odjenu dijalo{ke ga}e, a dana{nji vladari, od globa-
lnih do seoskih, bestidno ma{u jalovinom. Lobizam uni{tava svijet, pogo-
tovo ovaj na{, krhki i minijaturni. Mo} se struktuira negativnom selekci-
jom, preko poltronstva, razvrata, gluposti. Kvalitetni ljudi ostaju izvan stva-
rnosti, prognani, zbunjeni. Mehanizme politi~ke i finansijske mo}i nam je
osvojio {kart - moralni i intelektualni – i taj {kart odre|uje sudbinu osta-
tka. A ostatak bira {kart, jer nema {ta drugo. I tako ukrug. A kako se koji
krug zaokru‘i, sve je vi{e ti{ine i fatalisti~ke pomirenosti sa grahom koji
nam je tako pao.
Kad podvu~em crtu pod godine brigoslovlja – ne vidim ni{ta. ...Op}ina
Lukavac je sponzor Stojinog koncerta na Modracu! Eto, to vidim. Ovako ili
sli~no, na svakom koraku. Proces odumiranja bo{nja~kog naroda se zala-
vantao do te mjere da ovo vi{e ne hoda ‘ivot, ve} to hoda smrt. I onda se
usred te smrti pojave kreatori obilje‘avanja {est stolje}a islama u Bosni. S
obzirom na koli~inu historijske, kulturolo{ke, a nadasve politi~ke nepi-
smenosti koja izvire iz bo{nja~ke proslave ove velikosrpske teze, prije bi se
reklo da stadionska manifestacija sa Ko{eva ima komemorativnu su{tinu.
Bilo bi korisno da su mudre glave raspravile tu temu prije nego {to su se
pojavili {verceri stolje}ima. Ali, mo}ni mudre ne vide. Monolog nas je popla-
vio. Bo{nja~ko je vrijeme omejtisano. Umjesto Fatihe, ~uje se Stoja. Jer, u
na{em je umrlom narodu vi{e Stoje, nego islama. Znaju to u Lukavcu, i
drugdje. Za{to bih sad ja pisao o svemu tome?! Dokundisalo je.
Pi{imo ne{to korisnije. Evo jedne pri~e o pobjedi.
I{}erivanje lampira
Vreline su. Neki je dan puhao tako debeo, holesterolski, tajkunski,
ministarski, audijski, vreo vjetar, da se ~inilo kako se nebo pretvorilo u
jedan satelitski fen, u jednu d‘inovsku haubu za su{enje frizure, u~i~kane
bosanskim {umama. Ko {tema, kopa, nosa, nadrlj’o je. Ko hoda, sjedi, le‘i,
manje. A ko pu{i, e taj je nadrlj’o dibidus!
Ovo mi naumpade kad sam jo{ na jutru uhlipn’o vreo zrak. I, pomi-
slih na oca. I, bi mi ‘ao {to }e morati, na ovom kijametu, usisavati vru}i i
smrdljivi duhanski dim. Istovremeno, osjetih neopisivu sre}u {to vi{e ne
moram konzumirati taj auspuh i {to sam svoju slobodu iz tog ropstva - ma
stoposto! - otkupio. Ovdje ‘elim ukratko ispri~ati to iskustvo bacanja du-
hana, u nadi da bih neke robove duhana mogao potaknuti na pobunu i na
borbu za slobodu. Kad bismo ovim tekstom spasili makar jednog insana

od nikotinskog samoubistvovanja, ve}a je korist nego da drljamo analize
koje mogu pomjeriti stvarnost koliko i ‘aba ‘abokre~inu. A pri~a ide ova-
ko...
Namjerio sam posljednju cigaretu ispu{iti u ponedjeljak, 18. se-
ptembra pro{le godine. Namjerio sam cijeli taj dan pu{iti k’o fabrika, ne bi
li se otrovao, pa da mi lak{e padnu prvi dani bez duhana. Strategiju sam
smi{ljao mjesecima prije. Rekoh, prestat }u pu{iti par dana pred ramazan,
da mi post u~vrsti namjeru, i da do Bajrama steknem finog sta‘a. Ali, do-
godilo se da u zoru, 17. septembra, ustanem, iza|em na balkon i zapalim
cigaretu. Nije mi se jednom desilo da posred no}i tra‘im cigaretu. Hajva-
nski. U jednom se trenu sabralo {to{ta: ga|enja, poni‘enja, odlu~nosti...
Dopola popu{ena cigareta je odletjela u pro{lost, a da nisam ni opazio ~as
u kojem mi je ruka ostala bez proteze. Bi}e da se tako odlome sve bitne
stvari u ‘ivotu. K’o kad pregori ‘arulja.
Godinama prije ovog doga|aja pri~ao sam i obe}avao da }u 40.
ro|endan do~ekati bez cigarete. Ne znam {to mi je to naumpalo. Mo‘da
sam u prvi mah htio da zaustavim materina ‘alovanja nad mojom du-
hanskom nesre}om, pa sam eto rekao da }u nekad, u 40., prestati pu{iti.
Tako se izgradilo obe}anje, a 40. se primakla. Nema mrdanja. Mati {uti, ni
jednu vi{e ne govori. K’o veli, ako mi nastavi zvocati, mogao bih se rashuja-
ti i predomisliti. Njena je pametna {utnja uozbiljila i osokolila moje
obe}anje. Pro}i }e i mjeseci nakon ovog doga|aja, a da mati ne poka‘e
radost, valjda, da {togod ne razbrka. Po tome sudim koliko je bdjela nad
mojim uspinjanjem u oslobo|enju od duhana.
Najte‘e je prva tri-~etiri dana. Nakon {to sam onog jutra s balkona
zafijario posljednju cigaretu, nije postojala mogu}nost povratka. Ne bih
mogao podnijeti poraz i razo~arenje svih koji su me podr‘avali. A pobjeda
je bila crna~ki posao. Upoznao sam lampira koji je stanovao, komodao se u
meni, bezmalo frtalj stolje}a, od gimnazijskih dana. Nisam ni znao kakva je
to nakaza dok se nisam po~eo po stoput buditi no}u. Dotad sam imao san
u komadu. A sada sam nalikovao na one filmske likove koji se skidaju s
droge. Probudim se, hodam po ku}i, gledam tv, u kuhinji tra‘im ne{to,
zvjerlam po fri‘ideru, jedem, legnem, sjedim, te se cijela no} pretvori u
ko{marno hi~me tih ustajanja, lijeganja i tra‘enja izgubljenog lampira. A za
dnevne bitke sam se naoru‘ao lilihip lizalima, sjemenkama, ‘vakama, pa
sam sve to ‘vrljavio dok me usta ne zabole. Ipak, ni{ta od ovoga nije moglo
za~epiti nikotinsku rupu. Koliko god da mrlja{ te mrljavine po ustima, ostaje
{upljina, bolna, k’o modrica.
Dogodit }e se, tre}i ili ~etvrti dan, ne{to spasonosno. Sjedim u
dvori{tu. Popodne je. Deljam neko drvo. @ena donese kahvu. Srknem, a
kahva {uplja. Znam ja {ta je, i kahvi i meni. Utom nai|e jedna kona. Znam
da godinama baca cigare, pa sve u neko doba zove babu i mene da pozajmi
jednu, kad joj pukne film. Ustavim je, obavijestim o trenutnim mukama i
upitam ima li lijeka. Veli da ima. Mislim, {ali se. Ne pro|e malo a eto ti nje
nosi dvije ‘vake {to se zovu “Nikorete”. I veli mi: “Uzmi pola pa }e{ vidjeti
kako }e ti odmah popustiti taj gr~ u stomaku i kako }e{ zaboraviti na ciga-
258 IZ SAFFA
SAFFA
re”. Vidio sam raznih ~uda, ali ovakvo nisam. Uzmem tu “Nikoretu” i kre-
nem mrljat po ustima. Mrlj-‘vrlj-frlj, i za po minute ugledah ku}u, ‘enu,
djecu, oca, mater, cvije}e, drve}e i sve {to je lijepo u mojim vrtovima. Mojoj
sre}i nije bilo kraja. Zna~i, odsad }u, kad god zagusti, imati izlaz. A poslije,
kad oja~am, kutarisat }u se i tog varljivog izlaza.
[est dana poslije “dana oslobo|enja” u{ao sam u smiraj ramaza-
nskog posta. Bilo je to novo iskustvo. Prije sam ~eznuo za iftarom, zbog
cigarete, a sada se preda mnom razgrnulo polje raznovrsnih ljepota. Uìvao
sam u postu, i u iftaru bez robovanja. Poslije je sve bilo mnogo lak{e. Ali,
borba sa lampirskim ostacima, tim pra{kama navike, trajat }e jo{ dugo.
Tri koraka
Danas, poslije bezmalo godinu dana ‘ivota bez cigarete, vjerujem da
mogu prepoznati i klasificirati udarne ta~ke u procesu odvikavanja. Prvo,
borba protiv nikotinske ovisnosti. Drugo, borba protiv potrebe da uposli-
mo ruke. Tre}e, borba protiv vremena koje se ne navija po satu, ve} po
cigareti. Sve ovo u startu djeluje kao jedinstven organizam ovisnosti, a zapra-
vo je razdvojivo. Epizoda sa ‘vakama “Nikorete” ukazuje da sti{avanje
potrebe za nikotinom dovodi do eliminacije ovisni~kih muka. U prvi mah
se ne mo‘e prepoznati ovisnost od nikotina, ve} ~ovjek misli da mu fali
mlataranje rukama, dr‘anje cigarete, dim koji ulazi i izlazi, dakle, sav taj
ritual. Ali, kad se zadovolji potreba organizma za nikotinom, jenjaju i sve
~e‘nje iz duhanskog rituala. Stoga je konzumiranje nikotinskih ‘vaka, ili
lijepljenje nikotinskih flastera (koje, dodu{e, nisam probao), dobar put da
se uga|anjem potrebi za nikotinom odagnaju sve druge nervoze i potrebe.
Uposlenost ruku i usana cigaretom ~ini se kao najja~a ovisnost. Kad
bi pu{a~u dao da kroz neku tarabu, na pipak, usisava dim, oduzeo bi mu 90
odsto }eifa. A u stvarnosti je obratno. Duhanski dim je ono bez ~ega se ne
mo‘e, {to smiruje, a ne cigareta u rukama ili u ustima. Kad nikotinski otrov
umiri ovisni~ke ‘ivce, rukama je svejedno. Ovu obrnutu perspektivu treba
imati na umu zbog varke koja se ~ini nepremostiva. Osobno, veoma brzo
sam zaboravio taj refleks mlataranja cigaretom. îtao sam kako se preporu-
~uje nosanje teniske lotpice, klju~eva, olovaka... Mo‘da. No, ja sam smislio
da se divim pokretima ljudi koji ne pu{e, da ih posmatram, kad sjede, kad
kahveni{u, kad zavr{e s jelom. Ubrzo sam postao zaljubljenik u njihovu
slobodu, kao u estetsku kategoriju. Bilo mi je ne~eg uzvi{enog u tome, {to
sam ‘elio dosegnuti, kao vid vlastite duhovne realizacije.
I tre}a, najslo‘enija stvar, sa kojom se i danas bijem, jeste ta navika
navijanja vremena po cigareti. Pu{a~i vrijeme akcentiraju cigaretom. Sve
bitno u jednom danu biva ozna~eno pripaljivanjem cigarete. Drasti~nijim
slu~ajevima je sve bitno, pa stalno pu{e. Ja sam pu{io kutiju dnevno i tru-
dio sam se da cigaretu palim o povodima. Kad sam otkrio ‘vake “Nikore-
te”, tu sam potrebu zamijenio polovicama ili frtaljima ‘vake. Osjetio bih
smiraj u utrobi, nalik onome koji proizvodi cigareta. Kad je ma{ilo pola
godine, odlu~io sam se kutarisati te ovisnosti. Na kraju mi je jedna ‘vaka,
razgo|ena, bivala po dva-tri dana. A onda sam pre{ao na klin~i}e ili

karanfil~i}e, ovisi kako ih ko zove. Na{i stari ljudi klin~i}e koriste za dezi-
nfekciju usta. Klin~i} proizvodi osje}aj sli~an nikotinskim ‘vakama, jer pecka
usne i desni. Danas, poslije kahve, slatka, ili ru~ka, pred utakmicu ili kakav
bitan doga|aj, kao nekad cigaretu ili ‘vaku, uzmem klin~i} - i navijem vri-
jeme. Ljudi koji nisu nikad pu{ili, te{ko da mogu razumjeti ove aspekte
organizacije vremena. Taj refleks se ispostavio kao najistrajnija ovisnost i
te{ko ga je neutralizirati. Uz Bo‘iju pomo}, uskoro }u se osloboditi i te
navike da ‘vrljavim klin~i}e i simuliram ritam cigarete.
U‘ivanje u slobodi
Elem, prestati pu{iti nije te{ko. Mo‘e se. @elim ohrabriti svakoga ko
na to pomi{lja. Lijep je taj proces. Kao da pravite ku}u. Kao da postajete
{ampion sami pred sobom. Jer ostvarujte ono za {ta ste mislili da je
nedosti‘no. Posebno je lijepo kad ugledate svoju slobodu. Oko vas - pu{e,
tu{e, ka{lju, pljuju, smrde, a vi ~isti, spokojni i zadovoljni. Uop}e je nebi-
tno da li }e vam to produ‘iti ‘ivot, bitno je da }e vam ‘ivot biti ljep{i,
mirisniji i mirniji.
Mo‘da je nekada sve ovo bilo te‘e, ali danas, kad postoje te nikoti-
nske ‘vake, pola je puta asfaltirano. Kad zadovoljite potrebu za nikotinom,
lako }ete se osloboditi i svega drugog. I korak po korak, dan za danom,
ne}ete ni osjetiti kad }ete sti}i do cilja, do neopisive sre}e, do u‘ivanja u
slobodi. Ja nikad ni~im nisam bio u takvoj mjeri zadovoljan kao ovim uspje-
hom, ~iju blagodet osje}am u svakom trenu. Sve {to sam ulo‘io, napora i
odricanja, vratilo mi se stostruko, u talasima zadovoljstva. Hem u‘iva{ u
slobodi, hem u zdravlju, hem u mirisima, hem sam u sebi - {to si imao
petlju da nadraste{ sebe, a i druge.
Mogao bih o ovome pisati i pri~ati satima, jer nema kraja mome
odu{evljenju, a time i volji da, dokle imam vremena, {irim iskustvo o
mogu}nosti oslobo|enja od robovanja duhanu. Misija je to spa{avanja ~ovje-
ka od poni‘enja.
Broj 200, 27. VII 2007.
260 IZ SAFFA
SAFFA
Bo{nja~ka politika u toku 2007. godine nije u~inila nikakav pomak,
ve} je svojim ne~injenjem, dakle, neozbiljno{}u i jalovo{}u,
doprinijela daljem odro|avanju i rasipanju bo{nja~kog naroda.
Godina u kojoj smo prespavali sebe

Na kraju 2007. godine mo‘emo izraditi zavr{ni ra~un na kojemu ni{ta
ne pi{e, a i da pi{e to vi{e nije bitno, budu}i da to napisano niko ne ~ita, i
niko ne benda, {to nas opet uvjerava da ‘ivimo u jednoj ~udnovatoj
stvarnosti. Tako i mi, u Bosni, Bo{njaci, a i poneko jo{ ko je s nama zapao
u vremenskom i prostornom liftu – ‘ivimo {utnju i {utimo ‘ivot.
Kako je na{ narod jahao svoj narod

Logi~na je ambicija svakoga urednika da potkraj godine, {to bi se
reklo, rekapitulira doga|aje koji su obilje‘ili tu godinu. Ustalilo se to kao
obi~aj, pa su i ~itaoci ve} sviknuti da od novina koje ~itaju dobiju presjek
godine. Na|e se tu {to{ta, sve do igara nacionalne fudbalske selekcije. Malo
razgale, {ta fali.
Iako se bo{nja~ka sudbinska karta iscrtava ovosvjetskim i
bjelosvjetskim pismom, ona se ne mo‘e ta~no i{~itati iz tog rukopisa. Jedno
je to {to su nam odjenuli svoje ga}e, a drugo je to {to nam te ga}e nikako
ne stoje, ve} spadaju, i upozoravaju nas kako stojimo sami sa sobom.
Nastojanje da rekapituliramo prethodnu godinu, kroz izra‘ajne standarde
stabilnih i samoodr‘ivih naroda, isto je kao kad bismo siromahu predlo‘ili
da naru~i najskuplju sofru, za kojom }e, usput, iz zabave, kupovati vile i
jahte.
Ho}u re}i da obi~aj sagledavanja prethodne godine ne mo‘e po stilu,
izrazu i ambiciji biti jednak izme|u Bo{njaka i svih ostalih evropskih naroda.
Bo{njaci bi taj izra‘ajni okvir za prethodne godine prije mogli mjeriti naspram
Palestinaca ili Ira~ana. Ali, ima tu i jedna razlika... U Iraku i Palestini na
kraju godine sabiru mrtve, a mi ovdje ne sabiremo ni{ta, jer mislimo da u
ovoj 2007. godini nismo postali manje narod nego {to smo to bili u 2006.
godini, pa i ne pretpostavljamo da }emo u 2008. godini biti jo{ manje
narod nego {to smo to danas.
Mi smo jedini narod u Svijetu koji poimanje svoga kolektiviteta svodi
na li~ni rakurs, odakle se vrijeme vidi samo od mog po~etka do mog kraja,
a u tom se sku~enom prostoru projiciraju i nacionalni interesi. Pojedinci u
drugim, samoodr‘ivim narodima, imaju plemenitu ambiciju da ulaganjem
u svoje pleme svoju energiju zaba{tine i nakon svog ‘ivota. Tako im je lak{e
oti}i sa ovoga svijeta, jer znaju da ‘ive u stvarnosti svoga naroda. Kod nas
je to naopako, u toj naopakosti fantasti~no, nerazumljivo, i, dakako, jadno
i tragi~no.
Umjesto da se iz na{eg ‘ivota sadr‘aji i sokovi prelijevaju u budu}nost,
a i u pro{lost, u smislu njenog izu~avanja, i histori~kog podu~avanja, u nas

se sadr‘aji iz pro{losti i nesu|ene budu}nosti usisavaju u sada{njost, u
na{u ome|enost vremenom, kako bismo sve {to je bilo, i sve {to bi trebalo
biti, zgrabili za sebe, jer se u nas djedovi nam i unuci nam razumijevaju kao
tu|ini koje treba izvarati, po ~emu se vidi da na{ narod vidi svoj narod kao
~injenicu koja ne traje izvan na{ih individualnih ‘ivota, pa sukladno tome
na{ narod ja{e svoj narod kao da je to neki tu|i narod ~ije nas postojanje
ne zanima i u nama ne pobu|uje nikakav emotivni titraj.
Halapame i hapame
Sadr‘aji koji se u Hrvata, Srba, Danaca ili Portugalaca ispisuju na
kraju svake godine, posve po namjeni odgovaraju ‘ivosti ovih naroda, koji
imaju razloga da ~uju {ta im je i kako im je bilo u protekloj godini. U
Bo{njaka, pak, nikakav sadr‘aj takve vrste nema smisla, jer je la‘an, jer se
ne ti~e bo{nja~ke stvarnosti ~iji je realitet druk~iji od onog koji nam se
simulira preko dr‘avnih i federalnih rtv ku}a kojima gospodare velikosrpski
i velikohrvatski kadrovi, te pokoji bo{nja~ki {vrljmrljko. Bo{nja~ka istina je,
dakle, posve druk~ija od slike koja se emitira u bo{nja~ku svijest, a koja
kod mnogih Bo{njaka proizvodi kratak spoj, izme|u osje}aja da ni{ta nije
kako treba i uvjeravanja da je sve, vi{e-manje, normalno.
U analizi 2007. godine mi bismo se, u skladu sa medijskim
standardima, koji hodaju, normalno, sredinom i ’nako, trebali prihvatiti
zvani~nih informacija i tuma~enja, pa kazati kako su, recimo, lideri {est
vladaju}ih stranaka postigli dogovor po kome }e pripasti „Bo{njacima
policija, Srbima SIPA, a Hrvatima RAK”. Nije red da se jedna takva
slavodobitna a i fri{ka informacija, po kojoj je, eto, i Bo{njacima pripalo
ne{to, i to ba{ policija, skrnavi, sumnji~i i potkopava, a zapravo bi trebalo
kazati: Ma objesite vi ma~ku o rep tu policiju kojom }e gazdovati bo{nja~ki
kadar, kad }e (tajna) policija nad (javnim) policijama u BiH biti SIPA, kojom
}e opet gospodariti Srbi, jakako, pod komandom velikosrpskog udba{kog
centra u Beogradu! Onoliko koliko tajna, a ne javna policija, odre|uje tokove
bezbjednosti, nerijetko ih podrivaju}i i simuliraju}i, a gdje su Srbi strahoviti
majstori la‘i i monta‘e, e, utoliko gospodarenje medijskom infrastrukturom
odre|uje ono {to }e se i kako }e se misliti, pa }e hrvatsko (a time i bratsko,
srpsko) gazdovanje medijskim rtv sistemom, Bo{njake u bo{nja~kim glavama
uobli~avati po svojom mjeri i vjeri, {to zna~i da }e Bo{njaci o sebi misliti
ono {to ho}e Srbi i Hrvati, a ne ono kako bi nastojala predstaviti
marginalizirana, apartheidizirana, ma, rije~ju, pohap{ena bo{nja~ka
inteligencija. ...Koju, budimo otvoreni, jednako progone i bo{nja~ka politika
i sve druge politike, jer bo{nja~ka pamet nikome ne odgovara, a ponajmanje
bo{nja~kim politi~arima, po{to im svaka pamet ugro‘ava i otkriva njihovu
ki~erajsku, mahalsku nepamet. Zato je u bo{nja~koj politici – ono najgore
{to bo{nja~ki narod ima, dakle, bo{nja~ki moralni i intelektualni olo{, koji
ne samo da se nije izdigao, ve} je halapamama i hapamama jo{ dublje
utonuo u uni{tavanje bo{nja~kog naroda i guljenje narodne ko‘e.
Zato nam se na Federalnoj tv govori tzv. hrvatski jezik, kakav se nikada
nije govorio nigdje u BiH, i koji je uvezen iz Hrvatske, kao {to se uvozi
262 IZ SAFFA
SAFFA
razna druga roba. Natalo‘eni kolonijalni mentalitet bo{nja~ke
malogra|anske sorte raduje se mogu}nosti da vidi voditelja Muju kako mu
kroz usta iznilazi slinava tisu}a, i da vidi sebe u (nacionalisti~kim) vicevima
o Sulji i Fati, pa da se zajedno sa Hrvatima i Srbima i Bo{njaci klebere
Bo{njacima, i da makar tu, u tom kleberenju, ostvaruju jedinstvo i
zajedni{tvo.
Dogodi se tu i tamo poneki izuzetak, koji je kreativni i konstruktivni
incident pojedinca, a ne sistema, {to ne mijenja pravilo o zagubljenosti.
Takav je pozitivan incident bilo dono{enje Rezolucije o bosanskom jeziku,
od strane SDA, odnosno akademskih uglednika kao {to su dr. Fahrudin
Rizvanbegovi}, dr. D‘evad Jahi} i poneko jo{, koji su, za divno ~udo, uspjeli
prokr~iti mentalnu {ikaru i ubijediti te nekakve politi~are da jezik jednog
naroda ima nekakvo zna~enje. Bio bi to, po mom skromnom sudu, doga|aj
godine 2007., jer se, zapravo, ni{ta smisleno nije ni dogodilo.
@deranje i lideranje
Silna o~ekivanja da }e Haris Silajd‘i}, u skladu sa svojom admiralskom
pojavom, objediniti i aktivirati bo{nja~ke akademske potencijale, i‘derala
su se u prvoj godini njegova lideranja i pretvorila u havu, te u jednu neodr‘ivu
budala{tinu koju izgovaraju bo{nja~ke ‘ene dok gledaju „Dnevnik” – da i
njemu nije lahko.
Ma, {ta je mene, draga mati, briga {to njemu nije lahko! Ako mu je
te{ko, trebao je raditi lak{i posao, a ovaj {to mu je te‘ak prepustiti onima
koji imaju snage i vizije, ili je, pak, trebao razumjeti da njegova funkcija
nije njegova privatna stvar, pa uklju~iti u svoj posao tim ljudi sa snagom i
vizijom, koji bi od te ~etiri godine izgradili ne{to, umjesto {to ve} sada
znamo da }e vladavina Harisa Silajd‘i}a, i op}enito garniture sa izbora iz
2006. godine, ostaviti {upljinu, i jo{ dublje bo{nja~ko bezna|e i depresiju!
Kad se osvrnemo na 2007. godinu i aktivnosti bo{nja~ke politike,
mi, jednostavno, nemamo {ta vidjeti. Bo{nja~ka je politika nalikovala na
govedo koje natovare u kamion, pa vode na pregovore, pa govedo istovare,
pa ga uvedu u neki hotel, pa govedo sjedi i blehne, pa se govedo slika, pa
govedo ne{to pitaju, a govedo mukne, pa govedo onda opet natovare na
kamion, i vrate u Sarajevo, i sve tako u krug. A za{to govedo? Pa zato {to je
bo{nja~ka politika, kao i svako govedo, bila pasivni posmatra~ svoje sudbine!
Inicijative ni za lijeka. Kam’ Bo{nja~ka akademija nauka, kam’ Muzej
genocida nad Bo{njacima, kam’ nacionalni sedmi~ni list, itd, itd.? Bo{nja~ka
politika nije u~inila nikakav pomak, ve} je svojim ne~injenjem, dakle,
{vercerskom neozbiljno{}u i sramnom jalovo{}u, doprinijela daljem
odro|avanju i rasipanju bo{nja~kog naroda.
Bila je ovo jo{ jedna godina u kojoj smo prespavali sebe.
Broj 210, 19. XII 2007.

[ta zna, i {ta uop}e mo‘e znati, bo{nja~ki bira~ koji je, recimo, za
Novu godinu lokao, rokao, groktao i apsolutno duhovno ispunjenje
svoga bi}a nalazio u tam-tam zvukovima srbijanskog turbo-folka?!
Zar je mogu}e vjerovati u demokratiju koju odre|uju i za koju
glasaju takvi likovi, a takvi su u ve}ini?! Uostalom, za koga }e takav
primjerak glasati? Za pjeva~e u politici! Za one koji }e mu pru‘iti
iluziju.
Tirani demokratije
Vjerujem da svukud, pa i u Bosni, u sviju, pa i kod Bo{njaka, ima
ljudi koji su ovu, kao i pro{lu Novu godinu, budni prespavali, ibrete}i se u
kakvom to vaktu ‘ive, jer se na tom komadu svoga vremenskog suvereniteta
osje}aju kao stranci i zalutnici. Jesu li se to promijenili obi~aji u vremenu,
ili vrijeme u nama? Te{ko je znati za{to je dunjaluk, sa svojim zna~enjima,
izgubio centar pa sad sve lebdi kao u svemirskom brodu. Da li se to
decentriranje zna~enja i smisla dogodilo kada je mre‘a komunikacija
uspostavila alternativne ta~ke gledi{ta, ili, pak, kada smo mi sami pre{li
granicu do koje se vjeruje da je ‘ivot vje~an, da se smrti doga|aju drugima,
da nismo gospodari svoga ‘ivota, odnosno, da smo susretom sa sobom
izba~eni iz tra~nica kojima smo putovali godinama?
Bli‘e kraju, bli‘e zavi~aju

Pitanje – da li je do nas ili do njih?, ima odgovor i u na{im, i u
njihovim mijenama. Svijet se svakako mijenja, a {to se dalje kotrlja, sve se
br‘e mijenja. I sa nama je tako nekako... [to smo bli‘e kraju, iliti zavi~aju,
~e{}e su i ‘e{}e spoznaje o sagorljivoj energiji koja pokre}e, sva|a, unesre}uje
i usre}uje dunjaluk. Zbog tog }umura koji lo‘i parnu lokomotivu
ovozemaljskih tantavica, ljudi se slomi{e i izgadi{e i sebi i drugima. Ve}ina
ima (ne)sre}u da nikad ne osjeti pepeljavi ishod svega {to ih okru‘uje, i oni
se tek na kraju upoznaju sami sa sobom. Ovi rje|i, pak, u neko se doba
upoznaju sami za sobom, sa svojim granicama i dometima, pa tragaju da u
tim realnim mogu}nostima svoje proputovanje ispune smislom.
Naspram te su‘ene usmjerenosti, gdje god pogleda{, rasipa se i
raspada se, kao vatromet, silna energija savremenog Svijeta, koji je toliko
opsjednut potro{a~kom ideologijom, da ga ni ozonske rupe i klimatske
kataklizme ne mogu zaustaviti u opsesiji da se plja~ka i otima, e, kako bi se
prikazivalo bogatstvo. A ~emu bi, dovraga, slu‘ila bogatstva osim da
zadovolje bolesne ambicije svojih privremenih vlasnika?! Jer, bogata{i se
sele, a bogatstva im ostaju. Zar je ta potreba da se bude bitan, a preko
nove vile, ili nove “{kode”, toliko jaka, pa da ~ovjek sav svoj ‘ivot posveti
grabe‘ljivosti? Zar nije lak{e i ljep{e realizirati sebe kroz duhovno ispunjenje?
Ljudi imaju potrebu da vladaju drugima, jer je to lak{e nego vladati
sobom. Lak{e je ste}i bogatstvo, i preko tog bogatstva krotiti druge, po
264 IZ SAFFA
SAFFA
mjeri svoje nesre|enosti, nego krotiti sebe po mjeri vje~nih istina. Zato
mo} u dana{njem Svijetu nemaju umni, jer umnima nije i{tah da vladaju
drugima, budu}i da je njihova misija usmjerena ka sopstvu; mo} imaju
feleri~ni i slabi, jer oni nisu imali ni vizije ni snage da se bave sobom, da
sebe prilago|avaju boljemu, pa su osjetili kako je mogu}e, preko para ili
politi~ke mo}i, dunjaluk prilago|avati sebi.
Svijet je ure|en na principu mo}i, bez skrupula, samilosti,
solidarnosti... Sve {to postoji struktuirano je parama. âk i tamo gdje se
ne{to prikazuje kao dobrota, postoji {uplji interes. Humanitarne akcije, od
onih {to ih vode ‘ene raznih bjelosvjetskih predsjednika, pa do ovih na{ih,
lokalnih, gdje razni politi~ari dijele novogodi{nje paketi}e hendikepiranoj
djeci, uslovljene su tv kamerama, jer da nije njih, da uslikaju “dobrotvore”,
koji tugu koriste kao sredstvo promocije, ma, vraga bi djeca dobila paketi}e,
i vraga bi iko dobio i{ta. Humanitarnost je tu‘no sredstvo u struktuiranju
mo}i, koja ima hroni~nu potrebu da se prikazuje dobrohotom, kao {to
lopovi i kurve imaju potrebu da pri~aju o po{tenju. Zar ne, nema tog
politi~kog mo}nika koji se ne trudi izigravati humanitarca?! Ali, Svijet je u
sve dubljoj humanitarnoj krizi, jer je ve}ina sve gladnijih i manjina sve
sitijih. To nam ukazuje na globalnu vladavinu la‘i i lecemjerja. Iskrena
humanitarna volja o~as bi stvorila Svijet bez gladnih.
Valja primijetiti da na{a bo{nja~ka politika prati te svjetske trendove,
ali ih je bukvalno shvatila, pa ne ostavlja ni{ta ni za institucionalne oblike
ba{tine i afirmacije nacionalnog bi}a, ve} sve grabi u privatne d‘epove. I na
ovom pripomenu dolazimo do te tragi~ne spoznaje da sudbinu, u ovom
slu~aju, nacionalnih duhovnih vrijednosti, odre|uju likovi koji su u politiku
uplovili zbog motiva koji nemaju veze sa duhovno{}u, a time ni sa uzvi{enim
ciljevima; njihovi motivi su zasnovani na niskim strastima, tipa, mahalske
va‘nosti ili {ibicarskog profiterstva, a to su ve} doma}inske kategorije u
svijetu {vercera, pija~ara, {ofera i va{erskih trgovaca goblenima.
Teatar opsade i opsjene

U drugim narodima ova je situacija bolja utoliko {to se akademsko
dru{tvo, kroz dugi period, izborilo za sna‘niji utjecaj u demokratskim
strujanjima, pa politi~ari koliko-toliko zaziru od suda javnosti, koja je tako|e
usmjerena prema stavu akademske zajednice. Kod nas, pak, pamet ima
zasebnu te‘inu, po{to se kao pamet ra~una samo ona pamet koja ima pare
i mo}, a sve drugo je nepamet, odnosno pupa-tuta, po apsolutnom uvjerenju
da svaki mozak mo‘e{ zamotati u pergament, ili pohovati, ako ti taj mozak
nije dovoljno pametan da bude{ s parama i sa vezama. No, ova bitka izme|u
pameti jednog dru{tva i intencija mo}i, koje bi da se otmu kontroli zajednice,
nije zavr{ena, ona traje, i sve su {anse da }e akademske zajednice imati sve
manje utjecaja na dru{tvena i politi~ka de{avanja, koja }e se sve ubjedljivije
struktuirati na principu sirove, beskrupulozne, a time i primitivne mo}i.
Primjeri su mnogostruki i raznorodni, a jedan od sve‘ijih je raskala{no
pona{anje novog francuskog predsjednika Sarkozija, koji je na vlast do{ao
na talasu evropskog desni~arenja, da bi se sad ispostavilo kako desni~arenje

podrazumijeva i {to{ta jo{, tipa bahatog pona{anja koje francuska politi~ka
tradicija nije o~ekivala od svoga Predsjednika.
Je li problem u novom francuskom Predsjedniku ili u francuskim
bira~ima, koji su, ipak, kao i ameri~ki, i evropski, a pride i bosanski,
istrenirani da sve manje vide, a sve vi{e vjeruju, pa da previde ono {to
svako, izvan njihove ko‘e, vidi? Da je taj Sarkozi budaletina, kao {to je Bu{
budaletina, i kao {to je Markelova zjala~a, i kao {to je Silajd‘i} isprazni
maneken, pa to se vidjelo na daljinu! To nisu vidjeli samo oni koji su iz
izabrali, i to zato {to su oblikovani da ne vide {to treba i da vide {to ne
treba.
Ova ilustracija nas dovodi do jedne teme koja je bitno udaljena od
hroni~nog svaljivanja krivice na degeneri~ne politi~are, jer se ti~e, zapravo,
onih koji biraju. [ta zna, i {ta uop}e mo‘e znati, bo{nja~ki bira~ koji je,
recimo, za Novu godinu lokao, rokao, groktao i apsolutno duhovno
ispunjenje svoga bi}a nalazio u tam-tam zvukovima srbijanskog turbo-folka?!
Zar je mogu}e vjerovati u demokratiju koju odre|uju i za koju glasaju takvi
likovi, a takvi su u ve}ini?! Uostalom, za koga }e taj i takav primjerak glasati?
Evo, sad, ove godine, na lokalnim izborima? Djeluje da ne}e ni za koga, ali
je vjerovatnije da ho}e, budu}i da lik koji sebe realizira u carstvu sirove
turbo-folk mo}i ima potrebu da ga se za ne{to pita, pa }e izlaskom na
izbore ostvariti svoju masnu ambiciju da bude pitan. A kad bude upitan,
kako li }e odgovoriti? Onako kakvi su mu duhovni afiniteti!
Njemu je, dakle, potreban neki politi~ar koji nalikuje na pjeva~a, koji
ima zanosan pogled i nakarminisane usne, k’o u pedera. Potra‘nja diktira
ponudu, pa je na politi~koj sceni sve vi{e pjeva~a, a sve manje ljudi koji
imaju {ta re}i. Jer, vi{e se ne cijeni rije~, ve} njezina ambala‘a. Bosna je
samo najtanji zid ovog degenerativnog procesa, kroz koji se providi
obesmi{ljavanje demokratije, odnosno, volje ve}ine, budu}i da ta ve}ina
biva oblikovana po mjeri onih koji imaju pare i mo}, jer nemaju du{u i
viziju. Da bi lak{e vladali, oni su demokratsku ve}inu oblikovali tako da joj
otupe demokratske instinkte, da joj o{upljoglave gra|anska prava i slobode,
i da je prilagode politi~kom ki~u, po kome vi{e uop}e nije bitna realnost,
ve} medijska slika te realnosti. Bira~ je danas, svud u Svijetu, a u Bosni
pogotovo, zbog demokratske retardiranosti, oblikovan tako da u jednoj,
totalitarnoj dimenziji, upija medijsku sliku realnosti, a {to zna~i da }e mu
se na istoj ravni na}i i Aca Lukas i Milorad Dodik, i [erif Konjevi} i Haris
Silajd‘i}, te }e Silajd‘i}evu pri~u o boljoj budu}nosti upijati kao {to se divi
[erifovom bijesnom “Audiju”, i njegovoj ku}i koja kao da je izi{la ispod
~eki}a meksikanskih reditelja. Druga ili tre}a, analiti~ka dimenzija
propagandne politi~ke pri~e uop}e ne postoji, pa ulijenjeni bira~ki
konzument bezrezervno upija ono {to mu se servira. On ne razmi{lja, on je
medijskim diktatom nau~en da vjeruje, da sve prihvata zdravo za gotovo,
pa preko subkulturnih obrazaca ki~a i trivijaliteta do‘ivljava svoju
demokratsku ulogu, ~ime sama demokratija postaje ‘rtva, ta~nije, jedan
teatar opsade i opsjene.
Totalitarizam potro{a~kog dru{tva uzjahao je civilizaciju na okrutniji
266 IZ SAFFA
SAFFA
na~in nego {to je to ikada ~inio komunizam. Kod ideologije je ne{to moglo
biti i ovako i onako, a kod para je sve jasno u bobu, kao kamata, kao kazna
koja se nikada ne opra{ta. Narkobosovi ne opra{taju dugove, nego ubijaju,
narkodileri ne opra{taju izlje~enje, ve} kao krpelji ‘ive na uhap{enim
mu{terijama, ~iju krv drakulski sisaju, do posljednje kapi. Globalna mo}
pije krv Zemlji i njenim stanovnicima koji ili nisu svjesni uloge u koju su
uvu~eni, ili ne mogu u~initi ni{ta, izuzev mo‘da napisati tekst koji nema
snagu da pomjeri ni gram stvarnosti.
Virus Abu Graiba

Stvarnost je oblikovana po mjeri onih koji vladaju. Susretao sam se
sa ovim uvidom mnogo puta, ali, mislim nikad tako ubjedljivo kao u drugom
satu Nove 2008. godine. Zbog ovog je doga|aja i nastao gornji tekst.
...Iza pono}i sam pridrijemao pored televizora. Probudim se oko pola
dva. Rekoh, da jo{ jednom pre{altam kanale, da vidim {ta ima, pa }u na
spavanje. Ne znam da li sam ikada u ‘ivotu vidio ne{to odvratnije! Na kanalu
SCT je prikazivano silovanje neke ‘ene, kakvo je te{ko zamisliti, pa i u
ilegalnom porno-filmu. êtvorica kretena po njoj ja{u, tuku je, sjede joj na
glavi, vuku je za uzicu, kao psa, rade gadosti koje je neprijatno opisivati.
@ena djeluje drogirano, ili retardirano, bez zuba, sa nekim nateklinama na
licu, uhela}ena fekalijama koje se meljaju posvud. Ne znam koliko sekundi
sam se zadr‘ao na tom kanalu, ali, bio sam posve razbu|en, oga|en i oja|en,
i dugo poslije nisam zaspao. Smatrao sam da sam se susreo sa vremenom
u kome ‘ivim i vremenom kome ne pripadam.
Svejedno da li potra‘nja diktira ponudu, ili ponuda diktira potra‘nju,
~injenica je da su se u drugom satu Nove godine na jednom od kanala, koje
prenose na{i satelitski operateri, usaglasili da umjesto pjesme i veselja
emitiraju ovaj desadovski razvrat, tu mje{avinu najgoreg nasilja,
degenerativnosti, fekalija... Kao da se dokumentarizam ameri~kog Abu
Graiba preto~io u pornografsku formu, po principu: Jer ste vi to tra‘ili!, ili:
Jer smo va{u tra‘nju takvom zatra‘ili!
Da nam Allah omek{a ovo podstanarsko vrijeme!
Broj 211, 4. I 2008.

UMJESTO POGOVORA
Odro|enost bo{nja~ke politike od bo{nja~ke pameti uvjetuje gubi-

tak i onih intelektualaca koji su govorili uprkos svekolikoj jalovosti.
Tako sam usmr}en

Haman je postalo jasno da stvarnost ide drumom, a rije~i {umom:
Bo{njaci nestaju, otkad su nastali, ali se o tome danas, pred smrt, ne smije
govoriti. Najednom se ibretimo nad {utnjom bo{nja~kih intelektualaca. Ako
je ta~no da se isparavamo, kao onomad muslimani u [paniji, ta je {utnja
samrtni~ka.
Bo{njaci su grdni gubitnici. Da ne nabrajamo. [to{ta se moglo spasi-
ti, posebno u ekonomskom pogledu, ali je bo{nja~ka politika poslovala
{ibicarskom logikom. Nije ni ~udo, jer bo{nja~ku politiku ne ~ini akade-
mska elita, ve} peta liga, iz koje se ne mo‘e ispasti. Ubogi se solidari{u u
preziranju boljih, te je negativna selekcija postala konstanta. Zato pri
politi~kom vrhu nema istaknutih intelektualaca. Njihovo bi prisustvo mo-
glo razbrkati iluziju o mudrosti lidera, dolidera i dodolidera.
Politika bez korektiva

Tu je odgonetka fenomena o {utnji: ne postoji veza izme|u bo{nja~ke
politike i bo{nja~kih intelektualaca. Politika ih prezire, jer ih se boji, a oni
nisu ni~im obavezani da govore. U svih samoodr‘ivih naroda politika je
sponzor akademske elite koja strate{ki promi{lja stanje i perspektive naci-
je. Budu}i da u Bo{njaka ta relacija nije nikad trajno uspostavljena, dogo-
dilo se da dramati~ne i tragi~ne dejtonske godine ostaju bez replike
bo{nja~kih intelektualaca.
Govor o stanju Bo{njaka otud je danas tek moralno opredjeljenje
intelektualne jedinke, a ne strategija sistema. U tom smislu mogu
posvjedo~iti nekoliko iskustava. Ako sam jedan od autora koji je poslje-
dnjih godina mnogo pisao o bo{nja~kim lutanjima, bilo bi logi~no da imam
neke kontakte s ~elnicima bo{nja~ke politike. No, ja ne poznajem ni
Silajd‘i}a, ni Tihi}a, ni njihove dvorjane. Bilo je stotine prilika i povoda da
se sretnemo, ali njih ovakvi ne zanimaju. Slutim da bi sli~no mogli
posvjedo~iti i neki drugi autori.
Otvoreno civilno dru{tvo, pak, prednost daje intelektualcima, ~ija su
mi{ljenja korektiv za politi~are. Samo bolj{evi~ka svijest politi~ara smatra
estradnom zvijezdom i mjerom pameti.
Odro|enost bo{nja~ke politike od bo{nja~ke pameti uvjetuje gubitak
i onih intelektualaca koji su govorili uprkos svekolikoj jalovosti. Dejtonski
sistem je usmjeren na gu{enje posljednjih iskri slobodne misli u Bo{njaka.
Prvi fasung koji vas sljeduje ako ‘elite izigravati jednakopravnost, jeste da
vas pla}eni~ki s-h mediji navale satanizirati. To }ete ignorirati, ali kad vidite
268 IZ SAFFA
SAFFA
da okolina vi{e cijeni njihovo blato, nego va{ obraz, zapitat }ete se nad
smisleno{}u ‘rtve. Ako nastavite po svome, uslijedit }e napadi iz drugih
rupa, poput tzv. reformiranog pravosu|a.
Porez na slobodu
...Tako sam ja usmr}en. Kad je Kantonalni sud u Sarajevu katilski
presudio da u narednih 18 mjeseci, u ustanovi u kojoj radim, umjesto 750
dobijam 450 KM plate, a da se tih 300 KM upla}uje Muniru Alibabi}u, koji
me tu‘io zbog tekstova protiv Lagumd‘ijine i njegove policijske dr‘ave – ja
sam razumio da }e sloboda misli biti oporezovana. Moje pisanje nije bilo
moja privatna stvar, ali je nov~ana kazna ispala privatna stvar moje djece.
Kao {to pretpostavljate, niko, pa ni ovi lovatori iz “Pogorelice”, koju sam
medijski odbranio, nije se po~e{ao da pokrije makar dio od tih 4.900 KM
kazne.*
Razumio sam svoju povrije|enost, demotiviranost, dakle – usmr}e-
nost. Bacio sam politi~ko pero, kao opu{ak. Jedino, ne mogu da doku~im
da li su ti bo{nja~ki intelektualci koji {ute, unaprijed znali za ishod moje
pri~e, i svake ovakve pri~e? Ako jesu, e, onda smo mi jedan prepametan
narod! Obje{enog nosa prise‘em pametnijima. @ivjelo pssst!
Objavljeno u “Dnevnom avazu”, 5. V 2007.
* (Ovom @albom, koju je odbio Vrhovni sud FBiH, nelijepo je zavr{iti knjigu izabranih teksto-
va. Ali, tako je po{teno i iskreno. Represivni pravosudni aparat uhapsio je moju slobodu
govora. Pe~at na hap{enje stavili su svi oni koji su trebali i mogli, a nisu ni{ta u~inili da
ublaè vi{emjese~ne patnje moje porodice. Zato sam pristao na svoju usmr}enost. Red je
da vrijedni ~ita~i ove knjige saznaju kako se ona zavr{ava, i unutar, i izvan njezinih korica.
Zato sam - na kraju krajeva - pridodao ovu àlobnu @albu koja izbliza obja{njava {ta se i kako
se dogodilo.)
Kantonalni sud u Sarajevu

Za Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine
Fatmir Alispahi}
Tuzla, Ive Andri}a 15
@alba
Na Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu
(Broj: P-160/03) od 11. 05. 2005.
P-160/03)
Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu, u postupku koji je vodila sudija Fadilpa{i}

Melika, ja, Fatmir Alispahi}, obavezan sam da tuìtelju Alibabi} Muniru na ime naknade {tete
nanesene ugledu isplatim iznos od 3.000,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama po~ev od
15. 10. 2003. godine pa do isplate, te mu nadoknadim tro{kove postupka u iznosu od 1.390,00
KM, sve u roku od 30 dana pod prijetnjom izvr{enja.
Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine upu}ujem @albu na ovu Presudu, jer
je smatram potpuno nepravednom i neobjektivnom, {to }u i dokazati, te predlaèm da Vrhovni
sud FBiH uvaì moju @albu u kojoj dokazujem svoju nevinost.
Iz Obrazloènja Presude se vidi da je Kantonalni sud u Sarajevu u cijelosti ignorirao
~injenice koje potvr|uju moju nevinost. Svoje àlbene primjedbe }u iznositi redoslijedom iz
Obrazloènja Presude.

1.
U Obrazloènju Presude se navodi da je tuìtelj – «sada sada konsultant tuìoca Ha{kog
tribunala odnosno me|unarodnog krivi~nog suda za biv{u SFRJ, angaòvan na zadacima
privo|enja pravdi zakonu ratnih zlo~inaca», dok se na str. 4 navodi da je «tuìtelj izgubio
anga`man u Ha{kom tribunalu», a na str. 9 da mu «nije produèn ugovor o konsultantskim
poslovima sa Ha{kim tribunalom». Ova kolizija je neozbiljna, tim prije {to se «razlozi za odluku
suda» baziraju na sljede}im formulacijama (str. 8): «Pisanje tuènog je vrlo negativno uticalo na
njegov ugled {to govori podatak da mu je Ha{ki tribunal zbog ovih i drugih natpisa stornirao
dogovoreno produènje ugovora». Na ovoj neozbiljnosti bazira se i sljede}e obrazloènje
Presude (str. 9): «Stoga je ovaj sud, prilikom odlu~ivanja o visini naknade {tete, smatrao da je
tu`beni zahtjev djelomi~no osnovan samo u pogledu nematerijalne {tete nanijete tuìtelju, a
zbog du{evnih bolova nastalih usljed povrede njegovog ugleda
ugleda».
Dakle, ako je tuìtelj sada angaòvan kao konsultant tuìoca Ha{kog tribunala, onda se
kompletna argumentacija na kojoj je zasnovana «nematerijalna {teta» moè smatrati ni{tavnom.
Predlaèm da se odbaci obrazloènje o nematerijalnoj {teti.
2.
U Obrazloènju Presude pi{e: «Tuèni je zlonamjerno u cilju nano{enja {tete ugledu
tuìtelja u kontinuitetu iznosio i pronosio neistinite ~injenice o tuìtelju radi nano{enja {tete
njegovom ugledu, zdravlju i dostojanstvu».
Formulacija «u kontinuitetu» se odnosi na dva moja teksta, na kojima se bazira tu`ba,
(«Jutarnje novine» br. 865 od 6. i 7. septembra 2003. i «Walter» br. 90 od 16. septembra 2003.)
– te se dva teksta objavljenja u istom mjesecu, u razmaku od devet dana ne mogu smatrati –
kontinuitetom
kontinuitetom.
Formulacija «neistinite ~injenice» se odnosi na moje pisanje o tzv. aferi dràvni udar, gdje
je lako dokazati da ja nisam iznosio neistinite ~injenice, ve} sam prenosio i komentirao stavove
dràvnog organa – Federalne obavje{tajne slu`be, a {to se vidi i iz mog iskaza pred sudom, koji
nije uvaèn (str. 5): «U vrijeme kada su tekstovi objavljivani jo{ uvijek nije bila dostupna kona~na
istina o aferi dràvni udar koju je donio dràvni parlament. Do tad, kao zvani~na istina, na snazi je
bilo obavje{tenje Federalne obavje{tajne slu`be da su Zlatko Lagumdìja i Munir Alibabi} pripremali
tzv. dràvni udar. (...) Posao novinara je da prenosi i komentira izme|u ostalog stavove i aktivnosti
dràvnih organa, a novinar ne moè biti kriv zato {to odre|eni dràvni organ u odre|enom
momentu kr{i zakon».
Predlaèm da se odbaci obrazloènje o «neistinitim ~injenicama», jer ja u to vrijeme
nisam iznosio neistinite ~injenice, ve} sam prenosio i komentirao zvani~ni stav dràvnog
organa i dràvnih funkcionera, koji su tvrdili da je pripreman tzv. dràvni udar.
3.
Obrazloènje o «neistinitim ~injenicama» je u koliziji sa stavovima iz tu`be, koji su
preuzeti u Presudi. Primjerice, kaè se da je «tuèni Alispahi} napisao: da su obznanjeni
dokazi da su Zlatko Lagumdìja i Munir Alibabi} sa mreòm saradnika planirali dràvni udar; (...)
da su se pojavili dokazi o organizovanom djelovanju Lagumdìje, Alibabi}a i mreè saradnika na
stvaranju haosa, ru{enju ustavnog poretka i izazivanju vanrednog stanja; (...) ali i dokazi koji
ukazuju... (...); (...) jer ne samo da postoje osnovane sumnje, ve} i dokazi... (...)» Dakle, u vi{e
navrata se u samoj tu`bi govori o osnovanim sumnjama i dokazima dokazima, a ne o neistinitim
~injenicama
~injenicama, {to su{tinski mijenja argumentaciju na kojoj se zasniva Presuda. Dakle, ako
postoje dokazi
dokazi, koje su ponudili dràvni organi i funkcioneri, onda to nisu moje neistinite
~injenice
~injenice, te ja ne mogu biti odgovoran {to dràvni organi i funkcioneri iznose dokaze koji }e
se tek poslije pokazati kao neistinite ~injenice
~injenice.
Ponovo predlaèm da se odbace obrazloènje o «neistinitim ~injenicama».
4.
U tu`bi, i u obrazloènju Presude, navode se ~injenice koje potpuno ru{e argumente
o neistinitim ~injenicama
~injenicama, kao u sljede}em slu~aju (str. 3): « Alispahi} ponavlja tvrdnje i
spekulacije (...), pri ~emu se ponovo poziva na izjavu Seade Palavri}
Palavri}, potrpedsjednice SDA
o tome (...)».
Dakle, kako ne{to moè biti spekulacija
spekulacija, ako se ja kao novinar ponovo pozivam na
tvrdnju strana~kog i dràvnog funkcionera?!! Ako se pozivam ponovo
ponovo, zna~i da sam se pozivao
i prije, a ako odgovorni zvani~nik ne{to tvrdi, a ja kao novinar prenosim, to ne moè biti moja
270 IZ SAFFA
SAFFA
spekulacija
spekulacija, niti se iz toga moè proizvesti moja krivi~na odgovornost. Posao novinara je da
prenosi i komentira stavove organa i zvani~nika, koji su odgovorni za ono {to tvrde.
Ponovo predlaèm da se odbace obrazloènje o «neistinitim ~injenicama».
5.
Klju~ni dokaz da je tu`ba neosnovana i da je time i Presuda neosnovana nalazi se u
~injenici da su moja dva teksta objavljena prije kona~ne parlamentarne istine o tzv. aferi
dràvni udar, {to je sudija mogla zaklju~iti upore|ivanjem datuma kada su tekstovi objavljeni i
dokaza koji su prezentirani u tu`bi, ali i u Presudi, iz kojih se vidi da je kona~na parlamentarna
istina utvr|ena nekoliko mjeseci poslije, a dotad je za cjelokupnu javnost na snazi, kao zvani~ni
stav, bilo mi{ljenje FOSS-a da je pripreman tzv. dràvni udar.
Dakle, moja dva teksta su objavljeni 6. septembra 2003. u «Jutarnjim novinama» i 16.
septembra 2003. u «Walteru», a, kao {to se vidi iz ponu|enih dokaza od strane tuìtelja (str. 4)
- Izvje{taj Istra`ne komisije Predstavni~kog doma je bio zavr{en 6. novembra 2003., dok je
Izvje{taj Komisije za ispitivanje slu~aja tzv. «dràvni udar» bio zavr{en 3. marta 2004. godine.
Da su moji tekstovi objavljeni nakon {to su parlamentarna tijela donijela kona~nu i za sve
obavezuju}u istinu, ja bih se mogao smatrati i odgovornim. A po{to su moji tekstovi objavljeni
nekoliko mjeseci prije, i po{to su oni bili refleksija na stavove FOSS-a i dràvnih funkcionera -
moja navodna odgovornost jednostavno nema logi~ko pokri}e, te zbog toga predlaèm da se
Presuda odbaci kao neosnovana.
6.
U ovom kontekstu Sud je uvaìo neistinitu ~injenicu iz tu`be, jer je prenio sljede}i
stav (str. 4): (...) ...on je jedan od autora koji su iznosili izraàvanje ovih neistinih ~injenica i to
u dva novinska izdanja dnevnim novinama ’Jutarnje novine’ od 6. i 7. septembra 2003. godine
kao i u sedmi~nom magazinu ’Walter’ od 16. 09 2003. godine kada je ve} objavljeno od strane
nadle`nih dràvnih organa da nema osnova niti ima bilo kakvih ~injenica koje govore u prilog da
je tuìtelj, povezan ili ima bilo kakve veze sa iskonstruisanom novinskom aferom ’dràvni
udar’».
Usporedba datuma kada su objavljeni tekstovi i datuma kada su nadle`ni dràvni organi
objavili kona~nu istinu ukazuje da moji tekstovi nisu objavljeni nakon {to su dràvni organi
donijeli svoj stav o tzv. aferi dràvni udar: tesktovi su objavljeni u septembru 2003 2003, a dràvni
organi su svoje izvje{taje objavili u novembru 2003 2003., odnosno u martu 2004. godine.
Ovaj stav iz tu`be, koji je preuzet u Presudi, ukazuje da i tuìtelj i sudija kao krucijalni
dokaz uzimaju neistinitu postavku da su moji tekstovi objavljeni nakon kona~ne istine koju su
dali nadle`ni dràvni organi. Za njih je, dakle, pravno validna ~injenica da li se moja dva teksta
«izraàvala neistinite ~injenice» prije ili poslije stava nadle`nih dràvnih organa
A po{to su moji tekstovi objavljeni prije, to zna~i da se kompeletna argumentacija
tuìtelja, a time i Presuda, mogu smatrati – logi~ki, a time i pravno neutemeljenim, te stoga
predlaèm da se Presuda odbaci kao neosnovana.
7.
U tu`bi je re~en, a u Presudi prenesen, sljede}i stav (str.4): «Istine radi, tuèni nije bio
jedini koji je iznosio ovakve i sli~ne klevete ali je on jedan od autora...», te: (str. 6): «U
konkretnom slu~aju tuìlac nije tuìo i ostala lica kako to zakon predvi|a, ve} samo autora
spornih tekstova».
Ako Sud prihvata da su i mnogi drugi novinari pisali sli~ne tekstove, te da «zakon
predvi|a» tu`bu protiv svih koji su navodno po~inili isto krivi~no djelo, koliko je pravedno da
samo jedan autor, zbog svoja dva teksta, odgovara za sve ono {to je pisalo desetine autora u
stotine tekstova?! U svome izlaganju sam rekao: «Prije svega, eventualnu krivicu bi trebali
snositi odgovorni urednici novina u kojima su tekstovi objavljeni, jer je on (tj. F.A.) radio po
njihovim instrukcijama.
Pored zaobilaènja urednika, ali i mnogih novinara koji su, kao {to je rekao tuìtelj –
«iznosili ovakve i sli~ne klevete» (mada se klevetom ne moè smatrati preno{enje stavova
dràvnih organa i funkcionera!) – treba napomenuti da su za ove tekstove za koje sam tuèn
ve} sankcionirane novine u kojima su ti tekstovi objavljeni, te da je tuìtelj po tom osnovu
naplatio materijalnu od{tetu. Ako su novine ve} snosile tro{kove prema tuìtelju, kakva je
logika da te tro{kove pla}a i novinar, spoljni saradnik, koji je te tekstove pisao po instrukcijama
urednika, ~ime je eventualna odgovornost na novini, a ne na novinaru.

Molim Vrhovni sud da ove ~injenice uzme u obzir, jer se radi o logi~kom i pravnom
nonsensu, te predlaèm da se Presuda odbaci kao neosnovana.
8.
U Presudi je navedeno (str. 3): «U pismenom odgovoru na tu`bu, tuèni je predloìo da
se tuìlac sa tu`benim zahtjevom odbije kao neosnovanim, jer se tuìlac poziva na navodni
zahtjev za ispravku i opoziv iznesenih kleveta koji on nije nikada dobio», dok se u obrazloènju
Presude obrazlaè (str. 6): «Me|utim, sve i da zahtjev za opoziv neistinitog izraàvanja nije
nikako upu}en, tuèni se ne moè samo iz tog razloga esklupirati odgovornosti, jer je ~l. 8
Zakona o za{titi od klevete FBiH propisano da je «O{te}eni duàn da poduzme sve potrebne
mjere da ublaì {tetu uzrokovanu izraàvanjem neistinite ~injenice, a naro~ito da {tetniku
podnese zahtjev za ispravku tog izraàvanja».
Vrhovni sud upozoravam na potpunu nelogi~nost ovog stava, jer ja nisam dobio nikakav
zahtjev o{te}enog za ispravku i opoziv, a ako ga je neko dobio to su onda urednici ovih novina,
koji me o tome nisu obavijestili. Drugo, prije stava nadle`nih dràvnih organa iz novembra
2003. i marta 2004. moji se tekstovi nisu mogli smatrati neistinitim ili klevetni~kim, a {to su
potvrdili i tuìtelj i sudija u svome uvaàvanju ~injenice iz ta~ke 6. ove @albe.
Dalje, sve novine su objavile kona~an stav nadle`nih dràvnih organa o tzv. aferi dràvni
udar, {to je bio zvani~ni opoziv ranijih natpisa. Prije novembra 2003. takav stav se nije mogao ni
objaviti jer nismo imali kona~nu istinu.
Stoga predlaèm da se Presuda odbaci kao neosnovana.
9.
U obrazloènju Presude se kaè (str. 6): «Tuèni se ne moè pozivati ni na to da je za
{tetu koja je nanijeta tuìtelju (...) odgovoran FOOS, jer u toku postupka nije ponudio dokaz
na okolnost da je citirao ili prenio zvani~no saop{tenje upu}eno javnosti od strane FOOS-a».
Prvo, Sud bi mora znati da se Federalna obavje{tajna slu`ba u skra}enici ne pi{e
«FOOS», ve} FOSS.
Drugo, na po~etku svog izlaganja na glavnom ro~i{tu sam kazao sudiji da sam prvi put
na sudu, da nemam novaca za advokata, i da molim da me sudija uputi na tok postupka, na {ta
sam dobio neprimjerenu opasku i odsustvo svake pomo}i.
Tre}e, i najva`nije, ja nisam ni morao ponuditi te dokaze, jer su to ve} ponudili tuìtelj
i njegov advokat, budu}i da se kroz ~itav njihov dokazni materijal spominje tzv. afera dràvni
udar, kao {to se recimo navodi izjava Seade Palavri} i sl. Primjerice, kada se spominju izvje{taji
nadle`nih dràvnih organa, jasno je da se oni odnose na tvrdnju FOSS-a da je pripreman
dràvni udar, a ne na pisanje Fatmira Alispahi}a.
Stoga smatram da je ovaj stav Suda nelogi~an a time i pravno neutemeljen, te predlaèm
da se Presuda odbaci kao neosnovana.
10.
Iako sam u svome izlaganju naveo (str. 5) da su «mu (mi) primanja 650.00 KM, da imam
dvoje djece i suprugu koja je na bolovanju, da mi sve novine duguju sredstva po ~etiri-pet
mjeseci», Sud je naveo sljede}e (str. 9): «Sud je vodio i ra~una o mogu}nostima tuènog (ta~ka
3 stava 1 ~lana 10 Zakona o za{titi od klevete), pa je na{ao da dosu|eni iznos ne}e dovesti
tuènog do velikih materijalnih te{ko}a
te{ko}a».
Jednostavno re~eno, ako bih bio primoran da isplatim 4.390.00, to bi moju porodicu,
bolesnu suprugu i dvoje djece (3 i 1 godina) ostavilo bez osnovnih sredstava za ìvot, jer je
iznos koji mi je dosu|en gotovo moja godi{nja plata, budu}i da ve} vi{e od pola godine ne
primam nikakve honorare iz novina.
Ovih novaca ja nemam, a ako po prisilom budu skidani sa mog ra~una, to }e za mene i
moju porodicu zna~iti egzistencijalnu i socijalnu agoniju, za koju kao otac i suprug nemam
rje{enja.
ZAKLJUÂK
Predlaèm Vrhovnom sudu FBiH da poni{ti Presudu Kantonalnog suda u Sarajevu (P-
160/03): iz razloga {to ja kao novinar ne mogu biti kriv za stavove i mi{ljenja dràvnih organa i
funkcionera, i jer su moja dva teksta, zbog kojih sam tuèn, objavljena nekoliko mjeseci prije
nego {to su nadle`ni dràvni organi saop}ili kona~ni stav o tzv. aferi dràvni udar.
Tuzla, 1. juni 2005. Fatmir Alispahi}
272 IZ SAFFA
SAFFA
* (Ustavni sud BiH je (13.9.) obznanio da je odbio kao neosnovanu moju
apelaciju protiv presuda Vrhovnog suda FBiH i Kantonalnog suda u Sarajevu,
tako da knjigu zavr{avamo sa ovom ta~kom.)
Odbijena apelacija
Fatmira Alispahi}a
Ustavni sud Bosne i Hercegovine je dana 13. 9. 2007. godine, odr‘ao

79. sjednicu Malog vije}a, a nakon toga i 54. sjednicu Vije}a od pet sudija.
U predmetu, broj AP -532/06
AP-532/06
-532/06, Ustavni sud je odbio kao neosnovanu
apelaciju Fatmira Alispahi}a podnesenu protiv presude Vrhovnog suda Fed-
eracije BiH od 24. 11. 2005. godine i presude Kantonalnog suda u Sarajevu od
11. 5. 2005. godine. Presudom Kantonalnog suda koja je potvr|ena presudom
Vrhovnog suda apelant je obavezan isplatiti tu‘itelju na ime naknade {tete
zbog klevete odre|eni iznos, a radi tekstova obljavljenih u dnevnim novinama
“Jutarnje novine” od 6. 9. 2003. godine i u sedmi~nom magazinu “Walter” od
16. 9. 2003. godine. Ustavni sud je, izme|u ostalog, zaklju~io da nije do{lo do
povrede prava na slobodu izra‘avanja kada je sudskom presudom u gra|anskoj
parnici apelantu izdat nalog da plati od{tetu nanesenu ugledu tu‘itelja
izno{enjem i preno{enjem neistinitih ~injenica, jer je “mije{anje” bilo u skladu
sa zakonom, imalo za cilj “za{titu prava drugih” i bilo “neophodna mjera u
demokratskom dru{tvu”.

Recenzija
Uhap{eno bo{nja~ko pismo

Od stotinu kolumni pod naslovom “Borba za opstanak”,
koliko je u periodu 2003.-2008. objavio u magazinu “Saff ”, Fatmir
Alispahi} je odabrao sedamdeset i objedinio ih u knjigu pod
naslovom “Marketing tragedije”. Ovo je trinaesta knjiga Fatmira
Alispahi}a, a peta u kojoj objedinjuje svoje novinske tekstove.
U knjizi “Krv boje benzina” (1996) objedinio je svoje pred-
ratne i ratne tekstove, a najznakovitiji je ciklus pod naslovom
“Borba za bo{nja{tvo”, iz kojeg se vidi da se Alispahi} za nacionalno
ime Bosanskih Muslimana, serijom tekstova i polemika, zalagao
mnogo prije Bo{nja~kog sabora. Potom, u knjizi “Diwanhana”
(2002) objedinio je svoje istoimene kolumne iz “Oslobo|enja”,
koje su objavljivane svakog utorka od 1999. do 2001. godine.
Knjiga “Dnevnik revolucije” (2005) obuhvata ~etverogodi{nji pe-
riod Alispahi}eve saradnje u magazinu “Walter”. Knjigom “Ljetopis
2005” (2006) Alispahi} je revitalizirao i svome rukopisu primjerio
ànr ljetopisa, i to tako {to je iz dana u dan pratio, biljeìo i
komentirao doga|aje koji su obiljeìli kalendar 2005. godine.
Posljednja knjiga izabranih kolumni, koja obuhvata period
od 2003. do 2008., zaokru‘uje 15-godi{nje hroniku zbivanja u
Bosni i Hercegovini, koju je kroz svojih pet novinarskih knjiga
ispisivao Fatmir Alispahi}.
Vrijedi primijetiti da su ovih pet knjiga, ipak, sa‘etak
novinarskog rada Fatmira Alispahi}a. Izvan ovih knjiga ostale su
stotine Alispahi}evih kolumni, analiti~kih tekstova i feljtona, koje
je objavljivao kao stalnu saradnik jo{ desetak listova u biv{oj
Jugoslaviji, u zemlji i u bh. dijaspori. Treba se prisjetiti da je
Alispahi} godinama bio istaknuti komentator nacionalnog sedmi-
~nika “Ljiljan” (uga{en 2005), zatim, “Dnevnog avaza” i “Jutarnih
novina”, te niza listova u bh. dijaspori.
Uknji‘avanje njegovih tekstova odre|eno je formalnim
kontinuitetom vi{egodi{nje saradnje sa “Oslobo|enjem”, “Walte-
rom” i “Saffom”, a {to se u kona~nici preto~ilo, ne samo u hroni-
~arske, ve} i u izra‘ajne cjeline i prepoznatljivosti. Koliko je maga-
zin “Walter”, nastao na talasu omladinskog buntovni{tva, Alispahi}a
podsticao na stilski egzibicionizam, toliko ga je “Saff ”, kao islamski
~asopis, podsticao na rafinirani esejisti~ki izraz. Iz ovih usporedbi
vidimo kako kontekst mo‘e odrediti i razvijati razli~ite jezi~ke i
stilske osobenosti jednoga autora. Primijetimo i to da je {teta {to
na ovaj na~in nisu objavljeni izabrani Alispahi}evi tekstovi iz “Ljilja-
na”, me|u kojima je bilo vanredno lijepih politi~kih eseja o Bosni
i Bo{njacima.
274 IZ SAFFA
SAFFA
Mo‘da ste osjetili da o novinarskom putu Fatmira Alispa-
hi}a govorimo sa prizvukom kona~nosti. Na kraju ove knjige autor
donosi tekst pod naslovom “Kako sam usmr}en”, kojim obznanjuje
svoju novinarsku usmr}enost. Sa 40 godina ‘ivota, u najplodnijem
dobu, jedan od najistaknutijih bo{nja~kih novinara, prognan je
sa scene. Kao i mnogi drugi slobodni bo{nja~ki intelektualci. Nje-
gova posljednja knjiga implicira odgovore na ovaj odlazak. Po
njemu, Bo{njaci su jedini evropski narod koji ‘ivi u informativnom
mraku, a s druge strane, represivni dejtonski mehanizmi su takvi
da ka‘njavaju i napla}uju luksuz slobode mi{ljenja. Bo{nja~ka
politika je izgubljena pred historijskom obavezom, i zagnjurena
u {i}arske i estradne interese. Alispahi} smatra da je bo{nja~ko
politi~ko pismo uhap{eno i obespravljeno, te je takvim – usmr}e-
nim - postao i njegov anga‘man.
Kemal BAKOVI],
glavni i odgovorni urednik “Saffa” (2003-2008)

Recenzija
Eseji od neprocjenjive va‘nosti

Premda sam ve}inu kolumnisti~kih zapisa Fatmira Alispa-
hi}a ~itala na stranicama magazina “SAFF”, tek ovako sakupljene
na jednom mjestu i u svoj sadrìnskoj punini njihove cjelokupno-
sti, one postaju koncepcijski determinirane, autorski zatvorene i
spremne za valorizaciju.
Fatmir Alispahi} svakoj od tema pristupa prevalentno
analiti~ki s izra‘enom dozom potrebe da “ra{~lani na faktore” sve
{to je predmet njegove refleksivne analize koja ne preza od nomi-
nacije problema, imenovanja njegovih krivaca i glavnih politi~kih
protagonista kao ni od, {to je glavno svojstvo kriti~kog promi-
{ljanja, sagledavanja stvari iz vi{e uglova i ponude rje{enja. Jer
nije zada}a kolumniste samo da uka‘e na ne{to “skriveno ispod
‘ita” i tako gradi vlastiti originalan pristup nego da ka‘e “popu
pop a bobu bob” uspostavljaju}i i instituciju rje{enja problema.
Iz njegovih tekstova sukcesivno slijedi osobni primjer i
konkretna akcija. Kad ka‘e: “Osobno, spreman sam da godinu
dana ‘ivota provedem kao prosvjetni radnik u ma kojem povra-
tni~kom mjestu”, Fatmir poti~e, podsti~e, hrabri, ho}e jer zna da
mo‘e(mo) vi{e u~initi zajedno na denacifikaciji genocidom
utvr|enih prostora i na osvje{}ivanju nacije i to vlastitom sakrificije-
lno{}u. Pa makar poku{ajem.
Takva sveobuhvatna i budna analiza rijetka je na dru{tvenoj
karti bosanskohercegova~kog dru{tva koju uglavnom odlikuje
intelektualna mrtvaja, politi~ki snobizam i medijska sveznadarska
zatupljenost. Fatmir Alispahi} ni po ~emu nije konvencionalan
autor, {turi knji{ki analiti~ar koji iz udobne fotelje svoga doma
poku{ava izlogicirati dru{tveno-politi~ku stvarnost kao apstraktan
pojam koji ga se li~no ne doti~e. Takvih tragi~nih intelektualnih
pojava Bosna na‘alost ima i previ{e ovaplo}enih u imenima svako-
raznih univerzitetskih piskarala i kvazi geopoliti~kih stratega koji
surfaju na bujici rije~i ali ne imenuju problem pa se samim tim
ne mogu adekvatno suo~iti s njim, a kamoli ponuditi rje{enje.
Naravno, Alispahi} predstavlja usamljen primjer slobodo-
misle}eg ~ovjeka koji na talasima vlastitog nonkomformizma i
svojevrsnog autopresinga ulazi u sve goru}e strukture jednog dru-
{tva. On ne kalkulira s odabirom tema, ne razvrstava ih na one od
kojih bi ga mogla boljeti glava i one koje bi bile konjukturne i
prihvatljive za njegov imid‘ u javnosti. On ne pravi kompromise
sa svojom nacijom, niti sklapa paktove sa odre|enim politi~kim
oligarhijama zarad “mira u ku}i”. On, naprosto, ne re‘e problem
po ivici nego po krvavoj sredini pu{taju}i da ugru{ala krv iza|e
276 IZ SAFFA
SAFFA
na vidjelo, a pritom se o~ajni~ki bori za pacijenta vrlo spretno
tra‘e}i brzo i najbolje rje{enje.
Njega evidentno zanima zdravlje bo{nja~ke nacije i u ovim
novinskim tekstovima upu}uje na mogu}i “modus vivendi” u ovom
raslojenom, podijeljenom i segregativnom stanju dru{tvene svije-
sti u BiH danas. Svakoj temi koju je obradio, bilo da je rije~ o
dnevnopoliti~koj ili dubokoj sociolo{koj, historijskoj ili da se
bavi perspektivama, Fatmir Alispahi} obukao je vizionarsko odijelo
promatraju}i svojim periskopom misli i jedinstvenom vje{tinom
izra‘avanja, njenu fenomenologiju i specifikume.
Osnovna razlika izme|u ove knjige kolumni i ranijih je u
tome {to je autor u magazinu “SAFF” dobio i fizi~ki prostor za
potpunu i detaljnu obradu svih rubnih mjesta na{e svakodne-
vnice a da pri tom njegova lucidna o{trica, ironijska boja jezika i
osebujna snaga stila, pogotovo u vanrednim komparacijama, nisu
izgubili na izraàju. Ova duà esejisti~ka forma opservacije podigla
je podiok serioznosti u autorovom analiti~kom pristupu i fundirala
misaoni teren za sklapanje sinteze.
îtaju}i ove tekstove poslo‘ene po hronologiji ispisivanja,
sasvim sam sigurna da bolje i ta~nije sonde u sagledavanju op}e
dru{tvene slike u BiH od 2003. do 2008. ne}emo imati, a da pri tom
na{oj nauci bude poklonjena i ogledna studija o mentalnom,
mentalitetnom i duhovnom stanju bo{nja~ke nacije.
Danas kada Bo{njaci ne razvijaju svoje obrazovne i nau~ne
institucije koje bi trebale voditi ra~una o onome {ta jedan ethnos
odre|uje, i kad, dakle, ne razvijamo historiju, etnologiju, antro-
pologiju, arheologiju, statistiku, etnomuzikologiju, sociologiju
itd., ovi eseji imaju svoju neprocjenjivu va‘nost sa stanovi{ta uvida
u karakterologiju Bo{njaka i ukupan duhovni prostor njihove
domovine BiH.
I u tome je njihova dvojaka vrijednost.
Unato~ svim “scilama i haribdama”, prozivkama, zvonima,
etiketama koje mu me}u o vrat de‘urni moralisti tzv. demokratske
alternative, kroz sve ove godine njegovog javnog djelovanja, Fa-
tmir Alispahi} je ostao svoj. Zato je njegov misle}i patriotizam i
oreol pravednosti istinski antikvitet, a on posljednji pravedni
“gejzir” u bo{nja~kom intelektualizmu, kako ga je svojevremeno
atribuirao Ned‘ad Ibri{imovi}.
Knjigu “Marketing tragedije” odlikuje stoga visokooktanska
snaga intelektualizma, ~ist i nepatvoren stav o svakom pitanju iz
pitanjima prebogate BiH ali i neupitna samokritika koja je proizi{la
iz jasno izra‘ene autorove misaone zrelosti.
Kada s ove vremenske distance ~itamo njegove re~enice,
izdvojene iz aktualne politi~ke kontekstualnosti, mo‘emo primije-
titi da im je novo vrijeme udahnulo samo jo{ ve}i zna~aj i dalo
odre|enu anticipacijsku dubinu. To je uistinu dobar znak za
njihovu historijsku validnost.
Indira KUÛK SORGU^

Sadr‘aj
PREDGOVOR
Nedàd Ibri{imovi}: Fatmir .................. 5
Metalni ‘ubor krvave Drine 1. V 2003. .................. 7
Da, Srbi su genocidni! 15. V 2003. ............... 11
Uspavljivanje bo{nja~ke pameti 1. VI 2003. ............... 14
Titina unuka na brdima oko Sarajeva 1. VII 2003. ............... 17
Kr{}anski i jevrejski mrtvaci dobili tjelohranitelje 1. IX 2003. ............... 21
Jami me d‘amije 15. X 2003. ............... 23
Tekbir je misao, a ne glas 1. XI 2003. ............... 26
Uli~ari antifa{izma 1. XII 2003. ............... 29
Bo{njaci se navikavaju da su gra|ani drugog reda 1. II 2004. ............... 33
Najte‘i bo{nja~ki poraz 15. II 2004. ............... 36
[ta je krme Bo{njacima 1. III 2004. ............... 39
Ko }e uzorati Drinu 15. III 2004. ............... 42
Prvi bo{nja~ki intelektualac na udaru SFOR-ovih siled‘ija 1. IV 2004. ............... 45
Ljaga na pragu istine 15. IV 2004. ............... 48
Medijske tvornice terorizma 15. V 2004. ............... 51
Karneval samouni{tenja 15. VI 2004. ............... 54
Bo{nja~ka tragedija u filmu o pederima 1. VII 2004. ............... 57
[izofrenija u kom{iluku 15. VII 2004. ............... 60
Hrvatski ugostitelji ubijaju bo{nja~ke turiste 15. VIII 2004. ............... 63
Vatromet bo{nja~kog ugursuzluka 1. IX 2004. ............... 66
Alija poslije Alije 15. X 2004. ............... 69
Polemika u ~ituljama 15. XI 2004. ............... 72
Bo{njaci kod Svetog Nikole 15. XII 2004. ............... 75
Marketing tragedije 1. I 2005. ............... 78
INTERVJU: Moje hap{enje je po~elo 15. I 2005. ............... 81
Sevdalinka slikana rakijom 15. I 2005. ............... 86
Marketing tragedije (II) 1. II 2005. ............... 89
Dr‘avni terorizam Jakoba Fincija 15. II 2005. ............... 92
Novi svjetski komunizam 15. III 2005. ............... 96
Saff i komesar 15. IV 2005. ............... 99
Evropski put u islam 13. V 2005. ............. 102
Hair je lije~iti otpadnike 27. V 2005. ............. 106
Narod od krvi i no‘a 10. VI 2005. ............. 109
Ljudska prava razvrata 24. VI 2005. ............. 113
Strategija Srebrenice 8. VII 2005. ............. 117
Autocenzura ambicija 22. VII 2005. ............. 121
Srpstvo u na{oj avliji 5. VIII 2005. ............. 125
Senad od ‘ive 2. IX 2005. ............. 129
Bo{njaci uz Jevreje, Jakob Finci uz ~etnike 16. IX 2005. ............. 133
278 IZ SAFFA
SAFFA
Bo{nja{tvo u Grabovici 30. IX 2005. ............. 137
D‘ihad je opstanak Bo{njaka 14. X 2005. ............. 141
Odgajanje haosa 11. XI 2005. ............. 145
Bo{njaci su jedini evropski narod
koji ‘ivi u informativnom mraku 25. XI 2005. ............. 149
Genocid u karantinu 9. XII 2005. ............. 153
Sultan u Bo{njaka 20. I 2006. ............. 157
Pravosu|e i televizija u rukama
zlo~inaca iz vrha dejtonske elite 3. II 2006. ............. 161
Karad‘i}evo pravosu|e
otima ku}e bo{nja~kih povratnika 17. II 2006. ............. 165
Jasmila je nadrasla svoj ovozemaljski ‘ivot 3. III 2006. ............. 169
Beogradska rehabilitacija SDA 17. III 2006. ............. 173
Vrijeme je za Bo{nja~ki sabor 31. III 2006. ............. 177
Premijera sukoba civilizacija 14. IV 2006. ............. 181
Evropa je Bo{njacima objavila rat 28. IV 2006. ............. 185
Svud su stra‘e bojovnika Bla‘e 12. V 2006. ............. 189
Sotona na Eurosongu 26. V 2006. ............. 193
Mo‘da nas ~eka Srebrenica 9. VI 2006. ............. 197
Mostar na udaru usta{kog terorizma 23. VI 2006. ............. 201
Libanon nad Bo{njacima 11. VIII 2006. ............. 205
Imaju li Bo{njaci budu}nost 25. VIII 2006. ............. 209
Ro|enje Franken{tajna 8. IX 2006. ............. 213
Narod kome ni{ta ne treba 6. X 2006. ............. 217
Samo}a bo{nja~ke ‘rtve 20. X 2006. ............. 221
Bjesnilo u Bajramu 3. XI 2006. ............. 225
Maska za ru{enje reisa Ceri}a 17. XI 2006. ............. 229
Karikaturu u proceduru 15. XII 2006. ............. 233
Na kraju godine 29. XII 2006. ............. 237
Andaluzijski tabut 12. I 2007. ............. 241
Bosanski duh, tobejarabi 26. I 2007. ............. 245
Bolju presudu mi nismo zaslu‘ili 9. III 2007. ............. 249
Tre}eg entiteta ne}e biti 18. V 2007. ............. 253
Kako sam bacio duhan 27. VII 2007. ............. 257
Godina u kojoj smo prespavali sebe 19. XII 2007. ............. 261
Tirani demokratije 4. I 2008. ............. 264
UMJESTO POGOVORA: Tako sam usmr}en 5. V 2007. ............. 268
Kemal Bakovi}: Uhap{eno bo{nja~ko pismo ........................................................... 274
Indira Ku~uk Sorgu~: Eseji od neprocjenjive va`nosti ............................................ 276
Sadr‘aj ..................................................................................................................... 278

Fatmir Alispahic - Marketing Tragedije

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Fatmir Alispahic - Marketing Tragedije

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Marketing tragedije 1

Predgovor: Ned`ad Ibri{imovi}

Rje{enje naslovnice: Arif Ahmeta{evi}

Fotografiju sa masovne grobnice Snagovo

Tehni~ko ure|enje: Adela Bajri}

Tira`: 700 primjeraka

[ta je to {to me je ponukalo da poku{am sam sebi, a time

Metalni ‘ubor krvave Drine

Isus je “poslao” pakete u Ustikolinu

Broj 95, 1. V 2003.

Da, Srbi su genocidni!

Srbi su genocidni, do daljnjeg

Ru{enje u slu‘bi urbanizma

Obnoviti svih 205 banjalu~kih d‘amija

Broj 96, 15. V 2003.

Uspavljivanje bo{nja~ke pameti

@ivjeti u klini~koj smrti

Posljednji trzaji obmane

Broj 97, 1. VI 2003.

Titina unuka na brdima oko Sarajeva

Bo‘anstvo voli pare

Dekret o jednakoj krivici

Opaka kleveta Sarajeva

Broj 99, 1. VII 2003.

Kr{}anski i jevrejski mrtvaci

Zagu{ivanje istine o bo{nja~koj ‘rtvi

“Oslobo|enje” na usluzi teroristima

Broj 103, 1. IX 2003.

Broj 106, 15. X 2003.

Tekbir je misao, a ne glas

Broj 107, 1. XI 2003.

Otpadnici od “komunisti~kog islama”

Bla}enje Alije i mit o Titu

Broj 109, 1. XII 2003.

Prijem za naciju iz prvog reda

Dolari u bo{nja~kim zjenicama

Broj 113, 1. II 2004.

Najte‘i bo{nja~ki poraz

Urota protiv bo{nja~ke porodice

Broj 114, 15. II 2004.

[ta je krme Bo{njacima

Armija ‘dera~a krmetine

Mozak u krme}em saftu

Put krme}eg prosvjetljenja

Broj 115, 1. III 2004.

Pisanje traktorskim plugom

Minska polja }e roditi hljeb

Sat ‘ivota za ‘ivot Bosne

Broj 116, 15. III 2004.

Prvi bo{nja~ki intelektualac

Nova islamska osje}ajnost

Broj 117, 1. IV 2004.

Ljaga na pragu istine

Bo{nja~ke nakaze u evropskom cirkusu

Broj 118, 15. IV 2004.

Medijske tvornice terorizma

Promocija opasnog komesara

Broj 120, 15. V 2004.

Ambis unutarnjeg haosa

Hajvanska misija ‘rtve

Broj 122, 15. VI 2004.

Autorov odnos prema Bogu

Razvrat kao ljudsko pravo

Broj 123, 1. VII 2004.